P. 1
Milic - Povijesni Pregled Liturgije

Milic - Povijesni Pregled Liturgije

|Views: 34|Likes:
Published by oxtrumental
pregled crkvene liturgije
pregled crkvene liturgije

More info:

Published by: oxtrumental on Mar 09, 2014
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/03/2015

pdf

text

original

Sections

  • PREDGOVOR
  • UVOD
  • 2.1. Bogoslužje prije pada u grijeh
  • 2.3. Sveti šator
  • 2.4. Kovčeg saveza
  • 2.5. Jeruzalemski hram
  • 2.5.1. Bogoštovne djelatnosti
  • 2.5.2.Starozavjetni liturgijski kalendar
  • 2.5.3. Svećenstvo
  • 2.6. Sinagoga
  • 4.1. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama
  • 4.1.1. Lomljenje kruha – euharistija59
  • 4.1.2. Molitva – liturgijski obrasci
  • 4.1.3. Propovijedanje i naučavanje
  • 4.1.4. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika
  • 4. 2. Bogoštovna mjesta
  • 5.1. Didache
  • 5.2. Klementova poslanica Korinćanima
  • 5.3. Ignacijevi spisi
  • 6.1. Sloboda kršćanstva
  • 6.2. Teološki utjecaj na liturgiju
  • 6.2.1. Liturgijska vjeroispovijedanja
  • 6.2.1.2. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje
  • 6.2.1.3. Atanazijevo vjeroispovijedanje
  • 6.2.2. Rani liturgijski teološki obrasci
  • 6.3. Liturgijske stranputice
  • 6.5. Oblikovanje liturgijskog kalendara
  • 6.6. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu
  • 7.2. Razvoj euharistijske teologije i prakse
  • 7. 3. Struktura liturgije – himne i molitve
  • 7.4. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja
  • 7.5. Predreformacijsko stanje
  • 8.1. Martin Luther134
  • 8.2. Urlich Zwingli149
  • 8.4. Martin Bucer157
  • 8.5. Jean Calvin159
  • 8. 6. Anglikanska crkva177
  • 8.7. John Knox
  • 8.8. Puritanci
  • 8.11.1. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije
  • 8.11.2. Odbacivanje posredničke svećeničke službe
  • 8.11.3. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje
  • 8.11.4. Propovijed
  • 8.11.5. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju
  • 9.1. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora
  • 9.2. Liturgijski pokret 19. i 20. stoljeća
  • 9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima
  • 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima
  • 9.3. II. vatikanski sabor
  • 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji
  • 9.3.4. Molitva vjernika
  • 9.4. 1. Lekcionar
  • 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj
  • 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
  • 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
  • 10.5. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313
  • 10.6. Evangelička metodistička crkva320
  • ZAKLJUČAK
  • BIBLIOGRAFIJA

Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007. .

.

.............................. Bogoštovne djelatnosti...... Jeruzalemski hram .1........... 17 1........................... OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ................................3.................................. 18 1.....5. 16 1............................................ 13 1................. 19 2........... Bogoštovlje ..................................................................................... Bogoslužje prije pada u grijeh ............... 21 2......................................... 28 2.............................................................. 19 2............ Služba .................................................... 9 UVOD............... BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU ............................................................1.............................. Liturgija.. Bogoslužje nakon pada u grijeh ................3.........................6.....................5....... Kovčeg saveza ...3..................................................................................................... 15 1.......... 26 2.................................... 20 2.......................................................... 19 2................... 30 3.... Bogoslužje ........4..5......................................................................................... Sveti šator ...........................................................2.................................5................................................................4............... 19 2.......1............ Svećenstvo ......... 22 2.............................2......................Starozavjetni liturgijski kalendar .........................................2.......... Sinagoga ....... ISUS I BOGOSLUŽJE .SADRŽAJ PREDGOVOR ............... 24 2.. 33 ....

....5...1........... Atanazijevo vjeroispovjedanje............... Propovijedanje i naučavanje .1......1................... Apologija sv............. Teološki utjecaj na liturgiju.....................2........ Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama........ Sloboda kršćanstva . 47 5...1...... Molitva – liturgijski obrasci ..............................................3............3.2. 56 6. Liturgijske stranputice ..... 37 4.......4.... 45 5....... 44 4. 59 6.... Liturgijska vjeroispovijedanja................................................ 47 5.. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog ......................................1.......... Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu ............................................................................................2......... Lomljenje kruha – euharistija ...... Oblikovanje liturgijskog kalendara...3..................................1......................4..... 65 6................................. LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA........1.........3. Justina ....................... Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ....1..................... 62 6.4..... Didache ..................... 39 4..............1................. 49 5.... 61 6...5...........1... 43 4..................................................... Rani liturgijski teološki obrasci ..... Liturgija katekumena i liturgija vjernih ...... RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME.......................... Bogoštovna mjesta.............................2. Klementova poslanica Korinćanima ......... Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ......2.. 68 ..................1............ 37 4. 50 5................ Nedjelja – Dan Gospodnji .............................1........1................ Apostolsko vjerovanje ...... 49 5.......................... 58 6...1.............. 55 6.... Ignacijevi spisi ..........................3.4... 38 4.........................2...... 42 4.1...................... 51 6...................... 64 6....... 55 6..................................................................................1..................... 57 6............1.....POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ............1...................................................1.......................... 56 6............

... stoljeća............................ Jean Calvin ....... 85 8................Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7...... Anabaptisti i baptisti ........... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II.........2............ Predreformacijsko stanje ....................................7............ 123 ......2...... Odbacivanje posredničke svećeničke službe.............................. 119 9....................... 117 9.....................5.............................. 106 8.. Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje ......................................... 74 7...................................... 115 8.................................................. 115 8. 82 8..... Martin Luther .............. 107 8........5. 115 8..........................4.... i 20.. 80 7.............................. 73 7.........2........................................................... Anglikanska crkva....................9......6.............. PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA.............................. John Knox ........ 90 8................... Urlich Zwingli .............1..3... RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ...........10... Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja ...........1........8........ Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ...........................11............................ Liturgijske reforme Tridentskoga sabora .......................................... VATIKANSKOG SABORA ............ 95 8................................ Struktura liturgije – himne i molitve .. Puritanci .. Liturgijski pokret 19.........11......1.........11.......................................... 110 8...2...... 119 9. Karolinška obnova ........11.11. 117 8..................................4....................................................................................................................... 104 8.. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij ............. 93 8................ 101 8........11. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama .............1........ Propovijed ....................................................... 76 7....5...................... 73 7....... William Farel.......................................... 85 8..........3....... Razvoj euharistijske teologije i prakse ............................................................. Martin Bucer................ 116 8......... Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ..... 92 8..................3...............................4..................

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam. . 1 pitanje.

.

koji je želio suzbiti svaku religioznost.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. drugome čovjeku (faraonima. proslavlja. Komunizam. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. Bog tvoj. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. 2-3). Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve. obožava. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. 2 . i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. kraljevima…) i sl. koji sam te izveo iz zemlje egipatske.» (Izl 20. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. Nemoj imati drugih bogova osim mene. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. Međutim. iz kuće ropstva.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu.

» (Izl 20. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. ništavan je. 44. Jahve. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. Bog tvoj. jer Otac takve klanjaoce želi». 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo.» (Heb 10. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca.. svi će štovatelji likova biti osramoćeni.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. braćo.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. to jest kroz svoje tijelo.. U knjizi proroka Izaije. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima.. 4 . štovanje drugih «bogova». u Židova. 23). Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. ili dolje na zemlji. ili u vodama pod zemljom. Bog sam ljubomoran. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. Ne klanjaj im se niti im služi. izrađivači njihovi više od bilo koga.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. 9-11. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. 4-6). Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. da im budu na sramotu.. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. 19-20).» «Prema tome. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. (Iv 4.. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. Jer ja.

države. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. 21.1.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. . 1993. Od 2. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. poput Lk 1. kao i za pomoć Usp. kultnu službu. 6). Heb 9. odnosno za javno dobro. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. 11. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. ADAM. oko 250-150 godine prije Krista. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. A. Uvod u katoličku liturgiju. a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. 10. LITURGIJA 1. 23. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. 12). str.

najčešće u određenim oblicima. kako ćemo vidjeti kasnije.2. dakle propisana bogoslužja. 30). Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. Metodistička i sl. Pentekostne crkve i sl. Anglikanska. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. Pravoslavna. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. propisanim molitvama. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava.8 No. 1. Starokatolička Evangelička. stare Istočne crkve. Tzv. odjećom svećenika. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. 8 . Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. liturgijskim prostorom i sl. 2). Reformirana. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. redoslijedom bogoslužja. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. Danas. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. liturgijska bogoslužja. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13.

Mi služimo Bogu. 1963. R. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. kršćanska liturgija je dvostruki čin. E. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. kao npr. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. proslavljamo ga i štujemo. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. str.. 1996. no u isto vri9 A. 3. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. 287. Maruševec: ATF. odnosno štovanja.. 1. nalazimo i termin bogoslužje. str. koja je u određenim tradicijama. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. Naime. 3.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. New York: Harper and Brothers. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». Uvod u kršćansku teologiju. UNDRHILL. RICE.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). 1987. Worship. strogo propisana obveza. već i zbog onoga što Bog čini. kako u povijesti. REBIĆ. 10 11 . Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. str. koji govori o Bogu kao objektu služenja. u Islamu. 143. Središnje teme Staroga zavjeta. tako i u osobnom životu štovatelja.

. poput riječi bogoslužje . koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. Uvod u katoličku liturgiju. 10.13 12 13 A. 45). 15. I termin služba može imati dvostruko značenje. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. Mk 10. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. nego da služi…’ (Mt 20. 1. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. najhitnije i najdivnije. što se na zemlji može dogoditi».4. str. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. 28. No koji god termin upotrebljavali. str. Služba Osim gore navedenih izraza.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. ZollikonZürich. ADAM.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. 1938. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe.

Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. ZAVJETU 2. prijateljsko zajedništvo s Bogom. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga.1. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu.BOGOSLUŽJE U STAROME 2.2. Time je zajedništvo. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. 16-17). 2. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom.

kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. najvjerojatnije u formi vizije. str. to jest Sveti šator (hebr.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. Betelu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. da je 14 Usp. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. No.. Mamri i Beer Šebi. poglavlje. 2.3. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. 1993. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. Šekem. . ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. Sveti šator Knjiga Izlaska 25. 78-79. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. 8-38). Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». Budući da je narod Izraela bio u pokretu.

1-9. 8.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. 5-7. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. 2. 4 i sl. 1-17).4. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. 1-9). 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. 3 sl. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. 81. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. 3). str. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. 27) te u Šilu (1 Sam 3. To je posljednje što o njemu znamo. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. 19.1). osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. 37. 7). Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. 10-22.) te zarobljen od strane Filistejaca (4. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. 6). zatim u Betelu (Suci 20. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. odnosno svjedočanstva (Izl 31. 1 Kralj 6. 8). 11). .

2. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. koje služi Izraelskom narodu. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. . 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. Šilo. a kovčeg. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj..22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. Mispa. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. središte je obrednih radnji bogoslužja. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. Ofra. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. oda16 A. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. Izrael više nije putujući narod. On sam. Biblijske starine. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. 175. koji je znak Božje prisutnosti.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. Šator je bio pokretno svetište. 7).5. 1992. str. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. Dan). REBIĆ. dakako.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. K njemu se hodočastilo. Biblijski priručnik. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. Rječnik biblijske teologije. 256. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. u njemu su se prinosile žrtve. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. Treći.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. slavili blagdani i sl. 307. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2).. 18 . Dovršen je 64. Zagreb: Duhovna stvarnost. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). no nije ga uspio nikada izgraditi. 1989. godine prije Krista). godine poslije Krista. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. str.-37. Drugi je hram bio posvećen 515.. LEON-DUFOUR. 1980. godine prije Krista. str. a izgradio ga je Zerubabel. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah. Nakon toga.5 metara. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. Bio je oko 27 metara dug. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. 29). i najveličanstveniji hram je izgradio Herod.

179-185. Biblijske starine.1. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi.19 2. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. REBIĆ. To je bio dragovoljan prinos Bogu. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika.. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. godine po Kristu. čovjek je 19 20 A. Levitski zakonik 2. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti. Hebrejska riječ korba. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe. str.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. 1-2). To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. Levitski za- 21 22 23 .» Enciklopedija Biblije. 127. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. «To je bio prinos najboljeg brašna. Tražilo se. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku.23 Kako smo već ranije istaknuli. rimska vojska. Levitski zakon 3. Zagreb: Duhovna stvarnost. pa ga je trebalo očistiti. Već 70. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. str. dostatno je dobro za Boga). str. 2000. osim kože koja je pripala svećenicima. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. Kršćanska sadašnjost. Levitski zakonik 1. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama. str. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. «Bogu se prinosila cijela životinja. na neki način. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. koju prevodimo kao žrtva. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom.5.21 žrtve pričesnice. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe.» Enciklopedija Biblije. da se Bog spomene prinositelja po dobru.20 žrtve prinosnice. 128. 128.22 i žrtve pokajnice.» Enciklopedija Biblije.

U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. Br 5. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. Bez molitve nije bilo žrtve. 14-26 – formula proklinjanja. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. osobito konik 4. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja.» Enciklopedija Biblije. Pridruživao im se narod. 128. kao i pri drugim žrtvama. 7. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. 24 Usp. Pored osobne molitve. Pnz 6.. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. 22-27 – formula blagoslova. Usp. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. Pnz 26. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. A. prinosila dva jarca. Uz molitvu. 148. str. liturgijski obrasci. Pritom su se. a sama je molitva žrtva na djelu. str.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. 5. kao na primjer: Br 6. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. 25 . str. 154. Biblijski leksikon. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. Biblijske starine.. Pnz 27. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. A. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). Zagreb: Kršćanska sadašnjost. REBIĆ. 1984. Središnje teme staroga zavjeta. 211-222. REBIĆ.

U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. psaltiru. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. večernju molitvu i sl. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. 1-3. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. str. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. a po tome i tvorac povijesti.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. nalazimo u knjizi psalama. kao npr. . Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. Osim ovoga tjednoga blagdana. Enciklopedija Biblije. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. počinak)nalazimo u Post 2. U Izl 20. ma gdje se nalazili.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. 2. Prvi spomen Šabata (heb. 11). u podne koju Danijel moli (Dn 6. U Izl 16.2. prema Jeruzalemu. okretali su se pri osobnoj molitvi. 18) .5. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. 134. 23.

berba grožđa i maslina. ZAGORAC. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. kao tjedni blagdan. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. 120.. posvetitelj vremena. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. Enciklopedija Biblije. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. nisana. Enciklopedija Biblije. a poštedio prvorođence Egipta. str. na krovovima kuća. str.30 i Blagdan sjenica. kad se završila žetva.29 Blagdan sedmica. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. U početku se Pasha svetkovala po kućama. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. 10-12. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. 10. Izlazak 12.31 28 V. Izlazak 23:16. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. anđeo smrti ubijao je Egipćane. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). 120. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. str. Marko 14: 1-2. jeo se kruh koji se brzo mijesio.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. 1996. Jošua 5. Levitski zakonik 23: 15-21. Krist. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. Ponovljeni zakon 16:19-12.

kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. Nova godina (Roš Hašana). obučen u odjeću od bijelog platna. Epifan. str. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. Prije se nazivao Srebrne trube. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. str. god. str. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. štovalo i prinosilo žrtve.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. Središnje teme Staroga zavjeta. A. Purim35 i sl. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj).Usp. Ondje je škropio krvlju žrtve. Biblijske starine.» Enciklopedija Biblije. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. 121. Toga se dana odmaralo. Usp. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. Pr. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. Osim ovih velikih blagdana. str. Enciklopedija Biblije.. 120. str. 121. poznatoga kao žrtveni jarac.3. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. 121. 199-210.36 2. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. 152. str. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman. REBIĆ. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama.» Enciklopedija Biblije. 120-139.» Enciklopedija Biblije. Veliki bi svećenik. str.. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. Kr.5. 121. A REBIĆ. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen.» Enciklopedija Biblije. 33 34 35 36 . Zatim bi uzeo jarca. To je nutarnji.32 Dan pomirenja (Jom kippur).

neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. Usp. 156. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. jedan od Jakovljevih sinova. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. A. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. str.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. može li se ići u bitku i sl. 179. . Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. Središnje teme Staroga zavjeta. REBIĆ. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. Levije. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. u 30. 158.40 Svećenik. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. te ima važnu. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. str. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. Biblijski priručnik. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. REBIĆ. Središnje teme Staroga zavjeta. kakav treba on biti. što treba činiti i tako dalje. A.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. naučavatelj i tumač Zakona. str.

LOZE. do ulaza. pjevanje te završni blagoslov. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak. 1986. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Usp. Ispred njega gori vječno svjetlo.. 126-127. hebr.41 2. stol s kojeg se čita Tora (Zakon.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge. Također su poučavali Božji narod Zakonu. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. na molitvu. str. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. Beograd: Pravoslavlje. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje. 43 . str.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. čitanje i tumačenje Božje riječi.» Leksikon ikonografije.. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. U sredini prostorije nalazi se almenor. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. Na jednoj strani te osi.. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. E. 1990. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. 104. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama.6. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. torah). Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. 532. Svet Novoga zaveta. Pravokutnog je tlocrta. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva..

potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca. Z PAŽIN. Boga svoga. Završni blagoslov iz Br 6. 3. Midraš. 4-945 2. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. 4. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. Zato ljubi Jahvu. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. 3. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. 22-26. neka ti se urežu u srce. Knjiga Sudaca. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. Psalmi 5. 24-26 45 46 . Povijest liturgije. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. 44 Usp. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. 4-9. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). Priveži ih na svoju ruku za znak. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. svim srcem svojim.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. 1989. i neka ti budu kao zapis među očima. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. Napominji ih svojim sinovima. Jahve je jedan. str. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. kad lijegaš i kad ustaješ. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. (skripta za internu upotrebu slušača). svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem.

str. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. str.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. LOZE. 95.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. Svet Novoga zaveta. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. LEON DUFOUR.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. . no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja. E. 105. Rječnik biblijske teologije. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. X. str. Usp.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. Enciklopedija Biblije. 47 48 49 Usp. 135. Usp.

1993.. 73.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. 13. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. 20-24). 41. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. propovijedao je u sinagogama (Mk 14. 20). Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. Iv 18.. Kristova svećenička služba. 51 50 B. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. DUDA. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). Sjeme je riječ Božja. str. 10. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ZAGORAC. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . 22 i dalje). Iv 2. 1997. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. 205. V.ISUS I 3. 22). U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. 49.

Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. 1997. 63. 28. str. 20). ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. 16. V. Mk 15. Lk 10. Iv 17. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. 34. Daruvar: Logos.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. 41-42). 1-26) i privatno (Mt 14. Lk 22. Worship: Adoration and Action. Usp. Michigan: Baker Book House. str. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve.. već izraz njihova duha. Lk 5. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. 9-13. 35. str.52 Isus je navjestitelj. Lk 6.. CARSON. Kristova svećenička služba. D. L. pred svojim učenicima (Mat 6. R. 49. 212. odnosno izmirenje s bližnjima. Grand Rapids. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. Mk 14. Iv 11. 53 54 . Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. str. ZAGORAC. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. Usp. Lk 9. Ivan. Mt 1. Molio je javno (Mt 11. 1993. 39-45).53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. tumačenje evanđelja po Ivanu. Mt 26. MORIS... ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas.54 52 Usp. Evanđelje po Mateju. 36. 39-42. FRANCE. 2-4. 23. 1997. 9-13). 12. Iv 18. 25-27.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. Lk 11. Daruvar: Logos. 46. 21-22. 138. 206. Opraštanje. Mt 27. T. 24). A.

E. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». 208. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. Worship is a Verb. Kristova svećenička služba. 1992. odnosno kršćanskoj liturgiji. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. R.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. 14-20). «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. str. ZAGORAC. 57 .56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. 51. On je dakle naviještao riječ Božju. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. rekli bi smo danas sakrament euharistije. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. 13-17). V. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3.. a to je euharistija ili Večera Gospodnja. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. prepoznaje se. WEBBER. str.55 Uspostavljajući dakle euharistiju.

36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. 17). blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. pa i stvarnost kulta. Nisam došao ukinuti. Dakle. 14-29) i sa šabatom. str. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. ostvarenje u njegovoj osobi.»58 58 V. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. . ZAGORAC. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. Kristova svećenička služba. 206-207. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. nego ispuniti’ (Mt 5. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. Sve je dakle u Starom zavjetu. privremeno.

POČECI KRŠĆANSKE 4. Pavao je govorio prisutnima. A nekog mladića imenom Eutiha. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. Pavao siđe. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise.» (Dj 2. Digoše ga već mrtva. svladan snom. Kako je kanio sutradan otići. zajedničkom životu. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. kad se sastadosmo da lomimo kruh. dok je Pavao i dalje govorio. nadnese se nada nj. 4. pade s trećeg kata dolje. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . Opet se pope. 42) «U prvi dan sedmice. lomljenju kruha i u molitvama. djelovanju. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. vjerovanju i praksi prve crkve. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. Nadalje.1. produži govor do ponoći. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on.

str. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. 20. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. 42. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. STAGG. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. 16). molitva i propovijedanje. 19. 4.1. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju.1. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. 16. 16 i Dj 2. Novi Sad: Dobra Vest. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. Lk 22. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. Kako bilo. lomljenje kruha. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. Teologija Novoga zavjeta. euharistija i zajedništvo. 7-12).. zahvalno mišljenje. Dakle. . 180-183. Usp. F. 1987. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. I onda otputova.» (Dj 20. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia.

61 Usp.1. 1999. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. . Teološki rječnik. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. GNILKA. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. str. K.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 23b-25). Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. Iz Pavlovih se riječi. 11-12. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. 2004. 4.. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Teologija Novoga zavjeta. J. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas.2. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. VORGRIMLER. dakle. 19. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. 96-97. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. RAHNER i H. nazvani Agape. Usp. 17 i dalje). evidentno je da apostol Pavao. str. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22.. poslije večere.

23-26. 19. sazivi. 1. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. 24-31. 12. 14. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. prije svega. Usp. molim da se upravljaju prošnje. . 4. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. molitve. Kristova otajstva. 47. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». 3. 6 i dalje. Primjerice. 1-2: «Tako. 12. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. 24. u Djelima apostolskim 2. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. 10. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. izrazi: aleluja. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). zahvaljivanja za sve ljude. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. 95. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. što je bilo i prirodno. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. str.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. ZAGORAC. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. V. 42. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. amen i hosana. odnosno molitvu.

već za sve ljude. «Ako se govori tuđim jezikom. 16. 3-5. 63-64 Usp. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. 11-13. R. Ef 1. GUTHRIE. 2. J. sudbonosnim razdobljima. STOTT. str. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». 15-16. Pastoralne. Crkva obavlja posredničku službu. 3. 105- . 20. a jedan neka tumači!» (27 stih).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. 3 – 14. W. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. Povijest liturgije. str. bez obzira na njihovu narodnost.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. 15-20. GUTHRIE. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». 18-22. dakle. D. 28-29. 1997. 16-22. str. Pavao govori i o načinu molitve. Njih nalazimo u Rim 8. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. osim u teškim. ne moli samo za svoje članove. 1 Tim 3. 2 Tim 2. Tim 6. 1 Sol 5. PAŽIN. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. religijsku ili inu pripadnost. Daruvar: Logos. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). Kol 1. Crkva treba moliti za «sve ljude». 5. 22-25. 1 Pt 1.65 64 65 D. Crkva. Osim o sadržaju molitve. 6-11. 4. str. 30 i 32. Fil 2.. što je bila molitva «duhom». moraju imati svoj red. Pastoralne poslanice. dakle. Efežanima. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. 5-9 i sl. što je činjenica koja se često zaboravlja. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije.. 1. Daruvar: Logos. 1997. Z. one trebaju biti predmet molitve. Molitva «u jezicima» može biti korisna.. 1. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad.

«The Ministry of the New Testament». Teologija Novoga zavjeta. 1/1959. str. P. Michigan: Eerdmans. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. Pavao i Barnaba su. str.. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6.1. poput mnogih drugih. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). 36 i dalje. Teologija Novoga zavjeta. 1: D. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. Pastoralne.3. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. R. str. F. 35).. MARTIN.» 67 106.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. 192-195. . neke razlike ipak postoje. Njih je vrijedno zapaziti. Njemu čast i vječna vlast! Amen. Grand Rapids. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. D. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. 66 67 Usp. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Worship in the Early Church.66 4.. str. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. 42). 11). MOODY. The Ministry in Historical Perspectives. str. GUTHRIE. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. WILLIAMS. STAGG. 1988. F. 39-52. u: Rewiew and Expositor. Usp. R NEIBUHR i D. 206. propovijedanja i naučavanja. 106. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. STAGG. str.

starješinska služba i sl. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. sukladno ovome učenju. Anglikanske i sl. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). Apostol Pavao govori u Ef 5. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. posebice euharistiju. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. proroštvo. preuzeti iz židovske liturgije. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. jezici.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. Krist je zaredio apostole. znanje. Naime. 28-30.4. 8-10. Taj slijed se.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. apostoli biskupe. U tome je smislu uistinu bila živa. U katoličkoj i 69 70 . dar tumačenja jezika. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. uz sliku spontanog bogoslužja. prezbitersku i biskupsku. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. razlikovanje duhova. Pravoslavne. U tekstovima poput 1 Kor 12. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. uvodeći učenje o tzv. moć čudesa. posebice psalmi. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). karizmatska zajednica.1. Rim 12. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. dar ozdravljanja. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. I ovi su elementi. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. vjera.

budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. 553. Otk 1. 3. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. . Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. 46). Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. o čemu ćemo kasnije govoriti). središnji dan tjednog okupljanja Šabat. 10). odnosno euharistije. 2. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. 1990. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. str. ali ovisno o papi i biskupima. 1 Kor 16. Zagreb: kršćanska sadašnjost. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. 4. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. Usp. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. crkve. u kojima se obavlja bogoslužje . 4. Leksikon ikonografije. 7. 2. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu.. pastor=pastir).

ŠAGI – BUNIĆ. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. I.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. WILLIMON. Sc. nego li subotu. a sv. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. 72 . Ad Caecillium 16. 2). 1989. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. W. H. Word. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. 1984. 67)». Euharistija u životu crkve kroz povijest. str. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. Valley Forge: Judson Press.. Water. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. str. Ciprijan će sredinom 3. Usp.. 22. J. 21.72 71 T. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje.. Wine and Bread.

46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara. .

stoljeća. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. i 130. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. godine. i 10. U 9. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. za sveti trs Davida sluge tvojega. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. . poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. 5. tek 1873. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. koji si nam dao spoznati po Isusu. zatim u 8.1. No spis je otkriven mnogo kasnije. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. Oče naš. A što se tiče euharistije. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. godine nakon Krista.

i sabran postade jedan. 3. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. X. ‘Amen’. ‘Amen’. Oče sveti. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. jer si moćan: tebi slava u vijeke. ‘Amen’. 49. 3. Povijest kršćanske literature I. posvećenu. Neka dođe milost (charis). 4. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. Crkve svoje (tes ekklesias sou). koje si stavio da stanuje u našim srcima. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Oče naš. Saberi je od četiri vjetra. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). koju si nam dao spoznati po Isusu. da iskazuju hvalu kako hoće. 4. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. A pošto se nasitite. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. ovako iskazujte hvalu: 2. Tebi slava u vijeke. 7. 5. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke.. ŠAGI – BUNIĆ. 1998. ‘Amen’. Spomeni se Gospode. sve stvorio poradi imena svoga. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. gospodaru svemogući (despota pantokrator). neka se obrati! Maranatha! Amen. ‘Amen’. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. za život i spoznaju (gnoseos).48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). A prorocima (prophetais) dopustite. 5. Hvalu ti dajemo. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. 6. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. str. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. Ti si. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi.»73 73 T. ‘Amen’. poradi svetoga Imena tvoga.

ŠAGI – BUNIĆ.2. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. 5. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja.74 5. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. Usp. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). Stoga se krštenje. 3).3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. . ADAM. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. 82. Povijest kršćanske literature I. str. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. ženidba i sl.75 74 75 T. 23. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. hesychos kai anabausos. 2 i Heb 10. Uvod u katoličku liturgiju. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. Ova je opomena slična onoj u Didache 15. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. A. euharistija. U 15. str. 44.

Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. Justina Ovaj dokument iz 150. 5-6. . PAŽIN. Ovaj je spis nastao 76 77 Z. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. Povijest liturgije. str. Z. str. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. kad čitač prestane. Usp. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. A poslije molitava. Prva apologija sv.4. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. kako već rekosmo.Prinošenje darova . a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. 6. bilo da borave u gradu ili na selu. a nenazočnima se šalje po đakonima.5. vino i voda.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. Povijest liturgije.Svetopisamska čitanja . Nato.Euharistijska služba77 5. donese se kruh. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. A narod odobravajući klikne: Amen. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. Koliko već ima vremena.Propovijed .Molitva vjernika . PAŽIN.

Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. 311. 1999. svećenika i đakona.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. 108-109. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino).79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja.. 79 Usp. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. . prezbiteri. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. Velika povijest crkve I. H. Trebinje. godine po Kristu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. Kako smo do sada vidjeli. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. JEDIN. Vrnjačka Banja. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. str. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. što čine đakoni. 1972.

Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. Kad ovo činite. Amen. PAŽIN. . Povijest liturgije. Bože po tvome ljubljenom Sinu. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. da ih učvrsti u vjeri i istini. jedite. po kojemu slava i čast tebi. 10-11. Isusu Kristu. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. uze kruh. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. I dok se dragovoljno predavao muci. meni na spomen činite. budući da ti se tako svidjelo. raširio ruke trpeći.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. tebi zahvali i reče: Uzmite. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. velika zahvala i sl. No. str. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme.

«Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. ADAM. str. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. 21. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. Usp. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. 82 83 . 24-26.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. A. Hosana u visini. Uvod u katoličku liturgiju. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. svet. Hosana u visini.83 81 Svet. svet Gospodin Bog Sabaot.

.

kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. VRIJEME 6. A. Kasnije će. . raskošnija. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja.1. Liturgija postaje svečanija. Uvod u katoličku liturgiju. str. kojeg je car Konstantin 313. 380. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. godine. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. 25.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. «Milanskim reskriptom tolerancije». Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. godine objavio i stavio na snagu. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. valja ju prilagoditi novim okolnostima. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. ali i kompliciranija. o čemu će kasnije biti riječi. Poput carskoga ceremonijala na dvoru.84 Ova. ADAM. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. stoljeća biti progonjeno.

Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. U 1 Tim 3. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. 25-26. Uvod u katoličku liturgiju. 6.2.1. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». palij. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. 5).56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist.85 6. . no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. Spasitelj). ADAM. str. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. ona je postala 85 Usp. Sin Božji. poganima propovijedan. 5) ili «Jedan Gospodin. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. i jedno krštenje» (Ef 4. u slavu uznesen». čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. A.2. U Fil 2. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. Duhom opravdan. osobito glede Kristova božanstva. jedna vjera. u svijetu vjerovan. anđelima pokazan.

Raspet.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. . Svetu sveopću Crkvu. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. uzašao na nebo. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. Otpuštenje grijeha. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. ŠAGI-BUNIĆ. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. Oca svemogućega.» 86 Usp. sjedi o desnu Boga. Uskrsnuće tijela i život vječni. no tada još nemamo točan tekst tog simbola. T. treći dan uskrsnuo od mrtvih. 6. Gospodina našega. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. Oca svemogućega. No.1. umro i pokopan. Rođen od Marije Djevice. stoljeću.. sašao nad pakao.2. stvoritelja neba i zemlje.1. Sina njegova jedinoga. odonud će doći suditi žive i mrtve. koji je začet po Duhu Svetom. Povijest kršćanske literature I. Amen. Mučen pod Poncijem Pilatom. općinstvo svetih. str. 38-39. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. godine. I u Isusa Krista. Vjerujem u Duha Svetoga.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga.

sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Oca svemogućega..87 Na drugom općem saboru. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. H. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. JEDIN.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. Stvoritelja neba i zemlje. jedinorođenoga Sina Božjega. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. str. Rođenog od Oca prije svih vjekova. po kome je sve stvoreno. JEDIN. Boga od Boga. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. Rođena. istobitna s Ocem. 20-24 .1. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista. ne stvorena. 1980. po Svetom pismu.2. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. H. Crkveni sabori. svjetlo od svjetla. godine po Kristu.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. Usp. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. str. 15-20 88 87 Usp. pravoga Boga od pravoga Boga.2. I uskrsnuo treći dan. svega vidljivoga i nevidljivoga. Crkveni sabori.

taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru. iako se pripisuje Atanaziju.2. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. nego je samo jedan Bog.3. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. «Tko želi biti spašen. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. koji izlazi od Oca i Sina. koji je govorio po prorocima. Pisano je protiv arijevskog učenja. stoljeću.» 6. beskrajnosti. vječnosti i svemoćnosti. Gospodina i životvorca. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo.1. Autor mu je nepoznat. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. a ipak nisu tri Boga. I život budućega vijeka. Amen. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. I u Duha Svetoga.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu.

tako da u svemu. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. nego jedan Gospodin. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. Tako nisu ni tri nestvorena. a ipak nisu tri Boga. nego iz njih proizlazi (procedens). ni tri neizmjerna. a ipak nisu tri gospodina. Jedna je osoba Oca. taj će biti zauvijek izgubljen. vječan je Sin. Kako Otac. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. Tako je Otac gospodin. Vječan (aeternus) je Otac. Oca nitko nije učinio. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. a ne tri Oca. tako Trojstvo u jedinstvu. ne tri Sina. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. nestvoren je Sin. tako Duh Sveti. neizmjeran je Duh Sveti. ni Sin. nego je samo jedan Bog. niti stvorili. Neizmjeran (immensus) je Otac. niti rodili. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. Duh Sveti gospodin. nego je jedan nestvoreni. tako Sin. Sin gospodin. Tako je jedan Otac. Nestvoren (increatus) je Otac. svemoguć Duh Sveti. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. kako je prije rečeno. druga osoba je sinovljeva.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. Ni Sina Otac nije učinio. niti rodio. jedan Sin. nestvoren je Duh Sveti. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. dakle. vječan je Duh Sveti. niti stvorio. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). jedan neizmjerni. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. želi biti spašen. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. jednako velike. svemoguć Sin. Tako je svemoguć Otac. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. a treća je osoba Duha Svetoga. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. neizmjeran je Sin. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . niti stvorio nego rodio. Tko.

Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. Jedan potpuno i čitav. veljače 2007. u vječni oganj. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu.org/nauk. To je katolička vjera. manji od Oca po ljudskoj naravi. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. On je zbog našeg spasenja trpio. Potpuni Bog. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist.php?action=c_vidi&id=2996. 89 http://www. sjedi s desne strane Boga. uzašao na nebo. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. odatle će doći suditi žive i mrtve. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu.katolici. nego jer je Bog uzeo ljudskost. Ocu jednak u božanstvu. svemogućeg Oca. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. A jer je istovremeno Bog i čovjek. potpuni čovjek. u Duhu Svetomu). ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. stoljeća. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. Oni koji su činili dobro. ući će u vječni život. pristupljeno 8.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. koji su činili zlo. ne može se spasiti. odnosno o Svetom Trojstvu.2. Bog i čovjek. Jedan pak. do 6.»89 6.2. .

Krista i Duha Svetoga. kako smo već ustvrdili.). moći». nadalje. koji se počinju štovati i nazivati svetima. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. 6. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. trgovinama i sl. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. kosti. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . «Crkva se. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. dijelovi odjeće i sl. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. svećenik i sl. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. susretala s pitanjem prilagodbe. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. Liturgija se. ali i opasnosti.3. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. Njihova tijela. te se stvara sve veća podjela klera i laika.

već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. dajući im kršćansko značenje. prosinca dan Nepobjedivog sunca. katekumeni. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. 1995. Velika povijest Crkve II.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. str.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. JEDIN. Pripravnici za krštenje.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe.4. krsne slave kod pravoslavnih Srba. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. Na primjer. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. 6. 91 . Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. pogani su štovali 25. 227. No. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja./5. a posebice u kršćanskom bogoslužju. sudjelo90 H. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane.

str. nepomirljiva mržnja. pijanstvo. prisustvovati samo službi riječi. ubojstvo. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. Velika povijest crkve II. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. H. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. H.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. JEDIN. JEDIN. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. 285. kleveta. Velika povijest crkve II. pobačaj.94 92 93 94 Usp. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. H.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. teška krađa. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. kao i neki katekumen.str. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. JEDIN. str. Velika povijest crkve II . 285. Zajedno s katekumenima. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». smio je.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. 286. To su: idolatrija. dakle. krivovjerje. Usp. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. . shizma. preljub.

razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. U ranom razdoblju Crkve.5. Usp.str.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. siječnja. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. JEDIN. korizma. kako bi se objedinila praksa Crkve. 288.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. Na Istoku je . što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. 240. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. stoljeća u Aleksandriji. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. Naime. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. 300.95 U 4. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. ili 40 dana posta pred Uskrs. JEDIN. H. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. str. ljubavi prema bližnjima i sl./5. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. Velika povijest crkve I. Uspostavljaju se određeni blagdani. Velika povijest crkve II. H. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. Već krajem 2.

ne samo Židove već i pogane. Poklonjenje mudraca Kristu. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. prosinca. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. Svadba u Kani Galilejskoj). Krštenje Gospodnje te.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. dakle od 6. Od 4. Crkvu svoju. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. a zatim je preuzet i od Zapada. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. 2. prosinca. prosinca počinje rast Sunca. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. Od tada. Blagdan Kristovog rođenja. prosinca. Božić. kako bi narod odvratila od poganstva. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. Na Bogojavljenje. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. čudo u Kani Galilejskoj. 3. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. . Mitre. prosinca. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. Od 21. Krist je došao spasiti sve ljude. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. kao što je Isusovo krštenje.

ožujka.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. Krist posvetitelj vremena. stoljeću. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. prosinca. Mjesto Mitre-pobjednika tame. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. str. 174-175. jer bi to značilo nesavršenost. dakle. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. Krist posvetitelj vremena. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. tj. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. . od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. Polazeći. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. kako je svijet stvoren 25. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. 12). odnosno došašće.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. Vladimir Zagorac. str. Kao i uz vrijeme Uskrsa. prosinca. tj. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. ožujka. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. 174.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3.

A. i Malabarskih kršćana. 1982. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. Zagreb: Veritas. stoljeću. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. Od 4. 100 101 Usp. H. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. Usp. Usp. Istočni kršćani. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. Velika povijest crkve II. 6. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. i 5. stoljeća. ADAM. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. KOLARIĆ. Didaskalija. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4.6. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. str. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. i 5 stoljeća kao npr. 289-291. Kaldejaca.str. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. 102 . godine). već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. Apostolske konstitucije s kraja 4. godine). Uvod u katoličku liturgiju. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. godine) i Kalcedonu (451.102 U tekstovima iz 4. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. JEDIN. 29.100 Blagdani.

O liturgiji. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara.. PAVKOVIĆ. STANILOJE. 1997. u danima pred Božić i Bogojavljenje. J. 1965.. JEDIN. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. Uvod u pravoslavnu liturgiku...103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. J.105 To su tri liturgije: 106 . N. Zagreb: Glas Koncila. PAVIĆ. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. 1992. 1963. Liturgika. FUNDULIS. 1986. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko .. Liturgika (skripta).Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). Kraljevo. 1961.. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. travnja na blagdan Svetog Marka. K. 106 Na hrvatskom jeziku. str. Uvod u sveto bogosluženje. GRGUREVIĆ. Velika povijest crkve II. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme. str. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. 1999. 2004.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. WARE. Liturgija i život. na Veliki četvrtak i Veliku subotu. 1998. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon.. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Liturgika 1. T.. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. 107 . D. 2003. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. ŠMEMAN. 2005. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. Zagreb: Prosvjeta. 278. 1992.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija.primorska i Skendeijska. H. 205-239. Križevci: Biskupski Ordinarijat.I. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. A. Pravoslavna crkva. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. za potrebe grkokatoličke crkve. Usp.

JEDIN.. kako ih imamo u 4. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije.. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije.108 . u četvrtak petoga tjedna. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa.109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. Rimska liturgija se spominje već od 4. utorak i srijedu. 109 110 . H. na Veliki ponedjeljak. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja./5.Liturgija pretposvećenih darova.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. Velika povijest crkve II. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). na Blagovijesti. u ponedjeljak. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. pogotovo uskrsnuća’. stoljeća. stoljeću. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. 279. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. stoljeću. Veliki četvrtak i Veliki petak.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . str.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova).

Kada se govori o rimskom obredu. sve do 8. Mozarapski ili zapadnogotski obred . stoljeća. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. godine potisnuti grčki jezik. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. Aleksandrijska skupina 1. Koptski obred 2. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. sjevernoafrički i mozarabijski. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Antiohijska skupina 1. a latinski će tek 370. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. Abrozijanski obred 3. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. Rimski obred 2. galski.

Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. MAJEDNORF. str. te kulminirati u srednjem vijeku. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. Stoga će upravo 16.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. 111 Dž.. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. 144.sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. Vizantijsko bogoslovlje. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama.. No s druge strane se događa negativno stremljenje . Kragujevac: Kalenić. 1985.. Galski obred 5.72 4. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. .

godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu. uz određene izmjene. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. godine od pape Pavla I. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. – 814. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. Tako će rimska liturgija.). 781. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. REFORMACIJE 7. Pipinovog sina i nasljednika. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. Karlo Veliki je u Rimu. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. prigodom posjete papi Adrijanu I. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. stoljeća.. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. . odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija.1. ona još uvijek neće biti propisana.

Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. ŠAGI – BUNIĆ. str. To dovodi do novoga blagdana. Corpus Christi (Tijelovo). stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. Od 12. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. spasonosni efekt. stoljeća. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. 81-83. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. Od 13. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. godine. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. T. Euharistija u životu crkve kroz povijest.2. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. J. dok se kalež vjernicima uskraćuje. . Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. Pričest se u 12.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7.

Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. str.115 Također se. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. . A. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. 640. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. 1993. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. stoljeću.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Uvod u katoličku liturgiju. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. JEDIN. 36. ŠAGI – BUNIĆ. 114 115 113 Usp. Usp. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. 76-77. T. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. H. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. str. Velika povijest crkve III/II. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. Usp. J. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. ADAM. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost..

Od ranoga njezinoga nastanka. Uvod u katoličku liturgiju. nastaju sada malo – pomalo i upute. ADAM. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. .» A. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. str. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. propisi). 3. Od 13. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. te koji se i danas nalaze u različitim. 7. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. Antifonal. Misala. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. 37. Lekcionar i Evangelistar. Naime.

str. U prvome. str. Koji oduzimaš grijehe svijeta. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. . Uvod u katoličku liturgiju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. 154. Kralju nebeski. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. V. pred svima.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). 1998. Gospodine Bože. – 496. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. A. slavimo Te. Bože Oče Svemogući.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. kada su se grijesi ispovijedali javno. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. odnosno pjevanje psalma. ZAGORAC. ulaz).118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. Usp. 84. Blagoslivljamo Te. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. klanjamo Ti se. Isuse Kriste. Gospodine Bože. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. Koji sje117 118 Usp. Hvalimo Te. Gospodine Sine jedinorođeni. Sine Očev. Kristova otajstva. smiluj nam se. primi našu molitvu.. Jaganjče Božji. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. ADAM. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje.

Sa Svetim Duhom. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. Usp. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. Amen.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. 241. jedinoga kralja. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. 120 121 .» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve.. Beograd: Srpska patrijaršija. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. str. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. str. Uvod u katoličku liturgiju. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. 154. 10-12. str. Leksikon ikonografije. Jer Ti si jedini svet. No od 1048. Časosolov.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku.121 Nadalje slijede molitve dana. Isuse Kriste. 2001. Usp. A.. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. smiluj nam se. Od 500. Ti si jedini Gospodin. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 61-62. ADAM. u slavi Boga Oca. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. biblijska čitanja. Usp. Ti si jedini Svevišnji.

» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…».122 riječi ustanovljenja. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. hosana u visini. 59. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. svet.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. smiluj nam se. 1978.. Hosana u visini. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. Nakon pjevanja sanctusa. koji oduzimaš grijehe svijeta. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. Svet). Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. Jaganjče Božji. str. 9). Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. koji oduzimaš grijehe svijeta. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. Jaganjče Božji. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. 2-6). Usp. te anamnezu. svet Gospodin Bog sabaot. . Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. «Svet. smiluj nam se. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog.

prezbiteri i biskupi. godine počinje se pjevati tri puta. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Creda. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu.124 7. Sanctusa i sl. Štola (naramenica. . Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). palij i prsten. Imala je najprije oblik zvona. str. za vrijeme pjevanja Gloria. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. 105. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. 687. a oko 1000. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. Kristova otajstva.. Kasnije je nose đakoni. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike.80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. Usp. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. godine. bila je prvotno svjetovni znak službe. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. ZAGORAC. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. manipul. V. Od 13.4.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. 84-85.

Pluvijal (kišna kabanica. Dalmatika. str. Usp. POPOVIĆ. a formom je bila slična dalmatici. str. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. ŠAŠKO.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. purpurnu i zlatnu. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). 676685.. početkom 13. crna. 501-502. Opšta crkvena istorija. I. zelena.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. modra. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. knjiga I. vatikansko sabora). ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J.. ADAM. crnu. str.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. A. ljubičastu. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. zelena ozna125 Usp. I. str. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. ŠAŠKO. smeđa. kao na primjer u procesijama i sl. 83-84. i to: bijelu. stoljeća.. Liturgijski simbolički govor. Uvod u katoličku liturgiju.. 126 . zelenu. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. Zagreb: Glas Koncila 2005. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. crvenu. 449-498. Liturgijski simbolički govor. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. stoljeću. bijela. 1912. stoljeća.

Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. str. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. Pričest je toliko opala da je IV. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Liturgija je postala stvar klera. Na primjer. 128 . Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. lateranski sabor (1215.5. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. često poprima pretjerane forme. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. pravih i nepravih. A. 40. str. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. ADAM.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. 379.127 7. Leksikon ikonografije. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. Uvod u katoličku liturgiju.

ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. toga dana ne može umrijeti. Kult svetaca. Uvod u katoličku liturgiju. – 1153. Pored svih ovih negativnih primjera.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. Velika povijest crkve III/II. – 1164. Kao predstavnici spominju se iz 12. Usp.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. ZAGORAC. ne stari. Hildegarda iz Bingena (1098. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije.). valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. H. V. 41 Ivan Gerson (umro 1429.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. str.). Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A. – 1179. Usp. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». u «vrh duše». U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo.) i Elizabeta iz Schoena (1129. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. Od 13 st. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. da bi se božansko najdublje iskusilo. str. 1969. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. Bernard iz Clairvauxa (1090..»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. da ne može oslijepiti. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». str. 640. Liturgika. JEDIN. 131 . Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. ADAM. st. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. 76-79.

) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. JEDIN. zasigurno će dati protestantska reformacija. 132 133 A. u 13. str. nerazumljiva običnom puku. No ona je u mnogim sredinama. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. posebice u bogoslužju. ADAM. stoljeća došao iz Nizozemske (G. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». posebice seoskim potpuno zanemarivana. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. . mistik i propovjednik pokore + 1384.133 No bitan naglasak na propovijedanju. dominikanci i franjevci. Stoga su prosjački redovi. Usp. Grote. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. – 1471. H. i 14.. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva. Uvod u katoličku liturgiju. 642-643. Velika povijest crkve III/II. str. koji je s krajem 14.132 Latinska misa.. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. 41. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku.

Držao je da se može zadržati svaki običaj. samo po sebi ni dobro ni zlo. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. . Godine 1517. molitve. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. – 1546. pa tako i liturgijski. tako i na liturgiju. predmeti «isprazna vanjska stvar». doktor kanonskoga prava. negdje radikalnije. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. njemački augustinski redovnik. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. crkveno ruho. Za njega su način bogoslužja. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. kako na cjelokupni život Crkve.). Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. kojega Biblija izričito ne zabranjuje.1. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. P 8. Indulgencija). Martin – (1483.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8.

. H. grčku i hebrejsku misu. str. završeno je. JEDIN. Velika povijest crkve IV. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. 69-70. dakako. Baalove popine. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. 139 138 Usp. otpuštati. 137 Prema latinskom mittere = slati. ŠAGI-BUNIĆ. kad. JEDIN. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». 2004.. JEDIN. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. Luther se. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. J. H.. poput molitava za mrtve.» Usp. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. 74. otpust je. godine Luther piše: «Recite nam vi. Dapače. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. H.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. Euharistija u životu crkve kroz povijest.139 Usp. zadržalo svoju valjanost. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl.) «Formula missae». bi o njemu ovisilo. No od 1523. str. Usp. T. . 136 135 «. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. str. odnosno služenja misa za mrtve. Velika povijest crkve IV. 274. Velika povijest crkve IV.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik.. 73.. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. str. godine u Wittenbergu se. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. to znači latinsko bogoslužje. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. gdje stoji napisano da je misa žrtva.

143 Određeno je tako140 141 T. Usp. Uvod u Teologiju. BAINTON. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). 330-331. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. Na tome stojim. ŠAGI-BUNIĆ. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu.. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. str.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. 2006. 1993. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. Martin Luther. Za razliku od ovoga učenja.. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Zagreb: MISL. J. str. Drugo djelo. život Martina Luthera.102. Luther je 1523. Osijek: Izvori. LOHSE. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. str. 210. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. Euharistija u životu crkve kroz povijest. T. odnosno definiranje liturgije. Usp.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. C. HAMMOND. 1526.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. 142 143 . Iz mise se uklanjanja predslovlje. str. kao i zajedništva samih vjernika međusobno. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga.. 274. H. 2002.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). B. R.

govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. str. godine. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. lipnja 1530. LEONAR. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. H.146 iz 1530. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. 337. 15. Ž. R. Godine 1524. život Martina Luthera. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. prvi tom.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. Luther je zadržao oltar. na augsburškom saboru. . kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. 145 146 Usp.). Opšta istorija protestantizma. Naj144 Usp. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. Članak 14. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. E. U članku 10. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. str. Nadahnuta je psalmom 46. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. posebice prigodom Dana reformacije. Čl. čl. 25.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja.. 5. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. 104. 2002. Čl. ukrase. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). poput sastanaka podučavanja i sl. i svećeničku odjeću. svijeće. BAINTON. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. Na tome stojim.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. Luther je i autor većine pjesama u istoj. godine.

»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. Stoga. str. 93. «. 148 . suvremeno čitanje. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane. Augsburška konfesija. Evangelička crkva u RH. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). opravdanje dolazi kroz djelovanje mise. a ne kroz vjeru. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. a protiv svakodnevnog služenja euharistije. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. suvremeno čitanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja.. Ali Pismo nam to ne dopušta. 90.. 24.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista. str. čl. Zapravo. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. posvećen je misi.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. 147 Augsburška konfesija... One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. ukazujući na činjenicu da biskupi. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem..

147-148. Philadelphia: Fortress Press.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. H. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. molitveni dio je izostavljen. – 1531. JEDIN. godine. Zalagao se za jednostavnost. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. B. str. No promjene u Zürichu su se događale postupno.)– Švicarski reformator. Uklonio je oltar. 135. Drugi. lipnja 1524. godine kao vojni kapelan.. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. 1985. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. «Apostolsko vjerovanje» i 112. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. Pjevati su se mogli samo psalmi. zajednička ispovijed grijeha te otpust. Slijedi zahvalna molitva. str.). Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. Velika povijest crkve IV. Liturgies of the Western Church. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. svijećnjake. godine. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. služila se sve do 1525. slike. Usp. Djelovao u Zürichu. THOMSON. Umro je u bitci kod Kappela 1531. 150 151 Usp. . godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa.2.

Nakon toga slijedi psalam 112. niti raspela. LEONAR. 155 .. E. 149-156. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. Huldrych Zwingli.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. U.3. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. William (1489. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. godine uspostavio i red bogoslužja. prvi tom. str. Farel. Usp. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. Farel je oko 1524. Umjesto oltara.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. dakle samo komemoracija. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. His Life and Work. Philadelphia: Forter Press. 125-139. B. zahvalna molitva pastora te otpust. Liturgies of the Western Church. str. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu.153 Glede značenja euharistije. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. Duhove. THOMPSON. zadržavajući samo crni akademski talar. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. 1986.1565. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp.. Opšta istorija protestantizma. 8. u rujnu te na Božić. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». Pored ostaloga. 133. GABLER. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. Ž.

Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. «Gore srca») Pričest .92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. Litrugija je zapravo bila služba riječi. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. Umjesto glazbe. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije.

Atlanta: John Press. Veliki Petak. Martin (1491. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. H. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. Godine 1548. Introduction to the Reformed Tradition. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. Ulmu i Kölnu. str. J. godine. Na blagdane kao što je Božić. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. Prvo.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti).) – Njemački teolog reformacije. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539.156 8. Uzašašće i sl. 1977.4. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. 157 Bucer. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi.. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. i radio na reformaciji u Strasbourgu. . LEITH. – 1552. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. 178-180. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog.

i daj mu vječitu slavu i hvalu!». Pomolimo se». Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe».158 158 Usp. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. B. . Liturgies of the Western Churc. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Nakon toga. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. THOMPSON. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. 167-181. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. str. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. pastor je izgovarao: «Sjećaj se. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama.

Ž.-1564. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. BLOESCH. O. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. 162 161 160 Usp. 104. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. Usp. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. prvi tom. str. . kako smo naglasili. predodređenje. 304.. str. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. 1986. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. str. str.5. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. Za Calvina. 1989. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. Godine 1533. 185-224.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. LEONAR. Liturgies of the Western Church. B. prešao na protestantizam. ČEDVIK. 93.. Opšta istorija protestantizma. Usp. G. Osnove evanđeoske teologije 2. Istorija reformacije. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. Jean (1509. Novi Sad. Dobra Vest. Novi Sad: Dobra Vest.. D.161 Calvin je 1545. E. THOMSON. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. kao i za Luthera.

Prijevod teksta u: J. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. 2003. 41.. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. PARKER. «Što se tiče nedjeljnih molitava. već sam sve uzeo iz Pisma. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. MILIĆ. T. 155. str. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). L. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. H. str. .»163 163 Usp. John Calvin: A Biography. jer ih nije bilo.

Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem.. Sina i Svetog Duha. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. .. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. . zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. str. stih po stih.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. (ed. ROBINSON. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. 164 . kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. 300. L. Webber). ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. 1997. W. T. 1994. str. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. No prije nego bi počela propovijed. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. Zagreb: Susret. volume 2. Twenty Centuries of Christian Worship. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . Nashville. Biblijsko propovijedanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. 16. The Complete Library of Christian Worship. nebeski Oče. Amen. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. Tennessee: Star Song Publishing group.» H. H. Robert E.

otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. koji se. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. zauzimajući manje od četvrt sata. 633. psalama.). prilikom bla- 165 166 T. i za spasenje i posvećenje naših duša. pastore i crkvu. 167 Beza. H. H. godine. PARKER. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. str. Francuski. 1974. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. Usp. za spasenje svih ljudi. LEITH. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. Nakon Calvinove smrti. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19.-1605. ljubljenog. The New International Dictionary of the Christian Church. Osim pjevanja i propovijedi. Grand Rapids. The New International Dictionary of the Christian Church. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. 86-87. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi.str.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. 126. L. John Calvin: A Biography.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. Michigan: Zondervan Publishing House. Calvin je preveo. humanista i pjesnik. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. 168 Usp.-1544. i. Introduction to the Reformed Tradition. str.) bio je pravnik kao i Calvin. Clement Marot (1497. Usp. str. 172-178 . nakon pjevanja još jednog psalma. protestant. J. Theodor (1519. služba je bila kratka.

Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se.KALVIN. Ž.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. Nauk hrišćanske vere. WENDEL.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. Nauk hrišćanske vere.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. 474. 483. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. 484. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. ona su oruđa i znaci. godine. str. i sl. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. barem jednom tjedno (nedjeljom). KALVIN. Nauk hrišćanske vere. Nastanak i učvršćenje reformacije. Usp. Ž. Usp. Hrvatskoj.KALVIN. KALVIN. . Ž. za razliku od Zwinglija.str. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. 161. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. godine174 u 22. 464-498. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. niti materijalno primanje Kristova tijela. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. Nauk hrišćanske vere. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. Ž.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. Usp.. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. poglavlju govori o crkvenim sastancima. F. Mađarskoj. Euharistija. 1996. Ž. vjerom prima od strane vjerujućih. 329-355. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. 170 171 Usp. već sudjelovanje u Kristovu životu. DELIMO. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. str. str.

. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. str. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. 167. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. 186. 176 .175 U 23. 175 Heidelberški katekizam. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. dovoljno kratka.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. Heidelberški katekizam. osim u vrijeme progonstva. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. tako i kod javnih molitava. Takvima se propovijed čini predugom. ili bar da možemo otići. dok je inače. 2000. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. str.

veljače 2007. Cranmer. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. Nadbiskup Canterburya. godine..178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. str. s nekoliko sitnijih promjena». osnivač anglikanske crkve. A. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje.anglican. 1534. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. – 1665. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). Thomas (1489. poput brevijara. Usp. nije bio sklon liturgijskim promjenama. Stoga je za vrijeme Henrika VIII. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). 178 179 180 .179 priredio je 1548. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. Thomas Cranmer.htm. http://justus. propisnika o obredima i sl. pristupljeno 18. THOMSON. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam.. za vrijeme vladanja Edwarda VI. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. 59. Crkvena povijest 3. godine. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. godine proglasio samostalnom.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. 1986. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. Nakon njegove smrti. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi.org/resources/bcp/Communion_1548. misala. 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. Novi Sad: Baptistička teološka škola.

posebice kod posvećenja pričesti.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. Usp.po prvi put su. LEONAR. A. Crkvena povijest 3. 61. . str. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. U 13. Sarum liturgija. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. No. E.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. str. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. .102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE .” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. . Ž. 450. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva. THOMSON. posebice liturgiju Sarum. . prvi tom. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. godine.složeni sustav liturgijskih knjiga.” ili “Use of Sarum. “Sarum Rite. godine odnosno njemačku misu iz 1526. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. Opšta istorija protestantizma.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. Koristio je također srednjovjekovne molitve. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju.

452.anglican. 187 . Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. pristupljeno 18. E. Opšta istorija protestantizma. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću».184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. veljače 2007. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. pristupljeno 18. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. Ž. ČEDVIG. đakonsko. http://justus. Usp. Usp. godine.anglican. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. Novi Sad: Dobra vest.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. Usp. 87.. prvi tom. koje je Parlament izglasao 14.htm.186 U obredniku iz 1552. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. godine u članku 23. Naime. poput svećeničkog ruha i sl.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. ostali su vjerni staroj tradiciji. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje. travnja 1552. str. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije».veljače 2007. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. LEONAR. Neki vanjski oblici bogoslužja.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. htm.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim.. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». 1986. Istorija reformacije. http://justus. str. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. 184 185 186 O.

prvi tom. H. 189 190 . 2003. Crkve moraju biti dolično uređene. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). Usp. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje.. rujna i prosinca. Opšta istorija protestantizma. vjeroispovijedanje anglikanske crkve.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. E. LEONAR. JEDIN. Uskrsa. govori se o jeziku bogoslužja. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. 28. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp.7. Župama. str. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. 19-23.188 8. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. Velika povijest crkve IV. pa čak i Božića. 456. str.).190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. koje nemaju pastore.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). U čl. Ž. govori se o značenju Večere Gospodnje. lipnja. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. 339.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. Službenici su pastori. – 1572. str. U članku 24. 39 članaka vjere. ali ih se ne rukopolaže za službu. Pored ostaloga.

zahvaljivanje za stvaranje. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. Velika povijest crkve IV. (7.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. 340. Nakon pričesti. (5. (6.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. kako smo to gore naglasili). koji su ga dijelili međusobno.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. Samo su takvi mogli 191 Usp. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. Vjernici.) molitva prije propovijedi. Vjerovanja i Deset zapovijedi. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi. (4. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. JEDIN. (2. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov.) drugo zajedničko pjevanje psalma. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje.) čitanje Pisma i propovijed.191 Godine 1556. Večera Gospodnja. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova.) zajedničko pjevanje psalma. pjevao bi se 103 psalam. (3. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. . H. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. str. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve).

koristi u liturgiji. Onima. uz znatne izmijene tijekom povijesti. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. Liturgies of the Western Church. proširit će se kasnije američkim kontinentom. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. jer bi im blagovanje bilo na osudu. str. «Bill and Book». škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. . godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. a u Škotskoj crkvi se i danas. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. čist. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. godine Waldegravea se.193 Godine 1564. THOMPSON. B.8. Od 1586. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. 287-305. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. Puritanci su se 1584. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. 8. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede.

Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. dušom i svom snagom svojom. THOMPSON. i s obzirom na pad.194 8. godine u 21. zazivati. njemu jedinome. propovijedanju. ili prema sotonskim izmišljotinama. koji suvereno vlada nas svime. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu.-341. poglavlje u cijelosti: «I. pjevanja psalama i sl. str. Sinu i Duhu Svetome. B. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. . niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). Engleske i Irske. svecima ili ikojem drugom stvorenju. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. Liturgies of the Western Church. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. stoga Ga se mora bojati. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. donosimo 21. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. dobar je i čini dobro svima. proslavljati. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. 1649. Puritansko bogoslužje. ljubiti. iz 1647. štovati ne možemo bez 194 Usp. ne anđelima. II. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. osim Očenaša. 311.9. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). godine. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga.

ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. svaki za sebe na samo. Boga trebamo štovati posvuda. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. s obitelji. ljubavlju i ustrajnošću: i. na poznatom jeziku IV. divljenjem. . ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. s pomoću Njegova Duha. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. VI. u duhu i istini. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. s razumijevanjem. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. poniznošću. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. postom. zavjetima. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. sukladno Njegovoj volji. III. vjerom. divljenje. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. Molitva. molitvu sa zahvaljivanjem. zajedno s vjerskim prisegama. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. ali ne i za mrtve. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. vjera. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. Moliti trebamo za zakonite stvari. ako molimo na glas. V. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. gorljivošću. kojeg nalazimo u evanđelju. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti.

koji Pismo naziva Danom Gospodnjim.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. 89-95. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). 2001.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. dan koji je posvećen Njemu. i djelima milosrđa. VIII. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. kršćani trebaju slaviti kao šabat. . i taj dan. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. ne samo da se odmara od rada. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. Westminster Confession of Faith. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. Prirodni je zakon. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. Glasgow: Free Presbyterian Publications. šabat. moralnu. 195 Usp. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. sve do kraja svijeta. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. str. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja.

službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. str.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. uzimam ovaj kruh. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. Određeni tradicionalni elementi poput Creda. THOMPSON. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. dajem hvalu. 370.» Usp. .110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). Liturgies of the Western Church. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija. Čini to u znak sjećanja na njega. lomim ga i dajem ga tebi.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. opomena. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. B.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. Gloria Patri. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga.

osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve.. 198 W. već sjećanje na Kristovu smrt. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. 1986. Misa nije žrtva. str. točka. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. str.. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. «V. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. točka.. Introduction to the Reformed tradition.10.) iz 1524. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. točka. žrtve.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. . LEITH. XII. i razumjeti ga. – 1528. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. Ovo isključuje sve mise. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. J. Glede shvaćanja euharistije. 180-182. nitko neće smatrati svećenikom. ESTEP. Istina je neuništiva. H. X. R.197 8. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. 226227. Novi Sad: Dobra Vest.

The Complete Library of Christian Worship. 118). Prvo. 199 Usp. točka. tako što će jesti juhu ili povrće. VII. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. ili što god Bog daje. 2 Kor 1. točka. Nakon propovjedi. Na sastancima treba da govori jedan. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. VIII. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. volume 2. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. 216-225. troje istovremeno. točka. neka se ne pune ni jelom ni pićem.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. Twenty Centuries of Christian Worship. str. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. 3. a ne dvoje. odnosno pokajanjem za grijehe. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. (Ps 86. Kada se braća saberu. . godine. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. Kol 1. 4). 2 Sol 1 i 2.

Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. stoljeću. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. . bratskih crkava. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. pojedinih baptističkih crkava i sl. . 1 Kor 11). 3. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. kao i istomišljenici. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima.poslušnost Rim 2. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku.4. R. točka. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. Mk 14. ESTEP. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. str. 10. Fil 2. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. Istina je neuništiva. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. 1 Pt 1). Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. 1 Iv 2. slobodnim crkvama reformacijske baštine. Rim 8. 1 Pt 2. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. XI. poput menonitske crkava. agape. 2 Kor 2. 236-238. 2 Sol 1. poput anabaptista nisu 200 W.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. Baptisti. Lk 22. Kad su braća i sestre na okupu.

Godine 1695. 201 Usp. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. . 232.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. volume 2. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. The Complete Library of Christian Worship. str. duhovno i jednostavno. Twenty Centuries of Christian Worship. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik.

«Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor.11. 209. Uvod u teologiju. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima. odnosno svim protestantskim crkvama 8. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil).»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. . Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. C. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi. kako smo vidjeli. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. a ne svećenik.2. str. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8.11. 202 T.1. HAMMOND. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je. 8. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne.11.

204 8.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. JEDIN. Nauk hrišćanske vere. str. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji. Velika povijest crkve.. IV.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. KALVIN. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. odnosno uvođenja narodnoga jezika. . H. 204 Usp. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. W. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. J. Starješine. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima.. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha.3. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. Treba 203 Ž.11. 306-307. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. BOUWSMA. str. 214-229. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. mire Boga s ljudima. u njemu je potpuna i završava se u njemu. 490. str.

potiskujući euharistiju kao središte liturgije. pa čak i da se ne skupljaju.11. 8. 95. ali sakrament ne može postojati bez Riječi. već tumačenje biblijskih tekstova. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. liturgija je. nisu razumjeli latinski jezik. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. Što više. Osnove evanđeoske teologije 2. Von Ordung Gottesdiensts. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. BLOESCH. (Prijevod iz: M. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. LUTHER. 35. 12. odnosno poučnog karaktera. Tako propovijed postaje edukativnog. A. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. kako smo već ustvrdili. bila uglavnom čin svećenika. Osnove evanđeoske teologije 2.11. G. 206 D. U slučaju nužde. W. ali ne i bez Riječi. 94. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena.»206 8. str.) . str.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju.4. koje nisu samo kratke homilije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici.5. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. G. da ne čitaju. BLOESCH.

. odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca. u anabaptista. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi.118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. U pojedinim krugovima. kao npr.

Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije.207 Sabor se. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. SABORA 9. Liturgijska obnova u XX veku. Vršac: Fideb. Beseda: Novi Sad. VUKAŠINOVIĆ. str.208 207 Usp. H. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545.1. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. također. VATIKANSKOG 9. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk. – 1563. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. razmatrajući disciplinarnu problematiku. Velika povijest crkve IV. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. a ne prave vjere.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. a izvorno stanje ponovo uspostavi... . pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve.. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. Zabranjeno je. 2001. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. 404-405. načina vršenja bogoslužja. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. JEDIN.» V.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. str. 27-28.

rujna 1562. .120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp. Sabor je 17. Povijest liturgije.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. nego njeno posredovanje.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. A.Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). . . Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. Usp. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije.). Z. str. godine proglasio dekret o misi. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. 43. valjanost sakramenata i sl. 33. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. Uvod u katoličku liturgiju. statičnosti i beživotnosti bogoslužja.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. str. ADAM. PAŽIN.

ona se smatra kao relativna žrtva. neka je izopćen. neka je izopćen. 7. 5. a da nije propicijatorna. zadovoljštine i druge potrebe. str. 306. neka je izopćen. da misni kanon sadrži zablude. Đakovo: Forum bogoslova. 4. Ako netko rekne.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. Sakramenti. pa da se s toga mora ukinuti. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike.. neka je izopćen. ili da koristi samo primatelju. COURT. Ako netko rekne. . Ako netko rekne. za grijehe. Ako netko rekne.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. ili da se ona po ovoj ukida. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. neka je izopćen. Ako netko rekne. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). Ako netko rekne. 6. Ako netko rekne. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. kazne. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. 3. neka je izopćen. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. 1997. da ceremonije. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. 2.

122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. str. 8. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. Narod i dalje ništa nije razumio. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. posebice u nedjelje i na blagdane. Uvod u katoličku liturgiju. Što više. A. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. pa da ih stoga treba ukinuti. . Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. neka je izopćen.213 «Nasuprot protestanata. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. Ako netko rekne. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. osim ako se izuzme povremena propovijed. Božja 212 213 T. Usp. str. zadržan je latinski jezik. ADAM. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. No to se nije dogodilo. neka je izopćen. 9. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. neka je izopćen. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. Euharistija u životu crkve kroz povijest. 318-319. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. 43. ŠAGI-BUNIĆ. Ako netko rekne.

2. i 20. 65. Povijest liturgije. stoljeća 9. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. A. kod procesija i različitih pobožnosti. Usp. 260. 33. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. studenog 1903. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika.-1914. vatikanskom saboru. PAŽIN. Liturgijski pokret 19. V.216 9.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). ZAGORAC.1.2. Uvod u katoličku liturgiju.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. Kristova svećenička služba.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. stoljeću. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. ADAM. Usp. Papa Pio V. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. Papa Pio X. (1903. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. godine. str. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. . str. str. vatikanskog koncila.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II.

godine. Nakon I. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. rujna 1909. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. godine a zaređen za svećenika 1897. već od 1921. 26. 44. Liturgijska obnova u XX veku. Usp. Lambert Beauduin. rođen je 5. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. što je liturgija. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. rođen je 27. tada još uvijek latinskim jezikom. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. – 1946. godine.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». U samostan Maria Laach. Usp. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. V. VUKAŠINOVIĆ. Liturgijska obnova u XX veku. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. str. str. godine pridružio Benediktincima. V. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. što su sakramentalni obredi i sl.). Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. stupio je u 21 godini. godine. . kolovoza 1873. VUKAŠINOVIĆ. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. svjetskog rata. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. studenog 1874. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve.

). rujna 1882. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. kolovoza. str. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja»..). godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. stoljeću (narodni jezik. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. E. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima. umro 16. – 1872.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. Opšta istorija protestantizma. .2.). stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. treći tom. U Engleskoj. Oxfordski pokret. 2002.2. 1800. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. LEONAR.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. 322. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. – 1861. godine. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. među anglikancima se pojavljuje tzv. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. Ž.

bio je zaređen za svećenika u Rimu. treći tom. Isaac Williams (1802. između katoličanstva i liberalizma. imale Katolička i Pravoslavna crkva.veljače 1801. Ž.1866. LEONAR.).) i drugi. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. Njima se pridružuje John Henry Newman. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. kada je završio studije u Oxfordu. . koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. vjerske proslave. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. postovi i sl. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. str. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. Ušao je u Oxfordski pokret. Umro je u Birminghamu 1890 godine.220 220 Usp. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. Opšta istorija protestantizma.). . Puseyu se pridružuju John Keble (1792. imenovao kardinalom.godine. . kao što su to. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici. liturgija.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. postao je anglikanski đakon. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. .1836. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. Godine 1824. E. Zbog toga se on 1842. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. Godine 1847. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. 326329. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. episkopat. po njegovu shvaćanju. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje.1865. Richard Hurrell Froude (1803.

T. II.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. stoljeću. godine Engleski misal. a Božji je narod gledao iz daleka.. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. Ali drugog puta nema. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. . Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. 9.3. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II. str. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. godine. godine kao prvi službeni dokument sabora. ŠAGI. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. 37. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. do 1965.BUNIĆ. prosinca 1963. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. Anglokatolici tiskaju 1933. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. 1972. više-manje rezervirano samo za svećenike.»221 221 Usp.

Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. braća Ćiril i Metod. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. . nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju.»222 222 A. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. naime hebrejski. što su ga. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. što se njima kao Bizantincima. Uvod u katoličku liturgiju. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. nije činilo neobično.3. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. ADAM. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». Obrazloženje. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji.73. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu. str. to dopuštenje. stoljeća).1. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. grčki i latinski. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto.

i 1060. nakon čega će se. U Rimu je 1905. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. još od 10. Usp. 95. str..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ŠANJEK. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. F. te sinoda iz 1063. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». pod prijetnjom izopćenja. Nina. Krka. Splita. 81-82. 1996. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. Osora. Raba. Juraj iz Slavonije (umro 1415). Naime. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. a 1927. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. Senja kao i svi istarski biskupi. Trogira. . na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). temeljem odluka II.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. Sorbonski student i pariški profesor. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Knina. godine. ŠANJEK.. Jeronima». 224 223 Usp. ožujka 1965. Zadra. F. str. godine. Šibenika. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. no samo tamo gdje su već bili u uporabi.

a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. J.str. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. kao služba Božja zajednice. 647-659. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima.. godine. «Grgurofobija». smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. str. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. svibnja 1937. za 1935. godinu. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. 40-42. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. KOLARIĆ. Nijemci i Francuzi. . nakon I. str. KOLARIĆ.» J.225 Odluke II. Ekumenska trilogija. stoljeća. dok su njihovi protivnici. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. godine. 2005. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu.. Ekumenska trilogija. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. 1935. Zagreb: Prometej. 1871. Usp. KALOĐERA. M. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. katoličkog liturgičara. 653-654.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom.

Ali drugog puta nema. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ponajprije u čitanjima. ŠAGI-BUNIĆ. 27. osim gdje postoji posebna povlastica. u: Drugi Vatikanski koncil. 1985. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. Ipak. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. str. 2... prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama. dokumenti. 1972. Do sada. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36.. Usp. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». str. M KIRIGIN. 1. dakle. T. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Konstitucija o liturgiji. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. 170. 228 .228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja.»227 Sabor je. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. upozorenjima. 1993.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. u nekim molitvama i pjesmama. 37. str. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.

ističe da svi služitelji vrše svoju službu. bio služitelj ili vjernik. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. 230 229 Usp. 30. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. U liturgijskim obredima neka svatko. str.»229 U konstituciji se. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. kretnjama i držanju tijela. 23-25. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. M KIRIGIN. 147. odnosno da vrše «ono što na njih spada». psalmima. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. pripjevima. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu.3. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. . pjesmama kao i o činima. dakle. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. str.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 33).132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9.2. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. 29. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. neka se vodi briga o usklicima puka. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. 31. Konstitucija o liturgiji. čitači. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. u: Drugi vatikanski koncil. odgovorima.

DUDA. u kojem svatko. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. Usp. bio klerik bio laik. Koncilske teme. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 109. a još manje kao nepravo – pravo. 1992. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. 307. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu.. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi.nego s drugog stajališta na drugoj razini». Biblije. bilo prinosom bilo svetom pričešću. o Crkvi».. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. u: Drugi vatikanski koncil. dokumenti. str. tako svi. Katekizam katoličke crkve.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju.233 9. no nisu u «suodnosu manje – veće. ne svi jednako. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. 232 233 . . B. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma). puku.3.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. 1993.3. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. str. 63. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje.

Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. 33. iz njega se pjevaju psalmi. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. 2. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. . kao i po pitanjima gore navedenih promjena. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. stoljeću. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. 25.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. zazivi i liturgijske pjesme. u: Drugi vatikanski koncil. izrečenim još u 16. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. Rimokatolička crkva je na II. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. neka se svestranije otvore biblijske riznice. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. str. njime su nadahnute i prožete molitve.

str. «Služba liturgijskog čitanja». vatikanskog sabora. HRANIĆ. J. Đ. KIRIGIN. 2/95. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. rezultiralo je angažiranjem laika. M. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju.. vjernošću i molitvom.237 Do II. 219. str. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. str. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. Konstitucija o liturgiji. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. ne samo kao pukog liturgijskog obreda.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. 236 237 Usp. 238 Usp. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas».. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. str. 1973. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. 165. br.. GELINEANU i drugi. 53. GELINEANU i drugi. . 165.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji.

Konstitucija o liturgiji. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života. KIRIGIN. str. str. Pisma. naime. 220.4. pa narod molitveno.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. vjenčanja. 220. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 240 241 . a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. uz to još na nerazumljivom jeziku. Usp. ona je dio same liturgije. Homilija se veoma preporučuje. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. krizme.»241 9.»239 Propovijedanje. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. moralne i ine teme. KIRIGIN. u: Drugi vatikanski koncil. M. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. i to pod vidikom koji je ondje uključen. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. Konstitucija o liturgiji. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda.240 «U liturgiji. osim zbog teških razloga.3. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. sprovoda i sl. 33. propovijed je dio svetog obreda. Neka se to nikako ne propušta. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. dakle. str. budući ih je predvodio samo svećenik. M. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji.

U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. No. ili Gospodine usliši nas i sl. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. 1995. «53.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon.4. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. . Usp. a manje molitelj. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. za one koji s vlašću nama upravljaju. Sveopće molitve vjernika I. 35. dok će na Zapadu. 9. odnosno molitvu vjernika. u: Drugi vatikanski koncil. str. vatikanskom saboru. za one koje tište razne nevolje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. istu moći predvoditi i vjernici laici. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje.

sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. 1988.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu.244 evangeličkih. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. 1980. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. The Book of Occasional Services. London: SPCK. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. štole i sl. vatikanskog koncila. križ (bez raspela) i sl. 245 The alternative Service Book 1980. . 247 Usp. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja..). 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. New York: The Church Hymnal Corporation.

godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode.4. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. godine te ista knjiga iz 1994. The Book of Common Order. a Roy Pearson je 1990. responzijalnih molitava. Edinburgh: The Saint Andrew Press. 249 The Complete Library of Christian Worship. str. poput litanija. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. . 9. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). Godine 1989.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. za pastore i laičke vođe). Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. 10-11. organizirana je. 1979. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju.249 Utjecaj II. volume 3. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. 1. The Renewal of Sunday Worship. Gart House je 1989. posebice među američkim baptistima. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje.

godinu B i godinu C. od prve biblijske knjige. Webber). U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. Nashville. lektor odnosno čitač. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar.). lectionarium «knjiga čitanja». Tennessee: Star Song Publishing group. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. 252 Usp. Odatle i liturgijski službenik. lectio «čitanje». 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 25. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar. lat. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. A. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. Liturgijska godina. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom. u: Drugi vatikanski koncil. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. 33. .252 U liturgijskim promjenama II. vatikanskoga sabora.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. Robert E. 1993. B ili C. The Complete Library of Christian Worship. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. The Renewal of Sunday Worship. volume 3. 330-331. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. str. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. (ed./2007 liturgijska je godina C.. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. str. i godina II.

str. korizme i Uskrsa kao i u godini B.. 1994. Morehouse MP Publishing. čitanje iz apostolskih poslanica. 888-1001. Celebrate the Christian Story. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). 609-643. Usp.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. U godini A čita se evanđelje po Mateju. str. London: Holy Trinity Church.. 1997. 1990.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. Commentary on the American Prayer Book. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). posebice oko Božića. božićnom vremenu. New York: Oxford University Press. str. 1033-1095. 110-121. U radne 254 Usp. Edinburgh: Saint Andrew Press.. str. Usp.. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki.254 luterani. PERHAM. MICHNO.256 prezbiterijanci. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. 17. Kentucky: Westminster/John Know Press. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. M. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. New York: The Seabury Press. J. 257 . A Priest’s Handbook. 255 256 Usp. za Uskrs Ivanovo evanđelje. 1993. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. U adventu. 1981. 1998. Godine 1983.. 258 Usp. str.255 reformirani. The Ceremoniest of the Church.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. G. Pjesmarica Božjega naroda. D. Lousville. str. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. 295-326. The Book of Common Prayer. Book of Common Worship. 590-591.. te iz evanđelja. 324-327. M. Book of Common Order. HATCHETT.

Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. 101. str. BLOESCH. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska. . 260 259 Usp. Lekcionar ima mane i prednosti. 138. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. . u pravilu se čita i određeni psalam.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. 1993. str. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. Svaki formalizam može biti negativan. D. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. smrti i uskrsnuća. a druge prenaglase. Osnove evanđeoske teologije 2. BERGER. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. lekcionar ima i prednosti: . G. Mali liturgijski leksikon. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Pored tri liturgijska čitanja.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. Međutim. R. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju.

13. str. himnografija i heortologija. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. 1997.. Usp. Liturgika.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. kako na Zapadu tako i na Istoku. 262 . KERN. K.261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. Ova je praksa i ranije bila poznata. vjernici drugi. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. no uglavnom je bila pridržana zboru. 261 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. Sada je narod. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. Calvin je uredio pjesmaricu psalama. Book of Common Worship. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige.str.Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . 611-783.

.

crkva.BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. Stara i Nova godina. nedjelje kroz godinu. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. sprovod.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. nedjelje i Gospodnji blagdani). Uzašašće. . Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva.1. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. po reformatoru Martinu Lutheru). vjera. poput evangeličkih crkava u svijetu. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. jest liturgijska crkva. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. 1981. Božić. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. krštenje. uskrsno vrijeme – Uskrs. Bogojavljenje). prigodne. sveta sedmica. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. Uz svako liturgijsko razdoblje. Presveto Trojstvo). Duhovi.

.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi.evangelickacrkva-zagreb. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’.». Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti.-82. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. st.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te).htm. ADAM. 85. str. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. npr. kako se prema Bogu treba odnositi. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16.-143. odnosno primljena u luteranstvu. Božjih zapovijedi. veljače 2007. odnosno lekcionar za A. Uvod u katoličku liturgiju. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. te na blagdane.» A. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. pristupljeno 9. odnosno rimske običaje. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka.. dogležnjica. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu. B i C liturgijsku godinu.. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu. duga haljina evangeličkog svećenika. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. Reformatorstvo je. Talari mogu biti i druge boje.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. «Tzv. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha. 80. bijele u skandinavskim zemljama. O liturgijskim bojama vidi više na str. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. 266 .266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. tj. http://www.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. 139. Beffchen) koje označavaju 10.. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne.

267 Nedjeljama. ima i svoje liturgijsko značenje. i od vijeka. . Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». Kako bijaše na početku. Svećenik naviješta oproštenje grijeha. Amen». koja se naziva oltarska slika. raspelo i otvorena Biblija.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. Naime. do vijeka Amen». obično nekim prikladnim biblijskim stihom. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. moleći molitvu pokajanja. tako i sada i u vijeke. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». svim ljudima dobre volje. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci.

Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. Evangelički katekizam. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. (pretisak iz 1902. Svećenik. svećenik moli veliku molitvu. žive i one na samrti. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. Pjesmarica Božjega naroda. završavajući s: «Riječ Božja je istina. 225 do 237. 66-67.). narod pjeva treću pjesmu. Narod odgovara: «Amen». Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. izgovarajući Aronov blagoslov. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». U nju uključuje cijelu općinu. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». udovce i udovice. 269 . druge crkvene općine. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. 1993.268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. Usp. Narod odgovara: «Amen». Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. okrenut narodu. starce i osamljene zdrave i bolesne. svakog pojedinca. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. 268 Usp. kao i za mir u svijetu. Okrenut oltaru. djecu i mlade. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. str. str.. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. introitous = ulazak. Introit. Osim pjesama. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. 2007. Pjesma (prvi stih). 5. Amen. Narod odgovara: i na zemlji mir. v. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). Velika Molitva koja se završava s Očenašem. Antifona. 12. praznični i sl. . 4. molitve u molitvenim knjižicama. homilije i sl. Pjevanje evanđelja. ili sviraju orgulje. Molitva dana (kolekta). 13.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. svim ljudima dobre volje. Apostolsko vjerovanje. Završna molitva. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. Propovijed.Jakobei). Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. 7. A to je bila velika sreća za evangelički a. Himnus (pjesma prije propovijedi). Aronov blagoslov. Pjesma za milost. 15. D. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama.276 2. Gašpar Motešicky i dr. slovački narod». Jan Blaisus st. 6. Narod odgovara: i s duhom tvojim. 11.. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. duhovski ciklus. ova pjesmarica sadrži i molitve. 8. koji po D. 14. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. 3. 02. Štefan Leška. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . i ml. Adam Plintovic. božićni ciklus. uskrsni ciklus. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). SAJAK. Samuel Palumbiny. 276 Lat. 9. 10. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. Jeremiaš Lednicky. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. bez slika. 10. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. 1988. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. bijelu košulju i crnu kravatu. Amen». križa i sl. Duhove. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. Zidovi crkava su čisti.2.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. U crkvama se. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. 283 Istentiszteleti rendtartás.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. 284 .2. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. križa i sl. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. na Uskrs. najbližu nedjelju 31. Istentiszteleti rendtartás. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. 1985. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku.

te druga glavna pjesma. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. Iza toga se daju obavijesti. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. Obećavate li. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. Kod služenja Večere Gospodnje. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . nas prenio u vječno slavlje? 4. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). te molitva pokajanja. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje.

Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. 125-135. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. večernju i euharistijsku službu.. Obrednik sadrži jutarnju. .285 10. str. Forum. KIŠ. Oca i Sina i Duha Svetoga». U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. 2005. O reformatskom bogoslužju vidi u: N.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. Novi Sad: J. godine. Aronov blagoslov.2. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». 2003. a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». 1921. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. P. O reformatskoj crkvi. str. Knjiga zajedničkih molitava. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci.. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas».3. 125-135. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. molitva Očenaš.

Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. službe krštenja. đakoni i pastori. a vjernici mole vlastitim riječima. crvena (Duhovi. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. vjenčanja). Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. sprovod). a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). Službu riječi mogu obavljati lektori. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. i prikloni srca naša zakonu svome». Narod odgovara: «Amen». slobodna. Spasovo. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi.). . obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. konfirmacije. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. Duhovi. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici. Uskrs. đakoni i pastori. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. Preobraženje. Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). korizma. Dan reformacije i sl. ljubičasta (advent. Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum).

Kentucky: Westminster/John Know Press. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Knjiga zajedničkih molitava. 1994. 47. Usp. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). str. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. 1990. 1993. Edinburgh: Saint Andrew Press.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. 73-84. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. Lousville. te se pjeva zajednička pjesma. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. i upiši sve svoje zakone u srca naša».289 Slijedi molitva pastora. nakon čega vjernici sjede. str. 292 293 . Book of Common Worship. 290 291 289 The Book of Common Prayer. Nakon toga slijede kratke obavijesti. smiluj nam se.New York: Oxford University Press. Book of Common Order. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD).

Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. niti svoje bližnje kao same sebe. sve želje znane i sve tajne otkrivene. Amen. 8. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. Amen. mišlju. Gospodinu našemu. 29-31. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. 1 Iv 1. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. djelom i propustom. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. riječju. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. sada i dovijeka. 16. Amen. Amen. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. Heb. Pastor moli: Svemogući Bože. Poradi sina svojega Isusa Krista. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. Gospodinu našem.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. na slavu tvog svetog Imena.9. 14. . oprostio vam grijehe vaše. pred tobom su sva srca otvorena. Po Kristu. 4. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. očisti nam misli srca. smiluj nam se i oprosti nam. po Isusu Kristu.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. veljače 2007. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. postoje i tjedni sastanci (tzv. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. 495-496. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Ekumenska trilogija. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. E-mail upućen Jasminu Miliću. 1999. 8.»300 Rukopolažu se pastori. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. J KOLARIĆ. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. 301 Obrednik Baptističke crkve. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. starješine i đakoni. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. prikupljanjem milodara. str.. te pastorovom blagoslovnom molitvom. . te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. Usp. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. KNEŽEVIĆ. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). Pojedini pastori prilikom krštenja. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede.

može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. pjesme duhovne. To mogu biti i starija djeca. službu prinošenja djeteta. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. Zagreb. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. službu krštenja.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. službu ordinacije pastora. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. službu sahrane. a koje su se u prošlosti više isticale. 1998. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. 1966. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. . samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. Duhovne pjesme. Savez baptističkih crkava u RH. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. ali nikako novorođenčad). Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. uglavnom prevedene s engleskog. službu dana Gospodnjega. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. Ovdje smo dali osnovne naglaske.303 i druge. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. službu vjenčanja. Pjesme duhovne.

te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. službu vjenčanja. službu dana Gospodnjega. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. službu sahrane. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. počevši s Agnezom Ozman. službu krštenja. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. U toj su školi studenti. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj.4. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. 1999. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. i početkom 20. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). 10. stoljeća. SAD). službu prinošenja djeteta. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. službu ordinacije pastora. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. .

Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. 2003.-272. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. 2. 1 Tim 2.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. starije i suvremene gospel pjesme. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. pljeskat će rukama (Ps 47 1).168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. Prvi.. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. pa i u organiziranju bogoslužja. ne može se govoriti o jednom. JAMBREK. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. uniformiranom bogoslužju. Zagreb: Bogoslovni institut. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. 271. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. U nekim je crkvama 306 S. pjevanje biblijskih stihova. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. psalmi. korusi. 18).) to slavljenje može trajati kraće ili duže. . 8). Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. primjerice: tradicionalne himne. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. str. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju.

potrebom izlječenja i sl. Pjevajmo Gospodinu. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. trpljenje. predanost. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. 16. hvala i veličanje Boga. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. veljače 2007. težnja za nebom. Daruvar: Logos. 1991. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. 206. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. utjeha. poslanje djece Božje.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). evangelizacija. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. ljubav. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. . 310 Usp. bilo da se radi o obraćenju. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. S. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. Chorusi. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. pentekostne pjesme. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. JAMBREK. uzdanje. molitva. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. Pjesmarica. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». Zagreb: EPC “Radosna vijest”.308 Iz tiska je 2006. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. 2002. radost spasenja. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. Crkva cjelovitog evanđelja i sl. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. Savez crkava Riječ Života. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. Karizmatske crkve. Uskrs i Duhove. koja uobičajeno traje oko 45 minuta. veljače 2007. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. Nakon slavljenja slijedi propovijed. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. JAMBREK.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. muškarci muškarcima). a zatim molitva i slavljenje. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). S. 16.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. 312 . Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. poput Save311 Usp. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. Od blagdana slave Božić.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. čitač(i) Svetog pisma. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani».170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja.

5.. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica.. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. stoljeća. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20. 249-266. Adventus = dolazak). Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. 75-76. 1992. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak. Adventistički crkveni priručnik. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. Godine 1861. Zagreb: Znaci vremena. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. te svetkovanje subote kao sedmoga dana.. str.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. 314 315 .. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. 10. godine. 8-10). Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. 2001. subotu. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. Usp. u prvoj polovici 19. Nastala je u Americi. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844.

. 1995. 316 Kršćanske himne. himne Isusu Kristu.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. Zagreb: Znaci vremena.

187-259. blagoslivljanje doma.. molitvu za bolesne i vjenčanje.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred.. Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. 1995. str. krštenje.). radosna vijest. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. posvećenje djeteta.318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. poslušnost i služba Bogu. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. posvetu molitvenog doma. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. Usp. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. 196-197. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. Što adventisti vjeruju. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. život kršćanina. jedni drugima peru noge.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. kršćanski dom. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Biblija. početak gradnje.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.. 203. prigodne pjesme. Uskrsa i sl. Ne rabi se liturgijska odjeća. pogreb. Adventisti. Ona je više od puke uspomene. str. 318 319 .. 317 Priručnik za propovjednike. Gospodnju večeru. molitve i litanije za određene prigode.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. odnosno svaka tri mjeseca. Što adventisti vjeruju. preuzimanje novog okruga. str. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). već prikladno civilno odijelo.

koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. priredio je 1874. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. No. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. nakon smrti Johna Wesleya. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. pored svog zanimanja u svijetu. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www.6. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju...hr/ 321 . Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. John Wesley. grupe za slavljenje. stoljeću nastala u Engleskoj.met0odisti.»321 No u svijetu. grupe seniora. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. godine. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. imaju i sposobnost propovijedanja.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija). koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. No.

– 1770. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. John Wesley je. 415-434..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. ima ih preko 6. B. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Naime. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. Propovijedao je po crkvama. 295. str. Jedna povijest crkve. u blizini Bristola. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40.»324 322 323 Usp. THOMPSON. BROADBENT. ali je imao puni udio u njegovom radu. 1989. 297. Liturgies of the Western Church. BROADBENT. str. ali i po kućama i na otvorenom. da ulaze među najbolje što su ikada napisane. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja.000.000 propovjedi. Brat Johna Wesleya. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. str. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. . Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve.). koja su taknuta Duhom Božjim. H. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. George Whitefield (1714. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. H. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. 324 E. Jedna povijest crkve. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri.» E.

Pastori. The Worshipbook. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. 1938. nedjeljnu školu. trezvenjački sat. 1972. rukopolaganje za đakona i starješinu. molitveni sat. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. Novu Godinu. 62. .. Usp.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. uskrsni post (korizmu). sprovod. kako smo rekli. Philadelphia: The Westminster Press. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. str. zbirka duhovnih pjesama. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). zbirka duhovnih pesama. svetu pričest. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. Božić. Prije II. vjenčanje i za sprovod. i obrede za: primanje u članstvo crkve. Novi Sad: Metodistička crkva. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. vjenčanje. Uskrs. krštenje. Slavopoj.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. omladinski sat. dječji sat. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. U Makedoniji je. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. metodisti su 1938. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. na makedonskom jeziku. konfirmaciju. Usp. štole i sl. advent.-64.

Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. Kako smo vidjeli. on je bio različit. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. to su sljedbenici tzv. pa sve do naših dana. prve kršćanske Crkve. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. liturgijske odjeće i sl. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. slobodnih protestantskih crkava. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. Poje- . odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. bez propisanih molitava. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja.

Međutim.. God Here and Now. slobodno bogoslužje. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). 78. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. dopunjavanje. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. s druge strane. Uzajamno upoznavanje. smirenost i tišina. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. BARTH. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. str. London: Routledge and Kegan Paul. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. crkve koje prakticiraju tzv. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici.328 No. radosni328 Usp. slobodno bogoslužje. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. glasnoj molitvi i sl. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. jedno za drugim. 1964. no on je i naš Kralj). posebice pentekostne i karizmatske crkve. . Mnogi anglikanci. K.

obavljana u redu i disciplini. bogatija. odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. . Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja.

.

BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. 2001. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Book of Common Order. 1993. Bratislava. 1994. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). Časosolov. Kentucky: Westminster/John Know Press. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Zagreb: Glas Koncila. 1983. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. 1978 Cithara Sanctorum. Edinburgh: Saint Andrew Press. Beograd: Srpska patrijaršija. 1882. 1996. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Budimpešta. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. . 1998. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Book of Common Worship. 1999. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). Lousville. 1988.

Daruvar: Logos. Énekesköny. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. v. Pjevajmo Gospodinu. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1995. Pjesmarica. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). 1966. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. Istentiszteleti rendtartás. . Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. 206. Zagreb: Znaci vremena. Pjesmarica Božjeg naroda. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Evangelicky zpevnik. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Knjiga zajedničkih molitava. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Pjesme spasenja. 1921. na Slovensku. 1991. 1981. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. 2003. 1995. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Evanjelicky spevnik. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. 1999.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. 2002. Evangelická cirkev a. 2000. Obrednik Baptističke crkve. Kršćanske himne. 1985.

The Book of Occasional Services. zbirka duhovnih pesama. The Book of Common Prayer. 1972. God Here and Now. Karl. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. 1964. Savez baptističkih crkava u RH. Služebnik. suvremeno čitanje. H. Ostala literatura Adam. 1938. London: Routledge and Kegan Paul. The Book of Common Order. 1986.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj.New York: Oxford University Press. The Worshipbook. pjesme duhovne.. Bainton. Barth. Ronald. Sveopće molitve vjernika I. 2002. New York: The Church Hymnal Corporation. The alternative Service Book 1980. 1998. 1995. Augsburška konfesija. 1980. Edinburgh: The Saint Andrew Press. 1990. Na tome stojim. Zagreb. 1933. Zagreb: MISL. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. Adolf. život Martina Luthera. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral.. Novi Sad: Metodistička crkva. 1979. Uvod u katoličku liturgiju. Evangelička crkva u RH. Živa voda. . 1988. Philadelphia: The Westminster Press. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. London: SPCK.

1997. Novi sad: Dobra Vest. H. Nastanak i učvršćenje reformacije. o Crkvi». 1993. Istorija reformacije. Dela apostolska. 1993. 1988. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 1993. Donald. Zagreb: Duhovna stvarnost. D. New York. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Žan. 1998.. Worship: Adoration and Action. Sjeme je riječ Božja. Vrnjačka Banja. A Sixteenth Century Portrait. Đakovo: Forum bogoslova. Court. Oxford: Oxford University Press. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. 1986. Bloesch. Jedna povijest crkve. Osnove evanđeoske teologije 2. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Carson. 1989. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. dokumenti. Trebinje. Oven. u: Drugi vatikanski koncil. 1989. E. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Čedvig.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. 1984. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Mali liturgijski leksikon. 1999.. Michigan: Baker Book House.A. Sremski Karlovci. Delimo. Bouwsma William j.. Duda. Biblijski leksikon. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Novi Sad: Dobra Vest. Rupert. 1993. . John Calvin. Broadbent. Biblijski priručnik. Grand Rapids. Bonaventura. 1993. 1989. Sakramenti. Franz.

). 2003. 1993.. Novi Sad: Dobra Vest. . E. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Duhovna stvarnost. Daruvar: Logos. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. 165. Pastoralne poslanice. 1986. Guthrie. 1997. R. Gelineanu. J. Istina je neuništiva.. Philadelphia: Forter Press. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. 1997. Gabler.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije.. T. Kršćanska sadašnjost. Grgurević. Daruvar: Logos. Ulrich. Uvod u Teologiju. Bonhoeffer: Worldly Preaching. Huldrych Zwingli. 1985. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Fant. Joachim. Teologija Novoga zavjeta. Kraljevo. W. 2000. 1993. Evanđelje po Mateju. Fundulis.C. (pretisak iz 1902. Joanis. Hammond. Uvod u sveto bogosluženje. Uvod u pravoslavnu liturgiku. T. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Donald. Osijek: Izvori. i drugi. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. 1973. 1999. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Nedeljko. Nashville: Thomas Nelson. Estep.. His Life and Work. R. France.. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2004. Clyde. Liturgika 1. 1975. 1986. Evangelički katekizam. Prag.. Gnilka.

. 2004. Hubert. Zagreb: Bogoslovni institut. Jedin. Marion J. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Hranić. 1996. 1935. Velika povijest crkve II.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. 40-42. Hubert. Hubert. Crkveni sabori. br. Commentary on the American Prayer Book. 2000. Nauk hrišćanske vere. 2003. New York: The Seabury Press. Jedin. Jedin. Stanko. 1993. Josip. Kalođera. Baptisti. . Velika povijest crkve IV. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Đuro. 2/95. «Grgurofobija». Marko. 1989. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jambrek. 1995. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Hubert.str. «Služba liturgijskog čitanja». Velika povijest crkve I. povijest i načela vjerovanja. godinu. Velika povijest crkve III/II. Zagreb: Duhovna stvarnost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. za 1935. Jedin. Horak. 1980. Hubert. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. 1981. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Žan. 1972. Jedin. Kalvin. Zagreb. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Heatchett.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kiš. himnografija i heortologija. dokumenti. Atlanta: John Press. Zagreb: Prometej. Kirigin. Kraus. Bernhard. . Ž. 1997. 1982. Konstitucija o liturgiji. John. 2005. Forum. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 2005. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Opšta istorija protestantizma. 1977. Novi Sad: J. Zagreb: Veritas. Kronika kršćanstva. Hans – Joachim. prvi tom i drugi tom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern.. Kolarić. Introduction to the Reformed Tradition. Emil. Martin Luther. 1980. Juraj. u: Drugi Vatikanski koncil. VA: John Know Press. Leith. Leksikon ikonografije. 1993. 1971. 1985. Ekumenska trilogija. Liturgika. Kiprijan. 1990. 2002. The Threat and the Power. 1998. Leon-Dufour. Kolarić. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Nandor. Riječnik biblijske teologije. Leonar. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. H. Zagreb: Mozaik knjiga. Istočni kršćani. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. O reformatskoj crkvi. 2006.. Richmond. Juraj. Lohse. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. P. Xavier. Martin.

Perham. 1997. Juraj. Zvonko. Povijest liturgije. 1997. 1989. Beograd: Trojeručica. Parker.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. 1975. Kragujevac: Kalenić. Liturgika. Daruvar: Logos. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Grand Rapids. P. Dennis G. Leon. Eduard. 1998. Celebrate the Christian Story. Michigan: eerdmans. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Beograd: Pravoslavlje. H. 2002. Pažin. Milić. John Calvin: A Biography. Philadelphia: The Westminster Press. Moris. Džon. Ralph. 1997. 1963. Svet Novoga zaveta. O liturgiji. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Križevci: Biskupski Ordinarijat. L. Morehouse MP Publishing. (skripta za internu upotrebu slušača). Jasmin. . Misionarski i duhovni centar. London: Holy Trinity Church. T. Michael. Martin. Pavković. Worship in the Early Church. 1988 Michno. 1986. treći tom. 2003. 1961. tumačenje evanđelja po Ivanu. Ivan. Vizantijsko bogoslovlje. Majendorf. Opšta istorija protestantizma. 1985. Liturgika (skripta). The Ceremoniest of the Church. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Pavić. Ivan Krstitelj. A Priest’s Handbook.

. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Haddon W. 1987. Stott. Šagi – Bunić. Jevsevije. Stagg. 1997. Dimitrije. Efežanima. Tomislav. Richard. Karl i Vorgrimler. Opšta crkvena istorija. Staniloje.. Zagreb: Susret. knjiga I. 1992. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Povijest kršćanske literature I. 1972. Novi Sad: Dobra Vest. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Šagi – Bunić. Biblijsko propovijedanje. Teološki rječnik. Rice. Frank. 1912. Šagi – Bunić. Tomislav. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. 1984. Tomislav. Priručnik za propovjednike.. John. W. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. 1997. Teologija Novoga zavjeta. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2004. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Euharistija u životu crkve kroz povijest. 1965. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Robinson. Maruševec: ATF. 1987. Daruvar: Logos. Rebić. R. 1998. 1992. Uvod u kršćansku teologiju. Adalbert. Ali drugog puta nema. Rahner. 1995. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Biblijske starine.

The Complete Library of Christian Worship. Tennessee: Star Song Publishing group. . 1963. Tennessee: Star Song Publishing group. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Webber). Alan. 1994. volume 3. 2003. Michigan: Zondervan Publishing House. Thompson. Što adventisti vjeruju.. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Evelyn. 2005. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. (ed. 1996. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Crkvena povijest III. Liturgija i život.. 1974. Zagreb: Znaci vremena.primorska i Skenderijska. Franjo. 2001. Underhill. The Complete Library of Christian Worship. Liturgijska obnova u XX veku. Vladimir. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Thomson. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. (ed. Robert E. Vukašinović. Šmeman. Nashville. Webber). 1993. Aleksandar. Twenty Centuries of Christian Worship. 1992. Vršac: Fideb. Grand Rapids. Liturgies of the Western Church. Worship. volume 2. Bard. Nashville. Beseda: Novi Sad. Zagreb: Glas Koncila.. Ivan.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Šaško. 1985 Trideset i devet članaka vjere. Liturgijski simbolički govor. Philadelphia: Fortress Press. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . The Renewal of Sunday Worship. 2001.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. 1986. Robert E. The New International Dictionary of the Christian Church. New York: Harper and Brothers.

1989. http://justus. 1998. 1992 Wendel. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Vladimir.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. pristupljeno 18. Willimon. New York and Evanston: Harper & Row. H. Zagorac. Timothy. Vladimir.metodisti. Publishers (bez godine izdanja). INTERNET http://www. 2005. http://www. Pravoslavna crkva. 2001.org/resources/bcp/1549/Communion_1549.htm.veljače 2007. Wine and Bread. . Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. Westminster Confession of Faith. Kristova svećenička služba. Word. Zagorac.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. Krist. E. Zagorac. Liturgika. William.katolici. Water. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.htm. veljače 2007. Webber.anglican. veljače 2007. Worship is a Verb. pristupljeno 9. Francois. posvetitelj vremena. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Vladimir. pristupljeno 18. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Vladimir. Zagorac. 1969. Robert. Zagreb: Prosvjeta.hr/. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. 1996. 1997. http://www.php?action=c_vidi&id=2996.evangelickacrkva-zagreb. Kristova otajstva. Valley Forge: Judson Press. pristupljeno 8. veljače 2007.org/nauk.

org/resources/bcp/Communion_ 1548. pristupljeno 18. 25. veljače 2007. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. Knežević. Ruben. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. 16. htm. 2007 . Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. http://justus. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Stanko. pristupljeno 18. 8.htm. veljače 2007 Sajak. Dušan. veljače.anglican.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. veljače 2007.anglican.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. veljače 2007.

Jasmin Milić rođen je 28. Mihaela Kuzmiča. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad.1918. dr. godine te 1997. . do 1998. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. godine u Bijeljini. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. siječnja 1999. sc.1918. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. godine. . godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. ožujka 1995. Tko je bio Jean Calvin. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. Oženjen je suprugom Tamarom. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. godine te za seniora 31. dr. Od 1993. prosinca 1969. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. 2005. s kojom ima dvoje djece. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). sc. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. Od akademske 2004. vjerovanja i djelovanja).. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Davorina Peterlina. rođenom Arvaj. Bosna i Hercegovina. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. sina Mihaela i kćer Ivanu./2005.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->