Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007. .

.

......................Starozavjetni liturgijski kalendar ................................................................................................................................... 28 2............................................................................................................................................................. Jeruzalemski hram .............. ISUS I BOGOSLUŽJE .............5..... 24 2.1............... Svećenstvo ................................................4......... 19 2....... 19 2............................................................................................ 22 2...... Bogoslužje prije pada u grijeh .....................1................ 19 2....2............ 26 2...............3..............3...... 15 1........ OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA .................. Kovčeg saveza ................................................................................................................................. Liturgija...............................5............................................................. Bogoštovlje .................. 20 2........... 16 1.. 17 1...3...........................6...... 33 ........ 13 1.. 18 1............................................ Bogoslužje nakon pada u grijeh .....4............................5....... BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU ..2.1........................... Služba ... 30 3.................................. 21 2................... 9 UVOD................................................................ 19 2....................SADRŽAJ PREDGOVOR ...2...................5.............................. Bogoštovne djelatnosti............ Sveti šator .................................... Bogoslužje ..................... Sinagoga ...............

3................ Nedjelja – Dan Gospodnji .. 56 6............................... 50 5......... 58 6................... 47 5.....................1............. Apostolsko vjerovanje .....................1................ Teološki utjecaj na liturgiju..........1........................... Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog .......... Justina .......... 38 4.........3................................ Sloboda kršćanstva ..........................................5........... 39 4....... 45 5.................................... 55 6.....2............... 37 4..4................................. Atanazijevo vjeroispovjedanje...........................................3........ 47 5..............1....1......................................................................................... Propovijedanje i naučavanje .. 61 6.........................4..... Liturgijska vjeroispovijedanja..1..........1..... 37 4......... Rani liturgijski teološki obrasci ..... Didache ......................... 64 6... Molitva – liturgijski obrasci ... 68 ............. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama...................... 49 5............................1.....1............ Liturgijske stranputice ................1.......... Ignacijevi spisi ........ Bogoštovna mjesta.......1... RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME..1.. Klementova poslanica Korinćanima ...........2.................1.........................1.......... Lomljenje kruha – euharistija ................................... Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ....... 56 6.........POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE .... 57 6....................1..1..................1..................4.......................... 42 4.. 51 6............................1............ 44 4........................................................ Liturgija katekumena i liturgija vjernih .................... 55 6...... 43 4..2...3..................5. 65 6......2....1........... 62 6.......4........... 59 6..................................... LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA..3...2.... Oblikovanje liturgijskog kalendara....... Apologija sv....... 49 5................. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ....... Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu .........................2....

........................... Jean Calvin .11.. Anglikanska crkva...5...... 110 8.............................4...........................5........................4..3................................................11........................... 76 7.....11.................. 116 8... 85 8............ 74 7................................... PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA.. Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje ................................... 115 8............ Karolinška obnova .... Urlich Zwingli . RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ...............1............................................. Odbacivanje posredničke svećeničke službe.... Struktura liturgije – himne i molitve ................5.....9...................... VATIKANSKOG SABORA ..1...................... Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama .......................................... 119 9..... Predreformacijsko stanje ............................................................................................. John Knox ..... Anabaptisti i baptisti ...........Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7.................... Liturgijski pokret 19. 119 9.............2... Puritanci ............... 106 8............. 73 7.....11.... 85 8.......................... Martin Luther ......... 117 8....11...................3.................................................... 107 8............2................................. Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja ... Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij ..1............................................................................. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ..................................................................................... 90 8... 93 8. 123 .............6................ William Farel............................. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora ............. 82 8.............. Razvoj euharistijske teologije i prakse ..............1.................... i 20................. stoljeća......2......................4........................................ 104 8. 115 8.................2...................... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II... 101 8...............................................................................8......... 95 8.... Sudjelovanje vjernika u bogoslužju . 92 8. 73 7..................................... Propovijed .....11. 117 9....7...................10.. 115 8...3.. Martin Bucer......................... 80 7...

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam. 1 pitanje. .

.

Nemoj imati drugih bogova osim mene.» (Izl 20. 2-3). 2 . U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. Bog tvoj. koji sam te izveo iz zemlje egipatske.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. obožava. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. Komunizam. Međutim. drugome čovjeku (faraonima.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. kraljevima…) i sl. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. iz kuće ropstva. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. koji je želio suzbiti svaku religioznost. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. proslavlja.

14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. (Iv 4. jer Otac takve klanjaoce želi». 4 . izrađivači njihovi više od bilo koga. Bog sam ljubomoran. Jahve. 23). odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. Bog tvoj.. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. da im budu na sramotu.. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. 4-6). Ne klanjaj im se niti im služi. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje.» (Izl 20. svi će štovatelji likova biti osramoćeni. u Židova.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu..» «Prema tome. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. braćo. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. ili u vodama pod zemljom. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena. to jest kroz svoje tijelo. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Jer ja. 19-20). 44. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja.. U knjizi proroka Izaije. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. 9-11..» (Heb 10. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. ništavan je. štovanje drugih «bogova». ili dolje na zemlji.

6). 23. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. 21. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. 12). a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. Uvod u katoličku liturgiju. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. . Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. 1993.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. odnosno za javno dobro. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. kao i za pomoć Usp. Od 2. poput Lk 1. Heb 9. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. LITURGIJA 1. str.1. 10. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. države. ADAM. kultnu službu. oko 250-150 godine prije Krista. 11. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. A. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9.

Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. redoslijedom bogoslužja. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. 30). odjećom svećenika. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. najčešće u određenim oblicima. Pravoslavna. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. 1. Starokatolička Evangelička.8 No. propisanim molitvama. kako ćemo vidjeti kasnije. 2). dakle propisana bogoslužja. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. 8 . koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. liturgijska bogoslužja. Anglikanska.2. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. Tzv. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. stare Istočne crkve. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. Metodistička i sl.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. Reformirana. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. Pentekostne crkve i sl. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. liturgijskim prostorom i sl. Danas. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog.

10 11 . Središnje teme Staroga zavjeta. Maruševec: ATF.. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. 1987. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u Islamu.. RICE. koja je u određenim tradicijama. New York: Harper and Brothers. no u isto vri9 A. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. 1. REBIĆ..10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). već i zbog onoga što Bog čini. UNDRHILL. str. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. kako u povijesti. 287. Uvod u kršćansku teologiju. odnosno štovanja. R. tako i u osobnom životu štovatelja. kao npr. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. koji govori o Bogu kao objektu služenja. nalazimo i termin bogoslužje. strogo propisana obveza.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. 3. 3. proslavljamo ga i štujemo. E. str. Mi služimo Bogu. 1996. kršćanska liturgija je dvostruki čin. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. 1963. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. str.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». 143. Naime. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. Worship.

No koji god termin upotrebljavali. I termin služba može imati dvostruko značenje. 45). ADAM. str. ZollikonZürich. 1938.4. 15. što se na zemlji može dogoditi». 1.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. Služba Osim gore navedenih izraza. str. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. Mk 10. . Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. nego da služi…’ (Mt 20. Uvod u katoličku liturgiju.13 12 13 A. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. 10. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. najhitnije i najdivnije. poput riječi bogoslužje . koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. 28.

BOGOSLUŽJE U STAROME 2. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. ZAVJETU 2. prijateljsko zajedništvo s Bogom. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen.1. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. 2.2. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. 16-17). čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. Time je zajedništvo. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao .

Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo.3. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. 78-79. str. . Betelu. 1993. da je 14 Usp. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. najvjerojatnije u formi vizije. poglavlje.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. 2. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 8-38).. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. to jest Sveti šator (hebr.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. Mamri i Beer Šebi. Sveti šator Knjiga Izlaska 25. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. Šekem. No. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu.

3 sl. 4 i sl. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. 10-22. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. 8. 81.4. 1 Kralj 6. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. str. odnosno svjedočanstva (Izl 31. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. 1-9). . 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. 27) te u Šilu (1 Sam 3. 1-9. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela.1). 3).»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. To je posljednje što o njemu znamo.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. 6). 7). 1-17). 11). osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. 2. 37. 8).) te zarobljen od strane Filistejaca (4. zatim u Betelu (Suci 20. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. 5-7. 19. Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33.

Izrael više nije putujući narod. koji je znak Božje prisutnosti.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. a kovčeg. 175. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi.5. REBIĆ. Biblijske starine. dakako. 2. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. 1992. koje služi Izraelskom narodu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Ofra. oda16 A. . Mispa. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. On sam. Dan). središte je obrednih radnji bogoslužja.. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. Šator je bio pokretno svetište. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. 7).16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. Šilo. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. str. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj.

godine prije Krista. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. 2). Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Dovršen je 64. Rječnik biblijske teologije. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. godine prije Krista). 29). str. Drugi je hram bio posvećen 515. K njemu se hodočastilo. str. no nije ga uspio nikada izgraditi.. Bio je oko 27 metara dug.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. Nakon toga. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4. Zagreb: Duhovna stvarnost. Biblijski priručnik. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. LEON-DUFOUR. Treći.. 18 . U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. a izgradio ga je Zerubabel. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. slavili blagdani i sl.-37. 256. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. 1980. godine poslije Krista. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. 307.5 metara. 1989. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. u njemu su se prinosile žrtve. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8.

na neki način. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. dostatno je dobro za Boga). REBIĆ. Levitski zakon 3. str.» Enciklopedija Biblije. da se Bog spomene prinositelja po dobru. 128. To je bio dragovoljan prinos Bogu. 179-185. pa ga je trebalo očistiti. 2000. rimska vojska.19 2.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. čovjek je 19 20 A. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. koju prevodimo kao žrtva. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi.» Enciklopedija Biblije. osim kože koja je pripala svećenicima. Tražilo se.20 žrtve prinosnice. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. Levitski zakonik 1.22 i žrtve pokajnice.5. str. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti. Biblijske starine. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. Kršćanska sadašnjost. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji.21 žrtve pričesnice. Već 70. Hebrejska riječ korba. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. 128.. «Bogu se prinosila cijela životinja. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika.23 Kako smo već ranije istaknuli. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. Zagreb: Duhovna stvarnost. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. godine po Kristu. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. str. 1-2). Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo.» Enciklopedija Biblije. Levitski za- 21 22 23 .1. 127. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. «To je bio prinos najboljeg brašna. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. str. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. Levitski zakonik 2.

14-26 – formula proklinjanja. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. 1984. A. Središnje teme staroga zavjeta. REBIĆ. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. 24 Usp. Pnz 26. Usp. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. kao na primjer: Br 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. str. osobito konik 4. 211-222. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. 5.. Pritom su se. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. Pored osobne molitve. Biblijske starine. str.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. Biblijski leksikon. Bez molitve nije bilo žrtve. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. prinosila dva jarca. REBIĆ. kao i pri drugim žrtvama. Uz molitvu.» Enciklopedija Biblije. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. str. str. A. 7. Pnz 6. a sama je molitva žrtva na djelu. liturgijski obrasci. 22-27 – formula blagoslova.. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. 128. Pnz 27. Pridruživao im se narod. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. 154. 25 .25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. Br 5. 148.

1-3. kao npr.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. . 23. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. prema Jeruzalemu. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. večernju molitvu i sl. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. okretali su se pri osobnoj molitvi. psaltiru.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. Prvi spomen Šabata (heb. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. 134. nalazimo u knjizi psalama. a po tome i tvorac povijesti.2.5. 11). 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. 18) . «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. U Izl 20. str. 2. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. počinak)nalazimo u Post 2. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. Enciklopedija Biblije. U Izl 16. ma gdje se nalazili. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. u podne koju Danijel moli (Dn 6. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. Osim ovoga tjednoga blagdana.

Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. Enciklopedija Biblije. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. Jošua 5. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. Marko 14: 1-2. 120. a poštedio prvorođence Egipta. 1996. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . nisana. Ponovljeni zakon 16:19-12. jeo se kruh koji se brzo mijesio. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. ZAGORAC.29 Blagdan sedmica. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. kad se završila žetva. berba grožđa i maslina.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. Levitski zakonik 23: 15-21. str. Enciklopedija Biblije.31 28 V..30 i Blagdan sjenica. 120. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. Izlazak 12. Krist. str. 10. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. 10-12. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. U početku se Pasha svetkovala po kućama. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. Izlazak 23:16. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. str. posvetitelj vremena. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. na krovovima kuća. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. anđeo smrti ubijao je Egipćane. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. kao tjedni blagdan. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube.

str.» Enciklopedija Biblije. 121.» Enciklopedija Biblije. A. Epifan. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. Prije se nazivao Srebrne trube.. Nova godina (Roš Hašana). Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. str. Veliki bi svećenik. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 120-139. To je nutarnji. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. 120. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). Usp. str. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji.» Enciklopedija Biblije. Pr. str. 121. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. Purim35 i sl. Toga se dana odmaralo. str. Osim ovih velikih blagdana.3.» Enciklopedija Biblije. str..Usp. Središnje teme Staroga zavjeta. 33 34 35 36 . Zatim bi uzeo jarca. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr.32 Dan pomirenja (Jom kippur). Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman.5. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. REBIĆ.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. štovalo i prinosilo žrtve. Kr. str. god. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. 152.36 2. poznatoga kao žrtveni jarac. 121. A REBIĆ. Biblijske starine. obučen u odjeću od bijelog platna. 199-210. Enciklopedija Biblije. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. 121. Ondje je škropio krvlju žrtve. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’).

Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. str. 179. str. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. A. Središnje teme Staroga zavjeta.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. 156. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. te ima važnu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. REBIĆ. naučavatelj i tumač Zakona. Središnje teme Staroga zavjeta. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. . Levije. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. što treba činiti i tako dalje. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. REBIĆ. A. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. Biblijski priručnik. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). 158. kakav treba on biti. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. str. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. u 30. može li se ići u bitku i sl.40 Svećenik. Usp. jedan od Jakovljevih sinova. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf.

43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju.» Leksikon ikonografije.. Na jednoj strani te osi. str.. Usp. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak. 104. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. Ispred njega gori vječno svjetlo. 1986. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. čitanje i tumačenje Božje riječi. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. Svet Novoga zaveta. 532. LOZE. 126-127. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. Beograd: Pravoslavlje. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. pjevanje te završni blagoslov. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. U sredini prostorije nalazi se almenor. do ulaza. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. Pravokutnog je tlocrta. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. str. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. str.41 2. 1990.. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». Također su poučavali Božji narod Zakonu.6. na molitvu. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge. E. hebr. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. torah). 43 ..

4. i neka ti budu kao zapis među očima. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. Z PAŽIN. 4-945 2. Završni blagoslov iz Br 6. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. 44 Usp. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. svim srcem svojim. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. Knjiga Sudaca. str. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. 3. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. 24-26 45 46 . 22-26. 1989. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. 4-9. Midraš. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. Boga svoga. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). Priveži ih na svoju ruku za znak. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. 3. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. Povijest liturgije. Zato ljubi Jahvu. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. neka ti se urežu u srce. (skripta za internu upotrebu slušača). Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. Napominji ih svojim sinovima.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. Jahve je jedan. kad lijegaš i kad ustaješ. Psalmi 5.

. Usp. Svet Novoga zaveta.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. str. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. E. Rječnik biblijske teologije. 135. LEON DUFOUR. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. Enciklopedija Biblije. X.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. str. 47 48 49 Usp. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. 105. Usp. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. LOZE. 95. str.

BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. Iv 18.ISUS I 3. 49. 20-24).. U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. str. 13.. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. propovijedao je u sinagogama (Mk 14. ZAGORAC.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. . 10.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. 205. Sjeme je riječ Božja. 1997. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. 73. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). Zagreb: Kršćanska sadašnjost. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. V. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 51 50 B. Iv 2. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. 41. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. 22 i dalje). str. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. 22). Kristova svećenička služba. 20). 1993. DUDA.

1993. R. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. 20). Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu.54 52 Usp. Kristova svećenička služba. Iv 11. 24).. 21-22. Molio je javno (Mt 11. 1997. 212. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. Lk 22. 12. 23. Evanđelje po Mateju. 28. 9-13.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl.52 Isus je navjestitelj. CARSON. 34. MORIS. 53 54 . odnosno izmirenje s bližnjima. FRANCE. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. 39-42. 25-27.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). Daruvar: Logos. 49.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. str. T. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. Ivan. Lk 5. A. str. već izraz njihova duha. 206. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. ZAGORAC. Michigan: Baker Book House. Lk 6. 36. Worship: Adoration and Action. Mt 27. Daruvar: Logos. str. Mk 15. 1997. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. 9-13). L. Iv 17. 138. Mt 1. 46. Mt 26. Lk 10.. D. Lk 9. Mk 14.. Opraštanje. tumačenje evanđelja po Ivanu.. 63. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. pred svojim učenicima (Mat 6. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. Grand Rapids. 41-42). Usp. V. 1-26) i privatno (Mt 14. 39-45). Iv 18. Lk 11. str. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. 16. 35. Usp. 2-4.

Kristova svećenička služba. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi.55 Uspostavljajući dakle euharistiju. str. prepoznaje se. str.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. R. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. V. rekli bi smo danas sakrament euharistije. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije.. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. ZAGORAC. 51. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. 1992. 13-17). 208. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. On je dakle naviještao riječ Božju. Worship is a Verb. 14-20). Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. a to je euharistija ili Večera Gospodnja.E. odnosno kršćanskoj liturgiji. 57 . ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja. WEBBER. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja».

»58 58 V.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. Dakle. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. 17). Sve je dakle u Starom zavjetu. pa i stvarnost kulta. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. Nisam došao ukinuti. . Kristova svećenička služba. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. str. ostvarenje u njegovoj osobi. 206-207. privremeno. ZAGORAC. nego ispuniti’ (Mt 5. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. 14-29) i sa šabatom.

kad se sastadosmo da lomimo kruh. produži govor do ponoći. vjerovanju i praksi prve crkve. A nekog mladića imenom Eutiha. djelovanju. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. Pavao siđe. 4. nadnese se nada nj.1. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. zajedničkom životu. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise.» (Dj 2. Digoše ga već mrtva. lomljenju kruha i u molitvama. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. svladan snom. Pavao je govorio prisutnima. Opet se pope.POČECI KRŠĆANSKE 4. Kako je kanio sutradan otići. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. dok je Pavao i dalje govorio. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. pade s trećeg kata dolje. 42) «U prvi dan sedmice. Nadalje.

U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. lomljenje kruha. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. . Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. 19. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. 42.1. Novi Sad: Dobra Vest. 16). 1987. str. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. 20. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. I onda otputova. 16. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. molitva i propovijedanje. 4. zahvalno mišljenje.. Dakle. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. 16 i Dj 2. F. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. Lk 22. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja.» (Dj 20.1. Kako bilo. euharistija i zajedništvo. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. 180-183. Teologija Novoga zavjeta. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. 7-12). Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. Usp. STAGG.

Teologija Novoga zavjeta.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. nazvani Agape. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Iz Pavlovih se riječi. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. 11-12. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. str. . 19. dakle. 61 Usp. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. GNILKA. J. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. 1999. poslije večere. Teološki rječnik. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule. 17 i dalje). ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. 96-97.2. Usp. VORGRIMLER. 4. str. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja.. 23b-25). evidentno je da apostol Pavao.. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. 2004.1. RAHNER i H. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. K.

12. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. 95. odnosno molitvu. zahvaljivanja za sve ljude. V. 24-31. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. 1-2: «Tako. molitve. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. Kristova otajstva.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. 12. 3. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. 4.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. izrazi: aleluja. str. u Djelima apostolskim 2. sazivi. 1. 24. 10.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. 6 i dalje. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. 19. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. 42. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. 47.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. Usp. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. 23-26. . molim da se upravljaju prošnje. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. Primjerice. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). prije svega. 14. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». ZAGORAC. što je bilo i prirodno. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. amen i hosana.

. one trebaju biti predmet molitve. 18-22. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». 105- . «Ako se govori tuđim jezikom. što je bila molitva «duhom». 63-64 Usp. J. 1 Tim 3. STOTT. Povijest liturgije. 3-5. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. 11-13. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. moraju imati svoj red. Pastoralne poslanice. str. Crkva. 1 Sol 5. 4. 16. Crkva treba moliti za «sve ljude». 20. 15-16. 2 Tim 2. Fil 2. 28-29. Crkva obavlja posredničku službu. 3. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». Efežanima. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. Tim 6.. 1. religijsku ili inu pripadnost. 30 i 32. PAŽIN. osim u teškim. Z. Osim o sadržaju molitve. 22-25. 3 – 14. GUTHRIE. W. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. 1 Pt 1. dakle. Daruvar: Logos. bez obzira na njihovu narodnost. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. str. D. Kol 1. R. 15-20. Njih nalazimo u Rim 8.. 1997. već za sve ljude. 6-11. 16-22. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). što je činjenica koja se često zaboravlja. Ef 1. Pastoralne. Daruvar: Logos.65 64 65 D. 1997. sudbonosnim razdobljima. a jedan neka tumači!» (27 stih). neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. 5-9 i sl. Molitva «u jezicima» može biti korisna. GUTHRIE. dakle. 2. 1. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. ne moli samo za svoje članove. 5.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. str. Pavao govori i o načinu molitve.

Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. 206. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. 1/1959. 35). kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti.. Michigan: Eerdmans. u: Rewiew and Expositor. propovijedanja i naučavanja. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). Teologija Novoga zavjeta. «The Ministry of the New Testament». 11).» 67 106. 39-52. str. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. 1: D. 106. Grand Rapids. 42). Usp.66 4. Pavao i Barnaba su. 66 67 Usp.. Worship in the Early Church. P. str. str. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. F. WILLIAMS. STAGG. str. MOODY. Teologija Novoga zavjeta.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. str. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. R. STAGG.. Pastoralne.3. MARTIN. Njemu čast i vječna vlast! Amen. R NEIBUHR i D.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6.1. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. neke razlike ipak postoje. 1988. D. poput mnogih drugih. 36 i dalje. . The Ministry in Historical Perspectives. str. F. Njih je vrijedno zapaziti. GUTHRIE. 192-195.

Taj slijed se. Apostol Pavao govori u Ef 5. Pravoslavne. preuzeti iz židovske liturgije.1. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). uvodeći učenje o tzv. moć čudesa. uz sliku spontanog bogoslužja. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). dar tumačenja jezika. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. razlikovanje duhova. znanje. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. karizmatska zajednica. 8-10. posebice euharistiju. prezbitersku i biskupsku. U tekstovima poput 1 Kor 12.4. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. U katoličkoj i 69 70 . sukladno ovome učenju. starješinska služba i sl. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. Anglikanske i sl. Rim 12. Naime. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. proroštvo. 28-30. posebice psalmi. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. dar ozdravljanja. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. I ovi su elementi. U tome je smislu uistinu bila živa. jezici. vjera. Krist je zaredio apostole. apostoli biskupe.

pastor=pastir).. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. 1990. 3. Otk 1. Leksikon ikonografije. 46). 2. 1 Kor 16. 10). obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. 2. . svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. str. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. ali ovisno o papi i biskupima. odnosno euharistije. u kojima se obavlja bogoslužje . Zagreb: kršćanska sadašnjost. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. Usp. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). 4. budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. 7. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. o čemu ćemo kasnije govoriti).44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. crkve. 553. 4.

. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Euharistija u životu crkve kroz povijest. J. WILLIMON. H. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. Usp. Word. I.. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. 67)». 22. a sv. 2). On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. Ad Caecillium 16.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. 21. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. Ciprijan će sredinom 3. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. str.72 71 T. ŠAGI – BUNIĆ. 1984. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. Sc.. Water. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. 72 . str. nego li subotu. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. Wine and Bread. W. Valley Forge: Judson Press. 1989.

.46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara.

no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. i 10. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. U 9. Oče naš. zatim u 8. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. stoljeća. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. A što se tiče euharistije. i 130. 5.1. godine. .LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. No spis je otkriven mnogo kasnije. tek 1873. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. za sveti trs Davida sluge tvojega. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. godine nakon Krista. koji si nam dao spoznati po Isusu. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo.

Oče naš. ‘Amen’. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). 3. neka se obrati! Maranatha! Amen. ‘Amen’. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. Tebi slava u vijeke. ovako iskazujte hvalu: 2. . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). str. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. Hvalu ti dajemo. poradi svetoga Imena tvoga. posvećenu. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. gospodaru svemogući (despota pantokrator). X. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. Spomeni se Gospode. jer si moćan: tebi slava u vijeke. ‘Amen’. koju si nam dao spoznati po Isusu. Saberi je od četiri vjetra. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. da iskazuju hvalu kako hoće. Povijest kršćanske literature I. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). A pošto se nasitite. 1998. ‘Amen’. i sabran postade jedan. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. 5. 4. Neka dođe milost (charis). ‘Amen’. Crkve svoje (tes ekklesias sou). ‘Amen’. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’.»73 73 T. sve stvorio poradi imena svoga. 4. 49.. koje si stavio da stanuje u našim srcima. 3. 6. 5. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. ŠAGI – BUNIĆ. za život i spoznaju (gnoseos). A prorocima (prophetais) dopustite. Ti si. Oče sveti. 7.

U 15. 23. 82. Povijest kršćanske literature I.75 74 75 T. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. Stoga se krštenje. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). hesychos kai anabausos. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. Uvod u katoličku liturgiju. ženidba i sl. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom.2. 3). 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama.3. Usp. euharistija. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. ADAM. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. Ova je opomena slična onoj u Didache 15. 5.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14.74 5. ŠAGI – BUNIĆ. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. str. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. 44. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. A. . Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. 2 i Heb 10. str.

donese se kruh. str. Povijest liturgije. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. Povijest liturgije. A narod odobravajući klikne: Amen. kako već rekosmo.Prinošenje darova .50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. Z.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . 5-6. Justina Ovaj dokument iz 150. vino i voda. 6. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. PAŽIN. Nato. Prva apologija sv.Euharistijska služba77 5. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. str.Propovijed . Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. PAŽIN. . Koliko već ima vremena.Svetopisamska čitanja . Usp. bilo da borave u gradu ili na selu. Ovaj je spis nastao 76 77 Z.4. kad čitač prestane. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke.5. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. A poslije molitava.Molitva vjernika . a nenazočnima se šalje po đakonima.

108-109. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. Vrnjačka Banja. H. godine po Kristu. Trebinje. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. . prezbiteri. str. 311. 1999. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). što čine đakoni. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. str.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik.. JEDIN.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. 1972. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. svećenika i đakona. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. Kako smo do sada vidjeli. Velika povijest crkve I. 79 Usp. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja.

Bože po tvome ljubljenom Sinu. Isusu Kristu. Povijest liturgije.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. tebi zahvali i reče: Uzmite. I dok se dragovoljno predavao muci. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. velika zahvala i sl. raširio ruke trpeći. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. . Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. budući da ti se tako svidjelo.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. Amen. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. str. PAŽIN. jedite. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. No. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. meni na spomen činite. 10-11. po kojemu slava i čast tebi. Kad ovo činite. da ih učvrsti u vjeri i istini. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. uze kruh.

najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. ADAM. 82 83 .83 81 Svet.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. Uvod u katoličku liturgiju. A. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. Usp.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. str. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. 24-26. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. svet Gospodin Bog Sabaot. Hosana u visini. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. svet. Hosana u visini. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. 21.

.

RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. VRIJEME 6. stoljeća biti progonjeno. . Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. Liturgija postaje svečanija. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. raskošnija. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. ADAM. o čemu će kasnije biti riječi.84 Ova. str. 380. A. valja ju prilagoditi novim okolnostima. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. godine objavio i stavio na snagu.1. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. ali i kompliciranija. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. godine. «Milanskim reskriptom tolerancije». Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. Kasnije će. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. Uvod u katoličku liturgiju. kojeg je car Konstantin 313. 25. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku.

Uvod u katoličku liturgiju. anđelima pokazan. 5). Spasitelj). no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. Sin Božji. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. U 1 Tim 3. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja.2. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola.2. osobito glede Kristova božanstva. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. poganima propovijedan. U Fil 2. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. Duhom opravdan.85 6. . Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. str. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. A. palij. 6. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. jedna vjera. 5) ili «Jedan Gospodin.1. u svijetu vjerovan. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». i jedno krštenje» (Ef 4. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. u slavu uznesen». ona je postala 85 Usp. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca. 25-26. ADAM.

Povijest kršćanske literature I.2. str. Oca svemogućega. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. 38-39. I u Isusa Krista. Vjerujem u Duha Svetoga. Raspet. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. Otpuštenje grijeha. Uskrsnuće tijela i život vječni.» 86 Usp. no tada još nemamo točan tekst tog simbola. Sina njegova jedinoga. uzašao na nebo. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu.1. umro i pokopan. sjedi o desnu Boga. Mučen pod Poncijem Pilatom. 6. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. treći dan uskrsnuo od mrtvih. godine. Svetu sveopću Crkvu.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. općinstvo svetih. sašao nad pakao. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. odonud će doći suditi žive i mrtve. T. . stvoritelja neba i zemlje. Oca svemogućega.1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. No. Rođen od Marije Djevice. Gospodina našega. Amen.. ŠAGI-BUNIĆ. stoljeću. koji je začet po Duhu Svetom.

1.87 Na drugom općem saboru. Boga od Boga. H.2. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. 15-20 88 87 Usp. ne stvorena. str. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. I uskrsnuo treći dan.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381.2. godine po Kristu. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. 1980.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. H. str.. Crkveni sabori. Usp. Rođena. Stvoritelja neba i zemlje. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. jedinorođenoga Sina Božjega. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. JEDIN. Oca svemogućega. pravoga Boga od pravoga Boga. po kome je sve stvoreno. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. istobitna s Ocem. svega vidljivoga i nevidljivoga. 20-24 . odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. Crkveni sabori. svjetlo od svjetla. JEDIN. po Svetom pismu. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista.

” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru. koji izlazi od Oca i Sina. beskrajnosti. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. I iščekujem uskrsnuće mrtvih.» 6. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. «Tko želi biti spašen. vječnosti i svemoćnosti. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. Amen. Autor mu je nepoznat. Pisano je protiv arijevskog učenja. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. nego je samo jedan Bog.3. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. koji je govorio po prorocima.1. iako se pripisuje Atanaziju. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. a ipak nisu tri Boga. Gospodina i životvorca. stoljeću. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. I u Duha Svetoga. I život budućega vijeka.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu.2. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo.

Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. tako Sin. Vječan (aeternus) je Otac. jedan Sin. ne tri Sina. Nestvoren (increatus) je Otac. niti rodili. Tako je svemoguć Otac. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. niti stvorili. tako Trojstvo u jedinstvu. tako Duh Sveti. Tko. niti stvorio nego rodio. Tako nisu ni tri nestvorena. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). nego iz njih proizlazi (procedens). svemoguć Duh Sveti. Tako je jedan Otac. druga osoba je sinovljeva. jednako velike. ni tri neizmjerna. Duh Sveti gospodin. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. Sin gospodin. taj će biti zauvijek izgubljen. nego je samo jedan Bog. Jedna je osoba Oca. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . a treća je osoba Duha Svetoga. želi biti spašen. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. svemoguć Sin.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. niti rodio. Neizmjeran (immensus) je Otac. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. tako da u svemu. Oca nitko nije učinio. jedan neizmjerni. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. nestvoren je Duh Sveti. nego jedan Gospodin. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. Tako je Otac gospodin. a ipak nisu tri gospodina. neizmjeran je Sin. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. dakle. Ni Sina Otac nije učinio. a ipak nisu tri Boga. vječan je Duh Sveti. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. vječan je Sin. neizmjeran je Duh Sveti. ni Sin. a ne tri Oca. nego je jedan nestvoreni. niti stvorio. nestvoren je Sin. Kako Otac. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. kako je prije rečeno.

imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. Ocu jednak u božanstvu. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. koji su činili zlo. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. manji od Oca po ljudskoj naravi. Oni koji su činili dobro.»89 6.2. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. Jedan potpuno i čitav.2. svemogućeg Oca. u Duhu Svetomu). Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. sjedi s desne strane Boga. On je zbog našeg spasenja trpio. pristupljeno 8. Jedan pak. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje.org/nauk. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. odatle će doći suditi žive i mrtve. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. do 6. To je katolička vjera. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. odnosno o Svetom Trojstvu. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. nego jer je Bog uzeo ljudskost. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela.katolici. A jer je istovremeno Bog i čovjek. Potpuni Bog. .php?action=c_vidi&id=2996. ne može se spasiti. veljače 2007. Bog i čovjek. uzašao na nebo. u vječni oganj. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. stoljeća. potpuni čovjek. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. 89 http://www. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. ući će u vječni život. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo.

). Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. te se stvara sve veća podjela klera i laika. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji.3. trgovinama i sl. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. «Crkva se. nadalje. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. ali i opasnosti. moći». kako smo već ustvrdili. susretala s pitanjem prilagodbe. koji se počinju štovati i nazivati svetima. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. kosti. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». Njihova tijela. Krista i Duha Svetoga. svećenik i sl. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. 6. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. dijelovi odjeće i sl. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. Liturgija se.

Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. dajući im kršćansko značenje. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. Na primjer. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. Pripravnici za krštenje. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. str.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. 1995. No.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. pogani su štovali 25. JEDIN. Velika povijest Crkve II. prosinca dan Nepobjedivog sunca./5. katekumeni. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja.4. 91 . 227. krsne slave kod pravoslavnih Srba.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. 6. sudjelo90 H. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. a posebice u kršćanskom bogoslužju. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini.

64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. JEDIN. To su: idolatrija.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. str. H. preljub. H. str. prisustvovati samo službi riječi. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora.94 92 93 94 Usp. Zajedno s katekumenima. ubojstvo. pobačaj. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. smio je. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. Velika povijest crkve II . kao i neki katekumen. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. shizma. Velika povijest crkve II. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. 286. krivovjerje. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. nepomirljiva mržnja. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju.str. . dakle. Velika povijest crkve II. 285. teška krađa. JEDIN. H. Usp. pijanstvo. kleveta. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. 285. JEDIN.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto.

ljubavi prema bližnjima i sl. str. H.str. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. U ranom razdoblju Crkve. H. Uspostavljaju se određeni blagdani. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. Velika povijest crkve II. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. 300. korizma. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. 288. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena.95 U 4. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. Na Istoku je . godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. ili 40 dana posta pred Uskrs. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. Naime. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. kako bi se objedinila praksa Crkve. Velika povijest crkve I. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. JEDIN. JEDIN. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. Već krajem 2. siječnja. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. Usp. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. stoljeća u Aleksandriji. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4.5./5. 240.

a zatim je preuzet i od Zapada. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. prosinca počinje rast Sunca. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. prosinca.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. prosinca. Svadba u Kani Galilejskoj). Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. kako bi narod odvratila od poganstva. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. 2. 3. kao što je Isusovo krštenje. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. Od tada. Od 4. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. Mitre. prosinca. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. Poklonjenje mudraca Kristu. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. Na Bogojavljenje. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. Crkvu svoju. Blagdan Kristovog rođenja. Od 21. . Božić. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. Krist je došao spasiti sve ljude. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». Krštenje Gospodnje te. dakle od 6. ne samo Židove već i pogane. prosinca. čudo u Kani Galilejskoj. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25.

Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. ožujka. jer bi to značilo nesavršenost. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. Polazeći. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. ožujka. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. Krist posvetitelj vremena. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. kako je svijet stvoren 25. Kao i uz vrijeme Uskrsa. 174. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. Vladimir Zagorac.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. tj. prosinca. prosinca.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. . odnosno došašće. Krist posvetitelj vremena. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. Mjesto Mitre-pobjednika tame. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. str. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. 174-175. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. dakle. 12). str. tj. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. stoljeću.

Usp. 100 101 Usp.100 Blagdani. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. godine) i Kalcedonu (451. Zagreb: Veritas. godine). koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. 29. KOLARIĆ. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. i Malabarskih kršćana.str. stoljeću. JEDIN. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. Velika povijest crkve II. 289-291. Kaldejaca. H. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. Istočni kršćani. str. 102 .6. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. Didaskalija. Apostolske konstitucije s kraja 4. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. ADAM. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. i 5. stoljeća.102 U tekstovima iz 4. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. Usp.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. 1982. i 5 stoljeća kao npr. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. Uvod u katoličku liturgiju. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. A. Od 4. 6. godine). pa spadaju u blagdane povijesti spasenja.

ŠMEMAN.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. travnja na blagdan Svetog Marka. 107 .I. 1961. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko .. T. 2004.105 To su tri liturgije: 106 . GRGUREVIĆ. 1999. K. Liturgika. Velika povijest crkve II. FUNDULIS.. WARE. N. PAVIĆ. 1963. STANILOJE. 278. J. Kraljevo.. Pravoslavna crkva. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. str. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji.. Liturgija i život. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. 1986. JEDIN. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. 1965. 205-239. Zagreb: Glas Koncila. Zagreb: Prosvjeta. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. J. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. PAVKOVIĆ. 1992. 1992.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. H. Liturgika 1. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. 106 Na hrvatskom jeziku. 2003. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. na Veliki četvrtak i Veliku subotu. str. D..primorska i Skendeijska. Liturgika (skripta). objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Usp. 1997.. za potrebe grkokatoličke crkve.. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. Uvod u sveto bogosluženje.. O liturgiji. Uvod u pravoslavnu liturgiku. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). 2005. A. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. 1998. u danima pred Božić i Bogojavljenje.

pogotovo uskrsnuća’. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće.. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. Velika povijest crkve II. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova).108 .Liturgija pretposvećenih darova. H.. JEDIN. Veliki četvrtak i Veliki petak. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. Rimska liturgija se spominje već od 4. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE .»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. na Veliki ponedjeljak. na Blagovijesti. u ponedjeljak.109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija./5. 109 110 .Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. stoljeća. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije. stoljeću. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. 279. kako ih imamo u 4. u četvrtak petoga tjedna. stoljeću. utorak i srijedu. str.

Mozarapski ili zapadnogotski obred . Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. galski. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. Abrozijanski obred 3. stoljeća. Antiohijska skupina 1. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. sjevernoafrički i mozarabijski. Rimski obred 2. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski). valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. Kada se govori o rimskom obredu. sve do 8.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. a latinski će tek 370. Aleksandrijska skupina 1. godine potisnuti grčki jezik. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Koptski obred 2.

Kragujevac: Kalenić. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama. No s druge strane se događa negativno stremljenje . .. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. Galski obred 5. 111 Dž. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. te kulminirati u srednjem vijeku. MAJEDNORF. Vizantijsko bogoslovlje.. 1985.sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. 144.72 4.. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. str. Stoga će upravo 16.

stoljeća. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. 781.1. prigodom posjete papi Adrijanu I. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. – 814.). U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. Pipinovog sina i nasljednika. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. . uz određene izmjene. Tako će rimska liturgija. Karlo Veliki je u Rimu.. godine od pape Pavla I. ona još uvijek neće biti propisana. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. REFORMACIJE 7.

Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. str. J. stoljeća.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. godine. spasonosni efekt. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru.2. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. Od 13. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. 81-83. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. Od 12. Corpus Christi (Tijelovo). dok se kalež vjernicima uskraćuje. Pričest se u 12. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». T. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. To dovodi do novoga blagdana. . To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. Euharistija u životu crkve kroz povijest. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. ŠAGI – BUNIĆ.

Euharistija u životu crkve kroz povijest. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan.115 Također se. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. str. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. ADAM. 76-77. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. 1993. T. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. 36. . Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. JEDIN. ŠAGI – BUNIĆ. A.. J. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. Uvod u katoličku liturgiju. 640. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. Usp. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. Velika povijest crkve III/II. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. H. stoljeću. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Usp. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. 114 115 113 Usp. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8.

Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. Antifonal. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. Od 13. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. bez ikakva opisa bogoslužnog toka.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. Lekcionar i Evangelistar. 3. Misala. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. . Naime. Uvod u katoličku liturgiju. te koji se i danas nalaze u različitim. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. str. 7. ADAM.» A. 37. Od ranoga njezinoga nastanka. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. propisi). nastaju sada malo – pomalo i upute. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove.

Usp. slavimo Te.118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. Gospodine Bože. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. – 496. smiluj nam se. Hvalimo Te. klanjamo Ti se. ZAGORAC.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. Gospodine Sine jedinorođeni. ADAM. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . Koji oduzimaš grijehe svijeta. Uvod u katoličku liturgiju..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. 84. 1998. str. 154. V. Blagoslivljamo Te. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. . poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. pred svima. Koji sje117 118 Usp. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. Koji oduzimaš grijehe svijeta. kada su se grijesi ispovijedali javno. Bože Oče Svemogući. primi našu molitvu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sine Očev. A. U prvome. Kristova otajstva. Isuse Kriste.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. ulaz). Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. Kralju nebeski. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. Gospodine Bože. odnosno pjevanje psalma. str. Jaganjče Božji.

. str. 10-12. Usp. Leksikon ikonografije. Usp. Ti si jedini Svevišnji. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. No od 1048. smiluj nam se. 241. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. ADAM. Ti si jedini Gospodin. 2001. jedinoga kralja. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Časosolov. Od 500. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji.. 120 121 . u slavi Boga Oca.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. Isuse Kriste. Sa Svetim Duhom.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. 154. biblijska čitanja. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. Jer Ti si jedini svet. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. Beograd: Srpska patrijaršija. 61-62. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. A. str. str. Usp. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno.121 Nadalje slijede molitve dana. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. Uvod u katoličku liturgiju. Amen.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu.

. Hosana u visini. Nakon pjevanja sanctusa. te anamnezu. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. 9). odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». svet Gospodin Bog sabaot. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. «Svet. hosana u visini. Usp. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. 2-6). Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. str.122 riječi ustanovljenja. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. koji oduzimaš grijehe svijeta. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. 1978. Jaganjče Božji. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. koji oduzimaš grijehe svijeta. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. Jaganjče Božji. Svet). smiluj nam se.. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. smiluj nam se. 59. svet.

bila je prvotno svjetovni znak službe.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. a oko 1000. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). Sanctusa i sl. Od 13. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. godine počinje se pjevati tri puta. Kristova otajstva.4. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. 687. 84-85. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. manipul. 105. str. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo.. Štola (naramenica. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). prezbiteri i biskupi. V. palij i prsten. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva.124 7. Kasnije je nose đakoni. ZAGORAC. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). godine. Usp. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. za vrijeme pjevanja Gloria. . Imala je najprije oblik zvona. Creda. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu.80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge.

O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. crnu. POPOVIĆ. 1912. 83-84. ljubičastu. 501-502. Opšta crkvena istorija. I. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). Zagreb: Glas Koncila 2005. stoljeću. knjiga I. 676685. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. str. str. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. 126 . U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa.. Liturgijski simbolički govor. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. vatikansko sabora). stoljeća.. I. Pluvijal (kišna kabanica.. purpurnu i zlatnu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. Usp.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. bijela. zelenu.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. A. ADAM. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. Uvod u katoličku liturgiju. stoljeća. modra. a formom je bila slična dalmatici. str.. zelena. crvenu. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). str. crna. zelena ozna125 Usp. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. ŠAŠKO. kao na primjer u procesijama i sl. i to: bijelu. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. Dalmatika. smeđa. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. početkom 13. Liturgijski simbolički govor. ŠAŠKO. 449-498.

str. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. često poprima pretjerane forme. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. str. Uvod u katoličku liturgiju. lateranski sabor (1215. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. 379. 128 . pravih i nepravih. ADAM. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje.5.127 7. Na primjer. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. 40.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. A. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. Liturgija je postala stvar klera. Pričest je toliko opala da je IV. Leksikon ikonografije. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima.

Kao predstavnici spominju se iz 12.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. ADAM. da ne može oslijepiti. str. Kult svetaca. 640. Bernard iz Clairvauxa (1090. ZAGORAC. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. – 1164. Velika povijest crkve III/II. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. ne stari. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. Uvod u katoličku liturgiju. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». – 1153. JEDIN. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. H. Usp. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. da bi se božansko najdublje iskusilo. V. u «vrh duše». duhovnost i požrtvovnost širih krugova. str. Liturgika.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. st. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. Pored svih ovih negativnih primjera. str. – 1179. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe».. 76-79. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju.). 131 . 1969. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. Od 13 st. Usp. 41 Ivan Gerson (umro 1429. Hildegarda iz Bingena (1098. toga dana ne može umrijeti.).) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari.) i Elizabeta iz Schoena (1129.

dominikanci i franjevci. No ona je u mnogim sredinama. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. ADAM.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. Stoga su prosjački redovi. 41. Usp. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva. u 13. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. H. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka.132 Latinska misa.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. . Grote. nerazumljiva običnom puku. posebice u bogoslužju. 132 133 A. i 14. str. zasigurno će dati protestantska reformacija. – 1471. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. mistik i propovjednik pokore + 1384. Velika povijest crkve III/II. koji je s krajem 14. stoljeća došao iz Nizozemske (G. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. posebice seoskim potpuno zanemarivana. Uvod u katoličku liturgiju.133 No bitan naglasak na propovijedanju. 642-643. str.. JEDIN..) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi.

). kako na cjelokupni život Crkve. Martin – (1483.1. doktor kanonskoga prava. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. njemački augustinski redovnik. molitve. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. Za njega su način bogoslužja. . – 1546. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. tako i na liturgiju. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. predmeti «isprazna vanjska stvar». P 8. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. negdje radikalnije. pa tako i liturgijski. Indulgencija). I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. Godine 1517. samo po sebi ni dobro ni zlo. crkveno ruho. Držao je da se može zadržati svaki običaj.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret.

Luther se... pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku.. bi o njemu ovisilo. JEDIN. grčku i hebrejsku misu. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. 74.139 Usp. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. H. kad. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». 2004. Usp. 69-70. 274.) «Formula missae».137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. 73. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. to znači latinsko bogoslužje. H. Dapače. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. Velika povijest crkve IV. 139 138 Usp. 137 Prema latinskom mittere = slati. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. str. JEDIN. Velika povijest crkve IV. No od 1523. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. završeno je. str. Velika povijest crkve IV. H.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik. otpuštati. Euharistija u životu crkve kroz povijest. str. gdje stoji napisano da je misa žrtva. dakako. poput molitava za mrtve. T. . str. 136 135 «. godine Luther piše: «Recite nam vi. otpust je. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao.» Usp.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. JEDIN.. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. J. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. godine u Wittenbergu se. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. ŠAGI-BUNIĆ. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. odnosno služenja misa za mrtve. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. Baalove popine. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe.. zadržalo svoju valjanost.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem.

.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. B.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». H. Martin Luther. Usp. život Martina Luthera. str. 274. Na tome stojim. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). ŠAGI-BUNIĆ. T. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. 1993. Zagreb: MISL. R. kao i zajedništva samih vjernika međusobno. Luther je 1523. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. odnosno definiranje liturgije. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. str. LOHSE. Drugo djelo.102. Usp. J. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. 210. Euharistija u životu crkve kroz povijest.. HAMMOND. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. str. 330-331. 2002. C. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu.. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. Za razliku od ovoga učenja. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. 142 143 . BAINTON. Uvod u Teologiju. str. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. Iz mise se uklanjanja predslovlje. Osijek: Izvori. 2006. 1526.143 Određeno je tako140 141 T.

godine. . poput sastanaka podučavanja i sl. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti.).. prvi tom. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. Čl. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. Čl. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 2002. godine. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. ukrase. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. Godine 1524. Članak 14. Naj144 Usp. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. R. Na tome stojim. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. posebice prigodom Dana reformacije. 145 146 Usp. svijeće. na augsburškom saboru.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. Luther je i autor većine pjesama u istoj. 5.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. BAINTON. str. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama.146 iz 1530. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. Ž. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. i svećeničku odjeću. čl. E. Luther je zadržao oltar. 104. Nadahnuta je psalmom 46. LEONAR. život Martina Luthera. lipnja 1530. U članku 10. H. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. 337. 15. str. 25. Opšta istorija protestantizma.

90.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. str. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. a protiv svakodnevnog služenja euharistije. «. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem. Zapravo. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane.. 24. Augsburška konfesija.. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. suvremeno čitanje. 148 . 147 Augsburška konfesija. suvremeno čitanje. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. posvećen je misi.. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. Stoga. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista. čl. Ali Pismo nam to ne dopušta. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). Evangelička crkva u RH.. str. ukazujući na činjenicu da biskupi. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise. 93.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. a ne kroz vjeru..

uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. Slijedi zahvalna molitva. služila se sve do 1525. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. 147-148. THOMSON. .)– Švicarski reformator.). JEDIN. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. Philadelphia: Fortress Press. Velika povijest crkve IV. Liturgies of the Western Church.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». Zalagao se za jednostavnost. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. Drugi. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. Uklonio je oltar. 135. slike. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. 1985. str. Pjevati su se mogli samo psalmi. lipnja 1524. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». No promjene u Zürichu su se događale postupno. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523.2. Usp. str. zajednička ispovijed grijeha te otpust. Djelovao u Zürichu. godine. «Apostolsko vjerovanje» i 112. 150 151 Usp. – 1531. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. H. svijećnjake.. B. godine. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. godine kao vojni kapelan. molitveni dio je izostavljen. Umro je u bitci kod Kappela 1531. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio.

149-156..3. prvi tom. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. str. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. zadržavajući samo crni akademski talar. str. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu. E. Farel je oko 1524. 1986.1565.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. 125-139. str. godine uspostavio i red bogoslužja. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. LEONAR. Umjesto oltara. Liturgies of the Western Church.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. B. Usp. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. U. Huldrych Zwingli. dakle samo komemoracija. GABLER.153 Glede značenja euharistije.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. 155 . Philadelphia: Forter Press. 8. Nakon toga slijedi psalam 112. Farel. u rujnu te na Božić. 133. Pored ostaloga. zahvalna molitva pastora te otpust. niti raspela.. THOMPSON. His Life and Work. Ž. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. Opšta istorija protestantizma. William (1489. Duhove.

Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. «Gore srca») Pričest . Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice. Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. Umjesto glazbe. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. Litrugija je zapravo bila služba riječi. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo .

Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. Uzašašće i sl. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. – 1552. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. Martin (1491. i radio na reformaciji u Strasbourgu. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. . 1977. Godine 1548. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. LEITH. Introduction to the Reformed Tradition.156 8. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. Na blagdane kao što je Božić. 178-180. godine. Ulmu i Kölnu. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. Atlanta: John Press.4.. Veliki Petak. 157 Bucer. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed).) – Njemački teolog reformacije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). str. J. H. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. Prvo.

Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. pastor je izgovarao: «Sjećaj se. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. THOMPSON. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. B. str. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo.158 158 Usp. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. Pomolimo se». Liturgies of the Western Churc. . Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. 167-181. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. Nakon toga. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima.

BLOESCH. Opšta istorija protestantizma. . Novi Sad. O. Ž.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. 1986. Jean (1509. predodređenje. Novi Sad: Dobra Vest. D. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. 1989. 185-224. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. 93. str. ČEDVIK.5.. Liturgies of the Western Church.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. Osnove evanđeoske teologije 2. kao i za Luthera. 304. Usp. str. Za Calvina.. prešao na protestantizam. Istorija reformacije. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin.. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. Godine 1533. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente.161 Calvin je 1545. prvi tom. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. str. str. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. LEONAR. Dobra Vest. kako smo naglasili. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. 104. G. E. THOMSON. Usp.-1564. 162 161 160 Usp. B.

2003. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina).»163 163 Usp. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. već sam sve uzeo iz Pisma. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. str. 155.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. str. . Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. MILIĆ.. «Što se tiče nedjeljnih molitava. T. John Calvin: A Biography. L. 41. Prijevod teksta u: J. jer ih nije bilo. PARKER. H.

L. 300. 1997.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. Nashville. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. Biblijsko propovijedanje.» H. W. 16. 164 . moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . The Complete Library of Christian Worship. Robert E. T. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. . Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. Webber).. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. . Amen. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. stih po stih. ROBINSON. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem. Tennessee: Star Song Publishing group. Zagreb: Susret. H. Sina i Svetog Duha. str. nebeski Oče.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. volume 2. (ed. 1994. Twenty Centuries of Christian Worship. No prije nego bi počela propovijed. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. str. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja..

Francuski. 86-87. prilikom bla- 165 166 T. 167 Beza. Theodor (1519. 1974. godine. Introduction to the Reformed Tradition. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. L. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. J. nakon pjevanja još jednog psalma. 172-178 .”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. psalama. Michigan: Zondervan Publishing House. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. 168 Usp. str. 633. zauzimajući manje od četvrt sata. i za spasenje i posvećenje naših duša. humanista i pjesnik. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. 126. ljubljenog. PARKER. Grand Rapids. The New International Dictionary of the Christian Church.). H. Usp. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. LEITH. H. pastore i crkvu. Nakon Calvinove smrti. za spasenje svih ljudi.str. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. služba je bila kratka. protestant.) bio je pravnik kao i Calvin. i.-1544.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. Calvin je preveo. Osim pjevanja i propovijedi. The New International Dictionary of the Christian Church. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. koji se.-1605. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. Usp. str. str. John Calvin: A Biography. Clement Marot (1497.

str. poglavlju govori o crkvenim sastancima.KALVIN. 474. str..171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. Usp. Nauk hrišćanske vere. vjerom prima od strane vjerujućih. Hrvatskoj. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. 1996. Ž.KALVIN. Euharistija. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Usp. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. 464-498. Ž.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Nastanak i učvršćenje reformacije. 329-355. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. 484. već sudjelovanje u Kristovu životu. Mađarskoj. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. Ž. DELIMO. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. niti materijalno primanje Kristova tijela. WENDEL. KALVIN. godine. i sl. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. za razliku od Zwinglija. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. ona su oruđa i znaci.str. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. 483.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. Usp. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. godine174 u 22. Ž. KALVIN. Nauk hrišćanske vere. 161. str. 170 171 Usp. barem jednom tjedno (nedjeljom). Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. str. F.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. Ž. Nauk hrišćanske vere. . Nauk hrišćanske vere. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje.

186.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju.. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. dok je inače. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno.175 U 23. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. 2000. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. ili bar da možemo otići. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. str. Heidelberški katekizam. Takvima se propovijed čini predugom. dovoljno kratka. str. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. tako i kod javnih molitava. 175 Heidelberški katekizam. 167. osim u vrijeme progonstva. 176 .

A.anglican. osnivač anglikanske crkve. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). Stoga je za vrijeme Henrika VIII. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. Nakon njegove smrti. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII.htm. s nekoliko sitnijih promjena». Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. Thomas Cranmer. 1986. Novi Sad: Baptistička teološka škola.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. godine proglasio samostalnom. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje. Usp. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam.. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. Nadbiskup Canterburya. godine.179 priredio je 1548. 1534. str. http://justus. – 1665. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve. poput brevijara.org/resources/bcp/Communion_1548. nije bio sklon liturgijskim promjenama. 178 179 180 . misala. za vrijeme vladanja Edwarda VI. godine. THOMSON. Thomas (1489. 6. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer.. pristupljeno 18.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. Crkvena povijest 3. 59. veljače 2007. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. Cranmer. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). propisnika o obredima i sl.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8.

u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. Usp. THOMSON. . nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. prvi tom.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva. Crkvena povijest 3.” ili “Use of Sarum. str.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. Ž.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. godine.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. No. Opšta istorija protestantizma. U 13. LEONAR. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. Koristio je također srednjovjekovne molitve. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE .182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika.po prvi put su. posebice kod posvećenja pričesti. 450. Sarum liturgija. . posebice liturgiju Sarum.složeni sustav liturgijskih knjiga. “Sarum Rite. E. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. . godine odnosno njemačku misu iz 1526. 61. str.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. A. .

str. 184 185 186 O. 1986. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563.veljače 2007. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. 452. Usp.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. prvi tom. đakonsko. ČEDVIG. Usp. travnja 1552. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje. htm. 187 . 87. Novi Sad: Dobra vest. E. pristupljeno 18. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda.186 U obredniku iz 1552.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. koje je Parlament izglasao 14. godine. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije».184 Drugo izdanje Book of Common Prayer.anglican. poput svećeničkog ruha i sl. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. godine u članku 23. Usp.. Istorija reformacije. veljače 2007.. http://justus.anglican. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». str. http://justus. pristupljeno 18. LEONAR. Naime. Opšta istorija protestantizma.htm. Neki vanjski oblici bogoslužja. Ž. ostali su vjerni staroj tradiciji.

» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije.). John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. str.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. govori se o značenju Večere Gospodnje. lipnja.. 2003. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). U članku 24. 189 190 .188 8. Opšta istorija protestantizma. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. – 1572. ali ih se ne rukopolaže za službu. str. Župama. Usp.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). Pored ostaloga. Ž. Uskrsa. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. H. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. 19-23. U čl. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. str. Službenici su pastori. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. pa čak i Božića. 39 članaka vjere. 339. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. Crkve moraju biti dolično uređene. JEDIN.7. prvi tom. 28. E. LEONAR. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. koje nemaju pastore. govori se o jeziku bogoslužja. rujna i prosinca. 456. Velika povijest crkve IV.

) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. (3.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. Vjerovanja i Deset zapovijedi. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov.) drugo zajedničko pjevanje psalma. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). (7.191 Godine 1556. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. koji su ga dijelili međusobno.) molitva prije propovijedi. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. Samo su takvi mogli 191 Usp. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi. (4. . (2. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. str. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. (6. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. 340. Velika povijest crkve IV. Večera Gospodnja. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1.) zajedničko pjevanje psalma. Nakon pričesti. (5. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik. zahvaljivanje za stvaranje. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. kako smo to gore naglasili).) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. JEDIN. H.) čitanje Pisma i propovijed. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. pjevao bi se 103 psalam. Vjernici.

godine Waldegravea se. Puritanci su se 1584. 8. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. Liturgies of the Western Church. Onima. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. «Bill and Book». Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. uz znatne izmijene tijekom povijesti. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. B. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. a u Škotskoj crkvi se i danas. str. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. jer bi im blagovanje bilo na osudu. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. 287-305. . koristi u liturgiji. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima.193 Godine 1564. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. THOMPSON. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. Od 1586. proširit će se kasnije američkim kontinentom. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. čist.8.

obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. ljubiti. štovati ne možemo bez 194 Usp. osim Očenaša. godine. 311. zazivati. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. i s obzirom na pad. dobar je i čini dobro svima. ili prema sotonskim izmišljotinama. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. pjevanja psalama i sl. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. poglavlje u cijelosti: «I. iz 1647. svecima ili ikojem drugom stvorenju. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. proslavljati. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. str. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. Engleske i Irske. koji suvereno vlada nas svime. THOMPSON.9. Liturgies of the Western Church. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. Puritansko bogoslužje. ne anđelima. stoga Ga se mora bojati. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja.194 8. donosimo 21. 1649. propovijedanju. njemu jedinome. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. Sinu i Duhu Svetome. . dušom i svom snagom svojom. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). godine u 21.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). B. II.-341.

s obitelji. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. gorljivošću. Moliti trebamo za zakonite stvari. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. sukladno Njegovoj volji. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. Boga trebamo štovati posvuda. svaki za sebe na samo. ako molimo na glas. Molitva. vjerom. vjera. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. ljubavlju i ustrajnošću: i. . divljenje. zavjetima. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. u duhu i istini. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. VI. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. III. zajedno s vjerskim prisegama. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. molitvu sa zahvaljivanjem. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. s razumijevanjem. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. postom. ali ne i za mrtve. s pomoću Njegova Duha. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. divljenjem. V. kojeg nalazimo u evanđelju. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. poniznošću. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. na poznatom jeziku IV.

»195 Westminsterski direktorij iz 1645. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. Prirodni je zakon. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. Glasgow: Free Presbyterian Publications. i djelima milosrđa. šabat. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. str. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. dan koji je posvećen Njemu. Westminster Confession of Faith. ne samo da se odmara od rada. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. 2001. kršćani trebaju slaviti kao šabat. i taj dan. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. 195 Usp. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). 89-95. moralnu. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. . da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. sve do kraja svijeta. VIII. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja.

Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija. Određeni tradicionalni elementi poput Creda.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju.» Usp. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. 370. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga. opomena. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. . Liturgies of the Western Church. B. Čini to u znak sjećanja na njega. Gloria Patri. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. dajem hvalu.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). str. lomim ga i dajem ga tebi. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. uzimam ovaj kruh. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. THOMPSON.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje.

osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. Introduction to the Reformed tradition. 226227. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. i razumjeti ga. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. točka. ESTEP. LEITH... Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. točka. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. žrtve. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja.. nitko neće smatrati svećenikom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se.) iz 1524. XII. relikvije i mise za druge»198 197 Usp.197 8. – 1528. X. točka. 198 W. 180-182. Novi Sad: Dobra Vest. str. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. Istina je neuništiva. str. J. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja.10. već sjećanje na Kristovu smrt. R. Ovo isključuje sve mise. Glede shvaćanja euharistije. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. . Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. «V. Misa nije žrtva. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. 1986. H.

odnosno pokajanjem za grijehe. Na sastancima treba da govori jedan. The Complete Library of Christian Worship. a ne dvoje. troje istovremeno. tako što će jesti juhu ili povrće. Prvo. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. (Ps 86. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. 199 Usp. 2 Kor 1. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. 2 Sol 1 i 2. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. 118). sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. 216-225.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. 3. Nakon propovjedi. volume 2. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. 4). godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. VIII. . str. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. neka se ne pune ni jelom ni pićem. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. godine. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. točka. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. Kada se braća saberu. točka. VII. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. Kol 1. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. ili što god Bog daje. točka. Twenty Centuries of Christian Worship.

Istina je neuništiva. kao i istomišljenici. točka. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. 3. stoljeću. 236-238. Fil 2. agape. 1 Pt 1). Mk 14. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. Baptisti. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. R. 2 Kor 2. . 10. .»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. 2 Sol 1. poput menonitske crkava. str.poslušnost Rim 2. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. XI. bratskih crkava. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi.4. Rim 8. ESTEP. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. Kad su braća i sestre na okupu. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. 1 Pt 2. slobodnim crkvama reformacijske baštine. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. pojedinih baptističkih crkava i sl.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. poput anabaptista nisu 200 W. 1 Kor 11). Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. 1 Iv 2. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. Lk 22.

201 Usp. 232. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. . redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. Godine 1695. The Complete Library of Christian Worship. duhovno i jednostavno.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. volume 2. Twenty Centuries of Christian Worship. str. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. . pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. 8.11. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. HAMMOND. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je.2. str. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. 209. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje.11. odnosno svim protestantskim crkvama 8.11. a ne svećenik. C. 202 T.1. kako smo vidjeli. Uvod u teologiju.

na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata.. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. KALVIN. .3. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. u njemu je potpuna i završava se u njemu. odnosno uvođenja narodnoga jezika. J.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. Starješine. IV. str. 214-229. W. 204 Usp. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta.11.204 8. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. 306-307. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. BOUWSMA. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. 490. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji. str. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. Nauk hrišćanske vere. JEDIN. H. str.. Treba 203 Ž. mire Boga s ljudima. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. Velika povijest crkve. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir.

to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti.»206 8. Osnove evanđeoske teologije 2.) .4. 35. bila uglavnom čin svećenika. nisu razumjeli latinski jezik. 94. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena.11. liturgija je.11. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. U slučaju nužde.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. ali ne i bez Riječi. BLOESCH. str.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. pa čak i da se ne skupljaju. već tumačenje biblijskih tekstova. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. 95. kako smo već ustvrdili. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. LUTHER. BLOESCH. A. da ne čitaju. G. Tako propovijed postaje edukativnog. W. koje nisu samo kratke homilije. 8. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. G. Što više. odnosno poučnog karaktera. (Prijevod iz: M. 206 D.5. Osnove evanđeoske teologije 2. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. 12. ali sakrament ne može postojati bez Riječi. Von Ordung Gottesdiensts. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. str.

vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi. odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca.118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. u anabaptista. kao npr. U pojedinim krugovima. .

Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. 404-405.» V.. 27-28. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. Velika povijest crkve IV. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. također. . str. a ne prave vjere. 2001. JEDIN. razmatrajući disciplinarnu problematiku. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545.207 Sabor se.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. načina vršenja bogoslužja. str.1. Beseda: Novi Sad. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. a izvorno stanje ponovo uspostavi. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC... polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. Liturgijska obnova u XX veku. Vršac: Fideb. VUKAŠINOVIĆ. VATIKANSKOG 9.208 207 Usp. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća. Zabranjeno je. H. – 1563. SABORA 9.

No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp. str. valjanost sakramenata i sl.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. nego njeno posredovanje.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni.). i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. rujna 1562.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. PAŽIN. Povijest liturgije. Sabor je 17. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. A. 33.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. godine proglasio dekret o misi. Uvod u katoličku liturgiju. str. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. Usp.Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). statičnosti i beživotnosti bogoslužja. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . ADAM. 43. . . . Z.

306. Ako netko rekne. ili da se ona po ovoj ukida. neka je izopćen. 5. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. Ako netko rekne. za grijehe. COURT. Đakovo: Forum bogoslova.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. neka je izopćen. ona se smatra kao relativna žrtva. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). Sakramenti. . da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. a da nije propicijatorna. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. neka je izopćen. Ako netko rekne. 1997. Ako netko rekne. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. neka je izopćen. Ako netko rekne. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. zadovoljštine i druge potrebe. neka je izopćen. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. da ceremonije. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. da misni kanon sadrži zablude. neka je izopćen. 3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. Ako netko rekne. kazne. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. ili da koristi samo primatelju.. str. Ako netko rekne. 7. 4. 6. 2. pa da se s toga mora ukinuti. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna.

Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. str. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. 9. ADAM. . pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. Usp. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. neka je izopćen. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. Uvod u katoličku liturgiju. pa da ih stoga treba ukinuti. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. posebice u nedjelje i na blagdane. No to se nije dogodilo. str. neka je izopćen. Euharistija u životu crkve kroz povijest. ŠAGI-BUNIĆ. Ako netko rekne. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. neka je izopćen.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. Božja 212 213 T. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio.213 «Nasuprot protestanata. Narod i dalje ništa nije razumio. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. osim ako se izuzme povremena propovijed. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. Ako netko rekne. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. zadržan je latinski jezik. A. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. 318-319. 43. Što više. 8.

str.2. Kristova svećenička služba. vatikanskom saboru. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20.1.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga.-1914. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. ZAGORAC.216 9. 33. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. 260. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. godine. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. str. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. Usp. studenog 1903. stoljeću. str. ADAM.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). Uvod u katoličku liturgiju. kod procesija i različitih pobožnosti. Liturgijski pokret 19.2. (1903. PAŽIN. vatikanskog koncila.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. stoljeća 9. V. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. 65. Papa Pio V. Usp. A. Papa Pio X. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. . i 20. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. Povijest liturgije.

44. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. godine. godine pridružio Benediktincima. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. što su sakramentalni obredi i sl. što je liturgija. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. Usp. str. VUKAŠINOVIĆ. Liturgijska obnova u XX veku. Usp.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». . str. svjetskog rata. Lambert Beauduin. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. rođen je 5. godine. – 1946. 26. tada još uvijek latinskim jezikom. godine. U samostan Maria Laach. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. već od 1921. rođen je 27. V. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. godine a zaređen za svećenika 1897. kolovoza 1873. studenog 1874. V. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. stupio je u 21 godini. VUKAŠINOVIĆ. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. Nakon I. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. Liturgijska obnova u XX veku. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. rujna 1909.).

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. E. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. stoljeću (narodni jezik..2. Oxfordski pokret. – 1861. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. str. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. U Engleskoj. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». treći tom. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove. umro 16. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. – 1872.2. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. 1800. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16.). među anglikancima se pojavljuje tzv. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. 2002. rujna 1882. kolovoza. Ž. godine. 322.).). LEONAR. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22. Opšta istorija protestantizma. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. .

Isaac Williams (1802. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. episkopat. bio je zaređen za svećenika u Rimu. LEONAR. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. 326329. Ž. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”. treći tom. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate.) i drugi. Godine 1847. Ušao je u Oxfordski pokret. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. .veljače 1801. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21.220 220 Usp. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. Njima se pridružuje John Henry Newman. postao je anglikanski đakon.godine. str. vjerske proslave.1836. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. liturgija.1865. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. Zbog toga se on 1842. postovi i sl. .1866.). . Godine 1824. E. imenovao kardinalom. po njegovu shvaćanju. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. između katoličanstva i liberalizma. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva.). . Richard Hurrell Froude (1803. imale Katolička i Pravoslavna crkva. Umro je u Birminghamu 1890 godine. Opšta istorija protestantizma.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. kada je završio studije u Oxfordu. kao što su to. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma.

godine kao prvi službeni dokument sabora. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. str. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću.»221 221 Usp. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II. 37. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. II. 9. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. ŠAGI.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. stoljeću.BUNIĆ. . Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. a Božji je narod gledao iz daleka. godine. Anglokatolici tiskaju 1933. Ali drugog puta nema. T. više-manje rezervirano samo za svećenike. 1972. do 1965.3. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. prosinca 1963. godine Engleski misal. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo..

Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. stoljeća). grčki i latinski. nije činilo neobično. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. što se njima kao Bizantincima. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji.1. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. Obrazloženje. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. to dopuštenje.3. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». braća Ćiril i Metod. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. str. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. naime hebrejski.73. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. što su ga. Bili su optuženi i saslušani u Rimu.»222 222 A. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. ADAM.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. . Uvod u katoličku liturgiju.

ŠANJEK.. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. ožujka 1965. te sinoda iz 1063. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». F. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ŠANJEK. Knina. Raba. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. godine. str. Osora. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. Usp. F. U Rimu je 1905. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. Naime.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. 1996. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. . Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. 95. Zadra.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). Trogira. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. str. Nina. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. temeljem odluka II. a 1927. Krka. godine. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7.. 224 223 Usp. 81-82. Senja kao i svi istarski biskupi.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. još od 10. pod prijetnjom izopćenja. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. Splita. Šibenika. nakon čega će se. Sorbonski student i pariški profesor. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. Jeronima». No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. i 1060. Juraj iz Slavonije (umro 1415).

Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. 647-659.225 Odluke II. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. KALOĐERA. . Usp. katoličkog liturgičara. KOLARIĆ. str. dok su njihovi protivnici. godine. 40-42. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. 1935. Nijemci i Francuzi. Ekumenska trilogija.» J.str. stoljeća. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali.. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. 2005. kao služba Božja zajednice.. nakon I. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. Zagreb: Prometej. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. za 1935. godinu. M. KOLARIĆ. Ekumenska trilogija. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. godine. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. «Grgurofobija». Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. svibnja 1937. J.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. str. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. 653-654. 1871.

Konstitucija o liturgiji.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». Ali drugog puta nema. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. dakle. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja..»227 Sabor je. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. Usp. Do sada. 27. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. T. str. osim gdje postoji posebna povlastica. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. ponajprije u čitanjima. 170. ŠAGI-BUNIĆ. 1. upozorenjima. 2. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama. str.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. u nekim molitvama i pjesmama. 1985. dokumenti. 228 .228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja.. 1993. Ipak. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. 37. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik. 1972. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu.. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. u: Drugi Vatikanski koncil. M KIRIGIN.

čitači. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. odnosno da vrše «ono što na njih spada». u: Drugi vatikanski koncil. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. pripjevima. ističe da svi služitelji vrše svoju službu.2. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. U liturgijskim obredima neka svatko. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. 30. 33). Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. 147. psalmima. M KIRIGIN. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. str. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. 23-25. odgovorima. neka se vodi briga o usklicima puka.»229 U konstituciji se. kretnjama i držanju tijela. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. pjesmama kao i o činima.3. bio služitelj ili vjernik. . dakle. 31. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. 29. Konstitucija o liturgiji. str. 230 229 Usp.

63. . Koncilske teme.3. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. u kojem svatko. a još manje kao nepravo – pravo. u: Drugi vatikanski koncil. B. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. 1992. 109. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. no nisu u «suodnosu manje – veće. bio klerik bio laik. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. DUDA..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. ne svi jednako. puku. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma). izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života.3. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. str. 307. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. Usp. bilo prinosom bilo svetom pričešću. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. Katekizam katoličke crkve. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. 232 233 . dokumenti. 1993. tako svi.nego s drugog stajališta na drugoj razini». str. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika. str. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. Biblije.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. o Crkvi».233 9.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod.

izrečenim još u 16. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. njime su nadahnute i prožete molitve. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. neka se svestranije otvore biblijske riznice. Rimokatolička crkva je na II. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. u: Drugi vatikanski koncil. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. iz njega se pjevaju psalmi. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. . str. 33. 25. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. stoljeću. zazivi i liturgijske pjesme. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. 2. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51.

kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. KIRIGIN. str. «Služba liturgijskog čitanja». str. 165. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. 219. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». Konstitucija o liturgiji. str. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. J. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. .. M. str. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora.. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. 238 Usp. 53. vjernošću i molitvom.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. Đ.237 Do II. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. br. vatikanskog sabora. ne samo kao pukog liturgijskog obreda. 2/95. 236 237 Usp.. rezultiralo je angažiranjem laika. GELINEANU i drugi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. HRANIĆ. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 165. GELINEANU i drugi. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. 1973.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi.

3. u: Drugi vatikanski koncil.4. Neka se to nikako ne propušta. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. osim zbog teških razloga. KIRIGIN. str. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života. uz to još na nerazumljivom jeziku. 33. moralne i ine teme. str. pa narod molitveno. propovijed je dio svetog obreda. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. naime. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. M. krizme. vjenčanja. 220. Homilija se veoma preporučuje. ona je dio same liturgije. Konstitucija o liturgiji.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. 220. sprovoda i sl. i to pod vidikom koji je ondje uključen. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. KIRIGIN. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. Usp. dakle. Konstitucija o liturgiji. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda.»239 Propovijedanje. Pisma. 240 241 .»241 9. budući ih je predvodio samo svećenik. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. M.240 «U liturgiji. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. str.

kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. str. a manje molitelj. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. ili Gospodine usliši nas i sl.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. za one koji s vlašću nama upravljaju. istu moći predvoditi i vjernici laici. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije.4. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. dok će na Zapadu. Usp. No. «53. odnosno molitvu vjernika. u: Drugi vatikanski koncil. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. .243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. 1995. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. 35. za one koje tište razne nevolje. vatikanskom saboru. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. Sveopće molitve vjernika I. 9. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.

1988.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. The Book of Occasional Services. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. 247 Usp. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. križ (bez raspela) i sl. 245 The alternative Service Book 1980. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. 1980.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu. reformiranih i prezbiterijanskih crkava.). po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. New York: The Church Hymnal Corporation. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. .246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl.244 evangeličkih.. London: SPCK. vatikanskog koncila. štole i sl. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće.

a Roy Pearson je 1990. 249 The Complete Library of Christian Worship. . 1. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. The Book of Common Order. responzijalnih molitava. 9. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. str. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. volume 3. godine te ista knjiga iz 1994. Edinburgh: The Saint Andrew Press.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). Gart House je 1989.4. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. za pastore i laičke vođe). The Renewal of Sunday Worship. poput litanija. 10-11. organizirana je. Godine 1989. 1979. posebice među američkim baptistima.249 Utjecaj II. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj.

253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. lat. od prve biblijske knjige. Tennessee: Star Song Publishing group. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. u: Drugi vatikanski koncil. str. . Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. (ed. 1993. The Complete Library of Christian Worship. Liturgijska godina. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. Nashville. 330-331. str. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar.252 U liturgijskim promjenama II. godinu B i godinu C. lektor odnosno čitač. lectionarium «knjiga čitanja». započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice./2007 liturgijska je godina C. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. Webber). 25. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. A. The Renewal of Sunday Worship.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar.. 252 Usp. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. Odatle i liturgijski službenik.). 33.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. B ili C. i godina II. volume 3. lectio «čitanje». vatikanskoga sabora. Robert E.

1990. Lousville. J. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. str. str. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. M. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. te iz evanđelja. New York: Oxford University Press. G. The Ceremoniest of the Church. str. 1997. London: Holy Trinity Church. U radne 254 Usp. str. 258 Usp.256 prezbiterijanci. čitanje iz apostolskih poslanica. Kentucky: Westminster/John Know Press. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. M. A Priest’s Handbook.. 17... The Book of Common Prayer. božićnom vremenu. 888-1001. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. 324-327. 295-326. Book of Common Order. Morehouse MP Publishing. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). Godine 1983. str. Pjesmarica Božjega naroda. U adventu. 1981. str. 110-121. Commentary on the American Prayer Book. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. Usp. Book of Common Worship. U godini A čita se evanđelje po Mateju.254 luterani. MICHNO. Usp. korizme i Uskrsa kao i u godini B. 1994. Edinburgh: Saint Andrew Press. 609-643. posebice oko Božića.... 590-591. za Uskrs Ivanovo evanđelje. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. 1033-1095.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. New York: The Seabury Press. 255 256 Usp. D.255 reformirani. Celebrate the Christian Story. HATCHETT. PERHAM. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. 257 . 1993. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. 1998.

101. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. BERGER. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. str. .260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. u pravilu se čita i određeni psalam. str. Svaki formalizam može biti negativan. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. Mali liturgijski leksikon. G. smrti i uskrsnuća. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. BLOESCH. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. . Pored tri liturgijska čitanja. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. D. 1993. 260 259 Usp. Lekcionar ima mane i prednosti. Osnove evanđeoske teologije 2. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. R. Međutim. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. lekcionar ima i prednosti: . a druge prenaglase. 138.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma.

Calvin je uredio pjesmaricu psalama.Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje.str. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. kako na Zapadu tako i na Istoku. vjernici drugi. 1997. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). himnografija i heortologija. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično).261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. 13. Liturgika. no uglavnom je bila pridržana zboru. KERN. K. Ova je praksa i ranije bila poznata. 611-783.. Sada je narod. str. Usp. Book of Common Worship. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. 261 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. 262 .

.

.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. jest liturgijska crkva. Uz svako liturgijsko razdoblje. po reformatoru Martinu Lutheru). nedjelje kroz godinu. prigodne. Duhovi. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine.BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. uskrsno vrijeme – Uskrs. Bogojavljenje). Stara i Nova godina. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. poput evangeličkih crkava u svijetu. Presveto Trojstvo). te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. nedjelje i Gospodnji blagdani). sprovod. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. sveta sedmica. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. Božić. crkva. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva.1. vjera. 1981. Uzašašće. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. krštenje. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda.

Božjih zapovijedi. Reformatorstvo je. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. str. http://www. B i C liturgijsku godinu. O liturgijskim bojama vidi više na str. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka. bijele u skandinavskim zemljama. 80. Uvod u katoličku liturgiju. ADAM. veljače 2007. odnosno primljena u luteranstvu. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. pristupljeno 9.-82. 85.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’. 139.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. 266 . Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). te na blagdane. dogležnjica. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha. «Tzv. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. odnosno rimske običaje. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. st. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. Beffchen) koje označavaju 10.evangelickacrkva-zagreb. tj.». npr.» A.. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. odnosno lekcionar za A. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem.-143.htm. Talari mogu biti i druge boje.. kako se prema Bogu treba odnositi. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi.. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. duga haljina evangeličkog svećenika. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena..146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te).

Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. moleći molitvu pokajanja. obično nekim prikladnim biblijskim stihom. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. tako i sada i u vijeke. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». Kako bijaše na početku. Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. Amen». Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. Svećenik naviješta oproštenje grijeha.267 Nedjeljama. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. . Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». ima i svoje liturgijsko značenje. i od vijeka. svim ljudima dobre volje. koja se naziva oltarska slika. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. Naime. kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. raspelo i otvorena Biblija. do vijeka Amen».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci.

U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. izgovarajući Aronov blagoslov. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. 225 do 237. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. svakog pojedinca. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. Pjesmarica Božjega naroda. Narod odgovara: «Amen». čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. udovce i udovice. svećenik moli veliku molitvu. str. 66-67. završavajući s: «Riječ Božja je istina.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. U nju uključuje cijelu općinu. Narod odgovara: «Amen». Okrenut oltaru. 269 .. druge crkvene općine. Usp. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». kao i za mir u svijetu. (pretisak iz 1902. 268 Usp. 1993. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. str. starce i osamljene zdrave i bolesne. narod pjeva treću pjesmu. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. žive i one na samrti.). okrenut narodu. Evangelički katekizam. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju».268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. Svećenik. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. djecu i mlade.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. 276 Lat. božićni ciklus. Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. 11. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). 4. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. Pjevanje evanđelja.. Jeremiaš Lednicky. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). 3. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. v. Narod odgovara: i na zemlji mir. Himnus (pjesma prije propovijedi). Pjesma za milost. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. Amen. Adam Plintovic. 9. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. svim ljudima dobre volje.276 2. 14. Štefan Leška. 6. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. 13. Gašpar Motešicky i dr. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. Samuel Palumbiny. D. Apostolsko vjerovanje. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). homilije i sl. Narod odgovara: i s duhom tvojim. koji po D. Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. Osim pjesama. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. uskrsni ciklus. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. Propovijed. 7. Aronov blagoslov. duhovski ciklus. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. 02. ili sviraju orgulje. SAJAK. Molitva dana (kolekta). Antifona. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). 5. Završna molitva.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. 2007. Pjesma (prvi stih). . A to je bila velika sreća za evangelički a. 12. Introit. introitous = ulazak. praznični i sl. molitve u molitvenim knjižicama. i ml. slovački narod». Velika Molitva koja se završava s Očenašem. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). 8. ova pjesmarica sadrži i molitve. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . 15.Jakobei). 10. Jan Blaisus st. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. križa i sl. Duhove. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem.2. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. Zidovi crkava su čisti. 283 Reformirane crkve iz Mađarske.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. 1985. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. bijelu košulju i crnu kravatu. 10. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. 1988. U crkvama se. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». na Uskrs. najbližu nedjelju 31. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). 283 Istentiszteleti rendtartás. Istentiszteleti rendtartás. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica.2. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. Amen». 284 . Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. križa i sl. bez slika. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika.

Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. Kod služenja Večere Gospodnje. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. nas prenio u vječno slavlje? 4. Obećavate li. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. Iza toga se daju obavijesti. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. te druga glavna pjesma. te molitva pokajanja.

Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. . 2005. str. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. molitva Očenaš. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». 125-135. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. Aronov blagoslov. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. 2003. O reformatskoj crkvi. str. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. godine.3. Obrednik sadrži jutarnju. Novi Sad: J. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. P.2.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci.. 125-135. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. večernju i euharistijsku službu. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». 1921. KIŠ. Forum. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. Oca i Sina i Duha Svetoga». izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga.285 10. Knjiga zajedničkih molitava.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?»..

Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). slobodna.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. konfirmacije. Duhovi. . i prikloni srca naša zakonu svome». ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». Narod odgovara: «Amen». Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. đakoni i pastori. a vjernici mole vlastitim riječima. Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. Spasovo. sprovod). vjenčanja). obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. ljubičasta (advent. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. službe krštenja. Službu riječi mogu obavljati lektori.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. Uskrs. Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. korizma. đakoni i pastori. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici.). Dan reformacije i sl. Preobraženje. crvena (Duhovi. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori.

te se pjeva zajednička pjesma. str. Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. Lousville. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). 47. nakon čega vjernici sjede. 1994. 1990. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Usp. Edinburgh: Saint Andrew Press. 73-84. str.289 Slijedi molitva pastora. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. Kentucky: Westminster/John Know Press. i upiši sve svoje zakone u srca naša». Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD).New York: Oxford University Press. Book of Common Order. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. 290 291 289 The Book of Common Prayer. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. 1993. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. smiluj nam se.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. Book of Common Worship. Knjiga zajedničkih molitava. Nakon toga slijede kratke obavijesti. 292 293 . Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja.

Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. sve želje znane i sve tajne otkrivene. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. očisti nam misli srca. po Isusu Kristu. 1 Iv 1. Amen. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. 14. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. oprostio vam grijehe vaše. Amen. Pastor moli: Svemogući Bože. Po Kristu. Poradi sina svojega Isusa Krista. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. 4. Gospodinu našem.9. Gospodinu našemu. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. mišlju. riječju. 8. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). Amen. 16. pred tobom su sva srca otvorena. niti svoje bližnje kao same sebe. djelom i propustom. Heb. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. Amen. smiluj nam se i oprosti nam. na slavu tvog svetog Imena. . 29-31. sada i dovijeka.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama.»300 Rukopolažu se pastori. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. te pastorovom blagoslovnom molitvom. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. str. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. 301 Obrednik Baptističke crkve. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. Ekumenska trilogija. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. 8. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. KNEŽEVIĆ. Usp. . 1999. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. E-mail upućen Jasminu Miliću.. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Pojedini pastori prilikom krštenja. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. postoje i tjedni sastanci (tzv. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. prikupljanjem milodara. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). starješine i đakoni. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. J KOLARIĆ. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. veljače 2007. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). 495-496. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja.

Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. To mogu biti i starija djeca.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. službu ordinacije pastora. pjesme duhovne. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. službu dana Gospodnjega. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. 1966. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. uglavnom prevedene s engleskog. Duhovne pjesme. službu vjenčanja. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. 1998. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. Ovdje smo dali osnovne naglaske. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. Pjesme duhovne. službu sahrane. Zagreb. a koje su se u prošlosti više isticale. . samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. službu krštenja.303 i druge. ali nikako novorođenčad).166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. Savez baptističkih crkava u RH. službu prinošenja djeteta. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju.

«Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. i početkom 20. službu dana Gospodnjega. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. SAD). službu krštenja. U toj su školi studenti. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. službu ordinacije pastora. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove.4.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. stoljeća. službu vjenčanja. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). službu prinošenja djeteta. službu sahrane. počevši s Agnezom Ozman. . Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. 1999. te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. 10. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu.

korusi. pjevanje biblijskih stihova.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. ne može se govoriti o jednom. 1 Tim 2.-272. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. . 2003. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. uniformiranom bogoslužju. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. 18). Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju.) to slavljenje može trajati kraće ili duže.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. pa i u organiziranju bogoslužja. 271. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. U nekim je crkvama 306 S. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. 2. Prvi. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. 8). ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. JAMBREK. starije i suvremene gospel pjesme. primjerice: tradicionalne himne. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. psalmi. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. Zagreb: Bogoslovni institut. pljeskat će rukama (Ps 47 1).. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. str. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve.

310 Usp. veljače 2007. molitva.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). bilo da se radi o obraćenju. težnja za nebom.308 Iz tiska je 2006. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. S. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. Chorusi. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. predanost. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. poslanje djece Božje. 206. evangelizacija. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. JAMBREK. radost spasenja. potrebom izlječenja i sl. hvala i veličanje Boga. 1991. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. 16. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. trpljenje. Daruvar: Logos. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Pjesmarica. 2002. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. Pjevajmo Gospodinu. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. . utjeha. pentekostne pjesme. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. ljubav. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». uzdanje. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica.

Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. muškarci muškarcima). čitač(i) Svetog pisma. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). a zatim molitva i slavljenje. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. Savez crkava Riječ Života. Karizmatske crkve. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. 16. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. poput Save311 Usp. veljače 2007. JAMBREK. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. S. Nakon slavljenja slijedi propovijed.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». Crkva cjelovitog evanđelja i sl. 312 . U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. koja uobičajeno traje oko 45 minuta. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja.170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. Uskrs i Duhove. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. Od blagdana slave Božić. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna.

str. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. Godine 1861. godine. 2001. te svetkovanje subote kao sedmoga dana. 314 315 . iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji.. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. 1992. 10.5.. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak. Adventus = dolazak).. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. subotu. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. 249-266.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. Usp. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. Adventistički crkveni priručnik.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. 8-10). Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. Zagreb: Znaci vremena. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Nastala je u Americi. 75-76. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna.. u prvoj polovici 19. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti. stoljeća. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20.

1995.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. himne Isusu Kristu. 316 Kršćanske himne. . Zagreb: Znaci vremena.

str. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. pogreb. 317 Priručnik za propovjednike. početak gradnje. posvetu molitvenog doma. 196-197. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. Ne rabi se liturgijska odjeća. Adventisti. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. prigodne pjesme. kršćanski dom. molitvu za bolesne i vjenčanje. 187-259. Ona je više od puke uspomene. 203. radosna vijest. 318 319 . Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. život kršćanina. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima).318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. molitve i litanije za određene prigode.. Što adventisti vjeruju. posvećenje djeteta..). Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Usp. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. 1995.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. Gospodnju večeru. Uskrsa i sl.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred. blagoslivljanje doma. poslušnost i služba Bogu. krštenje. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje.. preuzimanje novog okruga. jedni drugima peru noge. str. odnosno svaka tri mjeseca. str. Biblija.. već prikladno civilno odijelo. Što adventisti vjeruju. Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.

No. No.6. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih.met0odisti. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. stoljeću nastala u Engleskoj. priredio je 1874. imaju i sposobnost propovijedanja. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija).. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. pored svog zanimanja u svijetu. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju.. godine. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). grupe za slavljenje.»321 No u svijetu. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih.hr/ 321 . U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. grupe seniora. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. nakon smrti Johna Wesleya. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. John Wesley. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji.

324 E. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. str.). O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. Propovijedao je po crkvama.000. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. da ulaze među najbolje što su ikada napisane. str. u blizini Bristola. ali i po kućama i na otvorenom. 415-434. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. Jedna povijest crkve. George Whitefield (1714. str. B. ima ih preko 6. koja su taknuta Duhom Božjim. ali je imao puni udio u njegovom radu.. Liturgies of the Western Church. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu. . H. THOMPSON. Naime. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. Brat Johna Wesleya. 1989.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. BROADBENT.» E.000 propovjedi. BROADBENT. Zagreb: Kristova crkva Betanija. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. – 1770. 297. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja.»324 322 323 Usp. John Wesley je. 295. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. H. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. Jedna povijest crkve.

uskrsni post (korizmu). vjenčanje i za sprovod. metodisti su 1938. sprovod. vjenčanje. molitveni sat. kako smo rekli. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. zbirka duhovnih pesama. nedjeljnu školu. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. The Worshipbook. i obrede za: primanje u članstvo crkve. svetu pričest.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. štole i sl. Božić. Pastori. Novi Sad: Metodistička crkva. konfirmaciju. Usp. rukopolaganje za đakona i starješinu. zbirka duhovnih pjesama. Prije II. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. omladinski sat. Usp. str. 62.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. trezvenjački sat. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. 1938. na makedonskom jeziku. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. . advent.. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. U Makedoniji je. Slavopoj. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku.-64. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. Novu Godinu. Philadelphia: The Westminster Press. Uskrs. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. krštenje. 1972. dječji sat.

to su sljedbenici tzv. on je bio različit. pa sve do naših dana. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. bez propisanih molitava. Kako smo vidjeli. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. Poje- .ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. liturgijske odjeće i sl. slobodnih protestantskih crkava. prve kršćanske Crkve.

jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. . str. Uzajamno upoznavanje. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. dopunjavanje. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). BARTH. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. London: Routledge and Kegan Paul. posebice pentekostne i karizmatske crkve. glasnoj molitvi i sl. crkve koje prakticiraju tzv. no on je i naš Kralj). Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. K. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. slobodno bogoslužje. slobodno bogoslužje. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. smirenost i tišina. 78. God Here and Now.. Mnogi anglikanci. 1964. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija.328 No. jedno za drugim. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. Međutim. radosni328 Usp. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. s druge strane. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv.

bogatija. obavljana u redu i disciplini.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. . Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom. odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu.

.

Zagreb: Glas Koncila. 1988. Beograd: Srpska patrijaršija. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Bratislava. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Edinburgh: Saint Andrew Press. 1993. . Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Book of Common Worship. 2001. 1882. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). Časosolov. 1994. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Lousville.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. 1998. 1983. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Budimpešta. Book of Common Order. 1996. Kentucky: Westminster/John Know Press. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. 1978 Cithara Sanctorum. 1999.

. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). v.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. 1981. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Pjesme spasenja. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Evangelicky zpevnik. na Slovensku. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. 2003. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Pjesmarica. Istentiszteleti rendtartás. 1921. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. 1991. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Pjesmarica Božjeg naroda. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Obrednik Baptističke crkve. 1985. 1999. Énekesköny. Kršćanske himne. Knjiga zajedničkih molitava. Daruvar: Logos. 206. Evangelická cirkev a. Pjevajmo Gospodinu. 1995. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. 1995. 2002. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. Zagreb: Znaci vremena. Evanjelicky spevnik. 1966. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. 2000.

1990. pjesme duhovne. Ronald. Zagreb: MISL. 1938. London: SPCK. Barth. Živa voda. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. The Book of Common Prayer.New York: Oxford University Press. 2002. 1933.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. 1986. Novi Sad: Metodistička crkva. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . Evangelička crkva u RH. zbirka duhovnih pesama. Philadelphia: The Westminster Press. H. Služebnik. The Worshipbook. Augsburška konfesija. život Martina Luthera. Karl. New York: The Church Hymnal Corporation. Edinburgh: The Saint Andrew Press. suvremeno čitanje. 1998. 1988. Ostala literatura Adam. 1979.. Zagreb. London: Routledge and Kegan Paul. 1980. The alternative Service Book 1980. 1972. Bainton. God Here and Now. 1995. Adolf. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. Uvod u katoličku liturgiju.. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. 1964. The Book of Common Order. The Book of Occasional Services. Savez baptističkih crkava u RH. Sveopće molitve vjernika I. Na tome stojim.

Dela apostolska. 1986. 1989. Biblijski leksikon. u: Drugi vatikanski koncil.. Novi sad: Dobra Vest. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sjeme je riječ Božja. Worship: Adoration and Action. Court. Trebinje. 1993. Bonaventura. 1997. Broadbent. Rupert. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. John Calvin. o Crkvi». Osnove evanđeoske teologije 2. 1993. Istorija reformacije. Mali liturgijski leksikon. A Sixteenth Century Portrait. New York. 1989. Grand Rapids. 1993. Sremski Karlovci. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta.A. H. Donald. Bouwsma William j.. Zagreb: Kristova crkva Betanija. D. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. dokumenti. Oven. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sakramenti. E. . Carson. 1988. Čedvig. Biblijski priručnik. Oxford: Oxford University Press. Đakovo: Forum bogoslova. Žan. 1984. Delimo. 1993. 1989. Jedna povijest crkve. 1999. Michigan: Baker Book House. Franz. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bloesch.. Novi Sad: Dobra Vest. Nastanak i učvršćenje reformacije. 1993. Duda. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Vrnjačka Banja. Zagreb: Duhovna stvarnost. 1998. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bonhoeffer: Worldly Preaching. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR.. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. R. His Life and Work. i drugi. Grgurević. 1993. Fundulis. 2003. Nedeljko. E. Zagreb: Duhovna stvarnost. Estep. Joachim.. 1975. Evanđelje po Mateju. Donald. Osijek: Izvori. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Teologija Novoga zavjeta. 165.. 1997. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Prag. Evangelički katekizam. J. Gabler. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. T. Philadelphia: Forter Press. Nashville: Thomas Nelson. Joanis. str. Pastoralne poslanice. 1999. Clyde. (pretisak iz 1902. 1997. Daruvar: Logos. 2000. T. R. Kršćanska sadašnjost. Uvod u sveto bogosluženje. Hammond. Fant. Uvod u Teologiju. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Gelineanu. Uvod u pravoslavnu liturgiku. 1973. Daruvar: Logos. 1986. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. France. 2004. Kraljevo. 1993.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. Ulrich. Huldrych Zwingli.. Istina je neuništiva. W..C.. Novi Sad: Dobra Vest.). Liturgika 1. Guthrie. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. 1986. 1985. Gnilka. .

Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Commentary on the American Prayer Book. 1989. Hubert. Jedin. Hubert. Jedin. Zagreb: Bogoslovni institut. Hubert. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Velika povijest crkve I. Heatchett. Stanko. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. br. Kalvin. Velika povijest crkve III/II. 2003. Josip. Jedin.. Horak. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. 40-42. 2000. za 1935. «Grgurofobija». 2/95. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jedin. Velika povijest crkve IV. Hubert. godinu. Kalođera. . Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. povijest i načela vjerovanja. 1972. Crkveni sabori. New York: The Seabury Press.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam.. 1993. 1995. Žan. Baptisti. «Služba liturgijskog čitanja». 1981.str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Jedin. Hubert. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Nauk hrišćanske vere. 2004. Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Đuro. 1996. 1935. Marko. Velika povijest crkve II. Jambrek. Zagreb. Marion J. 1980. Zagreb: Duhovna stvarnost. Hranić.

Liturgika. Zagreb: Prometej. Istočni kršćani. prvi tom i drugi tom. Atlanta: John Press. Zagreb: Veritas. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. 1998. 2005. Richmond. P. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». 1993. 1985. Kronika kršćanstva. dokumenti. 2006. Kiš. 1977. Leith. 1971. himnografija i heortologija. 2002. VA: John Know Press. 2005. Nandor. Introduction to the Reformed Tradition.. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. Ekumenska trilogija. Xavier. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Riječnik biblijske teologije. Kirigin. Juraj. The Threat and the Power. 1982. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Konstitucija o liturgiji. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. John. Martin. u: Drugi Vatikanski koncil. Forum.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. 1980. Bernhard. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1997. Leksikon ikonografije. Leonar. Martin Luther. Opšta istorija protestantizma. Ž. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Zagreb: Mozaik knjiga. Lohse. Novi Sad: J. Kiprijan.. . Juraj. H. Emil. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 1990. O reformatskoj crkvi. Kolarić. Kraus. Hans – Joachim. Leon-Dufour. Kolarić.

T. Pažin. Daruvar: Logos. 1975. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Povijest liturgije. Philadelphia: The Westminster Press. H. London: Holy Trinity Church. . Majendorf. Pavić. 1988 Michno. (skripta za internu upotrebu slušača). Morehouse MP Publishing. Milić. 1963. Martin. 1986. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. P. Parker. Moris. Vizantijsko bogoslovlje. Perham. 1997. treći tom. The Ceremoniest of the Church. 1997. Worship in the Early Church. 1961. Džon. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Jasmin. Ralph. Leon. Kragujevac: Kalenić. 1985. Ivan. Grand Rapids. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Pavković. Michael. 1997. Beograd: Pravoslavlje. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Zvonko. Misionarski i duhovni centar. O liturgiji. 2002. A Priest’s Handbook. 2003. Juraj. Svet Novoga zaveta. Dennis G. John Calvin: A Biography. Eduard. 1998. 1989. Ivan Krstitelj. Opšta istorija protestantizma. Beograd: Trojeručica. Liturgika. Liturgika (skripta).188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. Celebrate the Christian Story. tumačenje evanđelja po Ivanu. Michigan: eerdmans. L.

Stagg. 2004. 1965. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. W. Maruševec: ATF. Šagi – Bunić.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. 1998. Tomislav. Rice. 1984. Teološki rječnik. 1972. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Haddon W. Opšta crkvena istorija. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Rebić. Karl i Vorgrimler. Daruvar: Logos. Biblijske starine. Šagi – Bunić. Teologija Novoga zavjeta. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Dimitrije. Frank. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. . 1997. 1995. 1912. Tomislav. John. Staniloje. Biblijsko propovijedanje. Efežanima.. Stott. Robinson. R. 1992. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. 1987. Uvod u kršćansku teologiju. Adalbert. Jevsevije. Euharistija u životu crkve kroz povijest. knjiga I. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Rahner. Richard. 1987. Priručnik za propovjednike. Povijest kršćanske literature I. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. Ali drugog puta nema.. Tomislav. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. Zagreb: Susret. Novi Sad: Dobra Vest. Šagi – Bunić. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1997. 1992.

Webber). Underhill.. Worship. 2003. 1993. 2005.. 2001. Thomson. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Nashville. 2001. The Complete Library of Christian Worship. Grand Rapids. Liturgijska obnova u XX veku. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . Vladimir. 1996. Šmeman. Liturgijski simbolički govor. The Complete Library of Christian Worship. New York: Harper and Brothers. 1986. Beseda: Novi Sad. Šaško. 1963. . vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Aleksandar. (ed. Evelyn. Liturgija i život. Vršac: Fideb. Thompson. 1994. Crkvena povijest III. Franjo. Robert E. Što adventisti vjeruju. The Renewal of Sunday Worship. volume 3. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Alan. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. The New International Dictionary of the Christian Church. Tennessee: Star Song Publishing group. Philadelphia: Fortress Press. 1992. Tennessee: Star Song Publishing group.primorska i Skenderijska.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. Novi Sad: Baptistička teološka škola. volume 2. Zagreb: Glas Koncila. Liturgies of the Western Church. Michigan: Zondervan Publishing House. Nashville. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH.. (ed. 1985 Trideset i devet članaka vjere. Zagreb: Znaci vremena. Ivan. Webber). Vukašinović. 1974. Robert E. Bard. Twenty Centuries of Christian Worship.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. pristupljeno 9. http://justus. veljače 2007. Zagorac. 1992 Wendel. Pravoslavna crkva. Water. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. Wine and Bread. http://www. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. Willimon. Liturgika. 1969. Publishers (bez godine izdanja). Zagreb: Prosvjeta.php?action=c_vidi&id=2996. Zagorac. Timothy. Westminster Confession of Faith. 1997. Zagorac.anglican. veljače 2007.org/nauk. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1989. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Vladimir. E. Francois.evangelickacrkva-zagreb. Krist. Webber. INTERNET http://www. pristupljeno 18. 2005. 1996.htm. Zagorac.htm. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. pristupljeno 8. Vladimir.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. Vladimir. Word. Valley Forge: Judson Press. 2001. Kristova otajstva.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. Worship is a Verb.katolici. Vladimir. veljače 2007.veljače 2007. William. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. pristupljeno 18.metodisti. . http://www. H. Robert. posvetitelj vremena. 1998. Kristova svećenička služba. New York and Evanston: Harper & Row.hr/.

veljače. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. 25.anglican.org/resources/bcp/1552/BCP_1552.anglican. htm. veljače 2007 Sajak. Stanko. 2007 . Ruben. veljače 2007. pristupljeno 18. http://justus.org/resources/bcp/Communion_ 1548. veljače 2007. pristupljeno 18. veljače 2007. 8. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. 16. Knežević. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek.htm. Dušan.

Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. godine te 1997. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. dr. Od akademske 2004. sc. godine. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. Mihaela Kuzmiča. ožujka 1995. vjerovanja i djelovanja). Davorina Peterlina. Oženjen je suprugom Tamarom. Bosna i Hercegovina.1918.1918. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. s kojom ima dvoje djece. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. rođenom Arvaj. . do 1998. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost).. godine u Bijeljini. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. siječnja 1999. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30./2005. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. sina Mihaela i kćer Ivanu. dr. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj.Jasmin Milić rođen je 28. prosinca 1969. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. 2005. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. godine te za seniora 31. sc. Od 1993. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Tko je bio Jean Calvin. . Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994.