Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

.Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007.

.

........... Sveti šator . 33 ........4..................................... 15 1.....5....5......................................................................................................6........................... 19 2.............. Bogoslužje nakon pada u grijeh .......... 19 2..................... 19 2......................................................... Sinagoga ..................................................................................................................... Bogoslužje prije pada u grijeh ... 17 1................. 16 1.............................2.............3................5........................................................... 9 UVOD............. 13 1..... Bogoštovne djelatnosti............................................. Kovčeg saveza .......................................................................... BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU ............. 22 2............................. 18 1................................ OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA .....................................................1..Starozavjetni liturgijski kalendar ........................................SADRŽAJ PREDGOVOR . Liturgija. 26 2................3.........................2.......................................... ISUS I BOGOSLUŽJE .... Bogoštovlje .............................................................4................................................ Služba ....................................................2.......... 28 2............................................... Jeruzalemski hram ...................................... 20 2.....1. Svećenstvo ................................... 21 2.... 30 3.......... Bogoslužje ...................3... 24 2......... 19 2.....1.......5......................

..................... Apologija sv....................2.................... 45 5.............5........ Lomljenje kruha – euharistija .. 37 4.. 55 6....................... Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ................................... Didache ........................1...................1..................... Molitva – liturgijski obrasci ............................. Oblikovanje liturgijskog kalendara........ Rani liturgijski teološki obrasci ...1.................................... 56 6.. Klementova poslanica Korinćanima .....1..........1...................... 37 4.. 50 5...................................................... 64 6..........5............................................ 51 6................................... Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog ..................1......1................3....1..........4..................4...... 44 4... Sloboda kršćanstva .....1...................... 47 5... Atanazijevo vjeroispovjedanje............ Apostolsko vjerovanje ............ 42 4.. Bogoštovna mjesta....................... LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA.........2................. 49 5...1....................... 61 6.................4.............. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama.... 59 6.. Liturgijske stranputice ..............3................................................. 68 ............... Nedjelja – Dan Gospodnji ............................................ Propovijedanje i naučavanje ................POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ..... 58 6.................................................... 47 5..1..... 65 6. 43 4............................. Ignacijevi spisi ............................................. 55 6............... 62 6........................... Liturgija katekumena i liturgija vjernih ...........2.....1...................................4.2... Teološki utjecaj na liturgiju... Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu ..................................................1...2..............3...1..1.. 38 4.. 57 6.........1.1........ Liturgijska vjeroispovijedanja.. RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME.................1.. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ...............3..... Justina .........................3.............2. 39 4.....1... 49 5.. 56 6.

..11.........11.. 107 8.... Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij ....................... Martin Luther .1............ 117 9.............. Predreformacijsko stanje .10............................................ 76 7............................... Urlich Zwingli ....7... Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja ........................4..5.............................8..................... 73 7................. 104 8... 119 9...1............................... Liturgijski pokret 19.......... 74 7..................... Anabaptisti i baptisti ........3... Liturgijske reforme Tridentskoga sabora ......11................... 106 8..... 93 8...... Karolinška obnova ........................................................ 110 8. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ... Propovijed ........................... Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama ...... Razvoj euharistijske teologije i prakse . 90 8..5........................11....................................................4..................11................................................................ Odbacivanje posredničke svećeničke službe...................................5.................... 73 7...9......................................... Sudjelovanje vjernika u bogoslužju .............. VATIKANSKOG SABORA ............................................2.1............ 82 8...............................2.. Jean Calvin .. 85 8.......... 95 8.. William Farel..................... 116 8................................................ John Knox ........................................................................................1. 115 8..............................................3............................. 92 8... RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE .............................4...............................2............................. 101 8. PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA..... Puritanci ... 123 ..... Struktura liturgije – himne i molitve ..................................................... i 20.....................6........................... 119 9............ 80 7..........3................................. stoljeća....... Martin Bucer.. 115 8.........11...2................... 115 8......... 117 8......... Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje ......... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II........... 85 8.....................Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7......................... Anglikanska crkva....

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam. 1 pitanje.

.

i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja. Nemoj imati drugih bogova osim mene. drugome čovjeku (faraonima. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave).1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. kraljevima…) i sl. koji je želio suzbiti svaku religioznost. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. obožava. proslavlja. Bog tvoj. 2 . poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje.» (Izl 20. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. 2-3).2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. iz kuće ropstva. Međutim. Komunizam.

Jahve. 9-11.» (Heb 10. ništavan je. svi će štovatelji likova biti osramoćeni. jer Otac takve klanjaoce želi». Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca.» «Prema tome. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena. braćo. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. da im budu na sramotu. 44... više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. 19-20).. Bog sam ljubomoran. u Židova. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. Bog tvoj. (Iv 4. U knjizi proroka Izaije.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. Ne klanjaj im se niti im služi. ili dolje na zemlji. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. 4-6). izrađivači njihovi više od bilo koga. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju.. 4 . to jest kroz svoje tijelo. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. 23). štovanje drugih «bogova».» (Izl 20.. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. ili u vodama pod zemljom. Jer ja.

Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. države.1. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. 23. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. Uvod u katoličku liturgiju. oko 250-150 godine prije Krista. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. Heb 9. 11. 12). kao i za pomoć Usp. . humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. A. LITURGIJA 1.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. ADAM. Od 2.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. 21. 10. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. 1993. kultnu službu. str. 6). poput Lk 1. odnosno za javno dobro.

kako ćemo vidjeti kasnije. najčešće u određenim oblicima. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv.8 No. Reformirana.2. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. Danas. Tzv. odjećom svećenika. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. 8 . redoslijedom bogoslužja. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. dakle propisana bogoslužja. liturgijska bogoslužja. 2). 30). Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. propisanim molitvama. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. Pravoslavna. Metodistička i sl. Pentekostne crkve i sl.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. liturgijskim prostorom i sl. stare Istočne crkve. Anglikanska. 1. Starokatolička Evangelička. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje.

tako i u osobnom životu štovatelja. 3. kršćanska liturgija je dvostruki čin. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). u Islamu. 1996. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. 143. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. New York: Harper and Brothers. RICE. Worship.. str. nalazimo i termin bogoslužje. 10 11 .. Mi služimo Bogu. koji govori o Bogu kao objektu služenja. kako u povijesti. REBIĆ. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. Maruševec: ATF. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje.. strogo propisana obveza. koja je u određenim tradicijama. E. 1987. odnosno štovanja. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. 1963. Naime. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. R. str. Središnje teme Staroga zavjeta. str. 287. 3. Uvod u kršćansku teologiju. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. kao npr. proslavljamo ga i štujemo. no u isto vri9 A.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». 1. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. UNDRHILL. već i zbog onoga što Bog čini.

Služba Osim gore navedenih izraza.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. 1938. I termin služba može imati dvostruko značenje. 15.4. 1.13 12 13 A.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. poput riječi bogoslužje . koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. ADAM. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. nego da služi…’ (Mt 20. str. . Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. Uvod u katoličku liturgiju. 10.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. Mk 10. 28. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. 45). najhitnije i najdivnije. što se na zemlji može dogoditi». ZollikonZürich. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. No koji god termin upotrebljavali. str.

Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu.1. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. ZAVJETU 2. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. 16-17). U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. Time je zajedništvo. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen.BOGOSLUŽJE U STAROME 2.2. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. prijateljsko zajedništvo s Bogom. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. 2. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno.

a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. 2. najvjerojatnije u formi vizije. Sveti šator Knjiga Izlaska 25. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. Mamri i Beer Šebi. poglavlje. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. 1993. str. Betelu. 8-38). Šekem. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. 78-79. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. Budući da je narod Izraela bio u pokretu.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». No.3. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). da je 14 Usp. . Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. to jest Sveti šator (hebr. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo.

8). konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. str.) te zarobljen od strane Filistejaca (4. 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. 4 i sl. 8. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. 6). zatim u Betelu (Suci 20. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. 1 Kralj 6. 1-17). To je posljednje što o njemu znamo. 27) te u Šilu (1 Sam 3. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. 7). 37. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. 2. . 19. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. 1-9). 81. 1-9. 5-7.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. 11). 3 sl.4. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza.1). 3). odnosno svjedočanstva (Izl 31. 10-22.

REBIĆ. koje služi Izraelskom narodu. središte je obrednih radnji bogoslužja. 1992. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. str.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. 2. Biblijske starine. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. oda16 A. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Dan). Šator je bio pokretno svetište. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. On sam. Izrael više nije putujući narod. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. dakako. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. 7). Šilo. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela.5. koji je znak Božje prisutnosti. a kovčeg. Ofra. 175. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. Mispa. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje.. .

1980. str. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. 307. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. slavili blagdani i sl. Bio je oko 27 metara dug. 1989. K njemu se hodočastilo. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. Nakon toga. 256.5 metara. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. Zagreb: Duhovna stvarnost. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. 2). u njemu su se prinosile žrtve. a izgradio ga je Zerubabel. Treći. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah. Biblijski priručnik. LEON-DUFOUR.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. 29). godine prije Krista). no nije ga uspio nikada izgraditi. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6... Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. godine poslije Krista. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. Rječnik biblijske teologije. Drugi je hram bio posvećen 515. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. str. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. 18 . Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. godine prije Krista.-37. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Dovršen je 64.

pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. godine po Kristu. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. pa ga je trebalo očistiti. Kršćanska sadašnjost. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. Hebrejska riječ korba.22 i žrtve pokajnice. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. str. 128. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama.» Enciklopedija Biblije.» Enciklopedija Biblije. Biblijske starine.» Enciklopedija Biblije.23 Kako smo već ranije istaknuli. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. 128. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. koju prevodimo kao žrtva. To je bio dragovoljan prinos Bogu. Levitski za- 21 22 23 . str. Levitski zakon 3. Zagreb: Duhovna stvarnost. REBIĆ.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. str. na neki način.1. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo.19 2.21 žrtve pričesnice. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. «To je bio prinos najboljeg brašna. dostatno je dobro za Boga). da se Bog spomene prinositelja po dobru. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. Tražilo se. Levitski zakonik 2. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. 179-185. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. Levitski zakonik 1. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti.20 žrtve prinosnice. 127. 2000. čovjek je 19 20 A. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. str. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. 1-2). Već 70. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika.5.. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. osim kože koja je pripala svećenicima. rimska vojska. «Bogu se prinosila cijela životinja.

Br 5. str.» Enciklopedija Biblije. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. 24 Usp. 128. 1984. osobito konik 4. Biblijski leksikon. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. A. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. 154. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. 14-26 – formula proklinjanja. prinosila dva jarca. Pnz 26. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. 25 . Pored osobne molitve. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. Pridruživao im se narod. kao na primjer: Br 6.. 7. Bez molitve nije bilo žrtve. str. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. 148. 5. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. REBIĆ. a sama je molitva žrtva na djelu. 211-222. Pnz 6. Pritom su se. str. liturgijski obrasci. Središnje teme staroga zavjeta. Biblijske starine. str. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. REBIĆ. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. A. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. 22-27 – formula blagoslova. Uz molitvu.. Pnz 27. kao i pri drugim žrtvama.

u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. okretali su se pri osobnoj molitvi. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. str. prema Jeruzalemu.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. psaltiru. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. Osim ovoga tjednoga blagdana. večernju molitvu i sl. 11). a po tome i tvorac povijesti.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. U Izl 16. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. 1-3. Prvi spomen Šabata (heb. nalazimo u knjizi psalama. počinak)nalazimo u Post 2. kao npr. U Izl 20. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. 18) .5. u podne koju Danijel moli (Dn 6. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. ma gdje se nalazili.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. . 23. Enciklopedija Biblije.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve.2. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. 2. 134. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat.

To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. str. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. nisana. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. kad se završila žetva. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. ZAGORAC. Izlazak 12. Jošua 5. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. Izlazak 23:16. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. Ponovljeni zakon 16:19-12. Enciklopedija Biblije. str. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. U početku se Pasha svetkovala po kućama.31 28 V. Krist. a poštedio prvorođence Egipta. na krovovima kuća. jeo se kruh koji se brzo mijesio. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. 1996.29 Blagdan sedmica. kao tjedni blagdan. posvetitelj vremena. berba grožđa i maslina. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. 120. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. Marko 14: 1-2. 10. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 10-12. 120. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. Enciklopedija Biblije.30 i Blagdan sjenica. Levitski zakonik 23: 15-21. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. anđeo smrti ubijao je Egipćane. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu..

kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. 33 34 35 36 . najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. To je nutarnji. god. štovalo i prinosilo žrtve. str.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici..32 Dan pomirenja (Jom kippur). str. str. 199-210. Pr. str. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. Epifan. Središnje teme Staroga zavjeta. str.» Enciklopedija Biblije. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. Enciklopedija Biblije. 121. 121.Usp. Usp. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. obučen u odjeću od bijelog platna. Toga se dana odmaralo.» Enciklopedija Biblije. Purim35 i sl. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen. REBIĆ. 120.» Enciklopedija Biblije. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. 120-139. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. 152. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Kr. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. str. Veliki bi svećenik. 121. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji.3. Zatim bi uzeo jarca. Prije se nazivao Srebrne trube. Osim ovih velikih blagdana. 121.» Enciklopedija Biblije. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. str.5.36 2. A REBIĆ. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman. Biblijske starine. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. Nova godina (Roš Hašana). A. poznatoga kao žrtveni jarac. Ondje je škropio krvlju žrtve.. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’).28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje.

jedan od Jakovljevih sinova. 158. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. REBIĆ. te ima važnu. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. REBIĆ. Biblijski priručnik. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer.40 Svećenik. Usp. kakav treba on biti.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. A. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. str. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. 156. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. A. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. str. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. u 30. Levije. 179. . bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. što treba činiti i tako dalje. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. Središnje teme Staroga zavjeta. str. naučavatelj i tumač Zakona. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. može li se ići u bitku i sl. Središnje teme Staroga zavjeta. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće.

stol s kojeg se čita Tora (Zakon.41 2. E. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. 104. na molitvu. Pravokutnog je tlocrta. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu.. str. Na jednoj strani te osi. do ulaza. 43 . 532. Također su poučavali Božji narod Zakonu. čitanje i tumačenje Božje riječi. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. pjevanje te završni blagoslov. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. 1986. str... 126-127.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. Ispred njega gori vječno svjetlo. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge. hebr. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. 1990. LOZE. Usp. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge.» Leksikon ikonografije. Svet Novoga zaveta.6. U sredini prostorije nalazi se almenor. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. torah). Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. str. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak.. Beograd: Pravoslavlje.

44 Usp. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. Završni blagoslov iz Br 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. svim srcem svojim. Midraš. neka ti se urežu u srce. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. Z PAŽIN. 22-26. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. 4-945 2. Zato ljubi Jahvu. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. 4. 4-9. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. kad lijegaš i kad ustaješ. i neka ti budu kao zapis među očima. str. Povijest liturgije. Boga svoga. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. Knjiga Sudaca. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. (skripta za internu upotrebu slušača). 24-26 45 46 . Napominji ih svojim sinovima. 3. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). Jahve je jedan. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. Priveži ih na svoju ruku za znak. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. 3. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. Psalmi 5. 1989. Đakovo: Visoka bogoslovna škola.

str. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. Usp. Usp. . tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. LOZE. Svet Novoga zaveta. Rječnik biblijske teologije. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. LEON DUFOUR.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. Enciklopedija Biblije. str. 135.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. 105. 47 48 49 Usp. X.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. str. E. 95. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 51 50 B. 205. V. 1997. 22 i dalje). 1993.. 41. . 10. DUDA. 20-24). no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja.ISUS I 3. ZAGORAC. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. propovijedao je u sinagogama (Mk 14. Iv 2. 13. 20). Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. 73. U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. Iv 18. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. str. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. 49.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. str.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). Kristova svećenička služba. Sjeme je riječ Božja. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. 22).

39-42. Iv 11. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve.54 52 Usp. 1997. str.. Mk 14. Lk 22. 20). 1-26) i privatno (Mt 14. L. Michigan: Baker Book House. Lk 9.. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. 39-45). 35. 36. 25-27. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. 9-13. Opraštanje. Mk 15. str. 9-13). Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. Lk 5. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. Molio je javno (Mt 11. pred svojim učenicima (Mat 6. 138.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). 206. 12. 212. Grand Rapids. Daruvar: Logos. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. T. D. 1993. ZAGORAC. Mt 1. str. Lk 10. A. već izraz njihova duha. Usp. Mt 26. 2-4. Ivan. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno.52 Isus je navjestitelj. CARSON.. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. Kristova svećenička služba. 21-22. 49. 24). FRANCE. 28. 34. str.. Iv 18. 41-42). 46. 1997. Daruvar: Logos. Evanđelje po Mateju. odnosno izmirenje s bližnjima. Mt 27. 63. 23. Iv 17. Usp. Lk 11. V. tumačenje evanđelja po Ivanu. 53 54 . MORIS. R. Lk 6. 16. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. Worship: Adoration and Action.

208. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. ZAGORAC. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. 14-20). 57 .56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. WEBBER. Worship is a Verb. str. 1992. 13-17). str. V. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije.E. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja. On je dakle naviještao riječ Božju. prepoznaje se. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza.. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3.55 Uspostavljajući dakle euharistiju. R. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. odnosno kršćanskoj liturgiji. 51. rekli bi smo danas sakrament euharistije. a to je euharistija ili Večera Gospodnja. Kristova svećenička služba.

ostvarenje u njegovoj osobi. 206-207. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. str. Kristova svećenička služba. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. ZAGORAC.»58 58 V. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. nego ispuniti’ (Mt 5. pa i stvarnost kulta. . kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. Dakle. 14-29) i sa šabatom.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. 17). Nisam došao ukinuti. Sve je dakle u Starom zavjetu. privremeno.

pade s trećeg kata dolje.POČECI KRŠĆANSKE 4. djelovanju. Pavao siđe. 4. kad se sastadosmo da lomimo kruh. A nekog mladića imenom Eutiha. dok je Pavao i dalje govorio. Digoše ga već mrtva. svladan snom. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. nadnese se nada nj.» (Dj 2. Kako je kanio sutradan otići. Pavao je govorio prisutnima. vjerovanju i praksi prve crkve. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. Nadalje. zajedničkom životu. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . lomljenju kruha i u molitvama. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. Opet se pope. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. 42) «U prvi dan sedmice. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. produži govor do ponoći. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu.1.

16). Novi Sad: Dobra Vest. Dakle. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. . Lk 22.1. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. euharistija i zajedništvo. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. I onda otputova. 1987. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. molitva i propovijedanje. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore.» (Dj 20. Teologija Novoga zavjeta. 19. 42. F. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. 180-183.1. lomljenje kruha. 4. 16 i Dj 2. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. str. 16. 20. Kako bilo. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. Usp. 7-12). zahvalno mišljenje. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. STAGG. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve..

str. . dakle. 11-12. 1999. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. 2004. Iz Pavlovih se riječi. 61 Usp. K. 19.2. 96-97. nazvani Agape. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. Teološki rječnik. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. Teologija Novoga zavjeta. 23b-25). dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. 17 i dalje). Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. str. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja..1. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. VORGRIMLER. J. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. Usp. poslije večere. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. GNILKA.. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. evidentno je da apostol Pavao. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. RAHNER i H. 4.

62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. 24-31. u Djelima apostolskim 2. 14. 42. što je bilo i prirodno. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. 95. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). 23-26. molitve. 6 i dalje. Usp. 47. V. 1. 4. 3. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. 12. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. ZAGORAC. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. str. 1-2: «Tako. 24. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. zahvaljivanja za sve ljude. Primjerice.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. izrazi: aleluja. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. molim da se upravljaju prošnje. 12. sazivi. . amen i hosana. prije svega. Kristova otajstva. odnosno molitvu. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». 10. 19.

J. 5. sudbonosnim razdobljima. 1 Sol 5. 1. 2.65 64 65 D. 30 i 32. 3 – 14. str. «Ako se govori tuđim jezikom. 22-25. Z. 11-13. 5-9 i sl. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». Javna molitva odnosno javna bogoslužja. moraju imati svoj red. dakle. 4. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». dakle. 3-5. 1 Pt 1. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. GUTHRIE.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. 20. što je činjenica koja se često zaboravlja. Pavao govori i o načinu molitve. Daruvar: Logos. Molitva «u jezicima» može biti korisna. 16-22. Fil 2. GUTHRIE. R. Pastoralne poslanice.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. Povijest liturgije. 6-11. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. 2 Tim 2. Njih nalazimo u Rim 8. 1. ne moli samo za svoje članove. 1997.. što je bila molitva «duhom». 63-64 Usp. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve.. str. bez obzira na njihovu narodnost. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. Osim o sadržaju molitve. Kol 1. Crkva.. one trebaju biti predmet molitve. a jedan neka tumači!» (27 stih). 28-29. PAŽIN. Efežanima. 1 Tim 3. Crkva treba moliti za «sve ljude». Pastoralne. Ef 1. 1997. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. W. 105- . Tim 6. 18-22. str. religijsku ili inu pripadnost. osim u teškim. Daruvar: Logos. 3. Crkva obavlja posredničku službu. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. STOTT. str. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). 15-20. D. već za sve ljude. 15-16. 16.

Pastoralne. GUTHRIE.» 67 106. D.66 4. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. 1988. R. WILLIAMS. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. Teologija Novoga zavjeta. STAGG. Teologija Novoga zavjeta. MARTIN. 35). a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje.. «The Ministry of the New Testament». The Ministry in Historical Perspectives. propovijedanja i naučavanja.1. MOODY.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. Michigan: Eerdmans.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. 1: D. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. str. STAGG. 11).3. Usp. Njemu čast i vječna vlast! Amen. . neke razlike ipak postoje. str. 206. str. 36 i dalje. 106. Worship in the Early Church.. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. Pavao i Barnaba su. str. Njih je vrijedno zapaziti. 192-195. 42). Grand Rapids. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. str. u: Rewiew and Expositor.. F. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. R NEIBUHR i D. P. str. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. 39-52. 1/1959. 66 67 Usp. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). poput mnogih drugih. F.

dar ozdravljanja. razlikovanje duhova. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. 8-10. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. U katoličkoj i 69 70 .69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. moć čudesa. dar tumačenja jezika. vjera. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. posebice euharistiju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4.4. karizmatska zajednica. Naime. U tome je smislu uistinu bila živa. Taj slijed se. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. Krist je zaredio apostole. I ovi su elementi. Apostol Pavao govori u Ef 5. 28-30. U tekstovima poput 1 Kor 12. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. Anglikanske i sl. prezbitersku i biskupsku. sukladno ovome učenju. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). preuzeti iz židovske liturgije. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. starješinska služba i sl. uvodeći učenje o tzv. znanje.1. apostoli biskupe. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. Pravoslavne. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. jezici. posebice psalmi. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. uz sliku spontanog bogoslužja. proroštvo. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). Rim 12.

4. 3. o čemu ćemo kasnije govoriti). Otk 1. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. . ali ovisno o papi i biskupima. Zagreb: kršćanska sadašnjost. 2. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). 10). Usp. 7. 553.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. 2. budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. Leksikon ikonografije. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. u kojima se obavlja bogoslužje . odnosno euharistije. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. str. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. pastor=pastir). Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. crkve. 1 Kor 16. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana.. 1990. 46). Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. 4.

J. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. str.. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. WILLIMON. 1989. 21. I.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. Word. str. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Usp. 22. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. Wine and Bread. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu.72 71 T. Valley Forge: Judson Press. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. nego li subotu. H. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. a sv. Ad Caecillium 16.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. 1984. W. Sc. 72 .. 2). Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. 67)». Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ŠAGI – BUNIĆ.. Water. Ciprijan će sredinom 3. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo.

.46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara.

no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. i 130. 5. U 9. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. No spis je otkriven mnogo kasnije. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja.1. za sveti trs Davida sluge tvojega. A što se tiče euharistije. Oče naš. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. i 10. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. godine. stoljeća. tek 1873. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. koji si nam dao spoznati po Isusu. . zatim u 8. godine nakon Krista. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2.

‘Amen’. ‘Amen’. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. 49. ‘Amen’. ‘Amen’. ŠAGI – BUNIĆ. ‘Amen’. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 5. za život i spoznaju (gnoseos). Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. Crkve svoje (tes ekklesias sou). koje si stavio da stanuje u našim srcima. Povijest kršćanske literature I. Hvalu ti dajemo. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. Oče sveti. 5. Ti si.»73 73 T. da iskazuju hvalu kako hoće. X. ‘Amen’. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. Saberi je od četiri vjetra. poradi svetoga Imena tvoga. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). 7. Spomeni se Gospode. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. neka se obrati! Maranatha! Amen.. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. Prije svega te hvalimo (eucharistomen).48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. 4. A prorocima (prophetais) dopustite. Neka dođe milost (charis). 6. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. 3. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. jer si moćan: tebi slava u vijeke. . A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. Oče naš. koju si nam dao spoznati po Isusu. posvećenu. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. 4. sve stvorio poradi imena svoga. Tebi slava u vijeke. 1998. 3. str. ovako iskazujte hvalu: 2. A pošto se nasitite. gospodaru svemogući (despota pantokrator). i sabran postade jedan.

U 15. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. 44. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja.75 74 75 T. Stoga se krštenje. Povijest kršćanske literature I. ženidba i sl.2. hesychos kai anabausos. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. str. str. A. 2 i Heb 10. . poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou).74 5. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. ŠAGI – BUNIĆ. euharistija.3. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. Usp. 5. 3). Ova je opomena slična onoj u Didache 15. Uvod u katoličku liturgiju. 23. ADAM. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. 82.

Ovaj je spis nastao 76 77 Z. Z. Povijest liturgije.Prinošenje darova . str. Povijest liturgije. vino i voda. Justina Ovaj dokument iz 150. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima.Propovijed . Nato. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. A narod odobravajući klikne: Amen. 6. str. PAŽIN. kako već rekosmo. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti.Molitva vjernika . kad čitač prestane. a nenazočnima se šalje po đakonima. Koliko već ima vremena. . Prva apologija sv. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . PAŽIN. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena.Euharistijska služba77 5. A poslije molitava.5. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. 5-6. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. bilo da borave u gradu ili na selu. Usp.4.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5.Svetopisamska čitanja . donese se kruh.

određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali.. svećenika i đakona. . Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). Velika povijest crkve I. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. 311. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. Vrnjačka Banja. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. godine po Kristu. H. 108-109. str. 1972. Trebinje. str. prezbiteri.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. 1999. JEDIN.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. 79 Usp. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. što čine đakoni. Kako smo do sada vidjeli. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl.

Kad ovo činite. meni na spomen činite. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. Isusu Kristu. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. Bože po tvome ljubljenom Sinu.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. PAŽIN. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. jedite. budući da ti se tako svidjelo. uze kruh. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. tebi zahvali i reče: Uzmite. da ih učvrsti u vjeri i istini. raširio ruke trpeći. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. . velika zahvala i sl. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. po kojemu slava i čast tebi. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. Amen. No. I dok se dragovoljno predavao muci.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. Povijest liturgije. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. 10-11. str.

A. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. 21. Uvod u katoličku liturgiju. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. svet. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. 82 83 .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. svet Gospodin Bog Sabaot.83 81 Svet.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. 24-26. Hosana u visini. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. Hosana u visini. ADAM. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Usp. str.

.

Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. Uvod u katoličku liturgiju. stoljeća biti progonjeno. . kojeg je car Konstantin 313. ali i kompliciranija. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. o čemu će kasnije biti riječi. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku.1. 25. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. 380. str. Kasnije će. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. valja ju prilagoditi novim okolnostima. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. godine. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. ADAM. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. A. Liturgija postaje svečanija. «Milanskim reskriptom tolerancije». godine objavio i stavio na snagu.84 Ova. VRIJEME 6. raskošnija. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp.

25-26. str. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola.2. U Fil 2. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba.1. i jedno krštenje» (Ef 4.85 6. u svijetu vjerovan. jedna vjera. Spasitelj). Uvod u katoličku liturgiju. ADAM. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». A. osobito glede Kristova božanstva.2. 5) ili «Jedan Gospodin. 6. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. anđelima pokazan. u slavu uznesen». Duhom opravdan. . Sin Božji. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. 5). manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. ona je postala 85 Usp. poganima propovijedan. 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». palij. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. U 1 Tim 3. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca.

Otpuštenje grijeha. 6. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije.. Oca svemogućega. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. odonud će doći suditi žive i mrtve. uzašao na nebo. općinstvo svetih. Amen. Povijest kršćanske literature I. ŠAGI-BUNIĆ. Raspet. str. godine.1. no tada još nemamo točan tekst tog simbola. Vjerujem u Duha Svetoga. koji je začet po Duhu Svetom.1. umro i pokopan. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. Mučen pod Poncijem Pilatom. stvoritelja neba i zemlje. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. 38-39. Oca svemogućega.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. Sina njegova jedinoga. No. T. Uskrsnuće tijela i život vječni. treći dan uskrsnuo od mrtvih. I u Isusa Krista. Gospodina našega. Svetu sveopću Crkvu. sašao nad pakao. . doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. stoljeću.» 86 Usp.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga.2. Rođen od Marije Djevice. sjedi o desnu Boga.

Crkveni sabori. po Svetom pismu. jedinorođenoga Sina Božjega. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. str. po kome je sve stvoreno. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. Rođena. Stvoritelja neba i zemlje. JEDIN. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. 1980. istobitna s Ocem.87 Na drugom općem saboru. pravoga Boga od pravoga Boga. Crkveni sabori.2. godine po Kristu. H. 15-20 88 87 Usp. ne stvorena. Oca svemogućega. Usp. Boga od Boga. Rođenog od Oca prije svih vjekova.. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. JEDIN. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista.1. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. I uskrsnuo treći dan. svjetlo od svjetla. 20-24 .58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. svega vidljivoga i nevidljivoga. H.2. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. str.

“Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. Gospodina i životvorca. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5.» 6. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. I u Duha Svetoga. stoljeću.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. I život budućega vijeka. iako se pripisuje Atanaziju. Autor mu je nepoznat. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. a ipak nisu tri Boga. Pisano je protiv arijevskog učenja. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.2. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. «Tko želi biti spašen. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. I iščekujem uskrsnuće mrtvih.1. nego je samo jedan Bog.3. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru. koji je govorio po prorocima. Amen. vječnosti i svemoćnosti. beskrajnosti. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- .

niti stvorio nego rodio. neizmjeran je Sin. ni Sin. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. Oca nitko nije učinio. nestvoren je Duh Sveti. niti stvorio. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). Tako je jedan Otac. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. tako Duh Sveti. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. taj će biti zauvijek izgubljen. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . druga osoba je sinovljeva. Ni Sina Otac nije učinio. svemoguć Duh Sveti. jednako velike. nego iz njih proizlazi (procedens). kako je prije rečeno. vječan je Duh Sveti. nego je jedan nestvoreni. tako Trojstvo u jedinstvu. ni tri neizmjerna. Duh Sveti gospodin. a ipak nisu tri gospodina. neizmjeran je Duh Sveti. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. jedan neizmjerni. svemoguć Sin. tako Sin. nego je samo jedan Bog. Tako nisu ni tri nestvorena. a treća je osoba Duha Svetoga. a ne tri Oca. dakle. Vječan (aeternus) je Otac. nego jedan Gospodin. tako da u svemu. Nestvoren (increatus) je Otac. jedan Sin. vječan je Sin. Tako je svemoguć Otac. želi biti spašen. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. Tako je Otac gospodin. nestvoren je Sin. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. a ipak nisu tri Boga. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. Kako Otac. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. Tko. niti rodio. niti stvorili. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. Neizmjeran (immensus) je Otac. ne tri Sina. Sin gospodin. Jedna je osoba Oca. niti rodili.

koji su činili zlo. do 6.2. Potpuni Bog. . Bog i čovjek. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu.2. Ocu jednak u božanstvu. u Duhu Svetomu). Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. sjedi s desne strane Boga. u vječni oganj. manji od Oca po ljudskoj naravi. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove.org/nauk. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist.php?action=c_vidi&id=2996. 89 http://www. ne može se spasiti. nego jer je Bog uzeo ljudskost. Jedan potpuno i čitav. ući će u vječni život. potpuni čovjek. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela.katolici. To je katolička vjera. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. Oni koji su činili dobro. Jedan pak. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. odatle će doći suditi žive i mrtve. pristupljeno 8. A jer je istovremeno Bog i čovjek. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. On je zbog našeg spasenja trpio. uzašao na nebo. odnosno o Svetom Trojstvu. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. veljače 2007. svemogućeg Oca.»89 6. stoljeća. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji.

te se stvara sve veća podjela klera i laika. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. kako smo već ustvrdili. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. trgovinama i sl. Liturgija se. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. Krista i Duha Svetoga. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. dijelovi odjeće i sl. susretala s pitanjem prilagodbe.3. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. moći». koji se počinju štovati i nazivati svetima. svećenik i sl. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama.). ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». ali i opasnosti. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. 6. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. nadalje. Njihova tijela. «Crkva se. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. kosti. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika.

dajući im kršćansko značenje. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. Velika povijest Crkve II.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. sudjelo90 H.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. 1995. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. pogani su štovali 25. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. krsne slave kod pravoslavnih Srba. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. str. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. JEDIN. Na primjer./5.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. a posebice u kršćanskom bogoslužju. 91 . prosinca dan Nepobjedivog sunca. katekumeni. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. Pripravnici za krštenje. 227. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. 6.4. No. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja.

Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. 285. krivovjerje. 286.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. Velika povijest crkve II . H. shizma. 285. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. str. JEDIN. kleveta. Zajedno s katekumenima.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. str. JEDIN. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. teška krađa. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava.94 92 93 94 Usp. smio je. nepomirljiva mržnja. pobačaj. dakle. prisustvovati samo službi riječi. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. . To su: idolatrija. Usp. JEDIN. Velika povijest crkve II. pijanstvo. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. Velika povijest crkve II. H. preljub. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». kao i neki katekumen. ubojstvo. H. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti.str.

suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. siječnja. Već krajem 2. Uspostavljaju se određeni blagdani. 300. kako bi se objedinila praksa Crkve. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. JEDIN. 240. ljubavi prema bližnjima i sl. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. Naime. str. H. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave.str. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. JEDIN. Usp. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. 288. H. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6.5. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. vježbanja pred Uskrs (Euzebije).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. Velika povijest crkve II.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. U ranom razdoblju Crkve. ili 40 dana posta pred Uskrs. korizma. Velika povijest crkve I. stoljeća u Aleksandriji.95 U 4./5. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. Na Istoku je . vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno.

Mitre. Poklonjenje mudraca Kristu. kao što je Isusovo krštenje. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. prosinca. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. prosinca počinje rast Sunca. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. 2. prosinca. . stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. prosinca. Crkvu svoju. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». Krist je došao spasiti sve ljude. Blagdan Kristovog rođenja. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. čudo u Kani Galilejskoj. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. Od 21. Svadba u Kani Galilejskoj). Od tada. a zatim je preuzet i od Zapada. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. Krštenje Gospodnje te. prosinca. 3. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. dakle od 6. ne samo Židove već i pogane.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. kako bi narod odvratila od poganstva. Na Bogojavljenje. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. Božić. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. Od 4.

”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. ožujka. prosinca. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. prosinca. str. tj. Krist posvetitelj vremena. dakle. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. stoljeću. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. Kao i uz vrijeme Uskrsa. 174. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. jer bi to značilo nesavršenost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. Mjesto Mitre-pobjednika tame. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. . 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8. Vladimir Zagorac. ožujka. kako je svijet stvoren 25. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. tj. Krist posvetitelj vremena. odnosno došašće. 174-175. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. str. 12). Polazeći. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje.

a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. str. 100 101 Usp. stoljeća. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. Usp. Velika povijest crkve II. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. stoljeću. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4.102 U tekstovima iz 4. Od 4. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. 1982. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. Didaskalija. 102 . Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. i 5. Usp. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. Istočni kršćani. H. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. Apostolske konstitucije s kraja 4. KOLARIĆ. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna.100 Blagdani. godine). i Malabarskih kršćana. 29. godine) i Kalcedonu (451.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J.str. ADAM. JEDIN. i 5 stoljeća kao npr. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. A.6. 6. godine). po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. 289-291. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. Uvod u katoličku liturgiju. Kaldejaca. Zagreb: Veritas. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje.

Uvod u pravoslavnu liturgiku. D. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. N. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. 2005. ŠMEMAN.. 1992. Liturgika 1. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija).I. Uvod u sveto bogosluženje. 1961.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. str. Velika povijest crkve II. O liturgiji. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. za potrebe grkokatoličke crkve.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. J. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. 1998... Liturgika (skripta). Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara. GRGUREVIĆ. 2004. T. PAVKOVIĆ.. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi. str.105 To su tri liturgije: 106 . 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. u danima pred Božić i Bogojavljenje. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. 1992... Usp. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. 2003. Križevci: Biskupski Ordinarijat. 1997. Liturgika. JEDIN. 1986. 106 Na hrvatskom jeziku. Zagreb: Glas Koncila. 1965. travnja na blagdan Svetog Marka.. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon. K. Pravoslavna crkva.primorska i Skendeijska. H. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . PAVIĆ. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. 1999. Zagreb: Prosvjeta. 1963. FUNDULIS. Liturgija i život. Kraljevo. 278.. 107 . na Veliki četvrtak i Veliku subotu. A. WARE. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme. 205-239. STANILOJE. J.

Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja./5. 279. na Veliki ponedjeljak. Veliki četvrtak i Veliki petak. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova). koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva.Liturgija pretposvećenih darova. na Blagovijesti. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. str.. H.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8.109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. stoljeću.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. Rimska liturgija se spominje već od 4. stoljeća. utorak i srijedu. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). JEDIN. u ponedjeljak. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije.108 . Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće.. 109 110 . kako ih imamo u 4. u četvrtak petoga tjedna.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. pogotovo uskrsnuća’. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. Velika povijest crkve II. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. stoljeću.

Rimski obred 2. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. a latinski će tek 370. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. stoljeća. Aleksandrijska skupina 1. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Mozarapski ili zapadnogotski obred . Kada se govori o rimskom obredu. Antiohijska skupina 1. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski). Koptski obred 2. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. sjevernoafrički i mozarabijski. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. Abrozijanski obred 3. sve do 8. godine potisnuti grčki jezik. galski.

144.. Kragujevac: Kalenić. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. Galski obred 5. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. No s druge strane se događa negativno stremljenje . kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama.72 4. . koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. Vizantijsko bogoslovlje.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju... MAJEDNORF.sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. 1985. 111 Dž. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. str. Stoga će upravo 16. te kulminirati u srednjem vijeku. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima.

godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. uz određene izmjene. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. Pipinovog sina i nasljednika. REFORMACIJE 7. ona još uvijek neće biti propisana. Tako će rimska liturgija. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. prigodom posjete papi Adrijanu I. – 814. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma.). Karlo Veliki je u Rimu. godine od pape Pavla I. stoljeća.1. 781. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. ..

stoljeća. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. Corpus Christi (Tijelovo). spasonosni efekt. 81-83. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. To dovodi do novoga blagdana. J. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. godine. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. ŠAGI – BUNIĆ. T. Euharistija u životu crkve kroz povijest.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». str. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. dok se kalež vjernicima uskraćuje. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. Od 13. Od 12. Pričest se u 12. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu.2. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. . Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban.

podižu se unutar crkava pomoćni oltari. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. stoljeću. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. JEDIN. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. Euharistija u životu crkve kroz povijest.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. str. Usp. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. 1993. ADAM. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. Uvod u katoličku liturgiju. str. 114 115 113 Usp. . Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti.115 Također se. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. str. 36. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. J.. H. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. ŠAGI – BUNIĆ. T. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. Usp. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. Velika povijest crkve III/II.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. 76-77. A. 640.

u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. 37. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. Lekcionar i Evangelistar. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. . u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. Od 13. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. nastaju sada malo – pomalo i upute. 3. 7. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. Antifonal. Misala.» A. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. Naime. propisi). Od ranoga njezinoga nastanka. str. Uvod u katoličku liturgiju. ADAM. te koji se i danas nalaze u različitim. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama.

primi našu molitvu. – 496. Blagoslivljamo Te. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. Bože Oče Svemogući.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. Gospodine Bože. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. 84. . str. klanjamo Ti se. Jaganjče Božji. smiluj nam se. Uvod u katoličku liturgiju. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. Sine Očev. ZAGORAC. Koji sje117 118 Usp. slavimo Te. Gospodine Bože. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). kada su se grijesi ispovijedali javno. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat.. Koji oduzimaš grijehe svijeta. odnosno pjevanje psalma. U prvome.118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. pred svima. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. ADAM. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Kristova otajstva. 154. Usp. A. Isuse Kriste. ulaz). Hvalimo Te.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. V. Gospodine Sine jedinorođeni.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. Kralju nebeski. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . 1998. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5.

vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. A. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6.. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno. str.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. Uvod u katoličku liturgiju.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Beograd: Srpska patrijaršija. 2001. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. Usp. Isuse Kriste. Ti si jedini Svevišnji. 241. 120 121 . jedinoga kralja. Od 500. smiluj nam se. u slavi Boga Oca. Jer Ti si jedini svet. No od 1048. str. Usp. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. biblijska čitanja. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru.. 61-62. 10-12. Usp.121 Nadalje slijede molitve dana. Leksikon ikonografije. Sa Svetim Duhom.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. Ti si jedini Gospodin. ADAM. Amen. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. str. 154. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. Časosolov.

Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. koji oduzimaš grijehe svijeta. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. 59. . daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu.. te anamnezu. Hosana u visini. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. koji oduzimaš grijehe svijeta. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. str. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. Jaganjče Božji. smiluj nam se. svet. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». svet Gospodin Bog sabaot.122 riječi ustanovljenja. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. smiluj nam se. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Jaganjče Božji. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. 1978. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Usp. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. 9). hosana u visini. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. 2-6). Nakon pjevanja sanctusa. Svet). «Svet.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat.

stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. Štola (naramenica. Sanctusa i sl. Od 13. Imala je najprije oblik zvona. za vrijeme pjevanja Gloria. prezbiteri i biskupi. Usp.. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. Creda. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). manipul.80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. palij i prsten. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 105. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). Kasnije je nose đakoni. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. Kristova otajstva. ZAGORAC. godine počinje se pjevati tri puta. . U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. godine. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. 84-85.124 7. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike.4. a oko 1000. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). 687. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. V. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. str. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. bila je prvotno svjetovni znak službe.

str. kao na primjer u procesijama i sl. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). crvenu.. crnu. crna. 83-84. Liturgijski simbolički govor. 1912. Usp. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta).. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. 449-498. i to: bijelu. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. purpurnu i zlatnu. zelena. stoljeća. zelenu. modra. Liturgijski simbolički govor.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. I. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. 501-502.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. Pluvijal (kišna kabanica. str. str. 126 . No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. ADAM. bijela. vatikansko sabora). koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici.. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. I. Opšta crkvena istorija. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. str. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. početkom 13. Dalmatika. zelena ozna125 Usp. ŠAŠKO. stoljeća. ŠAŠKO. A. 676685. Uvod u katoličku liturgiju. a formom je bila slična dalmatici. stoljeću. smeđa. knjiga I. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. ljubičastu. Zagreb: Glas Koncila 2005.. POPOVIĆ.

40. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti.5. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. lateranski sabor (1215. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. Na primjer.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. Uvod u katoličku liturgiju. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. str. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. Leksikon ikonografije. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. 128 . vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. A. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. Pričest je toliko opala da je IV. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. 379. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. ADAM.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. pravih i nepravih. str. Liturgija je postala stvar klera. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. često poprima pretjerane forme.127 7.

). Usp..). U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. V. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. str. – 1164. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. 1969. Kult svetaca.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. JEDIN. 76-79. ZAGORAC. Kao predstavnici spominju se iz 12. str. st.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. 131 . 640. – 1179.) i Elizabeta iz Schoena (1129. Uvod u katoličku liturgiju. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. H. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. toga dana ne može umrijeti. str. Hildegarda iz Bingena (1098.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. da bi se božansko najdublje iskusilo. Od 13 st. Bernard iz Clairvauxa (1090. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. Pored svih ovih negativnih primjera. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. Usp.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. – 1153. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. u «vrh duše». kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». Liturgika. ADAM. ne stari. Velika povijest crkve III/II. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». 41 Ivan Gerson (umro 1429. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. da ne može oslijepiti. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A.

Uvod u katoličku liturgiju. H. – 1471. No ona je u mnogim sredinama. 642-643. posebice seoskim potpuno zanemarivana. . Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. stoljeća došao iz Nizozemske (G.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. 132 133 A. str. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja.. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. 41. Stoga su prosjački redovi. koji je s krajem 14. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka. nerazumljiva običnom puku. str. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku..133 No bitan naglasak na propovijedanju. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. zasigurno će dati protestantska reformacija.132 Latinska misa. Usp. posebice u bogoslužju. ADAM. JEDIN. u 13. i 14. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. Grote. mistik i propovjednik pokore + 1384. Velika povijest crkve III/II. dominikanci i franjevci.

negdje radikalnije. pa tako i liturgijski. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. crkveno ruho. kako na cjelokupni život Crkve.1.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. Godine 1517. doktor kanonskoga prava. Martin – (1483. tako i na liturgiju. Za njega su način bogoslužja. Držao je da se može zadržati svaki običaj. njemački augustinski redovnik. samo po sebi ni dobro ni zlo. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. P 8. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. .). Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. predmeti «isprazna vanjska stvar». kojega Biblija izričito ne zabranjuje. – 1546. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. Indulgencija). No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. molitve.

Dapače. godine Luther piše: «Recite nam vi.. JEDIN. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. bi o njemu ovisilo.. 69-70. poput molitava za mrtve. JEDIN.139 Usp. grčku i hebrejsku misu. Euharistija u životu crkve kroz povijest. ŠAGI-BUNIĆ. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. dakako. H. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. str. Velika povijest crkve IV. odnosno služenja misa za mrtve. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. zadržalo svoju valjanost. 137 Prema latinskom mittere = slati... U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. J. T. H.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. otpust je. Luther se. 139 138 Usp. Velika povijest crkve IV. 2004.» Usp. str.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. Usp. str. 74. Baalove popine. gdje stoji napisano da je misa žrtva. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. H. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». Velika povijest crkve IV. JEDIN. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu.. str. kad.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik. 136 135 «. 73. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. No od 1523.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. godine u Wittenbergu se. završeno je.) «Formula missae». . otpuštati. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. to znači latinsko bogoslužje. 274.

Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik».143 Određeno je tako140 141 T. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. Na tome stojim. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. 142 143 . HAMMOND. Usp. str. C. 1526. H. 2006. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. Usp. odnosno definiranje liturgije.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). Zagreb: MISL.. ŠAGI-BUNIĆ. 274. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. Martin Luther. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. BAINTON. Osijek: Izvori. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom..102. LOHSE. str. T. R.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. kao i zajedništva samih vjernika međusobno.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. život Martina Luthera. Luther je 1523. Drugo djelo. J.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). B. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto.. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. 2002. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Za razliku od ovoga učenja. str. Iz mise se uklanjanja predslovlje. 210. str. Uvod u Teologiju. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. 330-331. 1993.

a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. poput sastanaka podučavanja i sl. godine. Čl. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. . lipnja 1530. 104.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. H. 2002. svijeće. Ž. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon.. čl. 25. Luther je i autor većine pjesama u istoj. Članak 14. 337. 15. U članku 10.146 iz 1530. 145 146 Usp. i svećeničku odjeću. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. godine. život Martina Luthera. str. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. E. Nadahnuta je psalmom 46. Godine 1524. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. R.). Naj144 Usp. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. Opšta istorija protestantizma. na augsburškom saboru. 5. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. Na tome stojim. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. posebice prigodom Dana reformacije. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. ukrase. BAINTON. Luther je zadržao oltar. str. prvi tom. Čl. LEONAR. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.

Stoga.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. str. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. 148 . suvremeno čitanje. 90. a ne kroz vjeru.. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. čl. 24. suvremeno čitanje. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika.. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista.. posvećen je misi. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. Ali Pismo nam to ne dopušta.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. Evangelička crkva u RH. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). Augsburška konfesija. a protiv svakodnevnog služenja euharistije. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. ukazujući na činjenicu da biskupi. 147 Augsburška konfesija. «. Zapravo. str.. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti.. 93. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki.

a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». svijećnjake.2. Velika povijest crkve IV. B.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. Djelovao u Zürichu. Slijedi zahvalna molitva. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. lipnja 1524. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja.. služila se sve do 1525. THOMSON. 1985. 150 151 Usp. H. uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. godine. 135. zajednička ispovijed grijeha te otpust. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava.). Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje.)– Švicarski reformator. 147-148. JEDIN. molitveni dio je izostavljen. Zalagao se za jednostavnost. Drugi. . Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. slike. Pjevati su se mogli samo psalmi. Umro je u bitci kod Kappela 1531. No promjene u Zürichu su se događale postupno. Usp. «Apostolsko vjerovanje» i 112. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. Liturgies of the Western Church. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. Philadelphia: Fortress Press. str. str. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. godine kao vojni kapelan. Uklonio je oltar. – 1531. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. godine.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini».

Farel je oko 1524. Duhove.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. GABLER. Umjesto oltara.3.. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. godine uspostavio i red bogoslužja. 149-156. dakle samo komemoracija. u rujnu te na Božić. str. Philadelphia: Forter Press.1565. B. Pored ostaloga.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. 1986. LEONAR. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. E. 155 . Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. prvi tom. str. Huldrych Zwingli. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. Opšta istorija protestantizma. 133. Farel. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». THOMPSON. zahvalna molitva pastora te otpust. U.153 Glede značenja euharistije. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća.. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. Ž. Nakon toga slijedi psalam 112.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. str. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. His Life and Work. zadržavajući samo crni akademski talar.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. William (1489. 8. niti raspela. Liturgies of the Western Church. 125-139. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. Usp. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu.

Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. «Gore srca») Pričest . kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. Umjesto glazbe. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . Litrugija je zapravo bila služba riječi.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat.

Ulmu i Kölnu. 157 Bucer. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve.4..) – Njemački teolog reformacije. Veliki Petak. Atlanta: John Press. godine. 1977. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan.156 8. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). Prihvatio Lutherovu nauku 1518. Prvo. LEITH. str. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. Introduction to the Reformed Tradition. Na blagdane kao što je Božić. J. Godine 1548. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. H. Martin (1491. – 1552. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. Uzašašće i sl. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. i radio na reformaciji u Strasbourgu. 178-180. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. .

U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje.158 158 Usp. THOMPSON. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Nakon toga. . oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. 167-181. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». Pomolimo se». Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. str. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». B. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. pastor je izgovarao: «Sjećaj se. Liturgies of the Western Churc. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo.

koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. str. 1989.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. Godine 1533. BLOESCH. 1986. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. 304. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu.5.. Istorija reformacije. kao i za Luthera. Osnove evanđeoske teologije 2. Usp. Opšta istorija protestantizma. E. 162 161 160 Usp. Dobra Vest. Usp. Za Calvina. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. str. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. THOMSON. str. kako smo naglasili. Liturgies of the Western Church. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. B.. . ČEDVIK. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. str.-1564. 185-224. prvi tom. prešao na protestantizam. Ž. G.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. LEONAR. Jean (1509. Novi Sad: Dobra Vest.161 Calvin je 1545.. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. 104. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. 93. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. Novi Sad. O. D. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. predodređenje.

41. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. Prijevod teksta u: J. John Calvin: A Biography.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina).»163 163 Usp. H. . Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH.. već sam sve uzeo iz Pisma. jer ih nije bilo. 2003. T. «Što se tiče nedjeljnih molitava. str. str. MILIĆ. PARKER. L. 155. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega.

stih po stih. 300. str. Tennessee: Star Song Publishing group. Webber). Robert E. 164 . . Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. str. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja.» H. L. ROBINSON. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim.. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. (ed.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. Zagreb: Susret.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. Twenty Centuries of Christian Worship. Amen. H. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. nebeski Oče. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. No prije nego bi počela propovijed. Biblijsko propovijedanje. Sina i Svetog Duha. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. 1997. The Complete Library of Christian Worship.. volume 2. 1994.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. . Nashville. 16. T. W.

str. i. Theodor (1519. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. L. LEITH. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. 633. Osim pjevanja i propovijedi. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. psalama. str. Nakon Calvinove smrti. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. Francuski. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. Calvin je preveo.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. PARKER. pastore i crkvu.-1544. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. 126. John Calvin: A Biography. i za spasenje i posvećenje naših duša. ljubljenog. J. H. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. The New International Dictionary of the Christian Church. humanista i pjesnik. nakon pjevanja još jednog psalma. 168 Usp. koji se. Usp. Grand Rapids.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. Clement Marot (1497. 1974. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. Michigan: Zondervan Publishing House. The New International Dictionary of the Christian Church. za spasenje svih ljudi. str. zauzimajući manje od četvrt sata.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. Introduction to the Reformed Tradition. H. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. 167 Beza. služba je bila kratka. 172-178 . Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. godine. 86-87. protestant. prilikom bla- 165 166 T. našeg Gospodina’ i molimo za vladare.str.) bio je pravnik kao i Calvin.-1605.). Usp.

str. F. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. poglavlju govori o crkvenim sastancima. 1996. vjerom prima od strane vjerujućih. DELIMO. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. Ž. str. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. Nauk hrišćanske vere. Nastanak i učvršćenje reformacije. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. str. Euharistija. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu.KALVIN. 161. str. Ž. Ž. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. Ž. str. WENDEL. ona su oruđa i znaci. 484. Ž. i sl. 474. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. Hrvatskoj.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom.KALVIN. 329-355. Usp. KALVIN.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. 483. 170 171 Usp..170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. niti materijalno primanje Kristova tijela. godine. Usp. već sudjelovanje u Kristovu životu. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. Nauk hrišćanske vere. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Nauk hrišćanske vere. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. Nauk hrišćanske vere. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. godine174 u 22. KALVIN. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. Mađarskoj. 464-498.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. Usp. barem jednom tjedno (nedjeljom). za razliku od Zwinglija.

2000. Heidelberški katekizam. ili bar da možemo otići.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. 167. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. dovoljno kratka. 176 . Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. str. tako i kod javnih molitava. Takvima se propovijed čini predugom. osim u vrijeme progonstva.. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. dok je inače.175 U 23. 175 Heidelberški katekizam. 186. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. str. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima.

. propisnika o obredima i sl. Thomas (1489. poput brevijara. Stoga je za vrijeme Henrika VIII. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje. http://justus. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer.179 priredio je 1548. godine proglasio samostalnom. 59. s nekoliko sitnijih promjena». Nadbiskup Canterburya.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. 178 179 180 .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. veljače 2007. A. misala. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. THOMSON. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja).178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. 6. – 1665. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. nije bio sklon liturgijskim promjenama.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. Crkvena povijest 3. godine. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam. Nakon njegove smrti. za vrijeme vladanja Edwarda VI. pristupljeno 18. Usp.anglican. 1534. str. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve.org/resources/bcp/Communion_1548. godine. Cranmer. 1986. Thomas Cranmer. osnivač anglikanske crkve.htm..

Koristio je također srednjovjekovne molitve. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale.složeni sustav liturgijskih knjiga.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. str. No. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. prvi tom. Crkvena povijest 3. U 13. 450. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. Opšta istorija protestantizma. . Ž.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE .183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. godine odnosno njemačku misu iz 1526. 61. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. posebice liturgiju Sarum. .služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. str. . posebice kod posvećenja pričesti. Sarum liturgija. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. “Sarum Rite. E. godine. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. A. Usp.” ili “Use of Sarum.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. . LEONAR. THOMSON.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523.po prvi put su.

čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». travnja 1552. Neki vanjski oblici bogoslužja.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. 187 . Opšta istorija protestantizma.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. đakonsko. http://justus. E. 452. 87.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. 1986. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. pristupljeno 18.anglican. poput svećeničkog ruha i sl. str. str... više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje.anglican. pristupljeno 18. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen. veljače 2007. LEONAR. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. Naime.veljače 2007.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. prvi tom. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. ČEDVIG. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. godine.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. Istorija reformacije. godine u članku 23.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. Ž. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji.186 U obredniku iz 1552. http://justus. Usp. ostali su vjerni staroj tradiciji.htm. 184 185 186 O. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». Usp. koje je Parlament izglasao 14. Novi Sad: Dobra vest. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. htm. Usp.

odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. E. ali ih se ne rukopolaže za službu. Župama. 19-23. H. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). Usp. prvi tom. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. Velika povijest crkve IV. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. 39 članaka vjere. Opšta istorija protestantizma. 339. U članku 24. govori se o značenju Večere Gospodnje. Ž. U čl. JEDIN. str. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. 456.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. pa čak i Božića. govori se o jeziku bogoslužja. lipnja.7. str. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. LEONAR. Uskrsa. – 1572. str.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. 2003. koje nemaju pastore. 189 190 . prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. Službenici su pastori. Pored ostaloga.. 28.). rujna i prosinca. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. Crkve moraju biti dolično uređene.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. vjeroispovijedanje anglikanske crkve.188 8.

(6. Vjerovanja i Deset zapovijedi. Samo su takvi mogli 191 Usp.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. zahvaljivanje za stvaranje. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. H. (3. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi. kako smo to gore naglasili). misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. (5. koji su ga dijelili međusobno. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik. (7.) drugo zajedničko pjevanje psalma. Vjernici. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. (2. pjevao bi se 103 psalam. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. Večera Gospodnja. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. str. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. Velika povijest crkve IV.) čitanje Pisma i propovijed.) molitva prije propovijedi.191 Godine 1556. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj. 340. Nakon pričesti. JEDIN. . misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. (4.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega.) zajedničko pjevanje psalma. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima.

proširit će se kasnije američkim kontinentom. B. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. Od 1586. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. jer bi im blagovanje bilo na osudu. a u Škotskoj crkvi se i danas.193 Godine 1564. čist. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. THOMPSON. uz znatne izmijene tijekom povijesti. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. str. «Bill and Book». pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. Liturgies of the Western Church. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. godine Waldegravea se. Puritanci su se 1584. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. 287-305. 8.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. koristi u liturgiji. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. Onima. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. .8.

propovijedanju. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. 311. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. dobar je i čini dobro svima.194 8. štovati ne možemo bez 194 Usp. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno.-341. 1649. godine u 21. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. stoga Ga se mora bojati. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. II. ili prema sotonskim izmišljotinama. Liturgies of the Western Church. poglavlje u cijelosti: «I. B. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. str. donosimo 21. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. i s obzirom na pad. godine. Puritansko bogoslužje.9. zazivati. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. THOMPSON. pjevanja psalama i sl. svecima ili ikojem drugom stvorenju. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. iz 1647. ne anđelima. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). . dušom i svom snagom svojom. osim Očenaša. proslavljati. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. Sinu i Duhu Svetome. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. koji suvereno vlada nas svime. njemu jedinome. Engleske i Irske. ljubiti.

ako molimo na glas. Boga trebamo štovati posvuda. vjerom. . niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. sukladno Njegovoj volji. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. s razumijevanjem. VI. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. svaki za sebe na samo.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. gorljivošću. Molitva. III. divljenje. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. ali ne i za mrtve. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. na poznatom jeziku IV. molitvu sa zahvaljivanjem. poniznošću. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. kojeg nalazimo u evanđelju. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. divljenjem. s obitelji. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. V. zajedno s vjerskim prisegama. u duhu i istini. postom. zavjetima. vjera. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. ljubavlju i ustrajnošću: i. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. s pomoću Njegova Duha. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. Moliti trebamo za zakonite stvari.

Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. sve do kraja svijeta. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. moralnu. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. ne samo da se odmara od rada. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. Prirodni je zakon. i djelima milosrđa. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). 195 Usp. šabat. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. kršćani trebaju slaviti kao šabat. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. str. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. dan koji je posvećen Njemu. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). Glasgow: Free Presbyterian Publications. . i taj dan. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. VIII. 2001. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. 89-95. Westminster Confession of Faith. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem.

zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. str.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. lomim ga i dajem ga tebi. THOMPSON. Liturgies of the Western Church. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. .» Usp. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. dajem hvalu. Gloria Patri. Čini to u znak sjećanja na njega. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. 370. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. B. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. opomena. Određeni tradicionalni elementi poput Creda. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). uzimam ovaj kruh.

R. XII. 180-182.. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ.. i razumjeti ga. H. Ovo isključuje sve mise. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. – 1528. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. J. 226227. ESTEP. str. nitko neće smatrati svećenikom. . točka. Misa nije žrtva.10. 1986.197 8. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. Novi Sad: Dobra Vest. LEITH. točka. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. žrtve. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. Glede shvaćanja euharistije. Istina je neuništiva. točka. X.. str.) iz 1524. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. «V. već sjećanje na Kristovu smrt. 198 W. Introduction to the Reformed tradition. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. relikvije i mise za druge»198 197 Usp.

a ne dvoje. odnosno pokajanjem za grijehe. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. 3. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. tako što će jesti juhu ili povrće. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. Prvo. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. VIII. Twenty Centuries of Christian Worship. troje istovremeno. točka. .199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. 216-225. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. 199 Usp. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. 4). Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. ili što god Bog daje. Kol 1. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. točka. The Complete Library of Christian Worship. 2 Kor 1. Nakon propovjedi. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. 2 Sol 1 i 2. (Ps 86. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. neka se ne pune ni jelom ni pićem. VII. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. točka. volume 2. Kada se braća saberu.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. str. 118). Na sastancima treba da govori jedan. godine.

čitanju Pisma i zajedničkim sastancima.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. . bratskih crkava. kao i istomišljenici. pojedinih baptističkih crkava i sl. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. slobodnim crkvama reformacijske baštine. poput menonitske crkava. Mk 14. 3. Istina je neuništiva.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. 236-238. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. 1 Iv 2. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. 1 Pt 2. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. ESTEP. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. R. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. 1 Pt 1). Kad su braća i sestre na okupu. . proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. Baptisti. XI. poput anabaptista nisu 200 W. 1 Kor 11). Rim 8. točka. stoljeću. 2 Sol 1. Lk 22.poslušnost Rim 2. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. Fil 2. str. 10. 2 Kor 2. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26.4. agape.

Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. volume 2. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. The Complete Library of Christian Worship. 232. str. .114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. Twenty Centuries of Christian Worship. 201 Usp. Godine 1695. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. duhovno i jednostavno.

11.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti.11. str. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8. C. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). odnosno svim protestantskim crkvama 8. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove.11. kako smo vidjeli. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. 8. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. .1. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. a ne svećenik. 209. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. 202 T. Uvod u teologiju. HAMMOND. tijekom blagovanja Večere Gospodnje.2.

odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. JEDIN. Nauk hrišćanske vere. 490.3. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. u njemu je potpuna i završava se u njemu. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. Starješine. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim.11. 204 Usp. KALVIN. str. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. 214-229. IV.. W. str. odnosno uvođenja narodnoga jezika. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. 306-307. H. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne.. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. mire Boga s ljudima. Treba 203 Ž. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. Velika povijest crkve. . Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. BOUWSMA. str. J.204 8.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima.

206 D. odnosno poučnog karaktera.4. 12. čovjek može biti spašen i bez sakramenata.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. str. 95.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju.) . nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. koje nisu samo kratke homilije. str. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. bila uglavnom čin svećenika.11. kako smo već ustvrdili. (Prijevod iz: M. Osnove evanđeoske teologije 2. BLOESCH. 94. U slučaju nužde. 8. nisu razumjeli latinski jezik. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. LUTHER. da ne čitaju. ali ne i bez Riječi.11. G. liturgija je. W. ali sakrament ne može postojati bez Riječi.5.»206 8. A. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena. G. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. Što više. Osnove evanđeoske teologije 2. Von Ordung Gottesdiensts. već tumačenje biblijskih tekstova. 35. BLOESCH. pa čak i da se ne skupljaju. Tako propovijed postaje edukativnog.

odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca. u anabaptista. . U pojedinim krugovima.118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi. kao npr.

što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. VATIKANSKOG 9. str. H. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. VUKAŠINOVIĆ. a ne prave vjere. također. Velika povijest crkve IV. JEDIN. Vršac: Fideb.. . Liturgijska obnova u XX veku. 2001. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II.1. razmatrajući disciplinarnu problematiku. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima.» V. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. – 1563. 404-405. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk.. a izvorno stanje ponovo uspostavi. Zabranjeno je. 27-28.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve.208 207 Usp.. Beseda: Novi Sad. načina vršenja bogoslužja. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa.207 Sabor se. str. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije. SABORA 9.

209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. str. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp. 43. .).Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. nego njeno posredovanje. Uvod u katoličku liturgiju. Povijest liturgije. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. PAŽIN. str. statičnosti i beživotnosti bogoslužja. Sabor je 17. godine proglasio dekret o misi.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. .Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom).210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. A. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. . Usp. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. Z. ADAM. rujna 1562. valjanost sakramenata i sl. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. 33. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore.

neka je izopćen. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. neka je izopćen. 2. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. zadovoljštine i druge potrebe. 4. da misni kanon sadrži zablude. neka je izopćen. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. Ako netko rekne. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. neka je izopćen. Ako netko rekne. Đakovo: Forum bogoslova. neka je izopćen. a da nije propicijatorna. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. ili da se ona po ovoj ukida. za grijehe. Ako netko rekne. Ako netko rekne. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. 3. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). 6. Sakramenti. 7. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. COURT. str. ili da koristi samo primatelju. neka je izopćen. pa da se s toga mora ukinuti. Ako netko rekne. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. da ceremonije.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. Ako netko rekne. ona se smatra kao relativna žrtva. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. 5. kazne. 306. 1997.. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. Ako netko rekne. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule.

Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. zadržan je latinski jezik. ADAM. neka je izopćen. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. Uvod u katoličku liturgiju. Ako netko rekne. 9. 8. Božja 212 213 T. .»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. neka je izopćen. posebice u nedjelje i na blagdane. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. neka je izopćen. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje.213 «Nasuprot protestanata. osim ako se izuzme povremena propovijed. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. 43. No to se nije dogodilo. A. Usp. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. Što više. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. Narod i dalje ništa nije razumio. Ako netko rekne. 318-319. ŠAGI-BUNIĆ. pa da ih stoga treba ukinuti. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. str. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. str. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima.

vatikanskog koncila. Kristova svećenička služba. A. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. PAŽIN. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. kod procesija i različitih pobožnosti. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. stoljeću. vatikanskom saboru. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. stoljeća 9. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. Papa Pio X.2. str. str. 260. 33. Papa Pio V. ADAM. . Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. Usp. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. Usp. studenog 1903.2. Povijest liturgije. godine. str. ZAGORAC. (1903. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne).216 9. i 20.-1914. 65. Uvod u katoličku liturgiju. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. V. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z.1. Liturgijski pokret 19.

str. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. stupio je u 21 godini. V. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. VUKAŠINOVIĆ. svjetskog rata.). Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. kolovoza 1873. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. Usp. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. studenog 1874. U samostan Maria Laach. Nakon I. Lambert Beauduin. Usp. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. str. 44. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. godine. 26. tada još uvijek latinskim jezikom. Liturgijska obnova u XX veku. već od 1921. što je liturgija. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. rođen je 5. godine. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. VUKAŠINOVIĆ.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». što su sakramentalni obredi i sl. V. rođen je 27. Liturgijska obnova u XX veku. . – 1946. godine pridružio Benediktincima. godine a zaređen za svećenika 1897. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. godine. rujna 1909. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906.

kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom.). uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. E. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. umro 16. stoljeću (narodni jezik.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. Oxfordski pokret. – 1872.2. Ž. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima.).. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. godine.2. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. 322. 1800. str. među anglikancima se pojavljuje tzv. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. – 1861. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. 2002. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima. Opšta istorija protestantizma. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22. U Engleskoj.). rujna 1882. treći tom.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. kolovoza. LEONAR. . On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja».

Godine 1824. Ušao je u Oxfordski pokret. Opšta istorija protestantizma. .). Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. E. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. .veljače 1801. Umro je u Birminghamu 1890 godine. kao što su to.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. 326329. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu.1865. postovi i sl. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate.1836. po njegovu shvaćanju. bio je zaređen za svećenika u Rimu.220 220 Usp.). Godine 1847. episkopat. LEONAR. Ž. Njima se pridružuje John Henry Newman. vjerske proslave. kada je završio studije u Oxfordu. . Puseyu se pridružuju John Keble (1792. postao je anglikanski đakon. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. liturgija. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. imenovao kardinalom. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. Richard Hurrell Froude (1803. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve.1866. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. Zbog toga se on 1842. Isaac Williams (1802. str. između katoličanstva i liberalizma. imale Katolička i Pravoslavna crkva.) i drugi. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”.godine. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. treći tom. .

prosinca 1963. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću. 9. godine Engleski misal. str. više-manje rezervirano samo za svećenike.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. . pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. godine kao prvi službeni dokument sabora. a Božji je narod gledao iz daleka. II. 37. Anglokatolici tiskaju 1933. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. stoljeću. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4.. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. 1972. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno.3.»221 221 Usp. ŠAGI. Ali drugog puta nema. T.BUNIĆ. do 1965. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. godine. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo.

Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. Obrazloženje. Bili su optuženi i saslušani u Rimu.»222 222 A. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. nije činilo neobično.3. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. . nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. to dopuštenje. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. stoljeća). ADAM. grčki i latinski. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. što su ga.1. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve.73. Uvod u katoličku liturgiju. braća Ćiril i Metod. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. naime hebrejski. str. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. što se njima kao Bizantincima. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje.

vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925.. te sinoda iz 1063. . o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. 81-82. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. temeljem odluka II. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. F. Usp. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. Sorbonski student i pariški profesor. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. Knina. Juraj iz Slavonije (umro 1415). U Rimu je 1905. ožujka 1965. str. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. Nina. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. Senja kao i svi istarski biskupi. pod prijetnjom izopćenja. Šibenika. godine. godine. Splita. nakon čega će se. a 1927. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. str. Naime.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. F. Raba.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. ŠANJEK. Zadra. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. 224 223 Usp.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). Jeronima». Trogira. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. Osora. i 1060. 95. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1996. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». još od 10. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. Krka.. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. ŠANJEK.

Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. kao služba Božja zajednice. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. str. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima.. str.225 Odluke II. stoljeća. M.str. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. godine. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. KOLARIĆ. godine. godinu. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. svibnja 1937. KALOĐERA. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. Ekumenska trilogija. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. 653-654. Usp. KOLARIĆ. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe.. 2005. 1871. Nijemci i Francuzi. Zagreb: Prometej. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. J. Ekumenska trilogija. . «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali.» J. «Grgurofobija».130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. dok su njihovi protivnici. 647-659. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. 40-42. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. katoličkog liturgičara. 1935. nakon I. za 1935. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. dokumenti. 1993. u nekim molitvama i pjesmama. 228 . 1985.. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. ŠAGI-BUNIĆ. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu.»227 Sabor je. Ipak. T. str. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. 1. 27. Konstitucija o liturgiji. dakle.. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. Do sada.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». str. Usp. str. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. osim gdje postoji posebna povlastica. M KIRIGIN. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. 37. Ali drugog puta nema. 2. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. 170.. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. ponajprije u čitanjima.228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. u: Drugi Vatikanski koncil. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. upozorenjima. 1972.

pripjevima. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. 31.»229 U konstituciji se. str. 23-25. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. 230 229 Usp. dakle. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. psalmima. odgovorima. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. odnosno da vrše «ono što na njih spada». 147. str. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. M KIRIGIN.2. Konstitucija o liturgiji.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. kretnjama i držanju tijela. bio služitelj ili vjernik. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. u: Drugi vatikanski koncil. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. U liturgijskim obredima neka svatko. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja. . neka se vodi briga o usklicima puka. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. 30. 33). čitači. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. pjesmama kao i o činima. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje.3. 29.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.

Usp. 232 233 . naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. 1993. dokumenti.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. Katekizam katoličke crkve. tako svi. str. B. Biblije. no nisu u «suodnosu manje – veće. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. u: Drugi vatikanski koncil. 109. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. bilo prinosom bilo svetom pričešću. 307. 63. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma).3..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. u kojem svatko. str. o Crkvi». Koncilske teme. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. DUDA.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju..nego s drugog stajališta na drugoj razini».233 9. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom.3. bio klerik bio laik. puku. 1992. ne svi jednako. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života. a još manje kao nepravo – pravo.

Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. . stoljeću. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Rimokatolička crkva je na II. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. u: Drugi vatikanski koncil. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. izrečenim još u 16. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. njime su nadahnute i prožete molitve. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. iz njega se pjevaju psalmi.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. 33. 2. str. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. neka se svestranije otvore biblijske riznice. zazivi i liturgijske pjesme. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. 25. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51.

HRANIĆ.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. str. 2/95. str. 238 Usp. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». vatikanskog sabora. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. 165. 236 237 Usp. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. M. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. KIRIGIN. 53. J. GELINEANU i drugi.. ne samo kao pukog liturgijskog obreda. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. rezultiralo je angažiranjem laika. 165. str. br.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. 219. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. «Služba liturgijskog čitanja».237 Do II. GELINEANU i drugi. Đ. 1973. . str. Konstitucija o liturgiji.. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. vjernošću i molitvom..235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije.

nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. M.240 «U liturgiji. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. u: Drugi vatikanski koncil. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta.»241 9. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. moralne i ine teme. KIRIGIN. Homilija se veoma preporučuje. 33. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. M. i to pod vidikom koji je ondje uključen. uz to još na nerazumljivom jeziku. str. krizme. Konstitucija o liturgiji. sprovoda i sl. osim zbog teških razloga.4. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. str. 220. KIRIGIN. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. str.3. propovijed je dio svetog obreda. Usp. Neka se to nikako ne propušta. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. 220. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života. budući ih je predvodio samo svećenik.»239 Propovijedanje. dakle. Konstitucija o liturgiji. vjenčanja. 240 241 . Pisma.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. naime. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. ona je dio same liturgije. pa narod molitveno. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži.

nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. . Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. Usp. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. za one koji s vlašću nama upravljaju. vatikanskom saboru. odnosno molitvu vjernika. a manje molitelj. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 1995. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama.4. No. 9. Sveopće molitve vjernika I. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. str. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. za one koje tište razne nevolje.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. ili Gospodine usliši nas i sl. 35. dok će na Zapadu. u: Drugi vatikanski koncil.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. «53. istu moći predvoditi i vjernici laici.

Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. New York: The Church Hymnal Corporation. 247 Usp.. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. vatikanskog koncila. štole i sl. . The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. križ (bez raspela) i sl. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu. 1988.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih. 1980.). Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. 245 The alternative Service Book 1980. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. London: SPCK. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće.244 evangeličkih. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. The Book of Occasional Services.

posebice među američkim baptistima. responzijalnih molitava. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). volume 3. . Gart House je 1989. 9. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. godine te ista knjiga iz 1994. za pastore i laičke vođe). Godine 1989. 10-11. The Book of Common Order. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. organizirana je. The Renewal of Sunday Worship. 249 The Complete Library of Christian Worship. Edinburgh: The Saint Andrew Press. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. 1979. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi.4. 1. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke.249 Utjecaj II. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). a Roy Pearson je 1990. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. poput litanija. str.

). u: Drugi vatikanski koncil.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. . 1993. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. lektor odnosno čitač.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. godinu B i godinu C.252 U liturgijskim promjenama II. lectionarium «knjiga čitanja». 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. Odatle i liturgijski službenik. volume 3. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. The Complete Library of Christian Worship.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja./2007 liturgijska je godina C. Liturgijska godina. The Renewal of Sunday Worship. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar.. vatikanskoga sabora. lat. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. B ili C. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. 33. od prve biblijske knjige. str. str. 330-331. lectio «čitanje». Robert E. 252 Usp. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. A. i godina II. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. Webber). Tennessee: Star Song Publishing group. 25. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. (ed. Nashville. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom.

Celebrate the Christian Story. str. The Ceremoniest of the Church.. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. 1994. J. Usp. čitanje iz apostolskih poslanica. M. A Priest’s Handbook.255 reformirani. Kentucky: Westminster/John Know Press. Edinburgh: Saint Andrew Press. Book of Common Order. 110-121. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. HATCHETT. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. Commentary on the American Prayer Book. 295-326. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja).254 luterani. str. str. str. U adventu.. Book of Common Worship. M.. MICHNO. Usp. Lousville. G. U radne 254 Usp. 17. str. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. 1990. 258 Usp. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. 1997. posebice oko Božića.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. London: Holy Trinity Church.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. Morehouse MP Publishing. The Book of Common Prayer. Ivanovo evanđelje čita se svake godine.. New York: Oxford University Press. New York: The Seabury Press. 1033-1095. PERHAM. str. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. Godine 1983. 888-1001. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). 590-591. 1998. 257 . te iz evanđelja. 1993.256 prezbiterijanci. korizme i Uskrsa kao i u godini B. 324-327. 1981. Pjesmarica Božjega naroda.. 609-643.. božićnom vremenu. 255 256 Usp. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. U godini A čita se evanđelje po Mateju. D. za Uskrs Ivanovo evanđelje.

101. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. BERGER.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. u pravilu se čita i određeni psalam. 138. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. lekcionar ima i prednosti: .142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. G. Međutim. str. Lekcionar ima mane i prednosti. 260 259 Usp. 1993.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. . smrti i uskrsnuća. BLOESCH. R. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. Osnove evanđeoske teologije 2. str. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska. Mali liturgijski leksikon. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. a druge prenaglase. Pored tri liturgijska čitanja. Svaki formalizam može biti negativan. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. . D. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju.

Usp.Časopis Pravoslavne eparhije sremske. 261 Usp. Calvin je uredio pjesmaricu psalama. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. K. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. Liturgika. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). kako na Zapadu tako i na Istoku. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . 262 . str. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). Ova je praksa i ranije bila poznata.261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. Sada je narod. 13. vjernici drugi. 1997. himnografija i heortologija. KERN. no uglavnom je bila pridržana zboru. Book of Common Worship.str. 611-783. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova)..

.

BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. Presveto Trojstvo). Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. sprovod. nedjelje i Gospodnji blagdani). vjera. Bogojavljenje). Uz svako liturgijsko razdoblje. po reformatoru Martinu Lutheru). BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. crkva. poput evangeličkih crkava u svijetu. Stara i Nova godina. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. krštenje. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. prigodne. Uzašašće. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. Duhovi. 1981. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. Božić. uskrsno vrijeme – Uskrs. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. .1. nedjelje kroz godinu. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. sveta sedmica. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. jest liturgijska crkva.

266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. «Tzv. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje.». 139. npr. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). pristupljeno 9. 266 . a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. Talari mogu biti i druge boje.. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena. Uvod u katoličku liturgiju.. str. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. dogležnjica. 85. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem.» A. Reformatorstvo je. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu.htm. B i C liturgijsku godinu. O liturgijskim bojama vidi više na str. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. odnosno rimske običaje. 80. te na blagdane. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. Božjih zapovijedi.. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha. http://www.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. st. duga haljina evangeličkog svećenika. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16.-82. odnosno primljena u luteranstvu. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu. Beffchen) koje označavaju 10. bijele u skandinavskim zemljama. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima.. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu.-143. veljače 2007. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. kako se prema Bogu treba odnositi. odnosno lekcionar za A.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te). tj. ADAM.evangelickacrkva-zagreb.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju.

svim ljudima dobre volje. Kako bijaše na početku. Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. moleći molitvu pokajanja. Svećenik naviješta oproštenje grijeha. Naime. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. koja se naziva oltarska slika. do vijeka Amen». Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. i od vijeka. Amen». Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». . u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. ima i svoje liturgijsko značenje. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. tako i sada i u vijeke. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. raspelo i otvorena Biblija. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu.267 Nedjeljama. obično nekim prikladnim biblijskim stihom.

Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina».. djecu i mlade. str. udovce i udovice. Okrenut oltaru. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju».). S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. Pjesmarica Božjega naroda. 269 . svećenik moli veliku molitvu. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. 1993. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. okrenut narodu. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. Svećenik. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. 268 Usp. Usp. druge crkvene općine. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». završavajući s: «Riječ Božja je istina. žive i one na samrti. narod pjeva treću pjesmu. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». Evangelički katekizam. (pretisak iz 1902. kao i za mir u svijetu. Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. str. svakog pojedinca. U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. Narod odgovara: «Amen». Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». U nju uključuje cijelu općinu. starce i osamljene zdrave i bolesne. 225 do 237. izgovarajući Aronov blagoslov. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. 66-67.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu.268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. Narod odgovara: «Amen».

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

2007. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25..276 2. 276 Lat. Pjesma za milost. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). ova pjesmarica sadrži i molitve. božićni ciklus. i ml. 12. 15. Himnus (pjesma prije propovijedi). Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. Jeremiaš Lednicky. 5. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. Gašpar Motešicky i dr. molitve u molitvenim knjižicama. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. Aronov blagoslov. svim ljudima dobre volje. Samuel Palumbiny. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . 7. homilije i sl. 4. 10. 13. Introit. ili sviraju orgulje. Pjevanje evanđelja. 11. SAJAK. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). koji po D. Molitva dana (kolekta). Adam Plintovic. D. v. Amen. 6.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. duhovski ciklus. Štefan Leška. 9. . Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). Narod odgovara: i s duhom tvojim. 14. Antifona. uskrsni ciklus. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. Osim pjesama. praznični i sl. Jan Blaisus st. Narod odgovara: i na zemlji mir. 02. Velika Molitva koja se završava s Očenašem. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. A to je bila velika sreća za evangelički a. Pjesma (prvi stih). Završna molitva. Propovijed. 8. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. introitous = ulazak. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. Apostolsko vjerovanje. 3. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent.Jakobei). slovački narod».

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 283 Istentiszteleti rendtartás. bez slika. 1988. bijelu košulju i crnu kravatu. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. križa i sl. križa i sl.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. Amen». na Uskrs. 1985. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». Zidovi crkava su čisti. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj.2. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. Istentiszteleti rendtartás. 10. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy).2. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. 284 . Duhove. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. U crkvama se. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. najbližu nedjelju 31.

Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. Obećavate li. te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). te druga glavna pjesma. Kod služenja Večere Gospodnje. Iza toga se daju obavijesti. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. nas prenio u vječno slavlje? 4. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. te molitva pokajanja.

. P.3. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. str. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. Aronov blagoslov. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. molitva Očenaš. Novi Sad: J. 125-135. . KIŠ. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam.285 10. str. O reformatskoj crkvi.2. Oca i Sina i Duha Svetoga». a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». O reformatskom bogoslužju vidi u: N. večernju i euharistijsku službu.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. Obrednik sadrži jutarnju. Knjiga zajedničkih molitava.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». 2005. Forum. 1921. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. 2003. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. godine. 125-135. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga..

a vjernici mole vlastitim riječima. obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. korizma. slobodna. Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. Preobraženje. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. vjenčanja). . a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. đakoni i pastori.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. crvena (Duhovi. Narod odgovara: «Amen». Službu riječi mogu obavljati lektori. Dan reformacije i sl. konfirmacije. Spasovo. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). sprovod). Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. i prikloni srca naša zakonu svome».). Duhovi. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici. Uskrs. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. đakoni i pastori. ljubičasta (advent. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. službe krštenja.

1993. nakon čega vjernici sjede. 47. 292 293 . Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. Knjiga zajedničkih molitava. Edinburgh: Saint Andrew Press. 290 291 289 The Book of Common Prayer. 1994. Book of Common Worship. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava.New York: Oxford University Press. smiluj nam se. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. Kentucky: Westminster/John Know Press. te se pjeva zajednička pjesma. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. Usp. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed.289 Slijedi molitva pastora. Book of Common Order. i upiši sve svoje zakone u srca naša». str. 1990. Nakon toga slijede kratke obavijesti. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). Lousville. str. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. 73-84.

oprostio vam grijehe vaše. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. Po Kristu. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. Gospodinu našem. mišlju. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. . Poradi sina svojega Isusa Krista. 16. sada i dovijeka. očisti nam misli srca. 4. Amen. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. Gospodinu našemu. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. 14. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12.9. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. riječju. djelom i propustom. Pastor moli: Svemogući Bože. Heb. na slavu tvog svetog Imena. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. smiluj nam se i oprosti nam. 1 Iv 1. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. 29-31. Amen. Amen. po Isusu Kristu. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. pred tobom su sva srca otvorena. 8. niti svoje bližnje kao same sebe. sve želje znane i sve tajne otkrivene. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). Amen. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. str. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. 8. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. 495-496. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. 301 Obrednik Baptističke crkve.»300 Rukopolažu se pastori. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. E-mail upućen Jasminu Miliću. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. te pastorovom blagoslovnom molitvom. veljače 2007.. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. Pojedini pastori prilikom krštenja. starješine i đakoni. J KOLARIĆ. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. KNEŽEVIĆ. postoje i tjedni sastanci (tzv. Ekumenska trilogija. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. prikupljanjem milodara. Usp. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. 1999. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. .

Ovdje smo dali osnovne naglaske. Pjesme duhovne. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. ali nikako novorođenčad). Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. Zagreb. a koje su se u prošlosti više isticale.303 i druge. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. To mogu biti i starija djeca. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. . službu dana Gospodnjega. službu krštenja. službu vjenčanja. uglavnom prevedene s engleskog. službu sahrane. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. službu prinošenja djeteta. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. službu ordinacije pastora. Duhovne pjesme. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. pjesme duhovne. Savez baptističkih crkava u RH.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. 1998. 1966. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme.

službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. službu dana Gospodnjega. stoljeća. službu krštenja. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. počevši s Agnezom Ozman. SAD). ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. U toj su školi studenti. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. službu sahrane. . 10. službu ordinacije pastora. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. službu prinošenja djeteta. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva.4. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). i početkom 20. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. službu vjenčanja. 1999.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj.

Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. plesat će pred Bogom (2 Sam 6.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. 18). pa i u organiziranju bogoslužja. Zagreb: Bogoslovni institut. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. 1 Tim 2. str. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9.-272. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. U nekim je crkvama 306 S. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. 2003. starije i suvremene gospel pjesme. korusi. primjerice: tradicionalne himne. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. 271. . Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga….. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. 8). ne može se govoriti o jednom. 2. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. JAMBREK. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. Prvi.) to slavljenje može trajati kraće ili duže. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. pljeskat će rukama (Ps 47 1). pjevanje biblijskih stihova. uniformiranom bogoslužju. psalmi. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134.

To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. uzdanje. veljače 2007. utjeha. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. radost spasenja. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. Pjevajmo Gospodinu. 310 Usp. Pjesmarica. potrebom izlječenja i sl. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. poslanje djece Božje. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. 2002. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. Chorusi. 1991. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. trpljenje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. evangelizacija. hvala i veličanje Boga.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). Daruvar: Logos.308 Iz tiska je 2006. predanost. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. bilo da se radi o obraćenju. težnja za nebom. pentekostne pjesme. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. 16. S. 206. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. JAMBREK. ljubav. . molitva.

Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. 16.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. Savez crkava Riječ Života. 312 . poput Save311 Usp. muškarci muškarcima). koja uobičajeno traje oko 45 minuta. čitač(i) Svetog pisma. a zatim molitva i slavljenje. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. veljače 2007. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. S. Uskrs i Duhove. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja.170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. JAMBREK. Nakon slavljenja slijedi propovijed. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. Karizmatske crkve. Od blagdana slave Božić. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). Crkva cjelovitog evanđelja i sl. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija.

Godine 1861.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. Adventus = dolazak). subotu.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. 10.. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. 1992. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. 8-10). 75-76. godine. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti.5. Zagreb: Znaci vremena. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju.. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. 249-266. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. 2001. Usp.. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. str. 314 315 . U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije.. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. te svetkovanje subote kao sedmoga dana. stoljeća. Nastala je u Americi. Adventistički crkveni priručnik. u prvoj polovici 19.

himne Isusu Kristu. Zagreb: Znaci vremena.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. 316 Kršćanske himne. . 1995.

. 187-259. Ona je više od puke uspomene. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. Što adventisti vjeruju. blagoslivljanje doma.. Uskrsa i sl.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. kršćanski dom. Što adventisti vjeruju. početak gradnje. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. poslušnost i služba Bogu. molitve i litanije za određene prigode. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. 196-197. str..Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. 317 Priručnik za propovjednike. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. molitvu za bolesne i vjenčanje. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. str. Ne rabi se liturgijska odjeća. krštenje.). jedni drugima peru noge. 318 319 . Biblija..318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. život kršćanina. Usp. radosna vijest. odnosno svaka tri mjeseca. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. već prikladno civilno odijelo. 203. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. Gospodnju večeru. pogreb.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. posvetu molitvenog doma. preuzimanje novog okruga. prigodne pjesme. Adventisti. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. str. 1995. posvećenje djeteta. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred.

hr/ 321 . nakon smrti Johna Wesleya. John Wesley. priredio je 1874. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. grupe za slavljenje. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih.»321 No u svijetu. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. grupe seniora. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija).. pored svog zanimanja u svijetu. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti.. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. stoljeću nastala u Engleskoj. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. No. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera.6. godine. imaju i sposobnost propovijedanja. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju.met0odisti.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. No. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed.

»324 322 323 Usp. THOMPSON. George Whitefield (1714. Jedna povijest crkve. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca.000 propovjedi. str. 297. da ulaze među najbolje što su ikada napisane. 324 E. ali i po kućama i na otvorenom. str. u blizini Bristola. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. ali je imao puni udio u njegovom radu. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. Zagreb: Kristova crkva Betanija.000. BROADBENT. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. Liturgies of the Western Church. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. str. John Wesley je. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu. ima ih preko 6. – 1770. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. Jedna povijest crkve. koja su taknuta Duhom Božjim. H.» E. Naime.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. H. BROADBENT. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku.). .322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena.. 415-434. 295. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. Brat Johna Wesleya. B. Propovijedao je po crkvama. 1989.

svetu pričest. i obrede za: primanje u članstvo crkve. kako smo rekli. rukopolaganje za đakona i starješinu. konfirmaciju. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. vjenčanje i za sprovod. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. Pastori. Uskrs. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. vjenčanje. metodisti su 1938. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. . dječji sat. sprovod. Slavopoj. U Makedoniji je. The Worshipbook. 1938. advent. nedjeljnu školu. krštenje. omladinski sat..327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. str. Usp. uskrsni post (korizmu). Prije II. 1972. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. Božić.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. 62. zbirka duhovnih pjesama. Philadelphia: The Westminster Press. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. štole i sl.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja.-64. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. zbirka duhovnih pesama. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. Novi Sad: Metodistička crkva. na makedonskom jeziku. Novu Godinu. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. trezvenjački sat. Usp. molitveni sat.

Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. bez propisanih molitava. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. prve kršćanske Crkve. Kako smo vidjeli. to su sljedbenici tzv. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. liturgijske odjeće i sl. pa sve do naših dana. slobodnih protestantskih crkava. Poje- . Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. on je bio različit. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta.

o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. s druge strane. crkve koje prakticiraju tzv. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. 78. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. str. Međutim. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. BARTH. Mnogi anglikanci. smirenost i tišina. slobodno bogoslužje. Uzajamno upoznavanje. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. posebice pentekostne i karizmatske crkve.328 No. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. K. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. London: Routledge and Kegan Paul. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. glasnoj molitvi i sl. .. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. dopunjavanje. God Here and Now. 1964. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. radosni328 Usp. jedno za drugim. no on je i naš Kralj). Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. slobodno bogoslužje.

Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom. . obavljana u redu i disciplini. odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. bogatija.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja.

.

Book of Common Worship. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. 1994. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1988. Bratislava. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). 1983. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). Budimpešta. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1999. 2001. Edinburgh: Saint Andrew Press. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. Časosolov. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Book of Common Order. Zagreb: Glas Koncila. Beograd: Srpska patrijaršija. 1882. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. 1998. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. . Kentucky: Westminster/John Know Press. 1996. 1993. 1978 Cithara Sanctorum. Lousville.

1981. Kršćanske himne. 1995. 2003. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. na Slovensku. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Evangelická cirkev a. 1991. Istentiszteleti rendtartás. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. 1966. Pjesme spasenja. 1921. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. 2000. 2002. 1999. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. 1985. Pjesmarica Božjeg naroda. Evanjelicky spevnik. Zagreb: Znaci vremena. Pjevajmo Gospodinu. . Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Daruvar: Logos. Obrednik Baptističke crkve. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. v. 206. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Knjiga zajedničkih molitava. Énekesköny. Evangelicky zpevnik. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. 1995. Pjesmarica.

Na tome stojim. The Book of Common Prayer. Philadelphia: The Westminster Press.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. Ostala literatura Adam. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. Edinburgh: The Saint Andrew Press. 1998. pjesme duhovne. God Here and Now. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. Ronald. Augsburška konfesija. Uvod u katoličku liturgiju. suvremeno čitanje. . 1933. 1979. Zagreb.. London: SPCK. 1990. The Worshipbook. Barth. 1938. The alternative Service Book 1980. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. život Martina Luthera. Sveopće molitve vjernika I. The Book of Common Order. 1995. Novi Sad: Metodistička crkva.New York: Oxford University Press. Adolf. zbirka duhovnih pesama. 1988.. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. Evangelička crkva u RH. Živa voda. Karl. 1980. H. The Book of Occasional Services. 2002. Bainton. 1972. 1964. Savez baptističkih crkava u RH. London: Routledge and Kegan Paul. Zagreb: MISL. 1986. Služebnik. New York: The Church Hymnal Corporation.

Michigan: Baker Book House. Nastanak i učvršćenje reformacije. 1997. 1993. E. 1986. A Sixteenth Century Portrait. Žan. D. Court. Zagreb: Duhovna stvarnost. Sakramenti. Dela apostolska. 1988. 1999. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Carson. Oxford: Oxford University Press. Biblijski priručnik.A. 1993. Mali liturgijski leksikon. dokumenti. 1993. 1989. New York. 1993. Istorija reformacije.. Donald. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Delimo. Zagreb: Kristova crkva Betanija.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. Bonaventura. 1998. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jedna povijest crkve. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. Đakovo: Forum bogoslova. Grand Rapids. Rupert. Novi Sad: Dobra Vest. Broadbent.. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 1989. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. o Crkvi». Bouwsma William j. Worship: Adoration and Action. Osnove evanđeoske teologije 2. 1989. 1993. Vrnjačka Banja.. Čedvig. Franz. H. Sremski Karlovci. Bloesch. u: Drugi vatikanski koncil. Biblijski leksikon. Oven. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . Novi sad: Dobra Vest. John Calvin. Sjeme je riječ Božja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Duda. Trebinje. 1984.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Estep. Fant. Daruvar: Logos. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Kršćanska sadašnjost. Donald. Fundulis. Nedeljko. 1993. Uvod u pravoslavnu liturgiku.. Ulrich.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. E. str. Evanđelje po Mateju. 1975. Istina je neuništiva. Gnilka. 2000. W. 1993. Daruvar: Logos. Philadelphia: Forter Press.... Pastoralne poslanice. Hammond. Uvod u Teologiju. . Uvod u sveto bogosluženje. R. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Grgurević. Kraljevo. 1997. Evangelički katekizam. His Life and Work. R. 1999. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Teologija Novoga zavjeta. (pretisak iz 1902. Nashville: Thomas Nelson. T. 2003. France. Osijek: Izvori. 2004. Joanis. Huldrych Zwingli. 1986. 1985.. 1973. Liturgika 1. Guthrie. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Zagreb: Duhovna stvarnost. 1997.C. Bonhoeffer: Worldly Preaching. Gelineanu. Novi Sad: Dobra Vest. Gabler.). Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. 165. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Prag. 1986. i drugi. J.. Joachim. T. Clyde.

«Služba liturgijskog čitanja». Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Nauk hrišćanske vere. Velika povijest crkve II.str. New York: The Seabury Press. 2004. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. 2000. Hranić. 1996. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Kršćanska sadašnjost. Josip. Velika povijest crkve IV. 1935. Jedin. Hubert. Horak. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Crkveni sabori. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 40-42. Commentary on the American Prayer Book. . povijest i načela vjerovanja. «Grgurofobija». godinu. 2/95. Zagreb: Duhovna stvarnost.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. 1989. Kalođera. Đuro. 1993. Baptisti. za 1935. Stanko. Hubert. 1981. br. Kalvin. Zagreb: Bogoslovni institut. Zagreb. Hubert. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jedin. 1972. Marion J. Jedin. 1995. Jedin.. 1980. 2003. Hubert. Velika povijest crkve I. Marko. Žan. Hubert.. Jedin. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. Velika povijest crkve III/II. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Heatchett. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jambrek.

Lohse. Opšta istorija protestantizma. . liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Hans – Joachim. 1977. Kronika kršćanstva. Juraj.. Kolarić. Ž. 1993. H. Kolarić. 1998. Kraus. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Leith. himnografija i heortologija. prvi tom i drugi tom. Atlanta: John Press. Kiš.. Forum. Istočni kršćani. dokumenti. 1982. Ekumenska trilogija. 2005. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. Richmond. P. 2005. u: Drugi Vatikanski koncil. Juraj. 1980. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Bernhard. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». John. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Leksikon ikonografije. Riječnik biblijske teologije. O reformatskoj crkvi. 2006. VA: John Know Press. Leonar.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. Martin Luther. Leon-Dufour. Liturgika. Zagreb: Mozaik knjiga. 2002. 1985. Introduction to the Reformed Tradition. 1997. The Threat and the Power. Zagreb: Prometej. Nandor. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Xavier. Kirigin. Kiprijan. Emil. Martin. Novi Sad: J. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Konstitucija o liturgiji. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 1971. 1990. Zagreb: Veritas.

Križevci: Biskupski Ordinarijat. (skripta za internu upotrebu slušača). Svet Novoga zaveta. 1998. Michael. 2002. Kragujevac: Kalenić. Jasmin. 1963. Philadelphia: The Westminster Press. Liturgika (skripta). Martin. Ivan. T. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Celebrate the Christian Story. London: Holy Trinity Church. Morehouse MP Publishing. A Priest’s Handbook. Liturgika. tumačenje evanđelja po Ivanu. 1997. 1997. Grand Rapids. Beograd: Trojeručica. 1989. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Vizantijsko bogoslovlje. Pavić. 1997. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Opšta istorija protestantizma. Zvonko. Milić. 1961. . Eduard. Parker. Perham. Dennis G. 2003. The Ceremoniest of the Church. Michigan: eerdmans. H. John Calvin: A Biography. Pažin. 1985. Juraj. Misionarski i duhovni centar. P. treći tom. Daruvar: Logos. Ivan Krstitelj. Povijest liturgije. 1986. 1975.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. Worship in the Early Church. Majendorf. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Beograd: Pravoslavlje. Ralph. 1988 Michno. Džon. Leon. Pavković. L. O liturgiji. Moris.

1997. Frank. Haddon W. Teološki rječnik. John. Rebić. 1912. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Stott. R. Rahner. Šagi – Bunić. Dimitrije. Richard. 2004. Karl i Vorgrimler. Opšta crkvena istorija. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Stagg.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Priručnik za propovjednike. 1992. Adalbert. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Tomislav. Šagi – Bunić. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Biblijske starine. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Jevsevije. Euharistija u životu crkve kroz povijest. 1992. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Zagreb: Susret. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1972. Ali drugog puta nema. Rice. knjiga I. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. Uvod u kršćansku teologiju. Maruševec: ATF. Šagi – Bunić. 1987. Tomislav. . Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. W. 1965. 1995. Biblijsko propovijedanje. Teologija Novoga zavjeta. 1998. Tomislav. Povijest kršćanske literature I. 1997.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. Staniloje.. Daruvar: Logos. 1984. 1987. Efežanima. Robinson. Novi Sad: Dobra Vest.

Novi Sad: Baptistička teološka škola. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Nashville. volume 3. 1974.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. 1993. The Renewal of Sunday Worship. Underhill. (ed. Thomson. 1996. Ivan.primorska i Skenderijska. Robert E. Twenty Centuries of Christian Worship. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Michigan: Zondervan Publishing House. New York: Harper and Brothers. Webber). Liturgies of the Western Church.. Nashville. Franjo. Aleksandar. 1986. (ed. . Philadelphia: Fortress Press. Tennessee: Star Song Publishing group. Robert E. Liturgija i život. Liturgijski simbolički govor.. The Complete Library of Christian Worship. Šmeman. Worship. Tennessee: Star Song Publishing group. 2001. Beseda: Novi Sad. 2005. 2003. 1985 Trideset i devet članaka vjere. Thompson. Liturgijska obnova u XX veku. Vladimir. Vršac: Fideb. Bard. The New International Dictionary of the Christian Church. 2001. 1992.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. The Complete Library of Christian Worship. Webber). Što adventisti vjeruju. Zagreb: Glas Koncila. volume 2. Šaško. 1963. Alan.. Grand Rapids. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Zagreb: Znaci vremena. Evelyn. Crkvena povijest III. Vukašinović. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . 1994.

Vladimir. 1992 Wendel.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware.php?action=c_vidi&id=2996. Pravoslavna crkva. veljače 2007. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. Kristova otajstva.htm. 1989. Calvin Origins and Development of His Religious Thought.htm.veljače 2007. 2005. veljače 2007. New York and Evanston: Harper & Row. pristupljeno 8. pristupljeno 18. William. http://justus. Wine and Bread.evangelickacrkva-zagreb. http://www. veljače 2007.metodisti. Water.anglican. INTERNET http://www. Vladimir. Westminster Confession of Faith. Zagorac. Word. Francois. Vladimir. Robert. Webber. pristupljeno 9. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagorac. Timothy. Willimon. 1997. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . 1969. Zagreb: Prosvjeta. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1998. pristupljeno 18. Zagorac. H. 2001. http://www. Publishers (bez godine izdanja). Worship is a Verb.hr/.org/nauk. posvetitelj vremena. 1996. Vladimir. Krist.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. Valley Forge: Judson Press.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. Liturgika. E. Zagorac.katolici. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. Kristova svećenička služba.

anglican. veljače 2007. 2007 . Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. veljače 2007.org/resources/bcp/Communion_ 1548. Stanko. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. veljače. 8. pristupljeno 18. 16. Ruben. pristupljeno 18. htm. 25. Dušan. http://justus.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus.anglican.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.htm. veljače 2007. Knežević. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. veljače 2007 Sajak.

Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost).1918. do 1998. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. godine u Bijeljini.. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. Od 1993. Mihaela Kuzmiča. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. . dr. sc. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva.Jasmin Milić rođen je 28. godine te 1997. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. rođenom Arvaj. sina Mihaela i kćer Ivanu. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. ožujka 1995. s kojom ima dvoje djece. prosinca 1969. . na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. Od akademske 2004. siječnja 1999. godine te za seniora 31. Bosna i Hercegovina. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. Tko je bio Jean Calvin. vjerovanja i djelovanja). godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof./2005. godine.1918. dr. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. sc. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. 2005. Oženjen je suprugom Tamarom. Davorina Peterlina.