Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007. .

.

..1..............2.............. Sinagoga ........................... Bogoslužje nakon pada u grijeh ....................................... Bogoštovne djelatnosti......... 19 2..................... ISUS I BOGOSLUŽJE ................................................................................................................... 26 2.......................................3.... 28 2..5.......................... 20 2..... 24 2............................ Liturgija......................................................... 19 2.............................. Bogoslužje prije pada u grijeh .......................................... 13 1..........4..........................................................2................. Svećenstvo ......5.............................................. BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU .........................5................ 19 2..................... 9 UVOD................................ 19 2............ 18 1..........................3...........................1..........5...... Služba ....SADRŽAJ PREDGOVOR ................................................................3................2.......... 21 2.............................................. 16 1........ Kovčeg saveza ........................... 33 ............................ 17 1... OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA .......6........................................................................... 15 1......... Jeruzalemski hram ......Starozavjetni liturgijski kalendar .......................................1... Bogoštovlje ..........4........................ 30 3..................................... Sveti šator ... 22 2.............................. Bogoslužje .......................................................................................

...... 37 4... 50 5.. 58 6...... Atanazijevo vjeroispovjedanje.................. 68 ........1....................... Molitva – liturgijski obrasci ...................................1......................... Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama.......... Didache .................5.......................................................1..... Nedjelja – Dan Gospodnji ...1..... Liturgija katekumena i liturgija vjernih ..............3......... 47 5............... Apologija sv.............................. Klementova poslanica Korinćanima ..... 59 6......... Liturgijske stranputice .................................. 39 4........................................... 61 6.........4...... Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ... 49 5......... Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ....... 38 4..................... 51 6...1.............................. Propovijedanje i naučavanje ...................................... Ignacijevi spisi .. 49 5.2............................................ 45 5..... Lomljenje kruha – euharistija . Justina .. 37 4...............1...... Sloboda kršćanstva ...1.1............................................................ 42 4.....................2.....................................1.................... Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog ......2........... Liturgijska vjeroispovijedanja.......1...........................................3....................1.....1.................................POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ..... 44 4...................2....3... 57 6....................... RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME....... 65 6.1.......1.... LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA.2....3............................1........... 47 5...........................................................................3........................ Apostolsko vjerovanje ......................4...................... 62 6. 64 6............................. Rani liturgijski teološki obrasci ...4..1. 56 6..... Bogoštovna mjesta........1....................4..... 56 6...1.2........5.......... Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu .......... Teološki utjecaj na liturgiju. 55 6.................. 55 6.1.................................... 43 4... Oblikovanje liturgijskog kalendara.....

............................ 117 8....................11. 115 8... 115 8........................... Puritanci ..............1....1.......4..............................2.............5........... Urlich Zwingli .. 123 ........................... 92 8... Anglikanska crkva......................................................................... John Knox ........... 95 8.......... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II......... Predreformacijsko stanje .......................................................11...2.................. Anabaptisti i baptisti ....................................... 117 9...11............................ 107 8.........Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7...................... Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ........... Liturgijske reforme Tridentskoga sabora ...........9..............4....1.......... 101 8. 73 7............ Karolinška obnova ............................................... VATIKANSKOG SABORA ............................ PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA.... 82 8...... Jean Calvin .3..... i 20................ Odbacivanje posredničke svećeničke službe.... Liturgijski pokret 19............. Propovijed ...................... 80 7........ Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ....10......8..5....................... 73 7.............................................. William Farel.... 85 8.7............................................................... 85 8.6............ RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE .. 106 8...........................11....... 119 9............11.... 93 8....... Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje ..... 110 8..........3.......................................2.. Razvoj euharistijske teologije i prakse ................................. 76 7..................... Martin Luther ............ 119 9...3.......... 74 7................. stoljeća.......... Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij ... 104 8................ Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja ..................................5........................................ 115 8....1.................................... 116 8.............................................................................................................................. Struktura liturgije – himne i molitve ............................................. 90 8......................11..............2.......4.. Martin Bucer............................. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama ....

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

. 1 pitanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam.

.

i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. obožava. Međutim. iz kuće ropstva. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. Nemoj imati drugih bogova osim mene. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. koji sam te izveo iz zemlje egipatske.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. proslavlja. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). 2-3). drugome čovjeku (faraonima. 2 . U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. Komunizam. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. koji je želio suzbiti svaku religioznost. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. kraljevima…) i sl. Bog tvoj. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja.» (Izl 20.

«Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu.» (Heb 10. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. Ne klanjaj im se niti im služi. 4 . Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle. to jest kroz svoje tijelo. jer Otac takve klanjaoce želi». 44. ništavan je. u Židova. da im budu na sramotu.. 4-6). 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. Bog tvoj.» (Izl 20.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. Jer ja. 19-20). već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. braćo. (Iv 4. izrađivači njihovi više od bilo koga. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. štovanje drugih «bogova».. Jahve. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog.. ili u vodama pod zemljom. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. Bog sam ljubomoran. 9-11.. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.» «Prema tome. ili dolje na zemlji.. svi će štovatelji likova biti osramoćeni. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. U knjizi proroka Izaije. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. 23). O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima.

Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. Heb 9. A. 11. poput Lk 1. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. 23. 1993. odnosno za javno dobro. 12). kao i za pomoć Usp. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. str. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu.1. kultnu službu. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. 21. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. ADAM. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. 10. 6). države. LITURGIJA 1. Od 2. Uvod u katoličku liturgiju. oko 250-150 godine prije Krista. . a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg.

Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. 2). Pravoslavna.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. 8 . Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. stare Istočne crkve. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. 30). Tzv. liturgijskim prostorom i sl. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. Reformirana. Danas. Metodistička i sl. redoslijedom bogoslužja. liturgijska bogoslužja. kako ćemo vidjeti kasnije. 1. propisanim molitvama. Starokatolička Evangelička.8 No. najčešće u određenim oblicima. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. dakle propisana bogoslužja. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. Anglikanska. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. Pentekostne crkve i sl.2. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. odjećom svećenika. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak.

odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. tako i u osobnom životu štovatelja. RICE. str. Uvod u kršćansku teologiju. koja je u određenim tradicijama. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. u Islamu. R. kao npr.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). koji govori o Bogu kao objektu služenja. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. 10 11 .. proslavljamo ga i štujemo. UNDRHILL. E. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. kršćanska liturgija je dvostruki čin. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju.. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. Središnje teme Staroga zavjeta. već i zbog onoga što Bog čini.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. Worship. Maruševec: ATF.. nalazimo i termin bogoslužje. 287. 1996. no u isto vri9 A. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. 1987. strogo propisana obveza. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. 3. kako u povijesti. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. New York: Harper and Brothers. 1. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. Mi služimo Bogu. 143. 1963. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». odnosno štovanja. REBIĆ. 3. str. Naime.

str. Uvod u katoličku liturgiju.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. 28. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. 1938. str.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. ADAM. . 10. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. Služba Osim gore navedenih izraza. I termin služba može imati dvostruko značenje. 15. ZollikonZürich. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. najhitnije i najdivnije.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu.13 12 13 A. poput riječi bogoslužje . 1. 45). Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. Mk 10. No koji god termin upotrebljavali. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre.4. nego da služi…’ (Mt 20. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. što se na zemlji može dogoditi».

čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. 2. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen.2. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . Time je zajedništvo. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh.1. prijateljsko zajedništvo s Bogom. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. ZAVJETU 2. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. 16-17).

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. 2. poglavlje. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. No. Mamri i Beer Šebi. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. to jest Sveti šator (hebr.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. Šekem.3. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu.. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. 78-79. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. da je 14 Usp. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. 1993. najvjerojatnije u formi vizije. . 8-38). Sveti šator Knjiga Izlaska 25. str. Betelu.

22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. 11). konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. odnosno svjedočanstva (Izl 31. 6). str. 81. 1-9). Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. 1-9. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. 27) te u Šilu (1 Sam 3. 5-7. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. 1-17).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. 8. 8). Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti.1). 37. 10-22.4. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. . 7). 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. 19.) te zarobljen od strane Filistejaca (4. 3 sl. 3). «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. 2. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. zatim u Betelu (Suci 20. 1 Kralj 6. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. To je posljednje što o njemu znamo. 4 i sl. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25.

a kovčeg. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. Dan). Izrael više nije putujući narod. dakako. koje služi Izraelskom narodu. središte je obrednih radnji bogoslužja.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1992. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. Mispa. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. 7). S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. Šilo. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8.5.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. koji je znak Božje prisutnosti. REBIĆ. 2. str. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. Biblijske starine. 175. On sam. oda16 A. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. Ofra. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. . Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. Šator je bio pokretno svetište. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje.

18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah. str. 2). Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. 18 .-37. godine prije Krista. K njemu se hodočastilo. 29). Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). u njemu su se prinosile žrtve. Dovršen je 64. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. Bio je oko 27 metara dug. 1980. str. Rječnik biblijske teologije. LEON-DUFOUR. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. Zagreb: Duhovna stvarnost. 307.. godine poslije Krista. Treći. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. 1989. 256. Biblijski priručnik. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. a izgradio ga je Zerubabel. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. Nakon toga. slavili blagdani i sl. godine prije Krista).5 metara.. Drugi je hram bio posvećen 515.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. no nije ga uspio nikada izgraditi. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4.

128. Zagreb: Duhovna stvarnost. Kršćanska sadašnjost. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. Već 70. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje.22 i žrtve pokajnice. pa ga je trebalo očistiti. str.21 žrtve pričesnice. 1-2). dolazi od riječi karab što znači biti blizu. 179-185. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. da se Bog spomene prinositelja po dobru. str. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti. dostatno je dobro za Boga).5. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom.23 Kako smo već ranije istaknuli. REBIĆ. Levitski za- 21 22 23 . 127. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. Levitski zakon 3. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe.» Enciklopedija Biblije. osim kože koja je pripala svećenicima. čovjek je 19 20 A. godine po Kristu.. koju prevodimo kao žrtva. «To je bio prinos najboljeg brašna. Levitski zakonik 1.1. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. Hebrejska riječ korba. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. str.» Enciklopedija Biblije. rimska vojska. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu.» Enciklopedija Biblije.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika.19 2. Levitski zakonik 2.20 žrtve prinosnice. Tražilo se. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. To je bio dragovoljan prinos Bogu. na neki način. «Bogu se prinosila cijela životinja. str. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. 2000. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. Biblijske starine. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. 128.

klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. Središnje teme staroga zavjeta. Pnz 27.» Enciklopedija Biblije. 7. Pored osobne molitve.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. REBIĆ. Biblijske starine. REBIĆ. prinosila dva jarca. str. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. Bez molitve nije bilo žrtve.. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. kao i pri drugim žrtvama. liturgijski obrasci. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. 22-27 – formula blagoslova. Biblijski leksikon. 1984. osobito konik 4. a sama je molitva žrtva na djelu. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. 14-26 – formula proklinjanja.. Usp. 154. Br 5. str. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. kao na primjer: Br 6. 148. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. Pnz 6. Pnz 26.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. 24 Usp. 25 . važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. 128. Uz molitvu. A. 211-222. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. Pridruživao im se narod. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. Pritom su se.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). A. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. 5. str.

18) .26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica.5. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. prema Jeruzalemu. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. 1-3. Osim ovoga tjednoga blagdana. . u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja.2. a po tome i tvorac povijesti. 134. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. U Izl 16. ma gdje se nalazili. večernju molitvu i sl. 11). Prvi spomen Šabata (heb. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. u podne koju Danijel moli (Dn 6. kao npr. Enciklopedija Biblije. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. str. U Izl 20. psaltiru. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. okretali su se pri osobnoj molitvi.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. 2. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. nalazimo u knjizi psalama. počinak)nalazimo u Post 2. 23. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja.

. na krovovima kuća. Enciklopedija Biblije.31 28 V. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. Jošua 5. Izlazak 12. kao tjedni blagdan. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. 120. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. 10. posvetitelj vremena. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. Ponovljeni zakon 16:19-12. jeo se kruh koji se brzo mijesio. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. 120.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. nisana. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. str. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. Krist. berba grožđa i maslina. anđeo smrti ubijao je Egipćane. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . a poštedio prvorođence Egipta. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.30 i Blagdan sjenica. Marko 14: 1-2. str. kad se završila žetva. U početku se Pasha svetkovala po kućama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. ZAGORAC.29 Blagdan sedmica. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. Izlazak 23:16. str. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. 10-12. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. 1996. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. Enciklopedija Biblije. Levitski zakonik 23: 15-21. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu.

str. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu.36 2.3. Purim35 i sl. Veliki bi svećenik. A. To je nutarnji. Osim ovih velikih blagdana. 121. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. 120-139. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr.» Enciklopedija Biblije. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. str. str. Enciklopedija Biblije. Biblijske starine.. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. 121. REBIĆ. 120. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). str. 199-210. Središnje teme Staroga zavjeta.» Enciklopedija Biblije. 121. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen. str.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. poznatoga kao žrtveni jarac. god.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. Ondje je škropio krvlju žrtve. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva.» Enciklopedija Biblije. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 33 34 35 36 . str. 121. Pr. A REBIĆ. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost.» Enciklopedija Biblije.. Nova godina (Roš Hašana). štovalo i prinosilo žrtve. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. str. Zatim bi uzeo jarca.5. Kr. Prije se nazivao Srebrne trube. 152. Usp.Usp. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). Epifan. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman.32 Dan pomirenja (Jom kippur). kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. obučen u odjeću od bijelog platna. Toga se dana odmaralo. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda.

prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. REBIĆ. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. str. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. 179. Središnje teme Staroga zavjeta. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. . te ima važnu. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. Središnje teme Staroga zavjeta. naučavatelj i tumač Zakona. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. Biblijski priručnik. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). Usp. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik.40 Svećenik. A. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. u 30.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. 158. A. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. 156. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. može li se ići u bitku i sl. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. str. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. što treba činiti i tako dalje. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. jedan od Jakovljevih sinova. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. REBIĆ. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. Levije. kakav treba on biti.

1990. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema.6. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim.» Leksikon ikonografije. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak.. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. 1986. str. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. 43 . liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.. 532.41 2. Na jednoj strani te osi.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. 104. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». 126-127. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. U sredini prostorije nalazi se almenor. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. Svet Novoga zaveta. na molitvu. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. hebr. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge. čitanje i tumačenje Božje riječi. LOZE. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje. Pravokutnog je tlocrta. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. Također su poučavali Božji narod Zakonu. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. pjevanje te završni blagoslov. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str.. Usp. Beograd: Pravoslavlje.. do ulaza. E. str. torah). Ispred njega gori vječno svjetlo.

(skripta za internu upotrebu slušača). str. svim srcem svojim. i neka ti budu kao zapis među očima. kad lijegaš i kad ustaješ. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. Povijest liturgije. 1989. Psalmi 5. Boga svoga. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. Midraš. Jahve je jedan. Završni blagoslov iz Br 6. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca. 44 Usp. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). 4-945 2. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. Knjiga Sudaca. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. 3. Zato ljubi Jahvu. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. 22-26. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. 3. 24-26 45 46 . Napominji ih svojim sinovima. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. 4.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. 4-9. neka ti se urežu u srce. Priveži ih na svoju ruku za znak. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. Z PAŽIN.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva.

Svet Novoga zaveta. str.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. Usp. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja. Enciklopedija Biblije. 95. E. 105.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. . str.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. X. 135. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. Rječnik biblijske teologije. LEON DUFOUR. str. Usp. LOZE. 47 48 49 Usp.

str. 20-24). Sjeme je riječ Božja. V.. 10. U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. Iv 2. 20). Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. 1993. 1997. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 205. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. 73. 49. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. 41. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). str. 22 i dalje). Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. ZAGORAC. Kristova svećenička služba.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. Iv 18. DUDA. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. 51 50 B.ISUS I 3. . propovijedao je u sinagogama (Mk 14. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. 13. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava.. 22).

206. 1-26) i privatno (Mt 14.. A..52 Isus je navjestitelj. 49. str. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. 24). Lk 5. Iv 11. 212. već izraz njihova duha. 35. FRANCE. R. D. Grand Rapids. 21-22. 53 54 . 1997. Opraštanje. 138. 9-13). pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. Michigan: Baker Book House..54 52 Usp. Iv 17. Kristova svećenička služba. 1993. 23. Lk 6. T. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. Daruvar: Logos. Lk 10. ZAGORAC. 1997. str. Molio je javno (Mt 11. 9-13. Mt 27. L.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). V. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. Mk 15. Lk 22. Usp. Worship: Adoration and Action. str. 28. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. 63.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. 41-42). Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. str. tumačenje evanđelja po Ivanu. 36. Lk 11. 39-45). 2-4.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. Usp. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. 25-27. 20). Daruvar: Logos. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. Ivan. 39-42. Mt 1. MORIS. 34. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. Mt 26. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve.. Iv 18. 16. 12. Mk 14. 46. Lk 9. CARSON. pred svojim učenicima (Mat 6. odnosno izmirenje s bližnjima. Evanđelje po Mateju.

51.E. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. WEBBER. 13-17).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. prepoznaje se. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». Kristova svećenička služba. odnosno kršćanskoj liturgiji. Worship is a Verb. str. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. ZAGORAC. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. On je dakle naviještao riječ Božju.. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. 14-20).56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije. 57 . kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. 208. R. rekli bi smo danas sakrament euharistije. V. a to je euharistija ili Večera Gospodnja. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. str.55 Uspostavljajući dakle euharistiju. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja. 1992. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group.

pa i stvarnost kulta. ostvarenje u njegovoj osobi. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. nego ispuniti’ (Mt 5. Sve je dakle u Starom zavjetu. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. 14-29) i sa šabatom. Nisam došao ukinuti. ZAGORAC. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. . osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. str. Dakle. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. Kristova svećenička služba. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. 206-207.»58 58 V. 17). privremeno.

Nadalje. dok je Pavao i dalje govorio. nadnese se nada nj.» (Dj 2. 42) «U prvi dan sedmice. 4. vjerovanju i praksi prve crkve. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . Pavao je govorio prisutnima. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on.POČECI KRŠĆANSKE 4.1. A nekog mladića imenom Eutiha. kad se sastadosmo da lomimo kruh. lomljenju kruha i u molitvama. Opet se pope. svladan snom. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. Digoše ga već mrtva. zajedničkom životu. djelovanju. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. pade s trećeg kata dolje. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. produži govor do ponoći. Kako je kanio sutradan otići. Pavao siđe.

20. Dakle. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. euharistija i zajedništvo. 16. Kako bilo. 16). evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha.» (Dj 20. 7-12). lomljenje kruha. 42. I onda otputova. Teologija Novoga zavjeta.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. 16 i Dj 2. 19. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. 1987. zahvalno mišljenje. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. Usp. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu..1. 4. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. F. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. molitva i propovijedanje. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. .1. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. str. Novi Sad: Dobra Vest. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. Lk 22. 180-183. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. STAGG.

VORGRIMLER. 2004. nazvani Agape. 17 i dalje). Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. 23b-25).1. Teologija Novoga zavjeta. RAHNER i H. 4. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. Usp. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. str. 61 Usp. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. . ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. poslije večere. K. GNILKA. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. str. Iz Pavlovih se riječi. evidentno je da apostol Pavao. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11.2. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali... 19. 11-12. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. 1999. Teološki rječnik. dakle.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. 96-97. J.

Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. 1. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. 23-26. 14. 95. molim da se upravljaju prošnje. Usp.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. 12. 24. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. zahvaljivanja za sve ljude. Primjerice. prije svega. 47. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. Kristova otajstva. molitve. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. u Djelima apostolskim 2. 6 i dalje. izrazi: aleluja.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. 12. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. što je bilo i prirodno. str. 24-31. 10. 4. 3. 42. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. . V. 19. 1-2: «Tako. ZAGORAC. odnosno molitvu. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. amen i hosana. sazivi. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život».

jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. 3-5. 15-16. J. 2. što je činjenica koja se često zaboravlja. 22-25. D. bez obzira na njihovu narodnost. što je bila molitva «duhom». Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». Daruvar: Logos. Tim 6. 30 i 32. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). Povijest liturgije. Fil 2. str. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. 16-22. STOTT. one trebaju biti predmet molitve. «Ako se govori tuđim jezikom. 5-9 i sl. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». osim u teškim. 18-22. Daruvar: Logos. Z. 15-20. Njih nalazimo u Rim 8. 1.. Crkva. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. dakle. 20. 1997. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. Crkva obavlja posredničku službu. GUTHRIE. 2 Tim 2. a jedan neka tumači!» (27 stih). 3. 11-13. Osim o sadržaju molitve. 5. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. 1 Tim 3. 28-29.. 6-11. 3 – 14. dakle. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. W.. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. Pastoralne poslanice. str. Ef 1. već za sve ljude. Efežanima. ne moli samo za svoje članove. 1. Pavao govori i o načinu molitve. Crkva treba moliti za «sve ljude». Pastoralne. moraju imati svoj red. PAŽIN. 16. 63-64 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. R. Kol 1. str.65 64 65 D. 1 Pt 1. 4. Molitva «u jezicima» može biti korisna. GUTHRIE. sudbonosnim razdobljima. 105- . 1997. str. 1 Sol 5. religijsku ili inu pripadnost.

192-195. The Ministry in Historical Perspectives. 36 i dalje. «The Ministry of the New Testament». a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. u: Rewiew and Expositor. Pavao i Barnaba su. str. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. D. MOODY. R. neke razlike ipak postoje. poput mnogih drugih. 106.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. Njih je vrijedno zapaziti. 66 67 Usp. R NEIBUHR i D. 42). str. str. Njemu čast i vječna vlast! Amen.66 4. P. Pastoralne. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.. Grand Rapids.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. GUTHRIE. STAGG. F. Worship in the Early Church. 1/1959. 1: D. str. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti.. 35). koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti.1. 1988. . «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. 206. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5.3. Teologija Novoga zavjeta. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. F. MARTIN. str.. str. 39-52. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). 11). U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. Usp. Teologija Novoga zavjeta. Michigan: Eerdmans.» 67 106. WILLIAMS. propovijedanja i naučavanja. STAGG.

28-30. sukladno ovome učenju. starješinska služba i sl. Anglikanske i sl. 8-10. Rim 12. dar ozdravljanja. U tekstovima poput 1 Kor 12. uvodeći učenje o tzv. preuzeti iz židovske liturgije. U tome je smislu uistinu bila živa. apostoli biskupe.1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. Pravoslavne. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. proroštvo. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. I ovi su elementi. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). jezici. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. U katoličkoj i 69 70 . vjera. razlikovanje duhova. posebice psalmi. uz sliku spontanog bogoslužja. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. Taj slijed se. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). znanje. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. posebice euharistiju. moć čudesa.4. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. Krist je zaredio apostole. dar tumačenja jezika. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. Apostol Pavao govori u Ef 5. prezbitersku i biskupsku. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. Naime. karizmatska zajednica. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju.

553. 10). u kojima se obavlja bogoslužje . 4. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 4. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. Zagreb: kršćanska sadašnjost. 1990. odnosno euharistije. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. o čemu ćemo kasnije govoriti). crkve. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu.. . 46). Usp. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. ali ovisno o papi i biskupima. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). 1 Kor 16. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. Otk 1. 2. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. 3. str. Leksikon ikonografije. 7. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. 2.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. pastor=pastir). službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat.

Ciprijan će sredinom 3. 1989. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. Usp. str. Water. 67)». toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. 21. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. Valley Forge: Judson Press. nego li subotu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sc. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih. I. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. 2).. a sv. H. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. Word. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. W... J. 22. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. ŠAGI – BUNIĆ. Euharistija u životu crkve kroz povijest.72 71 T. 1984. 72 . WILLIMON. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. Wine and Bread. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. Ad Caecillium 16.

.46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara.

koji si nam dao spoznati po Isusu. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. godine. zatim u 8. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. za sveti trs Davida sluge tvojega.1. Oče naš. U 9. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. tek 1873. godine nakon Krista. No spis je otkriven mnogo kasnije. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. i 130. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. . stoljeća.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. A što se tiče euharistije. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. 5. i 10. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80.

. 5.»73 73 T. Oče sveti. poradi svetoga Imena tvoga. 5. Crkve svoje (tes ekklesias sou).. Oče naš. ‘Amen’. A pošto se nasitite. 3. Saberi je od četiri vjetra. 3. ‘Amen’. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. da iskazuju hvalu kako hoće. jer si moćan: tebi slava u vijeke. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. A prorocima (prophetais) dopustite. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. gospodaru svemogući (despota pantokrator). dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). koju si nam dao spoznati po Isusu. sve stvorio poradi imena svoga. X. koje si stavio da stanuje u našim srcima. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. ŠAGI – BUNIĆ. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. ovako iskazujte hvalu: 2. i sabran postade jedan. za život i spoznaju (gnoseos). neka se obrati! Maranatha! Amen. Neka dođe milost (charis). Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. str. 6. Spomeni se Gospode. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Hvalu ti dajemo. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. 7. posvećenu. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. ‘Amen’. ‘Amen’. 49. 4. Povijest kršćanske literature I. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. ‘Amen’.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). Tebi slava u vijeke. 4. 1998. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. Ti si. ‘Amen’. Prije svega te hvalimo (eucharistomen).

Usp. str. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. hesychos kai anabausos.74 5. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi.3. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. 82. Povijest kršćanske literature I. 5. 2 i Heb 10. U 15. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. Ova je opomena slična onoj u Didache 15. . A.75 74 75 T. ADAM.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14.2. 23. 44. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). str. euharistija. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. ženidba i sl. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. 3). Stoga se krštenje. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. ŠAGI – BUNIĆ. Uvod u katoličku liturgiju.

Svetopisamska čitanja . PAŽIN. Povijest liturgije.5. 6. 5-6. Justina Ovaj dokument iz 150. kako već rekosmo. str. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. str. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. .Euharistijska služba77 5.Prinošenje darova . bilo da borave u gradu ili na selu. a nenazočnima se šalje po đakonima. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu.Propovijed . A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. donese se kruh. A poslije molitava.4. Z. Ovaj je spis nastao 76 77 Z. Prva apologija sv.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . Nato. PAŽIN.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. Koliko već ima vremena. vino i voda. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. Povijest liturgije. Usp.Molitva vjernika . kad čitač prestane. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. A narod odobravajući klikne: Amen. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke.

godine po Kristu. prezbiteri.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). str. 79 Usp. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. JEDIN. 1999. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. 108-109.. Kako smo do sada vidjeli. što čine đakoni. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. svećenika i đakona. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. Vrnjačka Banja.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. str. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. 1972. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. H. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. 311. Trebinje. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. Velika povijest crkve I. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. .

koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. . 10-11. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. da ih učvrsti u vjeri i istini. str. meni na spomen činite. No. Povijest liturgije. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. velika zahvala i sl. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. I dok se dragovoljno predavao muci. Isusu Kristu.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. jedite. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. budući da ti se tako svidjelo. raširio ruke trpeći. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. Amen. Bože po tvome ljubljenom Sinu. tebi zahvali i reče: Uzmite. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. Kad ovo činite. po kojemu slava i čast tebi. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. uze kruh. PAŽIN.

Usp. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. Hosana u visini. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6.83 81 Svet.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. Uvod u katoličku liturgiju. svet. Hosana u visini. str. svet Gospodin Bog Sabaot. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. 21. 24-26. 82 83 . «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. A. ADAM.

.

raskošnija. 380. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. 25. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. Uvod u katoličku liturgiju. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. Kasnije će. stoljeća biti progonjeno. valja ju prilagoditi novim okolnostima. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva.1. VRIJEME 6. godine. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. ADAM. godine objavio i stavio na snagu. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. A. ali i kompliciranija. Liturgija postaje svečanija. o čemu će kasnije biti riječi. str.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. «Milanskim reskriptom tolerancije». za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. kojeg je car Konstantin 313. . novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja.84 Ova.

Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. jedna vjera. 5) ili «Jedan Gospodin. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». palij. u slavu uznesen». A.2. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. Duhom opravdan. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. U 1 Tim 3. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca. anđelima pokazan. Uvod u katoličku liturgiju. poganima propovijedan.2. 6. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola. i jedno krštenje» (Ef 4.1. . Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. Spasitelj). Sin Božji. U Fil 2. 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. 5). u svijetu vjerovan. str. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. ona je postala 85 Usp. osobito glede Kristova božanstva. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. ADAM. 25-26. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima.85 6.

38-39. Otpuštenje grijeha. uzašao na nebo. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. stoljeću.1. str. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. Mučen pod Poncijem Pilatom.» 86 Usp. no tada još nemamo točan tekst tog simbola. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. 6.2. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. stvoritelja neba i zemlje.. odonud će doći suditi žive i mrtve. Oca svemogućega. . Raspet. Uskrsnuće tijela i život vječni. sjedi o desnu Boga. općinstvo svetih. godine. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. No. Gospodina našega.1. Svetu sveopću Crkvu. Sina njegova jedinoga. Vjerujem u Duha Svetoga. koji je začet po Duhu Svetom. Oca svemogućega. I u Isusa Krista. umro i pokopan. ŠAGI-BUNIĆ.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. T. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. Rođen od Marije Djevice. treći dan uskrsnuo od mrtvih. sašao nad pakao. Amen. Povijest kršćanske literature I.

ne stvorena.2. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Rođena. po Svetom pismu. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. svjetlo od svjetla. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325..58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. jedinorođenoga Sina Božjega. Boga od Boga. istobitna s Ocem.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. Oca svemogućega. 1980. Stvoritelja neba i zemlje. 20-24 .87 Na drugom općem saboru. Rođenog od Oca prije svih vjekova. svega vidljivoga i nevidljivoga. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. H. str. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. po kome je sve stvoreno.2. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. Usp.1. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. I uskrsnuo treći dan. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. 15-20 88 87 Usp. Crkveni sabori. JEDIN. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. godine po Kristu. JEDIN. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista. pravoga Boga od pravoga Boga. str. Crkveni sabori. H.

I u Duha Svetoga. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. nego je samo jedan Bog. Gospodina i životvorca. Pisano je protiv arijevskog učenja.2.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. vječnosti i svemoćnosti. koji izlazi od Oca i Sina. iako se pripisuje Atanaziju. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. stoljeću. beskrajnosti. Autor mu je nepoznat. I život budućega vijeka. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. a ipak nisu tri Boga. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi.3. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. koji je govorio po prorocima. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- .1. «Tko želi biti spašen. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. Amen.» 6.

ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. svemoguć Sin. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. tako Trojstvo u jedinstvu. Jedna je osoba Oca. Kako Otac. niti stvorio. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). Vječan (aeternus) je Otac. Tako nisu ni tri nestvorena. Ni Sina Otac nije učinio. svemoguć Duh Sveti. a ipak nisu tri gospodina. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. Nestvoren (increatus) je Otac. tako Duh Sveti. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. tako Sin. nestvoren je Sin. jednako velike. ni Sin. Tako je svemoguć Otac. niti rodio. nestvoren je Duh Sveti. dakle. a ne tri Oca. vječan je Sin. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. ni tri neizmjerna. neizmjeran je Sin. jedan Sin. nego je jedan nestvoreni. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. niti stvorili. Duh Sveti gospodin. Sin gospodin. Tako je Otac gospodin. Oca nitko nije učinio. nego je samo jedan Bog. niti stvorio nego rodio. Tako je jedan Otac. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. neizmjeran je Duh Sveti. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. ne tri Sina. Neizmjeran (immensus) je Otac. a ipak nisu tri Boga. druga osoba je sinovljeva. tako da u svemu. vječan je Duh Sveti.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. jedan neizmjerni. niti rodili. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . taj će biti zauvijek izgubljen. želi biti spašen. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. a treća je osoba Duha Svetoga. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. kako je prije rečeno. nego iz njih proizlazi (procedens). Tko. nego jedan Gospodin. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije.

potpuni čovjek. ne može se spasiti. On je zbog našeg spasenja trpio. odatle će doći suditi žive i mrtve. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. . nego jer je Bog uzeo ljudskost. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl.2. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. ući će u vječni život. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. uzašao na nebo. To je katolička vjera. pristupljeno 8. 89 http://www. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. koji su činili zlo. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. odnosno o Svetom Trojstvu. veljače 2007. Oni koji su činili dobro. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove. Jedan pak.»89 6. manji od Oca po ljudskoj naravi. Bog i čovjek. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. svemogućeg Oca. do 6. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. stoljeća. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost.2.katolici. Potpuni Bog. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. sjedi s desne strane Boga. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. Jedan potpuno i čitav. u vječni oganj. Ocu jednak u božanstvu. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima.php?action=c_vidi&id=2996. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. u Duhu Svetomu). A jer je istovremeno Bog i čovjek.org/nauk. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu.

6. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. kako smo već ustvrdili. trgovinama i sl. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. te se stvara sve veća podjela klera i laika. svećenik i sl. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva.). kosti. moći». U crkvene svetkovine pa i određena učenja. «Crkva se. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. ali i opasnosti. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. dijelovi odjeće i sl.3. nadalje. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. Njihova tijela. koji se počinju štovati i nazivati svetima. Liturgija se. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. Krista i Duha Svetoga. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. susretala s pitanjem prilagodbe.

Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. Velika povijest Crkve II. katekumeni. Na primjer. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. 91 . sudjelo90 H. prosinca dan Nepobjedivog sunca. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. No. krsne slave kod pravoslavnih Srba. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. Pripravnici za krštenje. 227. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde.4. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. str./5. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. JEDIN. 1995. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. a posebice u kršćanskom bogoslužju. 6. dajući im kršćansko značenje.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. pogani su štovali 25.

H. 285. 285.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. ubojstvo. kleveta. H. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora.str. Usp. Zajedno s katekumenima. 286.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. To su: idolatrija. pijanstvo. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. JEDIN. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. smio je. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. Velika povijest crkve II . Velika povijest crkve II. pobačaj. nepomirljiva mržnja. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. dakle. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. JEDIN. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. str. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja».94 92 93 94 Usp. kao i neki katekumen. H. prisustvovati samo službi riječi. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. krivovjerje. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. shizma. str. teška krađa. . JEDIN. Velika povijest crkve II. preljub.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije.

Naime. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. ljubavi prema bližnjima i sl. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. korizma. H. JEDIN. U ranom razdoblju Crkve. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. H. Uspostavljaju se određeni blagdani. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp.95 U 4. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. Usp. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. Velika povijest crkve II. Već krajem 2. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti.str. Velika povijest crkve I. Na Istoku je . Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. JEDIN. ili 40 dana posta pred Uskrs. str. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. siječnja. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave.5. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno./5. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. stoljeća u Aleksandriji. 240. kako bi se objedinila praksa Crkve. 288.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. 300. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6.

Svadba u Kani Galilejskoj). Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. 2. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. prosinca počinje rast Sunca. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. kao što je Isusovo krštenje. Od 4. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. Poklonjenje mudraca Kristu. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. ne samo Židove već i pogane. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. Crkvu svoju. 3. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. Od 21.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. Blagdan Kristovog rođenja. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. prosinca. Božić. a zatim je preuzet i od Zapada. prosinca. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». prosinca. dakle od 6. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. Na Bogojavljenje. Krštenje Gospodnje te. čudo u Kani Galilejskoj. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. Mitre. Od tada. Krist je došao spasiti sve ljude. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. prosinca. kako bi narod odvratila od poganstva. . Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu.

”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. Kao i uz vrijeme Uskrsa. dakle. 12). Krist posvetitelj vremena. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. kako je svijet stvoren 25. str. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. tj. Vladimir Zagorac. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. 174-175. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. jer bi to značilo nesavršenost. str. odnosno došašće. Mjesto Mitre-pobjednika tame. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. tj. 174. stoljeću. Polazeći. Krist posvetitelj vremena. ožujka. ožujka. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. prosinca. . na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. prosinca. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje.

i 5. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. Apostolske konstitucije s kraja 4. godine). koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. Od 4.6. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. stoljeća. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. 102 . Istočni kršćani. Usp. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. Uvod u katoličku liturgiju. Velika povijest crkve II. str. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. godine) i Kalcedonu (451. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. godine). H. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu.str. A. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. i Malabarskih kršćana.100 Blagdani.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. i 5 stoljeća kao npr. ADAM. 6. 289-291. Usp.102 U tekstovima iz 4. 29. JEDIN. Didaskalija. Zagreb: Veritas. 1982. KOLARIĆ. 100 101 Usp. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. Kaldejaca. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. stoljeću.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić.

A.I.105 To su tri liturgije: 106 . 107 . 2003.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. Zagreb: Glas Koncila.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. PAVKOVIĆ. 106 Na hrvatskom jeziku.. 1986. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. 1965. STANILOJE. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. Uvod u pravoslavnu liturgiku. 205-239. 1961. Usp. T. H. J. WARE. Liturgika 1. Liturgika. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. J. 1998.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija.. O liturgiji. 278. FUNDULIS.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Uvod u sveto bogosluženje. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). 1999. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi.. u danima pred Božić i Bogojavljenje. Pravoslavna crkva. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. 2004. 1992... Križevci: Biskupski Ordinarijat. ŠMEMAN. 2005. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . K. za potrebe grkokatoličke crkve. na Veliki četvrtak i Veliku subotu. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Velika povijest crkve II. 1997.. Zagreb: Prosvjeta. PAVIĆ. 1992. Kraljevo. 1963. Liturgika (skripta). GRGUREVIĆ. N.primorska i Skendeijska. JEDIN. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26. travnja na blagdan Svetog Marka.. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme. str. D.. str. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. Liturgija i život. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon.

Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. stoljeća. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova).. Velika povijest crkve II.. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije.108 . Veliki četvrtak i Veliki petak. JEDIN.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. pogotovo uskrsnuća’. na Blagovijesti. 109 110 . Nikada se ne služi subotom i nedjeljom.Liturgija pretposvećenih darova. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. u četvrtak petoga tjedna. na Veliki ponedjeljak. str. 279. Rimska liturgija se spominje već od 4. stoljeću. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. stoljeću.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. u ponedjeljak. H./5.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski.109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. kako ih imamo u 4. utorak i srijedu.

sjevernoafrički i mozarabijski. a latinski će tek 370. sve do 8. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. Mozarapski ili zapadnogotski obred . se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. Abrozijanski obred 3. galski. stoljeća.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. Kada se govori o rimskom obredu. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. Aleksandrijska skupina 1. Antiohijska skupina 1. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. Rimski obred 2. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski). Koptski obred 2. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. godine potisnuti grčki jezik.

. Vizantijsko bogoslovlje. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. str.. Stoga će upravo 16. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama. Kragujevac: Kalenić.. No s druge strane se događa negativno stremljenje .sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. 111 Dž. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu.72 4. 1985. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. . Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. 144. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. Galski obred 5. te kulminirati u srednjem vijeku.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. MAJEDNORF.

koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. – 814. ona još uvijek neće biti propisana. godine od pape Pavla I.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. uz određene izmjene.. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. Pipinovog sina i nasljednika.1. prigodom posjete papi Adrijanu I. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. . Karlo Veliki je u Rimu. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva.). obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. stoljeća. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. REFORMACIJE 7. 781. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu. Tako će rimska liturgija. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama.

J. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. stoljeća. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. godine. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp.2. Corpus Christi (Tijelovo).74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. T. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. spasonosni efekt. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». 81-83. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. ŠAGI – BUNIĆ. Od 13. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. Od 12. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. Pričest se u 12. Euharistija u životu crkve kroz povijest. . str. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. To dovodi do novoga blagdana. dok se kalež vjernicima uskraćuje.

Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. T. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. H. . Mnogi od tih svećenika su bili tzv. J.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1993.115 Također se. Velika povijest crkve III/II. 640. podižu se unutar crkava pomoćni oltari.. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. ŠAGI – BUNIĆ. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. Usp. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. 76-77. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. stoljeću. 36. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. Uvod u katoličku liturgiju. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. Euharistija u životu crkve kroz povijest. A. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. str. str. 114 115 113 Usp. ADAM. Usp. JEDIN. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. str. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima.

76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. te koji se i danas nalaze u različitim. 37. nastaju sada malo – pomalo i upute. Misala. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. Lekcionar i Evangelistar.» A. Od ranoga njezinoga nastanka. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. Antifonal. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. propisi). 3. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. Od 13. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. 7. Uvod u katoličku liturgiju. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. Naime. . Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. str. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. ADAM.

Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. 154. Kristova otajstva. 84. str. odnosno pjevanje psalma. Koji oduzimaš grijehe svijeta. A. ADAM. Blagoslivljamo Te. klanjamo Ti se. Jaganjče Božji. Gospodine Bože. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . Bože Oče Svemogući. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje.118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. ulaz). V. Usp. Hvalimo Te.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). Sine Očev. primi našu molitvu. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. Isuse Kriste. pred svima. – 496. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. Gospodine Bože. slavimo Te.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. . Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. kada su se grijesi ispovijedali javno. Kralju nebeski. Koji oduzimaš grijehe svijeta. smiluj nam se. Gospodine Sine jedinorođeni. str. Koji sje117 118 Usp. Uvod u katoličku liturgiju. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. U prvome.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. 1998. ZAGORAC.

Od 500. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. ADAM. 154. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. u slavi Boga Oca. 241. str. Usp.. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. Isuse Kriste.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. Jer Ti si jedini svet. Uvod u katoličku liturgiju. No od 1048. biblijska čitanja. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. Amen. Leksikon ikonografije.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. 120 121 . str. 10-12.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja.. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. str. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. Ti si jedini Svevišnji. Usp. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Beograd: Srpska patrijaršija. Usp. smiluj nam se. Ti si jedini Gospodin. 2001. A. Sa Svetim Duhom. jedinoga kralja. 61-62.121 Nadalje slijede molitve dana. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno. Časosolov.

9). te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. «Svet. 59. svet. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo.. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. smiluj nam se. Jaganjče Božji. Svet). koji oduzimaš grijehe svijeta. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. svet Gospodin Bog sabaot. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta.122 riječi ustanovljenja. Jaganjče Božji. 2-6).» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. smiluj nam se. Nakon pjevanja sanctusa. 1978. te anamnezu. Hosana u visini. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. hosana u visini. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. . Usp. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. koji oduzimaš grijehe svijeta. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja.

godine počinje se pjevati tri puta.124 7. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. 84-85. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. bila je prvotno svjetovni znak službe. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. .123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. 687.4. Štola (naramenica. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). Kristova otajstva. Kasnije je nose đakoni. a oko 1000. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Usp.80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. prezbiteri i biskupi. Imala je najprije oblik zvona. ZAGORAC. Sanctusa i sl. str. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata).. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. V. Creda. Od 13. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. palij i prsten. godine. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. za vrijeme pjevanja Gloria. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. 105. manipul.

crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. knjiga I. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. ljubičastu. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). početkom 13. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. zelena ozna125 Usp. 83-84. str. 501-502. crvenu. zelenu. Liturgijski simbolički govor. Pluvijal (kišna kabanica. i to: bijelu. modra.. I. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. str. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. crna. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. Opšta crkvena istorija. a formom je bila slična dalmatici. stoljeća. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. Uvod u katoličku liturgiju. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). str. stoljeća. Liturgijski simbolički govor. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. crnu. 126 . Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. ŠAŠKO. I.. ADAM. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. ŠAŠKO.. vatikansko sabora). purpurnu i zlatnu. smeđa. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. A. Zagreb: Glas Koncila 2005. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. 676685. 1912. zelena. bijela.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. Dalmatika. kao na primjer u procesijama i sl. stoljeću. 449-498. Usp.. str. POPOVIĆ.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena.

Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. 40. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. A. često poprima pretjerane forme. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. lateranski sabor (1215. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. Pričest je toliko opala da je IV. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. pravih i nepravih.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. Uvod u katoličku liturgiju. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima.5. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. str. Na primjer. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. Leksikon ikonografije.127 7. Liturgija je postala stvar klera. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. ADAM. str. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. 379. 128 . liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp.

Bernard iz Clairvauxa (1090. V. str.. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. 41 Ivan Gerson (umro 1429. Velika povijest crkve III/II. 76-79. str. Usp. Uvod u katoličku liturgiju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. u «vrh duše».130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. Kult svetaca. st. str. toga dana ne može umrijeti.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. ADAM. – 1179. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. Kao predstavnici spominju se iz 12.) i Elizabeta iz Schoena (1129. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše».»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. H. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. – 1153. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. ne stari. JEDIN. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište.). da bi se božansko najdublje iskusilo.). 1969. Liturgika. Hildegarda iz Bingena (1098. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A. ZAGORAC. – 1164. da ne može oslijepiti. Usp. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. Od 13 st. 131 . Pored svih ovih negativnih primjera. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. 640.

132 Latinska misa. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka. Usp. – 1471. 41. posebice seoskim potpuno zanemarivana. posebice u bogoslužju.. str.133 No bitan naglasak na propovijedanju. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva. u 13. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. str. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. zasigurno će dati protestantska reformacija. Velika povijest crkve III/II.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». Grote. mistik i propovjednik pokore + 1384. i 14. Uvod u katoličku liturgiju. nerazumljiva običnom puku. . kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. ADAM.. H.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. stoljeća došao iz Nizozemske (G. Stoga su prosjački redovi. 642-643. 132 133 A. dominikanci i franjevci. No ona je u mnogim sredinama. koji je s krajem 14. JEDIN. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku.

crkveno ruho. . Martin – (1483. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. Držao je da se može zadržati svaki običaj.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. Indulgencija). Godine 1517. P 8. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne.1. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. kako na cjelokupni život Crkve. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. njemački augustinski redovnik. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. Za njega su način bogoslužja. samo po sebi ni dobro ni zlo. doktor kanonskoga prava. negdje radikalnije. – 1546. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. molitve.). pa tako i liturgijski. tako i na liturgiju. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. predmeti «isprazna vanjska stvar».

Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku.» Usp..139 Usp. 69-70. JEDIN. 73. kad.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. 2004. otpust je. odnosno služenja misa za mrtve. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526.. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. str. JEDIN. Velika povijest crkve IV. 137 Prema latinskom mittere = slati. 74. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. Luther se. J. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. dakako. H. godine Luther piše: «Recite nam vi. T. 136 135 «. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. 139 138 Usp. Velika povijest crkve IV. ŠAGI-BUNIĆ. No od 1523. .. Baalove popine.. str. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. Usp. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. poput molitava za mrtve. H. Euharistija u životu crkve kroz povijest. otpuštati. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. to znači latinsko bogoslužje. str. grčku i hebrejsku misu.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite.. 274. Dapače. str. godine u Wittenbergu se. gdje stoji napisano da je misa žrtva. zadržalo svoju valjanost. JEDIN. bi o njemu ovisilo.) «Formula missae». pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. Velika povijest crkve IV. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. H. završeno je.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja.

Zagreb: MISL. 142 143 . godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Uvod u Teologiju. kao i zajedništva samih vjernika međusobno. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. odnosno definiranje liturgije. ŠAGI-BUNIĆ. Usp. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. J. 1526. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. Iz mise se uklanjanja predslovlje. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. T. Na tome stojim.. život Martina Luthera. str. C.. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. 2006. BAINTON. Martin Luther. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). 2002. H.102. 1993. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. Za razliku od ovoga učenja. R. HAMMOND. str. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. LOHSE. str. str. 330-331. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. Osijek: Izvori.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). Luther je 1523. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. Usp.143 Određeno je tako140 141 T. 210.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. Drugo djelo. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». 274. B.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji..

Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). 104. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. .145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. godine. godine. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. Nadahnuta je psalmom 46. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. str. i svećeničku odjeću. LEONAR. 25. 2002. Ž. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. Naj144 Usp. život Martina Luthera..). Luther je i autor većine pjesama u istoj. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. 337. 15. Godine 1524. E. na augsburškom saboru. prvi tom. posebice prigodom Dana reformacije. H. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Čl. lipnja 1530. Članak 14. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. čl. Čl. R. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. U članku 10. Luther je zadržao oltar. BAINTON.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. Na tome stojim. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. poput sastanaka podučavanja i sl. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. 145 146 Usp. ukrase. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. Opšta istorija protestantizma. str. 5. svijeće.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu.146 iz 1530.

ukazujući na činjenicu da biskupi. Evangelička crkva u RH. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. 90. Zapravo. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. posvećen je misi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. str. 147 Augsburška konfesija.. čl. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. suvremeno čitanje.. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane. 93. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. str..Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem. Stoga. 24. a ne kroz vjeru. Augsburška konfesija. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). Ali Pismo nam to ne dopušta. suvremeno čitanje. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste.. a protiv svakodnevnog služenja euharistije. 148 .. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. «.

Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. lipnja 1524. Velika povijest crkve IV. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. Pjevati su se mogli samo psalmi. No promjene u Zürichu su se događale postupno. godine. str. zajednička ispovijed grijeha te otpust. slike. Djelovao u Zürichu. Liturgies of the Western Church. str.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. 1985. uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. H. godine kao vojni kapelan. B. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. . – 1531. Slijedi zahvalna molitva. Drugi. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». Usp. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. THOMSON.2.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. 150 151 Usp. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. 135.)– Švicarski reformator. svijećnjake. 147-148. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523.). Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. molitveni dio je izostavljen. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. godine. Uklonio je oltar.. Philadelphia: Fortress Press. «Apostolsko vjerovanje» i 112. JEDIN. Umro je u bitci kod Kappela 1531. Zalagao se za jednostavnost. služila se sve do 1525.

GABLER. zadržavajući samo crni akademski talar. 125-139. Farel. Umjesto oltara. str. Huldrych Zwingli. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. str.. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». prvi tom. Farel je oko 1524. 8. LEONAR. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. Philadelphia: Forter Press. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. William (1489.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. Liturgies of the Western Church. E. u rujnu te na Božić. Usp.3. Duhove. Ž. B. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi.. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. His Life and Work. 149-156. zahvalna molitva pastora te otpust. Nakon toga slijedi psalam 112. godine uspostavio i red bogoslužja. Opšta istorija protestantizma. Pored ostaloga. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. niti raspela. 1986. 155 .1565. str. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. THOMPSON.153 Glede značenja euharistije. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. U. 133. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. dakle samo komemoracija. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća.

Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. Litrugija je zapravo bila služba riječi. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . Umjesto glazbe.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice. «Gore srca») Pričest .92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije.

Ulmu i Kölnu. 178-180. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. str. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. Atlanta: John Press. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. Veliki Petak.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. . Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. Na blagdane kao što je Božić. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. godine. – 1552. Martin (1491. 1977. H.156 8.. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. LEITH. i radio na reformaciji u Strasbourgu. 157 Bucer. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. Introduction to the Reformed Tradition. J. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. Prvo. Uzašašće i sl.4.) – Njemački teolog reformacije. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. Godine 1548. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539.

B. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. Nakon toga. THOMPSON.158 158 Usp. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. Pomolimo se». Liturgies of the Western Churc. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. . Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. pastor je izgovarao: «Sjećaj se. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe».94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. str. 167-181. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi.

. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. Godine 1533. O. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. 104. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. Za Calvina. Usp. THOMSON. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. str. G. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. Novi Sad: Dobra Vest.. Ž.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. Osnove evanđeoske teologije 2. kako smo naglasili. D. str. 1986. ČEDVIK. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. Istorija reformacije. 93. kao i za Luthera.5. 185-224.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. B. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. Jean (1509. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin.-1564. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. prešao na protestantizam. Dobra Vest. Usp.. Liturgies of the Western Church. 1989. str. BLOESCH. E. 304. 162 161 160 Usp. str.161 Calvin je 1545. predodređenje. prvi tom. LEONAR. Novi Sad. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. Opšta istorija protestantizma..

H. već sam sve uzeo iz Pisma. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. John Calvin: A Biography. «Što se tiče nedjeljnih molitava. . T. 2003. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. Prijevod teksta u: J. L. str. str. jer ih nije bilo. PARKER. 155. MILIĆ.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje.. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. 41.»163 163 Usp. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH.

Twenty Centuries of Christian Worship. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . str. 1997. Zagreb: Susret.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. H. No prije nego bi počela propovijed. The Complete Library of Christian Worship.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. volume 2. Nashville. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. stih po stih. (ed. nebeski Oče. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. Tennessee: Star Song Publishing group. . 300. T. Sina i Svetog Duha. Webber).. L. . Robert E. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. Amen. 16. str. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. 1994. 164 .. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. W.» H. Biblijsko propovijedanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. ROBINSON. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu.

za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom.str. Introduction to the Reformed Tradition. nakon pjevanja još jednog psalma. zauzimajući manje od četvrt sata. PARKER. H. 86-87. služba je bila kratka. protestant. 168 Usp. i za spasenje i posvećenje naših duša. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. The New International Dictionary of the Christian Church. Francuski. pastore i crkvu. i.) bio je pravnik kao i Calvin.-1544. 172-178 . L. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. 633. Grand Rapids. LEITH. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. Usp. za spasenje svih ljudi. J. godine. psalama. str. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. Clement Marot (1497. str. str. Osim pjevanja i propovijedi. prilikom bla- 165 166 T. Michigan: Zondervan Publishing House.-1605. ljubljenog. 1974. The New International Dictionary of the Christian Church.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. 126. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. Nakon Calvinove smrti. Usp. Theodor (1519. humanista i pjesnik. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe.).”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. Calvin je preveo. John Calvin: A Biography. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. H.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. 167 Beza. koji se.

Ž. Ž. 474.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. KALVIN. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. .. godine174 u 22. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. vjerom prima od strane vjerujućih. str. Nauk hrišćanske vere. Nastanak i učvršćenje reformacije. poglavlju govori o crkvenim sastancima. Hrvatskoj.KALVIN. Nauk hrišćanske vere. Usp. str. 329-355. barem jednom tjedno (nedjeljom). godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. WENDEL. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. str. 483. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. Usp.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. Mađarskoj. ona su oruđa i znaci. i sl. 1996. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. Ž. F. 161. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. KALVIN. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. Nauk hrišćanske vere. 484. Ž. već sudjelovanje u Kristovu životu.KALVIN. Usp. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. godine. za razliku od Zwinglija. str. 464-498.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. niti materijalno primanje Kristova tijela. Ž. 170 171 Usp. Nauk hrišćanske vere. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija.str. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. DELIMO. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. Euharistija.

mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. osim u vrijeme progonstva. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. 186. dok je inače.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. 175 Heidelberški katekizam. 2000. 167. Heidelberški katekizam. str. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. tako i kod javnih molitava.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. 176 . Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Takvima se propovijed čini predugom. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere.175 U 23. dovoljno kratka. str. ili bar da možemo otići.. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno.

s nekoliko sitnijih promjena». za vrijeme vladanja Edwarda VI. godine. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. Cranmer. Nadbiskup Canterburya.org/resources/bcp/Communion_1548.. propisnika o obredima i sl. Stoga je za vrijeme Henrika VIII. Novi Sad: Baptistička teološka škola.179 priredio je 1548. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje. 1986. A. godine. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi.. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). pristupljeno 18. http://justus. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). misala. THOMSON. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. Nakon njegove smrti. nije bio sklon liturgijskim promjenama. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. 1534.anglican. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. str. – 1665. 59. Crkvena povijest 3. Thomas Cranmer. Usp. 6.htm. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. osnivač anglikanske crkve. godine proglasio samostalnom. poput brevijara. 178 179 180 .) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. veljače 2007. Thomas (1489.

181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. Opšta istorija protestantizma. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. posebice kod posvećenja pričesti. . A.” ili “Use of Sarum. str. No. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp.složeni sustav liturgijskih knjiga. Sarum liturgija. . THOMSON. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. posebice liturgiju Sarum. godine. Crkvena povijest 3. Usp. “Sarum Rite. LEONAR.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . . Koristio je također srednjovjekovne molitve. 450. .služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. str.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. godine odnosno njemačku misu iz 1526.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. 61. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury.po prvi put su. U 13. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. Ž. E. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. prvi tom.

no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. koje je Parlament izglasao 14. pristupljeno 18. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. pristupljeno 18. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». Naime. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». 87.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». 1986. 184 185 186 O. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. http://justus.veljače 2007. Usp. 452. Istorija reformacije. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. LEONAR. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. veljače 2007. Opšta istorija protestantizma.. 187 .anglican. ostali su vjerni staroj tradiciji.. godine u članku 23. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen. poput svećeničkog ruha i sl.org/resources/bcp/1549/Communion_1549.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. Neki vanjski oblici bogoslužja. prvi tom.186 U obredniku iz 1552. travnja 1552.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. http://justus. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. E. str. Usp. Usp. Ž.anglican. Novi Sad: Dobra vest. ČEDVIG. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. godine. htm. đakonsko. str.htm.

Pored ostaloga.7. str. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji).104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). ali ih se ne rukopolaže za službu. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. 456. U članku 24. str. lipnja. 189 190 .). govori se o značenju Večere Gospodnje. Opšta istorija protestantizma. H. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. prvi tom. Ž. govori se o jeziku bogoslužja. – 1572. Župama. U čl. 339. 19-23. Uskrsa. 2003. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. Usp.188 8. 28. koje nemaju pastore.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. 39 članaka vjere.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. str.. Crkve moraju biti dolično uređene. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. Velika povijest crkve IV. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. E. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. rujna i prosinca. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. LEONAR. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. Službenici su pastori. pa čak i Božića. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. JEDIN.

) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. Vjerovanja i Deset zapovijedi. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi.) čitanje Pisma i propovijed. kako smo to gore naglasili). Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. (4. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. str. (2. pjevao bi se 103 psalam. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. . 340. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. Samo su takvi mogli 191 Usp. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. (6.) drugo zajedničko pjevanje psalma.) zajedničko pjevanje psalma. H. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. Vjernici. Nakon pričesti. (7. (5.) molitva prije propovijedi. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. Večera Gospodnja. Velika povijest crkve IV. zahvaljivanje za stvaranje.191 Godine 1556. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. JEDIN. koji su ga dijelili međusobno. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. (3.

8. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. «Bill and Book». 8. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. godine Waldegravea se. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. . Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. proširit će se kasnije američkim kontinentom. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. THOMPSON. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. jer bi im blagovanje bilo na osudu. 287-305. Puritanci su se 1584. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. uz znatne izmijene tijekom povijesti. čist. Liturgies of the Western Church. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. Od 1586.193 Godine 1564. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. Onima. koristi u liturgiji. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. a u Škotskoj crkvi se i danas. str. B. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer.

propovijedanju. iz 1647. pjevanja psalama i sl. dušom i svom snagom svojom. poglavlje u cijelosti: «I. ili prema sotonskim izmišljotinama. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. osim Očenaša.9. ljubiti. Liturgies of the Western Church. 311. Sinu i Duhu Svetome. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. str. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. B.-341. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. II. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja.194 8. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. njemu jedinome. štovati ne možemo bez 194 Usp. . obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. zazivati. Puritansko bogoslužje. donosimo 21. godine u 21. stoga Ga se mora bojati. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. koji suvereno vlada nas svime. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. i s obzirom na pad. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). dobar je i čini dobro svima. godine. 1649. proslavljati. Engleske i Irske. svecima ili ikojem drugom stvorenju. THOMPSON. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). ne anđelima.

molitvu sa zahvaljivanjem. Molitva. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. vjerom. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. ljubavlju i ustrajnošću: i. s obitelji. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. V. postom. gorljivošću. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. ako molimo na glas. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. svaki za sebe na samo. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. Moliti trebamo za zakonite stvari. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. . poniznošću. divljenjem. divljenje. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. III.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. s razumijevanjem. s pomoću Njegova Duha. na poznatom jeziku IV. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. ali ne i za mrtve. kojeg nalazimo u evanđelju. zajedno s vjerskim prisegama. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. zavjetima. VI. vjera. sukladno Njegovoj volji. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. Boga trebamo štovati posvuda. u duhu i istini. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na.

i djelima milosrđa. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. dan koji je posvećen Njemu. kršćani trebaju slaviti kao šabat. str. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. Westminster Confession of Faith. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. i taj dan.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. . trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. Prirodni je zakon. ne samo da se odmara od rada. 195 Usp. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. 89-95. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. moralnu. VIII. Glasgow: Free Presbyterian Publications. sve do kraja svijeta. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. 2001. šabat. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem.

370. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. Liturgies of the Western Church. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga. dajem hvalu. Gloria Patri. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. . Određeni tradicionalni elementi poput Creda. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. Čini to u znak sjećanja na njega. lomim ga i dajem ga tebi. str.» Usp. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. uzimam ovaj kruh. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno.» Nakon što je vjernik uzeo kruh.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. B. THOMPSON. opomena.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju.

Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. 198 W. točka. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se.10. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. i razumjeti ga. J. 180-182. nitko neće smatrati svećenikom. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. žrtve. 1986. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ.197 8. Istina je neuništiva. 226227. str. Novi Sad: Dobra Vest. XII. X. LEITH.. ESTEP. «V. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. str. točka.) iz 1524. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. – 1528.. Introduction to the Reformed tradition. R.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. Misa nije žrtva. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. Glede shvaćanja euharistije. . godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista.. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. Ovo isključuje sve mise. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. već sjećanje na Kristovu smrt. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. H. točka.

volume 2. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. 3.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. točka. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. (Ps 86. VIII. troje istovremeno. neka se ne pune ni jelom ni pićem. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. The Complete Library of Christian Worship. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. Nakon propovjedi. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. VII. 2 Sol 1 i 2. 199 Usp. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. . odnosno pokajanjem za grijehe. 216-225. Kada se braća saberu. točka. Kol 1. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. Prvo. a ne dvoje. Twenty Centuries of Christian Worship. točka. ili što god Bog daje. 4). str. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. Na sastancima treba da govori jedan. tako što će jesti juhu ili povrće. 2 Kor 1. 118). godine.

poslušnost Rim 2. točka. Mk 14. 2 Sol 1. 10. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. slobodnim crkvama reformacijske baštine. Fil 2. str. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. poput menonitske crkava. 1 Kor 11).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. bratskih crkava. stoljeću. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. . 1 Iv 2. R. 1 Pt 1). Istina je neuništiva. pojedinih baptističkih crkava i sl. . Baptisti. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. Kad su braća i sestre na okupu. XI. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. poput anabaptista nisu 200 W. kao i istomišljenici. Lk 22. 3. ESTEP. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. 2 Kor 2. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. agape. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2.4. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. 1 Pt 2. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. Rim 8. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. 236-238.

Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. Twenty Centuries of Christian Worship.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. . The Complete Library of Christian Worship. Godine 1695. volume 2. 232. duhovno i jednostavno. str. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. 201 Usp. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice.

C. Uvod u teologiju. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je.11. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. odnosno svim protestantskim crkvama 8. str. a ne svećenik. 8. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi.1. .11. kako smo vidjeli. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8. 202 T.2. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. 209.11. HAMMOND. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu.

a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. 306-307. J. mire Boga s ljudima.. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. str. 214-229. Velika povijest crkve. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji. str. W. BOUWSMA. 204 Usp. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. JEDIN. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. Treba 203 Ž. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. odnosno uvođenja narodnoga jezika. Starješine.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. H. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha. ..204 8. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. Nauk hrišćanske vere. IV.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. u njemu je potpuna i završava se u njemu.3. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. KALVIN.11. 490. str. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje.

11. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena. 35. U slučaju nužde. 8. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. liturgija je. Osnove evanđeoske teologije 2. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. A. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. 12.5.11. (Prijevod iz: M. 94. 206 D. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. odnosno poučnog karaktera. već tumačenje biblijskih tekstova. str. G. LUTHER. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. ali ne i bez Riječi. str. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. bila uglavnom čin svećenika. 95. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. Tako propovijed postaje edukativnog. G. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. Von Ordung Gottesdiensts. koje nisu samo kratke homilije. BLOESCH. BLOESCH.»206 8. W. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja.4. kako smo već ustvrdili.) . nisu razumjeli latinski jezik. pa čak i da se ne skupljaju. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. da ne čitaju. Osnove evanđeoske teologije 2. ali sakrament ne može postojati bez Riječi. Što više.

. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi. u anabaptista. U pojedinim krugovima.118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. kao npr. odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca.

VATIKANSKOG 9. 27-28. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. Vršac: Fideb. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. Liturgijska obnova u XX veku. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. . Velika povijest crkve IV. Zabranjeno je. H..RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. a ne prave vjere. 2001..208 207 Usp. str. JEDIN. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije. str.. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. razmatrajući disciplinarnu problematiku. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. također. VUKAŠINOVIĆ. 404-405.1. – 1563. SABORA 9. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Beseda: Novi Sad.» V. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. načina vršenja bogoslužja.207 Sabor se. a izvorno stanje ponovo uspostavi.

Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp.). No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. ADAM. 33.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. Uvod u katoličku liturgiju. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . 43. Z.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. . . rujna 1562. .209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu.Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom).Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. godine proglasio dekret o misi. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. Povijest liturgije. statičnosti i beživotnosti bogoslužja. str. valjanost sakramenata i sl. Sabor je 17. nego njeno posredovanje. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. Usp. A. str. PAŽIN. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. Ako netko rekne. neka je izopćen. 2. neka je izopćen. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. ili da se ona po ovoj ukida.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. ili da koristi samo primatelju. Ako netko rekne. 306. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. neka je izopćen. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. Ako netko rekne. zadovoljštine i druge potrebe. 3. pa da se s toga mora ukinuti. a da nije propicijatorna. Ako netko rekne. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. Ako netko rekne. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. Đakovo: Forum bogoslova. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. COURT. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. Ako netko rekne. za grijehe. 4. Ako netko rekne. 7. da ceremonije. neka je izopćen. 1997. Sakramenti. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. 5. 6. ona se smatra kao relativna žrtva. kazne. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. . ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. da misni kanon sadrži zablude. neka je izopćen. str.. neka je izopćen.

Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. 8. str. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. 9.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. . A. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. ŠAGI-BUNIĆ. neka je izopćen. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. neka je izopćen. Narod i dalje ništa nije razumio. Božja 212 213 T.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. No to se nije dogodilo. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. ADAM. pa da ih stoga treba ukinuti. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. 318-319. 43. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Ako netko rekne. Ako netko rekne. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. Što više. Usp. posebice u nedjelje i na blagdane. zadržan je latinski jezik. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom.213 «Nasuprot protestanata. Uvod u katoličku liturgiju. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. neka je izopćen. str. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. osim ako se izuzme povremena propovijed.

.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne).) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22.1. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. vatikanskog koncila. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. ZAGORAC. ADAM. Usp. stoljeća 9. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. (1903. Kristova svećenička služba. str. 260.216 9. A. Papa Pio X. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. V. 65. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi.-1914. kod procesija i različitih pobožnosti. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju.2. 33. Papa Pio V. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. stoljeću. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. str. Povijest liturgije. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II.2. studenog 1903. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. godine.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. Uvod u katoličku liturgiju. PAŽIN. Liturgijski pokret 19. i 20. Usp. vatikanskom saboru. str.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II.

. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. rujna 1909. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. što su sakramentalni obredi i sl. što je liturgija. 26. studenog 1874. Liturgijska obnova u XX veku. VUKAŠINOVIĆ. – 1946. 44. Usp.). Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. VUKAŠINOVIĆ. tada još uvijek latinskim jezikom. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. Lambert Beauduin. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. stupio je u 21 godini. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. rođen je 27. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. Nakon I. Liturgijska obnova u XX veku.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. V. već od 1921. godine. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. svjetskog rata. godine. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. str. str. U samostan Maria Laach. godine. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. godine pridružio Benediktincima. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. rođen je 5. Usp. kolovoza 1873. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. V. godine a zaređen za svećenika 1897.

219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. 1800. str. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19.2. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. U Engleskoj. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. . među anglikancima se pojavljuje tzv. 2002. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. treći tom. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. stoljeću (narodni jezik. – 1872. 322. rujna 1882.).). Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove. LEONAR. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. Opšta istorija protestantizma. umro 16. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22.2. Oxfordski pokret. kolovoza. Ž.). godine. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. – 1861. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima.. E. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp.

Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici. po njegovu shvaćanju. episkopat. E.) i drugi.godine. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate.veljače 1801. između katoličanstva i liberalizma. . kao što su to. liturgija. Richard Hurrell Froude (1803. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. LEONAR. Godine 1847. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. treći tom. Godine 1824. .1865. Ušao je u Oxfordski pokret. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. Zbog toga se on 1842.1866.). Time je počela druga faza njegovog životnog puta. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”. imenovao kardinalom. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. . Njima se pridružuje John Henry Newman. imale Katolička i Pravoslavna crkva. 326329. postao je anglikanski đakon.220 220 Usp. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. bio je zaređen za svećenika u Rimu. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. Umro je u Birminghamu 1890 godine. Ž. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. . postovi i sl. kada je završio studije u Oxfordu.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. str. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma.1836. Opšta istorija protestantizma. vjerske proslave. Isaac Williams (1802. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve.). Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi.

»221 221 Usp. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. Ali drugog puta nema.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. str. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. Anglokatolici tiskaju 1933. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. do 1965. T. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. ŠAGI. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. 37. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. godine. 1972.. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. stoljeću. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. godine kao prvi službeni dokument sabora.BUNIĆ. . a Božji je narod gledao iz daleka. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. više-manje rezervirano samo za svećenike. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II. prosinca 1963. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. godine Engleski misal. 9.3. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. II.

ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno.1. str. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. grčki i latinski. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. nije činilo neobično. . braća Ćiril i Metod.»222 222 A. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju.3. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. to dopuštenje. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. stoljeća). dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. naime hebrejski. Obrazloženje. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. što se njima kao Bizantincima. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. ADAM.73. Uvod u katoličku liturgiju. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. što su ga. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima.

Krka. temeljem odluka II. Osora.. U Rimu je 1905. F. . str. 95. Splita. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. i 1060. str. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. 1996. pod prijetnjom izopćenja. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929).. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. Trogira. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. Šibenika.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. Juraj iz Slavonije (umro 1415). Usp. Knina. Naime. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. Senja kao i svi istarski biskupi. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. Sorbonski student i pariški profesor. godine. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. nakon čega će se. Zadra. ožujka 1965. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». Jeronima». još od 10. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. F. 81-82. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. 224 223 Usp. godine. ŠANJEK. te sinoda iz 1063. ŠANJEK. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Raba. Nina. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. a 1927.

40-42. nakon I. M. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape.. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda.. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. Nijemci i Francuzi. kao služba Božja zajednice. 2005. 1871. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. 647-659. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe.225 Odluke II. «Grgurofobija».130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. Ekumenska trilogija. Zagreb: Prometej. godine. 653-654. KALOĐERA. KOLARIĆ. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. str. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924.str. svibnja 1937. . «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. Ekumenska trilogija. 1935. KOLARIĆ. za 1935. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski.» J. godinu. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. godine. dok su njihovi protivnici. katoličkog liturgičara. Usp. stoljeća. str. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. J.

u: Drugi Vatikanski koncil. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama. u nekim molitvama i pjesmama. 37. upozorenjima. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. dokumenti. 228 . 1972.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. dakle. Ipak. Usp. str. str. Do sada. 1. ponajprije u čitanjima... Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. 170.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika»..228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. 27. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. 1985. ŠAGI-BUNIĆ. str. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. T. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik. Ali drugog puta nema. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. M KIRIGIN. 1993. 2.»227 Sabor je. osim gdje postoji posebna povlastica. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. Konstitucija o liturgiji.

Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. Konstitucija o liturgiji. 23-25. str. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. 29. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. u: Drugi vatikanski koncil. . Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. str. neka se vodi briga o usklicima puka.3.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. 30.»229 U konstituciji se. U liturgijskim obredima neka svatko. odgovorima. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. M KIRIGIN. čitači. bio služitelj ili vjernik. 230 229 Usp. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. psalmima. 31. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. 147. odnosno da vrše «ono što na njih spada». dakle. pripjevima. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju.2. pjesmama kao i o činima. kretnjama i držanju tijela. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. 33). Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje.

u kojem svatko. 1992. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika. u: Drugi vatikanski koncil.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom.3. str. dokumenti. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. Koncilske teme. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. . Usp. 307. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. no nisu u «suodnosu manje – veće. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. DUDA. 1993. Katekizam katoličke crkve. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. B. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.nego s drugog stajališta na drugoj razini».3. str. tako svi.233 9. 232 233 ..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. bilo prinosom bilo svetom pričešću. bio klerik bio laik. Biblije. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. ne svi jednako. 63. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života. 109. o Crkvi». puku. str. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma). a još manje kao nepravo – pravo.

25.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. njime su nadahnute i prožete molitve. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. str. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. stoljeću. 2. 33. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. iz njega se pjevaju psalmi. izrečenim još u 16. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. . raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. Rimokatolička crkva je na II. zazivi i liturgijske pjesme. neka se svestranije otvore biblijske riznice. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. u: Drugi vatikanski koncil. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno.

53. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. br. 165. vatikanskog sabora. HRANIĆ. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. . M. 165. GELINEANU i drugi. 219. ne samo kao pukog liturgijskog obreda.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. GELINEANU i drugi. J. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. str. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. 1973. str. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. 236 237 Usp. «Služba liturgijskog čitanja». Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas».. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. vjernošću i molitvom. 238 Usp. KIRIGIN. rezultiralo je angažiranjem laika. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. str.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. 2/95. Đ.. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. str. Konstitucija o liturgiji.237 Do II. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja»..

Pisma. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. moralne i ine teme. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. Usp. osim zbog teških razloga. sprovoda i sl. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. 240 241 . te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. Konstitucija o liturgiji.4. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. Neka se to nikako ne propušta. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. KIRIGIN. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. 220. M. ona je dio same liturgije.»239 Propovijedanje. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. M. Konstitucija o liturgiji. pa narod molitveno. str. vjenčanja. KIRIGIN. Homilija se veoma preporučuje. str.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. dakle.3. propovijed je dio svetog obreda. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života.»241 9. i to pod vidikom koji je ondje uključen. uz to još na nerazumljivom jeziku.240 «U liturgiji. 33. str. naime. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. u: Drugi vatikanski koncil. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. 220. budući ih je predvodio samo svećenik. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. krizme. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja.

vatikanskom saboru.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj.4. . 1995. za one koje tište razne nevolje. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. istu moći predvoditi i vjernici laici. za one koji s vlašću nama upravljaju. «53. No. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. a manje molitelj. dok će na Zapadu. ili Gospodine usliši nas i sl. Usp. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. odnosno molitvu vjernika. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. str. Sveopće molitve vjernika I. 9. u: Drugi vatikanski koncil. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. 35. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu.

246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl. .138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih. London: SPCK. New York: The Church Hymnal Corporation. štole i sl. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. 247 Usp. križ (bez raspela) i sl.).244 evangeličkih. 245 The alternative Service Book 1980. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. 1988. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. The Book of Occasional Services.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. vatikanskog koncila. 1980..

Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. godine te ista knjiga iz 1994. responzijalnih molitava. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. organizirana je. . godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. 1979. Godine 1989. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. 10-11. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. posebice među američkim baptistima. The Renewal of Sunday Worship. a Roy Pearson je 1990.249 Utjecaj II. 9. poput litanija. za pastore i laičke vođe). volume 3. Gart House je 1989. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. str. 249 The Complete Library of Christian Worship.4. 1. The Book of Common Order. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. Edinburgh: The Saint Andrew Press.

Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. lat. 33. Tennessee: Star Song Publishing group. str. od prve biblijske knjige. 252 Usp. Nashville. lectio «čitanje». A. lectionarium «knjiga čitanja». vatikanskoga sabora. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. volume 3. B ili C. lektor odnosno čitač. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. Robert E..251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja./2007 liturgijska je godina C. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. . dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I.252 U liturgijskim promjenama II.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. Odatle i liturgijski službenik. (ed. The Renewal of Sunday Worship. u: Drugi vatikanski koncil. 1993. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. 330-331. 25. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. godinu B i godinu C.). U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar. Webber). odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. The Complete Library of Christian Worship. Liturgijska godina. str. i godina II.

258 Usp. Usp. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. Edinburgh: Saint Andrew Press. 1994. M. za Uskrs Ivanovo evanđelje. A Priest’s Handbook. 255 256 Usp. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. 324-327. MICHNO. U adventu. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. The Ceremoniest of the Church. Usp. London: Holy Trinity Church. New York: Oxford University Press.. Lousville. 295-326. te iz evanđelja. Ivanovo evanđelje čita se svake godine.. posebice oko Božića. J. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. Kentucky: Westminster/John Know Press.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja.. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). 888-1001.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. čitanje iz apostolskih poslanica. str. U godini A čita se evanđelje po Mateju. The Book of Common Prayer. Pjesmarica Božjega naroda.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. str. božićnom vremenu. M. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. 257 .256 prezbiterijanci. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). 590-591. D. korizme i Uskrsa kao i u godini B. Morehouse MP Publishing. 1998.. G. HATCHETT. U radne 254 Usp. 1990. 1997. str. Book of Common Order. Commentary on the American Prayer Book.255 reformirani. New York: The Seabury Press. str. 1981. PERHAM. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. 1033-1095. str.. 17.254 luterani. Book of Common Worship. 609-643. str.. 110-121. Celebrate the Christian Story. Godine 1983. 1993.

G. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. lekcionar ima i prednosti: . Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. 101. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. . Osnove evanđeoske teologije 2.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. u pravilu se čita i određeni psalam. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma. str. BERGER. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. Svaki formalizam može biti negativan. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. BLOESCH. str. 260 259 Usp. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. Pored tri liturgijska čitanja. 1993. Mali liturgijski leksikon. 138. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. smrti i uskrsnuća. . D. R. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju. Međutim.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. a druge prenaglase. Lekcionar ima mane i prednosti. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. Book of Common Worship. vjernici drugi. Calvin je uredio pjesmaricu psalama.Časopis Pravoslavne eparhije sremske. no uglavnom je bila pridržana zboru. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. 261 Usp.261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. Sada je narod. kako na Zapadu tako i na Istoku. 262 . posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). KERN. 13. 611-783. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . str. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. himnografija i heortologija. Liturgika.str. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi).. Ova je praksa i ranije bila poznata. Usp. K. 1997. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično).

.

uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. Stara i Nova godina. Božić. nedjelje kroz godinu.BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. Bogojavljenje). Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. nedjelje i Gospodnji blagdani). Presveto Trojstvo). Uzašašće. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. .263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda.1. krštenje. sveta sedmica. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. poput evangeličkih crkava u svijetu. 1981. po reformatoru Martinu Lutheru). crkva. vjera. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. uskrsno vrijeme – Uskrs. Duhovi. prigodne. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. sprovod. Uz svako liturgijsko razdoblje. jest liturgijska crkva.

.» A. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. 266 .. duga haljina evangeličkog svećenika. bijele u skandinavskim zemljama. ADAM. 80. dogležnjica. te na blagdane.-82. tj. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu. 139. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’. B i C liturgijsku godinu. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu. odnosno lekcionar za A. pristupljeno 9. Talari mogu biti i druge boje.evangelickacrkva-zagreb. http://www. veljače 2007.. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća.-143. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. odnosno rimske običaje. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. st. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. «Tzv. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu. 85. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne.htm.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te). Božjih zapovijedi.. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. str. npr. Beffchen) koje označavaju 10. odnosno primljena u luteranstvu. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. kako se prema Bogu treba odnositi. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). O liturgijskim bojama vidi više na str.». Reformatorstvo je. Uvod u katoličku liturgiju. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka.

Svećenik naviješta oproštenje grijeha. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. do vijeka Amen». propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. ima i svoje liturgijsko značenje. kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. tako i sada i u vijeke. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Naime.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. i od vijeka. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama.267 Nedjeljama. . raspelo i otvorena Biblija. svim ljudima dobre volje. koja se naziva oltarska slika. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». moleći molitvu pokajanja. Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. Amen». obično nekim prikladnim biblijskim stihom. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci.

okrenut narodu. Pjesmarica Božjega naroda.268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. 1993. U nju uključuje cijelu općinu. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta.). druge crkvene općine. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. (pretisak iz 1902. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». Okrenut oltaru. kao i za mir u svijetu. starce i osamljene zdrave i bolesne. Narod odgovara: «Amen». Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. udovce i udovice. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. str. završavajući s: «Riječ Božja je istina. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. izgovarajući Aronov blagoslov. str. svakog pojedinca. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. Evangelički katekizam. 269 . Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». Usp. Svećenik. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». 225 do 237. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. Narod odgovara: «Amen». Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». narod pjeva treću pjesmu. svećenik moli veliku molitvu.. djecu i mlade. 268 Usp. 66-67. žive i one na samrti.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

i ml. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). Antifona. slovački narod». Narod odgovara: i na zemlji mir. Pjesma za milost. 4. svim ljudima dobre volje. 8.Jakobei). Štefan Leška. 02. 3.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. Pjevanje evanđelja. 11. Narod odgovara: i s duhom tvojim. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. introitous = ulazak. 14. uskrsni ciklus.276 2. Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. v. Jeremiaš Lednicky. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. Samuel Palumbiny. 6. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. ili sviraju orgulje. . D. molitve u molitvenim knjižicama. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). Adam Plintovic. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. Jan Blaisus st. 10. Gašpar Motešicky i dr. A to je bila velika sreća za evangelički a. koji po D. 2007. Osim pjesama. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). 13. potrebne pjesme u funebralima (Blasius .. 276 Lat. praznični i sl. Propovijed. Aronov blagoslov. Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. Amen. Velika Molitva koja se završava s Očenašem. božićni ciklus. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). 9. 7. duhovski ciklus. Završna molitva. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. Molitva dana (kolekta). SAJAK. 15. Apostolsko vjerovanje. 5. ova pjesmarica sadrži i molitve. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. homilije i sl. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. Introit. 12. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. Pjesma (prvi stih). Himnus (pjesma prije propovijedi). Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice).

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. najbližu nedjelju 31. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. 284 . ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. Amen». Duhove. 1988. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica.2.2. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. U crkvama se. križa i sl. križa i sl. bijelu košulju i crnu kravatu. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. Zidovi crkava su čisti. 1985. 10. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. bez slika. biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). na Uskrs. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. 283 Istentiszteleti rendtartás. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). Istentiszteleti rendtartás. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka.

Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. te molitva pokajanja. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika).Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. te druga glavna pjesma. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. nas prenio u vječno slavlje? 4. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. Obećavate li. Iza toga se daju obavijesti. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. Kod služenja Večere Gospodnje.

3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava..158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». 2005. 2003. Knjiga zajedničkih molitava. Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. večernju i euharistijsku službu. 125-135. Oca i Sina i Duha Svetoga». molitva Očenaš.. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. KIŠ. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. 1921.2. O reformatskoj crkvi. 125-135.285 10. Aronov blagoslov. Forum. str. P. a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». str. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». godine. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Novi Sad: J. Obrednik sadrži jutarnju. .286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga.

Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici. korizma. . đakoni i pastori. Narod odgovara: «Amen». usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. vjenčanja). Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. ljubičasta (advent. i prikloni srca naša zakonu svome». Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. a vjernici mole vlastitim riječima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. konfirmacije. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. Uskrs.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. slobodna. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. đakoni i pastori. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. Duhovi. Dan reformacije i sl. crvena (Duhovi. Službu riječi mogu obavljati lektori.). Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. Preobraženje. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Spasovo. službe krštenja. sprovod).

292 293 . te se pjeva zajednička pjesma. Lousville. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. 73-84.New York: Oxford University Press. Book of Common Worship. 290 291 289 The Book of Common Prayer. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. 47.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. Usp.289 Slijedi molitva pastora. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Kentucky: Westminster/John Know Press. Edinburgh: Saint Andrew Press. 1993. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. str. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. 1994. Knjiga zajedničkih molitava. nakon čega vjernici sjede. str. smiluj nam se. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. i upiši sve svoje zakone u srca naša». 1990. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Book of Common Order. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. Nakon toga slijede kratke obavijesti.

kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. 8. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. smiluj nam se i oprosti nam. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. Gospodinu našemu. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). očisti nam misli srca. Pastor moli: Svemogući Bože. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. riječju. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. Amen. 1 Iv 1. Poradi sina svojega Isusa Krista. 14. .9. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. sada i dovijeka. 4. Po Kristu. 29-31. pred tobom su sva srca otvorena. Amen. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. sve želje znane i sve tajne otkrivene. 16. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. Amen. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. Amen. mišlju. na slavu tvog svetog Imena. Heb.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. oprostio vam grijehe vaše. djelom i propustom. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. po Isusu Kristu. niti svoje bližnje kao same sebe. Gospodinu našem.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. . Usp. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. Ekumenska trilogija. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. prikupljanjem milodara. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). 495-496. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. Pojedini pastori prilikom krštenja. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. veljače 2007. KNEŽEVIĆ. J KOLARIĆ. str. starješine i đakoni. te pastorovom blagoslovnom molitvom. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. 301 Obrednik Baptističke crkve. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije.. 1999. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor.»300 Rukopolažu se pastori. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. 8. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). postoje i tjedni sastanci (tzv. E-mail upućen Jasminu Miliću. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu.

službu ordinacije pastora. službu sahrane.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. a koje su se u prošlosti više isticale. službu krštenja. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. uglavnom prevedene s engleskog. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. službu dana Gospodnjega. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. Ovdje smo dali osnovne naglaske.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. ali nikako novorođenčad). službu prinošenja djeteta. To mogu biti i starija djeca. Zagreb. Savez baptističkih crkava u RH. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. Duhovne pjesme. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. službu vjenčanja. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. . Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. Pjesme duhovne.303 i druge. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. 1966. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. pjesme duhovne. 1998. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih.

Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. službu prinošenja djeteta. . počevši s Agnezom Ozman. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. službu dana Gospodnjega. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja.4. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). 1999. te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. i početkom 20. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. stoljeća. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. službu krštenja. službu vjenčanja. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. službu ordinacije pastora. 10.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. U toj su školi studenti. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. službu sahrane. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. SAD).

No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. U nekim je crkvama 306 S. Zagreb: Bogoslovni institut. uniformiranom bogoslužju. 18). Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. pljeskat će rukama (Ps 47 1).»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. pjevanje biblijskih stihova. ne može se govoriti o jednom.) to slavljenje može trajati kraće ili duže. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. 2003. 271. primjerice: tradicionalne himne. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. 8). ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. starije i suvremene gospel pjesme. pa i u organiziranju bogoslužja. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. . Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. psalmi. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. 2.-272. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. str. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. korusi. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl.. Prvi. JAMBREK. 1 Tim 2. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi.

evangelizacija. poslanje djece Božje. ljubav. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. predanost. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. utjeha. Pjevajmo Gospodinu. 1991. Daruvar: Logos. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. 310 Usp. težnja za nebom. uzdanje. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. JAMBREK. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Chorusi. . Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. S. bilo da se radi o obraćenju. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. 16. Pjesmarica. radost spasenja. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. 206. molitva.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice.308 Iz tiska je 2006. trpljenje. 2002. veljače 2007. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. pentekostne pjesme. hvala i veličanje Boga. potrebom izlječenja i sl.

Crkva cjelovitog evanđelja i sl. a zatim molitva i slavljenje. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. Uskrs i Duhove. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. JAMBREK.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. Od blagdana slave Božić. čitač(i) Svetog pisma.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). S. Karizmatske crkve. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. 312 . Nakon slavljenja slijedi propovijed. Savez crkava Riječ Života. koja uobičajeno traje oko 45 minuta. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. 16.170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». poput Save311 Usp. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. muškarci muškarcima). veljače 2007.

1992.. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak. subotu. 314 315 . vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20..314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. Adventus = dolazak). stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. 8-10).. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. str. Zagreb: Znaci vremena. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti. godine. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. 249-266. Usp. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. 75-76. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. Nastala je u Americi.5. stoljeća. Adventistički crkveni priručnik. te svetkovanje subote kao sedmoga dana.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. Godine 1861.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. u prvoj polovici 19. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. 10. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat.. 2001.

1995.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. himne Isusu Kristu. 316 Kršćanske himne. . Zagreb: Znaci vremena.

jedni drugima peru noge. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. blagoslivljanje doma. Ne rabi se liturgijska odjeća. Uskrsa i sl. posvećenje djeteta. Adventisti. kršćanski dom. 317 Priručnik za propovjednike. Biblija. molitvu za bolesne i vjenčanje.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. 1995. molitve i litanije za određene prigode.. str. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. radosna vijest.318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. preuzimanje novog okruga. pogreb. početak gradnje.. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. Usp. Gospodnju večeru.. 203. Što adventisti vjeruju. 187-259. 318 319 . krštenje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. str.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. odnosno svaka tri mjeseca. posvetu molitvenog doma. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. str.. poslušnost i služba Bogu. 196-197. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. život kršćanina.). prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. već prikladno civilno odijelo. Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. Ona je više od puke uspomene. Što adventisti vjeruju. prigodne pjesme.

No. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba.. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. imaju i sposobnost propovijedanja. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu.. stoljeću nastala u Engleskoj. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. John Wesley. godine. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. pored svog zanimanja u svijetu. grupe za slavljenje. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. priredio je 1874. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve.»321 No u svijetu. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija).met0odisti. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve).6. No. nakon smrti Johna Wesleya. grupe seniora. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18.hr/ 321 .

koja su taknuta Duhom Božjim. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta.).322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve.» E. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu. Zagreb: Kristova crkva Betanija. – 1770. Brat Johna Wesleya. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. BROADBENT. H. THOMPSON. Jedna povijest crkve. Naime. ali i po kućama i na otvorenom. B. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. ima ih preko 6.000. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. str. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. Propovijedao je po crkvama.000 propovjedi. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. 295. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje.»324 322 323 Usp. str. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. 415-434. da ulaze među najbolje što su ikada napisane.. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. H. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. John Wesley je. Jedna povijest crkve. ali je imao puni udio u njegovom radu. 1989. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. str. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. 297. u blizini Bristola. 324 E. Liturgies of the Western Church. George Whitefield (1714. BROADBENT.

zbirka duhovnih pjesama. rukopolaganje za đakona i starješinu. . krštenje. Novu Godinu. na makedonskom jeziku. dječji sat. vjenčanje. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. 1972. 62. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. kako smo rekli. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. Usp. štole i sl.. i obrede za: primanje u članstvo crkve. Uskrs. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. konfirmaciju. advent. Pastori. omladinski sat. nedjeljnu školu. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. U Makedoniji je.-64. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. zbirka duhovnih pesama. The Worshipbook. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). Slavopoj. molitveni sat.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. Usp. vjenčanje i za sprovod. trezvenjački sat. Philadelphia: The Westminster Press. Božić. uskrsni post (korizmu). Novi Sad: Metodistička crkva. str. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. sprovod. svetu pričest. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. 1938. metodisti su 1938. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. Prije II.

Kako smo vidjeli. to su sljedbenici tzv. on je bio različit.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. bez propisanih molitava. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. liturgijske odjeće i sl. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. Poje- . Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. pa sve do naših dana. prve kršćanske Crkve. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. slobodnih protestantskih crkava. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine.

. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. smirenost i tišina. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. crkve koje prakticiraju tzv. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. BARTH. glasnoj molitvi i sl. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. no on je i naš Kralj). . razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. radosni328 Usp. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. slobodno bogoslužje. dopunjavanje. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. Međutim. London: Routledge and Kegan Paul.328 No. s druge strane. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. 1964. Uzajamno upoznavanje. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. jedno za drugim. God Here and Now. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. K. posebice pentekostne i karizmatske crkve. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. Mnogi anglikanci. str. slobodno bogoslužje. 78.

Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom. odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. obavljana u redu i disciplini. . bogatija.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja.

.

Edinburgh: Saint Andrew Press. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. 2001. 1998. 1983. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. 1993. 1988. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). Časosolov. Zagreb: Glas Koncila. Book of Common Order. Lousville. Kentucky: Westminster/John Know Press. Beograd: Srpska patrijaršija.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. 1978 Cithara Sanctorum. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Bratislava. 1999. Book of Common Worship. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). Budimpešta. 1882. . Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1996. 1994.

Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. Pjesmarica. 206. . Evanjelicky spevnik.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Zagreb: Znaci vremena. Pjesme spasenja. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. 1995. Kršćanske himne. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. 1966. Evangelická cirkev a. Knjiga zajedničkih molitava. Istentiszteleti rendtartás. 2000. 1921. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. 1991. v. 1995. 1999. 2003. 1985. Evangelicky zpevnik. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. na Slovensku. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. 1981. Pjesmarica Božjeg naroda. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Énekesköny. Obrednik Baptističke crkve. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Pjevajmo Gospodinu. Daruvar: Logos. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. 2002.

. The Book of Common Order. Zagreb: MISL. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. . Uvod u katoličku liturgiju. The Book of Occasional Services. Adolf. 1979. Philadelphia: The Westminster Press. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. London: Routledge and Kegan Paul. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. 2002. Sveopće molitve vjernika I. New York: The Church Hymnal Corporation. 1988. Savez baptističkih crkava u RH. Barth. život Martina Luthera. 1980. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1964. London: SPCK. Zagreb. 1933. Novi Sad: Metodistička crkva.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. Evangelička crkva u RH. 1972. Ostala literatura Adam. The Book of Common Prayer. The Worshipbook. Bainton. Služebnik. 1986. Živa voda. 1995. H. 1938. The alternative Service Book 1980. 1990. Augsburška konfesija. zbirka duhovnih pesama. Na tome stojim.. pjesme duhovne. Edinburgh: The Saint Andrew Press. 1998. God Here and Now. suvremeno čitanje. Ronald.New York: Oxford University Press. Karl.

1993. Jedna povijest crkve.. o Crkvi». Broadbent. Rupert. Bonaventura. Čedvig. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. A Sixteenth Century Portrait. Nastanak i učvršćenje reformacije.. D. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Franz. Trebinje. Bouwsma William j. Delimo. Đakovo: Forum bogoslova. 1999. 1998. 1988. Novi Sad: Dobra Vest. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Mali liturgijski leksikon. u: Drugi vatikanski koncil. Žan. Vrnjačka Banja. Oxford: Oxford University Press. Zagreb: Kristova crkva Betanija. 1984. 1986. Istorija reformacije. Grand Rapids. 1993. 1993. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. John Calvin. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1993. 1993. Oven. Biblijski leksikon.A. Sremski Karlovci. 1989. Worship: Adoration and Action. Biblijski priručnik. Osnove evanđeoske teologije 2. Carson. Michigan: Baker Book House. Sakramenti. Duda. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. dokumenti.. Dela apostolska. New York. E. Court. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 1989. Zagreb: Duhovna stvarnost. Novi sad: Dobra Vest. 1997. Donald. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bloesch. H. Sjeme je riječ Božja. . 1989.

Gnilka. Joanis. 1999. Nashville: Thomas Nelson. Nedeljko. Kršćanska sadašnjost. Evangelički katekizam... Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Guthrie. Uvod u pravoslavnu liturgiku.. Donald. 1986. Pastoralne poslanice. W. Fundulis. Zagreb: Duhovna stvarnost.. Joachim. 1993. Philadelphia: Forter Press. 2000. Evanđelje po Mateju. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. J. . R. Ulrich. 1993. R. Fant. Istina je neuništiva. Huldrych Zwingli. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. (pretisak iz 1902. Uvod u sveto bogosluženje. Estep. Prag. 1975. str. Uvod u Teologiju.C. Teologija Novoga zavjeta.). Daruvar: Logos. 2004. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Daruvar: Logos. 1997. Gabler. Hammond.. T. Clyde. E. Gelineanu. 1973. T. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Novi Sad: Dobra Vest. 1997. Liturgika 1. 1986. Osijek: Izvori. i drugi. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. France.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. His Life and Work. 165. Kraljevo. Grgurević. Bonhoeffer: Worldly Preaching. 2003. 1985..

Jedin. . Jambrek. 1972. Crkveni sabori. «Grgurofobija». br. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Horak. Josip. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Velika povijest crkve I. 1935. Jedin. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Hubert. Commentary on the American Prayer Book. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1989. 1993. Velika povijest crkve IV. 2004. Hubert. Hubert. Kalođera. Jedin. 2/95. Hranić. Velika povijest crkve III/II. New York: The Seabury Press. 2000. Velika povijest crkve II. Zagreb: Duhovna stvarnost. Zagreb: Bogoslovni institut.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Baptisti. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. Kalvin. 2003. Đuro. godinu. Kršćanska sadašnjost. Jedin. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Hubert. povijest i načela vjerovanja. Heatchett. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Stanko. Jedin. Hubert. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb. 1980. Marko. za 1935. Nauk hrišćanske vere.. 1981. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. 1995. Žan. 40-42. «Služba liturgijskog čitanja». Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Marion J.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam.str. 1996.

Ž. Konstitucija o liturgiji. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. prvi tom i drugi tom. himnografija i heortologija. Kirigin. 1998.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. Richmond. Istočni kršćani. Forum. Hans – Joachim. Novi Sad: J. Zagreb: Prometej. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Leonar. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Kraus. Lohse. VA: John Know Press. Kolarić. Liturgika. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. 2006. Leon-Dufour. dokumenti. 1990. 1971. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. John. Bernhard. Kronika kršćanstva. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Juraj. Ekumenska trilogija.. 1980. 2005. 1985. Xavier. Zagreb: Mozaik knjiga. Nandor. Kiprijan. Riječnik biblijske teologije. 2005. Kiš. Zagreb: Veritas. The Threat and the Power. Opšta istorija protestantizma. 1982. u: Drugi Vatikanski koncil. Leksikon ikonografije. O reformatskoj crkvi. Kolarić. Introduction to the Reformed Tradition. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». P. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Emil. H. Juraj. 1977. Leith. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Martin Luther. Martin. 2002.. Atlanta: John Press. 1997. .

London: Holy Trinity Church. Majendorf. 1988 Michno. Michigan: eerdmans. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Celebrate the Christian Story. Eduard.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. Svet Novoga zaveta. Pažin. Jasmin. 1997. 2002. Grand Rapids. Liturgika (skripta). Daruvar: Logos. Perham. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Moris. Pavković. Beograd: Trojeručica. Opšta istorija protestantizma. Ivan. Milić. . (skripta za internu upotrebu slušača). 1985. 1963. Vizantijsko bogoslovlje. Parker. Ivan Krstitelj. Worship in the Early Church. H. Morehouse MP Publishing. Džon. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Philadelphia: The Westminster Press. L. 1961. 2003. Dennis G. O liturgiji. Beograd: Pravoslavlje. 1989. Leon. 1997. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 1998. 1997. Kragujevac: Kalenić. The Ceremoniest of the Church. T. Zvonko. Juraj. Pavić. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Misionarski i duhovni centar. A Priest’s Handbook. 1986. Križevci: Biskupski Ordinarijat. P. Martin. John Calvin: A Biography. 1975. tumačenje evanđelja po Ivanu. Ralph. Povijest liturgije. treći tom. Michael. Liturgika.

1987. Euharistija u životu crkve kroz povijest. John. Daruvar: Logos. Dimitrije. Zagreb: Susret. Stott. Novi Sad: Dobra Vest. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve.. Staniloje. Maruševec: ATF. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. W. 1987. 1912. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Robinson. Opšta crkvena istorija. Šagi – Bunić. Rice. Biblijske starine. Uvod u kršćansku teologiju. Karl i Vorgrimler. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Frank. Šagi – Bunić. 1965. Biblijsko propovijedanje. knjiga I. R. 1992. 1992. Tomislav. 2004. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Šagi – Bunić. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. 1997. . 1984. Adalbert..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. 1998. Stagg. Rahner. Tomislav. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Povijest kršćanske literature I. Jevsevije. 1997. Rebić. Tomislav. 1995. Priručnik za propovjednike. 1972. Haddon W. Teologija Novoga zavjeta. Efežanima. Teološki rječnik. Richard. Ali drugog puta nema.

1986. The Complete Library of Christian Worship. Što adventisti vjeruju. 2001. volume 3. The Complete Library of Christian Worship. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Thompson. . Thomson. Webber). Grand Rapids. Vladimir. Franjo. Underhill. volume 2. Vukašinović. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. The New International Dictionary of the Christian Church. Beseda: Novi Sad.primorska i Skenderijska. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. 1996. Robert E. (ed.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Liturgies of the Western Church. Nashville. 2001. 1974.. Aleksandar. 1992. Liturgija i život. Liturgijski simbolički govor. Alan. 1994. The Renewal of Sunday Worship. Robert E. Šaško. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Worship. Ivan. Bard. 1993. New York: Harper and Brothers. Tennessee: Star Song Publishing group.. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . Šmeman. Zagreb: Znaci vremena. Zagreb: Glas Koncila. 2003. 1985 Trideset i devet članaka vjere. Webber). vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Michigan: Zondervan Publishing House. Philadelphia: Fortress Press. 1963. 2005. Nashville. Liturgijska obnova u XX veku. Tennessee: Star Song Publishing group. Twenty Centuries of Christian Worship.. (ed. Crkvena povijest III. Vršac: Fideb. Evelyn.

Water. Zagorac. Zagorac. Vladimir. Timothy. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. William. pristupljeno 18. veljače 2007. New York and Evanston: Harper & Row. http://www. Valley Forge: Judson Press.katolici. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. INTERNET http://www. Kristova svećenička služba. 1996. E. 1997. pristupljeno 9. http://www. Francois. 2005. Krist. 1989. 2001. 1992 Wendel.anglican.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. Zagreb: Prosvjeta. Zagorac. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Zagorac. pristupljeno 18. Pravoslavna crkva.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. Vladimir.hr/. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Webber.veljače 2007. posvetitelj vremena. Liturgika. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Vladimir. Robert.htm.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. Word.htm. H. .evangelickacrkva-zagreb. Worship is a Verb. Publishers (bez godine izdanja).org/nauk. veljače 2007. Vladimir.metodisti. http://justus. 1998. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Wine and Bread. Westminster Confession of Faith. 1969. Calvin Origins and Development of His Religious Thought.php?action=c_vidi&id=2996. pristupljeno 8. Willimon. veljače 2007. Kristova otajstva.

http://justus. veljače 2007. pristupljeno 18.anglican. Ruben. Knežević. veljače. veljače 2007. 2007 .anglican. pristupljeno 18. htm. 25.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. 16.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. Stanko. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. veljače 2007. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Dušan. veljače 2007 Sajak. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.htm. 8.org/resources/bcp/Communion_ 1548.

siječnja 1999. vjerovanja i djelovanja). Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). Bosna i Hercegovina. sc. rođenom Arvaj. godine u Bijeljini. . Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda.Jasmin Milić rođen je 28. godine te za seniora 31. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. dr. Mihaela Kuzmiča. Oženjen je suprugom Tamarom. sc.1918. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku.. dr. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863.1918. s kojom ima dvoje djece. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. 2005. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. godine te 1997. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. Davorina Peterlina. . do 1998./2005. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. prosinca 1969. ožujka 1995. Od akademske 2004. Od 1993. godine. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. Tko je bio Jean Calvin. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. sina Mihaela i kćer Ivanu. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30.