Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007. .

.

................................5.............................. 16 1.3. 30 3.........................................................2.................. 28 2............................................................................................ ISUS I BOGOSLUŽJE ..... 13 1.............................................. Liturgija...... 24 2........................................................... 15 1.........Starozavjetni liturgijski kalendar ................ Bogoštovne djelatnosti................ Bogoštovlje ..........................3............. Bogoslužje ......................5................................................ Sinagoga ............... 19 2........................... Služba .... Jeruzalemski hram .................................... OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ........................................................... BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU ...................................... Bogoslužje prije pada u grijeh ........................................... Sveti šator ....................................................................1......................................... 20 2................................ 26 2.....................................SADRŽAJ PREDGOVOR ........................... 18 1...............................5............................... Bogoslužje nakon pada u grijeh .......1............................................... 21 2.. Kovčeg saveza .................... 17 1........... Svećenstvo .2........................................... 22 2.......4................6...5.......2............ 19 2.................................1. 9 UVOD...................................... 19 2.....................3............................. 19 2..................... 33 .4................

...... 45 5............. 50 5......................... 49 5.......... 51 6.....1............... 38 4.....................2.. Teološki utjecaj na liturgiju.1................ Apologija sv......1...2.................................................................................. 49 5. 44 4.....1. 64 6..............1.... Rani liturgijski teološki obrasci ...................................................... Didache ................. Atanazijevo vjeroispovjedanje.................... 47 5....2.......... Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ..... 57 6.... Justina ..1................. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu ........ 56 6... Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama... Nedjelja – Dan Gospodnji ............................... 42 4..2... Bogoštovna mjesta........ Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje .....................................2................... Molitva – liturgijski obrasci ...1............ 43 4................ Liturgijske stranputice .................. Liturgijska vjeroispovijedanja....... 39 4......... Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog .......1............ Klementova poslanica Korinćanima ................3......... Oblikovanje liturgijskog kalendara............................. 47 5............4......5...................................5........3.....1............... Liturgija katekumena i liturgija vjernih ... Propovijedanje i naučavanje .......... 59 6............................... 55 6. 65 6.. 56 6..... 68 . 58 6..............1.........1...... RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME....................................... 55 6..........1.....1............................................1............................1... Lomljenje kruha – euharistija ..... LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA......................................POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ........1..3....3...1.........4.................. 62 6........2............. Sloboda kršćanstva ..........................1............................. Ignacijevi spisi .......3........... Apostolsko vjerovanje ......4................. 37 4............4..........1................................................................................................ 61 6.................. 37 4................................

...............5...... Liturgijski pokret 19................. Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje .............................11......................................... 117 8...........................1....3............. Puritanci ................ Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..........................4.........5...3...10...........2............ Anglikanska crkva. stoljeća...4............... Martin Luther ...................................2. 119 9................... 101 8............................................ 73 7........... 115 8................ 80 7............ Razvoj euharistijske teologije i prakse ................................................................................................ John Knox ......... Anabaptisti i baptisti ......Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7....................... Odbacivanje posredničke svećeničke službe............. 107 8........11................... PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA.. 85 8....... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II......................11. Jean Calvin ........1........2...8..4...........................1............................. 93 8.........................................................................9...................................................11.... Predreformacijsko stanje .......... 82 8......................... Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja ......... 92 8... Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij ......................... 76 7................... Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama ........ 85 8.................... 115 8.......................... William Farel.... Urlich Zwingli ....................... 119 9............................. Propovijed .. 123 ....................... Struktura liturgije – himne i molitve .... 110 8......... Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije .......... 73 7..... Martin Bucer........ Karolinška obnova ...11.............................. 74 7............... 90 8.... 116 8. 117 9......................... 104 8.......................................................................................6...... VATIKANSKOG SABORA ........................................3......................................7...............................5................................ 115 8... Liturgijske reforme Tridentskoga sabora .......... 106 8... RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ........11........... i 20.... 95 8................1...................2....

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

1 pitanje. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam.

.

kraljevima…) i sl. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. Bog tvoj. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. Međutim. proslavlja. obožava. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja.» (Izl 20. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. 2-3). iz kuće ropstva. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). Nemoj imati drugih bogova osim mene. Komunizam. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. koji je želio suzbiti svaku religioznost. 2 .UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. drugome čovjeku (faraonima.

Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle.. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. Bog tvoj. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. Bog sam ljubomoran. izrađivači njihovi više od bilo koga. 4-6). O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. 19-20). i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. braćo. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena. Jahve..» (Izl 20. ništavan je. štovanje drugih «bogova». 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. svi će štovatelji likova biti osramoćeni. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja..» «Prema tome.. u Židova. ili dolje na zemlji. jer Otac takve klanjaoce želi». ili u vodama pod zemljom. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. (Iv 4.» (Heb 10. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. da im budu na sramotu.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. Jer ja. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. 9-11. 4 . već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. U knjizi proroka Izaije. Ne klanjaj im se niti im služi. 44. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. 23). a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. to jest kroz svoje tijelo..14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo.

OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. Od 2. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika.1. 10. Uvod u katoličku liturgiju. 1993. A. 6). 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. 12). a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. 11. oko 250-150 godine prije Krista. LITURGIJA 1. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. Heb 9. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. str. 23. države. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. 21. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. . odnosno za javno dobro. kao i za pomoć Usp. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. ADAM. poput Lk 1. kultnu službu.

izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. Tzv. Pentekostne crkve i sl. Danas. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. Metodistička i sl. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. 1. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. 30). redoslijedom bogoslužja. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. liturgijska bogoslužja. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. 2). Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. dakle propisana bogoslužja. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. Starokatolička Evangelička. liturgijskim prostorom i sl. Pravoslavna.2. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. Reformirana.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. 8 .8 No. najčešće u određenim oblicima. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. odjećom svećenika. kako ćemo vidjeti kasnije. stare Istočne crkve. Anglikanska. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). propisanim molitvama.

odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. no u isto vri9 A. Središnje teme Staroga zavjeta. Worship. UNDRHILL. RICE. str. 1987. Maruševec: ATF. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. kršćanska liturgija je dvostruki čin. E. Naime. već i zbog onoga što Bog čini. 1996. Mi služimo Bogu. 3. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. kako u povijesti.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». Uvod u kršćansku teologiju. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. nalazimo i termin bogoslužje..10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). proslavljamo ga i štujemo. 287. New York: Harper and Brothers. odnosno štovanja.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. REBIĆ. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja.. koja je u određenim tradicijama. koji govori o Bogu kao objektu služenja. strogo propisana obveza. 1. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. 1963. 3. R. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. str. 143. kao npr. 10 11 . tako i u osobnom životu štovatelja. str.. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. u Islamu.

što se na zemlji može dogoditi». ZollikonZürich. Uvod u katoličku liturgiju. 28. 10. 1. Služba Osim gore navedenih izraza. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. nego da služi…’ (Mt 20. 45). I termin služba može imati dvostruko značenje. str. No koji god termin upotrebljavali.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. 15. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. 1938. . Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. najhitnije i najdivnije. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. ADAM.13 12 13 A. str. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre.4. poput riječi bogoslužje . Mk 10.

Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. prijateljsko zajedništvo s Bogom. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. ZAVJETU 2. 2. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. Time je zajedništvo.1. 16-17). neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom.2. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh.

1993. da je 14 Usp. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. 2.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka.. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. Mamri i Beer Šebi. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. najvjerojatnije u formi vizije. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. to jest Sveti šator (hebr. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. poglavlje. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. 78-79. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.3. Betelu. No. str. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. 8-38). U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. . Sveti šator Knjiga Izlaska 25. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. Šekem.

Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada.4. 8. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. 2. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33.1). 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. 3). 1-9. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. 3 sl. Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. 5-7. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. 8). Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. 1-9). zatim u Betelu (Suci 20.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. 1 Kralj 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33.) te zarobljen od strane Filistejaca (4. str. odnosno svjedočanstva (Izl 31. 6). To je posljednje što o njemu znamo. 11). 37. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. 1-17). 19. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. 81. 27) te u Šilu (1 Sam 3. 10-22. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 4 i sl. 7). .

7). 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. dakako. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. 2. Izrael više nije putujući narod.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. 1992. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi.. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka.5. Ofra. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. Biblijske starine. koji je znak Božje prisutnosti. 175. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. Mispa. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. REBIĆ. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. oda16 A. a kovčeg. str. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. središte je obrednih radnji bogoslužja. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. koje služi Izraelskom narodu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Dan). . Šator je bio pokretno svetište. On sam. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. Šilo.

a izgradio ga je Zerubabel. 18 . godine poslije Krista. K njemu se hodočastilo. 307. 256. Zagreb: Duhovna stvarnost. str. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4. godine prije Krista. 2). Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. Rječnik biblijske teologije. Biblijski priručnik.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. str. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6.-37. 1980. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. Nakon toga. godine prije Krista). 29). a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. Dovršen je 64. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. Drugi je hram bio posvećen 515. Treći. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42).. u njemu su se prinosile žrtve. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu.5 metara. slavili blagdani i sl. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. LEON-DUFOUR. Bio je oko 27 metara dug.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. no nije ga uspio nikada izgraditi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah.. 1989. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164.

čovjek je 19 20 A. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati.» Enciklopedija Biblije. osim kože koja je pripala svećenicima. str.. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. 179-185. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. na neki način. Levitski zakonik 2.» Enciklopedija Biblije. pa ga je trebalo očistiti.5. dostatno je dobro za Boga). Hebrejska riječ korba. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika.» Enciklopedija Biblije. To je bio dragovoljan prinos Bogu. 128. 127. da se Bog spomene prinositelja po dobru. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. Zagreb: Duhovna stvarnost. Levitski za- 21 22 23 .23 Kako smo već ranije istaknuli. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. «Bogu se prinosila cijela životinja. 128. rimska vojska. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. str. Biblijske starine. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. str. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku.22 i žrtve pokajnice. godine po Kristu. str.21 žrtve pričesnice. Levitski zakon 3. Levitski zakonik 1. Tražilo se. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. «To je bio prinos najboljeg brašna. Već 70. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama.20 žrtve prinosnice. 1-2).19 2. Kršćanska sadašnjost.1. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe. 2000. koju prevodimo kao žrtva. REBIĆ. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe.

važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. Pnz 27. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. a sama je molitva žrtva na djelu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). Biblijske starine. Usp. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. 148. Pored osobne molitve. Pritom su se. Pridruživao im se narod. A. REBIĆ. Središnje teme staroga zavjeta. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. Bez molitve nije bilo žrtve. 1984. kao na primjer: Br 6. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. 7. liturgijski obrasci.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. Br 5. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. str. 24 Usp. Biblijski leksikon. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja.. 22-27 – formula blagoslova. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. A.» Enciklopedija Biblije. str. 211-222. str. 154. 25 . kao i pri drugim žrtvama. 5. Pnz 26.. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. osobito konik 4. str. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. REBIĆ. Uz molitvu. Pnz 6. 128. 14-26 – formula proklinjanja. prinosila dva jarca.

134. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. prema Jeruzalemu. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. a po tome i tvorac povijesti. Enciklopedija Biblije. Prvi spomen Šabata (heb. u podne koju Danijel moli (Dn 6. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. 11). nalazimo u knjizi psalama. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. 1-3.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. počinak)nalazimo u Post 2. okretali su se pri osobnoj molitvi.2. U Izl 20. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. 2. U Izl 16.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. psaltiru. kao npr. 18) . Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. 23. večernju molitvu i sl.5. ma gdje se nalazili. str. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. Osim ovoga tjednoga blagdana. .

Marko 14: 1-2.31 28 V. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. Izlazak 12. str. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . Izlazak 23:16. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. Krist. berba grožđa i maslina. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina.. Jošua 5. U početku se Pasha svetkovala po kućama. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. 120. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’.29 Blagdan sedmica. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. 10. a poštedio prvorođence Egipta. 1996. jeo se kruh koji se brzo mijesio. 120. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. str.30 i Blagdan sjenica. na krovovima kuća.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. anđeo smrti ubijao je Egipćane. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. str. Levitski zakonik 23: 15-21. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. Enciklopedija Biblije. Enciklopedija Biblije. ZAGORAC. 10-12. kao tjedni blagdan. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. Ponovljeni zakon 16:19-12. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. nisana. posvetitelj vremena. kad se završila žetva.

«Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. Kr.. To je nutarnji. str.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. Prije se nazivao Srebrne trube. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. Enciklopedija Biblije. 33 34 35 36 .3.36 2. Purim35 i sl. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama.» Enciklopedija Biblije. Epifan. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. Veliki bi svećenik. 121. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. Toga se dana odmaralo. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. štovalo i prinosilo žrtve. Usp. str.» Enciklopedija Biblije. 121. Osim ovih velikih blagdana. obučen u odjeću od bijelog platna.. str. REBIĆ. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. Središnje teme Staroga zavjeta.Usp. 121. str.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. Nova godina (Roš Hašana). 120. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman. A REBIĆ. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). god. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen.» Enciklopedija Biblije. Zatim bi uzeo jarca. 121. str. 152.32 Dan pomirenja (Jom kippur). 120-139. poznatoga kao žrtveni jarac. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr.5. str. 199-210. str. Ondje je škropio krvlju žrtve. A.» Enciklopedija Biblije. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. Pr. Biblijske starine. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV.

Središnje teme Staroga zavjeta. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. naučavatelj i tumač Zakona. str. 158. REBIĆ. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. 156. može li se ići u bitku i sl. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. A. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. Usp. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. Središnje teme Staroga zavjeta. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. Biblijski priručnik.40 Svećenik. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. Levije. REBIĆ. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. te ima važnu. jedan od Jakovljevih sinova. A. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. 179. . kakav treba on biti. što treba činiti i tako dalje. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. str. str. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. u 30.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp.

. 126-127. čitanje i tumačenje Božje riječi. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. U sredini prostorije nalazi se almenor. Ispred njega gori vječno svjetlo. Beograd: Pravoslavlje.» Leksikon ikonografije. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge.41 2. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu.. 104. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1986. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju... Pravokutnog je tlocrta. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. Usp. str. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. hebr. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. 532. pjevanje te završni blagoslov. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. 43 . na molitvu. Svet Novoga zaveta. str. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. 1990. Također su poučavali Božji narod Zakonu. Na jednoj strani te osi. str. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». do ulaza. E.6. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. torah). LOZE. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak.

Knjiga Sudaca. 4-945 2. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. Psalmi 5. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). 1989. 4-9. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. i neka ti budu kao zapis među očima. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. Napominji ih svojim sinovima. Boga svoga. 3. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. 24-26 45 46 . Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. neka ti se urežu u srce. 3. (skripta za internu upotrebu slušača). Povijest liturgije. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. Zato ljubi Jahvu. 4. Midraš. Z PAŽIN. kad lijegaš i kad ustaješ.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. Priveži ih na svoju ruku za znak. 22-26. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. str. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. Jahve je jedan. 44 Usp. svim srcem svojim.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. Završni blagoslov iz Br 6. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca.

Rječnik biblijske teologije. 95.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. E. LOZE. X. 105. Usp. 47 48 49 Usp. str. Svet Novoga zaveta. Usp. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. str. 135. . Enciklopedija Biblije.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. LEON DUFOUR. str.

205.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. 22). Sjeme je riječ Božja. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. 51 50 B. Zagreb: Kršćanska sadašnjost..»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. 10. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 49. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. Kristova svećenička služba. 73. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. DUDA. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. 20-24). str.. ZAGORAC. 20). U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. . Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. Iv 18. str. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. V. 13. 41. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. 1993. 22 i dalje).ISUS I 3. Iv 2. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). propovijedao je u sinagogama (Mk 14. 1997. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja.

52 Isus je navjestitelj. već izraz njihova duha. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. pred svojim učenicima (Mat 6.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. Usp. Lk 5.. 35. 46. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. 20). L. 23. 63. Iv 11. R. str. str. str. Iv 18. Michigan: Baker Book House. Iv 17. Lk 9. 9-13. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. Mk 14. 49. odnosno izmirenje s bližnjima. 41-42). Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. MORIS. Worship: Adoration and Action. Grand Rapids. Lk 6. Evanđelje po Mateju. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. Lk 11. 53 54 . str. 12. 2-4. tumačenje evanđelja po Ivanu. Mt 1. 16. 36. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). Opraštanje. 39-42. Daruvar: Logos. 1-26) i privatno (Mt 14. Lk 22. 9-13).. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. T..54 52 Usp. Mk 15. Ivan. Daruvar: Logos.. A. Lk 10. Mt 26. 1997. ZAGORAC. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. 206. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. 212. Mt 27. 34. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. 1993. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. 28. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. FRANCE. 21-22. 138. 24). 1997. 39-45). Molio je javno (Mt 11. Kristova svećenička služba. Usp. CARSON. V. D. 25-27.

.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. On je dakle naviještao riječ Božju. a to je euharistija ili Večera Gospodnja. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. R. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. str. Worship is a Verb. 13-17). 208. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. ZAGORAC. WEBBER. rekli bi smo danas sakrament euharistije. prepoznaje se. 57 . Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. str. odnosno kršćanskoj liturgiji. V. 1992. Kristova svećenička služba. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom.E. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». 51. 14-20). ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja.55 Uspostavljajući dakle euharistiju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22.

osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. Nisam došao ukinuti. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. ostvarenje u njegovoj osobi.»58 58 V. nego ispuniti’ (Mt 5. 17). ZAGORAC. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. 206-207. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. pa i stvarnost kulta. privremeno. str. 14-29) i sa šabatom. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. . Dakle. Kristova svećenička služba. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. Sve je dakle u Starom zavjetu.

zajedničkom životu. vjerovanju i praksi prve crkve. Pavao je govorio prisutnima. nadnese se nada nj. 4. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. dok je Pavao i dalje govorio. Pavao siđe. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. Opet se pope. djelovanju. Digoše ga već mrtva. lomljenju kruha i u molitvama. produži govor do ponoći.» (Dj 2. 42) «U prvi dan sedmice.1. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja.POČECI KRŠĆANSKE 4. pade s trećeg kata dolje. A nekog mladića imenom Eutiha. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . kad se sastadosmo da lomimo kruh. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. Nadalje. Kako je kanio sutradan otići. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. svladan snom.

Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. lomljenje kruha. Usp. 4.1. 1987. Dakle..38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. Novi Sad: Dobra Vest. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. molitva i propovijedanje. 20.1. 180-183. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. Teologija Novoga zavjeta. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. 19. F. 16). euharistija i zajedništvo. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. 7-12). prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. 16 i Dj 2. 16. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. Kako bilo. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja.» (Dj 20. I onda otputova. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. zahvalno mišljenje. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. Lk 22. 42. STAGG. str. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. . «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10.

Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. nazvani Agape. RAHNER i H. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. . 17 i dalje). Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11.2. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom.. 23b-25). Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. Teološki rječnik. Iz Pavlovih se riječi. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. 2004. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. evidentno je da apostol Pavao.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. 1999. K. Usp. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. 11-12. 61 Usp. str. J. Teologija Novoga zavjeta. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. VORGRIMLER. 19. GNILKA..1. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. 96-97. poslije večere. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. str. 4. dakle.

Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. 24-31. 42. ZAGORAC. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). 4. Usp. 3. amen i hosana. 6 i dalje.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. 12. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. Kristova otajstva. prije svega. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. 19. izrazi: aleluja. odnosno molitvu. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. zahvaljivanja za sve ljude. molim da se upravljaju prošnje. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». str. 1-2: «Tako. 23-26. što je bilo i prirodno. u Djelima apostolskim 2. 12. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. V. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. 10. 24.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. Primjerice. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. 1. 95. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. 47. molitve. sazivi. 14. .62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2.

Njih nalazimo u Rim 8.. osim u teškim. Crkva obavlja posredničku službu. one trebaju biti predmet molitve. R. str. dakle. Ef 1. ne moli samo za svoje članove. str. 2 Tim 2. Daruvar: Logos. 22-25. 2. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. sudbonosnim razdobljima. Daruvar: Logos. 1. J. religijsku ili inu pripadnost. Tim 6. str. 5-9 i sl. 3. Fil 2. D. Pavao govori i o načinu molitve. 11-13. GUTHRIE. «Ako se govori tuđim jezikom. 15-16. 5. Crkva. već za sve ljude. 28-29. Molitva «u jezicima» može biti korisna. STOTT. 1997.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. 1997. 30 i 32.65 64 65 D. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». bez obzira na njihovu narodnost. 4. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). 1 Sol 5. što je činjenica koja se često zaboravlja. Kol 1. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. 15-20.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. Pastoralne. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». 1 Pt 1. 3 – 14. 63-64 Usp. a jedan neka tumači!» (27 stih). moraju imati svoj red.. str. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. Z. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. Osim o sadržaju molitve. Povijest liturgije. što je bila molitva «duhom». Javna molitva odnosno javna bogoslužja. 16-22. Pastoralne poslanice. dakle. 105- . 18-22. 6-11. PAŽIN. 1 Tim 3.. 3-5. W. Crkva treba moliti za «sve ljude». 20. 1. Efežanima. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. GUTHRIE. 16. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo.

F. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. MOODY. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. 192-195. Michigan: Eerdmans. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. D. 42). str.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. poput mnogih drugih. 1/1959. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. 1: D.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. «The Ministry of the New Testament». STAGG. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. str. 36 i dalje. P.. Grand Rapids. Teologija Novoga zavjeta. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. str. 35). u: Rewiew and Expositor.» 67 106. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. Usp. str. str. Njih je vrijedno zapaziti. 206. R. R NEIBUHR i D. 1988.3. str. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. 66 67 Usp. Pavao i Barnaba su.66 4. Teologija Novoga zavjeta. . 106. Pastoralne. 39-52. Worship in the Early Church. MARTIN. WILLIAMS. 11). STAGG.1. GUTHRIE. The Ministry in Historical Perspectives. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. F. neke razlike ipak postoje.. propovijedanja i naučavanja. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15.. Njemu čast i vječna vlast! Amen.

U tome je smislu uistinu bila živa. 8-10. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. prezbitersku i biskupsku. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. jezici. I ovi su elementi. Krist je zaredio apostole. apostoli biskupe. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. Taj slijed se. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. posebice psalmi. proroštvo. preuzeti iz židovske liturgije. Anglikanske i sl. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). Naime. razlikovanje duhova. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke.4. starješinska služba i sl. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. uz sliku spontanog bogoslužja. Apostol Pavao govori u Ef 5.1. U katoličkoj i 69 70 . Rim 12.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. znanje. U tekstovima poput 1 Kor 12. Pravoslavne. uvodeći učenje o tzv. vjera. dar tumačenja jezika. 28-30.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. karizmatska zajednica. dar ozdravljanja. moć čudesa. posebice euharistiju. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. sukladno ovome učenju.

crkve. Usp. 10). službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat.. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. 46). Leksikon ikonografije. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. 7. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. o čemu ćemo kasnije govoriti). 4. ali ovisno o papi i biskupima.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. 2. str. Zagreb: kršćanska sadašnjost. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. Otk 1. 3. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. 1990. 553. 4. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. odnosno euharistije. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. 2. 1 Kor 16. u kojima se obavlja bogoslužje . No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). pastor=pastir). budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. .

str. Usp. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. str. Ciprijan će sredinom 3. Sc. 21.. H.. Ad Caecillium 16. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. 2). Water. a sv. I. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. WILLIMON. 1989. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Wine and Bread. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. 22. ŠAGI – BUNIĆ. 1984. 72 . W. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom.. nego li subotu. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Word. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol.72 71 T. J. Valley Forge: Judson Press. 67)».

.46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara.

A što se tiče euharistije. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. stoljeća. godine. i 10. Oče naš. godine nakon Krista. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. No spis je otkriven mnogo kasnije. tek 1873. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5.1. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. U 9. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. za sveti trs Davida sluge tvojega. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. . 5. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. i 130. zatim u 8. koji si nam dao spoznati po Isusu. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX.

4. 3. Spomeni se Gospode. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. Neka dođe milost (charis). ‘Amen’. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. str. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. Saberi je od četiri vjetra. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. ovako iskazujte hvalu: 2. koje si stavio da stanuje u našim srcima. Povijest kršćanske literature I. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). Ti si.»73 73 T. Oče naš. 3. ‘Amen’. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. za život i spoznaju (gnoseos). gospodaru svemogući (despota pantokrator). 49. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. 4. ‘Amen’. 5. 7. ‘Amen’. 5. Crkve svoje (tes ekklesias sou). ‘Amen’. 6. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. . Prije svega te hvalimo (eucharistomen). da iskazuju hvalu kako hoće.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). poradi svetoga Imena tvoga. Hvalu ti dajemo. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. ‘Amen’. i sabran postade jedan. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. A pošto se nasitite. A prorocima (prophetais) dopustite. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. X. Tebi slava u vijeke. 1998. sve stvorio poradi imena svoga. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. koju si nam dao spoznati po Isusu. posvećenu. neka se obrati! Maranatha! Amen. jer si moćan: tebi slava u vijeke. Oče sveti.. ŠAGI – BUNIĆ. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život.

godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. str. 82. Usp. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou).2. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96.75 74 75 T. ADAM. 5. hesychos kai anabausos. U 15.74 5. euharistija. ŠAGI – BUNIĆ. A. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. . mogu obaviti uz suglasnost biskupa. 44. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. str. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. 3). 2 i Heb 10.3. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. ženidba i sl. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. Stoga se krštenje. Povijest kršćanske literature I. 23. Uvod u katoličku liturgiju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. Ova je opomena slična onoj u Didache 15. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes.

PAŽIN. A narod odobravajući klikne: Amen. 5-6. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. kad čitač prestane. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. kako već rekosmo.Prinošenje darova . Prva apologija sv. Povijest liturgije. PAŽIN. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti.Molitva vjernika . vino i voda. Nato. str. Koliko već ima vremena. str. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih.Svetopisamska čitanja . donese se kruh. 6.4. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. A poslije molitava. Usp. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše. bilo da borave u gradu ili na selu.Euharistijska služba77 5. Z. Ovaj je spis nastao 76 77 Z.Propovijed .»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . . Povijest liturgije.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. Justina Ovaj dokument iz 150. a nenazočnima se šalje po đakonima.5.

79 Usp. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. godine po Kristu. 108-109..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. str. .78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. Velika povijest crkve I. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. Trebinje. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. 1972. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. svećenika i đakona. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kako smo do sada vidjeli. Vrnjačka Banja. što čine đakoni. H. JEDIN. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. 1999. prezbiteri. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. str. 311. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje.

raširio ruke trpeći.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. tebi zahvali i reče: Uzmite.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. velika zahvala i sl. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. uze kruh. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. Kad ovo činite. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. Povijest liturgije. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. . Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. meni na spomen činite. str. Amen. I dok se dragovoljno predavao muci. 10-11. po kojemu slava i čast tebi. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. budući da ti se tako svidjelo. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. Bože po tvome ljubljenom Sinu. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. jedite. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. PAŽIN. Isusu Kristu. No. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. da ih učvrsti u vjeri i istini.

24-26. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. Hosana u visini. 21. str.83 81 Svet. 82 83 . najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. svet Gospodin Bog Sabaot. Hosana u visini.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. ADAM. A. Uvod u katoličku liturgiju. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. Usp. svet. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6.

.

Liturgija postaje svečanija. ali i kompliciranija. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. Uvod u katoličku liturgiju. 380. kojeg je car Konstantin 313. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama.1. . godine objavio i stavio na snagu. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. VRIJEME 6. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. raskošnija. godine.84 Ova. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. «Milanskim reskriptom tolerancije». A. valja ju prilagoditi novim okolnostima.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. str. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. Kasnije će. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. o čemu će kasnije biti riječi. 25. stoljeća biti progonjeno. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. ADAM.

poganima propovijedan. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. 5). anđelima pokazan. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. u slavu uznesen». Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. A. 25-26. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja.1. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola.85 6. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. Spasitelj). 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. ona je postala 85 Usp. i jedno krštenje» (Ef 4. osobito glede Kristova božanstva. 5) ili «Jedan Gospodin. Uvod u katoličku liturgiju. U Fil 2. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist».2. . Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. ADAM.2. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. Sin Božji. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. jedna vjera. U 1 Tim 3. 6. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. u svijetu vjerovan. Duhom opravdan. str. palij. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin».

. Oca svemogućega. Amen. umro i pokopan. Svetu sveopću Crkvu. godine. 6. općinstvo svetih. T. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. Oca svemogućega. str. treći dan uskrsnuo od mrtvih. sjedi o desnu Boga. sašao nad pakao. odonud će doći suditi žive i mrtve. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. Otpuštenje grijeha. stvoritelja neba i zemlje. Gospodina našega. Mučen pod Poncijem Pilatom. No. Raspet. Povijest kršćanske literature I.1. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. ŠAGI-BUNIĆ.» 86 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. koji je začet po Duhu Svetom.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. . 38-39.1. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. no tada još nemamo točan tekst tog simbola. Rođen od Marije Djevice. stoljeću. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. uzašao na nebo. Uskrsnuće tijela i život vječni. Sina njegova jedinoga. I u Isusa Krista.2. Vjerujem u Duha Svetoga.

H.2. 15-20 88 87 Usp. Stvoritelja neba i zemlje. I uskrsnuo treći dan.1. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. 20-24 . godine po Kristu. str. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista.2. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. svega vidljivoga i nevidljivoga.87 Na drugom općem saboru. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. H. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. Crkveni sabori. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. Usp. pravoga Boga od pravoga Boga. jedinorođenoga Sina Božjega. Oca svemogućega. JEDIN. ne stvorena. JEDIN. 1980. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. po Svetom pismu. po kome je sve stvoreno. svjetlo od svjetla. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. Boga od Boga.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. Rođena. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze.. str. Crkveni sabori. istobitna s Ocem.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse.

i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. Autor mu je nepoznat. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. nego je samo jedan Bog. stoljeću.3. I život budućega vijeka. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. Pisano je protiv arijevskog učenja.1. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog.2. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. koji izlazi od Oca i Sina. vječnosti i svemoćnosti. I u Duha Svetoga.» 6. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. iako se pripisuje Atanaziju. beskrajnosti. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. Gospodina i životvorca. «Tko želi biti spašen. Amen. koji je govorio po prorocima. a ipak nisu tri Boga. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo.

niti stvorili. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. Kako Otac. nego jedan Gospodin. niti stvorio. a ipak nisu tri gospodina. kako je prije rečeno. Ni Sina Otac nije učinio. tako Duh Sveti. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. a treća je osoba Duha Svetoga. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. ni tri neizmjerna. a ipak nisu tri Boga. ni Sin. želi biti spašen. Tako je jedan Otac. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. a ne tri Oca. jedan Sin. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . nestvoren je Sin. ne tri Sina. neizmjeran je Sin. Nestvoren (increatus) je Otac. neizmjeran je Duh Sveti. Vječan (aeternus) je Otac. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). Sin gospodin. Tako nisu ni tri nestvorena. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. Tako je Otac gospodin. Duh Sveti gospodin. Tako je svemoguć Otac. taj će biti zauvijek izgubljen. niti stvorio nego rodio. nego iz njih proizlazi (procedens). tako Trojstvo u jedinstvu. jednako velike. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. tako da u svemu. jedan neizmjerni. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. svemoguć Sin. vječan je Duh Sveti. Neizmjeran (immensus) je Otac. niti rodio. nego je jedan nestvoreni. vječan je Sin. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. druga osoba je sinovljeva. svemoguć Duh Sveti. nestvoren je Duh Sveti. nego je samo jedan Bog. Oca nitko nije učinio. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. niti rodili. Tko. Jedna je osoba Oca. dakle. tako Sin.

php?action=c_vidi&id=2996.katolici. odatle će doći suditi žive i mrtve. u Duhu Svetomu). do 6. u vječni oganj. Jedan potpuno i čitav. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. To je katolička vjera. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. nego jer je Bog uzeo ljudskost. Oni koji su činili dobro. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. koji su činili zlo. odnosno o Svetom Trojstvu. uzašao na nebo. potpuni čovjek.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. ući će u vječni život. A jer je istovremeno Bog i čovjek. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. pristupljeno 8. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. .»89 6.2. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. veljače 2007. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. sjedi s desne strane Boga. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl.org/nauk. Jedan pak. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. Bog i čovjek. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. Ocu jednak u božanstvu. stoljeća. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. manji od Oca po ljudskoj naravi. ne može se spasiti. 89 http://www. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. On je zbog našeg spasenja trpio. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. svemogućeg Oca. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. Potpuni Bog.2.

kosti. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». ali i opasnosti. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju.3. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. nadalje. Liturgija se. svećenik i sl. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. dijelovi odjeće i sl. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. «Crkva se. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. koji se počinju štovati i nazivati svetima. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . susretala s pitanjem prilagodbe. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. 6. trgovinama i sl. Njihova tijela. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. moći». Krista i Duha Svetoga. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. te se stvara sve veća podjela klera i laika. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda.). kako smo već ustvrdili. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti.

a posebice u kršćanskom bogoslužju. str.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. Velika povijest Crkve II. Pripravnici za krštenje. pogani su štovali 25. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. JEDIN. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. 1995. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. sudjelo90 H.4. No. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. dajući im kršćansko značenje. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. 227. 91 . Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. krsne slave kod pravoslavnih Srba. 6. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. Na primjer. katekumeni. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane./5. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. prosinca dan Nepobjedivog sunca.

str. kao i neki katekumen. H. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. Velika povijest crkve II . 286. dakle. H. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. Velika povijest crkve II. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. ubojstvo. JEDIN. kleveta. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. H. teška krađa. pijanstvo. 285. preljub. JEDIN. smio je.str. Usp. prisustvovati samo službi riječi. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. shizma. 285. nepomirljiva mržnja. pobačaj. To su: idolatrija.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. JEDIN. str.94 92 93 94 Usp. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. krivovjerje. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». Zajedno s katekumenima. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. Velika povijest crkve II. .92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se.

H. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave.95 U 4. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6.5. Uspostavljaju se određeni blagdani. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. str. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. JEDIN.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. korizma. Usp. ljubavi prema bližnjima i sl. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. 288. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. U ranom razdoblju Crkve. 240. kako bi se objedinila praksa Crkve. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). Naime. Već krajem 2. ili 40 dana posta pred Uskrs. siječnja. Na Istoku je ./5. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. Velika povijest crkve I. Velika povijest crkve II.str. stoljeća u Aleksandriji. 300. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. JEDIN. H. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara.

Od 4. kao što je Isusovo krštenje. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. Krštenje Gospodnje te. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. čudo u Kani Galilejskoj. dakle od 6. ne samo Židove već i pogane. prosinca. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. a zatim je preuzet i od Zapada. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. Poklonjenje mudraca Kristu. . Od 21. 2. Božić. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. prosinca. Od tada. Crkvu svoju. Svadba u Kani Galilejskoj). Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. 3. prosinca. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. Blagdan Kristovog rođenja. prosinca. Krist je došao spasiti sve ljude. Na Bogojavljenje. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. Mitre. kako bi narod odvratila od poganstva. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. prosinca počinje rast Sunca. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve.

Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. kako je svijet stvoren 25. dakle. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. tj. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. Krist posvetitelj vremena. 12). . ožujka. prosinca. odnosno došašće. prosinca. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. Krist posvetitelj vremena. str. tj. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. 174-175. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. stoljeću. jer bi to značilo nesavršenost. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. Polazeći. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. 174. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. str. Kao i uz vrijeme Uskrsa. ožujka. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. Vladimir Zagorac. Mjesto Mitre-pobjednika tame. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja.

6. Apostolske konstitucije s kraja 4. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. Didaskalija. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. JEDIN. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431.str. Uvod u katoličku liturgiju. Od 4. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. KOLARIĆ. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. godine). stoljeća. str. godine). po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. i Malabarskih kršćana. 100 101 Usp. Kaldejaca.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. godine) i Kalcedonu (451. 1982. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. stoljeću. 29.102 U tekstovima iz 4. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. A. 289-291.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić.100 Blagdani. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. Velika povijest crkve II. Usp. H. Usp. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. i 5 stoljeća kao npr. ADAM. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. Zagreb: Veritas. Istočni kršćani. 102 . Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. i 5.6.

. ŠMEMAN. Usp. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. O liturgiji. Liturgija i život. na Veliki četvrtak i Veliku subotu. H.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. N. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. 205-239. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik.. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. FUNDULIS. K.I. A. WARE..Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. str. T. Liturgika 1. Pravoslavna crkva. Križevci: Biskupski Ordinarijat. STANILOJE. D. J. 1999.105 To su tri liturgije: 106 . Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. 1963. Uvod u sveto bogosluženje. 1961. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara... PAVKOVIĆ. Kraljevo.. Liturgika (skripta). Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. 1986. travnja na blagdan Svetog Marka. Liturgika..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. 2005. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . 2004. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon. u danima pred Božić i Bogojavljenje. Uvod u pravoslavnu liturgiku. 1992. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. JEDIN. 1997. str. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). Beograd: Sveti arhijerejski sinod. 1965. J. Zagreb: Glas Koncila. GRGUREVIĆ. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme. Zagreb: Prosvjeta. PAVIĆ. 278. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. 1998. 2003. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. 107 .primorska i Skendeijska.. 106 Na hrvatskom jeziku. Velika povijest crkve II. za potrebe grkokatoličke crkve. 1992.

kako ih imamo u 4.108 . liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. stoljeću.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. Rimska liturgija se spominje već od 4. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva.. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. 279.109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. Velika povijest crkve II. stoljeća./5.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . na Veliki ponedjeljak. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. JEDIN. utorak i srijedu. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije. Veliki četvrtak i Veliki petak. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova). str. u četvrtak petoga tjedna. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). H. stoljeću.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski.Liturgija pretposvećenih darova. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom. 109 110 . pogotovo uskrsnuća’. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije.. u ponedjeljak. na Blagovijesti.

Koptski obred 2. sve do 8. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. godine potisnuti grčki jezik. galski. Mozarapski ili zapadnogotski obred . se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. stoljeća. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. a latinski će tek 370. Antiohijska skupina 1. Aleksandrijska skupina 1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. Kada se govori o rimskom obredu. Abrozijanski obred 3. sjevernoafrički i mozarabijski. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. Rimski obred 2. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski).

. 1985. 111 Dž.. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. Galski obred 5.. No s druge strane se događa negativno stremljenje . Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. Kragujevac: Kalenić. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. Vizantijsko bogoslovlje. 144.. MAJEDNORF.sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. str. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. te kulminirati u srednjem vijeku.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama. Stoga će upravo 16.72 4.

Karlo Veliki je u Rimu. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. 781. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. Tako će rimska liturgija. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. stoljeća. Pipinovog sina i nasljednika. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. REFORMACIJE 7.).. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija.1. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. uz određene izmjene. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. ona još uvijek neće biti propisana. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. . – 814. prigodom posjete papi Adrijanu I.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. godine od pape Pavla I. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768.

Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. 81-83. godine. stoljeća. T.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. spasonosni efekt. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. dok se kalež vjernicima uskraćuje. Corpus Christi (Tijelovo). Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. Pričest se u 12. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». . Od 13. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. ŠAGI – BUNIĆ. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. To dovodi do novoga blagdana. str. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. Od 12.2. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. J. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264.

od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. stoljeću. J. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. Velika povijest crkve III/II. Uvod u katoličku liturgiju. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. JEDIN. A.. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. str.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. T. Usp. ŠAGI – BUNIĆ. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja.115 Također se. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. 36. str. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. 1993.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. 640. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. 114 115 113 Usp. H. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 76-77. str. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. . koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. Usp. ADAM.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve.

bez ikakva opisa bogoslužnog toka. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. Antifonal. Od ranoga njezinoga nastanka. ADAM. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. Od 13. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. Lekcionar i Evangelistar. nastaju sada malo – pomalo i upute. 37. propisi). Uvod u katoličku liturgiju.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. 3. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. Misala.» A. Naime. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. str. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. te koji se i danas nalaze u različitim. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. 7. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. . liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba.

1998.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . Isuse Kriste. Usp. Hvalimo Te. Uvod u katoličku liturgiju. str. pred svima. Jaganjče Božji. kada su se grijesi ispovijedali javno. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje.118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. Koji oduzimaš grijehe svijeta. ADAM. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Gospodine Bože. . 84. Kristova otajstva. smiluj nam se. slavimo Te. Blagoslivljamo Te. ulaz). V.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. 154. Bože Oče Svemogući. Gospodine Bože. Gospodine Sine jedinorođeni. Koji sje117 118 Usp. ZAGORAC. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. A. odnosno pjevanje psalma. Kralju nebeski. klanjamo Ti se.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi.. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. Sine Očev. U prvome. primi našu molitvu. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. str.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. – 496. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe.

ADAM. 10-12..121 Nadalje slijede molitve dana. Jer Ti si jedini svet. 120 121 . godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. u slavi Boga Oca. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. A. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno. Isuse Kriste. Od 500. No od 1048. Ti si jedini Svevišnji. Časosolov. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. Beograd: Srpska patrijaršija.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. Usp. Sa Svetim Duhom. str. str. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. 241. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. Uvod u katoličku liturgiju. str. 2001. Leksikon ikonografije. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. Usp. Ti si jedini Gospodin. smiluj nam se. Amen. 154.. biblijska čitanja.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. jedinoga kralja. 61-62. Usp.

te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. hosana u visini. svet. koji oduzimaš grijehe svijeta. 2-6).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. 59. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». te anamnezu. . svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. Svet). odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo.. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Jaganjče Božji. Nakon pjevanja sanctusa. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. Hosana u visini. 9). prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu.122 riječi ustanovljenja. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. smiluj nam se. Jaganjče Božji. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. svet Gospodin Bog sabaot. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Usp. str. koji oduzimaš grijehe svijeta. 1978. smiluj nam se. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. «Svet. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.

80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka.4. Od 13. V.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. Imala je najprije oblik zvona. 105. Usp. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. Kasnije je nose đakoni. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). za vrijeme pjevanja Gloria. 84-85. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. Kristova otajstva. godine počinje se pjevati tri puta. a oko 1000. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. ZAGORAC. Štola (naramenica. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. bila je prvotno svjetovni znak službe. manipul. prezbiteri i biskupi. Sanctusa i sl.124 7.. . str. 687. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). Creda. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. godine. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). palij i prsten. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku).

stoljeća. 676685. zelena ozna125 Usp. vatikansko sabora).. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. ŠAŠKO. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. I. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). početkom 13. smeđa. I. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. str. 1912. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. a formom je bila slična dalmatici. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. Opšta crkvena istorija.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. Liturgijski simbolički govor. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. crvenu. i to: bijelu. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. 126 . ADAM. A. stoljeća. Pluvijal (kišna kabanica. 83-84.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. ŠAŠKO. POPOVIĆ. crna. purpurnu i zlatnu. 449-498. kao na primjer u procesijama i sl. Dalmatika. zelenu. stoljeću. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’.. ljubičastu. Uvod u katoličku liturgiju. str.. str. bijela. crnu. Zagreb: Glas Koncila 2005. 501-502. Liturgijski simbolički govor. str. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. knjiga I. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. modra. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. zelena. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. Usp..

Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. Pričest je toliko opala da je IV. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Na primjer. str. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. 128 . 379. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. str. pravih i nepravih. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. Liturgija je postala stvar klera. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije.5. Uvod u katoličku liturgiju. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. A. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. često poprima pretjerane forme. Leksikon ikonografije.127 7.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. ADAM. 40. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. lateranski sabor (1215.

76-79. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. JEDIN. ne stari. ZAGORAC. str. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. Kao predstavnici spominju se iz 12. st. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. Kult svetaca.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. 640. Hildegarda iz Bingena (1098. da ne može oslijepiti. – 1153.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. H.). Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju. Usp. 1969. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». ADAM. 41 Ivan Gerson (umro 1429. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. Velika povijest crkve III/II. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo.) i Elizabeta iz Schoena (1129. – 1164. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. 131 . u «vrh duše». str. V.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. toga dana ne može umrijeti.). da bi se božansko najdublje iskusilo. Usp. Pored svih ovih negativnih primjera.. Liturgika. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. Od 13 st. Bernard iz Clairvauxa (1090. – 1179. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. Uvod u katoličku liturgiju.

132 133 A. 41. – 1471. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. str. i 14.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. No ona je u mnogim sredinama. 642-643. posebice seoskim potpuno zanemarivana. zasigurno će dati protestantska reformacija. str. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva. koji je s krajem 14. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. nerazumljiva običnom puku. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka. Stoga su prosjački redovi. . posebice u bogoslužju. u 13. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti..133 No bitan naglasak na propovijedanju. dominikanci i franjevci. Velika povijest crkve III/II. H. JEDIN. stoljeća došao iz Nizozemske (G.132 Latinska misa. ADAM.. mistik i propovjednik pokore + 1384. Grote. Uvod u katoličku liturgiju. Usp.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku.

– 1546.1. pa tako i liturgijski. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. P 8.). Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. molitve. predmeti «isprazna vanjska stvar». zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. . ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. Za njega su način bogoslužja. Martin – (1483. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. samo po sebi ni dobro ni zlo. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. Indulgencija). Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. negdje radikalnije. doktor kanonskoga prava. crkveno ruho. Godine 1517. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. tako i na liturgiju.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. kako na cjelokupni život Crkve. njemački augustinski redovnik. Držao je da se može zadržati svaki običaj.

139 138 Usp. ŠAGI-BUNIĆ. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. Usp.» Usp. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». No od 1523.) «Formula missae». Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. 73. poput molitava za mrtve. H. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. godine u Wittenbergu se. završeno je. H. str.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no.. 69-70. 74.. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. bi o njemu ovisilo. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. J.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. JEDIN. dakako. to znači latinsko bogoslužje. Luther se. otpuštati.. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. 136 135 «. grčku i hebrejsku misu. JEDIN. 274. str.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. 2004. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. str.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik. Baalove popine. godine Luther piše: «Recite nam vi.139 Usp. zadržalo svoju valjanost. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi.. Velika povijest crkve IV. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. 137 Prema latinskom mittere = slati. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. . gdje stoji napisano da je misa žrtva. otpust je.. T. JEDIN. Dapače. odnosno služenja misa za mrtve. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Velika povijest crkve IV. str. kad. Velika povijest crkve IV. Euharistija u životu crkve kroz povijest. H.

143 Određeno je tako140 141 T. HAMMOND. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. str. C. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. život Martina Luthera. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. BAINTON. Usp. ŠAGI-BUNIĆ. 274.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. kao i zajedništva samih vjernika međusobno.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. str. str. Zagreb: MISL. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. 2006.. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). Drugo djelo. B.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji).. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. str. 2002. Usp..141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. 330-331. Iz mise se uklanjanja predslovlje. Na tome stojim. LOHSE. Martin Luther. R. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». 1526. H. Osijek: Izvori. Uvod u Teologiju. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja.102. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. Euharistija u životu crkve kroz povijest. 210. 142 143 . odnosno definiranje liturgije. Luther je 1523. 1993. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. J. T. Za razliku od ovoga učenja.

no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. Luther je zadržao oltar. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. ukrase. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. Godine 1524.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. 25. Čl. LEONAR. H. svijeće. godine. godine. čl. 2002. lipnja 1530.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. 337. 145 146 Usp. Članak 14.146 iz 1530. Čl. . Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. Opšta istorija protestantizma. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. i svećeničku odjeću. U članku 10. poput sastanaka podučavanja i sl. 15. Nadahnuta je psalmom 46. Ž. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. str. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. 104.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. Na tome stojim. R. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. život Martina Luthera. 5. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). prvi tom. Naj144 Usp.). kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. BAINTON. na augsburškom saboru. E.. posebice prigodom Dana reformacije. Luther je i autor većine pjesama u istoj. str.

93. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka.. čl.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. Evangelička crkva u RH... suvremeno čitanje. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. Ali Pismo nam to ne dopušta. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. a protiv svakodnevnog služenja euharistije.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. ukazujući na činjenicu da biskupi. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista. Augsburška konfesija. 90. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem. posvećen je misi. Stoga. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). str.. «. 148 . 147 Augsburška konfesija. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise.. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. a ne kroz vjeru. 24. Zapravo. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. str. suvremeno čitanje.

Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. godine. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. – 1531. 147-148.. H. Drugi. uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. Uklonio je oltar. lipnja 1524.)– Švicarski reformator. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. Liturgies of the Western Church. 1985. THOMSON. Pjevati su se mogli samo psalmi. služila se sve do 1525. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. Slijedi zahvalna molitva.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. 150 151 Usp. No promjene u Zürichu su se događale postupno. 135. Velika povijest crkve IV. molitveni dio je izostavljen. str.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini».). slike. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». . Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. Zalagao se za jednostavnost. zajednička ispovijed grijeha te otpust. Umro je u bitci kod Kappela 1531. str.2. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. B. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. «Apostolsko vjerovanje» i 112. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. JEDIN. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. Usp. godine kao vojni kapelan. Philadelphia: Fortress Press. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. godine. Djelovao u Zürichu. svijećnjake.

U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. niti raspela. E. B. 125-139. Farel je oko 1524.1565. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. GABLER. Nakon toga slijedi psalam 112. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. 1986. Ž. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. LEONAR. Farel. Huldrych Zwingli. 8. godine uspostavio i red bogoslužja. U. Usp. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». 133. Umjesto oltara. Duhove.153 Glede značenja euharistije. u rujnu te na Božić. Opšta istorija protestantizma. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. zahvalna molitva pastora te otpust. 155 .. Pored ostaloga. str. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. William (1489. str. 149-156. THOMPSON. dakle samo komemoracija.. str. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. zadržavajući samo crni akademski talar. Philadelphia: Forter Press. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. His Life and Work. prvi tom. Liturgies of the Western Church. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu.3.

Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. Litrugija je zapravo bila služba riječi. Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice. Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. Umjesto glazbe. «Gore srca») Pričest .92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije.

godine. H. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. 1977.. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. Uzašašće i sl. 157 Bucer.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti).156 8. Ulmu i Kölnu. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. Godine 1548. Na blagdane kao što je Božić. Atlanta: John Press. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. i radio na reformaciji u Strasbourgu. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. Introduction to the Reformed Tradition. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). Martin (1491. 178-180. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali.4. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. Prvo.) – Njemački teolog reformacije. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. – 1552. . LEITH. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. str. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. Veliki Petak. J.

Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. B. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. str. . vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. THOMPSON. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. pastor je izgovarao: «Sjećaj se. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. Nakon toga. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. 167-181. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama.158 158 Usp. Liturgies of the Western Churc. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». Pomolimo se». Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje.

ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. Istorija reformacije. 93. LEONAR. str. O. Usp. Osnove evanđeoske teologije 2. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. D.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. kako smo naglasili. 1989. Za Calvina. str. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. Ž. THOMSON. . Liturgies of the Western Church. Novi Sad. 162 161 160 Usp. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. Jean (1509. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina.161 Calvin je 1545. predodređenje. prešao na protestantizam. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. Novi Sad: Dobra Vest. G. 1986..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8.5. kao i za Luthera. Dobra Vest. str. prvi tom. E.-1564. 185-224. Usp. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. BLOESCH..160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. str. ČEDVIK. 304. Opšta istorija protestantizma.. Godine 1533. 104. B.

41. L.»163 163 Usp. John Calvin: A Biography. . Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). već sam sve uzeo iz Pisma. jer ih nije bilo. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. «Što se tiče nedjeljnih molitava. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. PARKER. str. MILIĆ. Prijevod teksta u: J. T. str. 2003. H..96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. 155. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2.

volume 2. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. T. Twenty Centuries of Christian Worship. Biblijsko propovijedanje. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. . Tennessee: Star Song Publishing group. The Complete Library of Christian Worship. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. 300. Amen. nebeski Oče. Zagreb: Susret. L.» H. H. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. 1997. 1994. 164 . zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. str. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. str. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. W. Sina i Svetog Duha. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. .. stih po stih. 16. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. Robert E. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem. ROBINSON. Webber). ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. No prije nego bi počela propovijed..164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. Nashville. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. (ed.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed.

). Ovaj je psaltir sadržavao svega 19.str. str. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. 86-87. H. ljubljenog. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. Introduction to the Reformed Tradition. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. 172-178 . Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe.-1605. humanista i pjesnik. 633. i za spasenje i posvećenje naših duša. Grand Rapids. koji se. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. 1974. Usp. LEITH. Calvin je preveo. John Calvin: A Biography. 167 Beza. prilikom bla- 165 166 T. Theodor (1519. Michigan: Zondervan Publishing House. Nakon Calvinove smrti. služba je bila kratka. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. H. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. 126. Francuski. L. Osim pjevanja i propovijedi. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. str. nakon pjevanja još jednog psalma. J.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. Usp. pastore i crkvu. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. psalama. zauzimajući manje od četvrt sata. The New International Dictionary of the Christian Church. i. za spasenje svih ljudi. 168 Usp.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. protestant. The New International Dictionary of the Christian Church. PARKER.-1544. godine. str.) bio je pravnik kao i Calvin. Clement Marot (1497.

za razliku od Zwinglija. 329-355. Ž. Usp.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. F. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Nauk hrišćanske vere. i sl. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. . U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. 474. 464-498. Usp. Ž. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. Hrvatskoj. Ž. godine174 u 22. Nastanak i učvršćenje reformacije. KALVIN. str. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. str. već sudjelovanje u Kristovu životu. godine.. Usp. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. KALVIN. 170 171 Usp. 1996. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. 161. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. ona su oruđa i znaci. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. 484.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. DELIMO. Ž. Nauk hrišćanske vere.str.KALVIN. str. Euharistija. vjerom prima od strane vjerujućih. barem jednom tjedno (nedjeljom). odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. Mađarskoj. niti materijalno primanje Kristova tijela. str. 483. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. Nauk hrišćanske vere. Nauk hrišćanske vere. WENDEL.KALVIN. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. poglavlju govori o crkvenim sastancima.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. Ž. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode.

Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. str.. 186.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. str. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Heidelberški katekizam. 176 . ili bar da možemo otići. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju.175 U 23. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. 167. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. tako i kod javnih molitava. 2000. dovoljno kratka. dok je inače. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. osim u vrijeme progonstva. Takvima se propovijed čini predugom. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. 175 Heidelberški katekizam.

59.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima.anglican. A. THOMSON. 178 179 180 . Stoga je za vrijeme Henrika VIII.179 priredio je 1548. godine. Nakon njegove smrti.. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. Thomas Cranmer. za vrijeme vladanja Edwarda VI. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. http://justus.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. misala. poput brevijara. Thomas (1489. Usp. – 1665. veljače 2007. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. pristupljeno 18. 1534.org/resources/bcp/Communion_1548. propisnika o obredima i sl. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje. nije bio sklon liturgijskim promjenama. godine. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. str. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). Crkvena povijest 3.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. 6. Cranmer. s nekoliko sitnijih promjena». Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). osnivač anglikanske crkve. Nadbiskup Canterburya. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII.. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane.htm. 1986. Novi Sad: Baptistička teološka škola.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. godine proglasio samostalnom.

” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. THOMSON.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. A. godine odnosno njemačku misu iz 1526. str. . Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. 61. E. Koristio je također srednjovjekovne molitve. . Usp. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. Ž.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. Crkvena povijest 3. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. Opšta istorija protestantizma. godine. str.po prvi put su. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva. No. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. LEONAR.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. posebice liturgiju Sarum. Sarum liturgija. U 13. posebice kod posvećenja pričesti. prvi tom. “Sarum Rite.” ili “Use of Sarum.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. . 450. .složeni sustav liturgijskih knjiga.

ostali su vjerni staroj tradiciji. Opšta istorija protestantizma. godine u članku 23.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. Naime.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549.anglican. koje je Parlament izglasao 14. Novi Sad: Dobra vest.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. Neki vanjski oblici bogoslužja.. poput svećeničkog ruha i sl. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». 452.anglican. str. http://justus. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». E. veljače 2007. đakonsko. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. Ž. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. Istorija reformacije.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. 187 .veljače 2007. prvi tom. Usp. pristupljeno 18. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. 87. ČEDVIG. http://justus.186 U obredniku iz 1552. Usp.. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje. 1986. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. travnja 1552. htm. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. godine.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje.htm. str. LEONAR. 184 185 186 O. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. pristupljeno 18.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. Usp.

John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. JEDIN. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. str. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. Uskrsa.. rujna i prosinca. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. Crkve moraju biti dolično uređene. govori se o značenju Večere Gospodnje. prvi tom. govori se o jeziku bogoslužja. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. U čl. U članku 24. koje nemaju pastore. 339.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. 2003. Velika povijest crkve IV. 189 190 . Službenici su pastori. H. str. Usp.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. 28.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). 19-23.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. pa čak i Božića.). Župama. Opšta istorija protestantizma. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Ž. 456. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. ali ih se ne rukopolaže za službu. E. LEONAR. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. str. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. 39 članaka vjere. lipnja. – 1572. Pored ostaloga.188 8. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). Preduvjet za sudjelo- 188 Usp.7.

(3. pjevao bi se 103 psalam.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. (4. (7. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. Nakon pričesti. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. . Vjerovanja i Deset zapovijedi. Samo su takvi mogli 191 Usp. Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. JEDIN. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. kako smo to gore naglasili). (6. zahvaljivanje za stvaranje. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. Velika povijest crkve IV. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. 340. str. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj.) čitanje Pisma i propovijed. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima.) molitva prije propovijedi. (2. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. Vjernici. koji su ga dijelili međusobno. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. (5. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega.) drugo zajedničko pjevanje psalma. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve).) zajedničko pjevanje psalma.191 Godine 1556. H.

Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. Liturgies of the Western Church. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. 287-305. koristi u liturgiji. B. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede.193 Godine 1564. proširit će se kasnije američkim kontinentom. uz znatne izmijene tijekom povijesti. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. THOMPSON. jer bi im blagovanje bilo na osudu. Puritanci su se 1584. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. a u Škotskoj crkvi se i danas. godine Waldegravea se. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. čist. 8.8. Od 1586. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. «Bill and Book». str. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. . bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. Onima.

poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. dobar je i čini dobro svima. štovati ne možemo bez 194 Usp.-341. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). i s obzirom na pad. dušom i svom snagom svojom. propovijedanju. Sinu i Duhu Svetome. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. godine. svecima ili ikojem drugom stvorenju. koji suvereno vlada nas svime. osim Očenaša. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. Puritansko bogoslužje. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. poglavlje u cijelosti: «I. zazivati. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. ljubiti. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. pjevanja psalama i sl. Engleske i Irske.9. godine u 21. 311. Liturgies of the Western Church. iz 1647. THOMPSON. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). str. njemu jedinome. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. II. . niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. donosimo 21. B. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. ili prema sotonskim izmišljotinama. proslavljati. ne anđelima. 1649.194 8. stoga Ga se mora bojati.

V. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. divljenje. divljenjem. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. s razumijevanjem. VI. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. s pomoću Njegova Duha. molitvu sa zahvaljivanjem. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. III. Moliti trebamo za zakonite stvari. na poznatom jeziku IV. kojeg nalazimo u evanđelju. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. sukladno Njegovoj volji. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. Boga trebamo štovati posvuda. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. vjera. Molitva. zajedno s vjerskim prisegama. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. s obitelji. zavjetima. ako molimo na glas. poniznošću. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. vjerom. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. gorljivošću. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. postom. u duhu i istini. ali ne i za mrtve. . ljubavlju i ustrajnošću: i. svaki za sebe na samo.

dan koji je posvećen Njemu. Glasgow: Free Presbyterian Publications. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. Prirodni je zakon. 2001. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. str. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. kršćani trebaju slaviti kao šabat. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. šabat. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. moralnu. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. 195 Usp. i djelima milosrđa. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. sve do kraja svijeta. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. ne samo da se odmara od rada. 89-95. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. i taj dan. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. . VIII. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. Westminster Confession of Faith.

poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. Gloria Patri. str. Liturgies of the Western Church.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. opomena. 370.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. uzimam ovaj kruh. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju.» Usp. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga. Čini to u znak sjećanja na njega. B.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. lomim ga i dajem ga tebi.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. THOMPSON. . Određeni tradicionalni elementi poput Creda. dajem hvalu. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih.

osim onoga tko propovijeda Božju Riječ.. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju.. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. Misa nije žrtva. LEITH. točka. H. žrtve. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. 180-182. Istina je neuništiva. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. Ovo isključuje sve mise. 226227. Introduction to the Reformed tradition. J. točka. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. XII. 1986. već sjećanje na Kristovu smrt. X. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije.197 8. točka. «V. . str..10. 198 W. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. str. ESTEP. i razumjeti ga. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. Novi Sad: Dobra Vest. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja.) iz 1524. – 1528. R. Glede shvaćanja euharistije. nitko neće smatrati svećenikom.

199 Usp. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. 216-225. tako što će jesti juhu ili povrće. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. 2 Sol 1 i 2. troje istovremeno. 3. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. godine. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. Nakon propovjedi. odnosno pokajanjem za grijehe. točka. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. 118).199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. (Ps 86. točka. . Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. The Complete Library of Christian Worship. Twenty Centuries of Christian Worship. Prvo. VII. Kada se braća saberu. 4). Kol 1. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. neka se ne pune ni jelom ni pićem. točka. a ne dvoje. ili što god Bog daje. volume 2. Na sastancima treba da govori jedan. VIII. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. 2 Kor 1. str. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori.

Fil 2. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. str. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. R.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. 2 Sol 1.4. poput anabaptista nisu 200 W.poslušnost Rim 2. Lk 22. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. 1 Iv 2. Istina je neuništiva. Kad su braća i sestre na okupu. bratskih crkava. 236-238. . Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. slobodnim crkvama reformacijske baštine. kao i istomišljenici. 3. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. 1 Pt 1). stoljeću. . Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. Mk 14. točka. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. poput menonitske crkava. 1 Pt 2. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. 10. pojedinih baptističkih crkava i sl. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. 2 Kor 2. Baptisti. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. agape. XI. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. ESTEP. Rim 8. 1 Kor 11).

redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. str. duhovno i jednostavno. 232. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. Twenty Centuries of Christian Worship. 201 Usp. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. . volume 2.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. Godine 1695. The Complete Library of Christian Worship.

odnosno svim protestantskim crkvama 8. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor.1. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je. C.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež.2.11. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. 8. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne. 202 T.11. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. str. 209.11.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima. kako smo vidjeli. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). tijekom blagovanja Večere Gospodnje. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. HAMMOND. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. a ne svećenik. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. Uvod u teologiju. .

204 Usp. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. BOUWSMA. odnosno uvođenja narodnoga jezika.204 8. Starješine. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji. str.. str.3. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha. Velika povijest crkve. John Calvin A Sixteenth Century Portrait.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. KALVIN. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. str.. Treba 203 Ž. JEDIN. mire Boga s ljudima. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. u njemu je potpuna i završava se u njemu. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. IV.11. 490. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. 214-229. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. W. 306-307. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. J. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. . Nauk hrišćanske vere. H.

bila uglavnom čin svećenika. već tumačenje biblijskih tekstova. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. liturgija je. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. Osnove evanđeoske teologije 2. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. pa čak i da se ne skupljaju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. U slučaju nužde. G.5. da ne čitaju. ali sakrament ne može postojati bez Riječi. BLOESCH.»206 8. G. kako smo već ustvrdili. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena. 35.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. 206 D. BLOESCH. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. ali ne i bez Riječi. str. str. 95. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. nisu razumjeli latinski jezik.) . a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. 8. odnosno poučnog karaktera. Tako propovijed postaje edukativnog.4.11. A. 12. (Prijevod iz: M. Što više. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. Von Ordung Gottesdiensts.11. Osnove evanđeoske teologije 2. W. 94. koje nisu samo kratke homilije. LUTHER.

. u anabaptista. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi. U pojedinim krugovima. odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca. kao npr.118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku.

Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Zabranjeno je. također.207 Sabor se. str..208 207 Usp. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. 2001. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. a ne prave vjere. 27-28. VUKAŠINOVIĆ.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. Vršac: Fideb. razmatrajući disciplinarnu problematiku.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. SABORA 9. 404-405. str. H. Liturgijska obnova u XX veku. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. JEDIN. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. a izvorno stanje ponovo uspostavi. .. VATIKANSKOG 9. Beseda: Novi Sad. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje.1. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. načina vršenja bogoslužja. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa.» V. Velika povijest crkve IV. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća. – 1563.. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije.

Usp. str. valjanost sakramenata i sl. PAŽIN. .). 33. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. godine proglasio dekret o misi. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. rujna 1562. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. . 43.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. str. statičnosti i beživotnosti bogoslužja.Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. A.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. Sabor je 17. Uvod u katoličku liturgiju. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. . ADAM. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. Povijest liturgije. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. nego njeno posredovanje. Z.

neka je izopćen. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. Ako netko rekne. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. Ako netko rekne. 306. 7. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. 5. Ako netko rekne. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. 4. Đakovo: Forum bogoslova. . a da nije propicijatorna.. Ako netko rekne. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. 1997. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. ili da se ona po ovoj ukida. 3. ili da koristi samo primatelju. str. Ako netko rekne. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. neka je izopćen. Ako netko rekne.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. zadovoljštine i druge potrebe. ona se smatra kao relativna žrtva. neka je izopćen. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. 6. Sakramenti. COURT. neka je izopćen. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. 2. pa da se s toga mora ukinuti. kazne. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. Ako netko rekne. neka je izopćen. neka je izopćen. da ceremonije. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. da misni kanon sadrži zablude. za grijehe.

neka je izopćen. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. ŠAGI-BUNIĆ. A. 318-319. 8. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. str. 43.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. posebice u nedjelje i na blagdane. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. . Ako netko rekne. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. Narod i dalje ništa nije razumio. ADAM. neka je izopćen. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. Ako netko rekne. pa da ih stoga treba ukinuti. 9. Što više. zadržan je latinski jezik. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. No to se nije dogodilo. Usp. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. osim ako se izuzme povremena propovijed. Božja 212 213 T.213 «Nasuprot protestanata. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. neka je izopćen. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. Euharistija u životu crkve kroz povijest. str. Uvod u katoličku liturgiju.

Usp. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. vatikanskog koncila. Kristova svećenička služba. stoljeću. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z.2. Papa Pio X. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. studenog 1903. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. 65.2. str.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. godine.216 9. vatikanskom saboru. 260. A. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. ADAM.1. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. Usp. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. str. (1903. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. Povijest liturgije.-1914. Uvod u katoličku liturgiju. Papa Pio V. Liturgijski pokret 19. kod procesija i različitih pobožnosti. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. PAŽIN. . str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. i 20. stoljeća 9.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. V. ZAGORAC. 33. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570.

44. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. kolovoza 1873. str. VUKAŠINOVIĆ. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. Liturgijska obnova u XX veku. godine. godine pridružio Benediktincima. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. svjetskog rata. V. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». Usp. – 1946. V. stupio je u 21 godini. godine. U samostan Maria Laach. rođen je 5. VUKAŠINOVIĆ. što su sakramentalni obredi i sl. Nakon I.). Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. 26. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. str. Usp. Liturgijska obnova u XX veku. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. rujna 1909. godine a zaređen za svećenika 1897. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. što je liturgija. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. već od 1921. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. studenog 1874. Lambert Beauduin. tada još uvijek latinskim jezikom. . Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. rođen je 27. godine. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln.

Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. – 1872. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19.2. Opšta istorija protestantizma. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. LEONAR. stoljeću (narodni jezik.). Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove. treći tom. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808.2.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. godine. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp.. 1800. 2002. str. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. među anglikancima se pojavljuje tzv. U Engleskoj. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. Oxfordski pokret. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima. 322. Ž. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam.). kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala.). rujna 1882. E. umro 16. – 1861. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. . Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». kolovoza.

Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. Ušao je u Oxfordski pokret. str. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”. treći tom. postao je anglikanski đakon.1866. imale Katolička i Pravoslavna crkva. . jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. kada je završio studije u Oxfordu. E. Isaac Williams (1802. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu.1865. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. bio je zaređen za svećenika u Rimu. Njima se pridružuje John Henry Newman.220 220 Usp. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. Opšta istorija protestantizma. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište.). Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. . Richard Hurrell Froude (1803. postovi i sl.1836. LEONAR. 326329. episkopat.). Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. vjerske proslave. . Ž. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. Godine 1847. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. kao što su to. Zbog toga se on 1842.veljače 1801. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. po njegovu shvaćanju. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. liturgija.godine. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. imenovao kardinalom. Umro je u Birminghamu 1890 godine. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. . Puseyu se pridružuju John Keble (1792. Godine 1824. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. između katoličanstva i liberalizma. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve.) i drugi.

T.»221 221 Usp. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. II. Anglokatolici tiskaju 1933. do 1965. godine kao prvi službeni dokument sabora. prosinca 1963. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. str. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo.BUNIĆ. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. godine Engleski misal.3. godine. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. 1972. 9. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. a Božji je narod gledao iz daleka. Ali drugog puta nema. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. više-manje rezervirano samo za svećenike. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II.. . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću. ŠAGI. stoljeću. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. 37.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi.

da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. stoljeća). Bili su optuženi i saslušani u Rimu. braća Ćiril i Metod. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika.»222 222 A. . Uvod u katoličku liturgiju. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. naime hebrejski. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII.73. što su ga.3. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju.1. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu. grčki i latinski. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. ADAM. Obrazloženje. str. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. to dopuštenje. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. što se njima kao Bizantincima. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. nije činilo neobično. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. Knina. . pod prijetnjom izopćenja. godine.. Krka. Splita. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». a 1927. str. Sorbonski student i pariški profesor.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. Osora. 81-82. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. Trogira. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. te sinoda iz 1063. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. i 1060. Nina.. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. godine. Senja kao i svi istarski biskupi. F. Raba. ŠANJEK. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. Zadra. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. ožujka 1965. ŠANJEK. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. 224 223 Usp. još od 10. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. temeljem odluka II. U Rimu je 1905. Juraj iz Slavonije (umro 1415). Jeronima». Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. 95. Usp. 1996. Naime. Šibenika. F. nakon čega će se. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. str. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929).

647-659. Ekumenska trilogija. 653-654. za 1935. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924.» J. KOLARIĆ. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima.str. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. dok su njihovi protivnici. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji.225 Odluke II. kao služba Božja zajednice. Ekumenska trilogija. Nijemci i Francuzi. «Grgurofobija». smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. svibnja 1937. .. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. godine. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. KALOĐERA. 2005. 1935. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. Usp. str. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. katoličkog liturgičara. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. J. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. stoljeća. Zagreb: Prometej. M. nakon I. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. 40-42. godinu. 1871. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. str. KOLARIĆ.. godine.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. upozorenjima. 1.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. 228 . 37. 170.»227 Sabor je. Do sada.. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». dakle. Usp. Ali drugog puta nema. 1993.. Konstitucija o liturgiji. M KIRIGIN..228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. osim gdje postoji posebna povlastica. 27. str. u nekim molitvama i pjesmama. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. str. u: Drugi Vatikanski koncil. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. ponajprije u čitanjima. T. 2. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama. Ipak. 1985. ŠAGI-BUNIĆ. 1972. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik. str. dokumenti. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.

ističe da svi služitelji vrše svoju službu. čitači.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. psalmima. 29. 33). 230 229 Usp. neka se vodi briga o usklicima puka. odgovorima. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. U liturgijskim obredima neka svatko. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. u: Drugi vatikanski koncil. pjesmama kao i o činima. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. 147. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti.3. dakle. 30.2. 23-25. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. 31. Konstitucija o liturgiji. pripjevima. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. odnosno da vrše «ono što na njih spada». str. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. M KIRIGIN. . str. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. bio služitelj ili vjernik. kretnjama i držanju tijela.»229 U konstituciji se. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača.

233 9. Usp. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. dokumenti.3.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. a još manje kao nepravo – pravo. no nisu u «suodnosu manje – veće. 1992. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. o Crkvi». ne svi jednako. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. B. u kojem svatko.. bio klerik bio laik. . Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. DUDA. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. str. 63. Biblije. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. u: Drugi vatikanski koncil. puku. tako svi. bilo prinosom bilo svetom pričešću. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. 307.nego s drugog stajališta na drugoj razini».232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. Katekizam katoličke crkve. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. 232 233 . str. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. 109. str. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika. Koncilske teme. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma). upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. 1993. nego jedni na jedan a drugi na drugi način.3.

Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. iz njega se pjevaju psalmi. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. u: Drugi vatikanski koncil. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. neka se svestranije otvore biblijske riznice. izrečenim još u 16. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. zazivi i liturgijske pjesme. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. . kao i po pitanjima gore navedenih promjena. 33. stoljeću. Rimokatolička crkva je na II. njime su nadahnute i prožete molitve. 2. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. str. 25.

235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. M. vjernošću i molitvom. KIRIGIN. GELINEANU i drugi. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima.. 165. Đ. J. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. «Služba liturgijskog čitanja»... str. 165. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. 53.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. vatikanskog sabora.237 Do II. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. 236 237 Usp. . već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. 238 Usp. str. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. str. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji. rezultiralo je angažiranjem laika. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. ne samo kao pukog liturgijskog obreda. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». Konstitucija o liturgiji. HRANIĆ. GELINEANU i drugi. 219. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. str. 2/95. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. br. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. 1973.

naime. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. ona je dio same liturgije. i to pod vidikom koji je ondje uključen. sprovoda i sl. moralne i ine teme. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. 220. str. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života.»239 Propovijedanje. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. KIRIGIN.»241 9.240 «U liturgiji. uz to još na nerazumljivom jeziku. 33. 220. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. pa narod molitveno.4. M. M. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. KIRIGIN. Pisma. propovijed je dio svetog obreda. u: Drugi vatikanski koncil.3.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. Homilija se veoma preporučuje. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. budući ih je predvodio samo svećenik. osim zbog teških razloga. Neka se to nikako ne propušta. krizme. dakle. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. Usp. str. Konstitucija o liturgiji. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. vjenčanja. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. str. Konstitucija o liturgiji. 240 241 .

Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. 9. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. ili Gospodine usliši nas i sl. istu moći predvoditi i vjernici laici. za one koji s vlašću nama upravljaju. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. u: Drugi vatikanski koncil. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. «53. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. 35.4. 1995. . nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. odnosno molitvu vjernika. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. Sveopće molitve vjernika I.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. str. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. dok će na Zapadu. Usp. a manje molitelj. vatikanskom saboru. No. za one koje tište razne nevolje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

reformiranih i prezbiterijanskih crkava. London: SPCK. križ (bez raspela) i sl. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. New York: The Church Hymnal Corporation. 245 The alternative Service Book 1980. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979.. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl. 1980. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. vatikanskog koncila. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. . 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. štole i sl.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. 247 Usp.). 1988.244 evangeličkih. The Book of Occasional Services.

godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). 1979. The Book of Common Order. volume 3. godine te ista knjiga iz 1994. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. 249 The Complete Library of Christian Worship. poput litanija. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). str. . Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. The Renewal of Sunday Worship. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. organizirana je. responzijalnih molitava. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. Gart House je 1989. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. Godine 1989. a Roy Pearson je 1990. Edinburgh: The Saint Andrew Press. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. 10-11.4.249 Utjecaj II. za pastore i laičke vođe). posebice među američkim baptistima. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. 1. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. 9.

Treće čitanje je bilo iz evanđelja. 252 Usp. 25. str.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar. A. lectio «čitanje». godinu B i godinu C.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. volume 3. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. 33. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. 1993. Tennessee: Star Song Publishing group. Liturgijska godina. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. The Complete Library of Christian Worship.). u: Drugi vatikanski koncil. Robert E. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. i godina II. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. lat. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. vatikanskoga sabora. od prve biblijske knjige. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. lectionarium «knjiga čitanja». (ed. Nashville. Webber).251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja.. B ili C. . Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama.252 U liturgijskim promjenama II. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. Odatle i liturgijski službenik. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. str./2007 liturgijska je godina C. lektor odnosno čitač. 330-331. The Renewal of Sunday Worship.

. 590-591. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. A Priest’s Handbook. Commentary on the American Prayer Book. U godini A čita se evanđelje po Mateju.254 luterani. Lousville. HATCHETT.. The Ceremoniest of the Church. M. Book of Common Worship. 324-327. Usp. MICHNO. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. 1981. Kentucky: Westminster/John Know Press. božićnom vremenu. 1033-1095. New York: The Seabury Press. 1993.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. New York: Oxford University Press.256 prezbiterijanci.. str. D. Pjesmarica Božjega naroda. 1998. za Uskrs Ivanovo evanđelje. str. PERHAM. 257 . str. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. The Book of Common Prayer. G. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja.. str. 255 256 Usp. 609-643. Usp. str.255 reformirani. London: Holy Trinity Church. U radne 254 Usp. 110-121. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. Book of Common Order. str. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. Morehouse MP Publishing. 17.. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). U adventu. te iz evanđelja. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. 888-1001. 1990. Edinburgh: Saint Andrew Press. 1997. 295-326. M. posebice oko Božića. Godine 1983. Celebrate the Christian Story. čitanje iz apostolskih poslanica. J. 258 Usp. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. 1994.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. korizme i Uskrsa kao i u godini B.

Mali liturgijski leksikon. lekcionar ima i prednosti: . Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. Međutim. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju. BLOESCH. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 138. smrti i uskrsnuća. Osnove evanđeoske teologije 2. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. str. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. R. Pored tri liturgijska čitanja. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. G.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. 1993. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. u pravilu se čita i određeni psalam. Svaki formalizam može biti negativan. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. 260 259 Usp. str. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska. . D. BERGER.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. a druge prenaglase. . Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. Lekcionar ima mane i prednosti. 101.

str. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih.str.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. Usp. no uglavnom je bila pridržana zboru. vjernici drugi. Book of Common Worship. Ova je praksa i ranije bila poznata. 261 Usp. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige. K. 611-783. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). Liturgika. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). kako na Zapadu tako i na Istoku. 262 . KERN.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. 1997.Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. 13.. himnografija i heortologija. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). Sremski Karlovci: «Srpski Sion» .261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. Calvin je uredio pjesmaricu psalama. Sada je narod.

.

. sprovod. 1981. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. Uzašašće. uskrsno vrijeme – Uskrs. prigodne. crkva. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. nedjelje i Gospodnji blagdani). po reformatoru Martinu Lutheru). krštenje. Uz svako liturgijsko razdoblje. Duhovi. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. Stara i Nova godina. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma.BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. sveta sedmica. vjera. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena.1. jest liturgijska crkva. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. Presveto Trojstvo). Božić. poput evangeličkih crkava u svijetu. nedjelje kroz godinu. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. Bogojavljenje).

80. bijele u skandinavskim zemljama. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove.-82.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. st.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. duga haljina evangeličkog svećenika. O liturgijskim bojama vidi više na str. tj. odnosno rimske običaje. odnosno lekcionar za A. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu. pristupljeno 9. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’. kako se prema Bogu treba odnositi...» A. str. Uvod u katoličku liturgiju. odnosno primljena u luteranstvu. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu.. dogležnjica. B i C liturgijsku godinu. Božjih zapovijedi. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. 85.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te).. «Tzv. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha. Beffchen) koje označavaju 10. 139. npr. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka.evangelickacrkva-zagreb.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. veljače 2007. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. ADAM. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem.htm. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama.».-143. Talari mogu biti i druge boje. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. 266 . http://www. te na blagdane. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. Reformatorstvo je.

Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. raspelo i otvorena Biblija. Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. ima i svoje liturgijsko značenje. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. Amen». i od vijeka. Kako bijaše na početku. Svećenik naviješta oproštenje grijeha. moleći molitvu pokajanja. tako i sada i u vijeke. . koja se naziva oltarska slika. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. do vijeka Amen». Naime. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». svim ljudima dobre volje. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir.267 Nedjeljama. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». obično nekim prikladnim biblijskim stihom.

Narod odgovara: «Amen». Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. svećenik moli veliku molitvu. 268 Usp. djecu i mlade. U nju uključuje cijelu općinu. udovce i udovice. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. žive i one na samrti. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. 225 do 237. druge crkvene općine.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu..268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». Usp. svakog pojedinca. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. str. Pjesmarica Božjega naroda. narod pjeva treću pjesmu. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. Svećenik. Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. (pretisak iz 1902.). Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». Evangelički katekizam. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. okrenut narodu. Narod odgovara: «Amen». Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. 1993. Okrenut oltaru. 66-67. završavajući s: «Riječ Božja je istina. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. izgovarajući Aronov blagoslov. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». kao i za mir u svijetu. str. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. 269 . starce i osamljene zdrave i bolesne.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). 7.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. Pjesma za milost.276 2. 12. duhovski ciklus. Apostolsko vjerovanje. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. Pjevanje evanđelja. Jan Blaisus st. Introit. praznični i sl. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. Štefan Leška. Aronov blagoslov. Amen. Adam Plintovic. 13. uskrsni ciklus. homilije i sl. Propovijed. D. Završna molitva. Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. 5. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). Narod odgovara: i s duhom tvojim. molitve u molitvenim knjižicama. . SAJAK. 10. Molitva dana (kolekta). Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. 6. Antifona. 9. Pjesma (prvi stih). 11. Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. 8. A to je bila velika sreća za evangelički a. v. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . božićni ciklus.Jakobei). Jeremiaš Lednicky. 02. introitous = ulazak. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. svim ljudima dobre volje. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. 4. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. koji po D. Osim pjesama. 15. Samuel Palumbiny. 14. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. 3. ova pjesmarica sadrži i molitve. Himnus (pjesma prije propovijedi). Gašpar Motešicky i dr. Narod odgovara: i na zemlji mir. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). slovački narod». Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752).. ili sviraju orgulje. 2007. Velika Molitva koja se završava s Očenašem. i ml. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). 276 Lat. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

križa i sl. biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. 10. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.2. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. bez slika. 1988. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). 1985. 284 . Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Istentiszteleti rendtartás. U crkvama se. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. bijelu košulju i crnu kravatu. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. 283 Istentiszteleti rendtartás. Zidovi crkava su čisti. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. na Uskrs.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. Duhove. najbližu nedjelju 31. Amen». križa i sl.2. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik».

Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. nas prenio u vječno slavlje? 4. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. te molitva pokajanja. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). Kod služenja Večere Gospodnje. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. Iza toga se daju obavijesti. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. Obećavate li. te druga glavna pjesma. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog.

Forum. str. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. Novi Sad: J. Knjiga zajedničkih molitava.3.2.. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. O reformatskoj crkvi. 2005. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». večernju i euharistijsku službu.285 10. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. 125-135. 2003. Obrednik sadrži jutarnju. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. molitva Očenaš.. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. 125-135. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. P. godine. Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. 1921. KIŠ.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. Oca i Sina i Duha Svetoga».158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». . 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. Aronov blagoslov. str.

Spasovo.). Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). i prikloni srca naša zakonu svome». đakoni i pastori. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Duhovi. Službu riječi mogu obavljati lektori. slobodna. službe krštenja. . Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. ljubičasta (advent. korizma. đakoni i pastori. Narod odgovara: «Amen». obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. crvena (Duhovi. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). konfirmacije. Preobraženje. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Uskrs. vjenčanja). sprovod). Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum).288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. Dan reformacije i sl. a vjernici mole vlastitim riječima. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine.

289 Slijedi molitva pastora. 1994. Book of Common Order. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. Edinburgh: Saint Andrew Press. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). i upiši sve svoje zakone u srca naša». 47. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. str. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. Kentucky: Westminster/John Know Press. 1990. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. te se pjeva zajednička pjesma. str. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. Lousville.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. smiluj nam se. Knjiga zajedničkih molitava. 1993. 290 291 289 The Book of Common Prayer. nakon čega vjernici sjede. Book of Common Worship. Usp. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. 73-84. Nakon toga slijede kratke obavijesti. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov.New York: Oxford University Press. 292 293 . Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš.

djelom i propustom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. oprostio vam grijehe vaše. Heb. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. Amen. sada i dovijeka. Amen. 4. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. 14. . Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. niti svoje bližnje kao same sebe. Amen. Pastor moli: Svemogući Bože. smiluj nam se i oprosti nam. 8. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. Poradi sina svojega Isusa Krista. 29-31. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). na slavu tvog svetog Imena. Po Kristu. Gospodinu našemu. 16. sve želje znane i sve tajne otkrivene. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. Amen. mišlju. pred tobom su sva srca otvorena.9. očisti nam misli srca. po Isusu Kristu. riječju. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. Gospodinu našem. 1 Iv 1. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. Nadahnućem svoga Svetoga Duha.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

starješine i đakoni. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj.. J KOLARIĆ. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. E-mail upućen Jasminu Miliću. te pastorovom blagoslovnom molitvom. veljače 2007. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. Ekumenska trilogija. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. postoje i tjedni sastanci (tzv. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. Usp. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). . 495-496. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. Pojedini pastori prilikom krštenja. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. 301 Obrednik Baptističke crkve. 8. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu.»300 Rukopolažu se pastori. str. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. prikupljanjem milodara. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). 1999. KNEŽEVIĆ.

Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. 1966. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. . Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. službu ordinacije pastora. Duhovne pjesme. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja.303 i druge. a koje su se u prošlosti više isticale.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. službu dana Gospodnjega. službu krštenja. Ovdje smo dali osnovne naglaske. ali nikako novorođenčad). službu prinošenja djeteta. uglavnom prevedene s engleskog. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. pjesme duhovne. službu sahrane. Savez baptističkih crkava u RH. Pjesme duhovne. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. Zagreb. službu vjenčanja. 1998. To mogu biti i starija djeca.

počevši s Agnezom Ozman. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. službu ordinacije pastora. . Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji.4. službu sahrane. službu dana Gospodnjega. 10. službu krštenja. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. službu prinošenja djeteta. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). stoljeća. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. 1999. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. U toj su školi studenti. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. i početkom 20. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. službu vjenčanja. SAD).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede.

2003. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. korusi. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. 18). Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. ne može se govoriti o jednom. 2.-272. U nekim je crkvama 306 S. pljeskat će rukama (Ps 47 1). Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. starije i suvremene gospel pjesme. psalmi. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. uniformiranom bogoslužju. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne.. primjerice: tradicionalne himne. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. Zagreb: Bogoslovni institut. str. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. 271.) to slavljenje može trajati kraće ili duže. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. 1 Tim 2. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. JAMBREK. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. 8). pa i u organiziranju bogoslužja. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. . pjevanje biblijskih stihova. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. Prvi.

a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. 310 Usp. 16. uzdanje. 1991. težnja za nebom. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. evangelizacija. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. veljače 2007. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. predanost. molitva.308 Iz tiska je 2006. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. bilo da se radi o obraćenju. S. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. potrebom izlječenja i sl. poslanje djece Božje. 206. JAMBREK. Pjevajmo Gospodinu. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. hvala i veličanje Boga. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». pentekostne pjesme. 2002. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. . radost spasenja. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. Chorusi. Daruvar: Logos. utjeha. ljubav. Pjesmarica. trpljenje. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici).

) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. Savez crkava Riječ Života. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. Od blagdana slave Božić. 16. Karizmatske crkve. Uskrs i Duhove. veljače 2007. S. Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). Crkva cjelovitog evanđelja i sl. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). muškarci muškarcima).170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. 312 . a zatim molitva i slavljenje. JAMBREK. poput Save311 Usp. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. koja uobičajeno traje oko 45 minuta. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. čitač(i) Svetog pisma. Nakon slavljenja slijedi propovijed. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija.

iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. Nastala je u Americi. 1992. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. subotu. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. Adventistički crkveni priručnik. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom.. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak. 249-266.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.5. Godine 1861. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. 2001. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. stoljeća.. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20.. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi.. 75-76. Usp. str. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. godine. te svetkovanje subote kao sedmoga dana. 10. Zagreb: Znaci vremena. Adventus = dolazak). 8-10).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. 314 315 . u prvoj polovici 19.

himne Isusu Kristu. .172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. 1995. 316 Kršćanske himne. Zagreb: Znaci vremena.

318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce.. 318 319 .Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. prigodne pjesme. Biblija. život kršćanina. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića.). kršćanski dom. Usp. Ne rabi se liturgijska odjeća. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. poslušnost i služba Bogu. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. 1995. molitve i litanije za određene prigode. krštenje. posvetu molitvenog doma. Gospodnju večeru. 203. str. Što adventisti vjeruju. 196-197. str. već prikladno civilno odijelo. posvećenje djeteta.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. Što adventisti vjeruju. početak gradnje. preuzimanje novog okruga. pogreb. jedni drugima peru noge. str..319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred. 317 Priručnik za propovjednike. odnosno svaka tri mjeseca. blagoslivljanje doma. Uskrsa i sl. radosna vijest. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj.. 187-259. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). Ona je više od puke uspomene. Adventisti. Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. molitvu za bolesne i vjenčanje.. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično.

Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. imaju i sposobnost propovijedanja.hr/ 321 . stoljeću nastala u Engleskoj. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. pored svog zanimanja u svijetu. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. grupe seniora.. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. No. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. godine. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija). No.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. grupe za slavljenje. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. nakon smrti Johna Wesleya. John Wesley.6. priredio je 1874. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji.met0odisti. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18.»321 No u svijetu. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda..

ima ih preko 6. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. B. THOMPSON. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. Naime. u blizini Bristola.000 propovjedi. Zagreb: Kristova crkva Betanija. 415-434. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. BROADBENT. da ulaze među najbolje što su ikada napisane. Brat Johna Wesleya. Jedna povijest crkve.000. 1989. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. H. George Whitefield (1714. str. koja su taknuta Duhom Božjim. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi.).. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. ali je imao puni udio u njegovom radu. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. BROADBENT. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. str. str. Jedna povijest crkve. 297. ali i po kućama i na otvorenom. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. .»324 322 323 Usp. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma.» E. Liturgies of the Western Church. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. H. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. – 1770. John Wesley je. 295. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. Propovijedao je po crkvama. 324 E.

sprovod. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. U Makedoniji je. Philadelphia: The Westminster Press. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. svetu pričest. krštenje. kako smo rekli. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. Usp. 62. 1972. uskrsni post (korizmu). Božić. vjenčanje. The Worshipbook. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. vjenčanje i za sprovod. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. dječji sat. . Novi Sad: Metodistička crkva. advent.-64. Slavopoj. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). konfirmaciju. Uskrs. trezvenjački sat. Usp. zbirka duhovnih pjesama. str. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. metodisti su 1938. Prije II. zbirka duhovnih pesama.. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. omladinski sat. na makedonskom jeziku. rukopolaganje za đakona i starješinu.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. i obrede za: primanje u članstvo crkve. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. Novu Godinu.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. 1938. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. nedjeljnu školu. štole i sl. Pastori. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. molitveni sat.

ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. liturgijske odjeće i sl. bez propisanih molitava. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. on je bio različit. to su sljedbenici tzv. Poje- . U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. slobodnih protestantskih crkava. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. Kako smo vidjeli. prve kršćanske Crkve. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. pa sve do naših dana.

razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. str. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici..178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini.328 No. slobodno bogoslužje. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. slobodno bogoslužje. posebice pentekostne i karizmatske crkve. BARTH. s druge strane. Mnogi anglikanci. God Here and Now. K. smirenost i tišina. crkve koje prakticiraju tzv. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. . liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. Uzajamno upoznavanje. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. jedno za drugim. dopunjavanje. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. Međutim. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. 1964. London: Routledge and Kegan Paul. glasnoj molitvi i sl. no on je i naš Kralj). 78. radosni328 Usp. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi.

obavljana u redu i disciplini. bogatija. . Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom. odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja.

.

Edinburgh: Saint Andrew Press. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Beograd: Srpska patrijaršija. 2001. 1994. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Kentucky: Westminster/John Know Press. . 1988. Časosolov. 1978 Cithara Sanctorum. 1983. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). 1993. Book of Common Worship. Book of Common Order.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. 1882. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). 1999. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Zagreb: Glas Koncila. Lousville. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Bratislava. Budimpešta. 1998. 1996. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Bizantsko-hrvatski Liturgikon.

1985. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Pjevajmo Gospodinu. Istentiszteleti rendtartás. v. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. 2000. 2003. 1981. 1999. 1995. Énekesköny. Evangelická cirkev a. na Slovensku. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. 1991. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Obrednik Baptističke crkve. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Knjiga zajedničkih molitava. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. . Daruvar: Logos. Zagreb: Znaci vremena. Evangelicky zpevnik. Pjesmarica Božjeg naroda. 1966. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 206. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. Pjesmarica. 1995. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. Evanjelicky spevnik.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Pjesme spasenja. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. 1921. Kršćanske himne. 2002. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj.New York: Oxford University Press. Na tome stojim. 1990. God Here and Now. . Adolf. Uvod u katoličku liturgiju. Ostala literatura Adam. New York: The Church Hymnal Corporation. The alternative Service Book 1980. Evangelička crkva u RH. Novi Sad: Metodistička crkva. The Worshipbook. Sveopće molitve vjernika I. 1980. The Book of Common Prayer. Philadelphia: The Westminster Press. 1995. 1964. 2002. suvremeno čitanje. Edinburgh: The Saint Andrew Press. Karl. 1972. Živa voda. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. 1986. Barth. The Book of Common Order. Ronald. 1998. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. The Book of Occasional Services.. život Martina Luthera. H. Zagreb. Bainton. pjesme duhovne. zbirka duhovnih pesama. 1933. Augsburška konfesija. Beograd: Sveti arhijerejski sinod.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Služebnik. London: SPCK. London: Routledge and Kegan Paul. 1979. 1938. 1988. Zagreb: MISL. Savez baptističkih crkava u RH.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. 1993. Broadbent. Sakramenti. o Crkvi». Trebinje. Mali liturgijski leksikon. Novi sad: Dobra Vest. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. John Calvin. Đakovo: Forum bogoslova. Vrnjačka Banja. Sremski Karlovci. Court. Dela apostolska. 1988. 1989. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1997. 1989. Čedvig. Zagreb: Duhovna stvarnost. Michigan: Baker Book House. Donald. Žan. E. Rupert. Nastanak i učvršćenje reformacije. D. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bonaventura. Carson. Jedna povijest crkve. Oven. A Sixteenth Century Portrait. dokumenti. Istorija reformacije. Oxford: Oxford University Press. 1993. 1993. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Novi Sad: Dobra Vest. Osnove evanđeoske teologije 2. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.A. Delimo. H. New York.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. Biblijski leksikon. Duda. Worship: Adoration and Action. Biblijski priručnik. 1993.. Franz. 1984. Zagreb: Kristova crkva Betanija.. Bouwsma William j. 1989. Grand Rapids. 1986. Sjeme je riječ Božja. 1999. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u: Drugi vatikanski koncil.. . 1993. 1998. Bloesch.

).C. 1985. Joanis. T. T. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Evangelički katekizam. J. (pretisak iz 1902. Gnilka. 165. Evanđelje po Mateju. Grgurević. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. 1986. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Pastoralne poslanice. 2000. 1986. Fant. Clyde. Daruvar: Logos. Uvod u sveto bogosluženje. Kršćanska sadašnjost. Novi Sad: Dobra Vest. 1997. 2004. Osijek: Izvori. 1975. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Joachim. His Life and Work. Guthrie. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Bonhoeffer: Worldly Preaching. Gabler. 1999. Fundulis. Teologija Novoga zavjeta. Estep. Gelineanu. E.. 1993. Philadelphia: Forter Press. Hammond. 1993. Ulrich. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2003. Nashville: Thomas Nelson. 1973. Donald. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Kraljevo. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Huldrych Zwingli. i drugi.. R.. 1997. str. Prag. W.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. Nedeljko. Uvod u Teologiju. . Liturgika 1. Zagreb: Duhovna stvarnost.... Daruvar: Logos. Istina je neuništiva. France. R.

1989. 1981. Kalođera. 1993. New York: The Seabury Press. Jedin. Horak. 2000. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. «Grgurofobija». 2003. Marion J. za 1935. Jambrek. Kršćanska sadašnjost. 1995. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. 1980. Zagreb: Duhovna stvarnost. Velika povijest crkve IV.. Đuro. Baptisti. godinu. Crkveni sabori. 1935. 1996. povijest i načela vjerovanja. Marko. 1972. Jedin. Zagreb: Bogoslovni institut. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. Nauk hrišćanske vere. Velika povijest crkve I. Jedin. Heatchett. Hubert. br. Hubert.str. . «Služba liturgijskog čitanja». 2004. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jedin. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Hranić. Velika povijest crkve II. Stanko. Josip. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 40-42. Kalvin. Hubert. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2/95.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Žan. Commentary on the American Prayer Book. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Velika povijest crkve III/II. Jedin. Hubert.. Zagreb. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Hubert.

Novi Sad: J. Opšta istorija protestantizma. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Liturgika. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bernhard. Konstitucija o liturgiji. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Atlanta: John Press. Richmond. Leksikon ikonografije. Juraj. H. P. 1998. 2005. Zagreb: Mozaik knjiga. Kiprijan. 1993. O reformatskoj crkvi. Juraj. Lohse. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Martin. 1977. Zagreb: Prometej.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. Leon-Dufour. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2005. prvi tom i drugi tom. Kronika kršćanstva. Kolarić. Kolarić. 2006.. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Ekumenska trilogija. Martin Luther. Zagreb: Veritas. The Threat and the Power. Xavier. Leonar. Riječnik biblijske teologije. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». John. 1971. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Leith. Nandor. 1985. Ž. Forum. u: Drugi Vatikanski koncil. Hans – Joachim. Kirigin. 1982.. 1990. Introduction to the Reformed Tradition. VA: John Know Press. Emil. Kiš. Istočni kršćani. himnografija i heortologija. 2002. Kraus. 1980. dokumenti. 1997.

Milić.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. Ivan. Perham. Opšta istorija protestantizma. Morehouse MP Publishing. Džon. O liturgiji. 1998. Vizantijsko bogoslovlje. Daruvar: Logos. Grand Rapids. Jasmin. 1961. Ivan Krstitelj. 2002. Beograd: Pravoslavlje. 1986. Pažin. Liturgika (skripta). L. Pavić. H. Worship in the Early Church. Pavković. . 1989. treći tom. Beograd: Trojeručica. London: Holy Trinity Church. Križevci: Biskupski Ordinarijat. T. 1997. P. Povijest liturgije. Eduard. Celebrate the Christian Story. 2003. Michigan: eerdmans. Svet Novoga zaveta. Misionarski i duhovni centar. Liturgika. 1975. Leon. 1985. A Priest’s Handbook. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Martin. Majendorf. Moris. Parker. The Ceremoniest of the Church. Dennis G. Ralph. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). 1997. Juraj. John Calvin: A Biography. 1963. Kragujevac: Kalenić. 1988 Michno. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. tumačenje evanđelja po Ivanu. (skripta za internu upotrebu slušača). Zvonko. Philadelphia: The Westminster Press. 1997. Michael.

Šagi – Bunić. knjiga I. Tomislav. Rahner. Biblijsko propovijedanje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1987. 1992.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Uvod u kršćansku teologiju. 1987. Povijest kršćanske literature I. Stagg. Efežanima. John. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Novi Sad: Dobra Vest. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1995. 1972. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Rice. Haddon W. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. Dimitrije. 1997. Ali drugog puta nema. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Adalbert. Teologija Novoga zavjeta. 1984. 1912. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. 2004. W. Euharistija u životu crkve kroz povijest.. 1992. Biblijske starine. 1997. 1998. Teološki rječnik. Opšta crkvena istorija. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Robinson. Rebić. Šagi – Bunić. Stott. Šagi – Bunić. Zagreb: Susret. Richard. Daruvar: Logos. Frank. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Tomislav. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Priručnik za propovjednike. Staniloje. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. Maruševec: ATF. 1965. R. Karl i Vorgrimler. Tomislav. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. Jevsevije.

Što adventisti vjeruju. Nashville. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Michigan: Zondervan Publishing House. Zagreb: Znaci vremena. Vukašinović. Aleksandar. volume 2.primorska i Skenderijska. (ed. New York: Harper and Brothers.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. Franjo. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC.. Beseda: Novi Sad. Grand Rapids. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. 2005. Robert E. . Liturgies of the Western Church. Vladimir. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Twenty Centuries of Christian Worship. Liturgijska obnova u XX veku. Evelyn. The New International Dictionary of the Christian Church. Šaško. The Complete Library of Christian Worship. 1993. Underhill.. 1996. volume 3. Robert E.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Tennessee: Star Song Publishing group. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . 2001. Webber). Zagreb: Glas Koncila. Alan. Thomson. The Renewal of Sunday Worship. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. 1994. Liturgija i život.. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Webber). Ivan. (ed. Worship. 1963. 1986. Crkvena povijest III. 1974. Bard. Šmeman. 1992. 2003. 2001. 1985 Trideset i devet članaka vjere. The Complete Library of Christian Worship. Vršac: Fideb. Philadelphia: Fortress Press. Liturgijski simbolički govor. Tennessee: Star Song Publishing group. Nashville. Thompson.

Valley Forge: Judson Press. Publishers (bez godine izdanja). Krist.htm. INTERNET http://www. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. Zagorac. Zagreb: Prosvjeta. 1998. New York and Evanston: Harper & Row. Pravoslavna crkva. William.hr/. E. Wine and Bread. Westminster Confession of Faith. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1996. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Francois. Zagorac. H. 1989.org/nauk. Vladimir. . pristupljeno 18.evangelickacrkva-zagreb. Webber. Word.veljače 2007. Worship is a Verb.metodisti.anglican. Water. veljače 2007. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. http://justus.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. http://www. Liturgika. Kristova otajstva. 2001.htm. Zagorac. pristupljeno 18. Vladimir. 1992 Wendel. veljače 2007. 2005. Kristova svećenička služba. Vladimir. pristupljeno 8. pristupljeno 9.katolici. Zagorac. Robert. http://www. Timothy. 1969. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Willimon. 1997.php?action=c_vidi&id=2996.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. veljače 2007. Vladimir.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. posvetitelj vremena.

org/resources/bcp/Communion_ 1548. veljače. veljače 2007. 8. Dušan. veljače 2007. 16. http://justus. pristupljeno 18.htm. Knežević. 2007 . veljače 2007 Sajak. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Stanko.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. htm.anglican. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. pristupljeno 18. veljače 2007. 25. Ruben.anglican.

godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. 2005. Mihaela Kuzmiča. Tko je bio Jean Calvin. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. sina Mihaela i kćer Ivanu. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. do 1998. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. godine te za seniora 31. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. vjerovanja i djelovanja). godine. Oženjen je suprugom Tamarom. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima.1918. rođenom Arvaj. godine u Bijeljini. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. Davorina Peterlina. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. Bosna i Hercegovina. sc. Od 1993. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku.Jasmin Milić rođen je 28./2005. s kojom ima dvoje djece. sc. prosinca 1969. ožujka 1995. Od akademske 2004. siječnja 1999. godine te 1997. dr.1918. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. dr. . . Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994..

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful