P. 1
Milic - Povijesni Pregled Liturgije

Milic - Povijesni Pregled Liturgije

|Views: 34|Likes:
Published by oxtrumental
pregled crkvene liturgije
pregled crkvene liturgije

More info:

Published by: oxtrumental on Mar 09, 2014
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/03/2015

pdf

text

original

Sections

  • PREDGOVOR
  • UVOD
  • 2.1. Bogoslužje prije pada u grijeh
  • 2.3. Sveti šator
  • 2.4. Kovčeg saveza
  • 2.5. Jeruzalemski hram
  • 2.5.1. Bogoštovne djelatnosti
  • 2.5.2.Starozavjetni liturgijski kalendar
  • 2.5.3. Svećenstvo
  • 2.6. Sinagoga
  • 4.1. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama
  • 4.1.1. Lomljenje kruha – euharistija59
  • 4.1.2. Molitva – liturgijski obrasci
  • 4.1.3. Propovijedanje i naučavanje
  • 4.1.4. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika
  • 4. 2. Bogoštovna mjesta
  • 5.1. Didache
  • 5.2. Klementova poslanica Korinćanima
  • 5.3. Ignacijevi spisi
  • 6.1. Sloboda kršćanstva
  • 6.2. Teološki utjecaj na liturgiju
  • 6.2.1. Liturgijska vjeroispovijedanja
  • 6.2.1.2. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje
  • 6.2.1.3. Atanazijevo vjeroispovijedanje
  • 6.2.2. Rani liturgijski teološki obrasci
  • 6.3. Liturgijske stranputice
  • 6.5. Oblikovanje liturgijskog kalendara
  • 6.6. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu
  • 7.2. Razvoj euharistijske teologije i prakse
  • 7. 3. Struktura liturgije – himne i molitve
  • 7.4. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja
  • 7.5. Predreformacijsko stanje
  • 8.1. Martin Luther134
  • 8.2. Urlich Zwingli149
  • 8.4. Martin Bucer157
  • 8.5. Jean Calvin159
  • 8. 6. Anglikanska crkva177
  • 8.7. John Knox
  • 8.8. Puritanci
  • 8.11.1. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije
  • 8.11.2. Odbacivanje posredničke svećeničke službe
  • 8.11.3. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje
  • 8.11.4. Propovijed
  • 8.11.5. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju
  • 9.1. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora
  • 9.2. Liturgijski pokret 19. i 20. stoljeća
  • 9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima
  • 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima
  • 9.3. II. vatikanski sabor
  • 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji
  • 9.3.4. Molitva vjernika
  • 9.4. 1. Lekcionar
  • 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj
  • 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
  • 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
  • 10.5. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313
  • 10.6. Evangelička metodistička crkva320
  • ZAKLJUČAK
  • BIBLIOGRAFIJA

Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

.Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007.

.

...................................... BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU ..... 33 ...............................5..........................................................1........................... Bogoštovne djelatnosti. Bogoslužje nakon pada u grijeh ........................................................5.......................................2........................... 21 2.... 20 2.... 30 3.................. 15 1.................... 19 2..................3..........................3.....1.................... OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA .......................................................................2.....................................................6..................5. 24 2... 22 2................................................3............................... Svećenstvo .. Jeruzalemski hram ............................... 17 1............................................. 28 2.. 18 1..................................................... 19 2........................ Bogoštovlje ...5.. 26 2.... 13 1..................................................................................... Bogoslužje .......................................................2..... 19 2......................................SADRŽAJ PREDGOVOR ..................... 16 1........................................................1............. Sinagoga ......Starozavjetni liturgijski kalendar ...... Liturgija..................4........ Bogoslužje prije pada u grijeh .............................................................................................. Sveti šator .............................. ISUS I BOGOSLUŽJE ...4............. Služba .................... 19 2. 9 UVOD............ Kovčeg saveza ..................................................

.............4....................... 65 6...............................4........ Propovijedanje i naučavanje ................. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu .... 44 4................................................... 37 4........1........... Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama. Nedjelja – Dan Gospodnji ........................................... Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ............................ 59 6.......... 38 4.1........... Apostolsko vjerovanje ..........1................3........... 51 6................................ 61 6.. 57 6............1.......................................................1........ 42 4.... Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog .......1....................1......................... 56 6....... 62 6. 47 5.....1....... Teološki utjecaj na liturgiju..... Justina .............................. Sloboda kršćanstva ..........1............ 47 5.......................1.................................... Liturgija katekumena i liturgija vjernih .............. Rani liturgijski teološki obrasci . Molitva – liturgijski obrasci ... 58 6.........1.............. 50 5............................................ 37 4...... Didache ... Klementova poslanica Korinćanima ... 45 5... 39 4........... Atanazijevo vjeroispovjedanje..................................1..................................3.......................... Liturgijska vjeroispovijedanja.. RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME.... 55 6.. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ....................1..... Oblikovanje liturgijskog kalendara............ LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA..........3.............4. Ignacijevi spisi ............................3.......2..............5....2....... Lomljenje kruha – euharistija .............1............ Liturgijske stranputice ...... 43 4.2...1..5...... 49 5..........4...... 56 6.........................POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE .. 49 5.............2.1.. 55 6........................... 68 .................................. Apologija sv............3............................... 64 6....... Bogoštovna mjesta............................................................1.2.....................1............1..........2..............................

............. 101 8...........................................7........................... Karolinška obnova . Predreformacijsko stanje ..11...................................................11. Jean Calvin ..............2....... Struktura liturgije – himne i molitve ..............1.........................6...... 107 8... 95 8............................................................................. 76 7...............3.............2............................. i 20............. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora ......................... John Knox ........ William Farel.......... 90 8......... PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA......... 115 8.......................................................................................... Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja ............ 85 8. Martin Luther ... 73 7............... 85 8............................. 123 ................................................... Odbacivanje posredničke svećeničke službe........................................................ 82 8.......................................... VATIKANSKOG SABORA ...... 115 8....... Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje .......4...................11.......8...... Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije .......... 73 7..................................Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7......................1.................................................................4.................................................................5. Propovijed ....3..... 115 8..................................... Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama . stoljeća.............. Anglikanska crkva........ Martin Bucer........................................11.........9........... 93 8........................ 117 9.................5... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II........... 92 8...... 110 8............5.... 119 9....1..... Razvoj euharistijske teologije i prakse ........ 80 7..11........ 119 9.............3... RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE .....................................10............... Liturgijski pokret 19.. 74 7............2............. 104 8......................4........2... Anabaptisti i baptisti .. Urlich Zwingli .......................11................ 117 8..... Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ...................................... 106 8... Puritanci .................... 116 8. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij ...................1.

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

1 pitanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam. .

.

2 . Komunizam. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. proslavlja. kraljevima…) i sl. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. 2-3). i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. koji je želio suzbiti svaku religioznost. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve.» (Izl 20. drugome čovjeku (faraonima. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. Međutim. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. Bog tvoj. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. iz kuće ropstva. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. Nemoj imati drugih bogova osim mene.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. obožava. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave).

svi će štovatelji likova biti osramoćeni.» «Prema tome. 4 . u Židova.. ili u vodama pod zemljom.. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. da im budu na sramotu. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu.. U knjizi proroka Izaije.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. 4-6). Bog sam ljubomoran. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. ništavan je. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. 9-11. braćo. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. to jest kroz svoje tijelo. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. 44. Jer ja. štovanje drugih «bogova»... više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. Jahve. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje.» (Izl 20. jer Otac takve klanjaoce želi». (Iv 4. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle. 23). a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. izrađivači njihovi više od bilo koga. 19-20). Ne klanjaj im se niti im služi. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. ili dolje na zemlji. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. Bog tvoj.» (Heb 10.

oko 250-150 godine prije Krista. poput Lk 1. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. str. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. Uvod u katoličku liturgiju. 1993. Od 2. LITURGIJA 1. Heb 9. A. države. kultnu službu. kao i za pomoć Usp. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral.1. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. 21. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. odnosno za javno dobro. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. 6). 12). .5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. 11. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. 23. ADAM. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. 10.

Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. Reformirana. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. kako ćemo vidjeti kasnije. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. propisanim molitvama. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. odjećom svećenika. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. liturgijskim prostorom i sl. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. Danas. dakle propisana bogoslužja. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. najčešće u određenim oblicima.8 No. Pentekostne crkve i sl. 2). On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. liturgijska bogoslužja. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. Pravoslavna. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. Tzv.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. stare Istočne crkve. redoslijedom bogoslužja. Metodistička i sl. 8 . Starokatolička Evangelička.2. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. 1. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. 30). Anglikanska.

E. 1963. strogo propisana obveza. odnosno štovanja.. 1. nalazimo i termin bogoslužje. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. 3. kršćanska liturgija je dvostruki čin.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. str. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. Naime. 287. 1996. str. no u isto vri9 A. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. proslavljamo ga i štujemo. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. 1987. REBIĆ. 143. 10 11 . kako u povijesti. UNDRHILL. Mi služimo Bogu. Uvod u kršćansku teologiju. New York: Harper and Brothers.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). Maruševec: ATF. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji.. str. koja je u određenim tradicijama..11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. već i zbog onoga što Bog čini. Središnje teme Staroga zavjeta. kao npr. u Islamu. RICE.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». tako i u osobnom životu štovatelja. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. R. koji govori o Bogu kao objektu služenja. Worship. 3. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. ADAM. nego da služi…’ (Mt 20. ZollikonZürich. str. Mk 10. 45).18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. 1. Uvod u katoličku liturgiju. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. str. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. I termin služba može imati dvostruko značenje. poput riječi bogoslužje .4.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. najhitnije i najdivnije. 28. što se na zemlji može dogoditi».13 12 13 A. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. 15. 10. 1938. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. No koji god termin upotrebljavali. Služba Osim gore navedenih izraza. .

ZAVJETU 2.1. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. prijateljsko zajedništvo s Bogom. 16-17). Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. Time je zajedništvo. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom.2. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. 2.

govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. poglavlje. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». No. to jest Sveti šator (hebr. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. Mamri i Beer Šebi. Betelu. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. Šekem.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji.3. najvjerojatnije u formi vizije. 8-38). Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). 2. da je 14 Usp. 78-79. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju.. 1993. . Sveti šator Knjiga Izlaska 25. str.

3).»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti.4. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. 6). Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. 19. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. To je posljednje što o njemu znamo. 10-22. 5-7.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. 37. 8. zatim u Betelu (Suci 20. odnosno svjedočanstva (Izl 31. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. 7).1). 81. str. 27) te u Šilu (1 Sam 3. 1-9.) te zarobljen od strane Filistejaca (4. . 4 i sl. 11). 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. 1-17). 3 sl. 8). 1-9). 1 Kralj 6. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 2. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela.

str. 175. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. Dan). Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. Izrael više nije putujući narod. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. središte je obrednih radnji bogoslužja. dakako. 2. Biblijske starine. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. koje služi Izraelskom narodu. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. Šilo. 1992. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. koji je znak Božje prisutnosti.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. a kovčeg. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. Ofra.. Šator je bio pokretno svetište. REBIĆ. . nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. Mispa. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. 7).5. oda16 A. On sam. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena.

godine poslije Krista. Rječnik biblijske teologije. 29). Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. Biblijski priručnik. Zagreb: Duhovna stvarnost. 1980. a izgradio ga je Zerubabel.. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan.5 metara. 307. 256. no nije ga uspio nikada izgraditi. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. godine prije Krista). godine prije Krista. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. K njemu se hodočastilo.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. u njemu su se prinosile žrtve. 1989. Treći. Dovršen je 64.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. Bio je oko 27 metara dug. LEON-DUFOUR. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. Nakon toga. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. 18 . 2). i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. slavili blagdani i sl.-37. str. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42).. Drugi je hram bio posvećen 515.

22 i žrtve pokajnice. str. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. da se Bog spomene prinositelja po dobru. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. Tražilo se. str. 128.5.20 žrtve prinosnice. čovjek je 19 20 A. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama.23 Kako smo već ranije istaknuli. str. koju prevodimo kao žrtva. 2000.» Enciklopedija Biblije.19 2. 128. 1-2). Kršćanska sadašnjost. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi.1.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. To je bio dragovoljan prinos Bogu. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. Levitski za- 21 22 23 . str. Zagreb: Duhovna stvarnost. Biblijske starine. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje.» Enciklopedija Biblije. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila.» Enciklopedija Biblije. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku.21 žrtve pričesnice. 127. godine po Kristu. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. osim kože koja je pripala svećenicima. na neki način. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. Hebrejska riječ korba. «Bogu se prinosila cijela životinja. Levitski zakonik 1. dostatno je dobro za Boga). «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. Levitski zakon 3. pa ga je trebalo očistiti.. 179-185. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. «To je bio prinos najboljeg brašna. Levitski zakonik 2. REBIĆ. Već 70. rimska vojska.

U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. Uz molitvu. Pored osobne molitve. A. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. Pridruživao im se narod. 14-26 – formula proklinjanja.. Pnz 6. str. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. Pnz 26. Usp. Bez molitve nije bilo žrtve. Biblijski leksikon. 154. prinosila dva jarca. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. REBIĆ. osobito konik 4. 22-27 – formula blagoslova. str. REBIĆ. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. 128. Pnz 27. 211-222. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. a sama je molitva žrtva na djelu. Biblijske starine. liturgijski obrasci. 25 . A. 1984. kao na primjer: Br 6. kao i pri drugim žrtvama. Br 5. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela.» Enciklopedija Biblije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). str. 7. str. 24 Usp. 5.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. Pritom su se. Središnje teme staroga zavjeta.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. 148..

Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. Enciklopedija Biblije.2. . U Izl 16. str. okretali su se pri osobnoj molitvi. nalazimo u knjizi psalama. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. a po tome i tvorac povijesti.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. 1-3. Prvi spomen Šabata (heb. psaltiru. 23.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu.5. U Izl 20. 2. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. kao npr. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. večernju molitvu i sl. Osim ovoga tjednoga blagdana. 134.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. u podne koju Danijel moli (Dn 6. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. prema Jeruzalemu. 11). prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. ma gdje se nalazili. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. počinak)nalazimo u Post 2. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. 18) .

Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. 1996.29 Blagdan sedmica. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . Enciklopedija Biblije. na krovovima kuća. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. str. str. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube.. U početku se Pasha svetkovala po kućama. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. jeo se kruh koji se brzo mijesio. Jošua 5. Levitski zakonik 23: 15-21. Izlazak 12. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. 120. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. ZAGORAC. berba grožđa i maslina. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Ponovljeni zakon 16:19-12.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. anđeo smrti ubijao je Egipćane. Krist. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica.30 i Blagdan sjenica.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. a poštedio prvorođence Egipta. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. str. Marko 14: 1-2. 10-12. kad se završila žetva. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. Enciklopedija Biblije. nisana. posvetitelj vremena. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. 120. Izlazak 23:16. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. kao tjedni blagdan. 10. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi.31 28 V.

A.32 Dan pomirenja (Jom kippur). A REBIĆ. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. str. 199-210. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. str. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. Prije se nazivao Srebrne trube. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen.» Enciklopedija Biblije.Usp.5. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. 121. Epifan. Enciklopedija Biblije.. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. Usp. Nova godina (Roš Hašana). Toga se dana odmaralo. str. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. Biblijske starine. Purim35 i sl. REBIĆ. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. str. str. 121.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. str.36 2. obučen u odjeću od bijelog platna. Ondje je škropio krvlju žrtve. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. Osim ovih velikih blagdana. 120-139. 33 34 35 36 . Veliki bi svećenik. Zatim bi uzeo jarca. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). štovalo i prinosilo žrtve. Središnje teme Staroga zavjeta.3. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. To je nutarnji.» Enciklopedija Biblije.» Enciklopedija Biblije. 121. 121. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). 152. poznatoga kao žrtveni jarac. str.. Pr. 120.» Enciklopedija Biblije. god. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. Kr.

. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. REBIĆ. Usp. A. 179. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. Središnje teme Staroga zavjeta. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. te ima važnu. str. 158. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. Središnje teme Staroga zavjeta. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. str. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. 156.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. može li se ići u bitku i sl. Levije. Biblijski priručnik. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. A.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena.40 Svećenik. naučavatelj i tumač Zakona. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. jedan od Jakovljevih sinova. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. što treba činiti i tako dalje. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). str. kakav treba on biti. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. u 30. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. REBIĆ.

E. 1990. 1986. 532.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. 43 . čitanje i tumačenje Božje riječi. LOZE. hebr. 126-127. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. str.6. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje.41 2.. do ulaza. Beograd: Pravoslavlje. pjevanje te završni blagoslov. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik.» Leksikon ikonografije. Ispred njega gori vječno svjetlo.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. Usp.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. Svet Novoga zaveta. 104. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. Pravokutnog je tlocrta. str. str. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. torah). U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. U sredini prostorije nalazi se almenor. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. Također su poučavali Božji narod Zakonu. na molitvu. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587... Na jednoj strani te osi. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.

Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca. 3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. 4. Psalmi 5. Midraš. Povijest liturgije. 44 Usp. Boga svoga. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). neka ti se urežu u srce.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. (skripta za internu upotrebu slušača). 4-945 2. kad lijegaš i kad ustaješ. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. i neka ti budu kao zapis među očima. Z PAŽIN. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. str. Knjiga Sudaca. 22-26. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. Jahve je jedan. 4-9. Zato ljubi Jahvu. Završni blagoslov iz Br 6. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. 3. Priveži ih na svoju ruku za znak. svim srcem svojim. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. 24-26 45 46 . Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. 1989. Napominji ih svojim sinovima. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš.

tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. LEON DUFOUR.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. Usp. E.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. 47 48 49 Usp. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. Usp. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja. str. str. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. . Svet Novoga zaveta. LOZE. str. Enciklopedija Biblije. X. 105. Rječnik biblijske teologije. 135. 95.

V. DUDA. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. 51 50 B. Iv 2. 22 i dalje).. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. str. 20-24).»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. ZAGORAC. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. 73. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. str. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. 205.. Kristova svećenička služba. 1993. propovijedao je u sinagogama (Mk 14. 22). 20). 13.ISUS I 3. . 41. 1997. Sjeme je riječ Božja. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. 49. Iv 18. 10.

Lk 5. 34. Lk 22. Iv 17. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. T. Mt 1. Lk 11. 49. Grand Rapids. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. 138. FRANCE. str. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve.. 9-13. 24). Lk 9. 46. Daruvar: Logos. 28. pred svojim učenicima (Mat 6. L. 12. Iv 11. D. CARSON.. Kristova svećenička služba. Lk 6. već izraz njihova duha. Mk 14. str. Iv 18.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. Usp. A. Usp. str.. 1993. ZAGORAC. 206.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. 1997. Mk 15.54 52 Usp. 21-22. tumačenje evanđelja po Ivanu. 25-27. 16. MORIS. Mt 26. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. 9-13). 1-26) i privatno (Mt 14. Lk 10. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl.52 Isus je navjestitelj. 36. 212. odnosno izmirenje s bližnjima. 53 54 . 23. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. Ivan. Worship: Adoration and Action. Molio je javno (Mt 11. 20). Mt 27. 41-42). 2-4. Evanđelje po Mateju. Opraštanje. R. 1997. 39-42.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). V. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. Michigan: Baker Book House. 39-45). 63. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. Daruvar: Logos. 35. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. str..

51.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. prepoznaje se. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. 13-17). Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. a to je euharistija ili Večera Gospodnja. On je dakle naviještao riječ Božju. Kristova svećenička služba.. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja. Worship is a Verb.E. 14-20). dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. rekli bi smo danas sakrament euharistije. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. 57 . 208. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. R. 1992. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». ZAGORAC.55 Uspostavljajući dakle euharistiju. str.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. str. odnosno kršćanskoj liturgiji. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. V. WEBBER.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22.

osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. Nisam došao ukinuti. 14-29) i sa šabatom.»58 58 V. nego ispuniti’ (Mt 5. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. ZAGORAC. ostvarenje u njegovoj osobi. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. .36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. str. pa i stvarnost kulta. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. Sve je dakle u Starom zavjetu. 206-207. privremeno. 17). Kristova svećenička služba. Dakle.

LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. Pavao je govorio prisutnima. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. pade s trećeg kata dolje. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. lomljenju kruha i u molitvama. kad se sastadosmo da lomimo kruh. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. Nadalje. 4. A nekog mladića imenom Eutiha. produži govor do ponoći. Pavao siđe. Kako je kanio sutradan otići. djelovanju.» (Dj 2. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. vjerovanju i praksi prve crkve. Digoše ga već mrtva. Opet se pope. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. 42) «U prvi dan sedmice. nadnese se nada nj. zajedničkom životu. dok je Pavao i dalje govorio.POČECI KRŠĆANSKE 4.1. svladan snom.

Usp. F.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. 20. Kako bilo. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha.1. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. Dakle. molitva i propovijedanje. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. euharistija i zajedništvo. 42. 4. 180-183.» (Dj 20. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. . Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. 16).. I onda otputova. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. Lk 22. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. lomljenje kruha. Novi Sad: Dobra Vest. zahvalno mišljenje. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. 7-12). «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. STAGG. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. 1987. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. 16 i Dj 2. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. str. 16. Teologija Novoga zavjeta. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. 19.1.

Teološki rječnik. str.1.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 17 i dalje). Iz Pavlovih se riječi. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. 96-97. RAHNER i H. poslije večere. 4. Usp. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav.. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. 61 Usp. J. Teologija Novoga zavjeta. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. nazvani Agape. evidentno je da apostol Pavao. str. GNILKA. VORGRIMLER. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. 19. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu..2. 11-12. 23b-25). Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. 2004. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. K. 1999. . dakle.

42. 3. izrazi: aleluja.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. sazivi. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. Primjerice. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. 4. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. zahvaljivanja za sve ljude. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. 24. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. 24-31. u Djelima apostolskim 2. prije svega. 6 i dalje. molim da se upravljaju prošnje. ZAGORAC. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. 12.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. 95. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. str. 47. Usp. što je bilo i prirodno. 1. 19. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. . 1-2: «Tako. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. 10. V.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. molitve. odnosno molitvu. 12. amen i hosana. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. 23-26. 14. Kristova otajstva.

što je bila molitva «duhom». Crkva. ne moli samo za svoje članove.. str. 15-20. 1997. 28-29. str. str. J.. 1 Sol 5. «Ako se govori tuđim jezikom. Kol 1. 4. Pavao govori i o načinu molitve. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. dakle. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. religijsku ili inu pripadnost. D. 22-25. Ef 1. 63-64 Usp. 2 Tim 2. Daruvar: Logos. STOTT. 5. 11-13. 15-16. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». što je činjenica koja se često zaboravlja. Molitva «u jezicima» može biti korisna. Osim o sadržaju molitve. 3 – 14. 20. Efežanima. PAŽIN.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. 6-11. Pastoralne. osim u teškim. Crkva obavlja posredničku službu. 30 i 32.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. moraju imati svoj red. R. str. već za sve ljude. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. Crkva treba moliti za «sve ljude». 1. one trebaju biti predmet molitve. Povijest liturgije. 16. Fil 2. bez obzira na njihovu narodnost. Z. Tim 6. 5-9 i sl. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. dakle. a jedan neka tumači!» (27 stih).65 64 65 D. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. 1 Tim 3. Njih nalazimo u Rim 8. 3-5. W. 16-22. 1997. Pastoralne poslanice. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. 18-22. GUTHRIE. 1 Pt 1. 105- . 3. Daruvar: Logos. 2. GUTHRIE. sudbonosnim razdobljima. 1..

P. STAGG. str. «The Ministry of the New Testament». Teologija Novoga zavjeta. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4.» 67 106. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. 192-195. 1/1959.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. D.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. 42). R.3. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. F. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. 35). . MOODY. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5.. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. str. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. R NEIBUHR i D. str. str. str. propovijedanja i naučavanja.1.66 4. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. Pastoralne. Worship in the Early Church. 206. MARTIN. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). 66 67 Usp. 36 i dalje. Usp.. 1988. Michigan: Eerdmans. WILLIAMS. poput mnogih drugih. 39-52. STAGG. Njih je vrijedno zapaziti. Njemu čast i vječna vlast! Amen. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. GUTHRIE. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. F. 106. Teologija Novoga zavjeta. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti.. Pavao i Barnaba su. Grand Rapids. neke razlike ipak postoje. 11). 1: D. str. The Ministry in Historical Perspectives. u: Rewiew and Expositor.

Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. posebice psalmi. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). Anglikanske i sl. starješinska služba i sl. proroštvo. Rim 12. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. karizmatska zajednica. 8-10. U tome je smislu uistinu bila živa. prezbitersku i biskupsku. I ovi su elementi. znanje. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. sukladno ovome učenju. Krist je zaredio apostole. razlikovanje duhova. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. uvodeći učenje o tzv. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima.1. U katoličkoj i 69 70 . posebice euharistiju. moć čudesa. vjera. preuzeti iz židovske liturgije. jezici. Apostol Pavao govori u Ef 5. U tekstovima poput 1 Kor 12. Naime. dar tumačenja jezika.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. 28-30. uz sliku spontanog bogoslužja. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. Pravoslavne. dar ozdravljanja. Taj slijed se. apostoli biskupe. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje.4.

liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. 1990. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. Zagreb: kršćanska sadašnjost. 2. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. Leksikon ikonografije. 46). 553. Otk 1. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. str. Usp. 4. . Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. pastor=pastir). svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. o čemu ćemo kasnije govoriti). kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. 2.. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. 4. u kojima se obavlja bogoslužje . 1 Kor 16. odnosno euharistije. ali ovisno o papi i biskupima. 10). u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). crkve. 7. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. 3.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta.

a sv. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. Ad Caecillium 16. 1989.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. W. 2).. ŠAGI – BUNIĆ. 22. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.72 71 T. nego li subotu. 21. Sc. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. 1984. Usp. J. Valley Forge: Judson Press. Water. Ciprijan će sredinom 3. WILLIMON. str. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim.. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. I. 67)». str. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. Word. 72 . Wine and Bread. H.

.46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara.

Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. 5. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. zatim u 8. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja.1. stoljeća. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. i 10. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. . za sveti trs Davida sluge tvojega. A što se tiče euharistije. koji si nam dao spoznati po Isusu. U 9. No spis je otkriven mnogo kasnije. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. i 130. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. godine nakon Krista. Oče naš. godine. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. tek 1873.

za život i spoznaju (gnoseos). ovako iskazujte hvalu: 2. da iskazuju hvalu kako hoće. ‘Amen’. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima.»73 73 T. ‘Amen’. 6.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). koju si nam dao spoznati po Isusu. neka se obrati! Maranatha! Amen. str.. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. ‘Amen’. 4. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. i sabran postade jedan. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). koje si stavio da stanuje u našim srcima. Spomeni se Gospode. 7. 1998. poradi svetoga Imena tvoga. ŠAGI – BUNIĆ. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. ‘Amen’. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). posvećenu. 49. Neka dođe milost (charis). A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. 4. jer si moćan: tebi slava u vijeke. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. Hvalu ti dajemo. Crkve svoje (tes ekklesias sou). 3. Oče naš. . ‘Amen’. Povijest kršćanske literature I. A prorocima (prophetais) dopustite. gospodaru svemogući (despota pantokrator). Tebi slava u vijeke. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. Ti si. 5. A pošto se nasitite. Saberi je od četiri vjetra. Oče sveti. 5. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. ‘Amen’. X. 3. sve stvorio poradi imena svoga. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke.

godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. 44.74 5. A. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. str. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. 2 i Heb 10. hesychos kai anabausos.75 74 75 T. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. ADAM. 82. Ova je opomena slična onoj u Didache 15. . 5. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. euharistija. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. Povijest kršćanske literature I.2. 23. Uvod u katoličku liturgiju. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. U 15. Usp. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. str. 3). ŠAGI – BUNIĆ. ženidba i sl. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. Stoga se krštenje.3. Klement također upotrebljava riječ leiturgia.

. vino i voda. kako već rekosmo. Usp.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. A poslije molitava. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. str. 5-6. Z. kad čitač prestane. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. Ovaj je spis nastao 76 77 Z.Prinošenje darova . Povijest liturgije.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. PAŽIN.Molitva vjernika .Propovijed . 6. a nenazočnima se šalje po đakonima. bilo da borave u gradu ili na selu. Justina Ovaj dokument iz 150. A narod odobravajući klikne: Amen.Svetopisamska čitanja . Nato. donese se kruh. PAŽIN. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere.Euharistijska služba77 5. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. Koliko već ima vremena. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. Prva apologija sv.4. Povijest liturgije. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše.5. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. str.

JEDIN. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. prezbiteri. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. Kako smo do sada vidjeli. 108-109. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. str. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. 1972. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. 1999. što čine đakoni. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. H. svećenika i đakona. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. 79 Usp. Vrnjačka Banja. Trebinje. Velika povijest crkve I..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. godine po Kristu. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). 311. . str.

ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. Povijest liturgije. raširio ruke trpeći. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. meni na spomen činite. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. jedite. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. Bože po tvome ljubljenom Sinu. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. . Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. No. da ih učvrsti u vjeri i istini. I dok se dragovoljno predavao muci. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. 10-11. tebi zahvali i reče: Uzmite. po kojemu slava i čast tebi. budući da ti se tako svidjelo. Isusu Kristu. Kad ovo činite. Amen. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. uze kruh. PAŽIN. velika zahvala i sl.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. str. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo.

82 83 . Uvod u katoličku liturgiju. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi.83 81 Svet. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. 24-26. svet. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. ADAM. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. str. Usp. Hosana u visini. A. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. Hosana u visini. svet Gospodin Bog Sabaot. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. 21.

.

Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. raskošnija. A. VRIJEME 6. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. Poput carskoga ceremonijala na dvoru.84 Ova.1. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. . godine. Liturgija postaje svečanija. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. godine objavio i stavio na snagu. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. 25.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. str. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. o čemu će kasnije biti riječi. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. 380. ADAM. ali i kompliciranija. valja ju prilagoditi novim okolnostima. stoljeća biti progonjeno. Uvod u katoličku liturgiju. Kasnije će. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. kojeg je car Konstantin 313. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. «Milanskim reskriptom tolerancije».

56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola. palij. u svijetu vjerovan. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. 5) ili «Jedan Gospodin. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. 25-26. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». i jedno krštenje» (Ef 4. A. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. 6. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. Duhom opravdan. U 1 Tim 3. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. Uvod u katoličku liturgiju. ADAM.1. Sin Božji. poganima propovijedan. str. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. U Fil 2. ona je postala 85 Usp. Spasitelj). Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba.2. 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. 5). no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. osobito glede Kristova božanstva.85 6. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca.2. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. jedna vjera. u slavu uznesen». Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. . anđelima pokazan.

odonud će doći suditi žive i mrtve. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. Raspet. No. str. Rođen od Marije Djevice.2. umro i pokopan. I u Isusa Krista. Mučen pod Poncijem Pilatom. koji je začet po Duhu Svetom.» 86 Usp.1. T.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. godine. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. Oca svemogućega. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. općinstvo svetih. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. Sina njegova jedinoga. Gospodina našega. Povijest kršćanske literature I. uzašao na nebo. no tada još nemamo točan tekst tog simbola. Amen. Vjerujem u Duha Svetoga. sašao nad pakao. stvoritelja neba i zemlje. . 6. Svetu sveopću Crkvu.1. treći dan uskrsnuo od mrtvih. stoljeću. sjedi o desnu Boga. Oca svemogućega. Otpuštenje grijeha. 38-39. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. ŠAGI-BUNIĆ. Uskrsnuće tijela i život vječni..

1. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. istobitna s Ocem. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. str.2. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. JEDIN. str.. godine po Kristu. JEDIN.2. 20-24 . po kome je sve stvoreno. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. 15-20 88 87 Usp.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. svjetlo od svjetla. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. H. ne stvorena. Oca svemogućega.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. Boga od Boga. jedinorođenoga Sina Božjega. Crkveni sabori. Crkveni sabori. po Svetom pismu. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. 1980. pravoga Boga od pravoga Boga. Usp. H. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista. svega vidljivoga i nevidljivoga. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Stvoritelja neba i zemlje. I uskrsnuo treći dan. Rođena.87 Na drugom općem saboru. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija.

nego je samo jedan Bog. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. stoljeću. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. I u Duha Svetoga. «Tko želi biti spašen. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi.3. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru. I život budućega vijeka.1. iako se pripisuje Atanaziju. beskrajnosti.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. Autor mu je nepoznat. Amen. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . a ipak nisu tri Boga. koji izlazi od Oca i Sina.2. koji je govorio po prorocima. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha.» 6. vječnosti i svemoćnosti. Pisano je protiv arijevskog učenja. Gospodina i životvorca.

Tko. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. vječan je Duh Sveti. nego jedan Gospodin. Tako je svemoguć Otac. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. a ne tri Oca. niti stvorio nego rodio. Kako Otac. Duh Sveti gospodin. želi biti spašen. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. tako Sin. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. Jedna je osoba Oca. Tako nisu ni tri nestvorena. Sin gospodin. dakle. neizmjeran je Sin. jedan Sin. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. Oca nitko nije učinio. niti rodili. tako Trojstvo u jedinstvu. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. kako je prije rečeno. tako da u svemu. a ipak nisu tri gospodina. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. druga osoba je sinovljeva. nego je samo jedan Bog. nestvoren je Sin. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. Tako je jedan Otac. ni Sin. ne tri Sina. niti stvorio. Vječan (aeternus) je Otac. svemoguć Sin. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . taj će biti zauvijek izgubljen. Nestvoren (increatus) je Otac. a ipak nisu tri Boga. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. nego je jedan nestvoreni. niti rodio. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. neizmjeran je Duh Sveti. jedan neizmjerni. tako Duh Sveti. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. a treća je osoba Duha Svetoga. ni tri neizmjerna. niti stvorili. Neizmjeran (immensus) je Otac. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. nestvoren je Duh Sveti.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. jednako velike. svemoguć Duh Sveti. Tako je Otac gospodin. vječan je Sin. Ni Sina Otac nije učinio. nego iz njih proizlazi (procedens).

nego jer je Bog uzeo ljudskost. u Duhu Svetomu). Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. odatle će doći suditi žive i mrtve. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu.org/nauk. koji su činili zlo. potpuni čovjek. pristupljeno 8.»89 6. ući će u vječni život. sjedi s desne strane Boga. Ocu jednak u božanstvu. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. Oni koji su činili dobro. Potpuni Bog. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove. To je katolička vjera. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. A jer je istovremeno Bog i čovjek. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. Jedan pak. Jedan potpuno i čitav. veljače 2007. . odnosno o Svetom Trojstvu. Bog i čovjek. do 6. 89 http://www. u vječni oganj. manji od Oca po ljudskoj naravi. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. On je zbog našeg spasenja trpio.2. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. svemogućeg Oca.php?action=c_vidi&id=2996. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. ne može se spasiti.2.katolici. stoljeća. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. uzašao na nebo.

Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. nadalje. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. kako smo već ustvrdili. Krista i Duha Svetoga. Liturgija se. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva.). Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. moći». Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. susretala s pitanjem prilagodbe. 6. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . ali i opasnosti. te se stvara sve veća podjela klera i laika. kosti. koji se počinju štovati i nazivati svetima. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. dijelovi odjeće i sl. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. «Crkva se. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga.3. Njihova tijela. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. trgovinama i sl. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. svećenik i sl. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. 6. Na primjer. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. 91 . a posebice u kršćanskom bogoslužju. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. No. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. 1995. katekumeni. pogani su štovali 25. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike./5. JEDIN. prosinca dan Nepobjedivog sunca. Pripravnici za krštenje. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. Velika povijest Crkve II.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. 227. sudjelo90 H. str. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. dajući im kršćansko značenje.4. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. krsne slave kod pravoslavnih Srba.

no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». JEDIN. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. Velika povijest crkve II . 285. dakle. pobačaj. ubojstvo. nepomirljiva mržnja. str. 286. Velika povijest crkve II.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. str. To su: idolatrija. Usp.94 92 93 94 Usp. kao i neki katekumen. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora.str. . JEDIN. kleveta. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. JEDIN. pijanstvo. 285. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. prisustvovati samo službi riječi. preljub. teška krađa. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. smio je. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. H. H. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. krivovjerje. shizma. Velika povijest crkve II. H.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. Zajedno s katekumenima.

Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. kako bi se objedinila praksa Crkve. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. Već krajem 2.str. JEDIN.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. Uspostavljaju se određeni blagdani. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. korizma. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. Naime. stoljeća u Aleksandriji. 300. H. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. 288. ili 40 dana posta pred Uskrs. str. Velika povijest crkve II. U ranom razdoblju Crkve. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. H. ljubavi prema bližnjima i sl. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa./5. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. Na Istoku je . Atanazije prilikom svog boravka u Rimu.5. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. 240. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. Usp. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave.95 U 4. JEDIN. siječnja. Velika povijest crkve I.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje.

godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». Od 21. Blagdan Kristovog rođenja. a zatim je preuzet i od Zapada. Od 4. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. prosinca počinje rast Sunca. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. . čudo u Kani Galilejskoj. Crkvu svoju. 3. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. 2. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. Od tada. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. dakle od 6.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. prosinca. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. Krštenje Gospodnje te. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. prosinca. Božić. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Mitre. Krist je došao spasiti sve ljude. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. ne samo Židove već i pogane. Na Bogojavljenje. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. kako bi narod odvratila od poganstva. Poklonjenje mudraca Kristu. kao što je Isusovo krštenje. prosinca. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. prosinca. Svadba u Kani Galilejskoj). Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu.

. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. Polazeći. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. jer bi to značilo nesavršenost.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. 174-175. Mjesto Mitre-pobjednika tame. odnosno došašće. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. Krist posvetitelj vremena.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. 174. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. 12). ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. ožujka. str. dakle. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. tj. ožujka. prosinca. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. stoljeću. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. kako je svijet stvoren 25. Kao i uz vrijeme Uskrsa. Vladimir Zagorac. Krist posvetitelj vremena. str.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. tj. prosinca. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8.

O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. H. Kaldejaca. i Malabarskih kršćana. stoljeću. str. i 5 stoljeća kao npr. ADAM. JEDIN. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. 29.100 Blagdani. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. KOLARIĆ. Velika povijest crkve II. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. Usp. 100 101 Usp. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J.6.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. Usp. i 5. 6. Uvod u katoličku liturgiju. Istočni kršćani.102 U tekstovima iz 4. Zagreb: Veritas. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. Apostolske konstitucije s kraja 4. A. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. godine). Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. stoljeća. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. godine) i Kalcedonu (451. Didaskalija. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. godine). 102 . koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. 289-291. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. Od 4.str. 1982.

str. str.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. GRGUREVIĆ. 205-239. Liturgika (skripta). 2005.. 1963.. T. 1961. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. 107 . Zagreb: Glas Koncila..primorska i Skendeijska. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme. A. D. 1965. 1992. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. FUNDULIS.. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. PAVKOVIĆ. 1992. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Zagreb: Prosvjeta. u danima pred Božić i Bogojavljenje. K. H. Uvod u pravoslavnu liturgiku.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. 1986.. JEDIN. za potrebe grkokatoličke crkve. Usp. 2003. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. 278.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. Kraljevo..103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. N. J. 1997. Uvod u sveto bogosluženje. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske.. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26.105 To su tri liturgije: 106 .I. Pravoslavna crkva.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. O liturgiji. 1998. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Liturgika 1. ŠMEMAN. Liturgija i život. J. Križevci: Biskupski Ordinarijat. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. na Veliki četvrtak i Veliku subotu. PAVIĆ. travnja na blagdan Svetog Marka. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi. 1999. Liturgika. 2004. Velika povijest crkve II.. WARE. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara. 106 Na hrvatskom jeziku. STANILOJE.

Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. str. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. stoljeću. 109 110 . u ponedjeljak. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). Rimska liturgija se spominje već od 4. 279.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8.. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. Velika povijest crkve II. pogotovo uskrsnuća’.109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija.108 . Nikada se ne služi subotom i nedjeljom. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. H. utorak i srijedu. stoljeća. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. stoljeću./5. kako ih imamo u 4. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova).. na Veliki ponedjeljak. Veliki četvrtak i Veliki petak.Liturgija pretposvećenih darova. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. na Blagovijesti.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. u četvrtak petoga tjedna.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . JEDIN.

se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. stoljeća.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. a latinski će tek 370. sve do 8. Abrozijanski obred 3. Mozarapski ili zapadnogotski obred . sjevernoafrički i mozarabijski. Aleksandrijska skupina 1. Kada se govori o rimskom obredu. godine potisnuti grčki jezik. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. Antiohijska skupina 1. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski). Koptski obred 2. galski. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. Rimski obred 2.

Vizantijsko bogoslovlje. Galski obred 5. 1985. .sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima..72 4. te kulminirati u srednjem vijeku. No s druge strane se događa negativno stremljenje . stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama. 144. Stoga će upravo 16.. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika.. Kragujevac: Kalenić. 111 Dž. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. str. MAJEDNORF. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije.

uz određene izmjene.. Karlo Veliki je u Rimu. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. . – 814. prigodom posjete papi Adrijanu I. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. ona još uvijek neće biti propisana. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. Pipinovog sina i nasljednika. Tako će rimska liturgija. godine od pape Pavla I.). REFORMACIJE 7. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. stoljeća. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. 781.1. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7.

koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. T. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). Od 13. J. ŠAGI – BUNIĆ. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. spasonosni efekt.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. Od 12. stoljeća. str. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu.2. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Pričest se u 12. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. Corpus Christi (Tijelovo). stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. dok se kalež vjernicima uskraćuje. To dovodi do novoga blagdana. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. 81-83. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. godine. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. .

A. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. ADAM. 36. str. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. str. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. T. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. 114 115 113 Usp. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. stoljeću. ŠAGI – BUNIĆ. 1993. Euharistija u životu crkve kroz povijest. JEDIN. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve.. Velika povijest crkve III/II. 640. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. H. 76-77. Usp.115 Također se. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. . Usp. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. Uvod u katoličku liturgiju. J. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života.

76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. Naime. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. ADAM. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. Antifonal. nastaju sada malo – pomalo i upute. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove.» A. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. 7. te koji se i danas nalaze u različitim. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. . u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. 37. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. Lekcionar i Evangelistar. Misala. 3. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. Od ranoga njezinoga nastanka. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. str. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. Od 13. Uvod u katoličku liturgiju. propisi).

Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Sine Očev. Koji sje117 118 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. Isuse Kriste. Koji oduzimaš grijehe svijeta. ADAM. Hvalimo Te. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). odnosno pjevanje psalma. slavimo Te. str. 154. primi našu molitvu. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. smiluj nam se. – 496. Bože Oče Svemogući. Kristova otajstva. ulaz). 84. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. Gospodine Bože.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. Uvod u katoličku liturgiju. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. str.118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. Gospodine Sine jedinorođeni. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. ZAGORAC. V. Usp. 1998.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. Blagoslivljamo Te. Kralju nebeski.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . kada su se grijesi ispovijedali javno. pred svima. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. U prvome. A. . klanjamo Ti se. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat.. Jaganjče Božji. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. Gospodine Bože.

smiluj nam se. ADAM. Amen. u slavi Boga Oca. Beograd: Srpska patrijaršija. Uvod u katoličku liturgiju. 2001. Jer Ti si jedini svet.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. A. str.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. Leksikon ikonografije.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno. No od 1048. str. Usp. Isuse Kriste. Usp. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Ti si jedini Gospodin. Sa Svetim Duhom. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. 241. Od 500. Časosolov.. 154. 10-12. Usp.. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. biblijska čitanja. 61-62.121 Nadalje slijede molitve dana. 120 121 . Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. Ti si jedini Svevišnji. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. jedinoga kralja. str.

svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. smiluj nam se. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Jaganjče Božji. hosana u visini. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta.122 riječi ustanovljenja. «Svet. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». 9). str. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. 59. svet Gospodin Bog sabaot. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. te anamnezu. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. 2-6).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. koji oduzimaš grijehe svijeta. Usp. koji oduzimaš grijehe svijeta. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja.. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. Jaganjče Božji. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. smiluj nam se. svet. Hosana u visini. 1978. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. Nakon pjevanja sanctusa. . prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. Svet).» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6.

Sanctusa i sl. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor).124 7. 105. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. a oko 1000. V. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. Od 13.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. 687.4. str. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu.. Imala je najprije oblik zvona. Creda. Usp. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. za vrijeme pjevanja Gloria. 84-85. godine počinje se pjevati tri puta. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. Štola (naramenica. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. palij i prsten. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. bila je prvotno svjetovni znak službe. . Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel).80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. ZAGORAC. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. Kristova otajstva. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. manipul. godine. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. Kasnije je nose đakoni. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. prezbiteri i biskupi. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata).

stoljeća. Uvod u katoličku liturgiju. 449-498. modra. ŠAŠKO. purpurnu i zlatnu. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. bijela. crvenu. Liturgijski simbolički govor. I. zelena ozna125 Usp.. str. Zagreb: Glas Koncila 2005. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. stoljeću. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. zelena. 501-502. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. Opšta crkvena istorija. str. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. početkom 13. i to: bijelu. smeđa. knjiga I.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. 83-84. kao na primjer u procesijama i sl.. 1912. ŠAŠKO. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. Liturgijski simbolički govor. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. 676685. Dalmatika. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). Usp. str. ljubičastu. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. 126 . O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. A. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. crnu. stoljeća.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. vatikansko sabora). zelenu. crna. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. ADAM. POPOVIĆ.. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. a formom je bila slična dalmatici. I.. Pluvijal (kišna kabanica.

82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. Na primjer. 40. A. Uvod u katoličku liturgiju. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. 379. pravih i nepravih. često poprima pretjerane forme. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). Liturgija je postala stvar klera. str. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. str.5. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. lateranski sabor (1215. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. ADAM. 128 . zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. Pričest je toliko opala da je IV.127 7. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. Leksikon ikonografije. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti.

Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». Od 13 st. 41 Ivan Gerson (umro 1429. Uvod u katoličku liturgiju. JEDIN. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. ADAM.).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. da bi se božansko najdublje iskusilo. 640. str.). – 1153.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. u «vrh duše». toga dana ne može umrijeti. ZAGORAC. Bernard iz Clairvauxa (1090. da ne može oslijepiti. Usp. Hildegarda iz Bingena (1098. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju. 131 . kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti.) i Elizabeta iz Schoena (1129. ne stari. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. st. – 1179. Velika povijest crkve III/II. Liturgika. V.. Kult svetaca. Usp.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. str. 76-79. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». 1969. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. H. Pored svih ovih negativnih primjera. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. Kao predstavnici spominju se iz 12. str. – 1164. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja.

H. u 13.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. nerazumljiva običnom puku. stoljeća došao iz Nizozemske (G. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. posebice seoskim potpuno zanemarivana. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. zasigurno će dati protestantska reformacija. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. str..132 Latinska misa. mistik i propovjednik pokore + 1384. posebice u bogoslužju. 132 133 A. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. – 1471. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. Grote. No ona je u mnogim sredinama. 642-643. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. JEDIN.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. . ADAM. Usp. koji je s krajem 14. str.133 No bitan naglasak na propovijedanju. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. dominikanci i franjevci.. Velika povijest crkve III/II.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva. i 14. Stoga su prosjački redovi. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka. Uvod u katoličku liturgiju. 41.

predmeti «isprazna vanjska stvar». Indulgencija). zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. Za njega su način bogoslužja.1. Držao je da se može zadržati svaki običaj. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. Godine 1517. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. P 8. – 1546. kako na cjelokupni život Crkve. Martin – (1483. tako i na liturgiju. pa tako i liturgijski. negdje radikalnije. molitve. doktor kanonskoga prava. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. crkveno ruho. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. samo po sebi ni dobro ni zlo. . njemački augustinski redovnik.). kojega Biblija izričito ne zabranjuje.

.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. otpuštati. Luther se.. zadržalo svoju valjanost. str. JEDIN. . 2004. 139 138 Usp. Euharistija u životu crkve kroz povijest. godine u Wittenbergu se. Velika povijest crkve IV. ŠAGI-BUNIĆ. završeno je. 137 Prema latinskom mittere = slati. gdje stoji napisano da je misa žrtva.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. otpust je. JEDIN. H.. Velika povijest crkve IV. T. 274. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. Velika povijest crkve IV. Dapače. 73. H. str. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.139 Usp. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. str. Usp. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku..135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik. J.» Usp. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. No od 1523. to znači latinsko bogoslužje. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. kad. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. 69-70. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. dakako. grčku i hebrejsku misu. poput molitava za mrtve. bi o njemu ovisilo. 74. H. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. 136 135 «. JEDIN. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. godine Luther piše: «Recite nam vi. odnosno služenja misa za mrtve. str.) «Formula missae». U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521.. Baalove popine. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje».

Na tome stojim. Euharistija u životu crkve kroz povijest.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. 1993. 142 143 . već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. BAINTON.. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). Martin Luther. B. Zagreb: MISL. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto.. Uvod u Teologiju. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. Usp. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. Usp. J. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. HAMMOND.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. 274. život Martina Luthera. 210.102. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. 2002. 330-331. str.. Iz mise se uklanjanja predslovlje. Luther je 1523. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». ŠAGI-BUNIĆ. T. R. kao i zajedništva samih vjernika međusobno. Osijek: Izvori. 1526. str. str. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. C. LOHSE. 2006. odnosno definiranje liturgije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). H. str. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja.143 Određeno je tako140 141 T. Za razliku od ovoga učenja.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. Drugo djelo.

E. H.). Luther je zadržao oltar. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. poput sastanaka podučavanja i sl. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. posebice prigodom Dana reformacije. .146 iz 1530. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. 15. na augsburškom saboru. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. str. ukrase. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. BAINTON. 145 146 Usp. čl.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. godine. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. Na tome stojim. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. Čl. 5. godine. 2002.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. lipnja 1530. Naj144 Usp. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. Čl. U članku 10. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon.. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Opšta istorija protestantizma. Ž. 25. Luther je i autor većine pjesama u istoj. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. 337. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. i svećeničku odjeću. Članak 14. prvi tom. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. LEONAR. 104. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. Godine 1524.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. str. R. Nadahnuta je psalmom 46. svijeće. život Martina Luthera.

ukazujući na činjenicu da biskupi. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti... «. 93. Evangelička crkva u RH. 148 . a protiv svakodnevnog služenja euharistije. str. suvremeno čitanje. str. a ne kroz vjeru. Ali Pismo nam to ne dopušta.. 147 Augsburška konfesija. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise.. 90. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. čl.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista. Stoga. Augsburška konfesija. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. 24. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve).»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. Zapravo. posvećen je misi.. suvremeno čitanje. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom.

Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. godine. No promjene u Zürichu su se događale postupno. str.)– Švicarski reformator. H. Drugi. služila se sve do 1525.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». svijećnjake. godine kao vojni kapelan.. Velika povijest crkve IV. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. Usp.2. Uklonio je oltar. JEDIN. Liturgies of the Western Church. .90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. Umro je u bitci kod Kappela 1531. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. Pjevati su se mogli samo psalmi. – 1531. 150 151 Usp. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl.). zajednička ispovijed grijeha te otpust. Philadelphia: Fortress Press. 1985. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». Slijedi zahvalna molitva. str. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. godine. lipnja 1524. 147-148. B. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. Djelovao u Zürichu. molitveni dio je izostavljen. slike. Zalagao se za jednostavnost. «Apostolsko vjerovanje» i 112. THOMSON. 135. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja.

Liturgies of the Western Church. 155 . 1986. str. niti raspela. u rujnu te na Božić. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu. Farel. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. E.1565. Opšta istorija protestantizma. U. His Life and Work. 133. str. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. B. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. prvi tom. 125-139. zahvalna molitva pastora te otpust. THOMPSON. str. William (1489. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. godine uspostavio i red bogoslužja. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu.3. Pored ostaloga. Umjesto oltara. Duhove. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi».152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. Nakon toga slijedi psalam 112. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. GABLER.. Huldrych Zwingli.. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. Usp. 8. Farel je oko 1524. LEONAR. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. dakle samo komemoracija.153 Glede značenja euharistije. 149-156. Philadelphia: Forter Press. Ž. zadržavajući samo crni akademski talar.

Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. Litrugija je zapravo bila služba riječi. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. «Gore srca») Pričest .Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. Umjesto glazbe. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice.

vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). LEITH. Godine 1548. J. 1977. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. 157 Bucer. i radio na reformaciji u Strasbourgu. Veliki Petak. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. 178-180.156 8. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. Ulmu i Kölnu. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. . Prvo. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. H. Atlanta: John Press. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. – 1552.) – Njemački teolog reformacije. str. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. Introduction to the Reformed Tradition. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog.4.. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. godine. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. Uzašašće i sl. Martin (1491. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). Na blagdane kao što je Božić.

Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. Nakon toga. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša.158 158 Usp. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». i daj mu vječitu slavu i hvalu!». Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. 167-181. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. B. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. pastor je izgovarao: «Sjećaj se. Pomolimo se». Liturgies of the Western Churc. THOMPSON. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. . str. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam.

THOMSON. Ž. prvi tom. Liturgies of the Western Church. Godine 1533. str. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. 1986. 1989. kao i za Luthera. 162 161 160 Usp. E. LEONAR. D.. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. 304. Novi Sad: Dobra Vest. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi.5. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. kako smo naglasili. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. str. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. str. Jean (1509. Istorija reformacije. Opšta istorija protestantizma.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. B. Usp. Dobra Vest. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. O. 185-224. predodređenje.-1564. ČEDVIK. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. Usp. str.161 Calvin je 1545. Osnove evanđeoske teologije 2. Novi Sad. Za Calvina.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. G. BLOESCH.. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. 93. prešao na protestantizam. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. 104..

John Calvin: A Biography. . PARKER. H. str. 155.. već sam sve uzeo iz Pisma. MILIĆ.»163 163 Usp. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. T. L. str. «Što se tiče nedjeljnih molitava. jer ih nije bilo. Prijevod teksta u: J. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). 2003. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. 41. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH.

«Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. H. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. Robert E. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. 1994. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. (ed.. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. The Complete Library of Christian Worship. 164 . Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. . zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. T. . Biblijsko propovijedanje. 16. Twenty Centuries of Christian Worship. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. No prije nego bi počela propovijed. Sina i Svetog Duha. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem.. Webber). Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. str. str. L. W. stih po stih. nebeski Oče.» H. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. ROBINSON. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. Nashville. Tennessee: Star Song Publishing group. Zagreb: Susret. 300.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. Amen. volume 2. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . 1997.

86-87. Usp. J.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. The New International Dictionary of the Christian Church. str. za spasenje svih ljudi. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. koji se. The New International Dictionary of the Christian Church. 168 Usp. Francuski. služba je bila kratka. LEITH. humanista i pjesnik. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. prilikom bla- 165 166 T. str. 126. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. protestant. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. John Calvin: A Biography. ljubljenog. zauzimajući manje od četvrt sata. PARKER. 633. H. psalama. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista.) bio je pravnik kao i Calvin. 172-178 . Nakon Calvinove smrti. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. Grand Rapids. Calvin je preveo. nakon pjevanja još jednog psalma. Clement Marot (1497. 167 Beza.-1544.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. Usp.). i. pastore i crkvu. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. Michigan: Zondervan Publishing House. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. Introduction to the Reformed Tradition. Theodor (1519.str. str. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. godine.-1605. L. i za spasenje i posvećenje naših duša. 1974. Osim pjevanja i propovijedi. H.

464-498. str.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. vjerom prima od strane vjerujućih. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. Hrvatskoj. Euharistija. Usp. Nauk hrišćanske vere. za razliku od Zwinglija. Nastanak i učvršćenje reformacije. Ž. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. WENDEL.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. Nauk hrišćanske vere. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. KALVIN. barem jednom tjedno (nedjeljom).str. KALVIN.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. str. 483. Ž. 484. godine. Usp. poglavlju govori o crkvenim sastancima.KALVIN. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. već sudjelovanje u Kristovu životu. DELIMO. Nauk hrišćanske vere. ona su oruđa i znaci. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Ž. godine174 u 22. str.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. Nauk hrišćanske vere. str. F. 170 171 Usp. 1996. Mađarskoj. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. Ž. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. Usp. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. 161.. i sl. Ž. 474. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija.KALVIN. niti materijalno primanje Kristova tijela.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. 329-355. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. .

dok je inače. 175 Heidelberški katekizam. dovoljno kratka.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. tako i kod javnih molitava. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Takvima se propovijed čini predugom. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju.175 U 23. 186. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. osim u vrijeme progonstva. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. 167. 176 . Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. str.. 2000. str. ili bar da možemo otići. Heidelberški katekizam.

Thomas (1489.anglican. godine. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. 1986. 1534. 6. Crkvena povijest 3.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. s nekoliko sitnijih promjena». http://justus. – 1665. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. THOMSON. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. Stoga je za vrijeme Henrika VIII.org/resources/bcp/Communion_1548.. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. 178 179 180 . za vrijeme vladanja Edwarda VI. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje.179 priredio je 1548. Usp.htm.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. A. propisnika o obredima i sl. veljače 2007. Cranmer. 59. pristupljeno 18.. godine. Thomas Cranmer. osnivač anglikanske crkve. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. Nadbiskup Canterburya. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. nije bio sklon liturgijskim promjenama. str. Nakon njegove smrti. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. poput brevijara. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). godine proglasio samostalnom.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. misala. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII.

THOMSON. Usp. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva. Koristio je također srednjovjekovne molitve. . Sarum liturgija. posebice liturgiju Sarum.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. U 13. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale. godine odnosno njemačku misu iz 1526. No. . prvi tom.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . godine. str. . Opšta istorija protestantizma. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu.” ili “Use of Sarum. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu.složeni sustav liturgijskih knjiga. Ž.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. Crkvena povijest 3. str.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. E.po prvi put su. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. . LEONAR. 61. A.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. posebice kod posvećenja pričesti. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. “Sarum Rite. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. 450.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury.

Ž. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. 187 .185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. LEONAR. Naime. htm. ČEDVIG. koje je Parlament izglasao 14. ostali su vjerni staroj tradiciji..187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen. Usp. E. str.anglican. Usp. đakonsko.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. travnja 1552.htm. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje. 452. str. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. godine.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». Novi Sad: Dobra vest. godine u članku 23. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje.186 U obredniku iz 1552. http://justus. 184 185 186 O. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom.veljače 2007. Usp.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. Istorija reformacije. http://justus.anglican. 1986. veljače 2007. Neki vanjski oblici bogoslužja. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. Opšta istorija protestantizma. pristupljeno 18..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. 87. prvi tom. poput svećeničkog ruha i sl. pristupljeno 18. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni».

prvi tom. lipnja. vjeroispovijedanje anglikanske crkve.). odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. – 1572. H.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. Opšta istorija protestantizma. 19-23. 456.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). govori se o jeziku bogoslužja. 189 190 . LEONAR. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. E. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. koje nemaju pastore. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. str. 28. 39 članaka vjere. pa čak i Božića. Župama. rujna i prosinca. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). Usp. Službenici su pastori. Pored ostaloga.. U članku 24. U čl. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. str. str. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. Velika povijest crkve IV. govori se o značenju Večere Gospodnje. ali ih se ne rukopolaže za službu.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. Ž. Crkve moraju biti dolično uređene. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. Uskrsa. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu.188 8.7. 339. JEDIN. 2003.

str. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik.191 Godine 1556. 340. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj. Večera Gospodnja. .) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. (3.) drugo zajedničko pjevanje psalma. pjevao bi se 103 psalam. H. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). (4.) molitva prije propovijedi. kako smo to gore naglasili). Velika povijest crkve IV. (5. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje.) zajedničko pjevanje psalma. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. (7. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. JEDIN. (2. koji su ga dijelili međusobno.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. Nakon pričesti. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. Samo su takvi mogli 191 Usp. Vjernici. zahvaljivanje za stvaranje. (6. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. Vjerovanja i Deset zapovijedi. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi.) čitanje Pisma i propovijed. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom.

koristi u liturgiji. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. Liturgies of the Western Church.193 Godine 1564. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. «Bill and Book». THOMPSON. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. B. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. čist. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. 8. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. Onima. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. uz znatne izmijene tijekom povijesti. 287-305. Puritanci su se 1584. . Od 1586. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. proširit će se kasnije američkim kontinentom. str. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao.8.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. jer bi im blagovanje bilo na osudu. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. godine Waldegravea se. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. a u Škotskoj crkvi se i danas. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order.

ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. Engleske i Irske. godine. str. propovijedanju. B. zazivati. proslavljati. 311. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). THOMPSON. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. ili prema sotonskim izmišljotinama. 1649. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. . i s obzirom na pad. osim Očenaša. poglavlje u cijelosti: «I. Liturgies of the Western Church. II. koji suvereno vlada nas svime. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. Puritansko bogoslužje. stoga Ga se mora bojati. svecima ili ikojem drugom stvorenju. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. pjevanja psalama i sl. ne anđelima. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga.-341. donosimo 21. dušom i svom snagom svojom. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. njemu jedinome.194 8. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. dobar je i čini dobro svima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). ljubiti. štovati ne možemo bez 194 Usp. iz 1647. godine u 21. Sinu i Duhu Svetome.9.

postom. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. s pomoću Njegova Duha. Moliti trebamo za zakonite stvari. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. gorljivošću. vjera. molitvu sa zahvaljivanjem. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. s razumijevanjem. V. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. ali ne i za mrtve. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. u duhu i istini. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. kojeg nalazimo u evanđelju. na poznatom jeziku IV. ako molimo na glas. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. vjerom. VI. svaki za sebe na samo. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. ljubavlju i ustrajnošću: i. sukladno Njegovoj volji. zavjetima. Molitva. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. III. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. Boga trebamo štovati posvuda. zajedno s vjerskim prisegama. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. divljenje. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. . divljenjem. s obitelji. poniznošću. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist.

engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). VIII. Glasgow: Free Presbyterian Publications. šabat. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. dan koji je posvećen Njemu. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. 2001. kršćani trebaju slaviti kao šabat. . 195 Usp. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. ne samo da se odmara od rada. i taj dan.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). moralnu. str. Westminster Confession of Faith. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. 89-95. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. i djelima milosrđa. sve do kraja svijeta. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. Prirodni je zakon.

uzimam ovaj kruh. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem.» Usp. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. dajem hvalu. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. lomim ga i dajem ga tebi. Gloria Patri. 370. Liturgies of the Western Church. THOMPSON. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. str. Čini to u znak sjećanja na njega.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. opomena. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). Određeni tradicionalni elementi poput Creda. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. B. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. .

Ovo isključuje sve mise. J. X. već sjećanje na Kristovu smrt. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. R. točka. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. H. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. i razumjeti ga.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. 1986. – 1528. točka.10... XII. Novi Sad: Dobra Vest. točka. Introduction to the Reformed tradition. 180-182. . nitko neće smatrati svećenikom. «V.. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. ESTEP. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. str. LEITH. 226227. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. žrtve.) iz 1524. Istina je neuništiva. Glede shvaćanja euharistije. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. Misa nije žrtva. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja.197 8. str. 198 W. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve.

odnosno pokajanjem za grijehe. tako što će jesti juhu ili povrće. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. Twenty Centuries of Christian Worship. 216-225. . godine. 4). 199 Usp. Kada se braća saberu. VII. Nakon propovjedi. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. neka se ne pune ni jelom ni pićem.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. The Complete Library of Christian Worship. ili što god Bog daje. volume 2. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. Prvo. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. Kol 1. a ne dvoje. 118). 3. Na sastancima treba da govori jedan. str. točka. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. VIII. točka. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. točka. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. 2 Sol 1 i 2. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. troje istovremeno. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. (Ps 86. 2 Kor 1. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I.

Rim 8. slobodnim crkvama reformacijske baštine. Istina je neuništiva. XI. 1 Iv 2. 2 Kor 2. pojedinih baptističkih crkava i sl.4. 10. poput anabaptista nisu 200 W. R. Mk 14. točka.poslušnost Rim 2. 1 Pt 2. . . kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. 2 Sol 1. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. agape. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. stoljeću. 3. 236-238. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. poput menonitske crkava. bratskih crkava. 1 Pt 1). Kad su braća i sestre na okupu. Lk 22. ESTEP. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. Baptisti. 1 Kor 11). Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. Fil 2. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. kao i istomišljenici. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. str. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26.

201 Usp. Godine 1695. str. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. .114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. volume 2. Twenty Centuries of Christian Worship. 232. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. duhovno i jednostavno. The Complete Library of Christian Worship. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik.

202 T. tijekom blagovanja Večere Gospodnje.2.1. str. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. a ne svećenik. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike.11. C. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne.11. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. odnosno svim protestantskim crkvama 8. kako smo vidjeli. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi. HAMMOND. Uvod u teologiju. 209. 8. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. .»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8.11.

H. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. IV. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. KALVIN. BOUWSMA. str. Treba 203 Ž.. odnosno uvođenja narodnoga jezika.11. .204 8. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. 306-307. W. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. Starješine. 204 Usp. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir.3. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. mire Boga s ljudima. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. str.. str. Velika povijest crkve.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. u njemu je potpuna i završava se u njemu. JEDIN. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha. J. Nauk hrišćanske vere. 490. 214-229. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju.

propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. bila uglavnom čin svećenika. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. BLOESCH. pa čak i da se ne skupljaju. koje nisu samo kratke homilije. Osnove evanđeoske teologije 2.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju.5. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. Von Ordung Gottesdiensts. G.) . da ne čitaju. ali sakrament ne može postojati bez Riječi.»206 8. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. A. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena. 35. LUTHER. Osnove evanđeoske teologije 2.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. liturgija je.4. nisu razumjeli latinski jezik. str. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. ali ne i bez Riječi. Što više. 95. str. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. 8. kako smo već ustvrdili. 12. već tumačenje biblijskih tekstova. 206 D. Tako propovijed postaje edukativnog. G. 94. odnosno poučnog karaktera. U slučaju nužde. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. BLOESCH.11. (Prijevod iz: M. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. W.11.

118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. kao npr. U pojedinim krugovima. u anabaptista. . odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi.

404-405. Vršac: Fideb. VUKAŠINOVIĆ.1. također. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije. JEDIN. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. H. a izvorno stanje ponovo uspostavi.. . Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. VATIKANSKOG 9. Velika povijest crkve IV. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. Beseda: Novi Sad. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća.» V.. a ne prave vjere.207 Sabor se. razmatrajući disciplinarnu problematiku. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. str. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. 2001.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma.208 207 Usp. načina vršenja bogoslužja. Zabranjeno je.. str. – 1563. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. 27-28. Liturgijska obnova u XX veku. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. SABORA 9. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk.

Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. Uvod u katoličku liturgiju.). «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. Sabor je 17. ADAM. . nego njeno posredovanje. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. . valjanost sakramenata i sl. 43.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. A. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. statičnosti i beživotnosti bogoslužja. str. . Z. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp. rujna 1562. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije.Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). godine proglasio dekret o misi. str. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: .120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. Usp. Povijest liturgije. PAŽIN. 33.

ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. 6. neka je izopćen.. neka je izopćen. Ako netko rekne. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. 2. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. pa da se s toga mora ukinuti. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. da misni kanon sadrži zablude. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. Ako netko rekne. ili da koristi samo primatelju. 7. ona se smatra kao relativna žrtva. . da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. da ceremonije. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. zadovoljštine i druge potrebe. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. neka je izopćen. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. neka je izopćen. str. COURT. Ako netko rekne. 306. ili da se ona po ovoj ukida. Ako netko rekne. a da nije propicijatorna. neka je izopćen. neka je izopćen. 5. Đakovo: Forum bogoslova. 1997. Ako netko rekne. 3. Ako netko rekne. kazne. za grijehe. Sakramenti. 4. Ako netko rekne.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva.

pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. Uvod u katoličku liturgiju. osim ako se izuzme povremena propovijed. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. No to se nije dogodilo. pa da ih stoga treba ukinuti. Ako netko rekne. A. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. 43. str. 8. . Što više. Euharistija u životu crkve kroz povijest. neka je izopćen. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. posebice u nedjelje i na blagdane. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. 9. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. Božja 212 213 T. neka je izopćen. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. Ako netko rekne. ADAM. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. ŠAGI-BUNIĆ. Usp.213 «Nasuprot protestanata. 318-319. str. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. Narod i dalje ništa nije razumio. neka je izopćen. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. zadržan je latinski jezik.

str. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. Papa Pio X. 65.-1914. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. Usp. kod procesija i različitih pobožnosti. Liturgijski pokret 19. Papa Pio V. str.2. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. Kristova svećenička služba. Uvod u katoličku liturgiju.216 9. 33.2.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. Usp. V. stoljeću. Povijest liturgije. 260. vatikanskom saboru. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. i 20. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. ADAM. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. (1903. . vatikanskog koncila. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. ZAGORAC. A. str. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20.1. godine. stoljeća 9.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. studenog 1903. PAŽIN.

Usp. Liturgijska obnova u XX veku. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. što su sakramentalni obredi i sl. Lambert Beauduin. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. godine pridružio Benediktincima. Usp. već od 1921. tada još uvijek latinskim jezikom. Liturgijska obnova u XX veku. što je liturgija.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. godine. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. str. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. rođen je 27. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. VUKAŠINOVIĆ. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. VUKAŠINOVIĆ. V. stupio je u 21 godini. str. U samostan Maria Laach. godine. svjetskog rata. rođen je 5. godine a zaređen za svećenika 1897. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. – 1946. 26. studenog 1874. kolovoza 1873. . Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. Nakon I. 44.). odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. rujna 1909. godine. V.

219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. 1800. kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. – 1861. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. . Oxfordski pokret. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija.). E. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. LEONAR. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. 2002.)..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. Ž. rujna 1882. kolovoza. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima.). Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. str. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. 322. U Engleskoj. – 1872. godine.2. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima. stoljeću (narodni jezik.2. Opšta istorija protestantizma. umro 16. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove. treći tom. među anglikancima se pojavljuje tzv.

kao što su to. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. Zbog toga se on 1842. episkopat.).1866. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. Time je počela druga faza njegovog životnog puta.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. liturgija. Ž. Njima se pridružuje John Henry Newman. 326329.1865. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. str. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. Ušao je u Oxfordski pokret. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. postovi i sl. E. imale Katolička i Pravoslavna crkva. Richard Hurrell Froude (1803. . kada je završio studije u Oxfordu. Umro je u Birminghamu 1890 godine. treći tom. Godine 1824. Isaac Williams (1802. bio je zaređen za svećenika u Rimu. postao je anglikanski đakon. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. imenovao kardinalom. . Opšta istorija protestantizma. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. Godine 1847. LEONAR. vjerske proslave. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. . po njegovu shvaćanju. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. između katoličanstva i liberalizma.) i drugi.1836.veljače 1801.). koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. .godine.220 220 Usp. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate.

godine. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. Ali drugog puta nema. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. prosinca 1963. . godine kao prvi službeni dokument sabora. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II. a Božji je narod gledao iz daleka.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. str. II. 9. T. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi.BUNIĆ. godine Engleski misal. ŠAGI. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. Anglokatolici tiskaju 1933.»221 221 Usp. više-manje rezervirano samo za svećenike. stoljeću. 1972. do 1965. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam.. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. 37.3.

1. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli».»222 222 A. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. . što su ga. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. braća Ćiril i Metod. Obrazloženje. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. naime hebrejski. Bili su optuženi i saslušani u Rimu.3. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. to dopuštenje.73. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. što se njima kao Bizantincima. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. ADAM. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. nije činilo neobično. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. stoljeća). Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. grčki i latinski. str. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. Uvod u katoličku liturgiju.

U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. još od 10. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. str. F. Šibenika. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. godine. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. Trogira. godine. Naime. Senja kao i svi istarski biskupi. Jeronima». ŠANJEK. ožujka 1965.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. Usp. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. Sorbonski student i pariški profesor.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. Splita. nakon čega će se. ŠANJEK. Nina. Knina. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. .. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Raba. 1996. 95. U Rimu je 1905. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. Zadra. te sinoda iz 1063. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. 81-82.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). a 1927. Osora. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. str.. pod prijetnjom izopćenja. 224 223 Usp. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». Juraj iz Slavonije (umro 1415). izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. i 1060. temeljem odluka II. F. Krka. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru.

kao služba Božja zajednice. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. Ekumenska trilogija. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. godine. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. 653-654. 2005. . godine.. godinu. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. M. Zagreb: Prometej. nakon I. KOLARIĆ. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. J. str. Ekumenska trilogija. 40-42. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. Nijemci i Francuzi.» J. za 1935. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. katoličkog liturgičara. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. KALOĐERA. dok su njihovi protivnici. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. Usp. stoljeća. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. 647-659. str. 1935. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda.225 Odluke II. svibnja 1937. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. «Grgurofobija».str. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. KOLARIĆ.. 1871. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20.

dokumenti. T. ponajprije u čitanjima. Ali drugog puta nema. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 170. 2. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. Usp.. 1985. 37. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u: Drugi Vatikanski koncil. 1993. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. 1972.»227 Sabor je. str. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. 228 . Ipak. Konstitucija o liturgiji.. str. 1. dakle. upozorenjima. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. M KIRIGIN. osim gdje postoji posebna povlastica. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. 27.. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama.228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. Do sada. ŠAGI-BUNIĆ.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. u nekim molitvama i pjesmama. str.

Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. u: Drugi vatikanski koncil. bio služitelj ili vjernik. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. psalmima.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. pjesmama kao i o činima. Konstitucija o liturgiji. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. 33). 31.»229 U konstituciji se. pripjevima. 147.2. str. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. 23-25. str.3. odnosno da vrše «ono što na njih spada». potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. . odgovorima. 230 229 Usp. U liturgijskim obredima neka svatko. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. neka se vodi briga o usklicima puka. M KIRIGIN. kretnjama i držanju tijela. čitači. 30. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. 29. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. dakle. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju.

dokumenti. Katekizam katoličke crkve. tako svi. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. 63. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. 1992. ne svi jednako. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. Koncilske teme. u kojem svatko.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. o Crkvi».3. DUDA. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom.233 9. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. 1993. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. 109.nego s drugog stajališta na drugoj razini». 307. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. 232 233 . Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. str.. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života. str. Usp. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma).»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. bio klerik bio laik. u: Drugi vatikanski koncil.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. B. bilo prinosom bilo svetom pričešću. a još manje kao nepravo – pravo.. puku. no nisu u «suodnosu manje – veće. . izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. Biblije.3.

Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. izrečenim još u 16. neka se svestranije otvore biblijske riznice. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. 33. str. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. . Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. njime su nadahnute i prožete molitve. zazivi i liturgijske pjesme.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. u: Drugi vatikanski koncil. iz njega se pjevaju psalmi. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. Rimokatolička crkva je na II.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. stoljeću. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. 2. 25.

53. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma.. «Služba liturgijskog čitanja». GELINEANU i drugi. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. 1973. str. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». Konstitucija o liturgiji.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. Đ.. . već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. vjernošću i molitvom. M. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas».237 Do II. br. 165. rezultiralo je angažiranjem laika. 238 Usp. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. 165. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji. ne samo kao pukog liturgijskog obreda. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. str. 2/95. 219. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. GELINEANU i drugi. J. 236 237 Usp. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. str. str. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. KIRIGIN. vatikanskog sabora.. HRANIĆ.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

220. Konstitucija o liturgiji. krizme.240 «U liturgiji. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. M.»239 Propovijedanje. Konstitucija o liturgiji. naime. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. i to pod vidikom koji je ondje uključen.»241 9.4. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. propovijed je dio svetog obreda. uz to još na nerazumljivom jeziku. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. dakle. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. 240 241 . Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života.3. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. sprovoda i sl. vjenčanja. ona je dio same liturgije. Homilija se veoma preporučuje. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. osim zbog teških razloga. u: Drugi vatikanski koncil. 33. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. Neka se to nikako ne propušta. 220. str. str. moralne i ine teme. pa narod molitveno. KIRIGIN. Pisma.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. budući ih je predvodio samo svećenik. M. str. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. Usp. KIRIGIN.

No. za one koji s vlašću nama upravljaju. vatikanskom saboru. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. dok će na Zapadu. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. ili Gospodine usliši nas i sl. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. istu moći predvoditi i vjernici laici. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. za one koje tište razne nevolje. a manje molitelj.4. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. 35.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. odnosno molitvu vjernika. u: Drugi vatikanski koncil. 1995.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. 9. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. str. Usp. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. «53. . Sveopće molitve vjernika I.

križ (bez raspela) i sl. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava.. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu.244 evangeličkih. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. London: SPCK.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. vatikanskog koncila. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. 1988. New York: The Church Hymnal Corporation. 1980.). Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl. The Book of Occasional Services. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. . 245 The alternative Service Book 1980. 247 Usp.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. štole i sl.

9.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. Gart House je 1989.249 Utjecaj II. a Roy Pearson je 1990. The Book of Common Order. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. . godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. 1. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje.4. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. volume 3. organizirana je. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. 10-11. 1979. The Renewal of Sunday Worship. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. poput litanija. Edinburgh: The Saint Andrew Press. za pastore i laičke vođe). Godine 1989. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. 249 The Complete Library of Christian Worship. str. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. responzijalnih molitava. godine te ista knjiga iz 1994. posebice među američkim baptistima. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl.

25.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. str. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. lektor odnosno čitač. lectio «čitanje». Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. A. The Complete Library of Christian Worship. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom.). (ed. Tennessee: Star Song Publishing group. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. 252 Usp.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. volume 3. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. B ili C. od prve biblijske knjige. godinu B i godinu C. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. 330-331. i godina II. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. Robert E./2007 liturgijska je godina C. u: Drugi vatikanski koncil.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. Liturgijska godina. lat. Nashville. str.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar. Webber). lectionarium «knjiga čitanja». Odatle i liturgijski službenik. 33.252 U liturgijskim promjenama II. vatikanskoga sabora. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 1993. The Renewal of Sunday Worship. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I.. .

Usp. 609-643. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. Morehouse MP Publishing. Pjesmarica Božjega naroda. 1033-1095. New York: Oxford University Press. posebice oko Božića. 17. PERHAM. str. J.. 1990. Book of Common Order. 255 256 Usp. Usp. 1997. te iz evanđelja. 324-327.. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. str. božićnom vremenu.. Book of Common Worship. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. 110-121. The Ceremoniest of the Church. M. Godine 1983. 1981. HATCHETT. New York: The Seabury Press. G. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). 590-591. U godini A čita se evanđelje po Mateju.255 reformirani. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja.254 luterani. 1993... str. 257 . Ivanovo evanđelje čita se svake godine. U radne 254 Usp. str. MICHNO. M. Edinburgh: Saint Andrew Press. Kentucky: Westminster/John Know Press. U adventu. Lousville. Celebrate the Christian Story. str.256 prezbiterijanci. London: Holy Trinity Church. korizme i Uskrsa kao i u godini B. D. 1998. 888-1001. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. The Book of Common Prayer. str. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). 295-326. A Priest’s Handbook. Commentary on the American Prayer Book.. 1994. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. čitanje iz apostolskih poslanica. 258 Usp. za Uskrs Ivanovo evanđelje.

D. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma. G.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. 138. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. lekcionar ima i prednosti: . Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. Međutim. 1993.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. . Lekcionar ima mane i prednosti. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju. Mali liturgijski leksikon. BLOESCH. Osnove evanđeoske teologije 2. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. u pravilu se čita i određeni psalam. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. . 101. str. str. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. 260 259 Usp. a druge prenaglase. R. Pored tri liturgijska čitanja. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. smrti i uskrsnuća. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. Svaki formalizam može biti negativan. BERGER.

str. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). KERN. 13.261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. Book of Common Worship.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. himnografija i heortologija. Sada je narod..262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. 611-783. Liturgika. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). K. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. Usp. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige. vjernici drugi. Calvin je uredio pjesmaricu psalama.Časopis Pravoslavne eparhije sremske. 1997. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. 261 Usp. 262 . Ova je praksa i ranije bila poznata. str. no uglavnom je bila pridržana zboru. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). kako na Zapadu tako i na Istoku.

.

sveta sedmica. krštenje. poput evangeličkih crkava u svijetu. . Stara i Nova godina. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. vjera. po reformatoru Martinu Lutheru). nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. nedjelje i Gospodnji blagdani). nedjelje kroz godinu. sprovod. Presveto Trojstvo). te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. crkva. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. jest liturgijska crkva.BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. Božić. Uzašašće. Bogojavljenje). BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. Uz svako liturgijsko razdoblje. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. 1981. uskrsno vrijeme – Uskrs. prigodne.1. Duhovi.

. npr. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. Reformatorstvo je.htm. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne.-143. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita.» A. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’.-82. bijele u skandinavskim zemljama.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te). odnosno primljena u luteranstvu. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha. Božjih zapovijedi. pristupljeno 9..».. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem. veljače 2007. Uvod u katoličku liturgiju. odnosno rimske običaje. kako se prema Bogu treba odnositi. B i C liturgijsku godinu. «Tzv. ADAM.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. tj. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. odnosno lekcionar za A. 266 . Talari mogu biti i druge boje. st. O liturgijskim bojama vidi više na str. te na blagdane. dogležnjica. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). str.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. http://www. duga haljina evangeličkog svećenika. Beffchen) koje označavaju 10. 85.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. 80.. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena. 139.evangelickacrkva-zagreb.

Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. Kako bijaše na početku. Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. do vijeka Amen». raspelo i otvorena Biblija. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. ima i svoje liturgijsko značenje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. Amen». nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». i od vijeka. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. svim ljudima dobre volje. tako i sada i u vijeke. . kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». Svećenik naviješta oproštenje grijeha. moleći molitvu pokajanja. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. obično nekim prikladnim biblijskim stihom. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu.267 Nedjeljama. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». koja se naziva oltarska slika. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Naime. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci.

148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. svećenik moli veliku molitvu. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. starce i osamljene zdrave i bolesne. Usp. narod pjeva treću pjesmu. izgovarajući Aronov blagoslov. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Okrenut oltaru. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. Pjesmarica Božjega naroda. Narod odgovara: «Amen».268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. druge crkvene općine. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. (pretisak iz 1902. 268 Usp. 225 do 237. 269 . Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». str. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. svakog pojedinca. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta.).. udovce i udovice. okrenut narodu. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». kao i za mir u svijetu. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. 66-67. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. Evangelički katekizam. završavajući s: «Riječ Božja je istina. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. str. Narod odgovara: «Amen». 1993. Svećenik. U nju uključuje cijelu općinu. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. djecu i mlade. žive i one na samrti.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. ova pjesmarica sadrži i molitve. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. 4. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. v. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. duhovski ciklus. D. Narod odgovara: i s duhom tvojim. 5. Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. koji po D. molitve u molitvenim knjižicama. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. 12. Samuel Palumbiny. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. 11. 10. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. 7. božićni ciklus. Štefan Leška. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). 02. Jeremiaš Lednicky. 6.. Velika Molitva koja se završava s Očenašem. Antifona. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). 3. Adam Plintovic. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. Gašpar Motešicky i dr. praznični i sl. 2007. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. slovački narod». homilije i sl. Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. uskrsni ciklus. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. SAJAK. A to je bila velika sreća za evangelički a. Propovijed. Himnus (pjesma prije propovijedi). Apostolsko vjerovanje. 13. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). svim ljudima dobre volje. Pjevanje evanđelja. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). Molitva dana (kolekta). introitous = ulazak. 276 Lat. Narod odgovara: i na zemlji mir.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. 8. Aronov blagoslov. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. Pjesma (prvi stih). Jan Blaisus st. 15. Pjesma za milost.276 2. 9. ili sviraju orgulje. 14. Završna molitva. . Amen.Jakobei). Introit. i ml. Osim pjesama.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

Amen». Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. 1988. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. U crkvama se. križa i sl. Duhove. bijelu košulju i crnu kravatu. Zidovi crkava su čisti. biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. 284 . Istentiszteleti rendtartás. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. križa i sl. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya.2. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. 283 Istentiszteleti rendtartás. najbližu nedjelju 31.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja.2. bez slika. 10. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. na Uskrs. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). 1985. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik».

Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. Kod služenja Večere Gospodnje. te molitva pokajanja. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . nas prenio u vječno slavlje? 4. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. te druga glavna pjesma. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Iza toga se daju obavijesti. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. Obećavate li.

Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. . Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. Obrednik sadrži jutarnju. P. Knjiga zajedničkih molitava. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas».286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. str. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj.. 125-135.2.3. Oca i Sina i Duha Svetoga».285 10. Forum. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. O reformatskoj crkvi. str. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. 2003. Novi Sad: J. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. 1921. KIŠ.. 2005. večernju i euharistijsku službu. molitva Očenaš. a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». Aronov blagoslov. 125-135. godine.

ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. slobodna. Duhovi. Narod odgovara: «Amen». Preobraženje. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. i prikloni srca naša zakonu svome».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. đakoni i pastori. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. Službu riječi mogu obavljati lektori. Spasovo. korizma. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. vjenčanja). đakoni i pastori. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici. konfirmacije. Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. Dan reformacije i sl. ljubičasta (advent.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista.). Uskrs. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. crvena (Duhovi. Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). sprovod). . Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. a vjernici mole vlastitim riječima. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). službe krštenja.

nakon čega vjernici sjede. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). i upiši sve svoje zakone u srca naša». Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. str. Nakon toga slijede kratke obavijesti. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. te se pjeva zajednička pjesma. 1990. 1994. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. Usp.New York: Oxford University Press. 292 293 . Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. 73-84. Book of Common Order. Lousville. Kentucky: Westminster/John Know Press. smiluj nam se. Edinburgh: Saint Andrew Press. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. 290 291 289 The Book of Common Prayer. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. str. 1993. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja.289 Slijedi molitva pastora. 47. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. Knjiga zajedničkih molitava. Book of Common Worship.

niti svoje bližnje kao same sebe. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). 1 Iv 1. na slavu tvog svetog Imena. Heb. sve želje znane i sve tajne otkrivene. Gospodinu našem. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. Po Kristu. Amen. 8. Amen. 14. Pastor moli: Svemogući Bože. oprostio vam grijehe vaše. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. Poradi sina svojega Isusa Krista. Amen. djelom i propustom. riječju. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. 4.9. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. 29-31. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. Amen.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. po Isusu Kristu. mišlju. Gospodinu našemu. očisti nam misli srca. smiluj nam se i oprosti nam. pred tobom su sva srca otvorena. 16. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. . sada i dovijeka. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

495-496. veljače 2007. Usp. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. E-mail upućen Jasminu Miliću. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. postoje i tjedni sastanci (tzv. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. str. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. Ekumenska trilogija. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. 8. te pastorovom blagoslovnom molitvom. 301 Obrednik Baptističke crkve. 1999. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. . starješine i đakoni. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja.»300 Rukopolažu se pastori. J KOLARIĆ. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. prikupljanjem milodara. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. KNEŽEVIĆ. Pojedini pastori prilikom krštenja. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”).. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije.

pjesme duhovne. Ovdje smo dali osnovne naglaske. Pjesme duhovne. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. službu ordinacije pastora. službu dana Gospodnjega. ali nikako novorođenčad). samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. službu prinošenja djeteta. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. 1998. službu vjenčanja. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. . To mogu biti i starija djeca. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. 1966. službu sahrane. a koje su se u prošlosti više isticale. službu krštenja. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. Duhovne pjesme.303 i druge. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. Savez baptističkih crkava u RH. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. Zagreb. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. uglavnom prevedene s engleskog.

službu dana Gospodnjega. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. službu prinošenja djeteta.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. stoljeća. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). počevši s Agnezom Ozman. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. službu krštenja. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. službu vjenčanja. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. 1999. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj.4. službu ordinacije pastora. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. U toj su školi studenti. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. i početkom 20. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. službu sahrane. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. . propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. SAD). 10. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove.

. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. psalmi.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. 1 Tim 2. korusi. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. starije i suvremene gospel pjesme.) to slavljenje može trajati kraće ili duže. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. U nekim je crkvama 306 S. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. pa i u organiziranju bogoslužja. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. str. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. 8). JAMBREK. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. 18). Zagreb: Bogoslovni institut. pjevanje biblijskih stihova. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. 2003.-272. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. primjerice: tradicionalne himne. pljeskat će rukama (Ps 47 1). ne može se govoriti o jednom. 2. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9.. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. Prvi. 271. uniformiranom bogoslužju.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju.

potrebom izlječenja i sl. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. 1991. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. 310 Usp. utjeha. JAMBREK. . ljubav. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. Pjesmarica.308 Iz tiska je 2006. 16. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. poslanje djece Božje. Chorusi. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. Daruvar: Logos. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. pentekostne pjesme. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. evangelizacija. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. predanost. radost spasenja. bilo da se radi o obraćenju. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. S. molitva. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. trpljenje. Pjevajmo Gospodinu. 206. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). Zagreb: EPC “Radosna vijest”. težnja za nebom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. hvala i veličanje Boga. uzdanje. 2002. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. veljače 2007.

Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. Karizmatske crkve. Nakon slavljenja slijedi propovijed. 16. Uskrs i Duhove. muškarci muškarcima). Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. poput Save311 Usp. Crkva cjelovitog evanđelja i sl. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. veljače 2007.170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. S. a zatim molitva i slavljenje. 312 .) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. koja uobičajeno traje oko 45 minuta. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. čitač(i) Svetog pisma. JAMBREK. Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Od blagdana slave Božić. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. Savez crkava Riječ Života.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice.

u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. 8-10). Adventus = dolazak). stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. 75-76. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. 1992. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20.. Nastala je u Americi.. te svetkovanje subote kao sedmoga dana. 314 315 . Adventistički crkveni priručnik.. 2001.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. Usp. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. stoljeća. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. Zagreb: Znaci vremena. 249-266. str.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. godine. Godine 1861.. 10. u prvoj polovici 19.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20. subotu.5.

316 Kršćanske himne. Zagreb: Znaci vremena. 1995.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. himne Isusu Kristu. .

187-259. Adventisti. Što adventisti vjeruju. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. već prikladno civilno odijelo. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. molitve i litanije za određene prigode..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. 1995. poslušnost i služba Bogu. jedni drugima peru noge. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. život kršćanina. prigodne pjesme. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. blagoslivljanje doma. 203. početak gradnje. preuzimanje novog okruga. kršćanski dom. Uskrsa i sl. krštenje.318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. 317 Priručnik za propovjednike. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. radosna vijest. Što adventisti vjeruju. posvećenje djeteta.. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. posvetu molitvenog doma. odnosno svaka tri mjeseca. str. str. 196-197. 318 319 ... Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. Gospodnju večeru. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. Ona je više od puke uspomene. Usp.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred. molitvu za bolesne i vjenčanje. str. pogreb. Biblija.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Ne rabi se liturgijska odjeća. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava.). po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima).

nakon smrti Johna Wesleya.6. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. grupe za slavljenje. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. stoljeću nastala u Engleskoj. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. No.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija)..met0odisti. No. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju.»321 No u svijetu. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. pored svog zanimanja u svijetu.. grupe seniora. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. John Wesley. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). imaju i sposobnost propovijedanja. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. godine.hr/ 321 . priredio je 1874. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba.

H. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma.). Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. Jedna povijest crkve. 324 E. da ulaze među najbolje što su ikada napisane. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. George Whitefield (1714.. str. . H. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. u blizini Bristola. ali i po kućama i na otvorenom. 415-434. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku.000. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. Zagreb: Kristova crkva Betanija.000 propovjedi. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. ima ih preko 6. BROADBENT. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. str. John Wesley je. 295. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. THOMPSON. Brat Johna Wesleya. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. BROADBENT. Jedna povijest crkve. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. ali je imao puni udio u njegovom radu. 297. Liturgies of the Western Church. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. – 1770. Propovijedao je po crkvama. 1989.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. koja su taknuta Duhom Božjim. Naime.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji.» E.»324 322 323 Usp. str. B. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu.

krštenje. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. Philadelphia: The Westminster Press. sprovod.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. metodisti su 1938. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. svetu pričest. omladinski sat. vjenčanje i za sprovod. Usp. molitveni sat. The Worshipbook. 62. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. uskrsni post (korizmu). konfirmaciju. nedjeljnu školu. str.. Novu Godinu. Prije II. 1938. U Makedoniji je. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. dječji sat. advent. Slavopoj. rukopolaganje za đakona i starješinu.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. trezvenjački sat. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. štole i sl. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. Usp.-64. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. na makedonskom jeziku. Uskrs. zbirka duhovnih pjesama. . i obrede za: primanje u članstvo crkve.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. kako smo rekli. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). Božić. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. 1972. Novi Sad: Metodistička crkva. zbirka duhovnih pesama. vjenčanje. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. Pastori.

Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. Poje- . slobodnih protestantskih crkava. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. bez propisanih molitava.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. Kako smo vidjeli. on je bio različit. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. to su sljedbenici tzv. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. pa sve do naših dana. prve kršćanske Crkve. liturgijske odjeće i sl. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja.

slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. jedno za drugim. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. smirenost i tišina. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. no on je i naš Kralj). od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj.. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. slobodno bogoslužje. London: Routledge and Kegan Paul. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. Međutim. slobodno bogoslužje. dopunjavanje. crkve koje prakticiraju tzv. posebice pentekostne i karizmatske crkve. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. radosni328 Usp. 78. K. str. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. 1964. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. Uzajamno upoznavanje. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). glasnoj molitvi i sl. s druge strane. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. Mnogi anglikanci. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. . BARTH. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv.328 No. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. God Here and Now.

obavljana u redu i disciplini. bogatija. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom.

.

1993. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. 1994. 1988. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1999. Book of Common Order. Kentucky: Westminster/John Know Press. 1998.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Zagreb: Glas Koncila. 1882. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Book of Common Worship. 2001. Budimpešta. Časosolov. 1978 Cithara Sanctorum. Lousville. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Beograd: Srpska patrijaršija. 1983. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). . Bratislava. 1996. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Edinburgh: Saint Andrew Press. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni).

Daruvar: Logos. Pjesme spasenja. 2000. Istentiszteleti rendtartás. Evanjelicky spevnik. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Obrednik Baptističke crkve. Zagreb: Znaci vremena. 2003. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Knjiga zajedničkih molitava. 1995. 1985. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. 206. v. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Pjesmarica. Pjevajmo Gospodinu. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. 1981. Evangelická cirkev a. 2002. 1921. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. 1991. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Pjesmarica Božjeg naroda. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. . Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. 1966. na Slovensku. Kršćanske himne. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. 1995. Énekesköny. Evangelicky zpevnik. 1999. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva.

zbirka duhovnih pesama. Uvod u katoličku liturgiju. The Book of Common Order. . Beograd: Sveti arhijerejski sinod. New York: The Church Hymnal Corporation. Philadelphia: The Westminster Press. 1986. Služebnik. Edinburgh: The Saint Andrew Press. 1980. H. život Martina Luthera. 1988. 1964. Zagreb: MISL. Na tome stojim. Novi Sad: Metodistička crkva. The alternative Service Book 1980. Ostala literatura Adam. London: SPCK. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. Karl.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. 1933. Ronald. 1998. The Worshipbook. 1990. 1938. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. Augsburška konfesija. The Book of Occasional Services. The Book of Common Prayer. Evangelička crkva u RH. 1972. 1979.New York: Oxford University Press. Bainton. suvremeno čitanje. Savez baptističkih crkava u RH. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sveopće molitve vjernika I. God Here and Now. 2002... pjesme duhovne. 1995. Zagreb. Živa voda. London: Routledge and Kegan Paul. Adolf. Barth.

1989.. Carson. Biblijski priručnik. Zagreb: Duhovna stvarnost. Biblijski leksikon. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Nastanak i učvršćenje reformacije. Oven. Istorija reformacije. A Sixteenth Century Portrait. . 1997. Mali liturgijski leksikon. 1989. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Novi sad: Dobra Vest. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. Sremski Karlovci. o Crkvi». Worship: Adoration and Action. Broadbent. Osnove evanđeoske teologije 2. E. Court. 1993. Đakovo: Forum bogoslova. Novi Sad: Dobra Vest. Rupert. 1993. 1998. 1993. Michigan: Baker Book House. 1999. Jedna povijest crkve. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 1993. Sjeme je riječ Božja. Čedvig. 1993. D. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bouwsma William j. H. Vrnjačka Banja. Delimo.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.. 1986. Bloesch. New York..A. John Calvin. u: Drugi vatikanski koncil. Donald. Trebinje. 1988. Dela apostolska. 1984. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Oxford: Oxford University Press. Franz. Grand Rapids. dokumenti. Duda. Sakramenti. 1989. Žan. Bonaventura.

. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. 2004. Philadelphia: Forter Press. Fant. Hammond. France. Gnilka. 1985. R. T. Clyde.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. Daruvar: Logos. Gelineanu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.). Kršćanska sadašnjost. R. 1986. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. W. Nedeljko.. Joanis. Donald. Nashville: Thomas Nelson. E. Fundulis. Evanđelje po Mateju. Huldrych Zwingli. T. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Osijek: Izvori. Guthrie. Istina je neuništiva. J... Uvod u Teologiju. 1997. 2000. 1993. Uvod u pravoslavnu liturgiku.. 1993. Joachim. His Life and Work. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. i drugi. Uvod u sveto bogosluženje.C. 165.. Liturgika 1. 2003. Estep. Novi Sad: Dobra Vest. 1975. Grgurević. (pretisak iz 1902. 1986. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Daruvar: Logos. Zagreb: Duhovna stvarnost. Gabler. . str. 1999. Bonhoeffer: Worldly Preaching. Teologija Novoga zavjeta. Evangelički katekizam. Ulrich. 1973. Pastoralne poslanice. Prag. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Kraljevo. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. 1997. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke.

godinu. New York: The Seabury Press. br. Horak. Josip. «Služba liturgijskog čitanja». 2004. 1995. Hubert. Kršćanska sadašnjost. Baptisti. Velika povijest crkve II. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Jedin. Hubert. Hubert. Heatchett. Hubert. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Marion J. 1980.. Jambrek. Crkveni sabori. povijest i načela vjerovanja. Jedin. 1972. Kalođera. 1996. za 1935. Velika povijest crkve I.str. Commentary on the American Prayer Book. 2/95. Žan. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Jedin. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2000. «Grgurofobija». 40-42. 2003. Zagreb. Velika povijest crkve III/II. Nauk hrišćanske vere. Zagreb: Duhovna stvarnost.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jedin. Marko. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. Kalvin. Hranić. 1993. 1989. Velika povijest crkve IV. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića.. Zagreb: Bogoslovni institut. . 1981. Đuro. Hubert. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. 1935. Jedin. Stanko.

Emil. 2005. 1990. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Ekumenska trilogija. u: Drugi Vatikanski koncil. Opšta istorija protestantizma. VA: John Know Press. Kolarić. 1997.. P. Zagreb: Mozaik knjiga. Ž. 1985. Hans – Joachim. O reformatskoj crkvi. himnografija i heortologija. 2005. Leksikon ikonografije. Istočni kršćani. Kraus. 1971. Liturgika.. Kiprijan. 1982. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 2006. Richmond.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. Kiš. John. Juraj. Konstitucija o liturgiji. 1993. Introduction to the Reformed Tradition. Forum. Martin. Nandor. Novi Sad: J. Kirigin. Riječnik biblijske teologije. prvi tom i drugi tom. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Zagreb: Prometej. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Martin Luther. The Threat and the Power. Kolarić. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Xavier. Lohse. 1980. Leonar. 1977. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Leon-Dufour. Zagreb: Veritas. Juraj. Kronika kršćanstva. H. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Leith. 1998. Atlanta: John Press. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. . dokumenti. 2002. Bernhard.

Misionarski i duhovni centar. Dennis G. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Pavković. O liturgiji. Martin. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Ivan Krstitelj. Zvonko.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. Leon. Majendorf. 1985. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Pavić. 1963. Beograd: Trojeručica. L. Jasmin. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). 2002. Perham. T. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Povijest liturgije. P. 1975. Kragujevac: Kalenić. Grand Rapids. Opšta istorija protestantizma. A Priest’s Handbook. H. 1997. Celebrate the Christian Story. tumačenje evanđelja po Ivanu. Eduard. Pažin. 1989. Džon. Worship in the Early Church. Milić. Liturgika. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Ralph. Moris. Vizantijsko bogoslovlje. (skripta za internu upotrebu slušača). London: Holy Trinity Church. Morehouse MP Publishing. Daruvar: Logos. Juraj. Liturgika (skripta). 1997. 1998. 1961. 1986. Philadelphia: The Westminster Press. The Ceremoniest of the Church. . John Calvin: A Biography. Michael. Michigan: eerdmans. 1997. treći tom. Beograd: Pravoslavlje. 2003. Parker. 1988 Michno. Ivan. Svet Novoga zaveta.

Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Rebić. Adalbert. 1987. Frank. Tomislav. Robinson. 1992. Jevsevije. 1998. Richard. . Povijest kršćanske literature I. Efežanima. Stagg.. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Ali drugog puta nema. Zagreb: Susret. Uvod u kršćansku teologiju. R. Dimitrije. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1997. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Šagi – Bunić. Tomislav. Biblijske starine. 1912. Opšta crkvena istorija. Biblijsko propovijedanje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Maruševec: ATF. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1972. Staniloje. Karl i Vorgrimler. 1984.. Teološki rječnik. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Novi Sad: Dobra Vest. Haddon W. Rice. John. 1995. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. 2004. 1997.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. Priručnik za propovjednike. Daruvar: Logos. Šagi – Bunić. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. knjiga I. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. 1965. 1987. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. W. Rahner. 1992. Stott. Tomislav. Šagi – Bunić. Teologija Novoga zavjeta. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji.

Šmeman. The Renewal of Sunday Worship. 1963.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. 2001. 1985 Trideset i devet članaka vjere. 1993. volume 3. Vukašinović. New York: Harper and Brothers. Webber). Šaško. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Underhill. Philadelphia: Fortress Press. 2005. Aleksandar. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Ivan. Liturgija i život. volume 2. Robert E.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. . Zagreb: Glas Koncila. The Complete Library of Christian Worship. 1992. Alan. Michigan: Zondervan Publishing House. 1996. Što adventisti vjeruju. Robert E. 2001.. 1986. Worship. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Nashville.primorska i Skenderijska. 1994. The New International Dictionary of the Christian Church. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Webber). Vršac: Fideb. Bard. (ed. Beseda: Novi Sad. Crkvena povijest III. Zagreb: Znaci vremena. Tennessee: Star Song Publishing group. Franjo. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . Grand Rapids. Evelyn. Vladimir. The Complete Library of Christian Worship. 2003. Liturgijska obnova u XX veku. Liturgies of the Western Church. Tennessee: Star Song Publishing group. Thompson.. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. 1974. Twenty Centuries of Christian Worship.. Thomson. (ed. Liturgijski simbolički govor. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Nashville.

Liturgika. . http://www. pristupljeno 9. 1989. 1998. Zagreb: Prosvjeta. Vladimir. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagorac. INTERNET http://www. Wine and Bread.htm.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. 1992 Wendel. Valley Forge: Judson Press. pristupljeno 8. Krist. Willimon. William. Vladimir. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.hr/. Kristova svećenička služba. pristupljeno 18.veljače 2007. Westminster Confession of Faith.org/nauk.metodisti. 1969. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. 1997.htm. http://www.evangelickacrkva-zagreb. Francois. Zagorac. veljače 2007. 2005. veljače 2007. pristupljeno 18. 1996. Word. Robert. Water. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Vladimir. Publishers (bez godine izdanja). 2001. Pravoslavna crkva.anglican.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. Zagorac. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Webber. Zagorac.katolici. H. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kristova otajstva. Vladimir. veljače 2007.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. Timothy.php?action=c_vidi&id=2996. Worship is a Verb. posvetitelj vremena. New York and Evanston: Harper & Row. E. http://justus.

pristupljeno 18. veljače 2007 Sajak. pristupljeno 18. Ruben. veljače.anglican.org/resources/bcp/1552/BCP_1552.anglican.htm. 25. Dušan. 2007 . http://justus. htm. 16. veljače 2007. veljače 2007.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. 8. Stanko. veljače 2007. Knežević. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek.org/resources/bcp/Communion_ 1548. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.

Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. Mihaela Kuzmiča. sc.Jasmin Milić rođen je 28. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. ožujka 1995. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. Od 1993.1918. 2005. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. sina Mihaela i kćer Ivanu. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. rođenom Arvaj. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. dr.. prosinca 1969. sc. . godine te za seniora 31. Oženjen je suprugom Tamarom. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. do 1998. Od akademske 2004. vjerovanja i djelovanja). Davorina Peterlina. Bosna i Hercegovina. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. s kojom ima dvoje djece. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. godine u Bijeljini. Tko je bio Jean Calvin. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. . dr. godine te 1997. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost)./2005. godine.1918. siječnja 1999.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->