Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

.Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007.

.

...........6........................2... Bogoslužje ..........................1........ 18 1...... 13 1.............. 9 UVOD..................SADRŽAJ PREDGOVOR ................................................................... OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ....... Jeruzalemski hram ..............1............ 16 1.Starozavjetni liturgijski kalendar ............5............ 24 2.................................................3....... 28 2................................................................................. Služba ................ Bogoštovne djelatnosti.............................. Bogoštovlje ............................................................................ Sinagoga ...................................... 19 2...........................................5.................1.......................... 26 2................................................. 17 1..2........................................................................................... 33 ... 21 2........................................2............................ Kovčeg saveza ......... BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU ....................... Sveti šator .. 19 2........ Bogoslužje nakon pada u grijeh ............. Bogoslužje prije pada u grijeh ......................................................................................................... Liturgija............5. ISUS I BOGOSLUŽJE ................... 15 1... 19 2..................................................... 19 2.. 20 2.............................4.............................5...................................3.......................................... 30 3........ 22 2... Svećenstvo ................3........................................................................4.......

................... Liturgijska vjeroispovijedanja............ Liturgijske stranputice ...................1................. 56 6...........2....................................... Liturgija katekumena i liturgija vjernih ...................4.. 65 6......................... 68 ....................... 47 5.......................... Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje .................. Klementova poslanica Korinćanima ...................1.......... Nedjelja – Dan Gospodnji ..................................3............ Lomljenje kruha – euharistija .... Didache ............................... RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME........... Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama.......................................................................3. 42 4............... 51 6....1............................1................ Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu .....3.......................... 39 4...........1....... 57 6..............................2...................................................1..................2.... Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog ....... 37 4. LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA.... 49 5..........2..2... 47 5......... Sloboda kršćanstva . 55 6....... 62 6.. 58 6........................ 43 4................... 55 6............................... Propovijedanje i naučavanje ...1.....5................................... Teološki utjecaj na liturgiju............... 59 6...........4. 61 6...............5....1... 49 5. 37 4..... Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika . 50 5...1.......... 45 5..............1.1.................................................. Justina . Bogoštovna mjesta... Oblikovanje liturgijskog kalendara..................................4............ Molitva – liturgijski obrasci . 44 4.. Apostolsko vjerovanje ..1.........1.................4....... 38 4................. 64 6...................1..................... Rani liturgijski teološki obrasci ...1...............3... Apologija sv.....2.................................1.. Atanazijevo vjeroispovjedanje....................POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ...1...................3.................1.... 56 6...........................................................1.............. Ignacijevi spisi ..

.... 74 7.................................................. Propovijed ....... 73 7................................... stoljeća........................7.........................................3.........3.................. Struktura liturgije – himne i molitve ........................ 76 7.......... 93 8.... 119 9.........4................................................................................. 82 8........ Razvoj euharistijske teologije i prakse ...5................................ 117 8. 101 8.. PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA..... 115 8..................2.................... 73 7.......................6...........9.5.... 106 8... Martin Bucer... 119 9.......11................ Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij .................................8........................... Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja ........................................4.. 115 8.......... 80 7........... John Knox ......... 123 ........3..1.........11...4.......11......... RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE .................................1........ Urlich Zwingli .................................... Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje .....2..... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II...................................11.........................................................................................................2............................2................... Liturgijski pokret 19....... Puritanci ......... Jean Calvin .................... Liturgijske reforme Tridentskoga sabora ............................................................. Predreformacijsko stanje ......5...... 116 8.................... 92 8.......... i 20................... Martin Luther . 95 8...........10.................. Anabaptisti i baptisti ......................................... 117 9........ Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ........................... 115 8..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7........................ 110 8. 104 8........................11......1.....1........................ William Farel................ 90 8........................... Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama ....................11.. Anglikanska crkva.............................................. Odbacivanje posredničke svećeničke službe............. 107 8......... 85 8............. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ........ VATIKANSKOG SABORA ..... Karolinška obnova ...................... 85 8....

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

. 1 pitanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam.

.

1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. obožava. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). koji je želio suzbiti svaku religioznost. 2 . poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. iz kuće ropstva.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. Nemoj imati drugih bogova osim mene.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. Međutim. drugome čovjeku (faraonima. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve. Bog tvoj. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. 2-3). Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. proslavlja. kraljevima…) i sl. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe.» (Izl 20. i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. Komunizam.

Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca.. jer Otac takve klanjaoce želi». odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. ništavan je.. 4-6).3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. to jest kroz svoje tijelo. ili u vodama pod zemljom. braćo. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu.» «Prema tome. u Židova. Bog tvoj. ili dolje na zemlji. 9-11. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle.» (Izl 20. izrađivači njihovi više od bilo koga.. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. štovanje drugih «bogova».. 19-20). Jahve. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena. 23). Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. 4 . Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca.» (Heb 10. U knjizi proroka Izaije. svi će štovatelji likova biti osramoćeni. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. da im budu na sramotu. (Iv 4. 44.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor.. Bog sam ljubomoran. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima.

6). kultnu službu. Heb 9. oko 250-150 godine prije Krista. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. 12). ADAM. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg.1. A. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. Uvod u katoličku liturgiju. 1993. kao i za pomoć Usp. Od 2. . odnosno za javno dobro. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. 10. 21. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. poput Lk 1. str. 11.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. države. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. 23. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. LITURGIJA 1.

Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. odjećom svećenika. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. Reformirana.2. liturgijskim prostorom i sl.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. redoslijedom bogoslužja. stare Istočne crkve. Tzv. 2). kako ćemo vidjeti kasnije. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. Metodistička i sl. Pravoslavna. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. Anglikanska. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. liturgijska bogoslužja. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. 30). Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. Starokatolička Evangelička. Danas. 1. najčešće u određenim oblicima. dakle propisana bogoslužja. propisanim molitvama. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. Pentekostne crkve i sl.8 No. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. 8 . su: Rimokatolička (i Grkokatolička).

Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. proslavljamo ga i štujemo. str. 287. Worship. kršćanska liturgija je dvostruki čin. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. 143. tako i u osobnom životu štovatelja. R. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. str. Središnje teme Staroga zavjeta. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja.. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. Maruševec: ATF. koja je u određenim tradicijama. 1963. no u isto vri9 A. kako u povijesti. New York: Harper and Brothers. Naime. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. već i zbog onoga što Bog čini. 1996. 3. Uvod u kršćansku teologiju.. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. 10 11 . u Islamu.. 1987. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Mi služimo Bogu. 3. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. 1.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. E. RICE. strogo propisana obveza.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. odnosno štovanja. nalazimo i termin bogoslužje.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). str.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». REBIĆ. kao npr. UNDRHILL. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. koji govori o Bogu kao objektu služenja.

poput riječi bogoslužje . što se na zemlji može dogoditi». 1. Mk 10.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. najhitnije i najdivnije. No koji god termin upotrebljavali. 45). Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. 28. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje.4. 10. Služba Osim gore navedenih izraza. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. ADAM.13 12 13 A. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. . I termin služba može imati dvostruko značenje. Uvod u katoličku liturgiju. str. ZollikonZürich. str. 1938. nego da služi…’ (Mt 20.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. 15.

16-17). Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. 2. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. Time je zajedništvo. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu.1. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. prijateljsko zajedništvo s Bogom. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. ZAVJETU 2.2. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno.

2. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. Mamri i Beer Šebi. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. Betelu. 1993. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. to jest Sveti šator (hebr. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. 78-79. poglavlje. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. No.3. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka.. . sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. Šekem. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 8-38). da je 14 Usp. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. str. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. najvjerojatnije u formi vizije. Sveti šator Knjiga Izlaska 25.

To je posljednje što o njemu znamo. 4 i sl. 81. 5-7. 6). 19.1).»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. str. 1-9. 37. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2.) te zarobljen od strane Filistejaca (4. 10-22. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. 3 sl. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 1-17). 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. odnosno svjedočanstva (Izl 31. 3).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. 8). Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. .4. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. 1-9). 11). 8. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. zatim u Betelu (Suci 20. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. 27) te u Šilu (1 Sam 3. 1 Kralj 6. 2. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. 7). Bio je simbol saveza između Boga i Izraela.

Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. REBIĆ. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. Mispa. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. oda16 A. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. a kovčeg. koje služi Izraelskom narodu. On sam. Biblijske starine. 2. 175. središte je obrednih radnji bogoslužja.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. koji je znak Božje prisutnosti. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. Izrael više nije putujući narod. dakako. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1992. Šilo.. . Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’.5. 7). a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. Dan). također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. Ofra. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. Šator je bio pokretno svetište. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. str.

a izgradio ga je Zerubabel.. u njemu su se prinosile žrtve.5 metara. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. 29). K njemu se hodočastilo. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. Bio je oko 27 metara dug. Biblijski priručnik.-37. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. Treći. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). godine poslije Krista.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah. 18 . Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. no nije ga uspio nikada izgraditi. godine prije Krista). Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. 2). godine prije Krista. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. Drugi je hram bio posvećen 515. Nakon toga. Dovršen je 64. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. LEON-DUFOUR. Rječnik biblijske teologije. 307. slavili blagdani i sl. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. str. 256. 1980.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. 1989. str. Zagreb: Duhovna stvarnost. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora.

Levitski zakonik 2. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. 1-2).1. str.21 žrtve pričesnice. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. str. Levitski zakon 3. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. Već 70.» Enciklopedija Biblije. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje.» Enciklopedija Biblije. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti.20 žrtve prinosnice.19 2. dostatno je dobro za Boga). godine po Kristu. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. koju prevodimo kao žrtva. To je bio dragovoljan prinos Bogu. Levitski za- 21 22 23 . REBIĆ.. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Biblijske starine. Zagreb: Duhovna stvarnost. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe. str. 127. 179-185. «To je bio prinos najboljeg brašna. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. 128. da se Bog spomene prinositelja po dobru. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. Kršćanska sadašnjost. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. pa ga je trebalo očistiti. Levitski zakonik 1. Hebrejska riječ korba. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. «Bogu se prinosila cijela životinja. rimska vojska.23 Kako smo već ranije istaknuli. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. na neki način. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24.» Enciklopedija Biblije. Tražilo se. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. osim kože koja je pripala svećenicima. 128. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. str.5. čovjek je 19 20 A.22 i žrtve pokajnice. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. 2000.

prinosila dva jarca.. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. 148.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. a sama je molitva žrtva na djelu. Pnz 26. Uz molitvu.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). REBIĆ. 1984. 24 Usp. Usp. str. 14-26 – formula proklinjanja.. REBIĆ. 211-222. Pored osobne molitve. 22-27 – formula blagoslova. A. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. Bez molitve nije bilo žrtve. str. Pritom su se. A. 128. Biblijski leksikon. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. osobito konik 4. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. 5. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. 25 . 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.» Enciklopedija Biblije. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. str. Br 5. str. Biblijske starine. Središnje teme staroga zavjeta. 154. kao na primjer: Br 6. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. 7. liturgijski obrasci. Pnz 27. Pridruživao im se narod. Pnz 6. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. kao i pri drugim žrtvama.

Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. U Izl 16. 1-3. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. . Prvi spomen Šabata (heb. 18) . u podne koju Danijel moli (Dn 6. okretali su se pri osobnoj molitvi. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. 2. kao npr. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. psaltiru. Osim ovoga tjednoga blagdana. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu.2. a po tome i tvorac povijesti. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. počinak)nalazimo u Post 2.5. nalazimo u knjizi psalama. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. prema Jeruzalemu. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. ma gdje se nalazili. 134. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. večernju molitvu i sl. 11). str. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. Enciklopedija Biblije.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. 23. U Izl 20.

Ponovljeni zakon 16:19-12. berba grožđa i maslina. nisana. Izlazak 12. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica.29 Blagdan sedmica. Jošua 5. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. kao tjedni blagdan. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. jeo se kruh koji se brzo mijesio. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. Krist. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. str. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. Enciklopedija Biblije. Levitski zakonik 23: 15-21. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. posvetitelj vremena. ZAGORAC. na krovovima kuća.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. U početku se Pasha svetkovala po kućama. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. 10. Enciklopedija Biblije. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.31 28 V. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. anđeo smrti ubijao je Egipćane. Marko 14: 1-2. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . a poštedio prvorođence Egipta. Izlazak 23:16.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. 1996. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. 120. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi.. str. 10-12. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. str. kad se završila žetva.30 i Blagdan sjenica. 120.

199-210.5. str. Nova godina (Roš Hašana). Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. To je nutarnji. 33 34 35 36 . 121. 121.» Enciklopedija Biblije. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). 121. Toga se dana odmaralo. Biblijske starine. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. str.» Enciklopedija Biblije.32 Dan pomirenja (Jom kippur).33 Posvećenja hrama (hannukah)34. god.» Enciklopedija Biblije. A. Enciklopedija Biblije. 152. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. Pr. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. str. Zatim bi uzeo jarca.» Enciklopedija Biblije. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici.Usp. obučen u odjeću od bijelog platna. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. 120-139. str. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. Usp. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. Osim ovih velikih blagdana. Središnje teme Staroga zavjeta. Prije se nazivao Srebrne trube.3.36 2. str. Kr. 121. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. A REBIĆ. Ondje je škropio krvlju žrtve. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. štovalo i prinosilo žrtve. Purim35 i sl. Epifan. REBIĆ. poznatoga kao žrtveni jarac.. str. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. str. 120. Veliki bi svećenik.. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen.

Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. te ima važnu. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. jedan od Jakovljevih sinova. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. Usp. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. str. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. str. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. . 156. naučavatelj i tumač Zakona.40 Svećenik. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. REBIĆ. što treba činiti i tako dalje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. str. kakav treba on biti. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. Središnje teme Staroga zavjeta. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. Biblijski priručnik.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. A. A. Levije. 158. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. u 30. 179. Središnje teme Staroga zavjeta. može li se ići u bitku i sl. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). REBIĆ.

126-127. Također su poučavali Božji narod Zakonu.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. 1990. str. Svet Novoga zaveta.. torah). Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore..41 2. Usp. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. Beograd: Pravoslavlje. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. pjevanje te završni blagoslov. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. 1986. 43 . čitanje i tumačenje Božje riječi.6. E. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. na molitvu. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu.. do ulaza. 104. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Pravokutnog je tlocrta. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. str. LOZE. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak. U sredini prostorije nalazi se almenor. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje. str. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. Ispred njega gori vječno svjetlo. 532.. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. hebr. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. Na jednoj strani te osi. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da».» Leksikon ikonografije.

22-26. Midraš. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. 44 Usp. Psalmi 5. Napominji ih svojim sinovima. i neka ti budu kao zapis među očima. Z PAŽIN. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. Zato ljubi Jahvu. 4-945 2. Povijest liturgije. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. svim srcem svojim.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. (skripta za internu upotrebu slušača). «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca. Završni blagoslov iz Br 6. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. 3. neka ti se urežu u srce. Knjiga Sudaca. 4-9. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). 4. Jahve je jedan. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. Boga svoga. kad lijegaš i kad ustaješ. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. Priveži ih na svoju ruku za znak. 3. str. 1989. 24-26 45 46 .

Usp. LOZE. 105. . str. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. Svet Novoga zaveta. 95. LEON DUFOUR.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. Enciklopedija Biblije.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. str. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja. str. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. Rječnik biblijske teologije. 47 48 49 Usp. Usp. X. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. E. 135.

41. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. str. Iv 2. propovijedao je u sinagogama (Mk 14. V. 1997. . 1993. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. DUDA. ZAGORAC.. 13. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). str. Iv 18. U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. Kristova svećenička služba. 49. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. Sjeme je riječ Božja. 22 i dalje). Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. 20-24).. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. 205. 10. 20).ISUS I 3. 22). 51 50 B. 73.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2.

Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. L.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). Iv 17. Lk 22. Evanđelje po Mateju. Daruvar: Logos. 24). ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. Lk 6. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. 23. 41-42). propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. Mt 26. D. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. Usp. 212. 16. 2-4. 1993. 1-26) i privatno (Mt 14.. 9-13. Lk 11. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje.54 52 Usp.. V.. Lk 10. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. Lk 9. 63. 34..53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. Daruvar: Logos. Grand Rapids. 21-22. Usp. Opraštanje. 28. 53 54 .) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. 49. str. 39-42. 25-27. T. Worship: Adoration and Action. Iv 11. odnosno izmirenje s bližnjima. Molio je javno (Mt 11. A. CARSON. Kristova svećenička služba. 35. Iv 18. 39-45). str. 1997. 206. Mk 15. str. 46. 12. 36. MORIS. Ivan. 9-13). Mt 1. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu.52 Isus je navjestitelj. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. Mk 14. tumačenje evanđelja po Ivanu. pred svojim učenicima (Mat 6. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. 20). 1997. Michigan: Baker Book House. R. str. Lk 5. Mt 27. ZAGORAC. već izraz njihova duha. 138. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. FRANCE.

Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. 57 . uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. rekli bi smo danas sakrament euharistije. V. WEBBER. Kristova svećenička služba. Worship is a Verb.E. On je dakle naviještao riječ Božju. a to je euharistija ili Večera Gospodnja. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. R. 13-17).»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. ZAGORAC. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. odnosno kršćanskoj liturgiji. 1992. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. 208. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja».. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza.55 Uspostavljajući dakle euharistiju. 14-20). koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja. str. 51. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. str. prepoznaje se.

blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. ZAGORAC.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. 206-207.»58 58 V. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. str. nego ispuniti’ (Mt 5. Dakle. . «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. Nisam došao ukinuti. Kristova svećenička služba. ostvarenje u njegovoj osobi. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. 14-29) i sa šabatom. 17). osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. privremeno. Sve je dakle u Starom zavjetu. pa i stvarnost kulta. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke.

zajedničkom životu. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. djelovanju. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. A nekog mladića imenom Eutiha. dok je Pavao i dalje govorio. Opet se pope. 42) «U prvi dan sedmice. nadnese se nada nj. Pavao siđe. razlomi i blagova kruh te proslijedi s .1. svladan snom. kad se sastadosmo da lomimo kruh. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’.» (Dj 2. vjerovanju i praksi prve crkve. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. Pavao je govorio prisutnima.POČECI KRŠĆANSKE 4. produži govor do ponoći. Nadalje. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. pade s trećeg kata dolje. 4. Digoše ga već mrtva. lomljenju kruha i u molitvama. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. Kako je kanio sutradan otići.

zahvalno mišljenje. molitva i propovijedanje. 16 i Dj 2. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. Teologija Novoga zavjeta. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. 16. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. 4. 42. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju.. 1987. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. I onda otputova. Novi Sad: Dobra Vest.1. F. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. . ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. 20. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. Lk 22. 180-183.1.» (Dj 20. Dakle. lomljenje kruha. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. 16). 7-12). U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. euharistija i zajedništvo. 19. Kako bilo. Usp.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. str. STAGG. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha.

2. 4. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule. 23b-25). 96-97. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. 17 i dalje). Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Usp. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. J. poslije večere. 1999. Iz Pavlovih se riječi.1. 11-12. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. . Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. dakle. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. GNILKA.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. 19. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. 2004. str.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. Teološki rječnik. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. evidentno je da apostol Pavao. RAHNER i H. Teologija Novoga zavjeta. VORGRIMLER.. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. 61 Usp. nazvani Agape. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. K.

. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. 4. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. 95. amen i hosana.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. Primjerice. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. sazivi. 3. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. 23-26. 24-31. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. molim da se upravljaju prošnje. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. ZAGORAC.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. 12. 10. 12. V. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. odnosno molitvu. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. prije svega. u Djelima apostolskim 2. 14. izrazi: aleluja. 1. molitve. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. Kristova otajstva. zahvaljivanja za sve ljude. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. Usp. 1-2: «Tako. 47. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica).40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. što je bilo i prirodno. str. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». 6 i dalje. 19. 42. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. 24.

4. što je činjenica koja se često zaboravlja. 20. 5. Daruvar: Logos. Kol 1. dakle. 30 i 32. 63-64 Usp. već za sve ljude. što je bila molitva «duhom». Daruvar: Logos. Tim 6. 3. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. 15-16. 16. Povijest liturgije. dakle. Ef 1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. Fil 2. 16-22.65 64 65 D. Njih nalazimo u Rim 8. Pastoralne poslanice. 3-5. one trebaju biti predmet molitve. ne moli samo za svoje članove. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. Z. 6-11. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. Crkva obavlja posredničku službu. J. GUTHRIE. Crkva treba moliti za «sve ljude». religijsku ili inu pripadnost. a jedan neka tumači!» (27 stih). 1 Tim 3. 1. str. 28-29. D. W. GUTHRIE. str. 2 Tim 2. 105- . Molitva «u jezicima» može biti korisna. Crkva. 1997. 1 Sol 5. Efežanima. Pastoralne. 3 – 14.. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). PAŽIN. 15-20. 2. «Ako se govori tuđim jezikom.. Pavao govori i o načinu molitve. str. R. STOTT.. moraju imati svoj red. str. 1997. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. 1 Pt 1. 22-25. sudbonosnim razdobljima. bez obzira na njihovu narodnost. Osim o sadržaju molitve. 1. 5-9 i sl. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». osim u teškim. 11-13. 18-22.

poput mnogih drugih. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Teologija Novoga zavjeta. neke razlike ipak postoje. 36 i dalje. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. Njih je vrijedno zapaziti. 106. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5.66 4. str. str.. The Ministry in Historical Perspectives. Worship in the Early Church. . 35). kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. F. GUTHRIE.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. WILLIAMS. 1988. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. Michigan: Eerdmans. Grand Rapids. str. Teologija Novoga zavjeta. STAGG. 206. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. MARTIN. 11). P. 192-195. «The Ministry of the New Testament». Pastoralne. 1/1959. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15..» 67 106. 39-52. Usp. R NEIBUHR i D. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. str. str.1. D. 42). koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti.. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). str. u: Rewiew and Expositor. Njemu čast i vječna vlast! Amen. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. F. STAGG.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom.3. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. R. 66 67 Usp. propovijedanja i naučavanja. MOODY. 1: D. Pavao i Barnaba su.

Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. dar tumačenja jezika. posebice euharistiju. U tekstovima poput 1 Kor 12. karizmatska zajednica. uvodeći učenje o tzv.1. uz sliku spontanog bogoslužja. razlikovanje duhova. 8-10. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). prezbitersku i biskupsku. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). sukladno ovome učenju. proroštvo. U tome je smislu uistinu bila živa. Naime. Pravoslavne. znanje. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. Rim 12. vjera. 28-30.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. Anglikanske i sl. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. starješinska služba i sl. Apostol Pavao govori u Ef 5. Krist je zaredio apostole. I ovi su elementi. apostoli biskupe. posebice psalmi.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. dar ozdravljanja. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. jezici. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. moć čudesa. preuzeti iz židovske liturgije. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. U katoličkoj i 69 70 .4. Taj slijed se.

Otk 1. 2. 4. 46). 1 Kor 16. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. Usp. o čemu ćemo kasnije govoriti). ali ovisno o papi i biskupima. 2. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. crkve. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. 4.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. Leksikon ikonografije.. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. pastor=pastir). 7. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. 3. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. . budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. 553. 1990. 10). str. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. u kojima se obavlja bogoslužje . Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. Zagreb: kršćanska sadašnjost. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. odnosno euharistije. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi.

str. a sv. Ad Caecillium 16. W. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. I. 72 . jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. 1984. H. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. Water.. J. Usp. nego li subotu. Ciprijan će sredinom 3. Valley Forge: Judson Press. 67)».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom..72 71 T. Word.. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. 22. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. 21. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Wine and Bread. 1989. 2). str. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. WILLIMON. ŠAGI – BUNIĆ.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. Sc.

.46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara.

stoljeća. godine. . Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. koji si nam dao spoznati po Isusu. i 130. Oče naš. zatim u 8. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. za sveti trs Davida sluge tvojega. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. 5. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2.1. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. i 10. U 9. No spis je otkriven mnogo kasnije. tek 1873. A što se tiče euharistije. godine nakon Krista.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja.

poradi svetoga Imena tvoga. 3. 3. koje si stavio da stanuje u našim srcima. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. str. Oče naš. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). Spomeni se Gospode. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. i sabran postade jedan. Neka dođe milost (charis). jer si moćan: tebi slava u vijeke. ‘Amen’. 5. ovako iskazujte hvalu: 2. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Crkve svoje (tes ekklesias sou). ‘Amen’. Povijest kršćanske literature I. 4. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. 6. A pošto se nasitite. posvećenu. ‘Amen’. za život i spoznaju (gnoseos). 4.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). Saberi je od četiri vjetra. ‘Amen’. gospodaru svemogući (despota pantokrator). 7. da iskazuju hvalu kako hoće. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. A prorocima (prophetais) dopustite. 5. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje.. Tebi slava u vijeke. koju si nam dao spoznati po Isusu. Ti si. . Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. Oče sveti. neka se obrati! Maranatha! Amen. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. 1998. X. 49. Hvalu ti dajemo. sve stvorio poradi imena svoga. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. ‘Amen’. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. ‘Amen’. ŠAGI – BUNIĆ.»73 73 T. Prije svega te hvalimo (eucharistomen).

Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. Ova je opomena slična onoj u Didache 15.74 5. str. U 15. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. 3). Stoga se krštenje. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. 5.2. ŠAGI – BUNIĆ.3. Klement također upotrebljava riječ leiturgia.75 74 75 T. . ženidba i sl.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. 2 i Heb 10. euharistija. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. str. Usp. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. 23. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. Uvod u katoličku liturgiju. Povijest kršćanske literature I. A. 82. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). ADAM. 44. hesychos kai anabausos.

Povijest liturgije. Nato. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše.Prinošenje darova . Prva apologija sv. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. 5-6. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. A narod odobravajući klikne: Amen. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. Ovaj je spis nastao 76 77 Z. str. donese se kruh. bilo da borave u gradu ili na selu.Euharistijska služba77 5.Propovijed . Usp. Justina Ovaj dokument iz 150.5. Povijest liturgije. vino i voda.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . PAŽIN. kad čitač prestane. str. 6. .Svetopisamska čitanja . Z. Koliko već ima vremena. a nenazočnima se šalje po đakonima. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti.Molitva vjernika . A poslije molitava. kako već rekosmo. PAŽIN. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke.4. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih.

108-109. JEDIN. . prezbiteri. 1972. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. što čine đakoni. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Trebinje. Kako smo do sada vidjeli. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. svećenika i đakona. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. godine po Kristu. 311. 79 Usp. Velika povijest crkve I. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. str. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. 1999. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. H.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. Vrnjačka Banja. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi.

nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. Povijest liturgije. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. jedite. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. Amen. PAŽIN.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. 10-11. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. velika zahvala i sl. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. Kad ovo činite. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. I dok se dragovoljno predavao muci. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. tebi zahvali i reče: Uzmite. Bože po tvome ljubljenom Sinu. raširio ruke trpeći. po kojemu slava i čast tebi. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. Isusu Kristu. uze kruh. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. meni na spomen činite. . str. da ih učvrsti u vjeri i istini. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. budući da ti se tako svidjelo. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. No.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo.

82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. str. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. 82 83 . ADAM. Usp. 21. svet Gospodin Bog Sabaot. Hosana u visini. Hosana u visini. 24-26. Uvod u katoličku liturgiju.83 81 Svet. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. A. svet. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi.

.

Poput carskoga ceremonijala na dvoru. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. Liturgija postaje svečanija. Uvod u katoličku liturgiju. ADAM. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. A. stoljeća biti progonjeno. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. ali i kompliciranija. Kasnije će. 25. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. godine objavio i stavio na snagu. «Milanskim reskriptom tolerancije». Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. valja ju prilagoditi novim okolnostima. kojeg je car Konstantin 313. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. 380. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. str. . o čemu će kasnije biti riječi.1. VRIJEME 6.84 Ova. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. godine. raskošnija.

i jedno krštenje» (Ef 4. 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. 6.1. A.2. 5). u svijetu vjerovan. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima.85 6. jedna vjera. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». Spasitelj). Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. 25-26. osobito glede Kristova božanstva. palij. Duhom opravdan. . Uvod u katoličku liturgiju. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. Sin Božji. U Fil 2. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. str. poganima propovijedan. U 1 Tim 3. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola. ona je postala 85 Usp. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. ADAM. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. u slavu uznesen». 5) ili «Jedan Gospodin.2. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. anđelima pokazan. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega.

Raspet. Vjerujem u Duha Svetoga. Svetu sveopću Crkvu. Mučen pod Poncijem Pilatom.. Gospodina našega. str. Oca svemogućega. Amen. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. sašao nad pakao. Otpuštenje grijeha. . Povijest kršćanske literature I.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. Sina njegova jedinoga. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije.» 86 Usp.1.2. koji je začet po Duhu Svetom. Rođen od Marije Djevice. treći dan uskrsnuo od mrtvih. T. I u Isusa Krista. uzašao na nebo. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. stvoritelja neba i zemlje. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. 38-39. umro i pokopan. ŠAGI-BUNIĆ.1. općinstvo svetih. odonud će doći suditi žive i mrtve. 6. No. Uskrsnuće tijela i život vječni. godine. Oca svemogućega. no tada još nemamo točan tekst tog simbola. sjedi o desnu Boga. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. stoljeću.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga.

Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. Crkveni sabori.2. 20-24 .. jedinorođenoga Sina Božjega. istobitna s Ocem. str.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. 15-20 88 87 Usp. pravoga Boga od pravoga Boga. Rođenog od Oca prije svih vjekova. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. I uskrsnuo treći dan. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. H. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. po kome je sve stvoreno. Rođena.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381.87 Na drugom općem saboru.1. JEDIN. JEDIN. svega vidljivoga i nevidljivoga. po Svetom pismu. str. H. Oca svemogućega. svjetlo od svjetla. Crkveni sabori. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. Usp. Boga od Boga. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. Stvoritelja neba i zemlje. ne stvorena. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. godine po Kristu.2. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista. 1980.

iako se pripisuje Atanaziju. vječnosti i svemoćnosti. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi.3. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5.1. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. nego je samo jedan Bog. Gospodina i životvorca. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . koji izlazi od Oca i Sina. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. Amen. Pisano je protiv arijevskog učenja. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. stoljeću. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru.» 6. I u Duha Svetoga. koji je govorio po prorocima. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. Autor mu je nepoznat. beskrajnosti.2. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. a ipak nisu tri Boga. «Tko želi biti spašen.

svemoguć Sin. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. želi biti spašen. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. tako da u svemu. ni tri neizmjerna. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. dakle. Tako nisu ni tri nestvorena. druga osoba je sinovljeva. a ne tri Oca. a ipak nisu tri Boga. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. Jedna je osoba Oca. Tko. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. niti rodio. taj će biti zauvijek izgubljen. svemoguć Duh Sveti. tako Trojstvo u jedinstvu. Tako je svemoguć Otac. ne tri Sina. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. Neizmjeran (immensus) je Otac. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. tako Sin. a ipak nisu tri gospodina.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. niti rodili. neizmjeran je Sin. Tako je Otac gospodin. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. nego iz njih proizlazi (procedens). jedan Sin. Tako je jedan Otac. nestvoren je Duh Sveti. kako je prije rečeno. tako Duh Sveti. nego je samo jedan Bog. nego jedan Gospodin. Duh Sveti gospodin. Kako Otac. vječan je Duh Sveti. nego je jedan nestvoreni. neizmjeran je Duh Sveti. ni Sin. Oca nitko nije učinio. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. Vječan (aeternus) je Otac. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. jedan neizmjerni. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. a treća je osoba Duha Svetoga. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. niti stvorio nego rodio. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). Ni Sina Otac nije učinio. jednako velike. vječan je Sin. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . niti stvorili. Nestvoren (increatus) je Otac. niti stvorio. Sin gospodin. nestvoren je Sin. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac.

odatle će doći suditi žive i mrtve. ući će u vječni život. u Duhu Svetomu). Jedan pak. ne može se spasiti. odnosno o Svetom Trojstvu. 89 http://www. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. Oni koji su činili dobro. nego jer je Bog uzeo ljudskost. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. Ocu jednak u božanstvu. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. To je katolička vjera.»89 6. stoljeća. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove. A jer je istovremeno Bog i čovjek. Jedan potpuno i čitav. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. do 6.2. manji od Oca po ljudskoj naravi. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. On je zbog našeg spasenja trpio.org/nauk. potpuni čovjek. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. Bog i čovjek. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. u vječni oganj. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. pristupljeno 8.katolici. uzašao na nebo. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe.2.php?action=c_vidi&id=2996. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. Potpuni Bog. . svemogućeg Oca. koji su činili zlo. veljače 2007.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. sjedi s desne strane Boga.

Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. te se stvara sve veća podjela klera i laika. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike.). Krista i Duha Svetoga. koji se počinju štovati i nazivati svetima. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod.3. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. 6. kako smo već ustvrdili. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. kosti. dijelovi odjeće i sl. trgovinama i sl. moći». Njihova tijela. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. Liturgija se. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. svećenik i sl. «Crkva se. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. susretala s pitanjem prilagodbe. ali i opasnosti. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. nadalje.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga.

JEDIN. 227. a posebice u kršćanskom bogoslužju. Velika povijest Crkve II. krsne slave kod pravoslavnih Srba. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. prosinca dan Nepobjedivog sunca. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. str. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. 1995. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. sudjelo90 H. No. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. 91 . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Pripravnici za krštenje. dajući im kršćansko značenje.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4./5. pogani su štovali 25. katekumeni. Na primjer. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike.4.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. 6. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina.

smio je.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. 285. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. krivovjerje. Velika povijest crkve II . On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. kao i neki katekumen. Usp.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. 286. str. prisustvovati samo službi riječi. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. pijanstvo. kleveta. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. H. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. To su: idolatrija. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. Zajedno s katekumenima. dakle.94 92 93 94 Usp. JEDIN.str. . shizma. nepomirljiva mržnja. ubojstvo. Velika povijest crkve II. 285. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. JEDIN. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. H. JEDIN.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. pobačaj. Velika povijest crkve II. teška krađa. preljub. H. str.

Velika povijest crkve I. siječnja. H. Na Istoku je . Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). 300. ljubavi prema bližnjima i sl. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. JEDIN. U ranom razdoblju Crkve. 288. 240. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje.str. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. H.95 U 4. Uspostavljaju se određeni blagdani. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. Velika povijest crkve II. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. str.5. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. ili 40 dana posta pred Uskrs. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. stoljeća u Aleksandriji. korizma./5. JEDIN.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. Usp. Naime. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. Već krajem 2. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. kako bi se objedinila praksa Crkve.

koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. kao što je Isusovo krštenje. Blagdan Kristovog rođenja. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. Svadba u Kani Galilejskoj). stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. dakle od 6. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. . Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. Na Bogojavljenje. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. prosinca. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. a zatim je preuzet i od Zapada. Poklonjenje mudraca Kristu. Krštenje Gospodnje te. Krist je došao spasiti sve ljude. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. 3. prosinca počinje rast Sunca. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. čudo u Kani Galilejskoj. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. kako bi narod odvratila od poganstva.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. prosinca. Od 21. prosinca. 2. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. Mitre. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. Od 4. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Božić. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. prosinca. Crkvu svoju. ne samo Židove već i pogane. Od tada.

Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. stoljeću. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. str. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. Krist posvetitelj vremena. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. 174. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. odnosno došašće. kako je svijet stvoren 25. Krist posvetitelj vremena. tj. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. Mjesto Mitre-pobjednika tame. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. prosinca. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. Polazeći. tj.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. 12). 174-175. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. . ožujka. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. ožujka. prosinca. str. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. dakle. jer bi to značilo nesavršenost. Vladimir Zagorac.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. Kao i uz vrijeme Uskrsa.

stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. godine). što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta.6. Od 4. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. 6.102 U tekstovima iz 4. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. Kaldejaca. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. Uvod u katoličku liturgiju. Didaskalija. i 5. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. stoljeća. KOLARIĆ. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. ADAM. JEDIN. 1982. str. stoljeću. 100 101 Usp. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. Istočni kršćani. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5.str. i Malabarskih kršćana. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. 289-291. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. H. A. Zagreb: Veritas.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija.100 Blagdani. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. 102 . 29. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. i 5 stoljeća kao npr. Velika povijest crkve II. Apostolske konstitucije s kraja 4. Usp. Usp. godine). O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. godine) i Kalcedonu (451. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054.

.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. Liturgika. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. FUNDULIS. Zagreb: Glas Koncila. Liturgija i život. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. 1992. 106 Na hrvatskom jeziku. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. 1999. str.I. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. 1992. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. 2005.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Uvod u pravoslavnu liturgiku. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). na Veliki četvrtak i Veliku subotu. 1986. JEDIN. 1961. za potrebe grkokatoličke crkve. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. Križevci: Biskupski Ordinarijat. N. Velika povijest crkve II. J. K. Zagreb: Prosvjeta. 2003. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save.primorska i Skendeijska. D. PAVIĆ.105 To su tri liturgije: 106 .. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26.. WARE. PAVKOVIĆ. A. J. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . O liturgiji. 278. Pravoslavna crkva. 205-239. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon.. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Uvod u sveto bogosluženje. Usp. ŠMEMAN. Liturgika 1. Kraljevo. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog.. 1965. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara. u danima pred Božić i Bogojavljenje. STANILOJE. str. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi..104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. Liturgika (skripta). 1998. 2004. travnja na blagdan Svetog Marka. H... Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. T. 1963. GRGUREVIĆ. 1997.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. 107 .

str. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije.. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova).Liturgija pretposvećenih darova. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). u četvrtak petoga tjedna. utorak i srijedu. u ponedjeljak. pogotovo uskrsnuća’. H. stoljeću. na Veliki ponedjeljak.108 . Veliki četvrtak i Veliki petak. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. JEDIN. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. 279. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. Velika povijest crkve II. Rimska liturgija se spominje već od 4. stoljeća. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja./5. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. na Blagovijesti.109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija.. stoljeću. kako ih imamo u 4. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. 109 110 .

Antiohijska skupina 1. sve do 8. sjevernoafrički i mozarabijski. stoljeća. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski). valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. Koptski obred 2. a latinski će tek 370.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. Kada se govori o rimskom obredu. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. Mozarapski ili zapadnogotski obred . Rimski obred 2. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. godine potisnuti grčki jezik. Aleksandrijska skupina 1. Abrozijanski obred 3. galski. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4.

MAJEDNORF.72 4. Vizantijsko bogoslovlje.. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. . kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama. 1985.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. Stoga će upravo 16. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije... koje su primale po nekoliko tisuća učesnika.sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. 111 Dž. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. Galski obred 5. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. No s druge strane se događa negativno stremljenje . str. Kragujevac: Kalenić. te kulminirati u srednjem vijeku. 144.

da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. 781. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760.1. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. ona još uvijek neće biti propisana.). REFORMACIJE 7. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8.. godine od pape Pavla I. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. . kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. Pipinovog sina i nasljednika. prigodom posjete papi Adrijanu I. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. Tako će rimska liturgija. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. Karlo Veliki je u Rimu. uz određene izmjene. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. – 814. stoljeća.

U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. J. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. .112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. dok se kalež vjernicima uskraćuje. Corpus Christi (Tijelovo). Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. godine.2. ŠAGI – BUNIĆ.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. To dovodi do novoga blagdana. Od 12. T. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. str. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. Od 13. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. Pričest se u 12. stoljeća. spasonosni efekt. 81-83. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga.

str. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. JEDIN. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. . Uvod u katoličku liturgiju. Usp. Velika povijest crkve III/II. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. ŠAGI – BUNIĆ. 1993. stoljeću. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. T. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu.115 Također se. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. 640. ADAM. Usp. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. 76-77. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. J. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Euharistija u životu crkve kroz povijest.. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. Mnogi od tih svećenika su bili tzv.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. 114 115 113 Usp. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. str. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. A. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. H. 36.

Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. propisi). Od 13. 7. Lekcionar i Evangelistar. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. 3.» A. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. Uvod u katoličku liturgiju. te koji se i danas nalaze u različitim. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. ADAM. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. Misala. nastaju sada malo – pomalo i upute. 37. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. . liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. Naime. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. Antifonal. str. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. Od ranoga njezinoga nastanka.

Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje.. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. Usp. smiluj nam se. Kristova otajstva. klanjamo Ti se. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. A. Gospodine Bože. kada su se grijesi ispovijedali javno. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. Sine Očev. 154.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. ZAGORAC. 1998. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. Gospodine Bože. Isuse Kriste. Kralju nebeski. odnosno pjevanje psalma.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. V. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bože Oče Svemogući.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. Blagoslivljamo Te. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. ulaz).118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. pred svima. 84. . Uvod u katoličku liturgiju. Jaganjče Božji. str. Koji sje117 118 Usp.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. slavimo Te. primi našu molitvu. – 496. Koji oduzimaš grijehe svijeta. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . Hvalimo Te. U prvome. str. Gospodine Sine jedinorođeni. ADAM.

A.. Uvod u katoličku liturgiju. smiluj nam se. Ti si jedini Svevišnji. 61-62. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. 120 121 . 241. Amen. str. Časosolov. 10-12.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. Isuse Kriste. 154. Ti si jedini Gospodin. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. No od 1048.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. Sa Svetim Duhom. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. biblijska čitanja. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Jer Ti si jedini svet.121 Nadalje slijede molitve dana. Leksikon ikonografije. Usp. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. ADAM.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. 2001. str. Usp. Usp. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. str.. Beograd: Srpska patrijaršija. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. Od 500. u slavi Boga Oca. jedinoga kralja.

svet Gospodin Bog sabaot. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Jaganjče Božji. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. 2-6). Usp. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. 1978. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. koji oduzimaš grijehe svijeta. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. Hosana u visini. . svet. smiluj nam se. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu.122 riječi ustanovljenja. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». 59. te anamnezu. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. str. Svet). Nakon pjevanja sanctusa.. koji oduzimaš grijehe svijeta. hosana u visini. 9). Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. Jaganjče Božji. «Svet. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. smiluj nam se.

80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. str. bila je prvotno svjetovni znak službe.124 7. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. godine počinje se pjevati tri puta. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. Imala je najprije oblik zvona.. Štola (naramenica. . Kristova otajstva. Sanctusa i sl. ZAGORAC.4. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. godine. Kasnije je nose đakoni. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. manipul. 687. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. 105. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. a oko 1000. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. prezbiteri i biskupi. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. palij i prsten. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). V.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. za vrijeme pjevanja Gloria. Creda. Usp. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). Od 13. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. 84-85. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor).

676685. Liturgijski simbolički govor. zelena. I. stoljeću. ADAM. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. str. kao na primjer u procesijama i sl. crna. 83-84. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. početkom 13. crvenu. bijela. zelenu. Dalmatika. Pluvijal (kišna kabanica. stoljeća. Zagreb: Glas Koncila 2005. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). vatikansko sabora). Opšta crkvena istorija. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. ljubičastu. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. a formom je bila slična dalmatici. A. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. modra. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. zelena ozna125 Usp. str. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta).. 1912.. str. Usp. 126 . ŠAŠKO.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. crnu. ŠAŠKO.. 501-502. purpurnu i zlatnu. 449-498. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. Liturgijski simbolički govor. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. Uvod u katoličku liturgiju. i to: bijelu. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. smeđa.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. str. knjiga I.. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. I. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. stoljeća. POPOVIĆ.

u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. pravih i nepravih. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. Leksikon ikonografije. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. Pričest je toliko opala da je IV. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. 128 . Uvod u katoličku liturgiju. 40. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. 379. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. ADAM. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp.127 7.5. str. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. Liturgija je postala stvar klera. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. A.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. Na primjer. str. često poprima pretjerane forme. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. lateranski sabor (1215.

). 131 . a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. Kao predstavnici spominju se iz 12. str. Velika povijest crkve III/II. Bernard iz Clairvauxa (1090. Uvod u katoličku liturgiju. Od 13 st. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. Usp. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. ZAGORAC.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». u «vrh duše». ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. – 1153. da bi se božansko najdublje iskusilo. Liturgika. st.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. 640.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. ne stari. da ne može oslijepiti. Kult svetaca. H.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu.. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju. – 1179. str. – 1164. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. Usp. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. ADAM. toga dana ne može umrijeti. 41 Ivan Gerson (umro 1429. Pored svih ovih negativnih primjera. 1969. JEDIN. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. 76-79. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. Hildegarda iz Bingena (1098.) i Elizabeta iz Schoena (1129.). str. V.

132 Latinska misa. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka.. Usp. – 1471. 132 133 A. No ona je u mnogim sredinama. Velika povijest crkve III/II. i 14. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. Grote. H. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. mistik i propovjednik pokore + 1384. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva. nerazumljiva običnom puku.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. u 13. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. Uvod u katoličku liturgiju. str. JEDIN.. posebice u bogoslužju.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. 642-643. ADAM. stoljeća došao iz Nizozemske (G.133 No bitan naglasak na propovijedanju. koji je s krajem 14.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». zasigurno će dati protestantska reformacija. str. dominikanci i franjevci. . kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. 41. posebice seoskim potpuno zanemarivana. Stoga su prosjački redovi. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista.

njemački augustinski redovnik. predmeti «isprazna vanjska stvar». . Martin – (1483. Indulgencija). zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. Držao je da se može zadržati svaki običaj. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. Za njega su način bogoslužja. kako na cjelokupni život Crkve. P 8.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. molitve. Godine 1517. – 1546. negdje radikalnije. crkveno ruho. pa tako i liturgijski. tako i na liturgiju.1. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. samo po sebi ni dobro ni zlo. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. doktor kanonskoga prava. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala.).

Velika povijest crkve IV. kad. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. No od 1523. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje».. J. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. JEDIN. H.) «Formula missae». godine u Wittenbergu se.. otpuštati. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Baalove popine.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. to znači latinsko bogoslužje.. zadržalo svoju valjanost. gdje stoji napisano da je misa žrtva. 2004. T.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik. Velika povijest crkve IV.139 Usp.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. dakako. H. poput molitava za mrtve. 136 135 «. str. Luther se. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 69-70. Usp. završeno je. . Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. str. H.» Usp. otpust je. 73. 74. grčku i hebrejsku misu. Velika povijest crkve IV. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao.. 139 138 Usp. ŠAGI-BUNIĆ.. str. JEDIN. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. 137 Prema latinskom mittere = slati. str. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. odnosno služenja misa za mrtve. bi o njemu ovisilo. Dapače. godine Luther piše: «Recite nam vi. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. 274. JEDIN. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu.

Za razliku od ovoga učenja. 1993. Na tome stojim. 330-331. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. život Martina Luthera.. BAINTON. HAMMOND. 2002.. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. str. Iz mise se uklanjanja predslovlje.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. J.143 Određeno je tako140 141 T. Luther je 1523.. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. ŠAGI-BUNIĆ.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). Euharistija u životu crkve kroz povijest. Osijek: Izvori. H. B. 142 143 . kao i zajedništva samih vjernika međusobno. odnosno definiranje liturgije. LOHSE. Usp. C. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. str.102. 1526. Zagreb: MISL. R. 2006. Usp. 210.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. 274. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. Uvod u Teologiju. str. Drugo djelo. Martin Luther. str. T.

Čl. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. Godine 1524. Opšta istorija protestantizma. BAINTON. život Martina Luthera. svijeće. ukrase. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. . Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. Na tome stojim. Naj144 Usp. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. R. 2002. 25. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. lipnja 1530. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. str. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. Luther je i autor većine pjesama u istoj. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. str. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. 104. LEONAR. 145 146 Usp. E. i svećeničku odjeću. 15. prvi tom. čl. godine.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. poput sastanaka podučavanja i sl.). a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. na augsburškom saboru. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. Ž. Članak 14. U članku 10.146 iz 1530. posebice prigodom Dana reformacije. H. Čl. Nadahnuta je psalmom 46. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. 5.. godine. 337. Luther je zadržao oltar.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu.

Evangelička crkva u RH. str.. Zapravo. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. posvećen je misi. čl.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. Augsburška konfesija. Ali Pismo nam to ne dopušta.. 24. a protiv svakodnevnog služenja euharistije. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise..»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. ukazujući na činjenicu da biskupi. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. 148 ..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. suvremeno čitanje. suvremeno čitanje.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista. str. 90. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). a ne kroz vjeru. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane. 147 Augsburška konfesija. 93. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. «.. Stoga.

2. godine. slike. B. H. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. 150 151 Usp. Umro je u bitci kod Kappela 1531. Pjevati su se mogli samo psalmi. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. str.). godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. zajednička ispovijed grijeha te otpust. No promjene u Zürichu su se događale postupno. Slijedi zahvalna molitva. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. 135. JEDIN. – 1531. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. Zalagao se za jednostavnost. THOMSON. služila se sve do 1525.)– Švicarski reformator. lipnja 1524. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. Uklonio je oltar. godine. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. Philadelphia: Fortress Press. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. svijećnjake. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. . 1985. Usp.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». 147-148. godine kao vojni kapelan. str. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. Liturgies of the Western Church. Velika povijest crkve IV. Djelovao u Zürichu. «Apostolsko vjerovanje» i 112. Drugi. molitveni dio je izostavljen..

niti raspela. str. B. 149-156. U.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. THOMPSON. Usp. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. Farel. Pored ostaloga. William (1489. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. str. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu. zahvalna molitva pastora te otpust. E.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora.153 Glede značenja euharistije. GABLER. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. Huldrych Zwingli. Umjesto oltara. zadržavajući samo crni akademski talar. prvi tom. Philadelphia: Forter Press.. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. Farel je oko 1524. 8. Duhove. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. str. 155 . godine uspostavio i red bogoslužja. LEONAR. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi».3. u rujnu te na Božić. Liturgies of the Western Church.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp.1565. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. Opšta istorija protestantizma.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. 1986. Nakon toga slijedi psalam 112. dakle samo komemoracija.. 125-139. 133. His Life and Work. Ž.

«Gore srca») Pričest . Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. Umjesto glazbe. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. Litrugija je zapravo bila služba riječi.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo .

Prvo. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. Introduction to the Reformed Tradition. – 1552.) – Njemački teolog reformacije. Atlanta: John Press. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. Veliki Petak.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). LEITH. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje.156 8. str. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. J. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. Martin (1491. Na blagdane kao što je Božić. 178-180. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. 1977.4. H. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. . godine. Uzašašće i sl. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj.. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). Prihvatio Lutherovu nauku 1518. 157 Bucer. Ulmu i Kölnu. Godine 1548. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. i radio na reformaciji u Strasbourgu.

Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. Pomolimo se». Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. 167-181. pastor je izgovarao: «Sjećaj se. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. str.158 158 Usp. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». Nakon toga. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. B. THOMPSON. Liturgies of the Western Churc. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. .

. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. 93. 185-224. Jean (1509. Za Calvina. prešao na protestantizam.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. . 104. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. Novi Sad: Dobra Vest. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. str. predodređenje. 304. B. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. LEONAR.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. prvi tom. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. str. G. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. kako smo naglasili. Opšta istorija protestantizma.161 Calvin je 1545. Usp. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. 162 161 160 Usp...-1564. str.5. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. Novi Sad. Osnove evanđeoske teologije 2. THOMSON. D. 1989. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. kao i za Luthera. E. str. Dobra Vest. BLOESCH. ČEDVIK. Liturgies of the Western Church. Godine 1533. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. Ž. O. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. Istorija reformacije. 1986.

John Calvin: A Biography. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. 41. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2.»163 163 Usp. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega.. . L. str.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. 2003. jer ih nije bilo. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. 155. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Prijevod teksta u: J. MILIĆ. T. H. PARKER. str. već sam sve uzeo iz Pisma. «Što se tiče nedjeljnih molitava.

Zagreb: Susret.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. Nashville. ROBINSON. str. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. 1997. . dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. No prije nego bi počela propovijed. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. Biblijsko propovijedanje. Sina i Svetog Duha. 164 .. Twenty Centuries of Christian Worship. stih po stih. 300. 16. str.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma.» H. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. Robert E. nebeski Oče. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. The Complete Library of Christian Worship. Webber).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. H. Amen. (ed. Tennessee: Star Song Publishing group. 1994. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice.. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. L. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. T. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. W. volume 2. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem. . moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje .

koji se. 168 Usp. humanista i pjesnik. 172-178 .98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. 633. 167 Beza. Francuski. Nakon Calvinove smrti. str. 86-87. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. str. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. psalama. i.-1605. ljubljenog.-1544. L. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. Usp.). nakon pjevanja još jednog psalma. H. J. Theodor (1519. godine. Introduction to the Reformed Tradition. protestant. Michigan: Zondervan Publishing House. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. Calvin je preveo. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. Osim pjevanja i propovijedi. prilikom bla- 165 166 T. za spasenje svih ljudi.) bio je pravnik kao i Calvin.str. PARKER. Usp. str. i za spasenje i posvećenje naših duša. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. The New International Dictionary of the Christian Church. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. 126. The New International Dictionary of the Christian Church. Grand Rapids. Clement Marot (1497. služba je bila kratka. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. LEITH. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. 1974. H. pastore i crkvu. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. John Calvin: A Biography.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. zauzimajući manje od četvrt sata.

. str. 464-498.KALVIN. Nauk hrišćanske vere. Mađarskoj. godine174 u 22. 329-355. Ž. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. Nauk hrišćanske vere. Ž. Nauk hrišćanske vere.. 474. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje.str. i sl. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. DELIMO. Ž. KALVIN. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. 161. Nauk hrišćanske vere.KALVIN. KALVIN.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. 483. 484. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. WENDEL. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. 170 171 Usp. Ž. ona su oruđa i znaci.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. 1996. barem jednom tjedno (nedjeljom). Usp. Hrvatskoj. godine. Ž. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. F. str. za razliku od Zwinglija.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. Nastanak i učvršćenje reformacije. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. Usp.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. str. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Usp. poglavlju govori o crkvenim sastancima. str. vjerom prima od strane vjerujućih. već sudjelovanje u Kristovu životu. Euharistija. niti materijalno primanje Kristova tijela. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. da pored svojeg osobnog čita169 Usp.

167. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. 186. Heidelberški katekizam. 176 .»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23.175 U 23. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje.. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. str. osim u vrijeme progonstva. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. 175 Heidelberški katekizam. str. dok je inače. ili bar da možemo otići. tako i kod javnih molitava. 2000. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. dovoljno kratka. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. Takvima se propovijed čini predugom. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut.

http://justus. 1534. – 1665. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. Cranmer. 59. propisnika o obredima i sl. misala. poput brevijara. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. Thomas Cranmer. Nakon njegove smrti.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer.anglican. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. godine. osnivač anglikanske crkve. 1986.org/resources/bcp/Communion_1548. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. 6. veljače 2007. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja).) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. godine proglasio samostalnom. str. Crkvena povijest 3.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. pristupljeno 18. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. A. za vrijeme vladanja Edwarda VI. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. s nekoliko sitnijih promjena». te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve. Novi Sad: Baptistička teološka škola. nije bio sklon liturgijskim promjenama. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer.htm. Nadbiskup Canterburya.179 priredio je 1548. godine. 178 179 180 . Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8... Stoga je za vrijeme Henrika VIII. THOMSON. Thomas (1489.

stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika.po prvi put su.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE .” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. Crkvena povijest 3. E. A. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. str. Ž. Opšta istorija protestantizma.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523.” ili “Use of Sarum. . posebice liturgiju Sarum. THOMSON. U 13. prvi tom. Koristio je također srednjovjekovne molitve. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. Usp. No. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. godine odnosno njemačku misu iz 1526. . godine. . LEONAR.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. str. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. . 61. 450. “Sarum Rite.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. Sarum liturgija. posebice kod posvećenja pričesti.složeni sustav liturgijskih knjiga.

veljače 2007. 452. 187 . više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje. Usp.. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. htm. LEONAR. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». đakonsko. Opšta istorija protestantizma.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. godine u članku 23.htm. Neki vanjski oblici bogoslužja.veljače 2007. godine. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». str.anglican. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. Ž.186 U obredniku iz 1552. poput svećeničkog ruha i sl. Istorija reformacije. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. ostali su vjerni staroj tradiciji. pristupljeno 18. Naime. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. 87. Usp. http://justus. prvi tom. http://justus. 184 185 186 O.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. E. koje je Parlament izglasao 14.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. pristupljeno 18. Usp. travnja 1552. 1986. Novi Sad: Dobra vest. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje.anglican. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. ČEDVIG..org/resources/bcp/1549/Communion_1549. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe.

prvi tom. U članku 24.). str. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. E. ali ih se ne rukopolaže za službu. str. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja.. Usp. Pored ostaloga. 339. govori se o jeziku bogoslužja. 456. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. Župama. Opšta istorija protestantizma. Ž. JEDIN. str. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. 189 190 .189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. – 1572. H. U čl. LEONAR. koje nemaju pastore. 2003.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. Velika povijest crkve IV. rujna i prosinca. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH.7. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja.188 8. govori se o značenju Večere Gospodnje. 39 članaka vjere. Uskrsa. 28. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. vjeroispovijedanje anglikanske crkve.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). Službenici su pastori. pa čak i Božića. Crkve moraju biti dolično uređene. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. lipnja. 19-23.

(3. (4. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. Vjerovanja i Deset zapovijedi. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. (5. 340. (2. Samo su takvi mogli 191 Usp. Večera Gospodnja. pjevao bi se 103 psalam.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. zahvaljivanje za stvaranje.) čitanje Pisma i propovijed. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve.) drugo zajedničko pjevanje psalma. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov.191 Godine 1556. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. H. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik. kako smo to gore naglasili). (7. Velika povijest crkve IV. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu.) molitva prije propovijedi. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. koji su ga dijelili međusobno. str. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. Nakon pričesti. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. JEDIN. .) zajedničko pjevanje psalma. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj. (6. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). Vjernici.

. koristi u liturgiji. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. Puritanci su se 1584. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. jer bi im blagovanje bilo na osudu. godine Waldegravea se. Onima.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. str. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order.193 Godine 1564. Od 1586. 287-305. «Bill and Book». Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. čist. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. proširit će se kasnije američkim kontinentom. THOMPSON. uz znatne izmijene tijekom povijesti. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. a u Škotskoj crkvi se i danas. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. 8. Liturgies of the Western Church.8. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. B. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat.

Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. THOMPSON. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. i s obzirom na pad. štovati ne možemo bez 194 Usp. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. II. godine u 21. Sinu i Duhu Svetome. dobar je i čini dobro svima. koji suvereno vlada nas svime. pjevanja psalama i sl. ne anđelima. Puritansko bogoslužje. dušom i svom snagom svojom. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu.-341. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. 1649. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. poglavlje u cijelosti: «I. str. proslavljati. Liturgies of the Western Church. osim Očenaša.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. svecima ili ikojem drugom stvorenju. Engleske i Irske. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. stoga Ga se mora bojati. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. donosimo 21. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. 311. godine. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. ljubiti. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). iz 1647. njemu jedinome. ili prema sotonskim izmišljotinama. propovijedanju. . zazivati.9. B.194 8.

III. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. divljenje. . koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. u duhu i istini. zavjetima. s pomoću Njegova Duha. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. kojeg nalazimo u evanđelju. sukladno Njegovoj volji. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. vjera. gorljivošću. svaki za sebe na samo. s obitelji. s razumijevanjem. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. ali ne i za mrtve. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. molitvu sa zahvaljivanjem. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. Boga trebamo štovati posvuda. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. ako molimo na glas. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. V. VI. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. zajedno s vjerskim prisegama. na poznatom jeziku IV. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. Molitva. poniznošću. Moliti trebamo za zakonite stvari. divljenjem. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. ljubavlju i ustrajnošću: i. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. vjerom. postom. te stvari nisu uopće vezani za mjesto.

moralnu. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. Westminster Confession of Faith. Prirodni je zakon. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. 89-95. 195 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. kršćani trebaju slaviti kao šabat. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. str. . Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. dan koji je posvećen Njemu. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. sve do kraja svijeta. ne samo da se odmara od rada. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. i djelima milosrđa. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. 2001. šabat. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. VIII. i taj dan.

zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. uzimam ovaj kruh. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. dajem hvalu.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. Određeni tradicionalni elementi poput Creda.» Usp. lomim ga i dajem ga tebi. Čini to u znak sjećanja na njega. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. 370. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. opomena. Liturgies of the Western Church. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija. THOMPSON. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. Gloria Patri.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. B.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. str. .

Glede shvaćanja euharistije.. Introduction to the Reformed tradition.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. točka.10. već sjećanje na Kristovu smrt. J. X. žrtve. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. «V. 198 W. točka. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. 226227. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. LEITH. nitko neće smatrati svećenikom. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. Istina je neuništiva. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. H. XII. ESTEP. 1986. str. – 1528. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. Novi Sad: Dobra Vest. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. R. i razumjeti ga. 180-182. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. . Misa nije žrtva. Ovo isključuje sve mise.197 8. str.. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. točka.) iz 1524..

199 Usp. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. str. VII. a ne dvoje. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. točka. ili što god Bog daje. Twenty Centuries of Christian Worship. volume 2. točka. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. 118). 216-225. Kol 1. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. 2 Sol 1 i 2. Na sastancima treba da govori jedan. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. . (Ps 86. godine. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. troje istovremeno. točka. Nakon propovjedi. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. The Complete Library of Christian Worship. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. 3.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. VIII. 2 Kor 1. 4). neka se ne pune ni jelom ni pićem. tako što će jesti juhu ili povrće.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. odnosno pokajanjem za grijehe. Prvo. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. Kada se braća saberu. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze.

. str. bratskih crkava. 236-238. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. agape. 1 Kor 11). neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. slobodnim crkvama reformacijske baštine. kao i istomišljenici. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. R. ESTEP. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. Lk 22. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. Fil 2. XI. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. poput anabaptista nisu 200 W. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. 1 Pt 2.4. točka. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. poput menonitske crkava. Baptisti. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. Kad su braća i sestre na okupu. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. stoljeću. 3. Mk 14. Istina je neuništiva. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. 2 Kor 2.poslušnost Rim 2. 10.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. Rim 8. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. . pojedinih baptističkih crkava i sl. 1 Iv 2. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. 2 Sol 1. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. 1 Pt 1). no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja.

. The Complete Library of Christian Worship. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. volume 2. Godine 1695.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. Twenty Centuries of Christian Worship. duhovno i jednostavno. 232. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. str. 201 Usp.

imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil).11.2. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je. Uvod u teologiju. 202 T. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8.11. 209. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. kako smo vidjeli. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. a ne svećenik.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. . C. odnosno svim protestantskim crkvama 8.11. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne. HAMMOND. 8. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove.1. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. str. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor.

koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. 214-229. Velika povijest crkve. Starješine. str. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. KALVIN.. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha. John Calvin A Sixteenth Century Portrait.11.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. 306-307. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne.. JEDIN. odnosno uvođenja narodnoga jezika. 204 Usp. W. str. u njemu je potpuna i završava se u njemu. Nauk hrišćanske vere.204 8. Treba 203 Ž. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. mire Boga s ljudima. BOUWSMA. IV. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. . Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. H.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. str. J. 490. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji.3.

propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja.) . G. 94.5. bila uglavnom čin svećenika. kako smo već ustvrdili. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. ali ne i bez Riječi. BLOESCH. A. nisu razumjeli latinski jezik. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. G. već tumačenje biblijskih tekstova. Osnove evanđeoske teologije 2. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. ali sakrament ne može postojati bez Riječi. str. 206 D. koje nisu samo kratke homilije. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena. W.11. 95.11.4. Von Ordung Gottesdiensts. liturgija je. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. Što više. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. Tako propovijed postaje edukativnog. str. pa čak i da se ne skupljaju. (Prijevod iz: M. 35. da ne čitaju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. BLOESCH. Osnove evanđeoske teologije 2. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. LUTHER. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. 12. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. odnosno poučnog karaktera.»206 8. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. U slučaju nužde.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. 8.

odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca. . u anabaptista. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi. U pojedinim krugovima. kao npr.118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku.

– 1563. VATIKANSKOG 9. JEDIN. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. H.. a izvorno stanje ponovo uspostavi. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa.. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. Liturgijska obnova u XX veku. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. Velika povijest crkve IV. a ne prave vjere. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća. SABORA 9. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. 2001. . 404-405. također. razmatrajući disciplinarnu problematiku. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II.» V. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima.1.208 207 Usp. Zabranjeno je.. VUKAŠINOVIĆ. 27-28. Vršac: Fideb. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. str. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. načina vršenja bogoslužja. Beseda: Novi Sad.207 Sabor se. str.

.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti.). rujna 1562. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. 43. str. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. nego njeno posredovanje. 33. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. ADAM. .Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. Sabor je 17. Povijest liturgije. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. statičnosti i beživotnosti bogoslužja. Uvod u katoličku liturgiju.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. A. .Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). valjanost sakramenata i sl. PAŽIN. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . Usp. str. Z. godine proglasio dekret o misi.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni.

a da nije propicijatorna. neka je izopćen. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. Sakramenti. 2. neka je izopćen. 3. COURT. 7. da ceremonije. neka je izopćen. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu.. zadovoljštine i druge potrebe. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. 1997. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. da misni kanon sadrži zablude. Ako netko rekne. Đakovo: Forum bogoslova. Ako netko rekne. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. 306. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. pa da se s toga mora ukinuti. neka je izopćen.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. za grijehe. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. Ako netko rekne. str. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). kazne. Ako netko rekne. neka je izopćen. . Ako netko rekne. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. ili da se ona po ovoj ukida. ona se smatra kao relativna žrtva. 4. 5. neka je izopćen. Ako netko rekne. Ako netko rekne. 6. ili da koristi samo primatelju.

Narod i dalje ništa nije razumio. 43. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Ako netko rekne. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. posebice u nedjelje i na blagdane. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. ŠAGI-BUNIĆ. A.213 «Nasuprot protestanata.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. Božja 212 213 T. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. . pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. No to se nije dogodilo. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. ADAM. neka je izopćen.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. str. neka je izopćen. Uvod u katoličku liturgiju. zadržan je latinski jezik. Usp. osim ako se izuzme povremena propovijed. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. Što više. str. 318-319. neka je izopćen. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. Ako netko rekne. 9. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. pa da ih stoga treba ukinuti. 8. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku.

A.1. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. vatikanskom saboru. 65.-1914. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. Usp. i 20. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. vatikanskog koncila. Uvod u katoličku liturgiju. Usp. str. ZAGORAC. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo.2. Liturgijski pokret 19.216 9. Papa Pio V. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. Kristova svećenička služba. PAŽIN. V.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). Papa Pio X. studenog 1903.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. Povijest liturgije.2. (1903. stoljeću.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. 33. str. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. stoljeća 9. 260. kod procesija i različitih pobožnosti. . godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. str. ADAM. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. godine.

participatio actousa) vjernika u bogoslužju. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. rujna 1909. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve».). V. što je liturgija. studenog 1874. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. Liturgijska obnova u XX veku. str. godine pridružio Benediktincima. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. rođen je 5. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. Nakon I. – 1946. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. Lambert Beauduin. već od 1921. VUKAŠINOVIĆ. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. Usp. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. godine. godine. svjetskog rata. U samostan Maria Laach. godine. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. tada još uvijek latinskim jezikom. . str. rođen je 27. stupio je u 21 godini. 44. 26. VUKAŠINOVIĆ. Usp. V. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. Liturgijska obnova u XX veku. kolovoza 1873. godine a zaređen za svećenika 1897. što su sakramentalni obredi i sl. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve.

Opšta istorija protestantizma. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16.. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. među anglikancima se pojavljuje tzv. 2002. umro 16. treći tom. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. str. 322. kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. godine. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. E. Oxfordski pokret. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. – 1872. LEONAR.2. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove.). Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima.). U Engleskoj. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. kolovoza. .219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. Ž. – 1861.). rujna 1882. 1800. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima.2. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». stoljeću (narodni jezik. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.

Godine 1824. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. kao što su to. Umro je u Birminghamu 1890 godine. liturgija. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. treći tom. vjerske proslave. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. LEONAR. Zbog toga se on 1842.veljače 1801. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. Opšta istorija protestantizma. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. imale Katolička i Pravoslavna crkva.1865. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. po njegovu shvaćanju. Ž. E.1836. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. 326329.). Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. Richard Hurrell Froude (1803. imenovao kardinalom. Isaac Williams (1802.). . bio je zaređen za svećenika u Rimu. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. postovi i sl. Godine 1847. . str. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”.220 220 Usp. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. postao je anglikanski đakon. Njima se pridružuje John Henry Newman. episkopat.) i drugi. . crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu.godine. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. . Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. između katoličanstva i liberalizma. kada je završio studije u Oxfordu. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja.1866. Ušao je u Oxfordski pokret.

Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. . vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. Anglokatolici tiskaju 1933. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. godine. godine kao prvi službeni dokument sabora. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. 37. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. stoljeću. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. 1972. Ali drugog puta nema. prosinca 1963. T. ŠAGI. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću.. a Božji je narod gledao iz daleka. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. više-manje rezervirano samo za svećenike. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu.3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području.»221 221 Usp. 9. II. godine Engleski misal. do 1965.BUNIĆ. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno.

Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. grčki i latinski. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. Obrazloženje. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. ADAM. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. str. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. što se njima kao Bizantincima. stoljeća). da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. što su ga. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika.73. to dopuštenje. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. .3. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». braća Ćiril i Metod.»222 222 A. naime hebrejski. Uvod u katoličku liturgiju. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. nije činilo neobično. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9.1. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. Na kraju je ipak papa Ivan VIII.

Sorbonski student i pariški profesor. temeljem odluka II. te sinoda iz 1063. godine. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. F. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru.. Osora. pod prijetnjom izopćenja. Juraj iz Slavonije (umro 1415)..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. Naime. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. F. . Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Krka. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. a 1927. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. Senja kao i svi istarski biskupi. Splita. ŠANJEK. i 1060.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. Trogira. Raba.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). Zadra. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. 1996. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. ožujka 1965. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. Nina. 81-82. str. još od 10. Usp. Jeronima». no samo tamo gdje su već bili u uporabi. godine. 95. U Rimu je 1905. Knina. ŠANJEK. Šibenika. 224 223 Usp. str. nakon čega će se. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7.

smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. nakon I. 40-42. Ekumenska trilogija. godine. Zagreb: Prometej. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. za 1935. katoličkog liturgičara. dok su njihovi protivnici. Ekumenska trilogija.225 Odluke II. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. M. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. KOLARIĆ. «Grgurofobija».» J. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. KOLARIĆ. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. Nijemci i Francuzi. godinu. godine.. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. str. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa.str. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. 2005. kao služba Božja zajednice. KALOĐERA. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. 653-654. svibnja 1937.. 647-659. 1935. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. Usp.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. str. . stoljeća. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. J. 1871.

27. Konstitucija o liturgiji. upozorenjima. 228 . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju..226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. 1. ŠAGI-BUNIĆ.. str. 2. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. u: Drugi Vatikanski koncil. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. 37. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. 170.. dakle. osim gdje postoji posebna povlastica. Ipak. 1985. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. str.»227 Sabor je. Do sada. T. ponajprije u čitanjima. 1972. Ali drugog puta nema. dokumenti. 1993. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. u nekim molitvama i pjesmama. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik.228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. M KIRIGIN. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

31. čitači. 30. odnosno da vrše «ono što na njih spada». M KIRIGIN. pripjevima. Konstitucija o liturgiji. psalmima. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja. str. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. u: Drugi vatikanski koncil. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. dakle. 29. odgovorima. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. 33). tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. str. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. kretnjama i držanju tijela. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28.3.2. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. 230 229 Usp. . Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. 23-25.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. neka se vodi briga o usklicima puka. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. pjesmama kao i o činima. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. bio služitelj ili vjernik. 147.»229 U konstituciji se. U liturgijskim obredima neka svatko. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima.

ne svi jednako. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. o Crkvi». naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. u: Drugi vatikanski koncil. .3. str. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju.. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. 232 233 . 1993. nego jedni na jedan a drugi na drugi način.3. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. bio klerik bio laik. 307. str. str. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. no nisu u «suodnosu manje – veće. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma). izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života.. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. a još manje kao nepravo – pravo. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. dokumenti. Katekizam katoličke crkve. Biblije.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. tako svi. Koncilske teme. 63. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. bilo prinosom bilo svetom pričešću. 1992. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. 109.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju.233 9. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. Usp. puku. DUDA. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u kojem svatko.nego s drugog stajališta na drugoj razini». B.

Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. iz njega se pjevaju psalmi. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 33. zazivi i liturgijske pjesme. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. str. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. izrečenim još u 16. Rimokatolička crkva je na II. neka se svestranije otvore biblijske riznice. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. njime su nadahnute i prožete molitve. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. . u: Drugi vatikanski koncil. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. 2.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. 25. stoljeću.

GELINEANU i drugi. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». str. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. vatikanskog sabora. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja.. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II.. J. KIRIGIN. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. ne samo kao pukog liturgijskog obreda.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. M. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. vjernošću i molitvom. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. 53. 165. 238 Usp. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. Konstitucija o liturgiji. str. 165. str. 236 237 Usp. 219. 2/95. Đ. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora.237 Do II. rezultiralo je angažiranjem laika. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl.. GELINEANU i drugi.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». 1973. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. «Služba liturgijskog čitanja». HRANIĆ. br. .

M. ona je dio same liturgije. u: Drugi vatikanski koncil.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. 220. propovijed je dio svetog obreda. str. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. naime. 33. budući ih je predvodio samo svećenik.3. 240 241 . Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. pa narod molitveno. KIRIGIN. str. uz to još na nerazumljivom jeziku. 220. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. Homilija se veoma preporučuje. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. krizme.»241 9. Usp. sprovoda i sl. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta.4. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. i to pod vidikom koji je ondje uključen. Pisma.240 «U liturgiji. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. Konstitucija o liturgiji. dakle. vjenčanja. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. KIRIGIN. M. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. moralne i ine teme.»239 Propovijedanje. Konstitucija o liturgiji. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. Neka se to nikako ne propušta. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života. osim zbog teških razloga. str. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv.

35. za one koji s vlašću nama upravljaju.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. u: Drugi vatikanski koncil. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. istu moći predvoditi i vjernici laici. str. dok će na Zapadu. Sveopće molitve vjernika I. a manje molitelj.4. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. No. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. ili Gospodine usliši nas i sl. 9. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. za one koje tište razne nevolje. «53. 1995.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. vatikanskom saboru.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. odnosno molitvu vjernika. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. . Usp.

Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. 1988. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava.. križ (bez raspela) i sl.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. štole i sl. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe.244 evangeličkih. 245 The alternative Service Book 1980.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih. London: SPCK. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. The Book of Occasional Services. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. 1980. New York: The Church Hymnal Corporation. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. 247 Usp.). po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. . vatikanskog koncila. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl.

responzijalnih molitava. . liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. The Renewal of Sunday Worship. a Roy Pearson je 1990. 249 The Complete Library of Christian Worship. posebice među američkim baptistima. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. Godine 1989. 9. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. 10-11. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. godine te ista knjiga iz 1994. 1. The Book of Common Order. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. za pastore i laičke vođe). volume 3. organizirana je. Gart House je 1989. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja.249 Utjecaj II. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. poput litanija. str.4. 1979. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. Edinburgh: The Saint Andrew Press. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979.

330-331. str. lat. Tennessee: Star Song Publishing group. Liturgijska godina. Robert E./2007 liturgijska je godina C. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. 33.252 U liturgijskim promjenama II. 25. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. Nashville. lectionarium «knjiga čitanja». lectio «čitanje».). A.. volume 3. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. . B ili C. Webber). Odatle i liturgijski službenik. od prve biblijske knjige. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom. vatikanskoga sabora. The Renewal of Sunday Worship. (ed. 1993.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. godinu B i godinu C. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. i godina II. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar. str. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. 252 Usp.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. u: Drugi vatikanski koncil. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. The Complete Library of Christian Worship. lektor odnosno čitač. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja.

888-1001. čitanje iz apostolskih poslanica. PERHAM. str. 17. 609-643.. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. 258 Usp.. 1981.. M. 110-121. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. 1997. 1990. A Priest’s Handbook. posebice oko Božića. Usp. 295-326. Book of Common Worship. HATCHETT. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja.254 luterani. U adventu. D. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). 590-591. 1994. 1998.. U radne 254 Usp. 324-327. The Ceremoniest of the Church. M.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. The Book of Common Prayer. božićnom vremenu. Book of Common Order. 1033-1095. Morehouse MP Publishing. za Uskrs Ivanovo evanđelje. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. str. str. 255 256 Usp.255 reformirani. Commentary on the American Prayer Book. te iz evanđelja. Godine 1983. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. Celebrate the Christian Story. Ivanovo evanđelje čita se svake godine.256 prezbiterijanci. 1993. str. London: Holy Trinity Church. G.. str. korizme i Uskrsa kao i u godini B. New York: Oxford University Press. Edinburgh: Saint Andrew Press. U godini A čita se evanđelje po Mateju. Lousville. New York: The Seabury Press. J. MICHNO. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. 257 . korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije.. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. Usp. Kentucky: Westminster/John Know Press. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. Pjesmarica Božjega naroda. str.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve.

Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. D. Lekcionar ima mane i prednosti. a druge prenaglase.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska. . Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. Mali liturgijski leksikon. Osnove evanđeoske teologije 2. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 138. u pravilu se čita i određeni psalam. str. Svaki formalizam može biti negativan. 260 259 Usp. str. Međutim. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. . BERGER. smrti i uskrsnuća. lekcionar ima i prednosti: . Pored tri liturgijska čitanja.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. BLOESCH. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. R. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma. 101. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. G. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju.

Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). Sada je narod. 13.str. K. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. 1997. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). Liturgika. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. 262 . Calvin je uredio pjesmaricu psalama.. Book of Common Worship. 611-783.Časopis Pravoslavne eparhije sremske. himnografija i heortologija. KERN. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . Ova je praksa i ranije bila poznata. kako na Zapadu tako i na Istoku. 261 Usp.261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. Usp. no uglavnom je bila pridržana zboru.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. vjernici drugi.

.

Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. nedjelje i Gospodnji blagdani). Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. Duhovi. 1981. jest liturgijska crkva. Bogojavljenje).263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. Presveto Trojstvo). prigodne. crkva. .BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10.1. vjera. Uzašašće. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. sprovod. krštenje. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. po reformatoru Martinu Lutheru). nedjelje kroz godinu. poput evangeličkih crkava u svijetu. Uz svako liturgijsko razdoblje. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. Stara i Nova godina. sveta sedmica. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. Božić. uskrsno vrijeme – Uskrs.

146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te).. Talari mogu biti i druge boje.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. Božjih zapovijedi. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. kako se prema Bogu treba odnositi. str.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. npr. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). 139. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. 266 . Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka.htm. bijele u skandinavskim zemljama.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu. O liturgijskim bojama vidi više na str. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena. «Tzv. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. ADAM. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. B i C liturgijsku godinu. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove.». te na blagdane.-143. Reformatorstvo je. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16.-82. dogležnjica. odnosno rimske običaje. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. Uvod u katoličku liturgiju. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. odnosno primljena u luteranstvu. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’. 85. odnosno lekcionar za A. veljače 2007. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća.» A. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora.. tj. Beffchen) koje označavaju 10. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. duga haljina evangeličkog svećenika. 80.. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu.evangelickacrkva-zagreb. st. pristupljeno 9. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha. http://www.. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv.

obično nekim prikladnim biblijskim stihom. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. svim ljudima dobre volje. Svećenik naviješta oproštenje grijeha. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. Kako bijaše na početku. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. ima i svoje liturgijsko značenje. moleći molitvu pokajanja. raspelo i otvorena Biblija. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. koja se naziva oltarska slika. . Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije.267 Nedjeljama. Naime. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». tako i sada i u vijeke. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. do vijeka Amen». i od vijeka. Amen».

269 .148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. 225 do 237. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. svakog pojedinca. završavajući s: «Riječ Božja je istina. kao i za mir u svijetu..). svećenik moli veliku molitvu. djecu i mlade. str. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. 268 Usp. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». žive i one na samrti.268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. U nju uključuje cijelu općinu. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. Narod odgovara: «Amen». 66-67. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». Okrenut oltaru. Svećenik. Evangelički katekizam. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. narod pjeva treću pjesmu. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. Usp. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. druge crkvene općine. izgovarajući Aronov blagoslov. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». Pjesmarica Božjega naroda. udovce i udovice. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. okrenut narodu. (pretisak iz 1902. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. Narod odgovara: «Amen». starce i osamljene zdrave i bolesne. 1993. Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. str.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

Jeremiaš Lednicky. 4. 2007. Introit. Adam Plintovic. Završna molitva. introitous = ulazak. 15. duhovski ciklus. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. Pjevanje evanđelja. Apostolsko vjerovanje. Antifona. 13.. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. Štefan Leška. 6. Velika Molitva koja se završava s Očenašem. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. 8.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. . Osim pjesama. 10. Samuel Palumbiny. D. praznični i sl. ili sviraju orgulje. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). 9. 14. v. Pjesma (prvi stih). i ml. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. ova pjesmarica sadrži i molitve. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). 276 Lat. koji po D. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1.Jakobei). Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. molitve u molitvenim knjižicama. 3. 02. Amen. Gašpar Motešicky i dr. 11. 7. Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. Jan Blaisus st. Himnus (pjesma prije propovijedi). A to je bila velika sreća za evangelički a. svim ljudima dobre volje. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). Propovijed. uskrsni ciklus. SAJAK. 12. Narod odgovara: i s duhom tvojim. homilije i sl. slovački narod». Narod odgovara: i na zemlji mir.276 2. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. božićni ciklus. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). Aronov blagoslov. 5. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). Molitva dana (kolekta). Pjesma za milost.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

2. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. 10. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Istentiszteleti rendtartás.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega.2. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. križa i sl. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. 1985. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). bijelu košulju i crnu kravatu. 1988. 283 Istentiszteleti rendtartás. najbližu nedjelju 31. 284 . bez slika. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. križa i sl. Duhove. U crkvama se. na Uskrs. Zidovi crkava su čisti. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. Amen».

Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. te molitva pokajanja. Kod služenja Večere Gospodnje. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. nas prenio u vječno slavlje? 4. te druga glavna pjesma. te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika).Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. Obećavate li. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Iza toga se daju obavijesti. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge.

Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Forum.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. . biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj.. večernju i euharistijsku službu. O reformatskoj crkvi. 1921. Knjiga zajedničkih molitava. a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». Oca i Sina i Duha Svetoga». Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. str.2.3. 2003. molitva Očenaš. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. godine.285 10.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». Aronov blagoslov. 125-135. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. KIŠ. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. 125-135. Novi Sad: J. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». 2005. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. Obrednik sadrži jutarnju.. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. P. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. str. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva.

Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. đakoni i pastori. Narod odgovara: «Amen». Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. korizma. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Preobraženje. Službu riječi mogu obavljati lektori. . ljubičasta (advent. konfirmacije. obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. Uskrs. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). vjenčanja). Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. Duhovi. Dan reformacije i sl. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici.). usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. sprovod). Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. službe krštenja. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». crvena (Duhovi. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. đakoni i pastori.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). a vjernici mole vlastitim riječima. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. Spasovo. i prikloni srca naša zakonu svome». Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. slobodna.

Nakon toga slijede kratke obavijesti. 292 293 . Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. 1993. Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. smiluj nam se. Usp. te se pjeva zajednička pjesma. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. i upiši sve svoje zakone u srca naša». Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. 290 291 289 The Book of Common Prayer. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). str. 1990. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. 47. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. Book of Common Order. Edinburgh: Saint Andrew Press. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. Knjiga zajedničkih molitava. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. str. 1994. Lousville. nakon čega vjernici sjede. 73-84.New York: Oxford University Press.289 Slijedi molitva pastora. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. Book of Common Worship. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD).160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. Kentucky: Westminster/John Know Press. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma.

Gospodinu našemu. oprostio vam grijehe vaše.9. smiluj nam se i oprosti nam. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. Amen. Amen. sada i dovijeka. 14. Po Kristu. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. očisti nam misli srca. 4. 1 Iv 1. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. djelom i propustom. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. riječju. 8.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. Gospodinu našem. Amen. Amen. po Isusu Kristu. 16. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. sve želje znane i sve tajne otkrivene. Heb. . niti svoje bližnje kao same sebe. Pastor moli: Svemogući Bože. 29-31. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. mišlju. na slavu tvog svetog Imena. Poradi sina svojega Isusa Krista. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. pred tobom su sva srca otvorena. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. postoje i tjedni sastanci (tzv. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima.. prikupljanjem milodara. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. 301 Obrednik Baptističke crkve. Ekumenska trilogija. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. veljače 2007. Pojedini pastori prilikom krštenja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. 8. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. 495-496. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama.»300 Rukopolažu se pastori. KNEŽEVIĆ. str. . 1999. J KOLARIĆ. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. starješine i đakoni. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. Usp. E-mail upućen Jasminu Miliću. te pastorovom blagoslovnom molitvom. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R.

treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. To mogu biti i starija djeca. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. . službu krštenja. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. službu vjenčanja.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju.303 i druge. Zagreb. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. službu sahrane. službu prinošenja djeteta. ali nikako novorođenčad).166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. uglavnom prevedene s engleskog. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. pjesme duhovne. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. 1998. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. službu ordinacije pastora. Pjesme duhovne. a koje su se u prošlosti više isticale. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. Savez baptističkih crkava u RH. službu dana Gospodnjega. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. Ovdje smo dali osnovne naglaske. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. Duhovne pjesme. 1966.

metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. službu vjenčanja. službu ordinacije pastora. U toj su školi studenti. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik.4. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. i početkom 20. službu sahrane. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. službu prinošenja djeteta. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. 10. službu dana Gospodnjega. 1999. počevši s Agnezom Ozman. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. . Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. službu krštenja. stoljeća. SAD).

U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. starije i suvremene gospel pjesme. korusi. Prvi. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. uniformiranom bogoslužju. pljeskat će rukama (Ps 47 1). Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. 2. U nekim je crkvama 306 S. 8). Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. Zagreb: Bogoslovni institut.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. JAMBREK.-272. 1 Tim 2. str. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje.) to slavljenje može trajati kraće ili duže. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. . pa i u organiziranju bogoslužja. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. psalmi. 271. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori.. ne može se govoriti o jednom. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. pjevanje biblijskih stihova. 2003. 18). primjerice: tradicionalne himne. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova.

radost spasenja. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. težnja za nebom. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. Pjesmarica. predanost. pentekostne pjesme. hvala i veličanje Boga. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice.308 Iz tiska je 2006. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. 310 Usp. ljubav.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. uzdanje. Pjevajmo Gospodinu. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. potrebom izlječenja i sl. utjeha. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. . Zagreb: EPC “Radosna vijest”. bilo da se radi o obraćenju. trpljenje. veljače 2007. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». 1991. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. molitva. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. 16. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. S. JAMBREK. Daruvar: Logos. 206. evangelizacija. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Chorusi. poslanje djece Božje.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. 2002.

U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. JAMBREK. Crkva cjelovitog evanđelja i sl.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. Od blagdana slave Božić.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. muškarci muškarcima). Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. poput Save311 Usp. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. a zatim molitva i slavljenje. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. Karizmatske crkve. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. Uskrs i Duhove. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. 16. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja.170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. 312 . Savez crkava Riječ Života. koja uobičajeno traje oko 45 minuta. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». Nakon slavljenja slijedi propovijed. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. čitač(i) Svetog pisma. S. veljače 2007.

10.. Adventistički crkveni priručnik. str. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. 314 315 . Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. Zagreb: Znaci vremena..314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti. 249-266. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. Nastala je u Americi. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. Adventus = dolazak). subotu. u prvoj polovici 19. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. stoljeća. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije.. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. 8-10). 75-76. 1992. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. godine.5. te svetkovanje subote kao sedmoga dana. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak. 2001.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života.. Godine 1861. Usp. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat.

1995. himne Isusu Kristu.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. Zagreb: Znaci vremena. . 316 Kršćanske himne.

prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. pogreb. odnosno svaka tri mjeseca. život kršćanina. Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. posvetu molitvenog doma. Adventisti. Biblija. 317 Priručnik za propovjednike.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. 203. Ne rabi se liturgijska odjeća. molitvu za bolesne i vjenčanje. 318 319 . 187-259. Ona je više od puke uspomene. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce.). početak gradnje. str. molitve i litanije za određene prigode. posvećenje djeteta.. radosna vijest.. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). Gospodnju večeru. 1995. Usp. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. 196-197.. str. poslušnost i služba Bogu. preuzimanje novog okruga. već prikladno civilno odijelo. jedni drugima peru noge. kršćanski dom. Što adventisti vjeruju.318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. str. Što adventisti vjeruju. blagoslivljanje doma.. krštenje. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. prigodne pjesme.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Uskrsa i sl.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje.

godine. nakon smrti Johna Wesleya. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. stoljeću nastala u Engleskoj. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. pored svog zanimanja u svijetu. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija). Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. imaju i sposobnost propovijedanja. No. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. grupe seniora. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. priredio je 1874.»321 No u svijetu. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10.. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www.met0odisti.. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. No. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed.hr/ 321 . grupe za slavljenje.6. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. John Wesley.

Jedna povijest crkve. BROADBENT. B.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. BROADBENT. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. 297. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. ima ih preko 6. Naime. str. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. John Wesley je. 295. H. da ulaze među najbolje što su ikada napisane.»324 322 323 Usp. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. Propovijedao je po crkvama.» E. THOMPSON. str. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. Liturgies of the Western Church. H. – 1770. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. str. ali i po kućama i na otvorenom. George Whitefield (1714. Jedna povijest crkve. u blizini Bristola. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. koja su taknuta Duhom Božjim. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. Zagreb: Kristova crkva Betanija.000. .. 415-434. 1989. ali je imao puni udio u njegovom radu. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu. 324 E.000 propovjedi.). Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. Brat Johna Wesleya. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti.

Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. nedjeljnu školu. Novu Godinu. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Prije II. Pastori. str. Novi Sad: Metodistička crkva. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. 1938. vjenčanje. Slavopoj. metodisti su 1938. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju.. omladinski sat. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. 62. Božić.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. Usp. trezvenjački sat. The Worshipbook. svetu pričest. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. U Makedoniji je. na makedonskom jeziku. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. advent. . dječji sat. Usp. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. Philadelphia: The Westminster Press. krštenje. zbirka duhovnih pjesama. konfirmaciju. sprovod.-64. štole i sl.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. Uskrs. molitveni sat. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. zbirka duhovnih pesama. 1972. vjenčanje i za sprovod. rukopolaganje za đakona i starješinu. uskrsni post (korizmu). i obrede za: primanje u članstvo crkve. kako smo rekli.

Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. bez propisanih molitava. to su sljedbenici tzv. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. Poje- . odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. slobodnih protestantskih crkava. prve kršćanske Crkve. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. liturgijske odjeće i sl. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. pa sve do naših dana. Kako smo vidjeli. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. on je bio različit.

Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. Uzajamno upoznavanje.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. crkve koje prakticiraju tzv. radosni328 Usp. BARTH. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. no on je i naš Kralj). liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. slobodno bogoslužje. . Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. glasnoj molitvi i sl. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. K. 78. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj.. God Here and Now. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. Međutim. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. jedno za drugim. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. s druge strane. dopunjavanje. posebice pentekostne i karizmatske crkve. slobodno bogoslužje. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. London: Routledge and Kegan Paul. str. Mnogi anglikanci. 1964. smirenost i tišina.328 No. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija.

obavljana u redu i disciplini. odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. . bogatija. Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom.

.

1988. Lousville. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1978 Cithara Sanctorum. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy).BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. 1983. Časosolov. Beograd: Srpska patrijaršija. 1996. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Kentucky: Westminster/John Know Press. 1994. Bratislava. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. 1993. 1998. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. 1999. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). 1882. . Božanska liturgija Svetog apostola Marka. 2001. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Book of Common Worship. Zagreb: Glas Koncila. Edinburgh: Saint Andrew Press. Budimpešta. Book of Common Order.

Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Kršćanske himne. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. Istentiszteleti rendtartás. Knjiga zajedničkih molitava. 1995. Evangelicky zpevnik. 2002. 1921. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. 1991. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. 1981. Pjesme spasenja. . Obrednik Baptističke crkve. 1999. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. 1995. Evangelická cirkev a. 1966. Daruvar: Logos. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. Pjesmarica Božjeg naroda. Pjevajmo Gospodinu. 2003. 206. Énekesköny. Zagreb: Znaci vremena. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. v. Evanjelicky spevnik. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. 2000. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1985. Pjesmarica. na Slovensku. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj.

The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. The Book of Common Order. 1972. London: SPCK. Živa voda. Služebnik. New York: The Church Hymnal Corporation. Savez baptističkih crkava u RH. 1933.. 1998. Barth. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Augsburška konfesija. The alternative Service Book 1980. The Worshipbook. Ostala literatura Adam. 1990. 2002. Uvod u katoličku liturgiju. život Martina Luthera. Philadelphia: The Westminster Press. The Book of Common Prayer. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. 1986. . zbirka duhovnih pesama. Na tome stojim. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. London: Routledge and Kegan Paul. 1988. Karl. 1964. God Here and Now. Ronald. 1995. Zagreb: MISL. Bainton. Sveopće molitve vjernika I. 1980.New York: Oxford University Press. suvremeno čitanje. Adolf. H. pjesme duhovne.. The Book of Occasional Services. 1979. Evangelička crkva u RH.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. Zagreb. Novi Sad: Metodistička crkva. Edinburgh: The Saint Andrew Press. 1938.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Duda.. 1993. Broadbent. 1997. Grand Rapids. o Crkvi». 1993. Zagreb: Kristova crkva Betanija. 1989. 1999. Dela apostolska. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.. Michigan: Baker Book House. A Sixteenth Century Portrait. . 1993. Franz.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. u: Drugi vatikanski koncil. Bouwsma William j. E. 1989. 1989. Court. Čedvig. 1988. Carson. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. New York. Sremski Karlovci. Bloesch. Rupert. 1993. Vrnjačka Banja. 1998. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Donald. dokumenti. Biblijski leksikon. John Calvin. 1986. Worship: Adoration and Action. Biblijski priručnik. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Osnove evanđeoske teologije 2. Oven. Istorija reformacije. Đakovo: Forum bogoslova. Delimo. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Žan. Mali liturgijski leksikon. Trebinje. Sjeme je riječ Božja. 1984. Oxford: Oxford University Press. Sakramenti.. Novi Sad: Dobra Vest. Jedna povijest crkve. Bonaventura. D. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. Novi sad: Dobra Vest. H. Nastanak i učvršćenje reformacije. Zagreb: Duhovna stvarnost.A.

Philadelphia: Forter Press. R. 165. 1973. France. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Prag. 2003.. 1997.... 1997. Teologija Novoga zavjeta. His Life and Work. i drugi. T. W. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Ulrich. R. 1993. Daruvar: Logos. T. 1999. E. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. Joachim. Pastoralne poslanice. Joanis. Novi Sad: Dobra Vest. Nashville: Thomas Nelson.). Estep. Zagreb: Duhovna stvarnost. 2000.. Istina je neuništiva. Kraljevo. Uvod u sveto bogosluženje.. Evanđelje po Mateju. 1986. 1975. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Fundulis. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Uvod u Teologiju. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Bonhoeffer: Worldly Preaching. Gelineanu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Daruvar: Logos. Donald. Kršćanska sadašnjost. (pretisak iz 1902. Fant. Clyde. Evangelički katekizam. Gabler. 2004. Hammond. Nedeljko.C. 1993. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Guthrie. Grgurević. Osijek: Izvori. J. 1985. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. . str. Liturgika 1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. Gnilka. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Huldrych Zwingli. 1986.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1981. Hubert. Jedin. 40-42. Jambrek. povijest i načela vjerovanja. Zagreb: Duhovna stvarnost. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. godinu. 1935. Commentary on the American Prayer Book. Hubert. Hubert. Velika povijest crkve III/II. Baptisti. Zagreb. Kalođera. Đuro. Jedin.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. br. «Služba liturgijskog čitanja». Horak. Hranić. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. «Grgurofobija». Žan. Jedin. Nauk hrišćanske vere. 2003. 2000. 1995. Kršćanska sadašnjost. Crkveni sabori. 1972. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski.. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje.str. 1989. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Hubert. New York: The Seabury Press. Jedin. Kalvin. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1980. Josip. Marion J. za 1935. Velika povijest crkve II. Velika povijest crkve I. Heatchett. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Bogoslovni institut. 1996. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Hubert. 2004. Marko. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu.. 2/95. . Velika povijest crkve IV. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Jedin. Stanko.

1980. Kiš. Martin. H. 1998. Nandor.. 1993. Juraj. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Lohse. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. dokumenti. Kolarić. Hans – Joachim. 2002. The Threat and the Power.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Leith.. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 1977. 1971. . himnografija i heortologija. Zagreb: Prometej. Bernhard. Martin Luther. Xavier. 2005. u: Drugi Vatikanski koncil. Emil. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. P. Kirigin. 2006. Juraj. Ekumenska trilogija. Kraus. Liturgika. Kiprijan. 1985. 1982. Leonar. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». 2005. Opšta istorija protestantizma. Ž. Kolarić. VA: John Know Press. Istočni kršćani. Zagreb: Veritas. Introduction to the Reformed Tradition. 1997. Richmond. Kronika kršćanstva. Atlanta: John Press. Leon-Dufour. O reformatskoj crkvi. Riječnik biblijske teologije. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. Forum. John. Zagreb: Mozaik knjiga. prvi tom i drugi tom. Novi Sad: J. 1990. Leksikon ikonografije. Konstitucija o liturgiji.

Vizantijsko bogoslovlje. T. 1998. treći tom. Misionarski i duhovni centar. The Ceremoniest of the Church. Povijest liturgije. Milić. Svet Novoga zaveta. Liturgika (skripta). Eduard. Beograd: Pravoslavlje. Worship in the Early Church. Michigan: eerdmans. P. Celebrate the Christian Story. Ivan. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Martin. 1963. Majendorf. Pavković. Moris. London: Holy Trinity Church. 1988 Michno. Perham. Ralph. (skripta za internu upotrebu slušača). Philadelphia: The Westminster Press. Morehouse MP Publishing. 1986. Beograd: Trojeručica. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Liturgika. 1961. Džon. Grand Rapids. 1997. Juraj. Dennis G. 1985. .188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. Opšta istorija protestantizma. Jasmin. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Leon. Parker. Zvonko. 1989. John Calvin: A Biography. 1997. H. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. 1997. L. Pažin. O liturgiji. Michael. 1975. 2002. Pavić. Daruvar: Logos. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 2003. Ivan Krstitelj. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. A Priest’s Handbook. tumačenje evanđelja po Ivanu. Kragujevac: Kalenić.

Zagreb: Susret. Šagi – Bunić. Adalbert. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. Jevsevije. 1972. Teološki rječnik. Dimitrije. Daruvar: Logos. Frank. Uvod u kršćansku teologiju. Tomislav. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Opšta crkvena istorija. 1997.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. Biblijsko propovijedanje.. Biblijske starine. Rebić. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Staniloje. Maruševec: ATF. 1997. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. 1984. Šagi – Bunić. Rahner. 2004. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Teologija Novoga zavjeta. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. Karl i Vorgrimler. Šagi – Bunić. 1987. 1998. Novi Sad: Dobra Vest. 1992. knjiga I. John. 1912. Stagg. 1992. Tomislav. R. 1965.. W. Richard. Stott. . Robinson. Priručnik za propovjednike. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Povijest kršćanske literature I. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Tomislav. 1987. Ali drugog puta nema. Rice. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. 1995. Haddon W. Efežanima.

Šaško. The Complete Library of Christian Worship. Vladimir. The Complete Library of Christian Worship. 1986. . 1993. Tennessee: Star Song Publishing group. Aleksandar. Robert E. (ed. 2005. Nashville. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. The Renewal of Sunday Worship. New York: Harper and Brothers. Alan. 1985 Trideset i devet članaka vjere. Beseda: Novi Sad. Crkvena povijest III. Twenty Centuries of Christian Worship. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . Grand Rapids. Liturgija i život. Philadelphia: Fortress Press. Underhill. Franjo. Zagreb: Znaci vremena. volume 3. Nashville. Vršac: Fideb. 2001. Liturgijski simbolički govor. Worship. 1996. 1994. Liturgies of the Western Church. 1963. Vukašinović. Što adventisti vjeruju. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Šmeman. Evelyn. Bard. Liturgijska obnova u XX veku.primorska i Skenderijska. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Tennessee: Star Song Publishing group. Webber).. Zagreb: Glas Koncila. 2001. Webber). 2003.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Thompson. Thomson. Ivan. volume 2. 1992... Michigan: Zondervan Publishing House. Robert E. 1974. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. (ed. Novi Sad: Baptistička teološka škola. The New International Dictionary of the Christian Church.

Krist.htm. Francois. 1992 Wendel. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Zagorac. 1996.anglican. 1989. pristupljeno 9. http://www. Vladimir.hr/. New York and Evanston: Harper & Row.metodisti. http://www. Zagorac. . http://justus.php?action=c_vidi&id=2996. veljače 2007. William. pristupljeno 18. pristupljeno 18. Vladimir.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. posvetitelj vremena. Kristova svećenička služba. INTERNET http://www. veljače 2007. Worship is a Verb. 1997. Kristova otajstva. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. Westminster Confession of Faith. Zagorac. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2001. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Webber. 1998.katolici. pristupljeno 8. Timothy. Water. H. Valley Forge: Judson Press. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. Vladimir. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Wine and Bread.htm. Liturgika. Willimon. Vladimir.org/nauk. 1969. veljače 2007. 2005. Word. Robert. E. Zagreb: Prosvjeta.veljače 2007.org/resources/bcp/1549/Communion_1549.evangelickacrkva-zagreb. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagorac. Pravoslavna crkva. Publishers (bez godine izdanja).

privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Stanko. htm. veljače. 16.anglican. pristupljeno 18. Knežević.org/resources/bcp/Communion_ 1548.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. 2007 . veljače 2007 Sajak. 8. http://justus. veljače 2007. pristupljeno 18. veljače 2007.htm. veljače 2007. Ruben. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus.anglican. Dušan. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. 25.

1918. rođenom Arvaj. s kojom ima dvoje djece. Davorina Peterlina. dr. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. Tko je bio Jean Calvin. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. 2005. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. sina Mihaela i kćer Ivanu./2005. godine te 1997. ožujka 1995. sc.. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. sc. Od akademske 2004. siječnja 1999. Od 1993.Jasmin Milić rođen je 28. prosinca 1969.1918. dr. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. Mihaela Kuzmiča. do 1998. godine u Bijeljini. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). . Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. godine. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. . Oženjen je suprugom Tamarom. Bosna i Hercegovina. vjerovanja i djelovanja). Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. godine te za seniora 31. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful