Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007. .

.

..............................................5.................................................................................. Sveti šator ........................................................... Liturgija.... 26 2..................Starozavjetni liturgijski kalendar . 13 1.......................... ISUS I BOGOSLUŽJE .................... 28 2............. 19 2...... Bogoslužje prije pada u grijeh ......... 18 1................. OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ........ 16 1.............2.......... 33 . Jeruzalemski hram ............................. BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU .............................1..... Bogoštovlje ................................................................ 21 2................................... 24 2...................... 9 UVOD............ 15 1.........5..........................................4..................... Svećenstvo ....................... Kovčeg saveza ......................................................2................. 19 2.................................. Služba ..1...... 30 3.......................................4.....6.............. Sinagoga ..5.................. 20 2.............. 19 2...................................... 17 1...................3........................................................................................................................................... Bogoštovne djelatnosti..........5.................................... Bogoslužje .....2............................................... Bogoslužje nakon pada u grijeh ........3...............3....................... 22 2................ 19 2...........................................................................................SADRŽAJ PREDGOVOR ..........................................1....

.POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ... 43 4................................................ Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ... Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama.............. RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME...3..............................1..5...1........................... 50 5.............. 39 4....................... LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA............ Liturgijska vjeroispovijedanja........1...1..... Rani liturgijski teološki obrasci ....... Bogoštovna mjesta...................1...........3.................1........... 62 6....................................... 49 5........ Teološki utjecaj na liturgiju.1................................................................................................. Propovijedanje i naučavanje ...4. 37 4.. 55 6..............1..................................2...... 61 6.. Sloboda kršćanstva .. 68 ..1...... 51 6............................... 49 5...............2.............................1. 44 4................................5........ Oblikovanje liturgijskog kalendara......... Lomljenje kruha – euharistija ......... Apologija sv.......... 55 6.....................4......2....................................4........... 59 6.................................................................................1.... 37 4................2................................... Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu ..... 56 6.... 65 6...... Nedjelja – Dan Gospodnji ........ Ignacijevi spisi ................... Didache .............1..... Apostolsko vjerovanje ... 56 6.........3........ 38 4................... Justina ............. 64 6.......1.... 47 5............................2..1....1...................... Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ..................................1......1. 45 5......................................2.....3.. Molitva – liturgijski obrasci ................3................ 57 6..................1........... Klementova poslanica Korinćanima .............................. 58 6...... Atanazijevo vjeroispovjedanje.. Liturgijske stranputice ... Liturgija katekumena i liturgija vjernih ........... 47 5.... 42 4......................4................................ Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog ......1..

.... Puritanci ........................10........................................... John Knox .......................... Sudjelovanje vjernika u bogoslužju .......................... VATIKANSKOG SABORA .......... 117 9........................3............. Anabaptisti i baptisti ......... 76 7............1.................. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ..... 115 8... Propovijed ....................................................................2.. 123 ................................................5.........................2......11............... Anglikanska crkva.. William Farel............................................ 110 8..... Martin Bucer............. 115 8..........5....... Karolinška obnova ...............Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7...... Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja ......................3.......................... 101 8....7.. 119 9................ 73 7.................. 104 8.......................................... 82 8....................................8.................................. Razvoj euharistijske teologije i prakse ........... 85 8.........11............................ Martin Luther ....... 106 8.................. 107 8......9.... 92 8............................3................................... RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ................... 73 7.11...........................6................... Liturgijske reforme Tridentskoga sabora ...... 80 7....... 119 9........11........................... Predreformacijsko stanje ... i 20........................................ Urlich Zwingli ....................4......11..... PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA....... Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje ................ Odbacivanje posredničke svećeničke službe..................................................11...........5.... Jean Calvin ........... Struktura liturgije – himne i molitve ............ 90 8.......................... 74 7.................... Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij ............................ 116 8........................1.. 93 8........ RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II.......................... 115 8..... 117 8.......................1..........1......... Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama ................4...........................2...................................2....... 85 8..... stoljeća.. Liturgijski pokret 19...... 95 8...................4..........................

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam. . 1 pitanje.

.

proslavlja.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. Međutim. iz kuće ropstva. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. Komunizam. 2-3). Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. koji je želio suzbiti svaku religioznost. drugome čovjeku (faraonima. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. obožava. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. Bog tvoj. kraljevima…) i sl. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje.» (Izl 20. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. Nemoj imati drugih bogova osim mene. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. 2 .

a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. štovanje drugih «bogova». O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. u Židova. ili u vodama pod zemljom. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle. Jer ja.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. braćo.. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda.. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena.. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. izrađivači njihovi više od bilo koga. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. Bog sam ljubomoran. to jest kroz svoje tijelo. jer Otac takve klanjaoce želi». ništavan je. ili dolje na zemlji.. Ne klanjaj im se niti im služi. 4 . 23). svi će štovatelji likova biti osramoćeni.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu.» «Prema tome. Bog tvoj. 19-20). 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. U knjizi proroka Izaije. 9-11. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Jahve. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. (Iv 4. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo.» (Heb 10. 4-6).» (Izl 20. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju..14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. 44. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. da im budu na sramotu.

oko 250-150 godine prije Krista. ADAM. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. 10. poput Lk 1. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. str. kao i za pomoć Usp. 12). Uvod u katoličku liturgiju.1. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. 23. 21. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. 6). Od 2. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. A. LITURGIJA 1. 11. kultnu službu. . Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. Heb 9. 1993. države. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. odnosno za javno dobro.

8 No. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. liturgijskim prostorom i sl. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. propisanim molitvama. dakle propisana bogoslužja. 8 .2. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. 2). Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. Reformirana. redoslijedom bogoslužja. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. najčešće u određenim oblicima. kako ćemo vidjeti kasnije. Starokatolička Evangelička. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. liturgijska bogoslužja. 1. stare Istočne crkve. Anglikanska. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. Tzv. Pentekostne crkve i sl. Danas. Metodistička i sl. odjećom svećenika. 30). Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. Pravoslavna.

1987. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. Maruševec: ATF. proslavljamo ga i štujemo. 287. str. kako u povijesti.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. koja je u određenim tradicijama. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. Worship.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. kršćanska liturgija je dvostruki čin. R. New York: Harper and Brothers. koji govori o Bogu kao objektu služenja. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. no u isto vri9 A. 3. 1. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. Središnje teme Staroga zavjeta. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. već i zbog onoga što Bog čini.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu».. nalazimo i termin bogoslužje.. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga.. Mi služimo Bogu. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. str. kao npr. Uvod u kršćansku teologiju. 1996. 1963. tako i u osobnom životu štovatelja. str. 143. odnosno štovanja. Naime. E. RICE. u Islamu. strogo propisana obveza. UNDRHILL. REBIĆ. 3. 10 11 .

1. Služba Osim gore navedenih izraza.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. najhitnije i najdivnije. poput riječi bogoslužje . koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. 10. str.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. I termin služba može imati dvostruko značenje.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. No koji god termin upotrebljavali. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. Mk 10. str. 45). Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. 1938. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. ZollikonZürich. 15. nego da služi…’ (Mt 20. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. što se na zemlji može dogoditi». .13 12 13 A. 28. Uvod u katoličku liturgiju. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje.4. ADAM.

prijateljsko zajedništvo s Bogom. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh.1.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . 16-17). Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka.2. Time je zajedništvo. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. ZAVJETU 2. 2.

1993. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. poglavlje. No.3. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. . sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. da je 14 Usp. 2. Mamri i Beer Šebi. to jest Sveti šator (hebr. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. Šekem. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. 8-38). ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. najvjerojatnije u formi vizije. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. 78-79. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. Sveti šator Knjiga Izlaska 25. str.. Betelu. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime).

81.4. 1 Kralj 6. 3 sl. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. 6). 1-9). 4 i sl. 5-7. 8). Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. zatim u Betelu (Suci 20.1). Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. 1-9. 27) te u Šilu (1 Sam 3. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. 19.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. 3). Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. To je posljednje što o njemu znamo. str. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. 37. 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. 8. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. . 11). da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. odnosno svjedočanstva (Izl 31. 2. 7).) te zarobljen od strane Filistejaca (4. 1-17). 10-22. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587.

22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. a kovčeg. Šator je bio pokretno svetište. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. 2. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. Ofra. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. Izrael više nije putujući narod. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. koje služi Izraelskom narodu. 175. središte je obrednih radnji bogoslužja. oda16 A. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. 1992. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. REBIĆ. On sam. dakako. . 7). Mispa. Biblijske starine. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. koji je znak Božje prisutnosti.. Šilo. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza.5. Dan).

godine poslije Krista. u njemu su se prinosile žrtve. str. a izgradio ga je Zerubabel. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. K njemu se hodočastilo. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. 307.. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. Rječnik biblijske teologije. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. Dovršen je 64. 2). 256. Treći. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. 29).-37. Bio je oko 27 metara dug. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. 18 . U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. LEON-DUFOUR. 1989.5 metara.. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). godine prije Krista.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. Zagreb: Duhovna stvarnost. Drugi je hram bio posvećen 515. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. 1980. godine prije Krista). Nakon toga. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. no nije ga uspio nikada izgraditi. slavili blagdani i sl. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. Biblijski priručnik. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4.

Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. Levitski zakonik 1.. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. To je bio dragovoljan prinos Bogu.23 Kako smo već ranije istaknuli. koju prevodimo kao žrtva. «To je bio prinos najboljeg brašna.» Enciklopedija Biblije. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu.5. Kršćanska sadašnjost. osim kože koja je pripala svećenicima. na neki način. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama.1. 179-185. Već 70. Zagreb: Duhovna stvarnost. rimska vojska. da se Bog spomene prinositelja po dobru. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. 128. dostatno je dobro za Boga). Levitski za- 21 22 23 . znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja.21 žrtve pričesnice. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. Hebrejska riječ korba. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. 1-2). «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe. REBIĆ. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. str. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. str. Biblijske starine.» Enciklopedija Biblije.20 žrtve prinosnice. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. čovjek je 19 20 A. godine po Kristu.» Enciklopedija Biblije. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti. 127. 2000. 128. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. «Bogu se prinosila cijela životinja.22 i žrtve pokajnice. str. Levitski zakon 3. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. Levitski zakonik 2. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. Tražilo se. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. pa ga je trebalo očistiti. str. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila.19 2.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu.

str. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. 7. 148. 14-26 – formula proklinjanja. Pnz 26. Usp. str. str. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. prinosila dva jarca. 211-222. Biblijske starine. 1984. liturgijski obrasci. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. Br 5. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. A. Središnje teme staroga zavjeta. Pnz 27. Biblijski leksikon. 22-27 – formula blagoslova..25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. 5. 24 Usp. 25 . kao i pri drugim žrtvama. REBIĆ. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. a sama je molitva žrtva na djelu.» Enciklopedija Biblije..24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. REBIĆ. Pridruživao im se narod. osobito konik 4. A. 128. Pritom su se. 154. Uz molitvu. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. Bez molitve nije bilo žrtve. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. Pnz 6. Pored osobne molitve. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. str. kao na primjer: Br 6. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice.

večernju molitvu i sl. 23. a po tome i tvorac povijesti. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. okretali su se pri osobnoj molitvi. nalazimo u knjizi psalama. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. U Izl 16. u podne koju Danijel moli (Dn 6. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. prema Jeruzalemu. ma gdje se nalazili. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. . 134. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. počinak)nalazimo u Post 2.5. psaltiru. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu.2. Prvi spomen Šabata (heb. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. kao npr. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. str. 18) . «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. 1-3.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. 2. Osim ovoga tjednoga blagdana. Enciklopedija Biblije.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. U Izl 20. 11). prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum.

dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. str. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat.31 28 V. U početku se Pasha svetkovala po kućama. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. Krist. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. a poštedio prvorođence Egipta. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. 120. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. nisana. 10. posvetitelj vremena. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. Enciklopedija Biblije. kao tjedni blagdan. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. 10-12.29 Blagdan sedmica. Jošua 5. ZAGORAC. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). 120. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. Marko 14: 1-2. kad se završila žetva. str. Enciklopedija Biblije. 1996. Izlazak 12. str. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. Levitski zakonik 23: 15-21. Izlazak 23:16. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. anđeo smrti ubijao je Egipćane. na krovovima kuća. Ponovljeni zakon 16:19-12. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. jeo se kruh koji se brzo mijesio.. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . berba grožđa i maslina.30 i Blagdan sjenica.

Ondje je škropio krvlju žrtve.Usp. 152. Zatim bi uzeo jarca. Purim35 i sl. Nova godina (Roš Hašana).32 Dan pomirenja (Jom kippur). poznatoga kao žrtveni jarac. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. Toga se dana odmaralo.3. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji.» Enciklopedija Biblije. str.. A. To je nutarnji. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). 121. 120.36 2. Epifan. Prije se nazivao Srebrne trube. Pr. 121. Biblijske starine. Veliki bi svećenik. 120-139. obučen u odjeću od bijelog platna. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje.. Osim ovih velikih blagdana. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV.5.» Enciklopedija Biblije. 121. str. Središnje teme Staroga zavjeta. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman. Kr.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. str. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. štovalo i prinosilo žrtve. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. Enciklopedija Biblije.» Enciklopedija Biblije. 33 34 35 36 . A REBIĆ. str. 199-210. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen. 121.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. str. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. REBIĆ. str. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. god. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. Usp. str.» Enciklopedija Biblije.

Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. Usp. Središnje teme Staroga zavjeta.40 Svećenik. Središnje teme Staroga zavjeta. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. REBIĆ. može li se ići u bitku i sl. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. jedan od Jakovljevih sinova. 158. što treba činiti i tako dalje. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). 179. str. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. 156. u 30. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. naučavatelj i tumač Zakona. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. str. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. kakav treba on biti. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. Biblijski priručnik. te ima važnu. . Levije. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. A. str. A. REBIĆ. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik.

. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Ispred njega gori vječno svjetlo. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. 43 . Usp. Beograd: Pravoslavlje. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. 532. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike.41 2. na molitvu. 1986. 126-127. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. Svet Novoga zaveta. Na jednoj strani te osi.. Pravokutnog je tlocrta. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». 1990. do ulaza.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim.. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge. torah). E. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. 104.6. U sredini prostorije nalazi se almenor. čitanje i tumačenje Božje riječi. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. pjevanje te završni blagoslov. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak.» Leksikon ikonografije. str. hebr. str. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak. str. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. Također su poučavali Božji narod Zakonu. LOZE.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge.

Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. i neka ti budu kao zapis među očima.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. 3. 4-945 2. Boga svoga. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. Povijest liturgije. Zato ljubi Jahvu. (skripta za internu upotrebu slušača). Priveži ih na svoju ruku za znak. 1989. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. Napominji ih svojim sinovima. svim srcem svojim. Z PAŽIN. kad lijegaš i kad ustaješ. 4-9. 44 Usp. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. 4. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. Psalmi 5. Midraš. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. 3. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Jahve je jedan.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. 22-26. Završni blagoslov iz Br 6. Knjiga Sudaca. neka ti se urežu u srce. 24-26 45 46 . Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. str. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori.

LOZE.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. Usp.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. 47 48 49 Usp. 95. Enciklopedija Biblije. str. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. 135. LEON DUFOUR. Rječnik biblijske teologije. str. Svet Novoga zaveta. 105. . X. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. Usp. str. E. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja.

. 41. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. propovijedao je u sinagogama (Mk 14. DUDA. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. Sjeme je riječ Božja. 10. V. Iv 2. Iv 18.ISUS I 3.. str. Kristova svećenička služba.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 20-24). Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. 20). ZAGORAC.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. 1997. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. 73. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1993. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). str. 51 50 B. 22). 22 i dalje). tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. 13. 49. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. . 205.

63.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). D. Lk 10. A. Worship: Adoration and Action. Evanđelje po Mateju. već izraz njihova duha. 23. Usp. Iv 18. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. 39-45). R. Lk 5. Mk 15. str.. 2-4. Kristova svećenička služba. 9-13). Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. Lk 22. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. Lk 6. Mt 26. str. 21-22. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. Grand Rapids. V. 39-42.. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. FRANCE. CARSON. 206.54 52 Usp. 46. str. 41-42). MORIS. 1-26) i privatno (Mt 14. str.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. Usp. 1993. Lk 9. 35... 9-13. 16. 1997. Mk 14. 53 54 . Mt 27. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. 1997. Daruvar: Logos. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. Opraštanje. Ivan. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. ZAGORAC.52 Isus je navjestitelj. T. 138. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. odnosno izmirenje s bližnjima. tumačenje evanđelja po Ivanu. Lk 11. 212.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. 28. L. Iv 11. 20). Molio je javno (Mt 11. 25-27. pred svojim učenicima (Mat 6. 36. 49. Daruvar: Logos. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. 34. Mt 1. Iv 17. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. 12. Michigan: Baker Book House. 24).

Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». 14-20). str. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. a to je euharistija ili Večera Gospodnja. prepoznaje se.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22.E. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. Worship is a Verb. Kristova svećenička služba. 13-17).56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. WEBBER. On je dakle naviještao riječ Božju. R. rekli bi smo danas sakrament euharistije. V. 208. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. ZAGORAC. 1992. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. str.55 Uspostavljajući dakle euharistiju. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. 51. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. odnosno kršćanskoj liturgiji. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje.. 57 .

17). Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. 14-29) i sa šabatom. Dakle. str. 206-207. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. nego ispuniti’ (Mt 5. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. ostvarenje u njegovoj osobi. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu.»58 58 V. Kristova svećenička služba. . privremeno. Sve je dakle u Starom zavjetu. Nisam došao ukinuti. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. ZAGORAC. pa i stvarnost kulta. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje.

Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. Nadalje. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. zajedničkom životu. lomljenju kruha i u molitvama. Opet se pope.POČECI KRŠĆANSKE 4. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. vjerovanju i praksi prve crkve. djelovanju. nadnese se nada nj. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’.1. dok je Pavao i dalje govorio. Kako je kanio sutradan otići.» (Dj 2. kad se sastadosmo da lomimo kruh. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. 4. A nekog mladića imenom Eutiha. svladan snom. 42) «U prvi dan sedmice. produži govor do ponoći. Pavao siđe. pade s trećeg kata dolje. Digoše ga već mrtva. Pavao je govorio prisutnima.

. zahvalno mišljenje. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. 16 i Dj 2. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. 20. Teologija Novoga zavjeta. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. 4.1. 16. str. STAGG. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. 42.» (Dj 20. lomljenje kruha. molitva i propovijedanje. Dakle. 16). Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. Novi Sad: Dobra Vest. I onda otputova. Lk 22. Usp..1. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. 7-12). U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. Kako bilo. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. 180-183. euharistija i zajedništvo. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. F. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. 1987. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. 19.

evidentno je da apostol Pavao. Iz Pavlovih se riječi. 2004.2. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. str. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. 17 i dalje). 96-97. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule. 1999. GNILKA.1. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. 61 Usp. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. 4. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. RAHNER i H.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. 11-12.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. poslije večere. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. J. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. dakle. nazvani Agape.. 23b-25). ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. Teološki rječnik. VORGRIMLER. 19. Teologija Novoga zavjeta. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. . K.. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. str. Usp.

6 i dalje.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. odnosno molitvu. 4. 19. što je bilo i prirodno. molitve. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». 95. . 1-2: «Tako. 1. Kristova otajstva. Primjerice.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. amen i hosana. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). 24-31. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. ZAGORAC. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. V. zahvaljivanja za sve ljude. 42.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. 12. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. u Djelima apostolskim 2. izrazi: aleluja. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. 10. 24. 23-26. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. str. sazivi. prije svega. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. 3. 14. Usp. 12. molim da se upravljaju prošnje. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. 47.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje.

Povijest liturgije. Pastoralne poslanice. Crkva treba moliti za «sve ljude». ne moli samo za svoje članove. 5. sudbonosnim razdobljima. J. 3-5. Daruvar: Logos. 1997. 1997. 4. 3. 15-16. str. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. str. moraju imati svoj red.. R. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». 2. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. religijsku ili inu pripadnost. 1. bez obzira na njihovu narodnost. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. str. D. 1 Sol 5. 1. 1 Tim 3. Z. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. a jedan neka tumači!» (27 stih). one trebaju biti predmet molitve. 15-20. 3 – 14.65 64 65 D. PAŽIN. Pastoralne. str. 28-29. 20. W. Pavao govori i o načinu molitve. Njih nalazimo u Rim 8. Ef 1. Crkva obavlja posredničku službu. 6-11. Molitva «u jezicima» može biti korisna. 1 Pt 1. Fil 2. Osim o sadržaju molitve. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. Crkva. 11-13.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. 22-25. 5-9 i sl. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. Daruvar: Logos. 2 Tim 2.. Efežanima. Kol 1. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). STOTT. 105- . 16-22. što je bila molitva «duhom». GUTHRIE.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. što je činjenica koja se često zaboravlja. 16. «Ako se govori tuđim jezikom. osim u teškim. 30 i 32. dakle.. Tim 6. 63-64 Usp. 18-22. već za sve ljude. dakle. GUTHRIE.

str. Pastoralne. R NEIBUHR i D. WILLIAMS. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. Teologija Novoga zavjeta. str. Usp.3.66 4. 42). Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Michigan: Eerdmans. Grand Rapids. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. GUTHRIE. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. 106. str. propovijedanja i naučavanja. D. neke razlike ipak postoje. The Ministry in Historical Perspectives. Njemu čast i vječna vlast! Amen. 35). STAGG. «The Ministry of the New Testament».1. 36 i dalje. Njih je vrijedno zapaziti. Worship in the Early Church. 66 67 Usp. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. 206. F. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. MARTIN. 1988.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. u: Rewiew and Expositor.» 67 106. str. str. 39-52. F. 1/1959. STAGG. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. 1: D. Teologija Novoga zavjeta... R. 192-195. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. 11).. str. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. . kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. Pavao i Barnaba su. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). poput mnogih drugih.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. MOODY. P.

u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. preuzeti iz židovske liturgije. I ovi su elementi. prezbitersku i biskupsku. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. Anglikanske i sl. Taj slijed se. jezici.1. Rim 12. dar tumačenja jezika. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. Krist je zaredio apostole. posebice euharistiju. uvodeći učenje o tzv. posebice psalmi. vjera. Apostol Pavao govori u Ef 5. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. Pravoslavne. uz sliku spontanog bogoslužja. 28-30. U tekstovima poput 1 Kor 12.4. sukladno ovome učenju. apostoli biskupe. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. U tome je smislu uistinu bila živa.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). starješinska služba i sl. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. dar ozdravljanja. moć čudesa. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. razlikovanje duhova. proroštvo. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. 8-10. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. U katoličkoj i 69 70 . hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. Naime. karizmatska zajednica. znanje.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). 19: «Govorite jedni drugima u psalmima.

svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. 46). tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. Otk 1. 2. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. odnosno euharistije. Usp. budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. 7. 4. o čemu ćemo kasnije govoriti). 1990. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. u kojima se obavlja bogoslužje . str. . 553.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. crkve. 2. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. ali ovisno o papi i biskupima. Leksikon ikonografije. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama.. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. Zagreb: kršćanska sadašnjost. pastor=pastir). službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. 3. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. 10). 4. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). 1 Kor 16.

Water. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. Sc. Wine and Bread. 1989. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. WILLIMON. nego li subotu.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. Ad Caecillium 16. 1984. 2).. W.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Valley Forge: Judson Press. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću.. 67)».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. str.72 71 T. Word. 21. 72 . str. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. ŠAGI – BUNIĆ. Ciprijan će sredinom 3. I. H. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. Usp. J. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. 22. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. a sv. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih.

.46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara.

DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. godine. tek 1873. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. . O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. zatim u 8. U 9. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. koji si nam dao spoznati po Isusu. i 130. A što se tiče euharistije. za sveti trs Davida sluge tvojega.1. stoljeća. i 10. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. No spis je otkriven mnogo kasnije. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. 5. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. godine nakon Krista. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. Oče naš. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5.

Oče sveti. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. 4. . Crkve svoje (tes ekklesias sou). da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. poradi svetoga Imena tvoga. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). X. ‘Amen’. 1998. sve stvorio poradi imena svoga.. Neka dođe milost (charis). ‘Amen’. ovako iskazujte hvalu: 2. 5. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. Oče naš. A prorocima (prophetais) dopustite. 3. za život i spoznaju (gnoseos). Povijest kršćanske literature I. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). 5. Spomeni se Gospode. 6. Saberi je od četiri vjetra. Tebi slava u vijeke. gospodaru svemogući (despota pantokrator). neka se obrati! Maranatha! Amen. 3. Hvalu ti dajemo. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. posvećenu. koje si stavio da stanuje u našim srcima. da iskazuju hvalu kako hoće. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). 49. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. A pošto se nasitite. ‘Amen’. i sabran postade jedan. 7. Ti si. ‘Amen’. ‘Amen’. 4. ŠAGI – BUNIĆ. koju si nam dao spoznati po Isusu. jer si moćan: tebi slava u vijeke. ‘Amen’.»73 73 T. str.

str. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi.74 5. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. 23. Usp. ADAM. Stoga se krštenje.3. euharistija. ženidba i sl. 44. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. Uvod u katoličku liturgiju. A. Ova je opomena slična onoj u Didache 15. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. Povijest kršćanske literature I.2. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. 5. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. 3).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. 82. .75 74 75 T. ŠAGI – BUNIĆ. hesychos kai anabausos. str. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. U 15. 2 i Heb 10.

Z. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. bilo da borave u gradu ili na selu. 5-6. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. donese se kruh. str.Svetopisamska čitanja . Povijest liturgije.Molitva vjernika .5.Prinošenje darova . Povijest liturgije. PAŽIN. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. str. Justina Ovaj dokument iz 150. A poslije molitava.Propovijed .Euharistijska služba77 5. Nato. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima.4.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . kako već rekosmo. kad čitač prestane. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. A narod odobravajući klikne: Amen. . Prva apologija sv. Usp. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. PAŽIN. a nenazočnima se šalje po đakonima.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše. Ovaj je spis nastao 76 77 Z. vino i voda. Koliko već ima vremena. 6.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. Kako smo do sada vidjeli. što čine đakoni. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Vrnjačka Banja. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. 311. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. 108-109. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. 1972. JEDIN. 1999. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa.. svećenika i đakona.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. str. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. Trebinje. . str.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. H. Velika povijest crkve I. prezbiteri. 79 Usp. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. godine po Kristu.

Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. I dok se dragovoljno predavao muci. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. 10-11. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. velika zahvala i sl. meni na spomen činite. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. po kojemu slava i čast tebi.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. Bože po tvome ljubljenom Sinu. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. PAŽIN. . On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. Povijest liturgije. jedite. str. uze kruh. da ih učvrsti u vjeri i istini. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. Amen. tebi zahvali i reče: Uzmite. No. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. budući da ti se tako svidjelo.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. Kad ovo činite. raširio ruke trpeći. Isusu Kristu. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme.

svet.83 81 Svet. Usp. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. ADAM. Uvod u katoličku liturgiju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visini. A. 82 83 . Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. str. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. 24-26. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. Hosana u visini.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. svet Gospodin Bog Sabaot. 21.

.

Kasnije će. godine objavio i stavio na snagu. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. Uvod u katoličku liturgiju. 25. kojeg je car Konstantin 313. str.84 Ova. Liturgija postaje svečanija. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. 380. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp.1. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. ali i kompliciranija. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. Poput carskoga ceremonijala na dvoru.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. . stoljeća biti progonjeno. VRIJEME 6. «Milanskim reskriptom tolerancije». novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. o čemu će kasnije biti riječi. raskošnija. godine. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. valja ju prilagoditi novim okolnostima. A. ADAM.

Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. u svijetu vjerovan.1. 25-26. ona je postala 85 Usp. poganima propovijedan. i jedno krštenje» (Ef 4.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola. Uvod u katoličku liturgiju. jedna vjera. Duhom opravdan.2. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik.85 6. A. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca. ADAM. U Fil 2. 6. Spasitelj). U 1 Tim 3. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. Sin Božji. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. palij. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. str. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. u slavu uznesen». Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. 5) ili «Jedan Gospodin.2. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. osobito glede Kristova božanstva. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. . anđelima pokazan. 5).

koji je začet po Duhu Svetom.. . no tada još nemamo točan tekst tog simbola. odonud će doći suditi žive i mrtve. uzašao na nebo. Oca svemogućega. No. Otpuštenje grijeha. Gospodina našega.» 86 Usp. Raspet.2. 6. I u Isusa Krista. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. općinstvo svetih.1. 38-39. umro i pokopan.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. stvoritelja neba i zemlje. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. str. Rođen od Marije Djevice. godine. T. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. Oca svemogućega. treći dan uskrsnuo od mrtvih. Povijest kršćanske literature I. Vjerujem u Duha Svetoga. Mučen pod Poncijem Pilatom. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. ŠAGI-BUNIĆ. sašao nad pakao. Uskrsnuće tijela i život vječni.1. sjedi o desnu Boga. Sina njegova jedinoga. stoljeću. Amen. Svetu sveopću Crkvu.

Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. ne stvorena. po kome je sve stvoreno. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. Crkveni sabori. pravoga Boga od pravoga Boga.2. str. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. Usp. Oca svemogućega. po Svetom pismu. godine po Kristu. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. svjetlo od svjetla.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. H. Stvoritelja neba i zemlje. jedinorođenoga Sina Božjega. Boga od Boga. 20-24 . svega vidljivoga i nevidljivoga. str. Rođena. Crkveni sabori. JEDIN. istobitna s Ocem.87 Na drugom općem saboru. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. Rođenog od Oca prije svih vjekova. I uskrsnuo treći dan..88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista.2. 1980. 15-20 88 87 Usp.1. JEDIN. H.

I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. vječnosti i svemoćnosti. iako se pripisuje Atanaziju. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. stoljeću. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. nego je samo jedan Bog. Amen.2. koji je govorio po prorocima. Pisano je protiv arijevskog učenja. I život budućega vijeka.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom.3. Gospodina i životvorca. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. a ipak nisu tri Boga. «Tko želi biti spašen.» 6. I u Duha Svetoga. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. beskrajnosti. koji izlazi od Oca i Sina. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. Autor mu je nepoznat.1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu.

nego iz njih proizlazi (procedens). tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. Duh Sveti gospodin. a ipak nisu tri gospodina. Neizmjeran (immensus) je Otac. jednako velike. Tako je jedan Otac. jedan neizmjerni. a ipak nisu tri Boga. druga osoba je sinovljeva. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . niti stvorili. neizmjeran je Duh Sveti. ni Sin. tako Trojstvo u jedinstvu. ne tri Sina. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. Tko. svemoguć Duh Sveti. niti rodio. Ni Sina Otac nije učinio. Tako nisu ni tri nestvorena. Nestvoren (increatus) je Otac. neizmjeran je Sin. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. Tako je Otac gospodin. vječan je Duh Sveti. nego je samo jedan Bog. niti rodili. niti stvorio nego rodio. ni tri neizmjerna. tako Sin. svemoguć Sin. Jedna je osoba Oca. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. Kako Otac. Tako je svemoguć Otac. tako da u svemu. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. nestvoren je Duh Sveti. niti stvorio. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. tako Duh Sveti. Oca nitko nije učinio. jedan Sin. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. nestvoren je Sin. Vječan (aeternus) je Otac. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. kako je prije rečeno. vječan je Sin. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). želi biti spašen. nego jedan Gospodin. Sin gospodin. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. a treća je osoba Duha Svetoga. taj će biti zauvijek izgubljen. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. nego je jedan nestvoreni.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. a ne tri Oca. dakle. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu.

On je zbog našeg spasenja trpio. 89 http://www. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. u Duhu Svetomu). svemogućeg Oca. sjedi s desne strane Boga. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. ući će u vječni život. nego jer je Bog uzeo ljudskost. stoljeća. ne može se spasiti. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. Oni koji su činili dobro. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. potpuni čovjek. uzašao na nebo. To je katolička vjera. odatle će doći suditi žive i mrtve.php?action=c_vidi&id=2996. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. u vječni oganj. pristupljeno 8.katolici.org/nauk. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove.»89 6.2. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. Bog i čovjek. koji su činili zlo. Jedan potpuno i čitav. Potpuni Bog. do 6. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. odnosno o Svetom Trojstvu. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. Ocu jednak u božanstvu. . A jer je istovremeno Bog i čovjek.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. Jedan pak. veljače 2007. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen.2. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. manji od Oca po ljudskoj naravi.

Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. Krista i Duha Svetoga. dijelovi odjeće i sl. svećenik i sl. koji se počinju štovati i nazivati svetima.). Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. te se stvara sve veća podjela klera i laika. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. «Crkva se. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. nadalje. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. ali i opasnosti. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. susretala s pitanjem prilagodbe. Liturgija se. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . kako smo već ustvrdili. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. moći». trgovinama i sl. Njihova tijela. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. kosti. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. 6. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». U crkvene svetkovine pa i određena učenja.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije.3. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar.

/5. 1995. 6.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. krsne slave kod pravoslavnih Srba. Pripravnici za krštenje. pogani su štovali 25. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. Velika povijest Crkve II.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. dajući im kršćansko značenje. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima.4. Na primjer. 91 . Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. sudjelo90 H. a posebice u kršćanskom bogoslužju. katekumeni. No. JEDIN. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. 227.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. prosinca dan Nepobjedivog sunca. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. str. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja.

. kao i neki katekumen. Usp. pobačaj. str.str. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. str. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. H.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. shizma. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. 286. JEDIN. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. H. preljub. pijanstvo. 285. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. JEDIN. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici.94 92 93 94 Usp. H. JEDIN.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. Velika povijest crkve II. ubojstvo. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. krivovjerje. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. prisustvovati samo službi riječi. dakle. kleveta. 285. nepomirljiva mržnja. Zajedno s katekumenima. smio je. Velika povijest crkve II. To su: idolatrija. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». teška krađa.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. Velika povijest crkve II .

300.95 U 4. H. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. Usp. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. Na Istoku je . Već krajem 2. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. JEDIN. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. ljubavi prema bližnjima i sl. Naime. 240. 288. stoljeća u Aleksandriji. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. Velika povijest crkve I. korizma. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. str. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). siječnja. kako bi se objedinila praksa Crkve./5. JEDIN. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. U ranom razdoblju Crkve. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. H. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. ili 40 dana posta pred Uskrs. Velika povijest crkve II. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno.5. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. Uspostavljaju se određeni blagdani. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi.str.

prosinca. Božić. Od 21. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. kako bi narod odvratila od poganstva. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. prosinca. Mitre. Svadba u Kani Galilejskoj). prosinca. kao što je Isusovo krštenje. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. Crkvu svoju. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. Krštenje Gospodnje te. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. . pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. prosinca počinje rast Sunca. Poklonjenje mudraca Kristu. Od tada. dakle od 6. 3. Od 4. Blagdan Kristovog rođenja. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. prosinca. Na Bogojavljenje. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. Krist je došao spasiti sve ljude. čudo u Kani Galilejskoj. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. ne samo Židove već i pogane. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. 2. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. a zatim je preuzet i od Zapada. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25.

prosinca. Kao i uz vrijeme Uskrsa. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. 174-175. prosinca.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. 12). Krist posvetitelj vremena. str. odnosno došašće. Krist posvetitelj vremena. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. tj. Vladimir Zagorac. Polazeći. . kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. kako je svijet stvoren 25. Mjesto Mitre-pobjednika tame. ožujka. tj. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. dakle. jer bi to značilo nesavršenost. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. ožujka. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. str. 174. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. stoljeću. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8.

102 U tekstovima iz 4. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. Usp. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. 29. Velika povijest crkve II. godine) i Kalcedonu (451. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. 102 .6. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. A. 6. 1982. H. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. Zagreb: Veritas. godine). Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. i 5. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. Kaldejaca. stoljeća. stoljeću. Uvod u katoličku liturgiju. KOLARIĆ. Usp.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. ADAM. i Malabarskih kršćana.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. i 5 stoljeća kao npr. godine). JEDIN. str.100 Blagdani. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna.str. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. Istočni kršćani. 100 101 Usp. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. 289-291. Od 4. Didaskalija. Apostolske konstitucije s kraja 4.

Pravoslavna crkva. PAVKOVIĆ. K. Uvod u pravoslavnu liturgiku. 1999. Uvod u sveto bogosluženje. 2004. 1965.. 2003. N. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. Zagreb: Glas Koncila. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. T. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26. H. FUNDULIS. Liturgija i život..103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. D. J. JEDIN. 1997. str. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. GRGUREVIĆ. 1992.primorska i Skendeijska. Liturgika (skripta).Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. Kraljevo. Liturgika. na Veliki četvrtak i Veliku subotu. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . 106 Na hrvatskom jeziku. 1986. Križevci: Biskupski Ordinarijat. 1961. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. 2005. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. 1992. 107 . Velika povijest crkve II.. J. WARE. ŠMEMAN.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka.. za potrebe grkokatoličke crkve. 278.105 To su tri liturgije: 106 . Usp. STANILOJE. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). A. Liturgika 1.. u danima pred Božić i Bogojavljenje. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog.I. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme. O liturgiji. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. 205-239.. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. travnja na blagdan Svetog Marka.. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi. Zagreb: Prosvjeta. 1963. 1998. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. PAVIĆ. str. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske.

treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. u ponedjeljak. utorak i srijedu. na Veliki ponedjeljak. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. u četvrtak petoga tjedna.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. str. 279. kako ih imamo u 4. Veliki četvrtak i Veliki petak. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja..Liturgija pretposvećenih darova. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme).109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. stoljeću. stoljeća. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. JEDIN. 109 110 . H.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova). stoljeću. Rimska liturgija se spominje već od 4. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva../5. Velika povijest crkve II. pogotovo uskrsnuća’.108 . na Blagovijesti.

Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. sjevernoafrički i mozarabijski. Kada se govori o rimskom obredu. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. Rimski obred 2. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. Abrozijanski obred 3. galski. Antiohijska skupina 1. Koptski obred 2. sve do 8. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. stoljeća. Aleksandrijska skupina 1. a latinski će tek 370. godine potisnuti grčki jezik. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. Mozarapski ili zapadnogotski obred . valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu.

. MAJEDNORF. 144. Galski obred 5.. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. Stoga će upravo 16. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. str.sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. 1985. Vizantijsko bogoslovlje. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama..72 4. Kragujevac: Kalenić.. 111 Dž. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. te kulminirati u srednjem vijeku. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. No s druge strane se događa negativno stremljenje .»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju.

uz određene izmjene. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. . Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. ona još uvijek neće biti propisana. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. Karlo Veliki je u Rimu. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija.1. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve.).RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. godine od pape Pavla I. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. 781. Pipinovog sina i nasljednika. prigodom posjete papi Adrijanu I. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. REFORMACIJE 7. stoljeća. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. Tako će rimska liturgija. – 814..

Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. stoljeća. str. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. 81-83. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. Od 12. J. Pričest se u 12. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. T. Corpus Christi (Tijelovo). što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. To dovodi do novoga blagdana. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. ŠAGI – BUNIĆ. dok se kalež vjernicima uskraćuje. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. .2.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. Od 13. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. spasonosni efekt. godine.

a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. 36.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. J.. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. H. str. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. Velika povijest crkve III/II. 114 115 113 Usp. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. Usp. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. str. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1993.115 Također se. Mnogi od tih svećenika su bili tzv.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. 76-77. 640. ADAM. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. stoljeću. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. . T. A. str. ŠAGI – BUNIĆ. Usp. JEDIN. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. Uvod u katoličku liturgiju.

3. Od ranoga njezinoga nastanka. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. . a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. ADAM. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. Uvod u katoličku liturgiju.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. Naime. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. Od 13. 7. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija.» A. 37. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. Lekcionar i Evangelistar. nastaju sada malo – pomalo i upute. te koji se i danas nalaze u različitim. str. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. propisi). u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. Misala. Antifonal. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike.

. Gospodine Bože.118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. Blagoslivljamo Te.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. Gospodine Sine jedinorođeni. klanjamo Ti se. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. kada su se grijesi ispovijedali javno.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. Koji oduzimaš grijehe svijeta. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. 1998. U prvome. Isuse Kriste. slavimo Te. 84. Jaganjče Božji. Uvod u katoličku liturgiju. 154. A.. Usp. Bože Oče Svemogući. pred svima. Koji oduzimaš grijehe svijeta. str. Hvalimo Te. ulaz). Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. – 496. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). Gospodine Bože.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. str. ZAGORAC. odnosno pjevanje psalma. Kristova otajstva. smiluj nam se. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. V. Kralju nebeski. Sine Očev. Koji sje117 118 Usp. ADAM. primi našu molitvu.

78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. jedinoga kralja. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. Ti si jedini Gospodin. str. 120 121 . No od 1048. Amen. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno. Leksikon ikonografije.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. Uvod u katoličku liturgiju. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs.121 Nadalje slijede molitve dana. biblijska čitanja. ADAM. Usp. str. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. 241.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. Sa Svetim Duhom. 154. Ti si jedini Svevišnji. Jer Ti si jedini svet. Usp. u slavi Boga Oca. 10-12. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat.. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. 61-62. Časosolov. Od 500. 2001. A. smiluj nam se. Usp. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. str.. Isuse Kriste. Beograd: Srpska patrijaršija. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje.

Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. smiluj nam se. koji oduzimaš grijehe svijeta. Hosana u visini. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. 59. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva.. 1978. Jaganjče Božji. koji oduzimaš grijehe svijeta. «Svet. Jaganjče Božji. hosana u visini. Usp. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. Nakon pjevanja sanctusa. Svet). Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. smiluj nam se. te anamnezu. 9). 2-6). svet Gospodin Bog sabaot. . Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu.122 riječi ustanovljenja. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. svet. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». str.

V. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. . Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. Imala je najprije oblik zvona. Usp. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. Creda. Štola (naramenica.4. za vrijeme pjevanja Gloria. bila je prvotno svjetovni znak službe. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). palij i prsten. a oko 1000. ZAGORAC. Kristova otajstva. prezbiteri i biskupi. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.. str. manipul. 84-85. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel).123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. Od 13. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. Sanctusa i sl. Kasnije je nose đakoni. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. godine počinje se pjevati tri puta.80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike.124 7. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. 687. 105. godine.

kao na primjer u procesijama i sl. zelena ozna125 Usp. I. crna. 83-84.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. crvenu. modra. 676685. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. str. stoljeća. 1912. 501-502. POPOVIĆ. 126 ... str. I. početkom 13. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. A. Liturgijski simbolički govor. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. bijela. zelenu. i to: bijelu.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. Liturgijski simbolički govor. stoljeća. str. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). ADAM. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. Zagreb: Glas Koncila 2005. Opšta crkvena istorija. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu.. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. stoljeću. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. str. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. purpurnu i zlatnu. Pluvijal (kišna kabanica. ŠAŠKO. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. Dalmatika.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III.. vatikansko sabora). ŠAŠKO. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. knjiga I. a formom je bila slična dalmatici. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. Uvod u katoličku liturgiju. 449-498. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). smeđa. Usp. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. ljubičastu. zelena. crnu.

Na primjer. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. str. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. ADAM.127 7. 128 . 40. Uvod u katoličku liturgiju. A. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. Pričest je toliko opala da je IV.5. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. Liturgija je postala stvar klera. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. lateranski sabor (1215. Leksikon ikonografije. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. str. pravih i nepravih. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. 379. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. često poprima pretjerane forme. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima.

Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. Liturgika. ADAM.). Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. 131 . str. Velika povijest crkve III/II. Usp. str. V. 640. Kao predstavnici spominju se iz 12. 1969. toga dana ne može umrijeti. Od 13 st. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju. da bi se božansko najdublje iskusilo. 41 Ivan Gerson (umro 1429. Hildegarda iz Bingena (1098. JEDIN.. Pored svih ovih negativnih primjera.) i Elizabeta iz Schoena (1129. H. – 1153. Bernard iz Clairvauxa (1090. – 1164. Kult svetaca. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». Usp. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. – 1179. Uvod u katoličku liturgiju. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. st. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. str. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. u «vrh duše». 76-79. da ne može oslijepiti. ZAGORAC.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. ne stari.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji.).131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo.

Velika povijest crkve III/II. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva.. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista.132 Latinska misa. str. i 14. koji je s krajem 14. mistik i propovjednik pokore + 1384.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. Uvod u katoličku liturgiju. 132 133 A. u 13.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». 642-643. Grote. posebice seoskim potpuno zanemarivana. stoljeća došao iz Nizozemske (G. str. H.. 41. ADAM. dominikanci i franjevci. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. Stoga su prosjački redovi. – 1471. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. JEDIN.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. posebice u bogoslužju. . nerazumljiva običnom puku. No ona je u mnogim sredinama. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti.133 No bitan naglasak na propovijedanju. zasigurno će dati protestantska reformacija. Usp. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka.

PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. Za njega su način bogoslužja. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. Godine 1517. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. njemački augustinski redovnik. Držao je da se može zadržati svaki običaj.1. – 1546. P 8. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. Indulgencija). Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. negdje radikalnije. crkveno ruho.). Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. kako na cjelokupni život Crkve. predmeti «isprazna vanjska stvar». Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. . samo po sebi ni dobro ni zlo. molitve. Martin – (1483. pa tako i liturgijski. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. doktor kanonskoga prava. tako i na liturgiju.

274.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. 136 135 «. otpuštati. 74.» Usp. Usp. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. str. No od 1523. str. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl.139 Usp. dakako. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. T. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». 137 Prema latinskom mittere = slati. H. Dapače. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. JEDIN.. 2004. H.. godine Luther piše: «Recite nam vi.. Baalove popine. Velika povijest crkve IV. poput molitava za mrtve. završeno je. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. str. 139 138 Usp. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. odnosno služenja misa za mrtve. ŠAGI-BUNIĆ. godine u Wittenbergu se. On kaže da se spominjemo njegove žrtve.. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi.. gdje stoji napisano da je misa žrtva.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. H. JEDIN. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. J. 69-70. kad. 73. zadržalo svoju valjanost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. bi o njemu ovisilo. Luther se. to znači latinsko bogoslužje.) «Formula missae». grčku i hebrejsku misu. otpust je. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. . pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. Velika povijest crkve IV. Euharistija u životu crkve kroz povijest. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. JEDIN.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. str. Velika povijest crkve IV.

Drugo djelo. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. Osijek: Izvori. str. Na tome stojim. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu.. str. 210. Za razliku od ovoga učenja. HAMMOND. život Martina Luthera. Martin Luther. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto.102. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. 2006. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. Euharistija u životu crkve kroz povijest. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. Iz mise se uklanjanja predslovlje. kao i zajedništva samih vjernika međusobno. Usp. str. 1993. C.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji).»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. ŠAGI-BUNIĆ. 1526.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja.143 Određeno je tako140 141 T. T. 274. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije).142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. Usp. B. R. 330-331. Zagreb: MISL. J. odnosno definiranje liturgije. BAINTON. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. LOHSE. str. 2002. Uvod u Teologiju. Luther je 1523... godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. 142 143 . godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. H. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja.

Na tome stojim.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon.. svijeće. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. čl. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. Ž. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. i svećeničku odjeću. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. na augsburškom saboru.). str. Članak 14. str. 145 146 Usp. U članku 10. 104. prvi tom. 5. . Luther je i autor većine pjesama u istoj. Nadahnuta je psalmom 46. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. život Martina Luthera. Čl. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. Luther je zadržao oltar. posebice prigodom Dana reformacije.146 iz 1530. E. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). godine. 2002. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. 15. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. Godine 1524. godine. Naj144 Usp.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. ukrase. 337. poput sastanaka podučavanja i sl. Opšta istorija protestantizma. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. LEONAR. 25. BAINTON. Čl. H. lipnja 1530. R.

ukazujući na činjenicu da biskupi. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. str. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. 24.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. Ali Pismo nam to ne dopušta. a ne kroz vjeru. posvećen je misi. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane.. 148 ..Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista. Evangelička crkva u RH. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. a protiv svakodnevnog služenja euharistije. Augsburška konfesija. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem. suvremeno čitanje. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. čl. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. «. suvremeno čitanje. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja.. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. str. Stoga.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. 147 Augsburška konfesija. 93.. Zapravo. 90. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste.

Zalagao se za jednostavnost. 135.). uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». H. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. Philadelphia: Fortress Press. lipnja 1524. zajednička ispovijed grijeha te otpust. 147-148. svijećnjake. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. Umro je u bitci kod Kappela 1531. Uklonio je oltar. služila se sve do 1525. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. godine. Slijedi zahvalna molitva. 1985. slike. No promjene u Zürichu su se događale postupno. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. THOMSON. str. B. Djelovao u Zürichu. Velika povijest crkve IV. Drugi. godine kao vojni kapelan. – 1531. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja.)– Švicarski reformator. Usp..90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. . Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. JEDIN. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. molitveni dio je izostavljen. godine. 150 151 Usp.2. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. Liturgies of the Western Church. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. «Apostolsko vjerovanje» i 112. str. Pjevati su se mogli samo psalmi.

obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća.. str. Duhove. 8.. E. Usp. THOMPSON. str. 125-139. 155 . Pored ostaloga. His Life and Work. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». Philadelphia: Forter Press. godine uspostavio i red bogoslužja. str. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. William (1489. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. Opšta istorija protestantizma. U.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. zadržavajući samo crni akademski talar. Farel. 133. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu. Umjesto oltara. 149-156. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. Farel je oko 1524.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. zahvalna molitva pastora te otpust. GABLER. prvi tom. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. Liturgies of the Western Church. Ž. dakle samo komemoracija. u rujnu te na Božić. Nakon toga slijedi psalam 112. 1986. niti raspela. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. Huldrych Zwingli. LEONAR.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. B. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu.3.153 Glede značenja euharistije.1565.

dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . Umjesto glazbe. kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. «Gore srca») Pričest . Litrugija je zapravo bila služba riječi.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije.

178-180.. Martin (1491. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. Introduction to the Reformed Tradition. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. Godine 1548. Na blagdane kao što je Božić. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. J. godine. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. 157 Bucer. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi.) – Njemački teolog reformacije. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. Veliki Petak. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. Uzašašće i sl. str. Ulmu i Kölnu. Prvo.4. – 1552. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. i radio na reformaciji u Strasbourgu. .156 8. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. LEITH.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). Atlanta: John Press. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). 1977. H.

Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. 167-181. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». B. Nakon toga. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. str. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». Liturgies of the Western Churc. THOMPSON. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju.158 158 Usp.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. . U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. pastor je izgovarao: «Sjećaj se. Pomolimo se». Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama.

160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. Novi Sad. Opšta istorija protestantizma. 1989. str. 1986. Novi Sad: Dobra Vest. str. kao i za Luthera. Istorija reformacije. Liturgies of the Western Church. LEONAR.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja.5. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. 162 161 160 Usp. str. kako smo naglasili. E. 185-224.-1564. Usp. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. Dobra Vest.. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. prvi tom. . koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. D. Osnove evanđeoske teologije 2. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. Ž. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. Za Calvina. 93. str. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. THOMSON. Usp.. ČEDVIK.. 304.161 Calvin je 1545. O. B. Jean (1509. predodređenje. 104. prešao na protestantizam.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. BLOESCH. Godine 1533. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. G.

2003. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. . str.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. Prijevod teksta u: J. str. T. MILIĆ. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. L. John Calvin: A Biography. H. 155. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. PARKER. 41.»163 163 Usp. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. jer ih nije bilo.. već sam sve uzeo iz Pisma. «Što se tiče nedjeljnih molitava. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina).

dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. . T. . Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. Tennessee: Star Song Publishing group. Nashville.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. L.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. 1994. H. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. Biblijsko propovijedanje. 300. str. Zagreb: Susret. Webber). Twenty Centuries of Christian Worship. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. 164 . Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. stih po stih. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem. ROBINSON. Sina i Svetog Duha. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. Amen. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . The Complete Library of Christian Worship. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog.. nebeski Oče. W. 1997.. volume 2.» H. 16. Robert E. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. No prije nego bi počela propovijed. (ed. str.

). The New International Dictionary of the Christian Church. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. str. 1974. PARKER. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. i. zauzimajući manje od četvrt sata. i za spasenje i posvećenje naših duša. 172-178 . priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. H. Theodor (1519. LEITH. Osim pjevanja i propovijedi. psalama. The New International Dictionary of the Christian Church. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. John Calvin: A Biography. Calvin je preveo.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. H. Francuski. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. Usp. za spasenje svih ljudi. Introduction to the Reformed Tradition.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. 167 Beza. humanista i pjesnik. str. ljubljenog. 86-87. koji se. godine.-1544. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. L. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. Clement Marot (1497.-1605.) bio je pravnik kao i Calvin. protestant. služba je bila kratka. nakon pjevanja još jednog psalma. 168 Usp. Usp. Michigan: Zondervan Publishing House. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom.str. str. pastore i crkvu. Grand Rapids. J. 633. prilikom bla- 165 166 T. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. Nakon Calvinove smrti. 126. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi.

vjerom prima od strane vjerujućih. barem jednom tjedno (nedjeljom).171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. Usp. već sudjelovanje u Kristovu životu. Nauk hrišćanske vere. 161. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. godine174 u 22. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. poglavlju govori o crkvenim sastancima. Usp. 484. 464-498. DELIMO.KALVIN.KALVIN. 329-355. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. 1996. KALVIN. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Ž.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. Nauk hrišćanske vere. 483. 474. Nauk hrišćanske vere. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. F.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. Ž. Hrvatskoj. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. . Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. WENDEL. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. Ž. niti materijalno primanje Kristova tijela. Mađarskoj. Euharistija. Nauk hrišćanske vere.. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. KALVIN. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. Ž. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. Ž. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536.str. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. i sl. ona su oruđa i znaci. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. 170 171 Usp. str. str. str. Usp. Nastanak i učvršćenje reformacije. str. godine. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. za razliku od Zwinglija.

poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. osim u vrijeme progonstva. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. str. 167. Takvima se propovijed čini predugom. 175 Heidelberški katekizam. dovoljno kratka.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. ili bar da možemo otići. dok je inače. 2000. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno.175 U 23. 176 . Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. 186. tako i kod javnih molitava. str. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. Heidelberški katekizam. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna..

godine. osnivač anglikanske crkve. misala. – 1665. 1986. 59. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi.179 priredio je 1548. Stoga je za vrijeme Henrika VIII. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. 1534. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). Novi Sad: Baptistička teološka škola. Usp. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. godine. poput brevijara. Thomas Cranmer. Cranmer. 178 179 180 . godine proglasio samostalnom.. s nekoliko sitnijih promjena».178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. Nakon njegove smrti.htm. Thomas (1489..anglican. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. http://justus. A. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). str. za vrijeme vladanja Edwarda VI. veljače 2007. Nadbiskup Canterburya.org/resources/bcp/Communion_1548. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. pristupljeno 18. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje. 6. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. propisnika o obredima i sl. THOMSON. Crkvena povijest 3. nije bio sklon liturgijskim promjenama.

E. posebice liturgiju Sarum. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. Opšta istorija protestantizma.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale. U 13. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva. Sarum liturgija. 450. . nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. Crkvena povijest 3. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. THOMSON. . Usp. A. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. godine.po prvi put su.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . No.složeni sustav liturgijskih knjiga. . LEONAR. str.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. posebice kod posvećenja pričesti. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. “Sarum Rite. Koristio je također srednjovjekovne molitve. 61. . prvi tom.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku.” ili “Use of Sarum. str. Ž. godine odnosno njemačku misu iz 1526. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli.

koje je Parlament izglasao 14. Istorija reformacije. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. ostali su vjerni staroj tradiciji. godine.. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. pristupljeno 18. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. E. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. travnja 1552. đakonsko. http://justus.anglican. Neki vanjski oblici bogoslužja. veljače 2007. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». 184 185 186 O. 452.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje.anglican. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. ČEDVIG. prvi tom. 1986.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. Novi Sad: Dobra vest. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. Usp. Usp. str.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. poput svećeničkog ruha i sl. Ž. pristupljeno 18.veljače 2007.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. LEONAR. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen. 87. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. http://justus. htm. Opšta istorija protestantizma.htm. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». Naime. Usp. str. godine u članku 23. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe..186 U obredniku iz 1552. 187 .

Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. 189 190 . lipnja. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). 2003. Usp. Pored ostaloga. Crkve moraju biti dolično uređene. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). Uskrsa. ali ih se ne rukopolaže za službu. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. str.. govori se o jeziku bogoslužja.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. str. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. – 1572. E. Službenici su pastori.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. prvi tom.7. JEDIN. U čl. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. str. U članku 24. 19-23. Velika povijest crkve IV. 456. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. 339. pa čak i Božića. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. 39 članaka vjere.). Opšta istorija protestantizma.188 8. Ž. LEONAR. rujna i prosinca.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. Župama. 28. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. H. koje nemaju pastore. govori se o značenju Večere Gospodnje. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja.

191 Godine 1556. zahvaljivanje za stvaranje. Samo su takvi mogli 191 Usp. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. Velika povijest crkve IV.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. Večera Gospodnja.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. koji su ga dijelili međusobno. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). 340. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. (5. (2. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj. (7. H. Vjernici. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. . koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. Nakon pričesti.) molitva prije propovijedi. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. str. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. Vjerovanja i Deset zapovijedi. (3. pjevao bi se 103 psalam. (4. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. JEDIN. (6.) zajedničko pjevanje psalma. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu.) čitanje Pisma i propovijed. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik.) drugo zajedničko pjevanje psalma. kako smo to gore naglasili).

Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. THOMPSON. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. Puritanci su se 1584. jer bi im blagovanje bilo na osudu. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. čist. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. «Bill and Book». koristi u liturgiji. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. godine Waldegravea se.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera.193 Godine 1564. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. 8. B. str. a u Škotskoj crkvi se i danas. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. Od 1586. Onima.8. 287-305. . čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. proširit će se kasnije američkim kontinentom. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. uz znatne izmijene tijekom povijesti. Liturgies of the Western Church. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede.

dušom i svom snagom svojom. ne anđelima. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. ili prema sotonskim izmišljotinama. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. pjevanja psalama i sl. osim Očenaša. svecima ili ikojem drugom stvorenju. II. godine. Puritansko bogoslužje.194 8. 1649. poglavlje u cijelosti: «I. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. B. donosimo 21. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. 311. dobar je i čini dobro svima. i s obzirom na pad.-341.9. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. str. proslavljati. Sinu i Duhu Svetome. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. štovati ne možemo bez 194 Usp. ljubiti. . Liturgies of the Western Church. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). njemu jedinome. Engleske i Irske. iz 1647.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. koji suvereno vlada nas svime. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. propovijedanju. godine u 21. THOMPSON. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. stoga Ga se mora bojati. zazivati.

s obitelji. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. zajedno s vjerskim prisegama. V. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. Molitva. kojeg nalazimo u evanđelju. Boga trebamo štovati posvuda. s razumijevanjem. zavjetima. postom. vjera. ali ne i za mrtve. Moliti trebamo za zakonite stvari. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. III. na poznatom jeziku IV. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. VI. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. molitvu sa zahvaljivanjem. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. ljubavlju i ustrajnošću: i. svaki za sebe na samo. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. sukladno Njegovoj volji. poniznošću. u duhu i istini. divljenjem. . gorljivošću. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. vjerom. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. s pomoću Njegova Duha. divljenje.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. ako molimo na glas. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti.

riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. Prirodni je zakon. 89-95.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. ne samo da se odmara od rada. Westminster Confession of Faith. Glasgow: Free Presbyterian Publications. i djelima milosrđa. 2001. sve do kraja svijeta. 195 Usp. str. šabat. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. dan koji je posvećen Njemu. kršćani trebaju slaviti kao šabat. i taj dan. VIII. moralnu. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. . a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu.

» Usp. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. Gloria Patri. dajem hvalu. Liturgies of the Western Church. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. B.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. uzimam ovaj kruh. Određeni tradicionalni elementi poput Creda. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. opomena. . str.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. THOMPSON. lomim ga i dajem ga tebi. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga. 370. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. Čini to u znak sjećanja na njega. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi).

180-182. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. str.197 8. X.. Novi Sad: Dobra Vest. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. 1986. nitko neće smatrati svećenikom.10. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. 226227. .. žrtve. – 1528. Ovo isključuje sve mise. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. i razumjeti ga. H. XII. već sjećanje na Kristovu smrt. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. Introduction to the Reformed tradition. str. Misa nije žrtva. 198 W. J. LEITH.) iz 1524. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve.. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. točka. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. Istina je neuništiva. Glede shvaćanja euharistije. «V. ESTEP. R. točka. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. točka. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja.

točka. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. 199 Usp. Prvo. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. 3. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. odnosno pokajanjem za grijehe. 216-225. The Complete Library of Christian Worship. 2 Sol 1 i 2. Nakon propovjedi.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. 118). točka. Kol 1. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. troje istovremeno. volume 2. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. točka. VII. godine. ili što god Bog daje. (Ps 86. VIII. str. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. neka se ne pune ni jelom ni pićem. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. tako što će jesti juhu ili povrće. . svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. 4). Kada se braća saberu. Twenty Centuries of Christian Worship. Na sastancima treba da govori jedan. 2 Kor 1. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. a ne dvoje.

Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. XI. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. bratskih crkava. . kao i istomišljenici. Mk 14. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. Fil 2. Istina je neuništiva. točka. 10. 3. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. slobodnim crkvama reformacijske baštine.4. R. pojedinih baptističkih crkava i sl. 2 Kor 2. 1 Pt 2. 1 Kor 11). . Lk 22. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. ESTEP. 1 Iv 2. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. Baptisti. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. poput anabaptista nisu 200 W. 236-238. 1 Pt 1). stoljeću. Kad su braća i sestre na okupu. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. poput menonitske crkava. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. str. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja.poslušnost Rim 2. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. 2 Sol 1. Rim 8. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. agape. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17.

Twenty Centuries of Christian Worship. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. duhovno i jednostavno. volume 2.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. 232. str. 201 Usp. The Complete Library of Christian Worship. . Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. Godine 1695. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik.

Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je.11. C. odnosno svim protestantskim crkvama 8. 8. Uvod u teologiju. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima.2. kako smo vidjeli. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). . Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. HAMMOND.1. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu.11. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. 209. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi.11. str. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. 202 T. a ne svećenik.

J. KALVIN.. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata.11. u njemu je potpuna i završava se u njemu. str. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. W. Nauk hrišćanske vere. Starješine. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju.3. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. 306-307. 490. str.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. JEDIN. 214-229. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. H. Treba 203 Ž.. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji. . John Calvin A Sixteenth Century Portrait. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost.204 8. Velika povijest crkve. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. mire Boga s ljudima. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. str. odnosno uvođenja narodnoga jezika. IV. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. BOUWSMA. 204 Usp.

potiskujući euharistiju kao središte liturgije. G. odnosno poučnog karaktera. U slučaju nužde. G. Osnove evanđeoske teologije 2. pa čak i da se ne skupljaju.»206 8. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena. nisu razumjeli latinski jezik.11. str. str. BLOESCH. 206 D. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. LUTHER. bila uglavnom čin svećenika. W. ali ne i bez Riječi. 94. ali sakrament ne može postojati bez Riječi. 35. liturgija je.5. Von Ordung Gottesdiensts. već tumačenje biblijskih tekstova. (Prijevod iz: M. da ne čitaju. Osnove evanđeoske teologije 2.4. 12. koje nisu samo kratke homilije. 95. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. 8.11.) . Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. Što više. kako smo već ustvrdili. Tako propovijed postaje edukativnog. A. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. BLOESCH.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti.

kao npr. odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca. U pojedinim krugovima.118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. u anabaptista. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi. .

27-28.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju.1. VUKAŠINOVIĆ. razmatrajući disciplinarnu problematiku.. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. 404-405. Vršac: Fideb. . H.» V. Liturgijska obnova u XX veku. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. Zabranjeno je. 2001. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. str. SABORA 9. str. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. načina vršenja bogoslužja. također. – 1563. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. a izvorno stanje ponovo uspostavi. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Beseda: Novi Sad. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije.208 207 Usp. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. Velika povijest crkve IV. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća.. VATIKANSKOG 9. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila.. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk. a ne prave vjere. JEDIN.207 Sabor se.

Usp. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. Uvod u katoličku liturgiju. 33. nego njeno posredovanje.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. Sabor je 17. Povijest liturgije. .Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). PAŽIN. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. 43.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. ADAM. Z. . Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: .210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. rujna 1562.). a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. statičnosti i beživotnosti bogoslužja. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. . «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. godine proglasio dekret o misi. str. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. str.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. A. valjanost sakramenata i sl. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp.

»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. zadovoljštine i druge potrebe. Sakramenti. Ako netko rekne. neka je izopćen. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. ili da se ona po ovoj ukida. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. kazne. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. a da nije propicijatorna. Đakovo: Forum bogoslova. 1997. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. 7. Ako netko rekne.. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. 5. ona se smatra kao relativna žrtva. 3. da ceremonije. 306. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. 6. pa da se s toga mora ukinuti. Ako netko rekne. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. neka je izopćen. Ako netko rekne. Ako netko rekne. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. neka je izopćen. neka je izopćen. COURT. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. da misni kanon sadrži zablude. Ako netko rekne. . ili da koristi samo primatelju. neka je izopćen. neka je izopćen. za grijehe. str. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. 2.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. Ako netko rekne. 4.

zadržan je latinski jezik. neka je izopćen. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo.213 «Nasuprot protestanata. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. Što više. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. Uvod u katoličku liturgiju. 8. neka je izopćen. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. Usp. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. Euharistija u životu crkve kroz povijest. pa da ih stoga treba ukinuti. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. Ako netko rekne. Ako netko rekne. str. osim ako se izuzme povremena propovijed. No to se nije dogodilo. Božja 212 213 T. str. ŠAGI-BUNIĆ. neka je izopćen.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. 9. ADAM. 318-319. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. Narod i dalje ništa nije razumio. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. . 43. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. posebice u nedjelje i na blagdane. A. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. Usp. ADAM. str. i 20.2.216 9. kod procesija i različitih pobožnosti. vatikanskom saboru.2. . je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. 33. studenog 1903. PAŽIN. Usp.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. Liturgijski pokret 19. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. Kristova svećenička služba. 65. Uvod u katoličku liturgiju. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. Papa Pio V. Povijest liturgije. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. str. godine. stoljeću. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. (1903. ZAGORAC.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. V. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve.1. vatikanskog koncila. Papa Pio X. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. stoljeća 9. A. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. str.-1914. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. 260. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju.

tada još uvijek latinskim jezikom. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. VUKAŠINOVIĆ. 26.). rođen je 27. rujna 1909. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. str. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. stupio je u 21 godini. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. studenog 1874. Liturgijska obnova u XX veku. . godine a zaređen za svećenika 1897. Usp. Nakon I. V. U samostan Maria Laach. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. – 1946. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. godine pridružio Benediktincima. kolovoza 1873. svjetskog rata.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». VUKAŠINOVIĆ. rođen je 5. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. već od 1921. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. Lambert Beauduin. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. str. što su sakramentalni obredi i sl. godine. Liturgijska obnova u XX veku. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. 44. godine. V. što je liturgija. godine. Usp.

sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. godine. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom.).2. Opšta istorija protestantizma. treći tom. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. U Engleskoj. E. 1800. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. – 1872.).219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. Oxfordski pokret.). Ž. kolovoza. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove. umro 16. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. 2002. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. – 1861. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. 322.. stoljeću (narodni jezik. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. . str. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». LEONAR. rujna 1882.2. među anglikancima se pojavljuje tzv.

U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. liturgija. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma.). povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. bio je zaređen za svećenika u Rimu. LEONAR. Ž. kada je završio studije u Oxfordu. Godine 1824. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”. .godine. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate.) i drugi. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. Richard Hurrell Froude (1803. između katoličanstva i liberalizma. . 326329. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. Opšta istorija protestantizma.1866.veljače 1801. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. Zbog toga se on 1842. episkopat.). I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. Isaac Williams (1802. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. . Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. postao je anglikanski đakon. imenovao kardinalom. imale Katolička i Pravoslavna crkva. po njegovu shvaćanju. Njima se pridružuje John Henry Newman. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. Godine 1847. Ušao je u Oxfordski pokret. treći tom. Umro je u Birminghamu 1890 godine. . Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. vjerske proslave.220 220 Usp. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. kao što su to.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. postovi i sl. E. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici.1865. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. str.1836.

37. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. ŠAGI. godine. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II. .3. godine Engleski misal. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. 1972. str. T.BUNIĆ. Anglokatolici tiskaju 1933. godine kao prvi službeni dokument sabora. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. Ali drugog puta nema.»221 221 Usp. do 1965. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove.. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću. a Božji je narod gledao iz daleka. II. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. stoljeću.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. više-manje rezervirano samo za svećenike. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. 9. prosinca 1963.

grčki i latinski. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. što se njima kao Bizantincima. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». Na kraju je ipak papa Ivan VIII. ADAM. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. stoljeća). što su ga. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu.3. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. nije činilo neobično. . koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. naime hebrejski. braća Ćiril i Metod. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije.73.»222 222 A. Uvod u katoličku liturgiju. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. Obrazloženje.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9.1. str. to dopuštenje.

Raba. Naime. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV.. još od 10. Sorbonski student i pariški profesor. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. godine. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. a 1927. str. Osora. Zadra. pod prijetnjom izopćenja. temeljem odluka II.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku».223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). Senja kao i svi istarski biskupi. godine. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. Krka. te sinoda iz 1063. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. ŠANJEK. Trogira. Knina. ožujka 1965. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. 224 223 Usp. ŠANJEK. Jeronima». 95. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. Juraj iz Slavonije (umro 1415). F. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. i 1060. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. .. 1996. U Rimu je 1905. nakon čega će se. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. Šibenika. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. Splita. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. Usp. 81-82. F. str. Nina.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte.

dok su njihovi protivnici. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. 653-654. str. Ekumenska trilogija. . Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A.str. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju.» J. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. str. godinu. 1871. 40-42. KALOĐERA. KOLARIĆ. svibnja 1937. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. M. KOLARIĆ. 1935. za 1935. stoljeća.225 Odluke II. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. 647-659. kao služba Božja zajednice. godine. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. Usp. J. nakon I. Zagreb: Prometej.. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. godine. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. 2005.. katoličkog liturgičara. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. Nijemci i Francuzi. Ekumenska trilogija. «Grgurofobija». Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». str.228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja.. upozorenjima. Ipak. Do sada. Konstitucija o liturgiji. ponajprije u čitanjima. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama. 170. 2. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. Ali drugog puta nema. Usp. dokumenti. 1972. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije.. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. 37. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36.»227 Sabor je. 1. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. 27. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. T. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. dakle. str. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ŠAGI-BUNIĆ.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. str. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. 228 . u: Drugi Vatikanski koncil.. 1985. M KIRIGIN. osim gdje postoji posebna povlastica. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik. u nekim molitvama i pjesmama.

dakle. Konstitucija o liturgiji. 31. str.2. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. bio služitelj ili vjernik. str. 230 229 Usp. neka se vodi briga o usklicima puka. odnosno da vrše «ono što na njih spada». kretnjama i držanju tijela. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 23-25.»229 U konstituciji se. 30. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. U liturgijskim obredima neka svatko. 147. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja. pripjevima. 33). 29. pjesmama kao i o činima. M KIRIGIN. u: Drugi vatikanski koncil. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. . Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti.3. psalmima. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. odgovorima. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. čitači. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo.

str. 109. bilo prinosom bilo svetom pričešću. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. 1992.233 9.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. B. o Crkvi». dokumenti. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. bio klerik bio laik. Katekizam katoličke crkve. u: Drugi vatikanski koncil. DUDA. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi.. str. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma). Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u kojem svatko. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. a još manje kao nepravo – pravo. 1993. Koncilske teme.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. nego jedni na jedan a drugi na drugi način.3. str. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. Biblije. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. puku. Usp. tako svi. no nisu u «suodnosu manje – veće. ne svi jednako. 232 233 . Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. 307. . 63.3. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv.nego s drugog stajališta na drugoj razini».

iz njega se pjevaju psalmi. u: Drugi vatikanski koncil. zazivi i liturgijske pjesme. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. . Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. str. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. izrečenim još u 16. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. Rimokatolička crkva je na II. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. njime su nadahnute i prožete molitve. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. stoljeću. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. 2. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. 33. 25. neka se svestranije otvore biblijske riznice.

kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. «Služba liturgijskog čitanja». To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. J. Đ. GELINEANU i drugi. GELINEANU i drugi. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. br. M. ne samo kao pukog liturgijskog obreda.. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. KIRIGIN. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. 236 237 Usp. HRANIĆ. 1973. 53. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji.237 Do II.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. str. 219.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed.. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. str. 165.. 2/95. Konstitucija o liturgiji. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. 238 Usp. str. vjernošću i molitvom. str. vatikanskog sabora. 165.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. rezultiralo je angažiranjem laika.

propovijed je dio svetog obreda. krizme. Konstitucija o liturgiji. Usp. Konstitucija o liturgiji. str. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života. str. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. sprovoda i sl. 220. M. i to pod vidikom koji je ondje uključen. KIRIGIN. ona je dio same liturgije. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži.3. 240 241 . Homilija se veoma preporučuje. u: Drugi vatikanski koncil. naime. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. moralne i ine teme. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. 220. dakle. str. KIRIGIN. Neka se to nikako ne propušta. budući ih je predvodio samo svećenik.»241 9.»239 Propovijedanje.4. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. 33. vjenčanja. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. Pisma.240 «U liturgiji. uz to još na nerazumljivom jeziku. pa narod molitveno. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. osim zbog teških razloga. M. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno.

4. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1995. 35.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. ili Gospodine usliši nas i sl. «53. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. Usp. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. u: Drugi vatikanski koncil. Sveopće molitve vjernika I. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. 9.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. za one koji s vlašću nama upravljaju. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. vatikanskom saboru. No. istu moći predvoditi i vjernici laici. dok će na Zapadu. za one koje tište razne nevolje. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. . nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. a manje molitelj. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. odnosno molitvu vjernika. str.

244 evangeličkih. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. 245 The alternative Service Book 1980. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. reformiranih i prezbiterijanskih crkava.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. New York: The Church Hymnal Corporation. London: SPCK. 247 Usp. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl. . Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979..245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. 1988. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. križ (bez raspela) i sl. štole i sl. The Book of Occasional Services.). U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. vatikanskog koncila. 1980.

1. The Renewal of Sunday Worship.249 Utjecaj II. 1979. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. Gart House je 1989. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. volume 3. 10-11. organizirana je. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje.4. Godine 1989. godine te ista knjiga iz 1994. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). posebice među američkim baptistima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. a Roy Pearson je 1990. za pastore i laičke vođe). The Book of Common Order. str. 9. . 249 The Complete Library of Christian Worship. poput litanija. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. Edinburgh: The Saint Andrew Press. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. responzijalnih molitava.

u: Drugi vatikanski koncil. A. Robert E. (ed. Nashville. Tennessee: Star Song Publishing group. The Complete Library of Christian Worship. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine.252 U liturgijskim promjenama II. Webber). 1993.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. i godina II. 25. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. str. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. 33.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar. Odatle i liturgijski službenik. lat. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. . lectionarium «knjiga čitanja»./2007 liturgijska je godina C. str. lectio «čitanje». godinu B i godinu C. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. vatikanskoga sabora. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. volume 3. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom. 252 Usp.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. lektor odnosno čitač. The Renewal of Sunday Worship. 330-331. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. od prve biblijske knjige.).. B ili C. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. Liturgijska godina.

U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. M. J. str. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). božićnom vremenu. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. 1033-1095..256 prezbiterijanci. Usp. 590-591. Commentary on the American Prayer Book. 609-643. HATCHETT. 1998. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. 1990. New York: The Seabury Press. 258 Usp. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. čitanje iz apostolskih poslanica.. 1997.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. 295-326. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. U adventu. 1981. za Uskrs Ivanovo evanđelje. U radne 254 Usp. posebice oko Božića. Edinburgh: Saint Andrew Press.. str.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. 1993. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. 888-1001. New York: Oxford University Press. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). 255 256 Usp. The Book of Common Prayer. 324-327. te iz evanđelja. A Priest’s Handbook. Godine 1983. The Ceremoniest of the Church. MICHNO. Celebrate the Christian Story. Pjesmarica Božjega naroda. Usp. PERHAM. Morehouse MP Publishing.. Book of Common Worship.255 reformirani. str. str. str. D. Kentucky: Westminster/John Know Press. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije.254 luterani. 257 .. M. 1994. 17. U godini A čita se evanđelje po Mateju. korizme i Uskrsa kao i u godini B. London: Holy Trinity Church. G. Book of Common Order. Lousville. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. str. 110-121.

Međutim. str. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. smrti i uskrsnuća. Pored tri liturgijska čitanja. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. D. . BERGER. 101. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. G. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. BLOESCH. 138. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. a druge prenaglase. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. 260 259 Usp. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. R. lekcionar ima i prednosti: .Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. u pravilu se čita i određeni psalam. Osnove evanđeoske teologije 2.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. Lekcionar ima mane i prednosti. Svaki formalizam može biti negativan. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. Mali liturgijski leksikon. str. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. 1993. .

Ova je praksa i ranije bila poznata. Calvin je uredio pjesmaricu psalama.str. 611-783. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). KERN. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. no uglavnom je bila pridržana zboru. Liturgika. 262 . Usp. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. K. kako na Zapadu tako i na Istoku. 1997.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. 13. 261 Usp. str.Časopis Pravoslavne eparhije sremske.. himnografija i heortologija. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige.261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. Book of Common Worship. vjernici drugi. Sada je narod.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica.

.

Duhovi. uskrsno vrijeme – Uskrs. Uzašašće. nedjelje i Gospodnji blagdani). vjera. poput evangeličkih crkava u svijetu. krštenje. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. Stara i Nova godina. nedjelje kroz godinu. sprovod. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. prigodne. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva.1. . sveta sedmica. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. jest liturgijska crkva. crkva. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. Uz svako liturgijsko razdoblje.BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. Presveto Trojstvo). pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. po reformatoru Martinu Lutheru). 1981. Božić. Bogojavljenje).

com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. 80. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. O liturgijskim bojama vidi više na str.. 266 . Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’. http://www.evangelickacrkva-zagreb. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. 139. 85.htm. kako se prema Bogu treba odnositi. duga haljina evangeličkog svećenika. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. npr. st.-143.. bijele u skandinavskim zemljama. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. odnosno lekcionar za A. str.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te). Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem. Talari mogu biti i druge boje. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu. dogležnjica. pristupljeno 9.. Uvod u katoličku liturgiju. «Tzv. Božjih zapovijedi. te na blagdane. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. Beffchen) koje označavaju 10. B i C liturgijsku godinu. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje.» A. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha.. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. tj.-82.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita.». odnosno rimske običaje.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. Reformatorstvo je. veljače 2007. odnosno primljena u luteranstvu. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena. ADAM.

Svećenik naviješta oproštenje grijeha. svim ljudima dobre volje. kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». i od vijeka. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. Kako bijaše na početku. raspelo i otvorena Biblija. Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». . Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. Naime. obično nekim prikladnim biblijskim stihom.267 Nedjeljama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. moleći molitvu pokajanja. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. ima i svoje liturgijsko značenje. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. tako i sada i u vijeke. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. do vijeka Amen». Amen». koja se naziva oltarska slika. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

Evangelički katekizam. žive i one na samrti. narod pjeva treću pjesmu. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. Okrenut oltaru. starce i osamljene zdrave i bolesne. udovce i udovice.. 1993. U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». 66-67. str. okrenut narodu. svećenik moli veliku molitvu. (pretisak iz 1902. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». svakog pojedinca. Usp. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. str. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. druge crkvene općine. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina».268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. izgovarajući Aronov blagoslov. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja».). te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. završavajući s: «Riječ Božja je istina. Pjesmarica Božjega naroda. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. 269 . Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. 268 Usp.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. 225 do 237. djecu i mlade. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. Narod odgovara: «Amen». Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. Svećenik. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. U nju uključuje cijelu općinu. kao i za mir u svijetu. Narod odgovara: «Amen».

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

Velika Molitva koja se završava s Očenašem. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. 10. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). Pjesma (prvi stih). 3. 4. Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. slovački narod». Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. duhovski ciklus. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. 13. 15. Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. Samuel Palumbiny. Amen. Pjesma za milost. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja.276 2.Jakobei). homilije i sl. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). Štefan Leška. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. 02. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. 14. Narod odgovara: i na zemlji mir. Jan Blaisus st. praznični i sl. 7. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. 2007. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . Aronov blagoslov. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). božićni ciklus. ili sviraju orgulje. Propovijed. svim ljudima dobre volje. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). Pjevanje evanđelja. Adam Plintovic. Jeremiaš Lednicky.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. introitous = ulazak. 11. 6. v. i ml. Antifona. D. 276 Lat. 9. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. Narod odgovara: i s duhom tvojim. SAJAK. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. molitve u molitvenim knjižicama. Osim pjesama. Himnus (pjesma prije propovijedi). A to je bila velika sreća za evangelički a. . koji po D. 12. Introit. Molitva dana (kolekta). 5.. ova pjesmarica sadrži i molitve. Završna molitva. Gašpar Motešicky i dr. Apostolsko vjerovanje. 8. uskrsni ciklus. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice).

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

Istentiszteleti rendtartás. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. na Uskrs. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. Duhove. najbližu nedjelju 31. 1988. Amen». Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. U crkvama se.2. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. bijelu košulju i crnu kravatu. biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. 10. bez slika. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). križa i sl. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. 283 Reformirane crkve iz Mađarske.2. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. Zidovi crkava su čisti. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. 284 . obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». 1985.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. križa i sl. 283 Istentiszteleti rendtartás.

Obećavate li. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. te molitva pokajanja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. nas prenio u vječno slavlje? 4. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. Kod služenja Večere Gospodnje. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. Iza toga se daju obavijesti. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . te da ste zbog toga zadobili smrt? 2.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. te druga glavna pjesma. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge.

U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. Oca i Sina i Duha Svetoga». P. večernju i euharistijsku službu.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». Knjiga zajedničkih molitava. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. 125-135. molitva Očenaš. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava.. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas».285 10. godine. Obrednik sadrži jutarnju.. 125-135. O reformatskoj crkvi. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Aronov blagoslov. Forum. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. 2003. 2005. KIŠ. str. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. 1921. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem.2.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. Novi Sad: J. . str.

. i prikloni srca naša zakonu svome». Slijedi čitanje psalma po izboru pastora.). sprovod). korizma. Narod odgovara: «Amen». Uskrs. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. Službu riječi mogu obavljati lektori. đakoni i pastori. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. Preobraženje. Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. a vjernici mole vlastitim riječima. Duhovi. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. službe krštenja. a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. crvena (Duhovi. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. Dan reformacije i sl. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. Spasovo. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. slobodna. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici).288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). konfirmacije. đakoni i pastori. ljubičasta (advent. vjenčanja). U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici.

290 291 289 The Book of Common Prayer. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. 73-84. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. Nakon toga slijede kratke obavijesti. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD).160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. Book of Common Order. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. smiluj nam se. 292 293 . Edinburgh: Saint Andrew Press. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru.New York: Oxford University Press. 1993. Kentucky: Westminster/John Know Press. str. 1990. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. str. Lousville. Book of Common Worship. 1994. Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. nakon čega vjernici sjede. Knjiga zajedničkih molitava. te se pjeva zajednička pjesma. Usp. i upiši sve svoje zakone u srca naša». 47.289 Slijedi molitva pastora. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava.

sada i dovijeka. Pastor moli: Svemogući Bože. 14. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. niti svoje bližnje kao same sebe. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. pred tobom su sva srca otvorena. 29-31. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. očisti nam misli srca. po Isusu Kristu. . Nadahnućem svoga Svetoga Duha. 8. Po Kristu. sve želje znane i sve tajne otkrivene. riječju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. mišlju. 1 Iv 1.9. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. djelom i propustom. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. oprostio vam grijehe vaše. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. Gospodinu našem. Amen. Poradi sina svojega Isusa Krista. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. 16. Gospodinu našemu. smiluj nam se i oprosti nam. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. 4. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. Amen. Heb. Amen. na slavu tvog svetog Imena. Amen.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. J KOLARIĆ. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. 495-496. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. . Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. E-mail upućen Jasminu Miliću. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. postoje i tjedni sastanci (tzv. 1999. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. str. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. starješine i đakoni. Pojedini pastori prilikom krštenja. 8.. 301 Obrednik Baptističke crkve. KNEŽEVIĆ.»300 Rukopolažu se pastori. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Ekumenska trilogija. te pastorovom blagoslovnom molitvom. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. prikupljanjem milodara. veljače 2007. Usp.

302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. Zagreb. službu vjenčanja.303 i druge.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. uglavnom prevedene s engleskog. službu dana Gospodnjega. ali nikako novorođenčad). Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. pjesme duhovne. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. Savez baptističkih crkava u RH. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. Pjesme duhovne. službu sahrane. službu krštenja. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. Duhovne pjesme. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. . službu ordinacije pastora. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. Ovdje smo dali osnovne naglaske. službu prinošenja djeteta. 1998. To mogu biti i starija djeca. a koje su se u prošlosti više isticale. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. 1966.

propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. U toj su školi studenti. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. službu prinošenja djeteta. SAD). Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. službu krštenja. počevši s Agnezom Ozman. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. stoljeća. .4. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. službu dana Gospodnjega. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. 1999. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. službu vjenčanja. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. i početkom 20. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. službu sahrane. službu ordinacije pastora. te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. 10. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja.

uniformiranom bogoslužju. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. U nekim je crkvama 306 S. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. starije i suvremene gospel pjesme. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. psalmi. primjerice: tradicionalne himne. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. 1 Tim 2. 271. ne može se govoriti o jednom. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. JAMBREK. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. pjevanje biblijskih stihova. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju.. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. pljeskat će rukama (Ps 47 1). pa i u organiziranju bogoslužja. Zagreb: Bogoslovni institut. Prvi. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. 2003.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. str. korusi. 2. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. 8). 18).»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. .) to slavljenje može trajati kraće ili duže. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi.-272. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj.

2002. težnja za nebom. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. Chorusi. . 206. Pjevajmo Gospodinu. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. utjeha. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. trpljenje. poslanje djece Božje. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. uzdanje. radost spasenja. predanost. pentekostne pjesme. hvala i veličanje Boga. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. ljubav. 310 Usp. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. 1991.308 Iz tiska je 2006. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. molitva. Pjesmarica. 16.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). potrebom izlječenja i sl. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. veljače 2007. JAMBREK. Daruvar: Logos. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. evangelizacija. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. S. bilo da se radi o obraćenju. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.

zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». a zatim molitva i slavljenje. S. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. čitač(i) Svetog pisma. Savez crkava Riječ Života. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. koja uobičajeno traje oko 45 minuta. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. Karizmatske crkve. Uskrs i Duhove. 16. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. muškarci muškarcima). Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. JAMBREK. Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. 312 . Nakon slavljenja slijedi propovijed. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. Od blagdana slave Božić. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja.170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. poput Save311 Usp. Crkva cjelovitog evanđelja i sl. veljače 2007.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno).

Adventistički crkveni priručnik. Nastala je u Americi. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna.. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. u prvoj polovici 19. Usp. subotu. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak. 2001. 249-266. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. Godine 1861. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. godine.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. Adventus = dolazak). 75-76. str. 10. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. te svetkovanje subote kao sedmoga dana.. Zagreb: Znaci vremena. stoljeća.. 314 315 . 1992. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20.. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji.5.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. 8-10).

172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. himne Isusu Kristu. . 1995. 316 Kršćanske himne. Zagreb: Znaci vremena.

kršćanski dom. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. Što adventisti vjeruju. molitve i litanije za određene prigode. str. Adventisti. Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. Gospodnju večeru. poslušnost i služba Bogu. Ona je više od puke uspomene. str. jedni drugima peru noge. Uskrsa i sl.318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). Što adventisti vjeruju.. pogreb. Biblija. prigodne pjesme. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Ne rabi se liturgijska odjeća. već prikladno civilno odijelo. blagoslivljanje doma. 196-197. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. 187-259.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. 317 Priručnik za propovjednike... 318 319 . Usp. početak gradnje. str. preuzimanje novog okruga.. radosna vijest. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. krštenje. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. život kršćanina. posvetu molitvenog doma. 1995. molitvu za bolesne i vjenčanje. odnosno svaka tri mjeseca. posvećenje djeteta.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. 203. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj.).Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.

postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda.6. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija). za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju.met0odisti. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. imaju i sposobnost propovijedanja. No. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. nakon smrti Johna Wesleya. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. John Wesley.hr/ 321 . No. priredio je 1874. godine. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi..174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. stoljeću nastala u Engleskoj.»321 No u svijetu. grupe seniora. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. grupe za slavljenje. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih.. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. pored svog zanimanja u svijetu.

George Whitefield (1714. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. THOMPSON. ima ih preko 6. BROADBENT.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. ali i po kućama i na otvorenom. koja su taknuta Duhom Božjim. Brat Johna Wesleya. Jedna povijest crkve. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. 415-434. BROADBENT. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. 295. str. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. 297. H. Liturgies of the Western Church. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja.» E. Jedna povijest crkve. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. 324 E.»324 322 323 Usp. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. H. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. str. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. da ulaze među najbolje što su ikada napisane.000. – 1770. Naime. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. . str. John Wesley je. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica.000 propovjedi.). Zagreb: Kristova crkva Betanija. ali je imao puni udio u njegovom radu. Propovijedao je po crkvama. 1989. B. u blizini Bristola..

Novi Sad: Metodistička crkva. vjenčanje i za sprovod. rukopolaganje za đakona i starješinu. Usp. . za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. štole i sl. vjenčanje. Usp. omladinski sat. 1938. svetu pričest. metodisti su 1938. Novu Godinu. 1972. i obrede za: primanje u članstvo crkve. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. zbirka duhovnih pjesama. konfirmaciju.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. Uskrs. trezvenjački sat.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. molitveni sat. U Makedoniji je. nedjeljnu školu. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. krštenje. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. zbirka duhovnih pesama. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. str. sprovod.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve.-64. uskrsni post (korizmu). Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. Philadelphia: The Westminster Press. dječji sat. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. Božić. kako smo rekli. Pastori. na makedonskom jeziku. The Worshipbook. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. Slavopoj. Prije II. 62. advent..

s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. to su sljedbenici tzv. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. prve kršćanske Crkve. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. pa sve do naših dana. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. Poje- . odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. bez propisanih molitava. Kako smo vidjeli. slobodnih protestantskih crkava. on je bio različit. liturgijske odjeće i sl.

Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. slobodno bogoslužje. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. Uzajamno upoznavanje. no on je i naš Kralj). . jedno za drugim.328 No. posebice pentekostne i karizmatske crkve. s druge strane. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. radosni328 Usp. smirenost i tišina. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. 78. Međutim. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. BARTH. 1964. dopunjavanje. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. London: Routledge and Kegan Paul. slobodno bogoslužje. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. God Here and Now. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. crkve koje prakticiraju tzv. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. K. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. Mnogi anglikanci.. glasnoj molitvi i sl. str.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. bogatija. Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom. obavljana u redu i disciplini. odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. .

.

Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). 1978 Cithara Sanctorum. 1998. Book of Common Worship. 1999. Lousville. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. 1993. Budimpešta. 1988. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. . Kentucky: Westminster/John Know Press. Zagreb: Glas Koncila. 1994. Časosolov. 1996.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. Beograd: Srpska patrijaršija. Edinburgh: Saint Andrew Press. Bratislava. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Book of Common Order. 1882. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. 1983. 2001.

Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Kršćanske himne. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. 1921. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. 1999. 2000. Istentiszteleti rendtartás. Knjiga zajedničkih molitava. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. v. Pjevajmo Gospodinu. 2002. 1995. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. 206. 1991. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Evangelicky zpevnik. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. na Slovensku. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Daruvar: Logos. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. . Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. 1966. Pjesmarica. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. Obrednik Baptističke crkve. Pjesme spasenja. 1981. 2003.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. 1985. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. Énekesköny. Pjesmarica Božjeg naroda. 1995. Evanjelicky spevnik. Zagreb: Znaci vremena. Evangelická cirkev a.

1990. Evangelička crkva u RH. 1972. The alternative Service Book 1980. 1998. Uvod u katoličku liturgiju. God Here and Now. 1980. Edinburgh: The Saint Andrew Press. 1986. New York: The Church Hymnal Corporation. Savez baptističkih crkava u RH.. Philadelphia: The Westminster Press. 1995. Augsburška konfesija. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. The Worshipbook. The Book of Common Prayer. Na tome stojim.. život Martina Luthera. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. 1933. H. Ostala literatura Adam. Ronald. 1964. Sveopće molitve vjernika I. Karl. 1938. 1979. pjesme duhovne.New York: Oxford University Press. The Book of Common Order. Novi Sad: Metodistička crkva. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Barth. London: SPCK. 2002.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. Zagreb. zbirka duhovnih pesama. . Bainton. Služebnik. 1988. suvremeno čitanje. Zagreb: MISL. The Book of Occasional Services. London: Routledge and Kegan Paul. Živa voda. Adolf.

Jedna povijest crkve. E. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1986. Franz. John Calvin. Court. Biblijski priručnik. 1998. . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Čedvig. 1989. Donald. Biblijski leksikon. New York. 1989. Novi Sad: Dobra Vest. Broadbent. Sjeme je riječ Božja. 1989. 1984. 1993. Zagreb: Duhovna stvarnost. Novi sad: Dobra Vest. Osnove evanđeoske teologije 2. Dela apostolska. 1999. o Crkvi». «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Mali liturgijski leksikon. Bloesch.A. 1997. Bouwsma William j. D. Carson. Michigan: Baker Book House. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Delimo. A Sixteenth Century Portrait. Sakramenti. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Žan. Duda. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Trebinje. Grand Rapids. Vrnjačka Banja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Rupert. dokumenti. Đakovo: Forum bogoslova. Oxford: Oxford University Press.. 1988. Istorija reformacije.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. 1993. 1993. 1993. Sremski Karlovci. Oven. Nastanak i učvršćenje reformacije. u: Drugi vatikanski koncil. 1993. Worship: Adoration and Action.. H. Bonaventura. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.

Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Joachim. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Daruvar: Logos. Huldrych Zwingli. Evangelički katekizam. str. . 165. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Uvod u sveto bogosluženje. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo.. 1986. 1993. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. Nedeljko. Uvod u Teologiju. Guthrie. Hammond.C. T. Gabler. 1973. Zagreb: Duhovna stvarnost. Kraljevo. Novi Sad: Dobra Vest. (pretisak iz 1902. 2000. 2004.. 2003. His Life and Work. T.. Donald. Istina je neuništiva. Gnilka. R.. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Kršćanska sadašnjost. France. 1975. Joanis. 1986. Clyde.. 1997. Nashville: Thomas Nelson. 1997.. Fant. Bonhoeffer: Worldly Preaching. Pastoralne poslanice. Prag.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. Estep. Fundulis. Liturgika 1. 1993. Grgurević. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Daruvar: Logos. J. W. Teologija Novoga zavjeta. Philadelphia: Forter Press. 1985. Ulrich. 1999. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina.). Evanđelje po Mateju. E. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Gelineanu. R. Osijek: Izvori. i drugi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Marion J. Baptisti. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. povijest i načela vjerovanja. Heatchett. 2/95. Jedin. za 1935. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Velika povijest crkve IV. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Jedin. Kalvin. .. br. Zagreb: Bogoslovni institut. Zagreb: Duhovna stvarnost. 40-42. Kalođera. Hubert.. 1993. Jedin. 1981. 2003. «Služba liturgijskog čitanja». Žan. 1989. Hubert. Hubert. Josip. Jedin. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1935. Nauk hrišćanske vere. Hubert. Jambrek. Đuro. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Crkveni sabori. 1996. New York: The Seabury Press. 1980. Zagreb. Velika povijest crkve II. Marko. 2000. Hubert. Kršćanska sadašnjost.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. 2004. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. Velika povijest crkve I. «Grgurofobija». Hranić. godinu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Stanko.str. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. 1972. Commentary on the American Prayer Book. Horak. Velika povijest crkve III/II. Jedin. 1995.

Martin Luther. Kronika kršćanstva. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. O reformatskoj crkvi. Bernhard. 2005. Leith. prvi tom i drugi tom. Forum. John. Istočni kršćani. Martin. 1971. Liturgika. Hans – Joachim. Kolarić. Kraus... Novi Sad: J. Konstitucija o liturgiji. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Juraj. Opšta istorija protestantizma. 2006. Nandor. . himnografija i heortologija. 1993. 2002. VA: John Know Press. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Lohse. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. Juraj. Kolarić. P. Zagreb: Mozaik knjiga. Atlanta: John Press. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1980.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. 1998. 1997. Ekumenska trilogija. Kiprijan. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». 1990. 1977. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Xavier. Leon-Dufour. Riječnik biblijske teologije. Leksikon ikonografije. Kiš. 1985. Introduction to the Reformed Tradition. Zagreb: Prometej. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 1982. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Emil. Ž. Leonar. Zagreb: Veritas. 2005. Richmond. H. dokumenti. u: Drugi Vatikanski koncil. The Threat and the Power. Kirigin.

The Ceremoniest of the Church. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. P. Eduard. Ivan Krstitelj. Moris. 1997. H. 2002. Martin. Celebrate the Christian Story. Philadelphia: The Westminster Press. 1961.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. Povijest liturgije. Opšta istorija protestantizma. Daruvar: Logos. Svet Novoga zaveta. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. 1997. Beograd: Pravoslavlje. Pavković. Worship in the Early Church. Juraj. Beograd: Trojeručica. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Grand Rapids. Perham. Dennis G. Kragujevac: Kalenić. Pavić. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Morehouse MP Publishing. John Calvin: A Biography. Majendorf. 1985. Misionarski i duhovni centar. 1988 Michno. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. (skripta za internu upotrebu slušača). Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Jasmin. 2003. 1986. Liturgika (skripta). 1989. treći tom. London: Holy Trinity Church. 1997. . Liturgika. T. Michael. tumačenje evanđelja po Ivanu. Zvonko. 1963. L. Vizantijsko bogoslovlje. Milić. Pažin. Michigan: eerdmans. Parker. Džon. 1998. Ralph. 1975. O liturgiji. A Priest’s Handbook. Leon. Ivan.

Rice. knjiga I. Richard. 1992. Biblijsko propovijedanje. Efežanima. Maruševec: ATF. Robinson. Jevsevije. 1987. Rahner. W. Stott. Biblijske starine. Priručnik za propovjednike. 1998. 1984. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Staniloje. Haddon W. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. Tomislav. Teološki rječnik. Karl i Vorgrimler. Stagg. 1997. Tomislav. Opšta crkvena istorija. Šagi – Bunić. 1995. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. John.. Povijest kršćanske literature I. 1965. Novi Sad: Dobra Vest. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. R. Ali drugog puta nema. 2004. Šagi – Bunić. Euharistija u životu crkve kroz povijest. 1992. Adalbert. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Uvod u kršćansku teologiju. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Susret. 1987. Rebić. 1912. 1972. Šagi – Bunić. . Daruvar: Logos. Dimitrije.. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. 1997. Frank. Tomislav. Teologija Novoga zavjeta.

Zagreb: Znaci vremena. Liturgijski simbolički govor. Tennessee: Star Song Publishing group. The Complete Library of Christian Worship. Webber). vjeroispovijedanje anglikanske crkve. 1993.. (ed. Vladimir. Nashville. Franjo. Vršac: Fideb. (ed. Šmeman. Thompson. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Što adventisti vjeruju. Liturgijska obnova u XX veku. Bard. 2001. 1994. 2003. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. volume 2.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. Webber). Liturgija i život. Ivan.. The Complete Library of Christian Worship. Zagreb: Glas Koncila. Liturgies of the Western Church.. The New International Dictionary of the Christian Church. Underhill. Michigan: Zondervan Publishing House. . Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH.primorska i Skenderijska. Šaško. Nashville. Robert E. 1992. volume 3. Evelyn. Crkvena povijest III. Grand Rapids. Twenty Centuries of Christian Worship. Worship. Vukašinović. Alan. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . 1963. 2005. Philadelphia: Fortress Press. 1974. New York: Harper and Brothers. 1986. Beseda: Novi Sad. Tennessee: Star Song Publishing group. Thomson. Robert E. The Renewal of Sunday Worship. 2001. 1996. 1985 Trideset i devet članaka vjere. Aleksandar. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

http://www. pristupljeno 9. pristupljeno 8. Zagorac. Valley Forge: Judson Press. .com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. http://justus. Glasgow: Free Presbyterian Publications. 1997. 1969. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. William. veljače 2007.anglican. Vladimir.htm. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagorac.htm. Vladimir. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. posvetitelj vremena. 1998.hr/. veljače 2007. 2001. Willimon. Vladimir. New York and Evanston: Harper & Row.katolici. Zagorac. Zagreb: Prosvjeta. Worship is a Verb. Robert. Krist. Pravoslavna crkva. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. E. Kristova otajstva.veljače 2007.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. Vladimir.evangelickacrkva-zagreb. Timothy. 2005. 1992 Wendel. 1996.php?action=c_vidi&id=2996. Wine and Bread. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. Publishers (bez godine izdanja). Water. Webber.org/nauk. Francois. INTERNET http://www. Word.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. http://www. Zagorac. pristupljeno 18. H. veljače 2007. pristupljeno 18.metodisti. Kristova svećenička služba. Westminster Confession of Faith. Liturgika. 1989.

veljače 2007. veljače.htm. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. veljače 2007.anglican. Ruben. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Knežević. 25. Dušan.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. veljače 2007 Sajak. veljače 2007. http://justus. 16. pristupljeno 18.anglican. Stanko.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. 2007 . PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. pristupljeno 18. htm.org/resources/bcp/Communion_ 1548. 8. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.

Od 1993. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. vjerovanja i djelovanja).1918. . Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. sc./2005.. sina Mihaela i kćer Ivanu. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj.1918. Bosna i Hercegovina. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. Tko je bio Jean Calvin. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. godine te 1997. godine. . godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). Od akademske 2004. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. siječnja 1999. 2005. Davorina Peterlina.Jasmin Milić rođen je 28. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. godine u Bijeljini. godine te za seniora 31. Oženjen je suprugom Tamarom. sc. ožujka 1995. do 1998. s kojom ima dvoje djece. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. rođenom Arvaj. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. Mihaela Kuzmiča. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. prosinca 1969. dr. dr.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful