A. Nametak RAMAZANSKE PRIE Izdava: BIBLIOTEKA "ALIJA NAMETAK" - knjiga br.

1 Tira: 1500 primjeraka tampa: "KALIGRAF" Sarajevo, Sandaka 12, Tel/Fax: 285-440 Za tampariju: Hajdar Plakalo

ALIJA NAMETAK

RAMAZANSKE PRIE

V IZDANJE

SARAJEVO, 1992
3

SADRAJ 1. SADRAJ ............................................................................... 4 2. DOBRI .................................................................................... 5 3. CJEPAR .................................................................................. 9 4. EH JUJO ............................................................................. 14 5. MUSTAFA SARAJLI........................................................ 21 6. OTMJENI PROSJAK ........................................................... 25 7. OBAN DUDUK ALDI.................................................... 31 8. BEDELI ................................................................................ 35 9. NA EFENDIJA ................................................................... 41 10. VAIZ AHMED EFENDIJA ................................................. 52 11. MUJEZIN MUJAGA............................................................ 60 12. TURCI I TURKUE............................................................. 64 13. ZATO SU TURSKI SULTANI GUBILI RATOVE? ........ 68 14. PRAVDA ZA SVE ............................................................... 72 15. MUSAFIRHANA ................................................................. 82 16. RAMAZANSKA PRIA I ................................................... 92 17. RAMAZANSKA PRIA II.................................................. 98 18. TUMA TURCIZMA I PROVINCIJALIZMA ................. 120

DOBRI

Ovo i nije dobro vrijeme, pa vi ne moete ni shvatiti da je kada bilo dobrih. Tako nam je priao Alijaga Karabeg, starac, koji je pamtio kad je Dubrovnik bio pod Napoleonom, a koji za etrdeset gadina nije sihodio s Uzaria u Mostar. Kad je doao iza prevrata prvi put u Mostar, imao je tree zube i, kako je kazivao, vie od stotinu i deset gadina. A bio je u tijelu jo vrst i svje, pamenja pouzdana, pa smo se kupili kao djeca ako njega da nam pria togod iz starog vremena, kada bi daao mojoj strini na sijelo. Kad nekoliko dana pred okupaciju Bosne i Hercegovine usplamtjela svjetina pogubi muftiju Karabega, to ne dade svoj pristanak da se odupre ulasku Austrije, ode Alijaga iz Mostara u selo Uzarie, gdje ostade punih etrdeset godina. Tek kad se vabi u lea pogledalo, sae on jednog dana u Mostar, ali ne nae vie ni jednog vrnjaka, a i onih koji su bili po tridesetak ili etrdeset gadina mlai od njega, bilo je malo. Grad se izmijenio, ljudi se izmijenili, obiaji postali drukiji, i njemu bilo upravo ao to je remetio svoj ustaljeni seoski ivot. I njegovu kulu na Uzariima zapljuskivao je val novog vremena, ali on je za itavih etrdeset godina drao u svijesti Mostar s niskim kuama kamenih krovova, pun hoda i hadija, pun ahmedija, akira, duba, silaha i malih puaka za silahima. Nije zatekao ni onog susretanja i potovanja starijih, kakvo je bilo u njegovo vrijeme. Zato je najvolio sijeliti sa starijim enama, koje su i u vabino vrijeme ivjele povueno, uvajui kunjega praga, i nastavile porodini ivot onako kako su ga naslijedile od svojih matera iz sultanovih vremena. Tako se on rdao s mojom strinom i ee joj dolazio na
5

sijelo, a mi djeca se okupljali oko njega i pobono ga sluali. - Eto, djeco moja, u ovom istom sokaku, pamtim dobro, a bio sam tada momuljak, ivio je neki Mehmed Hindo. Bio je malo ovjek na svoju ruku. I onda su za nj govorili da je mahnit, a ja bih prije rekao da je bio dobri. A evo ut ete ta je s njim bilo. Njihova je kua bila stara aginska, imali su lijepih zemalja i kmetova, bili su jedni pa jedni, ali on nije nikada htio jesti od onoga to su kmeti donosili. Ono to su kmetovi donosili i to smo mi svi zvali hak on je zvao nehakom, jer, biva, nije pravo to oni rade i drugi jedu plodove njihova rada. Nije nita radio ni kakva zanata uio, a trebalo je ivjeti. I on je naao najbolje da obilazi hodinske kue, gdje su mu svakog uoi petka pripremili zvrk pite: bureka, sirnice, kumupirae ili kakve druge, i on bi to pokupio i nosio kui pa s time heftu ivio. Znalo se desetak kua, na ijim bi vratima on uoi petka kucnuo halkom, dck mu se ne iznese njegov tain. To su bile hodinske kuce, bilo to mualima bilo muderrisa. Tako je on dolazio i u Karabega i kucnuo svakog uoi petka. I meni se nekad ini da je bio lud, kad se sjetim nekih njegovih stvari, a opet je imao neto to su imavali samo Dobri. Nikad on ne bi preao korakom preko stare uprije, nego bi, kad bi doao blizu nje, skinuo kapu s glave, metnuo je pod pazuho pa pretrao u najveem trku preko uprije. Nitko ne pamti da je kada korakcm preao preko nje. Kad bi ga pitali, zato tri preko uprije, on bi odgovorio: ta ja znam, koga ona eka, da se pod njim srui! Bila je ovdje gdje ima i sada, na dnu vaega sokaka, jedna esma, pa bi svijet toio vodu u ugume i ibrike i nosio kui. Doao tako on jednu vee a na vodi Mulla-Smail Radi. I on je bio na jednu vodu, kao i Hindo. Na ti Mehmed najednom skinu gunjac s plea, pa poe udarati njime Radia. Radiu dojadi pa izlije vodu iz uguma pa pone mlatiti Hindu ugumom, da je sve zvonilo. U neka doba dotui Hindi, pa e se razadrijeti na one koji su se okupili da seire svau dvojice mahnitova: ta nas ne rastavite, pasji sinovi? Zar ne vidite da e poginuti od moga gunjca! Evo ovakav je bio u nekim stvarima, ali sada ujte ta u vam jo rei o njemu, a Bog zna, istina je kao to mene sada gledate.
6

Sijelimo mi jednom uoi petka u rahmetli muftijina oca. Bilo nas je sedam-osam, to rodbine, to iz komiluka. Kucnu halka na vratima. Ja kao najmlai skoih da u vidjeti tko je. Ta zna tko je, veli mi amida. Mahniti Hindo. Iznesi mu ono to su mu enske spremile! Ja se odmah svratih strini i zaiskah burek, pa s njim preko avlije, do vrata. Otvorih vrata, a pred njima stoji Mehmed Hindo. Prije nego mu mogoh dati ono po to sam mislio da je doao, otpoe on tihim glasom: Nisam ja, Alija, doao danas po pitu. Nego, iv bio, selam e amidi, neka mi sutra doe na denazu. Ja se okamenih, a njega nestade, kao da u zemlju propade. Vratih se i kaem sijeldijama ta mi je rekao. Tuhaf, uini amida i domalo poe opet razgovor, o emu smo i prije govorili. Meni ne sihodi s uma, kako e ovjek zvati svijet na svoju denazu. U neka doba doe i komija nam Muslibegovi, pa kae kako je dolazio Hindo, kao to i obino dolazi uoi petka, ali da nije htio uzeti nita, nego ga pozvao na denazu. Amida mu ree da je tako i u nas dolazio. Netko ini: Hajde, Boga ti, mahnit ovjek. Tko zna ta mu se prisnilo! Netko veli: Nije hrav ovjek; tko zna, moda mu se pokazao nekakav iaret da e zbilja noas umrijeti. Ja ne mogoh otrpjeti nego odoh jo u dvije-tri kue, gdje je on imao obiaj tako dolaziti, u Kajtaza, Faladia, i on svukud dolazio, nigdje nije nita htio primiti, a sve zazivao svijet na svoju denazu. Vratim se i kaem im. Svima zaudo. Duga zimska no, sijelilo se do neka doba noi uz lojanicu i svak svojoj kui. Mene zaustavi amida da ostanem na konaiku. Legao sam i zaspao, ali nisam svu no napravo utvrdio. U neko doba unie amida u sobu gdje sam ja spavao pa me probudi: - Ustani, Aldja, obuj se pa hajde u Donju mahalu, do Hindine kue i vidi ta je s Mehmedom! Obuem se bre-bolje, obujem postule pa pohitim proko Tepe, kroz Kujundiluk pa preko stare uprije na Ogradu i Donju mahalu. Taman ja nadno vaega sokaka, kad odonud ehaga erki. Jo je mrak i u njega zapaljen fenjer. - Kud si poao u ovo doba? - pita me kad me prepoznade. - Poslao me amida da vidim ta je s Mehmedom Hindom, - i kaem mu sve s kraja na kraj.
7

- Allah rahmet ejle! I meni je doao iza ponoi i zovnuo me da mu uim Jasin. Ja ga sokolio da se ne prepada, da se njemu neto prisnilo, a on jednako da idem s njim kui mu i da ponesem Kuran. Sjedio sam sve dosad s njim, uio mu, a on kao da zaspa. Okrenuo sam ga prema Kibli i pokrio arafom. Svaka se dlaka na meni najeila kad god bih pomislio o njemu, dok sam se vratio kui. Ja pred nau damiju, a svijet se iskuplja na sabah. Kaem im da je umro Hindo, a oni svi kao jedan: Dobri, Allah rahmet ejle! I, djeco moja, to u vam dalje priati. Hindina je kua bila ondje pod Humom, kuda sada eljeznica prolazi, pa je oborena. Od kue do Sevri-hadi-Hasan-damije sve je svijet bio pritisnuo - da se igla s neba otisnula, ne bi na zemlju pala. Takve denaze Mostar ne pamti. Stara je u nas rije: Ne moe ovjeka uznati, dok ne pojede s njim tovar soli. Pa i tako se desi, kad se itav vijek druimo s nekim, da ne steemo pravi sud o njemu. Vie od pedeset godina je Mehmed Hindo bio svijetu tuhaf insan, da ne reknemo mahnitov, a on se pred samu smrt pokazao onim to je bio itava ivota: Dobri.

CJEPAR

Stari Ibri nije prosio, a bio je ve prosjak. Kao da jo moe pilati i cijepati bukove i grabove cjeplje, nosio je svakodnevno u lijevoj ruci pilu, a na desnom ramenu preko sjekire kozu, ali je ve nekoliko godina kako nema snage da prestrue gotovo ni slabovinu, a kamoli jedro drvo. Ali je on imao ponosa i nije htio pruiti ruku i iskati sadaku, nego bi unuo kraj Careve uprije, naslonio se na kozu i strpljivo ekao zimsko sunce da mu otkravi zamrzle ile. ekao bi on i koga da ga pozove da mu iscijepa kola bukovine, ali kad bi se i pogodio s kupcem i pokuao da se nasadi na utrnule noge, svaki kupac drva ostavljao ga je i odmah traio drugoga, jer nitko nije imao povjerenja u njegove mrave ruke, kljocave noge i koatu glavu, na kojoj je bila zategnuta ukasta koa s prorijetkom sijedom bradom. Poznavao sam ga jo dok mu nije bila iezla svaka snaga. Kpio sam kola bukovine i obazirao se za kakvim bilo cjeparom, ali ga nije bilo kao za inad. Dok je seljak istovarao kola, on se polahko sputao niz strmu ulicu s altom na ramenu. Popriekao je dok je seljak ubacio i posljednju ccjeplju u dvorite. - Hoemo li ovo pretrati, efendija? - upitao je polahko, nenametljivo. - Trebalo bi. Koliko e traiti? - Lahko emo! Neemo se uti. - To je najgora pogodba. Kai ti meni ta trai, pa da vidim... Pogodili smo se, a on se prihvatio posla. Rezao je vjeto, ali i posustavao brzo. Ve su tu bile gomile godina. Kad mu je iznesen
9

ruak, a potom kahva, pa kad je jo i zapalio, razmahao se i nastavio cijepati, ali svojski i prijateljski, bez prijevare, kao da sebi radi. Potom je iscijepana drva sloio s velikom panjom, kao da je to kakva skupocjena roba u duanskim policama. Kad sam mu platio, zadovoljan njegovim radom, rekoh mu da se navrati kad misli da e mi nestati drva i da je red nova kupovati. I tako je on tri li, etiri li godine cijepao u mene drva, a onda ga jednom ne bi na vrijeme. Nestalo u drvarnici, ama ni za otpale. Naem kola drva i potjeram kui. Ibria nema niotkud. Nije druge, uzmem dvojicu cjepara koji zaas izrezae i iscijepae. Doem u drvarnicu da vidian kako rade, a oni samo nadvoje-natroje rascjepe pa bacaju, j sl. - Krupno je. Ne valja tako. - Ne moe sitnije. Neu ja cijepati svoje nokte - osijeca se jedan, a drugi prihvaa: - Sitno bre gori, pa nije dureno kao kad se ovako cijepa. Odmahnem rukom, jer znaan da me ni onako ne bi posluali. Do nekoliko dana doe stari Ibri, ali jo mraviji i blijei nego to je bio. - ta je s tobom, Ibrie, po Bogu brate? - Ne pitaj me, efendija, slab sam bio, a k bearina, pa niko posluiti. Ali opet, fala Bogu, kad saan ja na noge ustao, pa e se neto i zaraditi. Ne daj mi, Boe, ruku pruiti! Pagleda drva i zavrtje glavom. - Kakvi su ovo helai radili? Ovo je k ni sebi ni drugome. Kako e im Bog dobro dati, kad ga oni drugom ne ele. A naplatili su, bezbeli? - Sigurno. - Crn im obraz! Kako bi bilo da ja ovo opet iscijepam? Svakako se ovo drvo moe na troje ja na etvero razbiti. Pa kako su sloili! - Ako nema drugog posla, a ti cijepaj. Najprije je oborio kamaru pa onda poeo cijepati po svom tabijatu, kao da pravi taslake za nanule. Ali, opazio sam za ono kratko vrijeme to sam ga gledao da nema vie snage zamahivati sjekirorcn koliko je trebalo. Jednom mu se sjekira iskrenu i zamalo
10

ne posijee sve prste na lijevoj ruci. Kad sam doao na podne kui, on jo ni pola nije svrio. - Ibrie, ako ne moe, hajde ti kui, pa doi drugi put! - Mogu ja, efendija, k mladi mladi. Samo sam se neto bio zamislio, pa me to prevari i zadangubih. - A o emu si to mislio, Ibrie? - A nita, besposlice. - Deder da ujem. - A eto... ama nita... - Pa kai mi, majka mu stara - i potkuih mu kutiju. Kvrgavim prstima savi podebelu cigaretu, pa kad odbi dim i dva, otpoe kao da sam sebi kazuje: - Ja sam ti, efendija, od Ljubukog; ako e pravo, iz Studenaca. Ako si kad uo, tu moe i pirina biti, tako je tamo zemlja dobra, samo je klete nema dosta. U mog oca bila dva dunuma, a bilo nas petero: tri sestre, brat i ja. Otac i mati pomrli, sestre se poudale i odnijele neto prtenine i rubenine, a nas dvoje na dva dunuma. A u komije nam prvoga, Mate Paina, Bog dao isto tako i u zemlji i u eljadi. Ostala dva brata na dva dunuma, pa Cvitan odmah u Ameriku, a Jure ostani na starini. Neki dan, dok sam sihodio u ariju, govori jedan Ljubuak u kahvani kako se Cvitan nakon trideset i vie godina vratio kui iz Amerike, pa sad kupuje zemlju. Pa to kazuje, kako hoe i bratovo da kupi, a brat bi i prodao, ali u gruntovnici zapisan i ja. Sad, to kazuje onaj Ljubuak - a i ne zna da o meni govori - hoe brat da ga, to, biv, mene, proglasi mrtvim, pa da proda. Ja se uutio, ne prokazujem se. A i nisam se nikad ni kazao ko sam ni oklen sam. I rat doo i proo, a ja radio svoj poso. Nisam s policijom nikada posla imao. Nemam nikakve isprave ni ageta, a sva arija zna Ibria. Bratu se nikad nisam javljao. - A to, ako Boga zna? - Pisati ne znam, a i da znam, ta bih mu pisao? Ako je dobro, hvala Bogu, a ako i nije, i tako Mu hvala, a ja mu nemam oklen pomoi. Ali ovo me od neki dan pobrka, pa ne znam kud udaram. Hoe me, eto, iva zakopati. Hoe da reknu da me nema, da sam ve zemlja i da se moje proda. A ja to ne dam. Ali ta u! Da se sad kaem ko sam, niko mi nee vjerovati. Vie je od trideset godina
11

kako sam otiao ad kue kao golobrad momuljak. A sad sam grumen zemlje. Da odem kui, niko me poznati nee, ni brat roeni. - Pa vjerovat e ti. Zna ta si ostavio i gdje si ostavio. Kad ode u svoje selo i kae koga sve zna, tko je onda bio iv, koja je ija njiva bila, svi e ti vjerovati. To i sud priznaje. - A moe li se onda onaj moj dunum prodati? - Ne moe, ako ti nee da se proda. - Ja neu nikad. Ja bih da se ono nikad ne mogne prodati, nego da bude u naoj kui, pa nek sad brat bere to Bog dadne, a iza njega njegova djeca i unuad. - I to se moe uraditi. Uputio sam ga kako e to uvakufiti i pomogao mu da ode nakon vie od trideset godina kui. Kad se vratio u najljepem to je imao, iskrpljenu i istu, sav preporoen kazivao mi je kako je onaj dunum uvakufio, kako e brat to zemlje raditi i davati svakog Ramazana dvije oke zejtina za kandilje na ljubukoj damiji. Brat se zaudio kad ga je vidio, a drago mu bilo to je iv, i odustao od prodaje onag svog dunuma. - A ja u, ako Bog da, odraditi za ono to si mi dao da doem do kue. - Lako emo za to, Ibrie. Ne prekidaj se ti! Iza toga jo je dva-tri puta dolazio, i cjepukao kao mrav, da mi ga je ao bilo iz dna due, ali milostinje nije htio. Htio je da zaradi svoj kruh. Ne mogoh ga vie glcdati kako se nemoan pati, pa pozvah dva snana cjepara, a njemu rekoh da ih nadzire, da im pokazuje kako ja hou da bude iscijepano, sloeno i ureeno. Kod Careve uprije sjedio je obino i ekao da tko kupi kola drva i da se pogodi da iscijepa. Upozorio sam nekoliko prijatelja na njega, i oni su mu svaki put dali poneto, ali ne da on cijapa, nego da e on to novca to od njih dobije odraditi dok se malo oporavi, osnai. Ponekad bih ga vidio kako oi hrani toplim somunima, to ih pekar prodaje na drugom kraju mosta i kupio bih mu jedan, a on bi se nekako zasramio: - Nemoj, efendija, nisam ja muhta sadaci. Imam ja svoje
12

ruke i svoj alat; ja u, ako Bog da, zaraditi. - Ja ti to i ne dajem kao sadaku. Gdje bih ja to tebi? Ti si vakif jedan. Samo k mislim, lijepi somuni, topli, a i tko zuba nema, nee se s njima muiti. A ti e ovo, ako Bog da, odraditi, kad se malo oporavi. I tako je on primao milostinju ne pruajui ruke i ne ciganei kao drugi, ali je zato esto ostao i gladan i kao stijena leden. Posljednji put vidio sam ga prolog Ramazana. Iza iftara poao sam u ariju. Na uglu kod Careve uprije sjedio je na kozi, ali nekakav spadnut, kao prazna vrea. Svjetlo kandilja s Careve damije umivalo mu je blijedo lice i srebrnu bradu. - Ibrie, kako si? Jesi li mogao iftariti? Nije odgovarao. - Bi li ta mogao pojesti? Hoe li kahvu jednu? Hoe li zadimiti? Nema glasa. Sagnuh se. Ibria nije bilo meu ivima. Ljudi su sigurno prolazili kraj njega urei se svojim kuama ili prijateljima na iftar, a on se, nijem ad danjega posta i nonog gladovanja, osvrtao za njima ne dajui glasa. Ljudi su prolazili kraj njega, urili se i ne osvrtali se na nj. Ulice su zaas zanijemile, sumraak se spustio na zemlju, s tabije se oglasio top, kad su i kandilji planuli, a on ostao sam sa svojom gladi. Ali mu je dua bila puna, to sada, dok sjaj stotina arulja obasjava njegovo lice, u njegovom malom mjestu mirkaju tri kandilja na munari, tri kandilja s njegovim zejtinom, i itavo mjestance s Bojim imenom pristupa skromnoj veeri, dok e ovdje sada jedni podrigivati od preobilne sofre, a on, prazne utrobe i ista srca, ohlaen, a itava je ivota radio da bude drugima toplo, poi u prosekturu bolnice, pa onda u ilovau na Bakijama, bez pratnje, bez suza i govora, bez nadgrobnog biljega, da u predsoblju vjenosti eka da stupi pred Vjeno svjetlo.

13

EH JUJO

Ili su zbilja bili golemi zato to su takvi bili ili zato to sam ja bio mali, ali i sada mi lebde pred oirma njihovi krupni likovi u urkovima i latama, s velikim bijelim ahmedijama i kao snijeg bijelim bradama. Posjedali bi po seijama u muftijinoj sobi, njih desetak, a najmlai je zabacio za sebe sedamdesetu, pa bi govorili nekim sonim i zvonkim turskim ili perzijskim stihovima, podsjeajui se vremena kad je grad bio sjedite uleme, uenjak i pjesnik kad su oni bili djeca, i ponekad bi sumorno uzdahnuli, to Grad ostaje bez svojih atributa. Bio sam mali, sasvim mali, za zemlju prirastao. Jedva sam se vidio iza stola u muftijinoj sobi, jedinog predmeta koji je govorio da je to ured u kojemu se svravaju slubeni vjerski poslovi, ali u koji bi doli kadgod ovi divni starci, bijelih brada, bijelih ahmedija, s dugim ibucima, na koje bi puili blagajski baenjak, iskrian na mravlju nogu, da uz dim cigarete ili lule i uz kahvu osvjee uspomene na stara vremena, koja svi ve iz navike nazivamo dobrim. Kako su svu naobrazbu sticali na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, tako bi u bosanski govor umijeali itavu bujicu orijentalnog rjenikog blaga, da ih pravo nisam ni razumio, ali sam osjeao ljepotu njihova kazivanja, onih starih udesnih vremena i njihove due. Ja sam vjerovao u ljepotu njihovih dua u njihovu dobrotu, pa kad bi tko kasnije i govorio to nepodobno o njima, ako ih nisam mogao odbraniti od napadaja, ja sam u dnu due vjerovao da nedostojni govore o njima nedostojno, da im rue ugled u oima
14

mladih, samo da bi ovi poli stranputicom. Imn bih im se moda mogao i sjetiti, ali lica svih mi se sada ine jednaka, gotovo potpuno ista. Bijele i bjelje brade, neduge i valovite, brci iznad usana podrezani, a sa strane oputeni i s bradom izmijeani. U nekog tek neto poutjeli od dima. Lica izborana, ali nrli, svijetla, ela naborana, a ahmedije bijele, samo s malim, sitnim razlikama u nainu smotavanja finog pamunog platna oko fesa. Svako odijelo jednako skrojeno, do pod vrat zakopani prsluci, pa preko njih hrke, a po ovima late ili urkovi. Svi u jednakim irokim alvarama, u svih bijele vunene arape, pa mestve, a ifte ostavljene pred muftijinom sobom. Eto, takve ih pamtim, a i sad, poslije dvadeset i vie godina, prisjetim se neke zgode, o kojoj su priali i ja je na svoj nain shvatio i zapamtio. Priali su, naravno, najvie o svojim prethodnicima, o ulemi Grada, kad je nje bilo dosta, a nije hitjela za slubama i plaama, jer su svi bili dobro stojei graani, posjednici, age i begovi. Pa i meu ovima koje sam ja zapamtio bilo je neovisnih koji su imali dosta vremena za esta razmiljanja i rijetke razgovore, ako i nisu bili bogatai. Nisu bili ni sirotinja koja trai i prima kakvu bilo slubu. Nisu to bili sveenici koji provode povuen ivot kurijama ili samostanskim sobama, nego ljudi ivota, koji su ponekad, svrivi i najvie vjersko obrazovanje, otvarali duane i prodavali robu, da ne bi morali ivjeti od prodavanja znanja, koje su radije dijelili bez trarenja materijalnih nagrada. Bivali su i zemljoposjednici, koji su ili povremeno u svoja sela, da vide i da nadgledaju to se radi na njivama, u vinogradiana, na livadama. Oni su se mijeali u vrevu svagdanjeg ivota kao i njihovi sugraani bez njihove naobrazbe, ali su vazda umjeli sauvati dostojanstvo neovisna uenjaka, pa bili u slubama ili ivjeli kao obini vjerski obrazovani graani. Moda to nisam iz njihova drutva uo, ali sve mi um leti, da je to zbilja bilo njihovo kazivanje o eh-Juji. Da, taj eh-Jujo. Za njega sam saznao prvog ramazana, u kojemu sam i ja nekoliko dana kao dijete dobrovoljno postio. Obino bi se ilo u damiju Tabaicu da se slua iza ikindije uenje Kur'ana. Onda je to bilo u ljetu. Ispod samog damijskog poda tee Radobolja i osvjeiuje hladovinom od posta umorne, gladne i
15

edne vjernike. Ali uoi samog Bajrama ide se u aria damiju, i kad se pokloni hatma hair-sahibiji Ibrahim-agi ariu, svatko tko zna itati u Kur'anu dograbi jedan svezak i sjedei skrtenih nogu, njiui se cijelim gornjim tijelom, poluglasno ili punim glasom recitira tekst Kur'ana, pa se uje samo neko zujanje u damiji, kao kad se roj pela objesi o granu, i onda se pokloni hatma pred duu eh-Juji. On je pokopan u groblju koje je cesta odijelila od damijskog groblja, u turbi od est kamenih stupova jednostavnih kapitela, s elipsastom nezavrenom kupolom, koju mu podie u prvoj poli prolog stoljea hercegovaki vezir Ali-paa Rizvanbegovi-Stoevi. O njegovoj uenosti saznah kasnije iz knjiga, ali ono to u djetinjstvu o njemu sluah, osta mi kao ugodna svojina duevnog ivota, plemenito saznanje o jednom velikom, umnom ovjeku, kojeg znani potuju, a i neuki, koji su makar kad to o njemu uli, s dunom se panjom obaziru na njegov skronni mauzolej plemenitih linija. ak i djeca, kojoj se ne d uiti, idu za etrdeset jutara pred Edrelez na njegov grob i prije izlaska sunca ue Jasin, da im se otvori vidik pred duhovnim oima. I u njegovo vrijeme bilo je obijesne mladine, koja bi se grubo naalila ak i s ovakvim uenjakom, kojega je znanje i carski Stambul, izvor uenjaka, cijenio. Pred damijom je, po obiaju, bilo uvijek nsil, na kojimma se nose mrtva i od kue do groblja, i teneir, na kojima se kupaju umrli. Bilo je uvijek ljudi kojsi su zazirali od ovih rekvizita posljednjeg ovjekova puta od kue do damije i dalje do groblja, ali je bilo i pustopane mladei, koja je slobodno lijegala na taneir, koji je stajao obino u jednom uglu damijskog dvorita, na kojem se okupalo stotinama umrlih od raznih bolesti. Bilo je i takvlih koji bi od obijesti legli na nosila, dok bi ih drugi pokrili ohom i podigli na ramena, pa nosili po damijskom dvoritu. Tako se jedna skupina ovakve mladei skupila u dvoritu aria damije i zabavljala se i ondje gdje nije mjesto za zabavu. Opazili su iz daleka eh-Juju, a onda nekom na um pade i predloi drutvu, da se s njim naale. Pozvat e ga da klanja denazu jednom od njih, koji e lei na nosila. I zbilja jedan lee na nosila koja oni podigoe na mejta.
16

Drugi izaoe na ulicu i pozvae eh-Juju u damijsko dvorite. - Da nam, efendija, klanja denazu naem drugu, evo ovdje, govorili su oni. - Dobro, dobro, - veli im eh-Jujo. - A kakvu hoete da klanjam denazu? ivom ili mrtvom? - Kako to, efendija, ivom ili mrtvom? Tko je vidio ivom obavljati sprovodni obred? - Nita, nita. Ja samo pitam. - Naravno, mrtvom. Stao je ispred svih na mejta na kojem su bila nosila, leima okrenuta njima, a oni se za njim poredali, podgurkujui se i priguujui smijeh da ne provali. On im se onda, po obiaju, okrenuo samo napola licem i pitao ih: - Kakva znate ovog ovjeka? - Dobar, Allah rahmet ejle, - odgovorili su suspreui jedva smijeh. - Da mu halalimo! - Halal olsun! Onda je eh-Jujo najavio da poinje obred sprovoda odraslog mukarca i nije se vie okretao, dok nije obavio molitvu, a onda je poao iz dvorita. Sad su svi oni prskali od smijeha, kako su hodu prevarili, i ekali da im drug skoi s nosil. Poeli su ga zvati, ali se on nije ni odazivao ni micao. Podigli su ohu s njega, a on je bio ukoen, mrtav. Tako su kazivali o eh-Juji, a sam Bog zna pravu istinu. Jesam li to uo od njih, stare uleme, koja se okupljala kadikad u muftijinoj sobi, ili od nekih drugih stranaca koji su vjerovali u ehJujinu vidovitost, ne bih se smio zakleti, ali ovo sam uvvao vie puta od ljudi koji su znali kakvog je nekad uenjaka imao Grad. U nekoj evropskoj zemlji vladao je neki duka. Neu govoriti o njegovoj vladavini ni o njegovoj dravi, jer nisam ni od njih uo ime toga dukta, te zemlje, a ni ime vladara, koga su samo dukm zvali u svom kazivanju. Imao je jednog sina i ovaj ga je po njegovoj smrti trebao naslijediti, ali se onda pojavi jo jedan nasljednik, koji je tvrdio da je nezakoniti sin dukin i da mu pripada pola dukta kojem je vladao njegov otac. Prvi sin je poricao pravo samozvancu, a ovaj je opet bio uporan u svome traenju. Koliko god su suci htjeli biti
17

pravedni i po Boijem i po ljudskom pravu presuditi ovaj sluaj, nisu znali, po emu e ustanoviti, je li ovaj zbilja sin starog duke. Svi pravnici u Evropi su se bavili ovim sluajem i ostali nemoni kao pred nedokuivom zagonetkom. Dvorjanici malog duke su neto znali o tome, da je stari duka bio od tog posla, da je mogao imati i nezakonite djece, ali je bilo sumnjivo to se pretendent javio tek po smrti ovjeka, za koga je tvrdio da mu je otac. I mladi duka, koji nije bio bahat i slavohlepan, volio bi dati i vie od pola svoga dukta kome god nego da se u njegovim oima unizi uspomena na oca, na plemenita ovjeka, kakav mu se uvijek inio. A vrijednost ovjeka, oca, strano bi pala u njegovim oima da se kako bilo dokae da je bio od tog posla. Kad u Evropi ne naoe odgovora ovome zakuastom pitanju, po emu bi se dokazalo, je li varalica ovaj ovjek koji trai nasljee bez ikakva prava na nj, ili je zaista dukin sin, a onda bi po zakonima toga dukata imao pravo nasljedstva, sjetie se istoka i istone mudrosti, koja nekada zaas rijei i ono to se ini zakuasto, da se nikad ne bi moglo razmrsiti. A kako je mladi duka bio u dobru s turskom carevinom, posla diplomatskim putem upit na vijee turskih uenjaka da oni stvar presude po zakonima istonih mudraca. Je li onda bila i u Stambolu oskudica u uenim ljiudima ili je moda sudbina htjela da se na Grad proslavi, teko je to sada, nakon vie od dvjesta godina, dokazati; tek se desilo i to, da je vijee uenjaka odluilo obavijestiti vezira za vanjske poslove, da ni oni ne mogu stvar rijeiti, pa neka jave mladom duki njihov odgovor, da se nije takvo pitanje na Istoku pojavljivalo niti ga je tko od njih nalazio i uio u moru knjiga pisanih s desna na lijevo. Onda je nekom starcu izmeu njih palo na um, da ima jedan ovjek, kojemu su nudili u Stambolu visok poloaj, kad je u carskom gradu svrio nauke, ali on je volio u svom rodnom Gradu biti muftija nego u Stambolu, gradu careva i caru gradova, postati vremenom i ejh-ul-islam. I rekao im je, kad su se udili to nee da ostane u Stambolu, za koji su se svi otimali, i vojnici, i uenjaci, i trgovci i rentijeri: Da nije ljubavi za domovinu, opstili bi oni kreviti krajevi. Jedan starac iz vijea uenjaka sjetio se eh-Juje i rekao da se poalje upit njemu, pa ako ni on ne znadne, onda zagonetka nema
18

odgonetke. Neki oholi uenjaci su se protivili da se pita jedan provincijski hoda (t, da je to vrijedio, ve bi bio u Stambolu!) ali drugi su ga poznavali i osobno, dok je uio u Stambolu, ili samo po uvenju, dok su nekima od njih dopirale do ruku i njegove fetve, pa prihvatie prijedlog da se sastavi upit i da se odmah poalje po najbrem tataru u Mostar. Onda je brza pota ila na konjima i nosio ju je tatar na najboljem konju, a za njim je jahao takoer konjanik - surdija, koji bi puhao u rog i biem gonio svoga i tatareva konja, pa gdje bi ga stizao, tu bi ga biem udario, i konja i tatara. U odreenim razmacima bile su menzilhane, gdje bi ositavljali umorne konje a zajahavali odmorne, i dalje jurili nosei najvie puta tek jedno vano pismo. I tatar je dojurio s Istoka na Zapad, u Bosnu, a onda od Sarajeva na jug, u Mostar. Raspitivao se za eh-Jujinu kuu, pa kad ju je naao, rekoe mu da ga nema kod kue, da je otiao u Vrapie na imanje, ali da e se istoga dana vratiti. On neka se odmori i prieka. Tatar se samo raspitivao gdje su Vrapii, a onda, ne obazirui se na gostoljubive ponude, zajahao vilena ata i okrenuo putem kojim je doao. Kod Zalika vidio je da mu u susret ide pjee jedan hoda, pa pomisli da bi to mogao biti onaj radi koga je on ak iz Stambola doao ovamo. Zaustavio je konja i istonjaki kieno upitao, da li ima sreu govoriti s ponosom uenjaka, morem znanja i ovjekom punim vrlina, sa eh-Jujom. Skromni ovjek je rekao, da je on Boji rob, siromaan ako ga Bog ne pomiluje svojim oprostom, glavom Mustafa Ejjubovi, zvani eh-Jujo. Tatar je skoio s konja i uz znakove najdubljeg potovanja izvadio iz njedara savijeni papir, svezan preko sredine crvenam vrpcom, prinio ga ustima i onda predao uenjaku, koji je unuo kraj grobljanskog zida, odrijeio vrpcu i proitao upit. Onda se zamislio, ali ne to ne bi odmah mogao odgovoriti, nego zbog alosnog stanja, da su u Stambolu ve izumrli uenjaci kojima ne bi bio nikakav
19

problem odgovoriti na ovako pitanje, i da je tamo nauka spala na tako tanke grane, da moraju ve u zabaenu provinciju slati na rjeenje ovakvih stvari. Onda je iza pasa izvadio divit i na poleini istog pisma napisao: Raskopat e se grob u koji je zakopan duka i izvaditi e se jedna njegova kost, moda rebro s lijeve strane prsa, iznad srca, zatim oprati i staviti u posudu s istom vodam. Iza toga e se iz lijeve ruke onoga ovjeka koji tvrdi da je dukin sin izvaditi kap krvi i kanuti na onu vodu, nad kost. Ako mu bude zaista sin, krv e potonuti i prionuti za kost, a ako mu ne bude dijete, njegova e se krv razliti po povrini vode. Mirno je zatim zatvorio divit i stavio ga za gas, pa pruio smotano pismo tataru i krenuo u Grad, dok su tatar i surudija pritezali kolane na konjima, udom se udei, kako ovo sve ovako ukratko bi, radi ega su oni, ne ispadajui gotovo iz sedla, proveli petnaest dana na putu iz Stambola do eh-Jujina Grada.

20

MUSTAFA SARAJLI

Iza eh-Jujina vakta bilo je u Mostaru uleme, ali nikada vie onakva lima i zta kakav je bio on. Bilo je nekad i dobrih alima, ali je s ilumom kao i s vatrom u haste: sad skoi, ini ti se izgorjet e insan, sad spane i hasta doe do sebe. Tako je i u naem gradu bilo iza eh-Juje sve na tanje, ali kad doe za muftiju poiteljski kadija, Mustafa-efendija Sarajli, rodom iz Stoca, opet oivje nauka. Iako se rekne Ulemi je hased mahsus, ispak je onda bilo u Mostaru uleme koja je uviala da ima i boljih kandidata za muftiju nego to ih je bilo u Mostaru, pa su pozvali sa strane alima. Nije to bila ni velika udaljenost, do Stoca nema ni dan hoda, da bi se moglo rei da je muftija stranac. Nekad su opet u Mostaru bivala i po dvojnca muftija: jedan za grad na desnoj obali Neretve, a drugi za lijevu obalu, samo se ovaj drugi zvao blagajski muftija. Bio je to uenjak, muderis, poboan, ako se moe rei, i preko mjere. Malokad se na vaan poloaj postavi mlad ovjek. Kadija Dubin bi rekao: U nas doe na veliko mjesto ovjek, kad mu se hajs osijee. I Sarajli bio prilino u godinama kad je postao muftija. Ljetovao je u Gnojnicama, udajenim dobar sahat pjeakog hoda od Mostara. Iao bi rano u Mostar da odri ders u medresi i putem uio mrtvima Jasine i Fatihe, sjeajui se zahvalno svakoga tko mu je u ivotu bio prirastao srcu, a kad bi doao do eh-Jujina turbeta, zaustavie bi se i podigao ruke do visine prsa, s dlanovima okrenutim nebu, da bi prouio Fatihu za duu onoga koji je svojim ilumom
21

proslavio Mostar, kao to ga je proslavio i sultan Sulejman podigavi mu kameanu upriju preko Neretve. Hodao je kao pauak: ni mrava ne bi zgazio, a ni za najveeg blata po sakacima nikad mu nije ni trunak kala pao na ustiju od postula, a kamoli da bi zablatio mestve. Gledao je preda se, a ljudi koji su sjedjeli na efencima ili na pragovima kunih vrata, skakali bi ispred njega na noge i otprimali njegove selame. esto je vodio svoju telebu iz medrese u Gnojnice na teferi, i tu se s mladima i sam pomladio, blago se smijeei na njihov veseli smijeh i bune izraze zadovoljstva u prirodi, u blizini svog voljenog ustza. Ako je vidio pauenu ruku, a on imao uza se koju paru, nije proao da ne bi ta tutnuo na dlan. Nije gledao kakvu tko kapu nosi a nije ni prosio kome nije bila ljuta nevolja. Nije se jednom desilo da bi netko tko je prosio bio u dronjcima. On bi ga tada uzeo za ruku, zaveo ga u prvi sakak koji vodi u Neretvu, brzo skinuo hrku, dugu anteriju i koulju, pa mu dao koulju sa sebe, a obukao anteriju i preko nje hrku. Zimi je preko svega toga nosio i dubbu. Kad bi prola hefta i muftinica vidjela da je vakat da muftija promijeni amair, dobacila bi mu opranu koulju i gae, a on bi se onda presvukao i oprao. - A gdje ti je koulja? On bi, kao dijete koje ne umije slagati, bezazleno, u po glasa rekao: Ja dao, a ta sam drugo mogao. Na meni je ostala jo anterija, a on nije imao ni estite koulje. Ona se ljutila, ali znala je da joj je daba ljutiti se, jer e to biti i drugi put, ako on naie na kakva prosjaka, pa bi odmah makazama ostrigla od trube beza koliko ide u muku koulju i saila. Takav je on bio, a Hamz-efendija je opet bio drukiji. On bi rekao eni: Podaj ti sadaku gdje vidi da je mjesto, a ja nekako ne mogu; ja sam potvrd, pa mi to ne ide od ruke. Jednom je iao od kue u medresu, gdje je drao ders, a u dershani je bilo i njegovo sjedite kao muftije. Uvijek je bio zaokupljen mislima o svojoj talebi, o ilumu, da im ta ne zaboravi kazati to zna, da im ne ostane ta duan, kako bi on govorio. Jer ne prenijeti mladima sve svoje znanje, to je kao zaduiti se a ne oduiti
22

dug. On se zaduio kod svoga ustaza, a dug treba vratiti svojoj talebi. U razmiljanju je prisnijetio pruenu ruku. Bura je puhala od Porima i s Velea, pa se njemu zavlaila pod dubbu, a pruena je ruka bila gola. Paljivilje je pogledao: ni ostalo tijelo nije bilo kako zatieno. Tu ne moe mnogo pomoi ni srebreni gro. Pozvao je miskina da poe za njim. Hadi Smail aga Arinovi, koji je u taj mah otvorio avlinska vrata da izae iz kue i ode u kahvu na Tepi, a znalo se za muftijinu naviku da e dati i koulju sa sebe, ne moe otrpjeti da ne zovne: - Muft-efendija! Vidi li ko ti ite sadaku? - Ja vidim pruenu ruku. - Ama on je zimmija. - I njemu je Allah dao duu, a i njega titi islamska drava. - Vallahi e se on isjan uiniti im mu se prui prilika, a ti ga pomai, de! - Bolja je gornja ruka od donje. Muftija je po starom obiaju skinuo beznu koulju i dao je golau, pa drhtei dok je obukao anteriju i hrku, a preko svega i dubbu, ispriavao se siromaku: Nemam nita uza se od para, a da ti ta vie dam od odjee, ne smijem od ene. Meni je reda s njom ivjeti pa je ne smijem srditi. Kad nastupi tenzimat, kad svi graani postadoe ravnopravni, hriani podigoe crkvu na Suhodolini, pa iako je bila zbog strmine zemljita na kojemu je sagraena jednom dijelom pod zemljom, ako i nije imala zvonika, imala je onu preslicu nad vratima u proelju, gdje je smijeteno zvono. Narod se uzbunio, ne d da se zvono oglasi, a ne d ni on, muftija, ali Ali-paa dozvolio, jer je sultan tako htio. Moda sultan i nije dozvolio drage volje, ali su ga prisilili duveli da dadne vjersku ravnopravnost svima graanima, pa se nije imalo kud nego dozvoliti. I muftija nije mogao podnijeti zvonjavu, pa se odselio u Gnojnice. Kome je trebala fetva, trebalo mu je ii u Gnojnice, a tko je traio iluma, tome nije bilo daleko otii ni za Kavdak. Vasijjet je uinio da ga, kad mu vakti-sahat doe, zakopaju u seoski harem u Gnojnicama. Pa kako je za njegova vakta ponovo oivjela nauka u Mostaru, tako je bilo uleme sve donedavno. I doe vakat da se ulema
23

prorijedi, da je gotovo i nestane, da hodinskog kijafeta sasvim nestane, pa sad, ako e alima traiti, trai ga pod francuskom kapicom, a gdje vidi golem saruk, dobro znaj da tu hode nema!

24

OTMJENI PROSJAK

Sjedio sam na terasi kafane Central. Ljetna je sparina i rijetki prolaznici su se tiskali uza zidove, da ne pane na njih arka sunana zraka. Oni su zakopani, kako se i pristoji ljudima koji se slue ulicama gradskog sredita, imaju tvrde ovratnike i zategnute kravate, a cipele su im uske i duge kao ptiiji kljunovi. Bivlo ih je i s bijelim rukavicama, a one su pekle kao cipele upaljenih uljeva, ali ta da graanin ne podnese da bi bio elegantniji, da bi na se svratio panju, osobito ako je jo seljak porijeklom, prva generacija nove graanske porodice koja nipoto ne bi obukla opanke ni hlae od domaeg sukna. Asfalt, koji su neumorno prali, zaas se suio, samo s jednog kraja, u sjeni hotela Centrala, latio se kao povrina rijeke, u kojoj se ogldaj obalske peine ili drvee. I tako sam se zanio u misli, kako bi to sada bilo lijepo sjedjeti kraj Jasenice, duboke dva ljudska boja i iroke za dobar troskok, na mekanoj travi, nad koju su se nagnule grane smokava petrovaa, kojima se kroz cvat pomalja ukoena kap meda. Pa izuven spusti noge u vodu, koja se mlako vue kao i lijeni svalovi kroz nju, a samo joj ponekad daak vjetra uzbiba povrinu njeno i treperavo kao kad se hvata kajmak na sutlijau. - Gore glavu! - probudi me iz sanjareaja krepak glas pjesnikov. - Da si mi zdrav, pjesnie! - I ti da si mi veseo! Neto mi se ini snuden. - Sjedi kod mene, ili prema meni, ako ti nee udarati sunce u oi.
25

- Pjesnikom me zovu. A to znai meu nama reeno, - spustio je glas, - da ja ne mogu sjedjeti gdje se plaa za jednu kahvu koliko ja platim za pet u periferijskim kafanicama, gdje mi je i mjesto. - Pa kad ja zovem, onda si, makar i u kafani, moj gost. - Danas primam ast, iako ba po svojoj garderobi ne bih mogao tu sjedjeti. Ali, nisnno se dugo vidjeli. Daj mi priaj o emu si tako mislio, u to si se bio onako udubio? - Besposlica. Zamiljao sam se kraj jedne rijeke u nas. ak sam gledao u njoj i ribe, a ovaj jadni limun u pivskom buretu, koji zimi ami u takozvanom zimskom vrtu, zamjenjivao mi je ogromna stabla smokava nad vodom. - Priznajem, bujna fantazija, kad ti asfalt moe predstavljati rijeku. Bojim se, bit e mi konkurent. - I ostalgija, prijatelju! U ovo doba, kad ne odem u svoj rodni kraj, i u ranu jenen, kad berai uu u vinograde i kerovi u gajeve, a ja s pukom ekam na kakvu prolazu ili raskru, prazna mi je itava zima i itavo proljee. Kad odem dolje, dotaknem se rodnog tla i udahnem onog naeg seoskog zraka, osjetim da mi se povrati snaga, koja mi dostaje do slijedeeg ljeta. I sjetim se onog udovita iz mitologije, koje je Herkul ubijao, kako je dobivalo uvijek novu snagu kad bi dotaknulo zemlju, pa ga je najposlije Herkul morao izdii, da bi ga rastavio od zemlje, i tako mu je uspjelo zadaviti ga. Uostalom nisam ba siguran, je li to bio Herkul ili netko drugi i koga je ubijao. Nije li se ovaj ubijeni zvao Antej, sin Zemljin? Samo mi lebdi pred oima slika toga bia, koje nogama lepra po zraku, kako ne moe dotaknuti zemlju, iz koje mu je dolazila snaga, i kako je zbog toga jadno... Dole su kahve i srkali smo ih, mislei svaki svoje misli. On je istom doao iz Brkog, sigurno na dan-dva, moda e tiskati zbiricu njenih pjesama, koje e onda s tekom mukom i s mnogo ponienja prodavati ljudina, koji ih nee, ako ih i kupe, ni prorezati, a kamoli proitati. A da li e tko osjetiti onu ustreptalu duu, koja nekad ape, a nekad grmi rijeima, koje u ustima obinih smrtnika imaju svagdanje, graansko znaenje. - Malim te, malo vatre! - Oprosti, evo i cigareta. Ja se neto zanio, zaboravio i da te
26

ponudim. - Tvoja ne bi davala onaj uitak kao ova moja... - Jer je hravija? - Ne, jer je ovo posljednja. - Za nju si mogao dobiti toliko dima, da bi ti, kad dvije spri, ostala jo posljednja. - Ovo je u mene jedan obiaj koji je imao jo samo stari muezin branski, Dervi Polovina. Kako je on umro, taj obiaj samo ja podravam. - Da ujemo te finese. - Kad sam u najgorem stanju, kad nemam novac za kutiju cigara, takvih kakve eto i ti pui, kupim najbolju cigaretu, ali samo jednu, jer mi ne ostane ni za pola druge, i onda je polahko, na tenahne, kako Turin kae, ispijam. Ona mi intenzivnije zamrai vid nego po duine drugih. A kad nemam ni toliko, ja se strpim, nisam kao Dervi Polovina. Uostalom moja je manifestacija neimanja sitnija, drukija, neuoljiva, a i moja funkcija u drutvu nepotrebna, pa nema onda ni smisla da dajem znaka da sam jo meu ljudima. Prizvuk gorine treperio mu je u glasu. - Ne, nemoj tako. Pjesnici su svjetlo u tami, harmonija u ljudskoj vrevi ... Nego, daj mi ispriaj o tom udaku etvrtini. - Polovina ze zvao, a bio je ovjek i po. Bio je muezin u damiji koja stoji na uu Brke u Savu, lijepa i zvulna glasa, istanana sluha, da bi se i drugi, a ne samo muslimani, zaustavljali kad bi on okuisao. To je uostalom bilo sve to je imao, pored neto kuice s jednom prostorijom, u kojoj je bila i soba i kuhinja. A plaa njegova zna se ve kakva je bila. Da je primao mjeseno kaliko mu je vakuf plaao godinje, magao bi pristajno kao bear u svojoj kuici ivjeti. Da se rodio u drugom kojem narodu, da je kolovao glas, moda ne bi bio drugi Caruso, ali bi za jedan stupanj nii i opet bio svjetski pjeva. Ovako je bio samo jednostavni muezin u provinciji, koji se pet puta penjao uz osamdeset i eitiri stepenice munare i skladno dozivao prolaznike, koji su onda jo vjerovali da ima Bog, i poneki se svraali na molitvu u damiju. Ali jednoga dana zadrhtao mu glas. Kao kad se grlo osui, pa se vidi samo micanje usana a zvuka nikako nema, dva-tri puta mu
27

izilo usred ezana nekakvo itanje i on jedva dokrajiio. U damiji je bio nekako posramljen zbog ovaga to se njegovu zvonkom glasu desilo. Kad je demaat izaao iz damije, on se jedva izvukao na sofe i s mukam prekljuao vrata. - Dervi-aga, ta ti ono bi? - pitao ga stari Edhemovi. - Da te ta ne boli? On nije odgovarao. Edhemovi ga je pogledao paljivije i, makar da je suton pao na zemlju, vidio mu na licu da ovjek gladuje. Izvadio je kesu, razvezao je i dao mu forint. - ta je ovo? Ja nisam ... - Proui mi materi Jasin. I ovjek otiao kui na veeru. Te je veeri Dervi Polovina opet onim svajim obinim zvonkim glasom dozivao vjerne, da pred Allahom panu licem k zemlji, a glas mu se razlijegao do na onu stranu Save, do Gunje. Na izlasku iz damije, kad se suoio s Edhemoviem, inilo mu se da je prestao biti onaj prijanji moralni ovjek koji ivi od najskromnijeg redovnog prihoda, to granii s glau, da je zapravo primio milostinju, da je prosjak. I ta ga pomisao strano muila, iako on nije tek tako za nita primao novac. On je Edhemovievoj materi prouio za duu Jasin, ipak je dakle zaradio novac, makar da je dobio mnogo, mnogo vie nego se za takav trud darivaju hode. Kad se stari Edhemovi raspitao u Vakufskom povjerenstvu kolika je plaa muezinu, zaudio se i zaprepastio: - Pa ja se ne bih za one pare onoliko puta popeo uz munaru i s nje siao i bez okuisanja. - Vjerujemo ti, - rekli su mu u vakufu, - ali ova damija nema imetka, i ovo je najvie to mu se moe dati. Dervi Polovina se i dalje penjao uz munaru, okuisao, vrio revno svoju dunost, dok jednog dana ne doe revizija iz vakufake uprave iz Sarajeva. Dozvae ga u vakuf. - Doi ti nama u Sarajevo! U nas se obrali muezini, pa emo tebe postaviti u Carevu damiju. I imat e plau pet puta veu... - Iiih! - Uzdahnu on. - Kau da je Sarajevo lijepo, da se svijet tamo nosi kao cvijet svaki dan, a ja se samo na Bajram zaodijem kako treba i uvam ono sirotinje.
28

- Preabuemo mi tebe, pa e moi u najljepe drutvo... - Nemam ja tamo nikog poznata. - Pa upoznat e se. - Kau da je veliko Sarajevo. - Koliko dvadeset ovih kasaba. - Pa ne moe biti da nemate tamo boljih muezina? - Ima ih dosta, ali ti bi doista bio prvi. - Ne mogu ja, brao, ostaviti ovo mjesto. Fala vam koji mene zovete, ali ja volim ovdje. - De nam barem. kai, zato voli? - Eto, ja volim, kad ba velite da mi glas valja, da me i oni prijeko uju kad ovdje okujiem, i neka vide kakvi su muezini ovamo pokraj Bosne, pa nek misle kakvi tek moraju biti u Sarajevu, koje je kolik dvadeset Brkih. lanovi vakufskag povjerenstva i revizori iz Sarajeva zagledali se. Poslije, kad je on otiao, gledali su da mu iz kakve bilo stavke prorauna poveaju plau, ak niodakle nita. - Nema fajde, ljudi, pomoi mu se mora. Moramo mu izmeu se redovno skupiti pa mu dati. - Lijepo, koliko god reknete, ja pristajem, - kae stari Edhemovi, - samo ja sam vidio na njemu da on ima ponosa, da on nije prosjak, a ovo je neka vrsta milostinje. - Neemo mu davati kao milostinju. On je u dvadeset i etiri sahata zaposlen jedan sahat kao muezin. Neka nam ta bilo radi u onom ostalom vremenu, pa da mu plaamo rad. - Nije on ni za kakva posla. Ne bi bio ni za to da ui djecu u mektebu. Neka nam u dokolici ui mrtvima pred duu, a sebi da ouva duu, pa emo biti zadovaljni i mi i on. I na tom ostalo. Svaki ga sutradan naponase pozvao i rekao mu, da mu togod proui pred duu netko ocu, netko materi, netko djedu ili nani, i da se navrati kad bude gotov. Tako je Dervi Polovina sjedio na sofama pred damijom, s Kuranom u rukama i spominjao mrtve, a onda bi zaredao ispred duana Hadimehmedagia, Hadiselimovia, Edhemovia, Kuukalia i jo nekolicine drugih koji su ga darivali. Jednoga je dana zaredao od duana do duana i svima im
29

rekao:

- Ne moe ovo ovako. Vi imate vazda posla u duanu, pa kad ja doem, esto me i ne opazite u ovom mom izlizanom odijelu. Kad ve hoete da mi pomognete, neka vas Allah nagradi iz svojih bolhazana, ja u vam samo kad doem u teko stanje, doi u duan u svojoj bajramskoj opravi, pa mi onda dajte to vam od srca poe. Neka znate, kad vam doem u najboljem to imam, onda sam u najteem stanju, pa... I tako je on, kad bi plau patroio, kad bi posljednji ruak pojeo i bez veere legao, pa kad bi sutra osjetio drhat i napuklost u grlu, doao kui, umio se, obukao beznu koulju sa svilenim rukavima, ohane alvare, dubu i svilenu utu ahmediju, pa se proetao kroz ariju jednom i drugi put, a kad bi se vraao prema damiji, istravali su iz duana preda nj njegovi zatitnici i kriom mu tutkali u depove krune i forinte, i on bi se uputio pravo kui, presvukao se opet u svagdanje ruho, penjao se na munaru da javi svijetu, neka se ne zanosi suvie ovim prolaznim svijetom, neka ostavi za as svoje svagdanje poslove, neka umije odreene dijelove tijela, pa kad stane u damiji jedan pored drugoga, pred Boga, oprat e duu i biti isti i nevini kao istom roena djeca...

30

OBAN DUDUK ALDI

Umihana-hanuma je bila pametna ena, bistra, razgovorna, caru je mogla devab dati - prv Hercegovika, Mostarka. Dva je ovjeka izderala, djecu lijepo odgojila, a umjela je govoriti kao da kazuje iz knjige. U onom vaktu, kad ena nije ni iz mahale u mahalu ila bez velike spreme, kad se isprtljavalo na selo o Edrelezu, a o Kasumu sprtljavalo sa sela s ljetinom, ona se udala za Turina, ba pravog pravcatog Turkuu, Stamboliju, oficira. Bilo je to u onaj vakat, kao da je, ne budi primijenjeno, otila za drugu vjeru, ali ona otila, roditelji je dali. Kako je bila zihinli, jo dok joj je ojk sluio u Mostaru, ona je lijepo nauila turski. Kad je dola Austrija, ojk joj, turski oflicir, morade u Stambol, pa i ona ode s njim. ivjeli su rahat, Bog im dao dvije curice, a ni njoj, uz voljena domaina, nije bilo neobino. Sastajala se sa enama iz komiluka, s oficirskim enama, - kasnije nam je kazivala, kako se sluajno upoznala i zapazila s jednom painicom, pa je ak jednom i u Dvor ulazila, - nauila je turski kao prava Turkinja. Bila je pobona ena. Drala je do turkovanluka, pa joj nije nita prolazilo. Orilo-gorilo, namaz joj nije prolazio, nije joj se ramazan nikad uduljio, nego je i uajluke postila, a pred bajram skontaj ta ima i ta joj prelazi preko nisaba, pa podijeli zeat. Nikog nije praznoruka vratila s vrt, ako je doao traiti sadaku. Kad je ivjela u Stambolu, redovno je ila na vazove. U to vrijeme je bio jedan uven muderris, Emin-efendija, koji je bio vaiz u Aja-Sofiji damiji. I ona je stalno ila. ovjek je otprati do damije,
31

pa se kroz jedan sahat navrati po nju i doprati je kui, a stanovali su blizu medrese Krk-eme. Emin-efendija je tako lijepo vazio, da ti je uvijek bilo ao kad zavri vaz i rekne oban duduk aldi, jer si jo eljno oekivao da iz usta prosisplje devahir, kojim e ljepe okititi duu nego ikakvom almas-granom prsa. Ila ja tako, priala je Umihana-hanuma, svakog petka iza iindije, kad je on enama kazivao vaz. Ali zaudno mi ono njegovo oban duduk aldi, to bi rekao na kraju. Ponem ja pitati one ene to su oko mene sjedile, to ono Emin-efendija svaki put rekne na kraju vaza, ali mi ne znade nijedna rei. Hele, pitaj jodnog petka, pitaj drugog, treeg, a niko mi ne zna objasniti. Jednog patka poslije vaza ustanem ja pa pravo pred urs, s kojega je Emin-efendija vazio. - Eh, kizim, ima li ta to bi ti trebalo objasniti, to nisi razumjela? Ja mu velim: Emin-efendija. Ne znam ta ti znai ono na kraju: oban duduk aldi. Malo se osmjehnu, pa e: - Neka, keri, neka si ba upitala! Sjedite svi da vam ispriam. Ja sam iz Anadola, seljak. Imao sam dva mlada brata, pa kako smo bili posiromani, a ostali nejaki iza roditelja, spremimo se da idemo u Stambol. Sva trojica smo imali veliku volju da uimo. Imali smo nekoliko groa u sitnu, pa krenemo pjee, od sela do sela, prema Stambolu. Gdje god smo doli, svijet nas je lijepo primio, nahranio nas, konak nam dao i ujutro nas ispratio. Ono para smo uvali, ako se gdje dobro umorimo, a ispadnu nam kakva kola pa moradnemo sjesti i povesti se kolima. Jednog dana smo putovali, a mrak se poeo sputati prije nego smo naili na selo koje smo oekivali. U nas torbe prazne, bez hrane, a i mrak se napravo spusti. Skontasmo se tu zanoiti, pa to dragi Allah da. Uto opazismo vatru, a vidjesmo da je i uma blizu. Zdogovorismo se da krenemo prema vatri, jer gdje je vatre tu ima i ljudi, pa El-humu lillah. Doosmo tamo, kadli dvojica obana naloila vatru, a u kotao nalili mlijeka, pa se ono uzvaruje. Okolo ovce polegle i preivaju.
32

Nazvasmo selam, a oni ga prihvatie i ponudie nas da sjednemo. Kazasmo se ko smo i kuda smo nakastili, ali nas mrak pretee. Oni nas hulusi kalbile primie: Evo, to je Bog dao, veeraemo hljeba i mlijeka, a imademo ta prostrijeti i ime se pokriti, kad bude vakat spavati. Kad se mlijeko uzvari, zadrobie hljeba, dadoe nam kaike i svi se lijepo nahranismo. Oprasmo ruke, a onda uzmemo abdest da klanjamo akam, pa e brzo i jacija. Lijepo smo se pripremili i klanjasmo akam, pa nakon kratka razgovora ustadosmo i jaciju klanjati. Mene kao najstarijeg proturie naprijed da im budem imam. Klanjali smo i dovu uili, a meni dua nekako puna tu, u prirodi. U umi je mrkli mrak i tiina, samo ponegdje rekao bi da huji vjetar, a nigdje se ni granica ne pomie. Miriu jagode u paprati. Negdje kao da se bulbul pojavi. Nebo je puno zvijezda, samo nema mjeseca. Nekakva mi ljepota i dragost napunila srce, pa bih sav svijet zagrilio. Kaem: Brao, ovo je krasno mjesto, a mi na hairli putu. Oduismo se Boijega duga. Kako bi bilo da zaitemo od Rabba da nam ispuni nae elje, da svaki od nas zaeli jednu stvar to misli da bi mu bilo najdrae. Svi to begenisae i u jedan glas rekoe: Dobro! De ti prvi zaeli! Ti si najstariji. Ja onda rekoh: Ja sam poao u Stambol na nauke. Ja elim da mi Allah dadne volju za radom i ustrajnost u uenju, pa da postanem muderris i da se popnem do asne derede vaiza u Aja-Sofiji. Oni svi rekoe: Amin. Onda moj srednji brat, koji je imao velike ambicije, ree: Ja elim i item ad Boga da svrim nauke i vremenom postanem sadriazam. Mi svi rekosmo: Amin. Najmlai brat je bio skromniji i zaelje od Boga da postane mutesarrif u vilajetu odakle smo bili rodom. Svi rekosmo: Amin. Onda jedan oban ree: Ja elim i item od Allaha delle anuhu, da mi dadne dennet. A odmah i onaj drugi oban isto ree
33

to i njegov arkada i mi svi rekasmo: Amin. I tako vrijeme po vremenu, mi doosmo u Stambol, prihvatismo uiti i postigosmo visoke derede. Bog dade te ja dobih idzet, postadoh muderris u jednoj medresi, pa vremenom i vaiz u Aja-Sofiji. Srednji mi brat postade veliki vezir, istina zakratko, jer se u nas sadri-azemi esto mijenjaju, a najmlai ode za mutesarifa u na vilajet i dugo je devletu hizmet inio, dok mu ne doe vakti-sahat. Pa sad, eto, razmiljam kako nam je Denabuhak usliao svima dove, kako smo ih na onom istom mjestu, ista srca zaeljeli, a bezbeli je tako usliao i dove dvaju obana. Pa koliko su ona dvojica obana bila pametnija od nas, jer su sada u dennetu, ako su umrli, a Allahu-alemu su umrli, jer evo vidite kako sam ja piru-fn, a seljaka teak ivot i nevolje otjeraju u grob prije nego graanina. Tako nam je Umihana-hanuma priala. Kad je prvi put obudovila, onda je bio na Mostarac Hadi Arif-efendija u Stambolu na naukama, pa se udade za nj, a kad se on zaelje svog rodnog mjesta, vratie se oboje u Mostar. Ona je znala hij k niko iv: sve jednu svri, a drugu poni, pa smo bili najsretniji kad bi ona nama dola na sijelo, a sastajali smo se ee, jer su njezina mati i moja nena bile dvije sestre.

34

BEDELI

Sejjid Emin Akkad je dolazio na godine u na eher, gdje je traio da bude bedel za kakva umrlog bogataa, pa, iako nije nikad bio sm, ako je bilo i drugih Arapa koji su tim poslom dolazili u Bosnu, on nije nikad ostao da ne bi naao bedeluk. On je bio neka vrsta mekanskog plemia, starenika, pa su ga i drugi Arapi koji bi se zatekli pred ramazan ili uz ramazan u naem gradu priznavali kao nekog starjeinu, a on je imao i nekakvo gospodsko dranje. Bio je visok i vitak, lijepo se nosio, a gotovo trideset godina je redovno dolazio, osim za prvog svjetskog rata, a da se nije moglo na njemu opaziti da stri. Znao je lijepo turski govoriti, a dolazei redovito desecima godina u nau zemlju i inei usluge naim hadijama koji su ili posjeivati sveta mjesta, a po pravilu nisu znali nikakva jezika osim onoga koji su usisali s majinim mlijekom i koji su nazivali bosanskim, on je govorio i bosanski toliko da se moglo razumjeti ta hoe da kae, a i on bi dobrim dijelom razumio ta nai ljudi govore. Odsjeo bi u Moria hanu, a prizivali su ga na iftare i sijela politiari, hode i trgovci, plemii i skorojevii. Bilo je dana da je bio pozvan i na dva i tri iftara. Bio je umjeren u jelu i nikad se nije mogao priviknuti na ono obilje od desetak ili petnaest raznih jela uz iftar. Bio je odani sultanov podanik i nije volio Haimije, koji su se odmetnuli od turskog sultana, kao ni kasnije Suudije. ini se da su Turci zlatom kupovali naklonost arapskih ejhova, srebrom sitne graane, a bakrom mekansku i medinsku fukaru, samo da bi se mogli smatrati vladarima svetih mjesta. On je valjda dobivao orbu od
35

srebra s udrobljenim rijetkim dukatiem, ali je vazda s oduevljenjem govorio o sultanu koji je bio i halifa. Svaku veer uz ramazan sijelilo se u velikoj kahvi u Moria hanu na katu, iza teravije. Nekad bi se, kad je ramazan padao u zimsko doba, i starijim ljudima i Arapima bilo studeno da klanjaju u arijskim damijama, ova kahva pretvorila u damiju. Svakako u njoj nije bilo stolova ni stolica, sjedilo se po seijama i prostrtom podu, pa bi se, kad bi nastupio vakat od teravije, zaas potrnule cigarete i sklonili findani i ibrici, a po podu se razastrle ovije koice ili serdade. I imam bi se naao za cio ramazan, pa bi mu se uoi bajrama skupila lijepa svota novca. Trailo se samo da brzo klanja, stenografijom, da bi teravija bila as prije gotova, da bi dematlije mogle to vie sjediti i priati i da ne izdangube u puenju duhana. Nekad jc duhanski dim bio toliko gust, da bi ponetko zatraio od kahvedije Hasage Dedia da otvori ekmu na prozoru, a on bi se, ters kakav je bio, samo obrecnuo: - Kome udi dim, nek se slegne. Pri tlima nejma dima. Kad bi netko otvorio vrata, povirio da vidi ima li u drutvu onoga koga on trai, pa nahrupila iz hodnika svjejija hava, povikali bi odmah neki: Zatvori vrata, utee maka! Jednog ramazana kad se ve uglavnom znalo tko e ii na had, a za koga e ii bedel, i kad je ostalo nekoliko Arapa bez bedeluka, i Sej jid Emin je, to bi se danas reklo, izvisio. U Sarajevu nije nitko htio slati bedela za svoje nemone starce ili umrle roditelje, koji su bili bogati i za ivota trebali ii na had. Neki domai ljudi, da bi pomogli siromane musafire Arape, traili su im pismeno bedeluke po provinciji. Kako je bio ramazansiki ttil, i Salih Safvet efendija iz Nuvaba bio je u svom rodnom mjerstu uz ramazan. Tamo je upravo bio umro jedan bogat graanin, i Salih-efendnja se sjetio SejjidEmina. Nagovorio je sinove umrlog da poalju za oca bedela. Pristali su i odmah je udaren tel Uzeiragi da pronae Sejjid-Emina, da mu iznajmi auto do Duvna, gdje e biti obavljen ikrar i gdje e se bedelu dati pare za bedeluk. Uzeir-aga pronaao ofera i auto, a Sejjid Emin je jedva ckao da dobije kakav bilo bedeluk. Nije onda kao danas bilo i automobila i autobusa kakvih
36

moe samo zamisliti. Pota se prenosila jednom ili dva puta heftino, a kad zapad snijeg na Kupresu i puhne vjetar kroz Kupreka vrata, onda sva zapadna Bosna ostane bez ikakve veze sa Sarajevom. A te godine je ramazan bio uza zemherije pa, iako nije bilo velika snijega, bila je suhomrazica koja je svrdlala kroz insanske kosti. Na takvom vremenu Uzeir-aga je naao Sejjid-Eminu automoibil na kojemu su prozori bili od prozirnog kauka, vrata su titila putnika samo da ne ispadne iz auta, a to se tie promahe, nije je nedostajalo. Nije uostalom bilo ni puno ni mnogo boljih automobila od ovoga. Putovanje makadamom trajalo je itav zimski dan, a kad su bili na Kuprekim vratima pukla je guma, pa su morali u akamskom sumraku rezervnu montirati. U kafani u Kupresu su se putnici malo raskravili, a Sejjid Emin je pitao mjetane kako se ovo mjesto zove. - Kupres - rekli su mu. - Kibris? - pitao je zauen Sejjid Emin, koji nije mogao izgovoriti p, a i vokale je drukije uo i izgovorio. - Kupres! - Kibris? Subhanallah! Ovo je bosanski Kibris? - Jah, jah! - potvivali su mu ljudi, dok je on krvio zamrzle noge kraj pei i pio neku toplu tekuinu koju je kahvedija nazivao ajem. Doli su po mraku u uicu pa u Duvno. Zahvalno je zagrlio Salih-Safvet-efendiju koji mu je naao bedeluk. S mnogo patetike i grimasa govorio je Salih-efendiji materinskim i turskim jezikom kako se napatio putem, a on je, razumijevajuii oba jezika, pucao od smijeha. Prevodio je i domainima iz ije e kue ii bedel i svi su se smijali Sejjid-Eminovu prianju. Iako je bio veliki doek i zijafet, Sejid-Emin je elio to prije u Sarajevo, pa, ako i drugi Arapi budu nali bedelluke, da odmah krenu u svoju toplu domovinu, nosei bosanske dukate, da kao blaga plodonosna kia orose suhu arapsku zemlju. ofer se htio odmah vratiti u Sarajevo ujutro, ali se vrijeme promijenilo i snijeg napadao pa zatrpao puteve od Duvna do uice, Kupresa i do pola Koprivnice, prema Bugojnu. Jedino je jo bio otvoren put preko Aranog u Split, a otuda u Mostar, ali prijetilo je
37

nevrijeme da e ostati Duvno i s te strane zatvoreno. Zato je na brzinu obavljen u damiji ikrar, a u hadijskoj kui iftar, i SejjidEmin se odmah po sehuru, zagrlivi se sa Salih-efendijom i oprostivi se od domaina, koji su mu dali mastan bedeluk, krenuo u Mostar, pa onda prekosutra ujutro u Sarajevo. Isprozebao, jedva je ekao iftar, da se mogne lijeiti ajevima, tamnim i olje slatkim. Po teraviji je ve bio u kahvi, gdje se sakupilo redovno sijelo: Uzeir-aga, dvojica Edhem-aga, dvojica brae Aga, a kad se kae Aga, zna se da su to industrijalci, koji su imali pilane pa im nije u drutvu nikad ni trebalo navoditi ni imena, a jo manje prezimena, doktor, heimbaa, Sejfaga Taakovi i druge sitnije arijske age, a meu njima ih je bilo koji su se odijevali vie nego skromni, da bi im tko ih nije poznavao mogao udijeliti i sadaku, a oni su mogli opini zajmiti para da isplati ajluke svim svojim memurima na prvog, ako bi opina zapala u takvu priliku da ostane kokuz. Jedva se saekalo da se sakupi obino drutvo, jer netko klanja u ovoj, netko u drugoj damiji, a u doktora se doma klanja dematile teravija, pa je sve jedne hefte imam Hafiz Dafer Fakih iz Medine, a druge hefte hatib Gazi Husrevbegove damije. Njega valja ponajdulje priekati, jer se u njega posijeli malo prije teravije, uz kahvu i cigaretu, a tako isto i poslije teravije, dok se svijet nakon kraeg zadravanja razie: netko doma, netko u El-Kamer, netko u ovu a netko u onu kahvu, da malo pokrati no sijelom. Uzeir-agi su vazda bili dragi zevzekluci, pa bi povukao za jezik Sejjid-Emina da neto ispria. On bi mahsus, i sam mislei drukije, naroito isticao tobonje zasluge biveg mekanskog erifa Husejna, od dinastije Haimija, koga su, nakon to im je uinio ogromne usluge u prvom svjetskom ratu protiv Turaka, Englezi surgunisali na Cipar. Dovoljno je bilo pred Sejjid-Eminom spomenuti erifa Husejna, pa da skoi kao da su poda nj bacili aku konjskih muha. Napokon se sve drutvo okupilo i Sejjid Emin poeo priati o svome putovanju preko Kupresa, ali ga Uzeir-aga prekide i napomenu mu, kako je nekad ovaj isti Sejjid-Emin prije dvadesetak godina doao u Bosnu da trai bedelluk, pa ga jedan aga poveo na vrelo Bosne. Do Ilide su se dovezli pasaerom, a usput je Asim-aga
38

Lopardija pjevao uz harmonike. Zelenilo, cvijetne staze, vodoskoci na Ilidi, a malo zatim i vrelo Bosne s obiljem bistre vode toliko su zadivili Sejjid-Emina, da je uzviknuo: Vallahi, ako vam se Allah ne smiluje, neete nijedan u denet, jer je u vas denet na ovom svijetu. - A ta sad veli na ovaj snijeg? - E, ovaj vas snijeg lijei. Ovo je va dehennem. Uivali su u njegovoj gestikulaciji, prianju i, uveliavanju bure i snijega. Ali kad je priao o Kibrisu, o vjetru, o autu koji se zamalo nije prevrnuo, bilo je smijeha do suza. - Ima i u nas Kibris - a mislio je na Cipar, kako ga Arapi izgovaraju - ali je ono dunjaluki dennet. Tamo raste grode, smokve, masline, ali ovaj va Kibris ... - Kupres, Kupres - ispravljao ga je Uzeir-aga. - Jah, jah, Kibris. U ovaj Kibris je trebalo surgunisati erifa Husejna, a ne u onaj na denjizu... Opisujui strahote vjetra nije vie nalazio rijei u naem jeziku da bi i njemu i nama doarale atmosferu kulminacije njegove razorne snage, pa je zatrtosio turski: Vallahi, orada ruzgrun Pdihi. Nastale su prie o bedelima i njihovu traenju bedeluka. Sijeldije su prebirale na glas tko je duan ii na had, za koga bi treblo slati bedela. Obavljali su neku vrstu inventure svaijeg imovnog stanja. Izredali su dosta imena, samo se prisutni nisu uzimali u obzir, od kojih je malo bilo hadija, a svi su, po imustvenom stanju, mogli i trebali ii na abu. Spominjali su ovog ili onog, a Arapi, patencijalni bedeli, sluali su onoliko koliko su razumijevali. Bili bi oni zadovoljni da se nae i kakav potanak bedeluk, da im se plati samo putni troak i da im neto malo ostane za porodini ivot, skroman kako su se odvajkada nauili, ali su bili slabi izgledi. Samo je ejh-Abdulah naao bedeluk u jednom selu kod Rogatice, ali se i on napatio gore nego i Sejjid-Emin. Njega su iz Sarajeva uputili s pismom u Rogaticu, ali onaj na koga su ga uputili bio je otiao u Sarajevo. Jedva se je nekako sporazumio sa subesjednicima da trai bedeluk, a onda su ga ljudi uputili u neko selo, dva sahata hoda udaljeno od Rogatice. Nisu ba bili veoma obazrivi prema musafiru da ga netko osobno odvede do sela, to
39

inae nije adet Rogatiana, nego su mu samo pokazali pravac u kojemu treba da ide i na sahatu mu pokazali za koliko e vremena doi do sela. On se uputio u svojoj antariji i tankom kaputiu, a zemlja je bila smrznuta kao kost. Kad je promrznut doao nadomak sela, nasrnuli su na njega psi tornjaci, da ga raznesu. On se saginjao da uzme kamen s puta da njime otjera pse, ali svaki kamen srastao sa zemljom. U muci je vikao: Prokleta ova bosanska zemlja! Puste pse na te, a sveu ti kamenje za zemlju da se ne moe braniti!

40

NA EFENDIJA

Ostao je siroe od osme godine nakon oca, a kad mu je bilo dvanaest, i majka mu se preseli, kako se ono kae, u drugi, bolji svijet, a da je on ostao na gorem svijetu, nema sumnje kad se zna da nije imao nikakve blinje rodbine, a ni imetka. Prodavao je tue perece, posluao kadgod koga, za to bi dobio koju paricu i tako ivotario s nekom daljnjom tetkom. Ali ipak nije osjeao kakvih naroitih ivotnih jada, jer ni dok su mu roditelji bili ivi nije ivio u kakvu zevku, a onda nije bio ni go ni gladan. I zapjevao bi nekad, a glas mu bijae njean, pa ga poee akamluari zvati da im ugaa uhu dak im ljivova rosa i druga miva ugaaju grlu. Da dijete ne postane nonik, Hafiz Ibrahim efendija Salihagi uze ga nauavati hifz. Dijete bistro uilo je marljivo, i u etrnaestoj mu se godini proui hafiska dova. A da u ostalom ne ostane adamija, pobrinu se Hafiz Ibrahim efendija i nekoliko trgovaca iz arije, sakupie mu neku mraku i poslae ga u eher u medresu. Tamo se zlopatio, uio sarf i nahv i zadugo nita nije znao ta ui. Uz ramazan uz mjesne hafize i on uio, kao najzadnji, mukabele iza sehura, podneva i iindije. Pogdjetko ga pozvao kadgod na iftar, na ruak nitko. U jednoj damiji muezinio na jaciju, a uoi Bajrama, kad se dijelio gureba-tefter, i njega neto zapalo. Pojeftino kupio mrtvaku ohu za dube, a Mehmed-majstora terzije materi prouio hatmu, pa mu je ovaj saio, i tako prebili jedno za drugo. Za nekolike sadakaifitre naruio ifte, ahmediju oprao i premotao i na Bajram osvanuo kao cvijet. Ni na hakim-efendija nije doao toga jutra dotjeraniji u
41

damiju. Uio on tako dvije godine, kroz mozak mu prolijetale filmazije i fil-muzarije, mufredi, muzekkeri, hazuri i gaibi i ostali gramatiki oblici, koje je tek na kraju druge godine poeo shvaati. Istom je tada saznao da ima jedna kola gdje se drugaije ui, gdje se na laki nain predaje i gdje se nauka lake shvaa. Uavi u treu godinu medrese upisao se i u Darul-muallimin. Ve u prvim danima nastave osjeti on lahkou u uenju i slast u nauci. Poe istom shvaati to je prije dvije godine uio. A kad je ve bio probijen led, prionu kao edan ovjek na bistru izvoru, i poe itati i uiti to mu je do ruku stizalo. Pri svretku ponudie mu da se upie u Nuvvab, ali on odbi. Treba nam, ree, sitnih radnika da odgajaju omladinu po kasabama i selima i moja je elja da svoje snage tamo upotrijebim. Za Nuvvab e se nai kandidata meu kadijskim sinovima. Ja bih rado i tamo uio, ali mi se ini da je teta da moj narod na me eka jo pet godina, kad ve sad mogu da mu ponudim makar svoje skromne sposobnosti. Muderisi i drugi nastavnici ga pohvalie i preporuie vakufu da mu nae kakvo mualimsko mjesto. Poslae ga u nau kasabu i odredie drugim mualimom s dvadeset i pet forinti plae mjeseno, preporuivi Vakufskom povjerenstvu da mu dadne jo jedan dihet, da ga na primjer postavi muezinom u kojoj mahalskoj damiji. Kad doe u Kasabu i javi se Povjerenstvu, poslovoa sazva sjednicu, a lanovi mu odredie, po elji Direkcije, muezinsko mjesto u Begleraginoj damiji sa etiri krune plae mjeseno, da okujie na svaki vakat, mete damiju, pere cilindre, nalijeva petrolej u lampe a zejtin u kandilje za ramazana. Kad ga poslovoa sutradan pozva i javi mu kao s nekom prijateljskom naklonou za novu vazifu, on malo planu u licu, ali se suzdra: - Hvala i vama i gospodi lanovima Povjerenstva to ste mi povjerili muezinsku slubu u tako lijepoj damiji! Meni je osobita ast vriti ovu funkciju koju je vrio i na pir, Bilal Habeija, i ja u je vriti savjesno, makar i besplatno. Za te etiri krune izvolite vi nai ferraa koji e istiti damiju i vriti drugo to je potrebno. Poslovoa se nae u neprilici: - Znate, efendija, to je nekako unilo u obiaj da muzeini
42

obavljaju i te funkcije. - Ja nisam uio ni u medresi ni u Darul-mualliminu kako se metu damije, iste cilindri i nalijeva petrolej i zejtin, iako su i to poteni poslovi... Jo nije ni u ariju izaao, a ve ga doeka njegov kalega, prvi muallim i upravitelj mekteba, podvita dubbeta na leima, u potpeenim postulama. - ta, zar ti nee da bude muezin? - A tko vam to ree? - Rekoe nam da si se zahvalio. - E nisu vam pravo rekli. Bit u muezin, ali neu biti ferra. - Ama onda nema ajluka. - I ne treba mi. - Bogme nisu etiri krune na odmet. - I nisu, ali treba potovati i funikciju koju ovjek obavlja i svoju linost i hodinski kijafet. - Ti si onda neko begovsko dijete, nenaueno na teretan posao. Samo ne znam otkud ode u hode? - Kakav beg? Nisam elhamdulillah. Mehmed Sulji, pa beg! Ha, ha - osmjehnu se. - Pa dobro, brate. Eto ljudi pokazae dobru volju da ti se d mrven posla i zarade, a ti zarade nee. - Ali ne bjeim od posla. - Vallahi, ja te ne razumijem. - Ni ja vas. Nosite ulemanski kijafet, a ahmedija vam potamnila. Dubbe ste podvratili na lea kao torbak, a postule vam potpeene. Na anteriji vam se vidi ta ste jeli otkad ste je skrojili. - Ama, dijete - okrenu se prvi muallim hadi Hasan-efendija oko sebe - ti kao da si se napio, da od mene vidi dvojicu ili vie ljudi, pa ovaki ste, pa onaki ste, a ja sm, jedan jedini s tobom. Mehmed efendija Sulji vidje da prvi muallim nije jo saznao da se jednom ovjeku moe rei vi, kao to se govori i ti, pa se osmjehnu: - Allahemanet! - Allah selamet - odmahnu rukom hadi-Hasan efendija, zae za oak, unu, a onda doe s lijevom rukom u muhliji od alvara do
43

adrvana pred arijskom damijom i opra ruke. Skide ahmediju s glave, pogleda niz anteriju, postule. Nema fajde, ba sam se malo zapustio. Valja sijedoj rei da me pretrese. Ama ako on bude onakav utanmaz pa svakom bude u oi govorio ono to o njemu misli, slabo e proi. Nee on svijetu hatme uiti, a od sama ajluka nema ni suha kruha. Spustit e on durbin, spustiti, jah... S Begleragine damije zau se ezan. U toplo podne zauborie nad kasabam u nekim za njih neuvenim arijama rijei pozivanja na namaz, kraj kojih su obino kao gluhi prolazili ljudi koje je zauzdao dunjaluki posao. Ljudi poee dizati glave da vide novog muezina. - Asli je nekakav Arap doao po bedeluk? - Moda je kakav eh? Oni onako izvijaju. - Uutite da ujemo! Bit e to novi muezin. - Tko? Je li onaj mladi hodica to je juer doao? Pa ojutros sva kasaba gd da je on odbio da bude muezin. - Estagfirullah, ljudi, uutite! Ovakve muezine rijetko ujemo. I tako su po mahalama ene i djevojke u poslu zastajale, na efencima trgovci i zanatlije oslukivali, dok ezan ne presta. - Halal mu materino mlijeko to ga je sisao, kad mu je onakav avaz! - Vala, da imam abdest, sad bih otiao u onu damiju. - Pa to je kolajluk. Pred damijom esma, pa se i rashladiti i... - Ama, ugursuz mu je imam... - Tebi svak ugursuz, a ti sam evlija. Ti bi da ti okujie s munare, a da ga ti slua s efenka, ama da se ne ide u damiju. A moe biti bi volio, da Mujica razvue harmonike, a on da ti zapjeva, kad potegne. - De, nije ni tebi mahane. Tako se na Mehmed-efendija paedstavio Kasabi lijepim glasom, nonjom, dostojanstvenou, ali kad djeca dooe prvi dan iz mekteba i poee kazivatbi starijima kako ih efendija svata pita i zapitkuje a ne ue kao do njegova dolaska elif ii ustun en, zabrinue se kakav je ovo sad taksirat. A kad nakon nekoliko dana ue da je pitao tko zna kakvu pjesmu zapjevati i kad su djeca pjevala, a on ih razvrstavao u grupe, odoe vieniji ljudi u Povjerenstvo tuiti se na
44

nj. Pozvae i njega da se pravda, ako mogne. On se odazva. - Je li istina da tvoja djeca u mektebu pjevaju? - Jest. - A zato? - Tko pjeva zla ne misli. - Ama, ostavi ti to! Nego ne alju roditelji djecu u mektebe da pjevaju, nego da ue imanske i islamsske artove. Da mektepski hairsahibija uje njihovu dernjavu, prevrnuo bi se u mezaru. - Ne bi. Tko se jednom ukoi, ne prevre se vie. A onda, ja sam kuao djeije glasove, da onu djecu koja imaju sluha izvjebam da ue salavate na Mevludu, da ih izvjebaim ezan uiti. - Afv edersun! Mi mislili: nekakve besposlice. Mehmed efendija predavao u prvom i drugom razredu, hadi Hasan efendija u treem i vodio kancelariju, to ga je najvie znojilo, jer nije bio prijatelj peru i dopisivanju, a esto bi mu i lonac i halva istjerali grake znoja na elo u toj istoj kancelariji, kad bi odluio da ne ide kui na ruak. U razredu mu je tabla bila vazda ista, a kreda i suner se tedjeli. Ne znamn koga belaja ovo izumie sada. Hiljadu godina se uio iman kroz ui, a sad sve hoe i da napisano vide, rekao bi on. Najvee potovanje ulijevala je debela drenova ipka, koja je bila vie table. Od njezina se straha utjelo, a kad bi tko glas pustio, bio je potkovan. I poslije mu se vie nije mililo u mekteb. Neki dan Haim-aga Paali po obiaju rekao siniu da je vrijeme ii u mekteb. Mali pokupio sufaru i taiblu pa izaao na sokak. Ali mu se nije ilo u mekteb. Domalo poao Haim-aga, pa da e zakoraiti iz avlijskih vrata, kad njegov sin unuo na starinski binjekta, pa se udara akama u elo i na glas vie: Da sam Bog d'o Vlah!. - A to, jadan bio za debelim mesom! - Da ne idem u mekteb. - uti objeenjae, ne bio! Hajde sa mnom u mekteb! - Hou, ako u u drugi sunuf. - Hajde makar. Haim-aga odveo dijete u mekteb i rekao upravitelju da je dijete premlado i da e ga vratiti u drugi sunuf, da utvrdi. Dijete nije vie bjealo.
45

Mehmed Sulji je ipak nekoliko utjecao na hadi-Hasanefendiju, jer je i on malo vie drao barem do vanjtine, ne zanemarujui ipak obilne gozbe, u emu on nije mogao ni malo utjecati na Suljia. Sulji je i nadalje ostao tanak kao trijeska, vjeno zamiljen, druei se najvie s knjigama i listovima, koje je upravo eljno oekivao i, to se rekne, gutao, a na koje je troio polu plae. Da ga nije bilo stid samoga sebe, otiao bi u Povjerenstvo i sad, nakon godine dana, primio bi se muezinske plae, kad uredno vri muezinsku slubu, ali to je bilo samo asovito klonue, koje je u dui opravdavao potrebom nabavke novih knjiga i listova. - E ja ti se, Mehmed efendija, ne mogu iuditi, koliko si zaljubljen u te listove! A bogme, nema nita u njima. - Ne mogu ja bez njih, hadi efendija. Knjige su mi navika. I jo vie, potreba. Ja bez njih ne mogu kao ni ti bez spavanja iza ruka. - U to mi ne diraj! Efdalnije je kad alim spava, nego kad dahil ibadet ini. - Neu ti ja u spavanje dirati. (Rano se privikao da mu kae ti). A trebao bi i ti da malo ita. U svijetu se deava svata. Moda te mnogoega ne bi zanimalo, ali bi se neto nalo i za te. - Zna ta? Trebalo bi neto i za te nai! Kakvu lijepu curu, s neto miraza, pa da i ti ivne. Manje bi sigurno itao, a ne bi skapavo na bearskoj zahiri. Mehmed efendija se osmjehnuo. Nije mu bilo mrsko kad se o tome govorilo, ali se nije ni odluivao da poe u aikovanje, u zagledanje. - Ima vremena. Ne valja se eniti meu Bajramima! Vidi ti njega! Vazda je meu Bajramima. Onda bi to znailo: nikad se ne eniti. A enidba je, dragi moj, sunnet. - Znam ja to, Hasan-efendija. Nekome je i farz, ali meni bi bila haram. Prije svega, nemam ni ja koliko mi treba da ivim kao ovjek, a kad fukaraluk podijelim na dva eljadeta ... - uti, netko ide... Unie Deavi-beg Smailbegovi. Nazva im selam, sjede uvrh zbornice i izmerhabae meusobno. - Ja doao, eto, kroz jednu heftu e se navniti godina kako mi
46

je mati umrla, pa k velim, ja nemam kad da joj hatmu prouim, pa velim, Mehmed efendija e to, a nee mu daba biti. Hasan-efendija se uzmuio to njemu propade dobra hedija, a Mehmed-efendija se smre, pa onda razblai: . - Dragi Dervi bee! Da sam ja varalica, ja bih ti sad rekao: Dobro prouit u! A ti bi mi dao dva forinta. Ali ja u ti istinu rei: Kur'an se ne prodaje. Nema tvojoj materi sevaba od onog to u ja uiti u Kur'anu. Kad ja uim - ako s draga srca uim, sevab je meni. A zato da mi ti za to daje pare? to je ona ponijela na onaj svijet, to je njezino. - Jedna je ulema rekla da se moe... - Hasan efendija se ponada da e njemu zapasti hedija s hatmom. - Ja sam sm kao softa uio svijetu hatme, ali poslije sam nauio, da od toga nema nikom fajde. Nego, tebi je Bog dao zlatna sina. Daj da ga ja malo vie nauim izvan mektebskog vremena, pa neka on svojoj neni hatmu ini. - Tamam, munasib - ree Dervi beg i izae. - E jesi, e jesi... ona prava... mal' ne rekoh... ahmaina. - A rekao si eto! - Dva forinta baciti u havu... - ta u im ja! ivjet u i bez njih. Dervi-begov Bakir je bio umiljato i pametno dijete. Lahko je shvatao i drugo osim strogo mektebskog to mu je Sulji kazivao. Njegov vidokrag se irio i s njim znatielja rasla. - Neka te otac dade u kolu. - Govorio sam ja, pa ne da ni progovoriti. Kae tamo se ufure djeca. Uzdahnuo je. Kad on tako misli, ta e onda onaj seljak iz zabitne planine! Jednom je pred Dervi-begem poeo navoditi razgovor o potrebi slanja djece u kolu. - Zar da se ufure? - A jesam li ja afir? - Nisi, ne d'o Bog! - A eto, i ja sam bio u toj, kako ti kae, afirskoj koli, pa zar mi je to to naudilo? ak su mi i u Darul-mualliminu bili neki
47

nastavnici inovjernici, pa... ? - Zna nije djetetu potreba da ui i da se mori. Meni je Bog dao, pa e i njemu. Bit e mu dosta to u mu ostaviti. - Nemoj, dragi Dervi-beg, tako misliti. Ono se rekne: Ne zna se ta nosi dan, a ta nosi no. Sve imanje moe propasti, a znanje nee nikada pod noge ... On me esto iznenadi svojim pitanjima, a i odgovorom. Daj ga ti u kolu, pa kad svri, nek ide u medresu. - ta, da bude hoda pa da kupa mrtve. - Ne mora to raditi. Do kupanja mrtvih, hoda ima na hiljade korisnih poslova, a ni to nije sramota nego Bogom zapovijeen posao. Eto, vi se svi imuniji ljudi tuite: Kakve su nam hode? Sramota je! Brzukaju islam! Samo ekaju kad e tko umrijeti da smotaju ohu i proue hatmu, naravno za pare. Pa kako se nose? Ahmedije im kao ukuri! A ne upitate se nikad, da li bi se mogli bolje nositi i vie drati do svoga ljudskog dostojanstva. I onda jo jedno. Mi se gotovo svi liferujemo izmeu fukare, pa su nam u najvie sluajeva gladne oi. A zato vi imuniji ne biste djecu odgajali za hodinski stale, pa da i meu hodama bude jednom situiranih ljudi, a kad su bogati, oni su i otporni, nesavitljivih kiama. Dervi beg je utio, a pri polasku rekao: - Pa jo u razmisliti o tome. Bio je umoran kad je Dervi beg otiao. Mnogo zr govorio, pa ga spopade neki suhi kaalj, a onda osjeti neto slano u grlu. Pljunu u pljuvanicu. Bila je krv. Najprije se prepao, a onda osmijehnuo. Zar da ali ivot? Malo je imao zemaljskih uitaka, a mnogo briga i patnja. A onda sm sebe zaalio. Umrijet e rano. Ono znanja koliko je imao, a nije sebi utvarao da je neki uenjak, s njim e lei u grob. Nitko se od njega nee okoristiti. Za dvije godine muallimske slube nauio je dvjesta djece imanske i islamske artove, uiti u sufari i u Kur'anu, nekolicinu ih je nauio salavatati i mujeziniti. A sve ostalo njegovo znanje o ivotu ljudskom, o moralu, o ekonomskom i kulturnom napretku ili nazatku, sve ono to je, gledajui otvoreno u ivot oko sebe, uoio ili u knjigama naao, sve e to neiskorieno struhnuti. Knjige e valjda koji hoda na muhallefatu kupiti, novine i asopise
48

kakav mesar ili zelenar, koji e robu u njih zamotavati. I gotovo da zaplaka nad samim sobom. Razmiljao je o sebi i o okolini. Vidio je da je suica. Neizljeiva. Samac, bez kune njege, utrnut e brzo kao svijea meu vjetrovima. Siromah je. Ne moe se kako treba lijeiti i izlijeiti. Da mu barem ovo znanja to ima ne propane s njim zajedno. Da ne struhne! Odluio je drati vazove u damiji. Popeo se na urs. Damija je bila puna staraca i prosijedih sredovjenih ljudi. Tumaio im je: Innemel-hamru vel-mejsiru... ridsun min ameli-ejtani... Opojna pia i kockanje su avolji posao. Mlade se odala tim drutvenim zlima. Treba je odvraati od toga, jer je u tome zlo i za samu dananju generaciju i za potomstvo. U imecima osiromaujemo. Prodajemo kmetove i begluke... A onda obaao pogledom po damiji. Starci su drijemali. Vz nije uspio. Pa da, i sm je uvidio. Onih kojim ga je namijenio, nema tu. A ove je davno to sve prolo. Ovi su davno tobe uinili, brade zapustili, svilene ahmedije zavili. itav dan je bio tuan. Iza veere se malo proetao. Rosila je kia i lokve se hvatale. Bila je kasna jesen i dobro zahladilo. Proao je kraj jedne krme. Zvonio je u njoj smijeh, cika, pjesma. Zastao je i razmiljao. A onda otvorio vrata i uao. Hasan beg je pjevao zagrlivi dvije pjevaice: Njih su dvije, a ja sm, zato sjedim raspasan ... Onda je najednom sve zamuklo. Proao je uvrh krme i popeo se na pivsko burence. Ponovio je itav dananji vaz povienim glasom. Svi su bili zastraeni, zasramljeni, gledajui preda se i gnjeei cigarete prstima. Gazda-Marka nije bilo u krmi. Siao je bio u podrum da iznese veliku pletenku rakije. Prispio je na zavretak vaza. Vidio je pokolebane goste, zanijemljene pjevaice. Oprezno je spustio pletenku, primaknuo se Suljiu, dohvatio ga za jaku i ponio kao maka mia. U jednom kutu je zaorio smijeh. Prolazei kraj kapele apnuo je: Hifzi-bega! Harmonike su zajaukale, emaneta zacvilila, bubanj zagrmio, a Mica zapjevala
49

zvekeui defom. okanji i frtalji su se napunili bez naruivanja. Turci su bili srbadiju, Hifzi-beg je provodio gaziluke - tako je Mica pjevala. Mlade je tamanila rakiju i meze. Hasan beg je utio, a onda ustao. - Sjedi, Hasan-bee, kud e ranije?! - uzvrpoljio se gostioniar. - Mr, afire jedan - petljao je Hasanbeg jezikom i povodio se na nogama. - Ti naeg hodu da izbaci... Ti... ti... Upamtit e ti mene... - a onda se skljokao na stolicu. Glava mu pala na sto. Odspavao je dui, a onda se prenuo. Prijetio je planim glasom: Ti da izbaci naeg efendiju... Ja u tebi... Povodei se izaao je iz krme, a onda se zauo vrisak s izvana. Jedan preko drugoga potrali su na uilicu. Hasan beg je pao na plonik. Pod njim se crnio drugi ovjek. - Tko je to? - Diite ga! - Diite ih! - Tko je taj drugi? - Mehmed efendija! Hasan-bega su digli, a Mehmed efendija je hropio bez svijeti. Lice mu je bilo u lokvi krvi. - Policija, u pomo... - Ama, kako on...? - Onaj ga dumanin razbio kad ga je izbacio. - Vode! ... - Umij ga! - Dignite ga! Smrznut e se. Svi su se muili jer se plonik smrznuo, a u njih noge bile nesigurne. Progledao je. - Boli li te ta, Mehmed efendija? - Lake mi je kad vas vidim na izvanu. Dozvae fijaker. Dvojica njih odoe do stana mu i poloie ga u postelju. Za deset dana kretala se denaza. Sav grad je iao za tabutom.
50

Jagmili su se da podmetnu to vie puta rame pod nosila. - Eh, jazuka udna, kako kratko poivje! - Pa ipak. Koliko je uinio u naem mjestu! Gledaj onu mektebsku djecu! Svako plae. A kad su djeca za hodom plakala?! - ujem da nema odonda ni pola mlaarije u krmi. - Da ih Bog podri na pravom putu! - Pa gledaj, molim te, hadi-Hasan-efendije! Kako se je pretresao, kao da nije onaj prijanji peksijan. I plae ovjek, na moju duu. Dervi beg je vodio Bakir-bega uza se. Dijete je plakalo iz glasa. - uti, Bakire! Ne valja plakati. Dat e babo tebe u kolu i u medresu, pa kad odraste, bit e i ti pravi hoda kao i na Mehmed efendija. Proui mu, sine, togod za duu, pa e prestati plakati.

51

VAIZ AHMED EFENDIJA

Naoj se Kasabi nije dalo u hodama. Mehmed efendija nam mlad umrije, a bijae poletan, da je milina. Ono to je iza njega dolazilo nije se dugo skrasivalo u naem mjestu. Neki budi po godine, neki ni toliko, a jedva da je jedan izdurao godinu dana. Nije to da na svijet ne valja, da nee pomoi hodu koliko moe. Ali naa ti je kasaba mimo ostale. Hoe da ima najboljeg vaiza ako ne na dunjaluku, a ono svakako u Herceg-Bosni. Mjetani, naime, misle da ne smije ni vaiz u Gazi Husrevbegovoj damiji u Sarajevu biti bolji od vaiza glavne damije u naoj kasabi, a to ga oni ne sluaju, odnosno to ne postupaju onako kako on propovijeda, to se ne pita. Glavno je da je vaiz slatke rijei, da pametno i sabrano govori, a, to je najvanije, mjetani hoe da je obrazovan, da ga se ne postide kad sjedne govoriti s protom ili fratrom, a osobito s fratrom, jer je on ueniji i od prote. I imali smo sreu. Poslae nam za dematskog imama i imama Igbal-paine damije Ahmed-efendiju Hafizovia. Bio je mlad, svjee vanjtine i, gotovo bi se moglo rei, pomalo kicoki dotjeran. Na licu plemenitih crta okratka brada, crna, s tek pokojom sijedam dlakom, brci podrezani nad usnama, a s krajeva usta pomijeani s bradom. Oi ivahne i vedre, elo visako, a do pole prekriveno fesom, oko koga se savijala bijela ahmedija, ali ne suvie pravilno kao da je ispod pegle, nego kao da je namjerno povrno nabacana, a ipak skladna. Dubbe sa irokim rukavima zimi bilo od crne ohe, a ljeti od tamno-modrog listera, a ispod njega, kako i treba da bude, hrka, pa pod njom prsluk od kutnije s dva duboka depa i
52

pod vratom niska bijela jaka, koja je jedva po prsta virila iznad jake od dubeta. Noge siune kao djeije bile u mestvama i iftama od parlaka. ak i tetik od mjedi, koji je olakavao skidanje ift, bio je usjajen kao kahveni takum u tabijatli tirjaije. Bio nam je ve svojom vanjtinom svima u volji, ali smo se malne zabrinuli kad saznasmo da trai malo vei stan, jer ima sedmoro djece. Drali smo, po njegovoj vanjtini, da ima, ako je oenjen, najvie dvoje ili, s oibzirom da je hoda, troje djece, ali sedmoro, ito onako mlad, e to nam nije moglo lei u pamet. Naao je lijep stan, sunan, s velikom avlijom i baom, pa kad doe s prtljagom i porodicom, nema fajde kriti, svi smo bili znatieljni, ta e se pomoliti iz kola i auta. Iz kola se isprtljalo dosta prtljage, dosta dueka i jorgana, ilima i runih sanduka, pa smo odmah vidjeli: ili mu je domaica mirazaa ili je on iz bogate kue, jer se o vakufskoj plai ne bi mogao onako skuiti, a nije se moglo na njemu primijetiti ni da je derra, koji samo jagmi paru, barem u ono nekolko dana to je doao prije porodice, da preuzme dunost od predasnika i nae stan. A tek kad poee djeca iz auta izlaziti za materom, koja je bila duboko zabiuljena u amaki zar, sve jedno drugom do uha, a sve isto i uredno, makar da su se iz dosta daleka mjesta dovaljali, u autu. Tko ih je vidio onako iste, zdrave i rumene, mogao je samo rei, da je na novi hoda, na imam i vaiz, bogata nad bogataima, i mogao mu je samo zaeljeti od srca: Ej Boe, budi mu na jardumu! Kako je razgaao plau, s kojom drugi ni s dvoje djece ne bi izdrao ni pola mjeseoa, to je znatieljnicima iz nae kasabe ostalo tajna, tek su svi znali da Ahmed efendija ne nosi nita na veresiju, da ba mnogo ne kupuje, ali kupuje uvijek najbolje, i gotovinom plaa. I koliko god smo bili zadovoljni s njegovom vanjtinom, s njegovim daanjem, da bisma ga s ponosom mogli pokazati i strancu koji bi se interesirao kako izgleda turski hoda, jo nas je vie zadovoljio njegov vaz u damiji. Igbal-paina je damija uvijek prvog petka, kad bi doao novi hoda, bila puna radoznala svideta, pa bi poslije izostajao mnogi od posjetilaca koji su bili posjetioci Ihmal-paine damije, ali kako doe Ahmed-efendija i kako poe prvog petka vaziti, svijet je pridolazio sve vie, da je napunio i mahfil, i tetimme, i hajat, pa ak i dobar dio
53

dvorita. Pa kad bi iz dume htio da vazi, to bi se sve tiskalo jedno preko drugoga da pobono ga saslua, dok bi on, sjedei na ursu na koljenima, nekad podigavi ruku, nekad se poduprvi o perde ursa, nekad upirui ehadet-prstom desne ruke kao da blago prijeti, a uvijek gledajui slobodno i vedro ako sebe ljudima u oi, glasom jasnim kao zvono razgovijetno tumaio vjerske istine, koje su ljudima padale na srce i tu ostajale sve do onog asa, dok ih ne bi opet ejtan zauzdao u svoje uzde i vodio ih onamo kamo su i prije ili. Mi smo grijeili, tako je nae nesretno mjesto, grijeili smo vie nego se moe dopustiti, a svemu je kriva, ako ete pravo, klima naega mjesta i kotara, koja je pogodoval voarstvu. Osobito ljiva poegaa rodi, a svijetu ao sjei mnogo drva da je sui za hoafa ili da pravi od nje bestilj, nego od davnina udrio u Mirov hoaf, pa to ti je. Mi smo znali da je sve oo onako kako hoda govori i u damiji i izvan damije, ali daj se ti odhrvi Iblisu, kad na svakom koraku ima krma, a ona pusta jeftina, pa kad doe ona eek-dekika, tko bi smogao snage da se odupre i da se ne svrati u mejhanu. O njoj je na vaiz Ahmed-efendija najvie govorio, opominjao nas, korio, dokazivao ajetom, hadisom, da je se okanimo, ali je slabo u tom uspijevao. Kad bi govorio o pomaganju sirotinje, nae kese su se drijeile i obilatije davale; kad je govorio o potrebi prosvjete, mi smo odmah poslali vie djece u kolu nego ikada dotada, ali kad bi o njoj progovorio, mi bismo se uutjeli. Znali smo da je ono onako kako on govori, ali Iblis, lanetullahi alejhi, ne da da batalimo adete. I tek kad poe na vaiz navoditi miljenje evropskih uenjaka o piu, kad poe donositi u damije neke njihove knjige i itati iz njih neke statistike, koliko svijeta od onamo nje poludi, koliko posto ih umre u ludnici, a koliko u koznionici, kakve se bolesti od nje nasljeuju i kako to utjee na potomstvo, tek onda ponetko izvrne fildan i doe tobe. to ti je ovaj na svijet tuhaf! Allah ti neto zabranio, a ti Ga ne slua. Resulullah ti zabranio, a ti i njega ne slua, a kad ti nekakav jueranji uenjak iz Evrope rekne da ono ne valja to je Allah pred trinaest i po stotina godina zabranio, onda istom to ostavlja, jer tako kae onaj, koga je Bog stvorio kao i sitnu muicu. udnovato je to bilo, kako bi na vaiz poeo propovijedati.
54

Popeo bi se na urs pa bi postavio pitanje: E broo, o emu biste da danas govorimo? Onda bi se ljudi zgledali, a netko bi stavio neko pitanje koje je tih dana postalo aktuelno, i na bi Ahmed-efendija za as o toj temi govorio tako struno, znalaki, a tako jasno, da ga je i ono najmlae dijete moglo razumjeti. A nije on takvo pitanje postavljao to bi se htio pred dematlijama razmeati da svata zna i da o svemu moe govoriti, nego da vidi ta njegove dematlije misle da je vano da se raspravi. Prolo je pola godine od njegova dolaska u nae mjesto, kad ga ne bismo dali iz nae kasabe pa da ga sedam Ulema-medlisa premjesti, kad nam doe i novi sreski, Sotir Sotirovi. Po ponaanju bi se prije reklo da je roeni Parianin nego Balkanac iz neke palanke gdje je jo samo esma s mihrabom kazivala da su tu nekad Turci vladali, a nedaleko esme neka ravan, zvana Damite, nijemo govorila da je tu nekad bilo muslimana. Dok je djed Sotira Sotirovia pamtio Turke, ostaci tih Turaka za vrijeme Sotirova oca bili su samo Cigani, a poslije kad je Sotir iao u kolu tko da i pita koje je vjere Ciganin, kad se obino dralo da Ciganin nije ni ovjek, a kamoli da ima vjeru. I tako Sotir nije imao prilike vidjeti Turke, osim neke sdudente u Parizu, ali i ti su nosili eire i ponaali se u drutvu kao Pariani. Pojmovi Trurin i musliman bili su mu istovjetni kad se vratio u domovinu kao pravnik. Otiao je u politiku slubu i bio premijetan iz mjesta u mjesto, iz Banata u Hrvatsko zagorje, iz avnika na otok Krk, iz Podravske Slatine u nau kasabu. Nama je doao kad je ve rat zapoeo. Dobio je instrukcije da nae naina kako da se priblii to je mogue bolje muslimanima, koji su inili veinu u kotaru, da bude sa svima ugodan, pristupaan, a osobito s muslimanima, koji su lojalni ako se s njima lijepo postupa, pa, kako po svoj prilici nee rat mimooii ni ovu zemlju, treba i s njima lijepo, jer e se bolje boriti za kralja i otadbinu. I Sotir Sotirovi je doslovice shvatio instrukcije starijih. Ve prvih dana iao je da se predstavi svakom tko je bio makar kakva vlast. Otiao u Vakufsko povjerenstvo, pohodio kadiju, pa ak i dematskog imama, naeg vaiza Ahmed-efendiju. Uputio se u mahale, ali zamalo nije zabasao. Bilo mu je neobino iza parikih
55

bulevara, ali, priznao je sam sebi, da je opet mnogo ugodnije nego u avniku ili na Krku, kad bura puhne sa Kvarnera. Upitao suludog Meana, gdje je kua Ahmed-efendijina, a on mu odgovorio: Gdje vidi u avliji najvie pelena, ono ti je hodina kua. Sotir se malo osmjehnuo i onda zbilja po pelenama naao Ahmed-efendijinu bau i avliju, ali mu tamo rekli da je efendija u kancelariji. Jedno dijete otilo pred njim do imamata, gdje je Ahmed efendija upravo unosio podatke o jednom novoroenetu u matice roenih. Sreski se predstavio, a Ahmed efendija ga lijepo primio, ponudio ga da sjedne, kahvu mu naruio i poveo s njime razgovor. Sreski se udio kako to ovaj hoda lijepo vodi, kako su mu u matinim knjigama sve rubrike kao natampane, kako redovito alje izvjetaje sredinjem statistikom uredu, upravo se zadivio redu i uzornoj istoi, to nije mogao ni zamisliti u jednam malom vjerskom uredu. A Ahmed efendija vidio kako je Sotir ostao presenen, pa mu sad pokazao ovo, sado, sad onaj izvjetaj, sad drugi djelovodnik, sad indeks po abecedi, sad matice roenih, vjenanih i umrlih, a Sotir se samo kaskatio. A kad se nagledao uz kahvu i ugodan razgovor, ustao i oprostio se od Ahmed-efendije, pozvavi ga da mu doe na slavu, koja pada kroz koji dan. I Ahmed efendija obeao doi. Ahmed efendija se zdogovorio s jo nekoliko arinlija otii sreskom na slavu. Ne bi on tamo nikad iao, ali s ovako kulturnim ovjekom treba imati dobre odnose, pogotovu kad je on prvi doao posjetiti jednog neznatnog hodu u kasabi, a i mnoge arinlije u duanima, zadravi se sa svima u lijepom razgovoru. - Med mu tee s usta, - govorio jedan. - Ovakvi nam nisu prije dolazili. - Ne bi ni sad da se nije naoblailo oko kue, pa se boje gromu u svoj krov. - ta je da je, red je otii mu, kad je i on nas pohodio. I otili mu na dan slave ispred podneva. Nije ba bilo mnogo svijeta. Gazda Ilija Samardija, Jovo urija i na kadija sjedjeli su za stolom i griskali zarudjelu koru s peena janjca, zaliljevajui je rakijom. Kadija je bio kao i svaki drugi civil u samom fesu, bez ahmedije, na licu ni brade ni brkova, od dubeta i ostale hodinske
56

nonje nikakva traga, a na ovdi neko obino odijelo malo aiknije boje. Po pravilu vor neto proarane svilene kravate bio je iskrivljen u stranu. Sotir je sa enom stajao i dvorio ih. Obratie se novim gostima i ljubeljlivo ih posadie oko stola, a domaica se blago ispriavae, to jo nije lijepo uredila stana, nego tek na brzinu, provizorno, jer joj ni sav namjetaj nije jo doao. Pridoi su se divili gospoi i hvalili joj ukus, kako je ona sve to krasno udesila, pa dok se gospoa povue u kuhinju da priredi kahvu, Sotir postavi pred sve goste rakijske aice i poe im natakati rakiju. I upravo kad mu je Ahmed efendija htio rei, neka se ne trudi, jer on kao musliman ne pije rakije; kadija podie aicu i kucnu se s gazda-Ilijom i Jovanom, pa, pomalo zapetljavajui jezikom, kucnu se sa Sotirom: E pa sretna ti slava, domaine! I Ahmed efendija uze aicu i otpi malo s vrha, a mi se zgledasmo jer ga nikad prije ne vidjesmo u takvom poslu, a uz to smo znali i kako on grdi pie s ursa. utjeli snno o tom, a Sotir je kao i svaki domain nutkao ljude da se aste, da se ne srame. A kad gospoa donese kahvu, popismo po findan i krenusmo, makar da su nas zaustavljali da jo sjedimo. Ili smo utei, a Ahmed efendilja je gledao preda se. Nije nikuda dizao pogleda s ceste. Kad smo bili pred damijom, zau se ezan. Muezin je dozivao ljude na podne-namaz. Ahmed efendija mi se nehote okrenu i vidjeh kako mu se zasja suza u oima. Zovnu starog Haim efendiju Brdaria, koji je uzimao abdest na adrvanu, pa ga zamoli da proe u mihrab, jer on ne moe, neto mu je udarilo u glavu, pa, upravo kao da od nekog bjei, ode kui. Ja nisam o tome nikad ni rijei progovorio, ali mora da je to netko iz naeg drutva negdje izlanuo, tek za dan dva sazna sva kasaba, da je i na vaiz Ahmed-efendija pio u sreskoga rakije. I kako pria nabuja kao proljetna potoina, od onog naprstka rakije izae u nekih litar, a u nekih ak i dvolitra, pa da je do kue doao or-utuk pijan. Neki odmah povjerovali, a bilo ih je dosta koji su gorvorili da ne bi za nj vjerovali, ni da su na svoje oi vidjeli da pije. Tek Ahmed efendija bio potiten i nije te hefte ulazio ovako serbez u damiju kao prije, a inilo nam se da je sa zebnjom oekivao petak i vaz iza dume-namaza.
57

Doe i petak. Proui se hutba, klanja se duma, a iza dove pope se Ahmed-efendija na urs. Kao da je na dovi dobio snage ili mu je molbu, da mu primi pokajanje a pred ovim ga svijetom opravda, odmah Bog usliao, tek smo vidjeli da je opet onako serbez pogledao po svijetu i glasno postavio pitanje dematu: - O emu, brao, da vam danas vazim? - O rakiji ou se iz jedne tetimme glas nekog bezobraznika. - Peke, ne branim - dodade Ahmed efendija. Vi znate, a esto sam vam o tome dosad govorio, da je svako pie koje uzima pamet, Bogom zabranjeno, da je haram... - A zato si ga ti pio kod sreskoga? - opet se u onaj glas. Pravo pita na amil aga. Ja u i to rei. Malo odahnu pa otpoe, a u damiji se nije ulo ama ba nita osim njegova zvonkoga glasa: - to je Allah delleanuhu zabranio, svakome je zabranio. Nije jednu zabranjenu stvar nekome uinio dozvoljenom. Tako ni pie. Kako je ono tebi haram, onako je i meni. I kada ja vazim o tome, da ga je Bog prokleo i ljudima zabranio, ja znam da to vrijedi i za me kao i za svakoga od vas. A sad se svi pitate, zato sam ja pio kod sreskoga? Nisam ga popio dva litra, kako su neki priali, nisam ni litar, ni po litra, nego koliko jedan juksuk, ali i to je haram ba kao da sam ga itavu testiju popio. I jedna kapljica je haram. A zato sam popio i toliko? Poznato vam je da sam s nekoliko dematlija iao estitati sreskome slavu. On nama napravio vizite kad je istom doao, pa je na nama bio red da i mi njega pohodimo. Moglo se to desiti i kojom drugom zgodom, ali on nas je zazvao ba na slavu. I eto, mi smo otili: unili amo, lijepo se pozdravili i posjedadi za sto. ovjek stranac, dok nije doao u nae mjesto nije ni znao da postoje muslimani, nije znao ta naa vjera zapovijeda ta li zabranjuje, pa nas ponudio rakijom. Ja bih se zahvalio da sam bio sam i rekao mu da nama naa vjera zabranjuje piti rakiju, ali, brao, dok je on nas nudio, ve je kadija bio prilino uejfijo i drao aicu u ruci, i njome se kucao i zdravio. Recite mi sad vi, kakav bih ja izgledao u oima sreskoga da sam rekao, da nama naa vjera zabranjuje piti rakiju, a kadija, koji je na najvei vjerski dostojanstvenik i slubenik u naem mjestu, pije? ta bi sreski o meni mislio? Rekao bi da sam ja naduti
58

abac, koji hou da vie znam od onoga koji je uio vie vjerskih kola, koji ima vii i vjerski drutveni poloaj od mene i, napokon, koji kao takav ima i daleko veu plau od mene. I onda, da ja njemu u njegovu domu tumaim ta je to halal a ta je haram, pa da mu kaem, da ja ne smijem piti rakije jer je ona haram muslimanima, a da on meni onda postavi pitanje: A je li, molim vas, je li i kadija musliman? A jesu li i svi oni mladii i zreli ljudi to nose fesove i to su po itave noi u krmama, muslimani, ili su muslimani samo ono nekoliko staraca koji dou po nekoliko puta na dan u damiju? Ja sam, da spasim obraz i kadije i onih na alost brojnih muslimana, redovitih svakodnevnih gostiju gostionica, popio onaj juksuk rakije, molei unaprijed Boga delleanuhu da i meni i svima nama oprosti i sve nas uputi na sirati-mustekim. I podie ruke da uini dovu, a cijela damija zabruja aminima.

59

MUJEZIN MUJAGA

Nije junatvo svaija odlika, a i za strah kau da je dobar kome ga je Bog dao. A Muji Handiu dao ga je izobilja. U bitnosti on je bio Mujo, Mujo obini, a u ariji i mahali zvali su ga Mujagom. Imao je na Baariji meu onim krevetima, duaniima bez katanca, dok ne izgorjee, i on svoje krpedijsko mjesto, dakle ipak neko zanimanje, a uz to je bio i mahalski mujezin u jednoj vratnikoj damiji. Odatle mu onda privezae uz ime agaluk, Mujaga. Trebalo je i ljeti i zimi rano ustajati i okujisati na sabah, a u vee ostati do kasno, da se i na jaciju okuie. Pa kad bi ljeti za kratkih noi poneki muezin, da ugodi mladoenjama i pospanim poslenicima, zaokujisao travniku jaciju, na je Mujaga ekao do zadnjih, da se ne klanja izvan vakta. Mujaga je bio u volji svojim komijama i u ariji i u mahali, ali su ga zadirkivall samo zbog njegove velike straljivosti. ta je zec, ta li aba, to se tie straljivosti!? Zec se moe pritajiti, da pokraj njega proe, a da ne skoi iz grma; aba de skoiti ispred tebe u vodu, ali e se onda nasred lokve okrenuti i drsko te gledati. A na Mujaga se svaki put strekuo i kad bi top uz ramazan u iftar pucao. Desilo se jednom da mu je kandilj ispao iz ruke, kad ga je izdigao da ga iznese na vanjsku stranu erefeta, kad je pukao top. Naravno, bilo je zbog toga zadirkivanja, ali su ga neki uzimali u obranu, da se uzajifio od posta, pa mu onemoale ruke i iz njih ispao teki kandilj. Takoer je bilo trke zbog teneira i tabuta, koji su bili sloeni u damijskon hajatu, a kojima su ga straili obijesni mladii iz mahale.
60

Pa iako je on znao da e umrijeti kad mu vakti-sahat doe, iako se klonio svega to bi ga teretilo na Sudnjem danu pred Bogom, makar da je svakog jutra budio ezanom ljude, da je namaz bolji od spavanja, pozivao ih na molitvu, na spas, ipak nije mogao u svoje srce uliti hrabrosti, nego je zbog velike straljivosti bio na podsmijeh i prdnju svojim komijama. Svi oni bogatiji oko njega dozvaljavali su sebi napakositi mu i napraviti i bolnu alu, da se u svom umalam ivotu zabave, za to bi mu dali neku materijalnu odtetu. Poslali bi po njemu lonac i somune ak gore Pod hrastove, gdje treba da ih prieka, a da e oni odmah doi, samo dok obore jednu-dvije ljute, pa e se zajedno poastiti. On se naravno nije svraao, kao mujezin, u krme, da bi poslije zajedni+o s njima iao, nego bi ih ekao: ekao, a njih nikako nema. Staknuo bi gore, na zeleni, vatru, primaknuo lonac da se podgrije, pa kad ih ni do iindije ne bi bilo, odrijeio bi lonac, u njemu kamenje i stari poderani onovi. I to je najgore, on bi to brzo zaboravio i opet se dopustio na isti nain prevariti. Makar da mu je smrt kojega komije donijela vie nego je bio njegov ajluk za tri mjeseca, on se klonio takva dobitka, jer je valjalo deverati oko mrtvaca, a to mu nikad nije bilo u volji. Zato su ga i prepadali zavlaei se u tabute pred damijom lomatajui njima, kad bi on otvarao damijska vrata na sabah, dok je jo polumrak leao na zemlji. Njemu je svaki put trebalo u takvoj prilici otii kui i promijeniti donju preobuku, a dotle bi mu sabah izaao iz vakta. Ali jednog dana im ni to nije bilo dosta. Kad je demat toga jutra izaao iz damije, poeli su sve jedan po jedan prilaziti Mehagi Bilaloviu i izraavati mu taziju. Mujaga je priao i pitao tko je to umro, jer se nije ulo da je tko u Bilalovia bolestan, a onda rekoe, da je sijeda hanuma, Mehagina mati, fudaeten umrla. Pozvae Mujagu da izmjeri mejita pa da ide nai rakare da kopaju mezar. Kad su doli u Bilalovia avliju, Mujaga odreza veliki prut od fatmaia i ponese ga u sobu, gdje je leao mejjit. U sobi je mirisalo na d, a mejjit je na sredini sobe leao na leima, glavom okrenut zapadu a nogama istoku, pokriven bijelim arafom preko cijelog tijela. Okolo su bile prosrte koice i ilteta, na kojima se sjedjelo cijelu no, takatuk je bio pun opuaka, luga i
61

izgorene duhanine iz lule. To su ljudi sjedjeli i sijelili kraj mrtvaca, pomisli Mujaga. Onaj to je sjedio sm u sobi, dak su ostali mukarci bili u damiji, ustade sada i polako se izvue iz sobe, pritvorivi vrata i zakljukavi ih. Obazirui se, Mujaga kleknu na desno koljeno i spusti prut preko mejjita, kad mejjit poe polako dizati glavu, a zatim cijeli gornji dio tijela. Mujaga bi pa proe. Svaka mu se dlaka na glavi nadie, a sav nasrhnu u tijelu. Obazrije se po sobi kao da trai od koga pomo, ali u sobi ba nikoga osim njega i mrtvaca. Vrati se pogledom na mrtvaca, a ono mrtvac lei kao to i treba da lei. To mi se prisnilo, pomisli Mujaga u sebi i uze prut, pa ga poloi preko trbuha i prsa mrtvaca, a vrh mu nadnese tano na tjeme mrtvaevo. Ali dok je na prutu biljeio dokle doseu noni prsti, mrtvac opet oivje i podie polako glavu, a onda cijeli trup. Spade s njega araf, a Mujaga nemade kada vidjeti da to nije ni ena, akamoli mrtva ena, nego skoi pa na vrata. Zanijemio od straha grebao je samo prstima oko teke, dok su se vani valjali od smijeha. Napokon osjeti malo snage u grlu pa vrisnu neartikulisanim glasom, a i u tijelu mu oivi mrtva snaga, pa odvali bravu i klisnu preko kamerije na basamake, ali i tu su mu ponovili igru, kao to su i esto puta prije, da bi na svaku pojedinu stepenicu stavili tespih. Stao je na najgori basamak, pa odmah na peti odozgor, i u jednom komadu sletio na hajat, a odatle na avliju, pa na sokak i odmah krenuo strmu niz Vratnik. Zaustavio se istom na Baariji i osjetio da opet mora mijenjati preobuku. Ali to je bila i posljednja ala na raun Mujage Handia. Od velika straha i drugih nedaa lgom lee da se vie ne digne. Malo po malo sabralo se udo bolesti, da je heim, kad ga je pohodio, mogao samo rei: Sastali se uap i mijena. Ponetko od njih koji su se cijeloga vijeka alili s njim poslao mu veeru, netko se raspitivao ima li nade da e ustati, i na taj nain umirio savjest, to je uvijek mogao, bez bojazni da e kad kome odgovarati, grubo se naaliti sa siromanim Mujom, Mujagom Handiem.
62

I jednoga dana kad ga mahaljani snesoe do pred Begovu damiju i odatle do Baarije, odakle ga prihvatie hamali i rijetka rodbina, i novine napravie jednu grubu alu. Neki gazetadija koji je lovio po ariji havadise zapisa u novinama, da je umro ugledni graanin Mujaga Handi. Ljudi su se pitali, tko je taj ugledni graanin, a nisu nikako znali. Tek njegove komije, koji su smatrali da samo njima spada epitet uglednog graanina, malo se osmjehnue i osjetie nehotinu aoku, kao da se sad mrtvi Mujaga naruga svima onima, koji su se njemu za cijela njegova ivota rugali.

63

TURCI I TURKUE

U nas uz damiju je dozidana, ima petnaestak godina sobica, gdje se ljudi sakupe za najhladnijeg vremena da priekaju jaciju, a za dugih zimskih noi i uz ramazan posijeli se tu do neko doba noi. Po kamenim ploama je udaren drven pod i uza zidove nainjene seije s jastucima. Bude tu kadgod i vza, a najvie pria iz svagdanjeg ivota. Otkako se ta sobica nainila, pomrlo je dosta demata, a proljetos umrije i Arifaga. Dobar i estit starac bijae. Kao mlad momak borio se protiv ekije oko Nevesinja i po Popovu polju na dvije-tri godine pred okupaciju. Nije bio govordija, ali je ponekad ispriao pokoju stvaricu iz turskoga vakta. Jedno vrijeme je bio trgovac, ali svakako jedan od posljednjih koji su se sluili raboem. Biljeio je neke uspravne i kose orte olovkom (okvasivi je najprije vrhom jezika) po papiru, nekad je pisao neke kruie i vodoravne crte, pa se jednog dana toliko zapetlja u njima, da morade prebaciti terezije preko vrta. ivotario je. Bila je to jedna od onih bijednih egzistencija, za koje se esto pita, od ega moe taj jadnik ivjeti, a ne sjeti se da i njega upita, bi li mu ta trebalo da malo bolje proivi. Sitnim mirkavim oima, nad kojima su visili vodnjikavi kapci i sitne obrve, gledao je preda se, smotavao cigaretu od slaba duhana i zapalivi je priao o turskom vremenu i velikom naem turkovanju. Priao je i ono to je sam doivio, a i ono to je uo od starijih. Za prve dogaaje vazda bi rekao: Viruj, pobro, tako je to bilo k da sm gleda, a ako je dogaaj bio iz ranijih vremena koja on nije zapamtio dodao bi: Tako sam uo, pa ako su meni slagali i ja
64

polagivam. Meu ove starce koji su dolazili da u pobonosti klanjaju i da kasnije kraj pei u ovoj sobici skrate dugu no, doao bi ponekad i koji mladi, i, kolikogod bi im bilo drago da se demat obnavlja, toliko bi se uznemirili kad bi koji zavrtio glavom na starako prianje ili ak rekao: Ne moe to tako biti. A na Vejsil nema dlake na jeziku, pa ako mu svaije prianje ne moe lei u glavu, on ne samo to e zavrtjeti glavom i rei: , nego e izvaliti i to krupnije, svejedno to sjedi na kraju seije, upravo uza sama vrata. - Vala, to kazuju da Isi lipo piva u Bajgoria kahvi. Sino su mu digli gusle iz rk. Mal' to neki nisu ostali bez ruka. - Bogme bi im danas bio dug dan Ramazan! - Lipo piva, nejma ta. Ja sam ga sluao. Pivo je od Klobuka, - kae jedan Arifagin vrnjak. - Bogme je to pisma i po - veli Arifaga. - Kad ono kae Alijaga Dadi: Pani, Medo, da uae dedo, a mudro konje klekne na prva kolina, pa Alijaga uae, pa na Vlahe Turci hrum uine... Ba mi je ao to ga nisam uo kako piva. A te pjesme nisam uo, vira i Bog, ima vie od trides godina. Najposlin sam je sluao od Isaka. - Dobra je pjesma, samo Bog zna kako je to bilo, - kae Vejsil. - Evo kako je bilo. Vlasi se isjan uinili, pa dola zapovis' Alijagi da ji' zapt uini. Te on povede neto malo vojske iz Mostara, a usputice mu se pridrui neto junaka iz drugi' mista. U Trebinju viu uine, te s pomoi Boijom prou prema Klobuku. Crnogorcima dolo u indat dvades' hijjada Moskova. Na jednog turina bilo je deset Vlaha, ali kad je Boija pomo s nekim, niko mu naudit ne mere. Hele, da vam ne dujim, ondi nee na po puta do Klobuka bio jedan njihov pop i imao dvi eri k upis. Kae on nima: Obucite se i opravite se to live morete, pa izaite na put i prodajite turcima duhana, lula i kremena, ama se ne otimajte ako koji poe da vam udari na obraz. Kad proe turska vajska, vratite se doma pa ete mi kazat ta su vam uradili! Odu one tako i izau na put. Kad je Alijaga
65

s vojskom naligao, svaki je turin prida se gledao, ko je ta stio kpit, kpio je i pare dao, a niko ji nije ni rukom dotakao. Kad proe vojska, odu one ai i kau mu kako su turci proli i kako nima dvima niko nita nije naao uradio, a on ree: Aja, bogme, ne vaja to nita: naa pogibija, a turski dobitak! I tako je i bilo. Samo je sedam turski' ehita bilo, a svi su Vlasi hela bili. Moskovi neviti, pa su k hajvan poskakali s nekih peina u provaliju i tu telef bili. - Meni to ne moe lei u glavu, Arifaga - kae Vejsil. - Ni danas mlad ovjek ne bi mogao proi kraj ljepa enska eljadeta, da mu se barem ne javi, a u ono vrijeme oni azgini, ne bi enska vidjeli dok se ne bi oenili. - Nije ni udo to ti ne mere lei u glavu kad je plitka! - esti se Arifaga. - To su bili onda pravi turci, a nisu turkue. Ja sam na svoje oi vidio, da je edepsuzluk i dunupluk ns hela uinio na Vujim dolovima. Nas je bilo vie nego Crnogoraca, pa nas hela uinie. Samih jedanes' Muhammeda, ito jedinaka, iz samo jedne mahale, Carine, tu je poginulo, a da ti druge i ne kazujem. I viruj se, pobro, da nije bilo turkua meu nama, da bismo mi Vlahe i onda nadbili. Ama dooe pred akam nekakve daltare u taboru, a turkue nisu bili k oni Alijagini kahrimani. Ujutro dunupi dooe u bitku, a ako podne su ji obanice klale akijama obienim niz pregau. Uz ni' i mi nastradasmo, pa se samo bialo, ko je mog'o da iznese ivu glavu, a Crnogorci za nama nadali dreku: U am, drnjo... - Ama, brate Arifaga, nisu ni turkee posljednji ljudi. Evo, vidi, ta oni iza rata poradie. Izgubie Balkanski rat, izgubie Svjetski rat pa odmah nastavie trei rat i puno jaeg neprijatelja pobijedie. - Ne velim ja da oni nisu u svom vatanu dobri, ama za nas nisu. Oni su jaki, zdravi, svaki k kremi. Evo, e ovo sad sidimo, ovdi su oni spavali. U damiji se u 'no vrime nije klanalo, nego je bila u njoj dephana, a ovdi na mermeru spavao je asker. Evo, od ove do 've grede razapeli bi na najjaoj zimi adorbez, nit bi ta poda se prostirali nit se ime pokrivali, a nikakav, psto, i ne ozebe. Svakom ehra puca ad zdravlja. Mi im donesi nevareni' kumpira, a oni ji onake hrte k itir.
66

- Vi ih tako drali i opet ste htjeli da vas brane?! Arif aga je otpuhnuo, skoio na noge i bez Allahemanet-a otiao kui.

67

ZATO SU TURSKI SULTANI GUBILI RATOVE?

Na ruevinama Lipnika logorovala je vojska. Opet su desetine sjedjele oko vatara, opet su se pripadnici raznih narodnosti meusobno okupljali i razgovarali, sasvim sigurno da ih drugi nee razumjeti. Sad je bilo dosta Nevesinjaca, Gaana, Fatniana, Kuljana i Borana koji su ustro govorili o situaciji. Jedan Nevesinjac je priao kako je ba ovih dana doao iz Stambola, gdje je zasijedao parlament, Ibrahim-beg Baagi i priao, kako se u Stambolu svake veeri sastaju gospoda, pae i veziri, kako se igraju, tvl, a i ne znaju ta se ovamo radi, u kakvoj smo kai. Pa jednu veer doao sin Ali-pae Rizvanbegovia, Arif Hikmet-beg, koji tamo ivi vie od dvadeset godina i koji je turski pjesnik, doao, veli, u tu kiraethanu, kafanu, ta li je, gdje se sastaju ti veziri i ostali prvaci, pa ih stao moliti i kumiti sve jednog po jednog, da se osvrnu na nas, da poalju to vie vojske i municije u Hercegovinu, da se ne dozvoli da nam Crnogorci otmu Niki, ali oni i ne sluaju, nego igraju tavle. Baoajnx se zarovi, pucaju pule po tavli, a nitko nita Arif-begu ne odgovara. Ni crne ni bijele. Onaj glavni vezir, valjda to je nad svom vojskom, sav se zajapurio jer ga neki drugi vezir nadigrava stalno, pa i ne slua ta mu Arif Hikmet-beg govori i kako ga moli i preklinje za pomo Nikiu. A kad mu ve dojadi - a veziri sjede na iltama po podu, tavle meu njima, pa igraju - primae stranicu vezirovu uhu pa, s oprotenjem, odadre koliko je ikad mogao. Vezir se istom okrenu i vidje Arif Hikmet-bega, a on je, po svoj prilici, na velikoj cijeni kod uenih ljudi u Stambolu, pa pun srdbe i bijesa povika: ta to, kako to, kakav je to nain, takav neodgoj prema meni, veziru? a Arif Hikmet beg e njemu: Eto, to je jedini nain
68

da uje, kad si ogluhnuo za 1judski govor. Dobro zapamti, ako u najkraem vremenu ne poalje pomo Nikiu, on e pasti u crnogorske ruke, a ako Niki pane, neka zna pala je ukratko i ubrzo sva Bosna i Hercegovina, pa i sav Balkan. Svi su netremice sluali Nevesinjca, pa i kad zamue, nitko se odmah ne projavi. - Ama, zbilja, je li tako? - nekome se uini da se u Stambolu ne smije tako govoriti. A onda je nevjerojatno da to uradi ba jedan Hercegovac, painski sin, meu paama i vezirima. - Ako Ibrahim-beg lae, ja polagivam. Sad poee upadati jedan drugom u rije: - uo sam i ja za Arif Hikmet-bega. Kau da je pravi Hercegovac. - Od ta palo na 'no i gledalo. - Otac mu je bio junak i s jataganom u ruci, a on eto samo pjesnik. - Bolje bi bilo da je i on na oca - dobaci jedan mladi. - Vee mu je junatvo to je tako postupao meu vezirima, nego da je sabrao desetinu boraca - dobacio je kroz mrak jedan Korjeni. - Jer ako oni dobace samo jedan tabor vojske i ako se probijemo s nijime kroz Dugu, a drugi od Trrebinja preko Klobuka i Grahova spanu u Nikiko polje, pa onda Arnaut od Skadra pritekne u pomo preko Podgorice i Spua, Niki je spasen. Samo ako, mislio je Hasan-beg, a nije smio naglas rei. On je znao da su odmetnici tako brojni, a iz oiju i prividno poniznog dranja onih koji se nisu odmetnuli vidio da su i oni za istu stvar za koju se odmetnici bore i ekaju samo povoljan as pa da i oni skoe, i da su turski oficiri tako nespremni da nikad ne znaju u tajnosti drati as i pravac pokreta, pa tursku vojsku uvijek presretaju odmetnike jedinice, koje je zamaraju, putaju joj krv i oduzimaju glavu. A vrijeme odmie. Moda je grad u takvoj situaciji da mu se vie ne moe ni pomoi. Moda je i pao? - A onda se trznuo: - Ne, nije, nee ni pasti, ako Bog da... - I sasvim lagano, najniim stupnjem bezglasnog apata razgovario se: - T, ulo bi se to. Dumani bi zaas razglasili po svijetu. A onda je jedan Muljanin u po glasa ispriao, kako je u njih
69

jedan stari avjek zapjevao, kad je dolo ovo u jednoj godini do promjene trojice careva, kad su ubili sultana Abdul-Aziza i rekli da je sam sebi makazama, noicama prerezao ile na ruci, pa daao sultan Murat, a odmah za njim za kratko vrijeme Abdul-Hamid, da je taj stari ovjek zapjevao: Sultan. Murat nee drugo durat', sultan Hamit nee zemlje branit'. Zatim je Dervo Boranin ispriao kako je uo, da je ovaj sadanji sultan roen urpavo u asu kad mu se otac kupao u banji. Datrao je sultanov javer da mu javi radosnu vijest, da mu se rodio sin, a on u banji go golcat. Ne valja, rekao mu je otac, sultan Abdul-Medid. Ako, ovo dijete doivi pa zasjedne na prijesto, ogolie tursko carstvo kao to sam ja sada. - I ogolit e ga zaista -, ree Hasan-beg Hasan-begovi iz Avtovca. - Ogolit e ga zaista, kako je zapoeo. A nije ni udo kad ga je inovjerka rodila. - Zaboga zar ga je inovjeilka rodila? - sa strahom upita Osman Dubur. - Jest; kau da mu je mati ruska princeza. - Ajak, bogami, nema tu nama spasa! Zato naa vojstka ne moe nigdje na kraj izii s Moskovom. Ne smiju se generali nigdje napravo s Rusima boriti, da se ne bi zamjerili carevoj materi. - Sluavao sam, ljudi - zapoe Ahmed Priganica iz Bilee - da je jednom u sultana Ahmeda bio kao njegov osobni mamak, neki adami-oglan, kran mladi, musliman. Bio je porijeklom kranin, pa ga u djetinjstvu poturilo i nadjelo mu tursko ime Mehmed. I taj mladi cara dvorio i veoma se sviao caru, pa kad je momku bilo sedamnaest godina, rekne sultan ejhul-islamu da bi trebalo Mehmeda eniti. ejhul-islam mu rekne da je jo rano, da treba neko vrijeme priekati. Car poslua, ali kad proe jedna godina, opet rekne ejhul-islamu da on hoe da mladia eni. Opet ga je ejhul-islam odgovarao, a sultan se nije dao odgovoriti. E pa dobro, veli mu ejhul-islam, ti ga zovni da ti polijeva kad bude abdest uzimao, a ti prethodno metni kri pod almu, pa kad bude glavu oprao, dignut e almu, kri e pasti, a ti gledaj ta e tvoj Mehmed uraditi. Tome njegovu momku bilo je ime Mehmed. Hele nejse, tako i rd. Kad je sultan uzimao abdest, kad podie almu s glave, pade mu kri
70

u legen. Onaj se mladi zaudi, a sultan mu ree: Nemoj nikom govoriti ta si vidio. Neu, kae mu onaj tobo.nji Mehmed, pa ruku u njedra i izvue kri koji mu je na laniu visio. I ja sam to isto. Onda to sultan ispria ejhul-islamu, pa ga zapit, otkle je on znao da je Mehmed prikriveni kranin. Pa i ja sam to bio, jer sam i ja iz adami-oglana. Ja sam dugo bio musliman i vrio sve vjerske propise, i na abu iao da obavim had, pa kad god bi u putu zazvonila zvona na crkvama kad smo prolazili kroz gradove gdje je bilo krana, meni bi zaigralo srce. Onda sam, kad smo bili na Areftu, zaiskao od Boga da mi oisti srce i zavjetovao sam se da u dvadeset puta ii hodoastiti abu, pa kako sam koji put iao u Meku, svaki put su me manje uzbuivala zvona s crkava, dok dvadeseti put nisam ostao sasvim miran na zvonjavu crkvenih zvona kao da ih i nema. Onda sam tek vidio da sam oistio srce od vjere u kojoj sam bio u djetinjstvu. I otada je, kau, sultan Ahmed zabranio kupljenje adamioglana od kranske djece, i uzimao je samo muslimansku djecu.

71

PRAVDA ZA SVE

Proljetno jutro bilo i Muhsinzade Abdulah-paa sjedio na oku kraj prozora, u vezirskom dvoru u Travniku, i napajao oi milinom krajolika: blagim breuljcima, obraslim grmljem i vokama u beharu, kroz koje se promaljali otri drveni krovovi siromanih kuica i bogatakih dvorova, nad ijim je stanovnicima predata njemu vlast, koju on sa mnogo dobre volje, sluajui glas srca i razuma, provodi evo ve sedam godina. I gleda jo strmine Vlaia, koje e se uskoro ozelenjeti i po njima se razii stada i pastiri. I slua rijeku kako burno tee, studena i mutna od snijega koji je poeo u prisojama kopnjeti, i gleda kako okree vitlove mlinova koji ne prestaju kloparati, jer se neprestano sipa iz koa ito, a brano grne u hambar. I slua kako vrijedne zanatlije ve ranim jutrom diu epenke, otvaraju duane, namjetaju izraenu robu i sjedaju da novu izrauju. Slua on kako eki kucka, slua ranu vrevu u ariji, i drago mu silno i neobino, jer je sve bilo drukije kad je on godine 1720. godine doao u ovaj daleki kraj, iz divnih palaa s Bospora, odakle je za nekakav sitni grijeh kanjen bosanskim vezirstvom, a gdje se on, eto, snaao i zavolio ovaj narod, u kojemu se on dodue i rodio, ali iji je jezik zaboravio s duga izbivanja iz zemlje, da ga je poeo nanovo uiti kad je nakon vie od etrdeset godina doao u ovu zemlju. Tuim je jezikom govorio, tuinski mislio, te mu je i sada trebao tuma ako je htio da mu bude sve potpuno jasno. U ovoj je zemlji napravio red nakon cijelog niza vezira koji su se godinje ovamo slali i koje je ovaj kraj gonio, jer se nisu mogli sprijateljiti ni s ljudima ni s krajem.
72

Dobar je ovaj narod, misli vezir, dobar da ne moe boljega nadaleko nai. Dobar je i dobroduan, samo treba prema njemu biti dobar, a ne kao Uzun, Ibrahim i Mustafa, koji, sva trojica zajedno, ne upravljahu ni godinu dana. Pa ni Numan, ni Osman, ni Topal nisu vie nego po godinu upravljali. Bili su sigurno nasilnici, a ovaj e svijet sve prije otrpjeti nego nasilje. Bilo je i nasilnika koji su i po nekoliko godina vladali, ali bi i njih jednoga dana nestalo. Jednoga ubie u po bijela dana nasred arije, a ja se mogu etati koliko hou ne samo kroz grad nego i kroz najzabaenije selo i bez svite i bez ikakva oruja. I vezir, razdragan probuenom krajinom i mislima, veselo trlja prosijedu bradu, a onda mu se najednom elo namriti i srce ustrepi. Njegov sin Dafer, komu je bilo dvanaest godina kada je ovamo doao, udomaio se toliko da je neprestano u drutvu mlade bekadi, s kojom se daje na hodanje po sokacima, u aikovanje i akamluenje. Opazio je on to ima godina, ali, eto, makar da je uredio cijelu jednu zemlju, udobrovoljio jedan narod, ne moe u svojoj kui sve u red da dovede. Kaznio bi on sina da mu nije jedinac, koji se rodi poto on pokopa troje djece u Carigradu. Ovdje Dafer, blijedo i tanano dvanaestogodinje dijete, protee se i rairi da je bio, kako ovi njegovi zemljaci reknu, kao od brijega odvaljen, pametna lica i vitekog dranja da oi s njega ne skine kad jae na velikom jagrzu koji se pod njim mami i jordami. Pa opametit e se i on. Doi e godine, doi e i pamet, misli vezir i udara dlanom o dlan, a sluga ulazi i priprema sve to je potrebno da vezir izie u ariju dolje, do arijske damije, pa e tu malo porazgovarati s nekim te nekim, prohodat e kroz ulice sa svojom svitom, a moda se i uvratiti kojem begu u konak, pa onda malo kroz pazar, jer seljaci siu i dotjeraju svoje proizvode petkom, a onda usput klanjaju i dumu u damiji, a krani svakako nemaju tu svojih bogomolja pa samo pazaruju. A kad bude podne, otii e u damiju, klanjati, Bogu se moliti i zahvaliti to mu je dao moi i znanja da napravi u ovom lijepom kraju mir i red. Kad je vezir sa svitom prolazio preko arije, iz jedne ulice istra preda nj ena, mlada i lijepa, otkrita lica, s djetecetom od malo

73

dana u naruju. Zaustavi vezira i zaplaka, a kroz pla joj navalie rijei: - Aman, pao, evo ti dijete. Moje je, ja sam mu mati, ali je od tvoga srca... Abdulah-paa obrati se jednom pratiocu, koji mu prevede rijei zaplakane ene. - eno, smiri se, ne grijei due - odgovori joj paa preko tumaa - ja nisam od takva posla. - Ja i ne velim da je tvoje, ali jest tvoga sina. Daferovo je, pa je i tvoje. - eno, pokrij lice, a onda prii i kazuj redom. Ono ega se bojao, i suvie bolno izbi, pa se pod njim posijekoe noge, zadrhta, a pratnja mu pritra i pomoe mu da sjedne pod lipu na stolicu. Svijet koji mu je i dosad, u drukijim zgodama, prilazio prie mu i sada i zamalo se skupi cijela gomila. Pogleda paa blago enu, a ona mu poe priati, ne susteui se nimalo, da se ona prologa ijeta, kad se vraala naveer s esme s punim ugumima vode, srela s njegovim sinom koji se vraao sam s jednoga akamluka, pokraj ljivika, gdje je ograda bila najslabija, pa kako je on bio jai, a ona nije smjela dati od sebe glasa zbog sramote a i da ouva dobar glas sinu naega vezira, koji je narodu i otac i majka, uza sve otimanje postala je majka. Koji je bio strah od sirotice starice - majke, kojoj ipak nije mogla sakriti sramotu, koja je bila bojazan od komiluka, od svijeta, da je morala ii na selo, daleko od grada osam sahata, da ondje rodi dijete! I sad, kad se ve nita sakriti ne da, daje dijete djedu i moli ga za utoite, trai za se pravdu. Paa je oborene glave sluao rijei mlade usplahirene ene i iz naglasaka i preduivanja razumijevao ih prije nego mu ih je tuma prevodio. - Dozovite Dafera! Ti mi, Selime, odgovara svojim ivotom ako mu dopusti da izmakne. - Paa upro prstom u visoka, kotunjava kavaza. Svijet koji je uo ispovijed eninu, i onaj koji je svaki as pridolazio, zaustavio je dah i gleda starog pau koji oborene glave

74

sjedi i sijedi. Mirno je sve, samo dijete u naruju mlade ene pusti piskutljiv glas, na to se poblijedjelo paino lice trzne. - Mehmed-bee - obrati se paa mladom junaku s dubokom usjeklinom od sablje na visokom elu - hajde, dijete, do kadije i zamoli ga da i on doe ovamo, ako moe, odmah. Doao je Dafer. Vidio je enu s djetetom u naruju, kao munja zablijetio mu je pred duhom as pijanstva i uitka za koji je bio i zaboravio do, evo, sada. Iznenadio se, izgubio, da naas opet dobije prisebnost i poljubi oevu desnicu. - Ahmed-bee - nareduje paa jednom pratiocu - pojai konja pa hajde u Varoluk. Reci popu Luki, neka odmah iza podneva doe s narodom ovamo pred damiju, a onda poi u Guiju Goru fra Marijanu, neka sakupi puka to vie moe, pa neka s njim pohiti ovamo. - Danas je ionako sve ivo dolo na pazar. Moda ne bi ni trebalo ii po narod? - bojaljivo primijeti jedan arilija, ali ga presijee prijekoran pain pogled. A kako ga paa pogleda, domai ga poee ruiti: - Budalau jedan, ta upada u rije kad paa govori. Da si to za vrijeme kojeg drugog pae zucnuo, bio bi barem u falake vezan i potkovan. - Bujrunuz, hakim-efendi - skoi paa prema kadiji, koji se zaudio ovolikom skupu, da je zaboravio i pozdraviti pau. Kad je kadija sjeo pored vezira i zapitao ga za uzrok ovoga skupljanja svijeta, ree mu Abdulah-paa. - Sad e sve uti, pa onda sudi! - Eh, Dafere, jedini moj sine, je li istina da si ti otac onome djetetu? - Da, oe dragi, ali ja se kajem za svoje djelo. - Lijepo je to da priznaje, a Bogu se moli da primi tvoje pokajanje. Dakle, kadi-efendi, presudi po Bojem zakonu! - Paa hazretleri - ape kadija veziru, on je tvoj sin... - Jest - kae paa mrgodei se - ali je ovjek kao i drugi ljudi, a zakon je za sve jednak. - Onda se po erijatu mora pogubiti, ako je oenjen, a ako je momak, mora mu se udariti stotinu batina... - Huuu... - odlijee gomilom potmuo apat.
75

- Dobro, on je momak. Dakle, udrit e mu se javno, ovdje nasred arije, stotinu batina, i to jo danas, odmah iza dume, dok se iskupe seljaci iz okolnih sela, neka vide i uvjere se da paa ne tedi ni roenog sina jedinca ako pogazi zakon. Ni ovi to su u gradu, neka se ne razilaze. Ako nisu ponijeli ruak, dat e im se da ne gladuju dok to sve bude. A ti - okrene se Daferu - prohodaj do podne po gradu, a na podne da se naemo ovdje u damiji. Mladoga je paia oblio znoj kad je na odlasku poljubio oevu ruku i sam, praen samo znatieljnim oima mnotva, uputio se kroz mahale. Gledao je pitome bae i surovi kr Vlaia, zahuktalu rijeku i zaustavljeno vrijeme na bedemima grada. Upijao je u duu svaki divni izgled sa zebnjom pri pomisli da on to moda nee nikad vie ivim oima gledati i vidjeti, jer izdrati stotinu udaraca, biem ispletenim od volovske ile moe samo kamen, a on je ovjek, bjeloputan i njean koliko god golem i zdrav. Pa i kad bi podnio te grozne udarce, zar bi mu bilo vie mjesta u ovom kraju, meu ovim svijetom. Pobjei! sunu mu u glavu misao. Ne! Zar jo jednu sramotu ocu naprtiti? Naiao je kraj esme i napio se vode. Divna je i nema je pod nebom ovakve. A moda u brzo zauvijek ugasiti eu? Ona je ovdje nalila vode u ugume, ovuda je ila, a ja odonud, ovdje, kraj ovih smo se taraba sreli. Da, sad su nove, popravljene. ta e biti od djeteta? Boe moj, kakva njega sudbina eka! Vjeni progoni, pogrde, kao da je ono emu krivo! S visine, preko ljivika, zagledao se u grad, koji se umiven vedrim danom i toplim suncem smijeio, dok su mujezini s munara dozivali pobone. Na dvije munare dva su mujezina u jedan mah zauila, i on se stresao sjetivi se da ovdje svijet vjeruje da e skoro biti u mjestu mrtvac, ako istovremeno dva mujezina zaue. Smirio se i poao prema damiji, gdje je na adrvanu uzeo abdest, a onda uniao unutra. Bio je miran i molio Boga, ne da mu oprosti, ne ni za oca svoga ni za majku, ni za dijete svoje ni njegovu majku, nego da mu dade snage da podnese te beskrajne udarce hrabro, da ne pisne i ne
76

jaukne, da se zadive gledaoci kad bude krv curila iz raspukle koe, a on stisnutih zuba brojio udarce. Hoda je u molitvi glasno, jasno i razgovijetno recitirao Kur'an: - Hvala Allahu, Gospodaru svjetova... I on, koji je morao i uiti a ne samo pustahijati se s vrnjacima, razumijevao je arapski tekst i za sebe ga prevodio, i misli mu se rojile i natjecale se koja e bre proletjeti kroza svijest i minuti ispred duhovnog oka. Gdje su ti svjetovi i dokle oni dopiru? Zar ima neto vie osim ove nae zemlje, naega svijeta, na kojemu se moe zadovoljno ivjeti? A sad ti tvoj roeni otac prekida radost i alje te kroz krvnikove ruke u podzemlje ili, ako ipak ostane ivot, u vjenu sramotu. O, da je nekako nevidljivo izbjei iz ovoga svijeta u neki drugi, gdje su blai zakoni za prijestupe, gdje moda ovako neto i nije prijestup i grijeh! A to bi on uradio s nekim, ko bi obeastio njegovu sestricu Mislidihanu? Bi li njemu dopustio da se izvue ispod odgovornosti ili bi ga, kao razjaren ris, unitio prije suda? Da, taj drugi, zamiljeni mukarac koji se ni na koji nain nije mogao uvui u vezirski konak, bio bi posjeen, a on misli da su i ibe teka, grozna kazna, ispod kojih se moda ipak moe iv izvui. A hoda je nastavio: - Sveopem dobroinitelju, milostivom... O, smiluj mi se, Allahu, daj da sad, ovaj as umrem, da ovdje u damiji, pri molitvi izdahnem, samo da ne bude te sramotne kazne! A zar si ti tako dobar, tako plemenit ovjek, da kod Boga stekne takav stupanj savrenstva, da te sebi uzme izravno s molitve kad si mu se pokajanjem pribliio? Samo se oni najbolji, izuzetni, ne diu ivi s molitve, nego, kad panu licem k zemlji, i ostanu tako. O oe moj ! A ti koji si vladarev namjesnik u ovoj pokrajini, hoe li ti biti milostivi dobroinitelj u ljudskoj veliini? Milostiv si narodu, dobroinitelj si i znanu i neznanu, a hoe li danas biti milostiv svome sinu i izmijeniti odluku? - Gospodaru Sudnjega dana...

77

Danas je meni Sudnji dan. Pred svim narodom koji dolazi i koji e doi, a i ovoga to je u gradu ima previe, moj e otac suditi meni, a izvrit e se javno ponienje njegova sina jedinog da bi se zadovoljila pravda. A zar sam ja kriv? ta ja znam ta sam bez svijesti, pijan, uradio? Zar je ovjek odgovoran za ono to ini kad ga mahnitost svlada? I zato je otac pitao kadiju kakva je kazna za bludnika? Zar me nije mogao odmah posjei, odjednom, da se ne patim, ni ja, ni on gledajui me? Svoga jedinca! On nee nita da sudi na svoju ruku, jer nije sudac nego vezir. Kadijino je da izrekne presudu, a vezirov e je ovjek izvriti. Da mi je sad onu iz prie kapu koja ovjeka ini nevidljivim, pa da se izvuem iz ovoga svijeta i odlutam nekamo u praumu, meu medvjede da me rastrgaju, a da me ovaj svijet ne gleda kako e me bievi rastrgati. Da, taj bi! Nainjen od bikovskog spolovila cijepat e moju kou, kao to... I pravo e biti, ali, Gospode moj, opet ti se molim, daj mi smrt prije kazne, daj mi smrt prije sramote! - Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimo. Naputi nas na pravi put... Samo to, samo to! Pravi put! Ovaj jo kratki as ivota daj da budem na pravom putu, pa u imati nade da bar tamo neu previe ispatati. Misao mu zastade. Pratio je samo rijei iz Kur'ana i nije im dodavao nita svoje. Otvorio mu se pred duhovnim oima nepregledan prostor, neomeen, bez poetka i bez kraja, sjajan i bljetav, i mir se razli po njegovoj nutrini. I duga se molitva jedva jednom svri. Svijet izgrnu pred damiju, gdje nae mnotvo, izilo iz drugih damija, silo sa sela, da vidi udo nevieno, gdje se pravda vri nad gospodinom, i to vezirovim sinom, sinom onoga koji ovom zemljom upravlja, pa i neogranieno vlada, jer je car daleko, u Stambolu. Iz konaka Teftereminovia, suelice damiji, uje se pla. To je Daferova mati dola, mimo znanja svoga mua, da vidi sina, koji moe tu i duu ispustiti a da ga kukavna majka i ne vidi. Za muepcima oi ena, na
78

tarabama djeca pilje u gomilu mirnu i sveanu, usred koje, oborene glave, stoji Dafer. Pod lipom sjedio Abdulah-paa, pokraj njega kadija, a do njih odlinici, i svi sa zebnjom oekuju poetak. Predloili bi oni pai da se naini prijevara, da se uzme stotinu raenih slamki i njima odjednom udari krivac, ali znaju da on to ne bi dopustio. Nagovorili su jedino Arnauta koji e udarati batine, da ne udara silovito, jer je za prijanjih vezira gotovo izgubio ljudski lik skraujui za glavu nepokorne ljude ili im bacajui gajtan preko vrata, a za vrijeme Abdulah-paino gotovo je zaboravio svoj zanat, pa e se iskaliti za sve to mu je izmaklo. Nasred arije razmakoe kavazi svijet, a Dafer stupi na osloboen prostor. Arnaut mu stre dolamu, fermen i koulju. On pokorno kleknu. Na toplom suncu ukazae se bjeloputa jedra lea. U uima mu brujilo, ali nije znao je li to od krvi koja je navalila u glavu ili je svijet aputao neto, moda alei ovu bijelu kou koja e sada ispucati i poprskati se krvlju. Kadija dade znak i poee padati udarci, ali Abdulah-paa mahne rukom da se obustave. - ta ga tedi? Neka su udarci jednaki kao i svakom drugom zloincu ! Nastavi se udaranje ee i okrutnije. Do etrdesetog udarca Dafer ne odade niim da je od bia velik bol, a tada prvi put posrnu i doeka se na lakat. - Aman, aman - vriti mu s prozora majka koja je ve sebi dopustila da joj tuin uje glas - aman! On uti kao mramor, a volovska ila pada po bijeloj koi, po kojoj skau poilice kao pritke na muepcima i s pedesetim udarcem pue koa i krv procuri. Tada Dafer i drugi put posrnu i oduprije se na oba lakta. Dotra fra Marijan sa nekoliko otresitijih Dolaana i Guegoraca: - Molim ti se, carev namjesnie, pomiluj ga! - Srce ga moje miluje, ali ga zakon jo bije, i ja sam ovdje da pazim radi li se po zakonu. Pade jo pet udaraca, a pop Luka doe do pae:
79

- Aman, pao, careva ti hljeba, ne daj ga; ubit e ga krvnik! - Srce mi ga ne da, a zakon ga trai... Palo je jo deset udaraca uz vei amor, koji je pomalo rastao do glasnog negodovanja, kad pritrae plemii, age i begovi, painu skutu: - Aman, pao, i otac i majka, reci neka se odgodi ostatak neko vrijeme! - Ni on nije uitak polovio ni odgaao. Pade jo petnaest udaraca, Dafer istom jeknu: - Vode... Prinesoe mu ibrik i podigoe ga, a krv iz rascvalih lea sali se niz akire. u majin pla, koji prepozna u rasplakanoj hiljadi, i ne moe zadrati suzu koja se otite niz obraz i zadra u otroj bori usta. Silna e palila mu utrobu, a on popi samo nekoliko kapi. Ostalo mu se proli po prsima i on kleknu, ali ne moe ostati na samim koljenima, nego pade i na lakte obih ruku. Okrenu se prema ocu: - Oe, oprosti.. . - Bog neka ti oprosti, dijete moje. Zaredali su jo preostali udarci, a njegov je pogled bludio preko gomile, koja je plakala i urlikala, na prozor i muepke, iza kojih se uo majin jauk. - Majko... Dotrala je bosonoga ena s djetetom u naruju. - Aman, pao, daj mi ga iva djetetu njegovu! On je okrenuo glavu, vidio svoje dijete, podigao se prema njemu i majci mu i proaptao: - Dijete moje jedino... Posljednji udarci pali su po mrtvu tijelu. - Dugo emo mi, fra Marijane, ekati svoju slobodu, dok Turin ovako potuje pravo i dok je pravica svakome jednaka - kae potiho pop Luka na kraju varoi opratajui se sa fra Marijanom. A on, gledajui u taku pred sobom, zadubljen u misli koje ga spopanu kad doivljava neto izvanredno, ponavlja samo: - Dugo, dugo .. . Zatraio je paa da se dovede njegova nevjenana snaha i donese njezino i njegova sina dijete njemu u konak. On je naredio da
80

se sve poprtlja, poslao tatara u Stambol s molbom da ga premjeste u kakav bilo dalek kraj, pokopao je sina sveano, podijelio sirotinji somune i naredio sinu baluke za grob. Dola je ena i donijela dijete. Bila je lijepa. Zdrava i jedra. Paa ju je omjerio, a onda se zagledao u dijete. Sve je na njemu bilo Daferovo, sve. I onaj osmijeh, koji je proricao golemu strast, i oi goleme i crne. - A kako mu je ime? - Jad... U sramoti noeno, u strahu roeno, sprva ivota ostalo siroe, kako drukije i da ga zovem? - Ono je Daferovo, pa neka se i zove Dafer, kad mu je ve otac umro. Daj ga meni, da imam nekoga od svoga srca, ili hajde i ti sa mnom, kud mi pukne put... - Ja imam ovdje majku, ali u je ostaviti da dijete iznesem odavde, iz ovoga mjesta. - Ti si pravi junak. Tako treba. - Ali kad je se zaelim, ja u se opet morati vratiti u ovaj kraj da je vidim. - I ja u valjda opet doi da prije smrti vidim sinov grob. I gledali su jo dugo u dijete, koje je istom mirkalo u svijet, izneseno ispod rodnoga krova mnogo prije nego to je obiaj...

81

MUSAFIRHANA

U Uzeir-efendije je od starine bila kua musafirska. To je pokazivao i znak na krovu u obliku male drvene munarice, s visokimm drvenim stubom na vrhu, na kojemu su bila izrezbarena tri izboenja kao jabuke. Tko je znao itati bosanske krovove znao je i izdaleka tko u njima ivi. Ako je na lastavici, na sljomenoj gredi, prikovan drveni kri, kua je kranska ili hrianska, ako je prikovano temre, onda je muslimanska, a ako je munarica, onda je hndnsk, musafirska. Ne znai ako je na lastavici prikovan kri, da ne bi bio primljen i pogoen moda i bolje nego u muslimanskoj, jer su od starina svi Bonjaci rado doekivali goste. Je li kua oblijepljena kreom a oko kue zasaeno cvijee, opet je muslimanska, a ako je samo zabijeljeno oko prozora i meu prozorima obijeljeni krievi, opet je kranska. Ako je kaldrma oprana i istrvena avlijska vrata, neka zna da se u njoj uzima abdest i da se staje na Boiji divan, a ako je u jednom kraju avlije kotac iz koga se javlja gudin, onda je bezbeli njihova, ali se i oni po svome zakonu, mole Stvoritelju. A njihovih je kua bilo iih nego naih, kao na priliku u Vareu. Uzeir-efendija je imao dosta zemlje, i kmetovske i begluke, dobar kamad ume, pa je kua bila puna svega, a u ariju se ilo kad se nabavljala kahva, eer, gaz, so i biber i mehka roba. Zapamtio je kad se ocu svraalo vie u musafirhanu nego u Tahirovia han, a dobro se sjea kad je iao u han, odakle je vodio goste da bi doli njegovu ocu na konak i jemek. Nije njegovu ocu bilo stalo samo da troi - on je bio nesretan kad nije bilo koga sa strane koji bi sjedio s
82

njim u kahveodaji, priao mu o svemu i svaemu ta ima i ta se deava u njegovu mjestu i onda kada je na putu prolazio. Doekao bi gosta rairenih ruku i vedra lica, ponudio ga da sjedne i da odahne, a onda bi mu najprije pokazao gdje se nalazi hla. Neka ovjek zna ako mu zalzumi. Pokazao bi mu zatim gdje je kibla, ako hoe ovjek da klanja, a nije nikom dosaivao napominjujui mu da je, na priliku, akamski vakat na izmaku, pa, ako mu treba, da promijeni abdest. Kad bi se sjelo za sofru, nikad nije sam odrezao gostu komad kruha, nego stavio preda nj i kruh i no, da ovjek sam sebi odree koliko misli da moe pojesti. Uzeir-efendija ja zapamtio i to, kad je otac mu jednom zabrinuto govorio eni: Allah se dragi neto na me rasrdio. Eto danas deseti dan kako nemamo musafira. Njoj nije bilo ni mrsko, jer se malo odmorila od vjeitog doekivanja gostiju: pripremanja hrane, pranja prljava sua, mijenjanja arafa na posteljini. U mesari bi uvijek kupio mesa i vie nego treba kunoj eljadi. Uvijek je raunao da moe iznenada izbiti musafir, pa neka se imi ta iznijeti. Rekao bi da je u njegovoj kupovini uvijek prisutna namjera da se doeka i poasti musafir, a ako ga sluajno ne bude, sevab je kad to, to je kupio za musafira, pojedu njegova eljad, upravo kao da su pojeli i gosti. Uzeir-efendija je razumijevao oca to se obraduje gostu. Nije znao ta ima novo u svijetu, pa ga je morao netko o tome obavjetavati. Nepismen u evropskom pismu, nije itao domae novine, a one to bi dobivao iz Stambola sliile su kratkim propovijedima i molitvama za sultana, u ijem se zdravlju i sunce raa s istoka. Gosti su priali vieno i doivljeno, ali i uveno, a ovo je uvijek bilo interesantnije jer se tua mata nije mogla obuzdati, a prenosilac, makar i najistinoljubiviji ovjek, i nehote bi dodavao ili oduzimao po volji, bojei svojom bojom tua prianja i zbivanja. U njega se sijelilo i bez musafir. Komije bi dolazile svaku veer, priale i sluale tua prianja, a ako je bio jo koji musafir sa strane, onda se pomno slualo, osobito ako je to bio hoda ili dervi, koji obilazi tekije, a gdje ih nema, ondje pohodi hanedanske kue i plati svaki zalogaj hrane ili gutljaj kahve priom o kakvom Kulakbabi, Sari-Saltuku, Ajni-dedetu, eh-Ishaku i drugim ztovima.
83

Tako je dervi-Mahmut priao o onom Hindusu, koji je bio lijepo pogoen u Tenju, pa je svome hanedanu dao tri izuna: za lijeenje od ujeda otrovne zmije, za lijeenje od ucrvane rane i da se insan rijei mahluka koji ga nou uznemiruje, kao na priliku stjenica. Kae: Jednom mi odsjeli u Smailbegovia, pa nakon veere i sijela polijegali. Prostirka ista, arafi i dueni i jorganski Bog dao: behar, ali, kad se udunu svijea, pohmilje mahlukat po nama pa ne da zaspati. Netko ustade, zapali svijeu, kad ono vrvi stjenica - mrak i oblak! Poeo ovjek gnjaviti gada, a damain, kad se probudi i vidje ta se radi, samo to ree: Ne bijte ih! Sad emo se mi njih kutarisati! Uze no, neto napisa na komard ageta koje prostrije po podu i zabode no u pod. Ne proe dekika, a sve one stjenice krenue prema nou. Sve do jedne se skupie na agetu oko zabodenog noa, a on onda iupa no, smota oprezno papir da ne bi koju zgnjavio i iznese iz kue na avlilju, pa oprezno istrese za cvijee. Mi iza toga pospasmo rahat kao mala zdrava djeca. - Halla, halla - ude se i snebivaju sluaoci. Onda se otpoe pria o zmijama, a prie o zmijama su duge kao i zmije. Onaj je lijeio ispijukanjem otrova kroz kravlji rog, onaj lijei fildanom obine vode koju ujedeni popije dok vidar u sebi zbori neki tekst na nekakvu neobinu jeziku, uvajui ujedenug s dva prsta za lanke na nozi. Onaj opet ima zmijski korijen, a taj se naao kad je udario na klupko zmija u ljubavnom gru. One su onda najee, a kako ih je bilo toliko mnotvo na okupu, on od straha baci meu njih fes s glave i nagne bjeati. Kad se kasnije vratio istim putem, nae fes i na njemu nekakav balav korijen, koji najprije baci, a onda ga ipak uze, jer mora da su ga zmije ostavile. Domiljao se ta da radi s njim, tim korijenom, a onda ga zatakao za bensilah. Poslije nekog vremena, kad mu je nevjestu ujela zmija za naplet i poela noga otjecati, uzeo korijen, malo nastrugao s njega kao praine i posuo po rani. Zaas nevjesta ozdravila kao da nije nieg ni bilo. I tako je lijeio dugo vremena ljude, korijen se gotovo istroio, a vie nikad nije ovarisao na zmijsku svadbu. Uz treperenje plamena s lojane svijee, uz dim iz lula na dugim ibucima rasle s rastom noi i prie o zmijama i lijekovima, a sijedi muderris Lutfullah-efendija, rumena lica kao u djevojke, jer
84

nije nikad kadio smrdana, kako je on zvao duhan, poeo kazivati, s poetka zamuckujui, kao to i svaki ovjek koji veinom uti zamuca i zatrtosi kad istom progovori, da svakoj boljki ima lijeka osim smrti, samo se treba namjeriti na nj. A zmija se ne treba bojati. Treba serbez meu njih zagaziti uei Selmun l Nhin fillemn. - Kako to? - netko s nevjericom pita. - Eto lijepo. Kad se narod obatalio za vrijeme Nuhpejgambera, onda Allah naredio Nuh-pejgamberu da napravi lau u koju e pokupiti sve mmine, a da od svake ivine uzme po jedan par. Kad je Nuh-pejgamber izvrio Allahov emer, pozvao je vjernike da ulaze u lau, a Boijim hikmetom i sav mahlukat poeo je dolaziti: a onda se svijet u lai prestrai da ih zimije ne izujedaju, pa da ne izginu. Nuh-alejhisselam im ree: Prouite vi Selamun ala Nuhin fil-alemin, pa se nita ne bojte! Tako je i bilo. Kad je bio tufan, sve je bilo telef to je ostalo izvan lae. Bilesi i jedan Nuhov sin se u moru uduio. A kad se laa oprla na kopno, iza tufana, od svakog se ifta kasnije namnoilo mahlukata kao da potopa nije ni bilo. Ama, treba vjera. Treba vrst itikd. Treba vrsto vjerovati, pa zagaziti meu zmije! - Lutfullah-efendija je to govorio s takim vrstim vjerovanjem, da si bio siguran da bi on tako uradio, kad bi naiao na ttavo hovlismo zmija. - Ja, vala, ne bih smio, a u Allaha vjerujem: topom me ne bi mogao nitko smetnuti s toga pravca, - zavri bahs o zmijama MulaAtif. A kad je Uzeir-efendijin babo vefat bio, sin nastavio doekivati goste kao da se nije nita promijenilo iako se bilo imovno stanje iz temelja promijenilo. Nastao je rat i odveo svu mlade na bojna polja. Uzeir-efendiju je obranio od vojske hodaluk. On je zavrio medresu, ali nije stupio ni u kakvu vjersku slubu, dok ne poee zvati i malo starija godita u vojsku, pa ga nevolja natjera da zatrai dekret za imama Jusuf-paine damije. I dobio ga. Damija je imala mali prihod od jednog memli duana, a i sama je bila memli, jednom polovicom urasla u zemlju, a korov se uzdigao do polovice donjih prozora. ovjek se u njoj osjeao kao u zindanu, dok Uzeirefendija ne upregnu muezina da korov oisti, a duner opravi
85

damiju iznutra, pa odmah nestade i onog vonja i, kad se sedade i halije osuie na suncu, damija procvate ljepotom, samo to joj demat, osim nekoliko sjedobradih staraca, odvukoe po frontama. I u Uzeir-efendije je dolazilo musafir, ali je sijelo bivalo manje, a nije se imalo ni ime doekivati. Kahve nestalo - ni za haste je nema, pa se prio jeam ili hrastov ir. I eer je brio rijedak gost u oskudnim fasunzima. Kahva se opet zaslaivala kao i prije vie od sto godina - medom, ako je i njega bilo. Mjesto aja se pile nekakve trave, kojima su se pripisivale udotvorne prednosti a za azman-travu bi u apatu jedan drugome rekli da vraa odumrlu mukost. Ratom izgladnjeli ljudi su na sijelima priali o jelima koja su nekad jeli, a kad bi curica Uzeir-efendijina iznijela na kraju sijela varenih krumpira i aku soli, a ponekad u sahaniu torotana sira, ljudi su uivali kao i nekada na gozbi. Ako je jo bilo krukova pekmeza ili bestilja od ljiva poegaa, to im je nadomjetalo nekadanje halve i baklave. Pa opet, iako gladni i izgladnjeli, nikad se ne bi zaboravili da pojedu do posljednjeg komada, da sliu varenim krumpirom pekmezni sahan, nego bi uzimali Boga za svjedoka da vie ne mogu jesti, da e puknuti od sitine. Nije bilo pravih musafira, stranaca iz drugih mjesta ili memleeta, pa su sijelili samo mjetani. Gotovo podjetinjeli, jer i one sredovjene odvukoe na frontove, starci bi priali ahiretske prie, a sve su se prie svodile na zijafete koji su se davali na svadbama, sunetima i kad se tko spremao da obavi had. Posebno bi priali o ramazanskim iftarima, kad se najprije na sofru iznosio imbur, pa bi ljudi koji su postili, zadramivi se malo, ustali da klanjaju dematile akam, da onda na tenhane ponu bogato blagovanje, kad je iza orbe dolazilo peenje, pa kadaif ili baklava, a bogme nekad i rutava Arapad, pa zeljanica ili burek, pa dolma, tufahije, bamja ili sarma, graak ili evab od mladih mohuna, ako je ramazan pao u ljetu, a ako je zima, onda nk zelen iz turije, pa borovnice ili vinjab, pilav, hoaf i kiselo mlijeko. A na koncu bi netko najueniji prouio dovu, iza koje bi se uzeo jo jedan zalogaj, a netko bi u ali rekao da iza dove treba uzeti etrdeset zalogaja. Tako se jednom zametnula pria o iftarima, a onda jedan od gostiju priao hiaju koju je vaktile uo u Gradikoj, kad je iao tamo
86

kad se udavala Eminbegova Ulvija za irkinagia. U prijanja vremena su ljudi pozivali uz ramazan komije, roake, beare i siromahe na iftar. To se radi i danas, ali se prije vie pozivalo, a bio je obiaj da se u svaku kuku, iz koje se zove domain ili neki drugi lan porodice, dadne jedan somun kunoj eljadi. Jedan je ovjek vrlo esto pozivao ljude na iftar, nahranio ih, klanjali bi dematile akam, a kasnije otili u damiju na teraviju, poslije ega bi sijelili kod domaina ili u kafani, hanu ili, u ljetna vremena, u bai i razgovarali o svemu i svaemu. Jednoga dana je taj ovjek pozvao deset ljudi na iftar. Po obiaju, njegov je sin nosio deset somuna, ali je zaboravio pozvati deset ljudi, nego ih je pozvao samo devet i dao u njihove kue po somun. Tako mu je ostao jedan somun. Kako ga je put nanio kroz groblje, a kui se nije mogao vratiti s nepredatim somunom, on ostavi onaj somun na jedan baluk i rekne: Poselamio te moj babo, da doe na iftar! Tako je on govorio i u svim ostalim kuama iz kojih je pozivao damaine na iftar. Kad se primaklo vrijeme iftaru, na nekoliko dekika prije zalaska sunca, poee se iskupljati uzvanici, a meu njima i jedan stranac, koji im je bio nepoznat. Kad su se iskupili u odaji gdje e se iftariti, svi su se pogledali meu se, kao da bi se htjeli upitati Tko je ovaj ovjek? ali bi to bilo nepristojno, pa su o tome utjeli. Naikon to su se iftarili, akam klanjali i kahvu popili, ustane nepoznati ovjek i ree domainu: Fala ti to si me zovnuo! Doi i ti meni sutra naveer, na iftar! Domain ga isprati iz kue, a on kao da u zemlju propade. Kad je on otiao i domain se vrati u odaju, salete ga pitanjima: Tko je ovaj ovjek, ovaj jabandija? Ni sm ne znam, odgovori domain. Tko ti je dijelio somune? Sin mi. Zovnue dijete u odaju, a kad doe, poe odmah plakati. Ne boj se, rekoe mu, samo nam ti kai kome si dao somun! On se poe u neprilici izmotavati, ali onda ree, kako mu je
87

pretekao jedan somun, kako je zaboravio koga desetog treba pozvati na iftar, pa je onaj deseti somun metnuo na baluk i rekao da onaj iz kabura doe na iftar. Kako je meu deset uzvanika bio i mahalski hoda, rekne domainu: Mora se i ti njemu odazvati... Sutradan domain se lijepo okupa, obue se to je ljepe mogao i pred iftar ode u groblje. Stane pred mezar za koji mu je dijete reklo da je pozvalo njegova sahibiju na iftar, a mezar se otvori i iz njega onaj njegov sinonji gost ree: Bujrum! To je bila golema odaja, pravi dennetski oak, pun svega to insan moe zamisliti, a kroz prozor se vidjela zelen i tekuice vode, bae sa svakovrsnim voem. Kad su jeli, ugleda ovaj zemaljski gost za vratima oka jednu maku i psa. Reali su jedno na drugo. Upita kabur-sahibiju: ta je ono? Ono su, brate, moja ena i mati. Pa zato su onakve, u onom suretu? Ja sam imao obiaj, dok sam bio na dunjaluku, pozivati siromahe na ruak ili veeru, a drago mi je bilo pozvati uz ramazan goste i na iftar. One su to mrzile, i kad god mi doe neko, one su okretale glavu od njega i puhale. Gostu se saali na njih, pa ree kabur-sahibiji: Brate, nnoemo li ta uiniti da one postanu ono to su i bile: ene? On ree: Da zaitemo od Allaha delle anuhu! Ja u uiti dovu, a ti vii amin! Tako i uradie, a kuja i maka se pretvorie u ene. Kad su ene ugledale toga stranca da je doao, okrenue glave od njega i poee neto puhati. Kabur-sahibija ree: Eto vidi, brate! Vidi kakve su i kako sam ja deverao, a i sad deveram s njima. Sjedjeli su njih dvojica jedno vrijeme i razgovarali, a njih dvije su vazda neto otpuhivale. Kad je gost htio da ide ree kabur-sahibiji: Brate, zaista si na velikom azabu od njih. De, brate, ti sad amin, a ja u dovu, da one budu kao to su i bile!
88

Dok on proui dovu, a one opet postadoe kuja i maka. Kad je iziao iz kabura, vidje na zemlji i u mjestu veliku promjenu. Drukije kue, drukije prosjeene ulice, pa jedva nabasa na mjesto gdje je nekada stajala njegova kua. Ali je i ona bila iz temelja promijenjena. U kui ga niko ne poznade. Pitao ih je tko su i kako se zovu, a oni mu rekoe dodue njegovo prezime, samo ni njegov unuk nijedan nije bio iv. Domain je bio etvrto koljeno njegovo. I priao je da je nekad prije stotinu i vie godina njegov pradjed otiao u groblje na iftar i da se nije otuda vratio. Onda se on kaza, da je on taj ovjek koji je iao na iftar, ali da se njemu uinnlo da je te veeri, a ne prije stotinu godina, otiao na iftar. Ostao je kod svoje eljadi kratko vrijeme, a onda otiao onamo gdje svi ljudi idu i gdje ga je sigurno ekala Boija nagrada za njegova dobra dunjaluka djela. I svi su oni nakon prie othukivali nekakvo jah ili jata, moj brate, a neki bi uzdahnuo: Eh, ama ona vremena! A iza onih vremena dola su ova vremena, u kojima su ljudi bili vie gladni nego siti, gdje su najzdraviji ekali smrt u dekunzima i telunzima, gdje su ene ile po pozivu u opinu, gdje bi se pojedinoj reklo da je njezin ojk dao ivot za cara i domovinu, a njoj car i domovina dali neku crkavicu od penzije, od koje se nije moglo ni ivjeti ni umrijeti. A u fasungu se dobivalo dvadesetak deka brana dnevno po osobi, ali se dobivalo za novac, a ne na polklon, a nekad se nije nita dobivalo, pa se morala jesti kojekakva bujad, korijenje divljih trava i svata drugo osim brana. Poeli su dolaziti i mlai s fronta. Govorilo se da su dolazili bez dozvole svojih starjeina, da su donosili i puke i municiju, da su bjeali od dendara i dandari od njih, ali su s njihovim dolaskom oivjele njihove ene i prie, da ovo ovako nee dugo trajati, da je rat haman gotov, ali da vie nee biti ni aga ni kmetova. Nikad ih ne bilo! uzviknula je Muratovica Husika, nek je on meni iv i zdrav do'o, da se ja sama ne sklupavam u dueku da bih se zagrijala, pa kad bismo drugi dan ruali. U Uzeir-efendijinu se musafirhanu jo uvijek ponetko svraao, a jedne veeri upadoe trojica hoda iz Sarajeva, koji su ili
89

nekakvim poslom ak u Be, pa su na povratku prekinuli putovanje i svratili se svome poznaniku na konak. Usput su raunali na kakvo takvo pogoenje, jer od Bea nisu nita drugo okusili do bijele kahve, da ih Lutorani ne bi opoganili paetinom. Poeljeli su togod slano i toplo, a znali su da je Uzeir-begova musafirhana jo otvorena, uza sve ogranienje u fasunzima. Beg-efendija im se obradova, jer je znao da su izdaleka i da e znati togod novo kazati, ali hanuma se namrgodila, jer zaista nije znala ta bi im iznijela na veeru. Osim vrua jemena kruha, to ga je maloprije izvadila ispod zemljane peke, u kui nije bilo nita: da draom povue, ne bi nita zapelo. Uzeir-beg se strano prepao, ne to se nema ta iznijeti veeri, nego to je njegova sijeda pokazala na ehri da se nije obradovala gostu. I ne samo da se nije obradovala, nego se oneraspoloila, a to e, mislio je on u sebi, izazvati srdbu Allahovu na nj i njegov dom, koji je vazda bio dokan. Ali njegova jedinica Belkisa nije mislila kao mati joj, nego je strkala u ahar i iz jasala izvukla ispod kokoi koju je danas nasadila, petnaestoro jaja. Sabralo se neto malo kajmaka, pa se na tome ispekla jaja i pogostili gladni gosti. Hadi-Hasan-efendija je hvalio Uzeir-begovu domaicu, jer nije nikad pojeo takva imbura u ivotu, a pogotovu kako je iz vlake zemlje, iz Bea, gladan poao, a u prepunim vlakovima vojnici i civili rezali blijeli hljeb i prismakali u jo bjelji safun, posut crvenom paprikom, da je morao stalno gledati kroz prozor, kako odmie maarska ravnica. Kako su u Beu nali prave kahve, odcrpali su jednu pregrt Uzeir-begovici da je popri, pa su onda oko mangale sijelili do neka doba noi i sladili se kahvom. I priali su kako je sve krenulo naopako odkako je stari car umro, da e ovo, Allahu alemu, sve telef biti, ali makar, gore nam nee biti nego je pod njim bilo. A Uzeir-beg je stalno zebao, iako je bila tu pred njim razjarena erava i vrua kahva, a bio je i sita eluca. On je stalno mislio na eninu ehru, kako se ona smrknula na goste, a toga dosad nije nikad bilo. Barem on je nije vidio smrknutu. To nikako ne sluti na dobro, i da Bog d da izdobri! Te jeseni je nestalo Austrije, nestalo je i kmetova. Kmetovima
90

je ostala zemlja, begovima i agama su ostale samo titule, a Uzeir-beg, Beg-efendnja, nije mogao nikako shvatiti da je to historijska neminovnost. Nestanak kmetova i zatvaranje musafirhane on je dovodio u vezu s namrgoenim licem svoje ene, kad su mu se pomolili gosti.

91

RAMAZANSKA PRIA I

Neku veer kae Muan Glavanovi u punoj kahvi naroda: Fli se mati sa mnom: nisam je ima hefta dana turnuo niz basamake! Eto kakav je zeman nastao. Pa onda hadi Memi-aga Avdi nema ta rei svome Osmanu, koji je sasvim drugaijega kova i od Glavanovia, a i od njega, svoga oca. Osman je bio jedinac meu sedam sestara, pa se nekad i u pjesmi pjevao: Osman jedan a sestra sedam. Ali ipak ga otac nije tetoio kao to ima sada otaca, kojima su djeca kao da su im na zenice ispala. Koliko je umio, odgajao ga, mimo svu djeeu kolovao ga, i sad je Osman poreznik, sm u kui, jer su se sestre poudale. I on se oenio, ima curicu Ranku, a njegova ena, Almas-hanuma, lijepo je pazila hadi-Memiagu. Kad je mogao, starac je izlazio u ariju, u kahvu, a kad je bilo bure ili kie, ostajao je u kui, u halvatu, kraj pei, grijao se, ispijao crnu kahvu, puio i pomalo se zabavljao s Rankom. Nije jednom prekorio sina to joj nadjenu to ime: - Ama, moj sine, nije to nae! To neka oni nadijevaju svojoj djeci, a mi imamo ljepih naih imena. - Kad ti nisi meni nadio nacionalno ime, barem nek je u moga djeteta. - Ja ti to ne znam, samo otkako je ovo na toprak i otkako smo mi u dini-mubinu, mi smo se pod ovim imenima bili za vatan i uvali rz i obraz, a kakvi e biti ovi Slobodani, Zorani i Lutorani, to ne znam. Da Bog d da budu i bolji, samo, po ovima dosad, ini mi se da nee valjati, a po jutru se dan poznaje.
92

- Bogu je svejedno, bila ona Sabaha ili Ranka, kad je rano izjutra roena. Glavno je da bude dobra muslimanka. - I ja mislim da je tako, samo se u nas prije u sto godina jedna muslimanka zvala Ranka, a i to zato to je roena u petom mjesecu po materinoj udaji. Ali ipak ostalo je na Osmanovu, jer je u ahiri-zemanu pile pametnije od kokoi. Za ramazana mu dozvolio Osman da okuplja drutvo svojih vrnjaka u halvat da sijele i prikrauju duge ramazanske noi. ak mu prenio i radio-aparat iz svoje spavae sobe u halvat i nauio ga baratati njime. Pokazao mu sve stanice gdje se pjeva turijat. Kako je hadi-Memiaga pod mladost uio u medresi i doao do MulaDamije, a poslije toga iao na had i druio se s Arapima, koji su dolazili po bedeluk u na kr, koji je za njih bio plodniji od ravnog Misira, to je on razumio i dobar dio vijesti raznih stanica koje se otimlju o prijateljstvo islamskih naroda. Tako se eto sijelilo svaku no iza teravije, ispijala se crna kahva, a puila ekija. Sluale se pjesme i govori, tumaio hadiMemiaga situaciju u svijetu, a ponekad se potezala iz pamenja koja dogodovtina, raspredala, komentarisala. - Ne moe ti, brate, ovoj mladei svata ni priati. Ne vjeruje ti. Pa nema vie ni onog starog stida. Ako ne moe sve da legne u njihovu pamet, odmah ti u lice reknu: To nije istina, ili To je obina izmiljotina, pa ak bi ti poneki rekao da je to i la. Hadija je iao na had, vidio dosta svijeta i umio lijepo priati. Priao im o devletu - sultanovoj Turskoj, amu, Bagdadu, Hidazu, a naroito o Misiru. Zaliha njegovih pria bila je neiscrpna, pa i veeras im poe na tenhane priati ta je nekad davno uo o jednom naem hadiji. Doao taj na ovjek, koji je bio i uen a ne obini hadija koji zaori u svijet kao ovca, doao taj ovjek u Misir i poao iz Skenderije u Kahiru. Onda se ilo na devama ili jelenuama Nilom, sve ponajlak od mjesta do mjesta, od konaka do konaka. Hele, nejse, ta u vam priati, poao on da zijaret uini jedno turbe. A bio je sm. Kazali mu fellahi put i doao do jednog rukava Nila. Akam na zemlju, a on ne mogne prijeko. Daleko mu i natrag u selo. Ugleda ga jedan fellah s one strane vode te ga vikne, kuda e. On mu
93

rekne da je poao zijareti turbe nekakva Dobrog, ali ne moe, nema lae. Fellah ree, da e ga on prenijeti na sebi. I, vjeruj se, prepliva vodu, ukrkai ga na ramena i prenese ga na onu stranu. Tu bilo jedno seoce od nekoliko kuica pleterua. Fellah mu ree da je do turbeta daleko, a i mrak je ve pao na zemlju, te ga pozva da bude njegov musafir. Na hadija primi ast, a fellah zovnu jo nekoliko komija te im iznese aja i malo samljevena prena pirina. To veeraju i pou na poinak. Fellah uvede hadiju u kuicu, a tamam se ou cvrka djeteta. Bog dao, jko se rodilo. Fellah provede hadiju u pregradak, skide sa sebe anteriju i pokri ga, te se vrati eni. Hadija je tu no prenoio i sutra podranio. Domain ga izveo izvan sela i pokazao mu put prema tome turbetu. Na rastanku mu kae domain: Imao sam dvije elje u ivotu i noas su mi se ispunile. Bog mi je dao sina i tebe kao prvog musafira u ivotu. Da vam ne duljim, na ti hadija otiao u Meku i Medinu, had d uinio i opet se vrnuo istim putem. Sluaj htjede da pane na odmor u isto selo, gdje ga je onaj fellah pogostio konakom. Svrati se kahvu, a ono sjedi nekoliko fellaha i jedan ovjek vrlo vien meu njima, uvrh kahve. Uini mu se plaho poznat. Taj ovjek mu nasu i odmah aj, mubareleisa mu had i poe ga pitati za zdravlje. Na hadija se zagledao u nj, pa mu veli: -Ama, bee, ti mi se ini vrlo poznat, a ne znam odakle. Onda e mu on rei: Ja sam onaj fellah, koji te je, kad si iao na had, prenio preko Nili-mubareka na leima. Pa, veli mu hadija, kako je to sad? Ondanji tvoj hal bio je teak, a sad... Jest, veli njemu Arap, ima pravo. Moje stanje se promijenilo. Kad sam ja tebe ispratio iz sela i pokazao ti put prema turbetu, vratio sam se kui. Na putu sam naao kesu punu dukata. Podigao sam je, a na njoj je pisalo Hz rizkuke. To e rei, biva, dodaje hadi Memiaga radi onih koji nisu uili do MulaDamije, ovo je tvoja nafaka. Pa ti reci sad da se dobro ne vraa dobrim i na dunjaluku, a baka ti ahiret. Ali daj ti to mlaariji dokai. U nje su samo noge na zemlji, a glava pod oblacima. - Jah - dodade Selim aga - to bi njima jo nekako i leglo u njihovu vodenu pamet. Te rekli bi: Netko izgubio kesu dukata, a fellah je naao. Ili bi rekli: Opljakao fellah nekakva bogataa pa troio njegovu gotovinu. Ali to sam ja sluao od rahmetli hadi94

Hasanage Pilava, ne bih, na moju duu, smio ni pred jednim zelenjkom ispriati, jer bi mi rekli da je to tampazina, ja san. - E, a ta je to bilo? - Ono o Hadi-Pimiu. Ama ne mere biti da niste uli. - Nisam vala nikad. - Ja jesam nekad neto davno u djetinjstvu uo, ali de ti nama, Selim-aga, ispriaj ! Ti si najstariji, pa si bezbeli dobro upamitio. - To i jest ona muka to sam najstariji, pa sam poeo matuiti. Dina mi, ne znam, da me zakolje, ta sam veeras iftario, akamoli ta sam prije sedamdeset godina sluao. - Ama nisi ti, Selim aga, matuh, ne d Bog. A biva to nama svakom da se bolje sjeamo ta, je bilo prije pedeset godina nego prije pedeset sahata. Nego, kazuj nam o tome Hadi-Pimiu. - E, eto, biva, ja sam ovako sluao, a Bogu je mlm kako je bilo. Poao je neki Skiki na had. I bilo je onda dosta Mostaraca s njim, te oni dou u Meku i lijepo obave had. Te, drago moje, onda odu u Medinu, te e preko Misira, pa na denjiz. Ama se je onda putovalo trinaest mjeseci. Od ove godine hadije otii na had, a lanjske se jo nisu vratile, nego se susretnu u putu negdje ja u Stambolu, ja u Sofiji, ja ovamo oko Kosova. Hele, da ne duljim, oni ti raspau u Kahiri i tu se na Skiki razboli. A uz to i para ponestalo. Drutvo k drutvo. Sluavao sam, a nije mi nasib bilo da had ed uinim, kad se ide do Meke zaboravi se i kua i djeca i poso, ama sve, samo se misli na Boiji farz, a kad se had obavi, da insan moe, prekoraio bi odjednom kuu. Tako ti i nae drutvo ostavi Skikia u tuem vilajetu i sama, i bolesna i s malo para. Kad je malo prizdravio izae jednog dana iz hana i ode u damiju na sabah. Kad je izaao iz damije stane pred vratima, jer nije znao kud e i ta e. Uto izae preda nj jedan dedo, ama nurli ehre, i upita ga, ko je i ta je. On mu kaza svoj hal i ahval, a onaj mu dedo ree: Stani mi na noge! On mu stane na noge. Zamiri! veli mu on. Hadija zamiri. Otvori oi! veli mu onaj, dedo. Skiki otvori oi. A morebit, Boga mi, da se i nije zvao Skiki. Morebit je bio i evro. Znam da je s kuom bio na Ogradi. Hele nejse, on otvori oi, kad podno jednog brda, a dolje velik, velik grad, kue su, damije, rijeka tee. Zna li koje je ovo mjesto? upilta onaj Skikia. On se malo razabra pa kae: Znam,
95

Sarajevo. A moe li odavlen sam u Mostar? Mogu, veli on. Eh, Alahemanet, i onaj dedo gajb bi. Na ti Skiki onda polahko niz Trebevi, pa u Sarajevo. A za ono vrijeme dok ga je onaj dedo na nogama drao, kazivao je on, samo je uo k nekakav vjetar. Te se on malo zadri u Sarajevu, pa onda u Mostar, haj mi ti maj, i na koliko vremena prije ostalih hadija. Jo druge hadije nisu bile otile na had. A zna ti nae Mostarce. Odmah iznesu: te Skikki nije ni iao na had, te vratio se iz Stambola, te bogme izdiju mu ime HadiPimi. Biva, popimanio se od hada, poo na abu pa se s puta vratio. On utio, nije imao kud, dok nisu dole one hadije s kojima je on iz Mostara otiao i tamo bio sve do povratka iz Misira. Kad su dole hadije, kau sve kako su ga ostavili u Kahiri i da je biva had ed uinio, ama i onda neko te neko nije mogao vjerovati, pa su poneki za nj govorili Hadi-Pimi. - Jah, moj brate, Boji kudret. - Daj ti to kome mlaem priaj! Dina mi, bi ti se u brk nasmijao, ako ti se i ta gore ne bi desilo. - A to? - veli hadi Memiaga i otvori radio. Iz Kahire je dopiralo skladno uenje Kur'ana. - Eto, sad nekakav hafiz u Kahiri ui Kelamu-Kadim, a mi ga evo ovdje sluamo. U isti as kad on tamo zine, ovdje se avaz uje. Pa zar nije i to kudret Boji kao i ono Skikievo putovanje? - Jah, tako je. Samo to njima ne moe lei u pamet. Ovo im odmah legne, jer je vabo izumio. Da ih Allah hidajet uini! - Jah. - Eto tako - othukuju, premiljaju i zabrinuti su. - Da je ii - javlja se Nur-efendija. - Bogme je vakat - vele i drugi. - Sjedite, ljudi, - zastavlja ih hadi Memiaga. - Duga je no. Do sehura se moemo i naspavati i mlae probuditi da zgotove ruak. - De vala da zapalimo jo po jednu Ebu Dehelu pred duu, pa da idemo ponajlak. I palahko pue, polahko se pomiu i smjetaju. Stare kosti kripe, dok se spremaju starci kuama. - Pa doite, brao, bujrum svaku no. K u svoju kuu.
96

- Ne zamjeri, hadija, ako je ta bilo... - Estagfirullah. - Ejsahatile i Allahemanet!

97

RAMAZANSKA PRIA II

Oni su u svoje vrijeme, dok su bili mladi i objesni, govorili o starcima s visoka i bez imalo potovanja. ta oni znaju? Preivjele kreature koje se samo sjeaju kako je nekad bilo; kad govore o starim vremenima - sve je bilo kako moe biti najbolje, poevi od nonje i pozdrava pri susretima, do razilaska sa sijela i dobrih elja za miran san. A sad, kad su i oni zali u godine, kad su postali penzioneri ili se primakli tim godinama, kad su i sami postali preivjele kreature upavcima, poeli su se s nostalgijom sjeati onih vremena, u kojima nisu odaval+li osobito potovanje vrnjacima svojih sadanjih godina. Poeli su se sastajati sa sebi ravnim da izmijene miljenje, jer ih ova nova generacija, to su ni hodom ueni ni popom krteni, i ne priznaju da su ivi, a kad ovi mladi edepsuzi na ulici zauzimaju itav plonik, nijedan se ne bi pomakao da propusti starijeg ovjeka da proe s mirom. Ni ovi stari nisu bili u mladim godinama jedno drutvo. Decenijama su pojedinci prolazili jedan mimo drugog, da se ne bi ni pozdravili, jer nisu imali nikakvih zajednikih poslova: netko je bio negdje zaposlen, drugi drugdje, netko se vozio tramvajem, drugi pjeaio do svog radnog mjesta, netko je zavrio visoku kolu, drugi iao dvije godine u osnovnu kolu i to mu je bilo sve kolovanje, netko bio zanatlija, a drugi trgovac ili pretrga, pa se nisu ni upoznavali, ako ba nisu bili prve komije. A sad se, pod starost,
98

nekako poeli pribliavati jedan drugom. Najprije bi se poeli na ulici pozdravljati. etrdeset, pedeset godina se susreu na ulicama grada, na denazama zajednikih poznanika, na bajram-namazu u damiji, na ispraaju i doeku hadija na eljeznikoj stanici, pa su osjetili da su postali toliko poznati jedni drugima, da bi ak i razgovor zaporvrgli. Pozdrav je bio sprva bez rijei: najprije kao sluajno podizanje ruke do kape, pa poslije, kad se zna da ovjek nije ba bez osjeaja za vjeru, kad ga ve vidi ponekad i u damiji, onda jedno beznaajno i poluglasno Ejvala, koje e u daljim susretima narasti u Sabah hajr olsun ili Akam hajrola, ve prema doba dana, a kad se uvjeri da tvoj davnanji poznanik odzdravlja sa Allah raziolsun, onda prelazi na Mehraba i Selam alejk. Pri daljiam susretima e i progovoriti s njim neko neodreeno Kako je? a odgovor e biti: Hvala, dobro! da se pri novim susretima zaustavi i upita se za zdravlje. Najprije e to biti kao neko ispitivanje sklonosti ovjeka, pa e poeti razgovor: Kako ste? Kako su vai? a poto je susretnik ve sklon razgovoru, prijei ete i na tikanje. to e ti, brate, to vi? Pa mi se poznamo itavih etrdeset godina. Ama kakvih etrdeset godina? Aio se ti osjea toliko starim, ja bogme ne osjeam. Meni proljetos bilo dvadeset i pet godina... ...otkako si postao dedo. Iza osmijeha, ako ne odmah i grlata smijeha, ve ste postali prisni poznanici, pa ako se ne susretnete svaki dan, neobino vam je i odmah istraujete: gdje li je ovo moj ahbab? Onda pronaete da jo ima takvih vrnjaka, s kojima biste se ee i radije susretali nego i sa svojom kunom eljadi. Napokon, ne smije sinu rei da barem abdest uzme, pa makar i ne klanjao, jer je u njega prva stvar ujutro obui arape, a ne oprati nage. Nevjesta e ti najprije lakirati nokte, koji vie i nisu nokti nego orlove pande, firizuru zaeljati i nabrzinu kahvu saliti niz grlo pa othitjeti s ovjekam u posao, a bezbeli su osvanuli dunupi pa i ne pomiljaju da se okupaju i klanjaju i tek onda da idu izvan kue. Tebi i tvom halalu e ostaviti djecu, pa mjesto da pod starost rahat sjedne sa svojom domaicom i promijeni koju besjedu, bit ete zaposleni u domaim jaslicama i obdanitu kao uvari. Na prvog ete se kao sluajno nai kod glavne pote u doba
99

kad listonoe izlaze da vidite je li dola penzija. Ako bude dola i ako ti je listonoa htjedne isplatiti, a njemu je teko kvariti red u sloenim ekovima, onda ete se svratiti u kafanu i popiti po devzu kahve i napriati se kao da se niste vidjeli godinu dana. Do ramazana ste se ve toliko sprijateljili, da ne moete jedni bez drugih. Istraujete se i nalazite u damiji na mukabeli. Zdogovorite se da ete po teraviji sijeliti u kahvi u Kraulama ili Oprkanju, ali vam je ve prvu no skoilo sijelo na nos. Ne moete se naviknuti na onaj ljuti i gusti duhanski dim, gdje svak misli da mora puiti i jednu o drugu kalemiti dok traje cigareta u kutiji, pa ste se zdogovorili da sijelite kod kue, svaku no u drugoga. Poeli ste u Odobaia. I lijepo vam je bilo. Posjedali ste po kauima i foteljama. Njegova nevjesta vam je iznijela limunadu, pa poslije kahvu. Bila je i devza mlijeka, jer netko voli uz ramazan malo i zabijeliti kahvu. U sobi je bio i televizor, pa se moglo i pogledati. Ali vam je prisjelo sijelo, jer je i enskinje zasjelo i gledalo program. Ni p jada da je samo gledalo, nego i prialo. Onaj slii na ii-Mehu, a onaj je isti kao Nikola, teki radnik. Oduevljavale su se i baletom, a hadi-hoda se ibretio kako ona rospija moe onoliko podigmuti nogu, a da se ne raskrei. Sad ja znam to u mene u damiji nema demata na jaciji. Tko god nabavi televizor, nema ga vie u damiju. ejtan ga je obuzdo, pa sad mora vidjeti dnevnik, sad je ona emisija, sad druga, pa mu ao ostaviti da ne vidi. Ja u mihrabu, a za mnom dva-tri vrnjaka koji jo nisu kupili onaj ejtanski posao, pa dokle li kako li. A kad se program svrio, kad ste vi pomislili da je upravo nastupilo vrijeme da ponete razgovor, onda je Odobai predloio da se prijee u kuhinju, jer to je ustvari spavaa soba njegova sina i nevjeste, pa oni moraju ujutro raniti na posao. U kuhinji ste upravo sjeli, makar vam je bilo i potijesno, a onda ste se svi sjetili da Odobai nema druge prostorije za spavanje nego tu kuhinju. Da je on sam, mogli biste sijeliti i do sehura, ali njegova domaica nije znala kud e sa sobom, jer je u onom ganjiu, meu izuvenim cipelama i mokrim kiobranima, poela toliko kihati, da joj je i proteza iz usta izletjela. Rekli ste da vam je vrijeme ii kui i razili ste se, a svi ste znali da jo nije ono pravo vrijeme, da bi sad tek
100

trebale da nastanu one prie, koje ni sam ne zna kako nastaju, a sve jedna drugu vue, da dok jednu pria ve za drugu kaparu daje, da je ne bi zaboravio ispriati. Sutra naveer ste sijelili kod Zaimagia. I u njega je bio lijep doek. U njega je ostala jedna starinska soba. Bio je to nekad golem ardak sa zemljanom pei, koja je mogla dobro zagrijati prostorije, uza sve obilje prozora. Ali sad niti ima majstora koji umiju prezidati pe, niti se isplati drva loiti ni kad bi pe bila nanovo ozidana, pa je pred zemljanu pe nasaena druga, u kojoj je naloen umur. Da bi se soba zagrijala za sijela, trebalo je pe naloiti u podne, a tome se nisu dosjetili. Sjedilo se po minderima u zimskim kaputima, noge su se morale podaviti poda se, a ruke se najveim dijelom drale u depovima. Kad progovori, para ti se vidi iz usta. Studeno, pa odmah nije ni za sijela. Grijalo se ajevima, a kad se pe razgrijala, bilo je vrijeme raskidu sijela. Onda je doao na red ovrk. On je bio od najsitnije inovnike hijerarhije, pa je dogurao do penzije. Bio je od onih Sarajlija kojima se otudanji rugaju da kroz dam umau u sir, ali on je znao u koju nogu hramlje, iako su mu obje bile zdrave. Nikakvu vojsku nije sluio, sa svakim je bio lijepo, a kroz dva rata je proao bez gubitaka. Pod mladost je i bekrijao, zanemarivao bi i porodicu, ponekad se, dak je bio u ejfu, rugao eni kad bi je zatekao da klanja, ali kad je otiao u penziju, otiao je i na had. Poeo je redovmo ii u damiju. Vratio se na ono staro, kako je esto ponavljao, jer se imao na to i vratiti. Bila je tu podloga iz djetinjstva: mekteb, rudija, dvije-tri hatme, sluanje mukabela, klanjanje teravija u damiji, i ubrzo je nadoao na ono staro, kao da nije nikad ni prekidao turkovanluk. On nije pozvao samo na sijelo nego i na iftar. Iza iftara se malo posijelilo, pa onda otilo u Miinu damiju na teraviju, a onda natrag ovrku na ramazansko sijelo. U hadije je sin lijenik, ali ne stanuje s ocem. Starinska kua ne odgovara mladima, ali njegov je Braco volio ddu i esto bivao kod njega. I on je pomalo urpavac, all ima razumijevanja za starije. Studira filozofiju, slavistiku, pa kao seminarski rad pie o starom sarajevskom akcentu. Otac mu je kupio i magnetofon, pa se s njim uvue meu starije ljude, a posebno ene,
101

i pusti ga u pogon. Tako se i veeras naao u poslu, kod dde, da mu pomogne pogostiti ljude, iznijeti im kahvu, ponuditi im cigaretu, istresti pepeljaru opuaka i ne mijeati se u govor. Gosti su pomalo i pri!ovarali sebi u sebi, kako su pogreno drali da su svi mladii, sav dananji i mlai narataj, protuhe i probisvijeti, a evo ima i estitih mladia. Jo da mu je ime kako treba, da se ne stidi to je Demaluddin, - a dedo mu je tako ime dao jer je prije nego se poeo skitati naroito cijenio reisa Demaluddina, koji je za svakog imao razumijevanja i nije lomio tap ni nad onakvim kakav je nekad ovrk bio, - ne bi bilo nadaleko takvog mladia. Ni otac mu nije otpadan. ak se jedno vrijeme odazivao kad ga je njegov Demaluddin zvao babo, ali je jednom na plai u Ulcinju postao tata i takav ostao. Tada je i Braco dobio ime na koje se odaziva u koli i na ulici. Samo je dedi svome ostao Demaluddin. Posjedali su po minderima, ali i oko stola. Uz jedan zid bez prozora naslonjen je ogroman starinski kredenac, pa se Braco najvie nalazio u njegovoj blizini. Gosti, davei se prianjem i otimajui jedan drugom rije, ak i preko zalogaja, nisu se ni obzirali na Bracu, koji je mikrofon kao nemarno naslonio na neku starinsku napuklu vazu, a s vremena na vrijeme prevrtao trake ili ih skidao. Ujedno je nudio gostima podvorenje, da se ne dosjete ta on zapravo radi. Svi su gosti znali ta je magnetofon jer su bili kolovani, pa koliko toliko, a malo koji da nije ponekad i progovorio pred mikrofonom. Nu sad ga nisu primjeivali. Braco je ponekad i izlazio iz sobe i svaki put poneto donosio: poneku voku, turiju, kahvu. U neko doba je unio semaver i postavio ga na sto pred njih, da se ne bi sluajno obazirali prema magnetofonu. Zapoeli su o iftaru i o umjetnosti domaice koja zna prirediti takva jela da ovjek moe podosta pojesti a da mu se hrana ne svali kao kamen u eludac, kao to to ponekad biva. Onda su govorili o mukabelama: - Obrale se, Boga mi, hode i u Sarajevu! A kako ti je, jadna majko, u provinciji? - A kako? Ue gledajui u musaf, - dodaje drugi. - Spalo na nekoliko hafiza, pa jedni zaponu uiti u Carevoj i
102

odmah bjee da nastave u Begovoj, pa poneki u ekrekijinoj damiji, u Baarijskoj, u uria mahali... - Ovo im ne valja to su mukabelu okrenuli prije iindije. Hiljadu godina se mukabea uila iza iindije, a sad pred iindiju. - Pa hazimi idu na denaze iza iindije. - Od mrtvih i ive. Ili od porodica mrtvakih. Zna ti, da je jedan stariji poduavao poetnika: Dri ti njega dok plae! Biva, kad je parodica u najveoj alosti, onda se onom od familije tko devera oko denaze prilijepi kao flaster i napominji mu i druge sve trokave osim efina, kupanja mejita i klanjanja denaze, jer je to obavezno! Napominji mu sallu, uae na kaburu, zijareti-kabur, hatme i tehvide prvi dan, o sedmini, eterestini, na pola godine da se nita ne zaboravi! - Pa samo kako ue na kaburima! Kad je denaza kome zgodnu, koliko ih se okupi i ui! A tek dova? Kad tko bogat umre, odulji se dova bez obzira to otrnu noge uei. A kad umre fukara ili jabandija bez poznanika, onda mu dovu smandrljaju kao da se, ne budi primijenjeno, zakopa krepana ivina. - to ti veli na ovo, hadi-hoda? Ali najprije oprosti, ako smo te uvrijedill ovim naim govorom! - Estagfirullah! Ja sam kaem: Ne daj Boe, da je i u provinciji kao u Sarajevu meu onima koji misle da su ulema. Da ustane Resulullah iz kabura, otjerao bi ih veinu kandijom s kabur i mevlud. - Sj am se rahmetli hadi-Mujage. Kad bi se iza denazenamaza, ako su bile dvije-tri denaze, krenulo iz harema Begove damije na razna greblja, on bi uvijek krenuo za denazom gdje je bilo najmanje ljudi u pratnji. - A obrali su se i ljudi koji sluaju mukabelu. Bude ih spoetka pokoja desetina, pa prema kraju sve manje i manje. . - Nije ni udo. Studeno, brate, otpadoe noge od leda. Ne znam je li u svakaga, ali meni dojadi studen. Prsti mi noni da otpanu! - Gledao sam danas, pa ni jedan jedini musaf nije rasklopljen da se prati mukabela. Nigdje nijednog djeteta da gleda u musaf! - Ih, kolilko ti sam dobio seksera to bih prosjedio na
103

koljenima, a stari hadija Makovi dri mi musaf, a ja udetom pokazujem kako koju rije Hafiz ui. - Danas je ovoj generaciji arapski hurufat kao i hijeroglifi. - I ja sam ga bio zaboravio. A i ne zaboravio, kakav sam bio! Pa malo pomalo, ha-ha, ha-ha, i, uur Allahu, uporavih kao i u djetinjstvu. Ama, to 'no netko maloprije ree: imao se ovjek na to vratiti! - Ama, ako emo pravo, ima i meu mladei lijepa svijeta. Dobrih mladia, potenih, estitih... - I dobro odgojenih djevojaka. Eno doktora Mehmedalije. Sinu mu dolazi hoda i poduava ga, keri mu dolazi bla. Bog zna koliko su hatmi uinili! A kako se pristojno ponaaju, kako su odgojeni! - Boe mi oprosti, a meni se sve ini da e oni biti nesretni u ivotu to su svojim odgojem usamljeni. - Ti si, Boga mi, roeni pesimista. Ti si kao ona cura to je sjedjela na avliji pod krovom, pa se zamislila da se udala. I da joj se dijete rodilo i da je prohodalo i nalo se pod strehom, upravo pod kapnicom, pa se ozgor saak otisnuo i ubio dijete, a ona poela plakati, ta e otac djetetov rei kad vidi dijete mrtvo. Pa joj se i mati rasplakala kad joj je ki kazala svoje sanjarije. A kad joj je otac uniao u dvorite i vidio ih obje da plau... - Znamo, znamo, - zagrajali su svi. - Tko li e se ovog ramazana zatvoriti u itiaf? - Tko god e, nee onaj koji bi trebao. - A to to, hadi-hoda? - Evo zato. Mnoge su ustanove bile najbolje zamiljene, ali su se do naeg vremena izvitoperile. Eto, da uzmemo samo itiaf. U prvim vremenima islama najodgovorniji faktori u vjerskom ivotu povukli bi se u apsolutnu tiinu, izvan svjetske vreve, da razmiljaju o najvitalnijim problemima svoje zajednice i da sroe programatski govor koji e odrati prvo jutro Bajrama, prije bajram-namaza. I ve se dosta davno to profanisalo. Nasljedne halife su voljele provoditi dane i noi u svojim raskonim dvorcima, muftije i kadije u kuama, mjesto u damijama, u kojima bi trebali, da sastavljaju govor za Bajram. Pogotovo su to izbjegavali odgovorni ljudi za hladnih
104

zimskih dana, kad bi ramazan padao u zimu, a mjesto sebe bi nali pobone starije ljude, da ue u Kur'anu ili da illau uz tespih cijelo vrijeme, osim kad spavaju, jedu i piju o iftaru i ruku ili kad na as moraju izai iz damije da obave prirodnu potrebu i da ponovo uzmu abdest. I tako sada mutekif provede deset dana i noi u damiji, poboni muslimani mu alju iftar i ruak, vakuf mu osigura nekakav ogrijev, prostirku i pokrivku, a oni koji dijele gureba - tefter predvide i za nj neku hediju. A, to je glavno, narod ostane prikraen za jedan kvalitetan bajramski vaz. - Jah, moj brate, - othukuju svi i premiljaju, kako bi se to moglo izbjei, a onda opet preskau na drugu temu. - Vala, ljudi, nama nedostaje tampa. Koliko smo prije rata imali novina i asopisa, a ta imamo sad? Sad smo openito pismeniji. Nema onog ogromnog, upravo sramotnog broja analfabeta... A onda ovo sadanje pisanje. Ja kad itam, ni treu ne razumijem. Ono, kad ita vidi da su to haman sve rijei iz naeg jezika, ali opet ne zna znaenja. Treba se dobro zamisliti da odgonetne ta je pisac htio rei, a, kad pjesme ita, vidi da ni on ne zna ta je mislio, ako je uope mislio, kad je pisao. - Tako je jednom muderis Mehmed-efendija doao na bajram u Carevu damiju da izmeu sabaha i bajram-namaza odri vaz. Kau da je on bio ulema bez premca, ali bi opet nekad toliko naubacivao turskih i arapskh rijei, da bi ga jedva i ueni razumjeli. Hele, popeo se on na urs i prouio ajet koji je poinjao rijeju ve. Onda poeo razgledati kad je ve veznik, kad zakletva, ta znai leksiki, gramatiki, stilistiki. Poeo cijepati dlaku na etvero. U njega je ponekad bivao i poremeen um, a nekad su mu opet dolazila lucida intervala. Sluaoci, obine arinlije, bez ikakva veeg kolovanja, sluaju, a nita ne razumijevaju. Ali sluaju iz potovanja prema Mehmed-efendiji. U neka doba njemu doe svijest. Pogleda oko sebe i vidje kakva ga publika slua. I to pobono slua kao da mu razumije svaku rije. Zatvori itab, sae s ursa i poe niz damiju govorei: Kazivati inninu lezzet od dima bes je. - Eto sad i ti pretjera. Ja razumijem sam ono: kazivati, od, je. Hadi-hoda, molim te, prevedi nam. Hadi-hoda se sramio kao djevojka, iako je izrodio est
105

djevojaka, pa gotovo proapta: Besmislica je od roenja impotentnam ovjeku priati o slasti koitusa. ovrka su zalile suze, a sreom Brace nije bilo u sobi. Otiao je po aj da pusti semaver u pogon. - Vala, brao, silna se fukara namnoila pa pruila ruku. Proi ne moe od njihove vike i dernjave. - Da je milicija na mjestu, ne bi ih nikako ni bilo na ulici. Njima nije daiz dati. Oni ne prose za se nego za poduzetnike. Ima, kau, jedan Ciganin koji je podigao vilu na Vracama, s najluksuznijim komforom. Vozi se u Mercedesu. Izjutra rano pokupi onu odrpanu djeurliju, odveze ih autom do njihova radnog mjesta pred Begovu damiju, a u danu ih po nekolilko puta prebere i pokupi im ono to naprose, ostavivi im samo poneku paru. Uveer ih opet odbaci do njihovih baraka. - Drukije je to bilo prije. Ruku je pruao samo onaj kome je bila ljuta nevolja. Svatko je znao kako mu tko u komiluku ivi, pa je, prema mogunosti, a nekad i preko svojih mogunosti, pomagao potrebne. - E, ba to ree Salih-aga, sjeam se kako se u Mostaru prije ivjelo i kako se prialo o jo starijem ivotu. Kau kad bi doao ramazan, pa se ljudi prepisivali da znaju ta e i koliko e dati zeata, da su bivali u neprilici - ne bi znali kome da dadu. Na Carini su stanovali age i begorvi, trgovci i sahibije kua koji su davali stanove pod kiriju, a, prialo bi se, nije u itavoj mahali stanovalo vie od dvojice ljudi kojima se mogla dati sadaka i zeat. Pa znalo se, kako se zeat obino dijelio uz ramazan, a age su uglavnom imale pune hambarove ita a manje gotovine, onda bi se nekako diskretno poruilo onim miskinima da ne zakljuavaju avlijska vrata do iza teravije. Aginski momci bi po akamu, da nitko ne vidi a da i onaj fukara ne bude ponien, jer ipak je ponienje primati sa.daku, polako podigli mandal na vratima, otvorili ih i za vrata spustili vreu ili harar ita. Sluavao sam da bi se toliko nakupilo ita u one dvojice siromaha, da bi jedan od njih kad bi doao u damiju, u akam ili jaciju, javno rekao da ga svi uju: Brao, meni je doneseno toliko ita, da sam gotovo i ja duan dati zeat. Netko mi je sino ostavio dva harara ita. Ko je donio neka i odnese! Vrata e biti otk1juana
106

do iza jacije, pa eto... Tako je to nekad bilo, a jedno vrijeme iza prvog svjetskog rata, prilike su se tako izmijenile, da nisu ostale ni dvije kue koje su dune bile zeat dati, a nije gotovo bilo kue koja ga ne bi primila, kad bi joj ga tko dao. - Danas, vala, nema kome dati ni sadake ni zeata. Eto, ja sam u stanju da dadnem koliko-toliko, pa preberem u mislima cijelu mahalu, i nema nitko da mu je potrebna sadaka. Danas djeca vie pojedu narani nego smo mi jeli krompira. Kad pogleda, sve je na radni dan odjeveno kao prije na Bajram. Nitko vie ne nosi zakrpljenu ni odjeu, ni obuu nego, kad se malo uhara, odmah uzima novo. Za nekog ti se ini da bi mu se mogla dati sadaka, a ono vidi da u njega ima i ono za to je tebi ao potroiti paru. Tako sam ja nekoliko puta pomislio da dadem sadaku jednom starcu koji je redovno dolazio u Begovu damiju. Nosio je staru bosansku nonju. Bio je mrav kao grana, a nekako ut u licu da se inilo kao da je izgladnio. Sve je na njemu bilo itavo i isto, a sve je opet bilo nekakvo vehdo. Bio je i on ist, oko fesa lijepa uta ahmedija, ali vazda neobrijan. Nikad nisam znao ili nosi okratku bradu ili je neobrijan. ta puta sam ve i ruku uvukao u dep da mu dadnem koju paru, i uvijek bih povukao praznu ruku. Kad jednog dana ja u Begovu damiju, a njemu se ui hadijska dova. - Tako sam i ja zapazio jednu sirotu enu. uo sam da samotuje u jednoj sobici, a kako se ovo sada ene ne pokrivaju, nego im se vidi lice, primijeti se i da je neuhranjena. Nije mi se svidjelo to pokriva od po glave kosu kao kakva mladica, a ima joj preko ezdesset. Ali, mislim, to je njezina stvar. Spustim joj u aku koliko sam mogao, halal olsun! Mogla je podmiriti kuu svime za jedan mjesec. Do dva dana iza toga ide ona prema meni, a obojila je kosu i udarila, kako ono reknu, hladnu. Na nogama svilene arape, tanke kao pauina... - Vidi ti njega, vidi! Zgled se eni u noge. - Ama, Bog je ne ubio, da je barem uzela vunene arape! Nego joj se kroz onu pauinu vide nabreknute vene! Da se nahranila kako treba, hajde de, nego ondulirala kosu. - U mene je rahmetli strina imala kovrdastu kosu od prirode, pa ta nije radila da je ugladi! Nije onda bilo pomada. Ama jest, i bilo
107

je, samo su ih kupovale vabice. Nae su ene mazale kosu mladim maslom ili zejtinom, pa raeljaj na pravi razdjeljak, a spleti kose u pletenice. Pa bi se ona muila dok bi raspravila kose i splela ih u pletenice, a ono istom ponu one neposlune kovrdave dlake da se izvlae iz pletenica kao ive. Pa bi se ona udarila po glavi i rekla: Bog ih ubio, kakve su mi, kao u ciganure! A sad ene dadnu silne pare da od svoje roene kose naprave cigansku. - Ne treba prigovarati za ono to se , dadne. - Ja i ne prigovaram. Ali, ako emo pravo, umio sam i ja potroiti u besposlicu. A zato da to radim? Ja razumijem kad se djevojka dotjeruje i oblai po posljednjoj modi, kad se mlada udovica ili puenica dogoni i nosi ekstravagantne boje i upadne krojeve, da bi istakla to vie enskost. To joj je, ako emo pravo, i poziv. I onaj svijetnjak u ljeto, kad su najkrae noi, osvijetli stranjicu kao znak da eli da se pari, pa hoe da privue panju mujaka da je oplodi. Ali to e staroj babi boja i ondulacija? Znam da i starica treba da je uredna, ali to da ona od sebe pravi hakaru! - Kad sam bio profesor u Beranama, vidio sam sirotinje kakve se kod nas ne moe ni zamisliti. I tamo se posti, i jo kako! A ima sela i u njima seljaka koji zaposte rasolom i kukurzom, o omrse se kukurzom i rasolom. Ono je post! Ono su div-junaci! Vjere mi, najsevabnije bi bilo u njihova sela slati zeat i sadaku, ako su i sad onakva kakva su bila u vrijeme dok sam tamo slubovao, kad u nas nemamo kome davati. - Ima se i kod nas kome dati. Mehmed-efendija se namjerio na enu koja je uredna, koja voli potroiti na svoju vanjtinu nego na zalogaj, ali ima se i u nas kome dati. Zar nema porodica gdje samo jedan lan radi ili prima penziju, a puna kua eljadi. Pa jo kad djeca idu u kolu i treba im za knjige, za pribor, a nikakve stipendije. Eto mjesta gdje se moe dati zeat i sadaka. - A kad sam bio tamo, upoznao sam se s jednim muftijom. Bilo mu je ime, ah, vela havle, sad mi pobjee s jezika. - Roza, roza... - Beli vala skleroza. Eto, da me ubije, ne bih se mogao sjetiti. - Pa nije vano ime. ta si htio o njemu rei? - Ama krivo mi je to sam mu ime zaboravio. A dobro smo se
108

bili spijateljili. I dolazio bi mi kui, a i ja sam njemu iao. Hele nejse, kad sam mu prvi put doao, posluio nas je njegov stariji sin. Ama, to je bio stidan mladi koji gleda preda se, a crveni se u licu kad s kim govori. Mladi mu sin bio kalpozan. Ni po em se ne bi reklo da su ta dva brata od jednog oca i jedne matere. Abdullatif-efendija... Eto vidi, sad mu se sjetih imena ... - E nije skleroza.. . - A jata je nego skleroza! Abdullatif-efendija je svrio kolovanje u Stambolu, ali je bio jedno vrijeme seoski hoda, pa doao u grad u mekteb, pa u rudiju za nastavnika i, dosta mlad, postao je i muftija. Dok je bio seoski hoda, plaao ga je narod, a kad je postao muftija, primao je ajluk od drave. On bi u ali rekao, a vjerovao je da je to stvarno tako, da mu je stariji sin uljudan zato, to mu je dohodak bio ad halal-mala, a mlai mu se sin rodio nakon to je postao muftija i poeo brati ajluk iz dravne kase. Rekao bi drava otima od naroda, vri haram-rabotu, pa onda ad toga harama isplauje inovnike. Zato u inovnikim plaama nema berieta. A i ja sam se beli najeo zahire koju sam kupovao haramom, pa se od harama nije ni moglo zametnuti neto kako treba. - Dina ti, kako si se osjeao tamo? - Dina mi lijepo! Mladu i zdravu ovjeku svugdje je lijepo. Eh, onda, je ovjek bio sretan da dobije slubu gdje bilo! Nije bila ala biti dravni inovnik. Da te je postavilo u Glamo ili Surdulicu, trkom bi iao da polae zakletvu i nastupi u slubu. Ovo sad ljudi zaprdivaju kad trae slubu. Jednostavno biraju: ovdje hou, ondje neu! Ovdje je bolji dohodak, ondje se esto dijeli viak. Tamo nisu imali svojih intelektualaca, pa kad bi im doao netko sa strane, prigrlili bi ga objeruke. Najgore je bilo to je bio mnogo sirotinje. Po selima je bila veoma razvijena svijest pripadanja zajednici, ali kako da je dokae kad joj samo srcem pripada. Uzeli bi na selu hodu za ramazan da im klanja teraviju, pa bi nastalo pogaanje koliko mu se moe dati, a koliko on ite. Priali su mi tako za jedno selo da se pogodilo s hodom da ga hrane uz ramazan i na bajram da mu dadnu trista dinara, a on da im klanja teraviju. Klanjao hoda kako je znao, a na bajram mu dali samo stotinu i pedeset dinara. Nisu mogli vie skupiti. Hoda otiao svojoj kui u susjedno selo i uvijek
109

im poruivao da mu plate dug, ali nije bio fajde. Slao bi im ponekad svog poznanika da ih opomene na red, ali nikad nije donio ni banke od duga. Vidio hoda da mu je daba trud, pa im jednog dana porui, da im je klanjao teraviju bez abdesta. Onaj hadin poznanik koji im je prenio tu hodinu poruku, naao je veinu dematlija na jednom mjestu i tako im rekao, oekujui da ih vidi sve zaprepatene, a oni, kao da su ba to oekivali od svog hode, zagrajaju: A mi za njim, i ono dalje nije za kazivanje! - Takvih pria priaju, a bezbeli izmiljaju, o mnogim naim selima i seljacima. A ja velim da su seljaci najbolji ljudi i kamo sree da je u naih graana onako razvijena svijest kao kod seljaka. Mi graani smo imali vakufske objekte i prihodima od kirija plaali vjerske slubenike, a seljaci nisu imali vakufa, nego su oduvijek plaali hode svojim proizvodima. Tako i sada rade, dok mi oeku+jemo da nam se vrate iezli vakufi, a dotle da ne doprinosimo nita. - Ti pretjera hvalei seljake. Evo ta sam ja uo o Dedi Sabljaru i nekom sarajevskom trgovcu. Naili oni negdje u jednom selu kraj groblja, pa se onaj trgovac zaustavi i podigne ruke da proui fatihu umrlima, a Dedo ga potegne za ruku: ta e to? Prouiti Fatihu mrtvima. Pa to su seljaci. Ama su muslimani! I ovjek proui Fatihu. Taj trgovac se, to se ono rekne, vladao sa seljacima, pa im prodavao robu na veresiju, a davao bi im i volove na izor i drao kod nekoga i kravu napola. Hele nejse, jednog dana doe mu na duan jedan seljak kojemu je taj trgovac dao kravu napola, pa mu kae da mu je vuk zaklao tu kravu i da ju je morao zakopati. Trgovac rekne samo: El-hamdulillah! O njezinu glavu! i je mla, tu je i zijana! - Seljak ode s duana, a uto Dedo na duan: ta ti je ono govorio onaj seljak? Kae da mu je vuk zaklao onu kravu to sam mu je dao napola. Lae! Hodi da vidi! Trgovac upoprijei metlu prako efenka, pa za Dedom na Varo. U koari zaiska Dedo da im trgovac razastre kou od one krave to ju je maloprije kupio od seljaka. Kad ono, zbilja, koa ad trgoveve krave. On joj poznao odmah boju dlake i aru, a vidjelo se lijepo kako je zaklana. Nigdje na koi nikakva traga od vuije deraine. Hoe li odsad uiti seljacima Fatihu? upita ga Dedo. Aif ustade i zaiska izun od domaina da ide.
110

- Kud e ranije? Istom je sijelo nastalo! - Hvala na doeku i na iramima! Doite i vi meni na sijelo, a ja moram ii. Imam jedan neodgodiv posao. - Nemoj, dobar oje, raskidati sijelo! Kakav ti je neodgodiv posao u ovo doba? - E ba se u ovo doba svravaju neodgodivi poslovi, - netko dobaci kroza smijeh, ali ostade usamljen. Domain ga isprati, a kad se vrati, svi poee kuditi subjesednika. - On je vrlo osjetljiv. Ako spomene seljaka, Aif odmah misli da se o njemu govori, to je seljakog podrijetla. Pa veina nas je manje-vie seljaka, bilo po roenju bilo po navikama. - Ih, Boga mi, nije mi ni na kraj pameti bilo da reknem bilo kakvu uvredu i na bilo iji raun. Idem i ja da zatraim da mi oprosti, ako sam ga uvrijedio. - Ne bi ga stigao. Odjurio je kao vjetar. Sutra ga iza mukabele potrai! - dodade domain. Nastade pauza, a Braco je ve punio aice ajem, tamnim i miriljivim. Pili su aj utke, a nisu znali kako da prijeu na drugu temu. Da se opet tkogod ne nae uvrijeen tuim priama? Mislili su: najgore ti je cenzurirati svoje vlastite misli i jezik. Nasih je pravnik, u mirovini. Dobar ovjek, samo je malo nagluh. Radi njega se mora govoriti malo jae, i inae oko uha savije aku i stalno se okree prema onome tko govori. On najvei dio vremena provodi u itanju. Dok je bio aktivan u slubi, itao je samo zakone, pravne propise i slubene listove. Sad se vratio literaturi i nadoknauje proputeno. A propustio je mnogo. Prolo je vie od etrdeset godina od mature, otkad je proitao posljednji roman. Sad proita i poneku pjesmu, pripovijesti, romane, domae i prevedene. - I pitam sam sebe: Zato ja to itam? Zato sama sebe otrovom nalijevam, kad me nitko na to ne nagoni. - Pa ta to ti ita da se srdi? Ja bogme itam neka djela i tako se njima oduevljavam, tako mi itanje nekad ispuni duu, da dobijam saznanje da bih za itav ivot bio siromaniji kad to ne bih proitao. - Ne znam koji je to avo, ali u ovo etrdeset i vie godina
111

otkako ja nisam itao toliko je otrova izljeveno na papir, toliko se ui izlilo na islam, muslimane, Turke, da bi se ovjek koji nije nikad uo za Turke, koji ne pozna Turke, a to e esto puta rei nas bosanske muslimane, upitao, pa je li ikad ita taj jadni musliman napravio da je vrijedno spomena? Je li on ikad ita uradio osim to je raju nabijao na kolac, to je prostituirao kranske cure i ene, to je lovio zvjerku i ljude, to je pljakao i palio, maltretirao popove i fratre, a o kmetovima da i ne govorimo, ukratko to je bio najgori sadist... - Svak lake vjeruje kad se o drugome pie runo, mjesto istine. Tano ti je to to kae, Nasih-efendija. Mene neki dan pita unuk: Je li dedo, istina da su stari turci, bv muslimani (a pomalo se i stidi kad to govori) samo prostiturali kranke i Jevrejke, kako je on to naao u nekoj knjizi, koja valjda spada i u kolsku lektiru, jer djeca i ne itaju to ne moraju. A ja onda njemu ispriam to je meni vaktile kazivao Mujaga Guzin u Mostaru. Doao mu ja u taphanu s jednim historikom i etnografom, a on nam pokazuje kakav je bio proces izraivanja koe, kakve su bile esnafske uredbe, radionice, sirovine, itav prostor. Taphana je bila smjetena u nekadanjem jeniarskom odaku. U njoj je bilo po osamdeset tabaka zaposleno. U jednom zidu prema Neretvi bila su takozvana Mala vrata. Kad bi neki egrt ili kalfa, pa ak i majstor, pogrijeio protiv etiikih principa i javnog morala, sastala bi se londa i odluila da kazne prestupnika. Najvea je kazna bila rasporiti grijeniku jaku za vratom i istjerati ga na Mala vrata. Time su mu bila zauvijek zatvorena vrata od taphane. On je na sebi nosio do smtrti ig sramote. I onda nam je priao za jedan sluaj koji se desio meu tabacima, kad je on bio miladi, a kad nam je ovo priao, bilo mu je oko devedeset godina. Kae, jedna grupa egrta izvlaila je iz hambae na Radobolji ukiseljenu kou. Uto naila cestom kraj Radobolje jedna seljanka zadignute koulje i nogavica, da su joj se vidjeli noni listovi. Jedan egrt, neki Hasan Maci, obazre se za onom seljankom i rekne: Plahi' noga u one Latinke! Nije prolo ni pola sahata, sastala se londa i izvijeala. Svi smo se okupili kraj Malih vrata, a ehaja Mujaga Dogan noem raspori Maciu jaku na koparanu i iera ga na Mala vrata. - Unuk ti je to povjerovao jer ti i inae vjeruje. Ali previe se
112

naitao i nasluao otrova, pa je sigurno s nevjericom primio. - Pa da. Neki misle da je korisnije ponavljati lai, jer kad se la mnogo ponavlja, pone u nju vjerovati i onaj koji ju je izmislio, a pogotovo oni koji je sluaju. Ili itaju. Tko se od vas ne sjea pjesme sa stihom Iskopae ti oi, lepa sliko! Kako sugestivno djeluje pjesnika vizija nonog prikradanja Arnauta, s noem u ruci, koji kopa oi na freski u crkvi. Kad smo poslije mature obilazili Jugoslaviju, bili smo i u Deanima. Iako smo u gimnaziji do mature uili vjeronauku, a na je hoda bio veoma obrazovan i irokih vidika, i mi, muslimani u ovoj ekskurziji, bili smo zadivljeni vanrednom crkvom, arhitekturom, slikama i mnogoim to je bilo tipino hriansko. Ranije smo, kao djeca, bili pouavani da se divimo samo svome, muslimanskom, da samo nae volimo, a tu smo se divili i upravo bili zapanjeni ljepotom neega to nije bilo muslimansko. Jedan mlad kaluer, plave dugake kose, pod kamilavkom i panom, objanjavao nam je da je, zahvaljujui uvanju Arnauta muslimana u ovom selu sauvana crkva i zdanja oko nje, do naih dana. Pokazivao nam je i oteene freske, ali je ta oteenja objanjavao tako prirodno, da nam je to odmah postajalo shvatljivo. Pri oteivanju ove freske uhvaena je jedna primitivna seljanka, hrianka. Bojala se da ne oslijepi. Ona je vjerovala da e opet dobro vidjeti, ako nastrue boje s oiju na freski svetog arhanela i njome pomae svoje bolesne oi. Tako su muslimani uvali sveti hram, a hrianka je iz sujevjerja unitavala ove besprimjerne freske. I da je bila jedina! Na stotine drugih je unitavalo freske na onim dijelovima tijela koja su njih boljela, da bi prahom s freske mazali svoje bolesne dijelove tijela. - Ama rijetki su takvi koji e rei kako je bilo! - Kad bi se, recimo, isticalo i neije ljudstvo kad ga je bilo, uz neljudstvo o kojem se obino samo govori i pie, onda bi se vidjelo da ljudi nisu samo ejtani ni samo melei. Ljudi su ljudi, i uvijek je bilo ljudi i ljudstva pri ljudima, a nekad se i kod najboljeg ovjeka pojavi neto zaudno ravo, emu se ne bismo nikad nadali... Bijae u Mostaru jorgandija Ibraga abanac. Bio je majstor u svom poslu, a imao je od starine kuu i zemlje u urmancima. Ljetovalo se u stara vremena dugo, pa tako i Ibraga. Ali opet morao je kadgod i u Mostar
113

otii da vidi ta mu se radi u duanu, da prinazori, da posvrava poslove, pa nazad na selo. Ovo to nam je nekoliko puta priao desilo se jo za vrijeme turske vladavine. Bio je on mlad ovjek, oko trideset, trideset i pet godina, kad mu se ovo desilo. Nije onda bilo ceste od urmanaca do Mostara, ni eljeznike pruge, nego je valjalo dobru pjeaku pjeaiti tri sahata. Jednom rekne eni da e u nedjelju na obdan ii u Mostar da obie duan i kuu, pa e se pred mrak vratiti na selo. uje to i njegova kmetica Mandarika pa ga zamoli da joj odvede ker Maru u Mostar na misu i da je vrati na selo. Mara je bila cura od osamnaest godina. Majka je nije smjela pustiti samu, da joj tko ne bi na obraz udario. Nejse, priao bi rahmetli Ibraga, ja pred njom, ona za mnom, a poli smo po hladu, dok i sunce ne osvoji i mi se dobro ugrijasmo dok doosmo do Mostara. Odvedem je ja do crkve, pa joj prikriim da se ne smije s momadijom zabavljati i nadgovarati, nego kad im se to u crkvi svri, da me prieka pred crkvom dok ja ne naiem... Do podne ja odem u duan, prinazorim ta se radi i naredim ta jo da se uradi, odem kui da vidim da nema kakva zijana. Prazna kua, k kad nema eljadi, uzmem iz torbe to sam ponio za ruka, prezalogajim malo hljeba i sira, zakljuam kuu, pa prema crkvi. Svijet se gotovo raziao, vidim pokoju hrpicu ljudi kako sjede u hladu i ljudikaju, a moje Mare nema. ta u jadan od ivota! Meni je povjerila njezina mati na obraz, a ja je tako upustio! Obilazim one grupice, pitam, a nitko ne zna za Maru Mandaria. Obiem oko crkve kad onamo gdje je sada samostan bijae jedna kua fraterska, a za kuom stoji Mara i jedan momak, Zagrlili se i ljube se, pasja para! - ta je to, Mare, crn ti obraz! - viknem ja, a ona k da se nije nita desilo, samo se odlijepi od njega, pa prie meni, a on na drugu stranu. Ja kipim od bijesa, ne znam ta u od sebe. Bih li je oamario, ta li bih, ni sam ne znam. Poem onako ljut k zmaj, a ona za mnom: nit' romori nit' govori. Mene k da vile nose, a i ona sve u stopu za mnom. Kad smo izali navrh Nimake, stadoh da malo oduim, a i ona stade. Ne znam kakav sam ja bio, ali znam da je ona bila crvena ko aspurlija, a gleda me kao da nije nita bilo. Ne znam ta bih, pa je tek onako upitah: ta ti je on pa da se s njim ljubi? A moj aga, ta mi nije? Kmine kme divrni pastorak! I uvijek bi se Ibraga nasmijao kad bi dovde doao u svom prianju i dodao bi:
114

Jest joj ba debeli rod! Te jeseni se i udala za kumine kume divernog pastorka. - A sad kad se pie o Turcima, sve su kranke upropastili, svakoj su po volji na obraz udarili i kad god im se prohtjelo. Uzimao se hara koliko se kome sakupljau prohtjelo, a uz hara obavezno je bilo i na nocu naobred djevojku. - Jest matrak! K da ljudi nisu u Boga vjerovali, nego svak radio ta je htio. Neki dan mi pria jedan historik kako je pronaena pismena potvrda o drobnjakom harau za jednu godinu, ini mi se hiljadu osam stotina i esnaestu. I na njoj je potpisan pop oko, koji je donio itav hara za tu godinu i predao ga Smail-agi engiu, a ovaj ga odnio i predao u Mostar, vallahi ne znam kome. Je li onda bio u Mostaru mutesarrif ili se nekako drukije zvao. Vazda sam u koli najslabiji bio iz povijesti. Mijeali su mi se godine po glavi, pa i itava stoljea, a nisu mi ni sad jasni neki pojmovi: paa, vezir... - Dobro, dobro, - presijee ga Ismet, - koliko je bio taj hara? - ta biste rekli? - ta bih rekao! Tko zna koliki je? - Hajde, pogaajte! - Ako bismo po Mauranievu epu, morao je biti barem hiljadu dukata ! - ree doktor Vejsil. - Moda nije vie od dvije-tri hiljade groa! - Hajde, reci nam! ta emo pogaati! Nije nikakva licitacija. - Liru i po! - Pa to nije nita! - Pa i nije! To je samo simbolian iznos, da se potvrdi suverenitet sultanov nad tim krajem. - ta li se je moglo kupiti za liru i po? Koliko bi to bio iznos u sadanjem novcu? - To bi trebalo vidjeti prema ondanjim povijesnim izvorima i arhivskim dokumentima. Lira je bezbeli bila zlatna, pa neka je bila ne znam koliki dukat, nije bila koliko konjska potkova. - A, Boga, mi, nemamo rata raspitivati! Nema fajde. Mauraniev ep je majstorsko pjesniko djelo i uit e ga i budue generacije kao to ga ui i dananja i kao to smo ga i mi uili. - Nego, brao, hora je sada postiti. Ako ovjek ustane na ruak ujutro i ako ta pojede, nema kad ogladniti do iftara.
115

- Vala, ima edepsuza, pa i na ovakom danu ne poste, nego aiare mrse. E, grom ga ubio, ako ve ne posti, to se ne skloni, pa negdje gdje ga nitko ne vidi neka dere i pui. E beli mi nema nita mre, nego kad aiare pui. Kao da e krepati od gladi i kao da je duhan neophodan za ivot. - Vidi se da nisi nikad puio! A koja je on uga, opisat' se ne moe. - Ja sam vala zapamtio, kad bi rahmetli Junuzaga Madarevi u Merhametu vezao u falake i potikivao besposlenjake, koji bi javno mrsili u sarajevskoj ariji. I nikad se nije desilo da bi onaj istabanani prijavio policiji da je bio b'jen. - Ja sam zapamtio kad je ramazan padao u ljeto, kad su najdnulji dani i najvee vruine, pa su ljudi postili, jer se znalo da to mora tako biti. A i to sam zapamtio, u nas je bila mijeana arija pa sve dva-tri duana muslimanska, pa jedan-dva pravoslavnih trgovaca ili zanatlija, pa opet dva-tri katolika. I nikad se ne bi desilo da bi koji kranin javno zapalio pred duanom, da ne bi onoga muslimana komiju fier potegao. Ruak bi im dolazio od kue, jer se u ona prijanja vremena nisu duani zatvarali preko podne, pa bi se svi zavukli u duane i tamo ruavali, da ne bi bilo neugodno komijama muslimanima koji su zbog vruine sjedjeli pred duanima i ekali muterije. - Plaho je za djecu koja sad zapoinju postiti. Jo desetak godina e u nas padati ramazan za hladovine i kratkih dana. A kad bude ramazan uz petrovske vruine, onda valja junak biti pa ispostiti. - Pravi musliman e postiti i kad bude dan dug. - U nas je bio jedan mazlum, - priao je Ismet, - a i ena mu je taka bila. U kahvi su ljudi razgovarali o postu, o duljini dana, o tegobi da se isposti, pa netko kazivao ovo, netko ono to radi i kako prikrauje dan. Netko legne izmeu podne i iindije, pa je odspava, netko se zabavi oko cvijea, netko posjedi u hladu u bai ili zalijeva bostan, a kad onog mazluma upitae kako on provede dan, on, kakav je bio bez pameti, ispria kako svaki dan na podne obavi onu rabotu sa svojim halalom, pa se okupaju i naspavaju u hladovini, i tako im vrijeme zaas proleti. Bio tu u drutvu i jedan hoda, pa buktisa na nj, kako e to raditi i da mu je time pokvaren post, a jedan u drutvu
116

doeka: ta mu kazuje, Murteza-efendija, kad su oboje bez pameti, pa im nije farz ni postiti. Neka teferie kao i dosad! Hadi-hoda se crvnio i kao usput rekao Ismetu da se okani fuhu-besjeda u ovim mubarek danima. - U nas je u epu bio jedan bogat ovjek, bogat ali i duevan. Mula-Atif-efendija Mufti, sanduk-emin. U prvoj polovini prologa vijeka ivio je u epu neki Tufegdi, katolik. Imao je enu i nekoliko djece, pa ih je jednoga dana sve ostavio i otiao iz epa, da se nikad nije saznalao ta je s njim bilo. ena je bila i sretna zbog toga, jer je bio neradnik, pijanica i nesrea, pa kad nije kui nita privreivao, nije ga ni alila. I dotad je sama zaraivala za djeije i svoje izdravanje. Upravo taj nestanak mua joj svrati panju arije na nju i ljudi opazie da joj je teko izdravati djecu. Da bi joj olakao ivljenje, Mula-Atif-efendija Mufti uze joj sina Antu u svoju kuu, gdje ga je njegovao i pazio kao svoju roenu djecu, s kojom se Anto zajedno igrao, jeo i u istoj sabi spavao. Mula-Atif ga je odijevao kao i svoju djecu, a svakog Boia mu je krojio novo odijelo kao to je i svojoj djeci na Bajram. Svakog svetka ga je slao u crkvu i materi, ali se Anto od matere brzo vraao svome zatitniku. Svijet je zaboravio i njegovo prezime, pa su ga zvali Anto MulaAtifov. Poodrastao je, ali se enskinje u Mula-Atifovoj kui nije od njega krilo. Pa i kasnije kad se oenio ulazio je slobodno u MulaAtifovu kuu. - Bilo je u nas i prije ljudstva i bratske saosjeajnosti, bilo, nego ta! Ali nisu ni nai stari bili vazda melei. Kad bi se izmijenila vanjska situacija i u zemlji se raja poela dizati na ustanak, bezbeli nisu ni Turci skrtenih ruku... Nego, ljudi, vrijeme je kui. Mi se zapriali, a vrijeme leti. Poeli su vaditi satove: - Ohoh, bogme je vrijeme lei i malo pospavati do sehura. - Sad bih se kladio da meu mladom generacijom nema ni jedan od stotine koji bi znao ta je to sehur. - Gube se turcizmi. Priao mi je rahmetli Hamdi-efendija, da su jednom u cijelom razredu medrese, od etrdesetak taliba, samo dvojica znala ta je divit, a stalno su se susretali s tom rijei u narodnim pjesmama, koje su itali kao lektiru: pa on uze divit i
117

kalema i hartije, knjige bez jazije. I priao mi je, sutra je ponio svojoj talebi divit, pokazao im ga i objasnio da je to nekadanje, recimo, naliv-pero. - Eh, da se je razilaziti! - Pa nemojte, ljudi! Ima vremena da jo malo posijelimo. - Da sad pucaju topovi na ruak, ve bi prvi top pukao. - Eh, da smo barem neto zabiljeili od ovoga to smo govorili, neto kao nekakav plan rada, - kae Brko, koji bi se mogao zvati i Obrvaa, jer si, gledajui ga, dobivao dojam, da ima ili dvoje brkove ili dvoje obrve, oboje sijedo, oboje oputeno, ali i jednako gusto. - Mi obino puno govorimo, a slabo ili nikako ne zapisujemo da se, kad se otrijeznimo od prevelika govorenja, sjetimo ta bismo trebali uraditi. Poeli su se podizati, protezati noge i zdogovarati se, gdje da se sutra sijeli. Braco je u meuvremenu premotao vrpcu i, dok su gosti ustali i poeli oblaiti kapute u predsoblju, iz sobe je pojurio oblak dima i glasovi s magnetofonske vrpce. - Ah, pazi, eno Ismet govori. - Ama otkuda sad ovo? Svi su se vratili i s nogu sluali prianje. Poznavali su svoje glasove: - Ono sam ja, ali mi nekakav glas kao iz dubine, - smijeei se govori Mehmed-efendija. - Nema fajde; biljei sve to se rekne. Eto, to ono ree maloprije Brko, da bi trebalo zabiljeiti to se govori. Zabiljeena je svaka rije. Eno i Ismetov kaalj se uje. Samo to jo nema aparata da zabiljei to se zamisli. - Ne boj se, kurisae oni i to, - dodade hadi-hoda. - Eto vidite! Prije su hode govorile o Kiramen-katibinima koji piu sva naa djela, i dobra i hrava, pa netko vjeovao i uvao se hravila a nekom jedna u uho, a sitotinu mimo uho. A eto vidi, zar ne biljee nevidljivi Kiramen-katibini na okakvim ili slinim, nevidljivim i jo savrenijim, aparatima naa djela. Pa na Rozi-maheru izae insan pred svoga Rabba, in-iplak a meleki postavili uza nj njegove vrpce, pune djela, rijei i misli. E, moj robe, ti si tad i tad to i to rek'o i
118

uradio! Nisam, moj Stvoritelju, dre onaj bijedni Boiji stvor, a najednom se na onom nekakvom magnetofonu okojasi ona vrpca i pusti se da govori. Moebit e se vidjeti i slika tvoja i prizor i pozornica tvog grijeha. ta onda? Bezbeli oborit oi i iskati afva i magfireta. - Boga mi, ti nama, hadi-hada, odra usput i vazu-nasihat. - Boga mi smo, brao, ostarili. Dok uenjaci alju rakete na mjesec, dok se po kosmosu etaju kozmonauti, mi se zaahurili u probleme koji moda nisu ni za koga bitni, pa ni za nas. Svi su ga preuli, jer je no odmakla, pa im se urilo kuama. - Da pohitimo! A u koga emo sutra? - Opet u mene, pa emo sluati ta smo veeras govorili. Razili su se, sve po dva, po tri u raznim pravcima. Sutra je hadi-hoda kazivao vaz o mognetofonu i Kiramenkatibinima. Kao ilustraciju pustio je komadi vrpce na magnetofonu iz Mevluda to ga je uio jedan hafiz kojega su gotovo svi sluaoci dobro poznavali i iji su glas prepoznali, a zatim je proirio sinonje svoje kazivanje s nogu u ovrkovu ardaku, kad su se spremali doma. Na veer Ismet nije doao hadiji na sijelo. Bojao se da ne uje svoj govor, jer kad je doao kui i ruao, nikako mu se nije dalo zaspati. Pokuao je i u mislima rekonstruisati svoje nevezano prianje i sve mu se inilo da se je pomalo i bezobrzao.

119

TUMA TURCIZMA I PROVINCIJALIZMA

A bdest - ritualno umivanje pred namaz (molitvu) ik - otvoren det - obiaj admija - neuk admi-oglan neuk djeak mladi; oglani su kranski mladii od kojih je bila formirana elitna turska vojska, janiari afv - oprost af(v)dersin oprosti! hbb - prijetelj hiret - drugi, zagrobni svijet i ivot hiri-zemn potonje vrijeme hmaina - budala hmak - budala ahmedija - fino bijelo platno,

omotano oko fesa, znak teoloke uenosti, saruk, turban jn - prvak, velika jet - stih iz Kur'ana jluk - mjesena plaa kam - veer, zalaz sunca, molitva po zalasku sunca Akam hajr la - Dobra veer! akmlur uivalac alkoholnih pia u veer akmlunje - pijenje rakije u vrijeme akama (oko zalaska sunca) liun - Ilindan po starom kalendaru, 2. kolovoza (u ovom stoljeu) lim, mn. ulema - uenjak. Mnoina mj. jednine se upotrebljava za nekoga za koga se hoe rei da je
120

veliki uenjak, bez premca. Allh emnet - Allahu te (vas) preporuujem. Allh rhmet ejle - Bog mu (joj, im) se smilovao! Allhrzi lsun - Neka Bog bude zadovoljan (tvojim poslom, pastupkom)! Allh selmet - Allah (te) spasio! (esto je to uzvik saaljenja za ovjeka kojemu se ne moe pomoi.) Allhu lemu - Bog zna mida - stric min - usliaj (Boe) antrija, anterija - gornja koulja, duga haljina rkad - drug sli - sigurno, zbilja, doista, moda asprlija - orven veo ire - javno vz, vaz - glas avizati se - dosjetiti se zb - patnja zgin - obijestan, silovit zman - neutuen ovan ili jarac, neukopljen, prz B bahs - poglavlje baenjk - kvalitetan duhan koji raste u baama

(vrtovima) bka - posebno bluk - nadgrobni kamen batliti - kvariti br - neenja, berina (pejorativno) bdel - zamjenik (obino zamjenik koji ide na had hodoae, mjesto nekog drugog) bedeluk - zamjena, putovanje na had u ime druge osobe begenisati - svidjeti se, Svi to begenisae - Svima se to svidje begluk - slobodna zemlja na koju kmet nije imao prava suvlasnitva behr - evat vobke belj - nesrea, muka, napast, zlo blli, beli - sigurno, zaista, tako je bensilh v. silah pod 2. berber - brija, vidar, narodni lijenik, kirurg beriet - blagoslov bz - pamuno platno domae izrade bezn - od pamunog platna bezbli, bezblli - svakako bilesi - ak binjekta - kamen s kojega se uzjahuje na konja bv - dakle, to e rei bgaz - klanac, grlo
121

bl-hzna - obilna, blagajna bjrun(uz) - izvoli(te)!

puna

dorbez - atorsko platno, atorsko krilo kija - noi amir - rublje, preobuka arilija - trgovac ili obrtnik koji ima duan u ariji hra - lice kma - prozorsko krilo koje se die i sputa ifte, - - mekane \ visoke cipele i kone kaloe imbur - prena jaja in-iplak - go golcat ban dduk ldi - Pastir je odsvirao na sviralu (Pastir je znao ta mu treba). fir - nevjernik fenak, penak - duanska vrata koja se otvaraju dizanjem jednog krila vrata gore, a drugog sputanjem dolje, tako da donje krilo slui i kao mjesto za sjedenje, a na gornje se vjea izraena roba ehja - starjeina esnafa

(ceha) jf - raspoloenje (pjansko) emne, -eta - violina itir, kitir - preni kukuruz (kokice) r-tuk - (pijan kao) slijepi panj ak - brid, kut, ugao, 2) soba na katu, s ispustom (erkerom) na ulicu furiti se izgubiti vjeru, prestati biti musliman prija - most rs - propovjedaonica D Drul-mualimn - uiteljska kola za muslimanske vjeroubitelje dkung - zaklon (na bojnom polju) dnjiz - more derda - stupanj, stepen drs - predavanje, lekcija drshana - predavaonica drv - pripadnik jednog reda ili pravca u muslimanskim samostanskim redovima; poboan i povuen ovjek devrati - trpjeti, probijati se s mukom kroz ivot dvlet - drava (Turska drava), car, sreca, zadovoljstvo
122

dn - vjera; dna ti - vjere ti dni mbn - jasna vjera (islam) divn, Boiji divan, v. namaz dva - blagoslov, molitva dka - knez dner - graditelj, zidarski majstor dunjluk - (ovaj) svijet dunjluki - ovosvjetski dveli - drave (evropske velevlasti, protivnice Turske) D dba - 1) uzalud, 2) besplatno dhil - neznalica diz - dozvoljeno dltara - bludnica dm - staklo dehnem - pakao demat, dmt - skupina, drutvo, zajednica, ljudi koji pripadaju jednoj damiji dlle nuh - neka je slavljeno Njegovo uzvieno bie dmtle - zajedniki, u zajednici Denbu-hk - istiniti Bog denza - sprovod; klnjati denzu obaviti sprovodni obred (molitvu)

dnnet - raj dephna - municija drr putujui hoda, vjet pobira materijalnih dobara od vjernika dvb - odgovor devhir - dragulji, nakit dihet - sluba dba, dbba, -e, dbbe,ta - gornji dugi kaput posebnog kroja (sastavni dio prijanje hodinske nonje) dma - podnevna zajednika muslimanska molitva u damiji u petak dunup neist (stanje poslije spolnog akta, ejakulacije ili polucije, dok se ovjek ne okupa) dunpluk - stanje u kojemu se ovjek nalazi poslije spolnog openja dok se ne okupa j - toboe vda - trup de - komadi koe ili papira kojim se pokazuje rije po rije u Kur'anu gum - vei bakreni sud za vodu E
123

d uiniti - obaviti Ebu-Dhel zakleti neprijatelj islama u doba Muhamedovo. Njemu se ne moe prouiti Fatiha za duu, zato se ironino rekne da mu se popui jedna cigareta za duu. edpsuz neodgojen, neotesanac edepszluk - neodgovornost Edrilez - Jurjevdan, po starom kalendaru, 6. svibnja u XX st. efdlnij - bolje Elhmdu lillh - Hvala Allahu El-hmu lillh - Kako bude Bog odredio, onako e i biti. lif i stun en - starinski nain sricanja arapskih slova Estgfirullh - Kajem se, Allahu snfski - cehovski ek-dekka magarea minuta ekja - 1) odmetnici od zakonite vlasti, 2) krijumareni duhan evlja - dobri, Boiji ugodnik, sveti ovjek zn - mujezinov pjev (dozivanje) na molitvu

F fjda - korist flake jednostavna sprava za vezanje delikvenata radi lakeg ibanja po tabanima frz - stroga Boija zapovijed fsung - racionirani obrok ivotnih namirnca (koji se dijelio za novac, stanovnicima Austrougarske monarhije u vrijeme prvog svjetskog rata). Iz tog vremena je ova rije ostala u svagdanjoj upotrebi. Ftiha - prvo poglavlje Kur'ana ftmai - pitomi ljez (Althaea rosea) fllh - (misirski) seljak frmen - prsluk, sukneni plebnjak frr - istilac, pometa ftva - pismeno rjeenje muftijino o pojedinom pravnom vjerskom pitanju fer - elja fl-mzija - prolo glagolsko vrijeme fl-muzrija sadanje glagolsko vrijeme fudeten - naprasno fhu bsjede - sramotan govor
124

fukra - sirotinja fukarluk - siramatvo G gib - odsutan gjb biti - ieznuti gazetdija - novinar gzluk - jumatvo gdn - krmak gurb-tefter - dobrovoljni prilozi za, hafize koji u damijama recitiraju Kur'an i za garibe koji se zatvore u itiaf H habrdija - vjesnik hds Muhamedpejgamberove rijei, djela ili preutno odobravanje tuih djela hd - hodoae hfisk dva - sveani in proglaenja novog hafiza hfiz - musliman koji zna itav tekst Kur'ana napamet harli, hajrli - dobar hir-shbija javni dobrotvor, osniva zadubine hjt (damijski) - predvorje, v. sofe hjs - menstruacija; kad se

hajs osijee - kad spolno odumre hk - prvo hakra - grdilo, rugoba hkim-efendi - gospodine sue (kadijo)! hl - stanje hla - zahod hll - 1) ono to je Boijim zakonom dozvoljeno, 2) brani drug, 3) halal mu bilo - Prosto mu bilo hll-ml - poteno zaraeni imetak halliti - oprostiti Hlal lsun! Neka (mu) je prosto! halfa - kalif, vladar islamake drave i vjerski poglavica hlla - uzvik uenja hlvat - prizemna, dnevna soba hman - skoro, gotovo hn - javno konaite, primitivan hotel hmbaa - tabako drveno korito hnedn gostoljubiv domain hrm - Bogom zabranjeno, prokleto hrr - vrea od kositrij eti hrem - groblje hsed - zavist hsta - bolesnik htb - govornik, pro125

povjednik htmu prouiti - proitati tekst cijelog Kur'ana na arapskom jeziku htmu pokloniti - obaviti posebnu dovu (molitvu) da Bog primi izvreno itanje Kur'ana kao dobro djelo, a nagradu dadne dui onoga za koga se Kur'an uio (itao) hva - zrak havdis - vijest hzur - spreman; gramatiki izraz (prisutan) himbaa - glavni lijenik hedja - dar hfta - tjedan, sedmica hftino - sedmino hl - nesretnik, propalica; hl uiniti - upropastiti hle (ele, elem) - tako, da li je tako hle njse - bilo kako bilo; a propos hija - pria himet - mudrost hidjet - pravi put; hidjet uiniti - uputiti na pravi put hifz - znanje Kur'ana napamet hzmet - sluba; hzmet initi - sluiti haf - 1) suho voe, 2) kompot; Mitrov hoaf rakija

hovlsmo - splet hrka - kaput, u kojemu je izmeu lica i postave naloen pamuk i proiven hulsi kalble - ista srca hurft - slova I ibdet bogosluje, pobonost, obavljanje obrednih molitava Iblz - sotona, Lucifer ibretiti se - uditi se, iuavati se ibrk - bakreni sud za vodu ili za kahvu idzet - diploma veniam legendi indija - popodnevna molitva (izmeu dva do etiri sata popodne, zavisno od godinjeg doba) irm - doek, pogoenje ftr - ramazanska veera u akam kojom se prekida dnevni post iftriti se - omrsiti se, prekinuti post po isteku dana Ihml-paina damija damija lijenog pae. Kae se za one koji ne vole ii u damiju da su posjetioci Ihmal-paine damije krr - javno oitavanje,
126

odluka (da e se hodoastiti aba) ilum - znanje mm - prvak, predvodnik zajednikih molitava muslimana (sinonim za hoda) mnski - vjerski, islamski ndt - pomo Innemel hamru... (Jedan ajet iz Kur'ana, kojim se, pored drugih stvari, zabranjuju alkohalna pia). nsn - ovjek nsnski - ljudski sjn se uiniti - odmetnuti se od postojeeg dravnog poretka iret - znak itif - dobrovoljan zatvor u damiji, u kojemu jedan poboan ovjek provede posljednjih deset dana Ramazana u vrenju vjerskih obreda izmerhbati - pozdraviti se meusobno rijeju Merhaba izun - dozvola, koju znalac neke magijske moi daje drugoj osobi J jabndija - stranac jcija - posljednja od pet

dnevnih molitava, oko dva sata po zalasku sunca jgrz - konj crnomanjastokestenjaste dlake jrdum - pomo Jsn - 36. poglavlje Kur'ana jver - autant jzuk - teta jelnua - jedrenjak jmek - jelo jksuk - naprstak K kabur - grob; kabur-shibija - stanovnik groba Khira - Kairo kahrmn - junak khva - 1) kafa, 2) kafana kjmak - skorup, vrhnje kalpzan - nestanik kmara - sloena drva kamerja - doksat kndlj - kandilo kasba - gradi kskatiti se - snebivati se od uda Ksum - Mitrovdan, 8. studenoga (u XX stoljeu) kvz - straar, oruan pratilac velikodostojnika Kavdk - planina na kraju svijeta (po narodnom vjerovanju) Kelmu-Kdim Boiji
127

govor (Kur'an) kibla - smjer u pravcu hrama Kabe (abe) u Meki, kamo se muslimani okreu pri namazu kijfet - nonja kirethna - itaonica Kirmen-ktibn - aneli koji stalno prate ovjeka i biljee njegova djela krija - najamnina kzim - dijete moje, keri moja kkuz - bez novca koljluk - lahkoa komiluk - susjedstvo konak - 1) prenoite, 2) dan hoda, 3) dvor, vezirski dvorac kopran, kopran - vrsta kratkog kaputa od ohe ili, u seljaka, od sukna kdret - mo krisati - namjestiti, napraviti ktnija - prutasto pamuno ili svileno platno L lnetllhi alejhi - Neka je od Allaha proklet lata - dugi hodinski kaput bez postave, kakav se nosio ljeti len - lavor M

magfiret - oprotenje mhala - dio grada s damijom ili crkvom kao sreditem, dio sela mahna - mna mhfil - galerija (kor) u damiji mhlk, mahlkt - ivo stvorenje, ivina mhss - naroito mlm - poznato mangala - gvozdeni bakarni ili zemljani sud za eravu, uz koju se dre dezve s kahvom i mlijekom mth - senilan mtiti zaboravljati od starosti mtrak - batina medrsa - teoloka kola mjta - mrtvaki kamen, zidi na koji se poloi mrtvac kad mu se klanja denaza memle(t) - drava mmli, nmli - vlaan mmur - inovnik mrhab - (islamski pozdrav) Doao si na prostrano mjesto, meu prijatelje. mvld - 1) Roendan Muhameda a. s., 2) spjev u slavu Muhamedova a.s. roenja; mvld uiti - pjevati ili
128

recitirati spjev u slavu roenja Muhameda mezr - grob mze - prismok uz rakiju mhrb - udubljenje u damijskom zidu u pravcu kible, gdje imam stoji kad predvodi skupni namaz mnder - v. seija mskn - siromaak, najvei bijednik mva - voe, jelo mraka - sitnica, svotica novca mrvn - malo mullim - uitelj u mektebu, poetnoj vjeerskoj koli, vjerouitelj mubrek - blagoslovljen mubrelisati - estitati mudris - profesor teologije mfred - oznaka za glagolski oblik (jednina) muhallft posmrtna rasprodaja mhlija - prorez u hlaama (akirama, alvarama) mht - potreban Nisam ja muhta sadaci - Nije mi potrebna sadaka (milostinja). mujzin, muzin - damijski slubenik, koji okujisanjem doziva vjernike na namaz mujezniti - vriti muezinsku dunost u damiji ili

drugdje gdje se obavlja zajedniki namaz mukbla recitiranje Kur'ana u damiji (u mjesecu Ramazanu) Mlla Dmija - pisac komentara djela iz sintakse El-Kafi munra, minre - toranj uz damiju munsib - zgodno (je) msf, mshaf - knjiga, ispisan tekst Kur'ana musfir - gost musfirhna - gostinjska kua, gostinjac mebak - mrea od drvenih prutova, koso upoprijeenih na prozoru mutkif - ovjek koji bude deset posljednjih dana u itiafu mutesrrif - okrunik muzkker - oznaka za glagolski oblik (muko) N nafka - opskrba nahv - nauka o reenici, sintaksa nkastiti - naumiti nmz - obredna molitva, klanjanje nna - baba, oeva i materina mati
129

nsb - sueno nna - v. nana Nli-mubrek - blagoslovljeni Nil nsb - odreena koliina zlata, srebra, stoke ili novca, preko ijeg vika je musliman duan davati zekat nrli - svijetlo Nvvb - visoka teolokopravna kola, eriatska sudaka kola O okjisnje - uenje (pjevanje) ezana na munari, mujezinovo dozivanje na molitvu okjisati - uiti (pjevati) ezan na munari lje, jje - malo, mrviak ovrisati - naii na nekoga, uputiti se pravo P pna - crni veo preko kamilavke koji nose pravoslavni kalueri i vladike prlak - vrsta koe, lak pa-hazretlri - preuzvieni pao pke - dobro

peksijn - prljavac prde - naslon pr - kronoloki prvak u nekom poslu ili zanatu. Bilal Habeija je prvi muezin u islamu, dakle, on je muezinski pir. pru fn - stari starac pmi - ovjek koji se popimani od izvjesne odluke, koji odustane da izvri naumljeni ili zapoeti posao postule - plitke ivene cipele, starinska graanska obua polica - modar trag udaranja ibom ili biem na ljudskoj koi R Rabb - Gospodar rhat - zadovoljan, miran Rzi-mher Sudnji dan rz - potenje, ast, obraz S sabah hajr lsun - Dobro jutro sak - ploa ili crijep strehe to prelazi preko zida sadka - milostinja sadaki-fitra - milostinja koju situirani muslimani dijele posljednjih deset dana
130

ramazana siromanim muslimanima da mogu bez brige provesti ramazanski Bajram sadri-zam - predsjednik vlade shibija - vlasnik salvt - posebna molitva na arapskom jeziku kojom se ite Boiji blagoslov na Muhameda a. s. salavtati - pjevati salavate, slavopojke u ast Muhameda a. s. slla - uenje mujezina na munari kao oglaenje neije smrti snduk-emin uvar pupilarne mase sarf - oblici rijei i njihovo izvoenje, gramatika sruk - v. ahmedija sija - drvena iroka klupa uza zid u sobi, po kojoj se prostru madraci i ilimi (slui za sjedenje, a i za spavanje), vrsta kaua shr - ruak u mjesecu Ramazanu, vrijeme dokad se smije jesti prije nego se zaposti, zora seiriti - uivati gledajui slm - pozdrav; nazvati selam - pozdraviti se; selam e amidi pozdravit e strica

Selmun l Nhin fillemn - Neka je spas i lijep spomen Nuhu meu svim narodima i vjerama! srbez - slobodan, slobodno serdda - ilimak za molitvu skser - austrijski kovani novac od nikla svb - Boija nagrada za dobro djelo. Sevab ti je Dobit e od Boga nagradu. silh, sllh - 1) oruje, 2) koni pas za koji se zadijevalo oruje (male puke i veliki no), duhanski pribor i druge sitnice sirti-mustkm - pravi put Sknderija - Aleksandrija skntati - smisliti, sraunati smrdan - duhan sfe - predvorje damije, v. hajat sofra - sto, prostrt sto za jelo sfta - uenik medrese, bogoslov skk - ulica smn - vrsta kruha u kvas Subhnallh - Samo je Allah dostojan da se spominje; Slava Bogu! sufara - poetnica, za uenje arapskag pisma sner - spuva snnet - 1) Muhamedove a. s.
131

rijei, djela ili odobravanje utnjom, 2) obrezivanje mukaraca (circumcisio) snuf - razred sret - slika, lik surgnisati - protjerati stlij - ria kuhana na mlijeku adrvn - vodoskok lvare iroke hlae (hodinska nonja) rt - uvjet eh - pripadnik (i starjeina) nekog drutvenog reda ehdet-prst - kaiprst her - grad jhul-islm najvei vjerski funkeioner u Stambolu u doba vladanja sultana erfe - galerija na munari, odakle muezin okujie (poziva na namaz) erat muslimanski vjerozakon, islamski propis rf - vladar nieg ranga tlung - poloaj, vojni poloaj na bojitu ur - hvala T tbjt, tabat - ud, urednost

tbijtli - uredan tbut, tbt mrtvaki sanduk, lijes tin - obrok takatuk - velika pepeonica taksrt - nesrea kao posljedica nekog grijenog djela poiniteljeva tkum - pribor; kahveni tkum - pribor za kahvu (devza, ibrik) talba - uenici tlib (talilbul-ilmi) - uenik (onaj koji trai znanje) tmm - upravo, tako, istom to tampzna - bulanjenje tphana - koara, tvornica koe tslak - drveni dio obue, zv. nalune ttar - skorotea, teklac ttl - ferije tvla - vrsta igre s kockom tzja - suut, saaljenje, sauee u alosti tl - 1) ica, 2) brzojav tlef biti - propasti tenr - sto na kojemu se kupaju mrtvaci tenhne - osama, tiina, palagano tenzmt spasonosne uredbe, reformacija u turskoj upravi (od 1839. g.)
132

tervija - posebna obredna nona molitva, uz jaciju, u mjesecu Ramazanu trs - osobenjak trzija - kroja tstija - zemljeni vr ttik - pero, opruga, feder tetmma dopunska prostorija, pokrajna laa u damiji tvhd - grupno uenje pobonih izreka i Boijih imena tirjija - uivalac tba, tvba - pokajanje tprak - tlo, zemlja, domovina tortan - nemasni sir tfn - vremenska nepogoda, potop thaf - udnovato turba, e, turbe, - eta grobnica Trin - (vrlo esto u govoru znai) musliman turjt - orijentalne melodije turkovnluk - obavljanje islamskih propisa Turkua - Turin, Osmanlija, kojemu je turski jezik materimski U jlci - tri mjeseca islamske lunarne godine: Redeb, aban, Ramazan

ejfiti - biti u (pjanskom) rospoloenju d - istonjaki miomiris ugrsuz - nesrea, nesretnik ulma - uenjaci (ali i uenjak), teolog ulemnsk - hodinski Ulmi je hsed mhss Naroito su uenjaci zavidni. stz - uitelj stija - gornji dio obue utnmaz - 1) koji se ne stidi, 2) koji govori drugom istinu u lice vakufiti - zavjetati, dati svoju imovinu u vakuf (ope, zajedniko islamsko dobro) uzjifiti se oslabiti, onemoati V vakat - vrijeme vkif - dobrotvor, osniva nekog javnog dobra, zaklade, namijenjene za islamske bogatae ili prosvjetne svrhe vaktle - u svoje vrijeme vakti-sahat - umrli as, as smrti vkuf - 1) islamska zadubina za ope svrhe, 2) prostorije vakufske uprave ili
133

povjerenstva i samo povjerenstvo Vllhi, rada ruzgrun pdihi - Allaha mi, onamo je car vjetrova! vasjjet - oporuka vtan - domovina vz - propovijed, tumaenje vjerskih istina vazfa - 1) sluba; 2) plaa za slubu vziti - propovijedati vzu nashat - propovijed sa savjetovanjem vft biti - umrijeti vhdo - staro (za odjeu) Vl hvle... Nema preinake (osim Boijom voljom) vzr - ministar viljet - provincija vinjb - vrsta kompota od vianja ili drijena Z zdramiti se sasvim malo utiati glad zahra - hrana zalzumiti - ustrebati

znt - obrt zpt - stega; zpt uiniti disciplinirati zr - kocka (u igri tavla) zt - osoba, linost zt - islamska imovinska dunost; vjerska obaveza bogatih muslimana da daju 2,5% od dohotka za ope islamske svrhe ili pobonim siromasima muslimanima zjten, zjtin - ulje zemhrije - najstudeniji dani zime (u sijenju) zvak - uitak, uivanje zevzkluk - grublja ala zihnli bistar, dobra pamenja zijfet - gozba zijn - teta, kvar zijretiti, zijret uiniti pohoditi zijreti-kabur - pohadanje groba zimmija nemusliman podanik islamske drave zindn - tamnica

134

135