Milic - Povijesni Pregled Liturgije

Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

.Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007.

.

........................... Jeruzalemski hram . Bogoslužje ......................................................................5.......4..................................... 18 1.............................................................................................................. Sinagoga .........................................3...................4...................2..........Starozavjetni liturgijski kalendar .... 16 1...... Kovčeg saveza ...........2... 24 2.................................................................. 28 2................... 13 1....5...... 22 2................................. 30 3................................................... 19 2......... 19 2.................................1.....................................2........................................ Svećenstvo ....................3.....................................................................................................3.................................. OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ..................... 26 2....... Bogoštovlje ..... Bogoslužje prije pada u grijeh ........ Služba ....... Sveti šator ..SADRŽAJ PREDGOVOR .................................................................................................................................................... 15 1.................1............... ISUS I BOGOSLUŽJE ..... 19 2......... 17 1................ BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU ... Bogoštovne djelatnosti................... 19 2......................................................6........5.............. 20 2.............................................................................................5. Bogoslužje nakon pada u grijeh .............. 33 ......1.................. 21 2... 9 UVOD.......... Liturgija.

.......3................1.............................. 61 6...... 55 6................................ Apologija sv........ 62 6.........................2..... 59 6.............. 47 5......1.. 65 6.....POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ....... Didache ..................................................... RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME. Ignacijevi spisi ........ Nedjelja – Dan Gospodnji .... 49 5................... Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu .. 56 6................................................... 55 6...........................1.....................3..3...... 57 6..................................................... Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ..................1................................. 68 . Sloboda kršćanstva .........1............ Molitva – liturgijski obrasci .. 64 6...1........... 37 4....... Bogoštovna mjesta...........1............... 50 5.4..... 38 4....2................... 49 5. 58 6.................2............ Liturgija katekumena i liturgija vjernih .............2..1...... Teološki utjecaj na liturgiju.................................. LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA.............. Oblikovanje liturgijskog kalendara......... Atanazijevo vjeroispovjedanje. Justina .....................4.................. Lomljenje kruha – euharistija .................... 37 4................................................1. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ................................... 45 5...... 56 6.... 42 4.......... 44 4............................................................................. 47 5.. Liturgijska vjeroispovijedanja.....................5...1................ 43 4.. Propovijedanje i naučavanje ...............1......5............ 51 6............ Apostolsko vjerovanje .4......................... Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog .......................... Liturgijske stranputice ...................1....1.3...1........ 39 4..........1.............................................2.................................................2........... Klementova poslanica Korinćanima .1.. Rani liturgijski teološki obrasci ..............1.......3........4....................1.............1............

...... PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA........... 95 8....1.........................Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7...9.......................6. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij .............. 107 8................ Anglikanska crkva.................... 115 8............ Razvoj euharistijske teologije i prakse .... 74 7.....3................................11................ Urlich Zwingli ........................11....................................... Anabaptisti i baptisti ................................ Martin Luther ........................ Struktura liturgije – himne i molitve . 92 8.. RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE .....5..................................... William Farel.......... 119 9.................5......................... Puritanci .....................7............ Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama .......................4..... 90 8........2........................................................ 85 8.................4......1............ 101 8.......2..... VATIKANSKOG SABORA ...........11..................................... 93 8....... 76 7.......10...... 119 9........... i 20....... 73 7..................................................................... Sudjelovanje vjernika u bogoslužju . stoljeća... 117 8..... 82 8........ 106 8........ 115 8.......3....................................1. 104 8..........................3.. Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje .......... Liturgijski pokret 19.................... Propovijed .. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora ........... 85 8........4..... Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije .............. Martin Bucer...... 80 7.................................... 73 7..........................1......11..........8...............2..... Predreformacijsko stanje ................. Odbacivanje posredničke svećeničke službe......................................... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II..................... John Knox ...... 115 8........ Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja ......................... Karolinška obnova ............................................................................................................................................ 123 .............5................................................ Jean Calvin .... 116 8...11.................2................................ 117 9...... 110 8..................................11...............................

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam. 1 pitanje. .

.

koji je želio suzbiti svaku religioznost. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. 2 . poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. Međutim. Bog tvoj. obožava. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. Nemoj imati drugih bogova osim mene. 2-3). i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja.» (Izl 20. proslavlja. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. kraljevima…) i sl. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. Komunizam. drugome čovjeku (faraonima. iz kuće ropstva.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu.

ili dolje na zemlji. 4-6). već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. Jahve. 23). to jest kroz svoje tijelo.» (Heb 10. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. svi će štovatelji likova biti osramoćeni. štovanje drugih «bogova». (Iv 4. 19-20). Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle. u Židova. jer Otac takve klanjaoce želi».. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo.. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. Ne klanjaj im se niti im služi. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. 9-11. izrađivači njihovi više od bilo koga. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.» (Izl 20.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. braćo. ništavan je.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. U knjizi proroka Izaije. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija..3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. ili u vodama pod zemljom. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda.» «Prema tome. Bog tvoj. 4 .. da im budu na sramotu. 44. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. Bog sam ljubomoran.. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. Jer ja. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima.

10. 1993.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. 11. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. . Heb 9.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. ADAM. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu.1. poput Lk 1. a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. LITURGIJA 1. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. odnosno za javno dobro. 12). Uvod u katoličku liturgiju. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. 6). A. kao i za pomoć Usp. oko 250-150 godine prije Krista. str. države. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. 21. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. 23. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. Od 2. kultnu službu.

slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. stare Istočne crkve. Anglikanska. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. najčešće u određenim oblicima. 2). te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. liturgijskim prostorom i sl. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. Metodistička i sl. odjećom svećenika. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. liturgijska bogoslužja. redoslijedom bogoslužja.2. 8 . 1.8 No. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). Starokatolička Evangelička. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. Pentekostne crkve i sl. propisanim molitvama. dakle propisana bogoslužja. Danas. kako ćemo vidjeti kasnije. 30). No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. Tzv. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. Pravoslavna. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. Reformirana.

str. Maruševec: ATF. str. Središnje teme Staroga zavjeta. koji govori o Bogu kao objektu služenja. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. Mi služimo Bogu. Naime. tako i u osobnom životu štovatelja. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama.. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. nalazimo i termin bogoslužje. 1987. proslavljamo ga i štujemo. str. u Islamu. kršćanska liturgija je dvostruki čin. 287. kao npr.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». 1. već i zbog onoga što Bog čini. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. R. E. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. Worship. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. 3.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. 10 11 . 1963.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. strogo propisana obveza. no u isto vri9 A. 143. odnosno štovanja. 1996. New York: Harper and Brothers. RICE. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). Uvod u kršćansku teologiju. UNDRHILL. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. kako u povijesti. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest.. REBIĆ. 3. koja je u određenim tradicijama..

koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. 28.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. najhitnije i najdivnije. ADAM.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. 45). I termin služba može imati dvostruko značenje. što se na zemlji može dogoditi». Mk 10. ZollikonZürich.4. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. str. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. 10.13 12 13 A. 1938. Služba Osim gore navedenih izraza. str.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. poput riječi bogoslužje . Uvod u katoličku liturgiju. 1. nego da služi…’ (Mt 20. . No koji god termin upotrebljavali. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. 15.

BOGOSLUŽJE U STAROME 2. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh.1. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. ZAVJETU 2. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. 2. Time je zajedništvo. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. 16-17). prijateljsko zajedništvo s Bogom. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu.2.

Šekem. to jest Sveti šator (hebr. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. No.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. da je 14 Usp. Mamri i Beer Šebi.3. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. najvjerojatnije u formi vizije. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. . sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 78-79. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. str. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. Betelu.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. poglavlje. 2. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1993. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). 8-38). Sveti šator Knjiga Izlaska 25. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta..

da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4.4. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. 7). 4 i sl. 8). Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada.) te zarobljen od strane Filistejaca (4. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. . 6).1). 2. 11). osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. 8. 19. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. To je posljednje što o njemu znamo. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. 3). 27) te u Šilu (1 Sam 3. 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 1-9). 1-9. odnosno svjedočanstva (Izl 31. 81. 1 Kralj 6. 1-17). Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. 3 sl. zatim u Betelu (Suci 20.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. 10-22. 5-7. 37. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. str.

oda16 A.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. REBIĆ. Biblijske starine. 1992. 2.5. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. koje služi Izraelskom narodu. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. On sam. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. središte je obrednih radnji bogoslužja. a kovčeg. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. 175. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. koji je znak Božje prisutnosti. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. 7). a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. Mispa. Ofra. Šilo. Šator je bio pokretno svetište. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. Izrael više nije putujući narod. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. Dan). dakako.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. . Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. str.

Biblijski priručnik. 2). godine prije Krista. 18 . Treći. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4. 307. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. 1989.. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. Zagreb: Duhovna stvarnost. u njemu su se prinosile žrtve. godine prije Krista). Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. Rječnik biblijske teologije.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. 256. no nije ga uspio nikada izgraditi. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. Bio je oko 27 metara dug. godine poslije Krista.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. Dovršen je 64. a izgradio ga je Zerubabel. K njemu se hodočastilo. 29). U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. slavili blagdani i sl.-37. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Drugi je hram bio posvećen 515. 1980. LEON-DUFOUR. str. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah. Nakon toga.5 metara. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42)..

rimska vojska. 128. osim kože koja je pripala svećenicima. 1-2). pa ga je trebalo očistiti. Kršćanska sadašnjost. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. 179-185. Već 70. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. Levitski zakonik 2.» Enciklopedija Biblije.22 i žrtve pokajnice. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. Levitski za- 21 22 23 . Hebrejska riječ korba. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. Tražilo se. 2000.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. dostatno je dobro za Boga). Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama.» Enciklopedija Biblije. Biblijske starine.21 žrtve pričesnice. str. str. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe.19 2. koju prevodimo kao žrtva. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. Levitski zakon 3. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. To je bio dragovoljan prinos Bogu.5. godine po Kristu. 127. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika.» Enciklopedija Biblije. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. 128.1. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. Levitski zakonik 1.. str. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. na neki način. str. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati.23 Kako smo već ranije istaknuli. «Bogu se prinosila cijela životinja. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji.20 žrtve prinosnice. «To je bio prinos najboljeg brašna. čovjek je 19 20 A. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. REBIĆ. da se Bog spomene prinositelja po dobru. Zagreb: Duhovna stvarnost. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila.

REBIĆ. Biblijski leksikon. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. a sama je molitva žrtva na djelu. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. kao i pri drugim žrtvama. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. kao na primjer: Br 6. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. Uz molitvu. osobito konik 4. 24 Usp. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni.» Enciklopedija Biblije. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. Pored osobne molitve. 128. Biblijske starine. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. Usp. Bez molitve nije bilo žrtve. 1984. liturgijski obrasci.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. 5. Pnz 27. str. 148. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Pnz 26.. str.. Br 5. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). str. 25 . prinosila dva jarca. Pridruživao im se narod. 22-27 – formula blagoslova. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. Pritom su se. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. A. Pnz 6. 154. REBIĆ. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. 211-222. A. Središnje teme staroga zavjeta. 7. 14-26 – formula proklinjanja.

Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. Prvi spomen Šabata (heb. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. a po tome i tvorac povijesti.5. 18) . 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. 23. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. Osim ovoga tjednoga blagdana.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. U Izl 20. . Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. okretali su se pri osobnoj molitvi. večernju molitvu i sl. 2. 134. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. U Izl 16.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. psaltiru. počinak)nalazimo u Post 2. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. ma gdje se nalazili. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. 11). Enciklopedija Biblije. u podne koju Danijel moli (Dn 6. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. nalazimo u knjizi psalama.2. prema Jeruzalemu. kao npr. 1-3. str.

na krovovima kuća.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. kao tjedni blagdan.29 Blagdan sedmica. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. Marko 14: 1-2. Enciklopedija Biblije. kad se završila žetva. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. U početku se Pasha svetkovala po kućama. jeo se kruh koji se brzo mijesio. posvetitelj vremena. 10. 120. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. str. 10-12. Jošua 5.. nisana. berba grožđa i maslina. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. a poštedio prvorođence Egipta. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. Levitski zakonik 23: 15-21. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. 120. str. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. anđeo smrti ubijao je Egipćane. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. Krist. Izlazak 12. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’.30 i Blagdan sjenica. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. str. Enciklopedija Biblije.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). Ponovljeni zakon 16:19-12. Izlazak 23:16. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu.31 28 V. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ZAGORAC. 1996.

199-210. Usp. 121. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV.» Enciklopedija Biblije.Usp. obučen u odjeću od bijelog platna. str. str. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. Toga se dana odmaralo. 121.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. Biblijske starine. Osim ovih velikih blagdana. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove.5. 121. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama.. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. str. str. A. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. Ondje je škropio krvlju žrtve. str.» Enciklopedija Biblije. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda.. 33 34 35 36 . Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji.» Enciklopedija Biblije. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. str. štovalo i prinosilo žrtve. 121. Nova godina (Roš Hašana). REBIĆ. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. god. 152. Enciklopedija Biblije. Pr. To je nutarnji. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. 120-139. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). Prije se nazivao Srebrne trube. A REBIĆ. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen. poznatoga kao žrtveni jarac. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. Zatim bi uzeo jarca.3. 120. Središnje teme Staroga zavjeta. Purim35 i sl. str.32 Dan pomirenja (Jom kippur). Veliki bi svećenik. Epifan.36 2.» Enciklopedija Biblije. Kr.

Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. REBIĆ. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. Središnje teme Staroga zavjeta. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. str. 179. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. A. Biblijski priručnik. 156. Usp. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. naučavatelj i tumač Zakona.40 Svećenik. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. Levije. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. može li se ići u bitku i sl. kakav treba on biti. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. A. što treba činiti i tako dalje. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. jedan od Jakovljevih sinova. te ima važnu. str. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. REBIĆ. 158. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. . neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. Središnje teme Staroga zavjeta. str. u 30. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima.37 Organiziraniji oblici bogoslužja.

Svet Novoga zaveta. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. pjevanje te završni blagoslov. Na jednoj strani te osi. Također su poučavali Božji narod Zakonu. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. E. 104..41 2. hebr.. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge.» Leksikon ikonografije. str. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje.. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr.. Beograd: Pravoslavlje. torah).6. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak. 1986. 43 . Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. str. 532. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. čitanje i tumačenje Božje riječi. U sredini prostorije nalazi se almenor. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. do ulaza. Pravokutnog je tlocrta. na molitvu. str. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. 1990.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. 126-127. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». Zagreb: Kršćanska sadašnjost.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. Usp. LOZE. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. Ispred njega gori vječno svjetlo.

Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). 24-26 45 46 . 4-945 2. 3.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. Z PAŽIN. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. Psalmi 5. 4-9. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. kad lijegaš i kad ustaješ. Jahve je jedan. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. Priveži ih na svoju ruku za znak. 22-26. Završni blagoslov iz Br 6. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. 1989. Boga svoga. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. str. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca. Knjiga Sudaca. neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. 4. Povijest liturgije. 44 Usp. Zato ljubi Jahvu. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. i neka ti budu kao zapis među očima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. svim srcem svojim. Midraš. 3. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. (skripta za internu upotrebu slušača). Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina.

LEON DUFOUR. Svet Novoga zaveta. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. Rječnik biblijske teologije. str. E. str.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. 47 48 49 Usp. 105.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. str. X. Enciklopedija Biblije. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja. 135. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. . Usp. 95. LOZE.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. Usp.

20). 1997. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. 1993. 49.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. 22 i dalje). Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. 73. U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. str. V. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). propovijedao je u sinagogama (Mk 14... Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. 41.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. DUDA. 10. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. str. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. 22). Zagreb: Kršćanska sadašnjost. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. ZAGORAC. Iv 18. Kristova svećenička služba. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. 205.ISUS I 3. 51 50 B. Iv 2. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 13. . 20-24). Sjeme je riječ Božja.

Lk 22. 39-42. 24).) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. 41-42). 1-26) i privatno (Mt 14. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. tumačenje evanđelja po Ivanu. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. Kristova svećenička služba. 36. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve.. 25-27. T. 12. 138. Daruvar: Logos. Molio je javno (Mt 11. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. Mt 27. L. 9-13. 23. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. Lk 10. 16. 49. ZAGORAC. pred svojim učenicima (Mat 6. 212.. 9-13). 63. str. CARSON.. 206. Opraštanje. str. 1997. V. 28. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. Iv 17. str.. A. Mt 26. Usp. Grand Rapids. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. 34. 1993. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. D. Worship: Adoration and Action. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas.54 52 Usp. 2-4. Lk 11. 35. Lk 6.52 Isus je navjestitelj. FRANCE. Lk 5. odnosno izmirenje s bližnjima. Daruvar: Logos. Mt 1. 53 54 . Usp. Mk 15. 46. već izraz njihova duha. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. Michigan: Baker Book House. 21-22.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). Mk 14. MORIS. Evanđelje po Mateju. Ivan. 1997. R. Lk 9. 39-45). 20). str. Iv 11. Iv 18.

ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja.. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22.E. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. 13-17). a to je euharistija ili Večera Gospodnja. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. On je dakle naviještao riječ Božju. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. 57 .56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. ZAGORAC. str. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. str. rekli bi smo danas sakrament euharistije. odnosno kršćanskoj liturgiji. WEBBER. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. 51. 208. 1992.55 Uspostavljajući dakle euharistiju.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. V. prepoznaje se. Kristova svećenička služba. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. 14-20). R. Worship is a Verb. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi.

36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. nego ispuniti’ (Mt 5. Dakle. Kristova svećenička služba. 14-29) i sa šabatom. privremeno. pa i stvarnost kulta. Nisam došao ukinuti. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. ZAGORAC. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja.»58 58 V. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. 17). 206-207. str. . slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. ostvarenje u njegovoj osobi. Sve je dakle u Starom zavjetu. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno.

zajedničkom životu. Digoše ga već mrtva. kad se sastadosmo da lomimo kruh. Opet se pope. 42) «U prvi dan sedmice. djelovanju.» (Dj 2.1. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. vjerovanju i praksi prve crkve. lomljenju kruha i u molitvama. Kako je kanio sutradan otići. 4. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. dok je Pavao i dalje govorio.POČECI KRŠĆANSKE 4. produži govor do ponoći. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. Nadalje. svladan snom. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. Pavao je govorio prisutnima. A nekog mladića imenom Eutiha. Pavao siđe. pade s trećeg kata dolje. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. nadnese se nada nj.

Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. zahvalno mišljenje. I onda otputova.» (Dj 20. STAGG. 4. 180-183. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. F. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. 16 i Dj 2. 7-12). Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. . U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje.1. euharistija i zajedništvo. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. str.1. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. 19. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. 16..38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. Kako bilo. 1987. 16). lomljenje kruha. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. Lk 22. molitva i propovijedanje. Novi Sad: Dobra Vest. Teologija Novoga zavjeta. Dakle. Usp. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. 20. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. 42. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha.

. 19. Teologija Novoga zavjeta. GNILKA. RAHNER i H. K. 11-12. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 96-97.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. str. Iz Pavlovih se riječi. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. dakle. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav.. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. VORGRIMLER. poslije večere. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. 1999.2. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi.. str. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. 2004. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. Teološki rječnik. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja.1. Usp. nazvani Agape. J. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. evidentno je da apostol Pavao. 17 i dalje). 61 Usp. 23b-25). vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule. 4.

» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. 95. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). 12. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. sazivi.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. 23-26. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. . 4. izrazi: aleluja. amen i hosana. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. 24-31. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. molitve. 10. 1. 6 i dalje. ZAGORAC. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. 3. molim da se upravljaju prošnje. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. 19. Usp. 42. u Djelima apostolskim 2. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». V. prije svega. 47. 12. Primjerice. 1-2: «Tako. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. 14. što je bilo i prirodno. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. zahvaljivanja za sve ljude. Kristova otajstva. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. odnosno molitvu. 24. str.

str. sudbonosnim razdobljima. GUTHRIE. Osim o sadržaju molitve. Molitva «u jezicima» može biti korisna. 5. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». dakle. 20. GUTHRIE.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. 11-13. Crkva treba moliti za «sve ljude». 18-22. 16-22. 1. J. što je činjenica koja se često zaboravlja. D. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. str. Povijest liturgije. 15-20. 105- . Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. 4. 3. bez obzira na njihovu narodnost. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. 1 Sol 5. Z. Tim 6. Pastoralne poslanice. osim u teškim. STOTT. Pavao govori i o načinu molitve. 5-9 i sl.65 64 65 D. 22-25. već za sve ljude. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. Efežanima. ne moli samo za svoje članove. 1997. R. str. 1997. 28-29. dakle. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. 1 Pt 1. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. Kol 1. Njih nalazimo u Rim 8. Crkva obavlja posredničku službu. 6-11. 2 Tim 2. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». 30 i 32. 3 – 14. a jedan neka tumači!» (27 stih). 1 Tim 3. «Ako se govori tuđim jezikom. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje).»64 No osim konkretne molitve za vlasti. Daruvar: Logos. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad.. Crkva. 16. Daruvar: Logos. Fil 2. 3-5. što je bila molitva «duhom». one trebaju biti predmet molitve.. W. str. 2. 63-64 Usp. 1.. moraju imati svoj red. Pastoralne. PAŽIN. 15-16. Ef 1. religijsku ili inu pripadnost.

192-195. Worship in the Early Church.1. str. Pavao i Barnaba su. Njih je vrijedno zapaziti. STAGG.. F. D. 42). neke razlike ipak postoje. . Teologija Novoga zavjeta. str. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache.. The Ministry in Historical Perspectives.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. 66 67 Usp. F. P. Teologija Novoga zavjeta. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. Njemu čast i vječna vlast! Amen. 1/1959. str. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. Grand Rapids. 39-52. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. STAGG. Pastoralne. 1988. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti..42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. Usp. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. Michigan: Eerdmans. str. 35).3. 206. WILLIAMS. str. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. R NEIBUHR i D. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. MOODY. propovijedanja i naučavanja. «The Ministry of the New Testament». poput mnogih drugih. GUTHRIE. 11). u: Rewiew and Expositor.» 67 106. 106. R. 36 i dalje. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). MARTIN. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. str. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti.66 4. 1: D.

Rim 12. jezici. moć čudesa. razlikovanje duhova. apostoli biskupe. znanje. U tekstovima poput 1 Kor 12. vjera. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. Apostol Pavao govori u Ef 5.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). Pravoslavne. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). dar tumačenja jezika. 8-10. starješinska služba i sl. sukladno ovome učenju. karizmatska zajednica.1. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. 28-30.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. Krist je zaredio apostole. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. uz sliku spontanog bogoslužja.4. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. U tome je smislu uistinu bila živa. I ovi su elementi. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. posebice euharistiju. Anglikanske i sl. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. U katoličkoj i 69 70 . preuzeti iz židovske liturgije. dar ozdravljanja. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. proroštvo. posebice psalmi. Naime. uvodeći učenje o tzv. Taj slijed se. prezbitersku i biskupsku. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju.

46). Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. 4. 10). pastor=pastir). kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). crkve. 2. 2. str. odnosno euharistije. 7. Leksikon ikonografije. Otk 1. 1 Kor 16. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. ali ovisno o papi i biskupima. o čemu ćemo kasnije govoriti). već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan.. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. u kojima se obavlja bogoslužje . 3. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. Zagreb: kršćanska sadašnjost.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. 4. Usp. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. . 553. 1990.

Valley Forge: Judson Press. ŠAGI – BUNIĆ. Sc.. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. a sv. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. Word. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. H... Zagreb: Kršćanska sadašnjost. WILLIMON. str. Wine and Bread. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. 67)». Euharistija u životu crkve kroz povijest. 21.72 71 T. 2). O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. 1984. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. 1989. Water. W. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. Ciprijan će sredinom 3. I.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. Ad Caecillium 16. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. 22.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. J. Usp. str. nego li subotu. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih. 72 .

.46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara.

za sveti trs Davida sluge tvojega. godine. zatim u 8. U 9. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. 5. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. stoljeća. godine nakon Krista. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. tek 1873. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. Oče naš. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. . i 10. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. No spis je otkriven mnogo kasnije.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5.1. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. A što se tiče euharistije. i 130. koji si nam dao spoznati po Isusu. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš.

‘Amen’. Tebi slava u vijeke. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. 49. gospodaru svemogući (despota pantokrator). ‘Amen’. A prorocima (prophetais) dopustite. A pošto se nasitite. ŠAGI – BUNIĆ. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. poradi svetoga Imena tvoga. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin).»73 73 T. Saberi je od četiri vjetra. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. 3.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. 4. Ti si. sve stvorio poradi imena svoga. ‘Amen’. Oče sveti. 4. 5. neka se obrati! Maranatha! Amen. ovako iskazujte hvalu: 2. 3. za život i spoznaju (gnoseos). koje si stavio da stanuje u našim srcima. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. . Povijest kršćanske literature I. Oče naš. posvećenu. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. ‘Amen’. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. jer si moćan: tebi slava u vijeke. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. 1998. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. 5. koju si nam dao spoznati po Isusu. 6. Crkve svoje (tes ekklesias sou). Spomeni se Gospode. ‘Amen’. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. ‘Amen’. str. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). i sabran postade jedan. 7. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. Neka dođe milost (charis). Hvalu ti dajemo. X. da iskazuju hvalu kako hoće..

Ova je opomena slična onoj u Didache 15. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. 5. Uvod u katoličku liturgiju. 82. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja.74 5. ženidba i sl.2. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14.3. Stoga se krštenje. A. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. Povijest kršćanske literature I. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. 3). koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. ADAM. str. euharistija. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. str. U 15. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. 23. . hesychos kai anabausos. 2 i Heb 10. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. 44. ŠAGI – BUNIĆ.75 74 75 T.

5. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše.Prinošenje darova . Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve.Molitva vjernika . Povijest liturgije. Prva apologija sv.Euharistijska služba77 5. Povijest liturgije. vino i voda. Z.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . kako već rekosmo. 5-6. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5.4. Justina Ovaj dokument iz 150. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. Nato. .Svetopisamska čitanja .Propovijed . predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. A narod odobravajući klikne: Amen. Ovaj je spis nastao 76 77 Z. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. kad čitač prestane. 6. PAŽIN. Usp. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. donese se kruh. str. bilo da borave u gradu ili na selu. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. Koliko već ima vremena. PAŽIN. a nenazočnima se šalje po đakonima. str. A poslije molitava.

str. Kako smo do sada vidjeli. 1972. Velika povijest crkve I. što čine đakoni. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. str. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. prezbiteri. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. 1999. godine po Kristu. JEDIN. 79 Usp.. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. . 311.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. Trebinje. Vrnjačka Banja. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. 108-109. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. H.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. svećenika i đakona.

str. velika zahvala i sl. meni na spomen činite. I dok se dragovoljno predavao muci. uze kruh. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. No. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. . Bože po tvome ljubljenom Sinu. tebi zahvali i reče: Uzmite. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. Amen. PAŽIN. budući da ti se tako svidjelo. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. jedite. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. raširio ruke trpeći.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. po kojemu slava i čast tebi.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. Isusu Kristu. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. 10-11. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. Kad ovo činite. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. da ih učvrsti u vjeri i istini. Povijest liturgije. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti.

ADAM. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije.83 81 Svet. Hosana u visini. Usp. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. str. 21. Hosana u visini. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. 82 83 . Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. svet. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. Uvod u katoličku liturgiju. A.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. svet Gospodin Bog Sabaot. 24-26.

.

str. valja ju prilagoditi novim okolnostima. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. «Milanskim reskriptom tolerancije». Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. Liturgija postaje svečanija. stoljeća biti progonjeno. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. 380. raskošnija. kojeg je car Konstantin 313. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona.1.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. godine. VRIJEME 6. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. ADAM. Uvod u katoličku liturgiju. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. ali i kompliciranija. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. Kasnije će. A. 25. o čemu će kasnije biti riječi. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. . Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. godine objavio i stavio na snagu.84 Ova.

no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. u slavu uznesen». U 1 Tim 3. 6. . palij. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. 25-26. Uvod u katoličku liturgiju. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». u svijetu vjerovan. Sin Božji. osobito glede Kristova božanstva. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. i jedno krštenje» (Ef 4. str. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. poganima propovijedan. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca.2. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. anđelima pokazan. ADAM.2. 5). Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. A. Spasitelj). U Fil 2.1. 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. ona je postala 85 Usp. Duhom opravdan. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu.85 6. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. 5) ili «Jedan Gospodin. jedna vjera.

Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada.. Mučen pod Poncijem Pilatom. Povijest kršćanske literature I. koji je začet po Duhu Svetom. ŠAGI-BUNIĆ.1. stvoritelja neba i zemlje. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. Rođen od Marije Djevice. Amen. 6. str. Vjerujem u Duha Svetoga. I u Isusa Krista.2. treći dan uskrsnuo od mrtvih.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. Otpuštenje grijeha.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. Sina njegova jedinoga. Svetu sveopću Crkvu. Raspet. sašao nad pakao.» 86 Usp.1. Oca svemogućega. no tada još nemamo točan tekst tog simbola. T. 38-39. sjedi o desnu Boga. uzašao na nebo. stoljeću. godine. Oca svemogućega. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. odonud će doći suditi žive i mrtve. Gospodina našega. općinstvo svetih. No. umro i pokopan. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. . Uskrsnuće tijela i život vječni.

jedinorođenoga Sina Božjega. ne stvorena. svega vidljivoga i nevidljivoga.87 Na drugom općem saboru. JEDIN. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. I uskrsnuo treći dan. I u jednoga Gospodina Isusa Krista.2. Oca svemogućega. pravoga Boga od pravoga Boga. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. Crkveni sabori. po Svetom pismu. str. H. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. JEDIN..58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. 15-20 88 87 Usp. Boga od Boga. Rođenog od Oca prije svih vjekova.1. godine po Kristu. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. H. Rođena. svjetlo od svjetla. Usp. istobitna s Ocem. 20-24 . Stvoritelja neba i zemlje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.2. 1980. str. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. po kome je sve stvoreno. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista. Crkveni sabori.

taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. vječnosti i svemoćnosti. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . Autor mu je nepoznat.2.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. Pisano je protiv arijevskog učenja. koji izlazi od Oca i Sina. I život budućega vijeka. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog.1. nego je samo jedan Bog. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. a ipak nisu tri Boga. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I u Duha Svetoga. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. beskrajnosti. stoljeću. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. koji je govorio po prorocima.3. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. iako se pripisuje Atanaziju. «Tko želi biti spašen. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. Gospodina i životvorca. Amen.» 6.

tako Duh Sveti. tako Trojstvo u jedinstvu. vječan je Sin. Nestvoren (increatus) je Otac. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. niti rodili. svemoguć Sin. niti rodio. Kako Otac. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. Tko. Ni Sina Otac nije učinio. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. nestvoren je Duh Sveti. a ne tri Oca. neizmjeran je Sin. niti stvorili. želi biti spašen. Jedna je osoba Oca. Oca nitko nije učinio. niti stvorio nego rodio. vječan je Duh Sveti. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. Vječan (aeternus) je Otac. a ipak nisu tri gospodina. Sin gospodin. taj će biti zauvijek izgubljen. Neizmjeran (immensus) je Otac. jedan neizmjerni. nestvoren je Sin. tako da u svemu. Tako je Otac gospodin. kako je prije rečeno. druga osoba je sinovljeva. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. a treća je osoba Duha Svetoga. a ipak nisu tri Boga. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. svemoguć Duh Sveti. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. Duh Sveti gospodin. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. nego jedan Gospodin. ni tri neizmjerna. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. ne tri Sina. nego je jedan nestvoreni. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. dakle. niti stvorio.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. neizmjeran je Duh Sveti. jedan Sin. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. tako Sin. nego iz njih proizlazi (procedens). Tako nisu ni tri nestvorena. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. Tako je svemoguć Otac. jednako velike. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. Tako je jedan Otac. nego je samo jedan Bog. ni Sin.

To je katolička vjera.org/nauk.php?action=c_vidi&id=2996. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. odnosno o Svetom Trojstvu. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove. koji su činili zlo. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. On je zbog našeg spasenja trpio. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost.»89 6. A jer je istovremeno Bog i čovjek. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. Jedan pak. Potpuni Bog. sjedi s desne strane Boga. Jedan potpuno i čitav. pristupljeno 8. do 6. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. manji od Oca po ljudskoj naravi. u vječni oganj. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. svemogućeg Oca. odatle će doći suditi žive i mrtve.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. u Duhu Svetomu). Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. potpuni čovjek. nego jer je Bog uzeo ljudskost.2.katolici. ne može se spasiti. uzašao na nebo. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. Ocu jednak u božanstvu. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. 89 http://www. ući će u vječni život. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. Bog i čovjek. Oni koji su činili dobro. veljače 2007. .2. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. stoljeća.

Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. Krista i Duha Svetoga. koji se počinju štovati i nazivati svetima. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. kosti. ali i opasnosti. nadalje. trgovinama i sl. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije.3. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. dijelovi odjeće i sl. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. svećenik i sl. kako smo već ustvrdili.). ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. Njihova tijela. moći». iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. Liturgija se. te se stvara sve veća podjela klera i laika. 6. «Crkva se. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. susretala s pitanjem prilagodbe. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- .

katekumeni. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. krsne slave kod pravoslavnih Srba. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 91 . S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. 1995. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja./5. prosinca dan Nepobjedivog sunca. str. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. JEDIN. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. 6. a posebice u kršćanskom bogoslužju. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. 227.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. pogani su štovali 25.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. Velika povijest Crkve II. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike.4. Pripravnici za krštenje. dajući im kršćansko značenje. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. No. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. Na primjer. sudjelo90 H.

94 92 93 94 Usp. . Usp. smio je. To su: idolatrija. H. H. shizma. prisustvovati samo službi riječi.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. Velika povijest crkve II.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. kao i neki katekumen. ubojstvo. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. preljub. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. JEDIN. krivovjerje. 285. 285. pobačaj. H. pijanstvo. Zajedno s katekumenima. 286. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. JEDIN. dakle. JEDIN. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. kleveta. teška krađa. str.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. str. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». nepomirljiva mržnja.str. Velika povijest crkve II. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. Velika povijest crkve II .

Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave.5. str. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. siječnja.95 U 4. Velika povijest crkve II. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. ili 40 dana posta pred Uskrs. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. U ranom razdoblju Crkve. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. JEDIN.str.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. H. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. kako bi se objedinila praksa Crkve. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. JEDIN. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. 240. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. Na Istoku je . H. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. 300.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. Velika povijest crkve I. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. Uspostavljaju se određeni blagdani. ljubavi prema bližnjima i sl. korizma./5. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. Već krajem 2. Naime. stoljeća u Aleksandriji. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). Usp. 288. a zatim kao zasebni godišnji blagdan.

Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. 2. prosinca. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. a zatim je preuzet i od Zapada. Od 4. prosinca. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. 3. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. Božić. . prosinca. prosinca. Blagdan Kristovog rođenja. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. Od tada. Mitre. Od 21. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. Crkvu svoju. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. čudo u Kani Galilejskoj. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. Krštenje Gospodnje te. ne samo Židove već i pogane. Svadba u Kani Galilejskoj). kako bi narod odvratila od poganstva. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. prosinca počinje rast Sunca. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. dakle od 6. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. Krist je došao spasiti sve ljude. Poklonjenje mudraca Kristu. Na Bogojavljenje. kao što je Isusovo krštenje. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar.

Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. ožujka. kako je svijet stvoren 25. 12). kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. prosinca. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. dakle. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. str. tj. . ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. Kao i uz vrijeme Uskrsa. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. odnosno došašće. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. 174. 174-175. ožujka. stoljeću.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. Vladimir Zagorac. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. str. Krist posvetitelj vremena.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. Krist posvetitelj vremena. Polazeći. prosinca. jer bi to značilo nesavršenost. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. Mjesto Mitre-pobjednika tame. tj. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8.

Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. ADAM. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu.102 U tekstovima iz 4. Istočni kršćani. 102 . Od 4. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. str. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. Didaskalija. stoljeća. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. KOLARIĆ. Usp. Velika povijest crkve II. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. 100 101 Usp.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. Apostolske konstitucije s kraja 4. godine) i Kalcedonu (451. i Malabarskih kršćana. Kaldejaca. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. stoljeću. godine). A.6. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. Zagreb: Veritas.100 Blagdani. 29. i 5. i 5 stoljeća kao npr. 6.str. 289-291. H. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. Usp. 1982. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. JEDIN. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. Uvod u katoličku liturgiju. godine). Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta.

Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. 2005. K.. 1999. Pravoslavna crkva.. 1992. PAVIĆ.. Uvod u pravoslavnu liturgiku. FUNDULIS. 2003. na Veliki četvrtak i Veliku subotu. O liturgiji. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko .103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred.. N. D. Uvod u sveto bogosluženje.primorska i Skendeijska. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Liturgika (skripta). Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara.. 2004. H. travnja na blagdan Svetog Marka.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon. za potrebe grkokatoličke crkve. Križevci: Biskupski Ordinarijat. 1997. Liturgija i život. 106 Na hrvatskom jeziku. Kraljevo. ŠMEMAN. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). 1992. PAVKOVIĆ. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26.. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke.. WARE. str. A.105 To su tri liturgije: 106 . T. J. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. 205-239. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme. 278.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi. 1965. Velika povijest crkve II. J.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. Zagreb: Prosvjeta. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Usp.I. 1986. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. JEDIN. 1961. STANILOJE. Liturgika 1. 1998.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. str. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. Liturgika. 1963.. Zagreb: Glas Koncila. 107 . u danima pred Božić i Bogojavljenje. GRGUREVIĆ.

109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. Rimska liturgija se spominje već od 4.Liturgija pretposvećenih darova.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. na Blagovijesti.. u četvrtak petoga tjedna. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova). liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. H. Velika povijest crkve II. str. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. u ponedjeljak.108 . Veliki četvrtak i Veliki petak. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. 279. stoljeću. kako ih imamo u 4. pogotovo uskrsnuća’. stoljeća.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom. JEDIN. utorak i srijedu. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . stoljeću. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela./5.. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. 109 110 . Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. na Veliki ponedjeljak.

Abrozijanski obred 3. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. sve do 8. sjevernoafrički i mozarabijski. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. Rimski obred 2. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski). Antiohijska skupina 1. Koptski obred 2. godine potisnuti grčki jezik. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. Aleksandrijska skupina 1. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. a latinski će tek 370.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. Mozarapski ili zapadnogotski obred . galski. stoljeća. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. Kada se govori o rimskom obredu. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4.

Kragujevac: Kalenić. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana.. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja..sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja.. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. Vizantijsko bogoslovlje.72 4.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama. MAJEDNORF. te kulminirati u srednjem vijeku. 111 Dž. No s druge strane se događa negativno stremljenje . 1985. str. . 144. Galski obred 5. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. Stoga će upravo 16.

pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. 781. prigodom posjete papi Adrijanu I. godine od pape Pavla I. uz određene izmjene. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu.. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija.1. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. ona još uvijek neće biti propisana.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. REFORMACIJE 7. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. Pipinovog sina i nasljednika. Tako će rimska liturgija. stoljeća. – 814. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi.). Karlo Veliki je u Rimu. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. .

Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). stoljeća. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. str. ŠAGI – BUNIĆ.2. J. Corpus Christi (Tijelovo). To dovodi do novoga blagdana. . Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. Euharistija u životu crkve kroz povijest. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. dok se kalež vjernicima uskraćuje. Od 12. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. Od 13. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. Pričest se u 12.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. T. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. 81-83. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». spasonosni efekt. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. godine.

a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. ADAM. str. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. ŠAGI – BUNIĆ. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. Euharistija u životu crkve kroz povijest. H. Uvod u katoličku liturgiju. 76-77. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. stoljeću. 640. Usp. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. str. već su bili samo osposobljeni za služenje mise.115 Također se. 114 115 113 Usp. 1993. J. Usp. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. Velika povijest crkve III/II. T. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. A. str. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. . 36. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. JEDIN.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. Mnogi od tih svećenika su bili tzv.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima..

u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi.» A. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. Lekcionar i Evangelistar. Antifonal. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. 7. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. ADAM. Od 13. Od ranoga njezinoga nastanka. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. 37. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. Uvod u katoličku liturgiju. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. Naime. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. str. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. propisi). koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. nastaju sada malo – pomalo i upute. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. Misala.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. . te koji se i danas nalaze u različitim. 3.

Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. str. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. Uvod u katoličku liturgiju. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. Kristova otajstva. 84. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . Gospodine Bože. Kralju nebeski. A.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki.. . Hvalimo Te. Usp. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. ZAGORAC. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Isuse Kriste. Bože Oče Svemogući. Gospodine Bože. pred svima. ADAM.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. primi našu molitvu. Koji sje117 118 Usp. Blagoslivljamo Te. kada su se grijesi ispovijedali javno. 1998.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. klanjamo Ti se. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. smiluj nam se. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Gospodine Sine jedinorođeni. odnosno pjevanje psalma. U prvome. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Sine Očev. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492.118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. – 496. V. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). ulaz). str. slavimo Te.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. Jaganjče Božji. 154.

.. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. str.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. Sa Svetim Duhom. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. Ti si jedini Svevišnji. 61-62. Usp. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. smiluj nam se.121 Nadalje slijede molitve dana. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. Amen. Leksikon ikonografije.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. Časosolov. 2001. Beograd: Srpska patrijaršija. biblijska čitanja. A. u slavi Boga Oca. Ti si jedini Gospodin. 241. str. No od 1048. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. Usp. ADAM. Usp.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. 120 121 . dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. Od 500. jedinoga kralja. Uvod u katoličku liturgiju. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. Isuse Kriste. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno. 10-12. Jer Ti si jedini svet. str. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. 154.

Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. 9). Nakon pjevanja sanctusa. Svet). Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. koji oduzimaš grijehe svijeta. «Svet. Jaganjče Božji. . Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu.122 riječi ustanovljenja. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. str. smiluj nam se. 2-6). Hosana u visini. te anamnezu. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. 59. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. svet. smiluj nam se. koji oduzimaš grijehe svijeta. svet Gospodin Bog sabaot. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». Usp. 1978.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. Jaganjče Božji.. hosana u visini. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave.

godine. . liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Usp. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). V. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat.4. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. za vrijeme pjevanja Gloria. 105. godine počinje se pjevati tri puta. prezbiteri i biskupi. Štola (naramenica. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata).80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. Sanctusa i sl. Kristova otajstva. ZAGORAC.124 7. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. Kasnije je nose đakoni.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. manipul. Creda. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. Od 13. a oko 1000.. str. bila je prvotno svjetovni znak službe. palij i prsten. 687. Imala je najprije oblik zvona. 84-85. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati.

126 . crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. Uvod u katoličku liturgiju. str. 676685. 449-498. Opšta crkvena istorija. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. 83-84. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). stoljeća. stoljeća. zelena ozna125 Usp. ŠAŠKO. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. Usp. ljubičastu.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. kao na primjer u procesijama i sl. Liturgijski simbolički govor.. purpurnu i zlatnu. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. str. vatikansko sabora). Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. ŠAŠKO. crvenu. 1912. crnu. stoljeću. 501-502. Liturgijski simbolički govor. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). Pluvijal (kišna kabanica. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. Dalmatika. a formom je bila slična dalmatici.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9.. knjiga I. A. početkom 13. smeđa. Zagreb: Glas Koncila 2005. str.. modra. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. i to: bijelu.. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. crna. zelenu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. I. ADAM. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. str. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. I. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. zelena. bijela. POPOVIĆ.

Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. 40. 379.127 7. pravih i nepravih. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. često poprima pretjerane forme. A.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. Liturgija je postala stvar klera. Na primjer. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. Pričest je toliko opala da je IV. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. lateranski sabor (1215. str. Uvod u katoličku liturgiju. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. ADAM. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). 128 .5. Leksikon ikonografije. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. str.

Bernard iz Clairvauxa (1090. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. 1969. Kao predstavnici spominju se iz 12. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A.) i Elizabeta iz Schoena (1129. – 1153. Pored svih ovih negativnih primjera. Usp. Hildegarda iz Bingena (1098. Uvod u katoličku liturgiju. 131 . duhovnost i požrtvovnost širih krugova. str. st. 41 Ivan Gerson (umro 1429. V.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. Kult svetaca. Usp. da ne može oslijepiti. ZAGORAC. – 1179. Velika povijest crkve III/II. 640. ne stari. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju. 76-79. Od 13 st. JEDIN.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. u «vrh duše». H. ADAM. toga dana ne može umrijeti. str. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše».).130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. da bi se božansko najdublje iskusilo. Liturgika. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe».. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. – 1164.). str.

str. posebice seoskim potpuno zanemarivana. posebice u bogoslužju. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. 642-643. . Stoga su prosjački redovi. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. – 1471. u 13. koji je s krajem 14. 132 133 A.. Grote. mistik i propovjednik pokore + 1384.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)».84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. JEDIN. nerazumljiva običnom puku.132 Latinska misa. 41. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva. Uvod u katoličku liturgiju. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. H. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka. ADAM.. i 14. Usp. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. stoljeća došao iz Nizozemske (G.133 No bitan naglasak na propovijedanju. str. zasigurno će dati protestantska reformacija. Velika povijest crkve III/II. No ona je u mnogim sredinama. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. dominikanci i franjevci.

liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret.). samo po sebi ni dobro ni zlo. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. Držao je da se može zadržati svaki običaj. kako na cjelokupni život Crkve. doktor kanonskoga prava. . Martin – (1483. njemački augustinski redovnik. predmeti «isprazna vanjska stvar». – 1546. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. molitve. pa tako i liturgijski. P 8. negdje radikalnije. Za njega su način bogoslužja. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. crkveno ruho. Indulgencija). Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. tako i na liturgiju.1. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. Godine 1517.

73. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. bi o njemu ovisilo. zadržalo svoju valjanost. otpuštati. Usp. H. Baalove popine. . str. to znači latinsko bogoslužje. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. 74. Velika povijest crkve IV.. 274. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526.. 137 Prema latinskom mittere = slati. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu.. poput molitava za mrtve. grčku i hebrejsku misu. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. 69-70.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja.) «Formula missae». Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. 139 138 Usp. T.. godine u Wittenbergu se.. Velika povijest crkve IV. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. dakako. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. odnosno služenja misa za mrtve. No od 1523. Euharistija u životu crkve kroz povijest.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik.139 Usp. H. Luther se. kad. 136 135 «. godine Luther piše: «Recite nam vi. gdje stoji napisano da je misa žrtva. 2004. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. J.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. Velika povijest crkve IV. JEDIN. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje.» Usp. str. završeno je. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». otpust je. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. H. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. ŠAGI-BUNIĆ. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. Dapače. str. JEDIN. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. str. JEDIN.

ŠAGI-BUNIĆ. Martin Luther. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. Luther je 1523. Za razliku od ovoga učenja. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). 1993.. 2006. J. str. Iz mise se uklanjanja predslovlje. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. odnosno definiranje liturgije. Usp. kao i zajedništva samih vjernika međusobno.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). 330-331. 2002. 274.143 Određeno je tako140 141 T. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. str.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. HAMMOND. str. str. Usp. Osijek: Izvori. R. BAINTON.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu.. Na tome stojim. LOHSE. Drugo djelo. T. 142 143 . godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. C. 1526. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Zagreb: MISL. 210. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. B.. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. Uvod u Teologiju.102.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. H. život Martina Luthera.

Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. 2002. 5. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). 337. godine. 15. R. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. str. 25. Luther je i autor većine pjesama u istoj. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. posebice prigodom Dana reformacije.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani.146 iz 1530. poput sastanaka podučavanja i sl. Na tome stojim. E. Čl.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. . definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. Luther je zadržao oltar. H. život Martina Luthera. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. LEONAR. Nadahnuta je psalmom 46.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao.. na augsburškom saboru. Godine 1524. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. U članku 10. prvi tom. lipnja 1530. Članak 14. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. Opšta istorija protestantizma. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. 145 146 Usp. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. svijeće. BAINTON. str. Naj144 Usp. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.). godine. 104. i svećeničku odjeću. Čl. Ž. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. čl. ukrase. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon.

čl.. a ne kroz vjeru.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka.. 24. posvećen je misi. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki... 90. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise. «. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. ukazujući na činjenicu da biskupi. 148 . suvremeno čitanje.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. str. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane. Stoga.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. Augsburška konfesija. 93. suvremeno čitanje. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). str. Ali Pismo nam to ne dopušta. 147 Augsburška konfesija. Zapravo. a protiv svakodnevnog služenja euharistije..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. Evangelička crkva u RH.

Umro je u bitci kod Kappela 1531. . 147-148. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. THOMSON. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. Slijedi zahvalna molitva. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. B. služila se sve do 1525. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. godine. Liturgies of the Western Church. str. Uklonio je oltar. – 1531.)– Švicarski reformator. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. Philadelphia: Fortress Press. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. Pjevati su se mogli samo psalmi. molitveni dio je izostavljen. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. «Apostolsko vjerovanje» i 112.2. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. No promjene u Zürichu su se događale postupno. zajednička ispovijed grijeha te otpust. 135. 150 151 Usp. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. 1985. godine. godine kao vojni kapelan. Velika povijest crkve IV. Usp. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. lipnja 1524. str. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15.). Drugi. Djelovao u Zürichu. H. slike. Zalagao se za jednostavnost.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. svijećnjake.. JEDIN.

str. William (1489. Nakon toga slijedi psalam 112. THOMPSON. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. Umjesto oltara. niti raspela.. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. godine uspostavio i red bogoslužja.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. dakle samo komemoracija. 133. His Life and Work. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. 8.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. 1986. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. Duhove. str. GABLER. Philadelphia: Forter Press. zahvalna molitva pastora te otpust. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina.3. B.1565.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. zadržavajući samo crni akademski talar. U. str. Usp. Farel. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora.. LEONAR. 125-139. u rujnu te na Božić. 149-156. Opšta istorija protestantizma. Liturgies of the Western Church. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. E.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. Ž. Pored ostaloga. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. Huldrych Zwingli. Farel je oko 1524.153 Glede značenja euharistije. prvi tom. 155 .

Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. «Gore srca») Pričest . Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. Litrugija je zapravo bila služba riječi. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Umjesto glazbe. kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije.

Uzašašće i sl. – 1552. H. Prvo. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. 1977. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana.) – Njemački teolog reformacije. i radio na reformaciji u Strasbourgu. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. str. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. J.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). . Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). godine. Ulmu i Kölnu.4. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. Godine 1548. Veliki Petak. Atlanta: John Press. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali.. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. 157 Bucer. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise.156 8. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. Na blagdane kao što je Božić. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. Introduction to the Reformed Tradition. Martin (1491. 178-180. LEITH.

Liturgies of the Western Churc. . Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. Pomolimo se». Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. THOMPSON. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». 167-181. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša.158 158 Usp. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. B. pastor je izgovarao: «Sjećaj se. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. str. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. Nakon toga. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama.

Usp.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. prvi tom. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. Za Calvina. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. prešao na protestantizam. B. Opšta istorija protestantizma. Usp. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. 1989. predodređenje. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. Novi Sad: Dobra Vest. 93. Ž. O. 162 161 160 Usp. Osnove evanđeoske teologije 2. E. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. 1986. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. THOMSON.161 Calvin je 1545. str. . D. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin... Istorija reformacije.. kao i za Luthera. kako smo naglasili. 304. Dobra Vest. Godine 1533. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. BLOESCH. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. ČEDVIK. 185-224. str. LEONAR. str. Jean (1509. Liturgies of the Western Church.-1564.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. Novi Sad. str. G.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred.5. 104.

str. L. 155. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). str.»163 163 Usp.. MILIĆ. H. Prijevod teksta u: J. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. PARKER. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. već sam sve uzeo iz Pisma. jer ih nije bilo. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. T. .96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. John Calvin: A Biography. 2003. «Što se tiče nedjeljnih molitava. 41.

Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. 1994. Zagreb: Susret. Amen. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. L. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. T. str. . 1997.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. Nashville. The Complete Library of Christian Worship. No prije nego bi počela propovijed. Sina i Svetog Duha. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. Webber). Tennessee: Star Song Publishing group.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma.» H. (ed. volume 2. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. Twenty Centuries of Christian Worship. nebeski Oče. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . 300. W. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. 164 .. 16. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. stih po stih. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. . Biblijsko propovijedanje.. str. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. Robert E. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem. ROBINSON. H.

). našeg Gospodina’ i molimo za vladare. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. PARKER. LEITH. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. 126. John Calvin: A Biography. za spasenje svih ljudi.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe.-1544. Theodor (1519. i za spasenje i posvećenje naših duša. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. Nakon Calvinove smrti. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. i. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. L. The New International Dictionary of the Christian Church. Calvin je preveo. koji se. protestant. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. zauzimajući manje od četvrt sata. Usp.str. humanista i pjesnik. Grand Rapids. Usp. str. str. Clement Marot (1497. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. godine. Michigan: Zondervan Publishing House. prilikom bla- 165 166 T. 1974. 633. služba je bila kratka. H. The New International Dictionary of the Christian Church. nakon pjevanja još jednog psalma. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. ljubljenog.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. psalama. Francuski. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša.) bio je pravnik kao i Calvin. pastore i crkvu.-1605. J. 86-87. Introduction to the Reformed Tradition. Osim pjevanja i propovijedi.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. str. 168 Usp. 167 Beza. 172-178 . H.

Nauk hrišćanske vere. ona su oruđa i znaci. 1996. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. 329-355. Ž. godine174 u 22. Euharistija. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. za razliku od Zwinglija. Usp. 474.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. Mađarskoj. poglavlju govori o crkvenim sastancima. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. . Nauk hrišćanske vere. Hrvatskoj. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. str.KALVIN. Nastanak i učvršćenje reformacije. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. F. Nauk hrišćanske vere. WENDEL.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. Ž.str. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. Ž.. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. str. 483. Usp.KALVIN. Nauk hrišćanske vere. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. str. 170 171 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. i sl. DELIMO. str. 484. Ž. Usp. 464-498. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. vjerom prima od strane vjerujućih. Ž. KALVIN. godine. 161. barem jednom tjedno (nedjeljom). KALVIN.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. već sudjelovanje u Kristovu životu. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. niti materijalno primanje Kristova tijela. Calvin Origins and Development of His Religious Thought.

poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. 176 . dok je inače. osim u vrijeme progonstva. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. ili bar da možemo otići.. Takvima se propovijed čini predugom. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. Heidelberški katekizam. dovoljno kratka.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. tako i kod javnih molitava.175 U 23. 2000. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. 175 Heidelberški katekizam. 167. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. str. 186. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. str.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna.

1534. godine.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. za vrijeme vladanja Edwarda VI. osnivač anglikanske crkve. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). Thomas (1489. Thomas Cranmer. Usp. s nekoliko sitnijih promjena». Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. 59. str. pristupljeno 18. veljače 2007..anglican. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve. A. – 1665. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam. nije bio sklon liturgijskim promjenama.179 priredio je 1548. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. propisnika o obredima i sl..htm. Novi Sad: Baptistička teološka škola. 1986.org/resources/bcp/Communion_1548. THOMSON. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti).178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. Stoga je za vrijeme Henrika VIII. misala. poput brevijara. http://justus. godine. 6. Crkvena povijest 3. Nadbiskup Canterburya. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. Cranmer. Nakon njegove smrti. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. godine proglasio samostalnom. 178 179 180 .

” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. 61. . . No. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. “Sarum Rite. prvi tom. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. LEONAR. godine. Usp. 450. A. str. Opšta istorija protestantizma. Crkvena povijest 3. Sarum liturgija. Ž. posebice liturgiju Sarum. godine odnosno njemačku misu iz 1526.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika.složeni sustav liturgijskih knjiga. THOMSON. posebice kod posvećenja pričesti. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva. . U 13. E.” ili “Use of Sarum. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. str.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale. . Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. Koristio je također srednjovjekovne molitve. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE .po prvi put su. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli.

veljače 2007. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». koje je Parlament izglasao 14. đakonsko. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. ČEDVIG. Usp. http://justus. Opšta istorija protestantizma. htm. Usp. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije»...anglican.htm. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. travnja 1552. Neki vanjski oblici bogoslužja. Usp. str. E. 87. str. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. Naime. 1986. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. 452. pristupljeno 18.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. pristupljeno 18. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. Istorija reformacije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. 187 . godine. Ž. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. prvi tom. godine u članku 23.186 U obredniku iz 1552. LEONAR.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer.anglican. ostali su vjerni staroj tradiciji. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. poput svećeničkog ruha i sl. http://justus.veljače 2007. Novi Sad: Dobra vest. 184 185 186 O.

19-23.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije.). rujna i prosinca. Crkve moraju biti dolično uređene. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. str. E. Opšta istorija protestantizma. govori se o značenju Večere Gospodnje. govori se o jeziku bogoslužja.. H. Usp.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. U članku 24. Pored ostaloga. 39 članaka vjere. 339. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. Velika povijest crkve IV. 189 190 . vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. ali ih se ne rukopolaže za službu.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. koje nemaju pastore. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji).188 8. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. 2003. str. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. 456. pa čak i Božića. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. prvi tom.7. Službenici su pastori. JEDIN. Ž. – 1572.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. 28. str. U čl. lipnja. Župama. LEONAR. Uskrsa.

Večera Gospodnja. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik.) čitanje Pisma i propovijed. Samo su takvi mogli 191 Usp.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. Nakon pričesti. Velika povijest crkve IV. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. (7.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. zahvaljivanje za stvaranje. (5. JEDIN. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. (2.) molitva prije propovijedi. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. H. (4. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje.) drugo zajedničko pjevanje psalma. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. koji su ga dijelili međusobno. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju.191 Godine 1556. (3. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). . pjevao bi se 103 psalam. Vjernici. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. str. Vjerovanja i Deset zapovijedi. kako smo to gore naglasili).) zajedničko pjevanje psalma. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. (6. 340. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom.

str. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. uz znatne izmijene tijekom povijesti. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao.8. 8. B. godine Waldegravea se. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. jer bi im blagovanje bilo na osudu. Onima. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. Liturgies of the Western Church. THOMPSON. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. koristi u liturgiji. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. 287-305.193 Godine 1564. čist. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. a u Škotskoj crkvi se i danas.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. . «Bill and Book». uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. Puritanci su se 1584. proširit će se kasnije američkim kontinentom. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. Od 1586. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve.

Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. osim Očenaša. ljubiti. stoga Ga se mora bojati. poglavlje u cijelosti: «I. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. godine. 311. ne anđelima. zazivati. koji suvereno vlada nas svime. i s obzirom na pad. Sinu i Duhu Svetome. ili prema sotonskim izmišljotinama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). B. njemu jedinome. pjevanja psalama i sl. II. dobar je i čini dobro svima. Engleske i Irske. str. Liturgies of the Western Church. svecima ili ikojem drugom stvorenju. iz 1647. proslavljati. THOMPSON. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. godine u 21.194 8. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja.-341. propovijedanju. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. Puritansko bogoslužje. štovati ne možemo bez 194 Usp.9. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. donosimo 21. 1649. . dušom i svom snagom svojom. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith).

niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. svaki za sebe na samo. Moliti trebamo za zakonite stvari. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. V. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. zajedno s vjerskim prisegama. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. s obitelji. zavjetima. divljenjem. . te stvari nisu uopće vezani za mjesto. gorljivošću. Boga trebamo štovati posvuda. ali ne i za mrtve. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. ljubavlju i ustrajnošću: i. poniznošću. sukladno Njegovoj volji. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. III. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. Molitva. u duhu i istini. s pomoću Njegova Duha. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. na poznatom jeziku IV. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. s razumijevanjem. postom. vjerom. divljenje. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. molitvu sa zahvaljivanjem. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. kojeg nalazimo u evanđelju. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. vjera. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. VI. ako molimo na glas.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. šabat. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. i taj dan. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. 195 Usp. ne samo da se odmara od rada. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. kršćani trebaju slaviti kao šabat. moralnu. str. sve do kraja svijeta. Prirodni je zakon. 2001. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. 89-95. VIII. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. dan koji je posvećen Njemu. Westminster Confession of Faith. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. i djelima milosrđa. . Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora.

zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija. Određeni tradicionalni elementi poput Creda.» Usp. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. uzimam ovaj kruh.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. lomim ga i dajem ga tebi. dajem hvalu. Gloria Patri.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). Čini to u znak sjećanja na njega.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. THOMPSON. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga. . str. B.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. 370.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. opomena. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. Liturgies of the Western Church.

Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. točka. Misa nije žrtva. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. H. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. J. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480... ESTEP. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. žrtve. 180-182. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. Novi Sad: Dobra Vest. već sjećanje na Kristovu smrt. LEITH. – 1528. str. točka. Introduction to the Reformed tradition. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja.197 8. Glede shvaćanja euharistije. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja.10. R. 1986. «V. i razumjeti ga. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost.. Ovo isključuje sve mise.) iz 1524. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. XII. str. točka. 198 W. 226227. Istina je neuništiva. nitko neće smatrati svećenikom. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. . anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. X.

kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. točka. str. 199 Usp. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. volume 2. ili što god Bog daje. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. 2 Sol 1 i 2. . odnosno pokajanjem za grijehe. Kol 1. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. a ne dvoje. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. Prvo. godine. The Complete Library of Christian Worship. tako što će jesti juhu ili povrće. 118). Twenty Centuries of Christian Worship. troje istovremeno. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. Nakon propovjedi. VIII.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. 216-225. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. točka. VII. neka se ne pune ni jelom ni pićem. točka. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. 4). (Ps 86. 3. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. Kada se braća saberu. Na sastancima treba da govori jedan. 2 Kor 1.

1 Kor 11). 2 Sol 1. 1 Pt 1). . poput menonitske crkava. 10. ESTEP. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. Mk 14. . R. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. Baptisti. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. pojedinih baptističkih crkava i sl. str. bratskih crkava. slobodnim crkvama reformacijske baštine.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. poput anabaptista nisu 200 W. 2 Kor 2. XI. Rim 8. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. Istina je neuništiva. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. agape. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. 236-238.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju.poslušnost Rim 2. 1 Iv 2. Kad su braća i sestre na okupu. stoljeću. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. Fil 2. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. točka.4. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. 1 Pt 2. 3. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. kao i istomišljenici. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. Lk 22.

Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. Twenty Centuries of Christian Worship. . redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. volume 2. Godine 1695. duhovno i jednostavno.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. 232. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. 201 Usp. The Complete Library of Christian Worship. str.

11. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. 209. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8.11. Uvod u teologiju. a ne svećenik. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. .2. HAMMOND.11. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. kako smo vidjeli. odnosno svim protestantskim crkvama 8. 8. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne.1. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. str. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi. 202 T. C. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne.

BOUWSMA.. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. Starješine. mire Boga s ljudima. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. H. str. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. Treba 203 Ž. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. W.204 8. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. . Nauk hrišćanske vere. IV. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. str. J. u njemu je potpuna i završava se u njemu. JEDIN. str.3. John Calvin A Sixteenth Century Portrait.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. 204 Usp. 214-229. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. 490. 306-307. odnosno uvođenja narodnoga jezika. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha.11. KALVIN. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. Velika povijest crkve. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu.. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta.

) . (Prijevod iz: M. liturgija je. Osnove evanđeoske teologije 2. već tumačenje biblijskih tekstova. str. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. Osnove evanđeoske teologije 2.11. 206 D. nisu razumjeli latinski jezik. 35. LUTHER. Što više. 12. BLOESCH.»206 8. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. odnosno poučnog karaktera. pa čak i da se ne skupljaju. A. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena. čovjek može biti spašen i bez sakramenata.5. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. koje nisu samo kratke homilije. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. ali ne i bez Riječi. Von Ordung Gottesdiensts. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. W.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. Tako propovijed postaje edukativnog. 8. 95. bila uglavnom čin svećenika. str. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. ali sakrament ne može postojati bez Riječi.4.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. G. kako smo već ustvrdili. U slučaju nužde. G. BLOESCH. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. da ne čitaju.11. 94.

U pojedinim krugovima. kao npr. odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca.118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi. . u anabaptista.

RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. VUKAŠINOVIĆ.» V. a izvorno stanje ponovo uspostavi..208 207 Usp.1.. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. H.. . Liturgijska obnova u XX veku.207 Sabor se. načina vršenja bogoslužja. razmatrajući disciplinarnu problematiku. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. Velika povijest crkve IV. SABORA 9. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. VATIKANSKOG 9. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk. str. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. također. str.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. 2001. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. 27-28. Vršac: Fideb. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. a ne prave vjere. 404-405. Zabranjeno je. – 1563. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. Beseda: Novi Sad. JEDIN. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije.

Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. Sabor je 17.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. godine proglasio dekret o misi. str. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . rujna 1562. PAŽIN. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. ADAM. 43. A. nego njeno posredovanje. Z.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. Povijest liturgije. str. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. Uvod u katoličku liturgiju. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva.). Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp. valjanost sakramenata i sl. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. Usp.Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). 33. . statičnosti i beživotnosti bogoslužja. . .

neka je izopćen. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. pa da se s toga mora ukinuti.. zadovoljštine i druge potrebe. Ako netko rekne. neka je izopćen. za grijehe. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. 5. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. Ako netko rekne. neka je izopćen. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. neka je izopćen. 2. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. a da nije propicijatorna. str. 306. Sakramenti. neka je izopćen. kazne. da ceremonije. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. 7. Ako netko rekne. da misni kanon sadrži zablude. COURT. 6. 4. Ako netko rekne. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. ona se smatra kao relativna žrtva. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. neka je izopćen. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). Ako netko rekne. Ako netko rekne. 1997. Đakovo: Forum bogoslova. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. ili da koristi samo primatelju. . Ako netko rekne.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. ili da se ona po ovoj ukida. 3. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu.

da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. pa da ih stoga treba ukinuti. neka je izopćen. Narod i dalje ništa nije razumio. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. Ako netko rekne. Što više. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. osim ako se izuzme povremena propovijed. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. 8. Ako netko rekne. zadržan je latinski jezik. 43. 9. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. posebice u nedjelje i na blagdane. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. ŠAGI-BUNIĆ. Uvod u katoličku liturgiju. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. . neka je izopćen. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. Božja 212 213 T. str.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. neka je izopćen. Usp. No to se nije dogodilo. 318-319.213 «Nasuprot protestanata. A.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. str. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. ADAM.

PAŽIN. str. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja.-1914. Papa Pio V. Uvod u katoličku liturgiju. stoljeća 9.1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). Povijest liturgije. ADAM. Usp. kod procesija i različitih pobožnosti. 65. Papa Pio X.2.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. vatikanskog koncila. i 20.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. (1903. Usp. Kristova svećenička služba. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. str.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. 260. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. str. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. ZAGORAC. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. stoljeću. Liturgijski pokret 19. V. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. 33. vatikanskom saboru.2. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. A. godine. . studenog 1903. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II.216 9. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II.

godine a zaređen za svećenika 1897. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. 44. Nakon I. Usp.). Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. Liturgijska obnova u XX veku. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. str. svjetskog rata. rujna 1909. stupio je u 21 godini. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. tada još uvijek latinskim jezikom. studenog 1874. Liturgijska obnova u XX veku. što su sakramentalni obredi i sl. već od 1921. što je liturgija. V. VUKAŠINOVIĆ. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. godine. str. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. kolovoza 1873. V. Lambert Beauduin. U samostan Maria Laach. godine pridružio Benediktincima. . Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». Usp. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. VUKAŠINOVIĆ. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. godine. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. – 1946. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. rođen je 27. rođen je 5. godine. 26.

Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. Ž. . kolovoza. treći tom. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. – 1861. 2002. E. U Engleskoj.2.). sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. među anglikancima se pojavljuje tzv.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. LEONAR. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». umro 16. stoljeću (narodni jezik.2. str. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16.. 322. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. godine. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima. 1800. rujna 1882. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. Oxfordski pokret.). – 1872. kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. Opšta istorija protestantizma.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp.).

Njima se pridružuje John Henry Newman. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. imale Katolička i Pravoslavna crkva. E. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici. str.1865. . . Godine 1847. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. postovi i sl. kada je završio studije u Oxfordu.veljače 1801. Ž. 326329. između katoličanstva i liberalizma. kao što su to. Ušao je u Oxfordski pokret. imenovao kardinalom. episkopat. Godine 1824.). LEONAR. bio je zaređen za svećenika u Rimu.220 220 Usp.1866. Umro je u Birminghamu 1890 godine.1836. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. Isaac Williams (1802. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. vjerske proslave. postao je anglikanski đakon. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi.) i drugi. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve.godine. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. treći tom. liturgija. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. po njegovu shvaćanju.). . Zbog toga se on 1842. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. Richard Hurrell Froude (1803. Opšta istorija protestantizma. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. .

vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II. a Božji je narod gledao iz daleka. do 1965..»221 221 Usp. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. godine. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. godine Engleski misal.3. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. II. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. Ali drugog puta nema. stoljeću. godine kao prvi službeni dokument sabora. T. ŠAGI. 37.BUNIĆ. str. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. prosinca 1963. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. 9. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. 1972. više-manje rezervirano samo za svećenike. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. . Anglokatolici tiskaju 1933.

ADAM. braća Ćiril i Metod. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije.3. . što su ga.73. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. Bili su optuženi i saslušani u Rimu.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. Uvod u katoličku liturgiju. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. Obrazloženje. stoljeća). nije činilo neobično. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima.1. grčki i latinski. str. to dopuštenje. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli».»222 222 A. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. naime hebrejski. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. što se njima kao Bizantincima.

Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. pod prijetnjom izopćenja. F.. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. i 1060. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. Raba. Jeronima». a 1927. Šibenika. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. F. 81-82.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. U Rimu je 1905. još od 10. 1996. . vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. ožujka 1965. str. temeljem odluka II. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Nina. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. ŠANJEK. Zadra.. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. Osora. 95. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. ŠANJEK. Juraj iz Slavonije (umro 1415). Krka. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. Sorbonski student i pariški profesor. 224 223 Usp. str. Trogira. Usp. te sinoda iz 1063. godine. Naime. Knina. Splita. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. Senja kao i svi istarski biskupi. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. godine.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. nakon čega će se.

.» J. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. Zagreb: Prometej. 647-659. dok su njihovi protivnici. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. Nijemci i Francuzi. 2005. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. godine. katoličkog liturgičara. 653-654. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. Usp. M. J. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. godinu. . stoljeća. 40-42. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku.225 Odluke II. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. kao služba Božja zajednice. KALOĐERA. KOLARIĆ. nakon I. svibnja 1937. str. str. za 1935. godine. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. Ekumenska trilogija. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe.str.. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. KOLARIĆ. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. 1935. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Ekumenska trilogija. «Grgurofobija». 1871.

.»227 Sabor je. Usp. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ponajprije u čitanjima. Ali drugog puta nema. Konstitucija o liturgiji.228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. 1993. str. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. 1972. u: Drugi Vatikanski koncil. dakle. Do sada. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. 170. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. str. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 1. T. upozorenjima. 37. Ipak.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». 27. ŠAGI-BUNIĆ. M KIRIGIN. 228 . str.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje.. u nekim molitvama i pjesmama. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. 1985. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. dokumenti.. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. 2. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. osim gdje postoji posebna povlastica. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik.

M KIRIGIN. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. 230 229 Usp. 31. 23-25. dakle. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. U liturgijskim obredima neka svatko. pjesmama kao i o činima. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. str. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. .3. 147. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. neka se vodi briga o usklicima puka. odgovorima.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. odnosno da vrše «ono što na njih spada».230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja.»229 U konstituciji se. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. pripjevima. str. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. Konstitucija o liturgiji. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. 29. 30. kretnjama i držanju tijela. 33). u: Drugi vatikanski koncil. psalmima. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu.2. čitači. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. bio služitelj ili vjernik.

63. 1992. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života.. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. tako svi. Biblije. B. a još manje kao nepravo – pravo. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. bilo prinosom bilo svetom pričešću. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika. DUDA. bio klerik bio laik. 232 233 . puku.3. o Crkvi».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu.nego s drugog stajališta na drugoj razini».3. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. str. no nisu u «suodnosu manje – veće. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. 1993. u kojem svatko.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. Katekizam katoličke crkve. ne svi jednako. dokumenti. u: Drugi vatikanski koncil. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . 307.233 9. Koncilske teme. 109. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika.. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma). koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. str. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. str. Usp.

u: Drugi vatikanski koncil. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. izrečenim još u 16. . Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. str. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. 25. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. stoljeću. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. iz njega se pjevaju psalmi.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 33. zazivi i liturgijske pjesme. Rimokatolička crkva je na II. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. neka se svestranije otvore biblijske riznice. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. 2. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. njime su nadahnute i prožete molitve.

M.237 Do II. vjernošću i molitvom. 165. 236 237 Usp. KIRIGIN. . J. HRANIĆ. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas».. vatikanskog sabora. 1973. GELINEANU i drugi. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. «Služba liturgijskog čitanja». koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. 53. Đ. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. Konstitucija o liturgiji. rezultiralo je angažiranjem laika. 219.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. str. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. br. str.. 2/95. str. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. str. GELINEANU i drugi. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». 238 Usp.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. ne samo kao pukog liturgijskog obreda. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. 165.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja.. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji.

Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. 240 241 .240 «U liturgiji. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 220. str. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. Homilija se veoma preporučuje. dakle. str. u: Drugi vatikanski koncil. pa narod molitveno. M.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52.3. propovijed je dio svetog obreda. KIRIGIN. Pisma. i to pod vidikom koji je ondje uključen. str. 220.»239 Propovijedanje. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. krizme.»241 9. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. Konstitucija o liturgiji. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. KIRIGIN. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. ona je dio same liturgije. uz to još na nerazumljivom jeziku. sprovoda i sl. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. vjenčanja. Usp.4. M. Konstitucija o liturgiji. osim zbog teških razloga. moralne i ine teme. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. Neka se to nikako ne propušta. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života. naime. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. 33. budući ih je predvodio samo svećenik.

za one koji s vlašću nama upravljaju. vatikanskom saboru. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. dok će na Zapadu. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. 9. u: Drugi vatikanski koncil. str. 1995. ili Gospodine usliši nas i sl.4. a manje molitelj. Usp. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. istu moći predvoditi i vjernici laici. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 35. odnosno molitvu vjernika. No. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. «53. . za one koje tište razne nevolje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. Sveopće molitve vjernika I. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu.

Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl.). 247 Usp. štole i sl. 1980.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II.244 evangeličkih.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. New York: The Church Hymnal Corporation. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. 245 The alternative Service Book 1980. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. London: SPCK. 1988. vatikanskog koncila. . The Book of Occasional Services. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi.. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. križ (bez raspela) i sl.

10-11. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. volume 3. posebice među američkim baptistima. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. Gart House je 1989. The Book of Common Order. organizirana je. 1. 249 The Complete Library of Christian Worship.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. poput litanija. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. str. . responzijalnih molitava. 9. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). a Roy Pearson je 1990. The Renewal of Sunday Worship. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke.249 Utjecaj II. Godine 1989. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. za pastore i laičke vođe). 1979. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. Edinburgh: The Saint Andrew Press.4. godine te ista knjiga iz 1994.

33. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. Robert E. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. lektor odnosno čitač. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. Odatle i liturgijski službenik. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. lectionarium «knjiga čitanja». vatikanskoga sabora. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.252 U liturgijskim promjenama II. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. od prve biblijske knjige. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. lat. 25. (ed. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. A. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom. Liturgijska godina. u: Drugi vatikanski koncil. str./2007 liturgijska je godina C.. The Renewal of Sunday Worship. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. . i godina II. 1993. 252 Usp. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. Webber). str. Nashville. godinu B i godinu C. volume 3. The Complete Library of Christian Worship. Tennessee: Star Song Publishing group.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. 330-331. lectio «čitanje».251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja.).140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar. B ili C.

Kentucky: Westminster/John Know Press. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. 1993. Godine 1983. 1033-1095. 888-1001. 110-121. str. 1997. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. PERHAM. 295-326... čitanje iz apostolskih poslanica. Celebrate the Christian Story. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. 1981. str. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. Edinburgh: Saint Andrew Press. Commentary on the American Prayer Book. 258 Usp. Book of Common Order. HATCHETT. U radne 254 Usp. Pjesmarica Božjega naroda.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. U adventu. Book of Common Worship. U godini A čita se evanđelje po Mateju. Lousville.254 luterani. G. A Priest’s Handbook. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). 1994. 255 256 Usp. M..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. te iz evanđelja. za Uskrs Ivanovo evanđelje. M.. London: Holy Trinity Church.256 prezbiterijanci. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). str. New York: Oxford University Press. str. MICHNO.255 reformirani. Usp. The Ceremoniest of the Church. posebice oko Božića. str. J. D. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja.. korizme i Uskrsa kao i u godini B. 1990. 257 . u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. The Book of Common Prayer. Usp. str. 324-327. 609-643.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve.. 17. božićnom vremenu. 590-591. Morehouse MP Publishing. New York: The Seabury Press. 1998.

G. 138. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. Pored tri liturgijska čitanja. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. Osnove evanđeoske teologije 2. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. str. Međutim.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. 1993. 260 259 Usp. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. 101. BLOESCH. u pravilu se čita i određeni psalam. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma. a druge prenaglase. R. Mali liturgijski leksikon. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. BERGER. str. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. Svaki formalizam može biti negativan. D. smrti i uskrsnuća. .Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju. . Lekcionar ima mane i prednosti. lekcionar ima i prednosti: .

Liturgika. kako na Zapadu tako i na Istoku. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. no uglavnom je bila pridržana zboru..261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. 1997. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . Calvin je uredio pjesmaricu psalama. himnografija i heortologija. 261 Usp. Book of Common Worship. 13. Sada je narod. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično).str.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). K. KERN. vjernici drugi. Ova je praksa i ranije bila poznata. 262 . 611-783. Usp.Časopis Pravoslavne eparhije sremske. str.

.

jest liturgijska crkva. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. Presveto Trojstvo). U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. vjera. sprovod. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. Božić. crkva. . sveta sedmica. Duhovi. po reformatoru Martinu Lutheru). Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10.1. nedjelje kroz godinu.BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. 1981. poput evangeličkih crkava u svijetu. krštenje. Bogojavljenje). Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. Uzašašće. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. nedjelje i Gospodnji blagdani). Uz svako liturgijsko razdoblje. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. prigodne. Stara i Nova godina. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. uskrsno vrijeme – Uskrs.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće.

pristupljeno 9. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita.» A. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena. tj.. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti.». Uvod u katoličku liturgiju. odnosno rimske običaje. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. «Tzv. odnosno lekcionar za A. duga haljina evangeličkog svećenika.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te). 139. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). http://www. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima.-82. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. st. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja.. te na blagdane. veljače 2007. ADAM. Beffchen) koje označavaju 10. dogležnjica. kako se prema Bogu treba odnositi..htm.evangelickacrkva-zagreb. str.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu.-143. bijele u skandinavskim zemljama. 80. 85. Talari mogu biti i druge boje. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. 266 . odnosno primljena u luteranstvu. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem. O liturgijskim bojama vidi više na str.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu. Božjih zapovijedi. npr.. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka. B i C liturgijsku godinu.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. Reformatorstvo je.

U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. i od vijeka. do vijeka Amen». Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. Amen». nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». obično nekim prikladnim biblijskim stihom. ima i svoje liturgijsko značenje. raspelo i otvorena Biblija. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. Naime. moleći molitvu pokajanja. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». tako i sada i u vijeke. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. koja se naziva oltarska slika. Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». . Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. Kako bijaše na početku. svim ljudima dobre volje. kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. Svećenik naviješta oproštenje grijeha. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta.267 Nedjeljama. Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir.

svećenik moli veliku molitvu. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. kao i za mir u svijetu. Narod odgovara: «Amen». Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. Okrenut oltaru. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. Evangelički katekizam. narod pjeva treću pjesmu. Narod odgovara: «Amen».268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. (pretisak iz 1902. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. 269 . Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». 1993. Svećenik. druge crkvene općine. 66-67. str. djecu i mlade. starce i osamljene zdrave i bolesne. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. str. svakog pojedinca.. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. Usp. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. U nju uključuje cijelu općinu. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». okrenut narodu. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu.). završavajući s: «Riječ Božja je istina. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. žive i one na samrti. udovce i udovice. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. izgovarajući Aronov blagoslov. Pjesmarica Božjega naroda. 268 Usp. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. 225 do 237. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

. Amen. ova pjesmarica sadrži i molitve. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. 15. v. Gašpar Motešicky i dr. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . Završna molitva. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. Pjevanje evanđelja. Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. praznični i sl. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. SAJAK. slovački narod».276 2. koji po D. 02. 5. 7. uskrsni ciklus. 276 Lat. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). ili sviraju orgulje. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. Adam Plintovic. Narod odgovara: i s duhom tvojim. Pjesma (prvi stih). Narod odgovara: i na zemlji mir. Aronov blagoslov. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. Samuel Palumbiny. 12. Jan Blaisus st. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. Himnus (pjesma prije propovijedi). Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). 2007. 10. svim ljudima dobre volje. D. Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta.. 9. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). Introit. homilije i sl. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). božićni ciklus. duhovski ciklus. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. 11. Štefan Leška. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. Antifona. 6. i ml. Velika Molitva koja se završava s Očenašem. Jeremiaš Lednicky. molitve u molitvenim knjižicama. Apostolsko vjerovanje. Pjesma za milost. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. 3. Molitva dana (kolekta).152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. Propovijed. 8. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. 4. A to je bila velika sreća za evangelički a. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima.Jakobei). introitous = ulazak. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. Osim pjesama. 14. 13.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. najbližu nedjelju 31. biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». križa i sl. Istentiszteleti rendtartás. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). 283 Istentiszteleti rendtartás. križa i sl. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. Zidovi crkava su čisti.2. U crkvama se. bez slika. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. 10. Amen». a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. 1985. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. na Uskrs. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. 284 . Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. bijelu košulju i crnu kravatu. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. 1988. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). Duhove. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica.2. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka.

te molitva pokajanja. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. Obećavate li. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. Iza toga se daju obavijesti. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). te druga glavna pjesma. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. nas prenio u vječno slavlje? 4. Kod služenja Večere Gospodnje.

Knjiga zajedničkih molitava. O reformatskoj crkvi. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Aronov blagoslov. 125-135. večernju i euharistijsku službu. 2005.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. Obrednik sadrži jutarnju. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. . Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava.2.. godine. 2003. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. 125-135. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. Forum. Oca i Sina i Duha Svetoga». str. KIŠ.. a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas».285 10. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. molitva Očenaš. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. str. 1921. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». P.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. Novi Sad: J.

i prikloni srca naša zakonu svome». Narod odgovara: «Amen». . Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. Preobraženje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. Spasovo. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. sprovod). a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. Dan reformacije i sl. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. Uskrs.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. vjenčanja). ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». crvena (Duhovi. službe krštenja. Službu riječi mogu obavljati lektori. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. đakoni i pastori.). konfirmacije. đakoni i pastori. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. Duhovi. korizma. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. a vjernici mole vlastitim riječima. slobodna. obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. ljubičasta (advent. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine.

Book of Common Order292 (Crkva Škotske). 290 291 289 The Book of Common Prayer. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. 1994. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD).289 Slijedi molitva pastora. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. Usp.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. Lousville. Knjiga zajedničkih molitava. i upiši sve svoje zakone u srca naša». Kentucky: Westminster/John Know Press. 73-84. te se pjeva zajednička pjesma.New York: Oxford University Press. 1993. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). str. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. 47. Book of Common Worship. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. 1990. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. smiluj nam se. Book of Common Order. Edinburgh: Saint Andrew Press. str. Nakon toga slijede kratke obavijesti. Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. nakon čega vjernici sjede. 292 293 . U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja.

4. 8. riječju. Heb. Pastor moli: Svemogući Bože. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo.9. oprostio vam grijehe vaše. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. 14. Amen. 16. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. sada i dovijeka. 29-31. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. na slavu tvog svetog Imena. niti svoje bližnje kao same sebe. Gospodinu našemu. po Isusu Kristu. . Poradi sina svojega Isusa Krista. Amen. Po Kristu. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. djelom i propustom. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. sve želje znane i sve tajne otkrivene. očisti nam misli srca. Amen. Gospodinu našem. Amen. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. mišlju. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. smiluj nam se i oprosti nam. pred tobom su sva srca otvorena. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. 1 Iv 1. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. 8. postoje i tjedni sastanci (tzv. J KOLARIĆ. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu.. E-mail upućen Jasminu Miliću. starješine i đakoni. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). 301 Obrednik Baptističke crkve. prikupljanjem milodara. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. Usp. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima.»300 Rukopolažu se pastori. veljače 2007. 1999. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. 495-496. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. . str. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. te pastorovom blagoslovnom molitvom. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Ekumenska trilogija. Pojedini pastori prilikom krštenja. KNEŽEVIĆ.

U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. pjesme duhovne. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. službu krštenja. ali nikako novorođenčad). a koje su se u prošlosti više isticale. službu vjenčanja. . Savez baptističkih crkava u RH. službu prinošenja djeteta. 1966. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. Pjesme duhovne. To mogu biti i starija djeca.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. Duhovne pjesme.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. Ovdje smo dali osnovne naglaske. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. uglavnom prevedene s engleskog.303 i druge. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. službu sahrane. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. 1998. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. službu dana Gospodnjega. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. službu ordinacije pastora. Zagreb. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda.

. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. službu vjenčanja. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. 1999. U toj su školi studenti. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. stoljeća. i početkom 20. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. službu sahrane.4. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. službu prinošenja djeteta. 10. službu krštenja. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. počevši s Agnezom Ozman. službu dana Gospodnjega. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. SAD). službu ordinacije pastora. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu.

) to slavljenje može trajati kraće ili duže. starije i suvremene gospel pjesme. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. pa i u organiziranju bogoslužja. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. 2. 1 Tim 2. psalmi. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga….-272.. 8). Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. 2003. korusi. Prvi. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. pljeskat će rukama (Ps 47 1). uniformiranom bogoslužju. U nekim je crkvama 306 S. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. str. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. pjevanje biblijskih stihova. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. 271. Zagreb: Bogoslovni institut.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. JAMBREK. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. ne može se govoriti o jednom. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. . primjerice: tradicionalne himne. 18). U slavljenju se koristi više glazbenih stilova.

Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. uzdanje. bilo da se radi o obraćenju. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. 1991. predanost. 206. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. 16. molitva. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. težnja za nebom. Chorusi. radost spasenja. potrebom izlječenja i sl. 310 Usp. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom».310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). utjeha. pentekostne pjesme. poslanje djece Božje. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. trpljenje. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. evangelizacija. veljače 2007.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. Pjevajmo Gospodinu. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. S. JAMBREK.308 Iz tiska je 2006. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. hvala i veličanje Boga. . Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. 2002. Daruvar: Logos. ljubav. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. Pjesmarica. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava.

koja uobičajeno traje oko 45 minuta. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. S. a zatim molitva i slavljenje. čitač(i) Svetog pisma. Karizmatske crkve. Crkva cjelovitog evanđelja i sl. Savez crkava Riječ Života. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. poput Save311 Usp. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. JAMBREK. veljače 2007. Nakon slavljenja slijedi propovijed. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). Od blagdana slave Božić. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. muškarci muškarcima).170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. 312 . Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. 16. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Uskrs i Duhove.

Usp. te svetkovanje subote kao sedmoga dana. stoljeća. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat.5. 249-266.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. str. Nastala je u Americi. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. godine... Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. subotu. Zagreb: Znaci vremena.. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20. 314 315 .Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. u prvoj polovici 19. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti. Adventus = dolazak). 75-76. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života.. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. 2001. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. Godine 1861. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. 1992. Adventistički crkveni priručnik. 8-10). Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. 10.

1995. 316 Kršćanske himne. Zagreb: Znaci vremena. . himne Isusu Kristu.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. Biblija.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. početak gradnje. Ona je više od puke uspomene. molitve i litanije za određene prigode.. Što adventisti vjeruju. preuzimanje novog okruga. str. 203. str. 1995. pogreb. molitvu za bolesne i vjenčanje.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce.. radosna vijest. Ne rabi se liturgijska odjeća. odnosno svaka tri mjeseca. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. već prikladno civilno odijelo. str. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. jedni drugima peru noge. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). poslušnost i služba Bogu. prigodne pjesme. život kršćanina. Što adventisti vjeruju. kršćanski dom.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. 196-197. 187-259.. Adventisti. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. 317 Priručnik za propovjednike. 318 319 . blagoslivljanje doma. Uskrsa i sl. krštenje. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. Gospodnju večeru. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. posvetu molitvenog doma.). Usp.318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko.. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. posvećenje djeteta.

Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. John Wesley. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera.. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. grupe za slavljenje. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju.»321 No u svijetu. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija).6. stoljeću nastala u Engleskoj. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. pored svog zanimanja u svijetu. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). No. imaju i sposobnost propovijedanja. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu.met0odisti.. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. grupe seniora. No. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. nakon smrti Johna Wesleya. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. priredio je 1874. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji.hr/ 321 . U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. godine.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente.

George Whitefield (1714. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu. Naime. John Wesley je. . Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja.000. str. u blizini Bristola. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. 415-434. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. ali i po kućama i na otvorenom. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. B. da ulaze među najbolje što su ikada napisane. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. str. H. koja su taknuta Duhom Božjim. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Brat Johna Wesleya. – 1770. BROADBENT. Propovijedao je po crkvama. Jedna povijest crkve. ali je imao puni udio u njegovom radu. H.» E. THOMPSON.»324 322 323 Usp. 295. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji.. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. Jedna povijest crkve. str. 1989. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. 324 E. ima ih preko 6.000 propovjedi. 297. Liturgies of the Western Church. BROADBENT.). Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40.

Usp. svetu pričest. 62. Prije II. molitveni sat. vjenčanje. Pastori. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. Slavopoj. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. rukopolaganje za đakona i starješinu. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. Philadelphia: The Westminster Press. sprovod.-64. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. zbirka duhovnih pesama. vjenčanje i za sprovod. Božić. nedjeljnu školu.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. omladinski sat. advent. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. . sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. str. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. metodisti su 1938. i obrede za: primanje u članstvo crkve. trezvenjački sat.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. 1938. kako smo rekli. The Worshipbook. U Makedoniji je. na makedonskom jeziku. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Uskrs. Novi Sad: Metodistička crkva. krštenje. 1972. zbirka duhovnih pjesama. Usp.. uskrsni post (korizmu). konfirmaciju. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). štole i sl. dječji sat. Novu Godinu.

Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. prve kršćanske Crkve. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. bez propisanih molitava. Poje- . s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. liturgijske odjeće i sl. on je bio različit. slobodnih protestantskih crkava. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. Kako smo vidjeli. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. to su sljedbenici tzv. pa sve do naših dana. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine.

no on je i naš Kralj). glasnoj molitvi i sl. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. Međutim. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. smirenost i tišina. 1964. s druge strane. radosni328 Usp. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga.. BARTH. str. Mnogi anglikanci. posebice pentekostne i karizmatske crkve. dopunjavanje. K. .328 No. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. London: Routledge and Kegan Paul. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. 78. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. Uzajamno upoznavanje.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. crkve koje prakticiraju tzv. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. slobodno bogoslužje. jedno za drugim. God Here and Now. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. slobodno bogoslužje.

bogatija.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. obavljana u redu i disciplini. odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom. .

.

1978 Cithara Sanctorum. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Book of Common Worship. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1882. 1988. 1999. 1994. Budimpešta. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). 1983. Edinburgh: Saint Andrew Press. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Book of Common Order. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). Zagreb: Glas Koncila. 2001. Časosolov. . Beograd: Srpska patrijaršija. 1996. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1993. 1998. Bratislava.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. Kentucky: Westminster/John Know Press. Lousville. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog.

. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 2000. 206. Kršćanske himne. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Evangelická cirkev a. Pjevajmo Gospodinu. 2002. 1981. Zagreb: Znaci vremena. Pjesmarica Božjeg naroda.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. 1921. Pjesmarica. 1966. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. 1995. Pjesme spasenja. Daruvar: Logos. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. 2003. 1985. Knjiga zajedničkih molitava. 1995. v. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Obrednik Baptističke crkve. Evanjelicky spevnik. Evangelicky zpevnik. Istentiszteleti rendtartás. Énekesköny. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. 1999. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. 1991. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. na Slovensku. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb.

London: Routledge and Kegan Paul. 1998. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. Evangelička crkva u RH. The Book of Common Prayer.. God Here and Now. Savez baptističkih crkava u RH. Philadelphia: The Westminster Press. Novi Sad: Metodistička crkva. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . The alternative Service Book 1980. 1933. The Book of Common Order. zbirka duhovnih pesama. Živa voda. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. pjesme duhovne. Edinburgh: The Saint Andrew Press. London: SPCK. 1972. 1995. 1964. Služebnik. 1986. Augsburška konfesija. 1938. The Worshipbook. Na tome stojim. život Martina Luthera.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. Karl.. Ronald. Barth. suvremeno čitanje. 1990. H.New York: Oxford University Press. Adolf. Uvod u katoličku liturgiju. Bainton. 1980. Zagreb: MISL. The Book of Occasional Services. 2002. Zagreb. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. New York: The Church Hymnal Corporation. 1979. Sveopće molitve vjernika I. Ostala literatura Adam. 1988.

D. Nastanak i učvršćenje reformacije. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Čedvig. New York. 1988. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Bouwsma William j. Biblijski priručnik. Osnove evanđeoske teologije 2. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1998.. 1993.. John Calvin. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Trebinje. 1989. 1999. Bloesch. Worship: Adoration and Action. Novi sad: Dobra Vest. H. Zagreb: Duhovna stvarnost. Oven. Žan. Donald. Jedna povijest crkve. E. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Bonaventura. A Sixteenth Century Portrait. dokumenti. 1984. Istorija reformacije. Sakramenti. 1986. Franz. Rupert. Biblijski leksikon. . Carson. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta.. 1989. Đakovo: Forum bogoslova. Novi Sad: Dobra Vest. Mali liturgijski leksikon. Vrnjačka Banja. Oxford: Oxford University Press. Broadbent. Dela apostolska. 1993. 1993. Delimo. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. 1993. Michigan: Baker Book House. u: Drugi vatikanski koncil. Grand Rapids. 1993. 1997. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger.A. Sremski Karlovci. Court. Duda. Sjeme je riječ Božja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. o Crkvi». 1989.

Joanis. J. 1985. Guthrie. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Clyde. T... Evangelički katekizam. str. i drugi. Osijek: Izvori. . Nedeljko. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Grgurević. Kraljevo. Uvod u Teologiju. His Life and Work.. Ulrich. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Pastoralne poslanice.. Estep. Daruvar: Logos. Novi Sad: Dobra Vest. R.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. Uvod u pravoslavnu liturgiku. 1973. 1986. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Daruvar: Logos. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. 2003. 1993. 1975. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. Fant. Bonhoeffer: Worldly Preaching. W. France. Gelineanu. 2000. Liturgika 1. Nashville: Thomas Nelson. 1986.. 1997. Uvod u sveto bogosluženje. R. Kršćanska sadašnjost. Prag. Gabler. 1997. Teologija Novoga zavjeta. Istina je neuništiva. 165..C. Huldrych Zwingli. Joachim. Philadelphia: Forter Press. Gnilka. (pretisak iz 1902. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Hammond. Fundulis. Evanđelje po Mateju. 1999. Donald. E. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo.). Zagreb: Duhovna stvarnost. 2004. T. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

Jedin. Kalvin. godinu.str. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. za 1935. Jambrek. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Velika povijest crkve IV. Horak. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. 2000. Josip. Jedin. Nauk hrišćanske vere. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2004. . 1995. Marion J. Hranić. 1935. Heatchett. Zagreb: Duhovna stvarnost. Kalođera. Jedin.. 2/95.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. Velika povijest crkve I. 40-42. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Kršćanska sadašnjost. «Grgurofobija». Đuro. Crkveni sabori. Žan. 1996. br. Hubert. Zagreb. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. 1972. Jedin. 1989.. Hubert. Commentary on the American Prayer Book. Hubert. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Hubert. Stanko. povijest i načela vjerovanja. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. New York: The Seabury Press. Hubert. 2003. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Velika povijest crkve III/II. Velika povijest crkve II. «Služba liturgijskog čitanja». 1993. Zagreb: Bogoslovni institut. Baptisti. Marko. 1981. Jedin. 1980. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu.

Atlanta: John Press. . Bernhard. Riječnik biblijske teologije. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Lohse. Kiprijan. 1990. 2006. 1997. Juraj. Martin. Opšta istorija protestantizma. prvi tom i drugi tom. u: Drugi Vatikanski koncil. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Leon-Dufour. Xavier. Forum.. Kronika kršćanstva. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Emil. Liturgika. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 1993. Richmond.. Martin Luther. himnografija i heortologija. Juraj. Kolarić. Zagreb: Veritas. 1971. Istočni kršćani.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. VA: John Know Press. H. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. 1998. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Zagreb: Prometej. 2005. The Threat and the Power. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Introduction to the Reformed Tradition. Novi Sad: J. 1980. John. Konstitucija o liturgiji. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Ž. Kolarić. Kraus. dokumenti. Leonar. Kirigin. 2002. Kiš. 2005. O reformatskoj crkvi. Leksikon ikonografije. 1985. P. Leith. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Hans – Joachim. Zagreb: Mozaik knjiga. 1977. Nandor. Ekumenska trilogija. 1982.

1986. London: Holy Trinity Church. (skripta za internu upotrebu slušača). Vizantijsko bogoslovlje. Worship in the Early Church. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Pavković. Misionarski i duhovni centar. The Ceremoniest of the Church. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. tumačenje evanđelja po Ivanu. P. Liturgika. Morehouse MP Publishing. 1997. Pavić. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Džon. Juraj. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Eduard. 2003. Martin. Daruvar: Logos. Ivan Krstitelj. Kragujevac: Kalenić. 1988 Michno. Milić. Michigan: eerdmans. 1985. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Jasmin. Pažin. A Priest’s Handbook. L. Perham. John Calvin: A Biography. Grand Rapids. T. 1998. 1963. 2002. Ivan. O liturgiji. Liturgika (skripta). Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. H. Majendorf. Povijest liturgije. 1997. Leon. . 1961. 1989. Beograd: Pravoslavlje. Opšta istorija protestantizma. Parker.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. Svet Novoga zaveta. treći tom. 1975. Zvonko. Philadelphia: The Westminster Press. Ralph. Celebrate the Christian Story. 1997. Moris. Beograd: Trojeručica. Michael. Dennis G.

1987.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović.. knjiga I. Dimitrije. Richard. Robinson.. 1997. 1998. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. 2004. Zagreb: Susret. Teologija Novoga zavjeta. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1912. . Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. 1984. Efežanima. Priručnik za propovjednike. 1987. Ali drugog puta nema. Opšta crkvena istorija. 1992. Jevsevije. Maruševec: ATF. Povijest kršćanske literature I. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. 1995. Rice. Biblijsko propovijedanje. Tomislav. John. 1972. 1992. R. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Stott. Adalbert. Rebić. Šagi – Bunić. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1965. Tomislav. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Karl i Vorgrimler. Stagg. Tomislav. Rahner. Šagi – Bunić. Teološki rječnik. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Haddon W. Daruvar: Logos. Frank. Biblijske starine. Staniloje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. W. Novi Sad: Dobra Vest. Uvod u kršćansku teologiju. 1997. Šagi – Bunić. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu.

Beseda: Novi Sad. 1992. Underhill. Thompson. . Šmeman. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. 1974. The Complete Library of Christian Worship. Liturgies of the Western Church. Franjo.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Webber).. Crkvena povijest III.. 1993. 1985 Trideset i devet članaka vjere. The Renewal of Sunday Worship. volume 3. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Webber).190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. (ed. Tennessee: Star Song Publishing group. Grand Rapids. Tennessee: Star Song Publishing group. Vršac: Fideb. Vladimir. The New International Dictionary of the Christian Church. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Philadelphia: Fortress Press.primorska i Skenderijska. Nashville. Zagreb: Znaci vremena. Worship. Robert E. 2003. 1963. Nashville. 1994. Liturgija i život. Što adventisti vjeruju. Ivan. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. volume 2. Alan. Zagreb: Glas Koncila. 1986. Bard.. (ed. Novi Sad: Baptistička teološka škola. 2005. Liturgijska obnova u XX veku. Thomson. Michigan: Zondervan Publishing House. 1996. Evelyn. Vukašinović. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . Aleksandar. Robert E. Šaško. 2001. Liturgijski simbolički govor. 2001. Twenty Centuries of Christian Worship. The Complete Library of Christian Worship. New York: Harper and Brothers.

veljače 2007. Zagorac. Timothy.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. Zagorac.katolici. Publishers (bez godine izdanja). 2001. Krist. 1992 Wendel. pristupljeno 9. http://justus. Zagorac. Water. Pravoslavna crkva. Worship is a Verb. .htm. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. Vladimir. Vladimir. Zagorac. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. New York and Evanston: Harper & Row.evangelickacrkva-zagreb. Vladimir. Zagreb: Prosvjeta. Word.veljače 2007. Robert. Glasgow: Free Presbyterian Publications.org/nauk. pristupljeno 18. Willimon. pristupljeno 18. Westminster Confession of Faith. 1989. 1969. veljače 2007. 1997. pristupljeno 8. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.php?action=c_vidi&id=2996. H. William.anglican.htm. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište.hr/. 1996. Kristova otajstva.org/resources/bcp/1549/Communion_1549.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. Vladimir. Wine and Bread. Webber. INTERNET http://www. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2005. Liturgika.metodisti. Francois. http://www. E. 1998. Kristova svećenička služba. posvetitelj vremena. http://www. Valley Forge: Judson Press. veljače 2007. Calvin Origins and Development of His Religious Thought.

PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. pristupljeno 18. 2007 . 8.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. Ruben. 16. veljače 2007. http://justus. Stanko. htm. 25. veljače 2007. pristupljeno 18.anglican. Knežević. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.anglican. veljače 2007. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.htm. Dušan. veljače. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. veljače 2007 Sajak.org/resources/bcp/Communion_ 1548.

Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. prosinca 1969.Jasmin Milić rođen je 28. rođenom Arvaj. Davorina Peterlina. godine te za seniora 31. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). godine te 1997. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof.1918. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. s kojom ima dvoje djece. Oženjen je suprugom Tamarom. ožujka 1995. Tko je bio Jean Calvin. godine. Bosna i Hercegovina. godine u Bijeljini. .1918. sina Mihaela i kćer Ivanu. vjerovanja i djelovanja). sc. Mihaela Kuzmiča. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. dr. Od 1993./2005. . do 1998. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30.. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. siječnja 1999. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. Od akademske 2004. sc. dr. 2005. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful