Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007. .

.

.3...........SADRŽAJ PREDGOVOR ..... OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA .............................. Liturgija......................................... 28 2...................................1................... Sinagoga ............................... 19 2... 15 1................................. 33 ..................................................................................................... Jeruzalemski hram .................................................................. 22 2................................ 21 2.................................................... BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU ....................... 19 2......1............................... Bogoštovne djelatnosti.....1...........5............................ 13 1..6................................. 26 2................... 19 2........................... Bogoštovlje ........................................... Kovčeg saveza ........Starozavjetni liturgijski kalendar ..............2................... Bogoslužje prije pada u grijeh ......................... 18 1.........................3...... Svećenstvo ........3................... Bogoslužje ..................................................5........................5.................................................... 16 1................................................................... 19 2............. Sveti šator ............ 20 2............................................................................ Služba . ISUS I BOGOSLUŽJE .......... 30 3.............................2............................ 17 1.......4................5...... 24 2...............................................4...............2........................................ Bogoslužje nakon pada u grijeh . 9 UVOD................

.......................................2................... 49 5..... 59 6............................. 38 4................1........... LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA..... 45 5. Apologija sv......................................... 68 ..............3.......................1..... Klementova poslanica Korinćanima ............1.........1............. 65 6.................1........ Liturgija katekumena i liturgija vjernih .....................................2....... Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ................................ Nedjelja – Dan Gospodnji . 49 5.........3.. 64 6........................ 43 4..... Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ............................................................................2......2....... Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog .................1.... 58 6........................................................................... Rani liturgijski teološki obrasci ........................1... Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu ............ 42 4.............. 44 4..4.................... Atanazijevo vjeroispovjedanje... 56 6.....1............. 39 4. Bogoštovna mjesta............ RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME......................... Didache .......1........... 51 6.......................... Sloboda kršćanstva ........... 37 4....... Oblikovanje liturgijskog kalendara...3...........................1............... Molitva – liturgijski obrasci .1....... Propovijedanje i naučavanje .................................. 55 6.............1.........POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ................... 62 6........................... Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama.............. Ignacijevi spisi ... 61 6.................... Apostolsko vjerovanje ............4...4.1..... 37 4........................1.2.... Justina ...... Lomljenje kruha – euharistija ........1....1..................................... 47 5....... Liturgijska vjeroispovijedanja...........2...........................................................5................ 56 6..3..........4.. 50 5. Liturgijske stranputice ......1................. 47 5. 57 6.....1............................... Teološki utjecaj na liturgiju..................... 55 6.............3.....1...5.......

Puritanci ........Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7................ Sudjelovanje vjernika u bogoslužju .................................................2........ 90 8........................................................................................ 74 7...... 110 8......... 73 7.... Karolinška obnova .4....................................................................1........ Liturgijske reforme Tridentskoga sabora .............. 123 ........................... Anabaptisti i baptisti ....................1........................... 92 8........................10................................1................................ Struktura liturgije – himne i molitve ............11.......9.................................. Jean Calvin ..............................................11...................... 76 7.............. PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA.............7.......................... 85 8............................... 116 8................. stoljeća...........................11...................... Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ....... Liturgijski pokret 19...........3.........5.....11... Martin Bucer.................................................. 82 8.6. Martin Luther ......11........ Anglikanska crkva............ Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja .... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II.................... 85 8........ 115 8........ John Knox ........ 95 8...... 117 9....8..................................................................... 119 9......................2............... Predreformacijsko stanje ..................5........5........................... Razvoj euharistijske teologije i prakse .... William Farel........ Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje . 101 8.......................3........ i 20.................. 104 8............ VATIKANSKOG SABORA ................................ 107 8.........4...........3.. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama ... 115 8......................................... Odbacivanje posredničke svećeničke službe.......2.................. RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ................................ 106 8........... 80 7. 73 7....... 117 8................................1...........4.11................... Urlich Zwingli . 119 9...... 115 8..2................................. 93 8.. Propovijed ..................................................... Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij ..

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

. 1 pitanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam.

.

poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave).2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. koji je želio suzbiti svaku religioznost. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. 2 . obožava. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. Bog tvoj. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. Međutim.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja.» (Izl 20. Komunizam. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. Nemoj imati drugih bogova osim mene. drugome čovjeku (faraonima. kraljevima…) i sl. iz kuće ropstva. proslavlja. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. 2-3). stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje.

u Židova. 9-11. to jest kroz svoje tijelo. Bog sam ljubomoran.. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja.. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. braćo. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. štovanje drugih «bogova». Jer ja. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. 23). svi će štovatelji likova biti osramoćeni.» «Prema tome. jer Otac takve klanjaoce želi». On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Bog tvoj. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca.» (Heb 10. 4 . 44. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. ili u vodama pod zemljom. ili dolje na zemlji... U knjizi proroka Izaije. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. Jahve.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. ništavan je. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle.. izrađivači njihovi više od bilo koga. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. (Iv 4. 4-6). Ne klanjaj im se niti im služi.» (Izl 20. da im budu na sramotu. 19-20).

21. 12). Uvod u katoličku liturgiju.1. 1993. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. . 23. LITURGIJA 1. poput Lk 1. Heb 9. a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. države. 10. kao i za pomoć Usp. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. Od 2. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. oko 250-150 godine prije Krista. A. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. 11. str.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. odnosno za javno dobro. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. kultnu službu. ADAM. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. 6). Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu.

Reformirana. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. 30). 1. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. Starokatolička Evangelička. 2). izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. Tzv. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. stare Istočne crkve. redoslijedom bogoslužja. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. kako ćemo vidjeti kasnije. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. Danas. 8 . Pentekostne crkve i sl. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. odjećom svećenika. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. Anglikanska. dakle propisana bogoslužja. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. Pravoslavna. propisanim molitvama. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. Metodistička i sl. liturgijskim prostorom i sl. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. liturgijska bogoslužja. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). najčešće u određenim oblicima. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu.2.8 No.

Naime. 1987. REBIĆ. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. koja je u određenim tradicijama.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. New York: Harper and Brothers. 1963. kršćanska liturgija je dvostruki čin. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. RICE. odnosno štovanja. 3. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. 143. strogo propisana obveza.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga).. 3. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. Mi služimo Bogu. nalazimo i termin bogoslužje. proslavljamo ga i štujemo. Uvod u kršćansku teologiju. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. no u isto vri9 A.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. Središnje teme Staroga zavjeta. kao npr. str. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu».. 10 11 . Worship. 1. koji govori o Bogu kao objektu služenja. E. 287. Maruševec: ATF. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. kako u povijesti. tako i u osobnom životu štovatelja.. R. str. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. UNDRHILL. str. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. 1996. u Islamu. već i zbog onoga što Bog čini.

nego da služi…’ (Mt 20. što se na zemlji može dogoditi». Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. 10. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. 15. str. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. I termin služba može imati dvostruko značenje. ZollikonZürich. 45). 28. ADAM. str. 1938. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. No koji god termin upotrebljavali.4. Služba Osim gore navedenih izraza.13 12 13 A. Uvod u katoličku liturgiju. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. 1. poput riječi bogoslužje .18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. Mk 10. .Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. najhitnije i najdivnije.

Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. 2. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. Time je zajedništvo. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. prijateljsko zajedništvo s Bogom. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. 16-17). ZAVJETU 2.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno.1.2. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom.

sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25.. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 2. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori».3. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. 78-79. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. 8-38). a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. 1993. No. to jest Sveti šator (hebr. Šekem. najvjerojatnije u formi vizije. str. poglavlje. Betelu. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. . no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. Sveti šator Knjiga Izlaska 25. da je 14 Usp. Mamri i Beer Šebi.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka.

«Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. 4 i sl. 1-17). Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. 19. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. odnosno svjedočanstva (Izl 31. 37. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. 27) te u Šilu (1 Sam 3. str. 10-22.1). Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. . 6). Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. 81.4. 3). 1 Kralj 6. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. 8. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2.) te zarobljen od strane Filistejaca (4. 5-7. To je posljednje što o njemu znamo. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. 3 sl. 1-9. 1-9). 7). zatim u Betelu (Suci 20. 2. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. 8). 11). 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25.

str. Biblijske starine. koji je znak Božje prisutnosti. 1992. Šator je bio pokretno svetište. . a kovčeg. Mispa. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. Ofra. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. oda16 A.. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. Izrael više nije putujući narod. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. središte je obrednih radnji bogoslužja. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. 175. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. dakako. Šilo. koje služi Izraelskom narodu.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. 2. REBIĆ. 7).16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju.5. On sam. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. Dan). «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza.

Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. 18 . 256. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. Biblijski priručnik. Drugi je hram bio posvećen 515. LEON-DUFOUR. godine poslije Krista. 307. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 29). str. no nije ga uspio nikada izgraditi. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. 1980.5 metara.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. 1989. Dovršen je 64. a izgradio ga je Zerubabel.. K njemu se hodočastilo. Bio je oko 27 metara dug. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah.-37.. 2).»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. godine prije Krista). a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. str. Zagreb: Duhovna stvarnost. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. u njemu su se prinosile žrtve. Rječnik biblijske teologije. godine prije Krista. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). slavili blagdani i sl. Nakon toga. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. Treći. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8.

24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. To je bio dragovoljan prinos Bogu. str. dostatno je dobro za Boga). str.22 i žrtve pokajnice. Levitski zakonik 2. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. 127. str. Tražilo se. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. «To je bio prinos najboljeg brašna. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. 128.5. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Levitski zakonik 1. rimska vojska. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. Biblijske starine. Levitski zakon 3.20 žrtve prinosnice.23 Kako smo već ranije istaknuli. REBIĆ. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. da se Bog spomene prinositelja po dobru. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. 179-185. osim kože koja je pripala svećenicima. 2000..1. na neki način. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. Već 70.21 žrtve pričesnice. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. Levitski za- 21 22 23 .» Enciklopedija Biblije. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. «Bogu se prinosila cijela životinja. godine po Kristu.» Enciklopedija Biblije. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe.» Enciklopedija Biblije. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. Zagreb: Duhovna stvarnost. koju prevodimo kao žrtva. pa ga je trebalo očistiti. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe. 1-2). Hebrejska riječ korba. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. čovjek je 19 20 A. 128. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. str. Kršćanska sadašnjost.19 2. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku.

Središnje teme staroga zavjeta.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja.. 211-222. 1984. liturgijski obrasci. REBIĆ. 5. osobito konik 4. kao na primjer: Br 6. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. 148. Uz molitvu. Usp. str. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). Pnz 27. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. str. kao i pri drugim žrtvama. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja.» Enciklopedija Biblije. Pnz 6. 22-27 – formula blagoslova. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. Br 5. Biblijske starine. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 154. str. str. 24 Usp. Pritom su se. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. Bez molitve nije bilo žrtve. A. Pnz 26. 128. 25 . 7. REBIĆ. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. 14-26 – formula proklinjanja. Pored osobne molitve. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. prinosila dva jarca. Pridruživao im se narod. Biblijski leksikon. a sama je molitva žrtva na djelu. A..

u podne koju Danijel moli (Dn 6. okretali su se pri osobnoj molitvi. kao npr. Osim ovoga tjednoga blagdana.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. psaltiru. U Izl 20. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve.5. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. 134. 23. 2. počinak)nalazimo u Post 2. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. str.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. 1-3. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. večernju molitvu i sl. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. 11). 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. Prvi spomen Šabata (heb. Enciklopedija Biblije. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja.2.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. . nalazimo u knjizi psalama. ma gdje se nalazili. 18) . U Izl 16. prema Jeruzalemu. a po tome i tvorac povijesti.

ZAGORAC. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. 1996. Krist. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). berba grožđa i maslina. Enciklopedija Biblije. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. Ponovljeni zakon 16:19-12. Jošua 5. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. str. Izlazak 23:16. Levitski zakonik 23: 15-21. Enciklopedija Biblije. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. Marko 14: 1-2. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. 10. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. 120. jeo se kruh koji se brzo mijesio. posvetitelj vremena. Izlazak 12.30 i Blagdan sjenica. str.31 28 V. a poštedio prvorođence Egipta. nisana. kao tjedni blagdan. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. str. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. anđeo smrti ubijao je Egipćane. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. 10-12. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. 120. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi.29 Blagdan sedmica. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. kad se završila žetva. U početku se Pasha svetkovala po kućama. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. na krovovima kuća.

» Enciklopedija Biblije. 152. Usp. To je nutarnji.5.» Enciklopedija Biblije. str. A REBIĆ. 120. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. Veliki bi svećenik. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. Nova godina (Roš Hašana). Zatim bi uzeo jarca. Biblijske starine.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. Kr. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. Prije se nazivao Srebrne trube. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr.. obučen u odjeću od bijelog platna. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. Osim ovih velikih blagdana. str. 33 34 35 36 . A. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj).» Enciklopedija Biblije. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. 121.3.Usp. str. REBIĆ. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda.» Enciklopedija Biblije. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. 121. str.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost.. Pr.36 2. Ondje je škropio krvlju žrtve. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen. 121. Epifan. poznatoga kao žrtveni jarac.32 Dan pomirenja (Jom kippur). str. Toga se dana odmaralo. Enciklopedija Biblije. god. str. 199-210. Purim35 i sl. 120-139. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. str. štovalo i prinosilo žrtve. 121. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. Središnje teme Staroga zavjeta.

bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. str. u 30. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. str. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. 156. što treba činiti i tako dalje. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. A. str. naučavatelj i tumač Zakona. Središnje teme Staroga zavjeta. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. . Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. REBIĆ. A. te ima važnu. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. REBIĆ. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. Središnje teme Staroga zavjeta. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. Biblijski priručnik. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). 158.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. Levije. Usp. kakav treba on biti.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. 179. može li se ići u bitku i sl. jedan od Jakovljevih sinova.40 Svećenik.

Također su poučavali Božji narod Zakonu. str.. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. str. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. torah). Usp..» Leksikon ikonografije. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. Ispred njega gori vječno svjetlo. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge. E. Svet Novoga zaveta. 532. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. 126-127. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak.6. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. str. 43 . Beograd: Pravoslavlje. na molitvu. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. 1986. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr.. do ulaza.41 2. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587.. 104. pjevanje te završni blagoslov. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. Pravokutnog je tlocrta. čitanje i tumačenje Božje riječi. LOZE. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». hebr. 1990. Na jednoj strani te osi. U sredini prostorije nalazi se almenor. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema.

3. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. 4-9.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. 4. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. 4-945 2. str. Knjiga Sudaca. 3. Psalmi 5. i neka ti budu kao zapis među očima. Z PAŽIN. Jahve je jedan. Povijest liturgije. (skripta za internu upotrebu slušača). Završni blagoslov iz Br 6. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. svim srcem svojim. Boga svoga. 1989. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. Napominji ih svojim sinovima. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. Midraš. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. neka ti se urežu u srce. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. kad lijegaš i kad ustaješ. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. 24-26 45 46 . 22-26. Zato ljubi Jahvu. 44 Usp. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). Priveži ih na svoju ruku za znak. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1.

Usp. LOZE. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. str. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. 95. Svet Novoga zaveta. 105.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. Enciklopedija Biblije. str. 47 48 49 Usp. Rječnik biblijske teologije. X. str. 135. LEON DUFOUR.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja. E. Usp. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. .47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram.

1997. 22). Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. 73. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. ZAGORAC.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. DUDA. 1993.. 41.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. Kristova svećenička služba. str. V. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. 51 50 B. Iv 18. str. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. 205.. 49. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). 22 i dalje). Zagreb: Kršćanska sadašnjost.ISUS I 3. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. . Iv 2. 10. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. Sjeme je riječ Božja. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. 20). Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 20-24). U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. 13. propovijedao je u sinagogama (Mk 14.

Lk 11. 12. 63. Lk 5. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. već izraz njihova duha. Daruvar: Logos. 16. Mk 14. MORIS. 1997. 34.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. 9-13). str. 9-13. 53 54 . Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. ZAGORAC. Michigan: Baker Book House. Opraštanje. 2-4. Iv 17. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. 1997. Lk 10. Mt 26. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. Mk 15. Lk 22. FRANCE. pred svojim učenicima (Mat 6. L. 212. 49.. Iv 18. 46. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. str.. Iv 11. Ivan. Molio je javno (Mt 11. Usp. CARSON. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. odnosno izmirenje s bližnjima. D. Mt 1.. 39-42. Usp.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). T. Worship: Adoration and Action.54 52 Usp. Grand Rapids. V. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno.52 Isus je navjestitelj. tumačenje evanđelja po Ivanu. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. 1993. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. str. Evanđelje po Mateju.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. 1-26) i privatno (Mt 14. 24). Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. A. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. Daruvar: Logos. R. 21-22. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. 25-27. Lk 6. 23. Lk 9. 20). 36. 39-45). 41-42). 35. Mt 27. 138. 206.. str. Kristova svećenička služba. 28.

«U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. ZAGORAC. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju.E. str. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije.55 Uspostavljajući dakle euharistiju.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje.. On je dakle naviještao riječ Božju. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. rekli bi smo danas sakrament euharistije. 14-20). uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. R. 208. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». Kristova svećenička služba. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. 51. prepoznaje se. 1992. V.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. str. 13-17). a to je euharistija ili Večera Gospodnja. Worship is a Verb. 57 . odnosno kršćanskoj liturgiji. WEBBER.

nego ispuniti’ (Mt 5. privremeno. 17). 206-207. Dakle. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. 14-29) i sa šabatom. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. ZAGORAC. ostvarenje u njegovoj osobi. Nisam došao ukinuti. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. Kristova svećenička služba. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. Sve je dakle u Starom zavjetu. str. . pa i stvarnost kulta. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2.»58 58 V.

U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. 4. pade s trećeg kata dolje. Nadalje. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. Pavao je govorio prisutnima. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. kad se sastadosmo da lomimo kruh. nadnese se nada nj. djelovanju. dok je Pavao i dalje govorio.POČECI KRŠĆANSKE 4. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. Kako je kanio sutradan otići. A nekog mladića imenom Eutiha. produži govor do ponoći. lomljenju kruha i u molitvama. Opet se pope. svladan snom. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. vjerovanju i praksi prve crkve. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on.» (Dj 2.1. Pavao siđe. zajedničkom životu. Digoše ga već mrtva. 42) «U prvi dan sedmice. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’.

prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. 4.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. Novi Sad: Dobra Vest. Dakle. 16). Kako bilo. euharistija i zajedništvo. molitva i propovijedanje. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. Teologija Novoga zavjeta. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. I onda otputova. str. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja.1. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. STAGG. zahvalno mišljenje.» (Dj 20. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. . «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. Lk 22. 180-183. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. F. 16 i Dj 2. 7-12).. Usp. lomljenje kruha. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10.1. 16. 19. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. 42. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. 20. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. 1987.

Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. Teologija Novoga zavjeta. VORGRIMLER. 4. GNILKA. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. poslije večere.2. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. K. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. 23b-25). dakle.1. str. str.. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. . Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. Usp. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. Iz Pavlovih se riječi. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 11-12. 1999. 19. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. 17 i dalje). Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. 2004. evidentno je da apostol Pavao. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. 61 Usp.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. J. RAHNER i H. 96-97. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. nazvani Agape. Teološki rječnik. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule.

40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. Usp. zahvaljivanja za sve ljude. 19. što je bilo i prirodno. molitve. str. 12. V. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. 23-26. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. 14. 6 i dalje. 24. ZAGORAC. izrazi: aleluja. Primjerice. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. 4.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. 42. 10. 47. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. 1. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. sazivi. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. 1-2: «Tako.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. u Djelima apostolskim 2. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. amen i hosana. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. prije svega. 12. Kristova otajstva. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. 24-31. 3. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. odnosno molitvu. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. molim da se upravljaju prošnje. . 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. 95.

«Ako se govori tuđim jezikom. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima».. 3 – 14.. Osim o sadržaju molitve. 11-13. 28-29. što je bila molitva «duhom». Crkva treba moliti za «sve ljude». neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. STOTT. 16-22. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. 1. 4. 30 i 32. Ef 1. Crkva obavlja posredničku službu. 63-64 Usp. 5-9 i sl. 15-20. osim u teškim. 22-25. Efežanima.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. Pastoralne poslanice. sudbonosnim razdobljima. a jedan neka tumači!» (27 stih). Njih nalazimo u Rim 8. W. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. 3-5. D. moraju imati svoj red. 2 Tim 2. 1 Pt 1. Povijest liturgije. str. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. Z. Daruvar: Logos. 1. 1 Tim 3. bez obzira na njihovu narodnost. već za sve ljude. 1997. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. 3.65 64 65 D. religijsku ili inu pripadnost. R. 15-16. Fil 2. Pastoralne. str. ne moli samo za svoje članove. 105- . 16. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. Crkva. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». Molitva «u jezicima» može biti korisna. Tim 6. J. PAŽIN. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). Javna molitva odnosno javna bogoslužja. 18-22.. str. 6-11. str. 2. Pavao govori i o načinu molitve. 5. Daruvar: Logos. one trebaju biti predmet molitve. Kol 1. GUTHRIE. dakle. GUTHRIE. dakle. 1 Sol 5. 20. što je činjenica koja se često zaboravlja. 1997.

WILLIAMS. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. R. str. Teologija Novoga zavjeta. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. MARTIN. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. str. R NEIBUHR i D. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. poput mnogih drugih. str. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. 106. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. str. STAGG. . Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache).1. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. P. GUTHRIE. 1: D. Njih je vrijedno zapaziti. 39-52. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje.66 4. Teologija Novoga zavjeta. MOODY. Usp.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. str. F. Pavao i Barnaba su. «The Ministry of the New Testament».. 42). «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache.» 67 106. Worship in the Early Church.. u: Rewiew and Expositor. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. 206. 1/1959..» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. Pastoralne. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. 35). The Ministry in Historical Perspectives. Michigan: Eerdmans. 1988. 36 i dalje. 66 67 Usp. Grand Rapids. str. 192-195. propovijedanja i naučavanja. neke razlike ipak postoje. 11). Njemu čast i vječna vlast! Amen. F. STAGG. D.3. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti.

razlikovanje duhova. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. sukladno ovome učenju. uz sliku spontanog bogoslužja. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. U tome je smislu uistinu bila živa. znanje. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. posebice psalmi. starješinska služba i sl. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. U katoličkoj i 69 70 . Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. moć čudesa. proroštvo. apostoli biskupe.1. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). 28-30. Anglikanske i sl. jezici.4. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. Rim 12. prezbitersku i biskupsku. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. I ovi su elementi. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. uvodeći učenje o tzv. Krist je zaredio apostole. dar tumačenja jezika. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. 8-10. U tekstovima poput 1 Kor 12. posebice euharistiju. Naime. preuzeti iz židovske liturgije. karizmatska zajednica. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. Taj slijed se. dar ozdravljanja. Pravoslavne. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). Apostol Pavao govori u Ef 5. vjera.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost.

. 2. 4. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). 3. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. 46). str. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. 1990. ali ovisno o papi i biskupima. Leksikon ikonografije. 1 Kor 16. u kojima se obavlja bogoslužje . pastor=pastir). Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. Otk 1. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. Zagreb: kršćanska sadašnjost. odnosno euharistije. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. 7. 2. 4. Usp. o čemu ćemo kasnije govoriti). . Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. 553. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. crkve. budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. 10). već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu.

toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. a sv. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Ad Caecillium 16. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. 1984.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. str. J. str. 21. 67)». tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. nego li subotu. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. W. Word. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. WILLIMON. 1989. Valley Forge: Judson Press. Water. Sc. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje.. I. Wine and Bread.. 22. 2). ŠAGI – BUNIĆ. Usp.72 71 T. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. H. Ciprijan će sredinom 3. 72 . stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju.

.46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara.

1. 5. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. tek 1873. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. koji si nam dao spoznati po Isusu. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. Oče naš. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. godine nakon Krista. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. godine. i 10. stoljeća. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. A što se tiče euharistije. za sveti trs Davida sluge tvojega.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. i 130. U 9. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. zatim u 8. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. No spis je otkriven mnogo kasnije. .

Hvalu ti dajemo. 3. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). ‘Amen’. ovako iskazujte hvalu: 2. 5. ‘Amen’. i sabran postade jedan. ‘Amen’. A pošto se nasitite. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. da iskazuju hvalu kako hoće. jer si moćan: tebi slava u vijeke. ‘Amen’. sve stvorio poradi imena svoga. ‘Amen’. Tebi slava u vijeke. ŠAGI – BUNIĆ. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). poradi svetoga Imena tvoga. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. 1998.»73 73 T. Spomeni se Gospode. 6. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. 7. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. posvećenu. Crkve svoje (tes ekklesias sou). Oče naš. str. . ‘Amen’. koju si nam dao spoznati po Isusu. X. Povijest kršćanske literature I.. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. 49. gospodaru svemogući (despota pantokrator). tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). 4. za život i spoznaju (gnoseos). 4. Saberi je od četiri vjetra. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. neka se obrati! Maranatha! Amen. 3. koje si stavio da stanuje u našim srcima. 5. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. A prorocima (prophetais) dopustite. Ti si. Oče sveti. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. Neka dođe milost (charis).

godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. U 15. . str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. 82. 3). mogu obaviti uz suglasnost biskupa. 23. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. Ova je opomena slična onoj u Didache 15. Stoga se krštenje. Usp. 2 i Heb 10.75 74 75 T.74 5. A. hesychos kai anabausos. ženidba i sl. 44. Uvod u katoličku liturgiju. str. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96.2. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. Povijest kršćanske literature I. ADAM. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. euharistija. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. 5. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110.3. ŠAGI – BUNIĆ.

donese se kruh. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše. . str. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. kad čitač prestane.Svetopisamska čitanja . Nato.Propovijed .Molitva vjernika . a nenazočnima se šalje po đakonima. Povijest liturgije. A narod odobravajući klikne: Amen. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. PAŽIN. PAŽIN. Justina Ovaj dokument iz 150.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . 6. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. bilo da borave u gradu ili na selu. str. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. Prva apologija sv.5. vino i voda. Z.Euharistijska služba77 5. Koliko već ima vremena. 5-6. kako već rekosmo.Prinošenje darova . A poslije molitava. Ovaj je spis nastao 76 77 Z. Usp.4. Povijest liturgije.

No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. Trebinje. H. JEDIN. 108-109. Vrnjačka Banja. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije..78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. što čine đakoni. 1972. prezbiteri. svećenika i đakona. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 79 Usp.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. str. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. Velika povijest crkve I. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. 1999. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). . Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. Kako smo do sada vidjeli. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. godine po Kristu. 311.

On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. Bože po tvome ljubljenom Sinu. Povijest liturgije.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. I dok se dragovoljno predavao muci.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. jedite. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. po kojemu slava i čast tebi. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. PAŽIN. No.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. . nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. Isusu Kristu. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. da ih učvrsti u vjeri i istini. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. tebi zahvali i reče: Uzmite. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. Kad ovo činite. uze kruh. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. Amen. budući da ti se tako svidjelo. 10-11. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. velika zahvala i sl. str. meni na spomen činite. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. raširio ruke trpeći. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova.

A. svet. 82 83 . str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. ADAM.83 81 Svet. 24-26. Hosana u visini. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. svet Gospodin Bog Sabaot. 21. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. Uvod u katoličku liturgiju. Hosana u visini. Usp.

.

Uvod u katoličku liturgiju. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. stoljeća biti progonjeno. o čemu će kasnije biti riječi. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. «Milanskim reskriptom tolerancije». Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. godine objavio i stavio na snagu. godine. 25. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. str. Liturgija postaje svečanija. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. A. VRIJEME 6. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. Kasnije će. ADAM.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. valja ju prilagoditi novim okolnostima. kojeg je car Konstantin 313. raskošnija. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja.1. ali i kompliciranija. . 380.84 Ova.

U Fil 2. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi.2. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. .2. 5) ili «Jedan Gospodin. 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. palij. poganima propovijedan. str. u svijetu vjerovan. Sin Božji. Spasitelj). u slavu uznesen». čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. Duhom opravdan. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. ona je postala 85 Usp. anđelima pokazan. jedna vjera. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca. osobito glede Kristova božanstva. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. Uvod u katoličku liturgiju.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. 25-26. i jedno krštenje» (Ef 4.85 6.1. ADAM. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. U 1 Tim 3. 6. A. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. 5). Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist».

stvoritelja neba i zemlje. 38-39. Gospodina našega.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. umro i pokopan. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. stoljeću. koji je začet po Duhu Svetom. Povijest kršćanske literature I. sašao nad pakao. odonud će doći suditi žive i mrtve. treći dan uskrsnuo od mrtvih. . 6.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. No. T. Amen. Uskrsnuće tijela i život vječni. Vjerujem u Duha Svetoga. Svetu sveopću Crkvu. Raspet. I u Isusa Krista. str.» 86 Usp. godine. sjedi o desnu Boga. općinstvo svetih. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. Oca svemogućega.. Mučen pod Poncijem Pilatom. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. Sina njegova jedinoga. Oca svemogućega. uzašao na nebo. Rođen od Marije Djevice. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. no tada još nemamo točan tekst tog simbola. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2.2.1. Otpuštenje grijeha. ŠAGI-BUNIĆ.1.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. Crkveni sabori. jedinorođenoga Sina Božjega. Oca svemogućega.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. H. po kome je sve stvoreno. str. H. Boga od Boga. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. svjetlo od svjetla. ne stvorena. istobitna s Ocem.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. I uskrsnuo treći dan. svega vidljivoga i nevidljivoga. 20-24 . Rođenog od Oca prije svih vjekova. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze.. JEDIN.2. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa.2. Stvoritelja neba i zemlje. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. JEDIN. Crkveni sabori. po Svetom pismu. Usp. 1980. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista. str. pravoga Boga od pravoga Boga. 15-20 88 87 Usp. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan.1. Rođena.87 Na drugom općem saboru. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. godine po Kristu. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom.

Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha.1. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti.2. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. Amen. koji je govorio po prorocima. iako se pripisuje Atanaziju. Pisano je protiv arijevskog učenja. a ipak nisu tri Boga. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. beskrajnosti. stoljeću. Autor mu je nepoznat. koji izlazi od Oca i Sina. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. «Tko želi biti spašen. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. vječnosti i svemoćnosti. I život budućega vijeka. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. I u Duha Svetoga.» 6. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. nego je samo jedan Bog.3. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. Gospodina i životvorca. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu.

Tako je Otac gospodin. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. a ne tri Oca. jednako velike. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. vječan je Duh Sveti. ne tri Sina. tako Trojstvo u jedinstvu. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. Ni Sina Otac nije učinio. Kako Otac. dakle. svemoguć Duh Sveti. Tako je jedan Otac. niti rodio. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. Tako nisu ni tri nestvorena. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. jedan neizmjerni. nestvoren je Duh Sveti. ni tri neizmjerna. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). Neizmjeran (immensus) je Otac. druga osoba je sinovljeva. svemoguć Sin. Nestvoren (increatus) je Otac. Vječan (aeternus) je Otac. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. a ipak nisu tri gospodina. Sin gospodin. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. nestvoren je Sin. nego je jedan nestvoreni. nego iz njih proizlazi (procedens). Jedna je osoba Oca. želi biti spašen. neizmjeran je Sin. neizmjeran je Duh Sveti. Tako je svemoguć Otac. nego jedan Gospodin. taj će biti zauvijek izgubljen. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. a ipak nisu tri Boga. niti rodili. tako da u svemu. jedan Sin. kako je prije rečeno. niti stvorili. a treća je osoba Duha Svetoga. tako Duh Sveti. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. ni Sin. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . vječan je Sin. niti stvorio. niti stvorio nego rodio. Duh Sveti gospodin. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. Tko. nego je samo jedan Bog. tako Sin. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. Oca nitko nije učinio.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju.

php?action=c_vidi&id=2996. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. u Duhu Svetomu). odnosno o Svetom Trojstvu. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje.»89 6. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. nego jer je Bog uzeo ljudskost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji.org/nauk. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. stoljeća. sjedi s desne strane Boga. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu.katolici. u vječni oganj. Jedan pak. odatle će doći suditi žive i mrtve. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. potpuni čovjek. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. Bog i čovjek.2. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. svemogućeg Oca. ući će u vječni život. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe.2. manji od Oca po ljudskoj naravi. . Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. koji su činili zlo. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. On je zbog našeg spasenja trpio. Oni koji su činili dobro. A jer je istovremeno Bog i čovjek. Potpuni Bog. pristupljeno 8. ne može se spasiti. uzašao na nebo. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. 89 http://www. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. Ocu jednak u božanstvu. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. veljače 2007. Jedan potpuno i čitav. do 6. To je katolička vjera.

svećenik i sl. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. moći». Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije.3. trgovinama i sl. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». Liturgija se. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. Njihova tijela. 6. dijelovi odjeće i sl. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. susretala s pitanjem prilagodbe. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda.). Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. ali i opasnosti. nadalje. koji se počinju štovati i nazivati svetima. «Crkva se. kako smo već ustvrdili. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. Krista i Duha Svetoga. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. te se stvara sve veća podjela klera i laika. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. kosti. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- .

6. katekumeni. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. krsne slave kod pravoslavnih Srba. 1995. 91 . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje./5. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. Pripravnici za krštenje. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. Velika povijest Crkve II. a posebice u kršćanskom bogoslužju. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. pogani su štovali 25. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji.4. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. No. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. JEDIN. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. sudjelo90 H. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. dajući im kršćansko značenje. str. Na primjer. 227. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. prosinca dan Nepobjedivog sunca.

JEDIN. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. smio je. nepomirljiva mržnja. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. preljub. prisustvovati samo službi riječi. shizma. dakle. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. JEDIN. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. 285. str. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice.str. Usp. str. 285. Zajedno s katekumenima. H. To su: idolatrija.94 92 93 94 Usp. Velika povijest crkve II. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. JEDIN. krivovjerje. 286. teška krađa. ubojstvo. Velika povijest crkve II. kleveta. Velika povijest crkve II . Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. . pobačaj. pijanstvo.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. H. H. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. kao i neki katekumen.

što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi./5. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. stoljeća u Aleksandriji. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. Velika povijest crkve I. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. H.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp.str. U ranom razdoblju Crkve. JEDIN. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave.5. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. 240. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. kako bi se objedinila praksa Crkve. 300. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. siječnja. Već krajem 2. Naime. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. Usp. 288. korizma. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). JEDIN. Velika povijest crkve II. Uspostavljaju se određeni blagdani. ljubavi prema bližnjima i sl. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. Na Istoku je .95 U 4. ili 40 dana posta pred Uskrs. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. str. H.

pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. prosinca počinje rast Sunca. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. dakle od 6. Krštenje Gospodnje te. prosinca. 3. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. Blagdan Kristovog rođenja. kao što je Isusovo krštenje. Poklonjenje mudraca Kristu. čudo u Kani Galilejskoj. prosinca. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. . godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. prosinca. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. Od 21. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. kako bi narod odvratila od poganstva. Crkvu svoju. prosinca. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. Božić. Svadba u Kani Galilejskoj). Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. Mitre. ne samo Židove već i pogane. 2. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. Od tada. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. Na Bogojavljenje. a zatim je preuzet i od Zapada.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. Od 4. Krist je došao spasiti sve ljude.

kako je svijet stvoren 25. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. Polazeći. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. tj.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. Krist posvetitelj vremena. stoljeću. Vladimir Zagorac. . tj. str.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. 174-175. Mjesto Mitre-pobjednika tame. 174. 12). te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. jer bi to značilo nesavršenost. Krist posvetitelj vremena. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. Kao i uz vrijeme Uskrsa. dakle. prosinca. prosinca. odnosno došašće. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. str.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. ožujka. ožujka.

1982. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. godine) i Kalcedonu (451. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. Didaskalija. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054.102 U tekstovima iz 4. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. i Malabarskih kršćana. Od 4. str. Apostolske konstitucije s kraja 4.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. i 5. Kaldejaca. ADAM. Istočni kršćani. Usp. Velika povijest crkve II. JEDIN. 6. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta.100 Blagdani.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. stoljeću. 102 . Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca.6. 289-291. Zagreb: Veritas. Usp. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. 29. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. 100 101 Usp. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. godine).str. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. godine). a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. i 5 stoljeća kao npr. KOLARIĆ. Uvod u katoličku liturgiju. A. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. stoljeća. H. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl.

1992.105 To su tri liturgije: 106 . Uvod u sveto bogosluženje. Usp.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. Liturgika 1. WARE. D. Liturgika. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. 278. str. travnja na blagdan Svetog Marka.. 1965. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). str. Zagreb: Glas Koncila. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme. ŠMEMAN. 1997.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. 2004. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Zagreb: Prosvjeta. T.I.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. 1986. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Beograd: Sveti arhijerejski sinod... Uvod u pravoslavnu liturgiku. 1961. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. N.. PAVIĆ. Liturgika (skripta). Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. na Veliki četvrtak i Veliku subotu. 1998..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. O liturgiji. 106 Na hrvatskom jeziku. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi.. K. A. 1992. J. JEDIN. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Liturgija i život. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. za potrebe grkokatoličke crkve. 2005. Velika povijest crkve II. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . PAVKOVIĆ. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. H. 107 . 205-239. GRGUREVIĆ.primorska i Skendeijska. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Kraljevo. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara. STANILOJE. 1999. FUNDULIS. u danima pred Božić i Bogojavljenje. Pravoslavna crkva.. J. 2003. Križevci: Biskupski Ordinarijat. 1963.. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon.

treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. u ponedjeljak.108 . Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. u četvrtak petoga tjedna. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije. stoljeću. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). kako ih imamo u 4. na Veliki ponedjeljak. 279. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva.. Veliki četvrtak i Veliki petak. H. Rimska liturgija se spominje već od 4. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta./5.109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. stoljeća.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE .»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. Velika povijest crkve II. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. stoljeću. pogotovo uskrsnuća’. 109 110 . Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova). Nikada se ne služi subotom i nedjeljom.. str.Liturgija pretposvećenih darova. utorak i srijedu. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. JEDIN. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. na Blagovijesti.

Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski). Aleksandrijska skupina 1. Koptski obred 2.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. galski. Rimski obred 2. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. Abrozijanski obred 3. Antiohijska skupina 1. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. godine potisnuti grčki jezik. stoljeća. a latinski će tek 370. sve do 8. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. Mozarapski ili zapadnogotski obred . sjevernoafrički i mozarabijski. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. Kada se govori o rimskom obredu. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku.

. 144. No s druge strane se događa negativno stremljenje . Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. Kragujevac: Kalenić. Vizantijsko bogoslovlje. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. 111 Dž. Stoga će upravo 16. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. 1985.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. te kulminirati u srednjem vijeku. str. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama.. MAJEDNORF. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika.. Galski obred 5.sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja.72 4. . Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima.

Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. 781. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. stoljeća. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. ona još uvijek neće biti propisana. godine od pape Pavla I. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. prigodom posjete papi Adrijanu I. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja.). uz određene izmjene. – 814. REFORMACIJE 7. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija.. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. Tako će rimska liturgija. . Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu.1. Karlo Veliki je u Rimu. Pipinovog sina i nasljednika.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi.

str. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. Od 12. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. T. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. Corpus Christi (Tijelovo). Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. 81-83. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. godine. stoljeća. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). Od 13. ŠAGI – BUNIĆ. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». . J. To dovodi do novoga blagdana. spasonosni efekt. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Pričest se u 12.2. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. dok se kalež vjernicima uskraćuje. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika.

Usp. 640. 76-77. H. stoljeću. Euharistija u životu crkve kroz povijest. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. .115 Također se. 1993.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. 114 115 113 Usp. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan.. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. 36. A. str. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. ŠAGI – BUNIĆ. JEDIN. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. Uvod u katoličku liturgiju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. Velika povijest crkve III/II. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. J.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. str. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. str. Usp. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. ADAM. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. T. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem.

Od 13. Antifonal.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. Lekcionar i Evangelistar. Naime. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. 37. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. Misala.» A. 3. ADAM. str. Uvod u katoličku liturgiju. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. 7. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. Od ranoga njezinoga nastanka. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. . bez ikakva opisa bogoslužnog toka. propisi). te koji se i danas nalaze u različitim. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. nastaju sada malo – pomalo i upute. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu.

118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. A. Sine Očev. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). Gospodine Sine jedinorođeni.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bože Oče Svemogući. Koji sje117 118 Usp. Koji oduzimaš grijehe svijeta. klanjamo Ti se. str. Gospodine Bože. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. primi našu molitvu. Usp. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. – 496. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. Uvod u katoličku liturgiju. pred svima. U prvome. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. Kralju nebeski. 154. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. Hvalimo Te. ADAM. Blagoslivljamo Te. str.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. Isuse Kriste. 1998. odnosno pjevanje psalma. kada su se grijesi ispovijedali javno. slavimo Te. . Kristova otajstva. ZAGORAC. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. Gospodine Bože. 84. Jaganjče Božji.. ulaz). V. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. smiluj nam se. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv.

. Usp. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. Sa Svetim Duhom. Od 500. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. ADAM. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. str. u slavi Boga Oca. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. Amen.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. 61-62. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. Usp. Usp. jedinoga kralja. Jer Ti si jedini svet. 241. Isuse Kriste. A. Uvod u katoličku liturgiju. No od 1048.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. Časosolov. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno. 154. 2001. smiluj nam se.. 120 121 . Ti si jedini Svevišnji. Beograd: Srpska patrijaršija. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. 10-12.121 Nadalje slijede molitve dana. str. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. Ti si jedini Gospodin. Leksikon ikonografije. biblijska čitanja.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. str.

odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. 2-6). Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. Jaganjče Božji. Hosana u visini.. 9). Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. 59. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. smiluj nam se. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Jaganjče Božji. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Usp. «Svet. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. 1978. str. svet. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. Nakon pjevanja sanctusa. smiluj nam se. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. hosana u visini. koji oduzimaš grijehe svijeta.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat.122 riječi ustanovljenja. te anamnezu. . Svet). Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. svet Gospodin Bog sabaot.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. koji oduzimaš grijehe svijeta.

Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. 687. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu.4. Od 13. a oko 1000. za vrijeme pjevanja Gloria. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. 105. 84-85. Štola (naramenica. V. godine počinje se pjevati tri puta. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). . Kristova otajstva. Creda. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). bila je prvotno svjetovni znak službe. ZAGORAC.124 7. Sanctusa i sl. palij i prsten. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. str. manipul.80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. godine. prezbiteri i biskupi. Kasnije je nose đakoni.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. Usp.. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Imala je najprije oblik zvona.

Liturgijski simbolički govor. 83-84. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). Pluvijal (kišna kabanica. početkom 13. 126 .125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9.. i to: bijelu. a formom je bila slična dalmatici. knjiga I.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. vatikansko sabora).. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). ŠAŠKO. smeđa. zelenu. stoljeća. stoljeća.. I. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. stoljeću. Opšta crkvena istorija. crna. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. str. I. ADAM. 1912. Uvod u katoličku liturgiju. ljubičastu. Zagreb: Glas Koncila 2005. purpurnu i zlatnu. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. Liturgijski simbolički govor. str. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. crnu. zelena ozna125 Usp. POPOVIĆ. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. Usp. bijela. Dalmatika. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. ŠAŠKO. kao na primjer u procesijama i sl. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. zelena. A. str. crvenu. modra. 449-498. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. 501-502. str. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. 676685.. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje.

Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. ADAM. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe.5.127 7. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. 379. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 40. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. Liturgija je postala stvar klera. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. često poprima pretjerane forme.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. Na primjer. 128 . lateranski sabor (1215. A. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. Uvod u katoličku liturgiju.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. str. str. Pričest je toliko opala da je IV. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. pravih i nepravih. Leksikon ikonografije.

H.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. ADAM. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. Hildegarda iz Bingena (1098. Liturgika. Pored svih ovih negativnih primjera. 41 Ivan Gerson (umro 1429. Kao predstavnici spominju se iz 12. Usp. st. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A. Kult svetaca. V. JEDIN. da ne može oslijepiti. Usp. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. – 1164. ne stari. u «vrh duše».131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. Od 13 st.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. 76-79. 640. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». str. – 1179. Bernard iz Clairvauxa (1090. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. da bi se božansko najdublje iskusilo. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. toga dana ne može umrijeti.) i Elizabeta iz Schoena (1129. str.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. ZAGORAC. str. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. 131 . Uvod u katoličku liturgiju. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo.). Velika povijest crkve III/II. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti.). 1969. – 1153..

str. i 14. Velika povijest crkve III/II. str.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». No ona je u mnogim sredinama. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka.. dominikanci i franjevci. stoljeća došao iz Nizozemske (G. JEDIN. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. nerazumljiva običnom puku. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. Grote. 132 133 A. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. posebice seoskim potpuno zanemarivana. Usp. 642-643. .84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. – 1471. H. u 13. Uvod u katoličku liturgiju. mistik i propovjednik pokore + 1384.133 No bitan naglasak na propovijedanju. koji je s krajem 14.132 Latinska misa. posebice u bogoslužju.. Stoga su prosjački redovi. 41. zasigurno će dati protestantska reformacija. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva. ADAM. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja.

Indulgencija). pa tako i liturgijski. . doktor kanonskoga prava. predmeti «isprazna vanjska stvar». liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. P 8. crkveno ruho. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. samo po sebi ni dobro ni zlo. kojega Biblija izričito ne zabranjuje.). zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. Za njega su način bogoslužja. Martin – (1483. tako i na liturgiju. molitve. Držao je da se može zadržati svaki običaj. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. – 1546.1. kako na cjelokupni život Crkve. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. Godine 1517. njemački augustinski redovnik. negdje radikalnije.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8.

137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. 74. Velika povijest crkve IV. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. bi o njemu ovisilo. odnosno služenja misa za mrtve. kad. Luther se. otpuštati. to znači latinsko bogoslužje. No od 1523. Usp. H.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. grčku i hebrejsku misu. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. 2004. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. gdje stoji napisano da je misa žrtva. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. 69-70.. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. str. Dapače.139 Usp.» Usp. ŠAGI-BUNIĆ. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. JEDIN. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. 137 Prema latinskom mittere = slati. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. H. J. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. T. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku.. dakako. JEDIN. završeno je. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu.) «Formula missae».. 136 135 «. str. Baalove popine.. 274. godine Luther piše: «Recite nam vi. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. Velika povijest crkve IV. poput molitava za mrtve. Euharistija u životu crkve kroz povijest. str. H. 73. . otpust je. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. 139 138 Usp. JEDIN. str. Velika povijest crkve IV.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik. godine u Wittenbergu se.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. zadržalo svoju valjanost.. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526.

142 143 .141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha.. 274. Zagreb: MISL. Uvod u Teologiju. H. 210. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. str. kao i zajedništva samih vjernika međusobno. str. odnosno definiranje liturgije. LOHSE. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. R. str. Iz mise se uklanjanja predslovlje..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. 330-331. T. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. život Martina Luthera. HAMMOND. Martin Luther. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom.. Usp. Za razliku od ovoga učenja. J. str. Osijek: Izvori. 1526. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). Usp.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. C. 2006. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Luther je 1523. 2002.143 Određeno je tako140 141 T. BAINTON. 1993. Drugo djelo.102. Na tome stojim. ŠAGI-BUNIĆ. B.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola.

Opšta istorija protestantizma. str. str. na augsburškom saboru. Čl. 337. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. Godine 1524. svijeće. 25. 145 146 Usp. Ž. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. godine..88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. 5.). ukrase. posebice prigodom Dana reformacije. Luther je zadržao oltar. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. Luther je i autor većine pjesama u istoj. Naj144 Usp. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. čl. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. E. U članku 10.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. Nadahnuta je psalmom 46. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. Čl. 104. Članak 14.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. R. godine. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. i svećeničku odjeću. 15. poput sastanaka podučavanja i sl. Na tome stojim. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. . H. LEONAR. 2002. lipnja 1530. prvi tom.146 iz 1530. BAINTON. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. život Martina Luthera.

. suvremeno čitanje. čl. Augsburška konfesija..Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. 24. 147 Augsburška konfesija. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. a ne kroz vjeru.. 148 . osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. suvremeno čitanje. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem. Stoga. Evangelička crkva u RH..»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. Ali Pismo nam to ne dopušta.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. Zapravo. «. posvećen je misi.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. ukazujući na činjenicu da biskupi. a protiv svakodnevnog služenja euharistije. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise. 93. str. str. 90.. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve).

Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje.). psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. Philadelphia: Fortress Press. H. str. slike.)– Švicarski reformator. Usp. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. Velika povijest crkve IV. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. Uklonio je oltar. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. . godine. zajednička ispovijed grijeha te otpust. služila se sve do 1525.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. godine kao vojni kapelan. THOMSON. Zalagao se za jednostavnost. JEDIN. molitveni dio je izostavljen. 147-148. Pjevati su se mogli samo psalmi. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi.. svijećnjake. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. 1985. Djelovao u Zürichu.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». Liturgies of the Western Church. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. – 1531. «Apostolsko vjerovanje» i 112. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». godine. str. B. 135. 150 151 Usp. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. Umro je u bitci kod Kappela 1531. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523.2. No promjene u Zürichu su se događale postupno. lipnja 1524. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. Drugi. Slijedi zahvalna molitva. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje.

Farel je oko 1524. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. His Life and Work. 149-156.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi.153 Glede značenja euharistije. B. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. Umjesto oltara. str.3. 1986. Pored ostaloga. str. Ž. 133.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. prvi tom. u rujnu te na Božić. Liturgies of the Western Church. Huldrych Zwingli. godine uspostavio i red bogoslužja. Opšta istorija protestantizma. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. Nakon toga slijedi psalam 112. dakle samo komemoracija. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. E.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. THOMPSON. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. GABLER.. William (1489. niti raspela..1565. Philadelphia: Forter Press. Duhove. 125-139. Usp. zadržavajući samo crni akademski talar. 8. 155 . zahvalna molitva pastora te otpust. str. U. Farel. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. LEONAR. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora.

kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . Umjesto glazbe.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. Litrugija je zapravo bila služba riječi. Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice. «Gore srca») Pričest . dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat.

Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. Veliki Petak. Prihvatio Lutherovu nauku 1518.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). treba se održavati bogoslužje 156 Usp. i radio na reformaciji u Strasbourgu.. godine. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. Uzašašće i sl.) – Njemački teolog reformacije.4. H. J. Godine 1548. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. – 1552. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. 178-180. Ulmu i Kölnu. Na blagdane kao što je Božić. LEITH. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. Introduction to the Reformed Tradition. 1977. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. Martin (1491.156 8. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). Prvo. 157 Bucer. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. str. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. . Atlanta: John Press. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno.

Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. THOMPSON. 167-181.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. pastor je izgovarao: «Sjećaj se.158 158 Usp. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. Nakon toga. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. str. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». . i daj mu vječitu slavu i hvalu!». oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Pomolimo se». B. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. Liturgies of the Western Churc.

ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. 185-224. Dobra Vest. kao i za Luthera. 304. Usp. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje.-1564. Opšta istorija protestantizma. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. Jean (1509. str. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. Ž. str. ČEDVIK. Godine 1533. Novi Sad.. 93. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je.. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. 162 161 160 Usp. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. . B. G. Za Calvina. Osnove evanđeoske teologije 2. D. Liturgies of the Western Church. str. prvi tom. 1989. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. str. Istorija reformacije. 104. Usp. O. BLOESCH.161 Calvin je 1545. predodređenje. kako smo naglasili. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. Novi Sad: Dobra Vest.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. LEONAR.5. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente.. prešao na protestantizam. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. THOMSON.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. 1986. E. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl.

. H. jer ih nije bilo. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. str. Prijevod teksta u: J. L.»163 163 Usp. MILIĆ. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). 155. 41. str. «Što se tiče nedjeljnih molitava.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. T. već sam sve uzeo iz Pisma. . Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. PARKER. 2003. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. John Calvin: A Biography.

stih po stih. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem.. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . Robert E. str. Biblijsko propovijedanje. 300. volume 2. Amen. No prije nego bi počela propovijed. 1997. Webber). . str.» H. (ed. L. H. Zagreb: Susret. . nebeski Oče. ROBINSON. Nashville. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu.. Tennessee: Star Song Publishing group. W. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. 1994. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. The Complete Library of Christian Worship. T. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. Twenty Centuries of Christian Worship. 164 . Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. Sina i Svetog Duha. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. 16.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’.

-1605. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. 1974. psalama. 86-87. godine. str. Calvin je preveo. The New International Dictionary of the Christian Church.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. 168 Usp.). LEITH.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. humanista i pjesnik. Grand Rapids. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. 172-178 . služba je bila kratka. za spasenje svih ljudi. Clement Marot (1497.) bio je pravnik kao i Calvin. pastore i crkvu. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu.-1544. i za spasenje i posvećenje naših duša. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja.str. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. 633. 126. 167 Beza. koji se. H. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. The New International Dictionary of the Christian Church. str. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. ljubljenog. H. J. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. Francuski. John Calvin: A Biography. Osim pjevanja i propovijedi. Usp. str. Nakon Calvinove smrti. i. Introduction to the Reformed Tradition. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. Theodor (1519. protestant. L. prilikom bla- 165 166 T. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. nakon pjevanja još jednog psalma. PARKER. Usp. zauzimajući manje od četvrt sata. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. Michigan: Zondervan Publishing House.

KALVIN. za razliku od Zwinglija. str. poglavlju govori o crkvenim sastancima. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. vjerom prima od strane vjerujućih. 329-355. Nauk hrišćanske vere. Ž. 474. Nastanak i učvršćenje reformacije. F. Usp. Ž. niti materijalno primanje Kristova tijela. Nauk hrišćanske vere. barem jednom tjedno (nedjeljom). već sudjelovanje u Kristovu životu. Ž. Nauk hrišćanske vere. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. Hrvatskoj. str.. str. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. Euharistija. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. Ž. KALVIN. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. godine174 u 22. .170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. i sl. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. 464-498. 161. 484.str. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. KALVIN. Usp. ona su oruđa i znaci. 1996. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. WENDEL. 483. Ž.KALVIN.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. godine. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. DELIMO. Usp. Mađarskoj. Nauk hrišćanske vere. 170 171 Usp. str.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu.

Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Takvima se propovijed čini predugom. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. 167. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. 186. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. str. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. str. osim u vrijeme progonstva. ili bar da možemo otići. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. dovoljno kratka. 176 . poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. 175 Heidelberški katekizam. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo.. tako i kod javnih molitava. dok je inače.175 U 23. 2000. Heidelberški katekizam.

Novi Sad: Baptistička teološka škola. pristupljeno 18.. Stoga je za vrijeme Henrika VIII.org/resources/bcp/Communion_1548. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. 6. s nekoliko sitnijih promjena». Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje. nije bio sklon liturgijskim promjenama. 1534. 59. THOMSON. http://justus. Crkvena povijest 3.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. Nakon njegove smrti. propisnika o obredima i sl. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. Cranmer. Nadbiskup Canterburya. 178 179 180 . A. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. veljače 2007. za vrijeme vladanja Edwarda VI. osnivač anglikanske crkve.anglican. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). str. 1986. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563.htm. Thomas (1489. godine. misala.179 priredio je 1548. Thomas Cranmer. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve. godine. Usp. poput brevijara.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. – 1665. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). godine proglasio samostalnom..

Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. godine.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. Sarum liturgija. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. str. 450. prvi tom.složeni sustav liturgijskih knjiga. “Sarum Rite. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. A.” ili “Use of Sarum. 61. U 13. Koristio je također srednjovjekovne molitve. Opšta istorija protestantizma. THOMSON. Crkvena povijest 3. godine odnosno njemačku misu iz 1526. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. . posebice liturgiju Sarum. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva. posebice kod posvećenja pričesti.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. No.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE .182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika.po prvi put su. LEONAR. str. . . Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. Ž. E. Usp. .

godine u članku 23. Novi Sad: Dobra vest. http://justus. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću».. str. Usp. 87. http://justus. Usp. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. đakonsko. LEONAR. Ž. poput svećeničkog ruha i sl. pristupljeno 18. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. Naime. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. ČEDVIG. travnja 1552. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. ostali su vjerni staroj tradiciji.186 U obredniku iz 1552. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje.anglican.anglican. koje je Parlament izglasao 14.veljače 2007. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. 452.htm. htm. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. 1986.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549.org/resources/bcp/1549/Communion_1549.. prvi tom. Istorija reformacije. Usp. veljače 2007. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. E.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. pristupljeno 18. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. Opšta istorija protestantizma. Neki vanjski oblici bogoslužja. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. godine. 184 185 186 O. 187 . govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda.

104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). U članku 24. Velika povijest crkve IV. 456. lipnja.188 8. LEONAR. 28. str. Ž.). prvi tom. govori se o značenju Večere Gospodnje.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. Opšta istorija protestantizma.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. – 1572.. str. Službenici su pastori.7. Župama. ali ih se ne rukopolaže za službu. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). vjeroispovijedanje anglikanske crkve. pa čak i Božića. 39 članaka vjere. rujna i prosinca. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. Crkve moraju biti dolično uređene. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. 19-23. Uskrsa. H. str.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. JEDIN. 2003. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. 339. Usp. koje nemaju pastore. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. Pored ostaloga. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. E. govori se o jeziku bogoslužja. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. 189 190 . U čl. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH.

Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. (4. Nakon pričesti. JEDIN.) čitanje Pisma i propovijed.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. zahvaljivanje za stvaranje. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. Večera Gospodnja.) molitva prije propovijedi. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. (5. koji su ga dijelili međusobno. (7. Velika povijest crkve IV.) drugo zajedničko pjevanje psalma. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj. (2. Vjerovanja i Deset zapovijedi. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik.) zajedničko pjevanje psalma. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. 340. kako smo to gore naglasili). započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. Samo su takvi mogli 191 Usp. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi. H. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. str. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje.191 Godine 1556. pjevao bi se 103 psalam. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. (3. Vjernici. (6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. .) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu.

193 Godine 1564. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. uz znatne izmijene tijekom povijesti. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. B. . kao i metrički priređene psalme za pjevanje. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. «Bill and Book». str. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. Od 1586. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. čist. Puritanci su se 1584. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. Liturgies of the Western Church. jer bi im blagovanje bilo na osudu. proširit će se kasnije američkim kontinentom. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme.8. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. a u Škotskoj crkvi se i danas. koristi u liturgiji. THOMPSON. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. Onima. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. godine Waldegravea se. 8. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. 287-305. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order.

svecima ili ikojem drugom stvorenju. osim Očenaša. dušom i svom snagom svojom. THOMPSON. iz 1647. propovijedanju. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. koji suvereno vlada nas svime. proslavljati. 1649. II. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. . niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). stoga Ga se mora bojati. i s obzirom na pad. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog.194 8. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. Puritansko bogoslužje. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. ili prema sotonskim izmišljotinama. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske.9. B. ne anđelima. Liturgies of the Western Church. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. str. zazivati. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. Engleske i Irske. njemu jedinome. godine. štovati ne možemo bez 194 Usp.-341. donosimo 21. Sinu i Duhu Svetome. ljubiti. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. 311. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. poglavlje u cijelosti: «I. godine u 21. dobar je i čini dobro svima. pjevanja psalama i sl.

Moliti trebamo za zakonite stvari. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. ljubavlju i ustrajnošću: i. divljenjem. . Bog od svakog čovjeka zahtjeva. zavjetima. postom.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. molitvu sa zahvaljivanjem. Molitva. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. s obitelji. svaki za sebe na samo. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. gorljivošću. zajedno s vjerskim prisegama. ali ne i za mrtve. na poznatom jeziku IV. VI. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. u duhu i istini. V. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. vjera. divljenje. Boga trebamo štovati posvuda. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. s pomoću Njegova Duha. ako molimo na glas. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. vjerom. III. poniznošću. sukladno Njegovoj volji. s razumijevanjem. kojeg nalazimo u evanđelju. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo.

195 Usp. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. VIII. Prirodni je zakon. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. dan koji je posvećen Njemu. Westminster Confession of Faith. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. Glasgow: Free Presbyterian Publications. str. i taj dan. moralnu. sve do kraja svijeta. kršćani trebaju slaviti kao šabat. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. i djelima milosrđa.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. 2001. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. šabat. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). 89-95. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. ne samo da se odmara od rada. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. . Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković.

196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. str. 370. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. Određeni tradicionalni elementi poput Creda.» Nakon što je vjernik uzeo kruh.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. lomim ga i dajem ga tebi. Liturgies of the Western Church. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. opomena. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. dajem hvalu. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. THOMPSON. . B.» Usp. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. Čini to u znak sjećanja na njega. Gloria Patri. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga. uzimam ovaj kruh. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje.

10. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. – 1528.. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. točka. ESTEP. X. J.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. već sjećanje na Kristovu smrt. 226227. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. . LEITH. točka. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. nitko neće smatrati svećenikom. Istina je neuništiva. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi.) iz 1524. R.. XII.197 8. Introduction to the Reformed tradition. točka. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja.. H. Glede shvaćanja euharistije. str. Misa nije žrtva. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. Novi Sad: Dobra Vest. i razumjeti ga. str. «V. Ovo isključuje sve mise. 180-182. 198 W. žrtve. 1986. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista.

Twenty Centuries of Christian Worship. 118). VIII. str. 3. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. troje istovremeno. godine. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. (Ps 86. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. točka. Prvo. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. Na sastancima treba da govori jedan. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. 216-225. točka. Nakon propovjedi. Kol 1. 199 Usp. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. Kada se braća saberu. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. tako što će jesti juhu ili povrće. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. neka se ne pune ni jelom ni pićem. . točka.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. The Complete Library of Christian Worship. a ne dvoje. 4). također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. ili što god Bog daje. 2 Sol 1 i 2. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. odnosno pokajanjem za grijehe. volume 2. 2 Kor 1. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. VII.

1 Pt 1). poput menonitske crkava. 1 Pt 2. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. 1 Iv 2. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. Kad su braća i sestre na okupu. 3. . Istina je neuništiva. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu.poslušnost Rim 2. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. slobodnim crkvama reformacijske baštine. poput anabaptista nisu 200 W.4. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. pojedinih baptističkih crkava i sl. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. 2 Kor 2. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. . Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. str. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. stoljeću. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. Mk 14. 1 Kor 11). Rim 8. Fil 2. 10. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. Lk 22. R. točka. bratskih crkava. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. 2 Sol 1. Baptisti. ESTEP. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. kao i istomišljenici.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. XI. 236-238. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. agape.

114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. volume 2. duhovno i jednostavno. Godine 1695. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. . 232. The Complete Library of Christian Worship. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. Twenty Centuries of Christian Worship. 201 Usp. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. str.

što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). 8. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. a ne svećenik.11.11. C.11. kako smo vidjeli.2.1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8. 202 T. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. . Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. str. 209. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima. odnosno svim protestantskim crkvama 8. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. HAMMOND. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. Uvod u teologiju. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi.

W. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. KALVIN. Velika povijest crkve. 490. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. str. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. str.204 8. 204 Usp. BOUWSMA.3. . IV. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. 214-229. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. J. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. odnosno uvođenja narodnoga jezika.11. str. Starješine.. H. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. mire Boga s ljudima. 306-307. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. JEDIN. u njemu je potpuna i završava se u njemu.. Nauk hrišćanske vere.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha. Treba 203 Ž. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji.

206 D. str. BLOESCH. Osnove evanđeoske teologije 2. Što više. koje nisu samo kratke homilije. 12. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. 94. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. ali ne i bez Riječi. nisu razumjeli latinski jezik. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena.5. Von Ordung Gottesdiensts. već tumačenje biblijskih tekstova. G. 95. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata.11. LUTHER. bila uglavnom čin svećenika. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. W. U slučaju nužde.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. da ne čitaju. A. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. Osnove evanđeoske teologije 2. ali sakrament ne može postojati bez Riječi. (Prijevod iz: M. str. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. 8. Tako propovijed postaje edukativnog.) .4.»206 8. kako smo već ustvrdili. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. BLOESCH. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu.11. odnosno poučnog karaktera. liturgija je. 35.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. G. pa čak i da se ne skupljaju.

odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi. kao npr. U pojedinim krugovima.118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. u anabaptista. .

što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja.207 Sabor se. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk. 27-28.208 207 Usp.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. VATIKANSKOG 9. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. H. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. 2001. a ne prave vjere. a izvorno stanje ponovo uspostavi. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. 404-405.. str. SABORA 9.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. Velika povijest crkve IV. JEDIN. Beseda: Novi Sad.. . Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe.. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. razmatrajući disciplinarnu problematiku. str. Vršac: Fideb. Zabranjeno je. načina vršenja bogoslužja. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća. također. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. VUKAŠINOVIĆ. – 1563.» V. Liturgijska obnova u XX veku. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC.1.

i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. Z. statičnosti i beživotnosti bogoslužja. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. PAŽIN. A.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. str. Usp. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . 43.). godine proglasio dekret o misi. nego njeno posredovanje. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. 33. Povijest liturgije. .120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. rujna 1562. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp. str. . No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. Sabor je 17. valjanost sakramenata i sl. ADAM.Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). Uvod u katoličku liturgiju. .210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba.

da ceremonije. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. Ako netko rekne. neka je izopćen. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). Ako netko rekne. Ako netko rekne. kazne.. 2. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. ili da se ona po ovoj ukida. Ako netko rekne. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. Ako netko rekne. 1997. pa da se s toga mora ukinuti. COURT. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. neka je izopćen. a da nije propicijatorna. 7. Sakramenti. Đakovo: Forum bogoslova. za grijehe. 4. 6. da misni kanon sadrži zablude. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. . str. 3. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. Ako netko rekne. neka je izopćen.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. ili da koristi samo primatelju. ona se smatra kao relativna žrtva. neka je izopćen. zadovoljštine i druge potrebe. 5. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. Ako netko rekne. 306. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. neka je izopćen. neka je izopćen.

Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. osim ako se izuzme povremena propovijed.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. pa da ih stoga treba ukinuti.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. str. Što više. Uvod u katoličku liturgiju. neka je izopćen. 43. Ako netko rekne. neka je izopćen. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. posebice u nedjelje i na blagdane. ADAM. 8.213 «Nasuprot protestanata. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. Ako netko rekne. Usp. . No to se nije dogodilo. ŠAGI-BUNIĆ. zadržan je latinski jezik. A. 9. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. Narod i dalje ništa nije razumio. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. 318-319. Božja 212 213 T. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. str. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. neka je izopćen.

Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi.216 9.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. vatikanskog koncila. Usp. 260. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. PAŽIN. vatikanskom saboru. str. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. ADAM.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). Papa Pio X.2.1. Liturgijski pokret 19. studenog 1903.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. Uvod u katoličku liturgiju. 33. Kristova svećenička služba. V. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. Usp. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. stoljeću. kod procesija i različitih pobožnosti. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. str. str. i 20.2. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. Papa Pio V. A. (1903.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. ZAGORAC. . Povijest liturgije.-1914. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. stoljeća 9. 65. godine. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika.

kolovoza 1873. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. Usp. godine. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. godine a zaređen za svećenika 1897. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach.). da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. 26. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. što je liturgija. stupio je u 21 godini.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. VUKAŠINOVIĆ. V. str. V. rujna 1909. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. godine. rođen je 27. Lambert Beauduin. već od 1921. godine. U samostan Maria Laach. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. godine pridružio Benediktincima. svjetskog rata. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. Usp. Nakon I. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. Liturgijska obnova u XX veku. studenog 1874. . Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. tada još uvijek latinskim jezikom. što su sakramentalni obredi i sl. rođen je 5. Liturgijska obnova u XX veku. – 1946. str. 44. VUKAŠINOVIĆ.

kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. U Engleskoj. 1800. E. rujna 1882. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija.2. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. Oxfordski pokret. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp.2. str. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. kolovoza. – 1872. među anglikancima se pojavljuje tzv. stoljeću (narodni jezik. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». 322.). sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. treći tom.). Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. godine.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. . – 1861. Ž. LEONAR. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22. 2002. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima. Opšta istorija protestantizma.. umro 16.). uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16.

bio je zaređen za svećenika u Rimu. kao što su to. treći tom.220 220 Usp. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. liturgija. Godine 1824. imenovao kardinalom. Richard Hurrell Froude (1803.). Isaac Williams (1802. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. postovi i sl. vjerske proslave. Godine 1847. između katoličanstva i liberalizma. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve.1865. Ušao je u Oxfordski pokret.1836. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. . episkopat. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. . 326329.godine. LEONAR. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. . kada je završio studije u Oxfordu.).) i drugi.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. postao je anglikanski đakon. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. Umro je u Birminghamu 1890 godine. Opšta istorija protestantizma. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. Ž. imale Katolička i Pravoslavna crkva. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici. Njima se pridružuje John Henry Newman.veljače 1801. str. E. po njegovu shvaćanju. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. . koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”.1866. Zbog toga se on 1842. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu.

stoljeću. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. str. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu.. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. godine kao prvi službeni dokument sabora. Anglokatolici tiskaju 1933. . vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću. 9. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. T. godine. 37. do 1965. više-manje rezervirano samo za svećenike. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer.3. godine Engleski misal.BUNIĆ. prosinca 1963. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ŠAGI. 1972. Ali drugog puta nema. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam.»221 221 Usp. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. II. a Božji je narod gledao iz daleka. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II.

braća Ćiril i Metod.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9.3. to dopuštenje. ADAM. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. grčki i latinski. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. stoljeća). Uvod u katoličku liturgiju. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. što su ga. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. što se njima kao Bizantincima. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. . nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. nije činilo neobično.1. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. str. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. naime hebrejski. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. Obrazloženje.73.»222 222 A.

str. 1996. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. i 1060. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. F. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Krka. Sorbonski student i pariški profesor. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. Šibenika. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. temeljem odluka II. str. Osora. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Jeronima». Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. ŠANJEK. 224 223 Usp. Naime.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. Knina. 95. te sinoda iz 1063. 81-82. Splita. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. Usp. a 1927. godine.. još od 10. Nina. . godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. godine. Raba. Juraj iz Slavonije (umro 1415). ožujka 1965. F. nakon čega će se. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj.. pod prijetnjom izopćenja. Zadra. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). Senja kao i svi istarski biskupi. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. U Rimu je 1905. Trogira. ŠANJEK. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl.

godinu. M. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. godine. 653-654. 1871. Usp. «Grgurofobija». Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. Zagreb: Prometej.. 1935. za 1935. . str. godine. 647-659. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. 2005. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. KALOĐERA. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. KOLARIĆ. Nijemci i Francuzi.» J. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. J. kao služba Božja zajednice.str. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. stoljeća. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. KOLARIĆ. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. svibnja 1937. str. Ekumenska trilogija.225 Odluke II. 40-42. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23.. dok su njihovi protivnici. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. katoličkog liturgičara. Ekumenska trilogija. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. nakon I.

vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. 1985. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. T. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika».»227 Sabor je. M KIRIGIN. str. 27. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik. dokumenti. str. 170. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. dakle.. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Ali drugog puta nema.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. str. 228 .228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. Do sada. 1972. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. upozorenjima. 1993. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. osim gdje postoji posebna povlastica. 1.. 2. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama. ponajprije u čitanjima.. 37. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. ŠAGI-BUNIĆ. Konstitucija o liturgiji. u: Drugi Vatikanski koncil. Usp. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. Ipak. u nekim molitvama i pjesmama.

Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. 29. odnosno da vrše «ono što na njih spada». potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. psalmima. dakle. str. 33). U liturgijskim obredima neka svatko. odgovorima. M KIRIGIN. kretnjama i držanju tijela. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. bio služitelj ili vjernik. pjesmama kao i o činima. 230 229 Usp. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. u: Drugi vatikanski koncil. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja. . Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. 147. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14.3. Konstitucija o liturgiji.2. pripjevima. neka se vodi briga o usklicima puka. 23-25. 30. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača.»229 U konstituciji se. str. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. čitači. 31. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju.

Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma). bio klerik bio laik.3. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. .nego s drugog stajališta na drugoj razini». Biblije. puku. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. DUDA.. ne svi jednako. str.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. str. o Crkvi». Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. 307. Katekizam katoličke crkve. 1992. 63.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. 232 233 . u kojem svatko. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. B. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. a još manje kao nepravo – pravo. bilo prinosom bilo svetom pričešću. u: Drugi vatikanski koncil. Usp. 1993. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. str. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. no nisu u «suodnosu manje – veće. nego jedni na jedan a drugi na drugi način.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. tako svi. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. dokumenti.233 9. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života. 109. Koncilske teme.3.. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika.

Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. Rimokatolička crkva je na II. . kao i po pitanjima gore navedenih promjena. izrečenim još u 16.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. zazivi i liturgijske pjesme. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. str. njime su nadahnute i prožete molitve. u: Drugi vatikanski koncil. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 25. 33. 2. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. iz njega se pjevaju psalmi. neka se svestranije otvore biblijske riznice. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. stoljeću. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije.

vatikanskog sabora. Konstitucija o liturgiji. 165. 1973. «Služba liturgijskog čitanja». KIRIGIN..236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. rezultiralo je angažiranjem laika. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. str. br. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. 2/95. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. . Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. 236 237 Usp. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. M.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. Đ. vjernošću i molitvom. 219. GELINEANU i drugi. str. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». str. 238 Usp. 165. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. GELINEANU i drugi...Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II.237 Do II. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. 53. str. HRANIĆ. ne samo kao pukog liturgijskog obreda. J.

240 241 .136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. KIRIGIN. krizme. M. propovijed je dio svetog obreda. u: Drugi vatikanski koncil. osim zbog teških razloga. moralne i ine teme. str. naime. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. pa narod molitveno. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. sprovoda i sl.4. vjenčanja. M. Konstitucija o liturgiji. Pisma. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv.»241 9. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. i to pod vidikom koji je ondje uključen. KIRIGIN.»239 Propovijedanje. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja.3. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. 220. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. Usp. Neka se to nikako ne propušta. Homilija se veoma preporučuje. 33. str. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. dakle. uz to još na nerazumljivom jeziku.240 «U liturgiji. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života. str. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. 220. Konstitucija o liturgiji. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. ona je dio same liturgije. budući ih je predvodio samo svećenik.

No. 1995. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. str. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. a manje molitelj.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. 9. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. istu moći predvoditi i vjernici laici. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. Sveopće molitve vjernika I. za one koji s vlašću nama upravljaju. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. . 35. ili Gospodine usliši nas i sl.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. za one koje tište razne nevolje. Usp.4. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. u: Drugi vatikanski koncil. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. dok će na Zapadu. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. «53. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. vatikanskom saboru. odnosno molitvu vjernika.

245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl. New York: The Church Hymnal Corporation. 1980. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu..247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. križ (bez raspela) i sl. vatikanskog koncila. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. 247 Usp.244 evangeličkih. štole i sl.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. The Book of Occasional Services. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. .138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih. 1988. London: SPCK. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. 245 The alternative Service Book 1980.).

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. a Roy Pearson je 1990. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. 1979.249 Utjecaj II. Gart House je 1989. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. responzijalnih molitava. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja.4. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. posebice među američkim baptistima. organizirana je. The Renewal of Sunday Worship. . 1. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. poput litanija. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). Edinburgh: The Saint Andrew Press. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. 9. 10-11. str. za pastore i laičke vođe). Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. 249 The Complete Library of Christian Worship. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). Godine 1989. godine te ista knjiga iz 1994. volume 3. The Book of Common Order.

B ili C. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. str. vatikanskoga sabora. lectionarium «knjiga čitanja». A..253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A./2007 liturgijska je godina C. 33. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar. lectio «čitanje». u: Drugi vatikanski koncil. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. The Renewal of Sunday Worship. 25. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. 252 Usp. lektor odnosno čitač. lat. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. volume 3. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom.252 U liturgijskim promjenama II.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar.). 330-331. Odatle i liturgijski službenik. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. od prve biblijske knjige. godinu B i godinu C. . The Complete Library of Christian Worship. Tennessee: Star Song Publishing group. 1993. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. Webber). naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. Robert E. Liturgijska godina. Nashville.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. str. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. (ed. i godina II. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja.

Lousville. 295-326. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). 258 Usp. 1033-1095. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). PERHAM. Usp.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. str. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. za Uskrs Ivanovo evanđelje.. Edinburgh: Saint Andrew Press. str. New York: The Seabury Press. Commentary on the American Prayer Book.256 prezbiterijanci. 257 . M. A Priest’s Handbook. 1998. New York: Oxford University Press... 17. D. 1981. Book of Common Order. U godini A čita se evanđelje po Mateju. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. 1993. korizme i Uskrsa kao i u godini B.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. posebice oko Božića. 110-121.. Celebrate the Christian Story. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi.255 reformirani. Morehouse MP Publishing. str. The Ceremoniest of the Church.254 luterani. 888-1001. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. 1990. J. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. 255 256 Usp. 1997. M. str. str. čitanje iz apostolskih poslanica. Kentucky: Westminster/John Know Press. Usp. te iz evanđelja. London: Holy Trinity Church. 324-327. U adventu.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. 1994. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. Godine 1983. božićnom vremenu. The Book of Common Prayer. Book of Common Worship. G. 609-643. HATCHETT. Pjesmarica Božjega naroda. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. 590-591. str. U radne 254 Usp. MICHNO...

101. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. 1993. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. str. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. R. G. a druge prenaglase.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. BERGER. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. 138.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. 260 259 Usp. Pored tri liturgijska čitanja. Svaki formalizam može biti negativan. Međutim. lekcionar ima i prednosti: . Osnove evanđeoske teologije 2. str. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. smrti i uskrsnuća. Mali liturgijski leksikon. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. D. . . BLOESCH. u pravilu se čita i određeni psalam. Lekcionar ima mane i prednosti.

između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). kako na Zapadu tako i na Istoku. Sada je narod. vjernici drugi. Book of Common Worship. K.str. 262 . odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično).Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. Calvin je uredio pjesmaricu psalama. 13. Ova je praksa i ranije bila poznata. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). himnografija i heortologija. 261 Usp.261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama.. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. 1997. KERN. no uglavnom je bila pridržana zboru.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. str. Liturgika. Usp. 611-783.

.

vjera. 1981. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. uskrsno vrijeme – Uskrs. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. poput evangeličkih crkava u svijetu. sprovod.BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. jest liturgijska crkva. Presveto Trojstvo). nedjelje kroz godinu. krštenje. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. prigodne. Stara i Nova godina. Uz svako liturgijsko razdoblje. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10.1. sveta sedmica. Božić. crkva. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. Uzašašće. Bogojavljenje). . Duhovi. po reformatoru Martinu Lutheru). te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. nedjelje i Gospodnji blagdani).

odnosno rimske običaje. veljače 2007. kako se prema Bogu treba odnositi. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. «Tzv. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena..com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. str. 266 . Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). 85. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. dogležnjica. O liturgijskim bojama vidi više na str. tj.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. 139. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima.htm.. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu.evangelickacrkva-zagreb. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. ADAM.-143.-82. Beffchen) koje označavaju 10. st.» A. Božjih zapovijedi. bijele u skandinavskim zemljama.. pristupljeno 9.. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. odnosno primljena u luteranstvu. duga haljina evangeličkog svećenika. Talari mogu biti i druge boje. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. npr. Reformatorstvo je. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. B i C liturgijsku godinu. http://www. te na blagdane.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. 80. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu. odnosno lekcionar za A. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. Uvod u katoličku liturgiju.». Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te).

Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. tako i sada i u vijeke. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. ima i svoje liturgijsko značenje. moleći molitvu pokajanja. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. do vijeka Amen». Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. obično nekim prikladnim biblijskim stihom. Naime. kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. Kako bijaše na početku. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. koja se naziva oltarska slika. Svećenik naviješta oproštenje grijeha. Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. i od vijeka. svim ljudima dobre volje. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. Amen». raspelo i otvorena Biblija.267 Nedjeljama. .

svećenik moli veliku molitvu. završavajući s: «Riječ Božja je istina. Pjesmarica Božjega naroda. str. udovce i udovice. Evangelički katekizam.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». žive i one na samrti. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. druge crkvene općine. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. 1993. U nju uključuje cijelu općinu. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. 66-67. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». Svećenik.268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. Narod odgovara: «Amen». Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov.. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. djecu i mlade. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. narod pjeva treću pjesmu. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. 225 do 237. izgovarajući Aronov blagoslov. 269 . Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». Okrenut oltaru. 268 Usp. starce i osamljene zdrave i bolesne. Usp. svakog pojedinca. (pretisak iz 1902. okrenut narodu. Narod odgovara: «Amen». Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. kao i za mir u svijetu. str. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju».).

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

Adam Plintovic. . homilije i sl. 12. Pjesma (prvi stih). Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). 5. Pjesma za milost. Samuel Palumbiny. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. D. Velika Molitva koja se završava s Očenašem. Osim pjesama. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. uskrsni ciklus. molitve u molitvenim knjižicama. Apostolsko vjerovanje. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. i ml. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . ili sviraju orgulje. 276 Lat. introitous = ulazak. ova pjesmarica sadrži i molitve. 9. duhovski ciklus. SAJAK. Narod odgovara: i s duhom tvojim. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. 2007.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. 7. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. Jan Blaisus st. Amen. 15. Narod odgovara: i na zemlji mir. Himnus (pjesma prije propovijedi).Jakobei). Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. Aronov blagoslov. 14. 8. Propovijed.. 6. Molitva dana (kolekta). v. Antifona. 02. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. Gašpar Motešicky i dr. Introit. 11. praznični i sl. Pjevanje evanđelja. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. slovački narod». Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. Završna molitva. božićni ciklus. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). A to je bila velika sreća za evangelički a.276 2. Jeremiaš Lednicky. Štefan Leška. 13. 4. 3. Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. 10. koji po D. svim ljudima dobre volje.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. križa i sl. Istentiszteleti rendtartás. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. križa i sl. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. na Uskrs. Zidovi crkava su čisti. 1985. bijelu košulju i crnu kravatu. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka.2. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. bez slika. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. 1988. najbližu nedjelju 31. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. 10. 284 . Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). Duhove.2. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». U crkvama se. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). 283 Istentiszteleti rendtartás. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Amen». te slijedi čitanje psalma po izboru župnika.

Iza toga se daju obavijesti. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. te druga glavna pjesma. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. te molitva pokajanja. nas prenio u vječno slavlje? 4. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. Obećavate li. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. Kod služenja Večere Gospodnje.

a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». 2005. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. molitva Očenaš. Oca i Sina i Duha Svetoga». Novi Sad: J. 125-135.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. KIŠ. . biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj.285 10. str. Aronov blagoslov. P. 2003.. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas».3. str. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. O reformatskoj crkvi.. Obrednik sadrži jutarnju. 1921. večernju i euharistijsku službu. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. godine.2. O reformatskom bogoslužju vidi u: N.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Forum. 125-135. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. Knjiga zajedničkih molitava.

Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. sprovod). Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. ljubičasta (advent. službe krštenja. đakoni i pastori. slobodna.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. vjenčanja). Dan reformacije i sl. korizma. a vjernici mole vlastitim riječima. konfirmacije. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. Službu riječi mogu obavljati lektori.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici).). obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. đakoni i pastori. a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. Spasovo. Preobraženje. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. . Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici. Uskrs. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. Duhovi. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. crvena (Duhovi. Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. i prikloni srca naša zakonu svome». U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. Narod odgovara: «Amen».

Lousville. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. Book of Common Worship. str. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. 290 291 289 The Book of Common Prayer. te se pjeva zajednička pjesma. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. Kentucky: Westminster/John Know Press.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. 1990. str. smiluj nam se. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. 73-84. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). 47. Knjiga zajedničkih molitava. 292 293 . Nakon toga slijede kratke obavijesti. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov.New York: Oxford University Press. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. i upiši sve svoje zakone u srca naša». nakon čega vjernici sjede. Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. 1994. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD).289 Slijedi molitva pastora. 1993. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. Usp. Book of Common Order. Edinburgh: Saint Andrew Press.

djelom i propustom. Po Kristu. Poradi sina svojega Isusa Krista. Amen.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. po Isusu Kristu. . riječju. niti svoje bližnje kao same sebe. Pastor moli: Svemogući Bože. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. 1 Iv 1. oprostio vam grijehe vaše. očisti nam misli srca. na slavu tvog svetog Imena. Amen. 29-31. sve želje znane i sve tajne otkrivene. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim.9. sada i dovijeka. 14. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. 8. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. Heb. Amen. pred tobom su sva srca otvorena. smiluj nam se i oprosti nam. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. 16. Amen. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. 4. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. mišlju. Gospodinu našemu. Gospodinu našem. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. 8. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). str. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. veljače 2007. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. Ekumenska trilogija. 495-496. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. E-mail upućen Jasminu Miliću. Usp. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. starješine i đakoni.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. postoje i tjedni sastanci (tzv. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. 1999. Pojedini pastori prilikom krštenja. te pastorovom blagoslovnom molitvom. 301 Obrednik Baptističke crkve. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. J KOLARIĆ. KNEŽEVIĆ. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. prikupljanjem milodara.»300 Rukopolažu se pastori. ..

Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. pjesme duhovne. Pjesme duhovne. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. Ovdje smo dali osnovne naglaske. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. službu prinošenja djeteta. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. službu sahrane. ali nikako novorođenčad). 1998.303 i druge. 1966. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. Zagreb. Savez baptističkih crkava u RH. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. uglavnom prevedene s engleskog.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. To mogu biti i starija djeca. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. službu ordinacije pastora. službu krštenja. Duhovne pjesme. a koje su se u prošlosti više isticale. službu vjenčanja. službu dana Gospodnjega. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. . službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar.

Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. stoljeća. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. U toj su školi studenti. službu krštenja. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. SAD). iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. 1999. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. službu vjenčanja. službu prinošenja djeteta. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. 10. te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. počevši s Agnezom Ozman. . službu sahrane. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. službu ordinacije pastora. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. službu dana Gospodnjega.4. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. i početkom 20. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić).

pa i u organiziranju bogoslužja. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. U nekim je crkvama 306 S. primjerice: tradicionalne himne. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. Zagreb: Bogoslovni institut. korusi. str. . U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. 271. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. psalmi. 18). plesat će pred Bogom (2 Sam 6. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. 2. pljeskat će rukama (Ps 47 1). glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. Prvi. JAMBREK. 8).168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134.-272. 1 Tim 2. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. 2003. starije i suvremene gospel pjesme.) to slavljenje može trajati kraće ili duže. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. pjevanje biblijskih stihova. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. uniformiranom bogoslužju.. ne može se govoriti o jednom.

Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». trpljenje. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. 2002. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. . Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. Pjesmarica.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. potrebom izlječenja i sl. težnja za nebom. evangelizacija. poslanje djece Božje. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. Chorusi. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. JAMBREK. Daruvar: Logos. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. 310 Usp.308 Iz tiska je 2006. 1991. S. pentekostne pjesme. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. 16. uzdanje. hvala i veličanje Boga. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. utjeha. predanost. radost spasenja. molitva. 206. ljubav. bilo da se radi o obraćenju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. veljače 2007. Pjevajmo Gospodinu. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama.

312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. koja uobičajeno traje oko 45 minuta. a zatim molitva i slavljenje. poput Save311 Usp. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. Savez crkava Riječ Života.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. Nakon slavljenja slijedi propovijed. Crkva cjelovitog evanđelja i sl. Karizmatske crkve. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. čitač(i) Svetog pisma. JAMBREK. veljače 2007. Uskrs i Duhove. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. Od blagdana slave Božić. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. S. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». 312 .170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. 16. muškarci muškarcima). ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve).

Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. stoljeća. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. 249-266.. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20.5. godine. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. Adventus = dolazak). te svetkovanje subote kao sedmoga dana. Usp.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. 1992. 10. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. 314 315 .Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. str. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20. Godine 1861. 8-10).. 75-76. subotu. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. u prvoj polovici 19. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. 2001. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. Adventistički crkveni priručnik... Zagreb: Znaci vremena. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. Nastala je u Americi.

316 Kršćanske himne. Zagreb: Znaci vremena. 1995.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. . himne Isusu Kristu.

U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. Ona je više od puke uspomene. molitvu za bolesne i vjenčanje. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. prigodne pjesme. pogreb. 196-197. 187-259. Adventisti. posvetu molitvenog doma.). posvećenje djeteta. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred. 317 Priručnik za propovjednike. Usp. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. Što adventisti vjeruju. Biblija.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Što adventisti vjeruju. već prikladno civilno odijelo.. odnosno svaka tri mjeseca. blagoslivljanje doma. život kršćanina. 318 319 . Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj.. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića.. kršćanski dom. poslušnost i služba Bogu. molitve i litanije za određene prigode. Uskrsa i sl. Gospodnju večeru. radosna vijest. str. Ne rabi se liturgijska odjeća. Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). preuzimanje novog okruga. početak gradnje. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. str.318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. 1995. str. jedni drugima peru noge. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. 203. krštenje..

Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju. imaju i sposobnost propovijedanja.. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. pored svog zanimanja u svijetu. nakon smrti Johna Wesleya. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. John Wesley. No.hr/ 321 . godine. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija). U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18.»321 No u svijetu. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. grupe seniora.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. stoljeću nastala u Engleskoj.met0odisti. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih.6. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. priredio je 1874. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. grupe za slavljenje.. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. No.

Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. 1989. koja su taknuta Duhom Božjim. Naime. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. Jedna povijest crkve. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu.»324 322 323 Usp. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. str. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. 324 E.000 propovjedi. u blizini Bristola. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. Propovijedao je po crkvama. John Wesley je. H. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. . ima ih preko 6. 415-434. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. George Whitefield (1714.000. BROADBENT.» E. str. str. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Jedna povijest crkve. 295. Brat Johna Wesleya.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. B. BROADBENT. ali i po kućama i na otvorenom. da ulaze među najbolje što su ikada napisane.. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. H. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. THOMPSON. ali je imao puni udio u njegovom radu. 297. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta.). a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. Liturgies of the Western Church. – 1770.

str. omladinski sat. vjenčanje. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. na makedonskom jeziku. Uskrs. Novi Sad: Metodistička crkva. sprovod. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. Pastori. molitveni sat. . Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. uskrsni post (korizmu). Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. nedjeljnu školu. 62. 1938. 1972. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku.. štole i sl. vjenčanje i za sprovod. i obrede za: primanje u članstvo crkve. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. svetu pričest. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). Philadelphia: The Westminster Press. dječji sat. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. metodisti su 1938.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. zbirka duhovnih pjesama. Slavopoj. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. Usp. advent.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. U Makedoniji je. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. konfirmaciju. trezvenjački sat. kako smo rekli. The Worshipbook. zbirka duhovnih pesama. rukopolaganje za đakona i starješinu. krštenje. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. Božić. Usp. Prije II.-64. Novu Godinu. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje.

Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. liturgijske odjeće i sl. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. bez propisanih molitava. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. slobodnih protestantskih crkava.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. Kako smo vidjeli. to su sljedbenici tzv. Poje- . pa sve do naših dana. prve kršćanske Crkve. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. on je bio različit.

Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. 78. slobodno bogoslužje. smirenost i tišina. BARTH. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. dopunjavanje. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. no on je i naš Kralj). pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. s druge strane.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. Mnogi anglikanci. posebice pentekostne i karizmatske crkve. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. Uzajamno upoznavanje. crkve koje prakticiraju tzv. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. God Here and Now. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. jedno za drugim.. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). glasnoj molitvi i sl. K. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. str. London: Routledge and Kegan Paul. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. . slobodno bogoslužje. 1964. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. Međutim. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. radosni328 Usp. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl.328 No.

Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom. . obavljana u redu i disciplini. odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. bogatija.

.

1978 Cithara Sanctorum. 1996. Book of Common Worship. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. 2001. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. 1998. Kentucky: Westminster/John Know Press. 1983.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). Budimpešta. Lousville. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Zagreb: Glas Koncila. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). Časosolov. 1882. Book of Common Order. 1993. Beograd: Srpska patrijaršija. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Edinburgh: Saint Andrew Press. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. . 1988. Bratislava. 1994. 1999.

na Slovensku. Daruvar: Logos. Pjesme spasenja. 1985. Evanjelicky spevnik. 1995. Pjesmarica Božjeg naroda. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. 1921. 2002. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Znaci vremena. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 206. 1999. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Evangelicky zpevnik. 1995. Knjiga zajedničkih molitava. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. 1991. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Pjesmarica.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. 1966. Evangelická cirkev a. Obrednik Baptističke crkve. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. 2003. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). . Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. v. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. Pjevajmo Gospodinu. Istentiszteleti rendtartás. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. Énekesköny. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Kršćanske himne. 2000. 1981.

Služebnik. The Book of Common Order. 1995. 2002. 1979. The Book of Common Prayer. 1980. London: Routledge and Kegan Paul. Philadelphia: The Westminster Press. Bainton. Karl. 1972. Novi Sad: Metodistička crkva. Uvod u katoličku liturgiju. London: SPCK. 1998.New York: Oxford University Press. New York: The Church Hymnal Corporation. Živa voda. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. Ostala literatura Adam. Savez baptističkih crkava u RH. suvremeno čitanje. 1990.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. 1964.. Na tome stojim. The Book of Occasional Services. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. Adolf. Zagreb. The Worshipbook. Sveopće molitve vjernika I. život Martina Luthera. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. God Here and Now. Barth. zbirka duhovnih pesama. Augsburška konfesija. Ronald. The alternative Service Book 1980. Zagreb: MISL. Evangelička crkva u RH. 1988. 1986. Edinburgh: The Saint Andrew Press. 1938. 1933. H. .. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. pjesme duhovne.

Franz. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.A. o Crkvi». Novi sad: Dobra Vest.. Sakramenti. D. A Sixteenth Century Portrait. Michigan: Baker Book House. Novi Sad: Dobra Vest. Nastanak i učvršćenje reformacije. Biblijski priručnik. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. Zagreb: Duhovna stvarnost. Broadbent. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Đakovo: Forum bogoslova. Jedna povijest crkve. 1993. 1984. Carson. 1988. Bloesch. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Trebinje. 1989. Zagreb: Kristova crkva Betanija. 1989. E. Biblijski leksikon. John Calvin. u: Drugi vatikanski koncil. 1993. 1993. Duda. Čedvig. dokumenti.. H. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bouwsma William j. 1999.. Dela apostolska. 1993. Oxford: Oxford University Press. Sremski Karlovci. Worship: Adoration and Action. Žan. Sjeme je riječ Božja. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1986. Delimo. 1997. Bonaventura.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. 1993. Donald. Rupert. 1998. 1989. Court. Osnove evanđeoske teologije 2. Oven. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Istorija reformacije. Vrnjačka Banja. Grand Rapids. New York. . Mali liturgijski leksikon.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Istina je neuništiva.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. Liturgika 1. 2003. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. 1986. Ulrich. Osijek: Izvori. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Grgurević. Novi Sad: Dobra Vest. W. R. Daruvar: Logos. Uvod u sveto bogosluženje.. 2000. Nashville: Thomas Nelson. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. 1975. E. 1997. Huldrych Zwingli. 1999. Kraljevo. His Life and Work. Donald. 1973. Estep. 1986. Gabler. 1985. Evangelički katekizam. Prag.. i drugi. (pretisak iz 1902. Teologija Novoga zavjeta.. Zagreb: Duhovna stvarnost. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Gelineanu. 1993. Clyde. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Gnilka. Joanis. France.. str. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. J. Hammond. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Fant.. Evanđelje po Mateju. Pastoralne poslanice. 165. 1993. 1997. T. Guthrie. Philadelphia: Forter Press. R. Kršćanska sadašnjost. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Nedeljko. Daruvar: Logos. Uvod u Teologiju. Fundulis.. T. Bonhoeffer: Worldly Preaching.C. . 2004. Joachim.).

br. Jedin.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Hranić. 2004. Kalođera. 1972. Horak. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Velika povijest crkve IV. Zagreb. Jedin. za 1935. 2000. «Služba liturgijskog čitanja». 1993. 1980. Crkveni sabori. Velika povijest crkve III/II. Jedin. povijest i načela vjerovanja. Jedin. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kalvin. 1989. Marko. Đuro. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Hubert. Hubert. Hubert. 1981. 40-42. Kršćanska sadašnjost. Commentary on the American Prayer Book. New York: The Seabury Press. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Hubert. 1935. Velika povijest crkve I. 2/95. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Stanko. .str. Baptisti. 1995. Nauk hrišćanske vere. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Josip. Marion J. Jedin. godinu. Zagreb: Duhovna stvarnost. Hubert. Zagreb: Bogoslovni institut. 2003.. «Grgurofobija». Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Heatchett. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Žan.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. 1996. Jambrek. Velika povijest crkve II.

Forum. Kiš. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Xavier. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Juraj. Leonar. P. Martin Luther. Bernhard. 2002. H. Ekumenska trilogija. 1971. 1998. Emil. 1977. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Zagreb: Prometej. The Threat and the Power. Kiprijan. Juraj. 1990. Introduction to the Reformed Tradition. Opšta istorija protestantizma. Kronika kršćanstva. Konstitucija o liturgiji. dokumenti. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Novi Sad: J. 1980. 1993.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. 1982. Liturgika. u: Drugi Vatikanski koncil. Nandor. O reformatskoj crkvi. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Leksikon ikonografije. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Ž. Martin. Kraus. prvi tom i drugi tom. 2006. Zagreb: Mozaik knjiga. .. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. VA: John Know Press. Hans – Joachim. Istočni kršćani. Leon-Dufour. Leith. 1997. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 1985. 2005. Kolarić. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. Riječnik biblijske teologije. John. Atlanta: John Press. Zagreb: Veritas. Lohse. Kirigin. himnografija i heortologija. Kolarić. Richmond. 2005.

Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). 1989. 1963. P. John Calvin: A Biography. L. 1985. Pavić. Martin. Parker. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Ivan Krstitelj. O liturgiji. Ralph. 1975. Eduard. 1997. Milić. Grand Rapids. Morehouse MP Publishing. Zvonko. Beograd: Pravoslavlje. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Michigan: eerdmans. Leon. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. treći tom.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. The Ceremoniest of the Church. London: Holy Trinity Church. H. Vizantijsko bogoslovlje. . Beograd: Trojeručica. 2002. 1997. Daruvar: Logos. Džon. Juraj. A Priest’s Handbook. Moris. Perham. 1997. Liturgika (skripta). 1961. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Misionarski i duhovni centar. tumačenje evanđelja po Ivanu. Philadelphia: The Westminster Press. (skripta za internu upotrebu slušača). Majendorf. 1986. Michael. Povijest liturgije. 2003. 1998. Pavković. 1988 Michno. T. Kragujevac: Kalenić. Ivan. Opšta istorija protestantizma. Pažin. Dennis G. Liturgika. Worship in the Early Church. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Svet Novoga zaveta. Jasmin. Celebrate the Christian Story.

Haddon W. . 1998. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Tomislav. Efežanima. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Novi Sad: Dobra Vest. 1987. Adalbert. Jevsevije. 1995. Šagi – Bunić. Šagi – Bunić. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Rebić. Richard. Ali drugog puta nema. 1992. 2004. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. 1992. 1987. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. John. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. knjiga I. 1984.. 1997. 1997. Stott. Rahner. R. Daruvar: Logos. W. Biblijske starine. 1965. Teološki rječnik. Robinson. Stagg. Priručnik za propovjednike. 1912. Uvod u kršćansku teologiju. Staniloje. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Karl i Vorgrimler. Rice. Teologija Novoga zavjeta. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Biblijsko propovijedanje. 1972. Maruševec: ATF. Povijest kršćanske literature I. Tomislav.. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Susret.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. Šagi – Bunić. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Dimitrije. Tomislav. Frank. Opšta crkvena istorija.

The New International Dictionary of the Christian Church. The Complete Library of Christian Worship. 1963. 1986. Nashville. 1985 Trideset i devet članaka vjere. volume 3. Nashville. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . Što adventisti vjeruju.. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. 1996. Zagreb: Znaci vremena. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Liturgija i život. Bard. volume 2. Liturgijska obnova u XX veku. Vršac: Fideb. Thompson. Aleksandar. New York: Harper and Brothers. . Robert E. Tennessee: Star Song Publishing group. Grand Rapids. 1993. Šaško. Ivan. Robert E. Vladimir. Webber). Vukašinović. 1994. Šmeman. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Alan. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Worship. Liturgies of the Western Church. Liturgijski simbolički govor. Michigan: Zondervan Publishing House. 2003. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. (ed. 1992.primorska i Skenderijska. Underhill. Franjo.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. (ed. 2001. Twenty Centuries of Christian Worship. Tennessee: Star Song Publishing group.. Philadelphia: Fortress Press. Beseda: Novi Sad. Zagreb: Glas Koncila. Webber). Thomson. The Complete Library of Christian Worship. 2005. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Crkvena povijest III.. 2001. The Renewal of Sunday Worship. 1974.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. Evelyn.

Timothy. Kristova otajstva. 1997. veljače 2007.anglican. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group.htm. 2005. 1998. Zagorac. 1989. Wine and Bread. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište.veljače 2007. New York and Evanston: Harper & Row. Webber. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Publishers (bez godine izdanja). 2001. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. INTERNET http://www.hr/. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. veljače 2007.evangelickacrkva-zagreb. veljače 2007. Vladimir. pristupljeno 18. Word. Liturgika.katolici. E. Zagorac. Robert. . Francois. Valley Forge: Judson Press. H. Westminster Confession of Faith. Zagorac. 1969. Vladimir.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware.php?action=c_vidi&id=2996. http://www. posvetitelj vremena. http://justus.org/nauk. pristupljeno 8. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1996.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. Water.metodisti. http://www.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. Zagreb: Prosvjeta.htm. William. pristupljeno 9. Willimon. Vladimir. 1992 Wendel. Zagorac. Kristova svećenička služba. pristupljeno 18. Worship is a Verb. Pravoslavna crkva. Vladimir. Krist.

Ruben.anglican. 8. http://justus. htm.org/resources/bcp/Communion_ 1548.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. 25. veljače 2007. veljače. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. pristupljeno 18. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. veljače 2007. Dušan. 16. Knežević. pristupljeno 18. Stanko.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. veljače 2007.anglican. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. veljače 2007 Sajak.htm. 2007 .

na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. prosinca 1969. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. Mihaela Kuzmiča. godine u Bijeljini. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. godine. godine te za seniora 31. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. 2005.1918. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Davorina Peterlina. vjerovanja i djelovanja). rođenom Arvaj. ožujka 1995. Od 1993.Jasmin Milić rođen je 28. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. do 1998. . dr. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. sc. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. dr. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad./2005. s kojom ima dvoje djece. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. .1918. sina Mihaela i kćer Ivanu. siječnja 1999. Oženjen je suprugom Tamarom. godine te 1997. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof.. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Bosna i Hercegovina. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. Tko je bio Jean Calvin. Od akademske 2004. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). sc.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful