Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

.Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007.

.

.. 17 1...................................................... 19 2....................................................3..........................................................4..........3............................. Svećenstvo ......... 19 2......................................................2.................. 33 .......3............................5...................................... Bogoslužje prije pada u grijeh .................4... 26 2.........................5.......................................... Liturgija.................................. Bogoštovlje ............. 16 1........ Služba ........................................................................................ Bogoštovne djelatnosti................................................ 18 1..................................................Starozavjetni liturgijski kalendar ........................................................ Bogoslužje nakon pada u grijeh ................................................1.........2.................................................. 21 2................1................................... 9 UVOD......................................... Jeruzalemski hram ............. Sveti šator ...........................................SADRŽAJ PREDGOVOR ... Sinagoga .... 30 3............... 19 2.....5......................... 20 2....................................... ISUS I BOGOSLUŽJE ......................... 22 2.....1................ 28 2. 24 2....2.......... 19 2.. BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU ....................... OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ........................... Kovčeg saveza ........................6.............. 13 1.....5..................................... Bogoslužje ................................ 15 1........

...2. Nedjelja – Dan Gospodnji .. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu ........1..... 43 4...........2..................... 55 6..........2................................................ Apologija sv......................... 44 4.1....... Teološki utjecaj na liturgiju......................... 68 .................... Liturgija katekumena i liturgija vjernih ... 59 6............. 47 5............ 55 6... Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje .........1....1.. Molitva – liturgijski obrasci ...............................3.......................... 56 6............. 42 4....................2............ Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama..............1.......1....................................5.......................................... LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA.................. 37 4.4................................................... Liturgijske stranputice ....................... Rani liturgijski teološki obrasci .. 57 6.........................4....1.................. 37 4.................... Atanazijevo vjeroispovjedanje..... 58 6............. 65 6..... Didache ......... 56 6..................................................................2....... Justina ...3................. 39 4....................1.............1... 49 5............................................ 47 5..............4.. Lomljenje kruha – euharistija ........................... Sloboda kršćanstva ........... Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ...........1...............................................1.......... 45 5......... Apostolsko vjerovanje ............1..................... 62 6.... 61 6....... Ignacijevi spisi ........... 64 6.........3....... 49 5........1..1... Liturgijska vjeroispovijedanja.............3.............. 50 5..............POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE .............................................. 51 6..........1.........1........ Propovijedanje i naučavanje ... Klementova poslanica Korinćanima .....................................2... Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog ........ RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME..3....5..1.....4...1..... Oblikovanje liturgijskog kalendara....... 38 4........................... Bogoštovna mjesta..........................................1.

. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij ... Urlich Zwingli ............................... 73 7......2..............3........................7..... 123 ..........1....................11.............. Odbacivanje posredničke svećeničke službe.......................................1..................................5...........11....................................... 119 9........ Puritanci .... 117 9..................................................... Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..........3.1.. RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ..... 93 8........ RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II................................................ 110 8........... 80 7.....................Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7....................11.......................... Razvoj euharistijske teologije i prakse ................... Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja . Propovijed ............................. 73 7............... John Knox .......... 101 8............... 92 8........................2................ VATIKANSKOG SABORA . 117 8...3......................... Martin Luther .........................2.. Anglikanska crkva................................ stoljeća.. 115 8.... i 20..............................................6..................................................................................... Anabaptisti i baptisti .......4..................... 119 9...................11..........8......... William Farel............................................. Struktura liturgije – himne i molitve ............11......................................... Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama .................................. Jean Calvin ........ Liturgijski pokret 19. Predreformacijsko stanje .......... 74 7...9.............. 106 8................. 90 8.............................. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ............ Karolinška obnova ...... 116 8................ Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje ........................................................ Martin Bucer.....................4.................................... 85 8...........................5.....................11.........5........2....................... 107 8............ 115 8.... 82 8............. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora .....4...........................1.. 115 8..... PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA.... 76 7..... 95 8... 104 8.........10............... 85 8..........

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam. 1 pitanje.

.

obožava. Nemoj imati drugih bogova osim mene. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). 2-3). 2 . Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje.» (Izl 20. Komunizam. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. proslavlja. kraljevima…) i sl. Međutim. drugome čovjeku (faraonima.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. Bog tvoj. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. iz kuće ropstva.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. koji je želio suzbiti svaku religioznost. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima.

» (Izl 20. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. 23).4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. 9-11. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja.. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. 19-20). 44. Bog sam ljubomoran. svi će štovatelji likova biti osramoćeni. Bog tvoj. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. štovanje drugih «bogova». ništavan je.. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog.. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. izrađivači njihovi više od bilo koga.» (Heb 10. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. braćo. 4-6). koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena. ili u vodama pod zemljom. U knjizi proroka Izaije. to jest kroz svoje tijelo. Jer ja. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. (Iv 4.» «Prema tome. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. Ne klanjaj im se niti im služi. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca.. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Jahve. jer Otac takve klanjaoce želi». 4 . već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. da im budu na sramotu. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. ili dolje na zemlji. u Židova.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle..

21. Heb 9. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. A. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. kao i za pomoć Usp. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. 1993. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. Uvod u katoličku liturgiju. oko 250-150 godine prije Krista.1. 23. Od 2. 11. a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. poput Lk 1. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. države. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. 12). ADAM. .OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. str. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. 10. 6). kultnu službu. LITURGIJA 1. odnosno za javno dobro. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9.

2. Reformirana. kako ćemo vidjeti kasnije. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. propisanim molitvama. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. dakle propisana bogoslužja.8 No. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. Starokatolička Evangelička. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. liturgijskim prostorom i sl. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. 30). Pentekostne crkve i sl. redoslijedom bogoslužja. 8 . koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. liturgijska bogoslužja. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. 1. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. Danas.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. stare Istočne crkve. Metodistička i sl. Pravoslavna. Anglikanska. 2). odjećom svećenika.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). najčešće u određenim oblicima. Tzv. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve.

Uvod u kršćansku teologiju. koja je u određenim tradicijama. str. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. str. 3. RICE. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. E. odnosno štovanja. 3. kako u povijesti. u Islamu. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. kršćanska liturgija je dvostruki čin. strogo propisana obveza. već i zbog onoga što Bog čini. Maruševec: ATF. REBIĆ. kao npr. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. 287. 1963. Mi služimo Bogu. tako i u osobnom životu štovatelja. New York: Harper and Brothers.. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. 143. Worship.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». R. no u isto vri9 A.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). 1996. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. Naime. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. str. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. nalazimo i termin bogoslužje. koji govori o Bogu kao objektu služenja. Središnje teme Staroga zavjeta..11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga.. 10 11 .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. 1987. 1. proslavljamo ga i štujemo. UNDRHILL. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. 1.4. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. nego da služi…’ (Mt 20. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. 10. Služba Osim gore navedenih izraza. 15. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. No koji god termin upotrebljavali.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. poput riječi bogoslužje . I termin služba može imati dvostruko značenje.13 12 13 A. str. ZollikonZürich. ADAM. 45). 28. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. 1938. Mk 10. najhitnije i najdivnije. Uvod u katoličku liturgiju.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. . što se na zemlji može dogoditi». str.

Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno.2.1. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . 2. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. prijateljsko zajedništvo s Bogom. ZAVJETU 2. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. Time je zajedništvo. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. 16-17). Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh.

. 78-79. Mamri i Beer Šebi. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. poglavlje.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. No. 8-38). 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Betelu. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. 1993. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. najvjerojatnije u formi vizije. to jest Sveti šator (hebr. da je 14 Usp. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta..3. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. Šekem. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. Sveti šator Knjiga Izlaska 25. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. 2. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta.

) te zarobljen od strane Filistejaca (4. 4 i sl. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. 1-9. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 1-9).4. 6). 3).1). 7). 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. 10-22. 5-7. 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. str. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. 19. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. 8). . 37. 27) te u Šilu (1 Sam 3. 1 Kralj 6. To je posljednje što o njemu znamo. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. zatim u Betelu (Suci 20. 3 sl. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. 1-17). 2. 11). osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. 81. 8. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. odnosno svjedočanstva (Izl 31.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti.

S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. središte je obrednih radnji bogoslužja. koji je znak Božje prisutnosti. REBIĆ. 175. Šator je bio pokretno svetište. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. koje služi Izraelskom narodu. Ofra. 1992. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. Biblijske starine.5. dakako. 7). Dan). Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. Šilo.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. 2. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. oda16 A. Izrael više nije putujući narod.. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. On sam. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. Mispa. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. a kovčeg. .16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. str.

1989. 307. Biblijski priručnik. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. 256. LEON-DUFOUR. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. godine poslije Krista. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. K njemu se hodočastilo. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. slavili blagdani i sl. Nakon toga. 1980. str. Bio je oko 27 metara dug. a izgradio ga je Zerubabel. Drugi je hram bio posvećen 515. Rječnik biblijske teologije. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. no nije ga uspio nikada izgraditi. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah. u njemu su se prinosile žrtve. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. godine prije Krista). U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. str. 29). Zagreb: Kršćanska sadašnjost.5 metara. 2). godine prije Krista.-37.. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4..18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. Zagreb: Duhovna stvarnost. Treći. 18 . Dovršen je 64. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8.

Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24.23 Kako smo već ranije istaknuli. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. Levitski za- 21 22 23 . «Bogu se prinosila cijela životinja. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. Već 70.» Enciklopedija Biblije. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. čovjek je 19 20 A. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. str. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. Hebrejska riječ korba. Kršćanska sadašnjost. koju prevodimo kao žrtva. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti. na neki način. osim kože koja je pripala svećenicima. 1-2). rimska vojska. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe.19 2. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. 179-185. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji.» Enciklopedija Biblije. Levitski zakonik 1. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. pa ga je trebalo očistiti. dostatno je dobro za Boga). Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. da se Bog spomene prinositelja po dobru. Zagreb: Duhovna stvarnost. REBIĆ. 127. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom.. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. Biblijske starine. 128.5. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. 2000. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. «To je bio prinos najboljeg brašna. Tražilo se. str. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku.21 žrtve pričesnice.» Enciklopedija Biblije. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika.1. Levitski zakon 3. godine po Kristu.20 žrtve prinosnice. str. To je bio dragovoljan prinos Bogu.22 i žrtve pokajnice. str. Levitski zakonik 2. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. 128.

22-27 – formula blagoslova. 24 Usp.. Središnje teme staroga zavjeta. Pnz 26. prinosila dva jarca. liturgijski obrasci.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. A. str. kao i pri drugim žrtvama. Biblijske starine. 154. REBIĆ. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. 7. A. Br 5. Pritom su se. a sama je molitva žrtva na djelu.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. 148.. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. str. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. kao na primjer: Br 6. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. 211-222. 14-26 – formula proklinjanja. Pnz 27. Uz molitvu. 25 . Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. Pridruživao im se narod. Biblijski leksikon. Usp. str. 128. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). Pored osobne molitve. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. 5. REBIĆ. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja.» Enciklopedija Biblije. str. Pnz 6. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. osobito konik 4. 1984. Bez molitve nije bilo žrtve.

2. 1-3. 23. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. str. Enciklopedija Biblije. 134. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. . Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. večernju molitvu i sl.5. ma gdje se nalazili. kao npr.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. a po tome i tvorac povijesti. nalazimo u knjizi psalama. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja.2. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. prema Jeruzalemu. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. 18) . počinak)nalazimo u Post 2. U Izl 16. u podne koju Danijel moli (Dn 6. U Izl 20. psaltiru. Osim ovoga tjednoga blagdana. okretali su se pri osobnoj molitvi. Prvi spomen Šabata (heb.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. 11).26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu.

Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. Krist. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. kao tjedni blagdan. str. Levitski zakonik 23: 15-21. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. na krovovima kuća. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. kad se završila žetva. 10-12. Jošua 5. ZAGORAC. 120. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. 10. nisana. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. Marko 14: 1-2.. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. Enciklopedija Biblije. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova.30 i Blagdan sjenica.29 Blagdan sedmica. Izlazak 23:16. jeo se kruh koji se brzo mijesio. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . 120.31 28 V. str. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. str. U početku se Pasha svetkovala po kućama. anđeo smrti ubijao je Egipćane. Enciklopedija Biblije. berba grožđa i maslina. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. posvetitelj vremena. Izlazak 12. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. Ponovljeni zakon 16:19-12. a poštedio prvorođence Egipta. 1996. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’.

33 34 35 36 . poznatoga kao žrtveni jarac. 121.. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. Epifan. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. god. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). 152. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. Usp.32 Dan pomirenja (Jom kippur). str. 120. Prije se nazivao Srebrne trube. Purim35 i sl. 120-139. A. 121. 121.» Enciklopedija Biblije.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr.3. 121. Nova godina (Roš Hašana). On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. Osim ovih velikih blagdana.» Enciklopedija Biblije. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. 199-210. štovalo i prinosilo žrtve. Pr. Središnje teme Staroga zavjeta. str.. Zatim bi uzeo jarca. str. str.Usp. str. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama.» Enciklopedija Biblije. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen.5.36 2. Kr. A REBIĆ. Biblijske starine. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. str. Ondje je škropio krvlju žrtve. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. str. Enciklopedija Biblije. obučen u odjeću od bijelog platna.» Enciklopedija Biblije. To je nutarnji. Veliki bi svećenik. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). REBIĆ. Toga se dana odmaralo.

. što treba činiti i tako dalje. Usp. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. 179. Središnje teme Staroga zavjeta. Biblijski priručnik. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. str. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. te ima važnu. REBIĆ. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). str. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. REBIĆ. Levije. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. kakav treba on biti. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. A. A.40 Svećenik. 158. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. u 30. str. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. 156. Središnje teme Staroga zavjeta. jedan od Jakovljevih sinova. može li se ići u bitku i sl.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. naučavatelj i tumač Zakona. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp.

str. Beograd: Pravoslavlje. str.. str. Ispred njega gori vječno svjetlo. hebr. pjevanje te završni blagoslov. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama.6.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim.. 532. Na jednoj strani te osi. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. U sredini prostorije nalazi se almenor. torah). Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. 104. Također su poučavali Božji narod Zakonu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. čitanje i tumačenje Božje riječi. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak. Svet Novoga zaveta. E. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje. LOZE. 43 . godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. Usp. 126-127. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore.41 2. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. 1990. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. do ulaza. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. Pravokutnog je tlocrta.» Leksikon ikonografije. 1986. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. na molitvu... to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr.

svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. Psalmi 5. svim srcem svojim. Knjiga Sudaca. 4-945 2. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. 4. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. i neka ti budu kao zapis među očima. Priveži ih na svoju ruku za znak. Midraš. 4-9. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. Boga svoga.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. kad lijegaš i kad ustaješ. 1989. Napominji ih svojim sinovima. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. Zato ljubi Jahvu. Završni blagoslov iz Br 6. (skripta za internu upotrebu slušača). 3. str. 3. 24-26 45 46 . Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. Z PAŽIN. Povijest liturgije. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. 22-26. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). 44 Usp. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. neka ti se urežu u srce. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. Jahve je jedan. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6.

47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. X. LEON DUFOUR. LOZE.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. str.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. str.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. Svet Novoga zaveta. 135. E. str. 95. Enciklopedija Biblije. 47 48 49 Usp. Usp. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja. . Usp. 105. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. Rječnik biblijske teologije.

51 50 B. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. V.ISUS I 3. 205.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. 22 i dalje). .. Iv 2. ZAGORAC. Kristova svećenička služba. 1997. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. Sjeme je riječ Božja. 49. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. propovijedao je u sinagogama (Mk 14. 1993. 20-24). str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 10. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. 41.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. 73. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. str. 13. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. DUDA. U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. 20). 22). Iv 18. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»).

41-42). Lk 22. 36. 1997. FRANCE. Lk 11. 23. 39-45). Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. 1997. Usp. CARSON. 21-22. Worship: Adoration and Action. 1993. ZAGORAC. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. odnosno izmirenje s bližnjima. Mt 26. 24). 1-26) i privatno (Mt 14. Lk 10. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu).53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. Mk 14. 28. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela.. Lk 9. str. pred svojim učenicima (Mat 6. Mt 1. D. Daruvar: Logos. L. str. 9-13). ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl.. V. Ivan. 212. 20). Molio je javno (Mt 11. Iv 11. Mk 15. 49. 46. str..52 Isus je navjestitelj. 39-42. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. 16. 138. MORIS. 2-4. 53 54 . Evanđelje po Mateju. Lk 5. Iv 17. 9-13. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. 34. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima.54 52 Usp. Opraštanje. 25-27. 35. str. tumačenje evanđelja po Ivanu. Lk 6. Daruvar: Logos. Mt 27. 206. Kristova svećenička služba. T. Grand Rapids. 63. Iv 18. Usp. 12. već izraz njihova duha. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. R.. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. Michigan: Baker Book House. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. A.

prepoznaje se. 14-20). odnosno kršćanskoj liturgiji. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. V. ZAGORAC.E.55 Uspostavljajući dakle euharistiju. 57 . rekli bi smo danas sakrament euharistije. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. R. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja».56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. Kristova svećenička služba. str. 1992.. On je dakle naviještao riječ Božju.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. 208. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. Worship is a Verb. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. WEBBER. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. 13-17). a to je euharistija ili Večera Gospodnja. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja. 51. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group.

36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. 14-29) i sa šabatom. ostvarenje u njegovoj osobi. ZAGORAC. str. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. Sve je dakle u Starom zavjetu. privremeno. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. Kristova svećenička služba. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. 17). osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. Nisam došao ukinuti. pa i stvarnost kulta. Dakle.»58 58 V. 206-207. . nego ispuniti’ (Mt 5. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2.

koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. vjerovanju i praksi prve crkve. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. svladan snom. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. A nekog mladića imenom Eutiha. 42) «U prvi dan sedmice. 4. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja.POČECI KRŠĆANSKE 4. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. nadnese se nada nj.» (Dj 2. Pavao siđe. dok je Pavao i dalje govorio.1. Kako je kanio sutradan otići. kad se sastadosmo da lomimo kruh. Digoše ga već mrtva. pade s trećeg kata dolje. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. lomljenju kruha i u molitvama. djelovanju. Nadalje. Opet se pope. produži govor do ponoći. Pavao je govorio prisutnima. zajedničkom životu.

180-183. 7-12). 4. 1987. Lk 22.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. Usp. . 42. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. Dakle. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. 20. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. Novi Sad: Dobra Vest. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. Teologija Novoga zavjeta. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja.1. 19. zahvalno mišljenje. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. molitva i propovijedanje. 16). U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. euharistija i zajedništvo.. F. 16. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. 16 i Dj 2. Kako bilo. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. I onda otputova. str.» (Dj 20. lomljenje kruha. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. STAGG. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu.1.

1999.2. GNILKA. 11-12. dakle. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi.1. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. J. 61 Usp. RAHNER i H. 23b-25). poslije večere. Teologija Novoga zavjeta. 2004. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. nazvani Agape. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. K. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule..60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. Iz Pavlovih se riječi. str. 17 i dalje). 19. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. Usp. . razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. VORGRIMLER. 4.. evidentno je da apostol Pavao. Teološki rječnik. 96-97. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

«Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. zahvaljivanja za sve ljude. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. molim da se upravljaju prošnje. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. 12. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. ZAGORAC. 24. što je bilo i prirodno. 12. . da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. 14. amen i hosana. 95. 1. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. Kristova otajstva. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. 47. str. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. 6 i dalje. 24-31. odnosno molitvu. 23-26. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. prije svega. sazivi.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. V.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. 42. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. Usp. 19. molitve. u Djelima apostolskim 2. 1-2: «Tako. izrazi: aleluja. 10. Primjerice. 3. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. 4.

no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». Molitva «u jezicima» može biti korisna. Kol 1. osim u teškim. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. Fil 2.. Efežanima. Pavao govori i o načinu molitve. Ef 1. 11-13. sudbonosnim razdobljima. što je činjenica koja se često zaboravlja. 1 Sol 5. Crkva. 2. dakle. PAŽIN. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. D. str. R. 20.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. Pastoralne. religijsku ili inu pripadnost. 1997. 4. Povijest liturgije. 22-25. 1 Pt 1. Crkva treba moliti za «sve ljude». 105- . 2 Tim 2. 1. 5-9 i sl. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». GUTHRIE. Daruvar: Logos. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. 28-29.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. 63-64 Usp. Osim o sadržaju molitve. str. 3-5. ne moli samo za svoje članove. moraju imati svoj red. str.. a jedan neka tumači!» (27 stih). 1 Tim 3. 15-20. 3 – 14. Z. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje).. 1997. W. 16. 30 i 32. Crkva obavlja posredničku službu. 6-11. 18-22. bez obzira na njihovu narodnost. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. STOTT. GUTHRIE. Pastoralne poslanice. već za sve ljude. 15-16. što je bila molitva «duhom». Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. dakle. «Ako se govori tuđim jezikom. Daruvar: Logos. 3. one trebaju biti predmet molitve. J. 16-22. 5. Tim 6. 1. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo.65 64 65 D. str. Njih nalazimo u Rim 8.

35). STAGG. STAGG. str. Teologija Novoga zavjeta.. . The Ministry in Historical Perspectives. WILLIAMS. Njih je vrijedno zapaziti. 39-52. 1: D. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. Grand Rapids.3. propovijedanja i naučavanja. str. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5.. poput mnogih drugih. Teologija Novoga zavjeta. 1988. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). GUTHRIE. MARTIN. F. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. P. Usp. MOODY. str. R NEIBUHR i D. Pavao i Barnaba su. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. neke razlike ipak postoje. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. R.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6.» 67 106. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. 66 67 Usp.1. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. Njemu čast i vječna vlast! Amen. str. 192-195. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. 206. 36 i dalje. str. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. str.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. 1/1959. Pastoralne. 11).66 4. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. F. Worship in the Early Church.. u: Rewiew and Expositor. 106. Michigan: Eerdmans. «The Ministry of the New Testament». 42). naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. D.

uz sliku spontanog bogoslužja. posebice psalmi. uvodeći učenje o tzv. prezbitersku i biskupsku. Anglikanske i sl. Naime. Krist je zaredio apostole. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. apostoli biskupe. Pravoslavne. U tome je smislu uistinu bila živa. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. proroštvo.1. posebice euharistiju. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. U tekstovima poput 1 Kor 12. starješinska služba i sl. moć čudesa. karizmatska zajednica. Rim 12.4. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. razlikovanje duhova. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu).69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. Taj slijed se. jezici. 28-30. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. preuzeti iz židovske liturgije. U katoličkoj i 69 70 . dar tumačenja jezika. 8-10. sukladno ovome učenju. dar ozdravljanja. I ovi su elementi. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. Apostol Pavao govori u Ef 5. vjera. znanje. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja.

553. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. 3. 2. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). Leksikon ikonografije. 7. . 2. odnosno euharistije. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. ali ovisno o papi i biskupima. 1990. str. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu.. 1 Kor 16. Usp. 4. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. Otk 1. u kojima se obavlja bogoslužje . crkve. 46). službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. pastor=pastir). svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. Zagreb: kršćanska sadašnjost. 4. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. 10). tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. o čemu ćemo kasnije govoriti).

Valley Forge: Judson Press. 21. str. 22. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. 2)..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. W. Ciprijan će sredinom 3. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. I.. Sc. str. Euharistija u životu crkve kroz povijest. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. J. 1984. a sv. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću.. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist.72 71 T. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. 67)». toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. Ad Caecillium 16. 1989. WILLIMON. 72 . H. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. nego li subotu. Water. Wine and Bread. ŠAGI – BUNIĆ. Word. Usp. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju.

46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara. .

Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. tek 1873. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. zatim u 8. godine nakon Krista. za sveti trs Davida sluge tvojega. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. U 9. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. koji si nam dao spoznati po Isusu. A što se tiče euharistije. Oče naš.1. .LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. i 130. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. i 10. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. No spis je otkriven mnogo kasnije. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. 5. godine. stoljeća.

4. Ti si. ovako iskazujte hvalu: 2. sve stvorio poradi imena svoga. 3. Neka dođe milost (charis).. ‘Amen’. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. ‘Amen’. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. A prorocima (prophetais) dopustite. koje si stavio da stanuje u našim srcima. ‘Amen’. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. posvećenu. 5. Oče naš. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. i sabran postade jedan. ‘Amen’. Oče sveti. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). 49. 6. 7. Crkve svoje (tes ekklesias sou). . za život i spoznaju (gnoseos). Prije svega te hvalimo (eucharistomen). 5. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. neka se obrati! Maranatha! Amen. jer si moćan: tebi slava u vijeke. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. ŠAGI – BUNIĆ. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. ‘Amen’. str. 3. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Spomeni se Gospode. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. A pošto se nasitite. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi.»73 73 T. Tebi slava u vijeke. Saberi je od četiri vjetra. ‘Amen’. Hvalu ti dajemo. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. da iskazuju hvalu kako hoće. 1998. X. gospodaru svemogući (despota pantokrator). Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. 4. Povijest kršćanske literature I. poradi svetoga Imena tvoga. koju si nam dao spoznati po Isusu. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima.

2. A.74 5. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. ADAM. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. str. . koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. hesychos kai anabausos. Stoga se krštenje. 44. 3).75 74 75 T.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. Ova je opomena slična onoj u Didache 15. Uvod u katoličku liturgiju. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). 5. 82. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. euharistija. Usp. ženidba i sl. 2 i Heb 10. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. Povijest kršćanske literature I. 23.3. U 15. ŠAGI – BUNIĆ. str.

6.5.Svetopisamska čitanja . bilo da borave u gradu ili na selu. PAŽIN. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. Justina Ovaj dokument iz 150.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . A narod odobravajući klikne: Amen. str.4. Ovaj je spis nastao 76 77 Z. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. Povijest liturgije. PAŽIN. donese se kruh. a nenazočnima se šalje po đakonima.Molitva vjernika . Prva apologija sv. 5-6. kad čitač prestane. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti.Propovijed . Nato. A poslije molitava.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. Usp. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. kako već rekosmo. . Koliko već ima vremena. Z. str.Prinošenje darova . a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. vino i voda. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. Povijest liturgije.Euharistijska služba77 5. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima.

Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. što čine đakoni.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. 1999. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. 311. godine po Kristu. 79 Usp.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. . a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. Kako smo do sada vidjeli. JEDIN.. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. 1972. H. 108-109. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. Trebinje. str. Vrnjačka Banja. prezbiteri. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. svećenika i đakona. str. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. Velika povijest crkve I. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi.

prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. uze kruh. str. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. PAŽIN. Bože po tvome ljubljenom Sinu. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. Amen.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. I dok se dragovoljno predavao muci. . On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. raširio ruke trpeći. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. da ih učvrsti u vjeri i istini. Isusu Kristu. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. jedite. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. meni na spomen činite. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. Kad ovo činite. tebi zahvali i reče: Uzmite. Povijest liturgije. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. po kojemu slava i čast tebi. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. 10-11. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. velika zahvala i sl. budući da ti se tako svidjelo. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. No.

21. A. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. Hosana u visini. Hosana u visini. Uvod u katoličku liturgiju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. svet. 24-26. 82 83 . ADAM. str. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. svet Gospodin Bog Sabaot.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. Usp.83 81 Svet.

.

godine objavio i stavio na snagu. 25. ADAM. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. stoljeća biti progonjeno. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. VRIJEME 6. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp.84 Ova. valja ju prilagoditi novim okolnostima. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. Uvod u katoličku liturgiju. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. 380. ali i kompliciranija. «Milanskim reskriptom tolerancije». kojeg je car Konstantin 313. . novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. Kasnije će. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. raskošnija. str. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. A. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. o čemu će kasnije biti riječi. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. godine. Liturgija postaje svečanija.1.

u slavu uznesen». Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola. i jedno krštenje» (Ef 4. U Fil 2. str. . Spasitelj). Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca.2. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. Duhom opravdan. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». A. 25-26. u svijetu vjerovan. Uvod u katoličku liturgiju. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. ADAM. 5). U 1 Tim 3. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. palij. poganima propovijedan.1. anđelima pokazan. Sin Božji. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. 6. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. osobito glede Kristova božanstva. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu.2. jedna vjera. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi.85 6. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. ona je postala 85 Usp. 5) ili «Jedan Gospodin.

sjedi o desnu Boga. Mučen pod Poncijem Pilatom. općinstvo svetih. Sina njegova jedinoga. Rođen od Marije Djevice.» 86 Usp.2. Amen.1.1. stoljeću.. uzašao na nebo. stvoritelja neba i zemlje. Povijest kršćanske literature I. sašao nad pakao. str. Gospodina našega. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. No. 6. treći dan uskrsnuo od mrtvih. Oca svemogućega.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. koji je začet po Duhu Svetom. Uskrsnuće tijela i život vječni. Oca svemogućega. ŠAGI-BUNIĆ. no tada još nemamo točan tekst tog simbola. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. odonud će doći suditi žive i mrtve. T. I u Isusa Krista. umro i pokopan. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. Otpuštenje grijeha. . godine. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. Raspet. Svetu sveopću Crkvu. 38-39. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. Vjerujem u Duha Svetoga.

I uskrsnuo treći dan. Usp. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. istobitna s Ocem. str. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. ne stvorena. Crkveni sabori. jedinorođenoga Sina Božjega. svjetlo od svjetla. Boga od Boga.. str. 15-20 88 87 Usp. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. H.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. Rođena. JEDIN.2. Rođenog od Oca prije svih vjekova. godine po Kristu.1. H.2. 1980. po kome je sve stvoreno. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. Crkveni sabori. Stvoritelja neba i zemlje. pravoga Boga od pravoga Boga. svega vidljivoga i nevidljivoga. JEDIN.87 Na drugom općem saboru. po Svetom pismu. Oca svemogućega. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. 20-24 .

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. Gospodina i životvorca.» 6. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. nego je samo jedan Bog. a ipak nisu tri Boga. Pisano je protiv arijevskog učenja. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5.3. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. Amen. I u Duha Svetoga. koji je govorio po prorocima. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. I život budućega vijeka. «Tko želi biti spašen. beskrajnosti. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. Autor mu je nepoznat. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. vječnosti i svemoćnosti.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. stoljeću. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. iako se pripisuje Atanaziju.2.1. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. koji izlazi od Oca i Sina. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru.

vječan je Duh Sveti. nego je samo jedan Bog. tako Duh Sveti. ne tri Sina. ni Sin. dakle. nego iz njih proizlazi (procedens). niti stvorio. Ni Sina Otac nije učinio. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. neizmjeran je Duh Sveti. tako Trojstvo u jedinstvu. Tako nisu ni tri nestvorena. niti rodio. tako Sin. Tko. Tako je jedan Otac. nestvoren je Sin. želi biti spašen. vječan je Sin. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. neizmjeran je Sin. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. svemoguć Duh Sveti. a treća je osoba Duha Svetoga. jednako velike. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. niti rodili. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. jedan Sin. taj će biti zauvijek izgubljen. kako je prije rečeno. Tako je Otac gospodin. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. Kako Otac. svemoguć Sin. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. niti stvorio nego rodio. Nestvoren (increatus) je Otac. Jedna je osoba Oca. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). Neizmjeran (immensus) je Otac. jedan neizmjerni. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . Sin gospodin. nego jedan Gospodin.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. druga osoba je sinovljeva. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. nego je jedan nestvoreni. nestvoren je Duh Sveti. a ne tri Oca. a ipak nisu tri gospodina. Oca nitko nije učinio. ni tri neizmjerna. Duh Sveti gospodin. Vječan (aeternus) je Otac. a ipak nisu tri Boga. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. tako da u svemu. Tako je svemoguć Otac. niti stvorili.

sjedi s desne strane Boga.2. uzašao na nebo. Ocu jednak u božanstvu. potpuni čovjek.katolici. svemogućeg Oca. ući će u vječni život. A jer je istovremeno Bog i čovjek. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. 89 http://www. On je zbog našeg spasenja trpio. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. stoljeća. pristupljeno 8. koji su činili zlo.2. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove. do 6. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. u Duhu Svetomu).org/nauk. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4.»89 6. Oni koji su činili dobro. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. Potpuni Bog. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. nego jer je Bog uzeo ljudskost.php?action=c_vidi&id=2996. manji od Oca po ljudskoj naravi. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. u vječni oganj. Jedan pak. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. To je katolička vjera. odatle će doći suditi žive i mrtve. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. . kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. Bog i čovjek. odnosno o Svetom Trojstvu. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. Jedan potpuno i čitav. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. veljače 2007. ne može se spasiti.

ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. nadalje. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. Liturgija se. dijelovi odjeće i sl. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. Krista i Duha Svetoga. te se stvara sve veća podjela klera i laika. susretala s pitanjem prilagodbe. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. 6. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. ali i opasnosti. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. kosti. kako smo već ustvrdili. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji.). Njihova tijela. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . moći». svećenik i sl. trgovinama i sl. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike.3. U crkvene svetkovine pa i određena učenja.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. koji se počinju štovati i nazivati svetima. «Crkva se. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju.

Velika povijest Crkve II. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. JEDIN. prosinca dan Nepobjedivog sunca.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. pogani su štovali 25. dajući im kršćansko značenje. 91 . Na primjer. sudjelo90 H./5. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. a posebice u kršćanskom bogoslužju.4. katekumeni. 6. str.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. 1995. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. krsne slave kod pravoslavnih Srba. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. Pripravnici za krštenje. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. No. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 227. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja.

kleveta. JEDIN. str. pobačaj.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. ubojstvo. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. H. nepomirljiva mržnja. preljub. JEDIN. To su: idolatrija. Usp. dakle. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». Velika povijest crkve II. 285. . Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju.str. Velika povijest crkve II . kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. str.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. pijanstvo. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. shizma. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti.94 92 93 94 Usp. kao i neki katekumen. smio je. 286. prisustvovati samo službi riječi. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. H. 285. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. teška krađa. Zajedno s katekumenima. Velika povijest crkve II. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. JEDIN. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. H. krivovjerje.

ili 40 dana posta pred Uskrs.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. H. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. 300. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi.5. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). kako bi se objedinila praksa Crkve. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. H. Već krajem 2. korizma./5. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. JEDIN. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. Na Istoku je . a zatim kao zasebni godišnji blagdan. ljubavi prema bližnjima i sl. JEDIN. 240.str. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. Velika povijest crkve I. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. Uspostavljaju se određeni blagdani. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. Velika povijest crkve II. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. stoljeća u Aleksandriji.95 U 4. U ranom razdoblju Crkve. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. Usp. 288. Naime. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. siječnja. str. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje.

Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. čudo u Kani Galilejskoj. Poklonjenje mudraca Kristu. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. a zatim je preuzet i od Zapada. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. prosinca. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. prosinca. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. Božić. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. prosinca počinje rast Sunca. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. Od 21. Od 4. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. kako bi narod odvratila od poganstva. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. dakle od 6. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. Krštenje Gospodnje te. Svadba u Kani Galilejskoj). Mitre.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. Krist je došao spasiti sve ljude. Crkvu svoju. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. kao što je Isusovo krštenje. 3. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. Od tada. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. ne samo Židove već i pogane. prosinca. 2. Na Bogojavljenje. . Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. Blagdan Kristovog rođenja. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. prosinca.

na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. 174. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. jer bi to značilo nesavršenost. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. 12). ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. dakle. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. ožujka. ožujka. str. Polazeći. tj. Krist posvetitelj vremena. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. tj. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. Mjesto Mitre-pobjednika tame. Kao i uz vrijeme Uskrsa. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. stoljeću. prosinca. Vladimir Zagorac. Krist posvetitelj vremena. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. 174-175. prosinca. odnosno došašće. . kako je svijet stvoren 25. str. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8.

100 101 Usp.100 Blagdani. i 5 stoljeća kao npr. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu.str. Velika povijest crkve II.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić.6. godine) i Kalcedonu (451. stoljeća. godine). koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. 6.102 U tekstovima iz 4. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. str. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. godine). Uvod u katoličku liturgiju. Kaldejaca.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. JEDIN. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. Usp. stoljeću. ADAM. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. i Malabarskih kršćana. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. 102 . Zagreb: Veritas. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. 289-291. Istočni kršćani. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. Apostolske konstitucije s kraja 4. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. Usp. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. 29. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. Didaskalija. H. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. Od 4. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. i 5. 1982. KOLARIĆ. A.

. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara. Uvod u pravoslavnu liturgiku. O liturgiji. FUNDULIS.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. T. N. PAVIĆ. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. 2005. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Liturgika (skripta). ŠMEMAN.105 To su tri liturgije: 106 . 1963. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. 1986.. Kraljevo. K. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . 2003. u danima pred Božić i Bogojavljenje. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. GRGUREVIĆ. 278. Usp.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. Zagreb: Glas Koncila. na Veliki četvrtak i Veliku subotu. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). Liturgika 1. Uvod u sveto bogosluženje. Zagreb: Prosvjeta. str. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme.. J.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. 1997.. 2004. 107 ..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. 1998. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. J. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi. 1999.I. 1961. 205-239. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. D. JEDIN... PAVKOVIĆ. Pravoslavna crkva. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26. 1965. Liturgija i život. A. 1992. Velika povijest crkve II. travnja na blagdan Svetog Marka.. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. Križevci: Biskupski Ordinarijat. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. 106 Na hrvatskom jeziku. STANILOJE. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. 1992.primorska i Skendeijska. za potrebe grkokatoličke crkve. H. WARE. Liturgika. str.

treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8.108 . Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova).70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . stoljeća.109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. 109 110 . stoljeću. Rimska liturgija se spominje već od 4. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. utorak i srijedu. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. H.. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. str.Liturgija pretposvećenih darova. na Blagovijesti. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. 279.. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. stoljeću. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. Velika povijest crkve II. Veliki četvrtak i Veliki petak. u ponedjeljak. na Veliki ponedjeljak. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme)./5. JEDIN. u četvrtak petoga tjedna. kako ih imamo u 4. pogotovo uskrsnuća’.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. Antiohijska skupina 1. Kada se govori o rimskom obredu. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. galski. godine potisnuti grčki jezik. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski). stoljeća. a latinski će tek 370. Abrozijanski obred 3. Rimski obred 2. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. sve do 8. sjevernoafrički i mozarabijski. Koptski obred 2. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. Mozarapski ili zapadnogotski obred . Aleksandrijska skupina 1.

Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. No s druge strane se događa negativno stremljenje . Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. Galski obred 5.. te kulminirati u srednjem vijeku. .sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama. Vizantijsko bogoslovlje. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. 144. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. MAJEDNORF. str. Kragujevac: Kalenić. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika.. 111 Dž. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. 1985. Stoga će upravo 16.72 4..

Karlo Veliki je u Rimu. godine od pape Pavla I. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. 781.). da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. REFORMACIJE 7. stoljeća. uz određene izmjene. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. prigodom posjete papi Adrijanu I. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. – 814. Pipinovog sina i nasljednika..RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. ona još uvijek neće biti propisana. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. . Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. Tako će rimska liturgija.1.

To dovodi do novoga blagdana. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. Euharistija u životu crkve kroz povijest. J. stoljeća. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. Pričest se u 12. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside.2. T. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. 81-83. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. Od 12. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). str. . Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. Corpus Christi (Tijelovo).74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. Od 13. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. godine. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. ŠAGI – BUNIĆ.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. dok se kalež vjernicima uskraćuje. spasonosni efekt.

a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. A. Usp. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. 114 115 113 Usp. 640. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. JEDIN. 36. Euharistija u životu crkve kroz povijest. str. T. . Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. Usp. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima.. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. str. Velika povijest crkve III/II. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika.115 Također se. Uvod u katoličku liturgiju. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. str. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. J. 76-77. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. H. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. 1993. ADAM. stoljeću. ŠAGI – BUNIĆ.

stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. . propisi). koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. Antifonal. ADAM. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. Od 13. nastaju sada malo – pomalo i upute. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. 3. str.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. te koji se i danas nalaze u različitim. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. Od ranoga njezinoga nastanka. Naime. Uvod u katoličku liturgiju. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. Misala. 7.» A. Lekcionar i Evangelistar. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. 37.

Sine Očev.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. Uvod u katoličku liturgiju. 84. U prvome. Isuse Kriste. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. – 496. ulaz). ADAM. A. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. kada su se grijesi ispovijedali javno. Hvalimo Te. Gospodine Bože.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. slavimo Te. Blagoslivljamo Te. V. Kralju nebeski. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. Kristova otajstva. 1998. ZAGORAC. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. odnosno pjevanje psalma. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. primi našu molitvu. Koji oduzimaš grijehe svijeta.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. klanjamo Ti se. . smiluj nam se. Koji sje117 118 Usp. Bože Oče Svemogući. str. Usp. 154. Koji oduzimaš grijehe svijeta.118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). Jaganjče Božji.. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. pred svima. str. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. Gospodine Bože. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. Gospodine Sine jedinorođeni.

Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno..121 Nadalje slijede molitve dana. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. biblijska čitanja.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. Usp. Časosolov. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. Uvod u katoličku liturgiju. 154. 2001. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. No od 1048. Od 500. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. smiluj nam se. Ti si jedini Svevišnji.. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. jedinoga kralja. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. 120 121 . A. Leksikon ikonografije. Sa Svetim Duhom. str. u slavi Boga Oca.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. Beograd: Srpska patrijaršija. 10-12. Usp. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. str. Isuse Kriste. ADAM. Amen. Ti si jedini Gospodin. str.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. 61-62. Usp. Jer Ti si jedini svet. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. 241. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». smiluj nam se. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. koji oduzimaš grijehe svijeta. svet. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. Usp. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. hosana u visini. «Svet. . Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. str. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. Jaganjče Božji. smiluj nam se.122 riječi ustanovljenja. Jaganjče Božji. te anamnezu. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. Nakon pjevanja sanctusa. Svet). svet Gospodin Bog sabaot. 1978. Hosana u visini. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. 59.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. koji oduzimaš grijehe svijeta. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. 9). 2-6). svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu.

palij i prsten. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. str. godine. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. prezbiteri i biskupi. manipul. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. Creda. Imala je najprije oblik zvona. Kristova otajstva. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike.4. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). za vrijeme pjevanja Gloria. Kasnije je nose đakoni. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. Od 13. Sanctusa i sl. ZAGORAC. .124 7.. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. a oko 1000. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. Usp. 687. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). 105.80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. Štola (naramenica. bila je prvotno svjetovni znak službe. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). 84-85. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. V. godine počinje se pjevati tri puta.

crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. modra. purpurnu i zlatnu. kao na primjer u procesijama i sl. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta).125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. I. vatikansko sabora). zelenu. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2.. crvenu. Dalmatika. ŠAŠKO. Uvod u katoličku liturgiju. crna. 83-84. ljubičastu. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. stoljeća. zelena ozna125 Usp. str. stoljeću. početkom 13. Pluvijal (kišna kabanica. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. I. bijela. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. stoljeća. Liturgijski simbolički govor.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. zelena. str. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. crnu. Opšta crkvena istorija. str. A.. 501-502. POPOVIĆ. str. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. knjiga I. 1912. Liturgijski simbolički govor. Zagreb: Glas Koncila 2005.. 676685. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. ŠAŠKO. i to: bijelu. smeđa. 126 . 449-498. ADAM.. a formom je bila slična dalmatici. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. Usp.

Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. pravih i nepravih. str. lateranski sabor (1215.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan.5. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. Uvod u katoličku liturgiju. Leksikon ikonografije.127 7. često poprima pretjerane forme. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. str. 40. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. 379.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. Liturgija je postala stvar klera. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. ADAM. Pričest je toliko opala da je IV. 128 . Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. A. Na primjer. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.

Hildegarda iz Bingena (1098. 640. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A. Uvod u katoličku liturgiju. – 1164. Pored svih ovih negativnih primjera.). Bernard iz Clairvauxa (1090.) i Elizabeta iz Schoena (1129.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. 131 . ne stari. Usp. ADAM. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». 41 Ivan Gerson (umro 1429. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. u «vrh duše». U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. H. JEDIN. Liturgika.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. Velika povijest crkve III/II. st.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. toga dana ne može umrijeti. str. Kao predstavnici spominju se iz 12.. – 1153. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. str. ZAGORAC. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. da ne može oslijepiti. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju. 76-79. str. – 1179. 1969. Usp. V.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika.). Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. Kult svetaca. da bi se božansko najdublje iskusilo. Od 13 st.

posebice u bogoslužju. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. 642-643. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. stoljeća došao iz Nizozemske (G. – 1471. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. JEDIN. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. H. ADAM. u 13. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva. nerazumljiva običnom puku. posebice seoskim potpuno zanemarivana. Usp. No ona je u mnogim sredinama.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». i 14. 41. 132 133 A. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. zasigurno će dati protestantska reformacija. Grote. str.132 Latinska misa. dominikanci i franjevci.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena... nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. mistik i propovjednik pokore + 1384. Velika povijest crkve III/II.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. koji je s krajem 14. . str. Uvod u katoličku liturgiju. Stoga su prosjački redovi.133 No bitan naglasak na propovijedanju. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka.

predmeti «isprazna vanjska stvar». zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. tako i na liturgiju. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. P 8. samo po sebi ni dobro ni zlo. molitve. negdje radikalnije. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. Držao je da se može zadržati svaki običaj. Godine 1517. Martin – (1483. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. crkveno ruho. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. kako na cjelokupni život Crkve. doktor kanonskoga prava. . suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. Za njega su način bogoslužja. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. njemački augustinski redovnik.). – 1546. pa tako i liturgijski.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. Indulgencija).1.

. ŠAGI-BUNIĆ... str. str. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. Velika povijest crkve IV. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. H. 274. 137 Prema latinskom mittere = slati. Dapače. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. gdje stoji napisano da je misa žrtva. Velika povijest crkve IV.. str.. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». bi o njemu ovisilo. 136 135 «. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. godine Luther piše: «Recite nam vi. otpuštati. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. On kaže da se spominjemo njegove žrtve.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. JEDIN. kad. . poput molitava za mrtve. Baalove popine. Usp. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. H. Luther se. H. 139 138 Usp. odnosno služenja misa za mrtve. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. otpust je.» Usp. godine u Wittenbergu se. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. JEDIN. završeno je. 74. to znači latinsko bogoslužje. 2004. J. 69-70. No od 1523. 73. grčku i hebrejsku misu.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. zadržalo svoju valjanost. Velika povijest crkve IV.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. JEDIN. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik. T. str.) «Formula missae». Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. dakako.139 Usp.

Usp.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik».. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Uvod u Teologiju.. 330-331.102. 210. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. 1526. H. Na tome stojim. C. LOHSE. J.143 Određeno je tako140 141 T. Usp. str. kao i zajedništva samih vjernika međusobno. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. 2006. T. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. život Martina Luthera. ŠAGI-BUNIĆ. Za razliku od ovoga učenja. R. 2002.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. Luther je 1523. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). 142 143 . već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). str. Iz mise se uklanjanja predslovlje. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. 1993. BAINTON. Zagreb: MISL. str. Martin Luther. HAMMOND. 274.. B.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. Drugo djelo. Osijek: Izvori. str. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. odnosno definiranje liturgije. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga.

E. poput sastanaka podučavanja i sl. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti.. Godine 1524. str.146 iz 1530. čl. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. U članku 10. 145 146 Usp. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. Naj144 Usp. Čl. Nadahnuta je psalmom 46. na augsburškom saboru.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. Članak 14. str.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. 2002. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. . H. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. godine. 104. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti.). Ž. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. 15. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. prvi tom. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. lipnja 1530. 25. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). 5. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. BAINTON. R. Čl. 337. godine. život Martina Luthera.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. i svećeničku odjeću. Opšta istorija protestantizma. posebice prigodom Dana reformacije. Luther je i autor većine pjesama u istoj. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. ukrase. LEONAR. svijeće. Na tome stojim. Luther je zadržao oltar.

Augsburška konfesija..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. ukazujući na činjenicu da biskupi. čl. str. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. suvremeno čitanje. suvremeno čitanje. str.. Stoga. Ali Pismo nam to ne dopušta. a protiv svakodnevnog služenja euharistije. 147 Augsburška konfesija.. «.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. 93. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane.. a ne kroz vjeru. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. Evangelička crkva u RH. Zapravo. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise.. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem. 90. 148 . 24. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. posvećen je misi.

Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini».90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. Umro je u bitci kod Kappela 1531. str. 135. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. – 1531. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. 1985. Uklonio je oltar. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. godine kao vojni kapelan. Pjevati su se mogli samo psalmi. služila se sve do 1525. 150 151 Usp. molitveni dio je izostavljen. lipnja 1524.. svijećnjake. str. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. THOMSON. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. godine.2. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. Slijedi zahvalna molitva. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. «Apostolsko vjerovanje» i 112. B. Velika povijest crkve IV.)– Švicarski reformator. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». JEDIN. H. Liturgies of the Western Church. Usp. godine.). Zalagao se za jednostavnost. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. Drugi. Djelovao u Zürichu. slike. . uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. zajednička ispovijed grijeha te otpust. No promjene u Zürichu su se događale postupno. Philadelphia: Fortress Press. 147-148. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena.

niti raspela. Umjesto oltara. His Life and Work.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. Ž. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. Nakon toga slijedi psalam 112. Huldrych Zwingli. 155 .3. Duhove. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». 149-156. prvi tom. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. E. U.1565. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. str. THOMPSON. 125-139.. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. zahvalna molitva pastora te otpust.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. Philadelphia: Forter Press. B. LEONAR.. 1986. zadržavajući samo crni akademski talar. Farel. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. 133. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. godine uspostavio i red bogoslužja. Farel je oko 1524. str. Pored ostaloga. Usp. 8. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. Liturgies of the Western Church. William (1489.153 Glede značenja euharistije. dakle samo komemoracija. GABLER. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. str. Opšta istorija protestantizma.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. u rujnu te na Božić.

Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Umjesto glazbe.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. «Gore srca») Pričest . Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. Litrugija je zapravo bila služba riječi.

treba se održavati bogoslužje 156 Usp. H.4. str. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. Uzašašće i sl.) – Njemački teolog reformacije. Veliki Petak. 157 Bucer. Prvo. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. Na blagdane kao što je Božić. J. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. Introduction to the Reformed Tradition. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. 178-180. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. Martin (1491. godine. – 1552. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. Godine 1548. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve.156 8. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. 1977. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). LEITH. . a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. Ulmu i Kölnu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti).. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. i radio na reformaciji u Strasbourgu. Atlanta: John Press.

Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. Liturgies of the Western Churc. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. Nakon toga. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. B. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu.158 158 Usp. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. pastor je izgovarao: «Sjećaj se. THOMPSON. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. str. 167-181. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. . kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. Pomolimo se». Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje.

-1564. Novi Sad: Dobra Vest. LEONAR. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. str. THOMSON. D. str. E. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. 304. ČEDVIK. kako smo naglasili... euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. 185-224. Dobra Vest. Osnove evanđeoske teologije 2. 104. Istorija reformacije. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. 93. Za Calvina.5.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. 1986. predodređenje. G. Novi Sad. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. Usp. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. 162 161 160 Usp. Opšta istorija protestantizma. prvi tom. Usp. str. Jean (1509. BLOESCH. prešao na protestantizam. . 1989. kao i za Luthera. Ž. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. Godine 1533. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. Liturgies of the Western Church.161 Calvin je 1545. str. O.. B.

usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. 41. Prijevod teksta u: J. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). T. «Što se tiče nedjeljnih molitava. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. H. L.. PARKER. već sam sve uzeo iz Pisma. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. MILIĆ. John Calvin: A Biography. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. 155. str. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. 2003. str. jer ih nije bilo.»163 163 Usp. .

1997. Nashville. . proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. ROBINSON.. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. Robert E. stih po stih. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. 16. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. Webber). Amen.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. L. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. volume 2. Twenty Centuries of Christian Worship. Biblijsko propovijedanje. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. T. The Complete Library of Christian Worship. H. str. 164 . 1994. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. str. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. Sina i Svetog Duha. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem.. . W. 300. Tennessee: Star Song Publishing group. nebeski Oče.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice.» H. No prije nego bi počela propovijed. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. (ed. Zagreb: Susret.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma.

167 Beza. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. 86-87. 168 Usp. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. Usp. L. LEITH. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. godine. 633. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. i.-1544.-1605. Clement Marot (1497. Introduction to the Reformed Tradition. The New International Dictionary of the Christian Church.). John Calvin: A Biography. 126. str.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. Grand Rapids. služba je bila kratka. Michigan: Zondervan Publishing House. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. i za spasenje i posvećenje naših duša. Nakon Calvinove smrti. ljubljenog. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. H. The New International Dictionary of the Christian Church. psalama. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. humanista i pjesnik. str. nakon pjevanja još jednog psalma.str. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. prilikom bla- 165 166 T. Usp. str. Osim pjevanja i propovijedi. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. Theodor (1519. 172-178 . Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. 1974. H.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. PARKER.) bio je pravnik kao i Calvin.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. J. Calvin je preveo. koji se. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. za spasenje svih ljudi. pastore i crkvu. protestant. Francuski. zauzimajući manje od četvrt sata.

Usp. Nauk hrišćanske vere. ona su oruđa i znaci. KALVIN. 329-355. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome.KALVIN.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. 161. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. za razliku od Zwinglija. str. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. Nauk hrišćanske vere. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. Nauk hrišćanske vere. 484. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. poglavlju govori o crkvenim sastancima. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. WENDEL. Nauk hrišćanske vere. str. Ž. već sudjelovanje u Kristovu životu. 1996. 170 171 Usp. Euharistija. KALVIN. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. Ž. 464-498. Ž. godine. Ž. Mađarskoj. vjerom prima od strane vjerujućih.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. Hrvatskoj. i sl.KALVIN. Nastanak i učvršćenje reformacije. . godine174 u 22. Ž. str. Usp. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. str. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. Calvin Origins and Development of His Religious Thought.. 483. 474. barem jednom tjedno (nedjeljom). Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. Usp. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. niti materijalno primanje Kristova tijela. DELIMO. F.str. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula.

str. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. str.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. 186. ili bar da možemo otići. dok je inače. dovoljno kratka. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. 167. 176 . Heidelberški katekizam. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. 2000.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. 175 Heidelberški katekizam.175 U 23. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. osim u vrijeme progonstva.. tako i kod javnih molitava. Takvima se propovijed čini predugom. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje.

THOMSON. 59. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. pristupljeno 18. veljače 2007. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. Nadbiskup Canterburya. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). godine. 178 179 180 . misala. Usp. 6. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. godine proglasio samostalnom. osnivač anglikanske crkve. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti)..) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. s nekoliko sitnijih promjena». – 1665. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. Cranmer.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. Stoga je za vrijeme Henrika VIII. Crkvena povijest 3.org/resources/bcp/Communion_1548. A. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. Novi Sad: Baptistička teološka škola.179 priredio je 1548. 1986.. Thomas Cranmer. http://justus.anglican.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. nije bio sklon liturgijskim promjenama. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve. Nakon njegove smrti. za vrijeme vladanja Edwarda VI. godine. poput brevijara. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. Thomas (1489. propisnika o obredima i sl.htm. 1534.

A. str. LEONAR. E. Opšta istorija protestantizma. posebice liturgiju Sarum. .181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. 61. THOMSON.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. . posebice kod posvećenja pričesti. . U 13.složeni sustav liturgijskih knjiga. prvi tom. Usp.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. Crkvena povijest 3. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale. Koristio je također srednjovjekovne molitve.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. . godine. Ž.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. “Sarum Rite. Sarum liturgija. godine odnosno njemačku misu iz 1526. str.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva. No. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. 450.” ili “Use of Sarum.po prvi put su. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti.

Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. 187 . Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563.veljače 2007. Novi Sad: Dobra vest. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. ostali su vjerni staroj tradiciji.anglican. 1986.. htm.186 U obredniku iz 1552. str. Istorija reformacije. godine u članku 23. Usp.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. godine.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi.anglican. 452. Neki vanjski oblici bogoslužja. Naime.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. pristupljeno 18. prvi tom. 87. veljače 2007. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije».185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. LEONAR.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. koje je Parlament izglasao 14. travnja 1552. http://justus. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. Opšta istorija protestantizma.htm. E. ČEDVIG.. poput svećeničkog ruha i sl. 184 185 186 O. Usp. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. Ž. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen. đakonsko. http://justus. pristupljeno 18. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». str. Usp.

str. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. lipnja. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. U čl.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). 19-23. 456. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). Uskrsa. rujna i prosinca. 28. govori se o jeziku bogoslužja.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp.188 8. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. 39 članaka vjere.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. str. Službenici su pastori. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. ali ih se ne rukopolaže za službu. Usp. H. 189 190 . odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. koje nemaju pastore.). 339. Ž. 2003. E. Opšta istorija protestantizma. pa čak i Božića. Crkve moraju biti dolično uređene. JEDIN. prvi tom. Pored ostaloga. str. govori se o značenju Večere Gospodnje.. – 1572. U članku 24. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. Velika povijest crkve IV.7. LEONAR. Župama.

Velika povijest crkve IV. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi. (7. Samo su takvi mogli 191 Usp. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. pjevao bi se 103 psalam. zahvaljivanje za stvaranje. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. (5.191 Godine 1556. (6.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha.) molitva prije propovijedi. . molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik. (2. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj.) zajedničko pjevanje psalma. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. 340. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom.) drugo zajedničko pjevanje psalma. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. Nakon pričesti.) čitanje Pisma i propovijed. (4.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. koji su ga dijelili međusobno. (3. Vjerovanja i Deset zapovijedi. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. JEDIN. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. H. Vjernici. str. Večera Gospodnja. kako smo to gore naglasili).

Puritanci su se 1584. Onima. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. THOMPSON. . pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. koristi u liturgiji.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima.8. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. godine Waldegravea se. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. Od 1586. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. Liturgies of the Western Church. a u Škotskoj crkvi se i danas. uz znatne izmijene tijekom povijesti. B. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. str. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. jer bi im blagovanje bilo na osudu. proširit će se kasnije američkim kontinentom. čist.193 Godine 1564. 8. «Bill and Book». 287-305. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat.

B. dušom i svom snagom svojom. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. i s obzirom na pad. Puritansko bogoslužje. II. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. propovijedanju. ne anđelima. THOMPSON. osim Očenaša. 1649. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. Sinu i Duhu Svetome. stoga Ga se mora bojati. pjevanja psalama i sl. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. Engleske i Irske. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova.194 8. donosimo 21. 311. godine. proslavljati. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. godine u 21. štovati ne možemo bez 194 Usp. iz 1647. Liturgies of the Western Church.-341. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). poglavlje u cijelosti: «I. zazivati. koji suvereno vlada nas svime. str. ili prema sotonskim izmišljotinama. ljubiti. svecima ili ikojem drugom stvorenju. dobar je i čini dobro svima. .9. njemu jedinome. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem.

sukladno Njegovoj volji. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. s pomoću Njegova Duha. svaki za sebe na samo. vjerom. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. s razumijevanjem. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. u duhu i istini. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. . koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. divljenje. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. molitvu sa zahvaljivanjem. s obitelji.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. poniznošću. VI. zajedno s vjerskim prisegama. gorljivošću. Molitva. V. ali ne i za mrtve. na poznatom jeziku IV. divljenjem. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. ljubavlju i ustrajnošću: i. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. kojeg nalazimo u evanđelju. vjera. postom. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. Moliti trebamo za zakonite stvari. Boga trebamo štovati posvuda. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. ako molimo na glas. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. III. zavjetima.

Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. sve do kraja svijeta.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. i djelima milosrđa. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. Prirodni je zakon. Westminster Confession of Faith. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. šabat. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. str. 89-95. i taj dan. 2001. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. VIII. kršćani trebaju slaviti kao šabat. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. moralnu. 195 Usp. dan koji je posvećen Njemu. ne samo da se odmara od rada. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). Glasgow: Free Presbyterian Publications.

» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. Liturgies of the Western Church. .» Usp. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. uzimam ovaj kruh. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. str. 370. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija. THOMPSON. dajem hvalu.» Nakon što je vjernik uzeo kruh.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. opomena. Određeni tradicionalni elementi poput Creda. B. lomim ga i dajem ga tebi. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga. Gloria Patri. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. Čini to u znak sjećanja na njega.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke.

točka. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. Glede shvaćanja euharistije. H. R. str. str. 180-182. Misa nije žrtva.. Introduction to the Reformed tradition. . 1986.. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. LEITH. 226227. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. Ovo isključuje sve mise.) iz 1524. žrtve. Novi Sad: Dobra Vest. XII. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. već sjećanje na Kristovu smrt. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. «V. X. ESTEP. točka. i razumjeti ga. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. – 1528. nitko neće smatrati svećenikom.10. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju.197 8. Istina je neuništiva.. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. J. točka. 198 W.

Nakon propovjedi. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. VII. VIII. tako što će jesti juhu ili povrće. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. 2 Sol 1 i 2.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. Na sastancima treba da govori jedan. Kol 1. 199 Usp. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. točka. str. a ne dvoje. 2 Kor 1. troje istovremeno. točka. godine. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. (Ps 86. ili što god Bog daje. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. 216-225. Kada se braća saberu.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. 4). odnosno pokajanjem za grijehe. volume 2. 118). godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. Twenty Centuries of Christian Worship. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. . The Complete Library of Christian Worship. točka. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. neka se ne pune ni jelom ni pićem. Prvo. 3.

stoljeću. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. agape. 3. 236-238. 2 Sol 1. Istina je neuništiva. . 1 Kor 11). 1 Pt 1). no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. bratskih crkava. XI. 10. str. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. pojedinih baptističkih crkava i sl. točka. . Lk 22. ESTEP. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi.poslušnost Rim 2. Kad su braća i sestre na okupu. poput anabaptista nisu 200 W. slobodnim crkvama reformacijske baštine. 1 Pt 2. poput menonitske crkava. 2 Kor 2. R. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. Rim 8. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2.4. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. Baptisti. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. kao i istomišljenici. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. Mk 14. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. Fil 2. 1 Iv 2.

201 Usp. volume 2. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. Godine 1695. Twenty Centuries of Christian Worship. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. The Complete Library of Christian Worship. . Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. duhovno i jednostavno. str. 232.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige.

Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. 8. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi. a ne svećenik. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti.11. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne.11. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor. odnosno svim protestantskim crkvama 8.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. str. 202 T. C. Uvod u teologiju. . pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike.1. kako smo vidjeli. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima.2. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. HAMMOND.11. 209.

116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. str. u njemu je potpuna i završava se u njemu. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. Velika povijest crkve. odnosno uvođenja narodnoga jezika. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. W.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. Nauk hrišćanske vere. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. Starješine. 204 Usp. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha. H. Treba 203 Ž.11. 306-307.. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. 490.3. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji.. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. KALVIN. str. mire Boga s ljudima. IV. J. str. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. . Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. JEDIN. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. BOUWSMA. 214-229.204 8. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir.

11. ali ne i bez Riječi. G. U slučaju nužde. Što više. W. LUTHER. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme.11. već tumačenje biblijskih tekstova. kako smo već ustvrdili. 35. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. nisu razumjeli latinski jezik. BLOESCH. 94. pa čak i da se ne skupljaju.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. 12. 206 D. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. Osnove evanđeoske teologije 2. Osnove evanđeoske teologije 2. odnosno poučnog karaktera.) . liturgija je. G. ali sakrament ne može postojati bez Riječi. koje nisu samo kratke homilije. 8. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. A. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. bila uglavnom čin svećenika. Tako propovijed postaje edukativnog.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici.4. Von Ordung Gottesdiensts. (Prijevod iz: M.5. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena. str. str.»206 8. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. BLOESCH. 95. da ne čitaju. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao.

118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. . odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca. U pojedinim krugovima. kao npr. u anabaptista. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi.

. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. H.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. također. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. JEDIN... pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. . 2001. SABORA 9. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk. Vršac: Fideb. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. načina vršenja bogoslužja. a ne prave vjere.207 Sabor se. 27-28. str.208 207 Usp. Velika povijest crkve IV. – 1563. Liturgijska obnova u XX veku. razmatrajući disciplinarnu problematiku. VUKAŠINOVIĆ. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. VATIKANSKOG 9. str. Zabranjeno je. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća.» V. 404-405. a izvorno stanje ponovo uspostavi. Beseda: Novi Sad.1. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC.

33. . Sabor je 17.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. PAŽIN. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . Uvod u katoličku liturgiju. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. . A.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. godine proglasio dekret o misi. valjanost sakramenata i sl. 43.Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). str.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. str. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. Z. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. statičnosti i beživotnosti bogoslužja. Usp. ADAM.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp.). rujna 1562.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. nego njeno posredovanje. Povijest liturgije. . Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije.

Ako netko rekne. 1997.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. Ako netko rekne. . 4. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. COURT. ili da koristi samo primatelju. neka je izopćen. str. ona se smatra kao relativna žrtva. Ako netko rekne. za grijehe. 7. ili da se ona po ovoj ukida. neka je izopćen. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. 3. neka je izopćen. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. Ako netko rekne. 2. Ako netko rekne. da ceremonije. kazne. Sakramenti. 306. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. da misni kanon sadrži zablude. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. zadovoljštine i druge potrebe. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). Ako netko rekne.. neka je izopćen. 5. a da nije propicijatorna.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. Đakovo: Forum bogoslova. neka je izopćen. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. Ako netko rekne. 6. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. pa da se s toga mora ukinuti. neka je izopćen.

umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. zadržan je latinski jezik. Božja 212 213 T. str. neka je izopćen. 318-319. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti.213 «Nasuprot protestanata. Ako netko rekne. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. ADAM. Narod i dalje ništa nije razumio. 8. . No to se nije dogodilo. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. Usp. osim ako se izuzme povremena propovijed.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. A. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. ŠAGI-BUNIĆ. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. 43. posebice u nedjelje i na blagdane. pa da ih stoga treba ukinuti. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. Ako netko rekne. neka je izopćen. str. Uvod u katoličku liturgiju. Što više. 9. Euharistija u životu crkve kroz povijest. neka je izopćen. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij.

216 9. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. . stoljeća 9. stoljeću. Papa Pio X. Papa Pio V. Uvod u katoličku liturgiju. Kristova svećenička služba. str. vatikanskog koncila. 33. str.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573.-1914. i 20. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. ZAGORAC. V. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. A. godine. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. 65. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. ADAM. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. 260. Usp. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567.2. str. Usp.2. Povijest liturgije.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22.1. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. studenog 1903. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. (1903. Liturgijski pokret 19. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. kod procesija i različitih pobožnosti. vatikanskom saboru.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. PAŽIN.

stupio je u 21 godini. godine pridružio Benediktincima. U samostan Maria Laach. kolovoza 1873. tada još uvijek latinskim jezikom. studenog 1874. Usp. svjetskog rata. VUKAŠINOVIĆ. . rujna 1909. rođen je 5. što su sakramentalni obredi i sl. – 1946. godine.). Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. godine. Nakon I. 26. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. str. V.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». godine a zaređen za svećenika 1897. V. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. VUKAŠINOVIĆ. što je liturgija. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. Liturgijska obnova u XX veku. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. Liturgijska obnova u XX veku. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. rođen je 27. Usp. već od 1921. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. Lambert Beauduin. 44. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. godine. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. str.

među anglikancima se pojavljuje tzv. . – 1872. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». – 1861. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Ž.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. E. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. str. 2002. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja».2. rujna 1882. 322. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808.). Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. kolovoza. 1800. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima.). Opšta istorija protestantizma. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. LEONAR.2. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove. U Engleskoj. stoljeću (narodni jezik. kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. godine. treći tom. umro 16.. Oxfordski pokret. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl.).

Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. treći tom. 326329. kada je završio studije u Oxfordu.godine.1865. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”. Zbog toga se on 1842. Opšta istorija protestantizma. .220 220 Usp.). Time je počela druga faza njegovog životnog puta. Puseyu se pridružuju John Keble (1792.). U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. Godine 1847. Godine 1824. . između katoličanstva i liberalizma. liturgija. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. imale Katolička i Pravoslavna crkva.) i drugi.veljače 1801.1866. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. imenovao kardinalom. LEONAR. Umro je u Birminghamu 1890 godine. Njima se pridružuje John Henry Newman. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. . Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. po njegovu shvaćanju. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. vjerske proslave. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. Isaac Williams (1802. str. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. .126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam.1836. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. episkopat. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. postovi i sl. postao je anglikanski đakon. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. Ušao je u Oxfordski pokret. bio je zaređen za svećenika u Rimu. kao što su to. Richard Hurrell Froude (1803. Ž. E. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. 37. godine Engleski misal. str.BUNIĆ.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. 1972. Ali drugog puta nema. a Božji je narod gledao iz daleka. 9. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. prosinca 1963. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. do 1965. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. . vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II.»221 221 Usp. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. Anglokatolici tiskaju 1933. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. II. ŠAGI. više-manje rezervirano samo za svećenike. T. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. stoljeću. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4.3. godine.. godine kao prvi službeni dokument sabora. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću.

ADAM. nije činilo neobično. . jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». braća Ćiril i Metod.»222 222 A. Obrazloženje. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. to dopuštenje. što se njima kao Bizantincima. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. grčki i latinski. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. što su ga. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. naime hebrejski. Uvod u katoličku liturgiju. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima.3.73.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9.1. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. stoljeća). str.

Senja kao i svi istarski biskupi. Osora. ŠANJEK.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). pod prijetnjom izopćenja. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. temeljem odluka II. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». . ožujka 1965. str. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. Splita. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika.. godine. Juraj iz Slavonije (umro 1415). Sorbonski student i pariški profesor. Knina. Krka.. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. a 1927. i 1060. Šibenika. još od 10. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. Raba. Jeronima». F. Trogira. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. godine.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. nakon čega će se.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. ŠANJEK. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. 1996. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. F. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Usp. Naime. str. Nina. Zadra. U Rimu je 1905. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. 224 223 Usp. te sinoda iz 1063. 81-82. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 95. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave.

Nijemci i Francuzi. M. godinu. Usp.225 Odluke II. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. .. Ekumenska trilogija. 1871. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. KOLARIĆ. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. godine. 2005. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. za 1935.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. 653-654. «Grgurofobija». zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. str. svibnja 1937.. 647-659. nakon I. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji.» J. 1935. godine. KALOĐERA. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali.str. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. 40-42. J. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. str. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. dok su njihovi protivnici. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. stoljeća. KOLARIĆ. kao služba Božja zajednice. Ekumenska trilogija. katoličkog liturgičara. Zagreb: Prometej. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma.

227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama. 1985.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik.. T.. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. 1972. upozorenjima. 37. 228 . M KIRIGIN. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. u: Drugi Vatikanski koncil. Do sada. Ipak. dakle. 170. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. osim gdje postoji posebna povlastica. str. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. ponajprije u čitanjima. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. ŠAGI-BUNIĆ. str. 27. Usp.. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. str. Ali drugog puta nema. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.»227 Sabor je.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. dokumenti. 2. 1993.228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. 1. u nekim molitvama i pjesmama. Konstitucija o liturgiji. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije.

psalmima. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. bio služitelj ili vjernik. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. 29. Konstitucija o liturgiji. 147. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. str. 30. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. pripjevima. čitači. dakle. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja.»229 U konstituciji se. kretnjama i držanju tijela. 33). str. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. odgovorima.3. odnosno da vrše «ono što na njih spada». 23-25. 230 229 Usp. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. M KIRIGIN. neka se vodi briga o usklicima puka. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. .230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. pjesmama kao i o činima.2. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. U liturgijskim obredima neka svatko. 31. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. u: Drugi vatikanski koncil. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika.

Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. 1993. no nisu u «suodnosu manje – veće. Koncilske teme. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. u kojem svatko. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u: Drugi vatikanski koncil. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. ne svi jednako. str. 109. Katekizam katoličke crkve. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. .nego s drugog stajališta na drugoj razini». puku. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. str.3. 1992. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. 307.. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. bilo prinosom bilo svetom pričešću. str. dokumenti. Biblije. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života. tako svi. Usp.3. 63. DUDA. bio klerik bio laik. a još manje kao nepravo – pravo. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. B. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom.233 9.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. 232 233 . o Crkvi». Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv.. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’.

Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. stoljeću. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. 25. njime su nadahnute i prožete molitve. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. Rimokatolička crkva je na II. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. str. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. neka se svestranije otvore biblijske riznice. 2. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. . Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. izrečenim još u 16. u: Drugi vatikanski koncil. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. zazivi i liturgijske pjesme.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. iz njega se pjevaju psalmi. 33. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma.

Đ. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. vatikanskog sabora. vjernošću i molitvom. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. «Služba liturgijskog čitanja». 238 Usp.. str. 2/95. M. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». str. 165. GELINEANU i drugi. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. . KIRIGIN.. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. str..236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. ne samo kao pukog liturgijskog obreda.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji. Konstitucija o liturgiji. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. 53. 236 237 Usp. GELINEANU i drugi. 219. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». 165. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. rezultiralo je angažiranjem laika. str. HRANIĆ. J. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. br.237 Do II. 1973.

treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. vjenčanja. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. Neka se to nikako ne propušta. moralne i ine teme. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. str. pa narod molitveno.4.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. u: Drugi vatikanski koncil. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. krizme. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. naime. str. str. 33. uz to još na nerazumljivom jeziku. 240 241 .»239 Propovijedanje. 220. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. 220. M. sprovoda i sl. KIRIGIN. M.3. Konstitucija o liturgiji. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života. i to pod vidikom koji je ondje uključen. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. Homilija se veoma preporučuje. osim zbog teških razloga. Pisma. budući ih je predvodio samo svećenik. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. Usp.»241 9. KIRIGIN. propovijed je dio svetog obreda. dakle. ona je dio same liturgije. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. Konstitucija o liturgiji.240 «U liturgiji.

9.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. istu moći predvoditi i vjernici laici. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. dok će na Zapadu. u: Drugi vatikanski koncil. vatikanskom saboru. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. Usp. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. Sveopće molitve vjernika I.4. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. No. za one koji s vlašću nama upravljaju. a manje molitelj. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. ili Gospodine usliši nas i sl. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. . odnosno molitvu vjernika. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. 35. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. str. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. 1995. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. za one koje tište razne nevolje. «53. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije.

. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II.244 evangeličkih. The Book of Occasional Services. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. . reformiranih i prezbiterijanskih crkava. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. 1980.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih.). no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe. New York: The Church Hymnal Corporation.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. 245 The alternative Service Book 1980. London: SPCK. 247 Usp. štole i sl. križ (bez raspela) i sl. 1988. vatikanskog koncila.

Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. poput litanija.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. posebice među američkim baptistima. Godine 1989. organizirana je. godine te ista knjiga iz 1994. The Book of Common Order. 1979.249 Utjecaj II. 9. 1. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. Edinburgh: The Saint Andrew Press. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. 10-11. volume 3. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). str. Gart House je 1989. responzijalnih molitava. za pastore i laičke vođe). a Roy Pearson je 1990. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. 249 The Complete Library of Christian Worship. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. The Renewal of Sunday Worship.4. .

/2007 liturgijska je godina C. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom. u: Drugi vatikanski koncil. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. volume 3. lectionarium «knjiga čitanja». 330-331. The Complete Library of Christian Worship. godinu B i godinu C. str. 25. (ed. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. 33. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. Liturgijska godina. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. i godina II.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar. lectio «čitanje». od prve biblijske knjige.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. Robert E. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. Nashville. Odatle i liturgijski službenik. A. 252 Usp.). str.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. lektor odnosno čitač.. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. . a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. B ili C. Webber). 1993. The Renewal of Sunday Worship. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. Treće čitanje je bilo iz evanđelja.252 U liturgijskim promjenama II. lat. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. Tennessee: Star Song Publishing group. vatikanskoga sabora.

umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). 609-643. 324-327. M. MICHNO. Lousville. Pjesmarica Božjega naroda. 17. korizme i Uskrsa kao i u godini B.254 luterani. A Priest’s Handbook. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi.256 prezbiterijanci. str. 1981. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije.255 reformirani. G. 1993. 1998. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja.. čitanje iz apostolskih poslanica. 1997.. Celebrate the Christian Story. 295-326. posebice oko Božića. New York: The Seabury Press. The Ceremoniest of the Church. str. 110-121.. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. Usp. Morehouse MP Publishing. 258 Usp.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. str. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. U adventu. str. 590-591. M. London: Holy Trinity Church. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. 1990. Book of Common Worship. te iz evanđelja. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. Edinburgh: Saint Andrew Press. HATCHETT. 255 256 Usp. The Book of Common Prayer. Kentucky: Westminster/John Know Press. 1994. str. 888-1001. 257 . Usp. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. Godine 1983. božićnom vremenu. U godini A čita se evanđelje po Mateju. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. Commentary on the American Prayer Book.. PERHAM. New York: Oxford University Press. J. U radne 254 Usp. D.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. za Uskrs Ivanovo evanđelje.. 1033-1095.. Book of Common Order.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. str.

str.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. Pored tri liturgijska čitanja. Osnove evanđeoske teologije 2. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. 101. a druge prenaglase. R. Svaki formalizam može biti negativan. Lekcionar ima mane i prednosti. . Mali liturgijski leksikon. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Međutim. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. u pravilu se čita i određeni psalam.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. BLOESCH. str. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. BERGER. lekcionar ima i prednosti: . Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. D. smrti i uskrsnuća. G. 138.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. 1993. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. . Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. 260 259 Usp. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke.

Book of Common Worship. Sada je narod.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). Liturgika. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih.Časopis Pravoslavne eparhije sremske.261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige. 262 . kako na Zapadu tako i na Istoku. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. K. Calvin je uredio pjesmaricu psalama. no uglavnom je bila pridržana zboru. himnografija i heortologija. 611-783.str. vjernici drugi. KERN. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi).262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. Ova je praksa i ranije bila poznata.. 13. 261 Usp. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. str. 1997. Usp.

.

krštenje. nedjelje kroz godinu. poput evangeličkih crkava u svijetu. Duhovi. Presveto Trojstvo). nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. crkva. po reformatoru Martinu Lutheru).BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. sprovod. nedjelje i Gospodnji blagdani). Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. sveta sedmica. prigodne. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. . Bogojavljenje). pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. Stara i Nova godina.1. Uz svako liturgijsko razdoblje. uskrsno vrijeme – Uskrs. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. 1981. Uzašašće. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. vjera. jest liturgijska crkva.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. Božić. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma.

Uvod u katoličku liturgiju. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. odnosno rimske običaje. O liturgijskim bojama vidi više na str. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. str. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. Beffchen) koje označavaju 10. bijele u skandinavskim zemljama. Talari mogu biti i druge boje. odnosno lekcionar za A. odnosno primljena u luteranstvu. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. 266 . Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. 85. veljače 2007. st. «Tzv. ADAM. 139..» A. 80. tj. te na blagdane. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori).-82.».com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu. duga haljina evangeličkog svećenika. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne.. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’. http://www.-143. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu.evangelickacrkva-zagreb.htm. Božjih zapovijedi. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena. pristupljeno 9. Reformatorstvo je. kako se prema Bogu treba odnositi. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju.. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu.. dogležnjica.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te). ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. npr. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. B i C liturgijsku godinu. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. . propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. tako i sada i u vijeke. Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. koja se naziva oltarska slika. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». ima i svoje liturgijsko značenje. raspelo i otvorena Biblija. svim ljudima dobre volje. do vijeka Amen». kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. moleći molitvu pokajanja. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. i od vijeka. Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. Naime. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. obično nekim prikladnim biblijskim stihom. Svećenik naviješta oproštenje grijeha.267 Nedjeljama. Kako bijaše na početku. Amen». Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!».

148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. starce i osamljene zdrave i bolesne. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. udovce i udovice. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. 66-67. žive i one na samrti. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. str. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». 269 . Okrenut oltaru. (pretisak iz 1902. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». završavajući s: «Riječ Božja je istina. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». 225 do 237. Narod odgovara: «Amen». Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». Narod odgovara: «Amen». okrenut narodu. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. Pjesmarica Božjega naroda. narod pjeva treću pjesmu. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. Evangelički katekizam. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. djecu i mlade. kao i za mir u svijetu. druge crkvene općine. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. svakog pojedinca. Svećenik. 268 Usp. U nju uključuje cijelu općinu. izgovarajući Aronov blagoslov.. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. Usp. str.). U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. svećenik moli veliku molitvu.268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». 1993. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

2007. Adam Plintovic. Molitva dana (kolekta). 8. Velika Molitva koja se završava s Očenašem. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . 6.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. 14. božićni ciklus. Introit. Pjevanje evanđelja. v. 4. duhovski ciklus. A to je bila velika sreća za evangelički a. Apostolsko vjerovanje. Pjesma za milost. 3. slovački narod». Gašpar Motešicky i dr. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. 12. Himnus (pjesma prije propovijedi).. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. svim ljudima dobre volje. Završna molitva. homilije i sl. 02. 9. Narod odgovara: i s duhom tvojim. koji po D.276 2. 13. Narod odgovara: i na zemlji mir. Samuel Palumbiny. SAJAK.Jakobei). Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. Propovijed. Aronov blagoslov. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. i ml. Pjesma (prvi stih). ova pjesmarica sadrži i molitve. Štefan Leška. praznični i sl. molitve u molitvenim knjižicama. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. Jeremiaš Lednicky. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. ili sviraju orgulje. Osim pjesama. introitous = ulazak. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. 276 Lat. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. 15. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). 11. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. D. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). uskrsni ciklus. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). 10. Antifona. . 5. Jan Blaisus st. 7. Amen. Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

1985. križa i sl. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. bez slika. bijelu košulju i crnu kravatu. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). Istentiszteleti rendtartás. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika.2. 1988. 10.2. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. Duhove. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. 284 . 283 Istentiszteleti rendtartás. U crkvama se. Amen». Zidovi crkava su čisti. biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. križa i sl. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). najbližu nedjelju 31.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. na Uskrs. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica.

nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. te druga glavna pjesma. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . nas prenio u vječno slavlje? 4. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. Obećavate li. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. te molitva pokajanja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. Iza toga se daju obavijesti. Kod služenja Večere Gospodnje. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika.

158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». Nakon podjele slijedi kratki nagovor. O reformatskoj crkvi.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama.3. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». 2003. večernju i euharistijsku službu. . Oca i Sina i Duha Svetoga». biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Novi Sad: J. 1921. Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. Obrednik sadrži jutarnju. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. 125-135.. 2005. P.285 10. str.. a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». 125-135. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. str. Knjiga zajedničkih molitava. Aronov blagoslov. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. KIŠ. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. molitva Očenaš. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima.2. Forum. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. godine. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj.

službe krštenja. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. Duhovi. konfirmacije. i prikloni srca naša zakonu svome». đakoni i pastori. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. sprovod). Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici. a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. đakoni i pastori. crvena (Duhovi. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. Narod odgovara: «Amen». Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). ljubičasta (advent. Uskrs.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. a vjernici mole vlastitim riječima. Dan reformacije i sl. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. Spasovo. Preobraženje. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. slobodna. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Službu riječi mogu obavljati lektori. vjenčanja). .288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». korizma.). neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ.

Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. Nakon toga slijede kratke obavijesti. str. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. i upiši sve svoje zakone u srca naša».New York: Oxford University Press. 1990. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. Kentucky: Westminster/John Know Press. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. smiluj nam se. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. te se pjeva zajednička pjesma. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). nakon čega vjernici sjede. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). Book of Common Order. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. 47. Lousville. Edinburgh: Saint Andrew Press. Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. Book of Common Order292 (Crkva Škotske).289 Slijedi molitva pastora. 290 291 289 The Book of Common Prayer. Usp. str. 1993. 73-84. 1994. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. 292 293 . Book of Common Worship. Knjiga zajedničkih molitava.

Amen. po Isusu Kristu. 8. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. Heb.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. niti svoje bližnje kao same sebe. Poradi sina svojega Isusa Krista. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. oprostio vam grijehe vaše. . Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. pred tobom su sva srca otvorena. na slavu tvog svetog Imena. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. smiluj nam se i oprosti nam. Gospodinu našem. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. Po Kristu. sada i dovijeka. 16. 4. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). očisti nam misli srca. 14.9. Amen. sve želje znane i sve tajne otkrivene. 29-31. mišlju. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. Gospodinu našemu. Amen. Pastor moli: Svemogući Bože. Amen. 1 Iv 1. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. riječju. djelom i propustom.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. E-mail upućen Jasminu Miliću. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). starješine i đakoni. 1999. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. postoje i tjedni sastanci (tzv. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. J KOLARIĆ. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. 495-496.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu.»300 Rukopolažu se pastori. 8. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. te pastorovom blagoslovnom molitvom.. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. Ekumenska trilogija. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. 301 Obrednik Baptističke crkve. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. str. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. Pojedini pastori prilikom krštenja. KNEŽEVIĆ. prikupljanjem milodara. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. veljače 2007. Usp. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). . biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu.

Zagreb. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. . pjesme duhovne. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. službu dana Gospodnjega. Ovdje smo dali osnovne naglaske. 1966. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. 1998. ali nikako novorođenčad).166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. službu prinošenja djeteta. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. a koje su se u prošlosti više isticale. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. uglavnom prevedene s engleskog. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. To mogu biti i starija djeca. Duhovne pjesme.303 i druge. službu vjenčanja. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. Pjesme duhovne. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. službu sahrane. službu ordinacije pastora. Savez baptističkih crkava u RH. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. službu krštenja.

te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. službu ordinacije pastora. službu dana Gospodnjega. službu sahrane. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. 1999. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. službu vjenčanja. 10. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. SAD). Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. službu prinošenja djeteta. službu krštenja.4. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. i početkom 20. . počevši s Agnezom Ozman. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. U toj su školi studenti.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. stoljeća. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija).

18). Zagreb: Bogoslovni institut. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. ne može se govoriti o jednom. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. Prvi. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo.. korusi. 8). . pljeskat će rukama (Ps 47 1). Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. U nekim je crkvama 306 S. primjerice: tradicionalne himne.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. 271. psalmi. str. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. uniformiranom bogoslužju. 2. 2003. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. pa i u organiziranju bogoslužja. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. starije i suvremene gospel pjesme. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134.) to slavljenje može trajati kraće ili duže. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga….-272. 1 Tim 2.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. JAMBREK. pjevanje biblijskih stihova. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl.

Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. . Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. Pjesmarica. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. težnja za nebom. Daruvar: Logos. evangelizacija. S. poslanje djece Božje. 2002. 310 Usp. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. 16.308 Iz tiska je 2006. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». veljače 2007. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. Chorusi. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. bilo da se radi o obraćenju. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). utjeha. JAMBREK. pentekostne pjesme. trpljenje. radost spasenja. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. molitva. hvala i veličanje Boga. uzdanje. ljubav. 206. Pjevajmo Gospodinu. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. potrebom izlječenja i sl. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. 1991. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. predanost.

čitač(i) Svetog pisma. veljače 2007. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. Crkva cjelovitog evanđelja i sl. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. poput Save311 Usp. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. a zatim molitva i slavljenje. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. muškarci muškarcima). Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. Karizmatske crkve. JAMBREK. koja uobičajeno traje oko 45 minuta.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. Savez crkava Riječ Života. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. 312 .170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. S. Od blagdana slave Božić. Nakon slavljenja slijedi propovijed.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. Uskrs i Duhove.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. 16.

godine.5. Adventistički crkveni priručnik. 8-10). 314 315 . Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. 10. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. 1992. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije... 2001. stoljeća. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. te svetkovanje subote kao sedmoga dana. 249-266. u prvoj polovici 19. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom... Adventus = dolazak). str. Usp.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. subotu. Godine 1861. Nastala je u Americi. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. 75-76. Zagreb: Znaci vremena. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti.

himne Isusu Kristu. 316 Kršćanske himne. Zagreb: Znaci vremena.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. . 1995.

196-197. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. Adventisti. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. molitve i litanije za određene prigode..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. 187-259. Uskrsa i sl. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. jedni drugima peru noge. Što adventisti vjeruju. početak gradnje. kršćanski dom. Što adventisti vjeruju. blagoslivljanje doma. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. str. 203.. Ne rabi se liturgijska odjeća.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. prigodne pjesme. život kršćanina. Biblija. već prikladno civilno odijelo. 1995. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj.. 318 319 . pogreb. str. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred.).318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. radosna vijest. Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. Ona je više od puke uspomene. krštenje. odnosno svaka tri mjeseca. posvećenje djeteta. posvetu molitvenog doma. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). Gospodnju večeru. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. poslušnost i služba Bogu. 317 Priručnik za propovjednike.. preuzimanje novog okruga. molitvu za bolesne i vjenčanje. Usp. str. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično.

. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. grupe za slavljenje. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija). Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. No. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju.6.hr/ 321 . priredio je 1874. stoljeću nastala u Engleskoj. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. pored svog zanimanja u svijetu. imaju i sposobnost propovijedanja. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. No. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. nakon smrti Johna Wesleya.»321 No u svijetu. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji.. grupe seniora. godine.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. John Wesley. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda.met0odisti. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu.

a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. Liturgies of the Western Church. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. 297. Zagreb: Kristova crkva Betanija. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. BROADBENT. . John Wesley je. str.000. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. 1989. B.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji.000 propovjedi. 415-434. ali je imao puni udio u njegovom radu.»324 322 323 Usp. da ulaze među najbolje što su ikada napisane. ima ih preko 6.» E. Propovijedao je po crkvama. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. H. Jedna povijest crkve. H. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. 324 E. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. THOMPSON.). str. BROADBENT. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40.. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. koja su taknuta Duhom Božjim. 295. – 1770. ali i po kućama i na otvorenom.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. Jedna povijest crkve. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. Naime. u blizini Bristola. str. George Whitefield (1714. Brat Johna Wesleya.

molitveni sat. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. 62. na makedonskom jeziku. štole i sl. rukopolaganje za đakona i starješinu. konfirmaciju. uskrsni post (korizmu). advent. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. nedjeljnu školu. sprovod. vjenčanje. Novi Sad: Metodistička crkva. i obrede za: primanje u članstvo crkve. trezvenjački sat.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. 1938. Slavopoj. Pastori. svetu pričest.-64. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. kako smo rekli. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. U Makedoniji je.. krštenje. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. str. Božić. zbirka duhovnih pesama. Usp. vjenčanje i za sprovod. dječji sat. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. Philadelphia: The Westminster Press. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. Uskrs. omladinski sat. . u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. Novu Godinu. 1972. metodisti su 1938. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. Prije II. zbirka duhovnih pjesama. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. The Worshipbook. Usp.

bez propisanih molitava. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. to su sljedbenici tzv. prve kršćanske Crkve. slobodnih protestantskih crkava. liturgijske odjeće i sl. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. pa sve do naših dana. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. Poje- . Kako smo vidjeli. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. on je bio različit. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju.

posebice pentekostne i karizmatske crkve. Uzajamno upoznavanje. smirenost i tišina. crkve koje prakticiraju tzv. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. str. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv.328 No. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. slobodno bogoslužje. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. BARTH. s druge strane. jedno za drugim. K. glasnoj molitvi i sl. Međutim. 1964.. God Here and Now. dopunjavanje. Mnogi anglikanci. radosni328 Usp. 78. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. London: Routledge and Kegan Paul. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. . kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. no on je i naš Kralj). Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. slobodno bogoslužje.

obavljana u redu i disciplini. bogatija. . odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja.

.

Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. 1994. 1983. Časosolov. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. 1999. . Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). 1978 Cithara Sanctorum. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1998. Lousville. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Kentucky: Westminster/John Know Press. 1882. 1996. 1993.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Book of Common Order. 1988. Beograd: Srpska patrijaršija. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Book of Common Worship. Zagreb: Glas Koncila. 2001. Budimpešta. Bratislava. Edinburgh: Saint Andrew Press.

1981. . Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. Knjiga zajedničkih molitava. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Kršćanske himne. na Slovensku. 1966. Énekesköny. Istentiszteleti rendtartás. Daruvar: Logos. Evangelická cirkev a. 1995. Evanjelicky spevnik. 2000. Zagreb: Znaci vremena. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. 2002. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. 1921. 1995. 206. 1985. Evangelicky zpevnik. 1991. 2003. v. Pjesme spasenja. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Pjevajmo Gospodinu. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. Pjesmarica. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. Pjesmarica Božjeg naroda. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. Obrednik Baptističke crkve. 1999. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj.

The alternative Service Book 1980. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. Novi Sad: Metodistička crkva. 1986. Edinburgh: The Saint Andrew Press. zbirka duhovnih pesama. 1972. Evangelička crkva u RH. 1995. Ostala literatura Adam. suvremeno čitanje. 1998. New York: The Church Hymnal Corporation. Philadelphia: The Westminster Press. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. 1964. London: Routledge and Kegan Paul. Živa voda. The Book of Common Prayer. The Worshipbook.New York: Oxford University Press. Zagreb: MISL. Zagreb. Augsburška konfesija. Beograd: Sveti arhijerejski sinod.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. Uvod u katoličku liturgiju. Adolf. Na tome stojim. 1990. God Here and Now. 1980. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sveopće molitve vjernika I. 1938. život Martina Luthera. . Ronald. 1988. Savez baptističkih crkava u RH. 2002. Karl.. H. Barth. London: SPCK. 1979. The Book of Common Order. Služebnik. 1933. Bainton. pjesme duhovne.. The Book of Occasional Services.

1993. . «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. 1989.. Mali liturgijski leksikon. Bloesch. Dela apostolska. Sjeme je riječ Božja. Delimo. Biblijski leksikon. 1988. Oxford: Oxford University Press. Istorija reformacije. Zagreb: Kristova crkva Betanija. dokumenti. Sakramenti. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. o Crkvi».A. Sremski Karlovci. Worship: Adoration and Action. Osnove evanđeoske teologije 2. Duda. Donald. Vrnjačka Banja. Biblijski priručnik. H. 1986. Trebinje. u: Drugi vatikanski koncil. Čedvig. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Carson. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. John Calvin. Court. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1993. Žan. 1993. Michigan: Baker Book House. Bouwsma William j.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. New York. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. D. 1989. Jedna povijest crkve. Grand Rapids. 1984. E. Franz. 1999. Broadbent. 1989. Nastanak i učvršćenje reformacije. 1997. Rupert. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.. Zagreb: Duhovna stvarnost. Novi Sad: Dobra Vest. 1993. 1998. Novi sad: Dobra Vest. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Bonaventura. Đakovo: Forum bogoslova. A Sixteenth Century Portrait. Oven.

Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. His Life and Work. Donald. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Kršćanska sadašnjost. 1986. Philadelphia: Forter Press. Hammond. France. Pastoralne poslanice. Fundulis. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. 1985. Grgurević. Daruvar: Logos. (pretisak iz 1902. J. 1997. 1993. 1997. Nashville: Thomas Nelson.). Nedeljko. T. Zagreb: Duhovna stvarnost. R. Guthrie. 2004. Evanđelje po Mateju. . Istina je neuništiva. i drugi. Liturgika 1. R. Fant. Prag. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. 1975.C. Huldrych Zwingli.. Evangelički katekizam. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. W. Daruvar: Logos. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1999... 1993. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. T. Clyde.. Estep. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. 165. 2000. E. Uvod u sveto bogosluženje. Gnilka. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Kraljevo. 2003. str. Bonhoeffer: Worldly Preaching. 1986.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije.. Uvod u Teologiju. Joachim. Osijek: Izvori. Teologija Novoga zavjeta. Joanis. 1973. Novi Sad: Dobra Vest.. Ulrich. Gelineanu. Gabler.

Horak. Hubert. 1980. Žan. povijest i načela vjerovanja. godinu. Velika povijest crkve II. 1993. 2004. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije.str. Kršćanska sadašnjost. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Zagreb: Duhovna stvarnost. Velika povijest crkve IV. Đuro. 40-42. 2000. New York: The Seabury Press. Josip. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut.. «Grgurofobija». . 1935. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1996. br. Hubert. za 1935. Baptisti. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Hubert.. 2/95. Velika povijest crkve III/II. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jedin. Hranić. Marion J. 1989. Heatchett. Stanko. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb. Velika povijest crkve I. Nauk hrišćanske vere. Crkveni sabori. Zagreb: Bogoslovni institut. Jedin. «Služba liturgijskog čitanja». 2003. Hubert. 1981. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Kalođera. Jambrek. Marko. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Kalvin. Commentary on the American Prayer Book. 1972. Jedin. Jedin. 1995. Hubert. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Jedin.

. Atlanta: John Press. Liturgika. Leonar. Xavier. P. himnografija i heortologija. 1998. Forum. Richmond. Zagreb: Mozaik knjiga. 1997. Martin. Introduction to the Reformed Tradition. Emil. 1982. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. 1993. 1985. Opšta istorija protestantizma. 1980. u: Drugi Vatikanski koncil. Ž. Novi Sad: J. The Threat and the Power. 1971. Lohse. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Kronika kršćanstva. Martin Luther. prvi tom i drugi tom. John. Ekumenska trilogija. Leith. VA: John Know Press. Kraus. Juraj. Kolarić. Bernhard. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. dokumenti. Kolarić. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Leon-Dufour. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Riječnik biblijske teologije. Hans – Joachim. 2006. Zagreb: Veritas. . Nandor. Konstitucija o liturgiji. H. Kirigin. 2005. 1990. Juraj. Leksikon ikonografije. Istočni kršćani. 2005. Kiprijan. O reformatskoj crkvi. 2002..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 1977. Kiš. Zagreb: Prometej.

Ivan. 1986. (skripta za internu upotrebu slušača).188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. Liturgika (skripta). A Priest’s Handbook. Philadelphia: The Westminster Press. T. 1997. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Opšta istorija protestantizma. 2003. P. Perham. . The Ceremoniest of the Church. Leon. 1998. Ralph. Eduard. Grand Rapids. John Calvin: A Biography. Jasmin. Povijest liturgije. Džon. Majendorf. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Parker. Misionarski i duhovni centar. Morehouse MP Publishing. London: Holy Trinity Church. O liturgiji. 1997. Daruvar: Logos. H. Vizantijsko bogoslovlje. Zvonko. 1985. Pažin. L. Dennis G. treći tom. Beograd: Trojeručica. 1961. 1988 Michno. Milić. Pavić. Martin. Ivan Krstitelj. Moris. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Liturgika. Pavković. 1963. 1975. Svet Novoga zaveta. Worship in the Early Church. 1997. Michigan: eerdmans. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. 2002. Celebrate the Christian Story. Beograd: Pravoslavlje. 1989. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Kragujevac: Kalenić. Michael. Juraj. tumačenje evanđelja po Ivanu.

Robinson. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Rice. Richard. Tomislav. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Šagi – Bunić. Euharistija u životu crkve kroz povijest. W. Opšta crkvena istorija. 1987. 1995. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Efežanima. Karl i Vorgrimler. Priručnik za propovjednike. Rebić. Stott. John. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Biblijsko propovijedanje. Teološki rječnik. Šagi – Bunić. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Stagg. 2004. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. 1997. Tomislav. Frank. 1972. knjiga I. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Adalbert. Biblijske starine. 1987..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija.. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Šagi – Bunić. Daruvar: Logos. Povijest kršćanske literature I. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. 1912. 1998. Ali drugog puta nema. Haddon W. Tomislav. Rahner. 1984. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. 1992. Novi Sad: Dobra Vest. 1997. . Teologija Novoga zavjeta. Zagreb: Susret. Jevsevije. Staniloje. 1965. Dimitrije. R. Maruševec: ATF. 1992. Uvod u kršćansku teologiju.

Zagreb: Znaci vremena. Alan. Evelyn. 1992. Liturgija i život. The New International Dictionary of the Christian Church. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. . Vršac: Fideb. Webber). Zagreb: Glas Koncila. 2001. Liturgijski simbolički govor. Worship. Webber). Nashville. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Tennessee: Star Song Publishing group. Liturgies of the Western Church. Liturgijska obnova u XX veku. (ed.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Crkvena povijest III. Tennessee: Star Song Publishing group.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. Robert E. Robert E. Michigan: Zondervan Publishing House.. Ivan. Vladimir. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Nashville. volume 3. Twenty Centuries of Christian Worship. 1974. Šaško. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. 1996. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Novi Sad: Baptistička teološka škola.. Beseda: Novi Sad. Franjo. 2001. volume 2. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . The Renewal of Sunday Worship. 1994. Vukašinović. Philadelphia: Fortress Press. Thompson. Underhill. 1963. 1985 Trideset i devet članaka vjere. The Complete Library of Christian Worship.primorska i Skenderijska. 2005. Aleksandar. 1986. 1993.. Što adventisti vjeruju. Grand Rapids. Bard. The Complete Library of Christian Worship. Šmeman. Thomson. (ed. New York: Harper and Brothers. 2003.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Wine and Bread. Vladimir. Francois. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Publishers (bez godine izdanja). 1989. pristupljeno 18.anglican. pristupljeno 9. Willimon. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. pristupljeno 8.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. Zagreb: Prosvjeta. Krist.htm. Zagorac. http://www. Vladimir. Westminster Confession of Faith.hr/. INTERNET http://www. Valley Forge: Judson Press. Vladimir.katolici.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. Liturgika. Word. H. 2005. veljače 2007. Kristova svećenička služba. Webber. veljače 2007. William. Robert. veljače 2007. Water.org/nauk. Zagorac. posvetitelj vremena. New York and Evanston: Harper & Row. 1992 Wendel. Timothy. 1997. Vladimir. 1998. Pravoslavna crkva. pristupljeno 18. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1969. Zagorac.php?action=c_vidi&id=2996. Kristova otajstva. 1996. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.metodisti.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. Worship is a Verb.evangelickacrkva-zagreb. . http://www.veljače 2007. 2001. Zagorac.htm. http://justus. E.

Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. veljače 2007. 8. veljače 2007. veljače 2007. 25.htm. htm. pristupljeno 18. 2007 . http://justus. veljače 2007 Sajak. Stanko. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Dušan.org/resources/bcp/Communion_ 1548. pristupljeno 18. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus.anglican. veljače.org/resources/bcp/1552/BCP_1552.anglican. 16. Knežević. Ruben.

godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Mihaela Kuzmiča. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. prosinca 1969. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. . rođenom Arvaj. godine te za seniora 31.Jasmin Milić rođen je 28. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). . Oženjen je suprugom Tamarom.1918. sina Mihaela i kćer Ivanu. dr. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. ožujka 1995.. dr. sc. Bosna i Hercegovina. Od 1993. do 1998. sc. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Davorina Peterlina. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. s kojom ima dvoje djece. vjerovanja i djelovanja). Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. Od akademske 2004. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. siječnja 1999. 2005. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. Tko je bio Jean Calvin. godine u Bijeljini. godine te 1997. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof.1918. godine. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj./2005.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful