Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

.Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007.

.

.......................... 30 3...................................................................................... 17 1...........................3............................... Bogoslužje nakon pada u grijeh ............................... OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ...... Bogoslužje .....5.................. Liturgija.............................................................. Sinagoga .......2........................ ISUS I BOGOSLUŽJE ..........................................6.1.................... 19 2....................................... 21 2..............4..... 18 1.................................................................... Kovčeg saveza ...Starozavjetni liturgijski kalendar ....... Bogoslužje prije pada u grijeh .......................................................... 28 2.3................................................5........................ Služba .............. 15 1..... 26 2.......... Sveti šator ...........5...............................5...........4...........2.. 19 2......................... 13 1................... 22 2..................1................................................................................................. 19 2..........SADRŽAJ PREDGOVOR ...... 33 ............................................... 19 2.........1.......................................... 9 UVOD......................3......... Svećenstvo . 16 1. Bogoštovne djelatnosti.............. 20 2...........................................2................... Jeruzalemski hram ............... Bogoštovlje ..................................................................................................................................................................... 24 2... BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU .........

4... Justina .....1............4.. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama........ Apostolsko vjerovanje ................ 37 4..........1........1....1......................................... 59 6...................... Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika .........1..... 56 6.............. 62 6....... 38 4................. Sloboda kršćanstva ............3....... Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ....... 49 5....... LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA.............. 51 6............2.................. Rani liturgijski teološki obrasci ...... Liturgija katekumena i liturgija vjernih ....1................. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu .1........1............... 55 6............ Apologija sv...........2.. 47 5.............1..... 47 5............ RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME........... 57 6.. 43 4........ Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog ............... 68 .................................................1.......................................................... 50 5.......................................... 58 6.................. 64 6..... Liturgijska vjeroispovijedanja............................... 61 6...5............1................... Ignacijevi spisi .........1.........3......................................... 42 4............ 55 6. Liturgijske stranputice . 39 4. Molitva – liturgijski obrasci .....3.............1........1..........................................................4... Lomljenje kruha – euharistija . 49 5.....................1......................3....2............ 56 6...........................................................2......................... Atanazijevo vjeroispovjedanje........................... Propovijedanje i naučavanje ............4................................................................................................... 45 5..................................... Didache ..... 44 4............. Nedjelja – Dan Gospodnji ..1........ 65 6......3.....1.. Klementova poslanica Korinćanima ..........2......1.................... Bogoštovna mjesta....... Oblikovanje liturgijskog kalendara................... Teološki utjecaj na liturgiju.....5.. 37 4......POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ....2..............1..........................

....... Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama .. 101 8......................... Martin Luther .......................1.............. Jean Calvin ................................................................................11...................... Propovijed ...................... 110 8...................3..................... 104 8........................................................... 116 8.......................... Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij .6.......3..........................1........... Anglikanska crkva....... 115 8... Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ....Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7..... Martin Bucer.. 106 8.5........ 73 7... PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA............................................... Predreformacijsko stanje ............ 119 9...... 82 8... 93 8......... 80 7..................................2........................ Anabaptisti i baptisti ............11......................... Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje ....................................10..... 85 8............................9.....1.11.....5.... 73 7...................................... 107 8............................... 117 8... 119 9...3.....................1... 90 8....... Puritanci ... 95 8.................. Struktura liturgije – himne i molitve ..............4.......... 123 ....................................2......................... Liturgijske reforme Tridentskoga sabora .... William Farel......................2................................................ Odbacivanje posredničke svećeničke službe... Liturgijski pokret 19........2.. Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja .................... Urlich Zwingli ........... VATIKANSKOG SABORA ......... 117 9.............. Razvoj euharistijske teologije i prakse ...... i 20.......................................4.. 85 8............. John Knox ........4...........................11................8...........................11. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ............................... 74 7.... 115 8.........5............7................................................................................................................. Karolinška obnova .. 76 7................... stoljeća.................................11...................................................... RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE .......... 92 8....... 115 8.......... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II..

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam. . 1 pitanje.

.

Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. 2-3). Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja. drugome čovjeku (faraonima. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. Komunizam. koji je želio suzbiti svaku religioznost.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. obožava. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). Nemoj imati drugih bogova osim mene. Međutim. kraljevima…) i sl. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. Bog tvoj.» (Izl 20. proslavlja. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve. 2 . poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. iz kuće ropstva. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe.

štovanje drugih «bogova».» (Heb 10. jer Otac takve klanjaoce želi». u Židova. 19-20).» (Izl 20.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju.» «Prema tome.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje.. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. 44. Bog sam ljubomoran. da im budu na sramotu. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. to jest kroz svoje tijelo. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. (Iv 4. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. 4-6). a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor... On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. Jer ja. Ne klanjaj im se niti im služi. 9-11.. ili dolje na zemlji.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu.. U knjizi proroka Izaije. 4 . otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. braćo. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. Bog tvoj. Jahve. izrađivači njihovi više od bilo koga. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. 23). ništavan je. ili u vodama pod zemljom. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. svi će štovatelji likova biti osramoćeni.

Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. A.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. LITURGIJA 1. kao i za pomoć Usp. Heb 9. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. odnosno za javno dobro. 21. kultnu službu. ADAM. 11.1. 10. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. 23. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. . no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. 6). poput Lk 1. Od 2. oko 250-150 godine prije Krista. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. 12). str. a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. Uvod u katoličku liturgiju. 1993. države.

Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. Pentekostne crkve i sl. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. odjećom svećenika. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. 30). izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. liturgijskim prostorom i sl. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. kako ćemo vidjeti kasnije. Anglikanska. Starokatolička Evangelička. Pravoslavna. propisanim molitvama. Reformirana. stare Istočne crkve. liturgijska bogoslužja. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv.2. dakle propisana bogoslužja. 2).16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. 1. Danas. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. najčešće u određenim oblicima. Tzv.8 No. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. 8 . su: Rimokatolička (i Grkokatolička). redoslijedom bogoslužja. Metodistička i sl. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama.

1987. 287. 10 11 . str. kršćanska liturgija je dvostruki čin. R. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. odnosno štovanja. koja je u određenim tradicijama. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati... 1996. 143. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu.. koji govori o Bogu kao objektu služenja. Uvod u kršćansku teologiju.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». 3. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. New York: Harper and Brothers. REBIĆ.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). UNDRHILL. str. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. no u isto vri9 A. nalazimo i termin bogoslužje. kao npr. već i zbog onoga što Bog čini. str. strogo propisana obveza. 3. E. Worship. Maruševec: ATF. 1. proslavljamo ga i štujemo. Mi služimo Bogu.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. 1963. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Središnje teme Staroga zavjeta. tako i u osobnom životu štovatelja. RICE. Naime. u Islamu. kako u povijesti. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu.

najhitnije i najdivnije. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu.4.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. ADAM. nego da služi…’ (Mt 20. ZollikonZürich. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. Uvod u katoličku liturgiju. str. I termin služba može imati dvostruko značenje. str. Služba Osim gore navedenih izraza. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. 10. 1938. 15.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. poput riječi bogoslužje . 1. No koji god termin upotrebljavali. 45). valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. 28. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen.13 12 13 A. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. Mk 10. što se na zemlji može dogoditi». .

ZAVJETU 2. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. prijateljsko zajedništvo s Bogom.2. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. Time je zajedništvo. 16-17). Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao .BOGOSLUŽJE U STAROME 2. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga.1. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. 2.

ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. str. to jest Sveti šator (hebr. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). No. Betelu. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. Sveti šator Knjiga Izlaska 25. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.3.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. 8-38). Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. 78-79. 2. najvjerojatnije u formi vizije. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. Mamri i Beer Šebi. . U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. poglavlje.. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. 1993. Šekem. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. da je 14 Usp.

Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 7). 3 sl. 10-22. 27) te u Šilu (1 Sam 3. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. 4 i sl. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. 1-17). 6). To je posljednje što o njemu znamo. 8). 2. 19. 1-9).1). Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. 11). 3). 37. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. 1-9. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. 81. .) te zarobljen od strane Filistejaca (4. 1 Kralj 6. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. zatim u Betelu (Suci 20. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25.4. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. str. odnosno svjedočanstva (Izl 31. 8. 5-7.

nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. dakako. str. Šator je bio pokretno svetište. 2. 1992. Šilo. središte je obrednih radnji bogoslužja. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. Dan). Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. On sam. REBIĆ. Izrael više nije putujući narod. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. Mispa. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. Biblijske starine. koje služi Izraelskom narodu. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. koji je znak Božje prisutnosti. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. a kovčeg. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. Ofra. . 175.5. oda16 A.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8.. 7).

. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. Treći. 307. Zagreb: Duhovna stvarnost. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. Rječnik biblijske teologije. a izgradio ga je Zerubabel. str. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.-37. Drugi je hram bio posvećen 515. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. u njemu su se prinosile žrtve. godine poslije Krista. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. Nakon toga. Bio je oko 27 metara dug. Biblijski priručnik. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). slavili blagdani i sl. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. 256.. LEON-DUFOUR. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. godine prije Krista.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. 1980. 18 . Dovršen je 64. str. 1989. no nije ga uspio nikada izgraditi. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. 29). Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. K njemu se hodočastilo. 2).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. godine prije Krista).5 metara. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah.

pa ga je trebalo očistiti. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. Levitski za- 21 22 23 . rimska vojska.19 2. 128. str. osim kože koja je pripala svećenicima. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. str. REBIĆ. Levitski zakon 3. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. 127. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. koju prevodimo kao žrtva. Tražilo se. Levitski zakonik 1. da se Bog spomene prinositelja po dobru. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. «To je bio prinos najboljeg brašna. To je bio dragovoljan prinos Bogu. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. 1-2).5. Zagreb: Duhovna stvarnost.» Enciklopedija Biblije. na neki način. «Bogu se prinosila cijela životinja.» Enciklopedija Biblije.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. str. dostatno je dobro za Boga). Već 70. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku.22 i žrtve pokajnice. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe. 179-185. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. godine po Kristu. Biblijske starine.» Enciklopedija Biblije. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. Hebrejska riječ korba.1.. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. 2000. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. 128. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. Kršćanska sadašnjost. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama.21 žrtve pričesnice. čovjek je 19 20 A. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. Levitski zakonik 2.20 žrtve prinosnice. str.23 Kako smo već ranije istaknuli.

Biblijske starine. A. liturgijski obrasci. 211-222. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. 24 Usp. 148. 5. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. Uz molitvu. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. Pored osobne molitve. Usp. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. a sama je molitva žrtva na djelu. Pritom su se. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. Središnje teme staroga zavjeta. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. osobito konik 4.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). Bez molitve nije bilo žrtve.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. kao i pri drugim žrtvama. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. str.» Enciklopedija Biblije. 154. kao na primjer: Br 6.. 25 . A. str. Biblijski leksikon. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. 128. str. Pnz 26. 1984. Br 5. Pnz 27. Pnz 6. str. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. REBIĆ. Pridruživao im se narod. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. 22-27 – formula blagoslova. prinosila dva jarca. REBIĆ. 7.. 14-26 – formula proklinjanja.

«Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. U Izl 20.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. 11).Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. 18) . U Izl 16. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. Prvi spomen Šabata (heb. 134.5. kao npr. . psaltiru. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. 23. u podne koju Danijel moli (Dn 6. 2.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. okretali su se pri osobnoj molitvi. večernju molitvu i sl. Enciklopedija Biblije. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. Osim ovoga tjednoga blagdana. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. počinak)nalazimo u Post 2. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. a po tome i tvorac povijesti. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. ma gdje se nalazili.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu.2. nalazimo u knjizi psalama. 1-3. prema Jeruzalemu. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. str.

Prva se pasha zbila u večer uoči 14. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. ZAGORAC. nisana. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. Levitski zakonik 23: 15-21. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). posvetitelj vremena. a poštedio prvorođence Egipta. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. str. str. Ponovljeni zakon 16:19-12. kad se završila žetva. str. 120. U početku se Pasha svetkovala po kućama. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu.29 Blagdan sedmica. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube.. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka.31 28 V. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. 120. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. kao tjedni blagdan. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica.30 i Blagdan sjenica. Marko 14: 1-2. berba grožđa i maslina. Izlazak 12. Krist. Jošua 5. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. jeo se kruh koji se brzo mijesio. 10. Enciklopedija Biblije. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. anđeo smrti ubijao je Egipćane. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. na krovovima kuća. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. Enciklopedija Biblije. Izlazak 23:16. 1996. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. 10-12. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti.

i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. 120. A. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. 121. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. str. Epifan. god. 152. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. 121. obučen u odjeću od bijelog platna. 199-210. Kr.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. poznatoga kao žrtveni jarac. Nova godina (Roš Hašana).» Enciklopedija Biblije.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. Enciklopedija Biblije. A REBIĆ. str. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. Biblijske starine. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. str.32 Dan pomirenja (Jom kippur). 121.36 2. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama.. 120-139. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen. Toga se dana odmaralo. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. 121. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). Pr.3. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). Usp. Osim ovih velikih blagdana. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV.» Enciklopedija Biblije.5. str. štovalo i prinosilo žrtve. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. Zatim bi uzeo jarca. Veliki bi svećenik. To je nutarnji. Purim35 i sl. REBIĆ.Usp..» Enciklopedija Biblije. Prije se nazivao Srebrne trube. Središnje teme Staroga zavjeta. Ondje je škropio krvlju žrtve. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva.» Enciklopedija Biblije. str. str. 33 34 35 36 . str.

jedan od Jakovljevih sinova. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. što treba činiti i tako dalje. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. Središnje teme Staroga zavjeta. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. Središnje teme Staroga zavjeta. . 179. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. A. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. REBIĆ. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. može li se ići u bitku i sl. 156. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. Levije. naučavatelj i tumač Zakona.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. str. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim.40 Svećenik.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. str. te ima važnu. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). 158. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. A. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. Usp. u 30. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. Biblijski priručnik. REBIĆ. str. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. kakav treba on biti. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod.

U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge.. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. Ispred njega gori vječno svjetlo.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. str. 532. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. pjevanje te završni blagoslov. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. Svet Novoga zaveta. Također su poučavali Božji narod Zakonu. 1986. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije.. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje.. str. 43 . hebr. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. Pravokutnog je tlocrta. 104.6. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. Usp. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje.» Leksikon ikonografije. LOZE. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. do ulaza. Na jednoj strani te osi. E.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. Beograd: Pravoslavlje. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. str.. 126-127. čitanje i tumačenje Božje riječi. torah). na molitvu.41 2. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. 1990. U sredini prostorije nalazi se almenor.

neka ti se urežu u srce. Knjiga Sudaca. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. Midraš. Z PAŽIN. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. 24-26 45 46 . 1989. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. Psalmi 5. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. str. kad lijegaš i kad ustaješ. Povijest liturgije. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. Priveži ih na svoju ruku za znak. 22-26. Boga svoga. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. 3. i neka ti budu kao zapis među očima. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. Završni blagoslov iz Br 6. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. svim srcem svojim. (skripta za internu upotrebu slušača). 4. 3. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). Jahve je jedan. Zato ljubi Jahvu. Napominji ih svojim sinovima. 4-945 2. 44 Usp. 4-9.

95. . str.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. str. LOZE.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. LEON DUFOUR. str. 105. E. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. Enciklopedija Biblije. Rječnik biblijske teologije. X. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. Usp. 47 48 49 Usp. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. 135. Svet Novoga zaveta. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. Usp.

BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. 1997. V. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. str.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. 49.. 51 50 B. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. 20). ZAGORAC. 22). 205. Sjeme je riječ Božja. . Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. 41. 22 i dalje).ISUS I 3. U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. DUDA.. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). propovijedao je u sinagogama (Mk 14. 10. str. Iv 18. 13.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. 20-24). 73. Iv 2. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. Kristova svećenička služba. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2.

34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). Worship: Adoration and Action. Opraštanje. 46. 28. Mt 1. 25-27. 39-45). FRANCE. 39-42. Kristova svećenička služba. 1997. 41-42). Iv 17. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. Daruvar: Logos. Daruvar: Logos. 49. 1993. 2-4. odnosno izmirenje s bližnjima. Molio je javno (Mt 11. 35. 212. Mk 14. 20). Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. 63. ZAGORAC... 21-22.52 Isus je navjestitelj. tumačenje evanđelja po Ivanu. 206. Usp. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. 24). CARSON. Michigan: Baker Book House. L. Iv 11. 9-13). str. V. str. 1997. 138. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. Lk 11. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. Usp.. Lk 6. 23. D.54 52 Usp. Grand Rapids. MORIS. Lk 9. 16. Lk 22. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. T. 53 54 . 12. Lk 5. Iv 18. 1-26) i privatno (Mt 14. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. Mt 27. Lk 10.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. A. Evanđelje po Mateju.. Mk 15. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. 9-13. pred svojim učenicima (Mat 6. str. Mt 26. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. R. već izraz njihova duha. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. 34. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. 36. Ivan. str.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6.

. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja. R. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. rekli bi smo danas sakrament euharistije. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. On je dakle naviještao riječ Božju. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. WEBBER. prepoznaje se. 51.55 Uspostavljajući dakle euharistiju. a to je euharistija ili Večera Gospodnja. ZAGORAC. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22.E. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. 1992. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. str. 57 . 208.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. Kristova svećenička služba. 14-20). on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. Worship is a Verb. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. str. odnosno kršćanskoj liturgiji. 13-17). kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. V.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju.

17). Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. pa i stvarnost kulta. nego ispuniti’ (Mt 5. privremeno. Sve je dakle u Starom zavjetu. Dakle. . 14-29) i sa šabatom. ostvarenje u njegovoj osobi.»58 58 V. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. ZAGORAC. Nisam došao ukinuti. str. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. 206-207. Kristova svećenička služba. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno.

produži govor do ponoći. A nekog mladića imenom Eutiha. Kako je kanio sutradan otići. vjerovanju i praksi prve crkve. svladan snom. 42) «U prvi dan sedmice. djelovanju. Nadalje. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. zajedničkom životu. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . lomljenju kruha i u molitvama. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. Pavao je govorio prisutnima. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja.» (Dj 2.1. Opet se pope.POČECI KRŠĆANSKE 4. Pavao siđe. pade s trećeg kata dolje. kad se sastadosmo da lomimo kruh. dok je Pavao i dalje govorio. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. 4. nadnese se nada nj. Digoše ga već mrtva.

Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu.1. 16 i Dj 2. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. euharistija i zajedništvo. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja.» (Dj 20. 42. Usp. I onda otputova. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. zahvalno mišljenje. 16). STAGG.1. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. Novi Sad: Dobra Vest. F. lomljenje kruha. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. Dakle. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10.. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. 180-183. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. 16. Teologija Novoga zavjeta. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. 1987. 7-12). ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. molitva i propovijedanje. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. 19. 20. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. Kako bilo. str. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. . 4.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. Lk 22.

Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. 61 Usp. K. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. str. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. 17 i dalje). 2004. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. Iz Pavlovih se riječi. nazvani Agape. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. Usp. GNILKA. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. J. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. 1999. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu.1. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. poslije večere. . 19. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. Teologija Novoga zavjeta.. VORGRIMLER.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. evidentno je da apostol Pavao.2. RAHNER i H. 4. 23b-25). dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. 96-97. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Teološki rječnik. dakle. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. 11-12.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. str.

amen i hosana. 14. izrazi: aleluja. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. 3.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. sazivi. 24. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). molim da se upravljaju prošnje.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. Kristova otajstva. 1.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. u Djelima apostolskim 2. str. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. 12. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. Usp. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. ZAGORAC. 6 i dalje. 19. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. V. odnosno molitvu. 24-31. 1-2: «Tako. što je bilo i prirodno. 47.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. 42. 95. zahvaljivanja za sve ljude. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. 4. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». 12. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. . prije svega. molitve. Primjerice. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. 10. 23-26.

1. 1 Sol 5. 3 – 14. 63-64 Usp. 11-13. Fil 2. 22-25. bez obzira na njihovu narodnost. 1997. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. W. 20. što je činjenica koja se često zaboravlja.. 15-20. 1 Pt 1. str. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. STOTT.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. Daruvar: Logos. PAŽIN. sudbonosnim razdobljima. Osim o sadržaju molitve. 1 Tim 3. religijsku ili inu pripadnost. Daruvar: Logos. Molitva «u jezicima» može biti korisna. J. 1997. dakle. 30 i 32. str. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika».. 28-29. Z. 4. 105- . Pastoralne poslanice. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». GUTHRIE. Crkva treba moliti za «sve ljude». Kol 1. 1. GUTHRIE. 15-16. 2. ne moli samo za svoje članove. 18-22. Pavao govori i o načinu molitve. Povijest liturgije. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. R.. «Ako se govori tuđim jezikom. 6-11. 5-9 i sl. 5. 16-22.65 64 65 D. Crkva. dakle. Njih nalazimo u Rim 8. str. 2 Tim 2. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). a jedan neka tumači!» (27 stih). već za sve ljude. D. 16. Efežanima. osim u teškim. što je bila molitva «duhom». Ef 1. one trebaju biti predmet molitve. 3-5. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. moraju imati svoj red. Pastoralne. Tim 6. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. str. 3.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. Crkva obavlja posredničku službu.

Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. u: Rewiew and Expositor. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. Usp. P.. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. 39-52. GUTHRIE. Worship in the Early Church.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. 35). str. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache).1. R. neke razlike ipak postoje. WILLIAMS. 11). str. 206. Teologija Novoga zavjeta. «The Ministry of the New Testament». koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. propovijedanja i naučavanja. Pastoralne. str.» 67 106. 42). . Pavao i Barnaba su. MOODY. 36 i dalje. R NEIBUHR i D. poput mnogih drugih. 66 67 Usp. 106. Teologija Novoga zavjeta. str. 192-195..3.66 4. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. D. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. F. Njemu čast i vječna vlast! Amen. 1988. str. 1/1959. MARTIN. F.. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. STAGG. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. The Ministry in Historical Perspectives. str. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. Grand Rapids. Michigan: Eerdmans. 1: D. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. STAGG. Njih je vrijedno zapaziti.

U tome je smislu uistinu bila živa. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. dar ozdravljanja.1. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. I ovi su elementi. apostoli biskupe. preuzeti iz židovske liturgije. U tekstovima poput 1 Kor 12. proroštvo. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. uz sliku spontanog bogoslužja.4. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. vjera. prezbitersku i biskupsku. Pravoslavne. jezici. uvodeći učenje o tzv. posebice psalmi. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). znanje. Krist je zaredio apostole. 28-30. starješinska služba i sl. Anglikanske i sl. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. dar tumačenja jezika. U katoličkoj i 69 70 . Rim 12. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. Naime. moć čudesa.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. 8-10. posebice euharistiju. sukladno ovome učenju. Apostol Pavao govori u Ef 5.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). Taj slijed se. karizmatska zajednica. razlikovanje duhova.

46). liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Otk 1. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. o čemu ćemo kasnije govoriti). u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). Leksikon ikonografije.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. ali ovisno o papi i biskupima. 4. pastor=pastir). 1 Kor 16. 3. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. Usp. . crkve. odnosno euharistije. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. 2. 10). u kojima se obavlja bogoslužje . prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. 7. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. 553. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. 2. str. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. 1990.. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. Zagreb: kršćanska sadašnjost. 4. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan.

Euharistija u životu crkve kroz povijest. Wine and Bread. nego li subotu. 22. W. Water. str. WILLIMON. Ad Caecillium 16. H. I. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. 1989. 72 . Word. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih.72 71 T. Usp. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. ŠAGI – BUNIĆ. 67)». 2).. Sc. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 21. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. Valley Forge: Judson Press.. a sv.. Ciprijan će sredinom 3. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. 1984. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. str. J.

46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara. .

Oče naš. stoljeća. i 130. U 9. 5. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. . i 10. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. za sveti trs Davida sluge tvojega. godine nakon Krista. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. zatim u 8. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. tek 1873. No spis je otkriven mnogo kasnije. A što se tiče euharistije. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. godine. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. koji si nam dao spoznati po Isusu.1.

za život i spoznaju (gnoseos). a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. neka se obrati! Maranatha! Amen. A pošto se nasitite. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. 3. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). 3.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). ‘Amen’. X. Oče sveti. koje si stavio da stanuje u našim srcima. Oče naš. gospodaru svemogući (despota pantokrator). 4. 7. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. Hvalu ti dajemo. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. ‘Amen’. ‘Amen’. Spomeni se Gospode. Neka dođe milost (charis). ŠAGI – BUNIĆ.. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). posvećenu. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. sve stvorio poradi imena svoga. poradi svetoga Imena tvoga.»73 73 T. Tebi slava u vijeke. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. str. 4. i sabran postade jedan. 5. 49. 6. ovako iskazujte hvalu: 2. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. Ti si. . ‘Amen’. da iskazuju hvalu kako hoće. Crkve svoje (tes ekklesias sou). ‘Amen’. A prorocima (prophetais) dopustite. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. jer si moćan: tebi slava u vijeke. ‘Amen’. 1998. 5. Saberi je od četiri vjetra. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. koju si nam dao spoznati po Isusu. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. Povijest kršćanske literature I.

74 5. ženidba i sl. hesychos kai anabausos. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). Povijest kršćanske literature I.2. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. 23. str. Stoga se krštenje. A. euharistija. 44. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. . Uvod u katoličku liturgiju. str.3. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. ADAM. U 15. 82.75 74 75 T. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. 2 i Heb 10. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. Usp. Ova je opomena slična onoj u Didache 15. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. ŠAGI – BUNIĆ. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. 5. 3). Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove.

Usp. A narod odobravajući klikne: Amen. Ovaj je spis nastao 76 77 Z. A poslije molitava. str. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. kako već rekosmo. Z.Propovijed .50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. a nenazočnima se šalje po đakonima. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu.Molitva vjernika . «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih.Prinošenje darova . bilo da borave u gradu ili na selu. Povijest liturgije.Svetopisamska čitanja . a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše. Povijest liturgije. vino i voda.4. PAŽIN. 5-6.Euharistijska služba77 5. str. Nato. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. Koliko već ima vremena. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. PAŽIN. Prva apologija sv. 6. kad čitač prestane. donese se kruh.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: .5. . Justina Ovaj dokument iz 150.

no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. str. 79 Usp. godine po Kristu. 1999. svećenika i đakona. prezbiteri. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. 1972. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. str. Vrnjačka Banja. H. što čine đakoni.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. Velika povijest crkve I. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. JEDIN.. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. Kako smo do sada vidjeli. 108-109. . Trebinje.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. 311. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja.

52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. po kojemu slava i čast tebi. meni na spomen činite. 10-11. Kad ovo činite.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. Amen. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. velika zahvala i sl. raširio ruke trpeći. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. PAŽIN. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. I dok se dragovoljno predavao muci. Povijest liturgije.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. No. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. jedite. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. Isusu Kristu. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. da ih učvrsti u vjeri i istini. budući da ti se tako svidjelo. tebi zahvali i reče: Uzmite. . Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. Bože po tvome ljubljenom Sinu. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. str. uze kruh. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao.

str. Hosana u visini. 24-26. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. 82 83 . ADAM. 21.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. svet Gospodin Bog Sabaot. A. Uvod u katoličku liturgiju. Hosana u visini. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. svet. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Usp.83 81 Svet.

.

za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. godine. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. Uvod u katoličku liturgiju.84 Ova.1. Liturgija postaje svečanija. 25. stoljeća biti progonjeno. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. kojeg je car Konstantin 313. A. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. godine objavio i stavio na snagu. «Milanskim reskriptom tolerancije». ali i kompliciranija. VRIJEME 6. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. valja ju prilagoditi novim okolnostima. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. Kasnije će. raskošnija. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. 380. . str. ADAM. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. o čemu će kasnije biti riječi. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama.

2. ADAM.2. 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. A. poganima propovijedan. str. . Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja.1. 5) ili «Jedan Gospodin. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. Uvod u katoličku liturgiju. Sin Božji. osobito glede Kristova božanstva. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist».56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola. Duhom opravdan. jedna vjera. anđelima pokazan. 5). 25-26. palij. U Fil 2. u slavu uznesen». odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. u svijetu vjerovan. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. i jedno krštenje» (Ef 4.85 6. Spasitelj). ona je postala 85 Usp. 6. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. U 1 Tim 3.

2. treći dan uskrsnuo od mrtvih. koji je začet po Duhu Svetom. Povijest kršćanske literature I. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. no tada još nemamo točan tekst tog simbola. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. Otpuštenje grijeha. Raspet. Amen. Svetu sveopću Crkvu. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. odonud će doći suditi žive i mrtve. T.» 86 Usp. I u Isusa Krista. uzašao na nebo. Mučen pod Poncijem Pilatom. stoljeću. ŠAGI-BUNIĆ. Gospodina našega. Uskrsnuće tijela i život vječni. 38-39. umro i pokopan. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. sašao nad pakao. str. Rođen od Marije Djevice. stvoritelja neba i zemlje. općinstvo svetih. Oca svemogućega. 6.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. Oca svemogućega. No.1. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. . sjedi o desnu Boga.1. Sina njegova jedinoga.. Vjerujem u Duha Svetoga. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. godine.

jedinorođenoga Sina Božjega. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Crkveni sabori. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista. str. pravoga Boga od pravoga Boga. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. 20-24 . str. Stvoritelja neba i zemlje. svega vidljivoga i nevidljivoga. Rođena.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. H. JEDIN. 1980.1. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. 15-20 88 87 Usp. po kome je sve stvoreno. H. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. istobitna s Ocem.2. svjetlo od svjetla. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. godine po Kristu. Crkveni sabori. Usp.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6.2. po Svetom pismu. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325.87 Na drugom općem saboru. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija.. JEDIN. Oca svemogućega. ne stvorena. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. Boga od Boga. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. I uskrsnuo treći dan.

I život budućega vijeka.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. koji je govorio po prorocima. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. Gospodina i životvorca. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. beskrajnosti. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. Autor mu je nepoznat. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. nego je samo jedan Bog. a ipak nisu tri Boga. Amen. koji izlazi od Oca i Sina.» 6. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. «Tko želi biti spašen. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. I u Duha Svetoga. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Pisano je protiv arijevskog učenja.1. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- .3. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. stoljeću. I iščekujem uskrsnuće mrtvih.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi.2. iako se pripisuje Atanaziju. vječnosti i svemoćnosti. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru.

Ni Sina Otac nije učinio.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. nestvoren je Duh Sveti. tako da u svemu. niti stvorio nego rodio. druga osoba je sinovljeva. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). ni Sin. niti rodili. tako Duh Sveti. želi biti spašen. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. nego je jedan nestvoreni. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. jedan Sin. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. nego jedan Gospodin. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. jednako velike. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. Tako je svemoguć Otac. jedan neizmjerni. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . a ipak nisu tri gospodina. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. Tako je Otac gospodin. svemoguć Sin. neizmjeran je Sin. a ipak nisu tri Boga. Tako nisu ni tri nestvorena. Oca nitko nije učinio. svemoguć Duh Sveti. Sin gospodin. kako je prije rečeno. nego iz njih proizlazi (procedens). Neizmjeran (immensus) je Otac. ni tri neizmjerna. ne tri Sina. tako Trojstvo u jedinstvu. vječan je Duh Sveti. Tko. vječan je Sin. a ne tri Oca. nego je samo jedan Bog. dakle. Vječan (aeternus) je Otac. Duh Sveti gospodin. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. niti stvorili. taj će biti zauvijek izgubljen. a treća je osoba Duha Svetoga. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. Nestvoren (increatus) je Otac. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. neizmjeran je Duh Sveti. tako Sin. nestvoren je Sin. Kako Otac. niti rodio. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. Tako je jedan Otac. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. Jedna je osoba Oca. niti stvorio.

tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. do 6. ne može se spasiti. koji su činili zlo. uzašao na nebo.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji.2. On je zbog našeg spasenja trpio. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. To je katolička vjera. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. veljače 2007. Jedan pak. Oni koji su činili dobro.php?action=c_vidi&id=2996.»89 6. . u Duhu Svetomu). u vječni oganj. Ocu jednak u božanstvu. Jedan potpuno i čitav. Bog i čovjek. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. sjedi s desne strane Boga. stoljeća. nego jer je Bog uzeo ljudskost. svemogućeg Oca. Potpuni Bog. ući će u vječni život.org/nauk. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove.katolici. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. 89 http://www. potpuni čovjek. odnosno o Svetom Trojstvu. pristupljeno 8. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. A jer je istovremeno Bog i čovjek. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. odatle će doći suditi žive i mrtve. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. manji od Oca po ljudskoj naravi. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl.2.

nadalje. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. «Crkva se.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. susretala s pitanjem prilagodbe. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. moći». Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. 6. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. te se stvara sve veća podjela klera i laika. Liturgija se. svećenik i sl. kako smo već ustvrdili. ali i opasnosti. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». Krista i Duha Svetoga. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda.3. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama.). Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. trgovinama i sl. kosti. koji se počinju štovati i nazivati svetima. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. dijelovi odjeće i sl. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. Njihova tijela. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- .

Pripravnici za krštenje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. JEDIN. Velika povijest Crkve II. 91 . prosinca dan Nepobjedivog sunca. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. 6. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje./5.4. Na primjer. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. sudjelo90 H. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. 1995. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. krsne slave kod pravoslavnih Srba. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. dajući im kršćansko značenje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. No. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. katekumeni. 227. pogani su štovali 25. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. a posebice u kršćanskom bogoslužju. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde.

Velika povijest crkve II. Velika povijest crkve II . shizma.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. teška krađa. JEDIN. JEDIN. pobačaj. 286. 285. To su: idolatrija. kleveta. str. pijanstvo. krivovjerje. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. .94 92 93 94 Usp. prisustvovati samo službi riječi. JEDIN. Zajedno s katekumenima. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. dakle. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. kao i neki katekumen. Velika povijest crkve II. Usp. H. H. nepomirljiva mržnja. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. str.str. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. ubojstvo. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. H.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». smio je. 285. preljub. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora.

stoljeća u Aleksandriji. Na Istoku je . JEDIN./5. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. Naime. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. kako bi se objedinila praksa Crkve. ili 40 dana posta pred Uskrs. Već krajem 2. 240. Usp. 288. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. H. korizma. Velika povijest crkve I. a zatim kao zasebni godišnji blagdan.5. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). U ranom razdoblju Crkve. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. H. Uspostavljaju se određeni blagdani. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. 300. JEDIN.95 U 4. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. str. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme.str.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. Velika povijest crkve II. ljubavi prema bližnjima i sl. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. siječnja.

dakle od 6. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. kao što je Isusovo krštenje. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. prosinca počinje rast Sunca. Božić. Blagdan Kristovog rođenja. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. Krštenje Gospodnje te. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. Svadba u Kani Galilejskoj). Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. prosinca. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. Mitre. Poklonjenje mudraca Kristu. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. čudo u Kani Galilejskoj. . U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. Od 21. prosinca. ne samo Židove već i pogane. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». prosinca. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. Od tada. 2. Crkvu svoju. prosinca. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. kako bi narod odvratila od poganstva. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. Krist je došao spasiti sve ljude. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. Na Bogojavljenje. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. Od 4. 3. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. a zatim je preuzet i od Zapada. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25.

174. Kao i uz vrijeme Uskrsa. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. Krist posvetitelj vremena.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. Vladimir Zagorac. str. 174-175. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. stoljeću. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8. 12). tj. ožujka. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. ožujka. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. str. prosinca. kako je svijet stvoren 25. Krist posvetitelj vremena. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. prosinca. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. odnosno došašće. tj. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. jer bi to značilo nesavršenost. Polazeći. Mjesto Mitre-pobjednika tame. . dakle. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu.

Od 4. Zagreb: Veritas. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca.str. str. 1982. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. stoljeću. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. 6. Didaskalija. Apostolske konstitucije s kraja 4. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. Usp. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju.6. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. H.100 Blagdani. KOLARIĆ. Kaldejaca. Uvod u katoličku liturgiju. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. 289-291. Velika povijest crkve II. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. ADAM. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. godine). O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. Usp. Istočni kršćani. 102 . Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. godine). i Malabarskih kršćana.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. 100 101 Usp.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. i 5.102 U tekstovima iz 4. JEDIN. i 5 stoljeća kao npr. godine) i Kalcedonu (451. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. stoljeća. 29. A.

na Veliki četvrtak i Veliku subotu.. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. str.. 2004. 278.. ŠMEMAN. 2005. Usp.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme. Križevci: Biskupski Ordinarijat. JEDIN. A. Liturgija i život. 1963. Liturgika. 106 Na hrvatskom jeziku. 1992. 1961.I. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . u danima pred Božić i Bogojavljenje. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. N. K. Kraljevo. 1999. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. WARE. Liturgika (skripta). 107 .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. Zagreb: Glas Koncila. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. H. FUNDULIS. Pravoslavna crkva. J.. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. PAVKOVIĆ.. 2003. Velika povijest crkve II. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon. STANILOJE. 1998. travnja na blagdan Svetog Marka.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. 1992. T. J. D. 1965...105 To su tri liturgije: 106 . Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara. 1997. Uvod u sveto bogosluženje..primorska i Skendeijska. 1986. za potrebe grkokatoličke crkve. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). O liturgiji. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. GRGUREVIĆ. PAVIĆ. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. 205-239. Zagreb: Prosvjeta. str.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. Liturgika 1. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi.

Veliki četvrtak i Veliki petak.Liturgija pretposvećenih darova. u četvrtak petoga tjedna. stoljeću. stoljeću. JEDIN. u ponedjeljak. stoljeća. Rimska liturgija se spominje već od 4. H. str. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. 109 110 .Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije. na Blagovijesti.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova). 279. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. kako ih imamo u 4.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme)./5. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja.108 . utorak i srijedu.. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa.109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. pogotovo uskrsnuća’.. na Veliki ponedjeljak. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. Velika povijest crkve II. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom.

U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski). sve do 8. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. Aleksandrijska skupina 1. Kada se govori o rimskom obredu. Mozarapski ili zapadnogotski obred . stoljeća. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. Abrozijanski obred 3. Koptski obred 2. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Antiohijska skupina 1. godine potisnuti grčki jezik. Rimski obred 2. sjevernoafrički i mozarabijski. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. a latinski će tek 370. galski.

Kragujevac: Kalenić.72 4. 144.. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. . Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. 1985.. Vizantijsko bogoslovlje. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima.. te kulminirati u srednjem vijeku.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. Galski obred 5. str. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama. 111 Dž. MAJEDNORF. No s druge strane se događa negativno stremljenje .sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. Stoga će upravo 16. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika.

No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. . Pipinovog sina i nasljednika. ona još uvijek neće biti propisana. 781. stoljeća. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. Karlo Veliki je u Rimu.. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. REFORMACIJE 7. uz određene izmjene. – 814. prigodom posjete papi Adrijanu I.1. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu. godine od pape Pavla I.).RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. Tako će rimska liturgija. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija.

Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. To dovodi do novoga blagdana. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. godine. J. Od 12. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. dok se kalež vjernicima uskraćuje. spasonosni efekt.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. Od 13. Corpus Christi (Tijelovo). Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. Euharistija u životu crkve kroz povijest. ŠAGI – BUNIĆ. Pričest se u 12.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. stoljeća. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga.2. T. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. . stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. str. 81-83. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika.

str. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. Velika povijest crkve III/II. . Uvod u katoličku liturgiju. 76-77. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. 1993. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. ŠAGI – BUNIĆ. T. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. 640.. str. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno.115 Također se. H. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. 114 115 113 Usp. ADAM. stoljeću. A. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. JEDIN. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. Usp. Euharistija u životu crkve kroz povijest. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. J. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. 36. str. Usp.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8.

Misala. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. 37. Od 13. Od ranoga njezinoga nastanka. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. . iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. Uvod u katoličku liturgiju. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. str. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. propisi). 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. 7. Naime. te koji se i danas nalaze u različitim. nastaju sada malo – pomalo i upute. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. Lekcionar i Evangelistar.» A. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. Antifonal. 3. ADAM. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike.

Jaganjče Božji. Kralju nebeski. smiluj nam se. 154. Gospodine Bože. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. 1998. ulaz). Hvalimo Te. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. ZAGORAC. Sine Očev. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. slavimo Te.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. Gospodine Sine jedinorođeni. pred svima. str. Gospodine Bože. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). primi našu molitvu. Bože Oče Svemogući. Usp. kada su se grijesi ispovijedali javno. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. odnosno pjevanje psalma. A. str.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. Koji sje117 118 Usp. Isuse Kriste. V. Kristova otajstva. U prvome.. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. Uvod u katoličku liturgiju.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor .118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. – 496. 84. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. . ADAM. klanjamo Ti se. Blagoslivljamo Te.

liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. Usp.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. u slavi Boga Oca. 61-62. jedinoga kralja.121 Nadalje slijede molitve dana. str. 2001. biblijska čitanja. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. Leksikon ikonografije. ADAM. Isuse Kriste. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. smiluj nam se. A. 10-12.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. No od 1048. 154. Jer Ti si jedini svet. 241.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. Usp. str. Usp. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Od 500. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6.. Sa Svetim Duhom. Časosolov. Beograd: Srpska patrijaršija. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. Ti si jedini Gospodin. str. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. 120 121 . Ti si jedini Svevišnji. Uvod u katoličku liturgiju.. Amen.

Svet). Hosana u visini. koji oduzimaš grijehe svijeta. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. te anamnezu. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. Usp. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. str. Jaganjče Božji. Nakon pjevanja sanctusa. . Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva.. svet Gospodin Bog sabaot.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. 2-6). prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. svet. 1978. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. smiluj nam se. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. 9). smiluj nam se. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. 59. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». hosana u visini.122 riječi ustanovljenja. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. «Svet. Jaganjče Božji. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. koji oduzimaš grijehe svijeta.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika.

Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. godine počinje se pjevati tri puta. godine. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge.. str. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. prezbiteri i biskupi.4. Od 13. Kristova otajstva. V. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). a oko 1000. za vrijeme pjevanja Gloria. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). Kasnije je nose đakoni.124 7. Sanctusa i sl. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. ZAGORAC. Creda. manipul. 84-85. palij i prsten. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). Usp. Imala je najprije oblik zvona. . dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. Štola (naramenica.80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. 687. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. 105.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. bila je prvotno svjetovni znak službe.

Zagreb: Glas Koncila 2005. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. Uvod u katoličku liturgiju. Pluvijal (kišna kabanica. modra. kao na primjer u procesijama i sl. ADAM. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. Liturgijski simbolički govor. smeđa. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. stoljeća. I. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja.. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak.. 501-502. Liturgijski simbolički govor. str. 676685. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. 1912. crna. Usp. stoljeću. crnu. str. bijela. 83-84. A. i to: bijelu. zelenu. ŠAŠKO. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu.. vatikansko sabora). korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. Dalmatika. 126 . a formom je bila slična dalmatici. stoljeća. str. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9.. purpurnu i zlatnu. zelena.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). crvenu. knjiga I. početkom 13. 449-498. POPOVIĆ. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. str. ljubičastu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. zelena ozna125 Usp. I. ŠAŠKO. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. Opšta crkvena istorija. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju.

Uvod u katoličku liturgiju. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći.127 7. ADAM. str. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. str.5. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). 128 . lateranski sabor (1215. 379. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. Liturgija je postala stvar klera. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. Pričest je toliko opala da je IV. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. Leksikon ikonografije. 40.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. Na primjer. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. često poprima pretjerane forme. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. pravih i nepravih. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. A.

ZAGORAC. Uvod u katoličku liturgiju. ADAM. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A.). st. u «vrh duše». duhovnost i požrtvovnost širih krugova.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. Hildegarda iz Bingena (1098. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju.. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. 1969. Od 13 st. str. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. str.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe».130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. 76-79. 640. Kao predstavnici spominju se iz 12. – 1179. H. Bernard iz Clairvauxa (1090. Kult svetaca. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. Usp. da ne može oslijepiti.). Liturgika. 131 . da bi se božansko najdublje iskusilo.) i Elizabeta iz Schoena (1129. – 1153. toga dana ne može umrijeti. – 1164. Usp. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše».) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. JEDIN. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. ne stari. 41 Ivan Gerson (umro 1429. V. str. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. Velika povijest crkve III/II. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. Pored svih ovih negativnih primjera.

koji je s krajem 14. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. Grote. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. posebice seoskim potpuno zanemarivana. Uvod u katoličku liturgiju. JEDIN. ADAM. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. mistik i propovjednik pokore + 1384. No ona je u mnogim sredinama. . posebice u bogoslužju. stoljeća došao iz Nizozemske (G.133 No bitan naglasak na propovijedanju. 132 133 A. H. i 14. Stoga su prosjački redovi. nerazumljiva običnom puku. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. Usp. Velika povijest crkve III/II. str. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». – 1471.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. str. u 13. 41..84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. dominikanci i franjevci. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. zasigurno će dati protestantska reformacija.132 Latinska misa. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka.. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. 642-643.

tako i na liturgiju. kako na cjelokupni život Crkve. Martin – (1483. – 1546. molitve. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther.1. Za njega su način bogoslužja. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. predmeti «isprazna vanjska stvar». Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. P 8. doktor kanonskoga prava. samo po sebi ni dobro ni zlo. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. crkveno ruho. pa tako i liturgijski. Indulgencija). suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. njemački augustinski redovnik. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. Godine 1517. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve.). Držao je da se može zadržati svaki običaj. . I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. negdje radikalnije.

H. str.. Velika povijest crkve IV. 136 135 «. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje.. kad. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. H. str. godine Luther piše: «Recite nam vi. JEDIN.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik.. odnosno služenja misa za mrtve. str. poput molitava za mrtve. T. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. dakako. 69-70. H.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. 74. JEDIN. zadržalo svoju valjanost. gdje stoji napisano da je misa žrtva. 2004.) «Formula missae».. . Velika povijest crkve IV. Velika povijest crkve IV.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. otpust je. to znači latinsko bogoslužje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. No od 1523. grčku i hebrejsku misu. 137 Prema latinskom mittere = slati. Dapače. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. godine u Wittenbergu se. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. J. bi o njemu ovisilo. otpuštati. str. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. JEDIN. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. 139 138 Usp.139 Usp. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. Baalove popine. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. Euharistija u životu crkve kroz povijest. ŠAGI-BUNIĆ.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem.. završeno je. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. 274.» Usp. 73. Luther se. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». Usp.

LOHSE. T. ŠAGI-BUNIĆ. kao i zajedništva samih vjernika međusobno. 210. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. odnosno definiranje liturgije. Luther je 1523. Euharistija u životu crkve kroz povijest. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. 2006. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. str. BAINTON. Na tome stojim. 274. Osijek: Izvori. 142 143 . Zagreb: MISL. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. Drugo djelo. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). Usp. 1526. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. B..143 Određeno je tako140 141 T. R. Za razliku od ovoga učenja. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. 330-331. str.102. str. HAMMOND. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. Usp. Martin Luther. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). Uvod u Teologiju. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. str. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha...142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. Iz mise se uklanjanja predslovlje. H. život Martina Luthera. J. C. 2002. 1993. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola.

Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. svijeće. poput sastanaka podučavanja i sl. str. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). . a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. Opšta istorija protestantizma. 25. Naj144 Usp. Čl. Ž. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. U članku 10. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. 104. R. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. lipnja 1530. godine. Na tome stojim.. Nadahnuta je psalmom 46. ukrase. Članak 14. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. 145 146 Usp. E. 337. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. LEONAR. Luther je zadržao oltar. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. na augsburškom saboru. i svećeničku odjeću. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti.). str.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata.146 iz 1530. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. 15. H. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. Čl. 2002. čl. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. prvi tom. godine. Luther je i autor većine pjesama u istoj. 5. posebice prigodom Dana reformacije. BAINTON. Godine 1524.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. život Martina Luthera.

posvećen je misi. 148 . Evangelička crkva u RH. Zapravo. str. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve)... ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. Stoga. «. Ali Pismo nam to ne dopušta.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama.. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. 90. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem. suvremeno čitanje. čl. 24. 147 Augsburška konfesija. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. 93. a protiv svakodnevnog služenja euharistije.. Augsburška konfesija. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana.. a ne kroz vjeru.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise. suvremeno čitanje. ukazujući na činjenicu da biskupi. str. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti.

B. str. H. godine. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». Umro je u bitci kod Kappela 1531. lipnja 1524. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. . U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. Slijedi zahvalna molitva. – 1531. Djelovao u Zürichu. Velika povijest crkve IV. svijećnjake. Pjevati su se mogli samo psalmi. molitveni dio je izostavljen. Usp..)– Švicarski reformator.). Zalagao se za jednostavnost. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484.2. 135. 150 151 Usp. godine kao vojni kapelan. str. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. slike. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. 147-148. No promjene u Zürichu su se događale postupno. uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. služila se sve do 1525. Drugi. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. Philadelphia: Fortress Press. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. Liturgies of the Western Church. zajednička ispovijed grijeha te otpust. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». THOMSON. 1985. Uklonio je oltar. «Apostolsko vjerovanje» i 112. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. JEDIN. godine. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523.

niti raspela. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. Farel je oko 1524. THOMPSON. Pored ostaloga. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. E. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu..153 Glede značenja euharistije.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. u rujnu te na Božić. zadržavajući samo crni akademski talar. Umjesto oltara. His Life and Work.1565. U. str. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. B.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. Duhove. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. Opšta istorija protestantizma.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. 1986. dakle samo komemoracija. Liturgies of the Western Church.3. str. 133. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. Nakon toga slijedi psalam 112. prvi tom. 149-156. godine uspostavio i red bogoslužja. GABLER.. LEONAR. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. William (1489. Philadelphia: Forter Press. Ž. 8. zahvalna molitva pastora te otpust. str. Usp. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». Huldrych Zwingli. 155 . 125-139. Farel. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja.

Umjesto glazbe. Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. «Gore srca») Pričest . dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. Litrugija je zapravo bila služba riječi. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo .

Na blagdane kao što je Božić. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. Prvo. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. Atlanta: John Press.156 8. 178-180. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. i radio na reformaciji u Strasbourgu.) – Njemački teolog reformacije. godine. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. str. Veliki Petak. Godine 1548. Introduction to the Reformed Tradition.. Ulmu i Kölnu. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. LEITH.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. .4. Uzašašće i sl. – 1552. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. 1977. H. J. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. Martin (1491. 157 Bucer. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. Prihvatio Lutherovu nauku 1518.

Nakon toga. B. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha.158 158 Usp. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. Pomolimo se». obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. . i daj mu vječitu slavu i hvalu!». Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. THOMPSON. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. Liturgies of the Western Churc. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». str. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. pastor je izgovarao: «Sjećaj se.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. 167-181. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima.

Liturgies of the Western Church. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. Osnove evanđeoske teologije 2. 185-224.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. O. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. prvi tom. kako smo naglasili. Godine 1533. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred.. D. G. Usp. E. Opšta istorija protestantizma. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. prešao na protestantizam.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. Za Calvina. LEONAR. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. 1986... kao i za Luthera.5. Istorija reformacije.-1564. THOMSON. Ž. str. B. . 104. str. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. Dobra Vest. 162 161 160 Usp. BLOESCH. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. predodređenje. str. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. 304. Novi Sad: Dobra Vest. Novi Sad. Usp.161 Calvin je 1545. ČEDVIK. 93. Jean (1509. 1989. str. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente.

. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. 155. str.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje.. 2003. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. PARKER. H. Prijevod teksta u: J. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). 41. jer ih nije bilo. T. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. John Calvin: A Biography. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. str. L.»163 163 Usp. «Što se tiče nedjeljnih molitava. već sam sve uzeo iz Pisma. MILIĆ.

stih po stih. nebeski Oče. Sina i Svetog Duha. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. Twenty Centuries of Christian Worship.. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. H. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . . Robert E. T. 164 .. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. Amen. The Complete Library of Christian Worship.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog.» H. 1997. 1994. (ed. L. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem. Tennessee: Star Song Publishing group. Biblijsko propovijedanje. . zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. str. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. str. Zagreb: Susret. volume 2. 300. No prije nego bi počela propovijed. 16.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. W. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. ROBINSON. Webber). Nashville.

Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. Introduction to the Reformed Tradition. prilikom bla- 165 166 T. humanista i pjesnik.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. Nakon Calvinove smrti. ljubljenog.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama.-1605. nakon pjevanja još jednog psalma. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539.) bio je pravnik kao i Calvin. godine. 1974. zauzimajući manje od četvrt sata. John Calvin: A Biography.-1544. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. psalama. Michigan: Zondervan Publishing House. The New International Dictionary of the Christian Church. J.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. str. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. str. 167 Beza. i za spasenje i posvećenje naših duša. 633. The New International Dictionary of the Christian Church. koji se. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. L. služba je bila kratka. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom.str. 172-178 . protestant. Usp. H. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. Theodor (1519. Grand Rapids. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. LEITH. PARKER. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. za spasenje svih ljudi. 168 Usp. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. Calvin je preveo. 126. i.). str. Francuski. pastore i crkvu. Usp. H. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. Osim pjevanja i propovijedi. 86-87. Clement Marot (1497.

Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. F. str. 1996. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. Ž.KALVIN. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. KALVIN. Usp. Usp. 464-498. str. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. Nastanak i učvršćenje reformacije. WENDEL.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. već sudjelovanje u Kristovu životu. Usp. 484. 329-355. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Mađarskoj. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. 161. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. niti materijalno primanje Kristova tijela. za razliku od Zwinglija. da pored svojeg osobnog čita169 Usp.str. Ž.KALVIN.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. . Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. vjerom prima od strane vjerujućih. godine. ona su oruđa i znaci. poglavlju govori o crkvenim sastancima. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. Ž. Ž. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. str. Euharistija. Nauk hrišćanske vere. Nauk hrišćanske vere. 483. godine174 u 22. DELIMO.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. 474.. Nauk hrišćanske vere. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. i sl. barem jednom tjedno (nedjeljom). Ž. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. Nauk hrišćanske vere. KALVIN. str. Hrvatskoj. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. 170 171 Usp.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu.

dovoljno kratka. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Takvima se propovijed čini predugom. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut.175 U 23. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. str. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Heidelberški katekizam. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. ili bar da možemo otići. dok je inače. tako i kod javnih molitava. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. 186. 176 . 167. 175 Heidelberški katekizam. 2000. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. osim u vrijeme progonstva. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. str..

Nakon njegove smrti. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. godine. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. poput brevijara. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. za vrijeme vladanja Edwarda VI. 59. 1986.. 6. str. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. s nekoliko sitnijih promjena». osnivač anglikanske crkve. veljače 2007.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer.htm.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. propisnika o obredima i sl. 1534.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve. nije bio sklon liturgijskim promjenama. Thomas (1489. misala. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). Nadbiskup Canterburya. Cranmer.anglican. THOMSON. – 1665. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549.. godine proglasio samostalnom. pristupljeno 18.org/resources/bcp/Communion_1548. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. Thomas Cranmer. Usp.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. 178 179 180 . «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje. Stoga je za vrijeme Henrika VIII. godine. Crkvena povijest 3.179 priredio je 1548. A. http://justus. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam.

po prvi put su. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. “Sarum Rite. THOMSON. No.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. Sarum liturgija. U 13. str. prvi tom. Crkvena povijest 3.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. Opšta istorija protestantizma. 450. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. A. str.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. . posebice kod posvećenja pričesti.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. Koristio je također srednjovjekovne molitve.složeni sustav liturgijskih knjiga.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. 61.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva.” ili “Use of Sarum. . Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. LEONAR. E. . Ž. . posebice liturgiju Sarum. godine odnosno njemačku misu iz 1526. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. Usp. godine.

LEONAR. ČEDVIG. Istorija reformacije. godine.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje.. travnja 1552.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549.anglican. 187 . Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. pristupljeno 18. Opšta istorija protestantizma.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje. str. Neki vanjski oblici bogoslužja. 87. đakonsko. E. str. Usp. htm. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. 184 185 186 O.anglican. http://justus. ostali su vjerni staroj tradiciji. 1986.veljače 2007. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. Novi Sad: Dobra vest.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». 452. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi.186 U obredniku iz 1552. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. pristupljeno 18. godine u članku 23. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe.htm.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. koje je Parlament izglasao 14. Naime.. Usp. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». poput svećeničkog ruha i sl. Usp. Ž. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. http://justus. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». veljače 2007. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. prvi tom.

govori se o jeziku bogoslužja. Opšta istorija protestantizma. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. U čl. H. E. 28. LEONAR. Župama. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. govori se o značenju Večere Gospodnje. 39 članaka vjere.188 8. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. pa čak i Božića. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. ali ih se ne rukopolaže za službu. rujna i prosinca. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. Velika povijest crkve IV. Uskrsa.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). 456.7. 189 190 . koje nemaju pastore. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Pored ostaloga. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). JEDIN. str. Crkve moraju biti dolično uređene. 2003. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. Službenici su pastori.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. – 1572.). Usp. Ž. U članku 24. vjeroispovijedanje anglikanske crkve.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. str. str.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. prvi tom. 19-23. lipnja. 339. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje..

(2. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. Večera Gospodnja. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. (6. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. (4. str. Vjernici. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega.) zajedničko pjevanje psalma. Velika povijest crkve IV. Nakon pričesti. H. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik. JEDIN. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. kako smo to gore naglasili). (5. . 340. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve).) čitanje Pisma i propovijed.) molitva prije propovijedi. zahvaljivanje za stvaranje. (7. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. pjevao bi se 103 psalam.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. (3. Vjerovanja i Deset zapovijedi. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima.) drugo zajedničko pjevanje psalma.191 Godine 1556.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi. koji su ga dijelili međusobno. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj. Samo su takvi mogli 191 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša.

godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. 287-305. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. 8. koristi u liturgiji. Liturgies of the Western Church. Od 1586. a u Škotskoj crkvi se i danas. jer bi im blagovanje bilo na osudu. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. godine Waldegravea se. THOMPSON. čist. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. Puritanci su se 1584. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj.193 Godine 1564. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. Onima. proširit će se kasnije američkim kontinentom. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. uz znatne izmijene tijekom povijesti. «Bill and Book». gdje nastaju prezbiterijanske crkve. B. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer.8. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. .106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. str. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera.

Sinu i Duhu Svetome. dušom i svom snagom svojom. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith).-341. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). Engleske i Irske. njemu jedinome. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. pjevanja psalama i sl. proslavljati. Puritansko bogoslužje. iz 1647. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. 1649. stoga Ga se mora bojati.9. i s obzirom na pad. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. godine. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. ili prema sotonskim izmišljotinama. dobar je i čini dobro svima. osim Očenaša. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. svecima ili ikojem drugom stvorenju. 311. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. THOMPSON. II. zazivati. str. poglavlje u cijelosti: «I. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. donosimo 21. ljubiti. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. godine u 21. štovati ne možemo bez 194 Usp. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. koji suvereno vlada nas svime. B. propovijedanju. Liturgies of the Western Church. ne anđelima.194 8. .

koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. divljenje. s pomoću Njegova Duha. III. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. . sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. divljenjem. poniznošću. s obitelji. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. zavjetima. s razumijevanjem. Boga trebamo štovati posvuda. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. kojeg nalazimo u evanđelju. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. u duhu i istini. svaki za sebe na samo. gorljivošću. ali ne i za mrtve. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. sukladno Njegovoj volji. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. postom. Moliti trebamo za zakonite stvari. vjerom. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. V. VI. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. Molitva. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. zajedno s vjerskim prisegama. ljubavlju i ustrajnošću: i. molitvu sa zahvaljivanjem. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. ako molimo na glas. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. vjera. na poznatom jeziku IV.

kršćani trebaju slaviti kao šabat. str. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. . 195 Usp. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. ne samo da se odmara od rada. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. dan koji je posvećen Njemu. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. Glasgow: Free Presbyterian Publications. sve do kraja svijeta. Prirodni je zakon. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. VIII. 2001. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. 89-95. šabat. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). Westminster Confession of Faith. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed).»195 Westminsterski direktorij iz 1645. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. i djelima milosrđa. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. moralnu. i taj dan. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje.

uzimam ovaj kruh. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. B. THOMPSON. dajem hvalu. lomim ga i dajem ga tebi. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. Liturgies of the Western Church. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. 370. opomena. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. str. Gloria Patri.» Usp. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. . Čini to u znak sjećanja na njega.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). Određeni tradicionalni elementi poput Creda. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje.

već sjećanje na Kristovu smrt. žrtve. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. nitko neće smatrati svećenikom. Introduction to the Reformed tradition. H.197 8. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. i razumjeti ga. 180-182. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. točka. točka.. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. 1986. Istina je neuništiva.) iz 1524. X.. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. Novi Sad: Dobra Vest. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. 226227.. «V. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. – 1528. 198 W. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. XII. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. ESTEP. Misa nije žrtva. J. str. str. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. LEITH. točka. . Glede shvaćanja euharistije. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. R.10. Ovo isključuje sve mise.

Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. 118).199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. 4). . A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. a ne dvoje. 2 Sol 1 i 2. ili što god Bog daje. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. 2 Kor 1. str. Kol 1. tako što će jesti juhu ili povrće. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. neka se ne pune ni jelom ni pićem. Nakon propovjedi. točka.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. Twenty Centuries of Christian Worship. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. VII. točka. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. The Complete Library of Christian Worship. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. troje istovremeno. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. 199 Usp. 216-225. (Ps 86. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. Kada se braća saberu. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. odnosno pokajanjem za grijehe. točka. 3. volume 2. godine. Na sastancima treba da govori jedan. Prvo. VIII. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično.

točka. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26.4. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. XI. 2 Sol 1. . str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. R. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. Mk 14. stoljeću. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. kao i istomišljenici. 1 Iv 2. pojedinih baptističkih crkava i sl. Baptisti. . Istina je neuništiva. bratskih crkava. 1 Kor 11). slobodnim crkvama reformacijske baštine. Rim 8. Lk 22. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. 1 Pt 2. Fil 2. 236-238. 2 Kor 2. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. 10. Kad su braća i sestre na okupu. 1 Pt 1). poput anabaptista nisu 200 W. agape.poslušnost Rim 2. ESTEP. poput menonitske crkava. 3. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu.

str. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. 201 Usp. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. duhovno i jednostavno. 232.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. The Complete Library of Christian Worship. Godine 1695. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. . Twenty Centuries of Christian Worship. volume 2.

svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi.11. str. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne.1.2. . Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne. odnosno svim protestantskim crkvama 8. 8.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. kako smo vidjeli. 209.11.11.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8. a ne svećenik. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima. 202 T. Uvod u teologiju. HAMMOND. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. C. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je.

IV.3. Velika povijest crkve. W. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod.204 8.. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. BOUWSMA. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. J. Starješine. str. str. 214-229. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. 490. . na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. 306-307. Nauk hrišćanske vere. Treba 203 Ž.. str. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. KALVIN. mire Boga s ljudima. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. H.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha. 204 Usp. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. u njemu je potpuna i završava se u njemu. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. JEDIN. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. odnosno uvođenja narodnoga jezika.11.

koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. LUTHER. str. G. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. ali ne i bez Riječi.) . Tako propovijed postaje edukativnog. BLOESCH. A. 95. 94. 206 D. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena.4. koje nisu samo kratke homilije. 12. U slučaju nužde. G. BLOESCH. nisu razumjeli latinski jezik. već tumačenje biblijskih tekstova. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata.5. 8.11. Von Ordung Gottesdiensts. kako smo već ustvrdili. W. 35. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. pa čak i da se ne skupljaju. Osnove evanđeoske teologije 2.11. Što više. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. (Prijevod iz: M. liturgija je.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. da ne čitaju. odnosno poučnog karaktera. bila uglavnom čin svećenika. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi.»206 8. Osnove evanđeoske teologije 2. str.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. ali sakrament ne može postojati bez Riječi.

118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. kao npr. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi. . u anabaptista. U pojedinim krugovima. odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca.

» V. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk.208 207 Usp. a izvorno stanje ponovo uspostavi.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. str. 404-405.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma.207 Sabor se. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. . Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. Liturgijska obnova u XX veku. razmatrajući disciplinarnu problematiku. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije. VUKAŠINOVIĆ.. 2001. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. JEDIN. – 1563. H. također. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. a ne prave vjere. načina vršenja bogoslužja. Velika povijest crkve IV. str. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. Vršac: Fideb. 27-28. SABORA 9. VATIKANSKOG 9. Zabranjeno je. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća..1. Beseda: Novi Sad.. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci.

Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. 43. Sabor je 17. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. str. nego njeno posredovanje.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. valjanost sakramenata i sl. . statičnosti i beživotnosti bogoslužja. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva.). Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. PAŽIN. godine proglasio dekret o misi. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. . ADAM. Z. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. Uvod u katoličku liturgiju.Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). . Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. str. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. rujna 1562.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. A. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . Usp. Povijest liturgije. 33.

ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. Ako netko rekne. Đakovo: Forum bogoslova. pa da se s toga mora ukinuti. 5. 2. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. Ako netko rekne. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. COURT. neka je izopćen. zadovoljštine i druge potrebe.. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. Ako netko rekne. ili da se ona po ovoj ukida. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. da ceremonije. Ako netko rekne. ona se smatra kao relativna žrtva. neka je izopćen. Ako netko rekne. str. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). ili da koristi samo primatelju. neka je izopćen.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. 6. 1997. Sakramenti. 7. 306. neka je izopćen. za grijehe. Ako netko rekne. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. a da nije propicijatorna. . neka je izopćen. 3. da misni kanon sadrži zablude. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. Ako netko rekne.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. kazne. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. 4. neka je izopćen.

213 «Nasuprot protestanata. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. Usp. . umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. pa da ih stoga treba ukinuti. neka je izopćen. posebice u nedjelje i na blagdane. neka je izopćen. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Narod i dalje ništa nije razumio. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. neka je izopćen. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. 43. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. 9. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. Ako netko rekne. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. A. Ako netko rekne. No to se nije dogodilo. ADAM. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. 8. Božja 212 213 T. 318-319. str. str. ŠAGI-BUNIĆ.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. Uvod u katoličku liturgiju. osim ako se izuzme povremena propovijed. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. zadržan je latinski jezik. Što više.

) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22.1. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. Papa Pio X. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo.2. Povijest liturgije. Usp. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju.2. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. Liturgijski pokret 19. vatikanskom saboru. 260. 33. ZAGORAC. stoljeća 9. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. ADAM.-1914. A. kod procesija i različitih pobožnosti. str. (1903. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. Papa Pio V. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. Uvod u katoličku liturgiju. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. . PAŽIN. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. studenog 1903. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. V.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). vatikanskog koncila. stoljeću. i 20. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. 65. Kristova svećenička služba. str. Usp.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika.216 9. str. godine.

da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. stupio je u 21 godini. godine a zaređen za svećenika 1897. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. svjetskog rata. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. rođen je 27. 44. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. str. Usp. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. godine pridružio Benediktincima. tada još uvijek latinskim jezikom. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. Nakon I. – 1946. Lambert Beauduin. rujna 1909. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. VUKAŠINOVIĆ. Liturgijska obnova u XX veku. V. VUKAŠINOVIĆ. već od 1921. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. rođen je 5. godine. godine. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. . studenog 1874. str. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. U samostan Maria Laach. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. Usp. što su sakramentalni obredi i sl. što je liturgija. godine. 26. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve».). kolovoza 1873. Liturgijska obnova u XX veku. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. V.

1800. treći tom.2. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. . 2002. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima. rujna 1882.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. Opšta istorija protestantizma. stoljeću (narodni jezik. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 322. kolovoza. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22. umro 16. E. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. U Engleskoj. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja».). LEONAR.2.). Ž. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove.). kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. godine.. među anglikancima se pojavljuje tzv. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». str. – 1861. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. Oxfordski pokret. – 1872.

Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici.).). Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. Zbog toga se on 1842. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. Ušao je u Oxfordski pokret.) i drugi. između katoličanstva i liberalizma. postao je anglikanski đakon. Umro je u Birminghamu 1890 godine. . a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. . Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. Ž. po njegovu shvaćanju. Godine 1824. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. 326329. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. LEONAR. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”. bio je zaređen za svećenika u Rimu.1836. str. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. E. Opšta istorija protestantizma.veljače 1801. Isaac Williams (1802.220 220 Usp. vjerske proslave. . imale Katolička i Pravoslavna crkva. episkopat. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. Njima se pridružuje John Henry Newman. . kada je završio studije u Oxfordu. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. Godine 1847. imenovao kardinalom.godine.1865. kao što su to. liturgija. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. treći tom. postovi i sl. Richard Hurrell Froude (1803.1866. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru.

godine. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. prosinca 1963. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. . Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću. a Božji je narod gledao iz daleka. stoljeću.BUNIĆ.»221 221 Usp. str. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. T.3. Ali drugog puta nema. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. do 1965. ŠAGI.. 9. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. više-manje rezervirano samo za svećenike. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. Anglokatolici tiskaju 1933. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. 1972. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. 37. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II. godine Engleski misal. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. II. godine kao prvi službeni dokument sabora.

ADAM. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. stoljeća). izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima.73. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. str.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. nije činilo neobično. naime hebrejski. Uvod u katoličku liturgiju. što se njima kao Bizantincima. . Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. braća Ćiril i Metod. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. Na kraju je ipak papa Ivan VIII.»222 222 A. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje.3. što su ga. Obrazloženje. grčki i latinski. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve.1. to dopuštenje. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu.

no samo tamo gdje su već bili u uporabi. ŠANJEK. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. nakon čega će se. str. 95. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. godine. F. Zadra.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. Knina. ŠANJEK.. Trogira. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. Raba. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. Krka. pod prijetnjom izopćenja. godine. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). 1996. i 1060. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. a 1927. Sorbonski student i pariški profesor. str. 81-82. Splita. Usp. ožujka 1965. F. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. te sinoda iz 1063.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. temeljem odluka II. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. . Senja kao i svi istarski biskupi. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. Naime. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl.. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. Juraj iz Slavonije (umro 1415). Nina. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. još od 10. Osora. U Rimu je 1905. Jeronima». stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». Šibenika. 224 223 Usp.

Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. KOLARIĆ. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. 1871. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. 2005. za 1935. godinu. «Grgurofobija». KALOĐERA. 40-42. . «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. Ekumenska trilogija.. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. 653-654. J. katoličkog liturgičara. dok su njihovi protivnici. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. KOLARIĆ. nakon I. str. stoljeća. M.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. Zagreb: Prometej. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. Ekumenska trilogija. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. Nijemci i Francuzi. kao služba Božja zajednice. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. 647-659. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju.225 Odluke II. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. str. svibnja 1937.. Usp. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape.» J. 1935. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. godine. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. godine.str.

str. 228 . 1993. dokumenti. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. 37. T. Usp. ponajprije u čitanjima.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama. Konstitucija o liturgiji.. 27. 170.228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. u: Drugi Vatikanski koncil. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u nekim molitvama i pjesmama. 1972. osim gdje postoji posebna povlastica. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Do sada.»227 Sabor je. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. 2. ŠAGI-BUNIĆ. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu.. str. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. dakle. Ali drugog puta nema. upozorenjima. str. M KIRIGIN.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika».. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. Ipak. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. 1985. 1.

Konstitucija o liturgiji. dakle.»229 U konstituciji se. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. U liturgijskim obredima neka svatko. 31.3. M KIRIGIN. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. 230 229 Usp. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. kretnjama i držanju tijela. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. 30. odgovorima. pjesmama kao i o činima. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. 23-25. odnosno da vrše «ono što na njih spada». 29. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. bio služitelj ili vjernik. str. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. psalmima.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. čitači. 33). U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja. . u: Drugi vatikanski koncil.2. str. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. neka se vodi briga o usklicima puka. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. 147. pripjevima.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.

tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika. B.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. str. Biblije. o Crkvi». koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. no nisu u «suodnosu manje – veće. 1993. puku. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. ne svi jednako. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. str. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje.3. Koncilske teme. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. 109. a još manje kao nepravo – pravo. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. bilo prinosom bilo svetom pričešću. bio klerik bio laik.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma). izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. u kojem svatko.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. u: Drugi vatikanski koncil. Katekizam katoličke crkve.. Usp. . 307. 63.3. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. DUDA. 232 233 .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. 1992. tako svi.nego s drugog stajališta na drugoj razini». dokumenti.233 9.

Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. str. izrečenim još u 16. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. 2. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. Rimokatolička crkva je na II. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. 33. iz njega se pjevaju psalmi. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. . njime su nadahnute i prožete molitve. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. zazivi i liturgijske pjesme. stoljeću. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. 25. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. u: Drugi vatikanski koncil. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. neka se svestranije otvore biblijske riznice. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora.

Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. str. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. vatikanskog sabora.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. 165. M. br. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. 165. 53. KIRIGIN. 219.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. str. str.. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. 238 Usp. ne samo kao pukog liturgijskog obreda. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. Đ. . Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. HRANIĆ. GELINEANU i drugi. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». vjernošću i molitvom.. 236 237 Usp. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. «Služba liturgijskog čitanja». Zagreb: Kršćanska sadašnjost. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. GELINEANU i drugi. rezultiralo je angažiranjem laika.. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. J. 1973. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. str. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». 2/95. Konstitucija o liturgiji.237 Do II.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II.

str. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života. u: Drugi vatikanski koncil. i to pod vidikom koji je ondje uključen. Konstitucija o liturgiji. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta.»241 9. naime. 220. M.240 «U liturgiji. budući ih je predvodio samo svećenik. Usp. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. str. 220. str. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno.3. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. M. osim zbog teških razloga. 240 241 . ona je dio same liturgije. Konstitucija o liturgiji. Neka se to nikako ne propušta. vjenčanja. KIRIGIN. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. pa narod molitveno.4. dakle. moralne i ine teme. Pisma. krizme. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. propovijed je dio svetog obreda. KIRIGIN. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. Homilija se veoma preporučuje. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. uz to još na nerazumljivom jeziku.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52.»239 Propovijedanje. 33. sprovoda i sl.

«53. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. u: Drugi vatikanski koncil. za one koje tište razne nevolje. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. .4. 35. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. No. str. odnosno molitvu vjernika. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Usp. 1995. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. vatikanskom saboru. 9. ili Gospodine usliši nas i sl.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. istu moći predvoditi i vjernici laici. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. a manje molitelj. Sveopće molitve vjernika I. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. za one koji s vlašću nama upravljaju. dok će na Zapadu. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj.

. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. križ (bez raspela) i sl. štole i sl. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. 245 The alternative Service Book 1980. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe.). Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. 1988. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. . London: SPCK. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. 247 Usp. New York: The Church Hymnal Corporation.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih. vatikanskog koncila. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. The Book of Occasional Services. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće.244 evangeličkih. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. 1980.

1979. 9.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. Edinburgh: The Saint Andrew Press. poput litanija. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). 1. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. posebice među američkim baptistima. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. a Roy Pearson je 1990. organizirana je.4. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. 249 The Complete Library of Christian Worship. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. The Renewal of Sunday Worship. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. Gart House je 1989. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. volume 3. The Book of Common Order. 10-11. godine te ista knjiga iz 1994.249 Utjecaj II. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. responzijalnih molitava. za pastore i laičke vođe). Godine 1989. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. str. .

U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. godinu B i godinu C. (ed. Nashville. The Complete Library of Christian Worship. Robert E. . 25. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. 1993. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. 33.). lektor odnosno čitač. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. 330-331. str.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar. Tennessee: Star Song Publishing group. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom.252 U liturgijskim promjenama II. Odatle i liturgijski službenik. Webber)./2007 liturgijska je godina C. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. i godina II. lectio «čitanje». a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. str. od prve biblijske knjige.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. lectionarium «knjiga čitanja».) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. u: Drugi vatikanski koncil. Liturgijska godina. vatikanskoga sabora. 252 Usp. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. lat. A. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. volume 3. The Renewal of Sunday Worship. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar.. B ili C.

Usp. U adventu. str. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. 255 256 Usp... London: Holy Trinity Church. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). korizme i Uskrsa kao i u godini B. M. str.. The Book of Common Prayer. te iz evanđelja. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. MICHNO. New York: Oxford University Press. 295-326. D. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. HATCHETT. božićnom vremenu. Celebrate the Christian Story.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. 1033-1095. čitanje iz apostolskih poslanica. Kentucky: Westminster/John Know Press.256 prezbiterijanci.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). 324-327. U godini A čita se evanđelje po Mateju. J.. Godine 1983. 609-643. G. The Ceremoniest of the Church. za Uskrs Ivanovo evanđelje. str. 1993. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. str. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. 110-121. 590-591. Edinburgh: Saint Andrew Press.. 888-1001. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. str. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. 1990. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. U radne 254 Usp. Morehouse MP Publishing. Book of Common Order. PERHAM. posebice oko Božića. 17. 1981. A Priest’s Handbook. 1994. Usp.254 luterani. 1997.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve.. 1998.255 reformirani. Commentary on the American Prayer Book. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. Lousville. Pjesmarica Božjega naroda. Book of Common Worship. 258 Usp. M. New York: The Seabury Press. 257 . str.

138. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. str.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. R. Pored tri liturgijska čitanja. BERGER. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. . dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. G. Međutim. Mali liturgijski leksikon. Svaki formalizam može biti negativan. a druge prenaglase. Lekcionar ima mane i prednosti. 101. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju. D. . Osnove evanđeoske teologije 2. 260 259 Usp. BLOESCH. lekcionar ima i prednosti: . 1993. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska. smrti i uskrsnuća. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. u pravilu se čita i određeni psalam. str. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica.Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige.261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. Usp. K. 261 Usp. kako na Zapadu tako i na Istoku. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. 262 . 1997. vjernici drugi.str. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. Liturgika. Sada je narod. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. 13. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» .262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. Ova je praksa i ranije bila poznata. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). 611-783. himnografija i heortologija. Book of Common Worship. no uglavnom je bila pridržana zboru. Calvin je uredio pjesmaricu psalama. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi).. KERN. str.

.

1. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. po reformatoru Martinu Lutheru). Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. Duhovi. sveta sedmica. Stara i Nova godina. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. Uz svako liturgijsko razdoblje. 1981. krštenje. . jest liturgijska crkva. Božić. vjera. prigodne. poput evangeličkih crkava u svijetu. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. nedjelje kroz godinu. Presveto Trojstvo). pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. Bogojavljenje). nedjelje i Gospodnji blagdani).BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. sprovod. uskrsno vrijeme – Uskrs. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. crkva. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. Uzašašće. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće.

npr.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. O liturgijskim bojama vidi više na str. veljače 2007. 266 . tj. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka. pristupljeno 9. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. ADAM. odnosno lekcionar za A. duga haljina evangeličkog svećenika. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. odnosno primljena u luteranstvu. 80.» A. B i C liturgijsku godinu.. odnosno rimske običaje. Talari mogu biti i druge boje. str. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem. dogležnjica. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena. Reformatorstvo je. http://www. bijele u skandinavskim zemljama.evangelickacrkva-zagreb.». Beffchen) koje označavaju 10. te na blagdane. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te).264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu.. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha.-143.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora.-82.. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu.htm. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. Božjih zapovijedi. «Tzv.. st. Uvod u katoličku liturgiju. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. 85. 139. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. kako se prema Bogu treba odnositi. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice.

ima i svoje liturgijsko značenje. Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. Kako bijaše na početku. Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. . moleći molitvu pokajanja. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Naime.267 Nedjeljama. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». obično nekim prikladnim biblijskim stihom. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. koja se naziva oltarska slika. svim ljudima dobre volje. Amen». i od vijeka. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. tako i sada i u vijeke. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Svećenik naviješta oproštenje grijeha. kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. do vijeka Amen». raspelo i otvorena Biblija.

starce i osamljene zdrave i bolesne. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. Evangelički katekizam.. 225 do 237. str. Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. 1993. djecu i mlade. Okrenut oltaru. 269 .268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. 66-67. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». Narod odgovara: «Amen». U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. U nju uključuje cijelu općinu. Pjesmarica Božjega naroda. Usp. Narod odgovara: «Amen». Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». završavajući s: «Riječ Božja je istina. žive i one na samrti.). udovce i udovice. kao i za mir u svijetu. izgovarajući Aronov blagoslov. svećenik moli veliku molitvu. druge crkvene općine. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. svakog pojedinca. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». narod pjeva treću pjesmu. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». Svećenik. okrenut narodu. (pretisak iz 1902. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. str. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. 268 Usp. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

. Molitva dana (kolekta). Narod odgovara: i s duhom tvojim. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. 11. duhovski ciklus. Pjesma (prvi stih).276 2. Introit. introitous = ulazak. 4. svim ljudima dobre volje. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. Aronov blagoslov. homilije i sl. 02. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). Jeremiaš Lednicky.. 2007. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). 8. 6. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. Narod odgovara: i na zemlji mir. Apostolsko vjerovanje. v. Amen. 7. Završna molitva. koji po D.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. 14. 276 Lat. Osim pjesama. Propovijed. Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. 15. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . Samuel Palumbiny. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. Adam Plintovic. D. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. Jan Blaisus st. slovački narod». 3. 9. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). praznični i sl. Pjevanje evanđelja. A to je bila velika sreća za evangelički a. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. Štefan Leška. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. 13. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). ili sviraju orgulje. i ml. SAJAK. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. 10. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. molitve u molitvenim knjižicama. uskrsni ciklus. božićni ciklus. Pjesma za milost. ova pjesmarica sadrži i molitve. Velika Molitva koja se završava s Očenašem.Jakobei). Gašpar Motešicky i dr. 5. Antifona. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. 12. Himnus (pjesma prije propovijedi).

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. na Uskrs. bez slika. Amen». listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. 283 Istentiszteleti rendtartás. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. križa i sl. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». 10. U crkvama se. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). Duhove. najbližu nedjelju 31. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. bijelu košulju i crnu kravatu. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy).2. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja.2. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. 284 . biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. 1985. Zidovi crkava su čisti. 1988. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. Istentiszteleti rendtartás. križa i sl.

Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. te druga glavna pjesma. te molitva pokajanja. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). Iza toga se daju obavijesti. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. Kod služenja Večere Gospodnje. te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. Obećavate li. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). nas prenio u vječno slavlje? 4. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1.

3. 2005. 1921. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». 2003. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. večernju i euharistijsku službu. P. 125-135. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava.. Forum. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. godine.2. Obrednik sadrži jutarnju. Aronov blagoslov. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. O reformatskoj crkvi. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Oca i Sina i Duha Svetoga». KIŠ.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?».. Novi Sad: J. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem.285 10. . 125-135. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. molitva Očenaš. str. a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». str. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. Knjiga zajedničkih molitava. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. Uskrs. konfirmacije. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. Narod odgovara: «Amen». đakoni i pastori. a vjernici mole vlastitim riječima. Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. crvena (Duhovi. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. Preobraženje. slobodna. Spasovo. Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. i prikloni srca naša zakonu svome». Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici. korizma. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. Službu riječi mogu obavljati lektori. vjenčanja). obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. Duhovi. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. ljubičasta (advent. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. službe krštenja. sprovod). Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. đakoni i pastori. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. Dan reformacije i sl. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici).). Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. . a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama».

1990. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). 1993. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. Lousville. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. 1994. Nakon toga slijede kratke obavijesti. i upiši sve svoje zakone u srca naša». 47. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog.New York: Oxford University Press. Kentucky: Westminster/John Know Press. str. 290 291 289 The Book of Common Prayer. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. smiluj nam se. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. Usp. Book of Common Order. Knjiga zajedničkih molitava. te se pjeva zajednička pjesma. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. 292 293 . Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. str. 73-84.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. Book of Common Worship. Edinburgh: Saint Andrew Press. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. nakon čega vjernici sjede.289 Slijedi molitva pastora. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov.

niti svoje bližnje kao same sebe. 4. 16. očisti nam misli srca. . na slavu tvog svetog Imena. Pastor moli: Svemogući Bože.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. Amen. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. Gospodinu našemu. sada i dovijeka. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. 29-31. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. djelom i propustom. 1 Iv 1. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. sve želje znane i sve tajne otkrivene. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. mišlju. 14. Gospodinu našem. Poradi sina svojega Isusa Krista. pred tobom su sva srca otvorena. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. 8. riječju. Amen.9. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. Po Kristu. Amen. Heb. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. oprostio vam grijehe vaše. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). po Isusu Kristu. smiluj nam se i oprosti nam. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. Amen.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). str. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. starješine i đakoni. 495-496. veljače 2007. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. J KOLARIĆ. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. 301 Obrednik Baptističke crkve..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. prikupljanjem milodara. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. KNEŽEVIĆ. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. Usp.»300 Rukopolažu se pastori. 1999. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. . 8. Ekumenska trilogija. Pojedini pastori prilikom krštenja. te pastorovom blagoslovnom molitvom. E-mail upućen Jasminu Miliću. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. postoje i tjedni sastanci (tzv. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja.

službu vjenčanja. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. 1966. 1998. uglavnom prevedene s engleskog. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. To mogu biti i starija djeca. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. službu prinošenja djeteta. Ovdje smo dali osnovne naglaske. Savez baptističkih crkava u RH.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi.303 i druge. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. službu sahrane. Pjesme duhovne. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. službu krštenja. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. službu ordinacije pastora. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. Duhovne pjesme. ali nikako novorođenčad). Zagreb. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. službu dana Gospodnjega. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. pjesme duhovne. . Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. a koje su se u prošlosti više isticale.

Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. U toj su školi studenti. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. službu vjenčanja.4. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. i početkom 20. SAD). «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. 1999. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. službu dana Gospodnjega. službu krštenja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. počevši s Agnezom Ozman. službu ordinacije pastora. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. službu sahrane. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. stoljeća. 10. službu prinošenja djeteta. .

16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi.) to slavljenje može trajati kraće ili duže. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. starije i suvremene gospel pjesme. 18). 2. Prvi. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. Zagreb: Bogoslovni institut. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. str. pa i u organiziranju bogoslužja. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. 8). Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. primjerice: tradicionalne himne.-272. JAMBREK. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori..168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. psalmi. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. uniformiranom bogoslužju. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. . pljeskat će rukama (Ps 47 1). 2003. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. pjevanje biblijskih stihova. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. U nekim je crkvama 306 S. 271. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. 1 Tim 2. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. korusi. ne može se govoriti o jednom.

poslanje djece Božje. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. Pjesmarica.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). uzdanje. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. 206. utjeha.308 Iz tiska je 2006. težnja za nebom. . predanost. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. radost spasenja. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. molitva. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. pentekostne pjesme. JAMBREK. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. bilo da se radi o obraćenju. evangelizacija. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». 310 Usp. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. Pjevajmo Gospodinu. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. hvala i veličanje Boga. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. 1991. Daruvar: Logos. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. ljubav. Chorusi. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. 2002. veljače 2007.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. 16. trpljenje. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. potrebom izlječenja i sl. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. S. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.

Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. veljače 2007. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). Uskrs i Duhove.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno).170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». Nakon slavljenja slijedi propovijed. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. a zatim molitva i slavljenje. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. poput Save311 Usp. 16. Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. Savez crkava Riječ Života. muškarci muškarcima). no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. Od blagdana slave Božić. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. koja uobičajeno traje oko 45 minuta. čitač(i) Svetog pisma. 312 . Karizmatske crkve. S. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. JAMBREK. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. Crkva cjelovitog evanđelja i sl.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja.

Adventus = dolazak). Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. stoljeća. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. Nastala je u Americi. 1992. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20. te svetkovanje subote kao sedmoga dana.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. 2001. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. 8-10). godine. Zagreb: Znaci vremena.. 314 315 . Adventistički crkveni priručnik. str. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. 75-76. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj..5..314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. 10. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica.. Usp. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. u prvoj polovici 19. Godine 1861. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. 249-266. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. subotu.

Zagreb: Znaci vremena. . 316 Kršćanske himne.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. himne Isusu Kristu. 1995.

318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. 318 319 .. krštenje. početak gradnje. jedni drugima peru noge. str. Gospodnju večeru. str..319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred.). Uskrsa i sl. 196-197. Ona je više od puke uspomene. Adventisti. 1995. Ne rabi se liturgijska odjeća. posvetu molitvenog doma. već prikladno civilno odijelo. Što adventisti vjeruju. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. prigodne pjesme.. Biblija. odnosno svaka tri mjeseca. str. molitvu za bolesne i vjenčanje. pogreb. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. molitve i litanije za određene prigode. poslušnost i služba Bogu. 317 Priručnik za propovjednike.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. kršćanski dom. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. posvećenje djeteta. blagoslivljanje doma. 203. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. život kršćanina. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. radosna vijest. 187-259. Što adventisti vjeruju. preuzimanje novog okruga. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. Usp. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.

grupe seniora. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija). Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. No. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda. John Wesley. No. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. pored svog zanimanja u svijetu. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. nakon smrti Johna Wesleya. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu.»321 No u svijetu. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. priredio je 1874. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente.hr/ 321 . grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. stoljeću nastala u Engleskoj. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. imaju i sposobnost propovijedanja. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba.6. grupe za slavljenje.met0odisti... osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. godine.

» E. H. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. THOMPSON.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. str. ima ih preko 6.. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. str. koja su taknuta Duhom Božjim. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. ali i po kućama i na otvorenom. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. Naime.). da ulaze među najbolje što su ikada napisane.000. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. Propovijedao je po crkvama. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. – 1770. 415-434. ali je imao puni udio u njegovom radu. 1989. Liturgies of the Western Church. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. 295. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu. H. John Wesley je. 324 E. 297. George Whitefield (1714. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. BROADBENT. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. str. Jedna povijest crkve. Zagreb: Kristova crkva Betanija. . a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. Jedna povijest crkve.»324 322 323 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. Brat Johna Wesleya. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. B. u blizini Bristola.000 propovjedi. BROADBENT.

176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. Slavopoj. Philadelphia: The Westminster Press. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. U Makedoniji je. 62. Usp. Prije II. vjenčanje i za sprovod. advent. krštenje. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. The Worshipbook. nedjeljnu školu. zbirka duhovnih pjesama. omladinski sat. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. Novu Godinu. trezvenjački sat. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve).327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. konfirmaciju. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. Uskrs. uskrsni post (korizmu). str. kako smo rekli. zbirka duhovnih pesama. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. . vjenčanje. rukopolaganje za đakona i starješinu.-64. na makedonskom jeziku. štole i sl. Novi Sad: Metodistička crkva. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. metodisti su 1938. i obrede za: primanje u članstvo crkve. 1972. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. Božić.. sprovod. 1938. molitveni sat. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. Pastori. Usp. dječji sat. svetu pričest.

Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. liturgijske odjeće i sl. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. prve kršćanske Crkve. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. to su sljedbenici tzv. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. bez propisanih molitava. Kako smo vidjeli. on je bio različit. slobodnih protestantskih crkava. Poje- . s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. pa sve do naših dana. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju.

radosni328 Usp. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. BARTH. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). smirenost i tišina. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. no on je i naš Kralj). 1964. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. slobodno bogoslužje. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. London: Routledge and Kegan Paul. Međutim. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. posebice pentekostne i karizmatske crkve. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. crkve koje prakticiraju tzv. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. slobodno bogoslužje. Uzajamno upoznavanje. glasnoj molitvi i sl. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija.. dopunjavanje. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. jedno za drugim. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. God Here and Now. str. Mnogi anglikanci. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. . slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini.328 No. 78. K. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. s druge strane.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje.

Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. . odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. obavljana u redu i disciplini. bogatija.

.

Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy).BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. Beograd: Srpska patrijaršija. Bratislava. 1978 Cithara Sanctorum. Edinburgh: Saint Andrew Press. Budimpešta. 1983. 1994. Časosolov. . 1988. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. 1993. Lousville. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. 1996. Kentucky: Westminster/John Know Press. 1999. 2001. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. 1882. Book of Common Order. 1998. Book of Common Worship. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). Zagreb: Glas Koncila. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva.

2002. Pjevajmo Gospodinu.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. Evangelická cirkev a. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. 1985. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. 206. 1995. 1995. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. 1999. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. . Pjesmarica. Knjiga zajedničkih molitava. Daruvar: Logos. Evangelicky zpevnik. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Istentiszteleti rendtartás. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. 2003. na Slovensku. Énekesköny. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Zagreb: Znaci vremena. 1921. Pjesmarica Božjeg naroda. 1981. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. 2000. Evanjelicky spevnik. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. 1991. v. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Kršćanske himne. Obrednik Baptističke crkve. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. Pjesme spasenja. 1966. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

2002. 1933.New York: Oxford University Press.. The alternative Service Book 1980. Novi Sad: Metodistička crkva. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. New York: The Church Hymnal Corporation. Edinburgh: The Saint Andrew Press. 1995. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. God Here and Now. suvremeno čitanje. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. Živa voda. H. Ostala literatura Adam. Adolf. 1938. Evangelička crkva u RH.. The Book of Common Prayer. Savez baptističkih crkava u RH. The Book of Occasional Services. zbirka duhovnih pesama. Uvod u katoličku liturgiju. Služebnik. Barth. 1986. Philadelphia: The Westminster Press. London: Routledge and Kegan Paul.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. Sveopće molitve vjernika I. London: SPCK. 1979. Zagreb: MISL. 1988. . The Book of Common Order. 1990. Augsburška konfesija. Ronald. Bainton. Na tome stojim. Zagreb. život Martina Luthera. 1964. 1998. Karl. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. 1972. pjesme duhovne. 1980. The Worshipbook.

Oxford: Oxford University Press. E. Worship: Adoration and Action. Vrnjačka Banja. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger.A. 1989. 1989. 1998. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1993. Franz. Broadbent. Sremski Karlovci. Novi Sad: Dobra Vest.. Michigan: Baker Book House. 1993. 1989. 1993.. Delimo. Carson. dokumenti. Sakramenti. . Žan. Rupert. u: Drugi vatikanski koncil. 1984. Bloesch. New York. Istorija reformacije. Grand Rapids. Bouwsma William j. 1988. 1993. Jedna povijest crkve. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Novi sad: Dobra Vest. H. 1993. Donald. Biblijski priručnik. Dela apostolska. 1986. o Crkvi». Bonaventura. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. John Calvin. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Trebinje. Mali liturgijski leksikon. Nastanak i učvršćenje reformacije. Zagreb: Duhovna stvarnost. Čedvig. Đakovo: Forum bogoslova. 1999. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Oven. A Sixteenth Century Portrait. Duda. Zagreb: Kristova crkva Betanija.. D. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Court. 1997. Sjeme je riječ Božja. Osnove evanđeoske teologije 2. Biblijski leksikon.

Teologija Novoga zavjeta. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Nashville: Thomas Nelson.. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Liturgika 1. Zagreb: Duhovna stvarnost. Joachim. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Uvod u sveto bogosluženje. France. 165. . 2004. R. Prag. Donald. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. Estep. Guthrie. Fundulis. (pretisak iz 1902. Bonhoeffer: Worldly Preaching. Huldrych Zwingli. 1993.C. Daruvar: Logos. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. Uvod u Teologiju. i drugi. Evangelički katekizam. 1999. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. 1997. str. R. 1973. Daruvar: Logos. J. Istina je neuništiva.). Gabler.. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. His Life and Work. E. Fant. 2000. 1986. Grgurević. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Gelineanu. 2003. T. 1993. Hammond. Nedeljko.. 1986. Clyde. Pastoralne poslanice. 1997. Uvod u pravoslavnu liturgiku. 1985. Philadelphia: Forter Press. Kršćanska sadašnjost. Kraljevo. W. Osijek: Izvori.. Gnilka. T. Evanđelje po Mateju. Joanis. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Novi Sad: Dobra Vest. Ulrich. 1975.

Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. 2003. Baptisti. Velika povijest crkve III/II. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Nauk hrišćanske vere. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1980. Hranić. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. za 1935. Zagreb: Bogoslovni institut. 1995. godinu. Kalođera. Hubert. Kršćanska sadašnjost. 2000. «Grgurofobija». Đuro. . Crkveni sabori. Commentary on the American Prayer Book. «Služba liturgijskog čitanja». 2004. Jedin. Stanko. Kalvin. 1996. br. 1993.str. 1972. Jedin. Heatchett. Velika povijest crkve I. 1981. Velika povijest crkve IV.. 1989. Velika povijest crkve II. New York: The Seabury Press. Žan. Hubert. Marko. Horak. Hubert. Hubert. 40-42. Zagreb: Duhovna stvarnost. Jedin. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Jambrek. Josip. povijest i načela vjerovanja. Zagreb. 2/95. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. 1935.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jedin. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Jedin. Marion J. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Hubert.

. Kraus. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. prvi tom i drugi tom. Juraj. Kirigin. O reformatskoj crkvi. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 1998. Forum. The Threat and the Power. dokumenti. Novi Sad: J. Leksikon ikonografije. himnografija i heortologija. 2005. Konstitucija o liturgiji. 1990. Leonar. 1997. Richmond. u: Drugi Vatikanski koncil. Hans – Joachim. 1977. Opšta istorija protestantizma. 2005. Martin Luther. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Xavier. Zagreb: Mozaik knjiga. Ekumenska trilogija. Istočni kršćani. 1980. Juraj. Leon-Dufour. 2002. Introduction to the Reformed Tradition. Kiš. 2006. 1982. Emil. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bernhard. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Ž. H. 1971. Riječnik biblijske teologije. P. Kolarić. Atlanta: John Press.. Zagreb: Prometej. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 1993. VA: John Know Press. Nandor.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. Leith. Zagreb: Veritas. Kiprijan. Lohse. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.. Kronika kršćanstva. Liturgika. John. Martin. 1985. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Kolarić.

Dennis G. Džon. 1998. Zvonko. H. Moris. L. Worship in the Early Church. tumačenje evanđelja po Ivanu. Martin. Pavković. 1975. Pavić. Liturgika. 1986. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Ivan. Grand Rapids. Ralph. Kragujevac: Kalenić. Liturgika (skripta). 1997. Vizantijsko bogoslovlje. 2002. Misionarski i duhovni centar. London: Holy Trinity Church. treći tom. Parker. Opšta istorija protestantizma. Daruvar: Logos. 1961. Philadelphia: The Westminster Press. Eduard. Ivan Krstitelj. 1988 Michno. 1989. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Majendorf. Svet Novoga zaveta. Jasmin. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. . Milić. The Ceremoniest of the Church. 1997. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Beograd: Trojeručica. Michigan: eerdmans. T. Leon. Povijest liturgije. Juraj. 1963. Perham. Michael. P. O liturgiji. Pažin. (skripta za internu upotrebu slušača). Celebrate the Christian Story. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Morehouse MP Publishing. Beograd: Pravoslavlje.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. 1997. 1985. A Priest’s Handbook. 2003. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. John Calvin: A Biography.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Daruvar: Logos. Ali drugog puta nema. Robinson. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2004. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska.. 1998. Šagi – Bunić. Efežanima. Stott. 1987. Zagreb: Susret. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1997. 1987. 1984. Teološki rječnik. Adalbert. Rice. Richard. Karl i Vorgrimler. 1912. Dimitrije. Opšta crkvena istorija. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. 1972. R. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Šagi – Bunić. Tomislav. knjiga I.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. Jevsevije.. 1992. Frank. Uvod u kršćansku teologiju. Tomislav. 1995. . Priručnik za propovjednike. Biblijske starine. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. Šagi – Bunić. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Stagg. Rebić. Staniloje. W. Povijest kršćanske literature I. Biblijsko propovijedanje. John. Maruševec: ATF. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. Rahner. Haddon W. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. 1965. 1992. 1997. Novi Sad: Dobra Vest. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Tomislav. Teologija Novoga zavjeta.

Zagreb: Glas Koncila. The Renewal of Sunday Worship. Worship. Crkvena povijest III. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Što adventisti vjeruju. Vršac: Fideb.primorska i Skenderijska.. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Vukašinović. 1974. Liturgijska obnova u XX veku. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Webber). The Complete Library of Christian Worship. Webber). Underhill. Bard. The Complete Library of Christian Worship. (ed. 1993. 2005. 2001. 1985 Trideset i devet članaka vjere. Thomson. . Liturgijski simbolički govor. Liturgies of the Western Church. Nashville. 2001. volume 2. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko .. 2003. Alan. Šmeman. Philadelphia: Fortress Press. Robert E. Twenty Centuries of Christian Worship. Tennessee: Star Song Publishing group. 1963.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Liturgija i život. 1992. Franjo. Beseda: Novi Sad. (ed. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Michigan: Zondervan Publishing House. Robert E. Nashville. Šaško. 1986. 1994. 1996. volume 3. Grand Rapids.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Tennessee: Star Song Publishing group. The New International Dictionary of the Christian Church. Aleksandar. New York: Harper and Brothers. Evelyn. Thompson. Vladimir.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Zagreb: Znaci vremena. Ivan.

Glasgow: Free Presbyterian Publications. Kristova svećenička služba. pristupljeno 18. Water.evangelickacrkva-zagreb.php?action=c_vidi&id=2996. 2005. Vladimir. Kristova otajstva. 1989. Webber. posvetitelj vremena. William. 2001. 1969. Zagorac.hr/.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. Valley Forge: Judson Press. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group.metodisti. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. E. Wine and Bread. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . Zagorac. Vladimir. Zagreb: Prosvjeta. INTERNET http://www. http://justus. veljače 2007. Krist. pristupljeno 18. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1997.org/nauk. Word. Francois.veljače 2007.katolici. 1998. Robert. pristupljeno 8. Liturgika. Willimon.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. Vladimir. Vladimir.htm. Worship is a Verb. veljače 2007. Westminster Confession of Faith. http://www. Zagorac. pristupljeno 9. veljače 2007. New York and Evanston: Harper & Row. Zagorac. 1992 Wendel.anglican. 1996. H.htm. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. Publishers (bez godine izdanja). Pravoslavna crkva. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. http://www. Timothy.

pristupljeno 18. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Ruben. 16. htm.anglican. Stanko. veljače 2007. pristupljeno 18. 25. 2007 . veljače 2007. Dušan.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. Knežević. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. veljače. veljače 2007 Sajak. http://justus. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus.org/resources/bcp/Communion_ 1548. veljače 2007.anglican. 8.htm.

Mihaela Kuzmiča. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. ./2005. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Tko je bio Jean Calvin. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. Bosna i Hercegovina. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. prosinca 1969. Davorina Peterlina. Od akademske 2004. vjerovanja i djelovanja). dr. godine. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. . godine u Bijeljini.1918. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). sina Mihaela i kćer Ivanu. ožujka 1995. 2005. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. godine te za seniora 31. Od 1993. Oženjen je suprugom Tamarom. godine te 1997. rođenom Arvaj.1918. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. sc. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof.Jasmin Milić rođen je 28. dr. sc. do 1998. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. s kojom ima dvoje djece. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj.. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. siječnja 1999. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful