Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

.Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007.

.

....................... Bogoštovlje . Bogoštovne djelatnosti..Starozavjetni liturgijski kalendar .................1.. 13 1...................... 26 2............. 19 2....... 15 1.............................................................. Bogoslužje ... BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU ....................... Sveti šator ................................. 16 1.........SADRŽAJ PREDGOVOR .......................................................4..................... Služba ............ 19 2....... Kovčeg saveza .............. 22 2......1.3................................................................2........................................... 17 1.2..... ISUS I BOGOSLUŽJE ........................................... Bogoslužje prije pada u grijeh ................................... 9 UVOD. 18 1......... Liturgija................................................................... OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ...................................... 24 2........................ 21 2......................... 19 2..................................................................................3........................ 19 2.....2..............................................................6..................................4................................................................................ Jeruzalemski hram ...... 30 3....5......... 33 ................. Svećenstvo ............................................................................................. 20 2.............................................3............... 28 2............................................................................................. Bogoslužje nakon pada u grijeh ...............5...................5.....5...... Sinagoga ...........1.........

............ 59 6................2....................... Rani liturgijski teološki obrasci ............1....... Liturgijske stranputice .............................. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama..........................1.......... LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA.......... 61 6..................... Propovijedanje i naučavanje .......................................2..............1.................................1.............1.............5... Justina .....................1.............. 56 6............2....... Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog ..........1...4..2.. Klementova poslanica Korinćanima ..............1................. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ....3... 50 5.......... Nedjelja – Dan Gospodnji ............3............4...............1.................................................... 55 6............................. 51 6...............1...................... Oblikovanje liturgijskog kalendara. Apologija sv...3... Bogoštovna mjesta.......... 62 6.................................1.......2.......... 49 5...................................................1............... Teološki utjecaj na liturgiju................................ 37 4....... Atanazijevo vjeroispovjedanje.................................... 47 5............ Lomljenje kruha – euharistija .. 37 4............. 57 6...... 49 5............... 64 6....................................3.......................................... 42 4..........2...... Sloboda kršćanstva .......................................... 43 4..POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ............1... 39 4............... 58 6..... 55 6.........1.................... 68 ............4..............1.1................ Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje .... Didache ................ Liturgija katekumena i liturgija vjernih ....... Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu ..............1...... Apostolsko vjerovanje .1..................5.................... 65 6.............. RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME.............. Ignacijevi spisi ............. 56 6.......1.. 44 4.3................................... 47 5..4.................... 38 4. Molitva – liturgijski obrasci ..... 45 5..... Liturgijska vjeroispovijedanja...............

................................................... 119 9......... 73 7.............. 115 8.....................11................ Liturgijski pokret 19.............................................................. 104 8..... 115 8....9..1.................................... 80 7..........................10....5......................11....... PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA...................................... William Farel.................3.. John Knox ...... 93 8.................... 106 8.............. Predreformacijsko stanje .... Karolinška obnova ..................................8............... 95 8.................... Anglikanska crkva.. Martin Luther ....... Struktura liturgije – himne i molitve ...2................. RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE .........................................................11. 92 8.....4........ 116 8................ Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij ............................ 82 8.... stoljeća............................... 101 8......................................... 107 8.............. 117 9............5.. Puritanci ........... Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja . Odbacivanje posredničke svećeničke službe... Propovijed .1..................... 85 8................. 123 ........... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II..........................7............................... Jean Calvin ........................................... Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama ...........6..1.................4..........................2..................11......... Razvoj euharistijske teologije i prakse ..........3........ VATIKANSKOG SABORA . Urlich Zwingli ......................................................Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7........................5..3............4......2............ 74 7........... 90 8.........................1....... 76 7...................... 73 7............................................ 110 8....... Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje ....................................................................11.. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju .............. Anabaptisti i baptisti .................................. i 20... 119 9.......................... Liturgijske reforme Tridentskoga sabora .......2......... Martin Bucer................................................... 115 8.........11....................... Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ........... 85 8.. 117 8...

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

. 1 pitanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam.

.

koji je želio suzbiti svaku religioznost. Komunizam. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. iz kuće ropstva.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. Bog tvoj. 2-3). stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. proslavlja. kraljevima…) i sl. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja. drugome čovjeku (faraonima.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. Nemoj imati drugih bogova osim mene. Međutim.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja.» (Izl 20. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. obožava. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. 2 . Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje.

ili dolje na zemlji. 23). Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle.» (Izl 20. 4 . to jest kroz svoje tijelo. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. u Židova. braćo. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. Ne klanjaj im se niti im služi.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove.. svi će štovatelji likova biti osramoćeni. Bog sam ljubomoran. da im budu na sramotu. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. ili u vodama pod zemljom. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. izrađivači njihovi više od bilo koga. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena.» (Heb 10... (Iv 4.. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. štovanje drugih «bogova». 44. ništavan je. Bog tvoj.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. U knjizi proroka Izaije. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. 9-11. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. Jahve.» «Prema tome. Jer ja.. 19-20). a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. 4-6). jer Otac takve klanjaoce želi». Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju.

21. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. ADAM. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. 12). Heb 9. str. kao i za pomoć Usp. kultnu službu.1. Od 2. . oko 250-150 godine prije Krista. države. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. poput Lk 1. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. A. LITURGIJA 1. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. Uvod u katoličku liturgiju. 6). odnosno za javno dobro. 10. 11. 23. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. 1993. a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg.

Pravoslavna. kako ćemo vidjeti kasnije.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja.2. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. odjećom svećenika. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. najčešće u određenim oblicima. stare Istočne crkve. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. Anglikanska. liturgijskim prostorom i sl. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. Metodistička i sl. dakle propisana bogoslužja. Starokatolička Evangelička. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). Reformirana. liturgijska bogoslužja. Tzv. redoslijedom bogoslužja. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. 8 . 1. 2). No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. 30). Danas. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik.8 No. propisanim molitvama. Pentekostne crkve i sl.

Uvod u kršćansku teologiju. E. 1. tako i u osobnom životu štovatelja. 3. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. 10 11 .. 143. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. Mi služimo Bogu. UNDRHILL. 287. New York: Harper and Brothers. kao npr. no u isto vri9 A. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. R. 1996. Središnje teme Staroga zavjeta. REBIĆ.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga).11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. koji govori o Bogu kao objektu služenja. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. str. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. koja je u određenim tradicijama. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. odnosno štovanja.. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. Naime. Worship. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. strogo propisana obveza. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 3. u Islamu. str.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». 1963. Maruševec: ATF. RICE. nalazimo i termin bogoslužje. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. proslavljamo ga i štujemo. str. kršćanska liturgija je dvostruki čin. već i zbog onoga što Bog čini.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu.. kako u povijesti. 1987.

nego da služi…’ (Mt 20. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. 1. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. ADAM. najhitnije i najdivnije. Mk 10. 28. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu.13 12 13 A. str.4. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. . ZollikonZürich. I termin služba može imati dvostruko značenje.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. Služba Osim gore navedenih izraza. što se na zemlji može dogoditi». str. 1938. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. 15. No koji god termin upotrebljavali.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. poput riječi bogoslužje . 45). Uvod u katoličku liturgiju. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. 10. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen.

Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. Time je zajedništvo. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka.1.2. prijateljsko zajedništvo s Bogom. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. ZAVJETU 2. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. 16-17). 2. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom.

poglavlje. Mamri i Beer Šebi. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». Budući da je narod Izraela bio u pokretu. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. Šekem. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. str. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. najvjerojatnije u formi vizije. Sveti šator Knjiga Izlaska 25. 78-79. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. No.. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. 2. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). to jest Sveti šator (hebr. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. . Betelu.3. 1993. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. 8-38). U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. da je 14 Usp.

3). 37. 6). . 7). 1 Kralj 6. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. str. 11). Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25.) te zarobljen od strane Filistejaca (4. 27) te u Šilu (1 Sam 3. 19. 1-17). 81. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. 3 sl.4. To je posljednje što o njemu znamo. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. 10-22. 8. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. 4 i sl. 1-9.1). 5-7. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. 8). Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 2. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. odnosno svjedočanstva (Izl 31. zatim u Betelu (Suci 20. 1-9). Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2.

. a kovčeg. koje služi Izraelskom narodu. oda16 A. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. središte je obrednih radnji bogoslužja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2. Šator je bio pokretno svetište. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal.5. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. . Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. dakako. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. Biblijske starine. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. koji je znak Božje prisutnosti. Ofra. On sam. 175. 7). Šilo. Izrael više nije putujući narod. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. 1992. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. str. Dan). također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. Mispa.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. REBIĆ.

godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. a izgradio ga je Zerubabel. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. Treći. 2).. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. Biblijski priručnik. slavili blagdani i sl. str. godine poslije Krista. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). Sprijeda se nalazio ulaz širok 4. no nije ga uspio nikada izgraditi. 1980. godine prije Krista. 1989. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah. Rječnik biblijske teologije. K njemu se hodočastilo. Dovršen je 64. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. Bio je oko 27 metara dug.-37.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. godine prije Krista). u njemu su se prinosile žrtve. Zagreb: Duhovna stvarnost.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. 307. Drugi je hram bio posvećen 515. LEON-DUFOUR. 256.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. 18 . str. Nakon toga. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. 29).5 metara. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu..

Kršćanska sadašnjost. Levitski zakonik 1.23 Kako smo već ranije istaknuli. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe.21 žrtve pričesnice. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. 2000. Hebrejska riječ korba.» Enciklopedija Biblije.» Enciklopedija Biblije. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika.1. str.19 2. 127. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. str. Već 70. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. godine po Kristu. REBIĆ. str. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti. čovjek je 19 20 A.22 i žrtve pokajnice.. pa ga je trebalo očistiti. dostatno je dobro za Boga). str. Levitski za- 21 22 23 . 179-185.5. Zagreb: Duhovna stvarnost. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja.» Enciklopedija Biblije. Levitski zakonik 2. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. 128. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. osim kože koja je pripala svećenicima. na neki način. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. 1-2). pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. «Bogu se prinosila cijela životinja. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. «To je bio prinos najboljeg brašna. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Levitski zakon 3. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. Biblijske starine. da se Bog spomene prinositelja po dobru. 128. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji.20 žrtve prinosnice. rimska vojska. To je bio dragovoljan prinos Bogu. koju prevodimo kao žrtva. Tražilo se.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24.

A. Pnz 27.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. Pritom su se. Pnz 26. 1984. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. Središnje teme staroga zavjeta. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. Pridruživao im se narod. Biblijski leksikon. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. 24 Usp. REBIĆ.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. a sama je molitva žrtva na djelu. 148. 14-26 – formula proklinjanja. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni.» Enciklopedija Biblije. 154.. str. Pnz 6. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. REBIĆ. liturgijski obrasci. prinosila dva jarca. kao i pri drugim žrtvama. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. Br 5. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. 128. 5. Usp. osobito konik 4. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. Bez molitve nije bilo žrtve. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. str. Biblijske starine. 22-27 – formula blagoslova. str. 7. A. kao na primjer: Br 6. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. Uz molitvu. Pored osobne molitve.. 211-222. 25 .

kao npr. a po tome i tvorac povijesti. okretali su se pri osobnoj molitvi.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. prema Jeruzalemu. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. počinak)nalazimo u Post 2. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. 1-3. nalazimo u knjizi psalama. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. 11). 2.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. Prvi spomen Šabata (heb. te blagoslovio sedmi dan – Šabat.2.5. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. U Izl 16. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. Enciklopedija Biblije. 134. u podne koju Danijel moli (Dn 6. Osim ovoga tjednoga blagdana. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. 23. U Izl 20. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. . 18) . Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. ma gdje se nalazili. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. str. psaltiru. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. večernju molitvu i sl. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja.

Marko 14: 1-2. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. 120.31 28 V. jeo se kruh koji se brzo mijesio. str.30 i Blagdan sjenica. 1996. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. Enciklopedija Biblije. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. posvetitelj vremena. str. kao tjedni blagdan. Krist. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Enciklopedija Biblije. na krovovima kuća. Levitski zakonik 23: 15-21. 120. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. ZAGORAC. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. Jošua 5. berba grožđa i maslina. Prva se pasha zbila u večer uoči 14.29 Blagdan sedmica. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. 10. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. anđeo smrti ubijao je Egipćane. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste.. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. kad se završila žetva.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . nisana. 10-12. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. Izlazak 23:16. U početku se Pasha svetkovala po kućama. a poštedio prvorođence Egipta. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. Izlazak 12. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. Ponovljeni zakon 16:19-12. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. str.

obučen u odjeću od bijelog platna.. 199-210. 120. Ondje je škropio krvlju žrtve. god.. str. Veliki bi svećenik. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta.3. str. 120-139. Biblijske starine.» Enciklopedija Biblije. Enciklopedija Biblije. str. A. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. 121. Pr. 33 34 35 36 . poznatoga kao žrtveni jarac. Nova godina (Roš Hašana).33 Posvećenja hrama (hannukah)34.» Enciklopedija Biblije. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. 121. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. Epifan. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama.» Enciklopedija Biblije. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. Središnje teme Staroga zavjeta. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. To je nutarnji.5. 121. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. 121. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman.32 Dan pomirenja (Jom kippur). str. str. REBIĆ. str. Zatim bi uzeo jarca. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. 152. A REBIĆ. Kr. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen. Purim35 i sl. Prije se nazivao Srebrne trube. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. str. Usp.36 2.» Enciklopedija Biblije. Toga se dana odmaralo. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. štovalo i prinosilo žrtve. Osim ovih velikih blagdana.Usp.

U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. Biblijski priručnik. str. str. Levije. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). A. Središnje teme Staroga zavjeta. Središnje teme Staroga zavjeta. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. u 30. A. te ima važnu. 158. str. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. Usp.40 Svećenik. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. može li se ići u bitku i sl. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. što treba činiti i tako dalje. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. jedan od Jakovljevih sinova.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. REBIĆ. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. 179. . 156. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. REBIĆ. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. naučavatelj i tumač Zakona. kakav treba on biti.

a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak. 43 .30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. Usp. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu.6. torah)... Na jednoj strani te osi. str. Također su poučavali Božji narod Zakonu. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. str. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak.. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva..» Leksikon ikonografije. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje. 104. Pravokutnog je tlocrta. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. 1986. na molitvu. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. Ispred njega gori vječno svjetlo. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. čitanje i tumačenje Božje riječi. E. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. hebr. do ulaza. 1990. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. 532. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. pjevanje te završni blagoslov. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. str. Beograd: Pravoslavlje. U sredini prostorije nalazi se almenor.41 2. Svet Novoga zaveta. LOZE. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. 126-127.

Priveži ih na svoju ruku za znak. 4-9. str. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. Zato ljubi Jahvu. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. Z PAŽIN. Završni blagoslov iz Br 6. Jahve je jedan. 24-26 45 46 . 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. 4. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. Boga svoga. Napominji ih svojim sinovima. neka ti se urežu u srce. 4-945 2. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. Povijest liturgije. 3. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. kad lijegaš i kad ustaješ. svim srcem svojim. (skripta za internu upotrebu slušača). svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. i neka ti budu kao zapis među očima. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. 44 Usp. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši).46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. Psalmi 5. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. Knjiga Sudaca. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. 1989. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca. Midraš. 22-26. 3.

95. LOZE. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. Usp. 47 48 49 Usp. Enciklopedija Biblije. str.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. 105. 135. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. LEON DUFOUR. Rječnik biblijske teologije. E.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. Usp.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. str.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. . str. Svet Novoga zaveta. X.

str.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. 22 i dalje). propovijedao je u sinagogama (Mk 14. 49. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. ZAGORAC.. 22). Iv 18. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. 13. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. V. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. Sjeme je riječ Božja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1997. 20). 1993. U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. str. 10. Kristova svećenička služba.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. Iv 2.ISUS I 3. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 20-24). 205. 41. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. .. 51 50 B. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. 73. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). DUDA.

propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. 2-4. 39-45). 206. tumačenje evanđelja po Ivanu. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. 1997.. L. Opraštanje. 49. Lk 6.52 Isus je navjestitelj. ZAGORAC. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. Lk 22. Mt 27. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. Mk 14. 41-42). Lk 5. Mk 15. Grand Rapids. 23. Molio je javno (Mt 11. Lk 11. Lk 9. pred svojim učenicima (Mat 6. Iv 17. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. 16.54 52 Usp. 28.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). Mt 26. R. 1997. 39-42. 35. T. 63. 25-27. 138. A. 36. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. Evanđelje po Mateju. 46. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. Lk 10. Iv 11. 12. D.. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. Mt 1. MORIS. Daruvar: Logos.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. odnosno izmirenje s bližnjima. 9-13. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. Kristova svećenička služba. već izraz njihova duha. Iv 18. FRANCE. V. 24). Michigan: Baker Book House.. CARSON. str. str. 21-22.. 20). str. 53 54 . 34. Daruvar: Logos. 1-26) i privatno (Mt 14. Usp. 9-13). Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. Ivan. str. Usp. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. 1993. Worship: Adoration and Action. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. 212.

V. 57 . Kristova svećenička služba.. 208. 14-20). Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. rekli bi smo danas sakrament euharistije. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. str. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. ZAGORAC. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta.55 Uspostavljajući dakle euharistiju.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. 51. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». prepoznaje se. 1992. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. Worship is a Verb.E. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. On je dakle naviještao riječ Božju. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. WEBBER. a to je euharistija ili Večera Gospodnja. R. odnosno kršćanskoj liturgiji. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja. str. 13-17).

privremeno. Sve je dakle u Starom zavjetu. Dakle. 17). Nisam došao ukinuti. Kristova svećenička služba. ostvarenje u njegovoj osobi. ZAGORAC. pa i stvarnost kulta. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. 14-29) i sa šabatom. .»58 58 V. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. nego ispuniti’ (Mt 5.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. 206-207. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. str.

lomljenju kruha i u molitvama. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . 4.POČECI KRŠĆANSKE 4. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. Kako je kanio sutradan otići. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. Pavao siđe. pade s trećeg kata dolje. kad se sastadosmo da lomimo kruh. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise.1. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. Opet se pope. 42) «U prvi dan sedmice. nadnese se nada nj. Digoše ga već mrtva. produži govor do ponoći. Nadalje. Pavao je govorio prisutnima. A nekog mladića imenom Eutiha. vjerovanju i praksi prve crkve. dok je Pavao i dalje govorio. zajedničkom životu. svladan snom. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. djelovanju.» (Dj 2. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu.

ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju.» (Dj 20. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. . 7-12). Usp. lomljenje kruha. 42. 19. molitva i propovijedanje. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. 16.1. 180-183. 16). Dakle. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. Teologija Novoga zavjeta. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. STAGG. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. euharistija i zajedništvo. 20. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala.. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. Novi Sad: Dobra Vest. 4. str. Kako bilo. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. zahvalno mišljenje. Lk 22.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. I onda otputova. F. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. 16 i Dj 2. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. 1987.1. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia.

17 i dalje). Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali.2. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.1. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. 61 Usp. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule..60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. Teologija Novoga zavjeta. 23b-25). Iz Pavlovih se riječi. 11-12. Usp. GNILKA. 96-97. 1999. . str. J. Teološki rječnik. str. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. RAHNER i H. K. 19. poslije večere. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. 4. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt.. 2004. dakle. evidentno je da apostol Pavao. VORGRIMLER.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. nazvani Agape. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu.

47. molitve. 12. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. 12. molim da se upravljaju prošnje. 24-31. str.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. Kristova otajstva. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. 19. 14. 23-26. odnosno molitvu. 95. 6 i dalje. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. 3. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. 4. u Djelima apostolskim 2. amen i hosana. Usp. prije svega.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. zahvaljivanja za sve ljude. V. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. 1-2: «Tako. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. 10. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). ZAGORAC. što je bilo i prirodno. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. . Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. sazivi. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. 24. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. 1. 42. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. Primjerice. izrazi: aleluja.

nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo.. Povijest liturgije. sudbonosnim razdobljima. Daruvar: Logos. 2 Tim 2.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. 3.. str. R. 1. već za sve ljude. moraju imati svoj red. STOTT. 16-22. 3 – 14. osim u teškim. 105- . 4. Pastoralne. Kol 1. PAŽIN. 63-64 Usp. str. str.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. Crkva treba moliti za «sve ljude». one trebaju biti predmet molitve. 16. što je bila molitva «duhom». Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). D. Crkva. 18-22. 11-13. Tim 6. što je činjenica koja se često zaboravlja. Fil 2. a jedan neka tumači!» (27 stih). 1 Tim 3. 15-16. 3-5. 2. dakle. 1. ne moli samo za svoje članove. Pastoralne poslanice. 1997. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. bez obzira na njihovu narodnost.. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. GUTHRIE. dakle. Efežanima. Njih nalazimo u Rim 8. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. religijsku ili inu pripadnost. 1 Sol 5.65 64 65 D. str. 15-20. Z. Daruvar: Logos. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. Crkva obavlja posredničku službu. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». Molitva «u jezicima» može biti korisna. Pavao govori i o načinu molitve. 30 i 32. W. «Ako se govori tuđim jezikom. 22-25. Ef 1. GUTHRIE. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». Osim o sadržaju molitve. 1997. 20. 6-11. 5-9 i sl. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. 28-29. 1 Pt 1. 5. J.

35). neke razlike ipak postoje. . MOODY. Michigan: Eerdmans. 106. F. R. «The Ministry of the New Testament». Njih je vrijedno zapaziti.» 67 106. The Ministry in Historical Perspectives.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. 192-195. F.1.. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. 66 67 Usp. MARTIN. Grand Rapids. poput mnogih drugih. 39-52..66 4. WILLIAMS.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. 1: D. propovijedanja i naučavanja. P. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. str. 42). STAGG.. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. GUTHRIE. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. str. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. u: Rewiew and Expositor. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. Pavao i Barnaba su. Teologija Novoga zavjeta. Njemu čast i vječna vlast! Amen. R NEIBUHR i D.3. 11). U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. Usp. 1/1959. D. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. Pastoralne. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. 36 i dalje. STAGG. 206. 1988. str. Teologija Novoga zavjeta. str. Worship in the Early Church. str. str. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti.

uvodeći učenje o tzv. U tekstovima poput 1 Kor 12. 8-10. Taj slijed se. U katoličkoj i 69 70 . posebice euharistiju. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente.4. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. sukladno ovome učenju. posebice psalmi. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. I ovi su elementi. preuzeti iz židovske liturgije. U tome je smislu uistinu bila živa. starješinska služba i sl. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. apostoli biskupe. proroštvo. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). Apostol Pavao govori u Ef 5. Rim 12. Pravoslavne.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. moć čudesa. znanje. prezbitersku i biskupsku. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. Krist je zaredio apostole. Anglikanske i sl. uz sliku spontanog bogoslužja. 28-30. Naime. dar tumačenja jezika. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. razlikovanje duhova. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja.1. karizmatska zajednica. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). dar ozdravljanja. vjera. jezici.

Otk 1. Usp. 46). 4. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 1990. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. u kojima se obavlja bogoslužje . već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. Zagreb: kršćanska sadašnjost. 4. 2. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). odnosno euharistije. 2. str. 553. o čemu ćemo kasnije govoriti). Leksikon ikonografije. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. ali ovisno o papi i biskupima. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. 3. crkve. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. 10). . Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20.. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. 7. pastor=pastir). budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. 1 Kor 16. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima.

Water. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. 72 . Word. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. Usp. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju... 1989. I. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. Sc. Ciprijan će sredinom 3. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. 22. J.. Euharistija u životu crkve kroz povijest. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost.72 71 T. str. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. ŠAGI – BUNIĆ. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. Ad Caecillium 16. H. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. Wine and Bread. Valley Forge: Judson Press. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih. nego li subotu. WILLIMON. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. 67)». W. 2). a sv. 1984. 21.

46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara. .

no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. 5.1. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. tek 1873. stoljeća. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. . zatim u 8. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. i 10. A što se tiče euharistije. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. i 130. godine nakon Krista. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. No spis je otkriven mnogo kasnije. U 9. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. godine.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. koji si nam dao spoznati po Isusu. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. za sveti trs Davida sluge tvojega. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. Oče naš.

za život i spoznaju (gnoseos). jer si moćan: tebi slava u vijeke. 6. 49.»73 73 T. Hvalu ti dajemo. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. i sabran postade jedan. koje si stavio da stanuje u našim srcima. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. da iskazuju hvalu kako hoće. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . A prorocima (prophetais) dopustite. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. 7. Tebi slava u vijeke. ‘Amen’. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. Povijest kršćanske literature I. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. Oče sveti. ŠAGI – BUNIĆ. Ti si. 3. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. 5. ‘Amen’. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. posvećenu. Neka dođe milost (charis). 3. sve stvorio poradi imena svoga. str. koju si nam dao spoznati po Isusu. 4. ‘Amen’. 4. ‘Amen’. gospodaru svemogući (despota pantokrator). Jer: tvoja je moć i slava u vijeke.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). poradi svetoga Imena tvoga. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. 5. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. ‘Amen’. Oče naš.. neka se obrati! Maranatha! Amen. Spomeni se Gospode. A pošto se nasitite. 1998. X. Saberi je od četiri vjetra. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. ‘Amen’. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). Crkve svoje (tes ekklesias sou). dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). ovako iskazujte hvalu: 2.

Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. 82. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. euharistija. Ova je opomena slična onoj u Didache 15. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. Klement također upotrebljava riječ leiturgia.2. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. 23. Uvod u katoličku liturgiju. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. Stoga se krštenje. 3).3. ADAM. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. ženidba i sl. Povijest kršćanske literature I. Usp. 44. 5. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja.74 5. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). ŠAGI – BUNIĆ. 2 i Heb 10. U 15.75 74 75 T.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. str. . Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. str. hesychos kai anabausos. A.

predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. Ovaj je spis nastao 76 77 Z.4.Molitva vjernika .Propovijed . godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. Prva apologija sv.Prinošenje darova .»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . . 6. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše. Usp. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. kako već rekosmo. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. a nenazočnima se šalje po đakonima. 5-6.Svetopisamska čitanja . donese se kruh. Justina Ovaj dokument iz 150. str. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. Koliko već ima vremena. Z. Povijest liturgije. Povijest liturgije. vino i voda. Nato. PAŽIN. A narod odobravajući klikne: Amen. A poslije molitava. PAŽIN.Euharistijska služba77 5.5. kad čitač prestane. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. bilo da borave u gradu ili na selu. str.

svećenika i đakona. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. H. 108-109. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. str. što čine đakoni. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa..78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. Velika povijest crkve I. Kako smo do sada vidjeli. 311. Trebinje. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. 79 Usp. str. Vrnjačka Banja. . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. 1999.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). JEDIN. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. prezbiteri. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. 1972. godine po Kristu.

»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. jedite. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. raširio ruke trpeći. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. I dok se dragovoljno predavao muci. Kad ovo činite. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. po kojemu slava i čast tebi. str. Isusu Kristu. tebi zahvali i reče: Uzmite. Bože po tvome ljubljenom Sinu. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. uze kruh. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. 10-11. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. velika zahvala i sl. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. Amen. da ih učvrsti u vjeri i istini. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. meni na spomen činite. PAŽIN. Povijest liturgije. budući da ti se tako svidjelo. . On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. No. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje.

83 81 Svet. Uvod u katoličku liturgiju. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. 21. 82 83 . A. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Hosana u visini. Hosana u visini. svet.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. ADAM. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. 24-26. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. str.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. Usp. svet Gospodin Bog Sabaot.

.

A. Uvod u katoličku liturgiju. ali i kompliciranija.1. . str. raskošnija. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. godine. ADAM. godine objavio i stavio na snagu. o čemu će kasnije biti riječi. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. Kasnije će. valja ju prilagoditi novim okolnostima. stoljeća biti progonjeno. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. kojeg je car Konstantin 313. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4.84 Ova. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. 25.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. «Milanskim reskriptom tolerancije». Liturgija postaje svečanija. VRIJEME 6. 380. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše.

56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola.1. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». Sin Božji. u svijetu vjerovan. Uvod u katoličku liturgiju. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. osobito glede Kristova božanstva. poganima propovijedan. str. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. jedna vjera. ona je postala 85 Usp. . 25-26. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima.2. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. A. 5). 6. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca. ADAM. U 1 Tim 3. Spasitelj). Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. anđelima pokazan. U Fil 2. u slavu uznesen».2. 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. Duhom opravdan. 5) ili «Jedan Gospodin. palij. i jedno krštenje» (Ef 4.85 6. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo.

Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. stvoritelja neba i zemlje. Rođen od Marije Djevice. 6. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. 38-39. Mučen pod Poncijem Pilatom. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. Oca svemogućega. str. sašao nad pakao. općinstvo svetih.. treći dan uskrsnuo od mrtvih.1. T. no tada još nemamo točan tekst tog simbola.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. stoljeću. umro i pokopan. Otpuštenje grijeha. Oca svemogućega. Svetu sveopću Crkvu. odonud će doći suditi žive i mrtve.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. I u Isusa Krista. sjedi o desnu Boga. No. Gospodina našega.1. . koji je začet po Duhu Svetom. Povijest kršćanske literature I. uzašao na nebo.2. Vjerujem u Duha Svetoga. Sina njegova jedinoga. Uskrsnuće tijela i život vječni. ŠAGI-BUNIĆ. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. godine. Raspet.» 86 Usp. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. Amen.

Crkveni sabori. Stvoritelja neba i zemlje. Boga od Boga. Oca svemogućega. istobitna s Ocem. svjetlo od svjetla. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. po kome je sve stvoreno. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. 15-20 88 87 Usp. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. str.1. po Svetom pismu. godine po Kristu. JEDIN. H.2. JEDIN. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Rođena. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. H. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. str.. pravoga Boga od pravoga Boga. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. Crkveni sabori.2. Usp. jedinorođenoga Sina Božjega.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. I uskrsnuo treći dan. 20-24 . ne stvorena. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. svega vidljivoga i nevidljivoga. 1980. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze.87 Na drugom općem saboru.

već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. koji je govorio po prorocima. iako se pripisuje Atanaziju. «Tko želi biti spašen. vječnosti i svemoćnosti. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. Amen. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru.1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I život budućega vijeka. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . I iščekujem uskrsnuće mrtvih. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. stoljeću. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.2. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog.» 6. nego je samo jedan Bog. Gospodina i životvorca. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. Pisano je protiv arijevskog učenja. I u Duha Svetoga.3. Autor mu je nepoznat. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. koji izlazi od Oca i Sina. a ipak nisu tri Boga. beskrajnosti.

Duh Sveti gospodin. Tako je Otac gospodin. niti stvorio nego rodio. tako da u svemu. Tako je jedan Otac. druga osoba je sinovljeva. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. Sin gospodin. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. nego je jedan nestvoreni. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . tako Duh Sveti. nestvoren je Duh Sveti. ne tri Sina. Jedna je osoba Oca. niti rodili. niti stvorili.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. nego jedan Gospodin. jedan neizmjerni. Tako nisu ni tri nestvorena. ni tri neizmjerna. Tako je svemoguć Otac. vječan je Sin. vječan je Duh Sveti. nego iz njih proizlazi (procedens). Ni Sina Otac nije učinio. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. nestvoren je Sin. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. neizmjeran je Duh Sveti. a ipak nisu tri gospodina. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. nego je samo jedan Bog. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. želi biti spašen. svemoguć Duh Sveti. a ipak nisu tri Boga. Tko. kako je prije rečeno. niti stvorio. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. a treća je osoba Duha Svetoga. Vječan (aeternus) je Otac. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). neizmjeran je Sin. Oca nitko nije učinio. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. Kako Otac. tako Sin. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. jednako velike. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. ni Sin. Neizmjeran (immensus) je Otac. svemoguć Sin. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. dakle. taj će biti zauvijek izgubljen. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. niti rodio. Nestvoren (increatus) je Otac. tako Trojstvo u jedinstvu. jedan Sin. a ne tri Oca.

do 6. manji od Oca po ljudskoj naravi. A jer je istovremeno Bog i čovjek. svemogućeg Oca. u Duhu Svetomu). koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. To je katolička vjera. Ocu jednak u božanstvu. Oni koji su činili dobro. 89 http://www. . potpuni čovjek. odnosno o Svetom Trojstvu. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva.katolici.org/nauk. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu.2. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. veljače 2007. u vječni oganj.»89 6. koji su činili zlo. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. Jedan potpuno i čitav. Bog i čovjek. ući će u vječni život. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. On je zbog našeg spasenja trpio. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe.2. sjedi s desne strane Boga. Jedan pak. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove. ne može se spasiti. stoljeća. pristupljeno 8. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. uzašao na nebo. odatle će doći suditi žive i mrtve.php?action=c_vidi&id=2996. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. Potpuni Bog. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. nego jer je Bog uzeo ljudskost. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl.

Liturgija se. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. dijelovi odjeće i sl. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. 6. nadalje. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». te se stvara sve veća podjela klera i laika. Krista i Duha Svetoga. trgovinama i sl. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. kosti. susretala s pitanjem prilagodbe. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. kako smo već ustvrdili. ali i opasnosti. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. koji se počinju štovati i nazivati svetima.3.). Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. «Crkva se. moći». iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. Njihova tijela. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. svećenik i sl. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . U crkvene svetkovine pa i određena učenja. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu.

Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. Pripravnici za krštenje. Na primjer./5. 1995.4. Velika povijest Crkve II. 91 . JEDIN. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. katekumeni. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. sudjelo90 H. str. krsne slave kod pravoslavnih Srba. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. 227. No. dajući im kršćansko značenje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. pogani su štovali 25. a posebice u kršćanskom bogoslužju. prosinca dan Nepobjedivog sunca. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove.

Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. JEDIN. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. kleveta.str. preljub. ubojstvo. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. dakle. H. Velika povijest crkve II. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. Zajedno s katekumenima. prisustvovati samo službi riječi. Velika povijest crkve II . kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. JEDIN. 286. str. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. pijanstvo.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. . Velika povijest crkve II. 285. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. JEDIN. Usp. shizma. teška krađa. 285. nepomirljiva mržnja. pobačaj. H. krivovjerje. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». smio je. To su: idolatrija. H.94 92 93 94 Usp.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. kao i neki katekumen. str.

od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. 288. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. 300./5. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. ljubavi prema bližnjima i sl. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći.str. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). JEDIN. H. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. Naime. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. 240. korizma. Na Istoku je . stoljeća u Aleksandriji.5.95 U 4. JEDIN. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. kako bi se objedinila praksa Crkve. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. str. Uspostavljaju se određeni blagdani. ili 40 dana posta pred Uskrs. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. U ranom razdoblju Crkve. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. Velika povijest crkve I. Već krajem 2. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. Velika povijest crkve II. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. H. Usp. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. siječnja.

3. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. Mitre. Od tada. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. Božić. Od 21. . Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». prosinca. ne samo Židove već i pogane. prosinca počinje rast Sunca. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. Krštenje Gospodnje te. Blagdan Kristovog rođenja. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. Od 4. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. kako bi narod odvratila od poganstva. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. prosinca. Crkvu svoju. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. Na Bogojavljenje. Poklonjenje mudraca Kristu. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. kao što je Isusovo krštenje. 2. Svadba u Kani Galilejskoj). Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. čudo u Kani Galilejskoj. a zatim je preuzet i od Zapada. dakle od 6. Krist je došao spasiti sve ljude. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. prosinca. prosinca.

“To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. str. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. ožujka. tj. jer bi to značilo nesavršenost. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. Krist posvetitelj vremena. 174-175. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. tj. ožujka. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. Mjesto Mitre-pobjednika tame. 174. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. Kao i uz vrijeme Uskrsa. prosinca. kako je svijet stvoren 25. Vladimir Zagorac. dakle. Krist posvetitelj vremena. stoljeću. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. str. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8. . Polazeći. odnosno došašće. prosinca. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. 12). od tada priznate tradicije da je Krist umro 25.

već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. Usp. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. Usp. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. 102 . Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. Didaskalija. JEDIN.100 Blagdani. Kaldejaca. godine). 6. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. A. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. Velika povijest crkve II. i Malabarskih kršćana. godine). no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. 1982. i 5 stoljeća kao npr. godine) i Kalcedonu (451.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. 100 101 Usp. Apostolske konstitucije s kraja 4.str. Od 4. 289-291. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja.102 U tekstovima iz 4. ADAM. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. KOLARIĆ. Istočni kršćani. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. 29.6. stoljeću.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. Zagreb: Veritas. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. H. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. str. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. stoljeća. Uvod u katoličku liturgiju. i 5. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada.

objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon. STANILOJE. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. 2005. 1965... 1986.105 To su tri liturgije: 106 . 1997. A.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. T. 1961. travnja na blagdan Svetog Marka. K. Liturgika. Liturgija i život.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Uvod u pravoslavnu liturgiku.. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik.. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. WARE. D. Zagreb: Glas Koncila.. str. O liturgiji. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . 2003. Pravoslavna crkva. Liturgika 1. FUNDULIS. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. J. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. H. N.. Uvod u sveto bogosluženje. Velika povijest crkve II. 1999. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. 106 Na hrvatskom jeziku. 278. str. za potrebe grkokatoličke crkve. 1998. 1992.. PAVIĆ. 1992. 2004. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog.primorska i Skendeijska. Kraljevo. 107 . na Veliki četvrtak i Veliku subotu. Usp. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). Križevci: Biskupski Ordinarijat. 1963. J. 205-239.. JEDIN. Liturgika (skripta). Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. u danima pred Božić i Bogojavljenje. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme. Zagreb: Prosvjeta.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. GRGUREVIĆ.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka.I. ŠMEMAN. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara. PAVKOVIĆ.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija.

Veliki četvrtak i Veliki petak. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. str. JEDIN. stoljeću. Velika povijest crkve II.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. H. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja..108 . u četvrtak petoga tjedna. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom./5. 279.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. u ponedjeljak. Rimska liturgija se spominje već od 4. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. pogotovo uskrsnuća’. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova).Liturgija pretposvećenih darova. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije.. na Blagovijesti. stoljeća. 109 110 . utorak i srijedu. stoljeću. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela.109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. kako ih imamo u 4. na Veliki ponedjeljak.

a latinski će tek 370. Kada se govori o rimskom obredu. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. Abrozijanski obred 3. Rimski obred 2. Antiohijska skupina 1. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski). sjevernoafrički i mozarabijski. Mozarapski ili zapadnogotski obred . se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. sve do 8. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Koptski obred 2. godine potisnuti grčki jezik. galski. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. Aleksandrijska skupina 1. stoljeća. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I.

Galski obred 5. te kulminirati u srednjem vijeku.. 144.. str.sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. No s druge strane se događa negativno stremljenje . koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. Vizantijsko bogoslovlje. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. 1985.. MAJEDNORF.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. . Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. Stoga će upravo 16. 111 Dž. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. Kragujevac: Kalenić. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama.72 4.

koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. Karlo Veliki je u Rimu. 781. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. Tako će rimska liturgija. .. – 814. prigodom posjete papi Adrijanu I.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. Pipinovog sina i nasljednika. REFORMACIJE 7. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760.1. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. uz određene izmjene.). No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. ona još uvijek neće biti propisana. godine od pape Pavla I. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. stoljeća. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu.

J. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. godine. Pričest se u 12. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu».2. stoljeća. 81-83. Od 13. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. str. Od 12. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. T. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. ŠAGI – BUNIĆ. To dovodi do novoga blagdana. . Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. dok se kalež vjernicima uskraćuje. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. spasonosni efekt. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Corpus Christi (Tijelovo). U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici.

koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti.. već su bili samo osposobljeni za služenje mise.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. Usp. Velika povijest crkve III/II. . 1993.115 Također se. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. str. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. 114 115 113 Usp. H. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. stoljeću. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. 76-77.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. Usp. J. JEDIN. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. 36. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. A. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. 640. ŠAGI – BUNIĆ. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. T. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. Uvod u katoličku liturgiju. ADAM. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. str. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu.

Uvod u katoličku liturgiju. Od ranoga njezinoga nastanka. 3. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. Misala. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. . Od 13. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. nastaju sada malo – pomalo i upute. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. ADAM. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. 37. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. propisi). Naime. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. str. Lekcionar i Evangelistar. Antifonal.» A. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. 7. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. te koji se i danas nalaze u različitim.

primi našu molitvu. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). Hvalimo Te.118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. Kralju nebeski. U prvome. Gospodine Sine jedinorođeni. smiluj nam se. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. str. ADAM. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. Jaganjče Božji. Gospodine Bože. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . Gospodine Bože. A. Uvod u katoličku liturgiju. ZAGORAC. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. slavimo Te. ulaz). 84. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. pred svima.. klanjamo Ti se. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. Sine Očev. str. 154. kada su se grijesi ispovijedali javno. – 496. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. odnosno pjevanje psalma.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. Bože Oče Svemogući. Kristova otajstva. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Koji sje117 118 Usp. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. V. . Usp.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. Blagoslivljamo Te. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. Isuse Kriste. 1998.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5.

U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. A. 10-12. 154. Beograd: Srpska patrijaršija. Sa Svetim Duhom. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. jedinoga kralja. u slavi Boga Oca. Jer Ti si jedini svet.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Usp.. biblijska čitanja.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno. 2001. smiluj nam se.. str. 241. 61-62. Amen. ADAM. Uvod u katoličku liturgiju. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. str. No od 1048. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 120 121 .» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. Od 500. Isuse Kriste. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. Časosolov. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. Ti si jedini Svevišnji. Usp. Usp. Ti si jedini Gospodin. str. Leksikon ikonografije.121 Nadalje slijede molitve dana.

Usp. koji oduzimaš grijehe svijeta. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. svet Gospodin Bog sabaot. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. svet.122 riječi ustanovljenja. Svet). Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. te anamnezu. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». smiluj nam se. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. «Svet. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. 1978.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. koji oduzimaš grijehe svijeta. smiluj nam se. 59. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. Jaganjče Božji. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. str. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. . odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. Jaganjče Božji. Nakon pjevanja sanctusa. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat.. Hosana u visini. 9). hosana u visini. 2-6). Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja.

Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. Štola (naramenica. prezbiteri i biskupi. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije.124 7. Imala je najprije oblik zvona.4. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. Usp. Kristova otajstva. bila je prvotno svjetovni znak službe. Creda. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. str. . Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). ZAGORAC. 687. Kasnije je nose đakoni. V. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. godine.. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel).123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. za vrijeme pjevanja Gloria.80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. Od 13. a oko 1000. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). godine počinje se pjevati tri puta. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. palij i prsten. Sanctusa i sl. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. 105. 84-85. manipul.

.. stoljeća. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. Uvod u katoličku liturgiju. stoljeća.. a formom je bila slična dalmatici. stoljeću. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. smeđa. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. modra. str. str. purpurnu i zlatnu. I. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. knjiga I. Dalmatika. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. 501-502. zelena. crvenu. Opšta crkvena istorija. ADAM. crnu. 126 . Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. vatikansko sabora). No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. I. Liturgijski simbolički govor. kao na primjer u procesijama i sl. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. 1912. str. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. str. 83-84. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. ljubičastu.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. početkom 13.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. 676685.. ŠAŠKO. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. Pluvijal (kišna kabanica. Usp. 449-498. A. bijela. POPOVIĆ. Liturgijski simbolički govor. zelena ozna125 Usp. zelenu. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). crna. ŠAŠKO. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. Zagreb: Glas Koncila 2005. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. i to: bijelu.

vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. Uvod u katoličku liturgiju. Liturgija je postala stvar klera. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. često poprima pretjerane forme. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. pravih i nepravih. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. ADAM. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. str.5. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. str.127 7. Na primjer. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. lateranski sabor (1215. Pričest je toliko opala da je IV. Leksikon ikonografije. 379. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. 40. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. 128 .128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. A. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija).

str. str. u «vrh duše». Uvod u katoličku liturgiju. Usp. Hildegarda iz Bingena (1098.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. JEDIN. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». Od 13 st. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. – 1179. da ne može oslijepiti.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari.. V. Usp. Kao predstavnici spominju se iz 12. toga dana ne može umrijeti. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. Velika povijest crkve III/II. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji.).) i Elizabeta iz Schoena (1129. da bi se božansko najdublje iskusilo.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. ZAGORAC. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. H. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. ne stari. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. 640. 1969. ADAM. 76-79. Kult svetaca. Bernard iz Clairvauxa (1090. 131 . Pored svih ovih negativnih primjera. Liturgika. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. st.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. str. – 1153. – 1164. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A. 41 Ivan Gerson (umro 1429.). Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju.

posebice u bogoslužju. No ona je u mnogim sredinama. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti.132 Latinska misa. Usp. 132 133 A. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. dominikanci i franjevci. posebice seoskim potpuno zanemarivana. Grote. zasigurno će dati protestantska reformacija. nerazumljiva običnom puku. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. Stoga su prosjački redovi.133 No bitan naglasak na propovijedanju.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. Velika povijest crkve III/II. stoljeća došao iz Nizozemske (G. str. Uvod u katoličku liturgiju. H.. 41. i 14. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva. koji je s krajem 14. ADAM.. mistik i propovjednik pokore + 1384. u 13. 642-643.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». . nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. JEDIN. str. – 1471.

samo po sebi ni dobro ni zlo. njemački augustinski redovnik. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. P 8. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. crkveno ruho. molitve. Martin – (1483. kako na cjelokupni život Crkve.). ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. predmeti «isprazna vanjska stvar». doktor kanonskoga prava. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja.1. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. Za njega su način bogoslužja. negdje radikalnije. Indulgencija). zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. pa tako i liturgijski. . Godine 1517. – 1546. tako i na liturgiju. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. Držao je da se može zadržati svaki običaj. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv.

2004..86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. završeno je. gdje stoji napisano da je misa žrtva. Euharistija u životu crkve kroz povijest.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. str. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. . grčku i hebrejsku misu. Velika povijest crkve IV. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. H. str. H. 69-70.. Usp. str. J. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. odnosno služenja misa za mrtve. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu.» Usp. kad.139 Usp. 73. Luther se. 274.. bi o njemu ovisilo. Velika povijest crkve IV. to znači latinsko bogoslužje. JEDIN. poput molitava za mrtve. Velika povijest crkve IV. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi.. No od 1523. zadržalo svoju valjanost. Baalove popine. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja.. str. 136 135 «. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. dakako. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. 137 Prema latinskom mittere = slati. H. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. 74. Dapače.) «Formula missae». otpuštati. godine Luther piše: «Recite nam vi. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. godine u Wittenbergu se. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. ŠAGI-BUNIĆ. JEDIN. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. JEDIN. T. 139 138 Usp. otpust je.

143 Određeno je tako140 141 T. R. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. Usp. 2002. Euharistija u životu crkve kroz povijest. C. Za razliku od ovoga učenja. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. ŠAGI-BUNIĆ. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. 274. život Martina Luthera. Martin Luther..142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu.. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». str. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. BAINTON. Osijek: Izvori. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. 1993. B.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. H. J.102. 210.. LOHSE. kao i zajedništva samih vjernika međusobno.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. str. 2006. 142 143 . Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). odnosno definiranje liturgije. Iz mise se uklanjanja predslovlje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). 1526. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. Na tome stojim. str. Zagreb: MISL. str. Uvod u Teologiju. HAMMOND. 330-331. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. Luther je 1523. Drugo djelo. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. Usp. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. T. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu.

Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. na augsburškom saboru. Godine 1524. str. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. 25. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. R. Čl. svijeće. godine. 337. str. Ž. 15. 145 146 Usp. BAINTON. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. E. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. prvi tom. Nadahnuta je psalmom 46. U članku 10. i svećeničku odjeću. čl. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. posebice prigodom Dana reformacije. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. LEONAR. Na tome stojim. godine. Čl. . govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. H. 5. život Martina Luthera. Naj144 Usp. Opšta istorija protestantizma. Luther je zadržao oltar. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. 2002. poput sastanaka podučavanja i sl.146 iz 1530. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije.). Luther je i autor većine pjesama u istoj.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. lipnja 1530.. 104. Članak 14. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. ukrase.

»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. 148 . Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane.. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise. Ali Pismo nam to ne dopušta. 147 Augsburška konfesija. ukazujući na činjenicu da biskupi. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. str.. suvremeno čitanje. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). Zapravo. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. 24. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. «.. Augsburška konfesija.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista. suvremeno čitanje. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. posvećen je misi. a protiv svakodnevnog služenja euharistije. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. Evangelička crkva u RH. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. str. 90. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. čl.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. 93.. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem. a ne kroz vjeru.. Stoga.

H. No promjene u Zürichu su se događale postupno.2. 135. Velika povijest crkve IV. THOMSON. Djelovao u Zürichu. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. Usp. Slijedi zahvalna molitva. godine. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. lipnja 1524. uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi.). .151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». B. 147-148. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. – 1531. «Apostolsko vjerovanje» i 112. Zalagao se za jednostavnost. JEDIN. 1985.. Uklonio je oltar. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. Umro je u bitci kod Kappela 1531. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». Pjevati su se mogli samo psalmi.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. svijećnjake. Philadelphia: Fortress Press. služila se sve do 1525. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. str. Liturgies of the Western Church. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio.)– Švicarski reformator. zajednička ispovijed grijeha te otpust. godine kao vojni kapelan. Drugi. slike. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. 150 151 Usp. godine. molitveni dio je izostavljen. str. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484.

Umjesto oltara. Usp. godine uspostavio i red bogoslužja. niti raspela.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. LEONAR. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. zadržavajući samo crni akademski talar.153 Glede značenja euharistije.. str. U. zahvalna molitva pastora te otpust. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. Opšta istorija protestantizma. GABLER.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. Liturgies of the Western Church. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. E.. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. THOMPSON. Farel je oko 1524. prvi tom.3. 8. u rujnu te na Božić. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. Pored ostaloga. William (1489.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. Farel. 149-156. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu. 133. Nakon toga slijedi psalam 112. str. 1986. Ž. 155 . Duhove. His Life and Work. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. 125-139. Philadelphia: Forter Press. dakle samo komemoracija. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu.1565. Huldrych Zwingli. B. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja.

«Gore srca») Pričest . kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice. Umjesto glazbe. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. Litrugija je zapravo bila služba riječi.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). Martin (1491. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. . Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. Prvo. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). 178-180. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise.) – Njemački teolog reformacije. Atlanta: John Press. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. Ulmu i Kölnu. Introduction to the Reformed Tradition. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. J. str. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. Na blagdane kao što je Božić. Uzašašće i sl. – 1552. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. H. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti..4.156 8. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. godine. 1977. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. i radio na reformaciji u Strasbourgu. 157 Bucer. Godine 1548. LEITH. Veliki Petak.

THOMPSON. Nakon toga. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. . Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Liturgies of the Western Churc. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. 167-181.158 158 Usp. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». Pomolimo se». U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. str. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. pastor je izgovarao: «Sjećaj se. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. B.

Novi Sad. THOMSON. str. kako smo naglasili. Istorija reformacije.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla.5. kao i za Luthera.. 185-224. Dobra Vest. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. 104.. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. Usp. prvi tom. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. Novi Sad: Dobra Vest. Jean (1509. G. Liturgies of the Western Church. 1986. 93. 162 161 160 Usp. Osnove evanđeoske teologije 2. Ž. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. D. E. predodređenje. BLOESCH. prešao na protestantizam. Opšta istorija protestantizma. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8.-1564. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. 1989. B. str. LEONAR.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. str. 304.. str. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. O. Za Calvina.161 Calvin je 1545. Usp. ČEDVIK. Godine 1533.

usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. MILIĆ. PARKER. 155. već sam sve uzeo iz Pisma. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina).»163 163 Usp. Prijevod teksta u: J. 2003. 41. John Calvin: A Biography. . H. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH.. jer ih nije bilo. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. str. «Što se tiče nedjeljnih molitava. L. T. str.

164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. volume 2. L. Zagreb: Susret. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. stih po stih.. Webber). Twenty Centuries of Christian Worship. 16. T. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. No prije nego bi počela propovijed. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu.» H. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. 1994. 300. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. Tennessee: Star Song Publishing group. H. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem. Robert E. 1997.. ROBINSON. W. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. str. . dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. The Complete Library of Christian Worship. Biblijsko propovijedanje. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. Nashville. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . Amen. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. . Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. 164 .’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. (ed. Sina i Svetog Duha. nebeski Oče.

167 Beza. PARKER. Usp. str. Calvin je preveo. Theodor (1519. Osim pjevanja i propovijedi. Usp. za spasenje svih ljudi.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. 168 Usp. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. pastore i crkvu.str. L.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562.-1605. humanista i pjesnik. Nakon Calvinove smrti. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. 1974. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. Grand Rapids. str. služba je bila kratka. godine. 172-178 . protestant.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539.-1544. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. i za spasenje i posvećenje naših duša.) bio je pravnik kao i Calvin. i. J. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. Introduction to the Reformed Tradition.). ljubljenog. John Calvin: A Biography. Michigan: Zondervan Publishing House. koji se. prilikom bla- 165 166 T. H. 633. The New International Dictionary of the Christian Church. str. nakon pjevanja još jednog psalma. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. H. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. psalama. 86-87. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. 126. The New International Dictionary of the Christian Church. Clement Marot (1497. Francuski. LEITH. zauzimajući manje od četvrt sata.

WENDEL.str. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. barem jednom tjedno (nedjeljom). str. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. KALVIN. Ž. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. KALVIN. 161. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. poglavlju govori o crkvenim sastancima. za razliku od Zwinglija. str. str. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. 483. Nauk hrišćanske vere.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. Ž.KALVIN. i sl. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. Nauk hrišćanske vere. ona su oruđa i znaci. vjerom prima od strane vjerujućih. Usp. 329-355. Mađarskoj. 474.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. godine. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. Usp. 170 171 Usp. . Ž. niti materijalno primanje Kristova tijela. Hrvatskoj. F. Nauk hrišćanske vere. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. 1996. Nastanak i učvršćenje reformacije. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. Ž. Euharistija. već sudjelovanje u Kristovu životu. str. DELIMO.KALVIN. Ž. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. Nauk hrišćanske vere. Usp. 464-498. godine174 u 22. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. 484. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije..

Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. 2000. dok je inače. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. 175 Heidelberški katekizam. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo.175 U 23. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. osim u vrijeme progonstva.. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. 167. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. str.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. str. Takvima se propovijed čini predugom. ili bar da možemo otići. tako i kod javnih molitava. dovoljno kratka. 186. 176 . poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. Heidelberški katekizam.

A.. veljače 2007. Cranmer. 59. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. http://justus.. Usp. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve. 1534. s nekoliko sitnijih promjena». propisnika o obredima i sl. za vrijeme vladanja Edwarda VI. Crkvena povijest 3.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. THOMSON. nije bio sklon liturgijskim promjenama. poput brevijara. godine proglasio samostalnom. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje. Thomas (1489. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja).org/resources/bcp/Communion_1548. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. godine. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane.htm. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). Anglikanska crkva prihvaća protestantizam.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. godine.anglican.179 priredio je 1548. 1986. pristupljeno 18. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. – 1665. 6. 178 179 180 . misala. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. Nakon njegove smrti. str. Stoga je za vrijeme Henrika VIII. Thomas Cranmer. osnivač anglikanske crkve. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. Nadbiskup Canterburya.

Ž. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. posebice liturgiju Sarum.” ili “Use of Sarum.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . . str. Crkvena povijest 3. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva. No. godine odnosno njemačku misu iz 1526. 450. Koristio je također srednjovjekovne molitve. “Sarum Rite. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. .” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. str. prvi tom.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. Usp.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli.složeni sustav liturgijskih knjiga. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. Opšta istorija protestantizma. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu.po prvi put su. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. godine. . 61.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. . U 13. Sarum liturgija. LEONAR. A. posebice kod posvećenja pričesti. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale. E. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. THOMSON.

http://justus. Opšta istorija protestantizma.htm. Naime. Usp. Usp. htm. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije»... no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen.anglican. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. 187 . Istorija reformacije. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». Usp.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. godine. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje. godine u članku 23.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. veljače 2007.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. Neki vanjski oblici bogoslužja. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. 1986. koje je Parlament izglasao 14. 184 185 186 O. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. prvi tom. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. pristupljeno 18.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. đakonsko.veljače 2007. str. str. http://justus. Ž. ostali su vjerni staroj tradiciji.186 U obredniku iz 1552. 452. travnja 1552. pristupljeno 18.anglican. Novi Sad: Dobra vest. poput svećeničkog ruha i sl. E. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni».185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. ČEDVIG. LEONAR. 87. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda.

koje nemaju pastore.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. str. Velika povijest crkve IV. JEDIN. U čl.). 456. 339. Crkve moraju biti dolično uređene. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. rujna i prosinca. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. 39 članaka vjere.7. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. Uskrsa. Pored ostaloga. Ž.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). govori se o jeziku bogoslužja. U članku 24.188 8. 189 190 . Župama. Opšta istorija protestantizma. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. pa čak i Božića.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. H. 19-23. Usp. str. – 1572. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. ali ih se ne rukopolaže za službu. str. prvi tom. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. E. lipnja. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. govori se o značenju Večere Gospodnje. 28. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. Službenici su pastori. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. LEONAR.. 2003.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka.

molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. (5. str.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova.) molitva prije propovijedi.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje.) čitanje Pisma i propovijed.) drugo zajedničko pjevanje psalma. Samo su takvi mogli 191 Usp. (2. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1.191 Godine 1556. Nakon pričesti. Vjerovanja i Deset zapovijedi. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. kako smo to gore naglasili). misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. (6. zahvaljivanje za stvaranje. Večera Gospodnja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. (4. koji su ga dijelili međusobno. . 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. Velika povijest crkve IV.) zajedničko pjevanje psalma. JEDIN. pjevao bi se 103 psalam. 340. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. Vjernici. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj. (7. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. (3.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. H. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi.

čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. čist. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. koristi u liturgiji. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. Od 1586. a u Škotskoj crkvi se i danas. Puritanci su se 1584. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera.193 Godine 1564. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. B. proširit će se kasnije američkim kontinentom. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. godine Waldegravea se. jer bi im blagovanje bilo na osudu.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima.8. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. Onima. THOMPSON. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. Liturgies of the Western Church. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. «Bill and Book». . 8. 287-305. str. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. uz znatne izmijene tijekom povijesti.

niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. poglavlje u cijelosti: «I. Engleske i Irske. stoga Ga se mora bojati. proslavljati. ne anđelima.-341. štovati ne možemo bez 194 Usp. B. Liturgies of the Western Church. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. 311. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. osim Očenaša. donosimo 21. njemu jedinome. II. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. 1649. koji suvereno vlada nas svime. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. zazivati. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. dobar je i čini dobro svima. ljubiti. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. i s obzirom na pad. pjevanja psalama i sl. dušom i svom snagom svojom. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). godine u 21. THOMPSON.194 8. Puritansko bogoslužje. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. Sinu i Duhu Svetome. iz 1647. ili prema sotonskim izmišljotinama. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem.9. propovijedanju. str. godine. svecima ili ikojem drugom stvorenju.

zajedno s vjerskim prisegama. ljubavlju i ustrajnošću: i.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. III. kojeg nalazimo u evanđelju. molitvu sa zahvaljivanjem. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. u duhu i istini. vjera. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. divljenje. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. Molitva. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. na poznatom jeziku IV. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. s razumijevanjem. . zavjetima. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. gorljivošću. VI. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. Boga trebamo štovati posvuda. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. ali ne i za mrtve. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. divljenjem. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. svaki za sebe na samo. vjerom. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. postom. sukladno Njegovoj volji. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. V. ako molimo na glas. s obitelji. poniznošću. Moliti trebamo za zakonite stvari. s pomoću Njegova Duha. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista.

Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. VIII. sve do kraja svijeta. i taj dan. kršćani trebaju slaviti kao šabat. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih).»195 Westminsterski direktorij iz 1645. 2001. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. 89-95. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. ne samo da se odmara od rada. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. Westminster Confession of Faith. dan koji je posvećen Njemu. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. šabat. moralnu. i djelima milosrđa. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. . da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. Glasgow: Free Presbyterian Publications. 195 Usp. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. Prirodni je zakon. str.

Liturgies of the Western Church. lomim ga i dajem ga tebi. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. str. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija. opomena. B. Čini to u znak sjećanja na njega. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. THOMPSON. Gloria Patri. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. uzimam ovaj kruh. . 370.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. Određeni tradicionalni elementi poput Creda.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. dajem hvalu. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju.» Usp.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj.

nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. Glede shvaćanja euharistije. .197 8. točka. već sjećanje na Kristovu smrt. «V. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. H. točka. – 1528. 180-182. str. Novi Sad: Dobra Vest. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. 1986. Misa nije žrtva.. J. R. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. i razumjeti ga. Introduction to the Reformed tradition.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. XII.. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. nitko neće smatrati svećenikom. točka. žrtve. X. LEITH. 198 W. 226227. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. Ovo isključuje sve mise.. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. Istina je neuništiva. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. ESTEP.10.) iz 1524. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. str.

199 Usp. točka. Twenty Centuries of Christian Worship. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. Nakon propovjedi. 216-225. Prvo. godine. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. troje istovremeno. tako što će jesti juhu ili povrće. odnosno pokajanjem za grijehe. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. Kol 1. ili što god Bog daje. točka. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. točka. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. VIII. 2 Sol 1 i 2. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. Na sastancima treba da govori jedan. 118). The Complete Library of Christian Worship. VII. neka se ne pune ni jelom ni pićem. volume 2. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. 3. . A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. str. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. 2 Kor 1. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. Kada se braća saberu. 4). a ne dvoje.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. (Ps 86.

. točka. Kad su braća i sestre na okupu. XI. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. bratskih crkava. 1 Kor 11). pojedinih baptističkih crkava i sl. 236-238. poput anabaptista nisu 200 W. 1 Pt 1). čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja.poslušnost Rim 2. 2 Kor 2.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. slobodnim crkvama reformacijske baštine. . Mk 14. agape. Baptisti. 2 Sol 1. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. 1 Iv 2. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. 10. R. ESTEP. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. Istina je neuništiva. 1 Pt 2.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. Fil 2. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. stoljeću.4. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. kao i istomišljenici. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. poput menonitske crkava. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. str. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. Rim 8. 3. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. Lk 22.

str. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. 232. volume 2. Twenty Centuries of Christian Worship. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. Godine 1695. .114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. The Complete Library of Christian Worship. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. duhovno i jednostavno. 201 Usp.

11. HAMMOND. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). C. Uvod u teologiju. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove.11.1. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. 202 T. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. kako smo vidjeli.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8.2. str. 8. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi. a ne svećenik. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor.11. odnosno svim protestantskim crkvama 8. 209. . Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima.

J. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju.3. BOUWSMA. Starješine. . Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. JEDIN. 490. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. Treba 203 Ž. str... te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. mire Boga s ljudima. W.11.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. u njemu je potpuna i završava se u njemu. Velika povijest crkve. 306-307. Nauk hrišćanske vere. str. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji. 204 Usp. IV. KALVIN. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim.204 8.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. odnosno uvođenja narodnoga jezika. str. H. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. 214-229. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha.

Tako propovijed postaje edukativnog.11. odnosno poučnog karaktera. nisu razumjeli latinski jezik.5. da ne čitaju. Osnove evanđeoske teologije 2. koje nisu samo kratke homilije. pa čak i da se ne skupljaju. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. G. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. 12. LUTHER. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. 95. ali ne i bez Riječi. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. str. U slučaju nužde. str. Što više. liturgija je. A. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. Osnove evanđeoske teologije 2.»206 8.4. Von Ordung Gottesdiensts.) . propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. već tumačenje biblijskih tekstova. BLOESCH.11. 206 D. kako smo već ustvrdili. bila uglavnom čin svećenika. (Prijevod iz: M. W. BLOESCH. 8. G. 35. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. ali sakrament ne može postojati bez Riječi. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. 94.

U pojedinim krugovima. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi.118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. u anabaptista. . odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca. kao npr.

208 207 Usp. 27-28. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. 404-405. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa.. VUKAŠINOVIĆ. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. načina vršenja bogoslužja. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. također. razmatrajući disciplinarnu problematiku.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. . Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća. a izvorno stanje ponovo uspostavi. JEDIN.. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk.1. Velika povijest crkve IV. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. Liturgijska obnova u XX veku. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma.207 Sabor se. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje.» V. a ne prave vjere. str. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. H. – 1563. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. Beseda: Novi Sad. 2001. str. Vršac: Fideb. SABORA 9. VATIKANSKOG 9. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije. Zabranjeno je..

Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). PAŽIN. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. str. godine proglasio dekret o misi. ADAM. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. statičnosti i beživotnosti bogoslužja. Sabor je 17. Z.). str. . 43.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. rujna 1562. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. A. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. Uvod u katoličku liturgiju.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. 33. .Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. Usp.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. . Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. valjanost sakramenata i sl. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. nego njeno posredovanje. Povijest liturgije. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse.

njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). Ako netko rekne. neka je izopćen. neka je izopćen. da ceremonije. Đakovo: Forum bogoslova. za grijehe. 3.. ona se smatra kao relativna žrtva. 7. da misni kanon sadrži zablude. neka je izopćen. Ako netko rekne. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. a da nije propicijatorna. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. 4. Ako netko rekne. neka je izopćen. str. Sakramenti.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. 6. Ako netko rekne. zadovoljštine i druge potrebe. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. neka je izopćen. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. 5. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. COURT. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. neka je izopćen. ili da koristi samo primatelju. 2. Ako netko rekne. Ako netko rekne. . ili da se ona po ovoj ukida. pa da se s toga mora ukinuti. Ako netko rekne. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. kazne. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. 306. 1997.

43. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. neka je izopćen. neka je izopćen. posebice u nedjelje i na blagdane. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. ŠAGI-BUNIĆ. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. Ako netko rekne. pa da ih stoga treba ukinuti. Narod i dalje ništa nije razumio. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. Euharistija u životu crkve kroz povijest. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. Što više. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. zadržan je latinski jezik. A. Božja 212 213 T. str. 318-319. osim ako se izuzme povremena propovijed. Ako netko rekne. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. . No to se nije dogodilo. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. Usp. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. str. Uvod u katoličku liturgiju. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati.213 «Nasuprot protestanata. 9. ADAM. neka je izopćen. 8. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio.

Liturgijski pokret 19.2. str. . je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. Papa Pio X. Usp. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. studenog 1903. str. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. 33. (1903. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. vatikanskog koncila. Usp. i 20. vatikanskom saboru.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. Papa Pio V.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). 65. Povijest liturgije. PAŽIN. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. ZAGORAC. A. kod procesija i različitih pobožnosti. stoljeća 9.2. str. ADAM. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju.-1914. 260. stoljeću. Uvod u katoličku liturgiju. godine. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. V.1.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. Kristova svećenička služba.216 9. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567.

Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. tada još uvijek latinskim jezikom. što je liturgija. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. Nakon I. godine. Usp. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. str. rođen je 5. V. godine. kolovoza 1873. 44. godine a zaređen za svećenika 1897. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. str. Lambert Beauduin. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. V. stupio je u 21 godini. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. Liturgijska obnova u XX veku. Usp. rođen je 27. VUKAŠINOVIĆ. Liturgijska obnova u XX veku. studenog 1874. svjetskog rata. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. rujna 1909.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». godine.). godine pridružio Benediktincima. već od 1921. U samostan Maria Laach. – 1946. što su sakramentalni obredi i sl. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. VUKAŠINOVIĆ. 26. .

U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima. 322.. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje.). Ž. Opšta istorija protestantizma. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. E. treći tom. rujna 1882. U Engleskoj. kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. umro 16. Oxfordski pokret. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19.2. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. među anglikancima se pojavljuje tzv. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. godine. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. LEONAR. kolovoza.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. stoljeću (narodni jezik.). str. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. 2002. – 1861.2. – 1872. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». . 1800.). Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl.

E. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. . liturgija.veljače 1801. treći tom. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište.).1865. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate.1866. imale Katolička i Pravoslavna crkva. između katoličanstva i liberalizma. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. Umro je u Birminghamu 1890 godine. .126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. kao što su to. Ž. LEONAR. bio je zaređen za svećenika u Rimu. . Richard Hurrell Froude (1803. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. postovi i sl. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”.godine.) i drugi. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. str. vjerske proslave. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje.). episkopat. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. postao je anglikanski đakon. Isaac Williams (1802. Ušao je u Oxfordski pokret. kada je završio studije u Oxfordu. 326329. Opšta istorija protestantizma. imenovao kardinalom. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. Zbog toga se on 1842. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici. po njegovu shvaćanju.1836. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. Godine 1824. Njima se pridružuje John Henry Newman. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije.220 220 Usp. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. Godine 1847. .

ŠAGI. do 1965. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. više-manje rezervirano samo za svećenike. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. 1972. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću.BUNIĆ. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu.3. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. Anglokatolici tiskaju 1933. II. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. godine.»221 221 Usp. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 9. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. Ali drugog puta nema. str. stoljeću.. a Božji je narod gledao iz daleka. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. godine Engleski misal. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II. 37. . prosinca 1963. T. godine kao prvi službeni dokument sabora.

da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. Bili su optuženi i saslušani u Rimu.73.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. str. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju.»222 222 A. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. naime hebrejski. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. nije činilo neobično. grčki i latinski. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima.1.3. što su ga. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». Obrazloženje. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. stoljeća). on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. braća Ćiril i Metod. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. Uvod u katoličku liturgiju. ADAM. što se njima kao Bizantincima. . jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. to dopuštenje.

ŠANJEK.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. str. 81-82. Zadra. još od 10. Osora. Krka. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. Naime. . Šibenika. Knina. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). ŠANJEK. Trogira. 95. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». a 1927. U Rimu je 1905. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. nakon čega će se. temeljem odluka II. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. Raba. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. te sinoda iz 1063. 1996. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama.. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jeronima». i 1060. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. godine. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. F. Juraj iz Slavonije (umro 1415). Nina. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. Senja kao i svi istarski biskupi. str. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. ožujka 1965. F. Splita. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV.. Sorbonski student i pariški profesor. pod prijetnjom izopćenja. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. godine. 224 223 Usp.

Zagreb: Prometej. 1871.. 647-659. Ekumenska trilogija.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. kao služba Božja zajednice. 2005. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. «Grgurofobija». 1935. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23.. J. KALOĐERA. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. M. . Usp. 40-42. Nijemci i Francuzi. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. katoličkog liturgičara. godine. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. nakon I. str. godine. svibnja 1937. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski.» J. KOLARIĆ. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. str. za 1935. dok su njihovi protivnici.str. KOLARIĆ.225 Odluke II. godinu. 653-654. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. stoljeća. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. Ekumenska trilogija.

dokumenti. Ali drugog puta nema. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama. 1993.. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. T. u: Drugi Vatikanski koncil.. 1. ŠAGI-BUNIĆ. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. upozorenjima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». Konstitucija o liturgiji. M KIRIGIN. Usp. str. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. str. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik. 170. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. 37. Do sada. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. 228 .228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. u nekim molitvama i pjesmama. dakle. 27.. Ipak. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. 1972. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. 1985. 2. str. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja.»227 Sabor je. osim gdje postoji posebna povlastica. ponajprije u čitanjima. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije.

Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. čitači. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja. odgovorima. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. . Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. kretnjama i držanju tijela.»229 U konstituciji se. dakle. 30. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. 147. odnosno da vrše «ono što na njih spada». bio služitelj ili vjernik.2. neka se vodi briga o usklicima puka. 33). 23-25. Konstitucija o liturgiji. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. U liturgijskim obredima neka svatko. u: Drugi vatikanski koncil.3. 230 229 Usp. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. pjesmama kao i o činima. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. M KIRIGIN. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. psalmima. str. 31. 29. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. pripjevima. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. str.

određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. . u kojem svatko.233 9. Katekizam katoličke crkve.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. 232 233 . ne svi jednako. Koncilske teme.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. 63. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. a još manje kao nepravo – pravo.3. dokumenti. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. puku. Biblije. B. str. str. no nisu u «suodnosu manje – veće. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. str.3. Usp. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. tako svi. bio klerik bio laik. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. bilo prinosom bilo svetom pričešću. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma).. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. 109. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu.nego s drugog stajališta na drugoj razini». 1992.. 307. 1993. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. u: Drugi vatikanski koncil. DUDA. o Crkvi».

Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. 25. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. . Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. iz njega se pjevaju psalmi. stoljeću. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. zazivi i liturgijske pjesme. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. u: Drugi vatikanski koncil.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. neka se svestranije otvore biblijske riznice. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. str. Rimokatolička crkva je na II. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. izrečenim još u 16. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. 33. 2.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. njime su nadahnute i prožete molitve.

165. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. vatikanskog sabora.. 2/95. 219. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. str. Konstitucija o liturgiji. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. 236 237 Usp. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. 1973. GELINEANU i drugi. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. KIRIGIN. M. 165.237 Do II. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J.. «Služba liturgijskog čitanja». kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji. 53. GELINEANU i drugi. vjernošću i molitvom..235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. Đ. rezultiralo je angažiranjem laika. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». ne samo kao pukog liturgijskog obreda. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. HRANIĆ.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. br. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. J. . već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. str. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. 238 Usp.

220. dakle. M. Pisma.»239 Propovijedanje. naime. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno.240 «U liturgiji. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. uz to još na nerazumljivom jeziku. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. KIRIGIN. Neka se to nikako ne propušta. pa narod molitveno. krizme. Konstitucija o liturgiji. i to pod vidikom koji je ondje uključen. Usp. M. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. u: Drugi vatikanski koncil. str. KIRIGIN. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. 33. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. vjenčanja. osim zbog teških razloga. str. sprovoda i sl. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. propovijed je dio svetog obreda. 220.»241 9. str.4. budući ih je predvodio samo svećenik. Konstitucija o liturgiji.3. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. Homilija se veoma preporučuje. 240 241 . moralne i ine teme. ona je dio same liturgije. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda.

također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. str.4. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. . odnosno molitvu vjernika. 35. 1995. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. ili Gospodine usliši nas i sl. «53. a manje molitelj. Usp. za one koje tište razne nevolje. za one koji s vlašću nama upravljaju. No. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. istu moći predvoditi i vjernici laici. dok će na Zapadu. 9. u: Drugi vatikanski koncil. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. Sveopće molitve vjernika I. vatikanskom saboru.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive.

U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. New York: The Church Hymnal Corporation. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. štole i sl. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. 1988. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. . Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. The Book of Occasional Services.244 evangeličkih. 1980. reformiranih i prezbiterijanskih crkava.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. križ (bez raspela) i sl. 245 The alternative Service Book 1980.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih.. London: SPCK. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. 247 Usp. vatikanskog koncila. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja.). Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. 10-11. za pastore i laičke vođe). Gart House je 1989. The Renewal of Sunday Worship. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. organizirana je. 9. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode).4. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. poput litanija. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. 249 The Complete Library of Christian Worship. responzijalnih molitava. Godine 1989. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. . liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. 1979. 1. The Book of Common Order. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. a Roy Pearson je 1990. Edinburgh: The Saint Andrew Press. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. godine te ista knjiga iz 1994. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. str. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). volume 3.249 Utjecaj II. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. posebice među američkim baptistima.

godinu B i godinu C. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. The Complete Library of Christian Worship. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. lectionarium «knjiga čitanja». Nashville. The Renewal of Sunday Worship. 25. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. Tennessee: Star Song Publishing group. od prve biblijske knjige. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom.252 U liturgijskim promjenama II. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.).) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. lektor odnosno čitač. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. B ili C. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. Liturgijska godina. u: Drugi vatikanski koncil. lat. volume 3. Odatle i liturgijski službenik. 330-331. Robert E.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica.. 1993. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. i godina II. 252 Usp. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. Webber). (ed. lectio «čitanje». str. A. vatikanskoga sabora. str./2007 liturgijska je godina C. 33. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. .

Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). J. London: Holy Trinity Church.. čitanje iz apostolskih poslanica. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. 258 Usp. 1998. 1990. Book of Common Order. Usp. G. Book of Common Worship. D. The Ceremoniest of the Church. A Priest’s Handbook. Morehouse MP Publishing.. Pjesmarica Božjega naroda. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. 1993. 1997. 609-643.254 luterani. posebice oko Božića. 17. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. Edinburgh: Saint Andrew Press. 110-121. str. za Uskrs Ivanovo evanđelje.255 reformirani. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. 1994. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje.. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. Lousville. New York: The Seabury Press. 1981. MICHNO. U adventu. Kentucky: Westminster/John Know Press. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. str. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. str. U godini A čita se evanđelje po Mateju. U radne 254 Usp.. korizme i Uskrsa kao i u godini B. M. HATCHETT.. te iz evanđelja. 590-591. str. Commentary on the American Prayer Book. 888-1001. božićnom vremenu. M. 324-327. str.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. 257 . Usp. 1033-1095. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja).256 prezbiterijanci. PERHAM. Celebrate the Christian Story. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. 255 256 Usp.. 295-326. The Book of Common Prayer. Godine 1983.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. New York: Oxford University Press.

str.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. D. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. 1993. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. u pravilu se čita i određeni psalam. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. R. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. Lekcionar ima mane i prednosti.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. BLOESCH. Svaki formalizam može biti negativan. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. G. 138. . Međutim. Mali liturgijski leksikon. . 260 259 Usp. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju. str. 101. Pored tri liturgijska čitanja. lekcionar ima i prednosti: . BERGER. smrti i uskrsnuća. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. a druge prenaglase. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. Osnove evanđeoske teologije 2.

odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). no uglavnom je bila pridržana zboru. str. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme.. 1997. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige. himnografija i heortologija. Liturgika.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. 262 . Sada je narod. 261 Usp. K. Calvin je uredio pjesmaricu psalama. 611-783.261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. Book of Common Worship. kako na Zapadu tako i na Istoku. vjernici drugi. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. KERN. 13.str.Časopis Pravoslavne eparhije sremske.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . Ova je praksa i ranije bila poznata. Usp.

.

Uzašašće. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće.BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. . Božić. vjera. Duhovi. jest liturgijska crkva. prigodne. poput evangeličkih crkava u svijetu. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. po reformatoru Martinu Lutheru). Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva.1. Stara i Nova godina. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. nedjelje i Gospodnji blagdani). 1981. sveta sedmica. Bogojavljenje). Presveto Trojstvo). BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. krštenje. Uz svako liturgijsko razdoblje. uskrsno vrijeme – Uskrs. nedjelje kroz godinu. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. sprovod. crkva.

u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. Talari mogu biti i druge boje.evangelickacrkva-zagreb. st.» A. 266 . Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. npr. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju.-82. tj. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. Uvod u katoličku liturgiju. bijele u skandinavskim zemljama. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove.. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’. Beffchen) koje označavaju 10.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te).. pristupljeno 9. odnosno rimske običaje. B i C liturgijsku godinu. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena.-143. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka. http://www.htm. odnosno primljena u luteranstvu. duga haljina evangeličkog svećenika. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16.. dogležnjica. veljače 2007. kako se prema Bogu treba odnositi. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu. 80. Reformatorstvo je. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. 85. «Tzv.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu.». koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. Božjih zapovijedi. te na blagdane. odnosno lekcionar za A.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. O liturgijskim bojama vidi više na str. ADAM.. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem. str. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. 139.

kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. Svećenik naviješta oproštenje grijeha. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta.267 Nedjeljama. Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. svim ljudima dobre volje. ima i svoje liturgijsko značenje. moleći molitvu pokajanja. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». tako i sada i u vijeke. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. koja se naziva oltarska slika. . Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. do vijeka Amen». Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. obično nekim prikladnim biblijskim stihom. i od vijeka. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. Amen». Naime. Kako bijaše na početku. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. raspelo i otvorena Biblija. Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru.

druge crkvene općine.268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. str. udovce i udovice.. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. svećenik moli veliku molitvu. Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. 225 do 237. Pjesmarica Božjega naroda. Narod odgovara: «Amen».).148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. kao i za mir u svijetu. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». okrenut narodu. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. Svećenik. Evangelički katekizam. Narod odgovara: «Amen». starce i osamljene zdrave i bolesne. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». Okrenut oltaru. žive i one na samrti. izgovarajući Aronov blagoslov. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. str. 66-67. djecu i mlade. svakog pojedinca. U nju uključuje cijelu općinu. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». 269 . U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». 1993. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. 268 Usp. (pretisak iz 1902. završavajući s: «Riječ Božja je istina. narod pjeva treću pjesmu. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. Usp.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

duhovski ciklus. Jeremiaš Lednicky. introitous = ulazak. 5. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. 15. Aronov blagoslov. 2007. homilije i sl.Jakobei). 4. Samuel Palumbiny. Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. 7. praznični i sl. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. Gašpar Motešicky i dr. 12. koji po D. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. v. Pjesma za milost. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. Pjesma (prvi stih). Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. svim ljudima dobre volje. Narod odgovara: i na zemlji mir. 10. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. Osim pjesama. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . uskrsni ciklus. 276 Lat. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. Molitva dana (kolekta). Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. 14. 13. Završna molitva. slovački narod». 9. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. 3. Amen.276 2. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. 02. . Introit. SAJAK. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. D.. Propovijed. Antifona. molitve u molitvenim knjižicama. Štefan Leška. i ml. Velika Molitva koja se završava s Očenašem.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. 6. Pjevanje evanđelja. A to je bila velika sreća za evangelički a. Narod odgovara: i s duhom tvojim. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). Adam Plintovic. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). božićni ciklus. ili sviraju orgulje. Jan Blaisus st. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). Himnus (pjesma prije propovijedi). 8. Apostolsko vjerovanje. 11. ova pjesmarica sadrži i molitve.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). 283 Istentiszteleti rendtartás. Duhove. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. bijelu košulju i crnu kravatu. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. 1985. bez slika.2. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. križa i sl. križa i sl. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya.2. 284 .) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. Istentiszteleti rendtartás.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. na Uskrs. U crkvama se. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. Amen». a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. Zidovi crkava su čisti. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. 10. najbližu nedjelju 31. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. 1988. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme.

Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. Obećavate li. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. te molitva pokajanja. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. nas prenio u vječno slavlje? 4.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. te druga glavna pjesma. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). Iza toga se daju obavijesti. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. Kod služenja Večere Gospodnje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika).

Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. 125-135. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Oca i Sina i Duha Svetoga». Aronov blagoslov. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. godine. str. 125-135. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. str. Forum. Novi Sad: J.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. . 2005. Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». molitva Očenaš. Obrednik sadrži jutarnju. P. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. O reformatskoj crkvi. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. KIŠ. Nakon podjele slijedi kratki nagovor.. Knjiga zajedničkih molitava. O reformatskom bogoslužju vidi u: N.3.285 10..2. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. večernju i euharistijsku službu. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. 2003. 1921. a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas».

korizma. Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. sprovod). Narod odgovara: «Amen».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. . Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). Spasovo. đakoni i pastori. Službu riječi mogu obavljati lektori.). Preobraženje. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. i prikloni srca naša zakonu svome». Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. Uskrs. a vjernici mole vlastitim riječima. Dan reformacije i sl. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. vjenčanja). službe krštenja.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. crvena (Duhovi. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. đakoni i pastori. ljubičasta (advent. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici. slobodna. Duhovi. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. konfirmacije. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv.

290 291 289 The Book of Common Prayer. str. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. Book of Common Order. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. Edinburgh: Saint Andrew Press. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. str.289 Slijedi molitva pastora. Lousville. Knjiga zajedničkih molitava. 1993. Usp. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. smiluj nam se. Book of Common Worship. nakon čega vjernici sjede. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. 73-84. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš.New York: Oxford University Press. 47. i upiši sve svoje zakone u srca naša». nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). Nakon toga slijede kratke obavijesti. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. 1994. 292 293 . sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Kentucky: Westminster/John Know Press. te se pjeva zajednička pjesma. 1990.

Poradi sina svojega Isusa Krista. Amen. Amen. djelom i propustom. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. Amen. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. Heb. Pastor moli: Svemogući Bože. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. 1 Iv 1. oprostio vam grijehe vaše. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. Po Kristu. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. Amen. 4. mišlju. sve želje znane i sve tajne otkrivene. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. na slavu tvog svetog Imena. Gospodinu našem. . niti svoje bližnje kao same sebe. Gospodinu našemu. smiluj nam se i oprosti nam. riječju. pred tobom su sva srca otvorena. očisti nam misli srca. sada i dovijeka. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. 8. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi).9. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. 14. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. 29-31. po Isusu Kristu. 16.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. starješine i đakoni. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja.. veljače 2007. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. 301 Obrednik Baptističke crkve. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. Pojedini pastori prilikom krštenja. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj.»300 Rukopolažu se pastori. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). 495-496. Ekumenska trilogija. 1999. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. str. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). prikupljanjem milodara. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. postoje i tjedni sastanci (tzv. 8. Usp. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. J KOLARIĆ. E-mail upućen Jasminu Miliću. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. KNEŽEVIĆ. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. te pastorovom blagoslovnom molitvom. .

a koje su se u prošlosti više isticale.303 i druge. pjesme duhovne. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. službu dana Gospodnjega. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. 1966. službu vjenčanja. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. službu prinošenja djeteta. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. službu ordinacije pastora. 1998. Zagreb. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. ali nikako novorođenčad). . Duhovne pjesme. službu sahrane. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. Ovdje smo dali osnovne naglaske. uglavnom prevedene s engleskog. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. Pjesme duhovne. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. službu krštenja. Savez baptističkih crkava u RH. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. To mogu biti i starija djeca.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma.

ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). i početkom 20. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. U toj su školi studenti. 10. službu ordinacije pastora. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). službu krštenja. SAD).4. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. 1999. službu vjenčanja. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. službu dana Gospodnjega. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. stoljeća. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. službu sahrane. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. počevši s Agnezom Ozman. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. . Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. službu prinošenja djeteta.

krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. 271. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. Zagreb: Bogoslovni institut. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. 2. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. primjerice: tradicionalne himne. . Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. U nekim je crkvama 306 S. korusi. pa i u organiziranju bogoslužja. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. starije i suvremene gospel pjesme. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu.. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. pjevanje biblijskih stihova. 18). pljeskat će rukama (Ps 47 1). ne može se govoriti o jednom. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. 1 Tim 2. Prvi. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje.-272. psalmi. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. 2003. uniformiranom bogoslužju. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. JAMBREK.) to slavljenje može trajati kraće ili duže. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. str. 8).

dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. JAMBREK. 1991. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. molitva.308 Iz tiska je 2006. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. predanost. 2002. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Chorusi. Pjevajmo Gospodinu. . ljubav. težnja za nebom. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. 310 Usp. veljače 2007. 16. potrebom izlječenja i sl. Daruvar: Logos. pentekostne pjesme. S. hvala i veličanje Boga. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». uzdanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. 206. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. poslanje djece Božje.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). radost spasenja. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. Pjesmarica. utjeha. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. bilo da se radi o obraćenju. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. evangelizacija. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. trpljenje.

no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. Uskrs i Duhove. poput Save311 Usp. a zatim molitva i slavljenje. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. Crkva cjelovitog evanđelja i sl. veljače 2007. Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. 312 . Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. Savez crkava Riječ Života. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». muškarci muškarcima). Karizmatske crkve. Od blagdana slave Božić. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. S.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. koja uobičajeno traje oko 45 minuta. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). čitač(i) Svetog pisma. 16. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. JAMBREK. Nakon slavljenja slijedi propovijed.170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja.

u prvoj polovici 19. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života.. 75-76. 1992. 2001. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti.. godine. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. subotu. 249-266. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20. te svetkovanje subote kao sedmoga dana. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. Zagreb: Znaci vremena. 314 315 . Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi.5.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Adventistički crkveni priručnik. Godine 1861. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. Adventus = dolazak). Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak. 8-10). iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji.. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. 10. Usp. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. stoljeća. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. Nastala je u Americi. str. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica.

172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. 316 Kršćanske himne. 1995. . himne Isusu Kristu. Zagreb: Znaci vremena.

U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. posvetu molitvenog doma. poslušnost i služba Bogu. krštenje. molitvu za bolesne i vjenčanje. pogreb. odnosno svaka tri mjeseca. 318 319 . po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). Ona je više od puke uspomene. preuzimanje novog okruga. Adventisti. već prikladno civilno odijelo.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred. početak gradnje. prigodne pjesme... Gospodnju večeru. Što adventisti vjeruju. Što adventisti vjeruju. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Ne rabi se liturgijska odjeća. kršćanski dom. Uskrsa i sl.. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. 317 Priručnik za propovjednike. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. 203. str. str. 196-197. 187-259.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. Usp. radosna vijest..318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. posvećenje djeteta. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. 1995. str. molitve i litanije za određene prigode. blagoslivljanje doma.). Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Biblija. jedni drugima peru noge. život kršćanina.

U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. John Wesley. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. grupe seniora.»321 No u svijetu. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. No. No. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju.met0odisti. stoljeću nastala u Engleskoj. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. nakon smrti Johna Wesleya.. priredio je 1874. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. godine. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu.. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija).6. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. grupe za slavljenje. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. imaju i sposobnost propovijedanja. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). pored svog zanimanja u svijetu.hr/ 321 .

John Wesley je.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. ali i po kućama i na otvorenom. BROADBENT. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. 297. koja su taknuta Duhom Božjim. H. str. 295. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. Propovijedao je po crkvama. Jedna povijest crkve. 1989.»324 322 323 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma.. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. 415-434. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena.000. str. Zagreb: Kristova crkva Betanija. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom.). suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. da ulaze među najbolje što su ikada napisane.000 propovjedi. 324 E. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. . Brat Johna Wesleya. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. H. str. BROADBENT. ali je imao puni udio u njegovom radu. George Whitefield (1714. Liturgies of the Western Church.» E. u blizini Bristola. Naime. – 1770. ima ih preko 6. Jedna povijest crkve. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. THOMPSON. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. B.

konfirmaciju. trezvenjački sat. metodisti su 1938. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. Novu Godinu.. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. The Worshipbook. U Makedoniji je. kako smo rekli. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. i obrede za: primanje u članstvo crkve. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. zbirka duhovnih pesama. molitveni sat. sprovod. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. advent.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. Philadelphia: The Westminster Press. krštenje. uskrsni post (korizmu). rukopolaganje za đakona i starješinu. str.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve.-64.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. Novi Sad: Metodistička crkva. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. nedjeljnu školu. vjenčanje. na makedonskom jeziku. zbirka duhovnih pjesama. Usp. štole i sl. 1938. 62. Slavopoj. 1972. Pastori. Prije II. svetu pričest. vjenčanje i za sprovod. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. . koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. Božić. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. Usp. dječji sat. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. Uskrs. omladinski sat.

Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. Poje- . pa sve do naših dana. Kako smo vidjeli. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. to su sljedbenici tzv. slobodnih protestantskih crkava. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. bez propisanih molitava. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. on je bio različit. liturgijske odjeće i sl. prve kršćanske Crkve. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja.

slobodno bogoslužje. Međutim. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. Uzajamno upoznavanje. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. jedno za drugim. dopunjavanje. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. slobodno bogoslužje. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. God Here and Now. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. 78. BARTH. posebice pentekostne i karizmatske crkve. no on je i naš Kralj). dok drugi uživaju u glasnoj glazbi.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. K. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. str. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici.328 No. Mnogi anglikanci. smirenost i tišina. s druge strane. crkve koje prakticiraju tzv. London: Routledge and Kegan Paul. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. 1964. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. . glasnoj molitvi i sl. radosni328 Usp. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način..

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom. . odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. bogatija. obavljana u redu i disciplini.

.

Book of Common Order. 1882. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). 1994. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Edinburgh: Saint Andrew Press. Zagreb: Glas Koncila. . Bratislava. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Časosolov. 1998. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 2001. Kentucky: Westminster/John Know Press. Lousville.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. 1988. 1978 Cithara Sanctorum. Book of Common Worship. 1999. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1983. Beograd: Srpska patrijaršija. 1996. 1993. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Budimpešta. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog.

Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). 1981. Pjevajmo Gospodinu.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. na Slovensku. 2000. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Pjesmarica Božjeg naroda. Knjiga zajedničkih molitava. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. Pjesme spasenja. . Evanjelicky spevnik. Evangelická cirkev a. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Kršćanske himne. Daruvar: Logos. 1966. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. 1991. Énekesköny. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. Obrednik Baptističke crkve. 1999. 1995. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. v. Istentiszteleti rendtartás. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Zagreb: Znaci vremena. 2002. Pjesmarica. 2003. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. 1995. 1985. 1921. 206. Evangelicky zpevnik.

1972. Philadelphia: The Westminster Press. 2002. London: Routledge and Kegan Paul. The alternative Service Book 1980. Novi Sad: Metodistička crkva. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. Zagreb: MISL. Služebnik. Edinburgh: The Saint Andrew Press. God Here and Now. Zagreb. Evangelička crkva u RH.. pjesme duhovne. 1979. London: SPCK. zbirka duhovnih pesama. 1995. New York: The Church Hymnal Corporation. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. Ronald. Barth. The Book of Common Prayer. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. H. Ostala literatura Adam. suvremeno čitanje. Adolf. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1938. The Book of Common Order.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. Uvod u katoličku liturgiju. Živa voda. život Martina Luthera. The Worshipbook. The Book of Occasional Services. .. 1990. Augsburška konfesija. 1980. 1964. Na tome stojim. Karl.New York: Oxford University Press. Sveopće molitve vjernika I. 1933. 1988. Bainton. 1986. 1998. Savez baptističkih crkava u RH.

E. 1998. Sakramenti. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Carson. u: Drugi vatikanski koncil. . 1984. Istorija reformacije. Bonaventura. Broadbent. Dela apostolska. Žan. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1999.. A Sixteenth Century Portrait. Đakovo: Forum bogoslova.. Bouwsma William j. Jedna povijest crkve. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. 1993. D. Michigan: Baker Book House. 1993. Oxford: Oxford University Press. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Delimo. Duda. Vrnjačka Banja.A. Sjeme je riječ Božja. John Calvin. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sremski Karlovci. Court. dokumenti. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Donald. 1989. 1993. Zagreb: Duhovna stvarnost. Oven. 1989. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bloesch. 1988. 1993. Novi sad: Dobra Vest. Novi Sad: Dobra Vest. o Crkvi». Čedvig. 1997. 1993. Nastanak i učvršćenje reformacije. Worship: Adoration and Action. Rupert.. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. 1989. Grand Rapids. H. Trebinje. New York. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Franz. Biblijski leksikon. Biblijski priručnik. Mali liturgijski leksikon. Osnove evanđeoske teologije 2. 1986.

Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Grgurević. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Prag. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. 1986. Daruvar: Logos. T.C. Liturgika 1. Gabler. str. Kraljevo. 1985. Philadelphia: Forter Press.. Nashville: Thomas Nelson. Evangelički katekizam. Osijek: Izvori. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. 1993. J. Bonhoeffer: Worldly Preaching. . Gnilka.. Guthrie.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. Ulrich. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Teologija Novoga zavjeta. 1973. Nedeljko. Istina je neuništiva. 1997.. Huldrych Zwingli. Donald. Clyde. 1993. 2000. Daruvar: Logos. Zagreb: Duhovna stvarnost. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. i drugi.. Uvod u Teologiju. Kršćanska sadašnjost.. 1986. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1999. 165. Pastoralne poslanice. His Life and Work. R. Evanđelje po Mateju. E. Uvod u sveto bogosluženje. Gelineanu. W. Joachim. 2003. R. 1997. T.. 1975. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Joanis. Hammond. Novi Sad: Dobra Vest. Estep. 2004. (pretisak iz 1902. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. France. Fundulis.). Fant. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke.

Zagreb: Duhovna stvarnost. 40-42. 1989. 1995. Hubert. Hubert. Velika povijest crkve I. za 1935. Zagreb: Bogoslovni institut. povijest i načela vjerovanja. Jedin. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Zagreb. Marion J. godinu. «Grgurofobija». Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Hubert. 1993. 1935. Velika povijest crkve IV. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Hubert. «Služba liturgijskog čitanja». Đuro. Heatchett. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Kršćanska sadašnjost. 1996.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. Nauk hrišćanske vere. Kalvin. Commentary on the American Prayer Book. Žan.. 2/95. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Velika povijest crkve III/II. Jambrek. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. New York: The Seabury Press. 1972. Jedin. Josip. Jedin. Crkveni sabori. Baptisti. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2000. Horak. Jedin. 2004. Kalođera. Marko. Hranić. Velika povijest crkve II. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jedin.str. br. 2003. 1980. 1981. Hubert. Stanko..

Juraj. H. Ekumenska trilogija. Lohse. VA: John Know Press. Liturgika. Emil. Atlanta: John Press. Opšta istorija protestantizma. Istočni kršćani. . «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 1993. Leksikon ikonografije. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. Zagreb: Prometej. Kraus. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Xavier. 1997. Zagreb: Veritas. Richmond. prvi tom i drugi tom. Martin Luther. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Nandor. Introduction to the Reformed Tradition.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. Kolarić. 1985. 2002. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Zagreb: Mozaik knjiga.. Ž. Leon-Dufour. Leith. P. Kronika kršćanstva.. O reformatskoj crkvi. Riječnik biblijske teologije. 2006. Kirigin. Bernhard. Konstitucija o liturgiji. Kiprijan. 2005. Hans – Joachim. u: Drugi Vatikanski koncil. 1982. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Juraj. dokumenti. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Kiš. Leonar. 2005. The Threat and the Power. 1980. himnografija i heortologija. 1990. 1971. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 1998. Novi Sad: J. 1977. Forum. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kolarić. John. Martin.

Milić. . Vizantijsko bogoslovlje. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Juraj. Kragujevac: Kalenić. tumačenje evanđelja po Ivanu. Beograd: Pravoslavlje. Misionarski i duhovni centar. 1998. Leon. O liturgiji. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Grand Rapids. L. The Ceremoniest of the Church. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 2002. Michael. Martin. Worship in the Early Church. (skripta za internu upotrebu slušača). Zvonko. Jasmin. Parker. Pažin. Dennis G. 1997. 1997. Philadelphia: The Westminster Press. Majendorf. Morehouse MP Publishing. 1975. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Džon. Beograd: Trojeručica. Liturgika. treći tom. 1988 Michno. Celebrate the Christian Story.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. Pavić. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Pavković. Liturgika (skripta). 1961. Ivan. 1989. Eduard. Moris. Daruvar: Logos. Michigan: eerdmans. T. 1986. P. John Calvin: A Biography. 1997. Svet Novoga zaveta. 1985. London: Holy Trinity Church. Ralph. A Priest’s Handbook. Opšta istorija protestantizma. 1963. H. 2003. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Perham. Povijest liturgije. Ivan Krstitelj.

R.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. Richard. Stagg. 2004. Staniloje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Priručnik za propovjednike.. Stott. Teološki rječnik. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. 1992. 1998. Opšta crkvena istorija. Tomislav. 1912. 1987. Daruvar: Logos. 1997. Šagi – Bunić. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. . Rahner. Uvod u kršćansku teologiju. 1992. knjiga I. Šagi – Bunić. Novi Sad: Dobra Vest. Maruševec: ATF. Robinson. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Dimitrije. 1997. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Šagi – Bunić.. Biblijsko propovijedanje. Rice. Zagreb: Susret. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. 1995. 1965. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Jevsevije. Tomislav. W. 1972. Povijest kršćanske literature I. Efežanima. Tomislav. Adalbert. 1984. Teologija Novoga zavjeta. Haddon W. John. Biblijske starine. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Rebić. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Frank. Ali drugog puta nema. 1987. Karl i Vorgrimler.

Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . volume 2. 2003. Beseda: Novi Sad. Liturgijski simbolički govor. Robert E. 1986. Liturgija i život. (ed. Nashville. The Complete Library of Christian Worship. The New International Dictionary of the Christian Church. Thomson. . Franjo. 1996. Šaško. (ed. 2001. 1994. Philadelphia: Fortress Press. The Complete Library of Christian Worship.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. 2005. Tennessee: Star Song Publishing group. 1985 Trideset i devet članaka vjere.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. Što adventisti vjeruju. 1974. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Grand Rapids. Webber). Worship. 2001. Novi Sad: Baptistička teološka škola. 1992. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Aleksandar. Alan. 1963.primorska i Skenderijska. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Webber). 1993. Liturgies of the Western Church.. Bard. The Renewal of Sunday Worship. Evelyn. Robert E.. Šmeman. Nashville. New York: Harper and Brothers. Liturgijska obnova u XX veku. Underhill. Tennessee: Star Song Publishing group. Zagreb: Glas Koncila. Michigan: Zondervan Publishing House. Vršac: Fideb. Ivan. Crkvena povijest III.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. volume 3. Twenty Centuries of Christian Worship. Vladimir. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Zagreb: Znaci vremena. Thompson. Vukašinović.

2005.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. 2001.org/nauk.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. Vladimir. . Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. 1989. Water. pristupljeno 8. Vladimir.hr/. Willimon. Worship is a Verb.htm. Vladimir. Zagorac. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. http://www. H. http://www. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. posvetitelj vremena. 1992 Wendel. Kristova otajstva. Vladimir. Zagorac. Krist. Valley Forge: Judson Press. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. veljače 2007. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. pristupljeno 18. 1998. 1997. Zagorac. Wine and Bread. E. 1969. Zagorac. http://justus.php?action=c_vidi&id=2996.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. Word. pristupljeno 9. INTERNET http://www.katolici.metodisti. veljače 2007. Zagreb: Prosvjeta. 1996. Robert. New York and Evanston: Harper & Row. Westminster Confession of Faith. Webber. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Liturgika. veljače 2007. pristupljeno 18. Pravoslavna crkva. Publishers (bez godine izdanja).veljače 2007.evangelickacrkva-zagreb. Francois. Kristova svećenička služba. William.htm.anglican. Timothy.

anglican.anglican. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. 25. pristupljeno 18. veljače. http://justus. pristupljeno 18.htm. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Stanko. Dušan. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. 2007 . veljače 2007.org/resources/bcp/Communion_ 1548. Knežević.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. veljače 2007 Sajak. Ruben. veljače 2007. 16.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. 8. htm. veljače 2007.

Mihaela Kuzmiča. . do 1998. siječnja 1999. rođenom Arvaj. Od 1993. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Bosna i Hercegovina. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima.. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). 2005. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. sc.Jasmin Milić rođen je 28. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. . sina Mihaela i kćer Ivanu. Davorina Peterlina.1918. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Tko je bio Jean Calvin. sc. godine. godine te 1997. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. vjerovanja i djelovanja). Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. Od akademske 2004. dr. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. s kojom ima dvoje djece. Oženjen je suprugom Tamarom.1918./2005. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. dr. prosinca 1969. godine u Bijeljini. ožujka 1995. godine te za seniora 31.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful