Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

.Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007.

.

.... Sinagoga ............... 19 2............ 19 2...................4...................................... Kovčeg saveza ................ 26 2.. Jeruzalemski hram ................... 24 2..................................................................................................................5....................................................................... 30 3...............3.............................. 16 1...................... ISUS I BOGOSLUŽJE ............................. 28 2........................................................... Sveti šator ............................................................SADRŽAJ PREDGOVOR ....................1.................. 17 1..................... 33 .................... Svećenstvo .........................................................................4........ Bogoslužje prije pada u grijeh .................................................... Bogoštovne djelatnosti.............................................. OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ................. 20 2.. Bogoslužje .........................2..........................1...........................2............ BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU .............. 22 2..2......................... 13 1......................... 21 2.............5.......5.............. 9 UVOD......................... Služba ............................3..................... 18 1............................Starozavjetni liturgijski kalendar .... 15 1...........................3.......................5............................... Bogoštovlje ........ Bogoslužje nakon pada u grijeh ................ 19 2....1........................................... 19 2..........................6.............................. Liturgija................

......... Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama............. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika .................. Atanazijevo vjeroispovjedanje....... 44 4.............................1...............POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ..............1......... 57 6............... Justina ....... Nedjelja – Dan Gospodnji . 62 6.............. Klementova poslanica Korinćanima .................... Propovijedanje i naučavanje .... Bogoštovna mjesta.............1............ Didache ..... Liturgijske stranputice .1.3...........................................2.............. Liturgijska vjeroispovijedanja........4..... Sloboda kršćanstva ..................1..................... 50 5.... 38 4. Apologija sv........1................... 39 4....................4........1.............................. 56 6......................... 37 4.................. Lomljenje kruha – euharistija . 51 6............ Rani liturgijski teološki obrasci ..... LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA... 49 5....................................................1. Apostolsko vjerovanje ...................... Molitva – liturgijski obrasci .2.....1........ 65 6................. 56 6.. RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME.............. 55 6...... 43 4...............1......................................... Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje .......... 55 6.......................... 47 5..................................... 59 6...... 37 4.1.............................................4......1..2...............1.1. Ignacijevi spisi ...2...5........1........................2...... 58 6............. 42 4........ Oblikovanje liturgijskog kalendara.............1................................................................. 45 5................. Teološki utjecaj na liturgiju....................... 47 5...............1...3........................ Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog ...............................2........................................... Liturgija katekumena i liturgija vjernih .....4.................3. 49 5..................... 68 .............3......... Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu ...................1......................... 64 6..5............. 61 6......................................3..........1...

9.......2......................................... Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja ...................... Karolinška obnova ................... 101 8......... Puritanci .................................5...... 73 7.................................................................................... 90 8..... Razvoj euharistijske teologije i prakse .....11.................. John Knox ...4............................ Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ............................ 85 8.............. 116 8........................................................... Liturgijski pokret 19..................6............ VATIKANSKOG SABORA ... 93 8............................... stoljeća............................................... Urlich Zwingli ..11.. 117 9................. Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje ...........2..... 110 8.. Struktura liturgije – himne i molitve ................................... 115 8........................... 123 ....... i 20..... 117 8.......... 119 9..............................................................4................................................................ Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama ................................ Predreformacijsko stanje ................. 115 8...........................1.... 82 8..................1..... 106 8.................................................................................................... Martin Luther ... 115 8.....4.................... 74 7....... Jean Calvin ..... 85 8............................7......11.........3...2...............2.................................. 104 8.......................................1.. Anglikanska crkva... William Farel..... Liturgijske reforme Tridentskoga sabora .....10...... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II... PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA........11....... RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ....................... Anabaptisti i baptisti ........... 119 9................................. Martin Bucer..........3.......... Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij ...... 107 8...........Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7.... 95 8.... 76 7.................. 80 7...........................11.................3...... 92 8..........1..11. 73 7.... Propovijed .......................... Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije .....8.... Odbacivanje posredničke svećeničke službe..........................5...................................5..

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

1 pitanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam. .

.

drugome čovjeku (faraonima.» (Izl 20. Nemoj imati drugih bogova osim mene. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve. koji je želio suzbiti svaku religioznost. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. 2 . kraljevima…) i sl.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. proslavlja. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. 2-3). Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. iz kuće ropstva.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. Komunizam. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. Bog tvoj. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja. Međutim. obožava.

štovanje drugih «bogova». odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. 4-6). jer Otac takve klanjaoce želi». Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. 9-11.. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle.. 44. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja.. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. 19-20). u Židova. izrađivači njihovi više od bilo koga. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. Jer ja.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. 23).14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. Ne klanjaj im se niti im služi.» «Prema tome. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. ili u vodama pod zemljom. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. U knjizi proroka Izaije.» (Izl 20. braćo. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. 4 . Bog tvoj. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena..» (Heb 10. ili dolje na zemlji. Bog sam ljubomoran. (Iv 4. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. Jahve. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. to jest kroz svoje tijelo. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. da im budu na sramotu. ništavan je. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda.. svi će štovatelji likova biti osramoćeni.

odnosno za javno dobro. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. LITURGIJA 1. 12).5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. kultnu službu. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. oko 250-150 godine prije Krista. Uvod u katoličku liturgiju.1. Heb 9. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. države. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. A. 11. 10. 6). 23. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. str. 21. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. kao i za pomoć Usp. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. 1993. ADAM. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. poput Lk 1.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. . a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. Od 2. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral.

1. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. najčešće u određenim oblicima. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. liturgijska bogoslužja. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. Pravoslavna. dakle propisana bogoslužja. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. Danas. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). kako ćemo vidjeti kasnije. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. Reformirana.2. 30). Starokatolička Evangelička. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. odjećom svećenika.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. propisanim molitvama. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. Metodistička i sl. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. 8 . Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. Tzv. 2). stare Istočne crkve. liturgijskim prostorom i sl.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. redoslijedom bogoslužja. Anglikanska. Pentekostne crkve i sl.8 No. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama.

tako i u osobnom životu štovatelja.. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. str. kršćanska liturgija je dvostruki čin. New York: Harper and Brothers. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. Uvod u kršćansku teologiju. Maruševec: ATF. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. kako u povijesti. str.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. 287. RICE. odnosno štovanja. R. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. već i zbog onoga što Bog čini. str. 1. strogo propisana obveza. REBIĆ. 3. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». Mi služimo Bogu. 10 11 . E. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. 1963. 1996. koji govori o Bogu kao objektu služenja. 3. kao npr. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. no u isto vri9 A. 143. u Islamu. 1987. Središnje teme Staroga zavjeta.. proslavljamo ga i štujemo. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. koja je u određenim tradicijama. UNDRHILL. Worship. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. nalazimo i termin bogoslužje..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). Naime.

najhitnije i najdivnije. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. 1938. 45). Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. ZollikonZürich. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije.13 12 13 A.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. ADAM.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. I termin služba može imati dvostruko značenje. . valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. 1. što se na zemlji može dogoditi». No koji god termin upotrebljavali. 10. Uvod u katoličku liturgiju. str. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. Mk 10. Služba Osim gore navedenih izraza. nego da služi…’ (Mt 20.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. str.4. 28. 15. poput riječi bogoslužje .

Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2.1.2. 2. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. Time je zajedništvo. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. ZAVJETU 2. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. prijateljsko zajedništvo s Bogom. 16-17).

. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. 1993. 2. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime).14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. Mamri i Beer Šebi. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. 8-38). Sveti šator Knjiga Izlaska 25. str. No. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. najvjerojatnije u formi vizije. to jest Sveti šator (hebr. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište.. Betelu.3. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. da je 14 Usp. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. 78-79. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Šekem. poglavlje. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith.

odnosno svjedočanstva (Izl 31. zatim u Betelu (Suci 20. 4 i sl. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 37. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. 3 sl. 8). osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. To je posljednje što o njemu znamo. 8. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. 27) te u Šilu (1 Sam 3. 19. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. str. 1-17).1). 1-9).4. 1-9. 2. 5-7. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. . 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. 81.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti.) te zarobljen od strane Filistejaca (4. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. 1 Kralj 6. 10-22. 6). Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. 3).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. 11). da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. 7). Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587.

Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. Izrael više nije putujući narod. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. 175. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. oda16 A. Biblijske starine. On sam. koji je znak Božje prisutnosti. REBIĆ. 2. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. dakako. koje služi Izraelskom narodu. 7). Šator je bio pokretno svetište. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju.5. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Dan). 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. Ofra. str.. . a kovčeg. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. 1992. Šilo. središte je obrednih radnji bogoslužja. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. Mispa. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’.

9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42).»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. 29). Biblijski priručnik. 307.. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije.. Nakon toga. u njemu su se prinosile žrtve.-37. no nije ga uspio nikada izgraditi. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4. str. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. LEON-DUFOUR. Bio je oko 27 metara dug. 1980. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. Treći. 18 . godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. godine prije Krista). slavili blagdani i sl. godine poslije Krista. Zagreb: Duhovna stvarnost. str. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. 1989.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah. Rječnik biblijske teologije. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. Drugi je hram bio posvećen 515. 256.5 metara. K njemu se hodočastilo. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. Dovršen je 64. godine prije Krista. a izgradio ga je Zerubabel. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2).

pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. 128. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. str. Biblijske starine. Levitski zakon 3.1. Hebrejska riječ korba.» Enciklopedija Biblije. koju prevodimo kao žrtva. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama. str. «To je bio prinos najboljeg brašna. osim kože koja je pripala svećenicima. na neki način. Levitski zakonik 2. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. Već 70. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe. Levitski za- 21 22 23 . rimska vojska. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice.. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. To je bio dragovoljan prinos Bogu.19 2. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. str. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. 128. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti.20 žrtve prinosnice. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. str. 127. REBIĆ. čovjek je 19 20 A. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja.22 i žrtve pokajnice.» Enciklopedija Biblije. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. da se Bog spomene prinositelja po dobru. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. 1-2). 179-185. Zagreb: Duhovna stvarnost. godine po Kristu. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. Levitski zakonik 1.21 žrtve pričesnice. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. 2000. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. Kršćanska sadašnjost. dostatno je dobro za Boga). pa ga je trebalo očistiti.23 Kako smo već ranije istaknuli. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. «Bogu se prinosila cijela životinja.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe.5. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila.» Enciklopedija Biblije. Tražilo se.

24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. kao i pri drugim žrtvama. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Pored osobne molitve. Pnz 27. Br 5.. 24 Usp. 211-222. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni.. Bez molitve nije bilo žrtve. 7. Pnz 6. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. A. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. 154. a sama je molitva žrtva na djelu. A.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. 14-26 – formula proklinjanja. Biblijske starine. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. kao na primjer: Br 6. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. Pridruživao im se narod. 1984. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. 148. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. Pritom su se. osobito konik 4. REBIĆ. str. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. 128. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. Biblijski leksikon. Usp. 22-27 – formula blagoslova. REBIĆ. 25 . Pnz 26. Uz molitvu. Središnje teme staroga zavjeta. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. prinosila dva jarca. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh).» Enciklopedija Biblije. 5. str. str. liturgijski obrasci.

psaltiru.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. a po tome i tvorac povijesti. nalazimo u knjizi psalama. kao npr. 23. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. 2.2. U Izl 20. počinak)nalazimo u Post 2. Osim ovoga tjednoga blagdana. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. Enciklopedija Biblije. U Izl 16. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. prema Jeruzalemu. u podne koju Danijel moli (Dn 6. . 1-3. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. ma gdje se nalazili.5. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. okretali su se pri osobnoj molitvi. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. 11). U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. večernju molitvu i sl.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. 18) . Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. Prvi spomen Šabata (heb. 134. str.

Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. berba grožđa i maslina. ZAGORAC. 120. 10-12. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. str. jeo se kruh koji se brzo mijesio. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. anđeo smrti ubijao je Egipćane. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. str. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). Izlazak 23:16. Ponovljeni zakon 16:19-12. posvetitelj vremena. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. nisana. a poštedio prvorođence Egipta.29 Blagdan sedmica. Jošua 5. na krovovima kuća. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. 10. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica.. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. Marko 14: 1-2. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. kao tjedni blagdan. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. Krist.31 28 V.30 i Blagdan sjenica. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. kad se završila žetva. Izlazak 12. 120. Enciklopedija Biblije. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. Levitski zakonik 23: 15-21. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. U početku se Pasha svetkovala po kućama. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. 1996. Enciklopedija Biblije. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . str. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja.

Usp. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). REBIĆ. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. 199-210.» Enciklopedija Biblije. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). poznatoga kao žrtveni jarac. 121. štovalo i prinosilo žrtve. Prije se nazivao Srebrne trube.3. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost.. A. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. Epifan. Središnje teme Staroga zavjeta. str.5. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. god. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. str. 120-139. Ondje je škropio krvlju žrtve. Purim35 i sl. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. Pr. 121.36 2. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. str. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. A REBIĆ. Toga se dana odmaralo. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. str. str. To je nutarnji. 120. Osim ovih velikih blagdana.» Enciklopedija Biblije. Nova godina (Roš Hašana). Veliki bi svećenik. obučen u odjeću od bijelog platna. Enciklopedija Biblije. 121. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman.» Enciklopedija Biblije. str. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. Zatim bi uzeo jarca.32 Dan pomirenja (Jom kippur).28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. 121. Kr. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. str.» Enciklopedija Biblije. 33 34 35 36 . Biblijske starine.. 152.Usp.

37 Organiziraniji oblici bogoslužja. te ima važnu. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. u 30. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti.40 Svećenik. Središnje teme Staroga zavjeta. A. Središnje teme Staroga zavjeta. . neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. str. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. Levije. REBIĆ. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. 156. Biblijski priručnik. što treba činiti i tako dalje. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. jedan od Jakovljevih sinova. REBIĆ. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. kakav treba on biti. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. A. naučavatelj i tumač Zakona. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. str. može li se ići u bitku i sl. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. str. 179. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. 158. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu).

43 .6. str.. U sredini prostorije nalazi se almenor. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije.» Leksikon ikonografije. Svet Novoga zaveta. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. Beograd: Pravoslavlje. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. LOZE. E. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. str.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. 1990. hebr. torah). U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. na molitvu. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. Usp. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje. Ispred njega gori vječno svjetlo. 532.. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. Pravokutnog je tlocrta. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak. 1986. pjevanje te završni blagoslov. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. do ulaza.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. čitanje i tumačenje Božje riječi. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. str. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. 126-127. Na jednoj strani te osi.41 2. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 104.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Također su poučavali Božji narod Zakonu. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama.

22-26. Zato ljubi Jahvu. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. 4-945 2. Boga svoga. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. Z PAŽIN. Priveži ih na svoju ruku za znak. 3. 44 Usp. 24-26 45 46 . «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. svim srcem svojim. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. Završni blagoslov iz Br 6. Napominji ih svojim sinovima. 4-9. Povijest liturgije. Psalmi 5. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. neka ti se urežu u srce. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. (skripta za internu upotrebu slušača). Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca. kad lijegaš i kad ustaješ. Knjiga Sudaca. i neka ti budu kao zapis među očima. Jahve je jedan. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. str. 1989. 3. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. 4. Midraš.

95. Enciklopedija Biblije.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. Usp. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja. 105. . LEON DUFOUR. Rječnik biblijske teologije. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. 47 48 49 Usp. X. str. str.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. Svet Novoga zaveta. str. E. Usp.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. 135.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. LOZE.

U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. 1997.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2.. . Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. V. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. 22 i dalje). DUDA. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. Sjeme je riječ Božja. str. propovijedao je u sinagogama (Mk 14. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. 205. Kristova svećenička služba. 20-24). Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. 22). str.ISUS I 3. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. ZAGORAC. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. 49. 51 50 B. 10. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Iv 18. 20). Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. 13. 1993. 73. Iv 2. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. 41.

41-42). Iv 11. 206. Iv 18. Daruvar: Logos. 34. 1993. 28.. 12. 138. str. Opraštanje. R. Usp.54 52 Usp. Lk 6. pred svojim učenicima (Mat 6. Molio je javno (Mt 11.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). 39-45). 46. ZAGORAC. 23. L. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. Ivan. 1997. 9-13). 39-42. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. V. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. 25-27. Grand Rapids. FRANCE. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. 1-26) i privatno (Mt 14. 2-4.. 49. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. odnosno izmirenje s bližnjima.. Lk 11. Mt 1. Mt 26. Usp. str. str. str. već izraz njihova duha. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. T. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. 9-13. 35. Mt 27. Kristova svećenička služba. A. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. Lk 5. Daruvar: Logos. 20).52 Isus je navjestitelj. 1997. CARSON. 24). Lk 9. Worship: Adoration and Action. 212. Lk 22.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. Mk 14. 53 54 . Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. tumačenje evanđelja po Ivanu. 36. Michigan: Baker Book House. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. 21-22. D.. MORIS. Iv 17. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. Evanđelje po Mateju. 63. Lk 10. 16. Mk 15.

uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. prepoznaje se. str.E.55 Uspostavljajući dakle euharistiju. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. On je dakle naviještao riječ Božju. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. rekli bi smo danas sakrament euharistije. R. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. odnosno kršćanskoj liturgiji. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. 51. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. 13-17). Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije. WEBBER.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. ZAGORAC. Kristova svećenička služba. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi.. 1992. a to je euharistija ili Večera Gospodnja. str. 14-20). 208. 57 . no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. V. Worship is a Verb. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi.

36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. str. pa i stvarnost kulta. Kristova svećenička služba. . ostvarenje u njegovoj osobi. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. 14-29) i sa šabatom. 17). ZAGORAC. nego ispuniti’ (Mt 5. 206-207. Sve je dakle u Starom zavjetu. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. Nisam došao ukinuti.»58 58 V. privremeno. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. Dakle.

razlomi i blagova kruh te proslijedi s . svladan snom. Pavao siđe. lomljenju kruha i u molitvama. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. vjerovanju i praksi prve crkve. Digoše ga već mrtva.1. produži govor do ponoći. A nekog mladića imenom Eutiha. Kako je kanio sutradan otići.» (Dj 2. Opet se pope. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. djelovanju. dok je Pavao i dalje govorio. kad se sastadosmo da lomimo kruh. Nadalje.POČECI KRŠĆANSKE 4. Pavao je govorio prisutnima. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. pade s trećeg kata dolje. 4. nadnese se nada nj. 42) «U prvi dan sedmice. zajedničkom životu. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on.

42. lomljenje kruha. Usp. STAGG. 16 i Dj 2. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. F. 19. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. . 16.1. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. euharistija i zajedništvo. str. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. Novi Sad: Dobra Vest. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10.» (Dj 20. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. Teologija Novoga zavjeta. Dakle. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. 7-12).1. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. 1987. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. 180-183. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. 4. I onda otputova. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. 16). Kako bilo. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. Lk 22. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. 20. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. molitva i propovijedanje. zahvalno mišljenje..

te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. 4. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja.. RAHNER i H. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. 1999.2. 23b-25). 61 Usp. 2004. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. . Usp. str. 17 i dalje). Zagreb: Kršćanska sadašnjost. nazvani Agape. str. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. evidentno je da apostol Pavao. 11-12. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj.1. J. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. VORGRIMLER. dakle. Teologija Novoga zavjeta.. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule. Iz Pavlovih se riječi. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. 96-97. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. poslije večere. 19. K. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. GNILKA. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. Teološki rječnik.

budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. prije svega. ZAGORAC. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. 4. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». 24-31. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. . 3. V. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. str. 47. 12. 12. 6 i dalje. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. 1-2: «Tako. izrazi: aleluja. molitve. u Djelima apostolskim 2. 1. 14. 10. molim da se upravljaju prošnje.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. odnosno molitvu. 23-26. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. 95. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). 24. 42.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. Primjerice. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. Usp.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. zahvaljivanja za sve ljude. 19. što je bilo i prirodno. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. Kristova otajstva. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. sazivi. amen i hosana.

Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. 3-5. Daruvar: Logos. 63-64 Usp. 1997. one trebaju biti predmet molitve. Tim 6. Ef 1. 1. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). Pavao govori i o načinu molitve. Fil 2. a jedan neka tumači!» (27 stih). 18-22. Molitva «u jezicima» može biti korisna. PAŽIN.. 6-11. 15-20. Crkva. 5. 11-13. 4. GUTHRIE. Osim o sadržaju molitve. D. 105- .. STOTT. Crkva obavlja posredničku službu. str. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. što je bila molitva «duhom». Z. 20. GUTHRIE. religijsku ili inu pripadnost. Pastoralne poslanice. 1 Pt 1. J. 2. str. 22-25. Njih nalazimo u Rim 8. str. 30 i 32. dakle. Daruvar: Logos. Pastoralne. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». 5-9 i sl. R. 15-16. sudbonosnim razdobljima. 1997. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. «Ako se govori tuđim jezikom. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. 3 – 14. dakle. str. Crkva treba moliti za «sve ljude». W. 2 Tim 2. 16. osim u teškim. Efežanima.. Povijest liturgije. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. 1. 3.65 64 65 D. 1 Sol 5. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. 28-29. bez obzira na njihovu narodnost. što je činjenica koja se često zaboravlja. ne moli samo za svoje članove.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. 1 Tim 3. moraju imati svoj red. Kol 1. 16-22.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. već za sve ljude.

35). «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. The Ministry in Historical Perspectives. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache).3. Worship in the Early Church. . R.. Njih je vrijedno zapaziti. str. STAGG. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. Pastoralne. STAGG. Michigan: Eerdmans. neke razlike ipak postoje. 11). Teologija Novoga zavjeta. WILLIAMS. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. str. Teologija Novoga zavjeta. poput mnogih drugih. F.1. 42). 66 67 Usp.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom.» 67 106. 1/1959. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. D. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. MARTIN. Pavao i Barnaba su. 1: D.. Usp. P. GUTHRIE. str.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. 192-195. «The Ministry of the New Testament». Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. str. 106. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. MOODY. str. propovijedanja i naučavanja. Grand Rapids. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje.66 4. 206. 39-52. str. u: Rewiew and Expositor. 36 i dalje. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. R NEIBUHR i D. F. Njemu čast i vječna vlast! Amen. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. 1988.. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5.

68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. uvodeći učenje o tzv. znanje. posebice euharistiju. dar ozdravljanja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. prezbitersku i biskupsku. vjera. U katoličkoj i 69 70 . biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. Krist je zaredio apostole. preuzeti iz židovske liturgije. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke.1. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. karizmatska zajednica. proroštvo. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. Rim 12. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). Pravoslavne. dar tumačenja jezika. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). U tekstovima poput 1 Kor 12. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. U tome je smislu uistinu bila živa. Taj slijed se. sukladno ovome učenju. I ovi su elementi. starješinska služba i sl. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. moć čudesa. 8-10. razlikovanje duhova.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. Apostol Pavao govori u Ef 5. posebice psalmi. apostoli biskupe.4. uz sliku spontanog bogoslužja. jezici. Naime. 28-30. Anglikanske i sl.

7. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. crkve. 1990. 2. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. pastor=pastir).. Otk 1. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. 3. odnosno euharistije. Zagreb: kršćanska sadašnjost. 10). liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 553. Usp. 4. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. o čemu ćemo kasnije govoriti). . Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. 2. str. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. 4. 1 Kor 16. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. u kojima se obavlja bogoslužje . već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. 46). Leksikon ikonografije. ali ovisno o papi i biskupima. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2.

72 71 T. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih. Word. Wine and Bread.. ŠAGI – BUNIĆ. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. Ciprijan će sredinom 3. 2). H. Water. J. 1989. 1984. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol.. W. 72 . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. Sc. 22.. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. str. Usp. WILLIMON. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. I. str. 67)». a sv.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. 21. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. Ad Caecillium 16. Valley Forge: Judson Press. nego li subotu. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. Euharistija u životu crkve kroz povijest.

.46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara.

A što se tiče euharistije. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. i 10. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. godine. zatim u 8. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. Oče naš. 5. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. No spis je otkriven mnogo kasnije. za sveti trs Davida sluge tvojega.1. stoljeća. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. U 9. koji si nam dao spoznati po Isusu. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. godine nakon Krista. tek 1873. i 130. .

5. gospodaru svemogući (despota pantokrator).48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. Crkve svoje (tes ekklesias sou). svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. 1998. ovako iskazujte hvalu: 2. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). ‘Amen’. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. da iskazuju hvalu kako hoće. ŠAGI – BUNIĆ. ‘Amen’. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. 3. 4. sve stvorio poradi imena svoga. poradi svetoga Imena tvoga. ‘Amen’. posvećenu. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. 49. 3. Hvalu ti dajemo.. A prorocima (prophetais) dopustite. Saberi je od četiri vjetra. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. 7. za život i spoznaju (gnoseos). a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. Tebi slava u vijeke. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. 4. str. Spomeni se Gospode. 6. ‘Amen’. neka se obrati! Maranatha! Amen. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. Povijest kršćanske literature I. koje si stavio da stanuje u našim srcima. Neka dođe milost (charis). ‘Amen’. koju si nam dao spoznati po Isusu. 5. X. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. . i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. i sabran postade jedan. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje.»73 73 T. Oče sveti. jer si moćan: tebi slava u vijeke. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. A pošto se nasitite. Ti si. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). Oče naš. ‘Amen’.

Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. 5. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. Uvod u katoličku liturgiju. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. 23. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. 2 i Heb 10.3. 82. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. str.74 5. Ova je opomena slična onoj u Didache 15. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. U 15. 44. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. Povijest kršćanske literature I. ŠAGI – BUNIĆ. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). ADAM.75 74 75 T. euharistija. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. . A.2. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. Usp. Stoga se krštenje. ženidba i sl. hesychos kai anabausos. 3).

PAŽIN. Povijest liturgije. str.Propovijed . vino i voda. Z. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. a nenazočnima se šalje po đakonima. Nato. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. 5-6. Ovaj je spis nastao 76 77 Z.Svetopisamska čitanja .Prinošenje darova . 6. PAŽIN. . Usp.5. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: .4. A narod odobravajući klikne: Amen. str.Molitva vjernika . predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. bilo da borave u gradu ili na selu. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše. A poslije molitava.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. donese se kruh. kad čitač prestane. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih.Euharistijska služba77 5. Justina Ovaj dokument iz 150. kako već rekosmo. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. Koliko već ima vremena. Povijest liturgije. Prva apologija sv.

. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa.. Velika povijest crkve I. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. 1999. što čine đakoni. svećenika i đakona. Trebinje. str. JEDIN. H. 1972. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. godine po Kristu.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. 108-109. str.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. 311. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. prezbiteri. 79 Usp. Vrnjačka Banja. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). Kako smo do sada vidjeli.

Amen.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. budući da ti se tako svidjelo. Isusu Kristu. meni na spomen činite. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. po kojemu slava i čast tebi. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. raširio ruke trpeći. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. No. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. tebi zahvali i reče: Uzmite. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. 10-11. da ih učvrsti u vjeri i istini. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. Kad ovo činite.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. velika zahvala i sl. PAŽIN. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. str. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. Povijest liturgije. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. jedite.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. I dok se dragovoljno predavao muci. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. . Bože po tvome ljubljenom Sinu. uze kruh. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi.

83 81 Svet.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. svet. 21. ADAM. Uvod u katoličku liturgiju. 82 83 . «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. 24-26. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. A. svet Gospodin Bog Sabaot. Hosana u visini. Usp. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. Hosana u visini. str. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije.

.

valja ju prilagoditi novim okolnostima. kojeg je car Konstantin 313. . Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. VRIJEME 6. raskošnija. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. Kasnije će. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. ADAM.84 Ova. 380. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. «Milanskim reskriptom tolerancije». godine. ali i kompliciranija. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. Uvod u katoličku liturgiju. o čemu će kasnije biti riječi.1. godine objavio i stavio na snagu. str. A. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. 25. Liturgija postaje svečanija. stoljeća biti progonjeno. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4.

str. A. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. Sin Božji. i jedno krštenje» (Ef 4. palij. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. Uvod u katoličku liturgiju. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. . odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist.1. u svijetu vjerovan. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. jedna vjera. poganima propovijedan. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. 5).85 6. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. osobito glede Kristova božanstva. ADAM. anđelima pokazan. 5) ili «Jedan Gospodin. ona je postala 85 Usp. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». Spasitelj). u slavu uznesen». manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. U 1 Tim 3. 25-26. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi.2. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. Duhom opravdan. U Fil 2. 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. 6.2.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola.

sjedi o desnu Boga. Uskrsnuće tijela i život vječni. T. Svetu sveopću Crkvu. koji je začet po Duhu Svetom. 38-39. sašao nad pakao.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. . No. Raspet. općinstvo svetih. Otpuštenje grijeha. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. 6. Amen. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada.2. Oca svemogućega. Sina njegova jedinoga. treći dan uskrsnuo od mrtvih. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. uzašao na nebo. Rođen od Marije Djevice. Mučen pod Poncijem Pilatom.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. I u Isusa Krista. Gospodina našega. Oca svemogućega.. no tada još nemamo točan tekst tog simbola. stoljeću. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. str. stvoritelja neba i zemlje. Vjerujem u Duha Svetoga. umro i pokopan. Povijest kršćanske literature I. odonud će doći suditi žive i mrtve. godine.1. ŠAGI-BUNIĆ.» 86 Usp. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340.1.

15-20 88 87 Usp. Oca svemogućega. JEDIN. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. JEDIN.1. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Crkveni sabori.87 Na drugom općem saboru.2. H. po kome je sve stvoreno. ne stvorena. H. Boga od Boga. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa.2. Crkveni sabori. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. svjetlo od svjetla. svega vidljivoga i nevidljivoga.. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. str. 1980.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. 20-24 . I uskrsnuo treći dan. jedinorođenoga Sina Božjega. Usp. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. Stvoritelja neba i zemlje. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. Rođenog od Oca prije svih vjekova.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. po Svetom pismu. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. istobitna s Ocem. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. str. godine po Kristu. Rođena. pravoga Boga od pravoga Boga.

stoljeću. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. Autor mu je nepoznat.1.3. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. I u Duha Svetoga. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Gospodina i životvorca. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . nego je samo jedan Bog. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. koji je govorio po prorocima. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. beskrajnosti.» 6. a ipak nisu tri Boga.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. Pisano je protiv arijevskog učenja. I život budućega vijeka. «Tko želi biti spašen. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. vječnosti i svemoćnosti. koji izlazi od Oca i Sina. iako se pripisuje Atanaziju.2. Amen.

jedan neizmjerni. jednako velike. neizmjeran je Duh Sveti. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. niti stvorio nego rodio. neizmjeran je Sin. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. svemoguć Sin. niti rodili. taj će biti zauvijek izgubljen. a ipak nisu tri Boga. vječan je Sin. Oca nitko nije učinio. tako Duh Sveti. nego jedan Gospodin. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. ne tri Sina. a treća je osoba Duha Svetoga. niti rodio. nestvoren je Sin. Kako Otac. Tako je jedan Otac. Tako je svemoguć Otac. ni Sin. druga osoba je sinovljeva. Ni Sina Otac nije učinio. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). nestvoren je Duh Sveti. nego je jedan nestvoreni. Tako je Otac gospodin. jedan Sin. Duh Sveti gospodin. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. Jedna je osoba Oca. Nestvoren (increatus) je Otac. a ne tri Oca. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. tako da u svemu. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. a ipak nisu tri gospodina. Sin gospodin. Tko. Neizmjeran (immensus) je Otac. niti stvorili. Vječan (aeternus) je Otac. vječan je Duh Sveti.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. svemoguć Duh Sveti. niti stvorio. nego je samo jedan Bog. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. kako je prije rečeno. Tako nisu ni tri nestvorena. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. dakle. ni tri neizmjerna. tako Sin. tako Trojstvo u jedinstvu. nego iz njih proizlazi (procedens). želi biti spašen. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije.

pristupljeno 8. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. u Duhu Svetomu). sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. Ocu jednak u božanstvu. do 6. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. nego jer je Bog uzeo ljudskost.org/nauk. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. Oni koji su činili dobro. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist.php?action=c_vidi&id=2996. uzašao na nebo. On je zbog našeg spasenja trpio. veljače 2007. stoljeća. A jer je istovremeno Bog i čovjek. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. sjedi s desne strane Boga. koji su činili zlo. manji od Oca po ljudskoj naravi.2. Jedan potpuno i čitav. ne može se spasiti. Potpuni Bog. 89 http://www. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. Bog i čovjek. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl.»89 6. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. Jedan pak. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela.katolici. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove. potpuni čovjek.2. To je katolička vjera. odnosno o Svetom Trojstvu. svemogućeg Oca. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. u vječni oganj. . ući će u vječni život. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. odatle će doći suditi žive i mrtve.

susretala s pitanjem prilagodbe. koji se počinju štovati i nazivati svetima.). Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. ali i opasnosti. 6. nadalje. svećenik i sl. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . te se stvara sve veća podjela klera i laika. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. moći». Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. Krista i Duha Svetoga. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». kosti. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. dijelovi odjeće i sl. Liturgija se. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu.3. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. «Crkva se. trgovinama i sl. kako smo već ustvrdili. Njihova tijela.

krsne slave kod pravoslavnih Srba.4. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. str. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. No.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima./5. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. JEDIN. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. dajući im kršćansko značenje. Na primjer. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. 6. katekumeni. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. 1995. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. sudjelo90 H. Velika povijest Crkve II. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. Pripravnici za krštenje. 227. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. pogani su štovali 25. a posebice u kršćanskom bogoslužju. 91 . S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. prosinca dan Nepobjedivog sunca.

teška krađa. kleveta. JEDIN. krivovjerje. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. str. preljub. shizma.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. Velika povijest crkve II. . Zajedno s katekumenima. pobačaj. H. H.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. nepomirljiva mržnja. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. H. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. Velika povijest crkve II. kao i neki katekumen. Velika povijest crkve II . Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. JEDIN. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. 285. dakle. smio je. To su: idolatrija. str.str. JEDIN.94 92 93 94 Usp. 286. prisustvovati samo službi riječi. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. 285. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. Usp. pijanstvo. ubojstvo.

stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. stoljeća u Aleksandriji. 300. ili 40 dana posta pred Uskrs. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana./5. ljubavi prema bližnjima i sl. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. Već krajem 2. kako bi se objedinila praksa Crkve. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. H. H. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. str. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. 288. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. Naime. 240. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu.5. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. U ranom razdoblju Crkve. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. JEDIN. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. Velika povijest crkve II. JEDIN.str. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. siječnja. Velika povijest crkve I. Uspostavljaju se određeni blagdani.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. Usp.95 U 4. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. Na Istoku je .96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. korizma. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi.

. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. prosinca počinje rast Sunca. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. prosinca. Od 4. Poklonjenje mudraca Kristu. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. Od tada. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. 2. Krštenje Gospodnje te. Svadba u Kani Galilejskoj). 3. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. prosinca. čudo u Kani Galilejskoj. Crkvu svoju.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. Na Bogojavljenje. ne samo Židove već i pogane. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. a zatim je preuzet i od Zapada. prosinca. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. Božić. dakle od 6. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. Od 21. kako bi narod odvratila od poganstva. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. prosinca. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. Blagdan Kristovog rođenja. Mitre. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. Krist je došao spasiti sve ljude. kao što je Isusovo krštenje. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25.

Kao i uz vrijeme Uskrsa. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. 174. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. Polazeći. Vladimir Zagorac. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. 174-175. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. dakle. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. . Krist posvetitelj vremena. ožujka. ožujka. tj. prosinca. prosinca. odnosno došašće. tj.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. str. Krist posvetitelj vremena. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. 12). jer bi to značilo nesavršenost. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. stoljeću. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. str. Mjesto Mitre-pobjednika tame. kako je svijet stvoren 25.

Od 4. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. 1982. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. Usp. i Malabarskih kršćana. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. i 5 stoljeća kao npr. H. Zagreb: Veritas. JEDIN.6. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. Didaskalija. str. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. stoljeća. 6.str. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. 102 . 29. Uvod u katoličku liturgiju.100 Blagdani. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. ADAM. stoljeću. 289-291. Velika povijest crkve II. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. godine). i 5. A. Apostolske konstitucije s kraja 4. KOLARIĆ. Usp. Istočni kršćani. 100 101 Usp. godine) i Kalcedonu (451.102 U tekstovima iz 4.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. Kaldejaca. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. godine). propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave.

Pravoslavna crkva. za potrebe grkokatoličke crkve. 205-239. 1997. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. 2003.. Zagreb: Glas Koncila. JEDIN. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26. str. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. 1986. 107 . Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. H. Kraljevo. Usp. travnja na blagdan Svetog Marka. GRGUREVIĆ. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara. 2005. STANILOJE. Liturgija i život. Beograd: Sveti arhijerejski sinod...Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. 1992. 1992. WARE. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika..103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. K. ŠMEMAN. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. 1998. 1965. A.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Liturgika 1. J. Uvod u sveto bogosluženje. N.primorska i Skendeijska. 1999.105 To su tri liturgije: 106 . O liturgiji. 278. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme.. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. PAVKOVIĆ.. Liturgika. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). na Veliki četvrtak i Veliku subotu. 1963.I. 1961.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Uvod u pravoslavnu liturgiku. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon. 2004.. T. J. Liturgika (skripta). Križevci: Biskupski Ordinarijat. str. D. Zagreb: Prosvjeta. FUNDULIS. 106 Na hrvatskom jeziku.. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. u danima pred Božić i Bogojavljenje. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Velika povijest crkve II. PAVIĆ. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća.

utorak i srijedu./5. stoljeću. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. stoljeća. 279. H. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. pogotovo uskrsnuća’. str.108 . kako ih imamo u 4. JEDIN.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . Veliki četvrtak i Veliki petak. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva.Liturgija pretposvećenih darova. Velika povijest crkve II. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije...109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. Rimska liturgija se spominje već od 4. u ponedjeljak. na Veliki ponedjeljak. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. 109 110 . treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. na Blagovijesti. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova). u četvrtak petoga tjedna. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. stoljeću. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme).

galski. Aleksandrijska skupina 1. a latinski će tek 370.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. Koptski obred 2. stoljeća. sjevernoafrički i mozarabijski. sve do 8. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. godine potisnuti grčki jezik. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. Antiohijska skupina 1. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski). Rimski obred 2. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Mozarapski ili zapadnogotski obred . Kada se govori o rimskom obredu. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. Abrozijanski obred 3. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu.

..72 4. 111 Dž.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. str. Kragujevac: Kalenić.sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. 144. Vizantijsko bogoslovlje. te kulminirati u srednjem vijeku. 1985. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. Stoga će upravo 16. Galski obred 5. MAJEDNORF. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja.. . stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. No s druge strane se događa negativno stremljenje .

No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. Pipinovog sina i nasljednika. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva.). godine od pape Pavla I. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija.. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. stoljeća. prigodom posjete papi Adrijanu I.1. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. 781. Tako će rimska liturgija. REFORMACIJE 7. Karlo Veliki je u Rimu. . godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. uz određene izmjene. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. ona još uvijek neće biti propisana. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. – 814. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu.

stoljeća. dok se kalež vjernicima uskraćuje. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. Euharistija u životu crkve kroz povijest. To dovodi do novoga blagdana. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. spasonosni efekt. . 81-83. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. str. Pričest se u 12. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. T. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. J. Od 13. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). Corpus Christi (Tijelovo). godine. Od 12. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament.2. ŠAGI – BUNIĆ.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise.

Mnogi od tih svećenika su bili tzv. 76-77.. Usp.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. str. Velika povijest crkve III/II. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. 114 115 113 Usp. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije.115 Također se. 640. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. Usp. str. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. Uvod u katoličku liturgiju. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. ŠAGI – BUNIĆ. A. stoljeću. T. ADAM.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. 1993. JEDIN. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. 36. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. str. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. J. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. Euharistija u životu crkve kroz povijest. H.

ADAM. propisi). Misala.» A. 37.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. nastaju sada malo – pomalo i upute. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. Antifonal. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. Uvod u katoličku liturgiju. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. str. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. Lekcionar i Evangelistar. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. Od 13. te koji se i danas nalaze u različitim. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. 3. . iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. 7. Od ranoga njezinoga nastanka. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. Naime.

1998. Isuse Kriste. Kristova otajstva. 84. klanjamo Ti se. Usp.118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se).) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. U prvome. pred svima. 154. Bože Oče Svemogući. Blagoslivljamo Te. Uvod u katoličku liturgiju. primi našu molitvu. Gospodine Bože. Koji sje117 118 Usp. kada su se grijesi ispovijedali javno. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. str. V. Gospodine Sine jedinorođeni. odnosno pjevanje psalma. Kralju nebeski. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. ADAM. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Koji oduzimaš grijehe svijeta. A. . Sine Očev. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. Hvalimo Te.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. – 496. ZAGORAC. str. Gospodine Bože.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. Jaganjče Božji. Koji oduzimaš grijehe svijeta. ulaz). uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor .. slavimo Te. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. smiluj nam se. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492.

Časosolov. str. 61-62. 120 121 .. Usp. 154. A. Ti si jedini Svevišnji. smiluj nam se. Leksikon ikonografije. Od 500. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs.. Ti si jedini Gospodin. Uvod u katoličku liturgiju. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. Sa Svetim Duhom. Amen.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno. Isuse Kriste. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. No od 1048. str. Usp. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. biblijska čitanja. 2001. str. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. 241.121 Nadalje slijede molitve dana. u slavi Boga Oca. 10-12.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. Usp. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. jedinoga kralja. Beograd: Srpska patrijaršija. Jer Ti si jedini svet. ADAM.

smiluj nam se. 9). odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. Usp. Nakon pjevanja sanctusa. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. koji oduzimaš grijehe svijeta. 2-6). Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. 59. koji oduzimaš grijehe svijeta. str. te anamnezu. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. 1978. Svet). smiluj nam se.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6.. «Svet. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. Jaganjče Božji. . Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. svet Gospodin Bog sabaot. svet. hosana u visini. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. Hosana u visini.122 riječi ustanovljenja. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. Jaganjče Božji. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.

124 7. 84-85. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). Kristova otajstva. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. Sanctusa i sl. godine.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel).80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. Od 13. Usp. 105. bila je prvotno svjetovni znak službe.4. za vrijeme pjevanja Gloria. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. Štola (naramenica. manipul. Imala je najprije oblik zvona. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. palij i prsten. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. str. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. godine počinje se pjevati tri puta. a oko 1000.. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. Creda. 687. V. . te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. prezbiteri i biskupi. ZAGORAC. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). Kasnije je nose đakoni.

Opšta crkvena istorija. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. 126 . purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. A. 449-498. stoljeću. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. zelena. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. crvenu. Uvod u katoličku liturgiju. ljubičastu. modra.. zelenu. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. str. stoljeća. I. Zagreb: Glas Koncila 2005. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. Dalmatika. POPOVIĆ. Liturgijski simbolički govor.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. 83-84.. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. 501-502. ADAM. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). Liturgijski simbolički govor. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). smeđa. zelena ozna125 Usp. 676685. 1912. bijela. početkom 13. stoljeća. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. a formom je bila slična dalmatici. str. crnu. ŠAŠKO. ŠAŠKO. purpurnu i zlatnu.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. crna. str..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. I. Pluvijal (kišna kabanica. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. vatikansko sabora). str. Usp. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. knjiga I. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. kao na primjer u procesijama i sl.. i to: bijelu.

Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. 40. lateranski sabor (1215. str. Pričest je toliko opala da je IV. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. 128 . Uvod u katoličku liturgiju.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. A. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. Liturgija je postala stvar klera. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. str. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. 379. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. Na primjer. Leksikon ikonografije.127 7. ADAM.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan.5. često poprima pretjerane forme. pravih i nepravih. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije.

toga dana ne može umrijeti. 1969.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. 76-79. JEDIN. str. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. Uvod u katoličku liturgiju.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. Od 13 st. Pored svih ovih negativnih primjera. – 1179. – 1153.). Kao predstavnici spominju se iz 12. Liturgika. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju.) i Elizabeta iz Schoena (1129. H.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. Usp. str. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». Usp. Bernard iz Clairvauxa (1090. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. u «vrh duše».). duhovnost i požrtvovnost širih krugova. ZAGORAC. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. – 1164.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. da bi se božansko najdublje iskusilo. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. ADAM. Kult svetaca.. 640. ne stari. V. str. 41 Ivan Gerson (umro 1429. da ne može oslijepiti. Hildegarda iz Bingena (1098. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». 131 . st.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. Velika povijest crkve III/II.

str. koji je s krajem 14. posebice seoskim potpuno zanemarivana. posebice u bogoslužju. zasigurno će dati protestantska reformacija. 132 133 A. No ona je u mnogim sredinama. Usp. 41. mistik i propovjednik pokore + 1384. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. stoljeća došao iz Nizozemske (G.. dominikanci i franjevci. H. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. 642-643.. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. i 14. ADAM. str. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti.133 No bitan naglasak na propovijedanju. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. nerazumljiva običnom puku.132 Latinska misa. Grote. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. Stoga su prosjački redovi.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka. . – 1471. Uvod u katoličku liturgiju. u 13.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. Velika povijest crkve III/II.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. JEDIN.

negdje radikalnije. samo po sebi ni dobro ni zlo. . P 8. – 1546. molitve.1. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. kako na cjelokupni život Crkve.). kojega Biblija izričito ne zabranjuje. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. Indulgencija). pa tako i liturgijski. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. Držao je da se može zadržati svaki običaj. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. tako i na liturgiju. Za njega su način bogoslužja. Godine 1517. crkveno ruho. Martin – (1483. predmeti «isprazna vanjska stvar». Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. doktor kanonskoga prava. njemački augustinski redovnik.

Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. godine Luther piše: «Recite nam vi. 139 138 Usp.» Usp. str. 137 Prema latinskom mittere = slati. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. 2004.. Velika povijest crkve IV. Velika povijest crkve IV.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. J. grčku i hebrejsku misu. Dapače.. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. otpuštati. zadržalo svoju valjanost. ŠAGI-BUNIĆ. T. H. 274. 69-70. Euharistija u životu crkve kroz povijest. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». to znači latinsko bogoslužje... On kaže da se spominjemo njegove žrtve. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. 73. završeno je. JEDIN. str. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. gdje stoji napisano da je misa žrtva. dakako. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. godine u Wittenbergu se. . Velika povijest crkve IV. JEDIN. otpust je. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. Baalove popine.) «Formula missae». U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. poput molitava za mrtve. JEDIN. H. str. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 74. str. kad. Luther se.139 Usp. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. No od 1523. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. Usp. H. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik.. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. bi o njemu ovisilo. 136 135 «. odnosno služenja misa za mrtve.

Luther je 1523. odnosno definiranje liturgije. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. 142 143 . nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. HAMMOND. život Martina Luthera. Martin Luther. Na tome stojim. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. C.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». str.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. 1526. J. H. Uvod u Teologiju. LOHSE. Osijek: Izvori. R. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. T. kao i zajedništva samih vjernika međusobno. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Drugo djelo. 2002. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. Usp. 330-331.102. 1993.. str. Iz mise se uklanjanja predslovlje.. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. BAINTON.. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto.143 Određeno je tako140 141 T. 274. Zagreb: MISL. B.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). Za razliku od ovoga učenja.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. Usp. 2006. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). 210. str. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. str. ŠAGI-BUNIĆ.

Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. str. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. lipnja 1530. Čl. str. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). život Martina Luthera. Čl. 15. LEONAR. Nadahnuta je psalmom 46. ukrase. Ž.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. 104. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. i svećeničku odjeću.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. 5. 2002. U članku 10. prvi tom. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. čl. BAINTON. godine. Na tome stojim. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. poput sastanaka podučavanja i sl. posebice prigodom Dana reformacije. Luther je i autor većine pjesama u istoj. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. 25. R. E. Članak 14. H. svijeće. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. . 145 146 Usp. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. Naj144 Usp. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. godine. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. Godine 1524.).146 iz 1530. Luther je zadržao oltar. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. 337. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. na augsburškom saboru. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. Opšta istorija protestantizma..

misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem.. a ne kroz vjeru. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti.. 93. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). «. posvećen je misi. Stoga.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista. 24. ukazujući na činjenicu da biskupi. str. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. suvremeno čitanje. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. Ali Pismo nam to ne dopušta.. suvremeno čitanje. 147 Augsburška konfesija. str.. čl. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. Evangelička crkva u RH. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane.. 90. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. 148 . Augsburška konfesija. a protiv svakodnevnog služenja euharistije. Zapravo.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste.

molitveni dio je izostavljen. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. lipnja 1524. godine kao vojni kapelan. THOMSON. . slike. zajednička ispovijed grijeha te otpust.)– Švicarski reformator. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. 147-148. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. str. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. Velika povijest crkve IV. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. B. 150 151 Usp. Djelovao u Zürichu. Zalagao se za jednostavnost.2. 1985. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. služila se sve do 1525. godine. Drugi. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. H. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. Uklonio je oltar.. – 1531. Umro je u bitci kod Kappela 1531. Philadelphia: Fortress Press. godine. Slijedi zahvalna molitva. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. «Apostolsko vjerovanje» i 112. str. Pjevati su se mogli samo psalmi.). U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. Liturgies of the Western Church. 135. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. No promjene u Zürichu su se događale postupno. Usp. JEDIN.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». svijećnjake.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8.

William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. Farel. Farel je oko 1524. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. prvi tom. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu. Liturgies of the Western Church. niti raspela.1565. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. str. Huldrych Zwingli. Nakon toga slijedi psalam 112. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs.3. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. 155 .154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. 1986. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. Opšta istorija protestantizma..153 Glede značenja euharistije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. THOMPSON. 149-156. zadržavajući samo crni akademski talar. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. His Life and Work.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. 133. Pored ostaloga. William (1489. Philadelphia: Forter Press. U. zahvalna molitva pastora te otpust. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. B. Umjesto oltara. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». u rujnu te na Božić. LEONAR. Usp. Duhove. E. str.. GABLER. 125-139. Ž. str. godine uspostavio i red bogoslužja. 8. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. dakle samo komemoracija.

Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. «Gore srca») Pričest . kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. Litrugija je zapravo bila služba riječi. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. Umjesto glazbe. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo .92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije.

Godine 1548. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. 1977. Introduction to the Reformed Tradition. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi.. H.) – Njemački teolog reformacije. 178-180. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. Uzašašće i sl. J. str. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. i radio na reformaciji u Strasbourgu. Martin (1491. godine.156 8. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. Na blagdane kao što je Božić. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. . Prvo. 157 Bucer.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). treba se održavati bogoslužje 156 Usp.4. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. Atlanta: John Press. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. LEITH. – 1552. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. Ulmu i Kölnu. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. Veliki Petak.

Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. B. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te.158 158 Usp. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». str. i daj mu vječitu slavu i hvalu!».94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. 167-181. . Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Pomolimo se». Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. THOMPSON. Liturgies of the Western Churc. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. Nakon toga. pastor je izgovarao: «Sjećaj se.

E.161 Calvin je 1545. 185-224. str.. D. G. Liturgies of the Western Church. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje.5. Usp. kao i za Luthera. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. str. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. Za Calvina. Osnove evanđeoske teologije 2. Jean (1509. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. Godine 1533. str. 1986. 104. Istorija reformacije. O.-1564.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. kako smo naglasili.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. prvi tom. Ž. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. B. prešao na protestantizam. Novi Sad. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. 304. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. . 162 161 160 Usp. LEONAR.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. Dobra Vest. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. predodređenje. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. THOMSON.. str.. 1989. ČEDVIK. BLOESCH. 93. Usp. Novi Sad: Dobra Vest. Opšta istorija protestantizma.

T. L. . PARKER.. str. str. 41. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. Prijevod teksta u: J. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. MILIĆ. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina).96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje.»163 163 Usp. H. jer ih nije bilo. 155. već sam sve uzeo iz Pisma. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. John Calvin: A Biography. 2003. «Što se tiče nedjeljnih molitava.

Zagreb: Susret. Amen. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. volume 2. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. L. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim.. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. Robert E. W. Sina i Svetog Duha. Biblijsko propovijedanje. . stih po stih. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. 1997. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . 164 . ROBINSON. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca.» H. str. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. Tennessee: Star Song Publishing group. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. No prije nego bi počela propovijed. H. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. Twenty Centuries of Christian Worship. Nashville. str. The Complete Library of Christian Worship. 300. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. (ed. T.. nebeski Oče. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. Webber). . 16. 1994.

Francuski. Michigan: Zondervan Publishing House. služba je bila kratka. PARKER. protestant. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. psalama. 126. str.-1544. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. Osim pjevanja i propovijedi. 1974.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. pastore i crkvu. nakon pjevanja još jednog psalma. Introduction to the Reformed Tradition. 168 Usp.-1605. 167 Beza. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. Usp. 172-178 . 86-87. Nakon Calvinove smrti. H. humanista i pjesnik. John Calvin: A Biography. Clement Marot (1497. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe.). našeg Gospodina’ i molimo za vladare. The New International Dictionary of the Christian Church.str. str. H. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. 633.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. ljubljenog. Usp. J. Theodor (1519. str. The New International Dictionary of the Christian Church. godine. Calvin je preveo. za spasenje svih ljudi. prilikom bla- 165 166 T. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. zauzimajući manje od četvrt sata. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. i za spasenje i posvećenje naših duša. Grand Rapids.) bio je pravnik kao i Calvin.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. koji se. LEITH. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. i. L. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista.

Ž. Usp. Nauk hrišćanske vere. niti materijalno primanje Kristova tijela. Ž. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. Nauk hrišćanske vere. Usp.str. Ž. 170 171 Usp. 474. str. godine. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. za razliku od Zwinglija. DELIMO.KALVIN. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. godine174 u 22. Nauk hrišćanske vere. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. str. 1996. i sl. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. barem jednom tjedno (nedjeljom). 464-498. Nastanak i učvršćenje reformacije.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. KALVIN. poglavlju govori o crkvenim sastancima. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. str. Mađarskoj. 484. F. Euharistija. Hrvatskoj.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. 483. str. Usp. vjerom prima od strane vjerujućih. KALVIN. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. . Nauk hrišćanske vere. WENDEL. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. već sudjelovanje u Kristovu životu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. 161. Ž.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Ž. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija..KALVIN. ona su oruđa i znaci. 329-355. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje.

poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. Heidelberški katekizam. 175 Heidelberški katekizam. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. 2000. 186. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. Takvima se propovijed čini predugom. ili bar da možemo otići. 176 .175 U 23.. dovoljno kratka. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. 167. dok je inače. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. osim u vrijeme progonstva. str. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. tako i kod javnih molitava.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. str.

180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. s nekoliko sitnijih promjena». osnivač anglikanske crkve. 1534. 178 179 180 . Cranmer.. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). veljače 2007. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti).org/resources/bcp/Communion_1548. propisnika o obredima i sl. godine. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve. godine. Thomas (1489. za vrijeme vladanja Edwarda VI. 1986. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam. misala.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. str. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. 59.anglican. http://justus.htm. Usp. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. Nakon njegove smrti. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. Thomas Cranmer. A. poput brevijara. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. THOMSON. nije bio sklon liturgijskim promjenama. Crkvena povijest 3.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. pristupljeno 18.179 priredio je 1548. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. – 1665. godine proglasio samostalnom. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje. Stoga je za vrijeme Henrika VIII. Nadbiskup Canterburya.. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549.

nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. str. E. godine. posebice liturgiju Sarum.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. . nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku.” ili “Use of Sarum. Opšta istorija protestantizma.složeni sustav liturgijskih knjiga. prvi tom. . No. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. . posebice kod posvećenja pričesti. str. THOMSON.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. U 13. Sarum liturgija. LEONAR. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. Usp. Ž.po prvi put su. Koristio je također srednjovjekovne molitve. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. “Sarum Rite. A. 61.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . godine odnosno njemačku misu iz 1526. Crkvena povijest 3. . 450. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva.

184 185 186 O. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. veljače 2007.veljače 2007. godine. 452.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. Istorija reformacije. Novi Sad: Dobra vest. pristupljeno 18. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. Opšta istorija protestantizma. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. koje je Parlament izglasao 14. 187 . htm. godine u članku 23. poput svećeničkog ruha i sl.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. 1986.anglican.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. ostali su vjerni staroj tradiciji. prvi tom. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen. 87. http://justus. Ž...187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni».htm. đakonsko. Usp.anglican.186 U obredniku iz 1552. ČEDVIG.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. Usp. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. str. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. http://justus. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. str. Naime. travnja 1552. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. E. LEONAR. Neki vanjski oblici bogoslužja. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». pristupljeno 18.

str. koje nemaju pastore. Službenici su pastori. 19-23.188 8.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). Uskrsa.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. Velika povijest crkve IV. Crkve moraju biti dolično uređene. 339. 456. govori se o značenju Večere Gospodnje. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja.). H.. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. pa čak i Božića. 2003. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. 189 190 . lipnja. Ž. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. str. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). – 1572.7. U čl. 28. LEONAR. govori se o jeziku bogoslužja. Pored ostaloga.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. Usp. Opšta istorija protestantizma. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. ali ih se ne rukopolaže za službu. 39 članaka vjere. str. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. U članku 24. prvi tom. rujna i prosinca. E.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. JEDIN. Župama. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. vjeroispovijedanje anglikanske crkve.

str. zahvaljivanje za stvaranje. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom.) čitanje Pisma i propovijed. (7. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. Nakon pričesti.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. (4. H.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. Večera Gospodnja. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu.) molitva prije propovijedi. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. koji su ga dijelili međusobno. JEDIN. Samo su takvi mogli 191 Usp. Velika povijest crkve IV. (5.191 Godine 1556. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve).) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. .) zajedničko pjevanje psalma. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. (3. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. (6. (2. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik. pjevao bi se 103 psalam. Vjerovanja i Deset zapovijedi. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. Vjernici. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima.) drugo zajedničko pjevanje psalma. 340. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. kako smo to gore naglasili).

287-305.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. godine Waldegravea se. str. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. koristi u liturgiji. čist. B. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. jer bi im blagovanje bilo na osudu. a u Škotskoj crkvi se i danas. . škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. Onima. Puritanci su se 1584. uz znatne izmijene tijekom povijesti. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. THOMPSON. proširit će se kasnije američkim kontinentom.193 Godine 1564. «Bill and Book». u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. 8. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp.8. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. Od 1586. Liturgies of the Western Church. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao.

ne anđelima. koji suvereno vlada nas svime. stoga Ga se mora bojati. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. II. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja.194 8. poglavlje u cijelosti: «I. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. dobar je i čini dobro svima. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. THOMPSON. Liturgies of the Western Church. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. Sinu i Duhu Svetome. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). Engleske i Irske. B. pjevanja psalama i sl. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. donosimo 21.-341. štovati ne možemo bez 194 Usp. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. dušom i svom snagom svojom. Puritansko bogoslužje.9.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). njemu jedinome. propovijedanju. 311. i s obzirom na pad. proslavljati. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. zazivati. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. godine u 21. . 1649. osim Očenaša. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. iz 1647. str. svecima ili ikojem drugom stvorenju. godine. ili prema sotonskim izmišljotinama. ljubiti.

Moliti trebamo za zakonite stvari. zavjetima. Molitva. gorljivošću. postom. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. ljubavlju i ustrajnošću: i. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. molitvu sa zahvaljivanjem. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. poniznošću. ali ne i za mrtve. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. V. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. VI. zajedno s vjerskim prisegama. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. divljenjem. divljenje. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. III. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. u duhu i istini. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. na poznatom jeziku IV. svaki za sebe na samo. s obitelji. s pomoću Njegova Duha. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. Boga trebamo štovati posvuda. s razumijevanjem. vjera. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. ako molimo na glas. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. vjerom. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. sukladno Njegovoj volji. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. . kojeg nalazimo u evanđelju.

Prirodni je zakon. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. Westminster Confession of Faith. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. kršćani trebaju slaviti kao šabat. 195 Usp. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. šabat. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. 2001. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). . Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. sve do kraja svijeta. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. 89-95. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. ne samo da se odmara od rada. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. str. VIII. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. i taj dan. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). i djelima milosrđa. moralnu. Glasgow: Free Presbyterian Publications. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. dan koji je posvećen Njemu.

» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. str. Liturgies of the Western Church. 370. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. THOMPSON.» Usp. opomena. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga. Gloria Patri. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija. dajem hvalu. uzimam ovaj kruh. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. lomim ga i dajem ga tebi. Određeni tradicionalni elementi poput Creda.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. . Čini to u znak sjećanja na njega. B. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista.

žrtve. str. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. Istina je neuništiva.) iz 1524. R. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. «V. str. X. H. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. ESTEP.10.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. 198 W. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. nitko neće smatrati svećenikom. točka. . već sjećanje na Kristovu smrt. Misa nije žrtva.. 1986. J. Introduction to the Reformed tradition. Novi Sad: Dobra Vest. LEITH. Glede shvaćanja euharistije... 226227. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. točka.197 8. XII. točka. 180-182. – 1528. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. Ovo isključuje sve mise. i razumjeti ga. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve.

4). ili što god Bog daje. Prvo. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. odnosno pokajanjem za grijehe. Na sastancima treba da govori jedan. 2 Kor 1. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. Kada se braća saberu. neka se ne pune ni jelom ni pićem. a ne dvoje. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. 3. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. Kol 1.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. 2 Sol 1 i 2. 199 Usp. . godine. str. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. volume 2. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. (Ps 86. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. VIII. The Complete Library of Christian Worship. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. troje istovremeno. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. 118). tako što će jesti juhu ili povrće. Nakon propovjedi. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. točka. VII. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. 216-225. Twenty Centuries of Christian Worship. točka. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. točka.

ESTEP.poslušnost Rim 2.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi.4. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. 1 Kor 11). pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. Baptisti. XI. str. Istina je neuništiva. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. 236-238. 10. Kad su braća i sestre na okupu. točka. 1 Iv 2. agape. . Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. slobodnim crkvama reformacijske baštine.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. poput menonitske crkava. 1 Pt 2. bratskih crkava. Fil 2. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. 2 Kor 2. Lk 22. R. pojedinih baptističkih crkava i sl. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. kao i istomišljenici. 1 Pt 1). Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. . Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. Mk 14. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. stoljeću. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. 3. Rim 8. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. poput anabaptista nisu 200 W. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. 2 Sol 1.

Twenty Centuries of Christian Worship. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. 201 Usp. 232. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. The Complete Library of Christian Worship. str. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. . volume 2. duhovno i jednostavno. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. Godine 1695.

«Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje.11. a ne svećenik. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. 202 T. kako smo vidjeli. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. Uvod u teologiju.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež.1. HAMMOND. 209. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). .2. 8. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je. odnosno svim protestantskim crkvama 8. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. C. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima.11.11.

str. Nauk hrišćanske vere. 214-229.204 8. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. 204 Usp. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu.. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. W. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji. .11. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju.3. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha. IV.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. mire Boga s ljudima. JEDIN. Treba 203 Ž. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. 490. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. odnosno uvođenja narodnoga jezika. H. str. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. J. BOUWSMA. str. Starješine. 306-307. KALVIN.. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. u njemu je potpuna i završava se u njemu. Velika povijest crkve.

bila uglavnom čin svećenika. nisu razumjeli latinski jezik. LUTHER. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. pa čak i da se ne skupljaju.11. liturgija je. Osnove evanđeoske teologije 2. Von Ordung Gottesdiensts. 95. 94. kako smo već ustvrdili. 12. BLOESCH. str. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. (Prijevod iz: M.) . BLOESCH. W. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. ali ne i bez Riječi. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. koje nisu samo kratke homilije. Osnove evanđeoske teologije 2. 206 D. 8. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme.4. G. već tumačenje biblijskih tekstova. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. Što više. Tako propovijed postaje edukativnog. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. 35. G. A. da ne čitaju.11. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. str. ali sakrament ne može postojati bez Riječi.5. odnosno poučnog karaktera.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja.»206 8. U slučaju nužde.

118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca. . vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi. kao npr. U pojedinim krugovima. u anabaptista.

JEDIN.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća. 27-28.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije. – 1563. 404-405. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. VUKAŠINOVIĆ. str. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje.208 207 Usp. Beseda: Novi Sad. Liturgijska obnova u XX veku. H. Vršac: Fideb. SABORA 9. .207 Sabor se.. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk.. a izvorno stanje ponovo uspostavi. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima.» V. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. Velika povijest crkve IV. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. VATIKANSKOG 9. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. razmatrajući disciplinarnu problematiku.. 2001. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC.1. također. str. a ne prave vjere. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. načina vršenja bogoslužja. Zabranjeno je.

godine proglasio dekret o misi. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp. Z. statičnosti i beživotnosti bogoslužja. ADAM. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. PAŽIN. rujna 1562. str. 43. 33. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. . i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. Uvod u katoličku liturgiju. . A. Usp.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba.). «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. Sabor je 17.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni.Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom).Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. Povijest liturgije. nego njeno posredovanje. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. . No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. valjanost sakramenata i sl. str. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije.

neka je izopćen.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. neka je izopćen. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. COURT. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna.. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. 2. a da nije propicijatorna. Ako netko rekne. 306. 5. Ako netko rekne. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. da misni kanon sadrži zablude. Ako netko rekne. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. Ako netko rekne. ili da koristi samo primatelju. 7. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. ona se smatra kao relativna žrtva. 3. kazne. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. Ako netko rekne. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. Ako netko rekne. ili da se ona po ovoj ukida. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. neka je izopćen. Đakovo: Forum bogoslova.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. 6. Ako netko rekne. neka je izopćen. za grijehe. da ceremonije. 1997. Sakramenti. pa da se s toga mora ukinuti. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. zadovoljštine i druge potrebe. neka je izopćen. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. . da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. 4. str. neka je izopćen.

iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. Što više. Ako netko rekne. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. Ako netko rekne. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. A. 43. posebice u nedjelje i na blagdane. ADAM. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati.213 «Nasuprot protestanata. neka je izopćen. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. 318-319. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. zadržan je latinski jezik. ŠAGI-BUNIĆ. Božja 212 213 T. No to se nije dogodilo. osim ako se izuzme povremena propovijed. neka je izopćen. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. str. Euharistija u životu crkve kroz povijest. 8. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. str. Usp. neka je izopćen. pa da ih stoga treba ukinuti. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. Narod i dalje ništa nije razumio.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. 9. Uvod u katoličku liturgiju. . umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora.

A. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. Kristova svećenička služba. stoljeću. (1903. Papa Pio V.216 9. Usp. Liturgijski pokret 19.1. V. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. str. godine. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. i 20. PAŽIN. Usp. 33. kod procesija i različitih pobožnosti. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. Povijest liturgije. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. ZAGORAC. Uvod u katoličku liturgiju. stoljeća 9. . Papa Pio X. str. 65. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573.2. str. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. ADAM. vatikanskom saboru.-1914. studenog 1903.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II.2. vatikanskog koncila. 260.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne).

odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. svjetskog rata. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. godine. VUKAŠINOVIĆ. godine a zaređen za svećenika 1897. godine. Usp. str. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. Liturgijska obnova u XX veku. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. Liturgijska obnova u XX veku. U samostan Maria Laach. rođen je 5. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. V. – 1946. VUKAŠINOVIĆ. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. već od 1921. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. što su sakramentalni obredi i sl. 26. studenog 1874. V. str. . što je liturgija. rođen je 27. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. kolovoza 1873. rujna 1909. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. godine pridružio Benediktincima. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. Usp. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». Lambert Beauduin. godine. tada još uvijek latinskim jezikom. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. stupio je u 21 godini. Nakon I.). Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. 44.

. str. E.2. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 1800. rujna 1882.).). Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. Ž. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. treći tom. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. 2002. među anglikancima se pojavljuje tzv.). stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga».2. kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. umro 16. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima. Oxfordski pokret. 322. kolovoza. godine. . Opšta istorija protestantizma. U Engleskoj. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. stoljeću (narodni jezik. – 1872. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. LEONAR. – 1861. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22.

bio je zaređen za svećenika u Rimu.veljače 1801. Isaac Williams (1802. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. kao što su to.1866. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. . postovi i sl. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. kada je završio studije u Oxfordu. Godine 1847. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. Richard Hurrell Froude (1803.). str. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru.220 220 Usp. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”.1836. Njima se pridružuje John Henry Newman. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. Opšta istorija protestantizma. Ž.1865. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici. episkopat. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. . Time je počela druga faza njegovog životnog puta. . vjerske proslave. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. Umro je u Birminghamu 1890 godine. .126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. Zbog toga se on 1842. postao je anglikanski đakon. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. E.) i drugi. imale Katolička i Pravoslavna crkva. Godine 1824. liturgija. 326329.godine. LEONAR. Ušao je u Oxfordski pokret. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. imenovao kardinalom. između katoličanstva i liberalizma.). po njegovu shvaćanju. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. treći tom.

vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. 9. stoljeću. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. prosinca 1963. ŠAGI.BUNIĆ. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove.3. Ali drugog puta nema. do 1965. godine Engleski misal. godine kao prvi službeni dokument sabora. II. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. 1972. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. godine. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4.»221 221 Usp. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. str. . unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik.. više-manje rezervirano samo za svećenike. 37. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. a Božji je narod gledao iz daleka. Anglokatolici tiskaju 1933. T. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi.

str. nije činilo neobično. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. grčki i latinski.1. Obrazloženje. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». Uvod u katoličku liturgiju. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. što se njima kao Bizantincima. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju.3. naime hebrejski. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu.73. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu.»222 222 A. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. to dopuštenje. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. ADAM. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. . izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. što su ga. braća Ćiril i Metod. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. stoljeća).

U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. ŠANJEK. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. i 1060.. Trogira. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. Juraj iz Slavonije (umro 1415). str. F. Usp. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. Raba.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. pod prijetnjom izopćenja. Krka. str. Nina. 1996. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. Naime. Splita. Šibenika. 81-82. . godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. godine. temeljem odluka II. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. Osora.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. nakon čega će se. U Rimu je 1905. 95. još od 10. ožujka 1965.. Jeronima». godine. a 1927. te sinoda iz 1063. Sorbonski student i pariški profesor. F. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. Zadra. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. Senja kao i svi istarski biskupi. Knina. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». ŠANJEK. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. 224 223 Usp.

1935. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. str. 1871.» J. 653-654. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. str. godine. 2005. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. M.. katoličkog liturgičara. 40-42. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe.225 Odluke II. KOLARIĆ. stoljeća. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. dok su njihovi protivnici. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. Usp. KOLARIĆ. Ekumenska trilogija. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. «Grgurofobija». Ekumenska trilogija. kao služba Božja zajednice. KALOĐERA. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. godinu. Zagreb: Prometej. nakon I. J. svibnja 1937. godine. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. ..130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape.str. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. Nijemci i Francuzi. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. 647-659. za 1935.

. u nekim molitvama i pjesmama. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik. ponajprije u čitanjima. dokumenti. 2. upozorenjima. 1985. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost..228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. 1993. str. str. ŠAGI-BUNIĆ. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. 37. 228 . vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. dakle. 1. Usp. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. osim gdje postoji posebna povlastica. 27. T. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. M KIRIGIN. Ali drugog puta nema.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». Konstitucija o liturgiji. u: Drugi Vatikanski koncil.»227 Sabor je. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. 1972. 170. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. Do sada. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Ipak. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu..

Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. . otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. pjesmama kao i o činima.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. 230 229 Usp. 30. psalmima. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. odnosno da vrše «ono što na njih spada».3. str. pripjevima. str. kretnjama i držanju tijela. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14.»229 U konstituciji se. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. 31. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. dakle. čitači. 23-25. odgovorima. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. U liturgijskim obredima neka svatko. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. neka se vodi briga o usklicima puka. 33). u: Drugi vatikanski koncil. bio služitelj ili vjernik. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9.2. 147. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. M KIRIGIN. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. Konstitucija o liturgiji. 29.

određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. 63. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 232 233 . naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. 1992. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života. Usp. .. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. 307. B. Katekizam katoličke crkve.nego s drugog stajališta na drugoj razini». u: Drugi vatikanski koncil. bio klerik bio laik. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. Koncilske teme. 109. ne svi jednako. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. o Crkvi». str.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. a još manje kao nepravo – pravo. Biblije. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma).. no nisu u «suodnosu manje – veće. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika. tako svi. str. puku. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom.3.3.233 9.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. dokumenti. bilo prinosom bilo svetom pričešću. DUDA. u kojem svatko. 1993. str. nego jedni na jedan a drugi na drugi način.

Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. . 2. stoljeću. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. zazivi i liturgijske pjesme.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. u: Drugi vatikanski koncil. str. neka se svestranije otvore biblijske riznice. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. njime su nadahnute i prožete molitve. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. iz njega se pjevaju psalmi. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. Rimokatolička crkva je na II. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. izrečenim još u 16. 33. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. 25. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji.. vatikanskog sabora.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. «Služba liturgijskog čitanja». 2/95. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. str. 165. ne samo kao pukog liturgijskog obreda. vjernošću i molitvom. . GELINEANU i drugi. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. 1973. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. str. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas».237 Do II. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. Konstitucija o liturgiji.. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. KIRIGIN. str. 165. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. J. HRANIĆ. 236 237 Usp. 53. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. br. 238 Usp. Đ. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl.. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. M. str. GELINEANU i drugi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. rezultiralo je angažiranjem laika. 219.

nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda.»239 Propovijedanje. 220. i to pod vidikom koji je ondje uključen.240 «U liturgiji. dakle. KIRIGIN. str. Usp. vjenčanja. 33. Homilija se veoma preporučuje. propovijed je dio svetog obreda. M. osim zbog teških razloga. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života.3.»241 9. str. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. budući ih je predvodio samo svećenik. Neka se to nikako ne propušta. Pisma. sprovoda i sl. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. naime. Konstitucija o liturgiji. 240 241 . KIRIGIN. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. uz to još na nerazumljivom jeziku. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. u: Drugi vatikanski koncil. 220. pa narod molitveno. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. Konstitucija o liturgiji. ona je dio same liturgije.4.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. krizme. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. str. moralne i ine teme. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. M. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.

1995.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. Usp. Sveopće molitve vjernika I. za one koji s vlašću nama upravljaju. 9. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. za one koje tište razne nevolje. vatikanskom saboru.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. «53. u: Drugi vatikanski koncil. . nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. No. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. str. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. a manje molitelj. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. dok će na Zapadu. ili Gospodine usliši nas i sl. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija.4. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. istu moći predvoditi i vjernici laici. odnosno molitvu vjernika. 35.

sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. 1988.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi.244 evangeličkih. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl. The Book of Occasional Services. 247 Usp. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. London: SPCK. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe. 1980. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. New York: The Church Hymnal Corporation.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. 245 The alternative Service Book 1980. štole i sl. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava.. križ (bez raspela) i sl. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. .).247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. vatikanskog koncila.

Godine 1989. posebice među američkim baptistima. 10-11. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. 1979. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. organizirana je. str. volume 3. responzijalnih molitava. 249 The Complete Library of Christian Worship.4.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. 9. The Book of Common Order. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. a Roy Pearson je 1990. Gart House je 1989. The Renewal of Sunday Worship. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. Edinburgh: The Saint Andrew Press. . 1. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. poput litanija. za pastore i laičke vođe). godine te ista knjiga iz 1994.249 Utjecaj II.

Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. Tennessee: Star Song Publishing group. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. od prve biblijske knjige. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. Odatle i liturgijski službenik.252 U liturgijskim promjenama II. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. Robert E. i godina II. lectio «čitanje». naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar./2007 liturgijska je godina C. 1993.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. lat. The Renewal of Sunday Worship. . godinu B i godinu C. str. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. Liturgijska godina. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. B ili C. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. 25. A. 252 Usp. str. lektor odnosno čitač. volume 3. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I..). Nashville. 330-331. vatikanskoga sabora. Webber). lectionarium «knjiga čitanja». (ed.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. u: Drugi vatikanski koncil. 33. The Complete Library of Christian Worship.

MICHNO. 1981. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. čitanje iz apostolskih poslanica. posebice oko Božića. 257 . 1994.254 luterani.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. 590-591. 1033-1095. Lousville.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. 110-121. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista.. The Book of Common Prayer. Usp. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. str. 1998. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. M. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. J. 258 Usp. 1997. M. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. G. Book of Common Order. Book of Common Worship. A Priest’s Handbook. 255 256 Usp. 1990. Commentary on the American Prayer Book. Edinburgh: Saint Andrew Press. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). Pjesmarica Božjega naroda. New York: Oxford University Press. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. Celebrate the Christian Story. Usp. 17. korizme i Uskrsa kao i u godini B. Godine 1983. str.256 prezbiterijanci.. PERHAM. New York: The Seabury Press. HATCHETT.. 324-327. London: Holy Trinity Church.. 295-326. za Uskrs Ivanovo evanđelje. božićnom vremenu. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. str. str. D.. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). te iz evanđelja. 1993. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. The Ceremoniest of the Church. 888-1001. U godini A čita se evanđelje po Mateju.. str. U adventu. 609-643. str.255 reformirani. Morehouse MP Publishing. Kentucky: Westminster/John Know Press. U radne 254 Usp.

str. u pravilu se čita i određeni psalam. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. R. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. G. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. 1993. BLOESCH.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. lekcionar ima i prednosti: . BERGER. 260 259 Usp. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. . . Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska. Osnove evanđeoske teologije 2. Mali liturgijski leksikon. Svaki formalizam može biti negativan.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. D. 101.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. Lekcionar ima mane i prednosti. Međutim. a druge prenaglase. smrti i uskrsnuća.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. 138. Pored tri liturgijska čitanja. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju.

Book of Common Worship. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. str. K.str. Sada je narod. Liturgika. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . 13. Ova je praksa i ranije bila poznata. 262 . himnografija i heortologija. 1997. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. Calvin je uredio pjesmaricu psalama. 611-783. vjernici drugi. KERN. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično).261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. 261 Usp. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige.Časopis Pravoslavne eparhije sremske..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. Usp. kako na Zapadu tako i na Istoku.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. no uglavnom je bila pridržana zboru. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi).

.

Uz svako liturgijsko razdoblje. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. nedjelje kroz godinu. .BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. crkva. vjera. uskrsno vrijeme – Uskrs. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. Presveto Trojstvo). sprovod. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. prigodne. sveta sedmica.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. nedjelje i Gospodnji blagdani).1. Uzašašće. Bogojavljenje). Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. Duhovi. krštenje. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. po reformatoru Martinu Lutheru). 1981. poput evangeličkih crkava u svijetu. Stara i Nova godina. jest liturgijska crkva. Božić.

http://www.htm. odnosno primljena u luteranstvu. ADAM. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena. dogležnjica. str.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. Božjih zapovijedi. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. 266 . B i C liturgijsku godinu. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem. Uvod u katoličku liturgiju. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. kako se prema Bogu treba odnositi. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. O liturgijskim bojama vidi više na str.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha.evangelickacrkva-zagreb. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te). Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. st. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu.-82.» A. «Tzv.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16.-143. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne.. odnosno rimske običaje.. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. te na blagdane. Beffchen) koje označavaju 10. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. Reformatorstvo je.. bijele u skandinavskim zemljama.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. duga haljina evangeličkog svećenika. pristupljeno 9.. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). 139. npr. odnosno lekcionar za A. tj.». Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka. Talari mogu biti i druge boje. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. 85. 80. veljače 2007. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove.

Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. do vijeka Amen». Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. . obično nekim prikladnim biblijskim stihom. Naime. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». raspelo i otvorena Biblija. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. svim ljudima dobre volje.267 Nedjeljama. ima i svoje liturgijsko značenje. Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. i od vijeka. moleći molitvu pokajanja. Kako bijaše na početku. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. Amen». koja se naziva oltarska slika. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. Svećenik naviješta oproštenje grijeha. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». tako i sada i u vijeke.

Svećenik. 269 . Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. Okrenut oltaru. Narod odgovara: «Amen». žive i one na samrti. Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. str. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. 1993. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. udovce i udovice. djecu i mlade. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». 66-67.268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. narod pjeva treću pjesmu.). (pretisak iz 1902. starce i osamljene zdrave i bolesne. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. 268 Usp. svakog pojedinca. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. Narod odgovara: «Amen». čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». kao i za mir u svijetu. U nju uključuje cijelu općinu. svećenik moli veliku molitvu. Pjesmarica Božjega naroda. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. str. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje.. Usp. izgovarajući Aronov blagoslov. završavajući s: «Riječ Božja je istina. druge crkvene općine. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. 225 do 237. okrenut narodu. U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. Evangelički katekizam.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. slovački narod». ova pjesmarica sadrži i molitve. 7. Propovijed. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. Samuel Palumbiny. Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. 12. 4. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. Štefan Leška. 2007. 276 Lat. 14. svim ljudima dobre volje. ili sviraju orgulje. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. homilije i sl. koji po D. Završna molitva. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). božićni ciklus. 5. uskrsni ciklus. praznični i sl. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. Pjesma za milost. introitous = ulazak. Himnus (pjesma prije propovijedi). Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. SAJAK. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. v. Molitva dana (kolekta). 3. Amen. Pjesma (prvi stih). 11. 15. 10. Adam Plintovic. Introit. Jan Blaisus st. D. Osim pjesama. Jeremiaš Lednicky. i ml. 02.. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma.Jakobei). Velika Molitva koja se završava s Očenašem. 6. Aronov blagoslov. Apostolsko vjerovanje. duhovski ciklus. Gašpar Motešicky i dr. molitve u molitvenim knjižicama. Antifona.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. Narod odgovara: i na zemlji mir. Pjevanje evanđelja. .276 2. A to je bila velika sreća za evangelički a. 9. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . Narod odgovara: i s duhom tvojim. 13. 8. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice).

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. 1988. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. bez slika. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. 283 Reformirane crkve iz Mađarske.2. 1985. na Uskrs. 10. Amen». križa i sl. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Duhove. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. 283 Istentiszteleti rendtartás. Zidovi crkava su čisti. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. U crkvama se. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. križa i sl. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha).2. najbližu nedjelju 31. 284 . Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. bijelu košulju i crnu kravatu. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. Istentiszteleti rendtartás.

koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. te druga glavna pjesma. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). Iza toga se daju obavijesti. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . nas prenio u vječno slavlje? 4. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. Obećavate li. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). te molitva pokajanja. Kod služenja Večere Gospodnje. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90.

1921. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. Knjiga zajedničkih molitava.3. str. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Novi Sad: J. molitva Očenaš. . Oca i Sina i Duha Svetoga». P. 2005. večernju i euharistijsku službu. 2003. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci... 125-135. KIŠ.2. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». O reformatskom bogoslužju vidi u: N.285 10. str. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. 125-135. Aronov blagoslov. Obrednik sadrži jutarnju. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». O reformatskoj crkvi.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. godine. Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. Forum. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas».

a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. službe krštenja. vjenčanja). usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. konfirmacije. đakoni i pastori. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. Preobraženje. a vjernici mole vlastitim riječima. i prikloni srca naša zakonu svome». Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». slobodna. Dan reformacije i sl.). Uskrs.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. Službu riječi mogu obavljati lektori. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Duhovi. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici. korizma. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. crvena (Duhovi. ljubičasta (advent. sprovod). Narod odgovara: «Amen». Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. . Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. đakoni i pastori. Spasovo.

1990. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. Book of Common Order. smiluj nam se. str. i upiši sve svoje zakone u srca naša». 290 291 289 The Book of Common Prayer. 1994. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). Kentucky: Westminster/John Know Press. Knjiga zajedničkih molitava. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. Edinburgh: Saint Andrew Press. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. str. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Book of Common Worship.289 Slijedi molitva pastora. Nakon toga slijede kratke obavijesti. 1993. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. nakon čega vjernici sjede. 292 293 .New York: Oxford University Press. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. Usp. 73-84. Lousville. te se pjeva zajednička pjesma. Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. 47.

Amen. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). Amen. 29-31. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. Amen. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. Po Kristu. 4. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. 14. Poradi sina svojega Isusa Krista. smiluj nam se i oprosti nam. niti svoje bližnje kao same sebe. očisti nam misli srca. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. . Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. pred tobom su sva srca otvorena. djelom i propustom. 1 Iv 1. Gospodinu našemu. oprostio vam grijehe vaše.9. na slavu tvog svetog Imena. Amen. sada i dovijeka. sve želje znane i sve tajne otkrivene. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. Heb. mišlju. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. Gospodinu našem.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. po Isusu Kristu. riječju. 16. 8. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. Pastor moli: Svemogući Bože.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. 1999. 8. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja.»300 Rukopolažu se pastori. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). . 495-496. Pojedini pastori prilikom krštenja. starješine i đakoni. prikupljanjem milodara. postoje i tjedni sastanci (tzv. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. 301 Obrednik Baptističke crkve. veljače 2007. E-mail upućen Jasminu Miliću. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama.. te pastorovom blagoslovnom molitvom. J KOLARIĆ. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. Ekumenska trilogija. KNEŽEVIĆ. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. str.

Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. službu dana Gospodnjega.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. To mogu biti i starija djeca. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. uglavnom prevedene s engleskog. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. Zagreb. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje.303 i druge.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. 1998. 1966. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. Duhovne pjesme. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. pjesme duhovne. . U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. službu vjenčanja. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. a koje su se u prošlosti više isticale. službu sahrane. Pjesme duhovne. službu ordinacije pastora. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. Ovdje smo dali osnovne naglaske. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. ali nikako novorođenčad). Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. službu prinošenja djeteta. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. službu krštenja. Savez baptističkih crkava u RH.

službu sahrane. počevši s Agnezom Ozman.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. 10. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). službu prinošenja djeteta. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. službu krštenja. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve.4. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. i početkom 20. . službu vjenčanja. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). U toj su školi studenti. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. SAD). te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. 1999. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. stoljeća. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. službu dana Gospodnjega. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. službu ordinacije pastora. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja.

ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. pljeskat će rukama (Ps 47 1). Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. primjerice: tradicionalne himne. U nekim je crkvama 306 S.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. Zagreb: Bogoslovni institut. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. Prvi.) to slavljenje može trajati kraće ili duže. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. 271. JAMBREK. pjevanje biblijskih stihova. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. ne može se govoriti o jednom. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. pa i u organiziranju bogoslužja. korusi. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. uniformiranom bogoslužju. str. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. 1 Tim 2. . krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. 2003.. 18). 2. starije i suvremene gospel pjesme. 8). 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. psalmi.-272.

predanost. 2002. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. 310 Usp. Pjevajmo Gospodinu. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. potrebom izlječenja i sl. veljače 2007. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. Chorusi. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. pentekostne pjesme. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. poslanje djece Božje. uzdanje. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. radost spasenja. 16. Pjesmarica.308 Iz tiska je 2006. JAMBREK. Daruvar: Logos. . evangelizacija. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. S. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. 206. ljubav. bilo da se radi o obraćenju. 1991. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. težnja za nebom. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. molitva. hvala i veličanje Boga.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). trpljenje. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. utjeha.

) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. koja uobičajeno traje oko 45 minuta. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. 16. S. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. čitač(i) Svetog pisma. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. 312 .311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna.170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. poput Save311 Usp. veljače 2007. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. a zatim molitva i slavljenje. Uskrs i Duhove.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. Od blagdana slave Božić. muškarci muškarcima). Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. Crkva cjelovitog evanđelja i sl. Savez crkava Riječ Života. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. Nakon slavljenja slijedi propovijed. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. JAMBREK. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. Karizmatske crkve.

314 315 . Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. u prvoj polovici 19. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak..5. subotu.. Zagreb: Znaci vremena. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. 75-76. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. str. godine. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. 2001.. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. 1992.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. stoljeća. Adventistički crkveni priručnik. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. 249-266. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20. 8-10). Adventus = dolazak).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. te svetkovanje subote kao sedmoga dana. 10. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji.. Nastala je u Americi. Usp. Godine 1861. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom.

316 Kršćanske himne. Zagreb: Znaci vremena.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. himne Isusu Kristu. 1995. .

.318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. radosna vijest. jedni drugima peru noge. već prikladno civilno odijelo. prigodne pjesme. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. život kršćanina. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). početak gradnje. 1995. molitve i litanije za određene prigode. Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. poslušnost i služba Bogu. 203. Adventisti.. Što adventisti vjeruju. 196-197. Uskrsa i sl. 317 Priručnik za propovjednike. odnosno svaka tri mjeseca.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred. krštenje.. Ona je više od puke uspomene. Gospodnju večeru.). str. molitvu za bolesne i vjenčanje. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. 187-259. 318 319 . U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. Biblija.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. posvećenje djeteta. Što adventisti vjeruju. blagoslivljanje doma. preuzimanje novog okruga. pogreb. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično.. posvetu molitvenog doma. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. str. Usp.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. kršćanski dom. Ne rabi se liturgijska odjeća. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića.

postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente.6. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. nakon smrti Johna Wesleya..met0odisti. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. John Wesley.hr/ 321 . U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. No.. pored svog zanimanja u svijetu. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija). grupe za slavljenje. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. No. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10.»321 No u svijetu. imaju i sposobnost propovijedanja. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. stoljeću nastala u Engleskoj. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. godine. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju. priredio je 1874. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. grupe seniora.

Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. Propovijedao je po crkvama. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. Jedna povijest crkve. John Wesley je. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. BROADBENT. 324 E. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. ima ih preko 6. 297. 295. – 1770. Naime. str. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. da ulaze među najbolje što su ikada napisane. Zagreb: Kristova crkva Betanija. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. THOMPSON. ali i po kućama i na otvorenom. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti.000. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu.» E. 415-434. H. koja su taknuta Duhom Božjim.»324 322 323 Usp. str.000 propovjedi. B. BROADBENT. Jedna povijest crkve.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve.. H. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. ali je imao puni udio u njegovom radu.). otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. Brat Johna Wesleya. George Whitefield (1714. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. Liturgies of the Western Church. u blizini Bristola. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. str. 1989. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40.

Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. i obrede za: primanje u članstvo crkve.. rukopolaganje za đakona i starješinu.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. . No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. Prije II. Philadelphia: The Westminster Press. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. vjenčanje i za sprovod. kako smo rekli. Uskrs. Novi Sad: Metodistička crkva. štole i sl. nedjeljnu školu. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. konfirmaciju. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. 1972. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. uskrsni post (korizmu). sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). Pastori. U Makedoniji je. Božić. vjenčanje. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. dječji sat. Usp. The Worshipbook. zbirka duhovnih pesama. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. Slavopoj. advent. Usp. na makedonskom jeziku. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. sprovod. 1938. molitveni sat. krštenje. metodisti su 1938. zbirka duhovnih pjesama. svetu pričest. str. trezvenjački sat. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972.-64. omladinski sat. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. 62.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. Novu Godinu.

slobodnih protestantskih crkava. Kako smo vidjeli. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. bez propisanih molitava. prve kršćanske Crkve. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. to su sljedbenici tzv. liturgijske odjeće i sl. Poje- . on je bio različit. pa sve do naših dana. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju.

slobodno bogoslužje.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. God Here and Now. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). posebice pentekostne i karizmatske crkve. jedno za drugim. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi.328 No. smirenost i tišina. crkve koje prakticiraju tzv. glasnoj molitvi i sl. Uzajamno upoznavanje. radosni328 Usp. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. slobodno bogoslužje. K. London: Routledge and Kegan Paul. str. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. 1964. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. . razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. Međutim. no on je i naš Kralj). o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. 78. s druge strane. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. BARTH. dopunjavanje. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv.. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. Mnogi anglikanci.

obavljana u redu i disciplini. bogatija.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom. . odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu.

.

Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1988. Časosolov. 2001. 1999. Kentucky: Westminster/John Know Press. 1978 Cithara Sanctorum. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Budimpešta. Book of Common Worship. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). 1996. Edinburgh: Saint Andrew Press. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. Bratislava. 1882. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). Lousville. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Book of Common Order. 1998. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1994. Beograd: Srpska patrijaršija. 1983. 1993. . Zagreb: Glas Koncila.

Pjevajmo Gospodinu. Evanjelicky spevnik. 1995. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. 206. Kršćanske himne. Pjesmarica. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. 1985. Evangelicky zpevnik. v. Daruvar: Logos. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. 1991. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. 2002. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. 1999. 1981.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. 2000. Énekesköny. Zagreb: Znaci vremena. Istentiszteleti rendtartás. 1921. Evangelická cirkev a. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Pjesme spasenja. . 2003. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Obrednik Baptističke crkve. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. na Slovensku. Knjiga zajedničkih molitava. 1995. 1966. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. Pjesmarica Božjeg naroda. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj.

Philadelphia: The Westminster Press. The Book of Occasional Services. Zagreb: MISL. 1995. 1933. The Book of Common Order. Sveopće molitve vjernika I. New York: The Church Hymnal Corporation. Novi Sad: Metodistička crkva. The alternative Service Book 1980. 1988. 1964. Barth. God Here and Now. Ronald.. Adolf. Uvod u katoličku liturgiju. H. London: SPCK. . The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. pjesme duhovne. Edinburgh: The Saint Andrew Press. Evangelička crkva u RH. The Book of Common Prayer. 2002. 1980. Ostala literatura Adam. Na tome stojim. The Worshipbook. suvremeno čitanje. 1998. Bainton. 1986. Savez baptističkih crkava u RH. Karl. Augsburška konfesija.. London: Routledge and Kegan Paul. 1990. zbirka duhovnih pesama.New York: Oxford University Press.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. 1938. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1979. Zagreb. Živa voda. život Martina Luthera. 1972. Služebnik. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral.

Oxford: Oxford University Press. Novi sad: Dobra Vest. Delimo. Sremski Karlovci. Bonaventura. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’.. Carson. Broadbent.. 1993.. Donald. H. Rupert. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. o Crkvi». 1988. Zagreb: Kristova crkva Betanija. John Calvin. 1993. 1989. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. Žan. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1993. Trebinje. Sjeme je riječ Božja. Court. Istorija reformacije. Đakovo: Forum bogoslova. Nastanak i učvršćenje reformacije. Biblijski priručnik. Duda. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Vrnjačka Banja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u: Drugi vatikanski koncil. E.A. 1999. 1986. A Sixteenth Century Portrait. Dela apostolska. Osnove evanđeoske teologije 2. 1998. Bloesch. 1984. 1989. 1997. dokumenti. Novi Sad: Dobra Vest. Bouwsma William j. Zagreb: Duhovna stvarnost. Michigan: Baker Book House. Grand Rapids. 1993. Oven. Franz. Mali liturgijski leksikon. Čedvig. Biblijski leksikon. 1989. Jedna povijest crkve. Sakramenti. D. Worship: Adoration and Action. 1993. New York. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. .

Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. E. 1986. 2003. W. 1973. Philadelphia: Forter Press. Bonhoeffer: Worldly Preaching. Guthrie. 1999. Gabler. Gnilka.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. France. Daruvar: Logos. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Zagreb: Duhovna stvarnost. Nashville: Thomas Nelson. Uvod u sveto bogosluženje. Huldrych Zwingli. Donald. 1975. Istina je neuništiva. Pastoralne poslanice. Osijek: Izvori. 1985.. Uvod u Teologiju. Liturgika 1.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. i drugi. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. T... 1997. Joachim. Clyde. R. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Novi Sad: Dobra Vest. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. . Kršćanska sadašnjost. Nedeljko. Fundulis. Joanis. 2004. Ulrich. 2000. Kraljevo. Hammond. R. 1997. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. His Life and Work. str.. 1986. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Evangelički katekizam. Daruvar: Logos. Evanđelje po Mateju. Fant.C.. Gelineanu. Grgurević. Estep. T. 165. Teologija Novoga zavjeta. Prag. (pretisak iz 1902. J. Uvod u pravoslavnu liturgiku.). 1993.

Jedin. povijest i načela vjerovanja. Jambrek. «Grgurofobija». Jedin. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. 1981. Jedin. br. 1972. godinu. «Služba liturgijskog čitanja». 2004. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. 2003. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kalvin. Velika povijest crkve III/II. Baptisti. Marko. Velika povijest crkve IV. Hubert. Hubert. New York: The Seabury Press. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1989. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kalođera. Marion J. . Hubert. Horak. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Josip. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Zagreb: Bogoslovni institut. Đuro. Hubert. Commentary on the American Prayer Book. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. 1935. 1995. Stanko. Nauk hrišćanske vere.. Zagreb: Duhovna stvarnost. 40-42. Žan. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Heatchett. za 1935. 1996. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. 2000.str. Velika povijest crkve I. 1980. Kršćanska sadašnjost. Zagreb. Jedin. Velika povijest crkve II. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Hranić. 2/95. Jedin.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam.. Hubert. Crkveni sabori.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Istočni kršćani. Kiš. Kiprijan. 1982. Xavier. 2005. Richmond. 1971. Ž. Riječnik biblijske teologije. 2002. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Kirigin. Leith. 1977. Forum. Zagreb: Prometej. dokumenti. Leksikon ikonografije. Introduction to the Reformed Tradition. O reformatskoj crkvi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Nandor. Atlanta: John Press. Zagreb: Veritas. prvi tom i drugi tom. H. Leonar. Liturgika. Martin Luther.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. Kolarić. Juraj. John. 1993. Kraus. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Opšta istorija protestantizma. Bernhard.. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. u: Drugi Vatikanski koncil. Kolarić. VA: John Know Press. 1980. Novi Sad: J. Lohse. 2006. P. Martin. Konstitucija o liturgiji. The Threat and the Power. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. . Kronika kršćanstva. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Ekumenska trilogija. 1990. 1997. Leon-Dufour. Zagreb: Mozaik knjiga.. 1985. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2005. Juraj. himnografija i heortologija. Hans – Joachim. Emil. 1998.

Ralph. Pažin. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 1997. Morehouse MP Publishing. Daruvar: Logos. 1986. Majendorf. The Ceremoniest of the Church. Parker. London: Holy Trinity Church. 1998. Ivan Krstitelj. John Calvin: A Biography. H. . tumačenje evanđelja po Ivanu. Kragujevac: Kalenić. T. 1963. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Juraj. L. Ivan. Grand Rapids. Povijest liturgije. Pavković. Dennis G. 1985. O liturgiji. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Beograd: Pravoslavlje. treći tom. Michael. 1961. Philadelphia: The Westminster Press. 1975. Liturgika. Martin. Džon.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. (skripta za internu upotrebu slušača). Perham. Opšta istorija protestantizma. Moris. Michigan: eerdmans. Zvonko. Liturgika (skripta). Leon. A Priest’s Handbook. Celebrate the Christian Story. Križevci: Biskupski Ordinarijat. 2003. Jasmin. Vizantijsko bogoslovlje. 1997. 1988 Michno. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). 1989. 2002. Pavić. Milić. P. Beograd: Trojeručica. 1997. Misionarski i duhovni centar. Worship in the Early Church. Eduard. Svet Novoga zaveta.

1987. Maruševec: ATF. 1997. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. 1992.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. 1987. Tomislav. Karl i Vorgrimler. Rice. 1992. Richard. Staniloje. Povijest kršćanske literature I. Biblijsko propovijedanje. Tomislav.. R. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. knjiga I. 1997. Novi Sad: Dobra Vest. 1995. Priručnik za propovjednike. 1984. Ali drugog puta nema. Daruvar: Logos. Robinson. Teološki rječnik. W. Dimitrije. Haddon W. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Rebić. 1998. Šagi – Bunić. Zagreb: Susret. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. 2004. Tomislav. 1965. Frank. Teologija Novoga zavjeta. Biblijske starine. 1912. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Efežanima. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Rahner. Šagi – Bunić.. Šagi – Bunić. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Opšta crkvena istorija. Adalbert. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1972. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Jevsevije. Stott. . Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Uvod u kršćansku teologiju. John. Stagg.

1993.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. 1992. Nashville. Thompson. Robert E. 2005. Tennessee: Star Song Publishing group.primorska i Skenderijska. New York: Harper and Brothers. Vladimir. 2001. Vršac: Fideb. Thomson. Philadelphia: Fortress Press. Liturgija i život. Grand Rapids. Beseda: Novi Sad. 1996. The New International Dictionary of the Christian Church. 1963. . Robert E. Bard. Evelyn. The Renewal of Sunday Worship. Ivan. Zagreb: Znaci vremena. Alan. (ed. Nashville. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Webber). Franjo. Liturgies of the Western Church. 2001. Aleksandar. The Complete Library of Christian Worship. Šmeman. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Glas Koncila. Worship. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . Vukašinović. Tennessee: Star Song Publishing group. 1985 Trideset i devet članaka vjere. 1994.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. Liturgijski simbolički govor. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Šaško. The Complete Library of Christian Worship. Webber). 2003. volume 3. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Michigan: Zondervan Publishing House. volume 2. Što adventisti vjeruju. (ed. 1974. Underhill.. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Liturgijska obnova u XX veku.. 1986.. Crkvena povijest III. Twenty Centuries of Christian Worship.

Publishers (bez godine izdanja). H. Water. http://www. 2005. 1992 Wendel. Zagorac. http://justus. Vladimir. 2001. Zagorac. Webber.metodisti.katolici. 1989. .anglican. Willimon. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. Francois. http://www. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Vladimir. pristupljeno 9. Kristova otajstva. Vladimir. Wine and Bread. 1997. pristupljeno 18. pristupljeno 8.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar.htm. Robert. INTERNET http://www. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. Glasgow: Free Presbyterian Publications.evangelickacrkva-zagreb.org/resources/bcp/1549/Communion_1549.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware.veljače 2007. veljače 2007. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Westminster Confession of Faith. Zagorac. Zagorac.htm. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. pristupljeno 18. Liturgika. Zagreb: Prosvjeta. E. Worship is a Verb. Kristova svećenička služba. 1969. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. William. Krist. Word. 1996.org/nauk.hr/. Pravoslavna crkva. veljače 2007. 1998. New York and Evanston: Harper & Row. veljače 2007.php?action=c_vidi&id=2996. Timothy. posvetitelj vremena. Vladimir. Valley Forge: Judson Press.

veljače 2007. 2007 . pristupljeno 18. Ruben. pristupljeno 18.anglican. Dušan. htm. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. veljače 2007. 25. Knežević. veljače 2007. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek.anglican. 8.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. veljače.org/resources/bcp/1552/BCP_1552.org/resources/bcp/Communion_ 1548. veljače 2007 Sajak. http://justus. Stanko. 16.htm. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.

Oženjen je suprugom Tamarom.1918. sc. sc. s kojom ima dvoje djece. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. godine. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. . Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. Tko je bio Jean Calvin. 2005. godine te 1997. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Davorina Peterlina. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. Bosna i Hercegovina. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. sina Mihaela i kćer Ivanu. Od 1993. ..1918. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. godine te za seniora 31. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. vjerovanja i djelovanja)./2005. godine u Bijeljini. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. prosinca 1969. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. siječnja 1999.Jasmin Milić rođen je 28. dr. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). do 1998. dr. Mihaela Kuzmiča. Od akademske 2004. ožujka 1995. rođenom Arvaj.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful