Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

.Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007.

.

....5.......................... Sinagoga ................................................................................. Bogoslužje ....... 19 2.... OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ........... Služba ......... 15 1.4..... 24 2............ 30 3................. 26 2.......................................................................................... Sveti šator ............................. 28 2......................................................... 33 ....1...... 16 1............ Bogoštovlje ..........................2.........................................................5............................................................................2............................................................................................. 19 2.................................................. Bogoštovne djelatnosti..SADRŽAJ PREDGOVOR ..........................................................6............. Kovčeg saveza .........................................................................................................................5.............5.................. BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU .....4.......................................... Jeruzalemski hram ............................. 9 UVOD..... 18 1......................1......... 19 2......... 13 1............... Svećenstvo ......................................... 19 2.3........ 20 2................................................... ISUS I BOGOSLUŽJE ....... Bogoslužje prije pada u grijeh ............... 17 1............. 22 2................................... Liturgija.....................3.......1....................3..................2........Starozavjetni liturgijski kalendar . 21 2................................ Bogoslužje nakon pada u grijeh ......

. 37 4............... Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu .................................. Teološki utjecaj na liturgiju.......................5............1.................................................. 64 6.1............1...................... Ignacijevi spisi ......1.... Lomljenje kruha – euharistija ....... 56 6..... LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA..2....... 59 6..............................3.................1.......................4.......... Oblikovanje liturgijskog kalendara.................................................. 50 5........3....................... Didache .....2...........1............................................1......... 38 4................. 56 6...................................................... Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika .... RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME................ Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje .................................1................ 47 5... Liturgijska vjeroispovijedanja. Justina .................. Sloboda kršćanstva .... Bogoštovna mjesta. Apologija sv.3.................1...4...............................1.. Molitva – liturgijski obrasci . Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog ............................. 49 5.4.......1...... 55 6........................ 68 .... 62 6.............. Atanazijevo vjeroispovjedanje...1.... 42 4....1... Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama......1..............2........ Liturgija katekumena i liturgija vjernih ....... 47 5. 43 4...............................POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ................................................. 39 4..2......1......5............. Nedjelja – Dan Gospodnji ........................... 37 4.......1..................... 45 5... Klementova poslanica Korinćanima .......... Apostolsko vjerovanje .... 57 6............3....1. 51 6...........1........2. Liturgijske stranputice ......................................3......1.......................... Propovijedanje i naučavanje ..................................... 65 6..... 61 6.................2............................. 44 4.................. Rani liturgijski teološki obrasci ...... 55 6........................................................... 58 6........ 49 5..................4........

........................ Martin Luther ...... Karolinška obnova ...................11.....................................................4........................... 90 8.. Jean Calvin .................... Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje ... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II................................................................ 73 7.......... 116 8..... 93 8.................. William Farel...10................... Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja .... PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA.........4........6............5.............................. 107 8...............................2.................................. Anglikanska crkva.............................. 117 8................ 73 7......................5.... Predreformacijsko stanje ................11..... 123 .......7..............................1...................5...................... stoljeća...... John Knox ...........3................ 119 9........... 95 8............................11.............. Puritanci ............ i 20....... 92 8................ 76 7........................1.....11......9......... Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij .......1.............................4........................................................Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7. 115 8......8............................ 85 8....... 110 8............................................ 85 8......................... 80 7.............3. Liturgijski pokret 19.... Urlich Zwingli .................... 115 8......................11............. Razvoj euharistijske teologije i prakse .2........ VATIKANSKOG SABORA ............................. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ............... RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ......................................3.............2.............................. Anabaptisti i baptisti ............. 119 9...... 104 8.......... 106 8...... Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama ............ Struktura liturgije – himne i molitve .................................. Odbacivanje posredničke svećeničke službe.. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ................. 74 7....................1........................ 117 9.. Martin Bucer. 115 8.. 101 8.......... Liturgijske reforme Tridentskoga sabora .......................................................................................... Propovijed ...................... 82 8.............11.................2....

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam. 1 pitanje. .

.

2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. drugome čovjeku (faraonima. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. koji je želio suzbiti svaku religioznost. Bog tvoj.» (Izl 20. iz kuće ropstva. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. Međutim. kraljevima…) i sl. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. obožava. Komunizam. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. 2-3). 2 . Nemoj imati drugih bogova osim mene. proslavlja.

.. ili u vodama pod zemljom. izrađivači njihovi više od bilo koga. Bog tvoj.» (Heb 10. U knjizi proroka Izaije. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. štovanje drugih «bogova». 4-6). Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. svi će štovatelji likova biti osramoćeni. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. braćo. 44. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. 23). (Iv 4. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. 19-20). 9-11. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. u Židova. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.» (Izl 20. Bog sam ljubomoran. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle.» «Prema tome. Jer ja. ili dolje na zemlji. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini.. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. to jest kroz svoje tijelo.. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. Jahve.. 4 . Ne klanjaj im se niti im služi. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. da im budu na sramotu. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. ništavan je. jer Otac takve klanjaoce želi». Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove.

države. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. Od 2. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. 6). 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. oko 250-150 godine prije Krista. str. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. kultnu službu. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. 21. LITURGIJA 1. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. Uvod u katoličku liturgiju.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. poput Lk 1. kao i za pomoć Usp. Heb 9. 1993.1. 12).OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. . 11. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. 23. ADAM. odnosno za javno dobro. A. 10.

Pentekostne crkve i sl. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. 8 . 2). su: Rimokatolička (i Grkokatolička). Starokatolička Evangelička. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. liturgijskim prostorom i sl. stare Istočne crkve. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. Metodistička i sl. Tzv. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. Anglikanska. Pravoslavna. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. 1. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13.8 No.2. dakle propisana bogoslužja. kako ćemo vidjeti kasnije. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. odjećom svećenika. redoslijedom bogoslužja. Reformirana. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. liturgijska bogoslužja. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. najčešće u određenim oblicima. 30). Danas.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. propisanim molitvama.

New York: Harper and Brothers.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». tako i u osobnom životu štovatelja..10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). Worship. u Islamu.. Uvod u kršćansku teologiju. 10 11 .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. 143. nalazimo i termin bogoslužje. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. REBIĆ. kako u povijesti. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. 1963. Maruševec: ATF. odnosno štovanja. 3. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. no u isto vri9 A. RICE. strogo propisana obveza. već i zbog onoga što Bog čini. kršćanska liturgija je dvostruki čin. koji govori o Bogu kao objektu služenja. E. str. 1987. koja je u određenim tradicijama. kao npr. R. proslavljamo ga i štujemo. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. Središnje teme Staroga zavjeta. 1996. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. Naime.. UNDRHILL. 1. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. 287. str. Mi služimo Bogu. 3. str.

45). Mk 10. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. str. 10. No koji god termin upotrebljavali. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. ADAM. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu.4.13 12 13 A. ZollikonZürich. najhitnije i najdivnije.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. 28. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. Služba Osim gore navedenih izraza. 15. što se na zemlji može dogoditi». nego da služi…’ (Mt 20. poput riječi bogoslužje . Uvod u katoličku liturgiju. 1938. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. . str. 1. I termin služba može imati dvostruko značenje.

Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu.1. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. 16-17). Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. 2. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. ZAVJETU 2. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga.2. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. prijateljsko zajedništvo s Bogom. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. Time je zajedništvo. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 78-79.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. to jest Sveti šator (hebr. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. Sveti šator Knjiga Izlaska 25. Šekem. str. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu.3. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. Mamri i Beer Šebi. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. 1993. No. . poglavlje. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. da je 14 Usp. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. 2. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. Betelu. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. 8-38). 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36.. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. najvjerojatnije u formi vizije.

1 Kralj 6. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. 10-22.4.) te zarobljen od strane Filistejaca (4. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. 1-17).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. 19. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. 81. 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. 4 i sl. 5-7. 8). «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. 8. . 6). str. 27) te u Šilu (1 Sam 3.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. odnosno svjedočanstva (Izl 31. 1-9). 37. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. 1-9. 7). da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33.1). 3 sl. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. To je posljednje što o njemu znamo. Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. 3). 11). 2. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. zatim u Betelu (Suci 20. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta.

dakako. koje služi Izraelskom narodu. On sam.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. REBIĆ. Izrael više nije putujući narod. Biblijske starine. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. 7). S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. 2. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. str. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. oda16 A. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. Mispa. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. 1992. 175. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti.5. Dan). Šator je bio pokretno svetište.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. Ofra. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8.. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. . središte je obrednih radnji bogoslužja. a kovčeg. koji je znak Božje prisutnosti. Šilo.

godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. K njemu se hodočastilo. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. godine prije Krista. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). u njemu su se prinosile žrtve. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. a izgradio ga je Zerubabel. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. str. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4.-37. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. no nije ga uspio nikada izgraditi.. 29).»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. 307. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. Drugi je hram bio posvećen 515. godine prije Krista). LEON-DUFOUR. Bio je oko 27 metara dug. Dovršen je 64. godine poslije Krista. 2). 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. 1980. Treći. Rječnik biblijske teologije. Nakon toga. Zagreb: Duhovna stvarnost. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. 1989. str. 18 .. Biblijski priručnik. 256. slavili blagdani i sl.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja.5 metara.

osim kože koja je pripala svećenicima.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24.» Enciklopedija Biblije.20 žrtve prinosnice. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. Tražilo se.» Enciklopedija Biblije. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice.5. To je bio dragovoljan prinos Bogu. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe.. dostatno je dobro za Boga). Kršćanska sadašnjost. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. na neki način. čovjek je 19 20 A. da se Bog spomene prinositelja po dobru. str. Biblijske starine. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. 179-185.21 žrtve pričesnice. Zagreb: Duhovna stvarnost. str. 128.1.22 i žrtve pokajnice. «To je bio prinos najboljeg brašna. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. Levitski zakon 3. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. str. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. 1-2). Levitski zakonik 2. Levitski zakonik 1. 128. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. rimska vojska. Hebrejska riječ korba.19 2. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. Levitski za- 21 22 23 . Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama. godine po Kristu. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika.23 Kako smo već ranije istaknuli. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. 127. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. pa ga je trebalo očistiti. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika.» Enciklopedija Biblije. str. koju prevodimo kao žrtva. 2000. Već 70. REBIĆ. «Bogu se prinosila cijela životinja.

154. 25 . Pnz 26. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. A. Pnz 27. liturgijski obrasci. 148. Uz molitvu. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni.» Enciklopedija Biblije. osobito konik 4. Pridruživao im se narod. 14-26 – formula proklinjanja.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. Biblijske starine. Pnz 6. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. Pored osobne molitve... U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). REBIĆ. kao na primjer: Br 6. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. A. 128. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. Središnje teme staroga zavjeta. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. str. Pritom su se. Usp. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. Br 5.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. 24 Usp. Biblijski leksikon. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. prinosila dva jarca. kao i pri drugim žrtvama. str. Bez molitve nije bilo žrtve. 5. 211-222. 22-27 – formula blagoslova. str. REBIĆ. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. a sama je molitva žrtva na djelu. 7. str. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. 1984.

kao npr.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat.5. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. prema Jeruzalemu. a po tome i tvorac povijesti.2. U Izl 16. 134. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. počinak)nalazimo u Post 2. 11). 2. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. u podne koju Danijel moli (Dn 6.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. psaltiru. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. 1-3. Osim ovoga tjednoga blagdana. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. U Izl 20. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. . 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. nalazimo u knjizi psalama. ma gdje se nalazili. Enciklopedija Biblije. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. str. večernju molitvu i sl. Prvi spomen Šabata (heb. okretali su se pri osobnoj molitvi. 18) . 23.

Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). Krist. str.. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. na krovovima kuća. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. kad se završila žetva. str. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. 120. Enciklopedija Biblije. jeo se kruh koji se brzo mijesio.29 Blagdan sedmica. Izlazak 12. Enciklopedija Biblije. ZAGORAC. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. a poštedio prvorođence Egipta. Marko 14: 1-2.30 i Blagdan sjenica. 120. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. str. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. Izlazak 23:16. posvetitelj vremena.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. anđeo smrti ubijao je Egipćane. U početku se Pasha svetkovala po kućama. Levitski zakonik 23: 15-21. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. 10-12. 10. Ponovljeni zakon 16:19-12. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. Prva se pasha zbila u večer uoči 14.31 28 V. berba grožđa i maslina. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. Jošua 5. 1996. nisana. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. kao tjedni blagdan.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve.

obučen u odjeću od bijelog platna. Biblijske starine. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen. 120-139. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). A REBIĆ. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. str..» Enciklopedija Biblije. 33 34 35 36 . Kr. 120. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. 121. str.3. str. 121. REBIĆ.» Enciklopedija Biblije. str. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama.» Enciklopedija Biblije. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. 121. god.5. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. Enciklopedija Biblije. 199-210.» Enciklopedija Biblije.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. 152. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Osim ovih velikih blagdana. Središnje teme Staroga zavjeta.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. Purim35 i sl. Prije se nazivao Srebrne trube. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman. štovalo i prinosilo žrtve. A. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. To je nutarnji. Pr. Ondje je škropio krvlju žrtve.36 2. str. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. str. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. poznatoga kao žrtveni jarac. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. 121. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji.Usp.. Usp. Veliki bi svećenik. Nova godina (Roš Hašana). str. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. Epifan. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). Zatim bi uzeo jarca. Toga se dana odmaralo.32 Dan pomirenja (Jom kippur).

str. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. 156. REBIĆ. Levije. Središnje teme Staroga zavjeta. te ima važnu. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. Središnje teme Staroga zavjeta. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. 179. A. može li se ići u bitku i sl. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. u 30. 158. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. A.40 Svećenik. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. Biblijski priručnik. naučavatelj i tumač Zakona. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. jedan od Jakovljevih sinova. REBIĆ. Usp. str. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. str. što treba činiti i tako dalje. . Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. kakav treba on biti.37 Organiziraniji oblici bogoslužja.

a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak. pjevanje te završni blagoslov. Na jednoj strani te osi.6.. 532.. U sredini prostorije nalazi se almenor. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. torah). LOZE. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. Također su poučavali Božji narod Zakonu. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». 1990. Usp. hebr. Pravokutnog je tlocrta. 1986. E. na molitvu. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. do ulaza. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge.. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. Svet Novoga zaveta. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. str. Beograd: Pravoslavlje.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. čitanje i tumačenje Božje riječi. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. 43 .30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. str. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. stol s kojeg se čita Tora (Zakon.41 2. Ispred njega gori vječno svjetlo. 104. 126-127. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje.» Leksikon ikonografije. str. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike..

46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. kad lijegaš i kad ustaješ. Zato ljubi Jahvu. Knjiga Sudaca. Napominji ih svojim sinovima. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. 4-9. str. 44 Usp. (skripta za internu upotrebu slušača). 4-945 2. i neka ti budu kao zapis među očima. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. 4. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. Psalmi 5. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. neka ti se urežu u srce. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. Završni blagoslov iz Br 6. Z PAŽIN. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. Midraš. Povijest liturgije. 3. 1989. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. svim srcem svojim. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. 24-26 45 46 . «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. Jahve je jedan. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca. 3. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. 22-26. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. Boga svoga. Priveži ih na svoju ruku za znak. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina.

47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. Usp. X. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. str. str. str. LOZE.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. Usp. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. .48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. 105. 95. Rječnik biblijske teologije. E. Svet Novoga zaveta. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja. 47 48 49 Usp.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. Enciklopedija Biblije. 135. LEON DUFOUR.

13. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. 73. propovijedao je u sinagogama (Mk 14. Iv 2. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. 41. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. . 1993. V. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. 20). Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. 22 i dalje). 1997. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. 49. U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. 20-24).ISUS I 3.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. Sjeme je riječ Božja. 205. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. 22). 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). str. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. ZAGORAC. DUDA. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. 10. str. Iv 18. Kristova svećenička služba..»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. 51 50 B.

FRANCE. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. Lk 5. L. str.54 52 Usp. V. 63. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. str. 34.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. 21-22. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. 25-27. Ivan. Mk 15. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. odnosno izmirenje s bližnjima. Grand Rapids. Usp. 1997. 39-45). 49. Lk 10. Lk 22. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. tumačenje evanđelja po Ivanu. Iv 11. 1-26) i privatno (Mt 14. 46. 206. Daruvar: Logos.. 212. već izraz njihova duha. T. A. 9-13. 24). str. Mk 14.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. ZAGORAC. 35. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. Mt 27. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu.52 Isus je navjestitelj. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve.. pred svojim učenicima (Mat 6. Michigan: Baker Book House. Lk 6. 23. Mt 26. 2-4. 1997. 138. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. D..34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). Daruvar: Logos. Opraštanje. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. MORIS. Mt 1. str. Kristova svećenička služba. 9-13). 16. 12. Iv 17. Usp. 20). 39-42. Worship: Adoration and Action. 53 54 . 1993. Molio je javno (Mt 11. 36. Lk 11. Iv 18. 41-42). Evanđelje po Mateju. Lk 9. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. 28.. CARSON. R.

O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi.E. prepoznaje se. R. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. 208. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. On je dakle naviještao riječ Božju. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. WEBBER. ZAGORAC.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje.55 Uspostavljajući dakle euharistiju.. Worship is a Verb. str. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. Kristova svećenička služba. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. odnosno kršćanskoj liturgiji.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». str. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. a to je euharistija ili Večera Gospodnja. rekli bi smo danas sakrament euharistije. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. 57 . V. 1992. 51. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. 14-20). 13-17). Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije.

17).»58 58 V. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. Nisam došao ukinuti. 206-207. Sve je dakle u Starom zavjetu. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. pa i stvarnost kulta. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. ostvarenje u njegovoj osobi. str.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. . blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. Dakle. 14-29) i sa šabatom. Kristova svećenička služba. privremeno. ZAGORAC. nego ispuniti’ (Mt 5. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno.

razlomi i blagova kruh te proslijedi s .1. 4. dok je Pavao i dalje govorio.POČECI KRŠĆANSKE 4. produži govor do ponoći. svladan snom. Opet se pope. Pavao siđe. pade s trećeg kata dolje. Pavao je govorio prisutnima. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. A nekog mladića imenom Eutiha. nadnese se nada nj. Kako je kanio sutradan otići. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. zajedničkom životu. kad se sastadosmo da lomimo kruh.» (Dj 2. vjerovanju i praksi prve crkve. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. djelovanju. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. Nadalje. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. Digoše ga već mrtva. 42) «U prvi dan sedmice. lomljenju kruha i u molitvama.

Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. 180-183. 42. STAGG. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. 16. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja.1. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje.. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. Lk 22. lomljenje kruha. 16). . Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. str. Dakle.1. Teologija Novoga zavjeta.» (Dj 20. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. F. 7-12). Kako bilo.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. Novi Sad: Dobra Vest. euharistija i zajedništvo. 20. I onda otputova. zahvalno mišljenje. molitva i propovijedanje. 16 i Dj 2. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. 4. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. 1987. 19. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. Usp.

RAHNER i H. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. 11-12. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. 4. 17 i dalje).. evidentno je da apostol Pavao. 19. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule.1. nazvani Agape. Teološki rječnik. Iz Pavlovih se riječi. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci.. VORGRIMLER. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. J.2.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. Teologija Novoga zavjeta. 23b-25). 61 Usp. poslije večere. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. Usp.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. dakle. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. K. str. str. 96-97. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. . 2004. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. GNILKA. 1999.

što je bilo i prirodno. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. 12. molitve. str. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. 24-31. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. izrazi: aleluja. 42. 4. molim da se upravljaju prošnje. Usp. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. 19. 10.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. 24. Primjerice. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. 47. V. amen i hosana. prije svega. Kristova otajstva. u Djelima apostolskim 2. odnosno molitvu. 95. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. sazivi. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. 1-2: «Tako. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). 1. 12. . ZAGORAC. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. 14. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. zahvaljivanja za sve ljude. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». 3. 23-26. 6 i dalje.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti.

Ef 1.65 64 65 D. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. 15-20. a jedan neka tumači!» (27 stih). jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. 1 Tim 3. 1. osim u teškim. 15-16. 6-11. 11-13. Daruvar: Logos. GUTHRIE. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve.. moraju imati svoj red. Osim o sadržaju molitve. PAŽIN. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. Daruvar: Logos. 63-64 Usp. sudbonosnim razdobljima. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. 3. Pastoralne. Z. 1. STOTT. 1997. one trebaju biti predmet molitve. što je činjenica koja se često zaboravlja. 2. religijsku ili inu pripadnost. Efežanima. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». R. Pastoralne poslanice. Crkva. Njih nalazimo u Rim 8.. 18-22. Molitva «u jezicima» može biti korisna. 30 i 32. str. 4. D. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. W. 3-5. 22-25. str.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. ne moli samo za svoje članove. što je bila molitva «duhom». Kol 1. Povijest liturgije. dakle. bez obzira na njihovu narodnost. 5-9 i sl. Fil 2. 20. Crkva treba moliti za «sve ljude». «Ako se govori tuđim jezikom. 2 Tim 2. J. 3 – 14. već za sve ljude. 1 Sol 5. 1997. dakle. 5. 105- . Crkva obavlja posredničku službu. str. Pavao govori i o načinu molitve. 1 Pt 1. 16-22.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. str. Tim 6.. GUTHRIE. 16. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». 28-29.

1/1959. R NEIBUHR i D. P. 66 67 Usp. 11). a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. str. Njih je vrijedno zapaziti. Teologija Novoga zavjeta. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache).66 4.3. WILLIAMS. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. GUTHRIE.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom.. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. neke razlike ipak postoje. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. . poput mnogih drugih. Michigan: Eerdmans. D. 35). naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. R. Worship in the Early Church. str. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. Teologija Novoga zavjeta. «The Ministry of the New Testament». str.1. F. 106. Njemu čast i vječna vlast! Amen. 42).42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6.. MARTIN. 206. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. STAGG. Usp. STAGG. str. Pavao i Barnaba su. u: Rewiew and Expositor. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. F. MOODY. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. 1988. 1: D. Grand Rapids.» 67 106. The Ministry in Historical Perspectives.. propovijedanja i naučavanja. str. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. Pastoralne. 192-195. 39-52. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. str. 36 i dalje.

proroštvo. vjera. jezici.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. moć čudesa. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. posebice psalmi. 28-30. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. znanje. Pravoslavne. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. U tome je smislu uistinu bila živa. dar ozdravljanja. U katoličkoj i 69 70 . starješinska služba i sl. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. sukladno ovome učenju. posebice euharistiju. U tekstovima poput 1 Kor 12. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. Krist je zaredio apostole. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. karizmatska zajednica. uvodeći učenje o tzv. preuzeti iz židovske liturgije. razlikovanje duhova. Naime. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. prezbitersku i biskupsku.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. Rim 12. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. Taj slijed se. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme.1. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. apostoli biskupe. I ovi su elementi. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). dar tumačenja jezika. 8-10. uz sliku spontanog bogoslužja.4. Anglikanske i sl. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. Apostol Pavao govori u Ef 5.

već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. crkve. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. 46). o čemu ćemo kasnije govoriti).. 10). . 4. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. u kojima se obavlja bogoslužje . u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). središnji dan tjednog okupljanja Šabat. odnosno euharistije. Leksikon ikonografije. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. Usp. ali ovisno o papi i biskupima. budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. 1990. 3. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. str. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. 1 Kor 16. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. Otk 1. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. 7. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. 4. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. pastor=pastir). 2. 553. Zagreb: kršćanska sadašnjost. 2.

Usp. str. WILLIMON.. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. Ad Caecillium 16.72 71 T. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću.. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. 1984. 72 .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. H. a sv. nego li subotu. Sc. 67)». Wine and Bread. ŠAGI – BUNIĆ. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. str. Word. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. Water. 21. W.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. Valley Forge: Judson Press. 2). Euharistija u životu crkve kroz povijest. 22. J. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Ciprijan će sredinom 3.. I. 1989. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo.

46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara. .

i 130. koji si nam dao spoznati po Isusu.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. i 10. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. godine. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. U 9. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. stoljeća.1. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. tek 1873. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. Oče naš. . 5. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. godine nakon Krista. za sveti trs Davida sluge tvojega. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. zatim u 8. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. A što se tiče euharistije. No spis je otkriven mnogo kasnije.

Oče naš. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. Crkve svoje (tes ekklesias sou). koju si nam dao spoznati po Isusu. Spomeni se Gospode. Ti si. 3. ‘Amen’. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. ‘Amen’. koje si stavio da stanuje u našim srcima. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. A pošto se nasitite. za život i spoznaju (gnoseos).. da iskazuju hvalu kako hoće. Neka dođe milost (charis). Saberi je od četiri vjetra. 6. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. posvećenu. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. 4. gospodaru svemogući (despota pantokrator). ŠAGI – BUNIĆ. Povijest kršćanske literature I. ‘Amen’. ‘Amen’. sve stvorio poradi imena svoga. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. 3. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. 5. i sabran postade jedan. 5. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. 4. 49. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. str. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. ‘Amen’.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). 1998. jer si moćan: tebi slava u vijeke. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. A prorocima (prophetais) dopustite. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. Oče sveti. Tebi slava u vijeke. ‘Amen’. ovako iskazujte hvalu: 2. neka se obrati! Maranatha! Amen. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo.»73 73 T. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). Hvalu ti dajemo. X. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). poradi svetoga Imena tvoga. 7. .

Stoga se krštenje. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. 2 i Heb 10. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. Uvod u katoličku liturgiju. A. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. hesychos kai anabausos. Povijest kršćanske literature I. Ova je opomena slična onoj u Didache 15. 82. ADAM. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. str. U 15. 3).74 5. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. str. 5.2. 44. ženidba i sl. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja.3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. . godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. Usp. 23. ŠAGI – BUNIĆ.75 74 75 T. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. euharistija. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama.

Svetopisamska čitanja .Molitva vjernika . kako već rekosmo. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše. Povijest liturgije. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. str. Justina Ovaj dokument iz 150.Prinošenje darova . PAŽIN. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. Ovaj je spis nastao 76 77 Z. PAŽIN. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. A poslije molitava.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . 5-6. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. vino i voda. donese se kruh. Povijest liturgije.Euharistijska služba77 5. Nato. a nenazočnima se šalje po đakonima. kad čitač prestane. Z.4. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. Koliko već ima vremena. Usp. 6. Prva apologija sv. . bilo da borave u gradu ili na selu.Propovijed .5. str. A narod odobravajući klikne: Amen.

Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. 311. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. 1999. Kako smo do sada vidjeli. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. str. 1972. 108-109. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. svećenika i đakona. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). 79 Usp. . Trebinje. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. JEDIN. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. Vrnjačka Banja. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. H..78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. str. što čine đakoni. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. prezbiteri. Velika povijest crkve I. godine po Kristu.

PAŽIN. meni na spomen činite. Bože po tvome ljubljenom Sinu. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. Kad ovo činite. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. jedite. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. uze kruh.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. 10-11. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. budući da ti se tako svidjelo. velika zahvala i sl. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. No. Isusu Kristu. str. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. po kojemu slava i čast tebi. Amen. raširio ruke trpeći. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. Povijest liturgije. da ih učvrsti u vjeri i istini. tebi zahvali i reče: Uzmite. I dok se dragovoljno predavao muci. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. . I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve.

Uvod u katoličku liturgiju. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. 82 83 . ADAM. Hosana u visini. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. svet. Hosana u visini.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. 21. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. str. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. Usp. A. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave.83 81 Svet. svet Gospodin Bog Sabaot. 24-26.

.

Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp.1. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. godine objavio i stavio na snagu. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. VRIJEME 6. A. «Milanskim reskriptom tolerancije». biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. Uvod u katoličku liturgiju. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. valja ju prilagoditi novim okolnostima. raskošnija. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. ADAM. o čemu će kasnije biti riječi. godine. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. ali i kompliciranija. stoljeća biti progonjeno. . Liturgija postaje svečanija. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. 25. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. kojeg je car Konstantin 313. str. Kasnije će. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. 380.84 Ova.

5) ili «Jedan Gospodin.2. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije.2. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola. 25-26. jedna vjera. palij. U Fil 2. 5).1. ona je postala 85 Usp. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. . Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. u slavu uznesen». 6.85 6. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. poganima propovijedan. str. i jedno krštenje» (Ef 4. U 1 Tim 3. Sin Božji. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. ADAM. anđelima pokazan. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. u svijetu vjerovan. Duhom opravdan. Spasitelj). osobito glede Kristova božanstva. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. Uvod u katoličku liturgiju. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. A.

No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. Mučen pod Poncijem Pilatom. koji je začet po Duhu Svetom. Otpuštenje grijeha. . sjedi o desnu Boga. sašao nad pakao. treći dan uskrsnuo od mrtvih. no tada još nemamo točan tekst tog simbola. općinstvo svetih. umro i pokopan. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. Vjerujem u Duha Svetoga. Oca svemogućega. Oca svemogućega. No. stoljeću. 38-39. uzašao na nebo. Gospodina našega.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva.1. Sina njegova jedinoga. Povijest kršćanske literature I. T.. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. Svetu sveopću Crkvu. Rođen od Marije Djevice. I u Isusa Krista. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. 6. odonud će doći suditi žive i mrtve. Amen.» 86 Usp. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. ŠAGI-BUNIĆ. godine.2.1. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. Raspet. stvoritelja neba i zemlje.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. str. Uskrsnuće tijela i život vječni.

svjetlo od svjetla. str. istobitna s Ocem. Rođena. JEDIN. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. Crkveni sabori. I uskrsnuo treći dan. po kome je sve stvoreno. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. JEDIN. Usp. svega vidljivoga i nevidljivoga.2. 1980. H. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga.1. 15-20 88 87 Usp.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. H. Stvoritelja neba i zemlje. jedinorođenoga Sina Božjega. Crkveni sabori.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6.2. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. ne stvorena. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista.87 Na drugom općem saboru. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. str. 20-24 . godine po Kristu. pravoga Boga od pravoga Boga. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. po Svetom pismu. Oca svemogućega.

» 6. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque.1. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. koji je govorio po prorocima. stoljeću. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. «Tko želi biti spašen. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru. Autor mu je nepoznat. a ipak nisu tri Boga. Amen. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. I život budućega vijeka. beskrajnosti. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. iako se pripisuje Atanaziju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I u Duha Svetoga. vječnosti i svemoćnosti. Pisano je protiv arijevskog učenja. Gospodina i životvorca. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . koji izlazi od Oca i Sina. nego je samo jedan Bog.3.2. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru.

Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. niti stvorio nego rodio. jedan neizmjerni. a ipak nisu tri gospodina. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). vječan je Duh Sveti. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. tako da u svemu. ni tri neizmjerna. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. a ne tri Oca. Tako je jedan Otac. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. nego jedan Gospodin. Kako Otac. tako Duh Sveti. Tko. a treća je osoba Duha Svetoga. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. želi biti spašen. Vječan (aeternus) je Otac. niti rodili. svemoguć Sin. Ni Sina Otac nije učinio. nego je samo jedan Bog. nego je jedan nestvoreni. tako Trojstvo u jedinstvu. a ipak nisu tri Boga. kako je prije rečeno. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. Nestvoren (increatus) je Otac. jednako velike. neizmjeran je Sin. ni Sin. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. tako Sin. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. Jedna je osoba Oca. druga osoba je sinovljeva. nestvoren je Sin. niti stvorio. svemoguć Duh Sveti. neizmjeran je Duh Sveti. Duh Sveti gospodin. nego iz njih proizlazi (procedens). ne tri Sina. Tako je Otac gospodin. dakle. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . Neizmjeran (immensus) je Otac. Tako nisu ni tri nestvorena. nestvoren je Duh Sveti. taj će biti zauvijek izgubljen. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. vječan je Sin.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. Sin gospodin. Oca nitko nije učinio. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. niti rodio. niti stvorili. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. jedan Sin. Tako je svemoguć Otac.

Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. ući će u vječni život. Jedan pak. Potpuni Bog.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. do 6. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove.2. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost.php?action=c_vidi&id=2996. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. 89 http://www. Jedan potpuno i čitav. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. Bog i čovjek.»89 6. pristupljeno 8. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. uzašao na nebo. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. veljače 2007. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. koji su činili zlo. potpuni čovjek. A jer je istovremeno Bog i čovjek.katolici. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. nego jer je Bog uzeo ljudskost. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka.2. u vječni oganj. stoljeća. odnosno o Svetom Trojstvu.org/nauk. svemogućeg Oca. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. odatle će doći suditi žive i mrtve. On je zbog našeg spasenja trpio. To je katolička vjera. ne može se spasiti. u Duhu Svetomu). Oni koji su činili dobro. sjedi s desne strane Boga. Ocu jednak u božanstvu. . ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. manji od Oca po ljudskoj naravi.

Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. Krista i Duha Svetoga. kako smo već ustvrdili. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar.3. dijelovi odjeće i sl. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». koji se počinju štovati i nazivati svetima. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika.). počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. moći». Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. kosti. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. nadalje. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. 6. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. trgovinama i sl. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. svećenik i sl. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. Liturgija se. susretala s pitanjem prilagodbe. «Crkva se. ali i opasnosti. te se stvara sve veća podjela klera i laika. Njihova tijela.

katekumeni. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. str.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike.4. 6.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. 91 . sudjelo90 H. Pripravnici za krštenje. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1995. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. pogani su štovali 25./5. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. Velika povijest Crkve II. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. prosinca dan Nepobjedivog sunca. krsne slave kod pravoslavnih Srba. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. No. a posebice u kršćanskom bogoslužju. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. JEDIN. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. Na primjer. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. dajući im kršćansko značenje. 227.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja.

JEDIN. H. preljub. 285. Zajedno s katekumenima. H. To su: idolatrija. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. Velika povijest crkve II. prisustvovati samo službi riječi.str. kao i neki katekumen. dakle. H. 285.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. Velika povijest crkve II. str.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. teška krađa. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. . no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». pobačaj. krivovjerje. JEDIN. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. kleveta. pijanstvo. str. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice.94 92 93 94 Usp. JEDIN. shizma. Velika povijest crkve II .92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. smio je. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. ubojstvo. 286. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. Usp. nepomirljiva mržnja.

Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. Usp. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. 240. H. H. Velika povijest crkve II. Već krajem 2. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. U ranom razdoblju Crkve. korizma. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. 288. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. Na Istoku je . ili 40 dana posta pred Uskrs. 300./5. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini.95 U 4.str. kako bi se objedinila praksa Crkve. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. Velika povijest crkve I. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. JEDIN. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. stoljeća u Aleksandriji. str. JEDIN. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. ljubavi prema bližnjima i sl. Naime. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4.5. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. siječnja.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. Uspostavljaju se određeni blagdani.

Krštenje Gospodnje te. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. prosinca počinje rast Sunca. Svadba u Kani Galilejskoj). Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. 2. a zatim je preuzet i od Zapada. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. Krist je došao spasiti sve ljude. kako bi narod odvratila od poganstva. Poklonjenje mudraca Kristu. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. Od 4. čudo u Kani Galilejskoj. prosinca. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. kao što je Isusovo krštenje. Mitre. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. Božić.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. ne samo Židove već i pogane. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». Od tada. 3. . prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. prosinca. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. Crkvu svoju. Od 21. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. prosinca. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. Na Bogojavljenje. prosinca. Blagdan Kristovog rođenja. dakle od 6. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga.

Krist posvetitelj vremena. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. jer bi to značilo nesavršenost. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. dakle. Polazeći. . kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. Mjesto Mitre-pobjednika tame. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. 174. Krist posvetitelj vremena. 12). kako je svijet stvoren 25. ožujka. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. str.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. 174-175. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. tj. tj. Kao i uz vrijeme Uskrsa. prosinca. prosinca. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. ožujka. odnosno došašće. stoljeću. Vladimir Zagorac. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. str.

102 . Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. godine) i Kalcedonu (451. i 5 stoljeća kao npr. Velika povijest crkve II. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. stoljeću. stoljeća. 100 101 Usp. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. Zagreb: Veritas.100 Blagdani. 1982. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. Usp. Kaldejaca. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. str. 29. H. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. i 5. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. Istočni kršćani. Apostolske konstitucije s kraja 4. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. 289-291.str. Usp.102 U tekstovima iz 4. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4.6. Od 4. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. i Malabarskih kršćana. A. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. Didaskalija. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. 6. Uvod u katoličku liturgiju. godine). propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. godine). ADAM. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. JEDIN. KOLARIĆ.

Uvod u sveto bogosluženje. PAVIĆ. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. GRGUREVIĆ. Kraljevo. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Liturgika (skripta). O liturgiji.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save.. J. str. 1961. PAVKOVIĆ. Liturgija i život.. 1992.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. WARE. 1986. 1965. 1963.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). Beograd: Sveti arhijerejski sinod. 1997. STANILOJE.. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. T.primorska i Skendeijska.. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Pravoslavna crkva.. u danima pred Božić i Bogojavljenje. Usp. 106 Na hrvatskom jeziku. A.. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. H. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara.. FUNDULIS. za potrebe grkokatoličke crkve. 205-239. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. K. str. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . travnja na blagdan Svetog Marka.105 To su tri liturgije: 106 . J.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. 1992. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Zagreb: Prosvjeta. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi. N. ŠMEMAN. 107 . D. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. 2005. 2004. 1998. 278. Liturgika 1. na Veliki četvrtak i Veliku subotu. 1999. Križevci: Biskupski Ordinarijat.. JEDIN. Zagreb: Glas Koncila.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. Liturgika. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme.I. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26. Velika povijest crkve II. 2003.

70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . Rimska liturgija se spominje već od 4.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski..109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. kako ih imamo u 4. utorak i srijedu. Veliki četvrtak i Veliki petak.108 . Velika povijest crkve II.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. JEDIN. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova). no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. 109 110 . na Veliki ponedjeljak. na Blagovijesti. stoljeća. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. pogotovo uskrsnuća’. u četvrtak petoga tjedna. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom. stoljeću. stoljeću. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. 279. u ponedjeljak.Liturgija pretposvećenih darova. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). str.. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. H./5.

Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. Rimski obred 2. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. godine potisnuti grčki jezik. Kada se govori o rimskom obredu. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. Antiohijska skupina 1. Aleksandrijska skupina 1. galski. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. Mozarapski ili zapadnogotski obred . sjevernoafrički i mozarabijski. Abrozijanski obred 3. a latinski će tek 370. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. stoljeća. Koptski obred 2. sve do 8. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II.

. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. .sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. 111 Dž. Kragujevac: Kalenić. te kulminirati u srednjem vijeku. Vizantijsko bogoslovlje. No s druge strane se događa negativno stremljenje . Stoga će upravo 16. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama. MAJEDNORF.72 4. 1985. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja..»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju.. 144. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. Galski obred 5. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. str.

– 814. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. stoljeća. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi.1. REFORMACIJE 7. godine od pape Pavla I. 781. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760.. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. Pipinovog sina i nasljednika. Tako će rimska liturgija. Karlo Veliki je u Rimu. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8.). prigodom posjete papi Adrijanu I. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. ona još uvijek neće biti propisana. uz određene izmjene. .

81-83. Corpus Christi (Tijelovo). stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. . ŠAGI – BUNIĆ. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. Euharistija u životu crkve kroz povijest. J. Od 12. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. To dovodi do novoga blagdana. dok se kalež vjernicima uskraćuje.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. str.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. Pričest se u 12. Od 13. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. T. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator).2. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. godine. spasonosni efekt. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». stoljeća. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici.

«altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. Usp.115 Također se. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. stoljeću. A.. str. Velika povijest crkve III/II. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. ŠAGI – BUNIĆ. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. str. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. str. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. 114 115 113 Usp. 36. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. ADAM. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Uvod u katoličku liturgiju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. H. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. 1993. 640. JEDIN. J. Usp. T. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. Euharistija u životu crkve kroz povijest. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. . Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. 76-77.

kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. te koji se i danas nalaze u različitim.» A. Naime. 7. . Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. Uvod u katoličku liturgiju. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. Misala. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. str. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. nastaju sada malo – pomalo i upute. ADAM. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. 3. Od 13. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. Od ranoga njezinoga nastanka. Antifonal.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. Lekcionar i Evangelistar. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. propisi). a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. 37.

ZAGORAC. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. Uvod u katoličku liturgiju. Koji oduzimaš grijehe svijeta. 154.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. Koji sje117 118 Usp. V. str.118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. . klanjamo Ti se. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. Bože Oče Svemogući.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. Hvalimo Te. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). – 496. Jaganjče Božji. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. A. Kristova otajstva. 84.. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . Gospodine Sine jedinorođeni. kada su se grijesi ispovijedali javno. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. U prvome. smiluj nam se. Gospodine Bože. 1998.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. Usp. Gospodine Bože. primi našu molitvu. Isuse Kriste. odnosno pjevanje psalma. slavimo Te. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. pred svima. ulaz).117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. ADAM. str. Kralju nebeski. Blagoslivljamo Te. Sine Očev.

vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Jer Ti si jedini svet. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. Beograd: Srpska patrijaršija. ADAM. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. Usp. str. Leksikon ikonografije. 241. Ti si jedini Svevišnji. Uvod u katoličku liturgiju. 120 121 . smiluj nam se. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. 2001. 61-62. str. 10-12. Amen. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. biblijska čitanja.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. Ti si jedini Gospodin. u slavi Boga Oca.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. str. Usp. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru.121 Nadalje slijede molitve dana. Sa Svetim Duhom. Časosolov. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. 154. A. Usp. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. Isuse Kriste.. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. No od 1048. Od 500.. jedinoga kralja. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno.

Nakon pjevanja sanctusa. 1978. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. 9). koji oduzimaš grijehe svijeta. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Jaganjče Božji. 2-6). Usp. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo.122 riječi ustanovljenja. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. str. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. koji oduzimaš grijehe svijeta. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. svet. . odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». Hosana u visini.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. hosana u visini. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. Svet). smiluj nam se. Jaganjče Božji. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. svet Gospodin Bog sabaot. te anamnezu. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. smiluj nam se. «Svet. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. 59..

Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. Imala je najprije oblik zvona. godine. V. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. za vrijeme pjevanja Gloria. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. Sanctusa i sl.80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. Creda. Od 13. prezbiteri i biskupi. palij i prsten. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). manipul. 687. . dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. 105. ZAGORAC. str. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike..4. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. Usp. bila je prvotno svjetovni znak službe. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). 84-85. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena.124 7. godine počinje se pjevati tri puta. Kristova otajstva. a oko 1000. Štola (naramenica. Kasnije je nose đakoni. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva.

I. POPOVIĆ. Uvod u katoličku liturgiju. 676685. Opšta crkvena istorija. bijela. Liturgijski simbolički govor. 126 . 501-502. Zagreb: Glas Koncila 2005. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. str. kao na primjer u procesijama i sl..125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. knjiga I. i to: bijelu. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. crna. str. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. stoljeća. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. str. ADAM. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja).. crvenu. purpurnu i zlatnu.. 83-84. str. Pluvijal (kišna kabanica. stoljeća. a formom je bila slična dalmatici. početkom 13. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. stoljeću. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. ŠAŠKO. I. Liturgijski simbolički govor. Dalmatika. crnu. ŠAŠKO. zelenu. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). vatikansko sabora). A. Usp. smeđa.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. 449-498. ljubičastu. modra. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. zelena. zelena ozna125 Usp. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. 1912..

Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. Na primjer. pravih i nepravih.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. 379. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. A. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. Leksikon ikonografije. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. Liturgija je postala stvar klera. 128 . str. 40. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. Uvod u katoličku liturgiju. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.5. lateranski sabor (1215. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. Pričest je toliko opala da je IV. str. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. ADAM.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali.127 7. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. često poprima pretjerane forme. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima.

1969. Usp. da bi se božansko najdublje iskusilo. 131 . Bernard iz Clairvauxa (1090. V. str. H. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. 41 Ivan Gerson (umro 1429. – 1179. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. u «vrh duše». Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. ADAM. str. Od 13 st. Hildegarda iz Bingena (1098. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo.). Kult svetaca. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika.. 76-79. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». – 1153. da ne može oslijepiti. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. st. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. str. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. JEDIN. Usp. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». toga dana ne može umrijeti.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. Liturgika.) i Elizabeta iz Schoena (1129.). ZAGORAC. Velika povijest crkve III/II. ne stari. – 1164.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju. duhovnost i požrtvovnost širih krugova.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. Uvod u katoličku liturgiju. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. 640. Pored svih ovih negativnih primjera. Kao predstavnici spominju se iz 12. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo.

zasigurno će dati protestantska reformacija. u 13. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva. i 14. str. posebice u bogoslužju. – 1471. Grote. No ona je u mnogim sredinama.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. . a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi.. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. ADAM. 41.133 No bitan naglasak na propovijedanju. posebice seoskim potpuno zanemarivana. Velika povijest crkve III/II. Stoga su prosjački redovi. H. nerazumljiva običnom puku.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. stoljeća došao iz Nizozemske (G. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja.. dominikanci i franjevci.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». mistik i propovjednik pokore + 1384. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. JEDIN. 132 133 A. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. koji je s krajem 14. 642-643. Uvod u katoličku liturgiju. Usp.132 Latinska misa. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. str.

liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. Za njega su način bogoslužja. . Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. negdje radikalnije.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. P 8. samo po sebi ni dobro ni zlo. kako na cjelokupni život Crkve.1. crkveno ruho. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. Martin – (1483. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. Godine 1517. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. njemački augustinski redovnik. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. doktor kanonskoga prava. Držao je da se može zadržati svaki običaj. predmeti «isprazna vanjska stvar». – 1546. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. tako i na liturgiju. molitve. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. Indulgencija).). pa tako i liturgijski.

U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521.. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. Euharistija u životu crkve kroz povijest. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem.» Usp. H. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. 74. No od 1523. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. godine Luther piše: «Recite nam vi.. otpuštati. JEDIN. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. str. H.. kad. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. grčku i hebrejsku misu. Baalove popine. Dapače. J. 136 135 «. otpust je. 2004. str. zadržalo svoju valjanost. Usp. završeno je. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. str. 69-70. dakako. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. 73. . bi o njemu ovisilo.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik.. gdje stoji napisano da je misa žrtva. 139 138 Usp. str. Velika povijest crkve IV. JEDIN. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao.. 274. Luther se. On kaže da se spominjemo njegove žrtve.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja.) «Formula missae». Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. odnosno služenja misa za mrtve. to znači latinsko bogoslužje. H. 137 Prema latinskom mittere = slati. Velika povijest crkve IV.139 Usp. ŠAGI-BUNIĆ. T. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. godine u Wittenbergu se. Velika povijest crkve IV. JEDIN. poput molitava za mrtve.

2006. BAINTON.. Zagreb: MISL.. Na tome stojim. HAMMOND. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. B. H. odnosno definiranje liturgije. 1526. 330-331.102. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom.143 Određeno je tako140 141 T. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. ŠAGI-BUNIĆ. str. C. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). 2002. Luther je 1523. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. Iz mise se uklanjanja predslovlje. Usp. str. Euharistija u životu crkve kroz povijest. život Martina Luthera. Uvod u Teologiju. 274.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). Drugo djelo.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. Usp. kao i zajedništva samih vjernika međusobno. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. Osijek: Izvori. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. J. 1993. str. Martin Luther. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. LOHSE. Za razliku od ovoga učenja. T.. R.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. 210. str. 142 143 . godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga.

Opšta istorija protestantizma. Luther je i autor većine pjesama u istoj. 15. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. . Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. svijeće. posebice prigodom Dana reformacije. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Luther je zadržao oltar. 2002. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. H. U članku 10. ukrase. str. LEONAR. godine. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. 104. E.). i svećeničku odjeću. čl. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. 145 146 Usp. Ž. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). godine.146 iz 1530. str. na augsburškom saboru. Članak 14.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. 337. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti.. BAINTON. 5. Nadahnuta je psalmom 46. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. život Martina Luthera. Čl.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. Čl. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. 25. Naj144 Usp. prvi tom. Na tome stojim. lipnja 1530. poput sastanaka podučavanja i sl. R. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. Godine 1524.

str. Zapravo. a ne kroz vjeru. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. «. Augsburška konfesija. 93. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. suvremeno čitanje. čl. posvećen je misi. 24. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. ukazujući na činjenicu da biskupi.. Evangelička crkva u RH. str.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. 90. Stoga.. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. 147 Augsburška konfesija. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista. suvremeno čitanje. a protiv svakodnevnog služenja euharistije. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise. Ali Pismo nam to ne dopušta. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. 148 . ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom...

«Apostolsko vjerovanje» i 112. Usp. . svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. godine. – 1531. Umro je u bitci kod Kappela 1531. 147-148. svijećnjake. Velika povijest crkve IV. Drugi. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. JEDIN. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. slike. zajednička ispovijed grijeha te otpust. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. Uklonio je oltar. Philadelphia: Fortress Press. No promjene u Zürichu su se događale postupno. B. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. str. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. godine. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. THOMSON. Pjevati su se mogli samo psalmi. lipnja 1524..)– Švicarski reformator. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus».). Slijedi zahvalna molitva.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. godine kao vojni kapelan.2. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. Zalagao se za jednostavnost. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. str. Liturgies of the Western Church. H.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». 150 151 Usp. 135. Djelovao u Zürichu. molitveni dio je izostavljen. služila se sve do 1525. 1985.

zadržavajući samo crni akademski talar. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel.153 Glede značenja euharistije. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu. Duhove. Ž. Usp. prvi tom. Umjesto oltara. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. str. 133.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. THOMPSON. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. Nakon toga slijedi psalam 112. Opšta istorija protestantizma. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. Pored ostaloga. His Life and Work.. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu.1565.. E. str. godine uspostavio i red bogoslužja. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». zahvalna molitva pastora te otpust. Huldrych Zwingli. 1986. Farel. GABLER. 155 . LEONAR.3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. Philadelphia: Forter Press. William (1489.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. U. Liturgies of the Western Church. 125-139. Farel je oko 1524. niti raspela.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. dakle samo komemoracija. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. B. u rujnu te na Božić. 149-156. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. str. 8.

Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. «Gore srca») Pričest . Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Litrugija je zapravo bila služba riječi. Umjesto glazbe.

treba se održavati bogoslužje 156 Usp. 157 Bucer. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. Veliki Petak. str. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. i radio na reformaciji u Strasbourgu. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. – 1552. Introduction to the Reformed Tradition. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. Ulmu i Kölnu. Uzašašće i sl. Godine 1548. Martin (1491.) – Njemački teolog reformacije. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. godine. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. 1977. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom.. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno.156 8. . J. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). Atlanta: John Press. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. 178-180. Prvo. LEITH. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. Na blagdane kao što je Božić. H.4.

Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. Nakon toga. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. pastor je izgovarao: «Sjećaj se. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. . B. str. THOMPSON. Pomolimo se». Liturgies of the Western Churc. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. 167-181. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama.158 158 Usp. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje.

161 Calvin je 1545.. Jean (1509. D. 93. kao i za Luthera.. Opšta istorija protestantizma.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. Novi Sad. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. ČEDVIK. B. THOMSON. BLOESCH. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. 1989. predodređenje. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. E. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. G. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. Novi Sad: Dobra Vest. Za Calvina.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. 185-224. prvi tom. prešao na protestantizam. O. 162 161 160 Usp. Usp. str. str. Osnove evanđeoske teologije 2.5. LEONAR. 104. 304. 1986. Usp. Istorija reformacije. str. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. kako smo naglasili. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje.-1564. Ž. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. . ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. Liturgies of the Western Church. Dobra Vest.. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. str. Godine 1533.

sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. Prijevod teksta u: J. PARKER. «Što se tiče nedjeljnih molitava. str. str. John Calvin: A Biography. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). 2003. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. 155. jer ih nije bilo. H. L. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega.»163 163 Usp. već sam sve uzeo iz Pisma. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. MILIĆ. . Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. 41.. T.

Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. ROBINSON. 164 . gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. str. Robert E. Webber). Zagreb: Susret. No prije nego bi počela propovijed. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. 1997.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. (ed. W.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu.» H. Biblijsko propovijedanje. L. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. The Complete Library of Christian Worship. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. Nashville. Tennessee: Star Song Publishing group. Sina i Svetog Duha. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . str. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. stih po stih. 300. 1994. H. nebeski Oče. . Amen. T.. Twenty Centuries of Christian Worship. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. . volume 2.. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. 16.

Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. John Calvin: A Biography. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. PARKER. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. str. The New International Dictionary of the Christian Church. za spasenje svih ljudi. Theodor (1519.str. Usp. Francuski. Clement Marot (1497. i. ljubljenog. 126. Nakon Calvinove smrti. 168 Usp. služba je bila kratka. pastore i crkvu. humanista i pjesnik. Michigan: Zondervan Publishing House. 172-178 . psalama. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. Usp. 633. str. i za spasenje i posvećenje naših duša. 167 Beza. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. zauzimajući manje od četvrt sata. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. J. 86-87. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. protestant.).-1544. Osim pjevanja i propovijedi. LEITH. prilikom bla- 165 166 T.) bio je pravnik kao i Calvin. Calvin je preveo. koji se. godine.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. H. 1974. nakon pjevanja još jednog psalma. H. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. str. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. Grand Rapids. L. The New International Dictionary of the Christian Church.-1605. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. Introduction to the Reformed Tradition.

474. Ž. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. str. godine174 u 22. . barem jednom tjedno (nedjeljom). Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. Hrvatskoj. str. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. Ž. ona su oruđa i znaci.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. 1996. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. Ž. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. Nauk hrišćanske vere. Euharistija. 483. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. Nauk hrišćanske vere.KALVIN. Nauk hrišćanske vere. Usp. već sudjelovanje u Kristovu životu. WENDEL. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. poglavlju govori o crkvenim sastancima. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. str. Ž.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. 464-498. Ž. Usp. 170 171 Usp. i sl. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. vjerom prima od strane vjerujućih. DELIMO. Mađarskoj. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. Nauk hrišćanske vere. Nastanak i učvršćenje reformacije. niti materijalno primanje Kristova tijela.KALVIN. KALVIN. godine.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati.. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. F. 161. Usp.str. KALVIN. 329-355. 484. za razliku od Zwinglija. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. str.

ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. 175 Heidelberški katekizam. 176 . Takvima se propovijed čini predugom. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. dok je inače. Heidelberški katekizam.175 U 23. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. dovoljno kratka. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. str.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. str. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. 186. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje.. 2000. osim u vrijeme progonstva.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. tako i kod javnih molitava. 167. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. ili bar da možemo otići.

Crkvena povijest 3. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. godine proglasio samostalnom. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Thomas (1489. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. http://justus. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). Usp. godine. poput brevijara. Cranmer. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane.. 59. Stoga je za vrijeme Henrika VIII. nije bio sklon liturgijskim promjenama. veljače 2007. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve.htm. Nadbiskup Canterburya. A. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. misala. str.anglican. 1534. Nakon njegove smrti. osnivač anglikanske crkve. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. pristupljeno 18.. 178 179 180 . Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. za vrijeme vladanja Edwarda VI.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. propisnika o obredima i sl.org/resources/bcp/Communion_1548. Thomas Cranmer. 6.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. s nekoliko sitnijih promjena». – 1665. 1986. godine. THOMSON.179 priredio je 1548. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8.

450. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. . THOMSON. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. Koristio je također srednjovjekovne molitve. A. godine. No.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. 61. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva. Sarum liturgija.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. LEONAR. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama.složeni sustav liturgijskih knjiga.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . Opšta istorija protestantizma. Crkvena povijest 3. .182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. Usp. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale. posebice liturgiju Sarum.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. . “Sarum Rite. E. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. Ž.po prvi put su. U 13. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. . str. godine odnosno njemačku misu iz 1526.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli.” ili “Use of Sarum. prvi tom. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. posebice kod posvećenja pričesti. str.

185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. str. 184 185 186 O. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. str. 87.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. http://justus. Usp. Usp. pristupljeno 18. poput svećeničkog ruha i sl. đakonsko.anglican.. Ž. Novi Sad: Dobra vest. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. LEONAR. ČEDVIG. Naime. veljače 2007. Istorija reformacije. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje.htm. koje je Parlament izglasao 14. godine u članku 23. 452. Usp.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe.org/resources/bcp/1552/BCP_1552.veljače 2007.. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje. 187 . čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». 1986. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću».anglican. prvi tom. godine. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. travnja 1552. http://justus. E. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». ostali su vjerni staroj tradiciji. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. Neki vanjski oblici bogoslužja. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. htm.186 U obredniku iz 1552. Opšta istorija protestantizma. pristupljeno 18.

. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. 19-23. Pored ostaloga. ali ih se ne rukopolaže za službu.188 8.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. govori se o značenju Večere Gospodnje. 39 članaka vjere. LEONAR. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. str. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. str. pa čak i Božića. 339. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. str. Opšta istorija protestantizma. 2003. – 1572. U članku 24. Usp. Velika povijest crkve IV. prvi tom. Župama. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). Uskrsa. 28. H. Crkve moraju biti dolično uređene. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. Ž.7. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka.). koje nemaju pastore. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. U čl. 456.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. E. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. lipnja. JEDIN. govori se o jeziku bogoslužja. rujna i prosinca. 189 190 . dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). Službenici su pastori.

Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. zahvaljivanje za stvaranje. (4.) zajedničko pjevanje psalma. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. koji su ga dijelili međusobno. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik. Velika povijest crkve IV. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj. (7.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. (3. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi. Vjernici. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. . kako smo to gore naglasili).) drugo zajedničko pjevanje psalma.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. Nakon pričesti. 340. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). JEDIN. (5.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. H. Vjerovanja i Deset zapovijedi. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. (6.) čitanje Pisma i propovijed. str. pjevao bi se 103 psalam.191 Godine 1556. Večera Gospodnja. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. Samo su takvi mogli 191 Usp.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega.) molitva prije propovijedi. (2. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov.

106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. Od 1586. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. «Bill and Book». prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. THOMPSON. Onima. godine Waldegravea se. str. koristi u liturgiji. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. čist. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj.8. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. jer bi im blagovanje bilo na osudu. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. Liturgies of the Western Church. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. Puritanci su se 1584. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. 8. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order.193 Godine 1564. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. . uz znatne izmijene tijekom povijesti. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. proširit će se kasnije američkim kontinentom. a u Škotskoj crkvi se i danas. 287-305. B.

ljubiti. pjevanja psalama i sl. Sinu i Duhu Svetome. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom.-341. svecima ili ikojem drugom stvorenju. 1649. THOMPSON. dušom i svom snagom svojom. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. donosimo 21. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. godine.194 8. i s obzirom na pad. Liturgies of the Western Church. zazivati. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. koji suvereno vlada nas svime.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. proslavljati.9. poglavlje u cijelosti: «I. Puritansko bogoslužje. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. ne anđelima. osim Očenaša. iz 1647. ili prema sotonskim izmišljotinama. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). str. propovijedanju. dobar je i čini dobro svima. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. štovati ne možemo bez 194 Usp. . obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. II. godine u 21. stoga Ga se mora bojati. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. Engleske i Irske. B. njemu jedinome. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. 311. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem.

zavjetima. gorljivošću. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. Moliti trebamo za zakonite stvari. s razumijevanjem. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. zajedno s vjerskim prisegama. poniznošću. sukladno Njegovoj volji. V. u duhu i istini. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. molitvu sa zahvaljivanjem. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. postom. ljubavlju i ustrajnošću: i. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. Boga trebamo štovati posvuda. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. ako molimo na glas. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. s pomoću Njegova Duha. s obitelji. divljenjem. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. . divljenje. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. VI. vjerom. vjera. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. Molitva.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. kojeg nalazimo u evanđelju. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. svaki za sebe na samo. III. ali ne i za mrtve. na poznatom jeziku IV.

2001. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. kršćani trebaju slaviti kao šabat. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. Westminster Confession of Faith. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. 89-95. sve do kraja svijeta. šabat. dan koji je posvećen Njemu. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. 195 Usp. Glasgow: Free Presbyterian Publications. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. moralnu. ne samo da se odmara od rada. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. str. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). VIII. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. i djelima milosrđa. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. Prirodni je zakon. i taj dan.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu.

pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. Čini to u znak sjećanja na njega. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista.» Usp. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. 370. . str.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). opomena. Liturgies of the Western Church. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. B. lomim ga i dajem ga tebi. Određeni tradicionalni elementi poput Creda.» Nakon što je vjernik uzeo kruh.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. uzimam ovaj kruh. THOMPSON. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga. Gloria Patri. dajem hvalu.

godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. . točka. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. Istina je neuništiva. 226227. str. žrtve. Glede shvaćanja euharistije. nitko neće smatrati svećenikom. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se.. str. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. R. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. Misa nije žrtva. već sjećanje na Kristovu smrt. «V. 1986. J. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. 180-182. LEITH. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480.) iz 1524. točka.. – 1528.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. Ovo isključuje sve mise. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. točka. X.197 8. Novi Sad: Dobra Vest. 198 W. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ.. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. XII. H. i razumjeti ga. ESTEP. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. Introduction to the Reformed tradition.10.

VII. 4). ili što god Bog daje. troje istovremeno. 199 Usp. Na sastancima treba da govori jedan. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. Kada se braća saberu. . slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. neka se ne pune ni jelom ni pićem. str. Twenty Centuries of Christian Worship. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. godine. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. (Ps 86. VIII. točka. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. tako što će jesti juhu ili povrće. 216-225. a ne dvoje. volume 2. Prvo. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. točka. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. odnosno pokajanjem za grijehe. 2 Kor 1. 2 Sol 1 i 2. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. točka. Kol 1. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. Nakon propovjedi. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. 118). dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. 3. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. The Complete Library of Christian Worship.

poslušnost Rim 2. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. XI. 1 Pt 2. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. 1 Iv 2. Kad su braća i sestre na okupu. 3. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. str. 10. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. poput anabaptista nisu 200 W. Mk 14. R. ESTEP. 236-238. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. . slobodnim crkvama reformacijske baštine. točka. poput menonitske crkava. 2 Kor 2. agape. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. pojedinih baptističkih crkava i sl. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. Fil 2. 1 Pt 1). Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku.4. bratskih crkava. Rim 8. Baptisti. Lk 22. 2 Sol 1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. 1 Kor 11). stoljeću. . Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. Istina je neuništiva. kao i istomišljenici. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna.

izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. 232.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. Godine 1695. str. Twenty Centuries of Christian Worship. . The Complete Library of Christian Worship. 201 Usp. duhovno i jednostavno. volume 2. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi.

odnosno svim protestantskim crkvama 8.2. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. 202 T.1. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti.11. str. C.11. 8.11. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi. Uvod u teologiju. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je. a ne svećenik. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. kako smo vidjeli. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. 209. HAMMOND. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8.

J. str. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. 490. BOUWSMA.204 8. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje.3. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. W. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. IV.. 214-229. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. str. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. Velika povijest crkve. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. 306-307.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. ..»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. Starješine. KALVIN. H. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. JEDIN. Treba 203 Ž.11. u njemu je potpuna i završava se u njemu. mire Boga s ljudima. Nauk hrišćanske vere. odnosno uvođenja narodnoga jezika. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha. str. 204 Usp.

Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. W.11. str. BLOESCH. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. koje nisu samo kratke homilije. Tako propovijed postaje edukativnog. da ne čitaju. 8. ali ne i bez Riječi. U slučaju nužde. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D.»206 8. 35. (Prijevod iz: M. liturgija je.11. LUTHER. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. 94. Osnove evanđeoske teologije 2.5. 12.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. pa čak i da se ne skupljaju. kako smo već ustvrdili. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. Von Ordung Gottesdiensts.) . bila uglavnom čin svećenika. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. Što više. nisu razumjeli latinski jezik. odnosno poučnog karaktera. str. Osnove evanđeoske teologije 2. ali sakrament ne može postojati bez Riječi. 95. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. G. BLOESCH. već tumačenje biblijskih tekstova. A.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena.4. 206 D. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. G. čovjek može biti spašen i bez sakramenata.

118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi. u anabaptista. . kao npr. odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca. U pojedinim krugovima.

RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. Velika povijest crkve IV.208 207 Usp. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. 404-405. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. H.. 2001. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća.207 Sabor se. VATIKANSKOG 9. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. razmatrajući disciplinarnu problematiku. JEDIN. – 1563. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. Vršac: Fideb. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije. a ne prave vjere.. također.1. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. . da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. načina vršenja bogoslužja. SABORA 9. str. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. str. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk. VUKAŠINOVIĆ.» V. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju.. Beseda: Novi Sad. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. Zabranjeno je. Liturgijska obnova u XX veku. 27-28. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. a izvorno stanje ponovo uspostavi.

Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). Uvod u katoličku liturgiju. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. nego njeno posredovanje. 33. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. 43. A.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. ADAM. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. Povijest liturgije. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. godine proglasio dekret o misi.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. statičnosti i beživotnosti bogoslužja.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. . valjanost sakramenata i sl. rujna 1562. . Usp. str. Z. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija.). . Sabor je 17. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. str. PAŽIN.

Sakramenti. Ako netko rekne. Ako netko rekne. ona se smatra kao relativna žrtva. da ceremonije. Ako netko rekne. 2. . 6. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. neka je izopćen. Đakovo: Forum bogoslova. 7. neka je izopćen. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. Ako netko rekne. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). 306. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. 3. 5. ili da se ona po ovoj ukida. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. 1997. neka je izopćen. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. pa da se s toga mora ukinuti.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. COURT. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. neka je izopćen. Ako netko rekne. Ako netko rekne. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. a da nije propicijatorna. Ako netko rekne. str. zadovoljštine i druge potrebe. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. neka je izopćen. 4. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. kazne. za grijehe. neka je izopćen. ili da koristi samo primatelju. da misni kanon sadrži zablude.. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva.

ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. 8. 9. A. osim ako se izuzme povremena propovijed.213 «Nasuprot protestanata. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. str. Ako netko rekne. Božja 212 213 T. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. Što više. 318-319. neka je izopćen. pa da ih stoga treba ukinuti. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. .122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. No to se nije dogodilo. 43. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. neka je izopćen. ŠAGI-BUNIĆ. str. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. posebice u nedjelje i na blagdane. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. zadržan je latinski jezik. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. Ako netko rekne. neka je izopćen. ADAM. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. Uvod u katoličku liturgiju. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. Usp. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. Narod i dalje ništa nije razumio.

stoljeću. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. Liturgijski pokret 19. 65.2. str. 260. studenog 1903. i 20.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. Kristova svećenička služba. Papa Pio V.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). A. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. stoljeća 9. ADAM. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567.1. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. vatikanskom saboru. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. str. str.2. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. .216 9. (1903. V. kod procesija i različitih pobožnosti. Usp. Povijest liturgije. Usp. Uvod u katoličku liturgiju. Papa Pio X. 33. godine. ZAGORAC.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. vatikanskog koncila.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573.-1914. PAŽIN. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo.

Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. Liturgijska obnova u XX veku. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. godine pridružio Benediktincima. godine. – 1946. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. Usp. str. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. str. studenog 1874. U samostan Maria Laach. kolovoza 1873. godine. stupio je u 21 godini. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. svjetskog rata. godine a zaređen za svećenika 1897. 44. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. Liturgijska obnova u XX veku. . godine. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. 26. što su sakramentalni obredi i sl. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. V. Nakon I.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». 55-56 218 217 Idefons Herwegen. već od 1921.). Usp. V. Lambert Beauduin. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. tada još uvijek latinskim jezikom. rođen je 27. rođen je 5. što je liturgija. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. VUKAŠINOVIĆ. rujna 1909. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. VUKAŠINOVIĆ.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. godine. 2002. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. – 1872. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. str.). stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». među anglikancima se pojavljuje tzv.2. kolovoza. Opšta istorija protestantizma. LEONAR. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove.. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. – 1861. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22. E. stoljeću (narodni jezik. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. umro 16. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. 1800.). obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. Oxfordski pokret. treći tom. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja».2.). U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. Ž. 322. rujna 1882. U Engleskoj. . Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16.

Isaac Williams (1802.1866. između katoličanstva i liberalizma.). kao što su to.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. Opšta istorija protestantizma.veljače 1801. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. str. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. vjerske proslave. . 326329. Richard Hurrell Froude (1803. treći tom. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. Zbog toga se on 1842. Njima se pridružuje John Henry Newman.1836. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. postovi i sl. episkopat. liturgija. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. Godine 1847. postao je anglikanski đakon. imale Katolička i Pravoslavna crkva. . Umro je u Birminghamu 1890 godine.1865. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici.) i drugi. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. bio je zaređen za svećenika u Rimu. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. E. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. imenovao kardinalom. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. . Godine 1824. . Ušao je u Oxfordski pokret. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate.).godine. kada je završio studije u Oxfordu. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. LEONAR. po njegovu shvaćanju. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. Ž.220 220 Usp.

»221 221 Usp. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. ŠAGI.3. do 1965. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. Ali drugog puta nema. godine. 1972. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II.. godine kao prvi službeni dokument sabora. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. prosinca 1963. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. 37. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. Anglokatolici tiskaju 1933.BUNIĆ. T. stoljeću. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. godine Engleski misal. 9. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. a Božji je narod gledao iz daleka. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. . Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. više-manje rezervirano samo za svećenike. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. II.

ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu.1.3. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. nije činilo neobično. naime hebrejski. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. . braća Ćiril i Metod. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. što su ga. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. Obrazloženje. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. str. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. što se njima kao Bizantincima. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno.»222 222 A. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju.73. ADAM. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. grčki i latinski. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. to dopuštenje. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. Uvod u katoličku liturgiju. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. stoljeća).

o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. a 1927. Osora. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. temeljem odluka II.. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. F. godine. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 224 223 Usp. str. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. Raba. Sorbonski student i pariški profesor. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Jeronima». nakon čega će se. još od 10. Senja kao i svi istarski biskupi. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. i 1060. F. . Usp. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. Trogira. 1996.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. pod prijetnjom izopćenja. Juraj iz Slavonije (umro 1415).. Knina. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. ožujka 1965. Šibenika. 95. Nina. U Rimu je 1905. ŠANJEK. Zadra. 81-82. ŠANJEK. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». godine. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. Naime. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. Splita.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). str. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Krka.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. te sinoda iz 1063.

nakon I. . kao služba Božja zajednice. svibnja 1937. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. Ekumenska trilogija. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji.str. godinu. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20.. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. KOLARIĆ. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. M. J. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. «Grgurofobija». samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. str.» J. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom.. KOLARIĆ.225 Odluke II. Ekumenska trilogija. KALOĐERA. 2005. Nijemci i Francuzi. godine. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. 647-659. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. 40-42. str. 1935. katoličkog liturgičara. Zagreb: Prometej. godine. stoljeća. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. 1871. Usp. za 1935. dok su njihovi protivnici. 653-654.

u nekim molitvama i pjesmama. ponajprije u čitanjima.. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. str. str. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama. upozorenjima. osim gdje postoji posebna povlastica. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja.. ŠAGI-BUNIĆ. Konstitucija o liturgiji. Ali drugog puta nema.. str. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». dokumenti. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. M KIRIGIN. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. 1.228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. 1993. 228 . bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik. 1985. 170.»227 Sabor je. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. Do sada. u: Drugi Vatikanski koncil. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 37. Usp. 2. 27. dakle. Ipak. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. T.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. 1972.

. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. odnosno da vrše «ono što na njih spada». dakle. čitači. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. u: Drugi vatikanski koncil.3. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. Konstitucija o liturgiji. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. 33). str. 30. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. U liturgijskim obredima neka svatko. kretnjama i držanju tijela. bio služitelj ili vjernik. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. 230 229 Usp. 29. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. 31. neka se vodi briga o usklicima puka. odgovorima.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. 23-25. psalmima. str. pjesmama kao i o činima. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. M KIRIGIN. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28.2. 147. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. pripjevima.»229 U konstituciji se.

u: Drugi vatikanski koncil. str. .3. ne svi jednako.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod.. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. o Crkvi».nego s drugog stajališta na drugoj razini». Zagreb: Kršćanska sadašnjost. DUDA. puku. u kojem svatko. bio klerik bio laik. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma). izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. B. 307.. dokumenti. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. Katekizam katoličke crkve. 109. a još manje kao nepravo – pravo. 1993. bilo prinosom bilo svetom pričešću. str. 232 233 . Biblije. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. Koncilske teme.233 9. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Usp. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. tako svi.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. str.3. no nisu u «suodnosu manje – veće. 63. 1992.

. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. 33.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. njime su nadahnute i prožete molitve. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. Rimokatolička crkva je na II. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. stoljeću. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. 2. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. zazivi i liturgijske pjesme. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. neka se svestranije otvore biblijske riznice. izrečenim još u 16. str. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. 25. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. u: Drugi vatikanski koncil. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. iz njega se pjevaju psalmi. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije.

. GELINEANU i drugi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II.. ne samo kao pukog liturgijskog obreda. . kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 219. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. str. 1973. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. 53. rezultiralo je angažiranjem laika. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. br.. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». vatikanskog sabora. str. GELINEANU i drugi. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas».238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. 236 237 Usp. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. 238 Usp. str. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. 165. Đ. vjernošću i molitvom. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. Konstitucija o liturgiji. 2/95. J. 165. HRANIĆ. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima.237 Do II. KIRIGIN. str. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. «Služba liturgijskog čitanja». M. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji.

Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. KIRIGIN. 220.»239 Propovijedanje.240 «U liturgiji. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. propovijed je dio svetog obreda. uz to još na nerazumljivom jeziku. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. ona je dio same liturgije. u: Drugi vatikanski koncil. naime. moralne i ine teme. M.3. 240 241 . No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. 220. budući ih je predvodio samo svećenik. krizme. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. Usp. KIRIGIN. Konstitucija o liturgiji. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života. M. str. Pisma. osim zbog teških razloga. pa narod molitveno. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. 33.»241 9. Neka se to nikako ne propušta. i to pod vidikom koji je ondje uključen. sprovoda i sl. Konstitucija o liturgiji. str. vjenčanja. str.4. dakle. Homilija se veoma preporučuje. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv.

također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. ili Gospodine usliši nas i sl. za one koje tište razne nevolje. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. 35.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. a manje molitelj.4. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. istu moći predvoditi i vjernici laici. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. . Usp. str.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. 9. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. za one koji s vlašću nama upravljaju. No. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. u: Drugi vatikanski koncil. dok će na Zapadu. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. odnosno molitvu vjernika. 1995. vatikanskom saboru.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. Sveopće molitve vjernika I. «53.

London: SPCK. New York: The Church Hymnal Corporation. vatikanskog koncila. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi.244 evangeličkih. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. 245 The alternative Service Book 1980.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja.. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. The Book of Occasional Services. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II.). 1988. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe. 1980. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. štole i sl. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. 247 Usp. križ (bez raspela) i sl. .138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church.

godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. The Renewal of Sunday Worship. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. . Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. 1. poput litanija. posebice među američkim baptistima. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). 10-11. responzijalnih molitava. 9. 1979. a Roy Pearson je 1990. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. Gart House je 1989. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. str. Godine 1989. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. volume 3. 249 The Complete Library of Christian Worship. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. Edinburgh: The Saint Andrew Press. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. godine te ista knjiga iz 1994.249 Utjecaj II. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. The Book of Common Order. za pastore i laičke vođe). organizirana je.4.

započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. 330-331. vatikanskoga sabora. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. Webber). . 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. B ili C. 252 Usp. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji.). 33. Tennessee: Star Song Publishing group.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. i godina II. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. od prve biblijske knjige. (ed. str. u: Drugi vatikanski koncil. Robert E. Odatle i liturgijski službenik. 1993. The Complete Library of Christian Worship. Nashville. Liturgijska godina. 25. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar. The Renewal of Sunday Worship. lat. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. str. A.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. godinu B i godinu C. volume 3. lektor odnosno čitač./2007 liturgijska je godina C. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju.252 U liturgijskim promjenama II.. lectio «čitanje». lectionarium «knjiga čitanja».

Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. te iz evanđelja.254 luterani. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje.. HATCHETT. Ivanovo evanđelje čita se svake godine.. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. U radne 254 Usp. Kentucky: Westminster/John Know Press. za Uskrs Ivanovo evanđelje. 1998. Celebrate the Christian Story. Morehouse MP Publishing. Usp. 590-591. 1993. 1997. Usp.255 reformirani. 17. 255 256 Usp. str. 1033-1095.256 prezbiterijanci. str. korizme i Uskrsa kao i u godini B. MICHNO.. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. 324-327. 609-643. U godini A čita se evanđelje po Mateju. New York: Oxford University Press.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. Edinburgh: Saint Andrew Press. str. U adventu.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. G. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. The Book of Common Prayer. The Ceremoniest of the Church. str. London: Holy Trinity Church. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. str. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci).. 1981. Pjesmarica Božjega naroda. božićnom vremenu. 888-1001.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. A Priest’s Handbook. 1990. Book of Common Order. 258 Usp. posebice oko Božića. 257 .. Lousville.. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). D. M. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. J. Book of Common Worship. 295-326. 1994. New York: The Seabury Press. Commentary on the American Prayer Book. str. M. 110-121. Godine 1983. čitanje iz apostolskih poslanica. PERHAM.

Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. R. str. str. . 1993. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. Mali liturgijski leksikon. 138.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. BLOESCH. . Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma. u pravilu se čita i određeni psalam. Međutim. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. lekcionar ima i prednosti: . a druge prenaglase. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. 101. Lekcionar ima mane i prednosti. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. Svaki formalizam može biti negativan. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. Pored tri liturgijska čitanja. G. 260 259 Usp. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. smrti i uskrsnuća. D. Osnove evanđeoske teologije 2. BERGER. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska.

611-783. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). posebice u moljenju Brevijara (Časoslova).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica.Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Ova je praksa i ranije bila poznata. kako na Zapadu tako i na Istoku. str. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» ..262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. Usp. himnografija i heortologija. Book of Common Worship. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). 261 Usp. KERN.str. K. Calvin je uredio pjesmaricu psalama. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. vjernici drugi. Liturgika.261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. 262 . Sada je narod. 13. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige. 1997. no uglavnom je bila pridržana zboru.

.

sprovod. . vjera. Presveto Trojstvo). Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. poput evangeličkih crkava u svijetu. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. krštenje. Duhovi. nedjelje kroz godinu. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. Bogojavljenje). Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. prigodne. Božić. jest liturgijska crkva. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. uskrsno vrijeme – Uskrs. 1981. Stara i Nova godina. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. sveta sedmica. Uzašašće.BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. po reformatoru Martinu Lutheru). crkva.1. nedjelje i Gospodnji blagdani).263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. Uz svako liturgijsko razdoblje. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena.

i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. st.-82. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te). Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu. te na blagdane.-143.. ADAM. Božjih zapovijedi. duga haljina evangeličkog svećenika. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. str. pristupljeno 9. Beffchen) koje označavaju 10. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. veljače 2007. «Tzv. kako se prema Bogu treba odnositi.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. Uvod u katoličku liturgiju. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu.. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. O liturgijskim bojama vidi više na str. odnosno lekcionar za A. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. dogležnjica. tj. Talari mogu biti i druge boje. 266 . Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti.. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. odnosno primljena u luteranstvu. 85. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’.» A. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. bijele u skandinavskim zemljama. 139.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. npr.». Reformatorstvo je.evangelickacrkva-zagreb. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka.htm. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora.. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. B i C liturgijsku godinu. http://www. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). odnosno rimske običaje. 80.

obično nekim prikladnim biblijskim stihom. Amen». tako i sada i u vijeke. Svećenik naviješta oproštenje grijeha.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. ima i svoje liturgijsko značenje.267 Nedjeljama. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. koja se naziva oltarska slika. raspelo i otvorena Biblija. Naime. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. moleći molitvu pokajanja. do vijeka Amen». kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. svim ljudima dobre volje. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. Kako bijaše na početku. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. . Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». i od vijeka. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena.

svećenik moli veliku molitvu. udovce i udovice.268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. 268 Usp. djecu i mlade. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. Pjesmarica Božjega naroda.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. (pretisak iz 1902. str. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». Narod odgovara: «Amen». okrenut narodu. U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. 269 . 225 do 237. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». izgovarajući Aronov blagoslov. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. Narod odgovara: «Amen».). U nju uključuje cijelu općinu. 1993. starce i osamljene zdrave i bolesne. Usp. kao i za mir u svijetu. Okrenut oltaru. str. Evangelički katekizam.. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. narod pjeva treću pjesmu. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. 66-67. Svećenik. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. druge crkvene općine. svakog pojedinca. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. završavajući s: «Riječ Božja je istina. žive i one na samrti. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina».

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

14. 6. božićni ciklus. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. 02. . Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. 8. 11. Propovijed. Pjesma za milost. D. 9. molitve u molitvenim knjižicama. 10. uskrsni ciklus. introitous = ulazak. 7. Introit. 15. 13. Adam Plintovic. 4. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. Narod odgovara: i s duhom tvojim. ili sviraju orgulje. Molitva dana (kolekta). Jan Blaisus st. svim ljudima dobre volje. 5. Štefan Leška. duhovski ciklus. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). Završna molitva. ova pjesmarica sadrži i molitve. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). Samuel Palumbiny. Velika Molitva koja se završava s Očenašem. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. Aronov blagoslov. homilije i sl. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. koji po D.Jakobei). Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. slovački narod». i ml. Antifona. Pjevanje evanđelja. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . 276 Lat. Osim pjesama. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). Narod odgovara: i na zemlji mir. Gašpar Motešicky i dr. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. praznični i sl. 2007. A to je bila velika sreća za evangelički a. Pjesma (prvi stih). Jeremiaš Lednicky. Apostolsko vjerovanje. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. SAJAK. 3. Himnus (pjesma prije propovijedi). Amen. 12..276 2. v.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

10. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. Duhove. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. 1985. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». bijelu košulju i crnu kravatu. najbližu nedjelju 31. križa i sl. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. 1988. na Uskrs. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. 284 . Istentiszteleti rendtartás. U crkvama se. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. 283 Istentiszteleti rendtartás. Zidovi crkava su čisti. križa i sl. Amen». bez slika. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy).2.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja.2.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede.

Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. Iza toga se daju obavijesti. nas prenio u vječno slavlje? 4. Kod služenja Večere Gospodnje. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. te molitva pokajanja. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. Obećavate li. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- .Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. te druga glavna pjesma. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika.

2003. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Knjiga zajedničkih molitava. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. Novi Sad: J. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. 1921. 125-135.2. 125-135. . str.3. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva.. a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». molitva Očenaš. Nakon podjele slijedi kratki nagovor.. godine. 2005. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. Oca i Sina i Duha Svetoga». Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas».158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». KIŠ. Obrednik sadrži jutarnju. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj.285 10. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. Forum. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. P.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. O reformatskoj crkvi. Aronov blagoslov. večernju i euharistijsku službu. Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. str.

Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. Narod odgovara: «Amen». Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. a vjernici mole vlastitim riječima.). sprovod). Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. konfirmacije. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. đakoni i pastori. Uskrs. Spasovo. . i prikloni srca naša zakonu svome». Dan reformacije i sl. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. korizma.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. službe krštenja. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. slobodna. Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). Duhovi. ljubičasta (advent. đakoni i pastori. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. crvena (Duhovi. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. Preobraženje. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. Službu riječi mogu obavljati lektori. vjenčanja).

Lousville. nakon čega vjernici sjede. str.New York: Oxford University Press. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. 1990. i upiši sve svoje zakone u srca naša». Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. Nakon toga slijede kratke obavijesti. 1994. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Knjiga zajedničkih molitava. str. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. Book of Common Order. Edinburgh: Saint Andrew Press. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. Book of Common Worship.289 Slijedi molitva pastora.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. 1993. 73-84. 290 291 289 The Book of Common Prayer. smiluj nam se. te se pjeva zajednička pjesma. Kentucky: Westminster/John Know Press. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. Usp. 47. 292 293 . Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD).

1 Iv 1.9. očisti nam misli srca. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. 14. sada i dovijeka. niti svoje bližnje kao same sebe. Po Kristu. Pastor moli: Svemogući Bože. Amen. po Isusu Kristu. 16. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. 29-31. 4. pred tobom su sva srca otvorena. oprostio vam grijehe vaše. mišlju. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. Gospodinu našem. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). Amen. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. riječju. Amen. smiluj nam se i oprosti nam. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. djelom i propustom. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. sve želje znane i sve tajne otkrivene. . na slavu tvog svetog Imena. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. Gospodinu našemu. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. Poradi sina svojega Isusa Krista. 8. Heb. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. Amen.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

Ekumenska trilogija. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. KNEŽEVIĆ. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. veljače 2007. 1999. .. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). postoje i tjedni sastanci (tzv. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. 301 Obrednik Baptističke crkve. te pastorovom blagoslovnom molitvom. 8. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije.»300 Rukopolažu se pastori. 495-496. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. J KOLARIĆ. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. prikupljanjem milodara. starješine i đakoni. Usp. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). E-mail upućen Jasminu Miliću. str. Pojedini pastori prilikom krštenja.

službu dana Gospodnjega. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. To mogu biti i starija djeca. pjesme duhovne. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. službu ordinacije pastora. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. Duhovne pjesme. službu sahrane.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. 1966. .302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. službu krštenja. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. službu prinošenja djeteta. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi.303 i druge. Pjesme duhovne. a koje su se u prošlosti više isticale. uglavnom prevedene s engleskog. Ovdje smo dali osnovne naglaske. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. ali nikako novorođenčad). Savez baptističkih crkava u RH. službu vjenčanja. Zagreb. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. 1998.

305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. službu prinošenja djeteta. službu ordinacije pastora. SAD). Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. službu dana Gospodnjega. stoljeća. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. . te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. 1999. i početkom 20. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta.4. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. U toj su školi studenti. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. službu vjenčanja. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. službu krštenja. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. počevši s Agnezom Ozman. službu sahrane. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). 10.

. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. str. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. pjevanje biblijskih stihova.) to slavljenje može trajati kraće ili duže. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. 271. starije i suvremene gospel pjesme. Prvi. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. . uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. primjerice: tradicionalne himne. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. U nekim je crkvama 306 S. pa i u organiziranju bogoslužja. Zagreb: Bogoslovni institut. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. psalmi. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. 2. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. 1 Tim 2.-272. JAMBREK. pljeskat će rukama (Ps 47 1). 2003.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. uniformiranom bogoslužju. 18). korusi. ne može se govoriti o jednom.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. 8). Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi.

To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. 2002. ljubav. bilo da se radi o obraćenju. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». veljače 2007. težnja za nebom. uzdanje. 16. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. 206. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. 310 Usp. Pjesmarica. Pjevajmo Gospodinu. potrebom izlječenja i sl. predanost. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici).308 Iz tiska je 2006. radost spasenja. trpljenje. evangelizacija. . Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Chorusi. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. S. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. hvala i veličanje Boga. 1991. pentekostne pjesme. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. JAMBREK. poslanje djece Božje. Daruvar: Logos. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. utjeha. molitva.

Nakon slavljenja slijedi propovijed. S. Savez crkava Riječ Života. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. JAMBREK. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. 312 . poput Save311 Usp. koja uobičajeno traje oko 45 minuta. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. Uskrs i Duhove. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». Od blagdana slave Božić. Karizmatske crkve. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. čitač(i) Svetog pisma. Crkva cjelovitog evanđelja i sl. a zatim molitva i slavljenje. muškarci muškarcima). veljače 2007. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. 16. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama.170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja.

subotu. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti.. 314 315 . Adventistički crkveni priručnik.. Zagreb: Znaci vremena. godine. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20.5. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. 2001.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. Nastala je u Americi. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. u prvoj polovici 19. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. 249-266. 8-10). stoljeća. 10. 75-76. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. Godine 1861. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20. te svetkovanje subote kao sedmoga dana.. str.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Usp.. Adventus = dolazak). 1992.

316 Kršćanske himne. . Zagreb: Znaci vremena.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. himne Isusu Kristu. 1995.

Biblija.. radosna vijest. str. Što adventisti vjeruju. prigodne pjesme. preuzimanje novog okruga. 318 319 . Uskrsa i sl.. 203. odnosno svaka tri mjeseca. Što adventisti vjeruju. 1995. Usp. krštenje. Adventisti. posvećenje djeteta. kršćanski dom. jedni drugima peru noge. 196-197. pogreb. početak gradnje. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. život kršćanina. poslušnost i služba Bogu.318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. već prikladno civilno odijelo.. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.). Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. 187-259. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. Ona je više od puke uspomene. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). molitve i litanije za određene prigode.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. Ne rabi se liturgijska odjeća. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. blagoslivljanje doma. str. Gospodnju večeru. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. molitvu za bolesne i vjenčanje.. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. posvetu molitvenog doma. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. 317 Priručnik za propovjednike.

Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. priredio je 1874.. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. John Wesley. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu.. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. nakon smrti Johna Wesleya. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. grupe seniora.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10.met0odisti.»321 No u svijetu. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. stoljeću nastala u Engleskoj. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija). Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji.6. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju.hr/ 321 . osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). No. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. grupe za slavljenje. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. imaju i sposobnost propovijedanja. No. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. pored svog zanimanja u svijetu. godine.

str. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. BROADBENT. . H. koja su taknuta Duhom Božjim. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. ali i po kućama i na otvorenom. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu. u blizini Bristola. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. Jedna povijest crkve. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje.. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. 1989.000 propovjedi. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. 324 E. str. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. 297.000. da ulaze među najbolje što su ikada napisane. B. ima ih preko 6. Zagreb: Kristova crkva Betanija. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji.). – 1770. Naime.» E. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. Brat Johna Wesleya. George Whitefield (1714. str. Jedna povijest crkve.»324 322 323 Usp. Propovijedao je po crkvama. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. ali je imao puni udio u njegovom radu. John Wesley je. THOMPSON. 415-434. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. BROADBENT.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. H. 295. Liturgies of the Western Church.

327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. Uskrs. kako smo rekli. vjenčanje i za sprovod. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. konfirmaciju. Novu Godinu. omladinski sat. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. metodisti su 1938. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. Philadelphia: The Westminster Press. str. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. Slavopoj. Pastori. Prije II. štole i sl. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. na makedonskom jeziku. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. i obrede za: primanje u članstvo crkve. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. The Worshipbook. svetu pričest. Božić. zbirka duhovnih pesama.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. uskrsni post (korizmu). krštenje. dječji sat. Usp. zbirka duhovnih pjesama. U Makedoniji je.-64. 1972. rukopolaganje za đakona i starješinu. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. 1938. vjenčanje. trezvenjački sat. advent. . molitveni sat. Usp. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. nedjeljnu školu.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. 62. sprovod.. Novi Sad: Metodistička crkva.

pa sve do naših dana. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. Kako smo vidjeli.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. to su sljedbenici tzv. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. Poje- . postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. bez propisanih molitava. on je bio različit. liturgijske odjeće i sl. prve kršćanske Crkve. slobodnih protestantskih crkava. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja.

BARTH. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. . posebice pentekostne i karizmatske crkve. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. K. Uzajamno upoznavanje. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. London: Routledge and Kegan Paul. 1964. smirenost i tišina. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. str. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. crkve koje prakticiraju tzv. slobodno bogoslužje.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. dopunjavanje. glasnoj molitvi i sl. God Here and Now. 78..328 No. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. Međutim. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. no on je i naš Kralj). s druge strane. jedno za drugim. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). Mnogi anglikanci. radosni328 Usp. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. slobodno bogoslužje.

obavljana u redu i disciplini.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom. bogatija. .

.

Lousville. . Kentucky: Westminster/John Know Press. Edinburgh: Saint Andrew Press. 1983. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). 1978 Cithara Sanctorum. Book of Common Order. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). 1988. Budimpešta. 2001. Bratislava. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Časosolov. 1996. 1993. 1882. 1994. Beograd: Srpska patrijaršija. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1998. 1999. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Zagreb: Glas Koncila. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Book of Common Worship. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Božanska liturgija Svetog apostola Marka.

1999. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Evanjelicky spevnik. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Obrednik Baptističke crkve. 1921. 1985. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. 1995. na Slovensku. 1981. Kršćanske himne. Pjevajmo Gospodinu. 1991. Zagreb: Znaci vremena. 1966. Pjesmarica. 206. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. Pjesme spasenja. Evangelicky zpevnik. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. Énekesköny. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. 2000. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. Istentiszteleti rendtartás. Daruvar: Logos. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. Pjesmarica Božjeg naroda. 2002. Evangelická cirkev a. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. v. Knjiga zajedničkih molitava. 1995. . 2003. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima.

1995. Evangelička crkva u RH. Živa voda. Karl. The Book of Common Prayer. 2002.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. 1986. Služebnik. 1964. H. 1938. 1998. God Here and Now. The Book of Common Order. Barth. 1972. pjesme duhovne. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: MISL. Philadelphia: The Westminster Press. zbirka duhovnih pesama. život Martina Luthera. Edinburgh: The Saint Andrew Press. 1980. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. Ostala literatura Adam. 1979. Zagreb. Novi Sad: Metodistička crkva.New York: Oxford University Press. New York: The Church Hymnal Corporation. 1990.. Savez baptističkih crkava u RH. The Book of Occasional Services. London: SPCK. Ronald. Na tome stojim.. Adolf. suvremeno čitanje. London: Routledge and Kegan Paul. The Worshipbook. Augsburška konfesija. 1988. Bainton. Uvod u katoličku liturgiju. 1933. Sveopće molitve vjernika I. The alternative Service Book 1980.

Istorija reformacije. Biblijski leksikon. H. Bonaventura. E. o Crkvi». Sremski Karlovci. Delimo. 1993. Franz. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1989. Court. Mali liturgijski leksikon. 1997. 1998. Oxford: Oxford University Press. 1988. Biblijski priručnik. A Sixteenth Century Portrait.A. Donald. 1999. Oven. Žan. Duda. dokumenti. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 1993. Vrnjačka Banja. Jedna povijest crkve. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Broadbent. Nastanak i učvršćenje reformacije. 1986. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Grand Rapids. Đakovo: Forum bogoslova. 1989. Sakramenti. 1993. 1993. u: Drugi vatikanski koncil. New York.. Dela apostolska. Sjeme je riječ Božja.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Čedvig. Rupert. Zagreb: Duhovna stvarnost. Carson. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. . Novi sad: Dobra Vest. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1984. D.. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. Osnove evanđeoske teologije 2. Trebinje. Worship: Adoration and Action. Bouwsma William j. John Calvin. Michigan: Baker Book House. Bloesch. 1993. 1989. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Novi Sad: Dobra Vest.

). str. Donald. Evanđelje po Mateju. W.. 1993. Estep. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. R. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Joanis.. Evangelički katekizam. His Life and Work. Zagreb: Duhovna stvarnost. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. i drugi. Joachim. Nedeljko. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Teologija Novoga zavjeta.C. Clyde. Gabler. Hammond. Prag. 2003. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Nashville: Thomas Nelson. 2000. E. T. Novi Sad: Dobra Vest. R. Daruvar: Logos. (pretisak iz 1902. T. 1997. Ulrich. J. Fundulis. 1986. Fant. Liturgika 1. 1975. 1973. 165. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Uvod u sveto bogosluženje. Guthrie. 1993. Daruvar: Logos. 1986. Istina je neuništiva. Gelineanu. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. Philadelphia: Forter Press. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog.. . 1997. 1999. Osijek: Izvori. France. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. 1985.. Pastoralne poslanice. Grgurević. Uvod u Teologiju. Gnilka. Bonhoeffer: Worldly Preaching.. Kršćanska sadašnjost. 2004. Kraljevo. Huldrych Zwingli.

2/95. Hranić.. Crkveni sabori. Kršćanska sadašnjost. 1993. godinu. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. Hubert. Hubert. 1972. «Grgurofobija». 1996. povijest i načela vjerovanja. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Horak. 2000. Velika povijest crkve I. Jedin. Kalvin. Zagreb: Bogoslovni institut. Žan. Zagreb. Kalođera. Đuro. Jedin. Commentary on the American Prayer Book. 40-42. Jedin. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Velika povijest crkve II. za 1935. Marko. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Velika povijest crkve IV. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Nauk hrišćanske vere. Stanko.. 1980. Hubert. Zagreb: Duhovna stvarnost. 2003.str. br. 1995. Velika povijest crkve III/II. 1989. . Hubert.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. «Služba liturgijskog čitanja». Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. New York: The Seabury Press. Hubert. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1935. Marion J. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Baptisti. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Jedin. 2004. Josip. Heatchett. Jedin. Jambrek. 1981.

John. Martin. Istočni kršćani. 1980. Richmond. prvi tom i drugi tom. Kiš. Nandor. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kraus. Novi Sad: J. 2005. Riječnik biblijske teologije. Konstitucija o liturgiji. Martin Luther. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Leonar. 1977. Leon-Dufour. Zagreb: Veritas.. Zagreb: Prometej. Bernhard. Xavier. Introduction to the Reformed Tradition. Kirigin. Kolarić. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 1998. 1997. 1993. Opšta istorija protestantizma. Ž. H. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. The Threat and the Power. 1982. Juraj. 2002. himnografija i heortologija. Emil. Kronika kršćanstva. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. 1985. Lohse. Leksikon ikonografije. dokumenti. Zagreb: Mozaik knjiga. Kiprijan. Liturgika. 1990. Ekumenska trilogija. Forum. u: Drugi Vatikanski koncil. 2005. Leith.. 1971. 2006. O reformatskoj crkvi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Kolarić. Atlanta: John Press. P. . Juraj. VA: John Know Press. Hans – Joachim. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.

Michael. (skripta za internu upotrebu slušača). . John Calvin: A Biography. Martin. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. tumačenje evanđelja po Ivanu. 1975. Misionarski i duhovni centar. Leon. Križevci: Biskupski Ordinarijat. H. Pažin. Opšta istorija protestantizma. L. Worship in the Early Church. 1998. Jasmin. Liturgika (skripta). 1989. Zvonko.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. Morehouse MP Publishing. Celebrate the Christian Story. Ivan Krstitelj. Beograd: Pravoslavlje. A Priest’s Handbook. Povijest liturgije. 1986. Ivan. 1961. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Philadelphia: The Westminster Press. Beograd: Trojeručica. Majendorf. O liturgiji. 2003. P. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Michigan: eerdmans. Perham. Eduard. 1997. Džon. Dennis G. 2002. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Milić. 1985. London: Holy Trinity Church. Svet Novoga zaveta. Pavković. Kragujevac: Kalenić. 1963. Daruvar: Logos. T. 1988 Michno. Vizantijsko bogoslovlje. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Ralph. 1997. Grand Rapids. 1997. Liturgika. treći tom. Moris. Parker. Juraj. The Ceremoniest of the Church. Pavić.

Šagi – Bunić. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Rebić. Tomislav. 1987. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. knjiga I. 1987. Dimitrije. John. 1997. Uvod u kršćansku teologiju. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Robinson. Rahner. Zagreb: Susret. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Karl i Vorgrimler. Richard. Staniloje. . 1972. R. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Novi Sad: Dobra Vest. 1995. Teološki rječnik. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Priručnik za propovjednike. 2004. 1992. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Šagi – Bunić. 1984. Maruševec: ATF. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Šagi – Bunić. Opšta crkvena istorija. 1997. Rice. Haddon W. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. Daruvar: Logos. Stagg.. Ali drugog puta nema.. Teologija Novoga zavjeta. 1912.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. 1965. Jevsevije. Efežanima. Adalbert. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Tomislav. 1992. 1998. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Biblijsko propovijedanje. W. Frank. Biblijske starine. Povijest kršćanske literature I. Tomislav. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Stott.

Zagreb: Glas Koncila. Liturgijski simbolički govor. 2001. (ed. Šmeman.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.. Michigan: Zondervan Publishing House.. Alan. Underhill. Beseda: Novi Sad. Aleksandar. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.primorska i Skenderijska. volume 2. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Šaško. Twenty Centuries of Christian Worship.. 2005. Zagreb: Znaci vremena. The New International Dictionary of the Christian Church. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . 1985 Trideset i devet članaka vjere. Tennessee: Star Song Publishing group. Worship. The Renewal of Sunday Worship. Robert E. 2001. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. . Philadelphia: Fortress Press. Nashville. The Complete Library of Christian Worship. Webber). 1986. volume 3. Grand Rapids. Evelyn. Bard. 1963. Vladimir. Webber). Liturgija i život. Thomson. Liturgies of the Western Church. 1996. Vukašinović. Crkvena povijest III. Što adventisti vjeruju. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Franjo. Liturgijska obnova u XX veku. 1974. The Complete Library of Christian Worship. (ed. Ivan. Robert E. 2003.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. Vršac: Fideb. 1992. 1994. Nashville. Tennessee: Star Song Publishing group. 1993. Thompson. New York: Harper and Brothers.

htm.anglican. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. Vladimir. veljače 2007. William.metodisti. pristupljeno 8.hr/.katolici. Vladimir. Pravoslavna crkva.evangelickacrkva-zagreb. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. Valley Forge: Judson Press. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. http://www. Wine and Bread. http://justus. Kristova otajstva. 1989. H. 1969.org/nauk. veljače 2007.php?action=c_vidi&id=2996.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. Liturgika. Zagorac. Robert. 2005.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. Webber. 2001. INTERNET http://www. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagorac. Timothy. pristupljeno 18.veljače 2007. Water. pristupljeno 9.htm. Francois. Zagreb: Prosvjeta. Vladimir. http://www. 1996. . Kristova svećenička služba. posvetitelj vremena. Vladimir. 1992 Wendel. 1998. Westminster Confession of Faith. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Zagorac. Willimon. New York and Evanston: Harper & Row. Zagorac. Publishers (bez godine izdanja). E.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. Word. 1997. veljače 2007. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Worship is a Verb. pristupljeno 18. Krist.

veljače 2007. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.anglican. veljače 2007.htm. Stanko. 25. veljače. 2007 .org/resources/bcp/1552/BCP_1552. veljače 2007. Ruben.org/resources/bcp/Communion_ 1548. 16. veljače 2007 Sajak. pristupljeno 18. pristupljeno 18.anglican. Knežević. 8. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. http://justus. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Dušan.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. htm.

Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. godine u Bijeljini./2005. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. godine. . . na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. ožujka 1995. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. do 1998. rođenom Arvaj. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. Oženjen je suprugom Tamarom. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. dr. godine te 1997. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. sc. Od 1993. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. vjerovanja i djelovanja). godine te za seniora 31. Davorina Peterlina. Od akademske 2004. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. Tko je bio Jean Calvin.. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Mihaela Kuzmiča. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. prosinca 1969. sc. sina Mihaela i kćer Ivanu. dr.1918. s kojom ima dvoje djece.1918. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. siječnja 1999. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. 2005.Jasmin Milić rođen je 28. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. Bosna i Hercegovina.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful