Franjevački Samostanski Kompleks Sv. Bernardina Sijenskog U Kamporu Na Otoku Rabu-Mala Biblioteka Sv. 21

Mala biblioteka
Godišnjaka zaštite
spomenika kulture
Hrvatske
Ivan Braut
Krasanka Majer Jurišić
Edita Šurina
Franjevački samostanski kompleks

sv. Bernardina Sijenskog
u Kamporu na otoku Rabu
2 Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske 21_2020.
Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske

Svezak 21
The Preservation of Cultural Heritage in Croatia Annual,
Special Edition Vol. 21
Izdavač / Ministarstvo kulture RH

Uprava za zaštitu kulturne baštine
Publisher / Ministry of Culture of the Republic of Croatia
Directorate for the Protection of the Cultural heritage
Za izdavača / for the Publisher

Nina Obuljen Koržinek
Uredništvo / Editorial Board

Ivan Alduk, Biserka Dumbović Bilušić
Marijan Bradanović, Anuška Deranja Crnokić
Ivo Glavaš, Viki Jakaša Borić,
Vanja Kovačić, Petar Puhmajer
Glavni i odgovorni urednik / Editor-in-chief

Franko Ćorić
Tajnica i izvršna urednica / Managing editor

Gordana Jerabek
Recenzenti / Reviewers
Akademik Igor Fisković
dr. sc. Marijan Bradanović
Lektura i korektura / Proofreading and Revision

Silvija Brkić Midžić
Prijevod na engleski / English Translation

Tanja Trška
Grafičko oblikovanje / Graphic design

Mateo Matijašević, Studio 5 do 12, Zagreb
Adresa uredništva / Editorial address

Ministarstvo kulture RH
Uprava za zaštitu kulturne baštine
HR – 10 000 Zagreb, Ulica Ivana Runjanina 2
Tisak / Printed by
Printera grupa d.o.o.
Tiskanje dovršeno / Printing completed

2020.
Istraživanje je sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost

projektom IP-2016-06-1265 ET TIBI DABO: naručitelj i donatori
u Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. do 1800. godine
ISBN 978-953-312-053-9
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem xxxxxxxxxxxx
3
Ivan Braut
Krasanka Majer Jurišić
Edita Šurina
Franjevački samostanski kompleks

sv. Bernardina Sijenskog
u Kamporu na otoku Rabu
Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske

ISSN 1333-4190
Zahvala
Pisanje ove monografije dugujemo iskustvima i

saznanjima prikupljenim tijekom konzervatorsko-
restauratorskih istraživanja franjevačkoga samostanskog
kompleksa u Kamporu, 2016. i 2017. godine. U tome
nam je od velike pomoći bio tadašnji gvardijan fra Ivan
Gavran, čije su razumijevanje i podrška omogućili da
“uđemo u trag” mijenama kamporskih crkava, kapela
i samostanskih prostorija te da materijalne rezultate
istraživanja povežemo uz sačuvane pisane bilješke. Za
poznavanje povijesnih podataka zaslužan je pak najvećim
dijelom iscrpan rad fra Odorika Badurine, još u prvoj
polovini prošlog stoljeća, i njegova Velika kamporska
kronika u kojoj su obrađeni brojni arhivski spisi, ali je dan
i kritički osvrt na pojedine faze uređenja i opremanja. Bez
tih zapisa naša istraživanja ne bi bila toliko uspješna.
Na stručnoj pomoći i konzultacijama zahvaljujemo
Miljenku Domijanu, akademiku Igoru Fiskoviću i
Marijanu Bradanoviću te cijelom stručnom timu,
kolegama iz Hrvatskoga restauratorskog zavoda Ani
Škevin Mikulandra, Ivanu Jengiću, Marti Budicin, Kristini
Krulić, Ivani Drmić, Marijani Galović, Renati Duvančić,
Goranu Buliću, Ani Rušin Bulić, Danieli Ratkajec, Veljku
Bartolu, Miroslavu Pavličiću, Kseniji Škarić, Josipu
Višnjiću, Siniši Pamiću, Igoru Orosu, Nataliji Vasić, Ljubi
Gamulinu, Jovanu Kliski, Domagoju Mudronji, Marijani
Fabečić, Margareti Klofutar, Mirjani Jelinčić, Lei Sović i
vanjskim suradnicima Ani Marinković, Ladislavu Dobrici,
Osanni Šašinka, Marini Fernežir i Nenadu Kuzmanoviću.
Zahvaljujemo na suradnji i franjevačkoj provinciji sv.
Jeronima sa sjedištem u Zadru, provincijalu fra Andriji
Bilokapiću, fra Bernardinu Škunci i gospodinu Franku
Gambiraži, Ministarstvu kulture i konzervatorima
iz nadležnog Konzervatorskog odjela u Rijeci Biserki
Dumbović Bilušić, Lillian Stošić, Miji Rizner, Gordani
Sobota Matejčić, Mateji Jerman i Damiru Krizmaniću,
koji su pratili naš rad tijekom cijelog istraživanja i s kojima
smo surađivali i u radovima obnove koji su uslijedili.
Hvala i Arhivu franjevačkog samostana u Kamporu,
Hrvatskom restauratorskom zavodu, Upravi za
zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture RH,
Konzervatorskim odjelima u Rijeci, Splitu i Zadru,
gospodinu Josipu Andriću, Državnom arhivu u Zadru i Ivan Braut
Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu na Krasanka Majer Jurišić
ustupljenoj dokumentaciji i građi. Edita Šurina
5
Sadržaj
1. UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
2. FRANJEVAČKI SAMOSTAN U KAMPORU – POVIJESNI PREGLED IZGRADNJE I UREĐENJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

Izgradnja samostana i crkve sv. Bernardina Sijenskog, 15. i 16. stoljeće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
Preuređenje i nova oprema, 17. i 18. stoljeće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Samostan i crkve u 19. stoljeću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Obnove 20. stoljeća i recentna preuređenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
3. PROSTORNA I ARHITEKTONSKO-OBLIKOVNA OBILJEŽJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

Crkva sv. Bernardina Sijenskog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
Crkva sv. Eufemije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
Kapela sv. Katarine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
Samostan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
Prostor oko samostana, gospodarske zgrade i ribnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
Prilozi: datacija, prijedlog radova i prijedlog prezentacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
4. UMJETNIČKA OPREMA I UREĐENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73

Oltarna ograda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
Poliptih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
Raspelo na oltaru sv. Križa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
Oltar u kapeli Gospe Grčke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
Tabulat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
Navještenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
Ograda pjevališta i vratnice orgulja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
Barokni oltari crkve sv. Bernardina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
Oltar sv. Eufemije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
Predmeti i umjetnine iz samostanskog lapidarija i zbirki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
5. IKONOLOGIJA SAKRALNIH PROSTORA FRANJEVAČKOGA KAMPORSKOG KOMPLEKSA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
6. VALORIZACIJA ARHITEKTURE I INVENTARA SAMOSTANA U OKVIRU REGIONALNOG STVARALAŠTVA . . . . 107
7. PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
Prijepisi i prijevodi arhivskih dokumenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113
Kronologija kamporskog franjevačkog samostana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .126
8. KORIŠTENI IZVORI I LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
9. SUMMARY . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
BILJEŠKA O AUTORIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
POPIS IZVORA SLIKOVNIH PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

7
1. UVOD
Franjevački samostanski kompleks sv. Bernardina Si- promjena čuvali su svoje samostane, dok su zagovornici
jenskog u Kamporu na otoku Rabu prema teritorijalnoj obnove, opservanti, vremenom jačali i postajali brojniji te
upravnoj podjeli Katoličke Crkve u Hrvatskoj pripada Riječ- su počeli i osnivati nove samostane, najčešće izvan gradova
koj metropoliji i Krčkoj biskupiji. U sastavu je i franjevačke na izoliranijim mjestima, zahvaljujući povlasticama i naklo-
Provincije sv. Jeronima koja ima sjedište u Zadru i obuhva- nosti crkvenih i državnih vlasti te dobročiniteljima koji su
ća područje čak 10 biskupija u Dalmaciji i Istri, djelujući u ponajprije materijalno podržavali njihova podizanja.4 Tako
26 samostana na priobalju i otocima, od Rovinja pa sve je na jugu osnovana Stonska kustodija, a sjeverno Kustodi-
do Kotora. Brojnost samostana potvrđuje dugu povijest ja sv. Jeronima sa sjedištem u istoimenom samostanu na
i prisutnost franjevaštva na našim prostorima, od gotovo otoku Ugljanu, a koja je obuhvaćala samostane na Čiovu
osam stoljeća, još od vremena utemeljitelja reda sv. Franje – Trogiru, Krapnju, Sv. Križ kod Zadra i Poljud kod Splita.
Asiškog koji je navodno i sam 1212., prema zapisima nje- Tim samostanima pripao je i samostan u Kamporu, osno-
govog životopisca Tome Čelanskog, na putu prema Svetoj van sredinom 15. stoljeća, kada tadašnji generalni vikar
zemlji zbog oluje dospio na hrvatsku obalu. opservanata sv. Ivan Kapistran 24. svibnja 1445. godine
Provincija sv. Jeronima baštinik je hrvatske provincije ovlašćuje fra Šimuna iz Dubrovnika da pošalje franjevce na
zvane Provincia Sclavoniae Sancti Seraphini koja je već izme- otok Rab. Dalmatinski opservanti su tako osnovali svoje
đu 1227. i 1232. godine1 bila organizirana u četiri manje krilo 1447. godine.5 Kroz 15. stoljeće i Dubrovačka je Re-
upravne jedinice, kustodije: Istarsku, Rapsku, Zadarsko- publika pokušavala osnovati zasebnu provinciju u koju bi
splitsku te Dubrovačku te je 1260. imala čak 22 samostana.2
U 14. stoljeću broj samostana u provinciji narastao je na 29, 4 Franjevački red je katolički, višestrukog apostolata koji objedinjuje
a Rapskoj kustodiji pripadali su oni u Rabu, Krku, Cresu i propovjedničko, vjerovjesničko, odgojno-obrazovno i kulturno djelo-
vanje. U širem smislu podrazumijeva tri reda: Prvi red čine franjevci,
Senju, dok je 1378. osnovan i samostan u Modrušu.3 Go- muški red, potom Drugi red je ženski, klarise, i Treći red koji se pak dijeli
dine 1393. Provincija mijenja naziv u Provincia Sancti Hie- na samostanski i svjetovni red. Sva tri reda su osnovana još početkom
13. stoljeća, temeljeći se na pravilima i zavjetima čistoće, siromaštva i
ronymy in Dalmatia, tj. Dalmatinska provincija sv. Jeronima, poslušnosti. Zbog vrlo brzog povećavanja broja redovnika već se u Ita-
jer je pravno i teritorijalno obuhvaćala istarsko i dalmatin- liji 1217. godine osnivaju provincije odnosno pokrajine koje se temelje
sko područje, uključujući i Dubrovačku Republiku. Odluka na teritorijalnoj podjeli prostora jer nije bilo moguće upravljati Redom
iz jednog mjesta, nakon čega se počinju osnivati provincije i u ostalim
o promjeni je potvrđena nešto kasnije, 1398. godine. Previ- zemljama današnje Europe. Već tada, u prvim vremenima djelovanja
ranja i podjele unutar Reda tijekom 14. i 15. stoljeća, uzro- franjevačkog reda, javljaju se razlike među shvaćanjima jednoga od tri
zavjeta, siromaštva, te dolazi do razmimoilaženja i stvaranja oprečnih
kovane ponajviše krizom vjernosti opsluživanja pravila, struja unutar reda. No, usprkos tomu, red se vrlo brzo širi. Tijekom 14.
nisu zaobišle ni ova područja na kojima dolazi i do borbe za i 15. stoljeća javlja se opservantski pokret, koji zagovara dosljedno i
samostane na obali između Hrvatske provincije i Bosanske strogo držanje Pravila reda, osobito vezano uz zavjet siromaštva, dok
se konventualci zalažu za njihovo blaže tumačenje, osobito vezano uz
vikarije osnovane 1340. godine. Konventualci, protivnici materijalna sredstva. To dovodi i do nove odluke o podjeli na dva ogranka
Reda, opservante i konventualce, koju službeno potvrđuje papa Leon X.
29. svibnja 1517. godine bulom Ite et vos na sveopćem kapitulu u Rimu.
1 ŠKUNCA, FRA STANKO JOSIP, 2011., 17, 14-28. Također vidjeti i Ubrzo nakon toga, 1528. godine od opservanata se kao još stroža struja
DEMONJA, DAMIR, 2013., 28-30. odjeljuju kapucini. Sami opservanti i dalje su se dijelili na različite skupine
2 BELAJ, VITOMIR; DUDA, BONAVENTURA; HOŠKO, FRA EMANUEL, (reformati, bosonogi franjevci, rekolekti) koje ponovno ujedinjuje papa
2000.,12-13, 11-29. Leon XIII. krajem 19. stoljeća. DEMONJA, DAMIR, 2013., 22.
3 DEMONJA, DAMIR, 2013., 13, 29. 5 ŠKUNCA, FRA STANKO JOSIP, 2011., 18-19.
Sl. 1 Pogled na franjevački samostanski kompleks u Kamporu iz zraka

Aerial view of the Franciscan convent in Kampor
ušli samostani na njezinom području. Kada je 9. svibnja restauratorskih istraživanja, te donijeti prijedlog prezenta-
1517. papa Leon X. na sveopćem kapitulu pokušao ujediniti cije samostana i pripadajućih crkava i smjernice za buduće
svu Malu braću, dogodila se zapravo definitivna podjela na radove.7 Detaljna analiza svih građevnih struktura i opreme
dva ogranka Reda, na Malu braću opservante i Malu braću ponudila je i polaznice za novo iščitavanje njihovih stilskih i
konventualce. Slijedom toga je i Dalmatinska provincija oblikovnih krakteristika te potvrđivanje značaja i vijednosti
sv. Jeronima podijeljena na tri provincije, od kojih su dvije ovog kamporskoga franjevačkog kompleksa.
opservantske: Provincija sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru
i Provincija sv. Frane sa sjedištem u Dubrovniku te Provin-
cija konventualaca sv. Jeronima bez sjedišta.6 Godine 1899. Nesumnjivo jedan od najvažnijih izvora za poznavanje
dolazi do objedinjavanja Dalmatinske (Zadar) i Dubrovačke franjevačkoga samostanskog kompleksa sv. Bernardina
provincije u jednu pod nazivom Provincija sv. Jeronima predstavlja Velika kamporska kronika. Historiografski je
koja kao takva djeluje i danas.
-------
7 Program konzervatorsko-restauratorskih istraživanja HRZ je proveo
tijekom 2016. godine, u dvije faze (od ožujka do svibnja, te u srpnju i
Poticaj za pisanje ove studije bila su konzervatorsko- rujnu). Voditelj programa bila je Krasanka Majer Jurišić, a u radu stručnog
restauratorska istraživanja, provedena 2016. godine. tima sudjelovali su: Edita Šurina, Ana Škevin Mikulandra, Ivan Braut, Ivan
Jengić, Osanna Šašinka, Kristina Krulić, Ivana Drmić, Igor Oros, Marina Fer-
Provincija sv. Jeronima iz Zadra i franjevački samostan nežir, Natalija Vasić, Jovan Kliska, Ljubo Gamulin, Marta Budicin, Marijana
sv. Bernardina u Kamporu angažirali su Hrvatski restau- Galović, Renata Duvančić, Veljko Bartol, Miroslav Pavličić, Ksenija Škarić,
Goran Bulić, Ana Rušin Bulić, Daniela Ratkajec, Josip Višnjić, Siniša Pamić,
ratorski zavod s ciljem izrade elaborata koji će objediniti Nenad Kuzmanović, Domagoj Mudronja, Marijana Fabečić, Margareta
rezultate arheoloških, arhivskih, povijesno-umjetničkih i Klofutar, Mirjana Jelinčić, Lea Sović, Morana Novak, Ladislav Dobrica,
Ana Marinković, Tomislav Tomulić, Dominik Šotić, Martina Krstinić i tvrtka
6 DEMONJA, DAMIR, 2013., 33-35. Vedor ekspert d.o.o.
9
Sl. 2 Pogled na franjevački samostanski kompleks u Kamporu iz zraka, sa sjeverozapada

Aerial view of the Franciscan convent in Kampor from the northwest
to spis, životno djelo franjevca Odorika Badurine,8 koji ju obavio, i usprkos nesigurnosti ratnog vremena u kojem je
je sastavljao i pisao dvadeset godina, tijekom perioda od živio, ne smije čekati „bolja vremena“ te počinje „slagati u
1936. do 1956., boraveći u franjevačkom samostanu na ovu … knjigu blago rapske … povijesti“ 9 koje je sabirao 20
Rabu. Kronika sadrži vrlo opsežne zapise nastale teme- godina zazivajući sv. Bernardina da mu pomogne sretno
ljem iscrpne obrade raznovrsne arhivske građe ne samo završiti započeto djelo. U uvodnom dijelu kroničar navodi
samostana i otoka Raba, već i šireg područja, kao i hrvatske građu koju je prethodno pročitao i arhive koje je obradio:
povijesti općenito, počevši od prapovijesti pa sve do 1946. rapski arhiv, samostanski (kamporski), arhiv bivše rapske
godine. Prepisivao je i obrađivao povijesne zapise i doku- biskupije i kaptolski, arhiv provikarijata, općinski i sudski,
mente, a budući da je primjerice gradski arhiv otoka Raba arhiv „obaju koludračkih samostana“, a koji zajedno sadrže
u međuvremenu propao, značaj njegova rada tim je vrjedniji. više od 320.000 stranica rukopisnih dokumenata, napomi-
Velika kamporska kronika sastoji se od sedam svezaka njući da je točno navodio odakle je što preuzeo i donio.10
s više od tri tisuće rukopisnih stranica popraćenih trima Pisao je na hrvatskom uz česta navođenja na latinskom i
zasebnim knjigama Indeksa. Zanimljiv je također poda- talijanskom jeziku, te sam kaže: „Gledao sam pak, da što
tak da svesci ukupno teže više od 18 kilograma, a zajed- savremenije pišem“.11 Također objašnjava i nastanak knjiga
no s knjigama Indeksa oko 24 kilograma, na što pozor- Indeksa u kojima je abecednim redom popisao sve što se
nost svraća i sam njezin autor, navodeći također na kraju donosi u Kronici. „Znadem, da će se navraćati na ovo djelo
svakog sveska i broj ispisanih stranica, količinu redova i i pokoji nervozniji tip, nervozniji od mene, koji bi želio
približan broj riječi. Pisanje Kronike Badurina započinje naprosto, da mu se pojedina vijest kao po lijevku prelije
u četvrtak 6. studenoga 1941. godine, u skromnim uvje- u pamet! Pak će kritizirati … Radije muči, i zahvali Bogu,
tima, itekako svjestan važnosti posla koji je do tada već da tako brzo možeš doći do sigurnih vijesti!“ Uvodni dio
Badurina završava željom da njegov rad pripada isključivo
8 Franjevac Odorik Badurina (Lun na Pagu, 1896. – Dubrovnik, 1969.),
kulturni povjesnik, dokumentarist i kroničar, školovao se na Košljunu, 9 VKK, I:1. Napomena: Za potrebe ovog teksta kratica VKK označava
Badiji i u Zadru, teologiju je završio u Dubrovniku. Najveći dio života Veliku kamporsku kroniku koju je sastavio fra Odorik Badurina, rimski
proveo je u samostanu u Kraju na Pašmanu te u Kamporu na Rabu, a broj uz nju je broj sveska, a arapski broj stranice. Kratica KSŽK označava
potom u Dubrovniku. Većina njegovih radova sačuvana je u rukopisima redovite Kronike samostana i župe Kampor vođene od 1956. do 2015.
i pohranjena u franjevačkim samostanima dalmatinske provincije sv. Je- godine, s navedenom godinom i brojem stranica ako nije drugačije na-
ronima. Badurina je pisao Veliku kamporsku kroniku (dalje u tekstu: VKK) pomenuto; kratica b. p. označava bez paginacije.
temeljem iscrpnog rada na arhivskoj građi različitih fondova vezanoj uz
franjevački samostan u Kamporu, grad i otok Rab, i šire, i neprocjenjivo 10 VKK, I:2.
je vrelo podataka. Više o VKK u: LAJŠIĆ, SAŠA, 2009., 24-25. 11 VKK, I:2.
Sl. 3 Pogled na franjevački samostanski kompleks u Kamporu iz zraka, s jugoistoka

Aerial view of the Franciscan convent in Kampor from the southeast
Sl. 4, 4a Velika kamporska kronika, sastavio fra Odorik Badurina

The Great Kampor Chronicle compiled by Fra Odorik Badurina
11
samostanu u Kamporu, ali da se slobodno njime posluži tko stručne i znanstvene literature koja se tematski veže u kam-
želi, no pritom samostanski starješine trebaju bdjeti kako se porski samostan te ponovno iščitavanje i prevođenje pojedi-
knjige ne bi raznosile. U potpisu stoji Pater Odorik Badurina, nih arhivskih dokumenata, popraćeno analizom sačuvanog
rođen u Lunu 1896. 31/7. povijesnoga slikovnog i fotografskog materijala te stručne
Posljednji upis, u sedmom svesku, učinjen je u rujnu konzervatorske dokumentacije, bilo je osnovom za komple-
1946., s time da je redovito i kasnije nadopunjavao sve sve- tiranje i nadopunu provedenih konzervatorsko-restaurator-
ske i tijekom 1950-ih godina, dodajući materijale, članke, skih istraživanja. Posebno se nastojalo rasvijetliti podatke
fotografije, komentirajući ranije upise i nadopunjavajući ih i detalje onih dijelova koji do sada nisu bili toliko u fokusu
ispravcima i novim saznanjima. interesa. Analizirana je i uspostavljena detaljna kronologija
Pomna obrada Velike kamporske kronike, kao i redovi- povijesti franjevačkoga samostanskog sklopa, njegovih gra-
tih samostanskih kronika koje bilježe događanja iz razdo- đevinskih faza i promjena, zajedno s inventarom, ali i širim
blja druge polovine 20. stoljeća pa sve do danas, uz pregled područjem koje obuhvaća i orsan, mlinicu, ribnjak i groblje.
13
2. FRANJEVAČKI SAMOSTAN U
KAMPORU – POVIJESNI PREGLED
IZGRADNJE I UREĐENJA
Sl. 5 Crkva sv. Bernardina, sredina 15. stoljeća

Church of St Bernardine, mid-15th century
Franjevački samostan i crkva sv. Bernardina Sijenskog tijekom 15. stoljeća13 uz stariju crkvicu sv. Eufemije. Ta
nalaze se u blizini grada Raba, na samom ulazu u naselje se crkva u pisanim izvorima spominje još od 13. stoljeća,
Kampor, na terasastom terenu koji se prema jugu postu-
pno spušta sve do morske obale.12 Kompleks je izgrađen
12 Za opći pregled povijesti franjevačkog sklopa u Kamporu vidi: EI-

TELBERGER VON EDELBERG, RUDOLF, 2009. (1884.); SCHLEYER, W., 1914.; 13 Općenito o prilikama u Rabu i rapskoj biskupiji u 15. stoljeću u:
IVEKOVIĆ, ĆIRIL METOD, 1909. i 1927.; BRUSIĆ, VLADISLAV, 1922., 1925. i RAUKAR, TOMISLAV, 1998.; 27-36, NOVAK, ZRINKA, 2009., 9-31; MLACO-
1936.; BONIFAČIĆ, ANDRIJA, 1985.; DOMIJAN, MILJENKO, 2001. VIĆ, DUŠAN, 2012.
točnije od 1244. godine, no ne zna se kada je zapravo bila nika te Lovro iz Šibenika, a početkom iduće godine pred-
sagrađena.14 stavnici Kaptola i općine odredili su da im se daruje crkva,
Osnutak samostana franjevačkih opservanata u Kampo- kuća uz nju i okolna zemlja, a posjed se prostirao do javnog
ru odobrio je prema traženju braće Ljudevita iz Dubrovnika puta na zapadu, dalje tim putem pa sve do morske obale
i Ivana iz Šibenika generalni vikar reda Male braće svetog na jugu, a sa sjeverne je strane bio određen brežuljkom
Franje Ivan Kapistran.15 Molbe su bile potaknute činjeni- okruženim zidovima, pa opet sve do mora. Zauzvrat su,
com da je rapski puk vrlo pobožan i odan sv. Franji te su prema potvrđenoj i ovjerenoj pergameni darovnice, fratri
željeli da što veći broj franjevačke braće boravi na otoku. pristali dopustiti ukope i sprovode iz grada u crkvi sv. Eufe-
U svrhu dogovora delegiran je Nikola Puližan, gvardijan mije te procesije triput na godinu, kako je već bio običaj. S
samostana sv. Križa izvan zidina u Zadru, koji je trebao vremenom je samostan od duhovne i svjetovne vlasti dobio
pomoći da se pronađe prikladno mjesto za samostan. Dana povlastice poput pobiranja milostinje, uzimanja polovice
4. kolovoza 1445. rapska općina dopustila mu je izabrati voska, nisu davali crkvi desetinu, od općinskih su solana
lokalitet uz crkvu sv. Eufemije, što su potvrdili svi prisutni, besplatno dobivali sol, mogli su samo oni ribariti pred sa-
knez, suci, građani, vijeće i narod.16 U Kampor je odmah mostanom, imali su gostinjac u gradu za bolesnike, primali
potom pristiglo nekoliko redovnika: brat Nikola iz Šibenika, su uskrsnu pričest u samostanskoj crkvi.17
Antun iz Bičijaća, Ljudevit iz Kamala, Mihovil iz Dubrov-
IZGRADNJA SAMOSTANA I CRKVE SV. BERNARDINA
SIJENSKOG, 15. i 16. STOLJEĆE
Po donošenju odluke o osnivanju samostana, franjevci
su se isprva smjestili u kući koja je tada postojala uz Sv.
Eufemiju, a onda su započeli i pripremni radovi i nabava
potrebnog materijala za izgradnju nove crkve, samostan-
skih zgrada i središnjeg klaustra.18
Dana 15. listopada 1450. Petar Car, rapski plemić koji se
obvezao izgraditi crkvu sv. Bernardina, sastavlja oporuku
prema kojoj doznajemo i njegovu želju da ga po dovršetku
radova u crkvi ukopaju odjevenog u franjevački habit.19 U
toj oporuci traži i da se od srebra koje je imao izrade dva
kaleža, jedan za samostan sv. Andrije, a drugi za kampor-
Sl. 6 Ploča s natpisom o utemeljenju samostana, 1446. ski samostan, prepuštajući potonjem i godišnji urod vina i
Stone inscription commemorating the foundation of the convent, 1446 jedan srebrni križ vrijedan deset zlatnih dukata za relikvije
svetice. Istog je mjeseca oporuku sastavila i Marija, Petrova
žena, sa željom da ju ukopaju u crkvi sv. Eufemije.20 Za po-
14 VKK I:526. Moguće je i da su uz Sv. Eufemiju još od 1287. boravili trebe gradnje nove crkve odredila je prodaju toliko njezinih
franjevci, nakon čega ih je biskup Grgur II. Hermolais premjestio u grad dobara koliko će dostajati da se dobije 100 zlatnih dukata
u samostan sv. Ivana. Nadalje, Sv. Eufemija zajedno s grobljem navodi
za pokrivanje troškova radova i nabavu zlatnog kaleža. Ka-
se i u jednom dokumentu iz 1290. godine. U 14. stoljeću, 1. srpnja 1329.
godine, Sv. Eufemiju pod svoju upravu uzima rapski biskup, zajedno s snije je, po izgradnji Sv. Bernardina, Petar Car sastavio još
kapelom u Banjolu. Te su dvije kapele, „capellas rurales“, do tada bile izvan nekoliko oporuka te je prema zapisima samostanu ostavio
posjeda rapskog Kaptola, i vjerojatno su utemeljene kao privatni zavjet,
a potom su s vremenom služile za kršćanske obrede seoskog puka. Uz Sv. i neke crkvene knjige, srebrni kalež i srebrni križ, vino i
Eufemiju s vremenom počinje djelovati i bratovština, brinući se za crkvu kamenicu, a tražio je i osnivanje bratovštine sv. Bernardi-
i pokrivajući sve troškove od prihoda zajedničke zemlje i vinograda, VKK
na.21 Njegova je uloga bila iznimno važna i pri planiranju i
I:615, 782, a liturgija se odvijala kontinuirano i početkom 15. stoljeća,
kada se ona navodi u popisu crkvi koje su tada bile u upotrebi, rapskog praćenju cijelog projekta, od ugovaranja do izvođenja. No,
biskupa Zudeniga iz 1411., VKK I: 688. iako su članovi te obitelji zasigurno priskrbili najveći dio
15 Sv. Ivan Kapistran (Abruzzi, Italija, 1386. – Ilok, Hrvatska, 1456.),
franjevac, jedan od najvećih propovjednika, učenik sv. Bernardina Si-
jenskog kojemu uz sv. Jakova Markijskog pomaže u reformi reda te
utječe na duhovnu obnovu svoga vremena. Boravio je diljem Europe
obnašajući razne crkvene, propovjedničke i papinske misije. U našim 17 VKK I:746.
je krajevima sudjelovao u bitki kod Beograda koja je zaustavila prodor 18 Godine 1450. otvorena je nova vapnenica i nabavljaju se velike
turske vojske prema Europi 1456. godine. Iste je godine umro u Iloku u drvene grede, VKK I:770, 773.
franjevačkom samostanu. Napisao je brojne moralne, teološke, pravne
i duhovne traktate. 19 VKK I:778, 779.
16 Arhivski prilog 1. Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu; potre- 20 VKK I:777.
bu osnutka samostana franjevačkih opservanata u Kamporu potvrdio je 21 Sačuvane su još oporuke od 4. studenoga 1456., 27. siječnja 1458.
1438. godine i sam Bernardin Sijenski, VKK I:720 i 721, dok se gvardijan te 27. siječnja 1462., VKK I:826, 833, 856. U međuvremenu je tražio da
rapskih konventualaca fra Matej tome protivio, VKK I:738. bude ukopan u katedrali, ali na kraju se ipak poštivala njegova prva želja.
15
sredstava potrebnih za gradnju i uređenje crkve, i drugi su

rapski plemići dali svoje priloge.22
Ugovorom od 4. studenoga 1451. godine, koji su sklopili
naručitelj Petar Car i majstor Juraj iz Zadra, protomajstor
Raba (magister Georgius de Jadera, murarius),23 uz svjedoke
majstora kovača Petra i Petra Silicu, određen je graditelj
crkve. Majstor Juraj se obvezao da uz Sv. Eufemiju napravi
jednu kapelu ili crkvu posvećenu sv. Bernardinu. Dimenzije
crkve izvana trebaju biti poput onih crkve sv. Tome koja
se nalazi u ulici Katurbo (danas se na tom mjestu nalazi
crkva sv. Justine), a širina iznutra treba biti tri sežnja. U
crkvu majstor mora postaviti dvoja dobro izrađena vrata,
ukrašena motivom štapa, veličine kako odrede sâm Petar
Car i gvardijan Sv. Eufemije. Prozora će biti koliko bude
potrebno. Vratnice i prozorska okna treba izraditi od drva.
Apsida crkve bit će četvrtasta i svođena križnim svodom
građenim od tufa, a rebra trebaju biti od finog kamena. Na
sredini apside treba izraditi oltar s trima kamenim stepeni-
cama i lijepom pločom koja će biti dogovorena. U brodu će
biti još dva oltara s pločama koje odgovaraju onoj u svetištu
te treba napraviti i dvije kamene škropionice za blagoslov-
ljenu vodu. Na glavnom pročelju crkve bit će jedan stanjeni
okulus. Vanjski zid crkve mora biti “jednake ljepote” kao
onaj dormitorija, dok iznutra crkva mora biti čitava okre-
čena svijetlom žbukom, a pod popločan opekama. Krovište Sl. 7 Portal crkve sv. Bernardina, Juraj Dimitrov Zadranin i suradnici,
nad brodom valja ostati otvoreno, od izblanjanog drva s sredina 15. stoljeća
oslikanim letvicama, s time da se crkva pokrije crijepovi- Portal of the church of St Bernardine, Juraj Dimitrov from Zadar and
associates, mid-15th century
ma s lijepim olucima uokolo.24 Nadalje, majstor Juraj je
preuzeo obvezu i napraviti jedan zvonik kod trijumfalnog
luka crkve, u obliku preslice s dva luka za dva velika zvona. bijelim letvicama i pokriven crijepom, s balkonima i onoliko
U crkvi je trebalo iskopati i jednu grobnicu, “pitajući sve stupova koliko bude potrebno te klupčicama sve uokolo i
što bude potrebno rečenog gospodina Petra i kako se bude drvenim konzolama. Mora ožbukati sve uokolo na sve če-
svidjelo gospodinu Petru”. Osim za radove na crkvi, istim tiri strane. Zatim mora napraviti jedna glavna vrata u tom
ugovorom Juraj se obvezao raditi i na dijelu samostana klaustru, široka tri i po stope i visoka koliko bude moguće, s
uz crkvu: “Zatim se obvezuje iskopati kamen koji će biti jednim štapom uokolo, te mora napraviti vrata od drva koja
između ove crkve koja se treba izgraditi i samostanskog će se moći zaključati i otvoriti. Ako bude potrebno staviti
dormitorija, a između jednog i drugog zida mora napravi- stepenice za penjanje do ovih vrata, navedeni majstor Juraj
ti jedan klaustar sve uokolo, onoliko visok koliko se bude ih mora postaviti, a to mora biti procijenjeno od strane
moglo. Taj klaustar mora biti izrađen od izblanjanog drva s jedne poštene osobe.”
Sav je posao majstor Juraj obećao napraviti za cijenu
22 Primjerice već 1455. imamo zapis o obitelji Crnota, VKK I:815.
od tisuću i četiristo libri u gotovini, s time da će se iznosi
23 Arhivski prilog 5 – Državni arhiv u Zadru, Rapski bilježnici, Thoma
de Stantiis, kutija 2, sveščić 3. Usporedi i: FISKOVIĆ, CVITO; PRIJATELJ, isplaćivati kako radovi budu dovršeni (deset dukata za zvo-
KRUNO, 1948., 10; KUNČIĆ, MERI, 2013., 107-110. nik Juraj je dobio unaprijed te će se to kasnije od ukupnog
24 Fra Badurina dvoji pak i “da je cijela crkva do 1669. bila svođena iznosa odbiti). O svom trošku preuzeo je pokriti izdatke
križnim svodovima, u sredini kojih su bili zaglavni kamenovi, dva su da-
nas uzidana u zid klaustra od 1929. godine, na svakom je visoki reljef s za hranu, majstore i radnike, te za potreban materijal,
križem dugim 23 cm, u sredini križa ne nekom bijaše željezna vitica za kamen,25 klesane elemente vrata i prozora, pijesak i sve
vješanje lampada. Na jednom je i sada. Jedan je cippus uzidan u zid gdje
je ploča spasi dušu svoju, pred portunom … Kada odstraniše gotske
drugo što bude potrebno. Naručitelj posla, gospodin Petar,
prozore i svod u ovoj crkvi 1669. ove cippuse upotrijebiše za poploča- morao je pak osigurati sav potreban drveni materijal te
vanje crkvenog dvorišta pred sv. Bernardinom. 9.5. 1937 kazivao mi je vapno, kovano željezo i opeke, kao i zvona i sve crijepove
kamporski zidar, Frane Španjol, da kada je 1912. ili 1913. nešto popravljao
po samostanu vadio je neke bolje ploče u crkvenom dvorištu i to onuda
gdje je sada glavni pločnik uređen 1935 godine, onda je našao tu ove 25 Kamen za gradnju crkve i samostana najvjerojatnije je vađen s
dvije. Lice pločica (cippusa) s križićima bijaše okrenuto doli, a naličje gori. “Capo do Fronte” (Kalifront), gdje se nalazilo više općinskih kamenolo-
Na cippu vidio veliki cvijet – plod renesanse”, VKK I:791. ma, pedrara, a tim su kamenom građene rapske kuće i crkve, VKK III:178.
i svo olovo. Također je Petar pristao ustupiti i svoju veliku

barku sa svom opremom koja se tada ondje nalazila. Ugo-
vorom su određeni i rokovi za poslove, klaustar je trebalo
dovršiti do idućeg blagdana sv. Jurja, odnosno do travnja
1452., a crkvu u roku od iduće dvije godine.
Godine 1453. majstor Juraj (protomagister carpentarius),
voditelj gradnje, dogovara izradu gotičkih prozora za crkvu
i klesanje elemenata trijumfalnog luka pred svetištem s
Antunom iz Rovinja (magister tayapera claudus) i Jurjem iz
Modruša (magister tayapera),26 a od nekog Marse iz Krasnog
na Velebitu naručuju se i dodatne drvene grede te druga
drvena građa za crkvu i za sakristiju.27 Građu je svojim bro-
dom na Rab prevozio sâm Petar Car. Kamen za gradnju
dopreman je iz Luna i Kalifronta, i njime se gradio i mol
ispod samostana.28
Radovi na crkvi su potrajali, a 1. ožujka 1455. Petar Car
traži od majstora Jurja da se zidovi povise jer je crkva pre-
niska29 i za to će mu isplatiti dodatnih 150 libara. Nakon
toga, 3. rujna 1456. sklopljen je ugovor između Petra Cara
i Andrije Alešija za klesanje kamene ograde pred svetištem
te četiri skulpture, sv. Franje, sv. Bernardina i dva anđela.30
Ograda je trebala biti kao ona u rapskoj katedrali, s dvije
stepenice i jednim prolazom. Ujedno je naručena i nadgrob-
na ploča Petra Cara, nalik već načinjenoj ploči Nikole de
Scaffa, s utorima, tordiranim stupom i vrpcama te lisnatim
ukrasom i grbovima obitelji Car. Aleši je ugovoreno klesanje
obavio u Splitu, a na Rab u to vrijeme nije dolazio zbog Sl. 8 Kamena skulptura sv. Bernardina (dio nekadašnje oltarne ograde),
Andrija Aleši, 1456.
opasnosti od kuge. Isplaćen je 9. srpnja 1457. vunom u
Stone statue of St Bernardine (formerly part of the altar rail),
iznosu od 40 dukata.31 Andrija Aleši, 1456
Za crkvu je naknadno, 1458., nabavljen i veliki polip-
tih, rad mletačkih slikara braće Antonija i Bartolomea
Vivarinija,32 dok je 1476. godine postavljen i oltar sv. Križa
s kasnogotičkim raspelom.33 DVCENTIS/ SEXDENO ET SEXTO IVNII DENA DIE/ VT
Dana 10. lipnja 1466. pet je crkvenih otaca došlo po- VICIIS PVRGES MENTEM VIRTVTIBVS ORNES/ HANC
svetiti crkvu sv. Bernardina: zadarski nadbiskup te četiri ADEAS SACRAM PECCATOR SEDVLVS AVLAM/, a godina
biskupa – rapski, krčki, ninski i osorski.34 O tome je doga- posvećenja, 1466., AD MCCCCLXVI, uklesana je na kame-
đaju ostao zapis na latinskom, uklesan na veliku kamenoj gredi nad glavnim vratima crkve.
nu ploču: VNA DEI QVINQVE VENERANDI PRESVLE Iako za sada ne znamo autora kamenog okvira ulaznih
OMNES/ DALMATE SACRARVNT HANC TIBI SANCTE vrata u crkvu sv. Bernardina, taj je vrsni klesarski rad nešto
DOMVM/ BERNARDINE PATER SVB MILLE BISQVEM kasnije poslužio kao predložak u ugovoru s Petrom Tro-
giraninom za klesanje vrata za crkvu sv. Andrije u gradu
26 KUNČIĆ, MERI, 2013., 109. Usporedi i VKK I:804 gdje se kao majstori
navode Antonije i njegov brat Nikola iz Rovinja. Rabu.35 On je svoj posao naplatio 25 dukata, a vrata su,
27 VKK I:805. kao i kamporska, izrađena od rapske breče.
28 VKK I:806, 808. Ukopi u crkvu počeli su odmah po dovršetku gradnje, o
29 Arhivski prilog 4 – Državni arhiv u Zadru, Rapski bilježnici, Thoma čemu svjedoče oporuke rapskih plemića koji ostavljaju i dio
de Stantiis, kutija 2, sveščić VII.
svojeg imanja na korist crkve i samostana ili pak novac za
30 Arhivski prilog 3 – Državni arhiv u Zadru, Rapski bilježnici, Thoma
de Stantiis, kutija 2, sveščić IX. Usporedi i: FISKOVIĆ, CVITO; PRIJATELJ, kupnju liturgijskog posuđa i ruha te druge potrebne opreme
KRUNO, 1948., 10.; KUNČIĆ, MERI, 2013., 77-126. i namještaja.36 Istovremeno se i dalje pojedince ukopava u
31 VKK I:822, 831, II:18-22. crkvu sv. Eufemije. Također, samostan je prema ugovoru
32 VKK I:836-841; BRUSIĆ, VLADISLAV, 1925., 174; KARAMAN, LJUBO, sklopljenom s rapskim Kaptolom dobivao polovicu voska
1933., 177.
33 VKK II:30, 31. 35 VKK II:96, ugovor od 12. kolovoza 1510.
34 VKK II:7, 8. 36 VKK II: 6, 29, 30, 33, 36, 37, 38.
17
Sl. 9 Poliptih sv. Bernardina, Antonio i Bartolomeo Vivarini, 1458.

Polyptych of St Bernardine, Antonio and Bartolomeo Vivarini, 1458
od svih sprovoda, i onih iz Sv. Bernardina, jednako kao i iz već ugovoreno kopanje temelja dodatno angažiran majstor
Sv. Eufemije,37 a u samostanskim knjigama računa redovito kamenar Nikola iz Zadra. U to vrijeme, dok samostana još
se bilježi i da su neki na samrti ostavljali veće količine ulja nije bilo, franjevci su i dalje koristili kuću koju su zatekli
za “lampadu ante SS. Sacramentum”.38 pri dolasku. Moguće je, kako smatra fra Brusić, da je to bio
dio okrenut prema groblju, koji se kasnije nazivao granar
Samostan jer se ondje sve do 1914. odlagala hrana za bratovštinu i
Već i prije, ali i istovremeno s početkom priprema na iz- samostan,40 a tek onda se gradilo južno samostansko krilo,
gradnji nove crkve, počeli su i radovi na dogradnji samosta-
na. Po dolasku franjevaca uz Sv. Eufemiju je postojala kuća 40 BRUSIĆ, VLADISLAV, 174 (1936.), 4-5.
Fra Vladislav (Vladimir, Ladislav) Brusić, franjevac, kulturni povjesnik (Krk,
u koju su se oni smjestili i gdje su u prvo vrijeme živjeli. Uz 1881. – Crikvenica, 1955.), školovao se u Kopru i Zadru, bogosloviju je
tu strukturu postupno su dograđivana samostanska krila završio 1906. u Dubrovniku. Bio je nastavnik u franjevačkim školama na
Badiji, u Zadru i na Košljunu. Najviše je boravio u Kamporu na Rabu i na
te je formiran središnji klaustar. Košljunu. Bavio se i proučavanjem arhiva u franjevačkim samostanima
Najprije iz dokumenta sastavljenog 29. listopada 1448. u Dalmaciji te je redovito objavljivao istraživanja u raznim časopisima i
doznajemo da je majstor Zorzi Tagliapietra iz Istre za Petra stručnim publikacijama. Među radovima se ističu studije o franjevačkim
samostanima na Hvaru, Košljunu, monografija o otoku Rabu, te rukopisna
Cara kopao temelje novog samostana. Isklesao je i dvije monografija o otoku Krku koja je sačuvana na Košljunu.
krune za cisterne te su naručena i 24 osmerostrana stupa Posebnu povezanost s Rabom ostvario je boraveći u kamporskom sa-
mostanu još kao dvadesetpetogodišnjak 1906. godine, prepoznajući u
za klaustar, koji ipak nisu izrađeni.39 Poslovi su vjerojatno otoku potencijale za razvoj. O tome i sam piše 1929. godine u predgovoru
premašili planirano, pa je sljedeće godine kao ispomoć za monografije Raba koja je još desetljećima nakon objave bila najiscrpnije
štivo i izvor podataka o otoku.
37 VKK II:12; BRUSIĆ, VLADISLAV, 185 (1936.), 4-5. Godine 1922., 25. rujna, počinje sastavljati rukopis „Povjesni spomenici
Samostana otaca Franjevaca sv. Eufemije ili sv. Bernardina u Kamporu
38 VKK III:15. na Rabu“. Posljednji upis je od 24. studenoga 1924. godine. Rukopis je
39 VKK I:768. pohranjen u samostanskom arhivu u Kamporu.
Sl. 11 Samostanski klaustar, Juraj Dimitrov Zadranin i suradnici,

sredina 15. stoljeća
Convent cloister, Juraj Dimitrov from Zadar and associates,
mid-15th century
Sl. 10 Ikona Bogorodice s Djetetom, 15. stoljeće

Icon of the Madonna and Child, 15th century
je primiti oko 400 bačvi vode. Troškove gradnje dijelom je
pokrio iznos od 150 libara koji samostanu oporučno ostav-
lja Nikola de Hermolais sa željom ga bude ukopan u crkvi
prema molu. S druge strane, vjerojatnije je pak da je najsta-
sv. Bernardina gdje počiva i njegova majka.44
riji dio samostana zapravo onaj usmjeren prema Plogaru,
Po dovršenju izgradnje cijelog sklopa sastavljen je nat-
odnosno jugu i jugozapadu. Tu pretpostavku fra Badurina
pis isklesan na kamenoj ploči: ANNIS · DNI · CVRENTIB ·
temelji na činjenici da je u ugovoru iz studenoga 1451. izri-
MCCCCXLVI · NOBILIS/ VIR · S PETRVS · DE · CARº · FEC
jekom navedeno da se samostan gradi od poda do krova te
· FIERI · HOC · OP · PRº·/ FRATRIB’ · DE · OBSERVANCIA ·
da se prilikom gradnje klaustra najprije dižu svodovi, a nad
AD HONOREM · DEI ·/ BTI · FRANCISCI · ET BTE · EVFE-
njima zidovi sa strane sjevera i juga. Ako bi granar već bio
MIE · ET · AD REMISSIO/ NEM · SVºIR · PECCATORUM ·
izgrađen, takav slijed aktivnosti u klaustru ne bi bio moguć.
ET SVºR · MORTVOR/.45 Natpis se danas nalazi uzidan u
Također, fra Badurina konstatira i da je pri izgradnji samo-
istočni zid klaustra.
stanskih krila ono južno u kojem je refektorij moralo biti
Kratko vrijeme franjevci u Kamporu bili su pod upravom
sagrađeno prvo, jer je refektorij i danas na istom mjestu. 41
Bosanske vikarije, no već 1447. godine papa Nikola V. je
Ostalo je zabilježeno i da su neki veliki radovi na sa-
dozvolio da prijeđu pod nadležnost provincijalnog vikara
mostanu za koje je Petar Car sklopio ugovor s majstorom
dalmatinske provincije.46 Nekoliko godina kasnije, 7. rujna
zidarom Antonijem de Rubino izvedeni u rujnu 1451.,42 a
1464., franjevci opservanti su na svojem kapitulu održa-
potom i već spomenuti ugovor s majstorom Jurjem Zadra-
nom na otoku Pašmanu ustanovili novu dalmatinsko-bo-
ninom iz studenoga iste godine navodi radove u klaustru.
sansku provinciju, a Kampor je izabran za sijelo kustodije.47
Majstor Juraj se 1452. godine dodatno obvezao načiniti i
četiri sobe u novom dijelu samostana, na istočnoj strani, Crkva sv. Eufemije
a sa strane prema gradu Rabu još jedna vrata, da se i s te U 15. stoljeću, nakon izgradnje crkve sv. Bernardina, Sv.
strane može doći do crkve. Obećao je napraviti i sakristiju Eufemija i dalje je u funkciji. Prema sačuvanim oporukama
te iznad nje sobu.43
Godine 1456., u studenom, u samostanskom se klaustru 44 VKK I:828, VKK III: 480.
zida cisterna dovoljno velika za potrebe franjevaca. Mogla 45 Izvorni smještaj ploče bio je nad glavnim ulazom u klaustar, po-
red pročelja crkve sv. Bernardina. Godine 1929. prenesena je u klaustar
zbog zaštite prilikom opsežnih radova u samostanu pod vodstvom fra
41 VKK I:743. V. Brusića.
42 VKK I:787. 46 Godine 1446. Eugen IV. je sve franjevačke opservantske samostane
43 Arhivski prilog 2 – Državni arhiv u Zadru, Rapski bilježnici, Thoma koji su bili na moru svrstao u bosansku vikariju, VKK I:747, 754.
de Stantiis, kutija 2, sveščić V. Vidi i: VKK I:798. 47 VKK II:4, 5.
19
doznajemo da stanovnici Kampora ostavljaju i novac i razno

liturgijsko posuđe u korist te crkve.48 No, određena suma
novca prikupljala se i od najma crkvenog zemljišta, što nije
išlo franjevcima već kapelanu u Kamporu, pa se može za-
ključiti da su zemlje ostale u posjedu rapskog Kaptola. Tako
18. prosinca 1471. prezbiter Martin, kapelan Sv. Eufemije
daje u najam dva zemljišta, a ti su posjedi, za razliku od
same crkve, i nadalje morali davati desetinu od uroda.49
Crkva sv. Eufemije nije se uvijek smatrala samostanskom i
pitanje njezina statusa bilo je često raspravljano. Primjerice,
kada su 25. rujna 1510. u Rabu popisivali posjede svih ka-
pela koje su pod upravom katedrale i Kaptola, njih ukupno
49, pod brojem 10 se navodi i „S. Eufemia in Campora“ s
4 posjeda nedaleko crkve, s time da mise u toj crkvi drže
franjevci.50
Kroz 15. stoljeće i dalje je funkcionirala bratovština sv.
Eufemije,51 i njezini su članovi mogli biti i muškarci i žene.
Osnovana je i bratovština sv. Bernardina koja se prvi put
spominje 1473. godine.52
______
Crkva sv. Bernardina, po dovršenju izgradnje, imala je

istaknuto mjesto u široj crkvenoj i društvenoj zajednici, i
1. lipnja 1500. u njoj se proglašava jubilej za sve kršćan-
stvo.53 Najveća promjena u tom razdoblju bila je dogradnja
Sl. 12 Crkva sv. Eufemije, 13. stoljeće (?)
kapele posvećene Blaženoj Djevici Mariji (kapela Gospe
Church of St Euphemia, 13th century (?)
Grčke, Gospina kapela). Godine 1506., odmah uz ulazni
prostor sa sjeverne strane broda crkve, dao ju je podići
Andrea Cimalarcha,54 ostavivši potreban iznos sredstava nisu bile naslikane.56 Krajem stoljeća u crkvi sv. Bernardina
u oporuci za koju je zadužio svoju sestru Mariju. U kapelu postavljen je pak oltar sv. Franje za koji je kasnije naslikana
je tada postavljen i drveni pozlaćeni oltar, a s južne strane i pala s prikazom svetca.57
i danas je u zidu kamena ploča na kojoj je kapitalom ukle- Kroz cijelo 16. stoljeće u crkvama sv. Bernardina i sv.
sano: DEO SUMMO IN BEATI FRANCISCI MEMORIAM/ Eufemije pokapani su članovi rapskog plemstva, ali i sta-
SVMPTV ANDREAE CIMALARCHAE/ VENETI MARIA novnici grada. Svoje grobove imali su članovi obitelji Cr-
SOROR PIE/ DICAVIT · M · D · VI/. Već 1533. bilježe se nota, Dominis, Zaro, Bilinić, Nimira, Hermolais, De Signa,
ukopi pred oltarom u toj kapeli, „ante altare B.M.V., a parte Celora, kao i obitelji iz samog Kampora, Morlacha, Sutorić,
tramontana“.55 56 VKK II:138.
Valja spomenuti i sačuvani zapis od 22. lipnja 1538. u 57 VKK III:39, 52. Iz testamenata Petra Lucsicha iz Kampora (prvi je
kojem franjevački provincijal Trisal naređuje da se u crkvi sastavljan 20. lipnja 1596., a drugi 22. lipnja 1603.) doznajemo da je
on naredio prodaju vola te da se dio novaca (40 lira) da samostanu za
sv. Bernardina načine slike kao što su one u Hvaru “subdus njegove potrebe, a ostatak potroši za palu na oltaru sv. Franje. Također
ballatorium super chorum”, no vjerojatno je da one ipak tražio je da ga se pokopa u sv. Bernardinu „in la capella dinanzi l’altare
di s. Francesco“.
Fra Badurina smatra da je sliku naslikao španjolski slikar Ribera u 17.
stoljeću, no iako se već i u 17. stoljeću bilježe popravci na slici (vidi dalje
48 VKK I:810, 854. u tekstu), ona današnja je kasnije pripisana Antoniju Grapinelliju, mle-
49 VKK II:15, VKK II:16, siječanj 1472. tačkom slikaru po umjetničkom obrazovanju (TOMIĆ, RADOSLAV, 2002.,
88-97; TOMIĆ, RADOSLAV, 2005., 171-186; TOMIĆ, RADOSLAV, 2010.,194).
50 VKK II:97, 98.
Slika je restaurirana u Hrvatskome restauratorskom zavodu u Zagrebu
51 O bratovštini sv. Eufemije u: Praga, 1932. Bratovština je reorganizi- između travnja i prosinca 2012. godine (vidi Izvješće o provedenim kon-
rana 16. rujna 1491., VKK II:51. zervatorsko-restauratorskim radovima na slici A. Grapellija „Stigmatizacija
52 VKK II:19. sv. Franje“ iz Franjevačkog samostana u Kamporu na Rabu, HRZ, Zagreb,
53 VKK II:81. siječanj 2013., dokumentacija HRZ-a). Raniji restauratorski zahvat bio je
obavljen u Zadru od 9. svibnja 1959. do studenoga 1964. godine (Dinko
54 VKK II:87, 88. Obitelj Cimalarcha spominje se prvi put u spisima Šulina, Arhiv franjevačkog samostana, Inventar iz 1964., str. 5). Doku-
rapskih notara 1470. godine. mentacija o radovima sadržana je u restauratorskom dosjeu fra Vinka
55 VKK II:128. Fugošića u Restauratorskoj radionici HRZ-a u Zadru.
Iako se samostan nalazi nedaleko grada Raba, za svoje

je potrebe nastojao i ondje imati neki posjed. Tako su fra-
njevci 1500. godine od rapskog kneza dobili zemljište u
Gornjoj ulici da izgrade neku kuću za svoje potrebe, no nije
poznato jesu li to doista i učinili.62 Godine 1525. nastojali su
izgraditi hospicij i kapelu, čemu se protivio rapski Kaptol,
a u ožujku 1533. stupaju u posjed kuće obitelji Crnota.63
Unatoč prvotnim protivljenjima, franjevci su ipak 11. srp-
nja 1600. dobili jednu kuću i uz nju sagradili kapelu sv.
Marina i Didaka koja je posvećena u travnju 1605. godine.
Kasnije je u funkciji bio i hospicij.64
PREUREĐENJE I NOVA OPREMA, 17. I 18. STOLJEĆE

Već ranije spomenuta ustaljena praksa ostavljanja no-
vaca u oporučni zalog za kamporski franjevački samostan
nastavljena je i kroz 17. i 18. stoljeće.65 U nekim slučajevima
novac se poklanjao za uređenje pojedinih dijelova crkve sv.
Bernardina ili pak za nabavu potrebnog liturgijskog posuđa,
halja i knjiga. Prikupljena sredstva omogućila su i opre-
manje crkava i samostanskih prostorija novim baroknim
inventarom, čime su one, iako zadržavši izvornu tlocrtnu
dispoziciju, u većoj mjeri izmijenile svoj izgled. Podatke o
nabavkama, uređenjima i radovima čitamo iz sačuvanih
spisa, a tome su uz financijsku pomoć mještana i vjernika
Sl. 13 Crkva sv. Bernardina, pogled prema svetištu i trijumfalnom luku s iz obližnjeg Raba pridonijeli i pomogli i upravitelji franje-
prikazom Navještenja
vačkog samostana.
Church of St Bernardine, view of the presbytery and the triumphal
arch with the scene of the Annunciation U lipnju 1620. godine Marin de Zaro dao je 60 lira za
pozlatu tadašnjeg tabernakula u svetištu, a udovica slavnog
junaka Nikole Spalatina, koji je ukopan u crkvi sv. Bernar-
dina, poklonila je novce da se pozlati kruna Bogorodice
Mlacović, Novosel, Jugović, Negro.58 U crkvi sv. Bernardina u Gospinoj kapeli.66 Dana 24. kolovoza 1625. kupljeno je
navodno je 1532. godine pokopana i kneginja Magdalena novo zvono za zvonik, na koji je tom prilikom postavljen
Budrišić koja se na Rab doselila uslijed turskih provala u vjetrokaz u obliku pijetla.67
Liku, te nešto ranije, 1493., knez Vlatko Kosačić koji je na Od 1634. gvardijan u Kamporu bio je Pietro d’Arbe. U
Rabu nenadano umro također bježeći pred Turcima.59 njegovo je doba samostan imao posjede i u Drazi te je odr-
Od ukopa, odnosno založbina, kao i darova vjernika, žavao hospicij u gradu, a tada su počeli i prijepori kome
samostan je ostvarivao znatne prihode. Također je dio zapravo pripada crkva sv. Eufemije. Naime, 1643. godine
prihoda priskrbljivao iznajmljivanjem zemlje koja je bila kancelar biskupske kurije don Juraj Georgicus službeno je
u posjedu Sv. Eufemije60 i od ribarenja. Dana 26. kolovo- uveo klerika Luku Marinellisa u posjed kapela među kojima
za 1529. sâm mletački dužd dopustio je da na prostoru se izvan grada Raba spominje i Sv. Eufemija. Nadalje, u
ispred samostana mogu ribariti samo fratri i da bez nameta proljeće 1658. arhiđakon Pastrović u ime rapskog Kaptola
mogu uvoziti stvari iz grada u samostan. Kako je to u prvo bilježi da im franjevci ne dopuštaju da se u Sv. Bernardinu
vrijeme doista bilo organizirano ne znamo, no tek 1580.
fra Domenegho da Capodistria, gvardijan u Kamporu, u 62 VKK II:79.
jednoj bilješci o ekonomskom stanju samostana spominje 63 VKK II:114, VKK II:128.
da samostan ima svoju barku.61 64 VKK III:44, 56. Zgrada hospicija je početkom 19. stoljeća bila u vrlo
lošem stanju. Dana 6. listopada 1843. bilježe je kao ruševnu, „cadente“, i
58 VKK II:103, 105, 109, 111, 116, 117, 121, 129, 131, 142, 153; VKK III:19, služila je samo kao magazin, VKK III:596.
20, 24, 29, 24, 36; VKK II:160, 163, 169, 175), 176, 177, 181, 184, 188, 192. 65 Iz sačuvanih testamenata doznajemo da su u obje crkve pokapani
59 VKK II:59, 60, 125. pripadnici rapskih obitelji (Rajčić, Maričnić, Lisičić, Bernulić, Lukšić, Zaro,
60 VKK II:85, 86. Bramador; VKK III:59, 62, 109, 151), a jedan je dokument sastavljen i u
sakristiji.
61 VKK II:121, VKK III:11. Zabilježen je i podatak da stoljeće kasnije,
1651. godine, samostan gradi novi brod za koji mu je općina dala 10 66 VKK III:53, 89.
dukata, VKK III:115. 67 VKK III:82.
21
Sl. 14 Crkva sv. Bernardina, detalj baroknog tabulata

Church of St Bernardine, detail of Baroque wooden ceiling
i Sv. Eufemiji obavljaju sprovodi te da to svakako nadalje drvenog tabulata, a uređivani su i dijelovi oltara.71 Već se u
ipak moraju činiti, što bi značilo da je tada rapski Kaptol samostanskim računima iz 1652. godine spominju troško-
smatrao da obje crkve pripadaju franjevcima. No, već je u vi za nabavu drvenih ploča za pokrivanje broda crkve,72 a
listopadu Sv. Eufemiju u Kamporu vizitirao rapski biskup 1660. isplaćuju se troškovi za nabavu i postavljanje prozora,
i odredio: „Si dovrà accomodare il pavimento della chiesa olovo i željezo, i to u nekoliko navrata kroz godinu; zidaru
e dargli il bianco“.68 za parapete, dobavu kamena.73
Sredinom 17. stoljeća za samostansku se blagovaonicu
nabavlja slika s prikazom Posljednje večere za 120 lira,69 a 71 Primjerice, 1663. godine u tu je svrhu Marija, udova Marina Spa-
uređuje se i vanjski prostor, na strani prema moru. U svib- latina ostavila „un anello d’oro di valor di lire 12 in curia, e una corona
d’argento“; dok se u studenom 1667. bilježe „Spese per far accomodare
nju 1657. za 89 lira nabavljene su nove kamene stepenice e rifrescar la Pala dell’altar di s. Francesco - L20“, VKK III:146, 152.
koje su mogle biti upravo one kojima se danas iz jugoza- 72 „Per tavole per fodrar le piture e far la sufitada per la chiesa: L 45... et
padnog dijela samostana pristupa u gornji vrt, a radovi su per dazio delle medesime (jel dobavljeno iz Hrvat. Primorja) soldi quin-
desi, in tuto L 18.15. - Per tela ..? et manifatura della pitura, L 84.8.- Per le
dovršeni 1659. godine. Fra Badurina pretpostavlja da je tavole grande et per la medesima fataura per far le svase - L 3.12. - Per...
tada dograđen i istočni dio te zgrade.70 colori L 3.12 - Per vin et ova per mistro, soldi 13. - Per manufatura del
mistro, L 6“, VKK III:116; a u siječnju 1657. plaćeno je 138 lira „Per tavole
U tom vremenu izvedeni su veći radovi u crkvi sv. Ber-
per sofito della cessa (chiesa!) mandati da Venezia - Lire 138.“, VKK III:138.
nardina. Zazidane su monofore i otvoreni veći, polukruž- 73 Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu, 3. liber oeconomiae
no zaključeni prozori. Počele su pripreme za postavljanje Conventus Campore ab 1642 – 1670.; Novi su prozori zamijenili izvorne:
„Do sada je ova crkva imala 2 gotska prozora sa burne strane, a sa strane
‘grbina’: 1. U bivšoj Gospinoj kapeli bio je jedan: sa strane istoka (juga.)
One ih god. zatvore, a otvore današnje renesanske (‘a mezzaluna’) – po-
lukružne. Otvore jednoga sa burne strane, a jednoga sa strane grbina i
68 VKK III:90, 91, 104, 131, 132, 133. jedan u prezbyteriju sa burne strane. Suviše otvore jedan na istoč. zidu,
u bivšem horu (iza velikoga oltara) ali ovaj kasnije opet zatvore! U bivšoj
69 VKK III:105. Slika je kupljena u travnju 1644. Gospinoj kapeli otvore ogromni renaisanski prozor sa zapadne strane.“,
70 VKK III:129, 136. VKK III:156-157.
Radovi su nastavljeni i nekoliko godina kasnije:74 1666. grb obitelji Zaro koji je samostanu poklonjen prema opo-
plaća se zidar i nabava kamena potrebnog za samostan, ruci Jerka de Zara, soprakomita rapske galije, sačinjenoj
potom se u travnju 1667. izrađuju dvije klupe u Gospinoj 1703. godine.78
kapeli, a u studenom se restaurira oltarna pala sv. Franje, Godine 1717. iznova se sastavlja samostanski inventar,
te se kroz tu godinu uređuje mol za barke. U travnju 1669. „Inventario delle robbe del convento di s. Eufemia di Arbe“,
plaća se pregled krova crkve, u svibnju rad drvodjelje (150 prema kojemu doznajemo da je u vrijeme gvardijana Bar-
lira), boje za oslikavanje stropa crkve (118 lira) i rad slikara tula d’Arbe obnovljen oltar sv. Križa. To je moglo biti dvije
Napolija (300 lira). „U svibnju dogotovi slikar Napoli (inače godine ranije, 1715., kada je taj oltar posvetio rapski bi-
potanje drugo o njemu ne znamo) novi drveni plafon nasli- skup.79 Idući je inventar sastavio gvardijan Petar d’Arbe.
kan na 27 slika (cassettoni). Veličina slika jest 188 x 147. On je obnovio crkvu i sakristiju, dao izraditi pjevalište80 za
Ona pak u sredini je najveća 188 x 294. Na ovom najvećemu koje su naručene orgulje,81 postavio je križ na groblju i izveo
polju naslikana je Imakulata; s jedne strane Gospe jest sv. neke radove na zvoniku, a platio je i sliku anđela Gabrijela.82
Kristofor koji nosi Djetešce, a s druge strane sv. Bernardin. Nabavio je i novu barku i uredio hospicij u gradu. 83
Ispod ove slike jest natpis: Haec Aedes Auscilis Quoque U vrijeme gvardijana Krsta d’Arbe na ulaz u Gospinu
Honorandae Universitatis Escornata Eost MDCLXVIIII.”75 kapelu postavljena je željezna rešetka, visoka oko 3 metra,
Dana 20. lipnja 1690. rapski je biskup Dujam Gaudencije a kameni stupići nekadašnje ograde su uklonjeni.84 Nakon
potvrdio da su relikvije darovane samostanu istinite (reli- njega ponovno je bio gvardijan Petar d’Arbe koji je dao ukra-
kvije SS Leonis, Herculani, Hyacinthi, i dr.; isprava o istini- siti sliku Blažene Djevice Marije, pozlatiti krunu i u nju
tosti čuvala se u samostanskom arhivu, u drvenoj kutijici umetnuti dva draga kamena, serafina, te je dao rastopiti
s izrezbarenim prikazom Skidanja Krista s križa), a jednu dva srebrna kaleža kako bi se napravila pozlaćena piksida.85
je potvrdu o moćima svetaca koje su se čuvale na glavnom Godine 1755. izvedeni su mnogi radovi u crkvi sv. Ber-
oltaru u Sv. Bernardinu u staklenim ovalima izdao rapski nardina i u samostanu. Fra Badurina to detaljno opisuje i
biskup Karlović 20. ožujka 1735.76 komentira: „Tada su veliki oltar ali ne sliku ‘Poliptihona’
Na samom kraju 17. stoljeća po prvi put je izrađen samo- (koji je bio na njemu), prenijeli iz kapele prezbiterija (sta-
stanski inventar. Stari je gvardijan Juraj d’Arbe predajući jao je do zida!) i smjestili ga ispod triumfalnoga luka kraj
upravu novom, Ivanu da Vegli, popisao postojeću imovi- vratiju koja vode iz klaustra u crkvu! G. 1.1. 756. guardi-
nu u crkvama i samostanskim prostorijama:77 „A) Crkva jan je p. Petar dovršavajući svoj guardijanat od 3 g. dodao
i sakristija: Libri di canto fermo grandi - 5. - Pianette di i to u inventar: „Per trasporto della palla (oltarna slika)
damasco rosse, verde e bianche 6 - Pianetta di panna di oro dell’altar (maggiore) in redosso del choro e mezzaluna in
1. - Pianeta di veluo roso 1 - Pianeta di setta di diversi kolori detto (to znači: kor je bio počevši od triumfalnog luka put
col passamanoli d’oro 1 - Pianete panonaza di sete 2. - Una oltara. Sada preniješe tamo oltar, a kor premaknuše do zida
croce d’argento per processione - Calici indoratti d’argento kapele!) con restauro di altar Maggiore e choro. … L 265.
6 - Una pace d’argento - Un turibulo - e navicello d’argent -
Una lampada d’argento - Tre lampade di ottone - Candelieri 78 VKK III:192, 193, 199.
79 VKK III:218, 224.
di ottone para 5 - Doi turiboli di ottone - Doi sechietti di
80 Sredinom 17. stoljeća u crkvi sv. Bernardina spominje se neko pjeva-
ottone per Aqua santa. Tu je suviše opisan zlatni... nakit lište (VKK III:109), no ono je zamijenjeno; BRUSIĆ, VLADISLAV, 183 (1936.),
oltara ‘della Madonna.’; B) Dormitorio (t.j. samostan): Doi 5-6, navodi pak da je pjevalište izrađeno 1755. godine.
schioppa (2 puške) - scimitee 3 (sablje!) - Moschetti 6 - Doi 81 Naknadno, 1748., i Vicko Semitecolo u svojoj oporuci ostavlja neki
novac za orgulje, što upućuje da su one u cijelosti isplaćene tek kasnije,
barche - Possine 5 (osti!) - Sechi di rame 6 - Ferimento, stara
VKK III:265.
54 - vino, barile 37.“ Sačuvano je i nekoliko umjetnina iz 82 Fra Badurina dodaje da je križ koji se spominje: „Kameni križ ogro-
ranijeg doba: drvena kutija na kojoj je izrezbaren prikaz mnih dimenzija koji je ispred vratiju grobišta već je ove godine bio tamo
Kristovog Uskrsnuća, kip sv. Franje, slika sv. Ante i drveni gdje je i sada. Samo ga, dakle, popraviše. Kamen u koji je usađen križ nosi
natpis: “R. F. 1726.” (Res facta? Rifatto?). - Na samom pak Križu, pri dnu,
urezana je mrtvačka glava i urezana g. 1788. Vidi se da su i one godine
74 Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu, 4. libro oeconomiae nešto radili na njemu.“
Conventus Camporae ab 1663.-1680, 33-45. 83 Gvardijanat Petra d’Arbe trajao sve do 1746. godine, VKK III:238, 239,
75 VKK III:156-157. 251, 252, 263. U njegovim bilješkama postoje podatci o raznim isplata-
76 VKK III:181, 248. Fra Badurina je uz to zabilježio i: “God. 29.8.1939. ma za nabavke ili izvedene radove: “Per la cantuaria e pitura per detto
pregledao sam one relikvije. Počevši sa strane evanđelja, tu su S. Laurentii organo – L 648; Per agiustar tutta la chiesa di nuovo e la capella (calcina,
Mart., s. Moscini Mart., s. Feliciani Mart., s Julianae Mart., s. Benedictae travo, chiodi, tavole, coppi e fatura al mistro) – L 365; Spesi per aquistar
Mart. – Suviše tu je i malena ovalna kutijica, a u njoj su reliquas s. Do- il ospizio (u Rabu) L 13.; per un organo in chiesa, fatto da benefattori e
mini. Episc. – U drugoj kutijici od lađe (byfora), ima naslagano oko 52 carita, L 1500; Cereo Pasquale L 30; Per travi, chiodi per fabrica di choro
sitnih moći apostola i iz groba Bl. Dj. Marije et aliorum SS. U jednoj kutiji – L 150; Per haver fatto la barca grande nova – L220; Per un sonaro per
od raznobojne slame nalazi se 9 komadića moći, ali anonymno, t.j. nije uso del convento – L30.“
ništa upisano.” 84 VKK II:18-22. Krsto d’Arbe bio je gvardijanom do 1747.; VKK III:265.
77 VKK III:191. 85 VKK III:267, 274.
23
Sl. 15 Pogled na orsan i mlinicu za masline južno od samostanskog kompleksa

View of the boathouse and olive mill south of the convent
(Kampor: Lib. Inventariorum, 46-101). Kaže Brusić: dosada prezbiterij je bio u ravnoj crti s crkvom.“ 86 Uz navedeno u
je mensa oltara bila od drva, sada ga učine od kamena umet- ovom je uređenju kupljen i tabernakul od kararskog mra-
nuvši raznobojni mramor. (Ali ovo ne označuje posebno mora, i za njega je plaćeno 900 lira,87 a tih su godina izra-
gornji inventar!). Na uspomenu toga urezaše na pločicu od đeni i drveni nasloni nad klupama u blagovaonici.88
oltara sa strane epistole: „ A. D. F. : MDCCLV.“. Sama slika Godine 1761. spominje se slika anđela Gabrijela s tri-
Poliptihona na kojoj je sv. Bernardin, nju približe na zid u jumfalnog luka. Tada je za nju i još neke slikarske radnje
kapeli iza Vel. oltara kako to izvješćuje g. 1840. i p. Bene- plaćeno 84.14 lira.89 Gradi se i zid orsana koji je dovršen
dikt Murvar krčkoj kuriji. Piše da je oltar (veliki) „fabricato 1768. godine,90 a godinu kasnije gvardijan Gianpietro
alla romana…., a tergo dello stesso altare, in fondo pero d’Arbe dograđuje jugoistočni dio samostana, koji gleda na
del coro, esiste il quadro rapresentante … s. Bernardino.“ ribnjak, tzv. peškeru, s time da je prizemlje već bilo izgra-
(Kampor, A. Officialia, II. 226). (…) Ove god. dobiše kame- đeno i ondje je bila kuhinja, a na katu se grade dvije sobe
nomramorne oltare i: oltar sv. Križa, sv. Franje i Gospin i hodnik. U vrijeme njegova mandata samostan je imao 8
oltar.”; „Pošto su prenijeli Vel. oltar, to su ostranili i lijepu kamenica za ulje i dva broda. Postavljen je i sjeverni prozor
‘balustradu’ od bijeloga vapnenca sa ukusnim korintskim
glavicama, po koju od ovih stupića čuvamo u klaustru za
mojih dana u Kamporu. Neke nalazim da su uzidali (polu-
pane!) tu i tamo po vrtu. (…) Kada 1755. prenieše vel. oltar, 86 VKK III:276, 277. Fra Badurina pridodaje i: “God 1929. od 10.-22.1.
podigoše ga, te se na njega uzlazilo po 3 stepenicama. G. p. Vlad. Brusić je radio u crkvi i prenesao opet ovaj oltar do zida. Nad
oltarom je smjestio sliku B. Gospe (iz Gospine kapele), a u Gospinu kapelu
1929. kada je p. Brusić prenio veliki olt., uzeo je najdonju je prenesao Poliptihon (Kampor, A. Officialia V., 997).”
(najdužu) stepenicu, kao i stepenicu oltara sv. Franje, te je 87 VKK III:212, 278.
učinio onu stepenicu koja ide od kraja do kraja crkve ispod 88 VKK III:280.
trijumfalnog luka (a na njoj počivaju obe septe). Do 1929. 89 VKK III:295. I u svibnju 1690. zabilježeni su izdatci za nekog slikara
koji je oslikavao crkvu, no ne zna se o kojim je oslicima riječ. Možda je
još tada počelo oslikavanje prikaza Navještenja, VKK III:181. Ranije je na-
vedeno da je za sliku sv. Gabrijela novac isplatio i gvardijan Petar d’Arbe.
90 VKK III:307.
Sl. 16 Samostan sv. Bernardina, pogled s istoka

Convent of St Bernardine, east view
na pjevalištu crkve sv. Bernardina, a zabilježen je i trošak tako i strancima koji dolaze zbog čuda Gospine slike koja
za dvoja vrata u koru.91 se nalazi u jednoj kapeli (…) Samostan ima dvije zemlje u
Rasprave oko jurisdikcije nad crkvom sv. Eufemije na- Drazi i jednu u Kamporu. Ove su zemlje ostavljene za uzdr-
stavile su se i početkom 18. stoljeća, a o crkvi se i nadalje žavanje Gospine kapele i godišnje zajedno daju oko 16 lira.
brinula bratovština koja je u gradu imala i jednu kuću u Samostan ima u gradu jednu crkvu, 1 kuću s dvije sobe i 1
najmu. Veći iznos za neke radove, 148 lira, bratovština je vrtić. Kuća služi za bolesne redovnike koji tamo pođu radi
isplatila 1721. godine. Moguće je tada crkva produljena liječničke njege. Za sve to samostan je dužan godišnje reći
prema istoku. Sredinom stoljeća, 1756. godine, biskup pak jednu misu. U Novalji samostan imao jednu kućicu. Služi
izjavljuje da je crkva fratarska.92 Članovi bratovštine sv. kada se onamo pođe za milostinju. (…) Sada živi u ovom
Eufemije tražili su 1772. godine dopuštenje franjevačkog samostanu 7 redovnika, 4 svećenika i 3 brata. Svi su rođeni
provincijala da se popravi oltar sv. Eufemije, a u siječnju na Rabu. (…) Samostan pak ima 16 soba koje su proviđene
1790. zabilježeno je da su za obnovu crkve i bratimske kuće s onim što im treba …“.
dali 172 lire.93 Iz zapisa sastavljenog 1789. doznajemo i da je tijekom
Dana 14. svibnja 1785. gvardijan Petar Bartul izvještava gvardijanata Gianpietra, nakon kojeg je u Kamporu uprav-
rapskog kneza o stanju samostana:94 „Samostan obavlja ljao Spiridon d’Arbe, potrošeno 970 lira za samostan. Ure-
godišnju ispovjed naroda sela Kampor i dijeli im pričest. đen je srebrni križ, kao i veliki kameni križ na groblju, a
Isto i drugim otočanima koji dolaze u samostan zato. A dovršen je i paviljon i natkriveni prolaz s južne strane sa-
91 VKK III:303, 306. „Spesi per ristauro della sudina e acrescimento di
mostana prema orsanu i moru.95 Gvardijan Bartul izgradio
fabrica … con salizzo, materiali, mistri e manuali – L 1131.”
92 VKK III:201, 203, 233, 279.
93 VKK III:311, 348.
94 VKK III:338. 95 VKK III:346.
25
je zid između vrta i ribnjaka te zidić koji zatvara ribnjak, a ja („ufficiata“)?, IV. Je li prijeti, da se poruši?, V. Na čiji se je
1795. godine zamijenio ga je Andrija ab Arbo.96 trošak popravljala u prošlosti?, VI. Bi li dopustio samostan,
Kroz cijelo razdoblje 17. i 18. stoljeća i nadalje su se u da se ona otkrije i od nje i njezinoga dvorišta učini groblje
crkvama vršili ukopi te krštenja i vjenčanja rapskih obitelji, za samo selo Kampor?“. Odgovor nije sačuvan, ali je 30.
primjerice Bassulin, Zaro, Spalatin, Matijanović, Šimičić, srpnja 1822. rapska pretura iznova sastavila dopis u kojem
Valentić i drugih.97 javlja da su podatke koje je gvardijan dostavio proslijedili
poglavarstvu koje je prema njima odustalo od ideje da se
Samostan i crkve u 19. STOLJEĆU crkva pretvori u groblje sela Kampor te je kamporski gvardi-
Početkom 19. stoljeća postojala je bojazan da će francu- jan poslao u kolovozu još jedan izvještaj u kojem naglašava
ska uprava na otoku Rabu dokinuti franjevački samostan kako je u posjedu crkve sv. Eufemije devet terena za vrtove i
u Kamporu. Na svu sreću samostan je pošteđen, no uki- vinograd te ima i nešto maslina. Od tog se prihoda održava
nuta je bratovština sv. Eufemije. Istovremeno je osnovana uglavnom crkva sv. Bernardina koju narod pohodi i poseb-
bratovština Presvetog sakramenta, ali s vremenom se u no časti zbog čudesne slike Gospine, a za crkvu sv. Eufemije
dokumentima i dalje bilježe obje bratovštine.98 i tako „poco si curano“. Stanje same crkve moralo je biti
Crkva sv. Eufemije je već kraj 18. stoljeća dočekala u dosta loše jer je prema izrađenom troškovniku koji su 26.
vrlo lošem stanju. Velika oluja koja je poharala Kampor u kolovoza 1822. sastavili zidari Ivan Kušar i Vicko Usmiani
kolovozu 1799. srušila je zvonik sa zvonom, uništila ulazna bilo nužno osigurati 115 forinti za popravke, na što vlada
vrata, a južni zid crkve duže je vrijeme bio vrlo oštećen od zamjera fratrima jer se nisu o crkvi brinuli te su dopustili
vlage. Čak je uslijed velike vlage trebalo popraviti i palu da bude toliko zapuštena i u lošem stanju.104 I nadalje se
oltara. Zato je bratovština sv. Eufemije od rapske općine nastavlja rasprava kome crkva pripada,105 tim više što je
24. listopada 1800. tražila pomoć u iznosu od 370 lira, što bratovština 1808. godine bila ukinuta. Na kraju, 1825. sa-
je bilo dostatno za popravak.99 mostan daje crkvu sv. Eufemije selu Kampor.106 Rasprava
Dana 28. kolovoza 1810. rapska općina predlaže Vla- se nastavila i u sljedećem desetljeću,107 kada je primjerice
di da se u samostanu sv. Eufemije otvori pučka škola za kamporski kapelan don Kušan općini napisao: „la chiesa di
Kampor, a iste je godine sudac Pasquali zatražio od sindika s. Eufemia è di proprieta dei R.R. Padri del convento di s.
samostana, Š. Crnote, podatke o stanju samostana, stanju Bernardino in Campora. Ella è concessa in uso ai villici di
pojedinih građevina, šuma i pašnjaka, izvještaj o prihodima Campora, non avendo propria. Di questo è il dovere de pro-
i zadužbinama te stanju nepokretnog posjeda, na što je vedere all’occorente per il culto. L’amministrazione di tutto
sastavljen i odgovor koji nažalost nije sačuvan.100 Vjero- il suo economico e presso il consiglio di questo cattedrale
jatno je da stanje u to vrijeme nije bilo povoljno jer je, s superiormente così ordinato.“, službeno priznajući da je ta
obzirom na siromaštvo reda, 17. studenoga 1815. prema crkva ipak samostanska. Isto tako, i u zapisu od 16. prosin-
kraljevskoj odluci riješeno da samostan u Kamporu više ne ca 1823. koji sadrži biskupovu izjavu općini stoji da crkva
daje obveznu desetinu, a i dvije godine kasnije odlučeno je sv. Eufemije već više od vjekova služi za sukuralnu crkvu,
da Kaptol ne uzima decime.101 Redovnici se u to vrijeme a do sredine 15. stoljeća ova je crkva pripadala rapskom
najviše bave ribarenjem i drže crkvu u pristojnom stanju, Kaptolu. Godine 1446. kaptol je crkvu prepustio franjev-
s time da u svojoj nadležnosti imaju i crkvu Sv. Eufemije o cima koji su u to vrijeme ondje vodili procesije i dolazili
kojoj se kamporski kapelan ne brine.102 ukopavati mrtve. Nadalje, u izjavi stoji „da 1491. budući je
Upravljanje Sv. Eufemijom bilo je od interesa za rap- već 25 godina postojao sv. Bernardin franjevci ustupaju sv.
sku preturu pa je 22. siječnja 1822. sastavljen dopis koji je Eufemiju stanovnicima Kampora pod uvjetom da ju moraju
upućen gvardijanu p. Aleksu Marčiću103 tražeći odgovore čuvati i po potrebi popravljati.“
na sljedeća pitanja vezano uz tu crkvu: „I. Je li ona crkva Godine 1832. rapski je biskup naredio da svaki kapelan
isključiva svojina samostana?, II. Da li je kada bila preuzeta u svojoj crkvi postavi krstionicu. Budući da je i kamporski
od vlade (demaniata)?, III. Je li se u njoj obavlja služba Bož- kapelan želio to učiniti u crkvi sv. Eufemije, franjevci su
se pobunili te odgovorili biskupu tvrdeći da je to njihova
96 VKK III:357. crkva, na što konačno 1836. biskup dekretom određuje da
97 VKK III:201, 211, 217, 242, 253, 257, 266, 291. je kamporska župa inkorporirana samostanu i predaje fra-
98 VKK III:408, 419, 425, 485, 499, 519. trima “curam animarum” u Kamporu.108
99 VKK III:378.
100 VKK III:431, 432. 104 VKK III:489, 490.
101 VKK III:465, 475. 105 VKK III:492, 494, 495, 499.
102 Izvještaj od 3. veljače 1819., VKK III:480. 106 VKK III:501, 502.
103 VKK III:488. Fra Badurina je dopisao komentar da je prema drugim 107 VKK III:515-517.
izvorima u to vrijeme gvardijan bio još uvijek fra Feliks Brzić, a ne Marčić. 108 VKK III:550, 563, 564.
Sl. 17 Karta vlasništva samostana s označenim položajem ribnjaka Sl. 18 Samostan sv. Bernardina, pogled s jugoistoka na istočno
Convent property map with indicated position of the fish pond ožbukano pročelje samostanskog krila
Convent of St Bernardine, southeast view of the east plastered façade
of the convent wing
Više o stanju Sv. Eufemije, a i Sv. Bernardina, doznajemo ‘delle Grazie, dipinta in legno.’ U ovoj crkvi, na Gospinom
iz pisma patera Benedikta Murvara kojim on odgovara na oltaru, nalaze se staklene posude, a u njima relikvije ra-
upite vikarijata u lipnju 1840. godine.109 O crkvi sv. Eufemi- znih svetaca. Autentika tih relikvija sada se ne može naći.
je kaže: „Non vi esiste memoria alcuna della sua fondazione Autentiku je držao kod sebe pok. vikar ovoga samostana
ed erezione. Questa e’ situata sopra il fondo della una volta (p. Ant. Macolić, +20.4. ove g.). Iza njegove smrti ne može
fu menso capitolare. ... Sebbene esisteva ... in q. villa una se naći Autentiku.“
chiesetta di s. Michaele, che veramente era la chiesa curata, Kroz prvu polovinu 19. stoljeća u crkvi sv. Bernardina
nullaostante la popolazione ... concarreva alla ch. di s. Euf. nije bilo većih promjena, osim što je u Gospinoj kapeli
... (che) tuttora serve per chiesa curata e cio per gratuita postavljena slika s natpisom: „Capitan Antonio Marcich –
condiscendeza de’Padri i quali ora la esercitano in tutta soferta la sudetta burarcha in Mar Nero nell’anno 1803.“
l’estensione parrochiale, avendola accettata per sempre... Darovao ju je kapetan Maračić kao zavjet Gospi što se iz-
dietro l’invito dal vener. Gro-Vicariato generale vescovile bavio iz pomorske pogibelji.110 Godine 1827. popravljene
in Arbe sotto 4 agosto 1836. Presentemente la detta chiesa su orgulje,111 a 1830. se navode relikvije sv. Križa, sv. Petra
non ha battisterio, ma quando occorre, si erige una con- i Pavla i sv. Franje.112
veniente mensa ... Tiene poi il cimitero sebbene aquanto Ukopi u crkvama vrše se sve do godine 1826. kada je
angusto, ma peró decente.“ Pridodaje i da nema crkvenog Vlada preko paškog suda odredila neka se zapečate svi gro-
ruha, te se ono po potrebi donosi iz samostana. Troškove bovi (u Sv. Bernardinu je tada bilo 19, a u Sv. Eufemiji 14
nužnih popravaka i nabave ulja pokrivaju mještani. Crkva
nema legata niti relikvija, osim u oltaru, i nije poznato je li
posvećena. Za sv. Bernardina piše: „Ova crkva ima 4 oltara.
Na velikom, koji je učinjen ‘alla romana’, čuva se Pr. Sakra-
menat. Iza ovoga oltara, na dnu hora, nalazi se slika S v. 110 VKK III:385. Fra Badurina zabilježio je i: “Sliku su tada ostranili, a ja
sam je našao i spremio u arhiv među Acta Officialia, Br 1231 na trajnu
Bernardina s drugim svecima: (Poliptih!) Sa strane epistole uspomenu. I obitelj Rismondo imao je jedan takav “kvadar”. Pok. Seba-
u crkvenoj lađi, jest oltar sv. Križa ‘in scultura’. Sa strane stijan Rismondo dao je načiniti sliku na uspomenu da ga je Bl. Gospa
evanđelja jest oltar sv. Franje. S iste strane jest kapela s kamporska sačuvala u oluji negdje na Mediteranu? God. 1941. danas još
živući Ant. Rismondo, vruće se je za nju interesirao. Ali ja je već nijesam
drvenim oltarom, a na njemu pobožna slika Bl. Dj. Marije zatekao ni našao. Lako da i nju nepametno ostraniše 1928.-29.”
111 VKK III:522.
109 VKK III:579. 112 VKK III:537, 538.
27
Sl. 19 Unutrašnjost mlinice za masline

Olive mill interior
grobova), i u crkvama se više nitko nije smio ukopavati. S vremenom se javljaju problemi oko financiranja nužnih
Ipak, još 1832. nisu svi grobovi bili zapečaćeni. 113 popravaka samostana i crkvi. Otkada su franjevci 1836.
Dana 26. ožujka 1836. prvi se put u nekom dokumentu godine preuzeli kamporsku župu, nisu dobivali nikakva
spominje kapela sv. Katarine:114 „Danas se sakupiše u općini sredstva za održavanje, već se prihod svodio na milostinju
svi glavari sela općine Raba, da raspravljaju o grobljima. … koja je godišnje iznosila oko 90 forinti116 i nije bilo moguće
Zaključe: … Kampor: kraj groblja jest ‘piccola chiesetta … pokriti troškove većih radova, primjerice popravak samo-
che serve al deposito dei cadaveri.’ Je li to crkvica sv. Kate? stanskog krova kojemu je sredinom 19. stoljeća prijetilo
Najvjerojatnije.“ Ta je kapela zasigurno sagrađena ipak već urušavanje. Zato je u ljeto 1845. održan sastanak u kući
znatno ranije, najvjerojatnije do kraja 16. stoljeća, u vri- pored Sv. Eufemije na kojem je vlada tražila da i mještani
jeme izgradnje i uređenja cijeloga samostanskog sklopa. Kampora sudjeluju u popravcima, a rapska općina je ustvr-
Godine 1839. sagrađena je još jedna kapelica, u sjevero- dila da i Sv. Eufemija i kuća uz nju pripadaju franjevcima.117
zapadnom dijelu samostanskog posjeda, uz cestu. Radove Godine 1846.118 najprije je popravljen krov Sv. Eufemije,
je izveo brat laik franjevac Franjo Paulović i u njenu unu- za što je utrošeno 16 fiorina i 10 korontana te su izvedeni
trašnjost postavio sliku Blažene Djevice Marije.115 manji radovi na oltaru i krstionici, a potom je u lipnju iste
godine Lorenzo Zancheta restaurirao119 sliku Posljednje
113 VKK III:402, 513, 519, 549. Kamporski gvardijan Antun Macolić
napisao je rapskoj općini: “Paški sud naređuje, da u roku od 2 sedmice za-
pečatimo grobove u crkvi sv. Ber. i sv. Eufem. Moli da naredi kastaldima sv. 116 VKK III:598.
Euf., koji se svake godine sastaju da mijenjaju svoje kastalde (dakle opet 117 VKK III:603.
je ona bratovština rediviva!), da oni samo na njihov trošak zapečate ono 118 VKK III:607.
12 njihovih grobova. Štoviše neka pozove privatnike koji imaju njihovih
6 grobova u crkvi sv. Bernard. da na svoj trošak zapečate one grobove. 119 Fra Badurina je uz ovaj podatak dopisao: “Vidi se da je tu na istoj
Glede onih 13 samostanskih grobova u crkvi sv. Bernardina, moli, da ih teli već bila druga slika. Zanketa ju je u zao čas pošao popravljati. Gledaj
zatvori država, jer je samostan siromašan da to učini.” one oči apostola! Kao da su ogromni ugljeni! Kao da će pasti iz glave! Onaj
pas, mačka, janje, riba... Kada ne bi znao ex natura što predstavljaju, iz
114 VKK III:562. slike ne bi mogao zaključiti što su! Na desnom kutu slike vidiš neobično
115 VKK III:576. lice jednoga apostola. To je Zancheta valjda sebe naslikao!”
Sl. 20 Pogled na samostan sv. Bernardina s juga

South view of the convent of St Bernardine
večere koja se nalazi u blagovaonici. U donjem kutu slike Kada su velike plime, more dođe do njezinoga zapadnoga
zapisao je: “Lorenzo Zancheta R(estauravit) 17.6.1846.” zida. “Questa errezione e’ antichissima, probabilmente
Radovi na samostanskom krovu odgađani su zbog nedo- quanto il convento.” Opkoljena je samostanskim vrtom.
statka sredstava, a čak i nakon što je vlada odlučila o svom (…) Služi samo samostanu.” Tada još nije bilo mlinice za
trošku obaviti radove koje je vodio poduzetnik Iv. Tomsa, masline,122 već je ona građena tek 1882., a dio kamene građe
početak se i dalje odgađao jer seljani nisu mogli sudjelovati dopremljen je s lokaliteta na Suhoj Punti u Kamporu gdje
dobrovoljnim radom budući da je stanje na otoku općeni- je bila kapela sv. Nedjeljice. Veliki mlinski kamen donijeli
to bilo loše i vladala je nestašica hrane. Dodatna sredstva su 1884. iz Kraja na Pašmanu, iz nekadašnje mlinice Za-
odobrio je 1857. sâm kralj Ferdinand i to u iznosu od 200 dranina Bartulazzija.
fiorina, ali ni sljedeće godine radovi nisu obavljeni. Pomoć Godine 1859., po obavljenoj vizitaciji u Kamporu, biskup
je samostan dobio od države i 1861. godine, i to 100 fiorina, Ivan Josip Vitezić zabilježio je:123 “U Kamporu su pokraj
od carice 1862. godine 50, te ponovno 1864. iznos od 100 samostana dvije crkve. Pošto je teško uzdržavati oboje,
fiorina jer je stanje bilo vrlo loše.120 treba se odlučiti, da se izabere jednu za samostansku i kura-
U vrlo lošem stanju bio je i orsan121 koji je 1845. najvje- turu. Ona sv. Bernardina je manja i teži je do nje ulaz. Ona
rojatnije ipak obnovljen jer je vlada željela tamo smjestiti sv. Euf. je prostranija i “di decente forma ed in posizione
stražare tri mjeseca kroz godinu, u vrijeme kada se kupi favorevole”. Neka se o tomu raspravlja sa starješinama.”
sol. Opisuje ga se i 1857. godine kada je pretura od općine Sljedeća kanonska vizitacija bila je 1863. godine:124 “Ovaj
tražila izvještaj o građevinama na samoj obali: “Samo fra- put se je još u mizernijem stanju našlo obe crkve (sv. Ber.
njevci u Kamporu imadu na obali “un piccolo fabbricato.” i Euf.), nego li 1858. Stoga se pokazuje od sebe, da treba
Taj je pokrit s krovom. Tu spremaju ribarski pribor i lađu. žurno riješiti prijedlog kurije od 28.2.1854., gdje je bio
122 VKK III:377, 769, 784.
120 VKK III:601, 612, 683, 689, 709, 712, 719. 123 VKK III:692.
121 VKK III:605, 687. 124 VKK III:716.
29
izrazio prijedlog, da se crkva sv. Eufe. odabere za kuratsku natpisom već pisali ovdje. Ali isto tamo gore „na Lučarici“,
i samostansku. Ona sv. Ber. bi se porušila ili pretvorila u do zida zgrade gdje je zahod, jest kameni sto. Kraj njega, i
profanu zgradu. Stoga neka o tomu uredi s provincijalom.” još je jedan kamen bez natpisa, bijeli vapnenac koji nije sa
U noći 4. siječnja 1864. jaka je bura rastvorila krov na ot. Raba. I taj je morao biti izvađen s gornjim! Gdje? Nitko
samostanu i na objema crkvama, kao i na crkvici sv. Marina ne zna. Ali najprije da u današnjem proširenom groblju. I
u gradu, a tek u travnju bilježi se prvi pokušaj popravka nedavno su, kopajući za grobove, pri jugozapadnom zidu
štete, kada je Namjesništvo odobrilo 107 forinti za radove, groblja, našli u podzemlju, na nekakve drvene zidine, tvrde
i to najprije na Sv. Eufemiji. Građevinske poslove radio je i jake! Dakle po običaju, ovo u zagradama jesu moje refleksi-
Vicko Usmiani, a seljani su sudjelovali nadnicama.125 je. Dalje kaže: „Nella parte esterna della facciata della chiesa
Kroz sljedeće tri godine popravljene su i ostale građe- di s. Eufemia, vede si una bella urna di pietra lavorata a
vine, a 1869. iznova je izgrađen i dio samostana, odnosno rilievi, di ornati e figure la cui parte posteriore sta incartata
prezidani su ruševni zidovi zgrade koja se naziva lučarica, in muro di detta chiesa, a destra di chi vi entra e la parte
sjeverno od zahoda.126 anteriore, viene sostenuta da due colone. Sembra questo
Godine 1871. ostao je zabilježen opis kamporskog sklo- essere stato il sarcofago di Mad. Budrusich, fondatrice del
pa i crkve sv. Bernardina u “Manuale del regno di Dalma- monastero delle francescane del 3.o. ordine in Arbe, che
zia” Luigija Mascheka, što u Kronici komentira fra Odorik si sa essere stata sepolta a. s. Eufemija ed il cui cadavere
Badurina:127 “Na ulazu u crkvu, lijevo, u kapeli, časti se ritiensi ivolato (?) (rubato?) dai Croati cui la Budrusich
Gospa, s nazivom „Mater Divinae Gratiae…“, e che erede- apparteneva per nacita“.
ssi fabbricata dalla famiglia arbese de conte Zaro (a što U 19. stoljeću prikupljeno je i uređeno i više umjetni-
nije vidio na zidu ploču, koja mu kaže, da je kapelu dao na.128 Tako je 1870. godine Antun Kuparić iz Punte Kam-
učiniti Kimalarke?) i quali vi fecero appore lo stesso fa- pora kao zavjet sv. Eufemiji darovao 3 pozlaćene ikone, a
migliare, quello stesso she stava affiso alla galera arbesana, 1881. godine za zavjet Gospi i pomoć u nevolji na moru
comandata da un sopracomito Zaro.“ (Ovaj drveni grb sada Rismondo Sebastijan je dao naslikati sliku za Gospinu kape-
je u biblioteci. Pišem 3.5.1945.) „La bandiera (kaže da je lu. Još je 1871. samostanu darovana slika Kristovo rođenje,
i ona u crkvi) grande, appartenente alla galera stessa di 1872. pozlaćen je križ, vratašca na tabernakulu i kaleži, te
seta cremisi, bene conservata.“ – „Nel chiostro trovasi un su uređene srebrne svjetiljke.
locale terreno che nella faciata sua esteriore per una porta Godine 1878. za 54 forinti je izgrađen vanjski zid rib-
d’ingresso speziosa, con arco a sesto acuto, fiancheggiata njaka, a 1885. nabavljeni su željezni štapovi za odrinu.129
da due finestre ad equale sesto, e con trafasi ed intagli. In S obzirom na nemogućnost fratara da namaknu potreb-
tutto in fine simetria, presente l’idea di una antica capella. na sredstva za održavanje i popravke, čak im je dopuštena i
– Non se ne hano memoria.“ (Toliko sam se interesirao kod prodaja zlatnih predmeta koji su pripadali oltaru u Gospi-
starih Kamporaca o tomu, ali oni neznadu ništa kazati! noj kapeli. Zlato je prodano u Rijeci, a tim je novcem plaćen
Samo kažu da je u klaustru bila konobica, s južne strane, popravak krova na kapeli i još neki radovi u crkvi sv. Bernar-
ne daleko vratiju od crkve, gdje je bratoviština duša držala dina.130 Radove u Sv. Bernardinu bilo je nužno nastaviti, pa
vino. Vidjesmo otrag na p. 742, g. 30.4.1867. gdje se do- je 1885. na zahtjev samostana kralj Franjo Josip odobrio
ista i spominje po prvi put ta konoba! – Ovomu referatu iz privatne blagajne 200 forinti,131 a 1887., nakon što je
za almanah eredendum est, jer piše ono što je onda bilo! već ranije prodan hospicij u gradu, pokušavalo se prodati
Zato: Ona gotska vrata s dva gotska prozora (bifore, a sada i kapelu sv. Marina koja je bila u lošem stanju.132 Godine
eto ih u prezbiteriju crkve. Sv. Bernardina!) kazuju jasno, 1888. vlada je najprije odobrila pomoć u iznosu od 400
da je tu bio ulaz u jednu kapelu, koja je bila ispod današnje forinti, a radove je trebao organizirati samostan, odnosno
kapele sv. Križa. Vremenom je zapustiše i prometnuše je gvardijan B. Staničić. Troškovnikom koji je sastavljen još
u konobicu! 1929. p. Vl. Brusić pak zazida joj vrata (ako li 1870. uz ostale je radove predviđeno da se zidovi žbukaju
nije već tko i prije!), i bifore prenese u crkvu, a lokal uredi cementom žbukom jer su građeni nepravilnim kamenom,
tako da u nj sprema samostan poljsko oruđe.) Dalje referat što je i izvedeno sljedeće godine, no troškovi su se popeli
kaže: „Nel orto superiore (=sjeverno i tik do zahoda!) del na 1076 forinta od kojih je 600 odobrila vlada. Radove je
convento, vedesi una lapide sepulcrale romana, scavata, pregledao inženjer M. Testa.133
alquanto dicesi, in quei dintorni, ed ora inserviente per
sedile.“ (Taj je kamen srećom p. Vl. Brusić 1929. uzidao u 128 VKK III:760, 765, 767, 788.
129 VKK III:781, 795.
zid klaustra pokraj ulaza u crkvu. O tomu smo kamenu s
130 VKK III:756, 773, 780.
125 VKK III:719, 720. 131 VKK III:797.
126 VKK III:741, 753. 132 VKK III:801.
127 VKK III:762. 133 VKK III: 802, 805, 807.
Sl. 21 Bifore i vrata ugrađeni u istočni zid klaustra, oko 1920.

Mullioned windows and door built in the east wall of the cloister, c. 1920
Nakon toga nastavilo se s traženjem sredstava za popra- klupe i nabavljeni su pozlaćeni svijećnjaci, te je sastavljen
vak vanjskog lica samostana, pa je u prosincu 1890. kralj inventar u kojem se među ostalim navode dva zvona.137
Franjo Josip gvardijanu Vicku Catrambonu poslao 200 fo- Devedesetih je godina 19. stoljeća uređen i klaustar, a s
rinti. Te je godine, u ljeto, sazidan i zid oko dvorišta orsana, obzirom na loše stanje opeka na podu željelo ih se zami-
a 1891. popravljeno je istočno pročelje samostana, ožbu- jeniti pločama od bračkog kamena. No, novaca za to nije
kano i obojeno tamnožuto, a na katu je postavljen balkon. bilo, pa je gvardijan Catrambone 1894. predložio da se na
Poslove je obavio majstor Mihajo Zoch.134 pod stave cementne pločice.138
Sâm kraj 19. stoljeća obilježili su radovi u unutrašnjosti Pokušalo se iznova riješiti pravno pitanje vlasništva cr-
Sv. Bernardina. Nabavljeno je čak 433 kilograma mramor- kve sv. Eufemije, kako bi se ona 1897. godine uknjižila na
nog brašna kojim je cijela crkva iznutra ožbukana i bojena samostan, a 1899. kralj Franjo Josip samostanu daje još
uljanim bojama. Poslove je izveo zidar Urmiani. Na Gos- jednu pomoć u iznosu od 200 forinti.139
pinoj kapeli zazidan je prozor s istočne strane, a onaj na
zapadnoj je povećan. Zapis o izvedenim radovima zabilje- obnove 20. stoljeća i recentna preuređenja
žen je na drvenoj pločici na crkvenom koru: “Restauratum Vrijeme 20. stoljeća, osobito njegove prve polovine, obi-
1893.”.135 Iste je godine i poliptih braće Vivarini otpremljen lježeno je opsežnim, ali i radikalnim promjenama kojima je
u Beč na restauraciju, a u knjizi samostanskih računa pri- izvornost kamporskoga franjevačkog sklopa u znatnoj mjeri
bilježen je trošak od 10.15 forinti za prijevoz i 4 forinte promijenjena i narušena te zauvijek nepovratno izgubljena
za radove.136 jer detalji pojedinih zahvata, osobito fra Vladislava Bru-
Popravljena je i crkva sv. Eufemije, postavljen je drveni sića, i dalje ostaju nedovoljno razjašnjeni. Usprkos tomu,
strop, zamijenjene su kupe na krovu, napravljene su nove podatci o crkvama, samostanu i radovima izvedenim kroz
134 VKK III:807, 810. 137 VKK III:806, 813.

135 VKK IV:13. 138 VKK IV:3, 7, 16.
136 VKK IV:14. 139 VKK IV:35.
31
Sl. 22 Samostanski klaustar, oko 1920. Sl. 23 Pogled na samostan sv. Bernardina s jugoistoka, između 1918. i
Convent cloister, c. 1920 1929. godine
Southeast view of the convent of St Bernardine, between 1918 and 1929
20. stoljeće su najiscrpniji, budući da je to vrijeme redovi-

tih vođenja samostanskih kronika, ali i vrijeme kada su u
samostanu boravili i radili i fra Vladislav Brusić i fra Odorik
Badurina koji su ne samo ostavili vrelo pisanih izvora, već
su svojim djelovanjem obilježili to razdoblje.
Prva polovina 20. stoljeća

Godine 1900. popločana je crkva sv. Eufemije, za što je
utrošeno 320 kruna.140 Nedugo nakon toga pozlaćen je tron
i oltar Blažene Gospe u crkvi sv. Bernardina, što je i zabilje-
ženo na drvenom medaljonu ispod slike oltara.141
Godine 1902. najprije je u siječnju u crkvu sv. Bernardina
iz Beča vraćen popravljeni poliptih braće Vivarini, no sve do
1909. stajao je u jednoj samostanskoj sobi jer je vlaga bila
prevelika i tek tada je postavljen na glavni oltar crkve.142
Potom su u ožujku izrađena nova vrata za orsan, a u lipnju
su za 336 kruna nabavljene velike crne i svijetlosive cemen-
tne podne ploče iz Rijeke. Te su ploče postavljene u Sv. Ber- Sl. 24 Refektorij samostana, 1920-ih
nardinu 1903. godine.143 Prilikom njihovog postavljanja za Convent refectory, 1920s
radove je bio angažiran Mićel Zoch (Čok) i za to je dobio 27
kruna.144 Fra O. Badurina je u razgovoru s njim doznao: “Ja
sam 1903. popločao crkvu sv. Bernardina pločicama koje su
došle iz Rijeke. Dignuli smo 10 boljih nadgrobnih ploča koje su u crkvi pokrivale razne grobove, ali više nego deset bez
natpisa i polupane smo ostavili na mjestu i ostale su ispod
140 Pločice geometrijskog uzorka, sačuvane do danas, kupljene su kod pločnika. Našli smo mnoštvo kostiju. Neki su grobovi bili
tvrtke Betizza u Splitu, a troškovi su uključili i prijevoz te rad jednog zidara plitki, a neki i 3 metra duboki. Npr. pri glavnim vratima cr-
iz Krka za postavljanje. VKK IV:50. Istim pločicama kasnije su popločani
i refektorij i knjižnica te prostor ispred njih (VKK IV:56, 68), s time da su
kve, kod škropionice. U te duboke grobove stavili smo kosti
kuhinja i blagovaonica u 19. stoljeću bili u dijelu samostana okrenutom iz ostalih. Ispred oltara našli smo ukopanog fratra. Još mu je
ribnjaku, gdje je kasnije smještena knjižnica. habit bio cijel, a dočim ga dotakli raspada se. Ona strana ha-
141 Radove je izveo zlatar August Dalmas za 200 fiorina, VKK IV:51, 53.
bita koja je bila ispod njega bila je još sasvim jaka. U rukama
142 VKK IV:55, 56, 94.
je držao krunicu. Premda su neki grobovi bili duboki nigdje
143 Ostatkom ploča popločan je pod predvorja kod samostanskog
stubišta 1914. godine. VKK IV:61, 62. nismo našli vlage ni vode.” Neke od izvađenih nadgrobnih
144 VKK IV:81, 61, 62.
Sl. 25 Unutrašnjost crkve sv. Bernardina, svetište i glavni

oltar s retablom Gospe Grčke, oko 1936.
Interior of the church of St Bernardine, presbytery and
high altar with the retable of the Greek Madonna, c. 1936
ploča koje su bile u dobrom stanju fra Brusić je 1926. godine S obzirom na potrebe popravaka samostana, 1907. je
uzidao u istočni zid klaustra, o čemu će kasnije biti riječi. izrađen troškovnik radova u iznosu od 2000 kruna.148 Tra-
Fra Badurina je zabilježio i podatak da je 30. rujna 1903. ženo je da Namjesništvo osigura sredstva jer se crkva ko-
uništena svilena zastava obitelji Zaro koja je stoljećima bila risti kao župna, a samostan nema novaca. Godinu kasnije
čuvana u sakristiji Sv. Bernardina: 145 „Narod je pripovjedao gvardijan Lešić je zabilježio da je samostan većim dijelom
da je bila duga 3 m i da ju je uništio p. Ilijarij Lešić, koji je popravljen, kao i zid s južne strane, a krovišta su prekrivena
te godine postavljen za kuratora i gvardijana u Kamporu.“ eternitom.149 U rujnu 1909. u Goriciji su kupljena dva nova
U lipnju 1905. na zidu koji okružuje teren oko orsana zvona, veliko od 225 kg i manje od 155 kg i to po cijeni od
stavljena su vrata sa strane prema moru,146 dok je u travnju 2,50 kruna po kilogramu.150 Neki su radovi u samostanu
1908. za 111.90 kruna kupljen mali harmonij tvrtke Johann
148 VKK IV:77.
Michel et John Grazlitz.147 Harmonij su tijekom Drugoga 149 VKK IV:90, 91.
svjetskog rata iz samostana uzeli Talijani, a 1945. godine 150 VKK IV:104. Godine 1917. država je uzela jedno zvono sa Sv. Ber-
je uništen. nardina, a 1918. i ono sa Sv. Eufemije (VKK IV:156, 161). Zvono sa Sv.
Eufemije bilo je izliveno 1894., promjera 45,5 cm i težilo je 54,5 kg. Na
njemu je bio natpis: „ljevaonica Jakova Cukrova Spljet, 1894.“, a slike su
prikazivale Immaculatu, sv. Jurja, raspetog Krista i sv. Jerka. Zvona na Sv.
Bernardinu bila su dva, veće promjera 72 cm, težine 25 kg, s natpisom
145 VKK IV:64. „Francesco Broili, Udine, Gorizia 1909.“ i prikazima raspetog Krista, Imma-
culate, sv. Ante i još jednog svetca, te manje koje je ostalo, promjera 64
146 Za taj je posao kovaču Sokoliću isplaćeno 4 krune, VKK IV:71. cm i težine 155 kg, s istim natpisom i prikazima raspetog Krista, Gospe
147 VKK IV:85. (dva puta) i sv. Klare.
33
državnih tehničara s detaljnim opisom od 26. rujna 1912.157

Sastavio ga je arhitekt Quiquerez na iznos od 4.600 kruna,
i u 18 stavki naveo sve potrebne radove s iznosima koji su
obuhvatili obnovu krovnih ploha samostana, izradu krov-
nih prozora, potom sanaciju zidova pojedinih dijelova.158
Troškovnikom je obuhvaćena priprema novog položaja u
zidu za ugradnju postojećih starih konzola koje će nosi-
ti kameni sarkofag koji je do tada bio ugrađen u zapadno
pročelje crkve sv. Eufemije. Računat je i prijenos sarkofaga
s pripadajućim stupovima i konzolama „točno na mjesto
označeno i kotirano u nacrtu i točno onako kako je to na do-
sadašnjem mjestu uzidan bio, sa zidanjem malih temelja iz
kamena izpod kamene (stube) podloge pod stupovima“, uz
napomenu da se radovi moraju izvesti oprezno uz asistenci-
ju „jedne povjerljive i savjestne osobe koja će preuzeti vod-
stvo ovog delikatnog rada.“ Osim sarkofaga, troškovnikom
je predviđen i prijenos triju nadgrobnih ploča sa starog na
novo, nacrtom određeno mjesto i njihovo uzidavanje. Radi-
lo se o „langobardskom kamenom, pleternom ornamentu“,
„lijepoj nadgrobnoj ploči s grbom lava“, i „ploči s grbom u
sredini“. U sljedećoj stavci navodi se „taracanje hodnika
s talijanskom opekom najbolje vrsti“ koje se treba posta-
viti na način jednak onom kako je bio izrađen stari pod.
Stavke 13 i 14 obuhvaćaju čišćenje i bijeljenje svih zidova,
svodova i stropova u hodniku oko samostanskog dvorišta.
Sl. 26 Kapela Gospe Grčke s Vivarinijevim poliptihom, 1971.
Posljednjim stavkama obuhvaćeno je „osiguranje drvenog
Chapel of the Greek Madonna with the Vivarini polyptych, 1971
stropa u crkvi sv. Bernarda, napravom jedne gornje oplate
od 3 cm deb. i na preklop sastavljenih i čavlim pribijenim
daskama. Prije izvedbe ove radnje ima se gornja površina
slikanog stropa očistiti. Izmjera: 13.30 x 6.20 = 82.46 m²“,
izvedeni i 1910., za što je Mićelu Domijanu isplaćeno 985 a slike u kasetama stropa se imaju osigurati.
kruna,151 a gvardijan Stjepan Radunić tražio je sredstva za Za sve navedene radove najprije je 1913. odobrena sub-
restauriranje tabulata u Sv. Bernardinu.152 Istovremeno je vencija u iznosu od 4600 kruna, a dovršeni su u siječnju
bilo potrebno urediti i pristanište ispred samostana, za što 1915. godine. U njihov tijek je bio uključen i predstojnik
je gvardijan slao molbu Pomorskoj vladi u Trst 1911., no
odgovor je bio negativan.153 157 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konserva-
Godine 1913. uređen je zaseban župni ured, izvan torijalni Ured u Spljetu, br. 319/K 1914, 18.4.1914., prik. 22.6.1914., br.
II-306/7, Popravak franjevačkog samostana u Kamporu na Rabu, Dopis
klauzure,154 a 1914. naručen je kamen za novo stubište za C.k.dalmatinskog namjesništva C.k. pokrajinskom konservatorijalnom
kat.155 Iste su godine uređeni i sanitarni čvorovi i naručene uredu u Splitu, br. II-306/7 ex 1914, Zadar, 18.4.1914., prik. 22.6.1914.,
br. 319.
pločice za blagovaonicu.156
Troškovniku (Arh. Quiquerez m.p., 26.9.1912., 1.) je uslijedila izjava od 29.
Opsežniji radovi obnove samostana poduzeti su izme- rujna 1912., odn. prijepis Izjave Ministarstva za javne radove od 3. veljače
đu 1913. i 1915., a prethodio im je troškovnik ovlaštenih 1913. u kojoj je navedeno kako su državni tehničari zatekli izuzetno loše
stanje krova od eternit ploča koji prokišnjava, zbog čega je planirana
hitna obnova krovne konstrukcije i postavljanje novoga krovnog po-
krova od uobičajenih šupljih opeka. Isto, z. Z. 766 einer Äusserung des
151 VKK IV:116. Ministeriums für öffentliche Arbeiten, vom 3 Februar 1913, Z1: 4826/VIIIb.
152 VKK IV:114. 158 Prve tri stavke odnose se na popravak krova otkrivanjem dijela
153 VKK IV:119. Još početkom stoljeća, u lipnju 1903., franjevci su pro- pokrivenog eternitom uz napomenu da se treba sačuvati oplata krovnih
dali svoju gajetu za 152 krune, i od tada su imali samo čamac, VKK IV:59. ploha. Istrunule grede i daske krovne konstrukcije trebaju se zamijeniti
154 VKK IV:132. „sa novim materijalom iste vrsti i debljine poput starog obstojećeg“ te
se otkriveni dio krova mora ponovno prekriti uobičajenim „žljebcima
155 Za stubište je izrađeno 20 stuba; radove je izveo Andrija Štambuk položenim u običnu meltu, koja se sastoji od 1 dijela gašenog vapna bar
iz Zadra, za što mu je plaćeno 180 kruna. Kovaču Nikoli Legeu plaćena godinu dana u jami ležećeg (…).“ U točki 3 navedeno je kako na krovu
je izrada željezne ograde 150 kruna. VKK IV:135. treba napraviti tri otvora (prozora): “(…) 15/80 cm. Stavke od 4 do 11
156 VKK IV:137, 142. Radovi na uređenju blagovaonice izvedeni su i opisuju radove potrebne za sanaciju zida oko glavnog ulaza, u hodniku
1923., među ostalim i cementiranje izdignutog dijela poda ispod stolova. samostana, u jednoj prolaznoj prostoriji između dvorišta i vrta te zida
Radove je izveo Franjo Španjol iz Kampora. VKK III:607, VKK IV:254. na galeriji iznad desne arkade.
Sl. 27 a, b Plato ispred crkve sv. Bernardina i kapele sv. Katarine, najranije 1930-ih
Area in front of the church of St Bernardine and the chapel of St Catherine, not before 1930s
je bila ograničena samo na dekorativne elemente oslika,

jer je stanje tabulata i dalje ostalo alarmantno te je i 1922.
Vladislav Brusić upozoravao da je tabulat u „dosta lošem
stanju i potrebno je da se popravi“.160
U listopadu 1917. zazidana su vrata kapele sv. Katarine,
na što se lokalno stanovništvo bunilo jer im je služila da se
sklone od kiše. Sljedeći je podatak o toj kapeli iz 1922. go-
dine, kada su Kamporčani pozvani u župni ured izjasniti se
kome pripadaju crkva sv. Eufemije i bratimska kuća sjever-
no uz nju. Tom su prilikom izjavili da i kapela pripada selu.
Od 30. prosinca 1918. Kampor ima status župe.161
Godine 1919. izrađena je krstionica od kamena za crkvu
sv. Eufemije.162
Sljedeće je razdoblje obilježilo upravljanje fra Vladislava
Brusića kamporskim samostanom. Godine 1924. izradio je
troškovnik raznih potrebnih radova u samostanu i zapo-
Namjesništva građevnog odsjeka u Zadru, don Frane Bu-
čeo s njihovom realizacijom.163 Dao je zazidati stara vrata
lić, kako bi utvrdio jesu li izvedeni sukladno propisima
klauzure, a s njihove nutarnje strane uredio je zidnu nišu
povjerenstva za skrb spomenika. Bulić je istaknuo da je
i u nju smjestio kip Imaculate. Nova ulazna vrata dao je
u obnovi najzahtjevniji bio popravak tabulata u crkvi sv.
otvoriti južnije, gdje su i danas. Knjižnica koja je bila na
Bernardina, no izbor dotičnog majstora Enrica Benevegne
katu preseljena je u prizemlje, u prostoriju gdje je ranije bila
nije bio najprimjereniji za taj zadatak jer je nakon izvedenih
blagovaonica (u istočnom krilu samostana; uz blagovaonicu
nekoliko proba obnove figuralnog prikaza gvardijan obu-
stavio restauriranje.159 Benevegnina intervencija vjerojatno
160 BRUSIĆ, VLADISLAV, 1922., 7.
161 VKK IV:171.
159 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konserva-
torijalni Ured za Dalmaciju u Spljetu, Popravak samostana franjevačkoga 162 VKK IV:179, 180.
u Kamporu ot. Rab, 1912.-1915. 163 VKK IV:283, 288, 289.
35
Sl. 28 a, b Bratimska kuća uz crkvu sv. Eufemije i kapelu sv. Katarine, prije i tijekom rušenja 1965. godine
Confraternal house adjacent to the church of St Euphemia and the chapel of St Catherine, before and during demolition in 1965
je s južne strane bila kuhinja).164 Cementiran je pod u ku- prenio njegov gornji dio zajedno s ikonom Gospe.166 S tom
hinji i načinjen novi dimnjak s peći. Ispred kuhinje je iz- se akcijom fra Odorik Badurina, pisac Velike kamporske
građena sobica za blagovanje težaka. Postavljene su stube kronike, evidentno nije slagao komentirajući da „promje-
za kat (ranije je stubište bilo u predvorju pred blagovaoni- nom glavne slike sveca Titulara radilo se je protiv Canona
com). Uređena je prostorija za primanje gostiju, nasuprot 1201.82.“ te da „nema par nigdje dokumenta koji kaže da
knjižnice (kasnije je ta soba preuređena u ured). Na ulazu se je za taj prestupak imalo dozvolu“.167
u konobu, iznutra, iskopan je kanal za odvod vode kada se Radovi koje je vodio Brusić nastavljeni su i 1929. godine,
peru bačve. Prekriven je krov nad granarom. Izvedeni su i tada je njihov opseg bio sve veći.168 Unutrašnjost crkve je,
i neki manji radovi na krovovima crkve sv. Bernardina i osim zamjene oltara, podvrgnuta i drugim radikalnim pro-
ostalim samostanskim krilima. mjenama. U svetištu je menza oltara vraćena prema istoku,
O značaju fra Brusića u to vrijeme zorno govori poda- pa je kor koji je bio iza oltara premješten nad ulazna vrata
tak da mu je Konzervatorski odjel u Splitu u lipnju 1928. crkve. Veliki zahvat bilo je i uređenje kapele sv. Križa na
godine javio da ga žele imenovati svojim povjerenikom za mjestu sakristije koja je porušena, a nova je premještena
čuvanje starina u Rabu. Nakon što je pristao, 29. lipnja na mjesto spavaće sobe provincijalata.169 U novu je kapelu
su mu poslali diplomu, a početkom srpnja Ministarstvo postavljen oltar sv. Križa koji je ranije bio uz južni zid broda
trgovine i industrije poslalo je rapskoj općini na znanje da crkve.170 Prozori u istočnom zidu novoga sakralnog prostora
je Brusić postavljen mjesnim konzervatorom jer je dobar povećani su i ostakljeni žutim debelim staklima. Na ulaz su
poznavalac rapskih starina te će stoga Općini biti olakšan ugrađene dvije bifore i portal, koji su bili uzidani u istoč-
rad za očuvanje starinskog karaktera grada.165 ni zid klaustra, uz ulaz u crkvu, na mjestu gdje su danas
Te iste 1928. godine Brusić je poduzeo niz velikih pro- uzidani kameni ulomci.171 Na zapadni i istočni zid kapele
mjena vezanih uz kamporsku spomeničku baštinu. U istoč- sv. Križa ovješene su oslikane vratnice orgulja s prikazima
ni zid istočnog trijema klaustra ugrađuje kamene ulomke i
nadgrobne ploče kako bi ih se prije svega sačuvalo od pro-
padanja i utjecaja atmosferilija. Tako premješta i ploču s
natpisom o utemeljenju samostana iz 1446. godine koja 166 VKK IV:359, vidi i: BRUSIĆ, VLADISLAV, 175 (1936.), 5-7. Prilikom
je bila uzidana nad glavnim ulazom u klaustar. Krajem go- premještanja oltara uništen je natpis nad ulazom u Gospinu kapelu “Ma-
ter Divina Gratiar” koji je franjevac p. Donat Fabijanić iz Paga zabilježio
dine preselio je i poliptih braće Vivarini s glavnog oltara u 1863. u djelu “Storia dei Fr. Minori”, VKK III:717.
Gospinu kapelu, dok je s oltara iz Gospine kapele u svetište 167 VKK IV:376.
168 VKK III:276, 277; IV:374, 375, 376, 377.
169 VKK I:798.
170 Na tom je mjestu kasnije u zidu formirana niša u koju je bio smje-
šten kip sv. Antuna, kupljen još 1904. godine, VKK IV:66.
164 Godine 1926. Josip Sokolić iz Raba zajedno sa sinovima napravio 171 SCHLEYER, W., 1914., 122. Fotografija na kojoj su portal i bifore u
je veliki željezni ormar s kristalnim staklima za knjižnicu, za što je plaćeno klaustru objavljena je u: IVEKOVIĆ, ĆIRIL METOD, 1925. Taj element i dalje
3500 dinara, a u ormar je smješten arhiv, VKK III:329. pobuđuje zanimanje struke, s obzirom na to da su otvori na staroj poziciji
165 VKK IV:358. bili zazidani i nije još uvijek u potpunosti jasno što se iza njih „krilo“.
Sl. 29 Tlocrt samostanskog kompleksa u

Kamporu, 1975.
Ground plan of the Kampor convent, 1975
nepoznatih franjevačkih svetaca.172 Osim uklanjanja i pre- dokumentiran izgled njenoga istočnog dijela nakon Brusi-
seljenja oltara sv. Križa, tom je prilikom uklonjen i oltar ćevog preuređenja. Gotovo polovinom visine bočnog južnog
sv. Franje koji je stajao njemu nasuprot, uz sjeverni zid zida vidljiv je profilirani vijenac i neposredno ispod njega
broda.173 I za taj Brusićev pothvat Badurina zorno izno- ovješene slike, najvjerojatnije Križnog puta. Donja zona zi-
si mišljenje: „Oltar sv. Franje. I njega ove g. uništi p. Vl. dova svetišta bila je oslikana motivom draperije. Na poljima
Brusić“.174 uz glavni oltar naslikano je po jedno sunce sa zrakama, i u
Nakon preuređenja kapele sv. Križa Brusić se informirao središtu ispisano Isus (sjeverno) i Marija (južno). U Velikoj
kod provincijala u Splitu oko dekoriranja crkve. Preporučen kamporskoj kronici Badurina detaljno opisuje oslik sveti-
mu je i u veljači 1929. poslan slikar Miško Filipović koji šta.177 Na južnom zidu, iznad ulaza u kapelu sv. Križa, bio
je izveo fresko oslik, dovršivši posao u svibnju. Zidovi su je naslikan grad Rab s četiri zvonika, crkva sv. Eufemije i
bili žbukani i bojeni, a svetište oslikano. Ploha zida broda samostanski mol, a na njemu lađa iz koje izlaze sv. Franjo i
crkve i trijumfalnog luka bila je monokromna, bojena cr- tri redovnika, među kojima u jednom Badurina prepoznaje
veno.175 Jedina sačuvana fotografija unutrašnjosti crkve V. Brusića. Na obali stoje otac, majka i dijete. Na nasuprot-
iz prve polovine 20. stoljeća datira iz 1936.176 i njome je noj strani prikazani su anđeli koji nose Gospinu kućicu na
Trsat. Koliko je oslik doista bio kvalitetan, nije poznato, ali
172 Orgulje su imale drvene oslikane vratnice kojima su se zatvarale. Badurina navodi: “Nekima je žao da toga nestaje, a drugi
Tijekom Prvoga svjetskog rata, 1914. – 1918. orgulje su rastavljene, a drže da je dobro: jer da nije majstorsko djelo i odviše je
1931. prodane su orguljske cijevi.
moderno za staru crkvu punu starina”.178 Također navodi
173 Na mjesto oltara u listopadu 1931. postavljen je i blagoslovljen kip
sv. Terezije od Djeteta Isusa. Dva kapitela izrađena od bijelog vapnenca,
da je oslik svoda bio u lošem stanju, komentirajući da je
koji su bili na stupovima oltara, preneseni su u knjižnicu. VKK III:218, osipavanje žbuke predstavljalo konstantan problem te je
IV:374-376, 417, 430; V:54. dio oslika pao već 1938. godine.179
174 VKK IV:376.
175 VKK IV:377, 378. Istom Filipoviću Brusić je htio povjeriti i restaurira-
nje tabulata broda crkve, ali “stalno je bolje, da ga je pustio na miru! Malo 177 VKK IV:378, 379; V:52.
je u Europi maestra kojima bi se moglo povjeriti ovaj rad!”, komentira 178 VKK V:52.
Badurina, VKK IV:379. 179 VKK V:46. U rujnu te godine ozbiljno se razmatralo restauriranje
176 Na navedenoj fotografiji iz 1936. godine vidljiv je još jedan za- crkve i najbolji mogući pristup. Zaključeno je da će se unutrašnjost fugi-
nimljivi detalj. Riječ je o modelu broda koji je bio ovješen o tabulat, rati ako se tijekom uklanjanja žbuke ustanovi da je kamena građa u redu.
neposredno ispred svetišta. U Velikoj kamporskoj kronici za sada nisu Radovi su počeli u studenom, završili u prosincu 1938., a koštali su 8635
pronađeni podatci o modelu broda ili više njih koji su bili ovješeni u crkvi dinara, VKK V:52, 54-56. Žbuka je uklonjena sa zidova. Svod svetišta je
sv. Bernardina ili u crkvi sv. Eufemije, u kojoj je također u tom vremenu iznova ožbukan i to cementnom žbukom jer su ustanovili da je formiran
snimljen jedan model, no poznati su podatci o zavjetnim darovima i sli- sedrom te da su svodna rebra također oblikovana žbukom (istraživanji-
kama koje su pomorci ostavljali u Gospinoj kapeli kao zahvalu za spašene ma provedenim tijekom 2016. godine ustanovljeno je da su rebra ipak
živote u brodolomima, VKK III:760, 788. klesana kamena, a ne žbukana). Rebra su obojili sivom uljanom bojom.
Brojne su crkve na obali u kojima su sačuvani modeli brodova kao za- Žbuka u Gospinoj kapeli nije se uklanjala zbog nedostatka novaca. S luka
vjetni darovi ovješeni o njihove stropove: crkva sv. Marije od Arta u Senju te kapele otukli su žutosivu uljanu boju koju je nanio Brusić te su zapu-
(LENTIĆ, IVY, 1973., 205-218.), crkva sv. Nikole u Šibeniku, kapela zavjetnih nili udubinu na istočnoj strani luka smjesom od cementa i usitnjenog
darova u franjevačkom samostanu na Trsatu, crkva Gospe od Pojišana kamena i obradili zubačom (kao, po svemu sudeći, i sve ostale zidove),
u Splitu. a koja je vidljiva i danas.
37
Sl. 29a Arhitektonska dokumentacija

samostanskog kompleksa u Kamporu, 1975.,
južna fasada
Architectural drawings of the Kampor
convent, 1975, south facade
Sl. 29b Arhitektonska dokumentacija

sjeverna fasada
convent, 1975, north facade
Sl. 29c Arhitektonska dokumentacija

istočna fasada
convent, 1975, east facade
Sl. 29d Arhitektonska dokumentacija

presjek
convent, 1975, cutaway
izvještaju zapisao: „Nije u redu da se župski ured nalazi u

prostorijama same crkve, stoga se narod ovim pozivlje, da
uzme primjerenu sobu u franj. samost. u najam.“185 Vizi-
taciju je obavio i biskup Josip Srebraić u srpnju 1933.: „…
Župnu crkvu sv. Euf. našlo se je kod vizitacije napuštenu. U
njoj se … uopće ne misi. Sve se to prenijelo u obližnju crkvu
sv. Bernardina, te se ta crkva ponaša, kao da je u Kamporu
župna crkva. Promjena je izvršena od vremena zadnje kan.
vizitacije g. 1930. (...) bez znanja i dozvole nadležne crkve-
ne vlasti. Isto se je provelo i pogledom na liturgični jezik
prigodom sv. mise, jer se staroslavenski jezik za svečanu
župsku sv. Misu, upotrebljavao samo u žup. crkvi sv. Eufe-
mije. Kao razlog tih velikih i za mjesne prilike vrlo dubokih
promjena, navela se (…) okolnost, što se župna crkva sv. E.
nalazi u vrlo lošem stanju, te se radi toga više nije moglo
ostati u njoj.“186 Odredio je da se provede postupak kako
bi promjena bila ispravna. U studenom je odlučeno kupiti
novo zvono za crkvu sv. Bernardina, za što su prikupljani
milodari.187
Dvije godine kasnije gvardijan A. Junčić organizirao je
nove građevinske radove: fugirana je crkva sv. Bernardina i
samostan izvana i klaustar iznutra, za što je utrošeno 6406
Sl. 30 Unutrašnjost crkve sv. Bernardina tijekom radova na dinara,188 a postavljeni su i novi oluci i na crkvi i na samo-
tabulatu, 1982.
stanu.189 U rujnu je uređen pločnik ispred Sv. Bernardina,190
Interior of the church of St Bernardine during restoration of
the wooden ceiling, 1982. nakon čega se postavilo pitanje vlasništva tog prostora
ispred crkve, no konačno je 20. prosinca 1939. sve pro-
knjiženo na samostan.191 Vjerojatno upravo zbog radova
izvedenih na platou ispred Sv. Bernardina, godine 1937.
i 1938. velike kiše i olujni vjetrovi bili su uzrokom čestih
Od radova manjeg opsega, Brusić je u kolovozu 1929.
poplava i šteta na samostanu.192 Voda je ulazila u klaustar,
naručio za crkvu sv. Bernardina veliki okrugli prozor od
crkvu, knjižnicu, a zbog stalnog vlaženja žbuka se jako tru-
kristala,180 potom je uređen gvardijanov ured i dovršeni
sila i padala sa zidova. Za potrebne radove u Sv. Bernardi-
su radovi cementiranja poda ispod stolova za blagovanje
nu, skidanje postojeće žbuke i nanošenje nove cementne te
u refektoriju, a u rujnu je Giovanni Bottacin iz Venecije
eventualno postavljanje pločica, izrađeni su troškovnici.193
poslao novi Križni put, što je isplaćeno tek 1931. godine.181
No, na kraju su izvedeni samo najnužniji radovi, uklonjene
Iste je godine postavljena ograda pred svetištem.182 Jed-
su zidne slike iz 1929. i zidovi su fugirani.194
na je ploča originalna, s ranosrednjovjekovnim plutejem
Godine 1938. nabavljen je veliki harmonij od osam
s kraja 8. ili početka 9. stoljeća, a drugu je zidarski majstor
registara, iz Ljubljane, star 20 godina te je smješten na
Ilija Ribarić iz Banjola izlio u cementu. Obje su premazane
žućkasto zagasitom bojom. U crkvu se željelo postaviti i
nove klupe od bukovine ili hrastovine, za što je provincija
185 VKK IV:408. Taj je ured samo privremeno premješten zbog parnice
obećala pomoći. Klupe su dobavljene sljedeće godine i na
oko crkve sv. Eufemije.
svakoj je urezano tko je pripomogao nabavci.183 186 VKK IV:477.
U ožujku 1930. godine kupljena je slika Sv. Franjo s pti- 187 VKK IV:483-484. Do tada je u zvoniku bilo samo jedno zvono, ono
cama.184 Te godine prestaje se držati misa u Sv. Eufemiji, manje. Novo je zvono dovezeno iz Sušaka i bilo je 275 kg teško. Saliveno
je iz smjese od 78% bakra i 22% engleskog kositra.
samo se i dalje održavaju krštenja. Dana 28. travnja biskup
188 Općinsko je vijeće darovalo 300 kg cementa, a radove je izveo
je obavio vizitu župnih knjiga u Kamporu, a u svojem je majstor Faflja iz Kampora. VKK IV:524, 238.
189 VKK IV:527–528.
180 Prozor je nabavljen kod tvrtke “Splendor” iz Splita, VKK IV:392, 393. 190 VKK IV:530.
181 VKK IV:389, VKK IV:429. 191 VKK V:96.
182 VKK III:263, 277, 403-404. 192 VKK V:18, 46.
183 VKK IV:398, 412. 193 Troškovnike je izradio Ilija Ribarić iz Banjola. VKK V:47.
184 VKK IV:405. 194 VKK V:51, 52.
39
Sl. 31 a, b Restauratorska dokumentacija radova na tabulatu, 1982.

Wooden ceiling restoration documentation, 1982
pjevalište, gdje je od tada bio i kamporski mješoviti zbor.195 postavljene nakon Prvoga svjetskog rata, a bile su vrlo loše
Istovremeno se nastavljaju radovi u Sv. Bernardinu i samo- kvalitete i stalno je za vrijeme kiše na sve strane iz krova cu-
stanu.196 Zaključeno je da se svod svetišta ne može fugirati rilo.199 Radovi su izvedeni u rujnu. U veljači je vlada odlučila
jer je rađen od sedre, pa je zato ožbukan cementom i bojen produbiti dno ispred samostana i izgraditi mol.200 Dana 25.
tako da su rebra obojena sivom uljanom bojom.197 Na za- travnja 1939. bila je još jedna biskupska vizitacija prilikom
padnoj strani klaustra, na katu, otvorena su tri prozora (u koje je biskup pohvalio župu i koralno pjevanje u crkvi. Te
granaru) tako da su simetrični onima na suprotnoj strani je godine pronađen antički kip božice Dijane i pohranjen u
klaustra.198 U crkvi sv. Bernardina očišćen je i trijumfalni biblioteci, a i rimska nadgrobna ploča iz Barbata donesena
luk, ispod slike Navještenja, no nije fugiran. Ulaz u Gospinu je u samostan.201
kapelu, koji je 1929. obojen žućkastosivom uljanom bojom, Godine 1944. u samostan su uvedene električne insta-
također je očišćen do kamena, tako da je na desnoj strani lacije.202 Početkom iste godine vlasti u Rabu nabavile su
luka, kod kipa sv. Terezije, ostao vidljiv trag gdje je nekada kupe za popravak krova jer je snažan vjetar učestalo nosio
bio oltar sv. Franje. Cijela unutrašnjost crkve je fugirana, pokrov s crkve i samostana,203 a 1946., uz uništene masli-
osim Gospine kapele, jer više nije bilo sredstava te je rad ne i odnesene kupe, jak je vjetar srušio i mali kameni kip
odgođen za iduću godinu. sv. Bernardina postavljen u vrhu krova orsana.204 U čestim
U siječnju 1939. kupljeno je 5000 kupa kojima će se olujnim nevremenima nastavljalo se i plavljenje prizemlja
pokriti samostan i zamijeniti tvorničke kupe koje su
195 VKK V:50, 51. S tim u vezi došlo je i do određenih promjena ne

samo u crkvi, nego i unutar samostana, jer se riješilo i pitanje dolaska
ženskih članica zbora na pjevalište na takav način da se prolazilo kroz
sakristiju, zatim kroz veliku dvoranu i preko galerije klaustra, pa je u tim 199 VKK V:63, 83, 88.
dijelovima ukinuta klauzura. Zbog toga je pregrađen i dio velike dvorane
na katu samostana, VKK V:53. 200 VKK V:71.
196 VKK V:53, 54, 56. 201 VKK V:95, 236.
197 Radove je izveo soboslikar Tomo Badurina iz Luna, koji je iz Mato- 202 Uveo ih je Josip Mlacović zajedno sa zidarom Franom Fafljom, VKK
vice dovozio kamen za potrebne popravke na zidovima. VKK V:53, 54, 56. VI:116.
198 Prema fra Badurini ta tri prozora vjerojatno su otvorena 1929., a 203 VKK VI:26, vidi i dalje u 1945. VKK VI:155.
ranije je bio tek jedan. 204 VKK VI:278.
Sl. 32 Obnova krovišta crkve sv. Bernardina, 1980.

Reconstruction of the roof of the church of St Bernardine, 1980
samostana,205 što se pokušalo sanirati 1945. kada je Frano arhivsku građu i pišući Veliku kamporsku kroniku. Nakon
Faflja iz Palita ispred Sv. Bernardina napravio “na stubi- tog razdoblja, samostanski život i aktivnosti, ali i radovi,
štu kraj ploče „Složni Fr. i Kamp. 1935.“ onu najgornju bilježe se u samostansku i župnu kroniku.208 Većina tih za-
stepenicu!”.206 hvata, izuzevši preuređenja crkve sv. Bernardina, nije bila
Sredinom stoljeća, stanje crkve sv. Eufemije bilo je sve toliko značajna, već su to uglavnom bili popravci pojedinih
lošije, sa zidova se trusila žbuka i crkva se nije održavala. S prostorija i prilagođavanje svakodnevnom životu i potreba-
obzirom na to da su u njoj i dalje bila održavana krštenja, ma njegovih stanovnika, kao i novim potrebama vezanim
župni je ured zatražio od biskupa da se krstionica prenese uz prihvat privremenih gostiju. Pri tome su članovi vjerske i
u Sv. Bernardina dok se Sv. Eufemija ne uredi. To je i uči- lokalne zajednice i otoka bili redovito uključeni u izvođenje,
njeno u lipnju 1946., kad je krstionica smještena u Gospinu kako kroz prikupljanje dobrovoljnih financijskih sredstava
kapelu. 207 tako i u aktivnom sudjelovanju u radovima. Već sredinom
1950-ih godina popravljeni su sakristija, kuhinja, refektorij,
Radovi kroz drugu polovinu 20. i početak 21. dvije sobe iznad knjižnice i hodnik ispred tih dviju soba, a
stoljeća 1958. uređeni su ured, knjižnica, ulazni hodnik i stubište,
U rujnu 1956. iz kamporskog samostana odlazi fra gornji hodnik i sobe te prostorije ispred sakristije.209 U tom
Odorik Badurina, koji je dvadeset godina proveo sređujući su vremenu uvedene i električne instalacije u klaustru i u
crkvi sv. Bernardina. U crkvi je do kraja uređena i Gospi-
205 Vrlo slikovito opisane su velike štete od kiša primjerice 31. listo- na kapela.210 Krov na Sv. Bernardinu popravljan je i 1959.
pada 1944.: „Prošle noći prolom oblaka nad Rabom! Jutros imamo što da
vidimo. Grozna voda navalila u bazen ispred crkve. Brzo zapunila rešetku
sa smetlištem koje je donijela, te nije mogla prolaziti voda kanalom (koji
ide ispod kuhinje u kotao…). Voda nagrnula u klaustar, biblioteku, u oba
ureda! Sada čisti blato!!.. U klaustru bilo dosta soli i sladora koje dijele
narodu kao aprovizaciju. Soli rastopilo oko 50 kg! Sva sreća da smo si-
noć zanijeli ispred refektora slador, inače… - Tako je skoro svake god, te
nevolje u jesen! To je od 1935. kada popločaše ispred crkve! Do onda se 208 KSŽK 1956.-1965:1.
voda gubila u pukotine…“ VKK VI:140. 209 KSŽK 1956.-1965:4; vidi i str. 8, 10.
206 VKK VI:244. 210 KSŽK 1956.-1965:5, radove su izveli lokalni majstori Petar Šimičić
207 VKK VII:24. travanj 1946. Josipov iz Kampora i soboslikar Ivan Matušan (Matičić) iz Palita.
41
godine.211 U svibnju te godine slika sv. Franje, s nekadašnjeg Sljedeće godine, u svrhu povećanja sanitarnog čvora na
oltara sv. Franje, odnesena je na restauraciju u Zadar.212 lučarici, pregrađeni su dijelovi jugozapadnog dijela samo-
Umjetnička djela u samostanu i crkvi sve su više bila in- stana (prema Sv. Eufemiji), povećana je cisterna koja će se
teresom znanstvenih istraživanja, pa kronike bilježe 1960. puniti vodom s krova Sv. Eufemije, za što su nabavljeni novi
godine dolazak znanstvenika JAZU-a koji pregledavaju i oluci, iskopan je kanal za vodu iz novog zdenca, a tijekom
snimaju pojedine radove, a 1961. Krešimir Tadić iz Insti- radova je pronađena jama s kostima prekrivena kamenom
tuta za povijest umjetnosti i arheologiju iz Zagreba snima pločom.219 U srpnju se počeo uređivati strop u granaru,
korale, Gospu Grčku i poliptih za potrebe izložbi.213 Pojačan popločan mu je pod i zidovi pobijeljeni.220 Na vanjska vra-
interes za kamporski samostan pojavio se već i ranije, još ta postavljene su željezne vratnice koje su obojene kao i
u prvoj polovini stoljeća, kada se u Velikoj kronici bilježe prozori. U listopadu su u kuhinju stavljene nove pločice i iz
brojniji dolasci posjetitelja radi turističkog razgledavanja zida je izvađeno staro pilo. Nova vrata na kuhinju probijena
samostana, ali i stručnjaka koji su bili zainteresirani za rad su sljedeće godine, u ožujku.221 Prostorija nekadašnjeg gra-
u biblioteci.214 Primjerice, u listopadu 1930. godine Stani- nara preuređena je u muzej,222 za što je 1967. angažiran fra
slav Noworyta, fotograf JAZU-a iz Zagreba, boravio je u Vinko Fugošić, a iste je godine u pregrađeni dio knjižnice
samostanu i snimio 37 fotografija umjetnina koje su potom postavljen parket.223
darovane samostanu, pohranjene u album te ih se čuvalo u Iznova su i krov samostana i krov crkve bili u lošem
biblioteci i pokazivalo strancima.215 stanju i prokišnjavali, no popravci su obavljeni tek u ožujku
Godine 1964. počeo je popravak Sv. Eufemije i samostan- 1968. godine.224
skog krova te vrata samostanskih prostorija.216 Popravljen Godine 1972. krenule su pripreme oko uređenja knjiž-
je i balkon na istočnoj strani samostana, srušena je bra- nice u suradnji s Naučnom bibliotekom u Rijeci, jer su knji-
timska kuća, popravljen je krov Sv. Katarine, zazidana su ge bile u lošem stanju, a prostorija je bila neprimjereno
vanjska vrata spavaće sobe gvardijanata, a dvije su sobe uređena, s dotrajalim prozorima.225 Za novu knjižnicu do-
uređene za stanovanje. Uz Sv. Eufemiju podignut je ogradni govoreno je preuređenje velike konobe u zapadnom krilu
zid. Godine 1965. postavljen je vjetrobran u Sv. Bernardi- samostana tako da se ne naruši njezin izvorni izgled. Ra-
nu za koji je nacrt napravio fra Vinko Fugošić, akademski dovi su počeli u siječnju 1973., općina je donirala potreban
slikar.217 Potom je ispražnjen granar, postavljena su nova materijal: cigle, pijesak, cement i ostalo, dok su se župljani
vrata na izlazu u vrt s južne strane, popravljena su ostala uključili dobrovoljnim radom, a građevinske su radove izvo-
vrata u samostanu (kod refektorija, glavni ulaz, vrata u dili radnici općinske zajednice.226 Istovremeno se nastavilo i
Sv. Bernardinu, u klaustru, kod konobe), obojene su sobe s drugim radovima u samostanu koji su obuhvatili popravak
na katu. U crkvi sv. Eufemije sa zidova je uklonjena stara krovova galerija klaustra.227
žbuka. Radilo se i na kapeli sv. Katarine, koja je obnovljena Tijekom 1975. i 1976. godine uređivani su dijelovi samo-
u travnju iste godine.218 Uređen je i vanjski ulaz u granar. stana koje se namjeravalo iznajmljivati gostima.228 Nakon
velikih kiša krajem 1976. godine, u popravcima je otkriven
211 U tu je svrhu kupljeno 500 kupa i vapno za radove. KSŽK 219 KSŽK 1966.-1986.:23, 24, 25, 26, 29, 51.
1956.-1965:13.
220 KSŽK 1966.-1986.:28, 29, 30, 33, 51.
212 KSŽK 1956.-1965:16.
221 KSŽK 1966.-1986.:62.
213 KSŽK 1956.-1965.:32, 42.
222 KSŽK 1966.-1986.:68, 69.
214 VKK V:21, 22, 23, 24, 28, 30, 33, 34, 36, 38, 39, 44, 45.
223 KSŽK 1966.-1986.:70.
215 VKK IV:438. Otok Rab je bio prvi odrađeni teren u kampanji po-
pisivanja i fotografiranja umjetnina koju je pokrenula Jugoslavenska 224 KSŽK 1966.-1986.: 49, 113.
akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Schneider, 1932., 157-160. 225 KSŽK 1966.-1986.:151, 152.
Sačuvane fotografije i danas predstavljaju važan segment dokumentacije 226 KSŽK 1966.-1986.:155, 156, 168. Početkom 1977. iz Maribora je
koji svjedoči o povijesti kamporskog kompleksa i njegovog inventara. stigla pošiljka od 20 polica za knjižnicu te se počelo s ispisivanjem no-
216 KSŽK 1956.-1965.:89-92, 94. vog indeksa knjiga. „Knjižnica je umjereno hladna, sa drvenim podom i
217 Troškovi su iznosili 80000 dinara, KSŽK 1956.-1965.: 96-100, 106, dvostrukim zidovima (svi zidovi su obloženi tankim zaštitnim zidom od
107, 109, 110. opeka) te je prikladno za dnevni rad.“ (KSŽK 1966.-1986.:345).
Fra Vinko Fugošić (otok Krk, 1916. – Crikvenica, 2003.), akademski slikar, 227 KSŽK 1966.-1986.:156.
povjesničar umjetnosti, restaurator, putopisac, član Franjevačke provin- 228 Uređena je tako vanjska stolarija južnog i jugozapadnog dijela
cije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Franjevačku gimnaziju je završio samostana te su počeli radovi za priključenje na vodovod, KSŽK 1966.-
na Košljunu, Badiji i Dubrovniku, te bogosloviju u Splitu i Sieni (Italija). 1986.:221-223, 225-227, 229-231, 234, 236, 237, 249, 257-264, 266, 278,
Tijekom Drugoga svjetskog rata završio je Akademiju likovnih umjetnosti 279, 291-299. U jugozapadnom dijelu samostana uređen je i prostor
u Zagrebu. U novicijat je stupio 1931. na Košljunu, 1939. je zaređen u za dvije sobe i kupaonicu, te je uređen i vanjski prostor oko samostana
Sieni. U Provinciji je vršio službu profesora u Pazinu, Poljudu, Zadru te (KSŽK 1966.-1986.:241, 277), a sobe su uređene i u jugoistočnom i istoč-
u Rijeci. Istaknuo se djelovanjem na području povijesti umjetnosti i u nom dijelu samostana (KSŽK 1966.-1986.:292-315), uvedene su instala-
uređenju crkava i sakralnih prostora Krčke biskupije. cije, hodnik kata je vratima odijeljen na dva dijela kako bi se jugoistočne
218 Izvedeno je popločenje ispred ulaza kapele i pokrivanje krova sobe za goste odvojile od prostorija u južnom krilu i u jugozapadnoj
(KSŽK 1965:109-111). zgradi koje služe fratrima.
Sl. 33 Istočni zid klaustra s ugrađenim nadgrobnim pločama

East wall of the cloister with walled-up tomb slabs
stari odvod u jugoistočnom dijelu klaustra, prema vratima vrijeme uređivao i zaseban stan u foreštarici,231 a veza iz-
samostana,229 a veći radovi su izvedeni na južnom krilu među prizemlja i kata toga jugozapadnog dijela samostana
gdje je u refektoriju uklonjen drveni grednjak.230 U to se uspostavljena je izvođenjem betonskih stuba.
U travnju 1977. počele su pripreme za restauraciju ta-
bulata iz crkve sv. Bernardina, pod vodstvom restaurator-
ske radionice Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika
kulture iz Splita, u radionici u franjevačkom samostanu
na Poljudu.232 Osim skidanja tabulata, zbog trošnosti je
229 KSŽK 1966.-1986.:336, 338. U kronici je zapisano i: “Našli smo da je
zatrpan. Fra Ambroz priča da je taj otvor bio pred nekoliko godina navlaš skinuta i slika Navještenja s trijumfalnog luka i smještena
zatvoren s obrazloženjem da voda ide u temelje samostana i da se gubi u knjižnicu. Uz platno su sačuvane i daščice kojima je slika
u zemlji. No danas smo provjerili stvar: voda teče na kanal i izlazi u donji
vrt na južnoj strani prema zapadu. Koliko smo vode ubacili, toliko je izašlo
po tome odvodu. Još smo pronašli izvan zidića cisterne, blizu istog ugla,
otvor koji odvodi vodu koja bi se našla na hodniku klaustra. … Na uglu
cisterne uz vrata biblioteke bio je probijen zid da se ispod tla provede
cijev za hidrofor. Na tom mjestu voda prodire kroz zid i navire na hodnik
klaustra. To je prvi izvor od kojega je navirala voda i ulazila na samostan- 231 Naziv „foreštarica“ zgrada je dobila jer je služila za smještaj stra-
ska vrata (kad bi porasla preko niskog praga) i izlijevala se u niži prostor naca (stranci = foreste), ili pak „lučarica“ jer se u njoj držao luk. Radovi na
pred konobu i župni ured, pa i u sam ured (kad bi prešla preko niskog uređenju foreštarice su nastavljeni i tijekom 1977. godine, KSŽK 1966.-
praga). Zidić, dakle, od cisterne kod ugla do vratiju biblioteke, danas 1986.:341, 348, 363, 370, 371, 375. Tijekom radova izlivena je betonska
smo obložili pri dnu malterom ne bili malter spriječio naviranje vode.” ploča za kat, povezana uz samostansku zgradu, i napravljene su betonske
230 U jednoj su poplavi poplavljeni župni ured, primaća soba, klaustar, stube kojima se dolazi do kuhinje u prizemlju, u zapadnom dijelu južnog
refektorij, kuhinja, voda je promočila sve zidove zapadne strane i strop, krila. U prizemlju foreštarice uređena je soba za rad i praonica, a postojeći
KSŽK 1966.-1986.:338. Radovi na sanaciji šteta i rješavanju problema prozorski otvor južnog pročelja probijen je u vrata.
prodiranja vode u južnom krilu uključili su i uklanjanje stare drvene kon- 232 Sredstva za radove osigurao je Republički savez interesnih zajed-
strukcije nad refektorijem. Ustanovljeno je da je greda koja je pridržavala nica. Voditelj radova bio je restauratorski preparator Filip Dobrošević, a
strop bila ispiljena uza zid kuhinje, što je riješeno novom betonskom radni tim su činili Tomislav Tomaš, Špiro Katić, Stanko Alajbeg, Gordan
gredom i betonskom pločom, KSŽK 1966.-1986.:339, 340, 341. Gazde i Nediljko Kurtov. KSŽK 1966.-1986.: 352-355.
43
Sl. 34 Svetište crkve sv. Bernardina nakon preoblikovanja, 1980.

Presbytery of the church of St Bernardine after restoration, 1980
bila uokvirena. Uklonjene su i slike šest anđela svirača na zid svetišta. „Ovaj ovakav oltar, sa Grčkom Gospom, sto-
lesonitu s podgleda trijumfalnog luka.233 ji ovdje od 1929. godine. Dakle točno 50 godina. Grčka
Tijekom 1978. godine Regionalni zavod za zaštitu spo- Gospa prenesena je tada iz kapele sa svim svojim okvirom
menika iz Rijeke u više je navrata pokretao mogućnosti u prezbiterij. Cijeli drveni okvir podignut je od oltarske
početka radova na obnovi crkve sv. Bernardina, razma- menze za pol metra zato da ne bi svetohranište pokrivalo
trajući pitanja vezana uz zamjene oltarskih pala (poliptih sliku Gospe. Isti je razlog diktirao da se je tada – 1929.
braće Vivarini i Gospe Grčke), zatim pomicanje mramor- – poliptih sv. Bernardina iz prezbiterija prenio u Gospi-
nog oltara iz svetišta naprijed prema puku, potom pro- nu kapelu: jer je svetohranište – koje je moralo ostati na
blem smještaja svetohraništa, rješavanje broja stepenica glavnom oltaru – pokrivalo centralnu sliku poliptiha, sliku
u svetištu. U rasprave su bili aktivno uključeni provincijal sv. Bernardina, patrona crkve. Oltar je pomaknut sa svo-
u Zadru te fra Vinko Fugošić, koji je u to vrijeme bio u ga starog originalnog smještaja od 1755. godine, to jest
Crikvenici i koji je izradio nacrt za njegovo uređenje.234 mjesta pred trijumfalnim lukom, u dno prezbiterija, zato
Radovi u svetištu započeli su u listopadu 1979. i nakon da se učini mjesta za narod. Sada pak kad oltar ne treba
gotovo pola stoljeća oltari su ponovno zamijenjeni i vra- i ne može na sebi imati svetohranište (jer treba da bude
ćeni na izvorne pozicije. Retabl oltara Gospe Grčke vraćen okrenut prema narodu), može poliptih doći na svoje sta-
je u prvobitnu kapelu, a poliptih sv. Bernardina na istočni ro prvotno mjesto, jer će svetohranište biti smješteno po
strani tako da neće pokrivati ni slike ni okvira poliptiha.
233 Vidi arhivski prilog 6.; slike na lesonitu izvela je u rujnu 1972. godi- Nacrt za novo uređenje svetišta dao je naš franjevac o.
ne Eva Köberle, redovita gošća samostana iz Augusburga, KSŽK 1972:151.
Ispod lesonitnih ploča bio je još stariji sloj dasaka položenih uz kamenu Vinko Fugošić, akademski slikar koji je sada član samosta-
građu podgleda luka, koje su bile više puta bojene. Na arhivskoj fotogra- na u Crikvenici. Drveni oltar prema narodu postavljen je
fiji iz 1936. vidljivo je da je podgled također bio oslikan likovima anđela s
glazbalima pa je moguće da je oslik izveo slikar Miško Filipović prilikom prvenstveno pred desetak godina, pod starješinstvom o.
uređenja crkve 1929. prema narudžbi V. Brusića. VKK IV:379. Eda Hrabra, koji je sada član samostana u Malom Lošinju.
234 KSŽK 1966.-1986.: 369, 376-380.
Kad je dakle dobivena dozvola – više usmena negoli pi- rapske breče, odnosno iskorišteni su kameni elementi ba-
smena – od uprave Provincije i od Regionalnog zavoda za roknoga razgrađenog oltara svetišta i nekadašnjeg oltara
zaštitu spomenika kulture Rijeka, pristupilo se je radovi- sv. Franje, ukrašeni inkrustacijama, od kojih su izrađeni
ma oko preuređenja svetišta. Radove vodi majstor Mihovil elementi svetišta: u središtu podnožje poliptiha, sjeverno
Domijan, iz Raba, klesar, uz stručnu zidarsku pomoć Iva abak, južnije podnožje svetohraništa i ambon.235 Kroni-
Kriškovića i Vinka Karlića. Prvoga dana, 9.10., rastavili čar navodi da je prijenos poliptiha braće Vivarini bio vrlo
su svetohranište. U glavi svetohraništa, to jest u bloko- zahtjevan i delikatan posao koji je naposljetku uspješno
vima iznad vratiju, nađen je slijedeći upis, ispisan rukom izveden. Oltar Gospe Grčke je potom sastavljen na njego-
o. Ladislava Brusića (…) Iz priloženog papira se razabire vom mjestu u kapeli. Novi glavni oltar, smješten u središtu
da je svetohranište sastavljao sam o. Vladislav Brusić sa svetišta i okrenut prema puku prema odredbama Drugoga
susjedom Josipom Vida – zidari su, čini se, bili od nekud vatikanskog sabora, suvremenog je oblikovanja, izrađen
preko mora, jer već dva dana nisu dolazili zbog silne bure. od sivog mramora i svečano posvećen na dan sv. Nikole,
Od namjeravanih radova slikara Miška Filipovića, do da- 6. prosinca 1979. godine.
nas nije ostalo ništa. Fra Ambroz Testen, sadašnji član Početkom veljače 1980. započeli su radovi na popravku
samostana, bavi se slikanjem i ima 83 godine, znade nam krova crkve sv. Bernardina, a za vrijeme njihovog trajanja
reći da je slikar Miško zaista nešto naslikao i ovdje – kao misa se održavala u crkvi sv. Eufemije.236
i u crkvi na Poljudu ali slike nisu bile? Među prvima je sa Sredinom 80-ih godina 20. stoljeća jedan od većih za-
zida otpao portrait o. Vladislava Brusića, što ga je Miško hvata bio je završetak restauratorskih radova na drvenom
bio uradio na zidu negdje blizu svetišta. … Priloženi papir tabulatu nad brodom u crkvi sv. Bernardina, koji je vraćen
je bio smotan i umetnut u limenu kutiju s nešto pamu- i ponovno montiran u travnju 1984. godine.237 Obnavljano
ka. Kutija je služila za sapun za brijanje. Slijedećeg dana, je i pjevalište.238 Izlivena je betonska ploča i stubište, s
10.10. u srijedu rastavljen je kameni oltar a privremeni time da je betonska ploča s donje strane ostala obložena
drveni prenesen je u crkvu sv. Eufemije da tamo posluži istim oslikanim tabulatom koji je poduprt s dva tanka
za bogoslužje kroz vrijeme radova. Dne 11. i 12. naprav- drvena stupa. Kako bi se pjevalište učvrstilo, izvedena je
ljene su skele do plafona prezbiterija i počelo je skidanje armiranobetonska greda koja je poslužila i kao klecalo.
cementnog sloja na plafonu. No to je obustavljeno jer je Drveni oslikani prsobran pjevališta ostao je netaknut. Stu-
ispod cementnog sloja kamen koji se mrvi, pa će plafon bište, također betonsko, obloženo i zatvoreno daskama
biti uređen na drugi način. Slika Gospe Grčke je skinuta „brodskog poda“, zatvoreno je vratima.
kao i pripadni joj veliki okvir. Na zidu se pokazao baro- U tom razdoblju obavljaju se i građevinski zahvati ko-
kni prozor koji je vidljiv i s vanjske strane zida, naravno, jima je unutrašnjost samostanskog sklopa doživjela znat-
zatrpan i zazidan. Taj je barokni prozor bez sumnje bio ne promjene i degradacije u odnosu na izvorni tlocrtni
otvoren prije baroknog prozora na sjevernoj strani, što je i raspored. Tako se 1986. godine izvode opsežni radovi na
sada u prezbiteriju otvoren. To je moralo biti u prvoj etapi temeljitoj rekonstrukciji središnjeg krila samostana tije-
barokiziranja ove crkve, kad je postavljen plafon sa tabula- kom kojih je uklonjena njegova izvorna drvena međukatna
tumom oslikanim od Napolija, pri koncu 17. stoljeća. Tada konstrukcija i postavljene su dvije betonske ploče i krov
još nije bilo baroknih oltara koji su urađeni 1755. kako s novom drvenom konstrukcijom.239 Na katu su uređene
stoji uklesano na baroknom oltaru koji se sada rastavlja. potpuno nove sobe, proširene na račun staroga širokog
Kakav je tada bio oltar i gdje je bio postavljen Vivarinijev hodnika te je svaka soba dobila sanitarni čvor, a primaća
poliptih? Prozor na istočnom zidu – naravno – otvoren soba i župni ured spojeni su probijenim vratima.240
prozor, jamči da poliptih nije bio na zidu. Bez sumnje je Radilo se mnogo i oko samostana, redovito se poprav-
bio položen na oltaru negdje ispred trijumfalnog luka, ljaju suhozidi zbog urušavanja od vjetra. Uređen je orsan
ali ne na baroknom nego na prvotnom gotskom oltaru. koji je služio kao stara drvarnica. Uklonjen mu je stari
Kad je pak, 1755. godine bio napravljen barokni oltar, i krov i drvena konstrukcija te je izveden betonski serklaž
to ispod triumfalnog luka i još malo ispred njega – kao na nad zidovima, postavljene su daske i nova krovna kon-
Košljunu. Onda se poliptih Vivarini nije postavio (kao na strukcija. Ulazna vrata su proširena i povišena, sanirani
Košljunu) na taj oltar ispod luka, nego se prenio na zid
i zato je trebalo zatvoriti prozor na tom istočnom zidu i
otvoriti drugi, današnji, na sjevernom zidu. Prozor dakle 235 KSŽK 1966.-1986.:381, 383-386.
236 KSŽK 1966.-1986.:392, 393.
na istočnom zidu bio je otvoren od oko 1690. do 1755.,
237 KSŽK 1966.-1986.:186-187.
dakle oko 60 ili 70 godina.“
238 KSŽK 1966.-1986.:188, 190.
Svod svetišta crkve i njegova rebra su preličena. Pod
239 KSŽK 1966.-1986.:191, 192, 195, 196.
svetišta je također preoblikovan. Postavljeni su pragovi od 240 KSŽK 1986.-2001.:2-4.
45
Sl. 35 Pogled na samostan sa šetnice

View of the convent from the pathway
su zidovi i na krovnu konstrukciju su postavljene kupe.241 U noći između 1. i 2. srpnja 1986. u samostanskom
Kada vremenske prilike nisu dopuštale rad na otvorenom, muzeju se dogodila provala i krađa, čime je samostanska
počelo se s uređivanjem crkve sv. Eufemije koja je bila u riznica osiromašena za vrijedna djela.243 Ukradeno je pet
potpunosti propala i zapuštena. Žbuka je padala sa zi- koralnih rukopisnih knjiga, od kojih su tri kasnije prona-
dova, krov je prokišnjavao, prozori su bili truli. Budući đene na groblju, no iz njih su istrgnuti najljepši listovi s
da je odlučeno da se samostanski muzej proširi i poveže inicijalima. Dvije knjige su potpuno nestale. Odnesene su
s crkvom, probijena su vrata iz muzeja, međuprostor je i tri farmaceutske diplome iz Venecije, pisane na perga-
uređen i još su probijena dva prolaza u crkvu, u njezinom meni, iz 18. stoljeća. Ukraden je i „kantatoris“ kojim se
istočnom zidu. služio predpjevač (pisan prije Tridentskog koncila) te pet
Poliptih braće Vivarini vraćen je u studenom 1987. s baroknih srebrnih kaleža.
restauracije iz Restauratorske radionice u Splitu.242 U 1989. godini održana je u Zagrebu u Muzejsko-
galerijskom centru velika izložba radova fra Ambroza
241 KSŽK 1986.-2001.:6.

242 KSŽK 1986.-2001.:4, 5. 243 KSŽK 1966.-1986.:205, 207.
Testena244 i odlučeno je da dio njegovih radova bude stalno mogućnostima.250 Pojačane inicijative za cjeloviti projekt
izložen u crkvi sv. Eufemije. U tu svrhu počeli su radovi obnove samostanskog sklopa javljaju se pak 2010. godi-
skidanjem krova, crkva je cijela ožbukana iznutra i okre- ne, a dio inventara, najvrjedniji primjerci sakralne zbirke
čena te je postavljena cijela nova krovna konstrukcija i po- samostana daju se na restauriranje.251
krov od kupa. Obnovljeni su i obojeni prozori kao i vrata. Godine 2012., dolaskom gvardijana fra Ivana Gavrana,
Ujesen su obavljeni i radovi na pročeljima crkve. Otučena poduzimaju se opsežniji radovi. Uređen je niz samostan-
je sva žbuka i s obzirom na stanje građe odlučeno je cr- skih prostorija, spavaćih i radnih prostora, kuhinja, župni
kvu iznova ožbukati, a ujedno je sazidana i nova preslica. ured i manje dvorane za vjeronauk i ostale susrete. Tako-
U prostoru između muzeja i crkve uređena je neka vrsta đer se počelo i s uređenjem samostanske knjižnice pod
sakristije gdje je uklopljena i kamenica za pranje ruku, a nadzorom Konzervatorskog odjela iz Rijeke. Odustalo se
pod je popločan mramornim pločama. U lipnju su u crkvi od ranije ideje da se arhiv uredi u prostoriji nekadašnjeg
postavljene ploče od iverice za izlaganje Testenovih radova župnog ureda, nego je za tu potrebu i za smještaj knjiga
i stolovi, crkva je očišćena i uređena za otvorenje galerije određena velika dvorana na katu istočnog krila koja je
koje je održano 17. lipnja. do tada služila za vjeronauk, a nova vjeronaučna dvorana
Krajem 1990-ih godina preuređen je i jugozapadni dio preselit će se u prizemlje zapadnog krila. U toj je kampanji
samostana.245 Izrađene su nove hrastove klupe za crkvu očišćeno oko 1000 starih knjiga i obavljena je preventivna
sv. Bernardina, prema klupama koje su nedavno prije toga zaštita građe. U dijelu samostana koji je uređivan postav-
postavljene u rapskoj katedrali.246 Nedugo potom isti je ljena je nova stolarija i centralno grijanje uz sunčane ko-
majstor 2000. napravio i novi prozor za Gospinu kapelu lektore na krovu jugozapadne zgrade. Uređeni su i prostori
te su naručeni prozori od ariša za crkvu sv. Bernardina, jugoistočne prigradnje gdje ima pet soba i tijekom ljeta se
osim za kapelu sv. Križa. mogu primiti gosti. Ujedno je otučena stara i oronula žbu-
U 2000. godini bilo je potrebno ponovno izvoditi rado- ka iz klaustra i nanovo su svodovi i stropovi obojeni bijelo.
ve u prostoru muzeja zbog problema s vlagom.247 Zvono na Sv. Bernardinu stavljeno je u mirovanje zbog
U svibnju 2001.248 raspravljalo se o mogućim preina- dotrajalosti ležajeva i opasnosti od urušavanja. Tijekom
kama i premještaju sakristije. Iako nije nađeno rješenje, 2013. i 2014. godine popravljen je krov Gospine kapele.
ipak je krajem godine odlučeno da se postojeća sakristi- Stari je skinut kao i oluci, zamijenjene su daske, stavljena
ja barem proširi. Tijekom radova uklonjena je sva stara nova izolacija, nove kupe i novi oluci. Počelo se i s rado-
žbuka, srušen je južni pregradni zid i strop i otkriven je vima na krovu crkve sv. Bernardina te su izvedeni nužni
oslikani drveni grednik susjedne sobe koja je izgledno bila radovi vezani uz odvod oborinskih voda.252 Već ranije je
provincijalova soba.249 obnovljen krov nad svetištem. Pregledane su i zamijenje-
U vremenu između 2002. i 2012. samostanska Kroni- ne dotrajale kupe. Krajem 2015. popisani su arheološki
ka bilježi uglavnom radove redovitog održavanja, prema
250 Obnovljena je sakristija, ugrađuju se novi prozori, vrata na ulazu u
muzej i konobu. Godine 2003. postavljen je novi vjetrobran u Sv. Bernar-
dinu, od suhog ariša. Uređuje se samostanska kuhinja, nabavlja se novi
namještaj, zidovi i stropovi se liče. Zabilježeno je da je ta prostorija jako
vlažna, pogotovo sjeverni zid koji je u zemlji, a s te strane prolazi i kanal
i stalno teče voda. Uslijed velikih šteta izazvanih poplavom i nevreme-
nom, popravljeni su ulazni hodnik samostana i predvorje, zamijenjena
je žbuka na zidovima, postavljeno je dijelom novo popločenje. Također
se mijenjaju električne instalacije, mijenja se pokrov iznad dijelova sa-
244 KSŽK 1986.-2001:b.p. mostanskih krila zbog trošnosti. Godine 2011. ličen je svod u svetištu sv.
245 KSŽK 1986.-2001:b.p. Godine 1997. oličena je i uređena prizemna Bernardina. Uređuje se muzej, saniraju se zidovi, prozori i vrata, otvaraju
prostorija jugozapadne zgrade koja služi kao praonica i glačaonica, kao se mala vrata na balkonu muzeja. Popravljena je i kapela sv. Katarine, a
i ostale sobe tog dijela samostana. U lipnju 1998. popravljen je krov u siječnju 2012. ispred nje je postavljena nova ograda. U Sv. Eufemiji su
istočnog krila radi prokišnjavanja u župnoj dvorani, sakristiji, hodniku izmijenjene električne instalacije, zamijenjeni su prozori i vrata, stavlje-
i sobama. Uređena je i mala kuhinja do praonice. S obzirom na stalno no je novo zvono. Radovi su trajali do travnja 2012. godine. U lipnju je
prisutan problem vlage, otučena je stara žbuka, a istočni je pregradni zid obojena cijela crkva, a u srpnju su na zidove montirane ploče za izložbu
izoliran i zadebljan. U studenom su završeni radovi na uređenju prima- s radovima fra Testena.
će sobe. Postavljena je betonska deka, sa zidova je otučena sva žbuka Redovito se popravljaju stari zidovi oko samostana, prvo onaj ispod juž-
do visine prozora te je na donje zone postavljen lesonit. Stavljena su i nog krila, potom između starog groblja i samostanskog vrta te zidovi
vratašca na zidni ormar. ispod samostana prema moru. Postavljena su i vrata do mora i uređena
je šetnica.
246 Izradio ih je stolar Josip Faflja iz Palita 1999. godine. KSŽK
1986.-2001:b.p. 251 Primjerice, dio umjetnina upućen je na izložbu Milost susreta.
Umjetnička baština Franjevačke provincije sv. Jeronima u Klovićeve dvore
247 KSŽK 1986.-2001:b.p. Prostorija je nanovno ožbukana cementnom u Zagreb, HRZ se aktivno uključio u radove restauracije drvenog raspela
žbukom. Žbukane su iznova i prizemne prostorije jugoistočne dogradnje. s oltara sv. Križa, zatim slike Stigmatizacija sv. Franje, a u suradnji s Kon-
248 KSŽK 1986.-2001:b.p. zervatorskim odjelom u Rijeci dogovara se uređenje prostorija kako bi
249 Fra Bernardin Škunca i Miljenko Domijan smatraju da je oslik star bile prikladne za pohranu bogatoga arhivskog gradiva i starih knjiga.
200 godina. KSŽK, 2001:b.p. 252 KSŽK 2014:b.p., 2015:b.p.
47
nalazi koji se čuvaju u samostanu. Radove je obavila Anita

Ivanković, rodom iz Kampora, u okviru arheoloških istra-
živanja otoka Raba. Također je počela suradnja s Državnim
arhivom u Zagrebu vezano uz zaštitu arhivskoga gradiva.
Pergamena o osnutku kamporskoga franjevačkog samo-
stana poslana je u Zagreb na restauraciju.253
Godine 2016. Hrvatski restauratorski zavod je sredstvi-
ma Ministarstva kulture proveo sustavna konzervatorsko-
restauratorska istraživanja cijeloga samostanskog sklopa
i izradio elaborat s prijedlogom prezentacije i smjerni-
cama za obnovu.254 Uslijedili su radovi kojima je obnov-
ljena crkva sv. Bernardina, vođeni od strane franjevačke
provincije u Zadru i samostana u Kamporu te uz podršku
i nadzor riječkog Konzervatorskog odjela Ministarstva
kulture Republike Hrvatske.255
253 KSŽK 2015:b.p.

254 Rezultati konzervatorsko-restauratorskih istraživanja obuhvatili
su podatke arhivskih i povijesnih te povijesno-umjetničkih istraživanja
franjevačkoga samostanskog kompleksa sv. Bernardina Sijenskog, detalj-
nu analizu postojećeg stanja, rezultate sondiranja građevina (sondiranje
građe, žbuka i naliča; zidova, podova i stropova), arheološka sondiranja,
ispitivanje georadarom, restauratorska istraživanja kamenih elemenata,
umjetničkih slika i polikromije, pregled samostanske zbirke i zbirke ra-
dova fra Ambroza Testena te laboratorijska ispitivanja žbuka, pigmenata
i veziva, analizu soli i mjerenja vlage.
Tijekom istraživanja otvoreno je 140 restauratorskih sondi na građevina-
ma, 4 arheološke sonde uz ispitivanje poda georadarom u obje crkve, 65
restauratorskih sondi na umjetninama (polikromiji i slikama), a istražena
je i 141 kataloška jedinica kamenih elemenata te su u Prirodoslovnom
laboratoriju HRZ-a analizirana 24 uzorka žbuka, soli i vlage, 46 uzoraka
pigmenata i 31 uzorak veziva, sveukupno 451.
255 Radove je prema projektu tvrtke D&Z d.o.o. iz Zadra izvela tvrtka
Neir d.o.o. iz Splita, uz nadzor Franka Gambiraže, dipl. ing. građ. U progra-
mu obnove sudjelovali su i gvardijan samostana u Kamporu fra Ivan Ga-
vran i konzervatorica Lillian Stošić, d.i.a. iz Konzervatorskog odjela Rijeka.
49
3. PROSTORNA I ARHITEKTONSKO-
OBLIKOVNA OBILJEŽJA
planovima početkom 19. stoljeća, odnosno 1824. kada je

načinjena izmjera otoka Raba: općina Banjol, Barbat, Kam-
por, Lopar, Rab i Supetarska Draga. Prema stanju na karti
Kampora vidljivo je da je i tada glavna cesta kroz naselje
bila sjeverno od samostana kojemu se pristupalo kao i da-
nas, izravno na sjeverozapadni plato. Sklop je bio okružen
obradivim površinama, a na obalnom dijelu uočljivo je da
je orsan bio smješten neposredno uz more.
Kamporski franjevački kompleks dvojakog je obliko-
vanja. Zatvorena struktura vanjskog ziđa, osobito onog s
istočne i sjeveroistočne strane, jednostavnost i skromnost
oblikovanja cjeline, skrivaju razvedenost tlocrta i deniveli-
ranost unutrašnjih prostora čija se raznolikost i vrijednost
temelje prvenstveno na detaljima.256
Sklop čine dvije jednobrodne crkve, crkva sv. Bernardina
Sijenskog i crkva sv. Eufemije, potom samostan i kapela
sv. Katarine. Tri sakralne građevine omeđuju cjelinu sa
sjeverne i zapadne strane. Crkva sv. Bernardina i crkva sv.
Sl. 36 Samostanski kompleks u Kamporu, pogled iz zraka Eufemije izduljenih su tlocrta, usmjerene prema istoku, dok
The Kampor convent, aerial view je Sv. Katarina položena okomito na Sv. Eufemiju i znatno
je manjeg tlocrta. Cijeli je kompleks smješten na nekoliko
visinskih kota, a na najvišoj dominira crkva sv. Eufemije.
256 Samostanski sklop u Kamporu građen je kamenim klesancima.

Stanje u vrijeme provedenih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja
Franjevački kompleks sv. Bernardina Sijenskog nalazi se dokumentirano je arhitektonskim nacrtima i fotografijama. Pročelja su
u uvali sv. Eufemije sa zapadne strane otoka Raba, između plošna, u pravilu neožbukana, osim crkve sv. Eufemije, u cjelini skromnog
oblikovanja. Sve su krovne plohe pokrivene kupama kanalicama, a krov-
naselja Kampora i grada Raba. Uklopljen je u okolicu, ne-
ne su konstrukcije načinjene od drvenih greda. Svodovi su kameni, a
nametljivo smješten južno od glavne ceste, na terenu koji stropovi ili drveni ili betonski i potom žbukani. Međukatne konstrukcije
se terasasto spušta prema obali. Odijeljen je od prometnice samostanskih krila u pravilu su recentne, betonske, a postoje još i starije,
drvene. Stube unutar samostana su betonske ili s kamenim gazištima.
visokim stablima, okružen zelenim površinama, maslini- Unutrašnji zidovi crkve sv. Bernardina neožbukani su, kao i zidovi klau-
cima, mirisnim vrtovima i povrtnjacima te grobljima sa stra, dok su zidovi kapele sv. Katarine i crkve sv. Eufemije zaravnani re-
centnom produžnom žbukom. U prostorijama samostana koje se koriste
sjeveroistoka i sa zapada. S južne strane nalaze se gospo-
u gospodarske svrhe (dio istočnog krila) zidovi su neožbukani, a sve su
darske zgrade (orsan i mlinica) te ribnjak i mol s vezom za ostale prostorije žbukane. Podovi u crkvama popločani su betonskim i
barke i manje brodove. keramičkim pločicama, hodnici klaustra popločani su opekom, središnje
dvorište i okolni vanjski prostori u pravilu kamenom ili cementnom glazu-
Smještaj sakralnog sklopa na mjestu današnjeg sklopa rom, a unutrašnje prostorije samostana kamenom, opekama, pločicama,
u dnu uvale sv. Eufemije dokumentiran je na katastarskim parketom. Povijesna stolarija na ulazima i prozorima je drvena, višekratno
bojena, a veći je dio recentno izmijenjen i obojen bijelo ili smeđe.
Sl. 37 Katastarska karta iz 1824., Kampor (224, list XIII), Državni arhiv u Splitu
1824 cadastral map, Kampor (224, sheet XIII), State Archives in Split
zapadnog pročelja crkve sv. Bernardina i samostana koji je

organiziran u obliku platoa na četiri osnovne razine me-
đusobno povezane stubama, a uz rubne dijelove formirani
su podesti za sjedenje. Na krajnjem zapadnom, povišenom
dijelu pristupnog prostora, ispred groblja, nalazi se stijena
s velikim kamenim križem s uklesanom mrtvačkom glavom
i kamenim kipom Bogorodice postavljenim 1990. godine.
Pogled sa sjevera otvara se na bočno pročelje crkve sv.
Bernardina i pročelja Gospine kapele, okomito prigrađene
uz crkvu. Ta su pročelja zatvorena, plošna, a jedini su ele-
ment oblikovanja četiri prozorska otvora.
Istočno pročelje sklopa jasno je čitljivo što se tiče
funkcije pojedinačnih volumena. Njegov je sjeverni dio
rizalitno i visinski neznatno istaknut. Čini ga začelni zid
svetišta crkve sv. Bernardina. Naglašen je i zvonikom na
Sl. 38 Detalj K.O. Kampor, 1824., Državni arhiv u Splitu preslicu iznad trijumfalnog luka crkve. Južno se nešto niže
Detail of cadastral district Kampor, 1824, State Archives in Split pruža pročelje kapele sv. Križa i potom, opet na nižoj koti,
istočno dugačko krilo samostana. Na zidu svetišta vidljiv je
zazid nekadašnjeg polukružnoga prozorskog otvora. Zid ka-
pele sv. Križa pri vrhu je rastvoren s dva visoka pravokutna
prozora, a u nižem dijelu vidljivi su okviri negiranih otvora.
Tri samostanska krila s klaustrom u sredini podignuta su uz
Pročelje je samostanskog krila pak rastvoreno sa šest osi
južnu stranu crkve sv. Bernardina koja se nalazi na znatno
otvora u donjoj zoni, od kojih su u krajnjem sjevernom i
nižoj koti od Sv. Eufemije i takoreći je usječena u teren.
Glavni pristup kompleksu je sa sjeverne strane, s glavne
ceste. Pristupnim putem spušta se prema prostoru ispred
51
Sl. 39 a Tlocrt prizemne etaže samostanskog sklopa u Kamporu, 2016.

Ground floor plan of the Kampor convent, 2016
Sl. 39 b Tlocrt kata samostanskog sklopa u Kamporu, 2016.

First floor of the Kampor convent, 2016
39 c Sjeveroistočno pročelje
Northeast façade
39 d Sjeverozapadno pročelje
Northwest façade
39 e Jugozapadno pročelje
Southwest façade
Sl. 39 f Jugoistočno pročelje

Southeast façade
krajnjem južnom dijelu vrata, te pet osi na katu, od kojih je vrtovi, mlinica, orsan i šetnica. Između ogradnog zida258
središnji balkon s vratima, a ostalo su prozori.257 i samostanskih zgrada formirana su izduljena dvorišta i
Južna strana kompleksa dijelom je je podignuta na stije- prolazi povezani kamenim stubištima prateći denivelaciju
ni vidljivoj u podgrađu zapadnog dijela zidnog plašta, dok i spuštanje terena prema istočnom dijelu. Volumeni južnog
se istočni dio terasasto spušta prema moru gdje se nalaze samostanskog krila, ratsvorenog s dva niza jednostavno
oblikovanih otvora, u središnjem su dijelu uvučeni, a prin-
257 Okviri otvora su jednostavni, kameni, klesani, glatki, s time da vrata cipom adiranja pojedinih dijelova različitih visina i istaknu-
balkona imaju profilirani vijenac. Ugrađeni su u ravninu pročelja. Stola-
rija vrata je bojena smeđe, a dvokrilne drvene tamnosmeđe zaklopnice
tosti u prostoru čine ovo pročelje najrazvedenijim. S terase
ugrađene su s vanjske strane. Balkon nose tri dvodijelne konzole S profila.
Ograda balkona je kovana, željezna, vitičasta. Pred ovim se pročeljem 258 Ogradni zid je pretežno građen klesancima; zaključen je ravno,
u osima dvaju ulaza okomito pružaju dvije šetnice, od kojih je južna s mjestimično postavljenim raznim povijesnim kamenim profiliranim
ograđena pergolom, te terasasti vrtovi i maslinik u jugoistočnom dijelu. ulomcima.
53
Sl. 39 g Pogled prema zapadu i jugu

West and south cross section
Sl. 39 h Pogled prema sjeveru i jugu

North and south cross section
ispred središnjeg dijela južnog krila izlazi se na stubište sljubnicama, izbočenim u odnosu na ravninu pročelja.259
prema donjem dijelu sklopa uz more. U prizemnom je di- Zaključeno je trokutastim zabatom odsječenog vrha, oi-
jelu potpornog zida široka i duboka niša zaključena šiljatim vičenim sa svih strana profiliranim kamenim vijencem. U
lukom, u koju je postavljen gipsani kip sv. Male Terezije. vrhu i na krajevima zabata nalaze se tri niska kamena ci-
borija kvadratičnog tlocrta rastvorena sa sve četiri strane
Crkva sv. Bernardina Sijenskog polukružnim otvorima oblo istaknutih rubova. Zaključeni
Crkva sv. Bernardina i samostan uz njezinu južnu stra- su profiliranim vijencem na koji su postavljene kamene do-
nu čine osnovni, središnji dio cijelog sklopa. Uz crkvu su pojasne skulpture učvršćene u osmerostrane stožaste baze.
dograđene Gospina kapela na sjevernoj te kapela sv. Križa Bočno se nalaze krilati anđeli bakoljonoše koji drže posta-
na južnoj strani, na mjestu nekadašnje sakristije. mente za svijeću, a u vrhu je pročelja sv. Franjo Asiški.260
Pročeljem dominira monumentalan portal izrađen od blije-
Vanjština doružičaste breče. Pravokutnog je formata. Klesani okvir
Sva pročelja crkve i kapela (zapadno, sjeverno i istočno, je višestruko profiliran, istaknut od ravnine zida. Unutraš-
dok je južno dijelom zatvoreno galerijom prvog kata klau-
259 Cijelo je pročelje bilo znatno prekriveno crnim i sivim mrljama od
stra) građena su grublje obrađenim kamenim klesancima
nečistoća, vlage i lišajeva, osobito na rubnim dijelovima. Krajem 2017.
slaganim u redove i vezanim cementnim sljubnicama. godine pokrenuta je obnova samostanskog sklopa, koja je započela
Zapadno je pročelje crkve sv. Bernardina glavno. Ističe mehaničkim čišćenjem kamene građe pročelja crkve sv. Bernardina,
uklanjanjem cementnih sljubnica te izvođenjem novih na bazi vapna.
se pomno obrađenim užim i širim klesancima slaganim u
260 Kamene skulpture bile su dijelom oltarne pregrade, zajedno sa
pravilne redove jednakih visina istaknutim cementnim skulpturom sv. Bernardina naknadno premještenom na orsan, pa u sa-
mostansku zbirku.
Sl. 41 Sjeverno pročelje crkve sv. Bernardina

North façade of the church of St Bernardine
Sl. 40 Glavno pročelje crkve sv. Bernardina Sl. 42 Crkva sv. Bernardina, unutrašnjost, pogled prema svetištu
Main façade of the church of St Bernardine Church of St Bernardine, interior, view of the presbytery
nji rub je oblikovan motivom tordiranog užeta s izmjenom Uz sjeverno pročelje prigrađena je Gospina kapela, nešto
konkavnih i konveksnih oblika. Baze dovratnika su šire i niža od crkve sv. Bernardina. Njeno je zapadno pročelje ra-
istaknute, položene na monolitni prag odignut od razine stvoreno velikim polukružnim prozorskim otvorom kame-
hodne plohe. S čeone i bočne strane ukrašene su oblim nog profiliranoga višedijelnog okvira. Sjeverno je pročelje
kanelirama zapunjenim u donjoj trećini. Impost portala je kapele plošno i bez otvora, a u istočnom je vidljiv zazi-
ravan i plitak. U sredini se nalazi reljef s glavom krilatog dani nekadašnji prozor pravokutnog formata. U krajnjem
anđela, dok su u desnom dijelu vidljive uklesane brojke zapadnom dijelu pročelja crkve nalazi se prozorski otvor
rimskom kapitalom MCCCCLXXVI (1476. godina). Iznad pjevališta, jednostavnog pravokutnoga kamenog okvira.
imposta je ugrađen ravan kameni višestruko profiliran Dulji dio poteza sjevernog pročelja čine pročelje broda crkve
vijenac, također od breče. Ulazna vrata su masivna drvena te na istočnoj strani neznatno niže pročelje svetišta. Oba
dvokrilna, s fiksnim zatvorenim također drvenim nadsvje- su zida rastvorena u središnjem gornjem dijelu polukruž-
tlom.261 Bogato su profilirana s obje strane i bojena smeđe. nim prozorskim otvorima glatkih klesanih okvira koji su
U osi portala, u središnjoj zoni pročelja nalazi se kameni negirali starije prozorske otvore uspravnog, pravokutnog
klesani okulus. Vanjski okvir je oblikovan motivom uskog formata.262
vijenca od izduljenih lovorovih listova povezanih uskom Istočno je pročelje svetišta crkve zatvoreno, plošno. U
ravnom trakom. Istaknut je od ravnine pročelja i sužava središnjem dijelu vidljive su reške u građi u obliku polu-
se prema svijetlom otvoru. kružnog otvora263 koji je zazidan kamenim klesancima, a
261 Vratnice su zanimljive po dvostrukom sistemu otvaranja koji se
nešto južnije naziru se tragovi još jednog zazidanoga ma-
sastoji od dvaju krila središnjih užih vratnica koje su s vanjske strane ukla-
đene s dva uska polja postavljena jedno iznad drugoga. Te su vratnice 262 Okvir je kameni, zaravnjenih vanjskih rubova, a unutarnje se stra-
pričvršćene i ovješene s po dvije dugačke baglame o vanjska zaokretna nice ukoso sužavaju prema nekadašnjem svijetlom otvoru zazidanom
krila koja se otvaraju po potrebi omogućujući širi ulaz. Brava je povijesna, sitnim klesancima. Jednako oblikovan prozorski okvir sačuvan je i na
sa zasunom. Ploha nadsvjetla je s unutrašnje strane uklađena jednim unutrašnjem pročelju istočnog krila samostana, visoko pod krovom.
poljem položenog pravokutnog formata, a izvana ima ravno polje nad- 263 Donja reška se nalazi na jednakoj visini okvira otvora na sjevernom
višeno profilacijom, u formi friza s vijencem. pročelju i odgovara njegovim dimenzijama.
55
Sl. 43 Crkva sv. Bernardina, unutrašnjost, pogled prema pjevalištu

Church of St Bernardine, interior, view of the choir loft
njeg otvora pravokutnog formata. Uz svetište se nastav-

lja pročelje kapele sv. Križa koje je niže i uvučenije te je
uspravnoga pravokutnog formata. Građeno je manjim kle-
sancima nego ostala pročelja crkve i samostana, osobito u
središnjem dijelu. Neposredno iznad plohe poda zazidani je
kameni okvir koji je nekada bio prozor suterenske prostori-
je, a gornja zona zida rastvorena je s dva visoka prozorska
otvora pravokutnog formata čiji su okviri sastavljeni od
sekundarno upotrijebljenih ravnih kamenih greda.264 Uz
prozore su vidljivi i ostatci kamenih okvira starijih otvora. Sl. 44 Crkva sv. Bernardina, prezbiterij
Južno pročelje crkve sv. Bernardina prekriva galerija pr- Church of St Bernardine, presbytery
vog kata klaustra. Galerija ima koso krovište koje seže do
polukružnog prozora broda smještenog na središnjem dije-
na preslicu s dva zvona od kojih se sjeverno, veće, poteže
lu zida i dijelom ga prekriva. U dijelu zida koji čini prostor
konopom.265
galerije vidljiv je donji dio okvira nekadašnje monofore koja
je ugradnjom baroknoga polukružnog prozora negirana, Unutrašnjost
a u zapadnom je dijelu pročelja naknadno otvoren prolaz Crkva sv. Bernardina jednobrodna je građevina, pravil-
kojim se pristupa na pjevalište. ne orijentacije. Na brod pravokutnog tlocrta nadovezuje
Krovna je ploha broda crkve sv. Bernardina dvostrešna, se uži kvadratičan nadsvođen prostor svetišta, zaključen
dok su one svetišta, Gospine kapele i sv. Križa trostrešne. ravnim zidom. Južno uz svetište nalazi se kapela sv. Križa,
Sve su pokrivene kupama kanalicama. Krovne su konstruk- pravokutnog tlocrta, s istoimenim oltarom uz južni zid. Na
cije od drvenih greda. Iznad južne krovne plohe svetišta, sjevernoj strani crkve prigrađena je Gospina kapela, približ-
u osi iznad zone trijumfalnog luka, podignut je zvonik no kvadratičnog tlocrta, s oltarom Gospe Grčke uz sjeverni
zid. Jedinstveni prostor broda crkve zaključen je drvenim
tabulatom koji čini 27 oslikanih pravokutnih polja s pri-
zorima iz života sv. Franje. Polja su podjednakih veličina,
osim središnjeg koje je veće. Tabulat je postavljen 1669.
264 Na sačuvanim fotografijama s početka 20. stoljeća vidljivo je da su godine, a ranije je brod bio zaključen otvorenim krovištem
prozori ranije bili manjeg formata, jednaki prozorima kata istočnog krila
samostana. Na pročelju prvog kata kapele, na mjestu današnjeg lavatorija
u unutrašnjosti, do 1929. je bio prozorski otvor s dvokrilnom stolarijom, a 265 Na ožbukanom podnožju ravnih ploha položena su tri stuba gra-
uz njega je vidljiv manji otvor koji je danas zazidan. Zona prizemlja i pr- đena klesancima, povezana polukružnim lukovima i zaključena troku-
vog kata bila je žbukana i bojena svijetlom (moguće bijelom) bojom, dok tastim zabatom s pokrovom od kupa kanalica. U vrhu se nalazi kameno
je zona drugog kata bila bojena tamnije, kao ostatak pročelja istočnog podnožje u obliku krnje piramide na koje je bio postavljen metalni križ i
krila (više u poglavlju o istočnom pročelju samostana). Na fotografijama vjetrokaz (pijetao). Kapitelna zona stubova istaknuta je četvrtastim profi-
snimljenim između 1918. i 1929. žbuke više nema, uklonjena je s glavnine lom. Na njihovim su unutrašnjim stranicama postavljeni metalni jarmovi
istočnog pročelja samostana i do razine drugog kata nekadašnje sakristi- za zvona. U donjem dijelu stubova, s istočne i zapadne strane, vidljive
je, koji je odijeljen istaknutim razdjelnim vijencem. Tijekom radova 1929. su pravokutne rupe. Sa zapadne strane podnožja bile su ugrađene tri
godine prozori su dobili današnji format. Povećani su, ostakljeni žutim betonske stube za pristup zvonima, izrađene 1939. godine. Danas ih
staklom i imali su stolariju zaključenu šiljatim lukovima, što je vidljivo na nema, uklonjene su tijekom radova obnove krova iznad svetišta crkve
fotografijama iz vremena nakon 1929. godine. 2014. godine.
Sl. 45 Crkva sv. Bernardina, pogled iz svetišta prema kapeli sv. Križa Sl. 46 Crkva sv. Bernardina, kapela sv. Križa
Church of St Bernardine, view of the chapel of the Holy Cross from the Church of St Bernardine, chapel of the Holy Cross
presbytery
s oslikanim gredama. Svi zidovi crkve bili su žbukani va- naslikani prikazi franjevačkih svetaca.268 Ispred pjevališta
pnenom žbukom i ličeni gustim vapnenim bijelim nama- postavljena je kamena škropionica izrađena od breče, s
zom.266 Crkva je izvorno bila popločana opečnim tavelama oblom posudom postavljenom na profilirani stupac s viso-
položenim na vapneni estrih, a početkom 20. stoljeća po- kom kvadratičnom bazom uklađenih stranica.
stavljene su nove crne i svijetlosive kvadratične cementne Sjeverni zid broda u zapadnom je dijelu rastvoren veli-
ploče slagane dijagonalno.267 kim kamenim lukom Gospine kapele te s još dvije prozorske
Zapadni zid broda crkve u prizemnoj je zoni rastvoren niše smještene u gornjoj zoni zida. Jedna je zapadnije, u
velikom nišom ulaznih vrata. Niša je pravokutnog forma- razini pjevališta, pravokutnog formata, a druga polukruž-
ta, nadvojena plitkim segmentnim nadvojem. U širini niše na269 u istočnom dijelu, bliže svetištu. Kako je vidljivo
vrata, u osi glavnog ulaza nalazi se ostakljeni trostrani vje- na vanjskim pročeljima, ugradnjom polukružnih prozora
trobran s dvokrilnim vratima. Gornja zona zapadnog zida
rastvorena je okulusom čija niša s gornje strane zasijeca
vijenac tabulata. Na bočnim stranicama okvira, uz svijetli 268 Pod pjevališta je armiranobetonski. Ograda pjevališta je drvena.
otvor, vidljivi su tragovi metalne rešetke. Čini ju pet pravokutnih polja od drvenih dasaka uokvirenih s vanjske
strane snažnim profiliranim okvirima odijeljenim uklađenim pilastrima
Uz zapadni zid, u cijeloj njegovoj širini u 18. je stolje- profiliranih baza i vijenaca. Vanjsku stranicu pjevališta u središnjem dijelu
ću podignuto pjevalište s oslikanom ogradom na kojoj su podupiru dva tanka stuba, a bočno šest kamenih konzola ugrađenih
u južni, sjeverni i zapadni zid, te jedna drvena profilirana, sačuvana u
južnom dijelu zapadnog zida. Kamene konzole su sekundarne upotrebe,
što je vidljivo po njihovim lomljenim stranicama i ostatcima profilacije.
Prednji stubovi su drveni i postavljeni recentno. Donja strana (podgled)
266 Ostatci izvorne žbuke pronađeni su konzervatorsko-restaurator- pjevališta ukrašena je oslikanim tabulatom podijeljenim na dva niza kva-
skim istraživanjima u donjim zonama bočnih zidova crkve, ispod razine dratičnih polja drvenim profiliranim letvicama. Oslik je vrlo oštećen, ali
recentnog poda. Početkom 20. stoljeća sa svih zidova uklonjeni su po- se raspoznaju vitičasti vegetabilni motivi dijelom iscrtani crnom bojom,
vijesni žbukani slojevi i prezentirana je građa, odnosno kameni klesanci a dijelom naslikani s viticama i cvjetovima na svijetloj podlozi. Prevlada-
manjih dimenzija, vezani cementnim sljubnicama. Površina klesanaca je vaju svjetliji zagasiti tonovi žute, narančaste, crvene i zelene. Pristup na
u velikoj mjeri prekrivena sitnim točkastim plitkim utorima, tragovima pjevalište čini dvokrako armiranobetonsko stubište vrlo visokih gazišta,
zubatke kojim su preklesani. postavljeno u sjeverozapadnom kutu broda. Ograđeno je tankim drve-
267 Danas su u prostoru broda dva niza drvenih hrastovih klupa po- nim letvicama (brodski pod) i zatvoreno s istočne strane jednokrilnim
stavljena na nisku podlogu od hrastovih drvenih dasaka. Klupe imaju drvenim vratima.
podizna klecala. Bočne stranice su ravne, s polukružnim otvorom. Bojene 269 Stolarija svih polukružnih prozora recentne je izrade, drvena,
su tamnosmeđe. Izrađene su 1999. prema također novim klupama u ostakljena, tankih okvira s trodijelnom podjelom u obliku trifora šilja-
rapskoj katedrali. stih lukova.
57
sredinom 17. stoljeća negirane su starije monofore izdu- Istočni zid broda rastvoren je monumentalnim trijum-
ljenih uspravnih pravokutnih formata. falnim lukom koji povezuje brod sa svetištem. Građen je od
Južni zid broda rastvoren je dvojim vratima i jednim velikih grubo obrađenih klesanaca vezanih širokim cemen-
prozorskim otvorom. Jedna se vrata nalaze u kutu koji za- tnim sljubnicama. Luk je blago šiljast, tjeme mu je prekrive-
tvaraju trijumfalni luk i južni zid. Njima se pristupa u crkvu no vijencem i uskom profiliranom konzolom tabulata. Pete
kamenim stubama iz znatno nižeg prostora klaustra. Vra- luka su profilirane na čeonim i bočnim unutrašnjim strani-
ta su niska, uža, segmentno zaključenoga klesanog okvira cama, čineći kapitelnu zonu. Na južnoj bočnoj stranici luka
sitnozrnato obrađenih stranica, s oblom profilacijom uz nalazi se ugrađena kamena zaobljena škropionica stožastog
unutrašnji rub.270 Druga su pak vrata južnog zida broda pro- oblika. Središnji dio tijela posude ukrašen je zaobljenim
bijena u gornjoj zoni, u razini pjevališta, povezujući ga s ga- prstenastim pojasom iznad kojega su motivi dijamanata i
lerijom prvog kata samostana. Jedini prozorski otvor ovog ravna rubna traka na kojoj je s čeone strane urezan grčki
zida nalazi se u njegovom vrhu, izmaknut iz središnje osi križ tankom linijom. U nasuprotnoj stranici luka, na visini
prema zapadu. Polukružnog je formata i svojom pozicijom od 160 cm od poda svetišta, ugrađena je metalna kustodija
vrhom zasijeca drveni profilirani vijenac tabulata. Zapadno koja po sredini vrata ima rupicama oblikovan latinski križ.
od vrata iz klaustra u južni je zid ugrađena kamena ploča Lijevo i desno uz trijumfalni luk, na visini od 220 cm od
s posvetnim natpisom na latinskom. Uklesan je rimskom poda, u zid broda su ugrađene pravokutne ploče s reljefnim
kapitalom i naglašen crnom bojom: VNA DEI QVINQVE grbovima obitelji Zaro,273 dok se na unutrašnjim stranama
VENERANDI PRESVLE OMNES / DALMATE SACRARVNT trijumfalnog luka (istočna strana), na visini od oko 80 cm
HANC TIBI SANCTE DOMVM / BERNARDINE PATER SVB od poda svetišta vide udubljenja gdje je izvorno stajala ol-
MILLEBISQEM DVCENTIS / SEXDENO ET SEXTO IVNII tarna pregrada uklonjena prije 1971. godine. Gornja zona
DENA DIE / VT VICIIS PVRGES MENTEM VIRTVTIBVS zida uz trijumfalni luk bila je prekrivena baroknim slikama
ORNES / HANC ADEAS SACRAM PECCATOR SEDVLVS na platnu sa scenom Navještenja: na lijevom polju je prika-
AVLAM.271 zana Bogorodica, a na desnom anđeo Gabrijel.274
Po sredini sjevernog i južnog zida broda ovješene su dvije Prostor svetišta je kvadratičnog tlocrta, zaključen križ-
horizontalne izduljene drvene ploče na koje je ovješeno norebrastim svodom. Razina poda svetišta viša je od pod-
po sedam slika Križnog puta franjevca Ambroza Testena ne plohe broda.275 Središnjim prostorom svetišta dominira
iz 1980. godine. Slike su približno kvadratičnih formata, glavni oltar, suvremenog oblikovanja, s paratećim liturgij-
profiliranih drvenih okvira iznad kojih su u središnjoj osi skim namještajem.276 Od ranijeg uređenja svetišta sačuva-
postavljeni manji plosnati križevi. Ranije su, do 1929. go- ni su mramorni barokni tabernakul, centralnog tlocrta u
dine, u središnjim osima ovih zidova stajali oltar sv. Križa 273 Grbovi u obliku štita prikazuju lava u profilu koji se propinje na
uz južni zid i oltar sv. Franje uz sjeverni. Nakon uklanja- stražnje noge, s time da je na južnom grbu lav okrenut prema sjeveru, a
nja oltara, na tim su mjestima napravljene niše u koje su na sjevernom je prikazan obrnuto (grb je zrcalno okrenut po vertikalnoj
osi simetrije). Ploha grba je po dijagonali (od gornjeg lijevog kuta prema
postavljeni kip sv. Male Terezije u sjevernu i sv. Antuna s donjem desnom – na južnom grbu) prekrivena uskom ravnom trakom.
djetetom Isusom u južnu.272 274 Slike su zbog trošnosti uklonjene u svibnju 1977. godine i od
tada su do 2016. godine bile neprimjereno pohranjene u samostanskoj
biblioteci. Trenutno se nalaze na restauraciji u HRZ-u.
275 U preuređenju svetišnog prostora u zadnjoj četvrtini 20. stoljeća
270 Vratnice su drvene, jednokrilne, bojene smeđom uljanom bojom, ispod trijumfalnog luka postavljena je kamena stuba, oblo profilirane
zaključene segmentno. S unutrašnje strane su uklađene s dva osmero- čeone strane. Ploha ostatka poda svetišta zaključena je dijagonalno
strana polja (udubljena) postavljena jedno iznad drugoga i uokvirena slaganim keramičkim kvadratičnim pločicama smeđenarančaste boje.
snažnom profilacijom. Rub cijelih vratnica također je profiliran. Vanjska U središnjem je dijelu prostor svetišta bio podignut za još jednu stubu.
strana vratnica je ravna, na nju je pričvršćena tanka drvena ploča. Brava
je industrijska, recentna. 276 Oltar zatečen 2016. godine bio je izrađen od sivog mramora pro-
šaranog bijelim žilama. Na bazu je podignut stupnjeviti stipes čija je
271 Ispod je još jedna, manja ploča s prijevodom: PET PASTIRA DALMA- prednja stranica ukrašena zlatnim tanko uklesanim trigramom IHS i četiri
TINSKIH POSVETI SKUPA DOM OVAJ: BERNARDINE, U ČAST TVOJU UČINI- linije kao znakom križa. Na njega je postavljena ploča menze od istog
ŠE TO. SVEČANA ZGODA TA ZGODI SE LJETA ŠEZDESET I ŠESTOG POVRH materijala, odignuta od stipesa. Na njezinoj gornjoj strani je uklesan nat-
ČETRNAEST STO, LIPNJA PAK DESETOG DNE. HODEĆ U OVU DVORANU, pis: „Sv. Maksim muč. / O obljetnici rođenja sv. Bernardina / 1380. – 1980.“
GREŠNIČE, POSTOJAN BUDI DUŠU DA RIJEŠIŠ OD GRIJEHA, VRLINOM DA Uz oltar, blizu sjevernog zida svetišta, stajao je ambon složen od dijelova
SVAKOM UKRASIŠ. POSVETA CRKVE 10.VI.1466. nekadašnjih baroknih oltara tijekom preuređenja svetišta 1979. godine.
272 Godine 1938., tijekom uklanjanja žbuke sa zidova crkve kako bi ih Ambon je bio izbočen u odnosu na podest s glavnim oltarom prema
fugirali, ustanovljeno je da su dijelovi zidova na mjestima nekadašnjih prostoru broda. Kvadratičnog je tlocrta. Prednja i bočne stranice su pune,
oltara bili izvedeni opekama. Zato su ih oni tada nadopunili kamenim dok je stražnja otvorena, s policom. Baza je profilirana, stranice su joj bile
klesancima dopremljenim s drugih zgrada kako bi se ujednačila građa ukrašene inkrustacijama koje nedostaju na prednjoj strani, ali su sačuva-
s ostatkom zidova. U građi sjevernog i južnog zida, približno u njihovim ne na bočnim. Tijelo je s prednje strane ukrašeno mramornom pločom
središnjim osima, ostale su vidljive vertikalne izduljene plohe i promjena s narančastim, žutim i crnim inkrustacijama u obliku cvijeta upisanog u
u boji i debljini sljubnica. Plohe su čitljive na visinama od oko 110 cm od kružnicu. Zaključen je uskim pojasom također ukrašenim inkrustacijama
poda, širine otprilike 90 do 110 cm i visine oko 2 metra. Na podu broda, u obliku crnih krugova koje se izmjenjuju s položenim pravokutnicima
uz sjeverni zid, sve do 2018. bili su vidljivi tragovi nekadašnjeg položaja uvučenih bočnih stranica. Na njega je položena recentno izrađena ploča
oltara sv. Franje. s kamenim ukošenim podloškom za knjige.
Sl. 47 Crkva sv. Bernardina, pogled iz lađe prema kapeli Gospe Grčke Sl. 48 Crkva sv. Bernardina, kapela Gospe Grčke
Church of St Bernardine, view of the chapel of the Greek Madonna Church of St Bernardine, chapel of the Greek Madonna
from the nave
obliku hrama,277 potom stipes baroknog oltara,278 nadvišen kom preuređenja nekadašnje sakristije u kapelu sv. Križa, a
i uokviren okvirom od breče zaključen profiliranim vijen- ranije su bili ugrađeni u zidu samostanskog klaustra. Okviri
cem na kojem je bio postavljen poliptih braće Vivarini, te su četvrtastog presjeka, ugrađeni cijelom dubinom u ravnini
još jedan pravokutni podest s profiliranom stepenicom od lica zida sa strane svetišta, zaključeni šiljatim lukovima.
breče na kojem su sjedala za svećenike. Zaglađene su površine, oble rubne višestruke profilacije te
Zidovi svetišta bili su žbukani i ličeni.279 Sjeverni je zid u istaknute višestruko profilirane kapitelne zone. Pri dnu su
središnjem dijelu rastvoren velikim polukružnim prozorom, rubovi i s vanjske i s unutrašnje strane također profilirani
a nasuprotni južni zid u donjem je dijelu rastvoren s tri zasjecima koji se nalaze na okvirima srodnog oblikovanja u
šiljatolučna otvora prema kapeli sv. Križa, od kojih se sastoji kompleksu (portal kapele sv. Katarine, ulazna vrata u samo-
središnji prolaz. Klesani elementi okvira ugrađeni su prili- stan i dr.). Vitki stupovi bifora postavljeni su na središnji dio
kamene klupčice. Nose dva šiljata također oblo profilirana
277 Prednjom stranicom tabernakula dominiraju pozlaćena vrata s luka mrežišta i između njih formirani latičasti otvor.
reljefom, flankirana stupovima koji nose prekinuto gređe iznad kojega Prostor svetišta zaključen je križnorebrastim svodom
je tabernakul stupnjevito zaključen razvedenim pokrovom u vrhu kojeg
je križ. Tri stranice tabernakula (prednja i bočne) ukrašene su crvenim poluoblih rebara s profiliranim konzolama. Zaglavni kamen
i zelenim geometrijskim inkrustacijama. Postavljen je na postament svoda kružnog je oblika. Površina je ukrašena plitkim osme-
istaknutog središnjeg dijela, oblikovan jednako kao ambon. Prednja je
rostranim centralnim motivom oblo uvučenih stranica s
stranica ukrašena inkrustacijama u obliku kružnog cvijeta, nadvišena
također inkrustiranim frizom i podignuta na jednako oblikovanu bazu. upisanom kružnicom. U osima rebara su četiri usječene,
278 Stipes je mramorni. Iznad niske profilirane baze ukrašene geo- također oble linije.
metrijskim inkrustacijama nalazi se ploha stipesa četvrtastog formata. U svetištu se nalazi i drveni barokni bogato rezbaren kan-
Ukrašen je višebojnim također mramornim umetcima slaganim u tri
osmerokrake zvijezde upisane u kružnice i okružene malim kružnim delabar. Drugi kandelabar istovjetnog oblikovanja nalazi se
ukrasima uz gornji i donji rub. S gornje i donje strane naglašen je pro- u Muzeju samostana.
filiranim vijencem.
279 Zidovi su više puta preuređivani, a u radovima prije istraživanja
KAPELA GOSPE GRČKE (GOSPINA KAPELA)
2016. godine na bočnim zidovima nije bilo žbuke. Zaključni zid svetišta
bio je žbukan i ličen svijetlosivo. Žbukani su bili i svod i rebra. Plohe Sa sjeverne strane crkve sv. Bernardina prigrađena je Gos-
svoda su ličene svijetloplavo, rebra i zaglavni kamen bijelo, dok su do- pina kapela, približno kvadratičnog tlocrta, postavljena u
nje zone rebara i konzole ličene svijetlosivo, kao istočni zid i stranice
prozorske niše. smjeru sjever – jug. Odijeljena je od broda monumentalnim
59
šiljato zaključenim kamenim lukom zaobljene vanjske rubne U južnom dijelu stropa ovješena je velika metalna sre-
profilacije i profilirane kapitelne zone.280 Pod kapele je viši brna svjetiljka.282 Izduljenog je kruškolikog oblika, cijelom
od podne plohe broda za visinu stube. U središnjem dijelu površinom ukrašena izbočenim reljefima s vegetabilnim
sjevernog zida kapele postavljen je oltar posvećen Bogo- motivima. Sužava se prema dnu i završava akroterijem. Gor-
rodici, tzv. Grčkoj Gospi. Čini ga zidani stipes281 s prednje nji rub posude također je ukrašen uspravnim akantusovim
strane ukrašen oplatom od mramora s geometrijskim in- listovima.
krustacijama koju tvore tri kruga sa zvjezdastim motivima Zapadni zid kapele rastvoren je velikim polukružnim
crne, crvene, sive i bijele boje. Iznad menze oltara podignut otvorom. Istočni zid je plošan, u njegovom je sjevernom
je drveni retabl postavljen na širi i plitki zidani postament. dijelu uska kamena posvetna ploča s natpisom na latin-
Središnju bizantsko-kretsku ikonu Gospe (Presvete Bogoro- skom uklesanim rimskom kapitalom i istaknutim crnom
dice) s Djetetom okružuje par kaneliranih kompozitnih stu- bojom: DEO SVMMO IN BEATI FRANCISCI MEMORAIM
pova između kojih se bočno nalaze uska pravokutna polja. / SVMPTV ANDREAE CIMALARCHAE / VENETI MARIA
Ikona je nadvišena izbočenim pozlaćenim baldahinom koji SOROR PIE / DICAV VIT. M.D.VI.
pridržavaju dva mala krilata anđela. Stupovi nose izlomljeno U kutovima bočnih zidova i kamene ograde postavljene
gređe koje nadvisuje u središnjem dijelu trokutasti zabat su dvije drvene ispovjedaonice.283
s poprsjem Boga Oca, a bočno lomljeni polukružni lukovi
ukrašeni su motivom hrskavice. Na njih su postavljeni s Kapela sv. Križa
obje strane krilati anđeli u poluležećim stavovima, a u vrhu Kapela sv. Križa nalazi se južno uz svetište. Nastala je
je jedan mali goli anđeo. Na menzu je postavljen drveni preoblikovanjem ranije sakristije.284 Pravokutnog je tlocr-
oslikani tabernakul izduljenog formata. Na predeli, ispod ta, postavljena u smjeru sjever – jug. Pristupa joj se kroz
Gospine slike, u drvenom ostakljenom sanduku izloženo je šiljastolučni prolaz uz koji se s obje strane nalazi po jedna
pet relikvija u staklenim kružnim ampulama. Oltar seže do bifora. Zona zida iznad prolaza i bifora ravnog je nadvoja
samoga stropa kapele. Uz njega su na drvenim konzolama formiranog od prefabriciranih betonskih elemenata. Građa
postavljene skulpture Srca Isusova zapadno, sv. Antuna s zidova je kamena.
Djetetom istočno, i dvije krilate glavice anđela. Lijevo i de- U središnjem dijelu južnog zida nalazi se oltar sv. Križa.
sno na podu uz oltar postavljena su dva kamena ulomka s Čini ga mramorni stipes četvrtastog tlocrta podignut na
reljefima kapitela. profiliranu bazu i zaključen također profiliranim vijencem.
Zidovi kapele su ožbukani i obojeni. Zaključeni su pro- Tri stranice stipesa ukrašene su mramornim inkrustacijama
filiranim vijencem koji je prekinut otvorom ulaznog luka. crne, crvene, smeđe i narančaste boje slaganim u geome-
Iznad vijenca je zaobljeni holkel, građen daščicama i žbu- trijske motive (pročelna strana ukrašena je s tri kružnice
kom, koji ima širi zasjek u ravnini tjemena trijumfalnog s upisanim zvjezdolikim i središnjim križnim motivom te
luka. Strop kapele je ukrašen oslikanim štuko ukrasima. U bočno u obliku latica cvijeta). Nad menzom oltara uz zid je
središtu pravokutnog polja nalazi se golubica Duha Svetoga postavljen drveni retabl u obliku niše s trokutastim zaba-
izvedena u visokom reljefu. Golubica je prikazana odozdo, tom i gotičkim drvenim raspelom. Uz raspelo su naslikani
raširenih krila i usmjerena prema ulazu u kapelu. Uokvire-
282 Svjetiljka je ovješena o četiri lanca od dvostrukih omčica ukrašena
na je s tri koncentrična pravokutna medaljona profiliranih u središnjem dijelu kuglastim ukrasima. Lanci su u gornjem dijelu pričvr-
štuko vijenaca od kojih prvi i treći imaju konkavno uvuče- šćeni u kružni stožasti poklopac također ukrašen reljefima, a u donjem
su dijelu pričvršćeni na držače na najširi dio posude. Držači imaju oblik
ne uglove, a središnji je pravokutan. Izvorno je kapela bila
anđeoskih krilatih glavica. Na posudi se nalazi punca A (kula) C koja da-
zaključena svodom s rebrima, otisci kojega su sačuvani na tira njenu izradu u zadnja dva desetljeća 17. stoljeća. Riječ je o punci
građi bočnih zidova. odnosno oznaci sazadora (saggiatore) Anzola Castellija, mjerača kvalitete
plemenitih metala dokumentiranog u Veneciji od 1662. do 1710., a koji
je kao sazador radio između 1682. do 1700. godine.
283 Frontalne stranice imaju polukružan otvor koji obrubljuju plit-
ko reljefno oblikovani kanelirani pilastri vezani polukružnim lukom s
istaknutom zaglavnom zonom. Vrh ispovjedaonice je zaključen oblo
istaknutim profiliranim vijencem. Donji dio otvora ograđen je izboče-
nim uklađenim vratima. Sa strane gdje je uz ispovjedaonicu smješteno
klecalo u gornji je dio ugrađeno plitko usko krilo valovitog obrisa. Bočne
280 Unutar trijumfalnog luka bile su postavljene dvije kamene ploče stranice ispovjedaonice su rastvorene s po jednim pravokutnim oknom
formirajući pregradu sa središnjim prolazom. Istočna je ploča ograde s profiliranog okvira (20,5 x 30 cm). Okno je zatvoreno metalnim pločama
ornamentom dio ranosrednjovjekovnog pluteja, dok je zapadna njezin koje su perforirane rupicama u obliku križa i između njih slova M i RI.
faksimil izrađen od cementa. Tijekom radova obnove crkve 2018. i 2019. 284 Kapela sv. Križa je visoka, recentno zaključena ravnim stropom
godine ploče su demontirane i ona izvorna je pohranjena u samostansku od drvenih letvica (brodski pod). Podna ploha kapele je jednake razine
zbirku. kao ona u svetištu. Zaključena je bijelosmeđim, crnocrvenim i okera-
281 Stipes ima profilirani vijenac i također istaknutu profiliranu bazu. stobijelim terazzo pločicama kvadratičnog formata. Pločice su slagane
Ispred njega je postavljen dublji podest od breče s oblo profiliranom naizmjenično, a u središnjem dijelu na takav način da pločice svjetlijeg
stepenicom. tona oblikuju latinski križ.
tri stranice (prednjoj i bočnim) i na vrhu piramidalnim

ukrasom povijenih zaobljenih stranica.
Crkva sv. Eufemije

Crkva sv. Eufemije izduljenog je pravokutnog tlocrta,
pravilne orijentacije. Glavnom, zapadnom pročelju pristupa
se sa sjeverozapadne strane. Ispred njega je manji otvoren
prostor, ograđen sa sjeverne i južne strane kamenim zidom
s vratima. Prema smještaju i tretiranju pristupnog prostora
crkvi vidljivo je da ona danas ima sporednu ulogu unutar
samostanske cjeline. Njezina su sva pročelja skromnog obli-
kovanja, ožbukana. Zaključena je dvostrešnim krovom po-
krivenim kupama kanalicama. Na sljemenu istočnog kraja
krova nalazi se metalni križ ukrašen viticama. Zapadno
pročelje je rastvoreno jednostavnim pravokutnim ulazom
s kamenim pragom ispred kojega je betonska ploča s natpi-
som „SLOŽNI FRANJEVCI I KAMPORČANI 1935.“. Ulaz u
crkvu oblikovan je kamenim okvirom pravokutnog presje-
Sl. 49 Glavno pročelje crkve sv. Eufemije
ka, ugrađenim u ravnini pročelja i industrijske obrade.286
Main façade of the church of St Euphemia
Neposredno iznad nadvratnika je ravna kamena nadstrešni-
likovi Blažene Djevice Marije lijevo i sv. Ivana desno. Ispred ca. U središnjem dijelu pročelja je otvor u obliku grčkog kri-
oltara je podest od ružičastobijele breče s oblo profiliranom ža zaštićen staklenom pločom. Na jednak način je zaštićen
stepenicom. Zapadno uz oltar nalazi se ulaz u sakristiju, i okulus otvoren pri vrhu pročelja, a nad njim je podignut
podignut od poda za visinu sedam stuba.285 Uz vrata, u visoki zvonik na preslicu s jednim zvonom i križem u vrhu.
visini ograde, ugrađena je mala obla kamena škropionica, Sjeverno pročelje crkve je plošno, dijelom ga zaklanja kapela
a iznad vrata, uz jugozapadni kut, u zid je ugrađen vitičasti sv. Katarine, a rastvoreno je samo jednim prozorskim po-
metalni nosač sa zvonom. lukružnim otvorom kamenog okvira u krajnjem istočnom
U donjoj zoni južnog zida ugrađen je kameni lavatorij dijelu. S istoka je crkva u donjem dijelu zatvorena naknadno
izmaknut iz središnje osi prema jugu. Čini ga četvrtasto prigrađenom prostorijom kojom je povezana s prostorom
kameno korito u čijem je lijevom unutrašnjem kutu rupa za Muzeja samostana, a manjim strukturama gospodarske
odvod koja vodi u zid. Iznad korita je još jedno, nadvišeno namjene zaklonjen je i donji, istočni dio južnog pročelja.
polukružnim lukom i položeno na dva bočna četvrtasta To je pročelje crkve rastvoreno s tri prozorska otvora jedno-
okvira/pilastra. I gornje korito ima rupu u središtu kojom stavnih kamenih okvira. U središnjoj osi je otvor uspravnog
se voda slijevala u donje korito. Lice donjeg korita je glatko, formata zaključen polukružno, na istočnoj je strani polu-
dok su ostali kameni elementi okvira lavatorija profilirani: kružni otvor, a uz istočni rub pročelja otvor pravokutnog
pilastri i luk imaju četvrtasto istaknuta središnja polja koja uspravnog formata. Stolarija prozora je recentna.
prate njihovu osnovnu liniju, a gornje korito ima oblu vi- Unutrašnjost crkve sv. Eufemije je jednobrodan, jedin-
šestruku profilaciju. stven prostor jednostavnog i skromnog oblikovanja, pra-
Gornja polovica istočnog zida kapele rastvorena je dvje- vokutnog tlocrta. Danas služi za izlaganje slika i crteža fra
ma visokim prozorskim nišama, izmaknutim prema sjeve- Ambroza Testena. Njegovi radovi i slikarski pribor izloženi
ru. Na zidovima kapele obješene su dvije slike franjevačkih su u vitrinama postavljenim po sredini broda crkve. Dio
svetaca, naslikane na drvenim vratnicama nekadašnjih sa- radova i slika je obješen uz sjeverni i južni zid te dio za-
mostanskih orgulja. padnog zida.
Uz istočni i zapadni zid smještena su dva niza jedno- Crkva je zaključena ravnim drvenim oslikanim stropom,
stavnih drvenih korskih klupa s pomičnim sjedalicama. uokvirenim tamnosmeđim profiliranim rubnim vijencem,
Prednje stranice su ukrašene tordiranim stupićima zaklju-
čenim četvrtasto s rezbarenim četverolisnim motivom na
285 Stube su recentne, betonske, s ogradom formiranom od tankih

cementnih stupova. Vrata prema sakristiji smještena su u duboku nišu.
Vrata su drvena, jednokrilna, s dva uklađena pravokutna polja, jedno 286 Vrata crkve su recentna, dvokrilna, uklađena i obojena
iznad drugog. svijetlosmeđe.
61
s prikazom sv. Eufemije u sredini.287 O strop su ovješene

četiri metalne svjetiljke, izduljenih kruškolikih posuda.288
Pod crkve je popločan cementnim okerastim pločicama
s crvenocrnim geometrijskim uzorkom slaganim u četve-
rokrake zvjezdaste motive. Ispod poda se nalaze grobnice.
Zidovi crkve su žbukani i ličeni. Zapadni zid je rastvoren
segmentnom nišom s ulaznim vratima. Sjeverno od vrata
nalazi se niska segmentna niša. U osi iznad ulaznih vrata
nalazi se ranije spomenuti otvor u obliku grčkog križa. Sje-
verno uz vrata nalazi se kamena škropionica i krstionica.
Škropionica je na visokom kružnom postamentu kružnog
tlocrta. Posuda je četvrtastog tlocrta, uglovi su naglašeni
s četiri zaobljena štapa. Krstionica u obliku osmerokutne
posude na profiliranom, također osmerokutnom posta-
mentu s četvrtastom kruškolikom bazom, izrađena je od
crvenkaste breče. Bazen je podijeljen na dva dijela, od kojih
jedan ima odvodni kanal kojim je voda usmjeravana prema
podu u Gospinoj kapeli u crkvi sv. Bernardina, gdje je nekoć Sl. 51 Crkva sv. Eufemije, unutrašnjost, pogled prema oltaru
bila postavljena. Bočni zidovi crkve su plošni, rastvoreni Church of St Euphemia, interior, view of the altar
prozorima.
Uz istočni ravan zid nalazi se barokni glavni oltar. Čini

ga zidana menza odignuta od poda crkve za dvije stepenice
i podestom, s kamenim mramornim stipesom ukrašenim
inkrustacijama. Na menzi oltara postavljen je drveni poli-
kromirani rezbareni retabl s oltarnom palom s prikazom
svetice kojoj je crkva posvećena uz sv. Antuna, sv. Petra i
sv. Stjepana Provmučenika. Pala je uokvirena s dva kompo-
zitna stupa na povišenim bazama i nadvišena trokutastim
prekinutim zabatom u vrhu kojega je dopojasni kip svetice
mučenice, Eufemije. Oltar je ukrašen plitkim krilima.
Istočni zid je rastvoren s dva polukružna otvora, lijevo
i desno uz oltar, kojima se spušta u poprečno usmjerenu
prostoriju koja povezuje crkvu s prostorijom samostanskog
Sl. 50 Južno pročelje crkve sv. Eufemije
Muzeja u zapadnom krilu samostana. Formirana je kako bi
South façade of the church of St Euphemia
se dva izložbena prostora povezala u cjelinu. Prostorija je
uska, denivelirana, kosog stropa. U donjem dijelu južnog
zida ugrađeni su dijelovi kamenog umivaonika renesan-
snih oblika. U središnjem je dijelu istočnog zida pravoku-
287 Bojen je svijetloplavo, a središnji dio čini polje bojeno svijetloru- tan otvor prema prostoriji Muzeja. U nadvoj su ugrađene
žičastom i uokvireno profiliranim drvenim letvicama u obliku izduljenog
medaljona s polukružno istaknutim kraćim stranicama. U tom središnjem
kamene grede čiji je gornji dio ukrašen motivom lomljenih
polju naslikana je sv. Eufemija iznad koje su tri krilata anđelčića među zubaca. Pod je popločan kamenim pločama. Zidovi prosto-
oblacima, a ispod nje je vitičasti ukras i franjevački grb (ukrižena ruka Kri- rije su žbukani, ličeni svijetloplavo. Po njima su obješeni
sta i sv. Franje ispred križa u medaljonu nadvišenom krunom i okruženom
vitičastim ukrasom). Ispod grba je krilati anđeo koji drži natpis „Restaurata portreti fra Testena i pano s njegovim životopisom, čineći
1965.“ Oslik je vrlo naivan, plošan i nespretan. Daske su u dosta lošem uvod u njegovu zbirku izloženu u crkvi sv. Eufemije.
stanju. U tri kuta (sjeveroistočni, jugoistočni i sjeverozapadni) aplicirane
su tri rezbarene palmete obojene tamnosmeđe. U jugozapadnom se kutu
nalazi pravokutni ulaz u krovište crkve. Kapela sv. Katarine
288 Posude se sužavaju prema dnu i završavaju akroterijem. Trbuša- Kapeli sv. Katarine pristupa se s najvišeg, zapadnog
sto istaknuti dijelovi ukrašeni su izbočenim reljefnim ukrasom ribljeg platoa kompleksa. Ispred nje je formiran uži pravokutni
mjehura. Lanci odnosno nosači u gornjem su dijelu pričvršćeni u kružne
stožaste poklopce, a u donjem su privezani na držače u obliku stiliziranih ograđeni prostor građen kamenom. Kapela je pravokutnog
figurica krilatih anđela pričvršćene vijcima na najšire dijelove posude. tlocrta, dijelom je temeljena na stijeni, podignuta gotovo
Svjetiljke su elektrificirane, s umetnutim sjenilima od bijelog stakla.
Sl. 52 Kapela sv. Katarine

Chapel of St Catherine
okomito na sjeverno pročelje crkve sv. Eufemije, na koje se kamenim klesancima građen podest na kojem su postav-
prislanja začelnim zidom. Građena je klesancima; malih je ljena dva metalna zelena svijećnjaka. Na oltaru je slika sv.
dimenzija. Zaključena je dvostrešnim krovom i kupama Katarine Aleksandrijske u jednostavnom tamnosmeđem
kanalicama. U vrhu sjevernog pročelja žbukom je ugrađen drvenom okviru, prislonjena uz stražnji zid kapele.289
kameni izduljeni ukras. Stožast je, osmerostrani, zaključen Desno od oltara u zapadnom zidu je niša kvadratičnog
prstenom i kuglom. Glavnim pročeljem dominira veliki pra- formata.
vokutni portal ugrađen u ravnini plohe pročelja. Kameni je,
klesan, s oblo istaknutim profiliranim unutrašnjim rubom. Samostan
U donjem dijelu, neposredno iznad praga, rub je odsječen Tri samostanska dvoetažna krila podignuta su uz južnu
u obliku lista. Takav se detalj javlja na ostalim istovrsnim stranu crkve sv. Bernardina zatvarajući središnji pravokutni
okvirima vrata samostana. S unutrašnje strane otvora ovje- prostor klaustra sa snažnim zidanim kamenim stubovima
šena su vrata oblikovana od vertikalnih metalnih šipki. U i polukružnim lukovima. Od četiri trijema prizemlja koji
središnjoj osi je i nadsvjetlo položenog pravokutnog for- okružuju središnji prostor klaustra, istočni je dvostruko širi
mata, s oblo profiliranim unutrašnjim rubom. Ispred ulaza od ostalih i time ima reprezentativnu ulogu koju naglaša-
jedna je kamena stuba. Unutrašnjost kapele je svođena ne- vaju kameni ulomci, nadgrobne i posvetne ploče, stupovi,
pravilnim bačvastim svodom. Zidovi su žbukani i jednoboj- kapiteli, križišta, rebra i drugo iz različitih vremenskih
no ličeni. Pod je popločan nepravilno lomljenim kamenim razdoblja, od 6. do 15. stoljeća, ugrađeni u njegov istočni
zid. U središtu klaustra nalazi se kamena kruna bunara, a
pločama, obrubljen jednim redom uzdužno slaganih opeka.
ispod kamenog poda je cisterna. Iznad sjevernog i južnog
Niša ulaza je ukošenih stranica, blago segmentnog nadvoja
s četvrtastim otvorom nadsvjetla. 289 Svetica je prikazana frontalno, iznad koljena, prema uobičaje-
Uz južni je zid u cijeloj širini kapele podignut oltar gra- nom ikonografskom obrascu. Na glavi okruženoj aureolom nosi krunu,
u svojoj desnoj ruci povijenoj u laktu drži palminu grančicu, a u lijevoj,
đen klesancima, s istaknutom kamenom menzom koja je ispruženoj uz tijelo, drži kotač sa šiljcima kao znakom svoje mučeničke
ulomak vjerojatno nekog starijeg oltara. Na gornjoj plohi smrti. Smještena je u pejzaž koji se u blagoj dijagonali otvara na lijevoj
strani, a na desnoj je omeđen stupom na niskom zidu ispred kojega
vidljivi su utori za metalne spojnice, a u središnjem dijelu je cvijet ljiljana. U donjem desnom kutu slike nalazi se potpis autora i
rupa za moći pravokutnog formata. Ispred oltara je također godina: Maroević 1965.
63
trijema klaustra podignute su natkrivene galerije u koje se

pristupa iz kata samostana. Razmatrajući tlocrtni raspored
samostanskih krila može se ustvrditi da je u pravilu riječ o
nizanju prostorija uz vanjske pročelne zidove, dok se ko-
munikacije na etažama smještaju uz unutrašnja pročelja, ili
za to služe hodnici klaustra. Iz prizemlja na kat se pristupa
stubištem u južnom samostanskom krilu te na spoju toga
krila i jugozapadne građevine.
U prizemlje samostana ulazi se s više strana, a glavni je
ulaz iz prostora klaustra. Na južnoj strani istočnog hodnika
klaustra nalaze se vrata kojima se pristupa u predvorje,
odakle je organizirano kretanje prema istočnom samo-
stanskom krilu gdje su prostorije samostanskog i župnog
ureda, zatim prostorijama jugoistočne dogradnje (namije-
njenim povremenom boravku gostiju, sa spavaćim sobama
i sanitarnim čvorovima) te naposlijetku prema predvorju
južnog krila gdje je smješteno spomenuto stubište za kat.
Odatle je moguć izlaz prema južnim vanjskim prostorima i
pristup blagovaonici i kuhinji te dalje u jugozapadnu građe-
vinu kompleksa gdje se nalazi ljetna kuhinja i pomoćna pro-
storija. U središnjem dijelu prizemlja istočnog krila još je
jedna komunikacija koja povezuje unutrašnje samostansko
dvorište s vanjskim prostorom, a iz te se prostorije sjeverno
Sl. 53 Kapela sv. Katarine, unutrašnjost
ulazi u prostor suterena (konoba i ostava) koji se nalazi Chapel of St Catherine, interior
ispod današnje kapele sv. Križa, a nekadašnje sakristije.
Na katu su u južnom krilu i jugozapadnom dijelu smje-
štene prostorije za stanovanje fratara, a u jugozapadnoj
dogradnji prostorije za privremeni boravak (spavaće sobe i južnije zgrada orsana. Pravokutnih su tlocrta, neuredno
sanitarni čvor). Prostori istočne strane samostana služe kao građene pretežno lomljenom kamenom građom, zaklju-
knjižnica, arhiv, za odlaganje i slično, te se u središnjoj pro- čene dvostrešnim krovovima pokrivenim kupama ka-
storiji toga krila nalazi današnja sakristija u koju se, osim iz nalicama. Obje su postavljene kraćim pročeljima prema
predvorja kata, može pristupiti i stubama iz crkve sv. Ber- južnom pročelju kompleksa i usmjerene glavnim proče-
nardina, odnosno kapele sv. Križa. U zapadnom krilu nalazi ljima prema moru. Njihove su unutrašnjosti jedinstveni
se samostanski Muzej koji sadrži predmete crkvene umjet- prostori s otvorenim drvenim krovištima, s time da je
nosti (zbirka srebra, zbirka knjiga s rukopisima i misalima orsan radikalno obnovljen 1980-ih godina, dok je mlinica
iz 15. stoljeća), potom etnografsku zbirku s predmetima u lošijem stanju. U dnu sjevernog zida u unutrašnjosti
iz 19. i 20. stoljeća te numizmatičku i arheološku zbirku. orsana sačuvana je željezna alka (prsten) kojom je nekoć
vezana barka. Orsan danas služi kao odlagalište starog in-
Prostor oko samostana, gospodarske zgrade ventara, građevinskog materijala, alata i barke. U mlinici,
i ribnjak koja također služi za odlaganje i skladištenje, sačuvan je
Već je ranije naglašeno da je prostor oko samostana pak u sjevernom dijelu prostorije sustav tijeska za masline
razveden, organiziran u terasama koje se, gledajući u cjeli- s kamenim podnožjem, mlinskim kamenom i drvenim
ni, izduljeno pružaju i prilagođavaju blagoj krivulji glavne sandukom koji su povezani polugom, a u podu odvodni
ceste naselja sa sjeverne strane i zakrivljenosti obale s kanal, dok je u jugozapadnom kutu sačuvano podnožje
južne strane. Jezgra sklopa, koju čine samostan i sakral- peći za kotao za pečenje rakije.
ni objekti, okružena je nejednakim parcelama obradivih Jugoistočno od obale u moru je vidljiva kamena struk-
površina, vrtova i dva groblja. Zapadno groblje je starije, tura zidova nekadašnjega samostanskog ribnjaka u ko-
vidljivo je na katastarskoj karti s početka 19. stoljeća, dok jemu su franjevci koristeći plimu i oseku lovili ribe. For-
je sjeveroistočno novije, formirano 2015. godine, a južno miran je krajem 18. stoljeća. Nepravilnog je izduljenog
od njega nalazi se također recentno zasađen maslinik. tlocrta. Vanjske stranice ribnjaka čine dva niska zida od
Na zaravnjenom dijelu obale ispod samostanskog zida naslaganih lomljenaca koji se nadovezuju na obalu. Zidovi
jugoistočno se nalaze zgrada mlinice za masline i nešto su najvidljiviji za vrijeme oseke.
Sl. 54 Istočno pročelje istočnog krila samostana

East façade of the east wing of the convent
Sl. 55 Pogled na samostan s juga

South view of the convent
65
Sl. 56 Samostanski klaustar,

pogled iz zraka
Convent cloister, aerial view
Sl. 57 Samostanski klaustar, pogled prema sjeveru Sl. 58 Sjeverni i zapadni trijem klaustra
Convent cloister, north views North and west porch of the cloister
Sl. 59 Sakristija, prvi kat istočnog krila samostana Sl. 60 Prostorije župnog ureda, prizemlje istočnog krila samostana
Sacristy, first floor of the east wing of the convent Parish offices, ground floor of the east wing of the convent
Kompleks je ograđen od šetnice uz more niskim kamenim skulpturom sv. Franje i vuka prikazanih plošno, u obliku
zidom s metalnom ogradom; pristupna velika metalna dvo- obrisa. Izradio ju je 1960-ih godina akademski slikar Bruno
krilna vrata nalaze se u južnom dijelu, u osi mola. U tom je Bulić, rezana je u brodogradilištu u Puntu na Krku, a bila je
dijelu postavljen niski kružni postament s metalnom pločom, postavljena na Košljunu. U Kamporu je postavljena recentno.
Sl. 61 Refektorij, prizemlje južnog krila samostana

Refectory, ground floor of the south wing of the convent
Sl. 62 a, b Stambeni samostanski prostori

Residential premises of the convent
Sl. 63 Prizemna prostorija zapadnoga samostanskog krila

(nekadašnja knjižnica) Sl. 64 Stubište, prizemlje južnog krila samostana
Ground floor room in the west wing of the convent (formerly library) Staircase, ground floor of the south wing of the convent
67
Sl. 65 Groblje zapadno od samostanskog kompleksa, stubište prema groblju

Cemetery west of the convent, steps towards the cemetery
Sl. 66 Mlinica za masline Sl. 67 Terasa uz južno krilo samostana, pogled prema zapadu
Olive mill Terrace adjacent to the south wing of the convent, west view
Sl. 68 Terasa zapadno od jugozapadne zgrade samostana Sl. 69 Orsan

Terrace west of the southwest convent building Boathouse
Sl. 70 Vrtovi istočno od samostanskog kompleksa

Gardens east of the convent
Sl. 71 Groblje sjeveroistočno od samostanskog kompleksa

Cemetery northeast of the convent
69
PRILOZI: DATACIJA, PRIJEDLOG RADOVA I PRIJEDLOG PREZENTACIJE
Sl. 72 Datacija zidova franjevačkoga samostanskog kompleksa u Kamporu, prizemlje

Wall construction chronology of the Franciscan convent in Kampor, ground floor
Sl. 73 Datacija zidova franjevačkoga samostanskog

kompleksa u Kamporu, prvi kat
Wall construction chronology of the Franciscan
convent in Kampor, first floor
Sl. 74 Prijedlog radova, franjevački samostanski kompleks u Kamporu, prizemlje

Reconstruction proposal, Franciscan convent in Kampor, ground floor
Sl. 75 Prijedlog radova, franjevački samostanski

kompleks u Kamporu, prvi kat
Reconstruction proposal, Franciscan convent in
Kampor, first floor
71
Sl. 76 Prijedlog prezentacije, franjevački samostanski kompleks u Kamporu, prizemlje

Presentation proposal, Franciscan convent in Kampor, ground floor
Sl. 77 Prijedlog prezentacije, franjevački

samostanski kompleks u Kamporu, prvi kat
Presentation proposal, Franciscan convent in
Kampor, first floor
73
4. UMJETNIČKA OPREMA I UREĐENJE
Sl. 78 a, b Skulpture dvaju anđela bakljonoša, Andrija Aleši, 1456.

Statues of two torch-bearing angels, Andrija Aleši, 1456
Kroz više od pet stoljeća dugu povijest franjevački sa- OLTARNA OGRADA
mostan sv. Bernardina u Kamporu bio je opreman razno- Opremanje unutrašnjosti crkve sv. Bernardina započeto
vrsnim umjetninama i liturgijskom opremom. Primjereno je još u vrijeme izgradnje, sredinom 15. stoljeća, kada je
karakteru franjevačke skromnosti, akumulirani je inventar postavljena oltarna ograda i poliptih glavnog oltara. Ogradu
relativno jednostavan i malobrojan u odnosu na neke druge svetišta izrađuje Andrija Aleši 1456. godine po narudžbi
samostane ili sakralne objekte. Međutim, pojedina djela glavnog donatora izgradnje samostana, Petra Cara.290 Ona
predstavljaju značajna umjetnička i majstorska ostvarenja je zatvarala pravokutni, blago izdignuti dio svetišta koji je
koja izdvajaju kamporski samostan kao mjesto baštinjenja ulazio u prostor broda291 i činili su ju tanki stupovi zaključe-
duhovnih i kulturno-umjetničkih vrijednosti na širem pro- ni kapitelima s priljubljenim akantovim listovima. Na njoj
storu istočne obale Jadrana. Opremanje crkve i samosta-
na bilo je prvenstveno podređeno promjenama u liturgiji, 290 VKK I:822.
vjerskim praksama, ukusu vremena te u konačnici životnim 291 Uklanjanjem podne obloge prilikom recentnih radova 2018. i 2019.
potrebama redovničke zajednice. godine otkriven je istaknuti temelj istaknutog dijela svetišta na kojem
je bila smještena ograda.
Sl. 79 a, b Skulptura sv. Franje Asiškog, Andrija Aleši, 1456.

Statue of St Francis of Assisi, Andrija Aleši, 1456
su bili postavljeni dopojasni kipovi dvaju anđela bakljonoša Kolana Crnote te veći broj ograda296 među kojima je i kam-
te sv. Bernardina i sv. Franje. Ograda je vjerojatno imala porska. Mnogobrojne niske ukrasne ograde bile su sastavni
oblik uglatog slova U sa središnje postavljenim prolazom uz dio svih Alešijevih kapela u Rabu ili su naručivane kako bi
koji su bili svetački likovi, a na vanjskim uglovima anđeoski. ograđivale prostor oltara ili obiteljske grobnice donatora.
Petar Car je izradu ograde povjerio Andriji Alešiju koji je Uz brojne fragmentarno sačuvane primjere na Rabu, istoj
tada, uz Jurja Dalmatinca, bio cijenjeni i jedan od vodećih skupini pripada kronološki bliska ograda kapele sv. Kata-
dalmatinskih majstora klesara.292 U rapskim se arhivskim rine297 iz dominikanske crkve u Splitu.
izvorima Aleši javlja u više navrata između 1453. i 1460. Sačuvani rapski i kamporski figuralni radovi ukazuju na
godine293 prigodom ugovaranja narudžbi, isporuke gotovih prevladavajući kasnogotički izraz koji se veže za Alešijev
dijela ili isplata. Njegova je radionica u kojoj nastaje veći- period rada u kojem prevladava utjecaj Jurja Dalmatinca.
na klesarskih radova tada bila u Splitu,294 dok su dolasci u Njegovi su likovi veoma sličnih i ukočenih fizionomija, no
Rab bili privremeni. Temeljem dokumenata, sa sigurnošću unatoč tomu predstavljaju iznimno vrijedan primjer kame-
se može utvrditi petnaestak njegovih, danas većinom frane skulpture s početka druge polovine 15. stoljeća.
gmentarno sačuvanih radova. Najznačajniji su izgradnja Preuređenjem interijera crkve sv. Bernardina u 18.
kapela Kolana Crnote i Nikole Scaffe u porušenoj crkvi sv. stoljeću ograda je demontirana i do danas je sačuvana u
Ivana te porušena kapela Zudenigo iz stolne crkve. Osim fragmentima. Dio stupova ugrađen je u zid klaustra ili
toga, izradio je nadgrobne ploče biskupa Ivana Scaffe i ploču smješten u zbirku, dva kipa anđela i kip sv. Bernardina po-
biskupa Zudeniga,295 nadgrobnu ploču s grbom i natpisom stavljeni su na ciborije na vrhu glavnog pročelja, dok je lik
sv. Franje bio ugrađen na vrhu spremišta za barke. Unatoč
činjenici da je ograda uništena, ona se ističe zbog prilago-
đenog ikonografskog programa, odnosno likovima titulara
292 Za podatke o životopisu i opusu Andrije Alešija usporedi: FISKO-
crkve i utemeljitelja franjevačkog reda koji su jedinstveni
VIĆ, CVITO; PRIJATELJ, KRUNO, 1948., ŠTEFANAC, SAMO, 2006., 41-45.; u Alešijevu opusu.
MUTNJAKOVIĆ, ANDRIJA, 1998.
293 FISKOVIĆ, CVITO; PRIJATELJ, KRUNO, 1948., 21. 296 FISKOVIĆ, CVITO; PRIJATELJ, KRUNO, 1948., 21-22. Uz dokumen-
294 O aktivnosti u Splitu vidi: HILJE, EMIL, 2005., 43-48. tirane radove pojedini autori u Rabu prepoznaju još radova alešijevskih
295 Nadgrobna se ploča smatrala uništenom (FISKOVIĆ, CVITO; PRI- karakteristika poput dviju konzola u obliku ljudskih glava u Gornjoj ulici.
JATELJ, KRUNO, 1948., 17-19.), no recentno je pronađena u lapidariju DOMIJAN, MILJENKO, 2001., 28-29.
gradskog muzeja u Trstu (BRADANOVIĆ, MARIJAN, 2016., 73.). 297 OREB, FRANKO, 1990., 203.
75
Sl. 80 Poliptih sv. Bernardina, Antonio i Bartolomeo Vivarini, 1458.

Polyptych of St Bernardine, Antonio and Bartolomeo Vivarini, 1458
POLIPTIH uokvirenih u pozlaćeni, bogato rezbareni drveni okvir. Na

Novosagrađeno svetište, vjerojatno ispunjeno jednostav- pet panela donjeg reda, koji su viši i lučno zaključeni, pri-
nom zidanom menzom, bilo je nužno primjereno opremiti kazani su stojeći muški svetci u punim visinama: u sredini
središnjom umjetninom, monumentalnim pozlaćenim po- sv. Bernardin, lijevo od njega sv. Franjo Asiški i sv. Petar, a
liptihom, kao glavnim vizualnim akcentom cjelokupnoga desno sv. Kristofor s malim Isusom i sv. Antun Padovanski.
kasnogotičkog interijera. Na panelima gornjeg reda, zaključenim šiljastim lukovima,
Poliptih (299,5 x 251 x 22 cm) se sastoji od deset oslika- svetci i svetice su prikazani u polufigurama. Središnji panel
nih drvenih panela raspoređenih u dva horizontalna reda, prikazuje Bogorodicu s Djetetom, lijevo od nje su sv. Ivan
Sl. 81 Svetci donjeg registra poliptiha: sv. Petar, sv. Kristofor

Saints of the lower tier of the polyptych: St Peter, St Christopher
Krstitelj i sv. Jeronim, a desno sv. Eufemija i sv. Ljudevit Tu- Antonia, karakteriziraju radovi u formi bogato rezbarenih
luški. Središnja polja obaju redova ističu se veličinom čineći poliptiha na kojima su svetci naslikani na odvojenim paneli-
glavnu vertikalnu os simetrične kompozicije poliptiha. Svi ma, izduženih fizionomija, s neuspjelim skraćenjima ispred
svetački likovi prikazani su na zlatnim pozadinama i imaju zlatne pozadine. Kamporski je poliptih primjer na kojem
puncirane aureole. Odabir prikazanih svetaca ukazuje na se ipak očituje blagi stilski pomak na svetačkim likovima
ikonografski program prilagođen rapskoj sredini, kampor- gornjeg registra. Njihova su lica mekših crta te su prikazani
skom samostanu i franjevačkoj zajednici. s više realizma pa se svi likovi, osim sv. Jeronima, pripisuju
Slika je naručena neposredno nakon dovršetka izgradnje mlađem bratu Bartolomeu,300 koji se kao slikar osamostalio
crkve. Petar Car je za vrijeme kuge 1456. godine sastavio oko 1459. godine.301 Dvojica su braće intenzivnije surađiva-
oporuku kojom donira kamporske franjevce te nalaže su- la pedesetih godina 15. stoljeća, kada mlađi brat zamjenjuje
pruzi Mariji da naruči palu za crkvu. Car je kugu preživio prijašnjeg Antonijevog suradnika Giovanija d’Alemagnu.
te je 1458. godine najvjerojatnije bio direktno uključen u Kamporski je poliptih jedan od rijetkih cjelovito očuvanih
nabavku poliptiha.298 radova dvojice braće uz poliptih iz Certose, triptih iz Ca-
Politpih sv. Bernardina pripada među ranije primjere gnola i poliptih iz Osima.302
velikih narudžbi istočnojadranskih komuna, samostana ili Radovi Vivarinijevih bili su iznimno popularni među
pojedinaca od vrsnih mletačkih majstora u razdoblju ranoga redovničkim zajednicama na Kvarneru, a samo na Rabu su
novog vijeka. Prostori Istre i Kvarnera u tome prednjače, pri bila čak tri njihova rada. Prvi je poliptih Antonia Vivarinija
čemu su preferirani radovi radionice Vivarinijevih. Najraniji od kojega su sačuvana dva panela s prikazima sv. Kristofora
je primjer poliptih iz Poreča koji slika Antonio 1440. godine,
dok je sljedeći u nizu s pouzdanom datacijom upravo kam-
porski poliptih. Slikarska je radionica Antonia i Bartolomea
te Bartolomeovog sina Alvisea Vivarinija, uz onu Bellini-
jevih, bila vodeća u Veneciji sredinom i u drugoj polovini
quattrocenta.299 Njihov opus, osobito onaj starijega brata 300 Usporedi: SOBOTA MATEJČIĆ, GORDANA, 2011., 69; CAVALLI,
CARLO, 2016., 138.
298 SOBOTA MATEJČIĆ, GORDANA, 2011., 67. 301 BÄTSCHMANN, OSKAR, 2008., 21.
299 HUMFREY, PETER, 2001., 40-48. 302 SOBOTA MATEJČIĆ, GORDANA, 2011., 68.
77
i bradatog svetca303 pohranjena u zbirci kamporskog sa- stoljeća, gdje je izradio korske klupe u katedrali sv. Stošije,
mostana, drugi je poliptih u crkvi sv. Bernardina, a treći je a sličan je rad izradio i u rapskoj katedrali.308
izradio i potpisao Bartolomeo 1485. godine za samostan Kamporski je poliptih sv. Bernardina od kraja 19. stolje-
benediktinki. Potonji je u 19. stoljeću prodan i danas se na- ća u više navrata obnavljan. Zbog lošeg stanja očuvanosti
lazi u SAD-u.304 Uz radionicu Vivarinijevih vežu se i ostatci u listopadu 1893. godine otpremljen je u Beč,309 gdje je re-
rezbarenog poliptiha iz franjevačke crkve sv. Bernardina na stauriran u radionici carske Gemäldegalerie pod vodstvom
Košljunu,305 pala iz župne crkve u Cresu, slika Bogorodice glavnog restauratora E. Ritschla. Istovremeno s radovima
s Djetetom iz Paga te pala koju je 1838. trgovac Gaspere na slikama, tvrtka Josepha Marischke izvodi i radove na
Kraljeto darovao župnoj crkvi u Velom Lošinju.306 drvenom okviru koji je tom prilikom nanovo pozlaćen. O
Dodatnu umjetničku vrijednost poliptihu daje bogato samim radovima koje je financirao fond baruna Von Cher-
rezbareni drveni ukrasni okvir konstruktivno sastavljen od teka poznate su tek osnovne informacije.310 Po dovršetku
dvaju odvojivih dijelova koji odgovaraju horizontalnim re- zahvata poliptih je šest mjeseci bio izložen u Gemäldega-
dovima poliptiha. Osnovu čine arkade međusobno odvoje- lerie. U prosincu 1901. poslan je iz Beča na Rab, kamo je
ne trostranim pilastrima zaključenim kratkim lisnatim ka- stigao tek 6. siječnja 1902. godine.311 Najveća su promjena
pitelima na koje se nastavljaju polukružni lukovi u donjem na poliptihu bila kristalna stakla postavljena na oslikane
i šiljasti lukovi u gornjem redu. Vrh poliptiha čine široki panele, no ona su ubrzo po povratku uklonjena jer su one-
trilobni završeci s lisnatim izdankom na vrhu u obliku cvi- mogućavala cirkuliranje zraka, zbog čega se nakupljala vlaga
jeta ljiljana. Bočni dijelovi ispunjeni su lisnatim izdancima koja je uništavala slikani sloj.
od kojih je po jedan viši i izvijen u S liniju s malim cvijetom Po povratku, poliptih je sedam godina bio pohranjen u
na vrhu. Vertikalnost okvira naglašavaju fijale kojima su jednoj od samostanskih soba, da bi ga tek u ožujku 1909.
zaključeni pilastri između polja. Fijale su različitih su oblika vratili u crkvu na glavni oltar312 gdje je stajao sve do 1929.
i simetričnog rasporeda. Podnožje okvira visoko je oko 30 godine. Prilikom opsežnih radova na preuređenju crkve,
cm i ispunjeno rezbarenim četverolisnim motivima. Sve su fra Vladislav Brusić je preselio poliptih s glavnog oltara na
površine okvira ažurirane i ispod njih su plave i tamnocrve- oltar Gospine kapele.313 Ondje je bio sve do ranih osamde-
ne podloge. Tanko polje ispod središnje slike sv. Bernardina setih godina, nakon čega je ponovno postavljen na istočni
jedino nije ukrašeno i sadrži djelomično izbrisani natpis zid svetišta.
pisan goticom: Antoni Bartholome(u)s Murano Fres Pixerunt Drugu je restauraciju poliptih prošao 1986. i 1987. u
1458. Taj natpis na poliptihu datira i navodi njegove autore, restauratorskoj radionici Regionalnog zavoda za zaštitu
braću slikare s Murana, Antonia i Bartolomea Vivarinija. spomenika u Splitu. Bio je u relativno dobrom stanju uz
Okvir je izradio i potpisao Francesco Moronzone,307 pri- značajnije potamnjeli lak i manja oštećenja slikanog sloja
padnik poznate venecijanske drvorezbarske obitelji čiji su koja su zahtijevala retuš. Dio središnjeg panela s prikazom
članovi u nekoliko generacija izrađivali rezbarene umjetni- sv. Bernardina bio je oštećen vlagom, a pojedini elementi
ne diljem Veneta te na istočnoj obali Jadrana. Njegov otac
Matej djelovao je u Zadru u prvoj polovini i sredinom 15.
303 Ćelavoga bradatog svetca koji čita knjigu V. Brusić i R. Tomić

prepoznaju kao sv. Marka. Usporedi: BRUSIĆ, VLADISLAV, 183 (1936.),
6 i TOMIĆ, RADOSLAV, 2011., 14. Tomić rad dodatno definira, zajedno
s drugim panelom, kao dio izgubljenoga rapskog poliptiha Antonia
Vivarinija. S druge strane, Miljenko Domijan svetca identificira kao sv.
Pavla, a oba panela pripisuje radionici Vivarinijevih. Vidi: DOMIJAN,
MILJENKO, 2001., 218. S obzirom na prikaz svetca vjerojatnije se radi o
sv. Pavlu. Određenu zadršku treba imati i prema provenijenciji panela,
jer povijesnih zapisa o „trećem“ poliptihu Vivarinijevih nema te su paneli
mogli biti doneseni s neke druge lokacije.
304 Museum of Fine Arts, Boston, inv. br.: 01.4. Prema podatcima do-
stupnima na Internet stranici muzeja, poliptih je od 1876. godine bio u 308 ŠPANJOL-PANDELO, BARBARA; ŠKARIĆ, KSENIJA, 2014., 81-82.;
vlasništvu Quincyja Adamsa Ahawe koji ga je potom donirao muzeju DOMIJAN, MILJENKO, 2001., 100.
1901. godine. (URL: http://www.mfa.org/collections/object/virgin-and-
the-dead-christ-with-the-ascension-and-saints-31121, pristupljeno: 15. 309 U knjizi samostanskih računa pribilježen je trošak od 10.15 forinti
8. 2016.) za prijevoz i 4 forinte za radove. VKK IV: 14.
305 MATEJČIĆ, IVAN, 1992., 5-12. 310 SCHAFFER, AUGUST, 1901., 224-225.
306 Vidi: TOMIĆ, RADOSLAV, (ur.), 2011., kat. jed. 3, 4 i 5. 311 VKK IV:55, 56.
307 KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, IVAN, 1857., 9. Sredinom 15. stoljeća Fran- 312 Poliptih je na glavni oltar postavio franjevac Lujo Pogačnik uz
cesco Moronzone je dokumentiran kao stanovnik Zadra, gdje je mogao pomoć radnika, za što mu je plaćeno 12 kruna. VKK IV:94.
izraditi kamporski okvir poliptiha. 313 VKK IV:374-375.
Sl. 82 a, b, c, d, e Svetci gornjeg registra poliptiha: sv. Jeronim, sv. Ivan Krstitelj, sv. Ljudevit Tuluški, Bogorodica s Djetetom, sv. Eufemija
Saints of the upper tier of the polyptych: St Jerome, St John the Baptist, St Louis of Toulouse, Madonna and Child, St Euphemia
okvira zahtijevali su popravke.314 Restauratorskim su za- iskrivio, mjestimično popucao i bio napadnut insektima.317
hvatima obnovljeni drveni nosilac, slikani sloj i okvir.315 Slikani sloj je prianjao uz preparaciju, no na nekoliko je
Od 2012. godine na poliptihu konzervatorsko-restaura- mjesta uočen trag abrazije te potamnjeli retuševi. Zatečene
torska istraživanja i radove provodi Hrvatski restaurator- su i promjene boje izazvane kemijskom reakcijom pigme-
ski zavod.316 Umjetnina je zatečena u nepovoljnom stanju nata, odnosno starenjem. Lak je bio požutio i prekriven
očuvanosti, što se posebice odnosi na drveni nosilac koji se slojem nataložene atmosferske nečistoće. Sloj pozlate bio je
u dobrom stanju kao i drveni, rezbareni i pozlaćeni ukrasni
okvir na kojemu su bili očiti tragovi prethodnih restau-
ratorskih intervencija poput dogradnje drvenih oplata na
314 Restauratorske je radove izveo Filip Dobrošević, a voditelj je bio poleđinu u svrhu zaštite slika od negativnih mikroklimat-
Radoslav Tomić. Detaljan opis oštećenja i izvedenih radova s navedenim
korištenim materijalima i tehnikama vidi u izvještaju: Radoslav Tomić, skih utjecaja.
Popravak poliptiha Antonija i Bartolomea Vivarinija iz crkve Sv. Eufemije Zbog navedenog je stanja 2012. godine provedeno kon-
na otoku Rabu, Ev. broj: 906/87., Regionalni zavod za zaštitu spomenika
kulture – Split. zervatorsko-restauratorsko istraživanje koje je obuhvatilo
315 Zahvat je obuhvatio dezinsekciju, konsolidaciju drvenog nosioca,
zamjenu „lastinog repa“ na poleđini slike sv. Bernardina koja je prethodno 317 Drveni su nosioci slika bili konveksno zakrivljeni, ali u dobrom
bila izmijenjena na restauraciji u Beču, uklonjeni su lak i atmosferska ne- stanju. Zatečeni su mjestimični tragovi djelovanja ksilofagnih insekata
čistoća te je izvršeno krediranje sitnih oštećenja. Oštećenje preparacije i na licu slika, dok je na poleđini njihov broj bio veći. Stabilnost drvenog
pozlate iznad glave sv. Bernardina sanirano je krediranjem i nanošenjem nosioca središnje slike sv. Bernardina bila je ozbiljno narušena okomi-
nove pozlate. Nakon izrade retuša, slike su lakirane toniranim mat lakom. tom pukotinom, a vidljivi su bili i tragovi višekratnih pokušaja sanacije
Drvo okvira također je konsolidirano, rekonstruirani su nedostajući di- istog problema tijekom prošlih restauracija. Preparacija je dobro prianja-
jelovi nosioca i otpale preparacije. Izveden je retuš te nanesen sloj laka. la uz nosilac, osim u gornjem desnom dijelu slike sv. Bernardina, gdje
316 Radovi se provode u Restauratorskom odjelu HRZ-a u Rijeci, pod je popucala i odvajala se od podloge, što je uzrokovano spomenutim
vodstvom Ane Rušin Bulić. oštećenjem.
79
Sl. 83 Oltar sv. Križa, crkva sv. Bernardina Sl. 84 Detalj raspela na oltaru sv. Križa
Altar of the Holy Cross, church of St Bernardine Detail of the crucifix on the altar of the Holy Cross
snimanje vidljivim, UV i IR spektrom, RTG snimanje, izra- Korčule (Badija), samostanske crkve u Pridvorju u Kona-
đen je arhitektonski snimak okvira, provedena je kontrola vlima, dominikanskog samostana sv. Križa kod Trogira te
mikroklimatskih uvjeta in situ, izvedene su probe konsoli- crkve Gospe od Karmena na Silbi. Sve navedene primjere
dacije slikanog sloja te dezinsekcija.318 Sljedećih je godina karakterizira kasnogotička ekspresivnost i renesansno obli-
izvedeno čišćenje atmosferskih nečistoća, požutjelog laka kovanje. Na Rabu nalazimo još dva kronološki analogna
i preslika; rekonstruirani su oštećeni dijelovi preparacije.319 primjera: polikromirano renesansno raspelo u sjevernoj
Također su sanirani i drveni nosioci slika, a na slikama je kapeli samostanske crkve sv. Andrije te slično raspelo iz
izveden retuš gvašem i lazurnim bojama, pozlata i lakiranje. 16. stoljeća u južnoj kapeli rapske katedrale.
Raspelo je sredinom 18. stoljeća smješteno na novi ol-
RASPELO NA OLTARU SV. KRIŽA tarni ansambl koji su činili kamena menza i antependij
Među umjetnine iz ranije povijesti crkve i samostana sv. ukrašen višebojnim intarzijama te oslikani drveni retabl s
Bernardina ubraja se i monumentalno kasnogotičko drveno prikazima Bogorodice i sv. Ivana. Retabl je služio kao poza-
raspelo, danas smješteno na oltaru sv. Križa u bočnoj kape- dina raspela koje je tom prigodom obnovljeno doniranim
li. Raspelo (dimenzija 287 x 175 x 41 cm) je rad nepoznatog sredstvima fratra Jerolima Miše iz Kampora, o čemu svje-
autora i datacije, premda se u Velikoj kamporskoj kronici doči zapis u kronici samostana.321 Godine 1929., prilikom
navodi godina 1476. i stilski karakterizira kao rad u duhu obnove crkve i samostana, na mjestu stare sakristije ure-
gotico fiorito s odrazima renesanse.320 Raspelo pripada u đena je kapela sv. Križa322 u koju je preseljen i oltar iz broda
poznatu grupu raspela iz franjevačke crkve na Otoku kod i postavljen uz njezin južni zid.
318 Detaljnije o istraživanjima i dobivenim rezultatima u: RUŠIN BULIĆ, Oltar je podignut za jednu stubu od breče od razine
ANA, Izvještaj o izvedenim istražnim konzervatorsko-restauratorskim poda. Površina supedaneja je ispunjena naizmjenično
radovima na poliptihu sv. Bernardina Sijenskog iz Kampora na Rabu,
HRZ, 2013.
319 O svakoj fazi radova vidi u dokumentaciji HRZ-a. 321 VKK III:276.
320 VKK II:30, 31. 322 VKK I:798. BONIFAČIĆ, ANDRIJA, 1985., 18.
Sl. 85 Oltar Gospe Grčke, crkva sv. Bernardina Sl. 86 Ikona Gospe Grčke
Altar of the Greek Madonna, church of St Bernardine Icon of the Greek Madonna
postavljenim kvadratnim pločama od breče i sivog vapnen- Na raspelu su pak u razdoblju od 2006. do 2013. izvedeni
ca. Čeonu stranu oltara čini stipes pravokutnog oblika ukra- cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi te je nakon
šen geometrijskim ukrasima kružne osnove ispunjenim izvedenih radova na retablu325 raspelo montirano na oltar.
raznobojnim mramornim inkrustacijama.323 Jednostavan Izvedene radove odredila je odluka da se ne uklanjanju
retabl oltara ima oblik niše s izloženim velikim raspelom naknadni preslici s obzirom na iznimno lošu očuvanost
iz 15. stoljeća, a plohe su mu oslikane uplakanim likom
Marije i Ivana iz scene Raspeća.
Na oltaru u kapeli sv. Križa istražni su radovi izvedeni u
2012. godini, a preventivni konzervatorsko-restauratorski
radovi na retablu tijekom 2013., kada su s retabla na više
mjesta uzeti mikrouzorci za izradu mikropresjeka, analizu
veziva i analizu pigmenata.324 325 U realizaciji konzervatorsko-restauratorskih radova surađivala je
radna grupa djelatnika Hrvatskoga restauratorskog zavoda: Miroslav Pa-
vličić, Jelena Ćurić, Sabina Obrst, Stela Grmoljez Ivanković, Veljko Bartol,
Dragutin Furdi, Domagoj Mudronja, Marijana Fabečić, Mirjana Jelinčić,
323 Na površinama su prisutna mehanička oštećenja, ljuskanja uslijed Margareta Klofutar, Marija Bošnjak, Martina Wolff Zubović, Jovan Kliska,
djelovanja soli i pojedine ranije sanirane pukotine. Nikolina Oštarijaš, Ljubo Gamulin i Marijana Galović.
324 Analize su izvedene u Prirodoslovnom laboratoriju HRZ-a: strati- Pozadinske daske su raspucale na spojevima i cijela statika retabla bila
grafska analiza, određivanje vrste pigmenata (rendgenska fluorescentna je narušena te se raspelo nije moglo učvrstiti u nišu. Samim pregledom
spektroskopija), određivanje sastava veziva (tankoslojna kromatografija, stanja uočeni su raniji slikani slojevi koji ukazuju na više prethodnih in-
FT-IR spektroskopija). Analizirali: Mirjana Jelinčić, dipl. ing. kem. teh., kon- tervencija. Slikani sloj bio je odignut i otpadao je od podloge, što je
zervator kemičar, Margareta Klofutar, dipl. inž. preh. tehnologije i dr. sc. otežavalo svaku moguću rekonstrukciju prethodnih oslika. Sanirana su
Domagoj Mudronja. U Zagrebu, 21. 1. 2013. Detaljni opis i laboratorijska sva puknuća pozadinskih drvenih ploča, učvršćen je cijeli retabl, sanira-
izvješća nalaze se u dokumentaciji Odsjeka za istraživanje i dokumenti- na narušena statika, učvršćen nestabilni slikani sloj te je u nišu potom
ranje pokretne baštine HRZ-a. montirano raspelo.
81
Sl. 87 Pozlaćeni baldahin nad ikonom Gospe Grčke Sl. 88 Detalj baze retabla oltara Gospe Grčke
Gilt baldachin over the icon of the Greek Madonna Detail of the retable base of the altar of the Greek Madonna
izvornog sloja oslika.326 Zadnji preslik estetski je zadovo- 15. do 17. stoljeća.328 Nerijetko se za njih vežu čudotvorne
ljavao i jedino on uz sve ranije intervencije prati gotovo u priče ili postaju središnjom čašćenom umjetninom nekog
cijelosti kolorit izvornog oslika sa svim šarama na perizo- svetišta. Kamporska je slika također bila čašćena, o čemu
mi, ne zadire u platnene aplikacije i poštuje finu strukturu svjedoče brojni zavjetni darovi od kojih je danas još samo
nanosa boje. Na temelju tih spoznaja tijekom konzerva- manji dio sačuvan u zavjetnom kovčegu ispod ikone.
torsko-restauratorskih radova više je pažnje usmjereno Nosilac ikone je platno montirano na drvenu tablu s pre-
na konsolidiranje drvenog nosioca kao i na spajanje svih paracijom od tutkalne krede koja je uglavnom stabilna uz
odvojenih dijelova u jedinstvenu cjelinu. mehanička oštećenja. Na to su naneseni pozlata i bojeni sloj
koji su stabilni i dobro prianjaju uz preparaciju, no vidljiva
OLTAR U KAPELI GOSPE GRČKE su brojna mehanička oštećenja.329 Sloj laka je požutio i pre-
Inventar crkve dodatno je obogaćen opremanjem dogra- kriven je slojem površinske nečistoće. Na ikoni je izvedeno
đene kapele posvećene Bogorodici, u narodu još nazvane uzorkovanje slikanog sloja i preparacije za laboratorijsku
kapelom Gospe Grčke zbog ikone smještene na njenom analizu kojom su utvrđene prirodne organske supstance.330
oltaru. Kapela na sjevernoj strani crkve sv. Bernardina sa- Stratigrafskim analizama su utvrđeni pigmenti organske
građena je 1506. godine oporučno ostavljenim sredstvima crvene, azurita, olovno bijele, žutog okera, mineralne žute,
Andrije Cimalarche iz Venecije, nastanjenog u Rabu. Po gipsa, bolusa i zlata, što odgovara vremenu u koje je ikona
izgradnji, uređena je pozlaćenim drvenim oltarom u čijem datirana.
je središtu smještena bizantsko-kretska ikona Bogorodice Sam drveni oltar izrađen je kao oltar tipa slavoluka s ve-
s Djetetom, vjerojatno izrađena u Veneciji u 15. stoljeću.327 likim kaneliranim stupovima korintskog reda i atikom na-
Takve su umjetnine, nastale u duhu bizantske umjetnič- glašenom prekinutim trokutastim i segmentnim zabatom.
ke tradicije, bile iznimno popularne za čašćenje različitih Riječ je o radu kvalitetnog, nepoznatog mletačkog autora
marijanskih kultova. Ikone s Krete izrađene u alla maniera iz druge polovine 16. stoljeća. Istome autoru možemo, po
italiana ili alla latina tijekom 15. i 16. stoljeća u velikim su analogiji u oblikovanju i polikromiji (zlatna, srebrna, ta-
količinama pristizale u Europu. Mlečani su ih po određe- mnoplava, tamnocrvena), pripisati i oltar iz samostanske
nom političkom konceptu panvenecijanizma, ali i trgovač- crkve sv. Eufemije. Analogija se očituje u naglašenoj tek-
kog profita, prenosili diljem Europe tako da najveći broj tonskoj kompoziciji sa stupovima na povišenim bazama i
takvih umjetnina dolazi u Dalmaciju upravo u vrijeme od razlomljenom atikom lijepo oblikovanih, antikizirajućih de-
talja. Dodatno, prazne, izdužene pravokutne plohe između
para stupova Bogorodičinog oltara nekada su bile ukrašene
326 Ovu odluku opravdavaju vidljive lakune slikanog sloja ispod
preslika, što znači da bi se uklanjanjem zadnjeg preslika ‘otvorile’ velike slikama na drvu iz druge polovine 15. stoljeća s prikazom
površine drvenog nosioca s obzirom na slabu očuvanost izvornog sloja.
Sve te lakune bilo je teško prostim okom identificirati, što je učvrstilo 328 DOMIJAN, MILJENKO, 2001., 221.
stav da bi uklanjanje posljednje intervencije bilo preagresivan i preinva- 329 Raspukline, oštećenja preparacije i nosioca na mjestima original-
zivan zahvat, a rezultat neizvjestan s obzirom na to da je sačuvano oko nih čavlića koji spajaju traversu te na mjestima čavlića zakucanih s lica
20% izvornog oslika. S površine polikromije uklonjena je prljavština te je slike i starosne krakelire.
izvedeno istanjivanje potamnjelog laka. Konzervatorsko-restauratorski 330 Najvjerojatnije prirodnu terpentinsku smolu i ulje, što upućuje na
zahvat obuhvatio je i rekonstrukciju sadašnjega slikanog sloja. sloj laka i vezivo boje retuša. Vezivo je na bazi proteina, kalcij karbonat
327 DOMIJAN, MILJENKO, 2001., 221. i kalcij sulfat dihidrat.
sv. Kristofora i sv. Pavla (?), rad pripisan radionici braće HONORANDAE UNVERSITATIS. EXORNATA EST
Vivarini.331 Oltar u kapeli u 18. je stoljeću dopunjen drve- MDCLXVIIII; u prijevodu: „Ovaj hram bio je također ukra-
nom pozlaćenom krunom nad slikom s malenim puttima šen potporom rapskoga puka 1669.“. Izgradnja tabulata
koji je nose, nastalom u nekoj od venecijanskih radionica. spominje se u svibnju 1669. godine kad je isplaćeno za boje
Godine 1903. retabl oltara Majke Božje bio je restauri- za oslikavanje stropa 118 lira, za rad slikara Napolija 300
ran, o čemu nisu poznati detaljniji podatci, a 1928. bio je lira i stolaru Jurju 150 lira.335 Već je ranije, u siječnju 1657.,
premješten u svetište na mjesto glavnog oltara, no vraćen isplaćeno 138 lira za daske poslane iz Venecije na kojima će
je na izvorno mjesto 1979. prilikom pretposljednjeg pre- slikar Otoni (Napoli) izvesti ‘krasan plafon’ koji je dovršio
uređenja elemenata svetišta i njihovog prilagođavanjima tek dvanaest godina kasnije.336 Prije tabulata, od vremena
odredbama Drugoga vatikanskog sabora.332 Pregledom izgradnje crkve sv. Bernardina sredinom 15. stoljeća, brod
njegovog stanja 2016. godine utvrđena su izrazita ošteće- crkve imao je otvoreno krovište (a travatura aparta, soffitto
nja drvenog nosioca koji se uslijed rasušivanja raspucao po aperto), koje je bilo obojeno kestenjastom bojom i ukrašeno
spojevima, a vidljivo je i djelovanje crvotočine. Narušena je polikromski obojenim poprečnim gredama.
statika oltara, osobito u gornjem dijelu, što može ukazivati Tabulat datiran u 1669. godinu jedan je od rijetkih sa-
na velika oštećenja izazvana djelovanjem vode koja je prije čuvanih narativnih ciklusa s prizorima iz Fioretta, jedne od
sanacije krovišta prodirala u crkvu, a nekoliko elemenata najpoznatijih hagiografija o životu sv. Franje i franjevač-
nedostaje.333 Slikani sloj je raspucao po cijeloj površini ol- kih svetaca prikazanih unutar 26 pravokutnih polja (188
tara, a osobito izvorni sloj pozlate ukrasnog okvira slike s x 147 cm) smještenih uokolo središnjeg većeg prikaza (188
krunom i anđelima. x 294 cm) Bogorodice od Bezgrešnog začeća s crkvenim
Rezultati analiza veziva i pigmenata te utvrđena strati- titularom sv. Bernardinom i rapskim zaštitnikom sv. Kri-
grafija slikanih slojeva ukazuju na niz intervencija. Među stoforom. Kasete su danas odvojene novijim trostrukim
ostalim, ustanovljeni su pigmenti koji ulaze u upotrebu profiliranim letvicama s visećim, stiliziranim konzolama
tek krajem 19. stoljeća, što ukazuje na intervencije no- uz rubove tabulata, a sastoje se od pravokutne plohe s
vijeg datuma. Mehaničkim i kemijskim sondiranjem upisanom osmerokutnom, izduženom kartušom. U tim
utvrđena su najmanje dva sloja polikromije ispod zate- su kartušama naslikani prizori iz života sv. Franje, dok
čenog, izuzev ukrasnog okvira i krune s anđelima na ko- su ostale plohe oslikane vitičastim biljnim ornamentom
jima nema naknadnih preslika. Izvorni slikani sloj bio je na sivo-plavoj podlozi s glavicama kerubina u uglovima.
kombinacija polirane pozlate na ukrasnim aplikacijama, Osmerokutne kartuše i vitičasti ornamenti obrubljeni su
profilacijama, kapitelima stupova i plohama između ka- crnom bojom, dok su prizori u kartušama i glave kerubina
nelira, dok su kanelire bile obojene intenzivnim crvenim nekonturirane. S obzirom na različitost izvedbe pojedinih
i oker obojenjima kao i sve glatke ravne plohe predele, motiva, moguće je pretpostaviti kako je na izradi tabulata
poleđinske daske koje nose oltar te ravni dijelovi atike. surađivalo više autora.
Značajnije osuvremenjivanje inventara i opremanje cr- Redoslijed prizora u kartušama navodi se od svetišta prema
kve sv. Bernardina u duhu reformatorskih smjernica defini- pjevalištu te od sjeverne prema južnoj strani:337
ranih koncilom u Tridentu, uslijedilo je kroz drugu polovinu Sv. Didak znakom križa ozdravljuje bolesnika
17. i 18. stoljeća. Brod crkve od tada nadstropljuje oslikani Sv. Antun Padovanski i euharistijsko čudo
drveni tabulat, pjevalište ukrašava nova oslikana ograda, a Sv. Bonaventura, kardinal
oltari dobivaju nove mramorne stipese. Sv. Franjo i brat Silvestar istjeruju đavle iz Arezza
S v. Franjo kleči pred čudotvornim raspelom u crkvi sv.
TABULAT Damjana
U vrijeme prokuratora samostana sv. Eufemije Jurja Pa- Asiški biskup Guido II. plaštem zaogrće sv. Franju
štrovića i gvardijana Ivana Krstitelja iz Raba, tijekom baro- Sv. Franju vodi brat o konopu zbog pokore
kne obnove crkve sv. Bernardina 1669.,334 njeno je krovište Sv. Franju napastuju đavli
zatvoreno oslikanim tabulatom. O tome svjedoči natpis na Sv. Franjo napastovan od požude
polju središnje kasete: HAEC AEDES AUXILIOQVOQUE
335 Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu, 4. libro oeconomiae
Conventus Camporae al 1663.-1680, 33-45; BRUSIĆ, VLADISLAV, 183
331 DOMIJAN, MILJENKO, 2001., 218. (1936.), 5; BRUSIĆ, VLADISLAV, 1922., 6, 7.; „Maggio 1669: per colori per
332 KSŽK 1979: 376-378 dipinger la soffitta della chiesa L. 118; per fattura al pittor Napoli L. 300;
333 Najugroženiji su anđeli na atici, a nedostaju bočna lijeva voluta per dati al mistro Zorci marangon L. 150.“
pored kapitela nosećeg stupa, desna ruka anđela sa središnjeg dijela 336 VKK III:128.
atike te stopalo lijevog anđela s atike. 337 Za detaljan opis, ikonografsku i stilsku analizu, vidi: DEMORI STA-
334 VKK III:156. NIČIĆ, ZORAIDA, 1987., 338-349.
83
Sl. 89 Tabulat s prikazima iz života sv.

Franje, crkva sv. Bernardina, Otoni
Napoli, 1669.
Wooden ceiling with scenes from
the life of St Francis, church of St
Bernardine, Otoni Napoli, 1669
Sl. 90 Središnje polje tabulata s prikazom Bogorodice Bezgrešnog Začeća sa sv. Kristoforom i sv. Bernardinom
Central panel of the wooden ceiling with the Madonna of the Immaculate Conception with saints Christopher and Bernardine
Sv. Franjo kažnjava se bacanjem u trnje Slike su rad Matea Otonija Napolija djelatnog u drugoj
Bogorodica nudi Dijete sv. Franji polovini 17. stoljeća338 u Dalmaciji. Radionicu je imao u
Sv. Franjo kuša duhovne radosti Sutivanu na Braču, odakle mu je bila i žena. U njoj su se
Sv. Franjo propovijeda ribama izrađivale slike, oltari i druga liturgijska oprema za naru-
B ogorodica Bezgrešnog začeća sa sv. Kristoforom i sv. čitelje s Brača i Šolte, iz Splita, Solina, Poljica te omiškog i
Bernardinom makarskog kraja.
Sv. Franjo u ognjenim kolima Shematični prikazi, izdužene i krute figure nevješto
Sv. Franjo prima pravila reda od Krista prikazane anatomije, shematični i plošni pejzaži niskog
Sv. Franjo sa sv. Petrom i sv. Pavlom horizonta karakteristike su Otonijevog slikarstva koje je
Sv. Franjo prima Porcijunkulski oprost zadovoljavalo naručitelje skromnije financijske moći i li-
Sv. Franjo pretvara vodu u vino kovnih zahtjeva.339 U kamporskom slučaju to je mogao biti
Smrt sv. Franje cjelokupni puk, kako je zapisano na jednom od polja, te
Sv. Franjo blagoslivlje braću knez grada Raba od 1668. do 1671. godine Antonio Semi-
Sv. Franjo grli serafski križ primajući rane tecolo, čiji je grb također prikazan na stropu.340
Sv. Franji prolistala palica Tijekom 20. stoljeća tabulat je bio restauriran u više
Oštećena kaseta s nedefiniranim prikazom (s probijenim navrata, o čemu svjedoči sačuvana arhivska građa i doku-
ulazom u potkrovlje iz pjevališta) mentacija. Godine 1914. i 1915. u samostanu je obavljen
Sv. Franjo dolazi u Assisi niz radova obnove,341 a prema bilješkama don Frane Bulića
Sv. Franjo oslobađa duše iz Čistilišta
Papa Nikola V. posjećuje grob sv. Franje 338 DEMORI STANIČIĆ, ZORAIDA, 1987., 337-340.
339 TOMIĆ, RADOSLAV, 2014., 112.
Uz kamporski značajan je i tabulat u crkvi sv. Frane u
341 Radovi su izvođeni prema troškovniku koji je 1912. izradio ovla-
Šibeniku koji je također oslikan prizorima iz života svetca šteni državni tehničar arhitekt Quiquerez na iznos od 4600 K. Sadržavao
i prikazima najznačajnijih prvaka franjevačkog reda. Uz je 18 točaka s opisima potrebnih radova u cijelom kompleksu i njihovim
šibenski, postojao je i oslikani tabulat dubrovačke crkve troškovima, među kojima je uvršten i tabulat. Arhiv konzervatorskog
odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konservatorijalni Ured u Spljetu, br. 319/K
Male braće, koji je nažalost uništen u potresu 1667. godine. 1914, 18.4.1914., prik. 22.6.1914., br. II-306/7, Popravak franjevačkog sa-
mostana u Kamporu na Rabu, Dopis C.k.dalmatinskog namjesništva C.k.
pokrajinskom konservatorijalnom uredu u Splitu, br. II-306/7 ex 1914,
Zadar, 18.4.1914., prik. 22.6.1914., br. 319. HRZ, 2016., 72-73.
85
Sl. 91 Detalj Bogorodice, prikaz Navještenja s trijumfalnog luka crkve Sl. 92 Detalj arkanđela Gabrijela, prikaz Navještenja s trijumfalnog luka
sv. Bernardina, 18. stoljeće (?) crkve sv. Bernardina, 18. stoljeće (?)
Detail of the Madonna, scene of the Annunciation on the triumphal Detail of Archangel Gabriel, scene of the Annunciation on the
arch of the church of St Bernardine, 18th century (?) triumphal arch of the church of St Bernardine, 18th century (?)
u tom je periodu na tabulatu radio zadarski majstor Enri- za zaštitu spomenika kulture u Splitu.345 Radovi su započeli
co Benevegna kojega su platili franjevci.342 Detalji i opseg demontažom u lipnju 1977. i trajali su do svibnja 1984.,
radova nisu poznati, ali je zanimljivo da su zaustavljeni na kada je tabulat ponovno montiran. Iz dokumentacije se
figuralnim prikazima nakon nekoliko izvedenih proba. Vrlo doznaje da su demontirane daske tabulata pojedinačno bile
je vjerojatno da se majstor ograničio samo na dekorativne numerirane i zapakirane te prevezene u radionicu. Budući
elemente. Moguće je i da se na njegovu intervenciju odno- da je profilacija koja je uokvirivala slike bila u vrlo lošem
si sljedeći navod: „Primijećeni su i tragovi nekog ranijeg stanju, uzeti su samo uzorci za rekonstrukciju. Tabulat je
popravka o kojem nemamo podataka. Slikar prilično loše bio ugrožen prvenstveno zbog prodiranja vode kroz kro-
kvalitete ih je na licu mjesta, bez skidanja popravljao. Ti vište, zbog čega su se daske razmaknule i raspucale, a sli-
su popravci naročito uočljivi na viticama pa je ovaj slikar kani sloj odvajao. Istraživanjima je tada utvrđeno nekoliko
sivom bojom prekrio neke od njih, prekrivajući potpuno preslika.346 Iako oskudni, podatci o prvom slikanom sloju
crne i sive šrafirane poteze kojima je Napoli pokušao postići ukazivali su na živu polikromiju crvene, žute, bijele i smeđe,
plasticitet. (…) Utvrđen je preslik na središnjim poljima s dok je drugi sloj imitirao sivo-zelenu marmorizaciju, težeći
figuralnim scenama, ali ne na likovima jer je očito bio slikar monokromiji. Izvedena je konsolidacija slikanog sloja, de-
lošije kvalitete pa se u njih nije usudio dirati ograničivši se zinsekcija i konsolidacija drvenog nosioca; crvotočinom
samo na dekorativne elemente.“343 I 1922. godine Vladislav dezintegrirane daske i profilirani ukrasni okviri kaseta su
Brusić navodi da je tabulat u „dosta lošem stanju i potrebno zamijenjeni. Prema ulomcima starije profilacije rekonstru-
je da se popravi“.344 irane su nove i prebojene u lokalni ton. Potom je izvedena
Cjeloviti konzervatorsko-restauratorski zahvat na tabu- minimalna rekonstrukcija oštećenja slikanog sloja i retuš
latu izvela je Restauratorska radionica Regionalnog zavoda dijelova na kojima je bilo dovoljno informacija za izvođenje
navedenog zahvata.
342 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu. Dokumentacija Arhiva Po- 345 MK-UZKB/SA-ZDE (796), Regionalni zavod za zaštitu spomenika
krajinskog konservatorijalnog ureda u Regionalnom zavodu za zaštitu kulture, Split, Zoraida Staničić, Izvještaj o radovima na restauraciji tabu-
spomenika kulture u Splitu: 30/k 1914, 59/k 1914, 319/K 1914, 10/K 1915, latuma iz franjevačkog samostana u Kamporu, 1982., 1.
10/2,3 1915.
346 Konstatirano je da je boja na više mjesta u potpunosti isprana pa
343 MK-UZKB/SA-ZDE (796), Regionalni zavod za zaštitu spomenika su očišćeni samo oni dijelovi koji su to mogli podnijeti zbog postojano-
kulture, Split, Zoraida Staničić, Izvještaj o radovima na restauraciji tabe- sti bojenog sloja. Većinom su bili preslikani samo dekorativni elementi,
latuma iz franjevačkog samostana u Kamporu, 1982., 2. vitice i djelomično anđeoske glave, dok figurativne scene s likovima nisu
344 BRUSIĆ, VLADISLAV, 1922., 7. preslikavane.
Sl. 93 Ograda pjevališta s prikazima franjevačkih svetaca, crkva sv. Bernardina, 18. stoljeće
Choir loft parapet with images of Franciscan saints, church of St Bernardine, 18th century
potvrđen je niz intervencija, no na osnovi dobivenih re-

zultata vrlo je teško sa sigurnošću rekonstruirati izvorni
slikani sloj.
NAVJEŠTENJE
Uz raskošno oslikani tabulat, brod je crkve sv. Bernardi-
na u 18. stoljeću upotpunjen velikim oslikanim platnima
smještenima na trijumfalni luk s prikazom Navještenja.
Slike smještene na sjeverni i južni dio luka u povijesti su
bile povezane s tabulatom u jedinstveni drveni okvir, no
zbog prodora vlage i teškog oštećenja bile su uklonjene te
deponirane u spremište samostana.
Na sjevernoj strani bila je Bogorodica (236 x 292 gornja
širina x 82 cm donja širina), a na južnoj arkanđeo Gabrijel
(270 x 274 gornja širina x 76,5 donja širina). Za sada njihov
autor i točno vrijeme nastanka nisu poznati.348 U Velikoj
kamporskoj kronici fra Odorik Badurina navodi nekoliko
Sl. 94 Detalj ograde pjevališta s prikazom sv. Antuna Padovanskog
mogućih datacija slika. Prvo iznosi pretpostavku da je djelo
Detail of the chopir loft parapet with the image of St. Anthony of Padua
nastalo 1690., za vrijeme dekoriranja crkve.349 Potom pret-
postavlja da je prizor mogao biti naslikan i 1726., u vrijeme
Recentna istraživanja samostanskog kompleksa pro-
gvardijanata Petra d’Arbea koji nakon tri godine upravljanja
vedena 2016. godine obuhvatila su pregled tabulata, pri
samostanom sastavlja inventar navodeći da je za obnovu
čemu je utvrđeno stabilno stanje drvenog nosioca, ali i nova
crkve, kora, sakristije i crkvice sv. Marina potrošio 200 L,
oštećenja slikanog sloja. Ona su nastala uz prozore crkve
za obnovu križa i zvonika 47 L, a za arkanđela Gabrijela
uslijed djelovanja svjetlosti i topline sunčevih zraka. Cjelo-
izdvojio je nepoznatu svotu.350 Sljedeći period moguće data-
kupni dojam je da je tabulat pretrpio znatna oštećenja kroz
cije je između 1758. i 1761., kada izradu naručuje gvardijan
povijest prodiranjem vode te neadekvatnim zahvatima, što
se očituje u prečišćenim dijelovima oslika. Zahvati 1980-ih
godina zaustavili su njegovo daljnje propadanje zahvaljujući
sanaciji nosive konstrukcije, konsolidaciji i rekonstrukciji
oštećenog slikanog sloja. 348 Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu, Samostan. Inventari.
Mehaničkim i kemijskim sondiranjem provedenim 2016. Opis crkve i samostana. Crkva: Slika Navještenja: „Potječe iz 18. st., pripada
školi Veroneze“.
godine347 te prema podatcima iz sačuvane dokumentacije
349 „Spese -- al pittor per manifattura ornamento ala chiesa - L27. - Per
zornatte alli mistri et manuali per decorationi (?) della chiesa et convento
347 U mikroskopiranim uzorcima pojavljuju se pigmenti cinkova i et la chiesa di s. Marin in cita - 1158. Možda je slikar sada naslikao sliku
barijeva bijela koje se upotrebljavaju u novije vrijeme, kao i sintetske Annuntiatio B. M. V: koja se i danas vidi na obe strane triumfalnoga luka
supstance, polivinilacetati koji se nalaze u kitovima korištenim pri zana presbiteriju?“, VKK III:181.
dnjim intervencijama iz osamdesetih godina 20. stoljeća. 350 VKK III:238.
87
Sl. 95 Podgled ograde pjevališta Sl. 96 a, b Vratnice orgulja s prikazima franjevačkih svetaca (nekada na pjevalištu),
Choir loft parapet soffit sredina 17. stoljeća
Organ case doors with images of Franciscan saints (formerly at the choir loft),
mid-17th century
Francesco d’Arbe za 84.14 L.351 Iako sigurnih podataka o slika Navještenja te je utvrđeno njihovo vrlo loše stanje
nastanku slika za sada nema, konzervatorska istraživa- očuvanosti, osobito na platnu s prikazom Bogorodice koje
nja odnosno formalne karakteristike i tehnologija izrade je zahtijevalo hitne preventivne radove.354
ukazuju da su nastale u različitim vremenskim periodima,
odnosno da je Gabrijel naslikan tijekom 18. stoljeća, a Bo- OGRADA PJEVALIŠTA I VRATNICE ORGULJA
gorodica kasnije, krajem 18. ili početkom 19. stoljeća, te da Prikazi svetaca naslikani su i na ogradi pjevališta crkve
su im autori različiti. Obje su slike rađene u tehnici ulja na sv. Bernardina 1746. godine. Prednja je strana pjevališta
lanenom platnu različitih struktura, što također potvrđuje jednostavno oblikovana i raščlanjena na pet kvadratičnih
različitu dataciju. Rjeđe platno grublje strukture s tankom oslikanih ploha s prikazima franjevačkih svetaca, redom
preparacijom, na kakvom je slikana Bogorodica, karakteri- velikana franjevačkog reda. Na svakom polju nalazi se po
stično je za drugu polovinu i kraj 18. te početak 19. stoljeća, jedan frontalno prikazan svetac s pripadajućim atributi-
a finija platna gušćeg tkanja i deblje preparacije, na kakvom ma, smješten u shematiziran pejzaž, okružen s po jednim
je slikan Gabrijel, karakteristična su za 18. stoljeće. stablom, a pozadinu čine udaljene planine i plavo nebo.355
Već sredinom prve polovine 20. stoljeća O. Badurina Od juga prema sjeveru (slijeva nadesno) prikazani su: sv.
po svom dolasku u Kampor primjećuje da su slike jako Ivan Kapistran s križarskom zastavom s trigramom IHS,
izblijedjele po sredini.352 S trijumfalnog luka su uklonjene a iza njegovih nogu je top; slijedi sv. Antun Padovanski
1977., prilikom restauratorskih radova na oslikanom tabu- s ljiljanom i knjigom, potom sv. Franjo Asiški s križem i
latu crkve. Slike su zamotane i pohranjene u samostansku knjigom, a na ruci kojom ju drži vidljiva je stigma. Na če-
knjižnicu, zajedno s pripadajućim daščicama kojima su bile tvrtom polju je, zaključujući prema motivu križa u obliku
uokvirene.353 Tijekom istraživanja samostanskog komplek- propupale grane (Arbor Vitae), prikazan sv. Bonaventura, a
sa, 2016. godine izvršena je posljednja evidencija stanja na posljednjem sv. Jakov Markijski s kaležom i zmijom koja
iz njega izlazi kao simbolom otrova koji mu je podmetnut
351 Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu, Abrege de la Histoire de 354 Slike je preuzela radionica Odsjeka I. za štafelajno slikarstvo HRZ-a
la Bibliothèque du Kampor, 35: „Annunciatio B.M.V. po triomfalnom luku u Zagrebu, gdje su započeli preventivni konzervatorsko-restauratorski
kod vel. oltara. To je slikano kroz g. 1758-61. Zato je potrošeno Lira 84 radovi koji su obuhvatili površinsko čišćenje lica i poleđine, konsolidaciju
(Arhiv Kampor „Liber Inventariorum“ p. 114.) Tad je bio gvardijanom p. boje i podloge te ravnanje slika.
Francesco d’Arbe.“ VKK III:295.
355 Valja napomenuti da se uokolo naslikanih svetačkih likova naziru
352 KSŽK 1966-1986:356. kružnice izvedene sitnim rupicama utisnutim u površinu dasaka. Svaka
353 KSŽK 1966-1986:355, 356. je kružnica izvedena s po dvije linije razmaknute do 3 cm.
Sl. 97 Elementi nekadašnjeg glavnog oltara crkve sv. Bernadina i tabernakul, oko 1755.
Elements of the former high altar of the church of St Bernardine and tabernacle, c. 1755
tijekom služenja sv. Mise i koji mu nije uspio naškoditi.356 tabulata kamporske crkve. Ostalih pet svetaca uže je vezano
Autor slika nije poznat niti njihovo točno vrijeme nastanka. uz život i djelovanje i sv. Franje i sv. Bernardina Sijenskog.
Fra O. Badurina u bilješci o 1746. godini357 spominje pje- Sv. Antun Padovanski i sv. Bonaventura bili su suvremenici
valište i pet naslikanih polja ograde govoreći da su na njima sv. Franje.359 Sv. Ivan Kapistran i sv. Jakov Markijski bili
prikazani sv. Franjo, sv. Ante, sv. Bernardin, sv. Ivan Kapi- su suvremenici i učenici sv. Bernardina i zajedno s njim
stran i sv. Petar Alkantarski.358 Moguće je da je zamijenio promicatelji pobožnosti prema Imenu Isusovu.360 Sv. Ja-
sv. Bernardina sa sv. Bonaventurom te sv. Jakova Markij- kov je ujedno djelovao na našim prostorima, u Slavoniji i
skog sa sv. Petrom Alkantarskim, utemeljiteljem bosonogih Srijemu te je lako moguće da je nepoznati slikar prikazao
franjevaca, kojega se inače prepoznaje po golubici Duha upravo njega na ogradi pjevališta. Kanoniziran je 1726. go-
Svetoga ili u božanskom nadahnuću. Taj se svetac ističe od dine, što opet ulazi u vremenski okvir koji daje Badurina
ostalih jer je živio nešto kasnije, početkom 16. stoljeća, a zaključujući da je pjevalište napravljeno ipak sredinom 18.
zanimljivo je da je kanoniziran 1669., u godini oslikavanja stoljeća, 1746. godine. Iste je godine šibenski majstor Petar
Nakić,361 koji je imao radionicu u Zadru, izradio i orgulje
356 Zanimljivost vezana uz život sv. Jakova Markijskog jest datum
njegove prve javne propovijedi koji je bio na blagdan sv. Antuna Pado-
vanskog 1422. u Firenci u crkvi San Miniato. Da je moguće riječ o ovom
svetcu prikazanom na kamporskom pjevalištu, upućuje i činjenica da
se sv. Jakova u ranijem razdoblju, od kraja 15. stoljeća, prikazivalo kao 359 Sv. Franjo Asiški (1181./2. – 1226., kanoniziran 1228.), sv. Antun
i sv. Bernardina sa znakom IHS, u sivom habitu, s knjigom ili štapom, Padovanski (1195. – 1231., kanoniziran 1232.); sv. Bonaventura (1221.
uobičajenim atributom franjevaca, ili s ampulom s Kristovom krvlju. Od – 1274., kanoniziran 1482.). Sv. Bonaventuru je u ranom djetinjstvu sv.
16. pa sve do 18. stoljeća ampula se zamjenjuje kaležom ili hostijom kao Franjo ozdravio od teške bolesti. Smatra ga se „drugim osnivačem“ franje-
znakom Euharistije ili kaležom sa zmijom. Više o ikonologiji ovog sveca vačkog reda jer je bio jedan od najvećih franjevačkih ideologa, učenjak
u: Luigi Abetti, La „costruzione“ di un culto, nascità e sviluppo del culto i intelektualac.
di san Giacomo della Marca attraverso le opere d’arte, internetski izvor: 360 Sv. Bernardin Sijenski (1380. – 1444., kanoniziran 1450.); sv. Ivan
https://www.academia.edu/7227221/Il_culto_di_san_Giacomo_della_ Kapistran (1386. – 1456., kanoniziran 1724.); sv. Jakov Markijski (1394. –
Marca_attraverso_le_opere_darte_in_Gemma_Lucens._Giacomo_de- 1476., kanoniziran 1726.).
lla_Marca_tra_devozione_e_santit%C3%A0_Atti_dei_convegni_di_stu-
di_Napoli_20_novembre_Monteprandone_27_novembre_2010_a_ 361 ŠABAN, LADISLAV, 1973., 5-43.; ŠABAN, LADISLAV, 1980., 555-571.
cura_di_F._Serpico_Firenze_Edizioni_del_Galluzzo_2013_pp._93-139 U Dalmaciji je sačuvano 21 orgulja iz 18. stoljeća, pri čemu se posebno
(21. lipnja 2016.) ističe graditelj Petar Nakić kao autor barem desetak orgulja, među ko-
jima su bile i kamporske. Njihove su cijevi rastavljene u vrijeme Prvoga
357 VKK III:263. svjetskog rata i sakrivene, da bi 1931. godine bile prodane na Sušaku
358 Isto navodi i BRUSIĆ, VLADISLAV, 183 (1936.), 6. kao kovinski materijal.
89
Sl. 98 Stipes oltara Gospe Grčke, oko 1755. Sl. 99 Stipes oltara sv. Križa, oko 1755.
Stipes of the altar of the Greek Madona, c. 1755 Stipes of the altar of the Holly Cross, c. 1755
za pjevalište.362 Od orgulja su ostale sačuvane samo dvije preparaciju. Utvrđeni pigmenti367 odgovaraju pretpostav-
oslikane drvene vratnice.363 ljenom vremenu nastanka oslika, primjerice azurit koji je
Oslik pjevališta i oslik unutrašnje strane vratnica orgulja korišten do početka 18. stoljeća. Naknadne intervencije
s prikazima dvaju franjevačkih svetaca (142,5 x 67,5 x 2 cm nisu utvrđene.
i 142,5 x 64,5 x 2-3 cm), mogu se pripisati istom autoru. Ispod pjevališta nalazi se još jedan polikromirani tabulat
Tome u prilog idu identične fizionomije i suzdržani polo- koji je moguće datirati u vrijeme prije368 izrade slika ograde
žaj tijela prikazanih likova te identičan, sumaran prikaz pjevališta. Izvorno je bio podijeljen u dva vodoravna niza po
pejzaža. pet kvadratičnih polja. Tome svjedoče sačuvane profilirane
Vratnice orgulja premjestio je 1929. o. Vladislav Brusić u razdjelne letvice. Oslik je vrlo oštećen, ali se raspoznaju
kapelu sv. Križa, gdje se i danas nalaze. Pregledom njihova vitičasti biljni i cvjetni motivi i stilizirane vitice na bijeloj
stanja 2016. godine utvrđeno je da je drveni nosilac slike podlozi. Svako je polje kompozicijski riješeno tako da se u
na lijevoj vratnici drvena tabla izrađena iz jednog komada, središtu nalazi četverolatični stilizirani cvijet koji s četiri
dok je desna vratnica sastavljena od tri uzdužno postavljene strane uokviruju veće žuto-okeraste, biljne vitice, a plohe
daske.364 Slikani sloj od uljane boje na licu desne slike sta- između tih motiva ispunjene su profinjenim crtežom sitno-
bilniji je od bojenog sloja na lijevoj slici, no svejedno se na ga crvenog, crnog i plavog cvijeća te crnih, samo obrisnom
više mjesta odvaja od preparacije i drugih bojenih slojeva, a linijom naznačenih vitičastih stabljika.
mjestimično je i nepovratno izgubljen.365 Analizama veziva Za razliku od Slovenije i sjeverne Hrvatske gdje se u
i pigmenata utvrđena je stratigrafija slikanih slojeva koji baroknom razdoblju grade brojne drvene kapele s oslika-
sadrže prirodne organske supstance366 te tutkalno-krednu nim tabulatima, u Rijeci i Kvarneru gradnja tabulata nije
bila tako učestala, ali se ipak profiliralo nekoliko slikara
među kojima su primjerice Ivan Krstitelj Cosmini, koji je
1694. biljnim ornamentima oslikao tabulat u sakristiji
crkve franjevačkog samostana na Krku, Josip Benedikt
362 VKK III:263. Također se navodi da je za izradu orgulja izdvojeno Stamberger, koji je 1703. slikanim štuko dekoracijama i
1500 lira, a za oslikavanje orgulja i pjevališta 648 lira. Vidi: BRUSIĆ, VLA-
iluzionističkim oslikom po uzoru na talijanske predloške
DISLAV, 1922., 152.
363 Digitalna zbirka HAZU, Kampor, Samostan franjevaca, Rab, 14. 5.
barokne quadrature oslikao drveni strop ljetnog refektorija
2016. Podatak preuzet iz spomenice fra Odorika Badurine, http://dizbi.
hazu.hr/object/19515. Vidi i: VKK III:263., dana 1. kolovoza 1746. i VKK
IV:403-404. Prema drugom izvoru, BRUSIĆ, VLADISLAV, 183 (1936.), 6., 367 Prema dobivenim rezultatima stratigrafske analize mikropresjeka
pjevalište (cantoria) s oslikanim frontalnim dijelom podignuto je tek utvrđeni su sljedeći pigmenti: olovna bijela, kalcijev karbonat, željezni
1755. godine. oksid, minij, cinober, organska crna, siena, azurit, ultramarin, crveni oker,
smeđi oker, kalcijev karbonat te gips.
364 Nosilac je ravan, stabilan, poleđine premazane bojom koja dobro
prianja uz preparaciju i nosilac. Sa strane lica slike fiksno su postavljene 368 VKK III:116 (27. srpnja 1652.), autor pretpostavlja da se upis vezan
dvije traverse. uz troškove boje, izrade, ploča i okvira odnosi na slike pjevališta: „Ne mo-
žeš doznati iz dokumenta što se je radilo. Najprije da su radili pjevalište
365 Najizraženija oštećenja, nastala uslijed slabljenja veziva, prisut- (cantoria)? Nad ulaznim vratima u crkvu i činili one slike na njemu. Jer
na su na tamnim dijelovima svetačkih halja i stabala. Lak je nanesen između slika koje su po strani pjevališta, svaka za sebe jest kao posebnim
u tankom sloju, oksidiran je i prekriven nejednakim slojem površinske okvirom omeđena, a to su oni zvali ‘svasa’ (‘svaža’ i danas seljaci zovu
nečistoće. okvir). Pjevalište ipak nijesu, nego g. 1746.: 1.8.“
366 Najvjerojatnije prirodnu terpentinsku smolu i ulje, što upućuje na Moguće se godina 1652. onda odnosi na izradu tabulata podno pje-
sloj laka i vezivo uljane boje. vališta (?).
Sl. 100 Oltar sv. Eufemije, crkva sv. Eufemije, druga polovina 18. stoljeća Sl. 101 Oltarna pala sv. Eufemije, 17./18. stoljeće
Altar of St Euphemia, church of St Euphemia, second half of the 18th Altarpiece of St Euphemia, 17th/18th century
century
franjevačkog samostana na Trsatu, i Franjo Juriceo koji te potamnjeloga slikanog sloja. Mehaničkim i kemijskim
je 1731. oslikao tabulat u vrbničkoj kapeli sv. Antuna na sondiranjem utvrđeno je više slojeva, osobito na ogradi i
Krku.369 Za kamporski je tabulat važno djelovanje Ivana profilacijama ograde, kao i na ukrasnim profilacijama ta-
Krstitelja Cosminija s obzirom na bliske analogije njegovog bulata podno pjevališta. Utvrđeni izvorni slojevi na tim
tabulata u franjevačkom samostanu na Krku. Manji osli- dijelovima su crvena, plava, oker i svijetlozelena mono-
kani grednik s florealnim motivima nalazi se i u prostoru kromna obojenja. Na slikama svetaca s ograde pjevališta
današnje sakristije crkve sv. Bernardina. nisu utvrđeni raniji slojevi osim svijetlozelenog podslika
U istraživanjima pjevališta provedenim 2016. godine koji je korišten kao osnova na svih pet slika pjevališta. Tu
utvrđena su znatna oštećenja drvenog nosioca370 te naruše- je također utvrđen i sloj potamnjelog laka koji prekriva da-
na cjelokupna statika.371 Ograda je obojena monokromnom leko svjetliji kolorit.
smeđom bojom, što se u istražnim radovima potvrdilo kao U najgorem je stanju oslik na tabulatu372 podno pjevali-
naknadna intervencija. Vidljiva su oštećenja slikanog sloja šta i zahtjeva hitnu intervenciju.
bočnih slika ograde u vidu minimalnog nedostatka slika-
nog sloja, mjestimice vidljivoga svijetlozelenog podslika BAROKNI OLTARI CRKVE SV. BERNARDINA
U opsežnoj obnovi i opremanju crkve sv. Bernardina
369 MATEJČIĆ, RADMILA, 1982., 533, 534. sredinom 18. stoljeća nabavljeni su novi kameni oltari,
370 Radi rasušivanja drvenog nosioca pojavile su se manje raspukline odnosno ukrašeni su stipesima i bočnim stranicama s in-
između dasaka na slikama ograde pjevališta. Svaka slika sastoji se od tri
do četiri međusobno spojene daske. krustacijama od višebojnog mramora.
371 Dva novija, recentna stupa slabo podupiru pjevalište u koje je
ugrađena betonska deka. Uslijed njezine težine, s prednje strane ograde
pojavila su se iskrivljenja, posebice na donjoj profiliranoj letvici ograde. 372 Slikani sloj je vidljivo pulveriziran, vezivo boje izgubilo je svoja
Potrebno je napomenuti kako ovu recentnu konstrukciju s dva stupa svojstva i osipa se u većim plohama veličine 3 x 3 cm. Osipa se pri najma-
nose dvije drvene grede koje počivaju na kamenim, odnosno drvenim njem protoku zraka kod otvaranja ulaznih vrata. Vjetrobran koji je ovdje
konzolama; te su grede postavljene uz sam tabulat ne dodirujući ionako postavljen dijelom štiti od većih oštećenja, no svojom je konstrukcijom
krhki i preoštećeni slikani sloj. zahvatio oslikana polja tabulata oštetivši ih nepovratno.
91
Sl. 102 Sjeverni dio istočnog zida klaustra s ugrađenim kamenim ulomcima i nadgrobnim pločama
North section of the east cloister wall with walled-up stone fragments and tomb slabs
O godini njihove izgradnje svjedoči i natpis A. D./ i južnije u Dalmaciji. Sredinom 18. stoljeća u Zadru je bilo
MDCCLV, uklesan na prednjoj strani kamenog ulomka po- aktivno nekoliko altarističkih radionica, poput one obi-
hranjenog ispod oltara Majke Božje. Ulomak je bio dio glav- telji Degan, koje su opskrbljivale crkve oltarima na širem
nog baroknog oltara koji je izvorno bio smješten bliže brodu prostoru pa tako i na Kvarneru.375 Treba imati na umu
crkve, ispod trijumfalnog luka, i na njemu je bio postavljen da su se franjevačke zajednice često međusobno ugledale
poliptih sv. Bernardina braće Vivarini.373 Većina baroknih pri naručivanju umjetnina pa se može pretpostaviti da su
oltara crkve bila je tijekom stoljeća i raznih preuređenja kamporskim franjevcima uzor pri naručivanju bili stariji
izmijenjena, premještana ili u potpunosti uklonjena. Tako košljunski oltari.
je u potpunosti uklonjen oltar sv. Franje,374 izvorno podi- Zbog oblikovanja i stilskih karakteristika, skupini ba-
gnut uz sjeverni zid broda, uz luk Gospine kapele, prilikom roknih oltara iz crkve valja pribrojiti i tabernakul glavnog
obnove 1929. godine pod vodstvom tadašnjeg gvardijana oltara te stipes oltara iz crkve sv. Eufemije koji je nastao u
fra V. Brusića. Nasuprot njemu, uz južni zid broda crkve nekoj drugoj, također nepoznatoj radionici.
bio je njegov pandan, oltar sv. Križa koji je u isto vrijeme
premješten u novooblikovanu kapelu sv. Križa. Oltari su bili OLTAR SV. EUFEMIJE
uklonjeni kako bi se dobilo više prostora za puk. Oltar sv. Eufemije nalazi se uz istočni zid crkve sv. Eu-
Njihova je forma jednostavna, s manjim varijacijama u femije. Podignut je na pravokutnoj bazi od dvije stube
kompoziciji geometrijskih oblika i koloritu inkrustacija, što izrađene od breče koje omogućuju pristup menzi oltara
ukazuje na istu altarističku radionicu ili majstora. U vene- s tri strane. Supedanej je ispunjen jedinstvenom pločom
cijanskoj se tradiciji geometrijske sheme stipesa javljaju od od svijetlosivog vapnenca. Stipes je podijeljen u tri polja
radova Baldessarea Longhene, no na istočnojadranskoj se ispunjena geometrijskim inkrustacijama od raznobojnog
obali u većoj mjeri susreću u prvoj i drugoj četvrtini 18. sto- mramora. Stilski i oblikovno, ali ne i radionički, ovaj je oltar
ljeća. Jednostavnija i konzervativnija altaristička rješenja u blizak baroknim oltarima u crkvi sv. Bernardina. Altarist se
manjim sredinama izvode udomaćeni majstori i radionice u ovom slučaju susreo s problemom prilagođavanja crteža
s venetskim iskustvima. Tako je primjerice radionica Gi- na polju manjih dimenzija i proporcija, zbog čega polja s
useppea i Domenica Cavallierija djelatna na prostoru Istre mramornim elementima izgledaju stisnuto i zbijeno.376
i Kvarnera u prvoj četvrtini 18. stoljeća izradila veći broj ol- Točno vrijeme podizanja oltara nije poznato, međutim
tara jednostavnog oblikovanja. Slična ostvarenja nalazimo indikativan je zapis u Velikoj kamporskoj kronici iz 1772.
373 VKK IV:374.

374 Kameni dijelovi oltara sv. Franje odloženi su uz kameni sarkofag 375 GOJA, BOJAN, 2010., 188-209.
u klaustru samostana, a oltarna pala Antonia Grapinellija s prikazom 376 Slično rješenje stipesa oltara s istaknutim bočnim dijelovima nalazi
stigmatizacije sv. Franje nalazi se u samostanskoj zbirci. se na oltaru u južnoj apsidi nekadašnje rapske katedrale.
Sl. 103 Sarkofag, kraj 14. / početak 15. stoljeća

Sarcophagus, late 14th / early 15th century
godine.377 Tada članovi bratovštine sv. Eufemije dobivaju x 120 cm). Naslikao ju je nepoznati majstor krajem 17. ili
posmenu dozvolu za obnovu oltara od provincijala fra Jo- početkom 18. stoljeća, a naknadno je u 19. stoljeću presli-
sipa Gusta iz Rovinja. Nije poznato je li zatražena obnova kana. Na taj zaključak upućuju formalne karakteristike i
izvedena, niti jesu li se radovi odnosili na menzu ili retabl. stilska bliskost akademizmu onodobnih lokalnih majstora.
Temeljem oblikovnih karakteristika oltar je zasigurno na- Pala je naslikana na ručno tkanom platnu od tri okomito
stao u drugoj ili trećoj četvrtini 18. stoljeća. spojena dijela, koje je kruto i deformirano, a oslanja se na
Retabl oltara sv. Eufemije koncipiran je jednostavno, podokvir.378 Preparacija je tutkalno-kredna i većinom dobro
naglašene tektonske kompozicije s dva kompozitna stupa prianja uz nosilac. Bojeni sloj (uljana boja)379 djelomično
na povišenim bazama, razlomljenom atikom lijepo obliko- je, zajedno s preparacijom, nepovratno izgubljen. Dijelo-
vanih, antikizirajućih detalja sa središnjom skulpturom sv. vi oštećenja su retuširani preko golog platna i okolnog,
Eufemije u polufiguri s mučeničkom palmom i navikulom te
uholikim kartušama na kosim stranama atike. Oltar je boč-
no ukrašen plitkim uholikim oltarnim krilima. Ovaj oltar 378 Slika je montirana u oltar pa je nije bilo moguće pregledati s
pokazuje analogije, posebice u predjelu predele, s predelom poleđine te tako utvrditi stanje poleđine i podokvira. Ispod ukrasnog
okvira vidljivi su tragovi čavala na slikanom sloju kojima je nosilac bio
oltara Majke Božje koja je gotovo identično oblikovana pa pričvršćen za podokvir.
valja pretpostaviti da je autor ovih dvaju oltara ista osoba; 379 Prema dobivenim rezultatima analiza veziva može se zaključiti
svakako, ovaj je oltar izrađen prema oltaru Majke Božje. U da uzorci sadrže prirodne organske supstance (najvjerojatnije prirodnu
terpentinsku smolu i ulje, što upućuje na sloj laka i vezivo uljane boje
središtu retabla nalazi se oltarna pala sa sv. Eufemijom, sv. kojom je slika naslikana, kao i na vezivo boje retuša) te vezivo na bazi
Antunom, sv. Petrom i sv. Stjepanom Prvomučenikom (196 proteina (tutkalo), kalcij karbonat i nitrate (sastojci tutkalno-kredne pre-
paracije). Analizom pigmenata utvrđeni su sljedeći pigmenti: cinkova
bijela, organska crna, željezni oksid, barijeva bijela, azurit, olovna bijela,
377 VKK III:311, 607, BRUSIĆ, VLADISLAV, 1922., 11. kalcijev karbonat, cinober, minij, žuti oker, umbra.
93
Sl. 104 Reljef Bogorodice s Djetetom,

detalj sarkofaga
Relief of the Madonna and Child, detail of
the sarcophagus
originalnoga slikanog sloja. Preslici380 i retuševi su brojni Uz izvedbenu analogiju s oltarom Majke Božje, ovaj oltar
i lako vidljivi. pokazuje i analogiju po utvrđenoj polikromiji, s obzirom na
Nepovoljno stanje očuvanosti utvrđeno je i na retablu to da se crvena i oker boja te pozlata ponavljaju i kod oltara
oltara sv. Eufemije prilikom istraživanja 2016. godine. Dr- Majke Božje i to na identičnim pozicijama.
veni nosilac je oštećen rasušivanjem, zbog čega su raspucani
spojevi dasaka, a vidljivo je i djelovanje crvotočine. Statika PREDMETI I UMJETNINE IZ SAMOSTANSKOG
čitavog oltara je narušena u gornjim dijelovima i nedostaje LAPIDARIJA I ZBIRKI
dio vitice na lijevoj bočnoj strani oltara. Višeslojna polikro- Mnogi od navedenih dijelova inventara do danas nisu
mija381 je oslabljena i ispucana po cijeloj površini oltara. Na sačuvani integralno, u izvornoj funkciji ili uopće više nisu
osnovi preliminarnih istraživanja moguće je rekonstrui- unutar sakralnog prostora. Takvi primjeri kao i brojni drugi
rati izgled izvornoga slikanog sloja koji je bio zanimljiva umjetnički i utilitarni predmeti akumulirani su kroz sto-
kombinacija polirane pozlate i posrebrenja na ukrasnim ljeća u bogatu samostansku zbirku koja se može podijeliti
aplikacijama, profilacijama, kapitelima stupova i plohama na improvizirani lapidarij u klaustru samostana, knjižni-
između kanelira, dok su kanelire bile obojene tamnoplavim, cu, izložbenu zbirku umjetnina, arheološkog materijala,
svijetloplavim, oker i tamnocrvenim obojenjima, kao i sve numizmatike i etnografskih predmeta te zasebnu zbirku
glatke ravne plohe predele, poleđinske daske koje nose oltar slika fra Ambroza Testena.
te ravni dijelovi atike. Improvizirani lapidarij čini veći broj kamenih predmeta
uzidanih u istočni zid klaustra. Među ulomcima prepozna-
380 Analizom pigmenata pronađena je cinkova bijela koja se koristi jemo arhitektonsku plastiku poput ulomaka svodnih reba-
od sredine 19. stoljeća, a pronađeni je pigment vjerojatno sastojak boje
ra, stupića oltarne ograde, zaglavnog kamenja ili kapitela.
kojom su retuširana oštećenja.
381 Utvrđena su najmanje dva slikana sloja ispod vidljivoga gornjeg. Tu je ugrađena i ploča s najvažnijim natpisom za povijest
Sl. 105 Prostorija samostanske

zbirke, zapadno krilo
samostana, prvi kat
Convent collection, west wing
of the convent, first floor
Sl. 106 Prostorija samostanske

zbirke, zapadno krilo
samostana, prvi kat
Convent collection, west
wing of the convent,
first floor
kamporskog samostana, onim o njegovu utemeljenju i prilikom opsežnih radova obnove samostanskog kompleksa
podizanju 1446. godine te donatoru Petru Caru. Ploča od pod vodstvom fra Vladislava Brusića.
vapnenca izrađena je tijekom gradnje samostana sredinom Međutim, naviše se ističu tri nadgrobne ploče s grbovima
15. stoljeća pa se može pretpostaviti da ju je isklesao jedan koje su iz poda crkve uklonjene početkom 20. stoljeća. Riječ
od majstora suradnika ili sam protomajstor Juraj Dimitrov je o radovima nastalima početkom 16. stoljeća. Kvalitetom
klesarske obrade prednjači nadgrobna ploča izvorno smje-
Zadranin. Latinski natpis je uklesan kapitalom u pet redo-
štena u kapeli Gospe Grčke i pripada donatoru kapele, An-
va, a slova su naglašena olovom: ANNIS · DNI · CVRENTIB
drei Cimlarchi. Nakon što je uklonjena s izvornog mjesta iz
· MCCCCXLVI · NOBILIS/ VIR · S PETRVS · DE · CARº · FEC
crkve sv. Bernardina, ploča je najvjerojatnije bila ugrađena
· FIERI · HOC · OP · PRº·/ FRATRIB’ · DE · OBSERVANCIA ·
1914. u zapadni trijem klaustra, a na današnje mjesto, u
AD HONOREM · DEI ·/ BTI · FRANCISCI · ET BTE · EVFE- istočni zid istočnog trijema, postavljena je tijekom radova
MIE · ET · AD REMISSIO/ NEM · SVºIR · PECCATORUM preuređenja samostana pod vodstvom fra Brusića 1929.
· ET SVºR · MORTVOR/.. Ploča je izvorno bila ugrađena godine. Ploča je rad dalmatinskog kipara Petra Radova
iznad glavnog ulaza u klaustar, uz pročelje crkve sv. Ber- Trogiranina udomaćenog na Rabu početkom 16. stoljeća.
nardina. Na današnje je mjesto prenesena 1929. godine, Izrađena je od lokalnog kamena, rapske breče, s bogatom
95
Sl. 107 a, b Drveni

anđeli lučonoše
Wooden light-
bearing angels
i plastično naglašenom dekoracijom u vidu festona, povi- nadgrobna ploča Franje Crnote iz 1519., s grbom tipa a
jenih vitica i grba. Kompozicijom je gotovo identična nad- tacca u gornjem dijelu, unutar kružnog polja s istaknutim
grobnoj ploči Primiceriusa Bizze u rapskoj katedrali, što je rubom, te vrlo oštećenim i izblijedjelim natpisom u donjem
rad istog majstora. Petar Radov izradio je brojne primjere dijelu. Unatoč lošem stanju očuvanosti, može se odredi-
arhitektonske plastike na crkvama i palačama u Rabu, li- ti vlasnika ploče. U Velikoj kamporskoj kronici donosi se
turgijsku opremu i druga ostvarenja u kamenu. Bio je vješt podatak da je Franjo Crnota 1519. oporučno odredio svoj
majstor – nedostatke koji su vidljivi pri izradi ljudskih liko- ukop u sredini crkve sv. Bernardina.383 O. Badurina dalje
va nadoknađuje vješto izvedenim dekorativnim elementima navodi da je njegova izlizana ploča smještena u klaustru,
kojima je afirmirao renesansni stil na Kvarneru.382 ali ne određuje koja je to točno. S obzirom na uklesano
Druge dvije ploče ugrađene u isti istočni zid djela su ime Francesco te naznake vertikalnih linija na grbu koje su
nepoznatih majstora. Jednako kao i prethodna, bile su obilježje rapske obitelji Crnota,384 ploča se može pripisati
uklonjene iz crkve sv. Bernardina 1903. te prezentirane navedenom pripadniku rapskog plemstva.
prvi put prilikom uređenja lapidarija u klaustru 1914., a
na današnju poziciju ugrađene su 1929. godine. Jedna je
383 VKK II:109.
382 FISKOVIĆ, CVITO, 1987., 321-333. 384 GRANIĆ, MIROSLAV, 1987., 232.
Sl. 108 a, b Rezbareni drveni obiteljski grbovi

Carved wooden family coats of arms
Treća nadgrobna ploča, također nepoznatog majstora, sastavljenim 1912.385 predviđeno je da se u klaustru uzida
izrađena je 1514. godine koja je uklesana rimskim broje- i „langobardski kameni pleterni ornament, koji je razbijen
vima na njezinom dnu. U središtu ploče je kružno polje u dvije polovice.“ Zajedno s tri nadgrobne ploče trebao je
istaknutog ruba i unutar njega štit zašiljena dna s malim biti prezentiran na primjeren način pored ulaza u klaustar,
volutama na sredini i vanjskim rubovima vrhova. U donjem gdje se vodilo računa da fragmenti tvore cjelinu kao što su
dijelu ploče je polje s nečitkim natpisom. I ona je ugrađena je izvorno činili te da budu pričvršćeni metalnim kukama,
na današnje mjesto 1929., kao i prethodne dvije. a ne uzidani. Nije poznato u kojoj su točno mjeri radovi
Od uzidanih fragmenata valja izdvojiti rimski natpis, izvršeni, no u slučaju pluteja jesu, što potvrđuje fotografija
reljef s prikazom crux gemmate iz 6. ili 7. stoljeća te ulomak snimljena oko 1920. godine. Već 1929. godine, prilikom
ranosrednjovjekovne grede s motivom kuka. Od neuzida- uređenja crkve sv. Bernardina Sijenskog, fra V. Brusić od-
nih predmeta izdvajaju se inkrustacijama ukrašeni dijelo- lučio je premjestiti ulomke i dao ih je uzidati pred svetište
vi demontiranih oltara iz crkve, ukrasne arkade ograde s zajedno s faksimilskom kopijom, čime je dobio simetričnu
kraja 15. stoljeća te odnedavno ploča s pleterom izrađena oltarnu pregradu. Faksimil je izradio Ilija Ribarić iz Banjo-
krajem 8. ili početkom 9. stoljeća. Prema ostatcima natpi- la.386 Izvornu ploču i faksimil dodatno je uokvirio gredama
sa na njegovoj stražnjoj strani (SEP . DEIII FRATELI/MIS od breče koje su prvotno bile dio okvira vrata prema sakri-
1791), vidljivo je da je sekundarno iskorišten kao nadgrob- stiji na južnom zidu svetišta. Ograda je stajala na ulazu u
na ploča neke od lokalnih bratovština krajem 18. stoljeća. svetište sve do 1971., kada je premještena na ulaz u kapelu
Ploča je uklonjena iz crkve sv. Bernardina 1903., zajedno s Majke Božje, odakle je pak uklonjena tijekom posljednjih
ostalih desetak nadgrobnih ploča prilikom već spomenu- radova obnove crkve 2018./19. godine.
te izrade novog poda. Pred početak Prvoga svjetskog rata
izvršeni su popravci u samostanu. Troškovnikom radova
385 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konser-
vatorijalni Ured za Dalmaciju u Spljetu, br. 319/K 1914, 18.4.1914., prik.
22.6.1914., br. II-306/7, Popravak franjevačkog samostana u Kamporu na
Rabu, Dopis C.k. dalmatinskog namjesništva C.k. pokrajinskom konser-
vatorijalnom uredu u Splitu, br. II-306/7 ex 1914, Zadar, 18.4.1914., prik.
22.6.1914., br. 319., Opisni trebnovnika ragja i trošaka potrebitih za po-
pravak samostana sv. Bernardina na Rabu, Arh. Quiqerez m.p., 26.9.1912.
386 VKK III:277.
97
Sl. 109 Drvena skulptura sv. Franje, 15./16. stoljeće Sl. 110 Stigmatizacija sv. Franje (nekada na oltaru sv. Franje u crkvi sv.
Wooden statue of St Francis, 15th/16th century Bernardina), Antonio Grapinelli, 18. stoljeće
St Francis Receiving the Stigmata (formerly on the altar of St Francis in
the church of St Bernardine), Antonio Grapinelli, 18th century
Od uzidanih fragmenata valja izdvojiti još pojedine pri- na vanjskim stranicama na kojima dominiraju Bogorodica
mjere. Jedan od njih je ploča s rimskim natpisom, tabula i dva svetca pod trilobnim arkadama te ugaoni anđeli. Sar-
ansanta s izdancima s vegetabilnim motivima. Izvorno je kofag je na današnje mjesto, u istočni zid istočnog trijema
bila rimski nadgrobni spomenik, s tragovima ponovne upo- klaustra, ugrađen 1914. godine. Demontiran je sa zapadnog
trebe. U samostan su početkom 20. stoljeća u više navrata pročelja crkve sv. Eufemije i postavljen na mjesto koje su
dopremani rimski ulomci nađeni na otoku Rabu, postavši odredili tadašnji konzervatori Pokrajinskog ureda u Splitu.
dio samostanske zbirke, ali nažalost nisu detaljnije po- Prema njihovim uputama izrađena je kamena stepenica na
pisivani ni opisivani. Potom je tu i reljef s prikazom crux koju su postavljeni stupovi koji nose sarkofag, koji je pak
gemmate iz 6. ili 7. stoljeća. U Kronici stoji da je ulomak u dodatno pričvršćen u zid metalnim kukama. Badurina u
samostan donio kamporski župnik Kristofor Blagdan 1836. Velikoj kamporskoj kronici navodi da je sarkofag izvorno
godine s lokaliteta Polačine u Palitu, te da bi to mogao biti bio smješten u crkvi sv. Bernardina, odakle je uklonjen sre-
fragment kasnoantičkog pluteja odnosno dio oltarne pre- dinom 18. stoljeća,388 vjerojatno prilikom preuređenja crkve
grade neke od rapskih crkava.387 i nabave baroknih oltara, no nema dokaza koji bi potvrdili
Uz njega je ulomak ranosrednjovjekovne grede s moti- ovu pretpostavku.
vom kuka, nepoznate radionice, moguće iz druge polovine Prema tradiciji, smatra se da je u sarkofag sahranjena
8. stoljeća ili kasnije. lička kneginja Mande Budrišić koja je bježeći pred Osman-
Svakako je najznačajniji predmet u klaustru veliki gotički lijama došla na Rab oko 1480. godine, gdje se posvetila
kameni sarkofag s bogato izvedenim figuralnim reljefom pobožnom životu u samostanskoj zajednici franjevki
387 VKK I:241. 388 VKK II:125.
Sl. 111 Raspeće, fra Ambroz Testen, 1973.

Crucifixion, Fra Ambroz Testen, 1973
trećoretkinja sv. Antuna Opata, što međutim nije uteme- tradiciji.391 I. Fisković smatra da sarkofag nastaje krajem
ljeno na povijesnim izvorima. Tipologija sarkofaga i stil- 14. ili prve polovine 15. stoljeća, oslanjajući se na likovna
ske karakteristike reljefa međutim ne odgovaraju periodu iskustva kasnog trecenta ne samo Venecije, nego i neke dru-
trećeg desetljeća 16. stoljeća, kada ona umire, već su bliže ge, možda Toskani bliže sredine.392 O sarkofagu je pisao i
kraju 14. ili početku 15. stoljeća. M. Domijan koji ga temeljem skulptorskih stilskih osobina
Kamporski sarkofag nije opsežno istraživan i analizi- datira u prvu polovinu 15. stoljeća.393
ran, ali je poznat u domaćoj i stranoj literaturi. Konsenzus Sarkofag se svojom očuvanošću ističe u malobrojnoj sku-
oko njegove datacije i autora za sada ne postoji. Schleyer pini gotičkih sarkofaga duž istočne obale Jadrana, u koje
prepoznaje sarkofag kao ranokršćanski rad postavljen na se još ubraja Gučetićev sarkofag iz Dubrovnika, sarkofag
gotičko podnožje u kojem je M. Budrišić ukopana u 17. ili biskupa Ivana de Cardinalibusa u Senju i nadbiskupa Nikole
18. stoljeću.389 Dudan ga prepoznaje kao rad Andrije Alešija Matafara u Zadru koje je izradio Pavao iz Sulmone.
iz sredine 15. stoljeća,390 a Wolters ga navodi kao primjer za
prikaz ugaonih anđela u venecijanskoj gotičkoj klesarskoj
391 WOLTERS, WOLFGANG, 1976., 164.
389 SCHLEYER, W., 1914., 127. 392 FISKOVIĆ, IGOR, 1977., 153, 2010., 98.
390 DUDAN, ALESSANDRO, 1921., 158. 393 DOMIJAN, MILJENKO, 2001., 223.
99
Na prvom katu istočnog krila samostana smješteni su sv. Franje. Nju je naslikao Antonio Grapinelli398 sredinom
knjižnica i arhiv. Među brojnim i značajnim tiskovinama ili u trećoj četvrtini 18. stoljeća, a prikazuje stigmatizaciju
pohranjena je i Velika Kamporska kronika fra Odorika sv. Franje.399 Zanimljivo je da je isti mletački slikar izradio
Badurine, kao i rukopisi fra Brusića te ostali spisi važni glavnu palu u rapskoj katedrali, kao i sliku na glavnom ol-
za povijest franjevaca u Kamporu i samostanski sklop sv. taru benediktinske crkve sv. Andrije. Izbor istog majstora
Bernardina. upućuje na slično postupanje prilikom naručivanja umjet-
U nasuprotnom je krilu samostana veća prostorija u nina kao i nekoliko stoljeća ranije kada su Rabljani povjerili
kojoj je smještena raznovrsna zbirka predmeta otvorena svoju narudžbu prokušanom majstoru, odnosno radionici
za posjetitelje. U nju se pristupa s povišenog platoa ispred Vivarinijevih.
pročelja crkve sv. Bernardina. Prostorija pravokutnog tlocr- Najrecentniju cjelinu samostanske baštine čini zbirka fra
ta izduženog u smjeru sjever – jug pregrađena je niskim Ambroza Testena400 koja je nastala iz bogatog korpusa sa-
pregradama ili namještajem, što segmentira prostor i te- čuvanih slika i crteža toga franjevca i umjetnika slovenskog
matske cjeline zbirke. podrijetla. On je u kamporskom samostanu živio i radio od
Desno od ulaza smješten je dio s geološkim, fosilnim i 1961. do 1983. godine. Smatra se jednim od najintrigan-
kamenim izlošcima. Skulptorskom obradom i likovnošću tnijih samoukih slikara u novijem hrvatskom slikarstvu.
izdvajaju se ulomci triju rimskih stela i jednog natpisa te Njegova djela karakterizira izraženi kolorit, lirski izraz i
napose rimski kip božice Dijane pronađen na Rabu 1942. ekspresivnost te prevladavajuća religiozna tematika. U pro-
godine. Među kamenim su ulomcima ostatci oltarne ograde storu crkve sv. Eufemije i hodnicima samostana izloženo
Andrije Alešija, jedno križište svoda te nekoliko utilitarnih je više od pedeset njegovih umjetnina, pretežito religiozne
predmeta od kamena. Ostatak jugozapadnog dijela prosto- tematike ili pejzaža, izrađenih na papiru različitim crtaćim
rije zauzima etnografska zbirka s predmetima iz tradicio- i slikarskim tehnikama. Memorijalna zbirka fra Ambroza
nalnog domaćinstva te narodna nošnja. Na istočnom zidu Testena otvorena je u lipnju 1989. godine u sv. Eufemiji,
prostorije, nasuprot etnografskog postava, smještena je a uz njegove radove izložen je i crtaći pribor te predmeti
numizmatička kolekcija kovanica i papirnatih novčanica. kojima se slikar svakodnevno služio.
U vitrinama po sredini prostorije i na ostatku zidova
smješteni su brojni umjetnički radovi te djela umjetničkog
obrta. Po kvaliteti izrade i oblikovanja izdvajaju se dva re-
nesansna kandelabra nastala vjerojatno oko sredine 16.
stoljeća, drveni anđeli lučonoše i drveni rezbareni grbovi
(bilježnika Kristofora Nimire i obitelji Car). Značajna je i
skulptura sv. Franje izrađena u 15.394 ili 16.395 stoljeću. Sve-
tac je prikazan frontalno u mirnom stavu i blagom rasko-
raku s knjigom u ruci. Kip je izrađen od cedrovine. Prema
predaji skulpturu je darovala obitelj Car. Izvorno nije bila
polikromirana, ali je u jednom trenutku premazana bron-
com (pozlaćena?).396
Od slikarskih se radova izdvajaju već spomenute slike s
oltara Majke Božje koje prikazuju sv. Kristofora i sv. Pavla
(?), a pripisuju se radionici braće Vivarini ili njoj bliskih
majstora. 397 Tu se čuva i oltarna pala s uklonjenog oltara

394 Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu, Abrégé de la Histoire
de Bibliotheque du Kampor, 66, 74., navodi: kasnija gotika 15. st.: „Da je 399 Slika je restaurirana u HRZ-u 2012. godine (vidi Izvješće o pro-
iz XV. vij. Poznaš i po tomu, što je pojas izrađen od jedne niti (običaj vedenim konzervatorsko-restauratorskim radovima na slici A. Grapellija
radnje u 14. i 15. vij.), dočim kasnije rade iz dvije niti; duplo kako sada „Stigmatizacija sv. Franje“ iz Franjevačkog samostana u Kamporu na Rabu,
nose franjevci. I zato: što je kapuć bez nabora, posve gladak. Sve su to HRZ, Zagreb siječanj 2013., dokumentacija HRZ-a). Raniji restauratorski
oznake onog vijeka. Suviše po čelu i nad očnim čeonim kostima i ruda- zahvat bio je obavljen u Zadru od 9. svibnja 1959. do studenoga 1964.
stim kosama. Ovakva je radnja danas prava rijetkost. Zato ovaj kip ima godine (Dinko Šulina, Arhiv franjevačkog samostana, Inventar iz 1964.,
veliku vrijednost.!“; VKK III:192. str. 5). Dokumentacija o radovima sadržana je u restauratorskom dosjeu
fra Vinka Fugošića u Restauratorskoj radionici HRZ-a u Zadru.
395 BONIFAČIĆ, ANDRIJA, 1985., 39.
400 Janez Ambroz Testen (Loka pri Mengšu, 1897. – Zadar, 1984.),
396 VKK III:192. Muzejska zbirka samostana sv. Eufemije u Kamporu, franjevački brat ne-svećenik, život je proveo u dalmatinskim samosta-
Kratak prikaz izloženih predmeta, 6: autor navodi da je skulptura izvorno nima, ponajviše u Kuni na Pelješcu, Krapnju i u Kamporu na Rabu. Više
bila pozlaćena. o životu i radu fra Testena u: ŠIMAT BANOV, IVE, 1982.; 1998.;1996., 347;
397 TOMIĆ, RADOSLAV, 2011., 163. SVEŠTAROV BANOV, MARGARITA, 2016.; ŠKUNCA, FRA BERNARDIN, 2017.
101
5. IKONOLOGIJA SAKRALNIH
PROSTORA FRANJEVAČKOGA
KAMPORSKOG KOMPLEKSA
Crkva sv. Bernardina Sijenskog glavni je sakralni pro- za franjevačke crkve:403 franjevaštvo, štovanje Blažene
stor kamporskoga franjevačkog kompleksa koji se sagle- Djevice Marije, osobito kroz temu Bezgrješnog začeća,
dava kao prizmu „povijesti zajednice, njezinih želja, mo- te njegovanje lokalnih tradicija, povijesti i uvriježenih
gućnosti i vjere.“401 Njezin inventar nastajao je postupno, pobožnosti kraja i zajednice. U svim kamporskim crkva-
no od samog početka osnovni raspored oltara podređen ma, ne samo u glavnoj, sva ta tri elementa duboko su
je uobičajenom rasporedu franjevačkih crkava. Počevši isprepletena, bez obzira na to što su one podizane ili
od samog odabira titulara crkve, sv. Bernardina Sijen- preuređivane u različitim stoljećima i unatoč činjenici da
skog, kanoniziranog 1450., vrlo nedavno u odnosu na su elementi koji ih grade također različitih umjetničkih
početak gradnje crkve, i prve narudžbe u obliku pale bra- provenijencija i izričaja. Ono što ih čvrsto povezuje
će Vivarini 1458., pokazuje se promišljanje u naručivanju u cjelinu jest sadržaj koji prenosi višeznačne poruke
i prožimanje pomno odabranih „onih silnica s kojima je jednako tako višeznačnog likovnog medija.
Red gradio vlastite identitete“402 u misionarskoj službi Dominantnu ulogu ikonološke odrednice crkve sv.
promicanja duhovnosti. Od najranijeg vremena izgradnje Bernardina Sijenskog ima franjevaštvo kroz lik svetca
pa sve do sredine prve polovine 20. stoljeća crkva je bila utemeljitelja reda, Franje Asiškog i njegove najbliže
opremljena s četiri oltara. Uz navedeni glavni, u sjever- subraće. Svetac je zastupljen na više mjesta u crkvi. Po-
noj kapeli nalazi se Gospin oltar, a uz bočne zidove broda svećen mu je opsežan životopis „ispričan“ u 27 oslikanih
bili su oltar sv. Franje i oltar sv. Križa. Godine 1928./29. polja tabulata, prikazan je neposredno uz sv. Bernardina
dolazi do promjene odnosno izmještanja oltara sv. Križa na poliptihu braće Vivarini. Bio mu je posvećen i spome-
u novouređenu istoimenu kapelu, te demontaže oltara nuti oltar od kojega je danas sačuvana, osim kamenih
sv. Franje koji unatoč planiranom podizanju još jedne, arhitektonskih elemenata, samo središnja barokna pala
sjeverne kapele uz svetište crkve, nikada nije ponovno s prikazom stigmatizacije, jednim od ključnih događaja
našao mjesto u crkvi jer gradnja kapele nije realizirana. Svetčeva života.404 S istim motivom odnosno sa stigma-
No, unatoč tim promjenama i osiromašenjima inventara, ma sv. Franjo je prikazan i na središnjem polju drvene
crkva je zadržala osnovne značajke franjevačke sheme. ograde pjevališta. Također je sačuvan i u obliku skulpture
Ikonološki program crkve sv. Bernardina počiva na
tri temeljne točke koje čine okosnicu karakterističnu
403 Temom se detaljno bavila Marija Mirković analizirajući ikonografiju
kontinentalnih franjevačkih crkava Provincije sv. Ćirila i Metoda. Vidi:
MIRKOVIĆ, MARIJA, 2000., 133-148.
404 Slika Stigmatizacija sv. Franje, djelo slikara Antonia Grapinellija
iz sredine 18. stoljeća, neko je vrijeme stajala obješena na južnom zidu
401 ŠAŠKO, IVAN, 2004., 253. svetišta iznad ulaza u kapelu sv. Križa, a danas se nalazi izložena u sa-
402 FISKOVIĆ, IGOR, 2010., 112. mostanskom Muzeju.
Sl. 112 Poliptih sv. Bernardina, Antonio i Bartolomeo

Vivarini, 1458.
Polyptych of St Bernardine, Antonio and Bartolomeo
Vivarini, 1458
postavljene u vrhu zabata crkve sv. Bernardina, a koja drvenoj ogradi pjevališta, a neki od njih javljaju se uz još
je bila dio nekadašnje oltarne ograde u svetištu crkve. neke Franjine suvremenike i na oslikanom tabulatu te
Uz sv. Franju ističe se i glavni patron crkve, sv. Bernar- na poliptihu braće Vivarini.
din Sijenski, istaknuti propovjednik i promicatelj štova- Uz lik sv. Franje vezuje se i lik sv. Ivana Krstitelja pri-
nja Imena Isusova. Lik svetca zauzima središnje mjesto kazan također na poliptihu. Po njemu je Franjo dobio kr-
na poliptihu braće Vivarini, a javlja se i na središnjem sno ime Ivan. Prikaz sv. Ivana Kristitelja V. Brusić objaš-
polju oslikanog tabulata. Od ostalih franjevaca, javljaju njava povezanošću svetca s opatom Ivanom iz opatije sv.
se i drugi Franjini i Bernardinovi suvremenici, sljedbeni- Petra u Supetarskoj Dragi i zamjenikom rapskog biskupa
ci, suradnici i reformatori, velikani franjevačkog reda: sv. Nikole dominikanca iz Zadra koji je pomagao teške po-
Antun Padovanski, sv. Ivan Kapistran, sv. Bonaventura i četke novoga franjevačkog samostana sv. Eufemije.405
sv. Jakov Markijski, čija su djelovanja bila povezana ne Svi svetci prikazani su jednostavno, jednoznačno, prema
samo uz živote dvaju svetaca, već izravno i uz povijest ustaljenim ikonološkim predlošcima, s karakterističnim
naših prostora. Sv. Ivan Kapistran pridonio je oslobo- i prepoznatljivim atributima mučeništva ili djelovanja.
đenju Beograda od Turaka i bio je pokopan u franjevač- Glavna kamporska crkva prožeta je temom štovanja
kom samostanu u Iloku. Surađivao je sa sv. Jakovom Blažene Djevice Marije s ishodištem u posebnoj privrže-
Markijskim koji je također boravio u Slavoniji, Srijemu, nosti sv. Franje Bogorodici. Ta se svečeva ljubav temelji
Bosni i Dubrovniku. Svih pet franjevaca prikazano je na 405 BRUSIĆ, VLADISLAV, 175 (1936.), 6.
103
Sl. 113 Poliptih sv. Bernardina, središnja ploča s prikazom Sl. 114 Ikona Bogorodice s Djetetom, 15. stoljeće
sv. Bernardina Icon of the Madonna and Child, 15th century
Polyptych of St Bernardine, central panel with the image of
St Bernardine
na shvaćanju da ga ona izravno povezuje s Kristom, Uz Bezgrješno začeće, na trijumfalnom luku crkve
njegovim bratom, kroz svoje majčinstvo i prisutnost u sv. Bernardina nalazila se velika dvodijelna scena na-
Sinovljevu životu. Odatle i Franjina ljubav prema gos- vještenja. U njoj je sadržana misao o otajstvu Isusovog
pođi Siromaštini koja se javlja i kao motiv na tabulatu utjelovljenja odnosno najava Marijinog majčinstva koje
kamporske crkve. Marija je uvijek bila uz svoga sina, u se i opet vraća na lik Krista.
siromaštvu. U tom neprekinutom krugu suodnosa Ma- Prikaz Bogorodice s Djetetom javlja se u dvije inačice:
rije, Krista i Franje, Marija postaje „Odvjetnica franje- stojeća figura prikazana do koljena sa sinom na rukama
vačkog Reda“, majka svim franjevcima i svim ljudima te na središnjem gornjem polju poliptiha braće Vivarini te
na taj način i specifičan motiv u franjevačkoj ikonologiji kao središnja ikona kretsko-venecijanske škole Gospinog
koji je u svakom prikazu zapravo vodilja prema Kristovu oltara. Posljednja u nizu je Bogorodica sa sv. Ivanom uz
liku, Muci i Euharistiji. Marijanske teme prikazane u Raspeće na oltaru sv. Križa, a koja zaokružuje tematski
kamporskoj crkvi obuhvaćaju ključne trenutke Mariji- marijansko-kristološko-franjevački krug. I prema samoj
nog života koji su neraskidivo vezani uz Krista. U njih temi Raspeća i Muke franjevaštvo njeguje posebnu po-
je utkana i tema Marijina bezgrješnog začeća prikazana božnost jer predstavljaju put koji čovjek treba slijediti,
na središnjem polju tabulata crkve sv. Bernardina, ko- put prema otkupljenju i Uskrsnuću. Podno križa se nado-
jega su franjevci osobiti štovatelji i promicatelji. Iako je punjava i Marijino majčinstvo. Krist joj predaje apostola
blagdan proglašen dogmom tek u 19. stoljeću, prisutan Ivana za sina, i jednako tako Ivana predaje novoj majci,
je aktivno još od 15. stoljeća postavši jednim od najče- čime je Marija pozvana na prošireno poslanje u Crkvi da
šćih ikonografskih tipova Bogorodice, osobito u periodu bude zagovornica svima. Iz lika majke jednoga, Marija
nakon Tridentskog sabora (1545. – 1563.). postaje majka sviju.
Sl. 115 Tabulat u crkvi sv. Bernardina, ploča s

prikazom Bogorodice s Djetetom i sv. Franje,
Otoni Napoli, 1669.
Wooden ceiling in the church of St Bernardine,
panel with the image of the Madonna and Child
with St Francis, Otoni Napoli, 1669
Stojeći na ulazu Gospine kapele, osvješćuje se još Eufemije). Ona se najjasnije očituje u primjeru izbora
jedna tema, ona Presvetog Trojstva. Iako je ikonograf- svetaca na poliptihu braće Vivarini iz 1458., a koji prvi
ski uobičajenije da se Sina u tom prikazu prikazuje u od inventara nastaje kao rezultat narudžbe franjevaca i
muževnoj dobi, tema se kompozicijski takoreći nameće donatora Petra Cara potvrđujući promišljenost u prihva-
sama po sebi. Središnja pozicija ikone oltara Bogorodice s ćanju baštine i povijesti lokalne zajednice. Prvenstveno
Djetetom nalazi se u razini pogleda koji se podiže prema se to odnosi na prikaz sv. Eufemije, titulara starije kam-
skulpturi Boga Oca u timpanonu oltara, pogleda usmje- porske crkve, zaštitnice bratovštine vezane uz crkvu,
rena prema dolje, prema Mariji i Isusu, blagoslivljajući ujedno i toponima cijele kamporske uvale. Potom je uvr-
desnom rukom s ispružena tri prsta. Potom se pogled šten sv. Jeronim, od 1398. zaštitnik obalne franjevačke
pokreće dalje prema stropu kapele i zaustavlja na golu- provincije i cijele Dalmacije, sv. Kristofor kao zaštitnik
bici Duha Svetoga koja središnjim visokim položajem Raba, koji je prikazan i na središnjem polju oslikanog
nadahnjuje vjernike pod sobom i istovremeno vraća na tabulata te na zasebnom slikanom polju koje se smatra
Bogorodicu koja je po njemu začela Isusa, zatvarajući dijelom još jednog poliptiha istih autora. Uz njih se na
misaoni krug. glavnom poliptihu javlja i sv. Petar, moguće kao svetac
Treća komponenta ikonološkog programa crkve sv. zaštitnik donatora kamporskog sklopa Petra Cara, te sv.
Bernardina odnosi se na prihvaćanje i poštivanje lokal- Ljudevit Tuluški, na neki način suvremenik sv. Franje i
nih tradicija i povijesti uže i šire zajednice otoka Raba te prijatelj franjevačkog i dominikanskog reda te zaštitnik
njegovanje pučkih pobožnosti kroz djelovanje od ranije Franjevačkoga svjetovnog reda. Uz niz svetaca koji su
prisutnih bratovština i zajednica (bratovština sv. Eufe- smješteni na istaknutoj poziciji unutar svetišta glavne
mije postoji vrlo vjerojatno od vremena ranije crkve sv. franjevačke crkve, nalazimo i skulpture pojedinih svetaca
105
Sl. 116 Slika Posljednje večere, refektorij samostana, sredina 17. stoljeća
Painting of the Last Supper, convent refectory, mid-17th century
i pobožnosti posebno štovanih i omiljenih u narodu, a franjevačkoga grba na oslikanom stropu, ispod Eufemi-
prisutnost kojih potvrđuje otvorenost redovnika za ra- jinih nogu: ukrižene ruke Krista i sv. Franje sa stigmama
zne oblike pobožnosti unutar zajednice. Skulpture se ispred križa. U liku sv. Petra na pali može se naći moguća
nalaze ne samo u crkvi sv. Bernardina (sv. Antun Pado- poveznica s najstarijim donatorom franjevačkog samo-
vanski i Srce Isusovo bočno uz oltar u Gospinoj kapeli), stana Petrom Carom, iako tomu u prilog ne ide vrijeme
već i u okolici samostanskog sklopa (Bogorodica ispred nastanka pale. U liku sv. Stjepana Prvomučenika može
zapadnog groblja, sv. Josip u masliniku, sv. Mala Terezija se naći poveznica s mučeničkom smrti Eufemije.
u niši južnog ziđa samostana). Ovdje navodimo i slike Govoreći o kapeli sv. Katarine zapravo se ne može reći
postaja Križnoga puta fra Ambroza Testena koje datiraju da je njezin inventar zasnovan na programu jer se sastoji
iz 1980. godine. Njemu je prethodio Križni put istoga od jedne slike naivnog izričaja s prikazom svetice kojoj
autora iz 1969., a stariji iz 1931. godine. Franjevački je kapela posvećena, sv. Katarine Aleksandrijske. Prikaz
red se već stoljećima ističe kao promicatelj te pobožnosti svetice je izravan, jednoznačan, sa svim pripadajućim
koja je utkana u samu srž njegova misionarskog posla- atributima muke (okrunjena glava svetice, kotač muče-
nja. Postajama koje prate Kristovu muku potiče se dublje ništva, palmina grana). Slika je zasigurno djelo slabijega
povezivanje s misterijem patnje i muke koja vodi prema lokalnog umjetnika.
otkupljenju. I na kraju, potrebno je spomenuti i veliku sliku Po-
U ovu kategoriju poštivanja lokalnih običaja mogu se sljednje večere u refektoriju samostana koja je ne samo
uključiti i brojni zavjetni darovi, posvetne slike sakral- karakteristična za franjevačke samostane na obali, već
ne i svjetovne odnosno pomorske tematike, od kojih je je bila obvezna prilikom opremanja refektorija.406 Može
nekolicina ostala sačuvana u samostanskom Muzeju, a se reći da je tema bogata višeznačjem, od simbolike us-
arhivske fotografije svjedoče i o ovješenim modelima postave Euharistije, poniznosti i žrtve Kristove, nago-
brodova unutar crkve sv. Bernardina i crkve sv. Eufemije. vještaja Muke i slijedom toga i Uskrsnuća, sve do šireg
Crkva sv. Eufemije i kapela sv. Katarine znatno su konteksta svojevrsnog zajedništva u dijeljenju kruha
jednostavnije opremljene, sužene i izravne ikonološke koje je u konačnici svrha svake, ne samo franjevačke
osnove. Crkva sv. Eufemije ima jedino sačuvanu oltarnu redovničke zajednice.
palu s prikazom svetice titulara zaštitnice Raba, okruže-
ne sv. Petrom, sv. Antunom Padovanskim i sv. Stjepanom
Prvomučenikom. Eufemija se javlja i u obliku skulpture
u vrhu oltara te naslikana u središtu stropa. Svi su svetci
prikazani prema uobičajenom ikonološkom predlošku,
s time da se uz noge svetice, s njezine desne strane na-
zire i lav koji se ne susreće na poliptihu braće Vivarini
niti na oslikanom stropu crkve sv. Eufemije. Poveznica
franjevačke zajednice sa starijom crkvom sv. Eufemije
iščitava se u prikazu franjevačkog svetca, ali i u prikazu
107
6. VALORIZACIJA ARHITEKTURE I
INVENTARA SAMOSTANA U OKVIRU
REGIONALNOG STVARALAŠTVA
Franjevački sklop u Kamporu samozatajno je sjecište svodovima s rebrima.409 U jednostavnosti njihova izgleda
povijesnih, kulturnih, umjetničkih i kulturoloških vrijed- odražavaju se postulati franjevačkog reda – jednostavnost,
nosti od vremena nastanka pa sve do naših dana. Njegova skromnost i siromaštvo). To se može iščitati iz raciona-
umjetnička baština vezana je i izravno i neizravno uz po- lizacije graditeljskih načela, potom u činjenici da njihovi
vijest njegovih crkava, samostanske i šire vjerske zajednice oblici većim dijelom slijede već zadane norme te skromnoj
na otoku Rabu. i ograničenoj dekoraciji.410
O samostanskom kompleksu u Kamporu bilo je do sada Također valja spomenuti i crkvu sv. Eufemije, stariju
riječi u stručnoj i znanstvenoj literaturi,407 kao i o vrjed- od samostanskog sklopa, koja je u svom izvornom obliku
novanju njegove arhitekture u okviru regionalnoga gradi- bila manja i izgledno je pretpostaviti da je bila zaključena
teljskog stvaralaštva, posebice arhitekture sv. Bernardina kamenim svodom, kao i većina crkvica sagrađenih oko 13.
Sijenskog te poveznicama s drugim ostvarenjima onodob- stoljeća, a koje su franjevci koristili u vrijeme svojeg dolaska
nih franjevačkih crkava.408 i potom u vrijeme izgradnje samostana.411
Može se govoriti da franjevačke crkve na širem području, Na području franjevačke provincije sv. Jeronima više je
od Cresa do Zadra, izgrađene mahom u vremenu između 13. samostana koje su u 14. i 15. stoljeću gradili opservanti.
i 16. stoljeća, predstavljaju dio primjera arhitektonskog tipa U pravilu su to sklopovi izdvojenog smještaja u odnosu na
tzv. propovjedničke crkve. To su jednobrodne građevine s naselje, na zaravni, okruženi šumom, vinogradima ili pak
otvorenim drvenim krovištem ili pak drvenim stropom, i maslinicima. Često je izbor mjesta gradnje bio uvjetovan
pravokutnim svetištem, koje je u crkvama na Košljunu, u
Krku, u Poratu, Zadru i u Pagu svođeno križno-bačvastim 409 FISKOVIĆ, IGOR, 2016., 103. O oblikovanju svetišnog prostora i
svoda, te njegovom predlošku u najranijem primjeru iz 1280. godine
u apsidi dominikanske crkve u Zadru, koji je jedan od prvih dokaza re-
cepcije gotičkog stila u Dalmaciji, iscrpno u: FISKOVIĆ, IGOR, 2016., 112,
116. U istoj se studiji donosi još nekoliko tema od kojih su za pitanje
same crkve sv. Bernardina posebno važne: osobitosti franjevačkih crkava,
njihova tipologija, načini oblikovanja i uređenje prostora, a razmatra i
pitanje graditelja i izvedbe.
Usporedi i: DEMONJA, DAMIR, 2013., 110-136., gdje se daje tipološka i
arhitektonska interpretacija franjevačkih crkava na našoj obali općenito,
407 O samostanskom kompleksu u Kamporu općenito i izgradnji cr- a crkva sv. Bernardina Sijenskog u Kamporu uključena je u grupu jedno-
kve sv. Bernardina Sijenskog vidi: BRUSIĆ, VLADISLAV, 1925.; FISKOVIĆ, brodnih crkava otvorenog krovišta s četverokutnom apsidom svođenom
CVITO, 1959.; BONIFAČIĆ, ANDRIJA, 1985.; FUGOŠIĆ, VINKO, 1999.; PE- križno-rebrastim svodom (zajedno s crkvama sv. Franje u Poreču, sv. Frane
TRICIOLI, IVO, 1999.; DOMIJAN, MILJENKO, 2001.; MLACOVIĆ, DUŠAN, u Zadru, sv. Franje u Krku, Rođenja BDM na Lopudu, Navještenja BDM na
2012.; FISKOVIĆ, IGOR, 2010. Vidi i: EITELBERGER VON EDELBERG, RUDOLF, Košljunu, sv. Marije Magdalene u Poratu, sv. Frane u Pagu i Pohođenja
1884.; SCHLEYER, W., 1914.; IVEKOVIĆ, ĆIRIL METOD, 1909. i 1927.; BRUSIĆ, BDM u Rožatu).
VLADISLAV, 1922. i 1936. 410 DEMONJA, DAMIR, 2014., 158-159.
408 FISKOVIĆ, IGOR, 2016. 411 FISKOVIĆ, IGOR, 2016., 83, 97.
Sl. 117 Crkva sv.

Bernardina, nakon
radova obnove, 2019.
Church of St Bernardine
after restoration, 2019
kontinuitetom kršćanske tradicije, u pojedinim primjerima koji je u nekoliko navrata davao sredstva za izgradnju, i
čak i iz kasne antike. Na taj se način uz kamporski grade i glavnog majstora graditelja Jurja Dimitrova. Zadranin po-
samostani u Osoru, Karinu, na Ugljanu, Poljudu, Lopudu ili drijetlom, majstor graditelj i drvodjelja dokumentiran je
pak u Hvaru. Unutar jednostavnih arhitektonskih volumena gradilištima nekoliko sakralnih objekata duž sjevernog
na, koji su prepoznatljivi po svojoj kubičnosti i jednostav- dijela jadranske obale. Zajedno s bratom Pavlom angažiran
nosti geometrijskog oblikovanja, u pravilu se izdvaja sama je 1443. godine na izgradnji župne crkve u novoutemelje-
crkva ispred koje se često formira široki otvoreni prostor, nom gradu Pagu za koju su izgradili svetište i dvije bočne
gotovo nalik trgu kakav susrećemo pred crkvama u Cre- kapele kvadratnog tlocrta presvođene križno-rebrastim
su, Rabu, Kamporu, Ugljanu ili Zaglavu. Kod kamporskog svodom.414 Od 1445. godine u više se izvora određuje kao
primjera samostanske su zgrade grupirane južno od crkve, stanovnik Raba,415 gdje se oženio Francescom, a u jednom
okružujući središnji prostor klaustra. Taj je prostor izuzet- se izvoru navodi s prezimenom de Stoyscho416. Od 1442.
no važan za život, molitvu i rad redovnika. U pojedinim se do 1446. godine majstor Juraj u Rijeci ugovara poslove na
slučajevima jedan od njegovih zidova rastvara monumen- proširenju i dogradnji zborne crkve Uznesenja Marijina.417
talnim ulazom u kapitularnu dvoranu. I danas su neki od Nakon angažmana u Kamporu ponovno se javlja na paš-
elemenata takvih načina organizacije prostora prisutni u kim gradilištima, gdje 1467. godine zajedno sa Šibenčani-
Dubrovniku, Stonu, Hvaru i Zadru. Slično se rješenje može nom Ivanom Franulićem radi na gradnji dijelova zidina.418
pretpostaviti i u Kamporu, s obzirom na nekadašnji smje- Poznati su Jurjevi radovi tek djelomično sačuvani, no po
štaj kvalitetno izvedenih kamenih bifora i portala što su svemu sudeći bio je spretan majstor, sposoban voditi veće
danas ugrađeni na ulazu u kapelu sv. Križa, a nekada na graditeljske projekte i organizirati značajni broj suradni-
istočnom zidu klaustra.412 ka. Uz njega se u dokumentima na gradnji kamporskog
Gradnja samostana i crkve sv. Bernardina trajala je od samostana javljaju još majstori Juraj s Brijuna, Antonio de
njegova utemeljenja 1446. do 1453. godine, što je doku- Rubino, Nikola iz Rovinja i Nikola iz Zadra, a vjerojatno je
mentirano u više povijesnih izvora. Prvenstveno su to
ugovori između naručitelja, rapskog plemića Petra Cara413
414 FISKOVIĆ, CVITO, 1953., 59-60.; IVANČEVIĆ, RADOVAN, 1982., 56.
415 Prvi se put kao stanovnik Raba navodi u riječkim ugovorima, dok
412 O samostanu u Kamporu, kao i o franjevačkim samostanima pro- u rapskim nešto kasnije, 1448. godine. PERČIĆ, IVA, 1955., 112.
vincije sv. Jeronima detaljnije u: FISKOVIĆ, IGOR, 2010., te DEMONJA,
DAMIR, 2013., 61- 80. Zasebno o klaustru u: FUGOŠIĆ, VINKO, 1995., 6, 416 VKK I:805.
18-19. Više o provinciji sv. Jeronima općenito: ŠKUNCA, FRA STANKO 417 U najranijem dokumentu iz 1442. godine ugovara s vijećnicima
JOSIP, 2010. grada Rijeke povišenje crkve za 12 stopa i rušenje bočne apside uz sakri-
413 Pitanje naručitelja i njegova umjetničkog ukusa u definiranju stiju. Drugim ugovorom sklopljenim istoga dana prihvaća posao gradnje
izgleda i opreme sakralnog prostora u ovom je primjeru svedeno na novoga, većeg svetišta zborne crkve. Tri godine kasnije ugovara izgrad-
duboku pobožnost, a ne potrebu za iskazivanjem osobnosti. To nikako nju jedne kapele u zbornoj crkvi sv. Marije. Barokizacijom crkve svi su
nije zaseban slučaj u oblikovanju franjevačke arhitekture, o čemu vidi: navedeni radovi izgubljeni. Perčić, 1955., 122-124.
FISKOVIĆ, IGOR, 2016., 200. 418 FISKOVIĆ, CVITO, 1953., 65.
109
gradnji prisustvovao i Mauro iz Rijeke kojega Juraj uzima

u desetogodišnji nauk 1444. godine.419
Upitno je koliki je udio u izgradnji samostana imao sam
majstor420 no, radioničkoj djelatnosti majstora suradnika
pod vodstvom Jurja Dimitrova može se pripisati većina
arhitektonskih klesanih elemenata u samostanskom sklo-
pu. Glavni portal crkve sv. Bernardina također vjerojatno
nastaje u okviru Jurjevog stvaralaštva. Upotreba tipično
kasnogotičkog motiva tordiranog užeta i renesansnog
motiva kaneliranih baza čini ga jednim od najranijih pri-
mjera uvođenja naznaka renesansnog stila na otoku. Na
širem istočnojadranskom prostoru nalaze se brojni primjeri
portala crkava i gradskih palača sličnog oblikovanja koje
derivira iz rječnika arhitektonske dekoracije venecijanske
gotike. Specifičnost je kamporskog portala da dovratnici
nisu oblikovani kao pilastri jer nemaju kapitel ili naglašenu
impostnu zonu. U gradu Rabu nalazimo nekoliko sličnih
primjera, među kojima treba istaknuti portal crkve sv. An-
drije u sklopu ženskoga benediktinskog samostana.421 U
samostanu u Kamporu općenito se iz faze gradnje sredinom
15. stoljeća uočavaju karakteristična rješenja oblikovanja
Sl. 118 Portal crkve sv. Bernardina, tijekom radova obnove, 2018.
kamenih okvira s torusnim profilom unutrašnjeg brida i Portal of the church of St Bernardine during restoration, 2018
karakterističnim zasjecima na dnu dovratnika portala, tro-
zonska profilacija vijenaca i drugih horizontalnih elemena-
ta, ukošene grede okvira prozora te okviri s naizmjeničnim
zupcima. Repertoar je kasnogotičkih oblika jednostavan i Cjelokupni korpus kamene arhitektonske dekoracije
skroman no zanatski izveden, a isti se oblici javljaju prili- i drugih kamenih predmeta izrađenih i akumuliranih od
kom kasnijih dogradnji i rekonstrukcija.422 osnutka samostana sv. Bernardina u Kamporu sredinom
Slične komparativne primjere možemo pronaći na stam- 15. stoljeća do danas, čini brojnu te tipološki i stilski izni-
benoj, javnoj i sakralnoj arhitekturi toga vremena na Rabu, mno heterogenu skupinu predmeta od povijesnog, um-
kao i u cijeloj Dalmaciji. Može se tek izdvojiti primjer okvira jetničkog i kulturnog značaja za lokalnu i širu istočnoja-
vrata s torusnim profilom na prolazu prema sakristiji u dransku sredinu. U najvećoj ga mjeri čine arhitektonski
paškoj župnoj crkvi koji je vjerojatno nastao u prvoj fazi dekorativni elementi, potom kameni namještaj, nadgrobni
izgradnje423 što su je vodila braća Dimitrov. Komparativni spomenici i različiti predmeti pohranjeni u samostanskoj
se primjeri nalaze i na franjevačkim zdanjima poput vre- zbirci, čije je vrijeme nastanka uglavnom vezano za izgrad-
menski bliske crkve sv. Bernarda na Košljunu. nju samostana i crkve sv. Bernardina ili nedugo potom.
Osim kasnogotičkih i renesansnih predmeta, cjelinu oboga-
ćuje barokni inventar nastao prilikom uređenja crkve sredi-
419 PERČIĆ, IVA, 1955., 115. nom 18. stoljeća te antički i ranosrednjovjekovni fragmenti
420 FISKOVIĆ, IGOR, 2016., 202. Vidi i: PETRICIOLI, IVO, 1999., 101-102. prikupljeni kao slučajni nalazi na različitim lokalitetima na
421 Oblikovanjem i kompozicijom gotovo je identičan kamporskom, otoku. Glavninu se korpusa može okarakterizirati tek kao
s najvećom razlikom da friz nad portalom umjesto jedne ima pet anđeo-
skih glava. U literaturi se ta sličnost već naglasila i pokušala interpretirati zanatska ostvarenja povijesne i kulturne vrijednosti koja
zajedničkim autorstvom. Međutim, u Velikoj kamporskoj kronici donosi oprimjeruju prevladavajuću graditeljsku i klesarsku praksu
se zanimljiv podatak iz 1510. godine. Tada je od klesara Petra Radova
Trogiranina naručena izrada novog portala za benediktinsku crkvu koji
trenutka u kojem nastaju, dok su arhitektonska dekoracija
mora biti učinjen prema kamporskom. Ovaj podatak, osim što datira i na pročelju crkve sv. Bernardina, dijelovi rastavljene ograde
određuje autorstvo spomenutog portala, govori o percepciji tadašnjih svetišta, nadgrobna ploča Andree Cimalarche, sarkofag u
stanovnika Raba kojima je kamporski rad nakon više od pedeset godina
bio oblikovno prihvatljiv bez obzira na već prevladavajući renesansni stil. klaustru i plutej s pleterom povijesno i umjetnički iznimno
422 Oblikovanje luka kapele Gospe Grčke ponavlja dio oblika poput vrijedni radovi.
torusnog profila i trodjelne profilacije imposta. Luk je vrlo sličan trijum- Na izradi pojedinih predmeta bili su angažirani tada po-
falnom luku rapske crkve sv. Antuna Opata.
najbolji klesari djelatni na prostoru Dalmacije i Raba. Još za
423 Radovan Ivančević definira tri vremenske i stilske faze građevine:
gotičku (1443. – 1445.), gotičko-renesansnu (završava sredinom 16. sto- vrijeme izgradnje crkve njezin je glavni donator Petar Car
ljeća) i baroknu fazu. U prvoj je fazi koncipiran tlocrt i izgrađeno svetište angažirao Andriju Alešija za izradu oltarne ograde. Aleši
s kapelama. IVANČEVIĆ, RADOVAN, 1982., 55.
Sl. 119 Crkva sv. Bernardina, sjeverno pročelje nakon radova obnove, 2019.
Church of St Bernardine, north façade after restoration, 2019
je bio jedan od vodećih majstora klesara na dalmatinskoj crkvenih interijera prisutnu u cijeloj Europi. Relativno
obali pa ne iznenađuje njegov angažman u Kamporu, kao ni jednostavna altaristička ostvarenja nalazimo i u drugim
druge brojne narudžbe koje je realizirao za ostale značajne franjevačkim crkvama na Kvarneru, a u tom je kontekstu
rapske sakralne građevine. Kamporska je ograda sačinjena osobito zanimljiv odabir oltara tipa tabernakul u svetištu
od niza stupića nad kojima su dopojasni likovi anđela ba- franjevačkih crkava u Kamporu, Košljunu ili Cresu.
kljonoša i svetaca. Ikonografski program individualiziran za Samostanski kompleks sv. Bernardina u Kamporu na
kamporsku crkvu izdvaja ovaj rad među sličnima na Rabu Rabu upotpunjuju brojni drveni i oslikani predmeti koji
i u Splitu. Dok Alešijeva kasnogotička ostvarenja ukazuju predstavlja jedinstvenu, stilski bogatu i raznorodnu umjet-
na prevladavajući stilski izraz sredinom i početkom druge ničku cjelinu. Među njima nalazimo djela iz razdoblja kasne
polovine 15. stoljeća, suvremenije oblikovanje u duhu rane gotike te ranoga novog vijeka, a postupnim akumuliranjem
renesanse primijenit će Petar Trogiranin na kraju 15. i u raznorodnih predmeta prirodoslovnog, arheološkog, nu-
prvim desetljećima 16. stoljeća. Ovaj je majstor trogirskog mizmatičkog i etnološkog karaktera formirana je i muzej-
podrijetla djelovao u Ugarskoj u grupi dalmatinskih maj- ska zbirka samostana.
stora pod vodstvom Ivana Duknovića na dvoru ugarskog Poliptih sv. Bernardina Sijenskog na glavnom oltaru,
kralja. Po povratku u Dalmaciju, najprije u Trogir, a ubrzo rad braće Antonija i Bartolomea Vivarinija iz 1458. godine,
potom i na Rab donosi stilski izričaj formiran pod utjecajem predstavlja najvrjedniji dio crkvenog inventara. Primjer je
dalmatinske i toskanske renesanse. Angažman na Rabu vrhunskoga venecijanskog slikarstva sredine 15. stoljeća
doveo je do trajnog naseljavanja majstora na otoku gdje iznimne povijesne i umjetničke vrijednosti u širem me-
stvara kvalitetna klesarska ostvarenja, najčešće arhitekton- đunarodnom kontekstu kao jedan od cjelovito očuvanih
sku dekorativnu plastiku i liturgijski namještaj za palače, radova vodećih venecijanskih majstora svoga vremena.
javne građevine te crkve. Nadgrobna ploča s girlandama Praksa naručivanja kvalitetnih i monumentalnih slikanih
i povijenim vrpcama iz poda kapele Grčke Gospe koja je ili rezbarenih pala za glavne oltare u crkvama franjevačkog
vjerojatno stajala na grobu Andree Chimalarche rad je Petra reda kod značajnih slikara iz središta produkcije, Veneci-
Trogiranina. je, bila je česta pojava uvjetovana praksama naručivanja,
Naknadno nabavljena liturgijska oprema u vidu baro- kao i ugledanjem redovničkih zajednica jedne na drugu.
knih oltara slijedi protureformacijsku praksu modernizacije Na bližem prostoru sjevernog Jadrana nalazimo primjere
111
Sl. 120 Crkva sv. Bernardina, unutrašnjost nakon radova obnove, 2019. Sl. 121 Kapela sv. Križa, crkva sv. Bernardina, nakon radova obnove, 2019.
Church of St Bernardine, interior after restoration, 2019 Chapel of the Holy Cross, church of St Bernardine, after restoration, 2019
poput poliptiha s rezbarenim drvenim figurama iz crkve je u cjelini komparativan sličnima u drugim samostanima
sv. Bernardina na Košljunu, čije stilske i oblikovne veze poput onih na susjednim otocima Krku, Košljunu ili Cre-
upućuju na potencijalnu radioničku povezanost s kampor- su. Djela variraju od vrhunskih umjetničkih ostvarenja
skim poliptihom. Rad Vivarinijevih nije isključivo vezan poput središnjeg poliptiha, preko kvalitetnih umjetničkih
za franjevačke samostane, već su raskošnim poliptisima ostvarenja stranih, domaćih i lokalnih umjetnika pa sve
oplemenili i druge rapske, creske i istarske crkve. do skromnih likovnih djela poput slike Posljednje večere
Ikona Bogorodice s Djetetom drugi je važan slikarski u samostanskom refektoriju. Međutim, ona u cjelini pred-
rad koji je, kao i poliptih, zadržao svoje izvorno mjesto i stavljaju neraskidivu povezanost samostana sa svojim
funkciju. Ona je među vjernicima kroz povijest bila posebno kulturnim ambijentom te posvećenost vjeri koja se živjela
čašćena kao mjesto zavjetovanja, zbog čega njena kultu- unutra kamporskih samostanskih zidova, iskazanu kroz
rološka vrijednost nadilazi samu likovnu kvalitetu. Slična vizualni jezik oblika.
su slikarska djela nastala u tradiciji bizantskih ikona često
bila središta kultova hodočašća ili zavjetovanja, nerijetko
i središnji kultni predmet svetišta. Sama je slika inkor-
porirana u bogato rezbareni drveni retabl nastao u duhu
venecijanske renesanse, kao i oltar u crkvi sv. Eufemije.
Slične malobrojne očuvane radove nalazimo najčešće tek
u slučajevima kada su zbog kultnog značaja ili ekonomske
nemoći zajednice preživjeli opremanje crkava kamenim
oltarima u 17. i 18. stoljeću.
Među iznimnim likovnim ostvarenjima u kamporskom
samostanu nalazimo i radove skromnijih likovnih dosega
poput drvenog tabulata u crkvi sv. Bernardina. Oslikani
drveni stropovi u crkvama duž istočnojadranske obale nisu
rijetkost. Na njima se često jednostavnim likovnim jezikom
izražavao ikonografski i narativno bogati sadržaj namije-
njen poticanju vjernika i prenošenju duhovnih poruka, pri
čemu umjetnička dimenzija nije bila u prvom planu. Una-
toč tomu kamporski tabulat predstavlja tek jedan od dva
slična primjera oslikanih scena iz života sv. Franje, koji i
svojim iznimnim dimenzijama, bogatom dekoracijom i na-
rativnošću neizmjerno oplemenjuje sakralni prostor crkve.
Heterogena umjetnička ostavština kamporskog samo-
stana akumulirana je kroz stoljeća kao odraz nastojanja Sl. 122 Kapela Gospe Grčke, crkva sv. Bernardina, nakon radova
obnove, 2019.
vjerske i redovničke zajednice da umjetninama oplemene
Chapel of the Greek Madonna, church of St Bernardine, after
sakralne prostore samostana. U tom kontekstu, inventar restoration, 2019
113
7. PRILOZI
Prijepisi i prijevodi arhivskih dokumenata
prilog 1. arhiv franjevačkog samostana generalis in Cismontanis partibus quoad fratres de observan-
u kamporu. ZBIRKA ISPRAVA. Povelja o tia nuncupatos immeritus vicarius generalis salutem et pacem
izgradnji samostana in Domino sempiternam. Cum per carissimos fratres nostros
fratrem Ludovicum de Ragusio, et fratrem Joannem de Sebe-
Izradio prijepis i preveo: Ladislav Dobrica nico mihi relatum fuit, quod cives sive incolę civitatis, et insulę
Arbensis de dicta Provincia Dalmatię ob summam devotionem
In nomine Domini nostri Iesu Christi. Amen. Actum Arbi et affectum quem habent ad gloriosissimum patrem nostrum
temporibus equidem serenissimi principis et excellentissimi beatum Francsicum, ac etiam ad ordinem nostrum, obnixe
domini, domini Francisci Folcavi, Dei gratia incliti Ducis Ve- cupientes fratres nostri ordinis de observantia nuncupatos
netiarum, et reverendissimi in Christo patris, et domini, domi-
apud eos habitare, et commorari, quampluries fratres nostros
ni Nicolai, Dei et Apostolicę sedis gratia episcopi Arbensis, ac
de dicta provincia requisierunt; eisque locum pro habitatione
regiminis spectabilis et generosi viri, domini Pauli Maripetro,
eorum constructum, vel construendum providere spopondent;
pro serinissimo dominio Venetiarum honorabilis comitis Arbi,
et ego habeam a sanctissimo domino nostro Eugenio Papa IV,
presentibus ac diebus infra notatis.
ut nonnulla loca pro habitatione fratrum nostrorum recipi, ac
Religiossissimus in Christo pater sanctę vitę, ac regularis
construi possint, prout in litteris suę sanctitatis continetur
observantię dominus frater Joannes de Capistrano ordinis fra-
expresse; hinc est quod attenta devotione civium illorum, et
trum minorum videlicet Sancti Francisci de observantia nun-
fructu salutis animarum et Dei ac nostri ordinis honore, quę
cupatorum vicarius generalis dignissimus, zelator animarum,
rationabiliter sperari possint, concedo tibi pariter et committo
die noctuque non desinens cogitatum iactare, mentemque suam
tenore pręsentium quatenus in dicta insula sive civitate Arbensi
diversis imaginationibus revolvere, qua via quibusve introducti-
vulgariter nuncupata recipere, vel acceptare possis locum unum
onibus animas multorum e manibus et potestate inimici huma-
ni generis posset evellere, et ad viam salutis reducere, tandem constructum, vel denuo construendum, aptum et congruum pro
divina inspiratione, efficacissimave experientia rerum motus, habitatione et commoditate fratrum sicut tibi cum discretis
animum adiecit toto posse perquirere, et omnibus suis spiritibus fratribus te tua Provincia melius videbitur secundum formam,
operari, ut facultas daretur nonulla loca, seu monasteria sui or- ac tenorem prefatarum apostolicarum litterarum hic inferius
dinis praefati in diversis orbis partibus denuo construi, seu iam de verbo ad verbum insinuatum et annotatum, qui talis est:
constructa, per eius pręfatos fratres recipi posse, ac possideri, EUGENIUS episcopus, servus servorum Dei, dilecto filio Ioanni
frui et detineri perpetuis temporibus, cum pręfati sui fratres de Capistrano, ordinis fratrum minorum de observantia nun-
ordinis, ut pręfertur de observantia nuncupati, ubicunque de- cupatorum, professori salutem et apostolicam benedictionem.
gunt populo ad gratiam salutis advocent, et inducant; ea itaque Inter ecclesiasticos ordines in domo domini militantes id ex bene-
salubri cogitatione inductus bullas apostolicas a sanctitate do- dictione cęlesti ordini tuo et illius fratribus magis ascribitur, ut
mini nostri Eugenii, papę IV debite expeditas obtinuit, quarum efficax testatur experientia rerum, quod ubicunque degunt popu-
tenor hic infra punctualiter per hoc transumptum, quibuslibet los ad salutis gratiam evocant sibi proficientes per vitę meritum,
palam declaratur: et aliis nihilominus per exemplum. Cum itaque, sicut exhibita
In Christo sibi carissimo fratri Simoni de Ragusio Provin- nobis pro parte tua petitio continebat, sępe contingat nonnulos
cię Dalmatię ordinis minorum frater Joannes de Capistrano Christi fideles ex devotione, quam ad dictum ordinem habent,
eiusdem ordinis minimus, et indignus reverendissimi patris tuisque sermonibus alliciti ad bona in cęlestia commutandum,
qui pro ipsorum maiorumque suorum animarum salute loca octava indictione, pontificatus vero eiusdem sanctissimi domini
quędam pro usu et habitatione tui ordinis fratrum fundarent, Eugenii Papę IV, anno XV. Frater Ioannes, supradictus manu
construerent et ędificarent, vel fundata, constructa et ędificata propria me subscripsi et sigillum apponi feci consuetum. Ego
concederent, si ad id sedis apostilicę suffragetur auctoritas, et Antonius, notarius Lucę de Bazano de Aquila etc. Ego notarius
sicut eadem petitio adiungebat, si quatuordecim loca pro usu, Ioannes Colle notarii Ioannis de Balzano de Aquila prefatus.
et habitatione huiusmodi fundandi, construendi et ędificandi, Ego notarius Nutius Andreę de Prętorio de Aquila publicus etc.
aut fundata, constructa, et ędificata recipiendi a sede prędicta quorum notatiorum subscriptiones in pręfatis bullis ordinate
facultatem haberes, profecto plurimorum animas Deo lucrifa- subnotatę sunt, ut decet etc.
cere posse sperares. Nos igitur qui religionem nostris pręsertim Quę itaque bullę cum his diebus, Deo operante, emanassent
temporibus adaugeri intensis desideriis exoptamus, ac salutem religioso domino fratri Nicolao Pulixano, eiusdem ordinis de ob-
quęrimus singulorum, tibi necnon pro tempore existentibus servantia nuncupati guardiano monasterii Sanctę Crucis extra
quaruncumque provinciarum iuxta morem fratrum minorum muros Iadrę, qui cum non parum circa salutem animarum per-
de observantia nuncupatorum vicariis quatuordecim loca ubi- vigilet, inspecta serie bullarum pręscriptarum, quibus specialis
cunque consistentia cum ecclesiis, campanilibus, et campanis, fit mentio huius egenę insulę spiritualium videlicet erudimento-
hortis, hortulitiis, et aliis necessariis officinis, si tibi aut illis rum, affectans adeo acceptabile munus eiusdem insulę habitan-
alumnis canonice consignentur, vel in locis ad id congruentibus, tibus offerre, absque mora litteris persuasissimis reverendissimi
et honestis vobis per eosdem Christi fideles forsitan assignan- in Christo patris, et domini Laurentii, Dei et apostolicę sedis
dis domibus, ecclesiis, cum campanilibus, campanis, hortis et gratia archiepiscopi Iadrensis meritissimi huic rei ad Dei hono-
hortulitiis, et aliis necessariis officinis huiusmodi fundari, con- rem permaxime consilium, favorem, ac auxilium opitulantibus,
strui, et ędificari, faciendi, ac recipiendi et perpetuo retinendi huc Arbum se contulit, requisivitque in observatione bullarum
diocesanorum locorum, in quibus huiusmodi loca fuerunt, aut pręfatarum locum congruum pro habitatione fratrum sui ordinis
eiusdem ordinis superiorum licentia minime requisita, eadem perpetuo duratura, ob cuius adventum magificus dominus comes
auctoritate apostolica tenore pręsentium concedimus faculta- antedictus, universusque cętus nobilium civitatis, cęterique boni
tem, et insuper universis et singulis dicti ordinis fratribus, quos cives, et habitatores civitatis, et insulę considerantes proficuum
in locis huiusmodi pro tempore residere contigerit, ut omnibus et procul dubio emanandum exinde, si id fiet, quod petiit, debitis
singulis indulgentiis, privilegiis, libertatibus, et exemptionibus iuxta posse redditis gratiis summo Deo, qui eis non meditanti-
ordini pręfato, necon ipsius domibus, locis, ac personis per se- bus tale, et tantum munus obtulerit, speciali veroque gaudio
dem prędictam, vel alias generaliter quodlibet concedimus (iure repleti fuerunt, cum dictum patrem Nicolaum benigne et reve-
tamen parochialium ecclesiarum, et cuiuslibet alterius semper renter ut decet suscipientes, ac spopondentes fore promptissimos
salvo) felicis recordationis Bonifacii papę VIII prohibitione, ne assequi quod requisivit; deinde non magno intervallo facto, idem
religiosi ordinis medicantium loca de novo recipiant absque li- magnificus dominus comes ut assequeretur assensum civitatis
centia sedis apostolicę speciali faciente plenam expressam de reddereturve debitus honor quibus pertinet, mandavit ordinari
prohibitione huiusmodi mentionem, et aliis constitutionibus Consilium solemne, in quo debeat res ipsa proponi, et, ut sit
apostolicis contrariis non obstantibus quibuscunque. Nulli, perpetuis temporibus duratura, sic ordinari, quod prout petitur,
ergo, omnino hominum liceat hanc paginam nostrę concessio- attribuatur auctoritas dicto fratri Nicolao eligendi in hac insula
nis infringere, vel ei ausu temerario contradicere: si quis autem ubi voluerit locum sibi gratum pro eo opere construendum, in
hoc tentare pręsumpserit, indignationem Omnipotentis Dei, quo quidem consilio ad sonum campanę, ut est moris, solemni-
et beatorum Petri et Pauli apostolorum eius se noverit incursu- ter et debite congregato fuit posita pars infrascripti tenoris,
rum. Datum, Romę, apud Sanctum Petrum anno Incarnationis videlicet MCCCCV die IIII Augusti in pleno Consilio civitatis
Dominicę MCCCCXLIIII, XIIII mensis Februarii, pontificatus Arbi in loco solito, ac debite congregato de licentia et auctoritate
nostri anno XIIII. magnifici domini Pauli Maripetro, honorandi comitis antedicti,
Prędictarum igitur apostolicarum litterarum vigore tibi, ut viri nobiles et egregii ser Colanus de Cernota, et Hermolaus de
supra, pręfatum locum in prędictę civitatis, seu insulę Rab (!) Hermolais sindici honorando consilio pręfato proposuerunt, vi-
territorio, vel finibus ubicunque tibi melius visum fuerit cum delicet. Cum reverendissimus dominus archiepiscopus Iadrensis
consilio aliquorum discretorum fratrum tuę curę comissorum, pro honore Dei, et salute animarum nostrarum scripserit ma-
meis nomine et vice recipiendi et acceptandi iuxta continentiam gnifico domino comiti et huic communitati in commendatione
pręfatarum litterarum, pręsentium tenore liberam ac plenam religiosi domini fratris Nicolai Pulixano, ordinis observantię,
licentiam tribuo, pariter et concedo, circa prędicta vires meas qui cum specialibus bullis apostolicis huc accessit assumpturus
tibi committens, ut in omnibus, et per omnia dicere possis, facere quemdam locum pro residentia fratrum sui ordinis considerata
tanquam mea propria persona, si pręsentialiter interessem. Vale utilitate, quam animę nostrę exinde prout dubio consequentur,
in Christo Iesu, ora pro me. Ex civitate Aquilę in sacro conventu inspectaque forma dictarum bullarum, concedatur ipsi domino
nostri ordinis, anno Domini MCCCXLV die XXIIII mensis Maii, fratri Nicolao eligendi locum in insula ubi ei videbitur, servata
115
tamen serie ipsarum bullarum pro construendo monasterium sui expellere vigore certę bullę apostolicę obtentę pro quodam puero,
ordinis prędicti. Quę pars ad partitum posita, et ad bussulos post ut dicitur, eius nepote, quas tum requisitus pluries a domino
nonnullas arengationes deducta fuit obtenta per consiliarios comite antedicto nunquam ostendere voluit, et cum nullo modo
XXXIIII, nemine contradicente. velit assentire, quod ipsi fratres permaneant, quamvis pluries in
Quibus igitur sic peractis, idem dominus Nicolaus omnibus genere et in specie fuerit requisitus etiam cum eius avantagio,
locis huius insulę meditatis, elegit in observationem prędictam quod ex nunc cedit in opprobrium maximum huius communita-
locum Sanctę Euphemię distantem a civitate per milliare, vel tis, et si id ipsi fratri Matthęo assentiretur, amplius amodo hęc
circa pro sibi grato, idoneo et apto pro eo monasterio ędificando, universitas denigraretur: unde ad hanc infamiam removendam
ubi omnibus tunc assentientibus, videlicet, nobilibus et aliis ha- et ad manutenendum quod in hac causa per hanc communitatem
bitatoribus civitatis, et insulę, idem dominus frater Nicolaus captum est, omnino necesse est providere. Proponitur ergo per
illico in eo loco sanctę Euphemię ad vacandum ibi circa divina ser Colanum de Cernota, et ser Hermolaum de Hermolais sin-
officia deputavit venerabilem fratrem Nicolaum de Sebenico pro dicos honorandos huius communitatis de licentia, et auctoritate
guardiano, Andream de Firmo, Pacificum de Sebenico, Anotni- antedicti magnifici domini comitis ibi pręfatis quod pars primi-
um de Bichiach, Ludovicum de Canali, Michaelem de Ragusio, tus, ut supra, capta super inde per pręsens consilium affirmata
ac Laurentium de Sebenico omnes ordinis pręfati de observan- sit, et si quis pręsumpserit quovis modo contra eam venire, ad ex-
tia nuncupati, videlicet Sancti Francisci, qui ad honorem Dei, pensas huius communitatis debeat ubique manuteneri; adeoque
eiusque gloriosissimę virginis matris, totiusque curię cęlestis, mens, et intentio huius pręfatę communitatis super inde eius
experientia rerum testante, religionem eorum assiduis officiis sortiatur effectus, et sic leviter non revocetur. Quę pars debito
exemplisque merito imitandis pro salute animarum integre, modo lecta, et arrengata, et ad bussulos reducta, fuit obtenta,
ac debite conservabant, adeo quod huic universitati nil chari- quia del si fuerunt ballotte XXVII, de non una sola existente,
us effici potuisset. Gaudebant itaque omnes et speciali gaudio non obstante. Is autem dominus frater Matthęus, procurator
replebantur, sed inimicus totius creaturę exinde non parum Matthęi Panizza, sui nepotis, considerans talem intentionem
męstus effectus extitit, quia quos ad eius ęternale damnatum civitatis, ei nullo modo contrastare disposuit, imo etiam toto
consortium iamdiu ducere procul dubio conatus fuerat, ad viam posse imitari. Sicque non obstantibus bullis nepotis penitus fuit
salutis religione pręfata recte volare conspiciebat. Itaque sui contentus, ecclesiam, domus, hortes, cum ea particula territorii,
cogitatum direxit, hanc pręfatam religionem sacram vexare, qua condencens videbitur, designari, ac detineri posse per pręfa-
et quoad potuit diversis modis id perquisivit. Denique dominus tos dominos fratres de observantia nuncupatos; et sic stantibus
frater Matthęus, guardianus conventus sancti Ioannis de Arbo, terminis, quia idem dominus frater Nicolaus Pulixano Iadram
etiam certis bullis nomine Matthęi Panizza sui nepotis simili redierat, cum dimissis sociis suis prędictis huc Arbum se tran-
modo contra hanc omnimodum intentionem civitatis stare co- stulit religiosus dominus frater Nicolaus de Iadra, ordinis pręfati
nabatur: quibus omnibus occasionibus omnino fuit expediens de observantia, et pluribus pluribusve diebus verbum domini
ad observandum promissa, et ad prosequendum desiderium devotissime, solemniterque publice annunciavit. Tandem aspici-
civitatis per consilium debite, et solemniter congregatum poni, ens nullam orationem perfectam dici posse, nisi conclusio debita
et affirmari partem subsequentis tenoris, ut si quis aliquid con- pronuncietur, videns devotionem civitatis magis, atque magis
tra prędicta tentare pręsumpserit, noscat se non solum contra in dies ad religionem pręfatam augeri, visum ei fuit omnino
prędictos venerabiles fratres penitus imitandos operari, verum necesse, ut corporalis possessio, et tenuta loci pręfati, videlicet,
etiam contra universitatem habitantium civitatis, et insulę. eccleisę, domorum, ac certę particulę [terri]torii pacifice daretur,
Die VIII Novembris, quia prout omnibus existentibus in et assignaretur ordini antedicto, quod eius parere exprimere
hoc egregio consilio notum est, superioribus diebus per partem non neglexit magnifico et clarissimo domino comiti antedicto,
expressam fuit captum, et affirmatum ob persuasiones instan- cuius magnificentia existimans sic fore exequendum, et omnino
tissimas magnifico domino comiti, et huic egregię communitati oportere participato [consilio, et] parere egregiorum virorum
factas litteris reverendissimi domini archiepiscopi Iadrensis, et dominorum Colani, et Hermolai, sindicorum, et aliorum quoque
pro obediendo ac prosequendo formam apostolicarum bullarum, plurimorum Arbi civitatis, porrigi iussit quamdam supplicati-
quod quidem omnibus proponendum est, dandi et deputandi onem venerando capitulo Arbensi pro parte communitatis, qua
quemdam locum venerabilisbus fratribus de observantia nun- requirebatur auctoritas ab eo capitulo inducendi pręfatos fratres
cupatis pro construendo monasterium sui ordinis ubi religioso de [observan]tia nuncupatos in tenutam, et corporalem possessi-
fratri Nicolao Pulixano, qui tunc Arbum ipsa pro causa vene- onem loci, ac rerum prędictarum pro constructione monasterii
rat, videbitur et placuerit, et cum idem dominus frater Nico- eorum ordinis perpetuo duraturi.
laus elegisset pro eo monasterio construendo locum Sanctę In quo capitulo solemniter convocato, ubi etiam affuit vene-
Euphemię pro sibi apto, grato, commodo et iam ibi dimississet rabilis dominus frater Ioannes, abbas monasterii Sancti Petri
nonnullos eius socios religiosę et sanctę vitę, quod dominus fra- della Valle, et vicarius cum plenaria potestate reverendissimi in
ter Matthęus, guardianus conventus Arbensis, inde dicitur velle Christo patris domini episcopi antedicti per omnes venerabiles
canonicos devote et reverenter in omnibus et per omnia fuit gra- cuiuslibet verę tenutę corporalis possessionis requiruntur. Et
tificata supplicatio antedicta. Sicque ordine dato die Dominico immediate reverendus dominus vicarius antedictus suo anulo
XVI mensis Ianuarii, magnificus dominus comes antedictus, aureo eundem dominum fratrem Nicolaum guardianum genu-
spectabilis miles imperialis dominus Stephanus de Dominis, flexum humiliter vice et nomine omnium et singulorum tam
ser Franciscus de Cernotis, dominus frater Nicolaus de Iadra pręsentium quam futurorum pręfati sui ordinis de observantia
antedictus, dominus Franciscus de Lentiis archipresbyter, do- nuncupati solemniter investivit de prędictis ecclesia, domibus
minus presbyter Petrus, dominus presbyter Thomas de Stanze, et territorio ut supra confinatis, quibus sic actis, omnes inde
et alii ex canonicis ecclesię maioris, ac ex nobilibus et pluribus lętantes in Domino abierunt.
civibus ad locum sanctę Euphemię accesserunt, ubi per omnes Et die XI Februarii venerabilis dominus Franciscus archi-
unanimes, nullo contradicente, ad honorem omnipotentis Dei, presbyter antedictus, dominus presbyter Thomas, presbyter
batissimi Francisci, totiusque curię cęlestis, affixi fuerunt con- Petrus, et alii ex canonicis ecclesię maioris cupientes pro posse
fines territorii, prout condecenter visum fuit oportere, videlicet, tollere, et abolere umbras scandali, quod forte inter eos et pręfa-
a latere traversie fuit stabilita pro confini via publica, et late- tos venerabilos fratres de observantia nuncupatos, sive eorum
re australi fuerunt assignati confines incipiendo a via publica successores sequi posset, in ecclesia Sancti Spiritus in platea
prędicta, et tendendo usque ad littus maris et confines signati Gaspi, cum religiosos domino fratre Nicolao de Iadra antedicto
constant. Item a latere tramontanę quidam monticulus clasus vice et nomine suo ac eius successorum amicabiliter, charitative
sive circumdatus maceriis a via publica usque ad littus maris. ad hęc specifiacta pacta devenerunt. Quod si casu quis defuntus
A quirina littus maris predictus, et eis omnibus omnino ibi dę cętero sepeliri ordinaret ad locum sanctę Euphemię pręfatum
existentibus, ecce dominus frater Matthęus supradictus pro- per fratres ibi degentes, non possit vetari ullo modo, et cerę talis
curator Matthęi eius nepotis, etiam eo Mattheo pręsente illuc ibi sepulti dividi debeant per medietatem, si presbyteri funerali
applicuit, et visis designationibus confinium, eos gratificavit no-
officio aderint, et inter ipsos de observantia nuncupatos. Item
mine quo supra, pręstans huic actui omnem eius auctoritatem,
quod canonici pręfati capituli absque contradictione alicuius,
quam habet, seu habere potest nomine prędicto, ac se offerens
si voluerint ire, possint cum processione ad ipsum locum sanctę
perpetuis temporibus nunquam in aliquo contravenire, pręfato
Euphemię bis in anno pro ut consueverunt per elapsum, in qui-
eius clientulo ibi pręsente, et non contradicente. Successiveque
bus duabus vicibus non debeat intelligi, nec computari festivitas
omnes prędicti magnificus dominus comes, egregii sindici, cęte-
sanctę Euphemię, quia ipsa dies penitus pręfatis venerabilibus
rique nobiles et plures ex popularibus, nec non reverendi patres,
fratribus de observantia nuncupatis reservata est. A quę omnia,
dominus vicarius, archipresbyter, frater Matthęus, cęterique
et singula supradicta continue et singulis horis dum sic fierent
canonici existentes in refectorio loci prędicti, lecta per me no-
ut scriptum est, fuerunt pręsentes nobiles viri ser Damianus
tarium bulla antedicti Matthęi Panizza, fecerunt solemnem
de Dominis, quondam spectabilis dominus Andreę militis, et
ratificationem designationis, ac omnium actuum pręscriptorum,
ser Petrus de Zaro prę aliis testes vocati, et specialiter rogati.
dimittentes ipsas bullas Matthęi Panizza in suo pristino statu,
Pro quibus omnibus ego notarius et cancellarius infrascriptus
in reliquo territoriorum, ac redituum ipsi loco spectantium, ul-
fui rogatus pręsens publicum conficere instrumentum et dum
tra designationem antedictam.
omnia prędicta sic fierent, continue pręsens fui inter capitulum
Quibus sic peractis, inde abierunt, et successive die Dominico
XXIII. Januarii ad deducendum [medi]tato fine quod cęptum Arbensem.
est, magnificus dominus comes antedictus, et multitudo innu- Ego Nicolaus, filius quondam domini Ioannis de Pretto,
merabilis nobilium et aliorum habitantium civitatis et insulę ad Piranensis publicus imperiali auctoritate notarius et iudex
locum pręfatum sanctę Euphemię accesserunt summo mane, ubi ordinarius, magnifici et clarissimi domini comitis Arbi supra-
post missarum solemnia et annunciationem verbi Domini, in dicti cancellarius, prędictis omnibus et [singulis] sic ut supra
eadem ecclesia sanctę Euphemię ante altare maius facta debita enunciatur interfui, et quia circa alia officia occurrentia de-
et exquisita congregatione per magnificum dominum comitem, tinebar, et omnia prędicta per personam mihi merito fidam
venerabilis dominus Franciscus de Lentiis, archipresbyter mai- in hanc publicam formam redigenda tradidi et quoniam cum
oris ecclessię vice et nomine eius universalis capituli, pręsenti- authentico ex abbreviaturis [instrumentorum meorum], dum
busque pluribus canonicis ipsius capituli posuit, et induxit in auscultarem concordare comperivi, ideo in eorum omnium et
nomine Patris, et Filii et Spiritus Sancti dictum fratrem Nicola- singulorum fidem, et testimonium me subscripsi, meoque solito
um de Sebenico guardianum constitutum ipsius loci in tenutam tabelionatus signo signavi. Et inchoata fuerunt sub millesimo
et corporalem possessionem ecclesię antedictę, ac domorum et quadringentesimo quadragesimo quinto, indictione octava,
territorii, ut supra confinati, eundo ad portas ecclesię pręfatę, fini[ta vero sub millesimo quadringentesimo quadra]gesimo
et eas claudendo et aperiendo, ac tintinabulum campanę mo- sexto, indictione nona, diebus supra positis.
vendo, et pulsando, pannos altaris apprehendendo ob utroque
latere, et alias solemnitates exequendo, quę ad assumptionem
117
NAPOMENA: našeg gospodina, pape Eugenija IV. da mogu pojedina mje-

sta za boravak naše braće biti primljena i izgrađena, kao što
[…] nadopunjen tekst na temelju jednog prijepisa koji je je jasno sadržano u pismu njegove svetosti. Prema tome,
pronađen i evidentiran u samostanskom arhivu zbog prisutne odanosti tih građana i zbog ploda za spas
duša i na čast Boga i našeg reda, čemu se razumno mogu
…. nadati, dopuštam tebi i jednako ti povjeravam sadržajem
ove isprave kako biste mogli na rečenom otoku ili gradu
U ime Gospodina našega Isusa Krista. Amen. Učinje- pučki nazvanom Rab steći ili primiti jedno izgrađeno mje-
no u Rabu, u vrijeme pak prejasnog prvaka, i presvijetlog sto ili ono koje treba opet izgraditi, pogodno i prikladno za
gospodina, gospodina Franje Foscarija, milošću Božjom smještaj i korist braće, kako će se tebi i tvojoj uvaženoj braći
slavnoga mletačkog dužda, te vrlo poštovanog u Kristu oca iz tvoje provincije činiti boljim prema obliku, te sadržaju
i gospodina, gospodina Nikole, milošću Božjom i apostolske prije rečenog apostolskog lista koji je ovdje niže od riječi
stolice rapskog biskupa, te vladavine uvaženog i milosti- do riječi najavljen i zabilježen, a koji glasi ovako:
vog muža, gospodina Pavla Maripetra, poštovanog i u ime Eugenije biskup, sluga slugu Božjih, dragom sinu Ivanu
prejasne mletačke vlasti, kneza Raba, u nazočnosti i dane Kapistranu, naučitelju reda Male braće nazvane opser-
niže zabilježene. vantima, pozdrav i apostolski blagoslov. Među crkvenim
Vrlo pobožan u Kristu, otac svetoga života te redovima koji poput vojnika služe u domu Gospodina, što
predostojan generalni vikar reda Male braće svetog Franje se po nebeskom blagoslovu sve više pripisuje tvojem redu i
redovničkog opsluživanja nazvanih opservantima, Ivan Ka- njegovoj braći, kao što pokazuje uspješno iskustvo, jer gdje-
pistran, zaštitnik duša, koji se ni danju ni noću ne prestaje god borave, pozivaju narode na milost spasenja, koristeći
brinuti i upošljavati svoj um raznovrsnim zamislima, kako sebi za zaslugu života, a drugima ništa manje za primjer.
bi i kojim bi navođenjima mogao duše mnogih izbaviti iz Budući da, kao što je dijelom sadržavala tvoja molba koja
ruku i moći neprijatelja ljudskog roda te ih vratiti na put nam je bila izložena, tako često dotiče pojedine Kristove
spasenja. Naposljetku, potaknut Božjim nadahnućem ili vjernike iz odanosti koju gaje za rečeni red i oni koji su
vrlo uspješnim iskustvom, u cijelosti je duh posvetio tome tvojim propovijedima bili dovabljeni na zamjenu za nebeska
da može tražiti i svim svojim duhom raditi da bude dana dobra, koji su, za spas svojih duša te svojih predaka uteme-
mogućnost da pojedina mjesta ili samostani njegovog, prije ljili, podigli i izgradili ili su dopustili da budu utemeljena,
rečenog reda, budu iznova podignuti u različitim dijelovi- podignuta i izgrađena neka mjesta za korištenje i stanova-
ma svijeta, ili da oni koji su već bili podignuti, po njegovoj nje braće tvojeg reda, a kad bi vlast apostolske stolice dala
prije rečenoj braći, mogu biti za trajna vremena primljeni i potporu, i kao što je ista molba pridobiva, kada bi od prije
posjedovani, uživani i zadržani, i da prije rečena braća reda, rečene stolice imao mogućnost dobivanja četrnaest mjesta
kako je istaknuto, nazvanog opservantima, gdjegod da bo- za korištenje i stanovanje koja su utemeljena, podignuta
rave, mogu zagovarati i navoditi narode za milost spasa. I i izgrađena ili na način da budu utemeljena, podignuta i
tako potaknut trijeznom mišlju, zadobio je apostolske bule izgrađena, svakako bih se nadao da možeš duše mnogih
koje je izdala svetost, naš gospodin papa Eugenije IV. čiji je obratiti Bogu. Mi, dakle, koji intenzivnim željama želimo
sadržaj niže, od točke do točke, ovom (ispravom) prepisan da uvećaš vjeru, osobito u naše vrijeme, i tražimo spas za
i čime se javno objavljuje: svakog pojedinca, istom apostolskom vlašću i sadržajem
Bratu Šimunu od Dubrovnika, predragom bratu ove isprave podjeljujemo mogućnost tebi, svakako posto-
u Kristu, redu Male braće Provincije Dalmacija, brat Ivan jećim vikarima kojih god provincija prema običaju male
Kapistran, istoga reda vrlo neznatan i nedostojan vrlo po- braće nazvanih opservantima, da četrnaest mjesta gdjegod
štovanog oca generala u zagorskim krajevima braće nazvane se ona nalazila, s crkvama, zvonicima i zvonima, vrtovima,
opservantima, nezasluženi generalni vikar, pozdrav i mir u vrtićima i ostalim neophodnim radionicama, kada bi tebi
vječnome Gospodinu. Kako su me izvijestila naša predraga ili tvojim pitomcima kanonski bila zabilježena, ili na za to
braća, brat Ljudevit iz Dubrovnika i brat Ivan iz Šibenika, prikladnim mjestima, i da budu takva mjesta utemeljena,
kako su građani ili stanovnici grada i otoka Raba rečene podignuta i izgrađena, na kojima vama časnima Kristovi
provincije Dalmacije, zbog vrlo velike odanosti i ljubavi koju vjernici dodjeljuju kuće, crkve sa zvonicima i zvonima, vrto-
imaju prema našem preslavnom ocu, blaženom Franji, te vima i vrtićima, te ostalim neophodnim radionicama, budu
također prema našem redu, ustrajno želeći da braća našeg utemeljena, i povrh svega dopuštamo svakom i pojedinom
reda nazvani opservantima stanuju i borave kod njih, za- bratu rečenog reda, kojima će se dogoditi da borave u to
tražili su što veći broj naše braće iz rečene provincije te su vrijeme na tim mjestima, da budu svakim i pojedinim opro-
im obećali osigurati mjesto za njihov smještaj, koji je već stima od daća, povlasticama, slobodna i izuzećima za prije
izgrađen ili koji se treba izgraditi. Ja imam od presvetog rečeni red, te svakako za njihove kuće, mjesta i osobe po
prije rečenoj stolici ili drugačije pak općenito kakogod, ipak zatražio, izrekavši dužnu zahvalu najvišem Bogu, koji je
uvijek uz očuvanje župnih prava ili drugačije pak kojih god njima nepromišljenima ponudio takvu i toliku dužnost,
(prava) te zabranu pape Bonifacija VIII. sretne uspomene bijahu ispunjeni posebnom i istinskom radošću, kada su
da ne bi redovnici prosjačkog reda iznova primili mjesta bez primajući rečenog oca Nikolu dobrohotno i s poštovanjem,
posebne dozvole apostolske stolice, čiji je navod o zabrani kako dolikuje, te obećavajući da su pripravni slijediti ono
na ovaj način u potpunosti iskazan, i da ne priječe apostol- što je zatražio. Zatim, nakon što nije prošlo puno vremena,
ske odredbe koje bi na bilo koji način bile u suprotnosti. Ni- isti velemožni gospodin knez, da bi slijedio osjećaj grada i
kome, dakle, od ljudi neka ne bude dopušteno ovu stranicu da dužna čast bude vraćena onima kojima pripada, naredio
našeg dopuštenja slomiti, niti mu u nemarnom pokušaju je da vijeće svečano donese odluku, u kojoj sama stvar treba
prigovoriti: a ako bi se netko i usudio pokušati, upoznat biti predložena, i, da se donese odluka da traje za vječna
će prijezir Boga svemogućeg i blaženih Petra i Pavla koji vremena, koja, kao što je traženo, bude rečenom bratu Ni-
će na njega navaliti. Dano u Rimu, kod Sv. Petra, godine koli dodijeljena ovlast izbora mjesta na ovom otoku, gdje
utjelovljenja Gospodinova 1444., 14. dana mjeseca veljače, poželi, prihvatljivo za izgradnju njegovog djela. Na vijeću
a četrnaeste godine našeg pontifikata. pak koje je bilo okupljeno, na zvuk zvona, kao što je običaj,
Sadržajem, dakle, prije rečenog apostolskog lista, kao svečano i prikladno je bio položen dio niže zapisanog sa-
gore da se prije rečeno mjesto na prostoru prije rečenog držaja, tj. 1445., dana 4. kolovoza na punom vijeću grada
grada ili otoka Raba, ili u kojem god kraju se tebi učini bo- Raba okupljenome na uobičajenom i prikladnom mjestu,
ljim uz savjet druge uvažene braće koja su povjerena tvojoj prema dozvoli i ovlasti velemožnoga gospodina Pavla Ma-
brizi, u ime primanja i prihvaćanja prema sadržaju prije ripetra, prije rečenoga počasnog kneza, plemeniti i uvaženi
rečenog lista, sadržajem ovog lista udjeljujem slobodnu ljudi: ser Kolan od Cernote i Hermol od Hermolaja sindi-
i potpunu dozvolu, jednako tako dopuštam za prije reče- ci, predložili su prije rečenom poštovanom vijeću kako je
no, povjeravajući ti moju snagu, da možeš za sve u svima svakako vrlo poštovani gospodin nadbiskup zadarski na
govoriti, činiti poput mene kao vlastite osobe, kao da sam čast Boga i spas naših duša napisao velemožnom gospodinu
osobno nazočan. Pozdrav u Kristu Isusu, moli za mene. knezu i ovoj komuni na preporuku redovnika, gospodina
U gradu Aquili, u svetom samostanu našeg reda, godine brata Nikole Puližana, reda opservanata, koji je ovamo
Gospodnje 1445. dana 23. mjeseca svibnja, osme indikcije, pristupio s posebnim apostolskim bulama, koji namjerava
petnaeste godine pontifikata istoga presvetog gospodina uzeti neko mjesto za stan braće svojeg reda, uzevši u obzir
pape Eugenija IV. Brat Ivan gore rečeni, vlastoručno sam korist, kako za našu dušu, i zatim bez sumnje slijedom toga,
se potpisao i popečatio uobičajenim pečatom. Ja Antun, te provjerivši oblik rečenih bula, neka se dopusti samome
bilježnik Luke od Bazana iz Aquile itd. Ja bilježnik Ivan, gospodinu bratu Nikoli izbor mjesta na otoku gdje mu se
kolega prije rečenog bilježnika Ivana. Ja bilježnik Nucije, svidi, ipak uz očuvanje sadržaja samih bula za izgradnju
Andrije iz Pretorja iz Akvile javni itd. potpisima kojih bi- samostana za njegov red. Dio koji je bio dan na glasovanje
lježnika redom su zabilježena u prije rečenim bulama, kao i poslije nekih rasprava doveden do glasačkih kutija, bio je
što dolikuje itd. stekao 34 vijećnika, uz ničije protivljenje.
I tako, bule koje su, Božjim djelom, tih dana bile javlje- Kada je to bilo tako učinjeno, isti gospodin Nikola pro-
ne redovniku, gospodinu bratu Nikoli Puližanu, istog reda mislivši o svim mjestima ovog otoka, uzeo je u razmišljanje
nazvanog opservantima, gvardijanu samostana sv. Križa prije rečeno mjesto svete Eufemije koje je udaljeno od grada
izvan zidina u Zadru, koji ne samo da bdije nad spasom jednu milju, ili otprilike toliko, koje mu se učinilo prihvat-
duša, pregledavši sadržaj prije rečenih bula, u kojima je bio ljivim, pogodnim i prikladnim za gradnju tog samostana.
poseban navod ovog otoka neplodnog svakako za duhovna Kada su tada svi odobrili, svakako plemići i ostali stanovnici
naučavanja, nastojeći stoga ponuditi prihvatljivo djelo sta- grada i otoka, isti gospodin brat Nikola je ondje i na tom
novnicima istog otoka, bez oklijevanja se vrlo uvjerljivim mjestu svete Eufemije za duhovne dužnosti odabrao časnog
pismom vrlo poštovanog u Kristu, oca i gospodina, Lovre, brata Nikolu iz Šibenika, Antuna iz Bichiacha, Ljudevita
milošću Božjom i apostolske stolice zadarskog nadbisku- iz Kamala, Mihovila iz Dubrovnika te Lovru iz Šibenika,
pa, ponudio ovoj stvari, na čast Bogu, vrlo veliki savjet, sve reda nazvanog opservantima, svakako sv. Franje, koji
naklonost te pomoć onima koji pomažu, ovamo na Rab, su na čast Boga i njegove preslavne majke Djevice, te cije-
te je zatražio u promišljanju prije rečenih bula pogodno loga nebeskog dvora, kao što svjedoči iskustvo stvari, ču-
mjesto za boravak braće svojeg reda koje će trajati vječno, vali svoju vjeru neprestanim službama i primjerima koje
zbog čijeg je dolaska prije rečeni velemožni gospodin knez, svakako treba u cijelosti i propisno oponašati, i tako da
i cijela zajednica plemića grada, te ostali dobri građani i ovoj zajednici ništa draže nije mogao učiniti. Stoga su se
stanovnici grada i otoka, smatrajući da treba bez sumnje svi radovali i ispunjavali posebnom radošću, ali neprijatelj
iznaći pogodno (mjesto), zatim, kada se dogodilo to što je svakog stvora je zatim ne samo pokazao žalosne posljedice,
119
jer je namjeravao bez sumnje već dugo voditi u svoje vječno doličan način bio pročitan i raspravljen, te vraćen u glasačke
prokleto društvo one koje je promatrao kako lete na put kutije, bio je prihvaćen, jer je bilo 27 glasova, od kojih se
spasa prije rečenom vjerom. I tako je izrekao svoju namjeru niti jedan nije protivio. Taj pak gospodin brat Matej, opuno-
da iskuša ovu prije rečenu svetu vjeru, i kako ju je mogao moćenik Mateja Panizze, svojeg nećaka, promatrajući takvu
na različite načine ispitati. Naposljetku je gospodin brat namjeru grada, nikako joj se nije odlučio suprotstaviti, već
Matej, gvardijan samostana sv. Ivana iz Raba, također zbog je svakako odlučio da je može u cijelosti slijediti. I tako, ne
stanovitih bula, u ime Mateja Panizze, svojeg nećaka, na protiveći se nećakovim bulama, doista je bio zadovoljan
sličan način pokušao stati protiv volje građana na svaki da crkva, kuća i vrtovi s tim djelićem teritorija, koji će mu
način. Svakako u svim prilikama iskazujući da vijeće, koje se činiti prikladnim, budu odabrani i da ih mogu zadržati
je propisno i svečano okupljeno, treba uzeti u razmatra- prije rečena braća nazvana opservantima. I tako, nakon što
nje ono što je dopušteno, i da treba slijediti želju grada, su granice bile postavljene, jer se isti gospodin brat Nikola
te da bude potvrđen dio sljedećeg sadržaja da, kada bi se Puližano vratio u Zadar, kada je redovnik gospodin brat
netko usudio prokušati protiv prije rečenog, neka zna da Nikola, reda prije nazvanog opservanata, nakon što je oda-
ne postupa samo protiv prije rečene časne braće koju u slao svoje prije rečene drugove, došao iz Zadra na Rab, te
potpunosti treba oponašati, već također i protiv zajednice je veći broj dana predano i svečano naviještao Božju riječ.
grada i otoka koje naseljavaju. Naposljetku uviđajući da se ni za jednu molitvu ne može
Dana 8. studenoga, jer, kao što je svima koji su bili na- reći da je dovršena, ako se ne proglasi potreban zaključak,
zočni u uvaženom vijeću bilo poznato, prijašnjih je dana promatrajući kako se naklonjenost grada prema vjeri po-
po prikazanoj stvari bilo primljeno i potvrđeno zbog vrlo većava iz dana u dan, učinilo mu se da je svakako potrebno
molećljivih uvjeravanja velemožnog gospodina kneza i ove da fizičko vlasništvo i posjedi prije rečenog mjesta, i to crk-
uvažene komune koja su učinjena listom vrlo poštovanog ve, kuća i određenog dijela teritorija u miru dade i dodijeli
oca zadarskog nadbiskupa, te radi pokoravanja i postupa- prije rečenom redu, nije zanemario izraziti to svoje uvje-
nja po sadržaju apostolskih bula, jer doista svima treba renje prije rečenom velemožnom i presjajnom gospodinu
biti predloženo davanja i dodjeljivanja nekog mjesta časnoj knezu; budući da je njegova Velemožnost smatrala da će
braći nazvanoj opservantima za izgradnju samostana svojeg tako trebati izvršiti i da je svakako potrebno uz zajedničko
reda, gdje će se redovniku bratu Nikoli Puližanu, koji je vijećanje i mišljenje uvaženih ljudi, gospode Kolana i Her-
zbog toga razloga došao u Rab, učiniti i svidjeti, i kada je molana, sindika, te također mnogih grada Raba, zapovjedio
isti gospodin brat Nikola izabrao mjesto svete Eufemije za je da se podnese neka molba časnome Rapskom kaptolu u
izgradnju tog samostana, kao njemu prihvatljivo, pogodno i ime komune, kojom se od tog Kaptola traži ovlast uvođenja
prikladno te je već ondje odaslao neke od svojih drugova re- prije rečene braće nazvanih opservantima u posjed i fizičko
dovničkog i posvećenog života, koje je gospodin brat Matej, vlasništvo mjesta i ostalih prije rečenih stvari, za izgradnju
gvardijan samostana u Rabu, kako se već tada govori, želio samostana njihovog reda koji će vječno trajati.
izbaciti na temelju stanovite apostolske bule koja je bila U njemu, nakon što je Kaptol bio svečano sazvan, gdje
zatražena za nekog dječaka, kako se priča, njegovog nećaka, je također bio nazočan časni gospodin brat Ivan, opat sa-
koju, tada više puta zatražen od prije rečenog gospodina mostana Sv. Petra u dolini, i vikar s punom vlašću vrlo po-
kneza, nikada nije želio pokazati, i kada nikako ne želi dati štovanog u Kristu, prije rečenog gospodina oca biskupa,
suglasnost da sama braća ostanu, premda je više puta bio prije rečenoj molbi bilo je smjerno i poštovano u svemu i
tražen na opći i poseban način, također da na svoju osobnu po svemu ugođeno od strane svih kanonika. I tako izdavši
korist, koja sada ide prema najvećoj sramoti ove komune, zapovijed u nedjelju, 16. dana mjeseca siječnja, velemožni
i kada bi se za to bratu Mateju dala suglasnost, onda bi se prije rečeni gospodin knez, uvaženi carski vojnik gospodin
ova zajednica još više osramotila. Stoga, radi uklanjanja Stjepan de Dominis, ser Franjo de Cernotis, gospodin brat
ove sramote i radi zadržavanja onog što je u ovom slučaju prije rečeni Nikola iz Zadra, gospodin arhiprezbiter Franjo
po ovoj komuni bilo primljeno, svakako je neophodno osi- de Lentiis, gospodin prezbiter Petar, gospodin prezbiter
gurati. Predlaže se, dakle, po ser Kolanu iz Cernota i ser Toma de Stanze, te ostali od kanonika veće crkve, i od ple-
Hermolu od Hermolana, počasnim sindicima ove komune, mića i mnogih građana koji su stigli do mjesta sv. Eufemije,
po saznanju i ovlasti prije rečenoga velemožnog gospodina gdje su po svima jednoglasno, uz ničije protivljenje, na čast
kneza ondje nazočnoga, jer je ponajprije stvar, kao gore, svemogućeg Boga, preblaženog Franje i cijeloga nebeskog
bila primljena te je po ovom vijeću bila potvrđena, i kada dvora, bile utvrđene granice zemljišta, kao što se prikladno
bi netko pokušao na neki način činiti protiv nje, svakako učinilo potrebnim, i to sa zapadne strane je za među bio
bi svugdje trebao snositi troškove ove komune. Stoga je utvrđen javni put, s južne su strane bile označene međe koje
volja i namjera ove prije rečene komune da se za ovu odlu- počinju od prije rečenoga javnog puta i protežu se sve do
ku glasuje i da se tako ne bi lako osporavala. Dio koji je na morske obale, i kao označene međe ostaju nepromijenjene.
Zatim, sa sjeverne strane jedan manji brežuljak koji je za- mogućnosti ukloniti i uništiti sjene sablazni, koja bi možda
tvoren ili okružen zidovima od javnog puta pa sve do mor- mogla nadoći između njih, i prije rečene časne braće na-
ske obale. Od sjeverozapada prije rečena morska obala, te zvane opservantima, ili njihovim nasljednicima, odlučili
sve što se ondje nalazi (pripada) njima. Evo, gospodin brat su u crkvi sv. Duha, u ulici Gaspi, s redovnikom prije reče-
Matej, gore spomenuti opunomoćenik Mateja, svojeg ne- nim gospodinom bratom Nikolom iz Zadra, u svoje i u ime
ćaka, također u nazočnosti tog Mateja se tome priklonio, i svojih nasljednika prijateljski i s ljubavlju ovaj navedeni
vidjevši prikaz granice, dao je za njih pristanak u ime koje sporazum: da u slučaju kada bi netko preminuli, od sada
je gore (navedeno), dajući ovom činu svu svoju ovlast koju naredio da bude pokopan na prije rečenom mjestu svete
ima, ili može imati u ime prije rečenoga, te nudeći se da u Eufemije po braći koja ondje borave, neka to ne može biti
vječna vremena nećese nikada ni u ičemu protiviti svome nikako zabranjeno, i svijeće tako trebaju biti podijeljene
prije rečenom štićeniku ondje nazočnom, niti mu proturje- po pola na mjestu pogreba, ako bi prezbiteri bili nazočni
čiti. Slijedom toga svi prije spomenuti: velemožni gospodin pogrebnom obredu i nalazili se među onima koji su nazvani
knez, uvaženi sindici, te ostali plemići i mnogi od pučana, opservanti. Zatim da kanonici prije rečenog Kaptola bez iči-
svakako vrlo poštovani oci gospodin vikar, arhiprezbiter, jeg prigovora ako bi poželjeli ići, neka mogu biti u procesiji
brat Matej i ostali kanonici koji su se nalazili u refektoriju do samog mjesta svete Eufemije dvaput godišnje, kao što su
prije rečenog mjesta, nakon što sam ja, bilježnik, pročitao običavali kroz proteklo vrijeme, pod koja dva nije potrebno
bulu prije rečenog Mateja Panizze, svečano su potvrdili od- podrazumijevati niti računati blagdan svete Eufemije, jer
luku i sva prije zapisana djela, odbacujući same bule Mateja je taj dan svakako rezerviran za prije rečenu časnu braću
Panizze u njihovom prijašnjem stanju, u preostalom dijelu nazvanu opservanti. Za ovo sve i pojedino gore rečeno ne-
teritorija i prihoda koji se odnose na samo mjesto, mimo prestano i u svaki sat dok tako bude kao što je bilo zapisano,
prijašnje odluke. bili su nazočni plemići ser Damjan de Dominis, pokojnoga
Kada je tako bilo učinjeno, otišli su odatle, i zatim su u uvaženog gospodina Andrije vojnika, i ser Petar de Zaro,
nedjelju, 23. siječnja radi dovršenja onoga što je bilo za- pozvani za ostale kao svjedoci, i posebno zatraženi. Za sve
početo, prije rečeni velemožni gospodin knez i nebrojivo ovo, ja bilježnik i niže zapisani kancelar bio sam zamoljen
mnoštvo plemića i ostalih stanovnika grada i otoka, došli da sastavim ovu javnu ispravu i dok je sve prije rečeno tako
su do svete Eufemije rano ujutro, gdje je poslije svečane bilo, ja sam neprestano bio nazočan pored Rapskog kaptola.
mise i navještaja časnog gospodina, u istoj crkvi svete Eu- Ja Nikola, sin pokojnog gospodina Ivana de Pretto,
femije, pred većim oltarom bila održana potrebna i svečana carskom ovlašću piranski javni bilježnik i redovni sudac,
skupština po velemožnom gospodinu knezu, a časni gos- kancelar velemožnog i presjajnog gospodina gore zapisa-
podin Franjo de Lentiis, arhiprezbiter veće crkve, u ime noga rapskog kneza, uza sve i pojedine prije rečene bio
cijelog njegovog Kaptola, te u nazočnosti više kanonika sam nazočan tako kako je iznad izrečeno, i jer sam zbog
samog Kaptola, postavio je i uveo U ime Oca, i Sina, i Duha ostalih tekućih dužnosti bio zadržavan, predao sam sve
Svetoga424 rečenog brata Nikolu iz Šibenika, postavljenog prije rečeno što treba ispraviti za ovaj javni oblik po osobi
gvardijana, u posjed i fizičko vlasništvo prije rečene crkve, koju po zasluzi smatram vjerodostojnom, i budući da sam,
i kuća, i područja, kako je gore bilo omeđeno, idući do vrata dok sam gledao, našao da se slaže s izvornim zapisom iz
prije rečene crkve, te njih zatvarajući i otvarajući, potežući bilježaka mojih spisa, stoga sam se za vjeru i svjedočanstvo
i udarajući u praporac zvona, prostirući oltarnu tkaninu toga svega i pojedinoga potpisao i obilježio svojim uobiča-
s obje strane, te na druge načine obavljajući svečanosti, jenim notarskim znakom. I to je bilo započeto 1445., osme
koje su potrebne za primitak kojega god istinskog posjeda indikcije, a dovršeno pak 1446., devete indikcije, u dane
i fizičkog vlasništva. I potom je prije rečeni gospodin vikar gore navedene.
svojim zlatnim prstenom istoga gospodina brata Nikolu, …
gvardijana, koji je ponizno klečao, u ime svih i svakoga po-
naosob, tako nazočnih, kako i budućih prije rečenoga svojeg
reda nazvanog opservanata, uveo u posjed prije spomenute
crkve, kuće i područja omeđenog kao gore (navedenog).
Kada je to bilo učinjeno, svi su odatle otišli, radujući se u
Gospodinu.
Dana 11. mjeseca veljače, prije rečeni časni gospodin
Franjo arhiprezbiter, gospodin prezbiter Toma, prezbi-
ter Petar, te ostali od kanonika veće crkve, želeći prema
424 Učinio je znak križa.

121
prilog 2. Državni arhiv u Zadru, RAPSKI BI- I kroz rečene radove je obećao učiniti sva vrata i prozore
LJEŽNICI, 3. Toma Stančić (Thoma de Stantiis), od drveta, koja se mogu otvarati i zatvarati.
kutija 2, sveščić V (224-225)
Preveo: Ladislav Dobrica prilog 3. Državni arhiv u Zadru, RAPSKI BI-

LJEŽNICI, 3. Toma Stančić (Thoma de Stantiis),
Gore zapisani majstor /majstor Juraj/ se sporazumio s kutija 2, sveščić IX (441-442)
gore zapisanim plemićem Petrom de Zaro, za izradu četiri
prostorije u samostanu sv. Eufemije, koje trebaju biti uči- Preveo: Ladislav Dobrica
njene unutar redovničke ložnice, i unutar crkve sv. Bernar-
dina koju treba izgraditi rečeni majstor Juraj, što svakako Plemeniti čovjek, ser Petar de Zaro, rapski građanin, s
treba učiniti na ovaj način: svakako treba učiniti jedan luk jedne strane, i majstor klesar Andrija Aleši iz Drača, sta-
u rečenoj ložnici radi ulaženja u rečene prostorije, i treba novnik Splita, zatekavši se u Rabu, s druge strane, čisto su,
učiniti jedna vrata za ulaz u rečenu crkvu sv. Bernardina. jednostavno i dragovoljno postigli u suglasnosti međusob-
Također treba učiniti i luk pokraj klaustra, iznad kojeg treba no takav sporazum:
učiniti rečene prostorije, pri južnim vratima rečenog klau- Svakako da rečeni majstor Andrija treba učiniti u crkvi
stra. Treba podići i kameni zid, čija će visina biti zadovolja- sv. Bernardina, pokraj crkve sv. Eufemije na otoku Rabu,
vajuća. Treba na zidu učiniti i dva prozora koji trebaju biti pod lukom podruma jednu kamenu ogradu sa stupićima
otvoreni na južnoj strani, gdje trebaju biti rečene prostorije. na način ograde prečasnoga gore zapisanog biskupa, koja
I rečene prostorije trebaju biti učinjene sličnošću i ljepotom je izrađena u katedralnoj crkvi sv. Marije s dvije stube pod
onima kao što su ostale prostorije redovničke ložnice, sa rečenom ogradom. I s jednim vratima i dvojicom anđela koji
slamom i ogradama, te prozorima i ostalim stvarima. I tre- rukom drže jedan kameni svijećnjak, s dva uzdignuta grba
ba u cijelosti biti popločeno. I po ovoj cijeni, imenom 330 pod jednim anđelom. I s prikazima svetog Franje s jedne
malih libara. Za ovaj rad je prije rečeni ser Petar obećao strane i svetog Bernardina s druge strane, koji su podignuti
dati sve potrebno. Nasuprot tome je prije spomenuti ser poput tih anđela. Zatim treba pripremiti i izraditi jednu
Juraj dužan dati sav alat, pijesak, i prije rečeni ser Petar je grobnicu u rečenoj crkvi nalik grobnici ser Nikole de Scaffa,
obećao dati nadničare i sve ostalo. svakako s utorima, zavinutim stupovima, i vrpcama koje su
Svi lukovi trebaju biti izrađeni od dobrog, živog kamena s obje strane rečenoga zavinutog stupa, te listovima oko re-
isklesanog za kamenoresca, kao i prozori. I obećao je taj čene grobnice, i s njegovim grbovima i s jednim zvončićem
rad započeti i učiniti, slijedeći drugi rad koji treba izraditi koji je podignut na sredini pokrova rečene grobnice, i ne s
u rečenom samostanu. Zatim je prije rečeni majstor Juraj jedne, nego više s druge strane. I sve gore zapisano u radu
obećao i obvezao se učiniti jednu sakristiju do podruma trebaju isklesati i postaviti. Zatim treba, u gore zapisanoj
crkve sv. Bernardina, koju treba izraditi rečeni majstor katedralnoj crkvi sv. Marije, izraditi oko oltara svetog tijela
Juraj, a koja je pridodana do rečenog podruma i do zida Kristova, najprije jednu kamenu ogradu na južnom dijelu,
koji je izradio majstor Bartol. Sakristija treba biti tri sto- sa stupićima i jednim lavom. U sredini rečene ograde, kao
pe dugačka i široka koliko je zid podruma crkve, a visine što je u kapeli ser Kolona Crnote, pod lavom treba posta-
po tri, jer bi mogao od gore rečene sakristije učiniti jednu viti grb rečenog ser Petra te (treba učiniti) jednu drugu
prostoriju za sakristana. U sakristiji je prije rečeni majstor kamenu ogradu sa sjeveroistočne strane s jednim vratima,
Juraj obećao izraditi dva prozora, od kojih je jedan na jugo- i s dvojicom anđela, koji trebaju u svojim rukama držati
zapadnoj strani, a drugi je na južnoj strani. Povrh toga, u jedan kameni svijećnjak. Pod tim anđelima trebaju biti dva
rečenoj prostoriji treba izraditi slična dva prozora, od kojih uzdignuta grba ser Petra, i pod ogradom jedna podignu-
jedan treba biti na jugozapadnoj strani, a drugi treba gledati ta kamena stepenica te cijela kapela treba u cijelosti biti
prema crkvi. Zatim treba popločati cijelu sakristiju i reče- popločana kamenom, koji se nalazi ondje na brežuljku. I
nu prostoriju, i treba izraditi pod koji je u cijelosti utaban ako bi nešto kamenja nedostajalo za popločenje, treba ga
obojenim daskama. I u rečenoj prostoriji treba učiniti jednu dati prije rečeni ser Petar. Sâm majstor Andrija, iznoseći na
peć za rečenog sakristana, u kojoj se može ložiti vatra, da sastanku, da grobnica ser Petra, koja je ondje prije rečenog
odozgo i odozdo u cijelosti treba [oštećeno] i jedna vrata za oltara, treba stajati isklesana i ozidana, i da rad treba biti
ulaz u rečenu prostoriju. Za rečeni rad prije rečeni ser Petar dobar, ispoliran i zadovoljavajući, kako pristoji, i treba biti
je obećao dati sve neophodno, osim što je gospodin majstor dovezen na Rab, i učinjeno o svom trošku samog majstora
Juraj dužan dati sav alat, pijesak, nadničare, kamenje, vrata Andrije, osim što prije rečeni ser Petar treba dati: sav pri-
i prozore te po ovoj cijeni, imenom 250 malih libara. I ovo premljeni kamen, željezo i prikladno olovo, te kamenje,
je sve obećao učiniti pod prije rečenom kaznom, i po redu. kojega bi ponestalo za popločavanje kapele svetog tijela
Kristova, te tristo malih libara u tri obroka: tj. stotinu li- sežnja. U toj crkvi mora staviti dvoja dobro izrađena vrata
bara mu je dužan poslati sve do blagdana Velike Gospe, veličine kako budu htjeli navedeni gospodin Petar i gos-
koji će biti najbliži. Svakako, četrdeset libara u denarima i podin gvardijan Sv. Eufemije, s jednim štapom. Također
šezdeset libara u dobroj vuni, računajući po dvije libre za se obvezuje da će za ovu crkvu napraviti onoliko prozora
svaki dekalatar. I stotinu libara kada dođe na Rab i donese koliko bude potrebno. Zatim se obvezuje da će napraviti
prije rečeni rad. A preostale pak libre kada gore zapisani apsidu crkve četvrtastu i svođenu jednim križnim svodom
rad bude u cijelosti završen. Za sve ono što treba poštivati od finog kamena s tufom. Zatim se obvezuje da će napraviti
i što ne treba protivno činiti, obećali su s obje strane da će jedan izduljeni okulus iznutra i izvana na prednjoj fasadi
poštivati i brinuti se za sve i pojedino gore zapisano, pod crkve. Zatim u toj apsidi na polovici mora napraviti jedan
prijetnjom kazne plaćanja dvostruke cijene, koja je gore oltar s tri kamene stube te s lijepom pločom oltara veličine
zapisana, prema odredbama Raba. I svakako sve ono i po- koja će biti dogovorena. Zatim mora napraviti dva druga
jedino gore zapisano što je riješeno, svakako će čvrsto biti oltara u ovoj crkvi s pločama koje odgovaraju onima (oltari-
na korist, odnosno uz izuzetak prava za isključenu stranku. ma) na dnu kora crkve. Zatim mora napraviti dvije kamene
škropionice za blagoslovljenu vodu. Vanjski zid crkve mora
biti jednake ljepote kao onaj dormitorija, a iznutra mora
prilog 4. Državni arhiv u Zadru, RAPSKI BI- biti čitava okrečena svijetlom žbukom, a čitav pod popločan
LJEŽNICI, 3. Toma Stančić (Thoma de Stantiis), opekama. Zatim strop mora biti načinjen od izblanjanog
kutija 2, sveščić VII (357) drva s oslikanim letvicama. Pokrov mora biti od crijepova
s lijepim olucima uokolo. Zatim mora napraviti sva vrata
Preveo: Ladislav Dobrica i prozore od drva. Zatim mora i obećava napraviti jedan
zvonik kod trijumfalnog luka crkve, u obliku jednog zida
Majstor zidar Jangije iz Zadra, stanovnik Raba, obvezao s dva luka za dva velika zvona. Zatim se obvezuje staviti
se i obećao je plemenitom čovjeku ser Petru de Zaro daro- jednu grobnicu u crkvu pitajući sve što bude potrebno re-
vanje srednje stope zida povrh crkve svetog Bernardina, čenog gospodina Petra i kako se bude svidjelo gospodinu
koju on treba izraditi pokraj crkve svete Eufemije, mimo Petru, a koju mora također iskopati rečeni majstor Juraj.
tog zidarskog djela koje je, snagom drugog ugovora, dužan Zatim se obvezuje iskopati kamen koji će biti između ove
i treba (učiniti). I taj (rad) ide uokolo, tj. u četiri oblika i u crkve koja se treba izgraditi i samostanskog dormitorija, a
podrumu ili povrh podruma rečene crkve. Kako je ser Petar između jednog i drugog zida mora napraviti jedan klaustar
obećao dati, kao što stoji u drugom ugovoru, i sto i pedeset sve uokolo, onoliko visok koliko se bude moglo. Taj klaustar
malih libara, za majstora i za rad s vremena na vrijeme, mora biti izrađen od izblanjanog drva s bijelim letvicama i
kako rad bude zahtijevao i kako će sâm (majstor) raditi. pokriven crijepom, s balkonima (trijem na katu?) i onoliko
stupova koliko bude potrebno te klupčicama sve uokolo i
drvenim konzolama. Zatim mora ožbukati sve uokolo na
prilog 5. Državni arhiv u Zadru, RAPSKI BI- sve četiri strane. Zatim mora napraviti jedna glavna vrata
LJEŽNICI, 3. Toma Stančić (Thoma de Stantiis), u tom klaustru, široka tri i po stope i visoka koliko bude
kutija 2, sveščić III (172r-v, 173 – stara numeracija moguće, s jednim štapom uokolo, te mora napraviti vrata
389-390) od drva koja će se moći zaključati i otvoriti. Zatim ako bude
potrebno staviti stube za penjanje do ovih vrata, navedeni
Prevela: dr. sc. Ana Marinković majstor Juraj ih mora postaviti, a to mora biti procijenjeno
od strane jedne poštene osobe.
Tisućučetiristopedesetprve, indikcije četrnaeste, dana Ovaj posao navedeni majstor Juraj obećava izvršiti o
četvrtog mjeseca studenoga. Prisutni su majstor Petar ko- svom trošku, i to za hranu, za majstore i za radnike, za
vač i Petar Silica, stanovnici Raba, pozvani svjedoci, u kući kamen, vrata i prozore, pijesak i sve drugo što bude po-
dolje navedenog gospodina Petra. trebno, osim što navedeni gospodin Petar mora dati svo
Plemeniti gospodin Petar de Zaro (Car), građanin Raba, drvo koje bude potrebno za čitav posao te vapno, kovano
dogovorio se s majstorom Jurjem iz Zadra, protomajstorom željezo i opeke, kao i zvona i sve crijepove i svo olovo. I sav
Raba, da napravi jednu kapelu ili crkvu posvećenu našem ovaj posao mora napraviti za cijenu od tisuću i četiristo
gospodinu sv. Bernardinu na poprečnoj strani Sv. Eufemi- libri u gotovini, a iznad te cijene od sada mu rečeni gospo-
je na otoku Rabu. Kao prvo, navedeni majstor Juraj ovim din Petar mora dati svoju veliku barku sa svom opremom
zapisom obećava i svečano se obvezuje napraviti i sagraditi koja se tamo trenutno nalazi. Ovaj novac navedeni gospo-
jednu crkvu na navedenom mjestu, duljine i visine poput din Petar obećava dati u vremenskim razmacima ovisno o
crkve sv. Tome de Caturbo, ali širina iznutra mora biti tri tome kako posao bude tražio. Ovoj isplati treba se dodati i
123
izravnati deset dukata koje mora dati majstor Juraj, a koje pod nadzorom Središnjeg povjerenstva za zaštitu spome-
je posudio od gospodina Petra za zvonik, i to u ratama. Na- nika u Beču.429
vedeni majstor Juraj obvezuje se napraviti klaustar kao što U siječnju 1915. radovi obnove su završeni te je ‘nare-
je gore navedeno do idućeg blagdana sv. Jurja. Crkvu, kao djeno gradjevnom nadsavjetniku Petru vit. Erco da iste ko-
što je gore navedeno, [172v] u roku od iduće dvije godine, laudira po mogućnosti u sudjelovanju V.G. kao zemaljskog
obećavajući jedan drugome izvršiti, poštovati i ne prekršiti konservatora’ koji bi utvrdio jesu li se radovi izveli sukladno
pod kaznom od pedeset zlatnih dukata koju će prekršitelj propisanome od strane povjerenstva za skrb spomenika te
isplatiti onome koji je ispoštovao. Bila kazna isplaćena ili koji bi se eventualni dodatni radovi na objektu još morali
ne, ipak sve gore navedeno mora biti ispoštovano. izvesti.430
Iz dopisa br. VII-306/9 Predstojnika namjesništvenog
gradjevnog odsjeka u Zadru Don Frani Buliću 1915. dozna-
Prilog 6. pregled dokumentacije radova jemo kako se “amošnji tesarski majstor Hrak već odrekao
OBNOVE TABULATA U CRKVI SV. BERNARDINA SIJEN- tog zanata i nije poznato gdje se sada nalazi slikar gosp.
SKOG U KAMPORU NA RABU 1914. I 1977. GODINE Viertelberger. Mjesto Hraka mogao bi doći amošnji tesar
Bellini, koji je isto poznat kao vrijedni zanatlija a glede
Pripremila: Marta Budicin uregjenja slika na plafonu crkve pošto je to već slijedilo
moglo bi se za sada konstatovati na naličju ako je ista rad-
Radovima obnove franjevačkog samostana u Kamporu nja primjereno izvedena ili ako treba da od rečenog slikara
na Rabu prethodio je ‘Opisni trebovnik’ ovlaštenih držav- bude dopunjena.”431 U istom se dopisu moli C.k. zemaljskog
nih tehničara s detaljnim opisom potrebnih radova od 26. konservatora Don Franu Bulića da u slučaju da se slaže s
9. 1912.425 Trebovniku je uslijedila izjava iz 29. 9. 1912., odabirom majstora odredi dan naličja te da mu se c.k. grad.
odnosno prijepis Izjave Ministarstva za javne radove od nadsavjetnik Erco i tesar Bellini tom prilikom pridruže.432
3. 2. 1913. u kojoj je navedeno kako su državni tehniča- U periodu od 5. do 9. 5. 1915. Don Frane Bulić boravio je
ri zatekli izuzetno loše stanje krova od eternit ploča koji na Rabu u franjevačkom samostanu u Kamporu te u dopisu
prokišnjava, zbog čega je planirana hitna obnova krovne spisa br. 10/K 1915 od 29. 1. 1915. upućenom dvorskom
konstrukcije i postavljanje novoga krovnog pokrova od savjetniku i Predstojniku Namjestništvenog gragjevnog
uobičajenih šupljih opeka.426 Odsjeka Zadar Eugenu Walachu navodi sljedeće: “Iz snopića
Spomenuti je trebovnik sastavio arhitekt Quiquerez na spisa dostavljenih još početkom lanjske godine potpisa-
iznos od 4.600 K, i u 18 točaka navedeni su svi potrebni nomu od c.K. Središnjega Povjerenstva za čuvanje starih
radovi te njihovi troškovi. (..) Točka 16. obuhvaća ‘osigu- spomenika glede popravka samostana i crkve franjevaca u
ranje drvenog stropa u crkvi sv. Bernarda, napravom jedne Kamporu na otoku Rabu proizlazi, da glavna radnja koja
gornje oplate od 3 cm deb. i na preklop sastavljenih i čavlim se je imala izvesti ongje jest osiguranje plafond-a crkve i
pribijenim daskama. Prije izvedbe ove radnje ima se gornja uregjenje slika na istomu i da za tu svrhu bilo se je bacilo
površina slikanog stropa očistiti. Izmjera: 13.30 x 6.20 = oko na majstora tu Kraka i na Viertelbergera putujućeg
82.46 m²’, a točka 17 obuhvaća osiguranje slika u kasetama slikara c.K. Središnjega Povjerenstva. Iz istih spisa ne pro-
crkvenog stropa.427 izlazi, da bi ova dva gospodina učinila koji proračun za ove
Odlukom br. 53889 od dana 18. 12. 1913.428 odobrena radnje, i da bi ovaj bio odobren od starije Vlasti, tako da
je subvencija u iznosu od 4600 K za obnovu franjevačkog je c.K. Središnje Povjerenstvo odlukom dneva 11 siječnja
samostana u Kamporu na Rabu, što je potvrđeno i dopisom
br. Z 766 Carskog kraljevskog ministarstva bogoštovlja i 429 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konser-
nastave od 11. 12. 1913., pod uvjetom da se radovi izvode vatorijalni Ured za Dalmaciju u Spljetu, br. 10/K 1915, prik. 27.1.1915.,
br. 10, Z 766, Beč, veljača 1913., Kampor auf Arbe, Franziskanerkloster,
Restaurierung, z.Z. II-306/3 vom 19.10.1912.; br. 319/K 1914,18.4.1914.,
425 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konserva- prik. 22.6.1914., br. II-306/7, Popravak franjevačkog samostana u Kam-
torijalni Ured u Spljetu, br. 319/K 1914, 18.4.1914., prik. 22.6.1914., br. poru na Rabu, Prijepis istog ministarstvenog otpisa od 11.2. 1913., br. Z1:
II-306/7, Popravak franjevačkog samostana u Kamporu na Rabu, Dopis 766, Kampor auf Arbe, Franziskanerkloster, Restaurierung. z.Z. II-306/3
C.k.dalmatinskog namjesništva C.k. pokrajinskom konservatorijalnom vom 19.10.1912.
uredu u Splitu, br. II-306/7 ex 1914, Zadar, 18.4.1914., prik. 22.6.1914., 430 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konserva-
br. 319. torijalni Ured u Spljetu, br. 319/K 1914, 18.4.1914., prik. 22.6.1914., br.
426 Isto, z. Z. 766 einer Äusserung des Ministeriums für öffentliche II-306/7, Popravak franjevačkog samostana u Kamporu na Rabu, 1915.,
Arbeiten, vom 3 Februar 1913, Dopis Predstojnika namjesništvenog gradjevnog odsjeka u Zadru Don
Z1: 4826/VIIIb. Frani Buliću, br. VII-306/8, Zadar, 23.1.1915.
427 Isto, 8. 431 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konservato-
428 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konserva- rijalni Ured za Dalmaciju u Spljetu, br. 10/K 1915, prik. 27.1.1915., Dopis
torijalni Ured za Dalmaciju u Spljetu, br. 30/K 1914, 11.1.1914., prik. 18.1., br. VII-306/9, Zadar, 4.2.1915.
br. 7197/13, Kampor na Rabu, franjevački samostan, popravak, verso. 432 Isto.
1914 Br. 7197 ex 1913 pozivalo potpisanoga, da javi za te kako mu je gvardijan obustavio restauriranje na obnovi
koje je radnje u Kamporu bila proračunana državna pot- oslikanog stropa nakon izvedenih nekoliko proba obnove
pora i da li je već učinjen program za popravak plafond-a figuralnog prikaza. Upućuje poziv slikaru Viertelbergeru
u crkvi. Ovgješnjim izvješćem 26/I 1914 Br. 30 na to c.K. ili ako bi bio koji drugi u mogućnosti da dođe u Kampor i
Namjesništvo, potpisani je pitao razjašnjenja u ovom obziru pregleda do sad izvršene radove.436
i pitao prepis odluke c.K. Ministarstva bogoštovja i nastave Iste se godine odobrava od strane gvardijana zatražena
dneva 11 veljače 1913 Br. 766/1913. Na ovo izvješće nije “obustava radnja plafonda u crkvi sv. Eufemije u Kamporu
nikad bilo odgovoreno, niti je potpisani primio pitanoga na ot. Rabu”437, a u dopisu Središnjeg povjerenstva upu-
prepisa odluke. Ove radnje pako nisu bile izvedene do mar- ćenom Konservatorijalnom uredu u vezi s obnovom fra-
ča 1914, kada je potpisani bio dne 15 ovoga mjeseca lanjske njevačkog samostana u Kamporu navodi se još kako će se
godine u Rabu i u Kamporu za ove i druge Konservatori- nakon poboljšanja uvjeta (vremenskih) opunomoćiti jedan
jalne posle u družtvu njegove Preuzvišenosti gosp. Namje- restaurator za nadzor izvedenih radova na tabulatu.438
snika M. Attems-a. Prije nego li se potpisani odluči dan Detalji i opseg radova koje je izveo Benevegna nažalost
kada će u Kamporu sa gosp. Gragjevnim Nadsavjetnikom nisu poznati, no prema dostupnim dokumentima u kojima
Petrom vit. Erco-m za kolaudiranje već izvedenih radnja, saznajemo kako su mu nakon dva tjedna rada obustavljeni
prema Vašemu pozivu dneva 23 tek. mj. Br. VII-306/8, moli radovi na figuralnim prikazima, vjerojatno je da se Bene-
najuljudnije, da bi mu bila dostavljena u prepisu odluka vegnina intervencija ograničila na dekorativne elemente
gorinavedena i da mu se javi da li bi bilo moguće da naličju u oslika te da se na njegovu intervenciju odnosi sljedeći
Kamporu prisustvuju istodobno gorirečena dva gospodina navod: “Primijećeni su i tragovi nekog ranijeg popravka o
slikar Viertelberger i majstor Kraka, naravski ako oni nisu kojem nemamo podataka. Slikar prilično loše kvalitete ih
obavili ongje svoj posao, ili ako ne prvi barem drugi.”433 je na licu mjesta, bez skidanja popravljao. Ti su popravci
Pridodano dopisu je sljedeće: “Dne 7.V.1915. u samostanu naročito uočljivi na viticama pa je ovaj slikar sivom bojom
u Kamporu. Slike su na plafondu (iz god. 1669) iz života sv. prekrio neke od njih, prekrivajući potpuno crne i sive šra-
Frane, ali i iz Isusova. Pri dnu pokraj orgulja vidi se natpis: firane poteze kojima je Napoli pokušao postići plasticitet.
asino vectus excipitur honorificentissime. Radio na plafon- (…) Utvrđen je preslik na središnjim poljima s figuralnim
du 14 dana u novembru, tamnim dnevima, neki Zadranin scenama, ali ne na likovima jer je očito bio slikar lošije kva-
Enrico Benevegna slikar, sa šurjakom nekim Talijanom: litete pa se u njih nije usudio dirati ograničivši se samo
Boje kupovao u Rabu (!). Skele on na svoje troškove učinio. na dekorativne elemente. Andjeoske glave su također mje-
Bio plaćen po izjavi Gvardijana Poljaka sa Kr. 570.”434 stimično preslikane. Originalne boje koje prevladavaju u
Slikar Hans Viertelberger kojega Don Frano Bulić spo- paleti su sivo-plava boja podloge i zemljane oker i crvena
minje poznati je suradnik Antona Gnirsa, konzervatora u središnjim poljima.”439
Središnjeg povjerenstva za umjetnost i zaštitu spomenika Važno je napomenuti kako je Vladislav Brusić 1922. na-
za Istru te pokrajinskog konzervatora za Austrijsko primor- veo da je tabulat u “dosta lošem stanju i potrebno je da se
je i Kranjsku. Radio je na restauriranju fresaka u svetištu popravi”.440
beramske župne crkve sv. Martina 1909. s Josefom Ballom,
a moguće i na restauraciji zidnih slika te tabulata u crkvi ***
sv. Marije na Škrilinah, također u Bermu.435
Dopis br. 10/K 1915 datiran u 12. 6. 1915. upućen Sre- Cjeloviti konzervatorsko-restauratorski zahvat na ta-
dišnjem povjerenstvu od strane Don Frane Bulića navodi bulatu izveden je od strane Restauratorske radionice Re-
kako izbor majstora Enrica Benevegne nije najprimjereniji gionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu u
433 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konser-

vatorijalni Ured za Dalmaciju u Spljetu, br. 10/2 1915, 23.1.1915., prik. 436 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konserva-
27.1.1915. br. VII-306/8, Predstojnik Namj. Gragj. Odsjeka u Zadru pozivlje torijalni Ured za Dalmaciju u Spljetu, br. 10/3 1915, Popravak samostana
Konservat. Ured na naličje Samostana u Kampori na otoku Rabu; Bio u franjevačkoga u Kamporu ot. Rab, br.10/K 1915, 12.6.1915.
Rabu dne 6, 7. i 8. V. 1915, a u Kampori dne 7.V. 1915 (blagdan sv. Duje)
od 7 ½ -12 podne. Bulić. 437 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konser-
vatorijalni Ured za Dalmaciju u Spljetu, br. 59/1915, 16.7.1915., prik.
434 Isto. 21.7.1915., br. 1489, Odobrava se obustava radnja plafonda u crkvi sv.
435 ŽU Beram, Urudžbeni zapisnici, 19-20. st.,1.1.4. Knjiga urudžbenih Eufemije u Kamporu na ot. Rabu, recto.
zapisnika 1906-1939. (Il Giornale Maestro), Dopis br. 33/2 1/4 iz 1912.: 438 Isto, Dopis Središnjeg povjerenstva c.K. Konservatorijalnom uredu
Da mu se izvijesti o radnji slikara Jos. Balla ovršenoj u presbiteru ovdj. stare u Splitu, br. 1489 ex 1915., 16.7.1915.
župne crkve; Preporuča se uvažiti molbu slikara J. Balla. S tim u svezi i dopis
br. 114 13/11: Da se izvjesti glede slika fresco, nadjenih na zidu stare župne 439 MK-UZKB/SA-ZDE (796), Regionalni zavod za zaštitu spomenika
crkve u Bermu. 49 14/6 iz 1909.: Javlja, da je c. K. ministar. Za bogoštovje kulture, Split, Zoraida Staničić, Izvještaj o radovima na restauraciji tabe-
odredilo 400 K za popravak starih slika u ovdašnjoj župnoj staroj crkvi , koje latuma iz franjevačkog samostana u Kamporu, 1982., 2.
će popraviti slikar H. Viertelberger, kut. 1. 440 BRUSIĆ, VLADISLAV, 1922., 7.
125
razdoblju od lipnja 1977., kada je tabulat demontiran, do šine to omogućavali. Primjećeno je da su u popravku vitice
svibnja 1984. kada je tabulat montiran in situ. tj. njihov smjer pružanja promijenjeni pa su prema svim
Godine 1977. zatečen je tabulat čije su slike po poljima postojećim poljima napravljene rekonstrukcije u crtežu u
bile sastavljene od pet do šest borovih dasaka od kojih je omjeru 1:1. Lokalnim sivo-oker tonom vitice su nadopunje-
svaka bila prikucana uz stropne grede kovanim čavlima. ne kao i kimation sa šrafiranom strukturom. (...) Retuširane
Boje su zemljane, vezane koštanim ljepilom bez ikakve su i andjeoske glave radi lakše čitljivosti. Siva podloga je
kredne ili druge podloge.441 radi gubljenja oštrine nove boje premazana otopinom ta-
Tabulat je bio ugrožen prvenstveno zbog prodiranja vode mnog šelaka kao i novi dijelovi vitica. Središnji su prizori
kroz krovište; daske su se međusobno razmakle i raspuca- rasvijetljeni otopinom bijelog šelaka koji ne žuti, a ujed-
le su, a slikani sloj se odvajao od nosioca. Istraživanja su no i učvršćuje pigment. Iza toga će se sve slike premazati
utvrdila nekoliko slojeva preslika, oskudni podatci o prvom terpentinskim prozirnim lakom na kojem će se nastaviti
slikanom sloju govorili su o živoj polikromiji crvene, žute, završni retuš prizora, vitica i andjela uljenim bojama.” Kod
bijele i smeđe, dok je drugi sloj imitirao sivo-zelenu marmo- obnavljanja natpisa ispod slikanih prizora pomogao im je
rizaciju, težeći monokromiji. Potrebno je napomenuti kako u pisanoj korespondenciji gvardijan fra Andrija Bonifačić
je cijela površina tabulata bila prekrivena debelim slojem tijekom 1982. i 1983. godine.
čađe od izgaranja voštanica. Utvrđeno je da je boja na više Potrebno je napomenuti da su se slike vratile na izvorne
mjesta u potpunosti isprana pa su očišćeni samo oni dijelovi pozicije, ali okrenutih strana tako da ih je sada bilo moguće
koji su to mogli podnijeti zbog postojanosti bojenog sloja: gledati u smjeru od zapada prema istoku, odnosno od ulaza
glave anđela i središnji prizori. Preslikani su većinom bili u crkvu prema oltaru.443
samo dekorativni elementi, vitice i djelomično anđeoske Izrada novih profila u drvu prema postojećim uzorcima
glave, dok figurativne scene s likovima nisu preslikavane. bila je opsežan i zahtjevan dio radova. “Prema postojećim
Prema Izvještaju o radovima na restauraciji tabelatuma ostacima profiliranih okvira kaseta izradjeni su novi od
iz franjevačkog samostana u Kamporu iz 1982. doznajemo jelovog drveta. Gotovo 80% cjelokupne profilacije je zbog
kako su demontirane daske tabulata pojedinačno numeri- trošnosti i crvotočine zamijenjeno. Sondirani su tragovi
rane i zapakirane te prevezene u Split.442 “Profilacija koja originalne boje. Utvrdjeno je više slojeva preslika. Vrlo
je uokvirivala slike ostavljena je u samostanu u Kamporu, oskudni podaci o najstarijem sloju koji nisu nikako bilo
budući u veoma lošem stanju, a uzeto je više uzoraka prema dostatni za rekonstrukciju govore o živoj polikromiji okvi-
kojima će se rekonstruirati.” Prvi radovi uslijedili su 1981. i ra crvene, bijele, žute i smeđe boje s rustičnim viticama
to dezinsekcijom i konzervacijom i drvenog nosioca. “Poje- izvedenim šablonama. Dio profiliranih dasaka imao je sloj
dina mjesta nagrižena gotovo do same površine su pažljivo boje koji je imitirao sivozelenu marmorizaciju., težeći za
ispilana i nadomiještena novim brodskim daskama vezanim razliku od prvog sloja monohromiji. Najcjelovitiji je zapravo
brodskim spojevima. Zatim se prišlo vezivanju dasaka u bio treći sloj boje pronadjen sondiranjima ispod zadnjeg
izvorna polja. Vezivanje je izvršeno poprečnim borovim gre- sivosmedjeg preslika pa ga se stoga rekonstruiralo. Najšira
dicama i mesinganim vijcima. (...) Mjesta oštećena izvornim profilirana daska obojana je crvenosmeđom bojom, srednja
željeznim čavlima četvrtastih glava tipičnih za 17.-18. st. pravokutna crno-zelenom, a poluobla gornja žutooker ni-
ispunjena su smjesom ljepila i piljevine.” Izvedena je konso- jansom. Na taj način je poštovana autentičnost stropa bez
lidacija slikanog sloja, dezinsekcija i konsolidacija drvenog da se nasilno rekonstruira bez dovoljno podataka najstariji
nosioca, zamijenjene su crvotočinom dezintegrirane daske sloj. Nanešene su zemljane boje vezane tutkalom. Nakon
kao i profilirani ukrasni okviri kaseta. U dokumentaciji se postavljanja cijeli je strop lakiran. Oslikana polja polu mat
navodi kako je od starih profilacija sačuvan manji broj te su damar lakom, a profilacija transparentnim uljnim lakom.”444
prema njima rekonstruirane nove i prebojene u lokalni ton,
izvedena je minimalna rekonstrukcija oštećenja slikanog
sloja i retuš dijelova na kojima je bilo dovoljno informacija
za izvođenje navedenog zahvata. Retuš je izveden bojama
dobivenim od zemljanih pigmenata s impregnacijskim ve-
zivom i vodom. “Boja se nanosila u dva namaza kistovima,
radi jednoličnosti podloge. Podloga je potpuno obnovljena,
kompletnim retušem budući da su tragovi, a i veličina povr-
443 Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture – Split, Popravak
441 MK-UZKB/SA-ZDE (796), Regionalni zavod za zaštitu spomenika oslikanog drvenog stropa iz crkve Sv. Bernardina franjevačkog samosta-
kulture, Split, Zoraida Staničić, Izvještaj o radovima na restauraciji tabe- na u Kamporu na Rabu, Restauratori: Tomislav Tomas i Gordan Gazde,
latuma iz franjevačkog samostana u Kamporu, 1982., 2. Voditelj radova: Zoraida Demori-Staničić, ev. br: 674/84, 9.
442 Isto, 3. 444 Isto, 9 i 10.
KRONOLOGIJA KAMPORSKOG FRANJEVAČKOG SAMOSTANA
13. STOLJEĆE 14. STOLJEĆE
1244., 1290. Spominjanje crkvice sv. Eufemije i 1. srpnja Crkva sv. Eufemije dolazi pod upravu
groblja u Kamporu u pisanim izvorima. 1329. rapskog biskupa.
Osnivanje bratovštine koja je od

prihoda zemlje i vinograda uzdržavala i
crkvu sv. Eufemije.
15. STOLJEĆE
1438. Bernardin Sijenski (1380.-1444.) 1449. Angažiran još jedan majstor kamenar,
potvrđuje potrebu osnutka samostana Nikola iz Zadra, za pripomoć kopanja
franjevačkih opservanata u Kamporu. temelja kamporskog samostana.
4. kolovoza Rapska općina dozvoljava Nikoli 1450. Početak gradnje crkve sv. Bernardina
1445. Puližanu, gvardijanu zadarskog pod patronatom rapskog plemića Petra
samostana sv. Križa izvan zidina, Cara.
izabrati mjesto uz crkvu sv. Eufemije za
budući samostan. na Duhove Papa Nikola V proglašava Bernardina
1450. Sijenskog svetim.
siječanj 1446. Utvrđene su granice kamporskog rujan 1451. Izvedeni radovi na samostanu za koje je
posjeda koji je obuhvatio crkvu, kuću i Petar Car sklopio ugovor s majstorom
okolnu zemlju. zidarom Antonijem de Rubino.
1446. Kamena ploča s latinskim natpisom o 4. studeni Petar Car sklapa ugovor s majstorom
utemeljenju i gradnji samostana koje 1451. Jurjem Dimitrovim iz Zadra,
pokreće rapski plemić Petar Car. Autor protomajstorom Raba, uz svjedoke
je nepoznat, moguće jedan od majstora majstora kovača Petra i Petra Silicu, za
suradnika ili sam protomajstor Juraj gradnju kapele ili crkve posvećene sv.
Dimitrov Zadranin. Bernardinu uz crkvu sv. Eufemije. U
ugovoru se navode njezine dimenzije,
29. listopada Majstor Zorzi Tagliapietra iz Istre detalji ahitektonskih elemenata i
1448. za rapskog plemića Petra Cara kopa materijali, inventar. Potom se majstor
temelje novog samostana i kleše dvije obvezuje napraviti jedan zvonik na
krune za cisterne. Naručena su i 24 preslicu za dva zvona kod trijumfalnog
osmerostrana stupa za klaustar, ali nisu luka crkve, te jednu grobnicu u crkvi.
izvedeni. Također, isti majstor je ugovorom
zadužen za gradnju samostana uz crkvu.
127
Za radove će majstoru biti isplaćeno 9. srpnja Alešiju isplaćeno 40 dukata u vuni za

1400 libara u gotovini, kako radovi 1457. klesanje kamene ograde pred svetištem
budu napredovali. sa skulpturama.
1452. Majstor Juraj se obvezao napraviti četiri 1458. Za crkvu sv. Bernardina nabavljen
sobe u novom dijelu samostana, na poliptih mletačkih slikara braće
istočnoj strani, zatim sa strane prema Antonija i Bartolomea Vivarinija.
gradu Rabu još jedna vrata, te sakristiju
i iznad nje sobu. 10. lipnja Posveta crkve sv. Bernardina, o događaju
1466. svjedoči latinski natpis na kamenoj ploči
1453. Voditelj gradnje, majstor Juraj, postavljenoj danas u sjeverni zid crkve.
dogovara izradu gotičkih prozora za 1470. Prvi spomen obitelji Cimalarcha u
crkvu i klesanje elemenata trijumfalnog spisima rapskih notara.
luka s Antonijom iz Rovinja i Jurjem iz
Modruša. Od nekog Marse iz Krasnog 18. prosinca Prezbiter Martin, kapelan crkve sv.
na Velebitu, za crkvu i sakristiju se 1471. Eufemije, daje u najam dva zemljišta
naručuje drvena građa koju je dopremao koja su pripadala toj crkvi.
Petar Car svojim brodom. Iz Luna i
Kalifronta se doprema kamen. 1473. Prvi puta se spominje bratovština sv.
Bernardina.
1. ožujka Petar Car traži od majstora Jurja da
1455. povisi zidove crkve jer su preniski, za 1476. Godina 1476. uklesana u kamenu gredu
što će mu isplatiti 150 libara. zapadnog portala crkve sv. Bernardina,
desno od anđeoske glave s krilima.
3. rujna Petar Car sklapa ugovor s Andrijem Mogući autor portala je Juraj Dimitrov
1456. Alešijem za klesanje kamene ograde Zadranin i suradnici na izgradnji crkve.
pred svetištem i četiri skulpture: dva
anđela bakljonoše, sv. Franjo Asiški i U crkvi sv. Bernardina postavljen oltar
sv. Bernardin, prema uzoru na ogradu sv. Križa s kasnogotičkim Raspelom.
u rapskoj katedrali. Naručena je i
nadgrobna ploča Petra Cara. 16. rujna Reorganizacija bratovštine sv. Eufemije
1491. čiji članovi mogu biti i muškarci i žene.
studeni 1456. U samostanskom klaustru se zida
cisterna. Troškove gradnje je dijelom 15. stoljeće Vrijeme nastanka ikone Bogorodica s
pokrio iznos od 150 libara koje je Djetetom s oltara u Gospinoj kapeli,
oporučno ostavio Nikola de Hermolais, bizantsko-kretski rad, drvo/platno,
želeći biti pokopan uz majku u crkvi sv. tempera pozlata.
Bernardina.
16. STOLJEĆE
1500. Franjevci od rapskog kneza dobivaju 25. rujna U popisu posjeda svih kapela i crkava u
zemljište u Gornjoj ulici u gradu 1510. Rabu pod upravom katedrale i Kaptola,
Rabu. navodi se i crkva sv. Eufemije u kojoj
mise drže franjevci.
1. lipnja U crkvi sv. Bernardina proglašen jubilej
1500. za sve kršćanstvo. 1514. Kamena nadgrobna ploča nepoznatog
majstora, izvađena iz poda crkve sv.
1506. Andrea Cimalarcha daje podići Bernardina 1903., od 1914. ugrađena
Gospinu kapelu sjeverno od lađe je u jedan od zidova klaustra, a od
crkve sv. Bernardina i u njoj drveni 1929. je ugrađena na današnje mjesto u
pozlaćeni oltar. Oporučno ostavlja istočnom zidu klaustra.
novac i zadužuje sestru Mariju da izvrši
oporuku. 1519. Kamena nadgrobna ploča Franje
Petar Radov Trogiranin izrađuje Crnote, nepoznatog majstora, 1903.
kamenu nadgrobnu ploču Andree izvađena iz poda crkve sv. Bernardina.
Cimalarche. Ploča je izvađena 1903. Godine 1914. ugrađena je u zid
iz poda crkve sv. Bernardina, 1914. je sjevernog trijema, a 1929. na današnje
ugrađena u zapadnom trijemu klaustra, mjesto u istočni zid klaustra.
a od 1929. je na današnjem mjestu u
istočnom zidu klaustra. 1525. Franjevci nastoje u gradu Rabu izgraditi
hospicij i kapelu čemu se protivi rapski
Kaptol.
26. kolovoza Mletački dužd daje isključivo 1580. Fra Domenegho da Capodistria,
1529. franjevcima dozvolu ribarenja ispred kamporski gvardijan, spominje da
samostana i uvoz stvari iz grada u samostan ima svoju barku.
samostan bez nameta.
kraj 16. U crkvi sv. Bernardina je postavljen
1533. Zabilježeni su ukopi u Gospinoj kapeli stoljeća oltar sv. Franje sa slikanom palom istog
crkve sv. Bernardina, pred oltarom. sveca. Dotični Petar Lucsich iz Kampora
u oporukama od 1596. i 1602. godine
ožujak 1533. Franjevci dobivaju u posjed kuću obitelji navodi da je prodajom vola osigurao dio
Crnota. novaca samostanu za njegove potrebe
i za nabavu pale za oltar sv. Franje.
22. lipnja Franjevački provincijal naređuje da se Također je tražio da se pokopa u crkvi
1538. u crkvi sv. Bernardina načine slike kao ispred navedenog oltara.
u Hvaru „subdus ballatorium super
chorum“, ali vjerojatno nisu nikad
naslikane.
17. STOLJEĆE
11. srpnja Franjevci su dobili kuću obitelji Crnota troškovi nabave drvenih ploča za
1600. za hospicij i uz nju sagradili kapelu sv. pokrivanje lađe (tabulata) crkve sv.
Marina i Didaka u gradu Rabu. Bernardina.
travanj 1605. Posveta kapele sv. Marina i Didaka. siječanj 1657. Plaćeno je 138 lira za drvene ploče
tabulata koje su poslane iz Venecije.
lipanj 1620. Marin de Zaro daje 60 lira za pozlatu svibanj 1657. Nabavljene su nove kamene stepenice
tabernakula u svetištu crkve sv. za 89 lira. To mogu biti upravo one
Bernardina. kojima se danas iz jugozapadnog dijela
samostana pristupa u gornji vrt. Odorik
Udovica Nikole Spalatina koji je ukopan Badurina pretpostavlja da je tada
u crkvi sv. Bernardina poklanja novce izgrađen istočni dio te zgrade.
za pozlatu krune Bogorodice u Gospinoj
kapeli. proljeće 1658. Arhiđakon Pastrović u ime rapskog
Kaptola bilježi da im franjevci ne
24. kolovoz Kupljeno novo zvono za zvonik crkve dopuštaju obavljati sprovode u crkvi sv.
1625. sv. Bernardina i postavljen je novi Bernardina i sv. Eufemije, a morali bi.
vjetrokaz u obliku pijetla.
1659. Završen rad na kamenim stepenicama
1634. U vrijeme gvardijana Pietra d’Arbea započet u svibnju 1657., majstorima
samostan ima posjede i u Drazi, isplaćene 44 lire.
te održava hospicij u gradu. Tada
započinju prijepori kome točno pripada 1660. Isplata troškova za nabavu i
crkva sv. Eufemije, franjevcima ili postavljanje novih prozora u crkvi
rapskoj biskupiji. sv. Bernardina, za olovo i željezo, za
parapete i dobavu kamena. Zazidane su
1643. Kancelar biskupske kurije, don Juraj monofore i otvoreni su veći polukružno
Georgicus službeno uvodi klerika Luku zaključeni prozori.
Marinellisa u posjed kapela među
kojima se van grada spominje i kapela 1666. Radovi u crkvi sv. Bernardina se
sv. Eufemije. nastavljaju, plaća se zidar i nabava
kamena za samostan.
24. travnja Kupljena slika Posljednja večera (ulje
1644. na platnu) za 120 lira koja danas stoji u travanj 1667. Rade se dvije klupe u Gospinoj kapeli
refektoriju samostana. crkve sv. Bernardina.
sredina 17. Spominje se neko pjevalište u crkvi sv. studeni 1667. Zabilježeni troškovi obnove pale oltara
stoljeća Bernardina. sv. Franje. Tijekom iste godine uređuje
se mol za barke.
1651. Samostan gradi novi brod za koji je
općina dala 10 dukata. travanj i svibanj Plaća se pregled krova crkve sv.
1669. Bernardina.
1652. U samostanskim računima se spominju
129
Slikaru Otonu Napoliju se isplaćuje 1690. Odorik Badurina pretpostavlja da je

300 lira oslikavanje tabulata crkve sv. prizor Navještenja na trijumfalnom
Bernardina sa 27 scena iz života sv. luku crkve sv. Bernardina nastao u
Franje. Također se isplaćuje 150 lira vrijeme dekoriranja crkve.
stolaru Jurju, te 118 lira za boje.
srpanj 1698. Prvi puta izrađen inventar kamporskog
20. lipnja Rapski biskup Dujam Gaudencij samostana i crkava. Izradio ga je
1690. je potvrdio istinitost relikvija koje gvardijan Juraj d’Arbe predajući
je poklonio samostanu. Isprava o samostan novom gvardijanu Ivanu da
istinitosti je bila pohranjena u drvenoj Vegli.
kutijici s izrezbarenim prikazom
Skidanja Krista s križa.
18. STOLJEĆE
početak 18. Nastavak rasprave oko jurisdikcije nad do 1747. Na ulazu u Gospinu kapelu u crkvi sv.
stoljeća crkvom sv. Eufemije o kojoj se brine Bernardina napravljena je željezna
istoimena bratovština. rešetka visine oko 3 metra, a kameni
stupići nekadašnje ograde su uklonjeni.
1703. Oporuka Jerka de Zara, soprakomita
rapske galije, kojom poklanja 1747. Gvardijan Petar d’Arbe dao je ukrasiti
samostanu drveni grb obitelji Zaro. sliku Blažene Djevice Marije u Gospinoj
kapeli, pozlatio je krunu i dao umetnuti
1715. U crkvi sv. Bernardina obnovljen oltar dva serafina i rastopiti dva srebrna
sv. Križa kojeg posvećuje rapski biskup. kaleža kako bi se napravila pozlaćena
piksida.
5. svibnja Sastavljanje novog inventara crkve i
1717. samostana pod nazivom Inventario delle 1755. U crkvi sv. Bernardina se premješta
robbe del convento di s. Eufemia di Arbe. glavni oltar ispod trijumfalnog luka,
To je prvi put da se samostan javlja u uklonjena je oltarna ograda, a drveni
pisanim izvorima pod tim nazivom, oltari su zamijenjeni kamenim,
do tada se navodio kao Convento di s. inkrustiranim, nepoznatog altarista:
Bernardino fuori d’Arbe. glavni, oltar sv. Križa, oltar sv. Franje i
Gospin oltar.
1721. Bratovština sv. Eufemije isplaćuje 148 Tada je kupljen i kameni tabernakul
lira, moguće za produljenje crkve sv. za 900 lira, te su izrađeni drveni
Eufemije prema istoku. nasloni nad klupama u samostanskoj
blagovaonici.
1726. O. Badurina razmatra novu mogućnost
nastanka prizora Navještenja u vrijeme 1756. Biskup izjavljuje da crkva sv. Eufemije
trogodišnjeg gvardijanata Petra d’Arbe pripada fratrima.
koji popisuje inventar i navodi da je
za obnovu crkve, kora, sakristije i 1758. – 1761. Spominje se slika anđela Gabrijela na
crkvice sv. Marina potrošio 200 lira, a trijumfalnom luku za koju je plaćeno
za obnovu kamenog križa na groblju i 84.12 lira i za još neke slikarske radnje.
zvonika 47 lira. Spominje i arkanđela
Gabrijela za kojeg se izdvojila nepoznata 1768. Gvardijan Lovre d’Arbe platio
svota. majstorima za dovršenje zidova orsana.
20. ožujka Rapski biskup Karlović izdaje potvrdu o 1769. Gvardijan Gianpietro d’Arbe dograđuje
1735. moćima svetaca koji su bili pohranjeni jugoistočni dio samostana koji gleda na
na glavnom oltaru crkve sv. Bernardina ribnjak, s time da je prizemlje tada već
u staklenim ovalima. bilo izgrađeno.
1746. Izgrađene male orgulje za pjevalište Postavljen je sjeverni prozor na

crkve sv. Bernardina, rad franjevca i pjevalištu crkve sv. Bernardina, te su
magistra za orgulje Petra Nakića koji zabilježeni troškovi za dvoja vrata u
je imao radionicu u Zadru. Od orgulja koru crkve.
su sačuvane samo dvoje oslikane
drvene vratnice. Danas su ovješene na 1772. Članovi bratovštine sv. Eufemije traže
zapadnom zidu kapele sv. Križa. dopuštenje franjevačkog provincijala da
se popravi oltar sv. Eufemije.
siječanj 1790. Članovi bratovštine sv. Eufemije dali veliki kameni križ na groblju, dovršio
su 172 lire za obnovu crkve i bratimske je paviljon i natkrio je prolaz s južne
kuće uz nju. strane samostana prema orsanu i moru.
14. svibnja Gvardijan Petar Bartul izvještava 1792. – 1795. Za vrijeme gvardijana Bartula sagrađen
1785. rapskog kneza o stanju samostana. je zid između vrta i ribnjaka i zidić koji
zatvara ribnjak.
30. lipnja Na kapitulu izabran novi gvardijan kolovoz 1799. Materijalna šteta na crkvi sv. Eufemije
1789. Spiridon d’Arbe. Njegov prethodnik uzrokovana jakom olujom: srušen je
Gianpietro je tijekom svojeg zvonik sa zvonom, uništena su ulazna
gvardijanata potrošio 970 lira za vrata crkve.
samostan: dao je urediti srebrni križ i
19. STOLJEĆE
početak 19. Zgrada hospicija u gradu Rabu je u vrlo 1832. Rapski biskup naređuje da svaki
stoljeća lošem stanju. kapelan u crkvu postavi krstionicu.
Još uvijek nisu zapečaćeni svi grobovi u
24. listopada Bratovština sv. Eufemije od rapske crkvi sv. Eufemije i crkvi sv. Bernardina.
1800. općine traži pomoć za crkvu sv. Eufemije
u iznosu od 370 lira za popravak štete 1836. Biskup dekretom određuje da franjevci
od oluje, te za popravak oštećenja južnog preuzimaju kamporsku župu. Tada
zida od vlage i za popravak pale oltara. nisu dobili sredstva za održavanje već
se skupljala milostinja koja je godišnje
1803. U Gospinu kapelu crkve sv. Bernardina iznosila 90 forinti i nije bilo moguće
postavljena zavjetna slika koju je pokriti troškove većih popravaka.
poklonio kapetan Maračić.
26. ožujka Prvi poznati pismeni spomen kapele
1809. Francuska uprava ukida bratovštinu sv. 1836. sv. Katarine uz crkvu sv. Eufemije, koja
Eufemije i osniva bratovštinu Presvetog je sagrađena vrlo vjerojatno i ranije, do
sakramenta. Dolaskom na vlast kraja 16. stoljeća.
austrijska vlada ponovno uspostavlja
bratovštinu sv. Eufemije. 1839. U sjeverozapadnom dijelu
samostanskog posjeda gradi se još jedna
28. kolovoza Rapska općina predlaže Vladi da se u kapelica u kojoj je postavljena slika
1810. samostanu sv. Eufemije osnuje pučka Blažene Djevice Marije. Radove je izveo
školu za Kampor. brat laik franjevac Franjo Paulović.
17. studenog Kraljevskom odlukom kamporski 6. listopada Zgrada hospicija je i dalje u lošem stanju
1815. samostan više ne daje obveznu desetinu. 1843. i služi samo kao magazin.
Od kamporskog gvardijana traže se ljeto 1845. Održan je sastanak u bratimskoj kući

22. siječnja odgovori na pitanja kome pripada crkva uz crkvi sv. Eufemije na kojem vlada
1822. sv. Eufemije, obavlja li se liturgijska traži od mještana Kampora sudjelovanje
služba u njoj, u kakvom je stanju i je u popravcima samostanskog sklopa.
li popravljana te može li se na njenom Rapska općina je ustvrdila da i crkva
mjestu napraviti seosko groblje. sv. Eufemije i kuća uz nju pripadaju
franjevcima.
Katastarska izmjera otoka Raba koja je Popravlja se orsan jer je vlada željela
1824. obuhvatila i općinu Kampor. tamo smjestiti stražare tri mjeseca u
godini.
Vlada preko paškog suda određuje
1826. pečaćenje grobova u crkvama i zabranu 1846. Popravljan je krov crkve sv. Eufemije.
ukopa. U crkvi sv. Bernardina tada ima Izvedeni su i manji radovi na oltaru i
19 grobova, a u crkvi sv. Eufemije 14. krstionici.
Popravljene orgulje u crkvi sv. 17. lipnja Lorenzo Zancheta restaurirao sliku
1827. Bernardina. 1846. Posljednja večera u refektoriju
samostana.
30. lipnja Ukinuta je Rapska biskupija zajedno s
1828 Osoroskom, čime je otok Rab pripojen 1857. Kralj Ferdinand odobrava dodatna
Krčkoj biskupiji. sredstva u iznosu od 200 fiorina za
131
popravak samostanskog krova koji nije 24. listopada Biskup dopušta prodaju zlatnih
popravljen ni sljedeće godine. 1873. predmeta koji su pripadali oltaru u
Pretura od općine traži izvještaj o Gospinoj kapeli crkve sv. Bernardina
građevinama na obali, u kojem se za potrebe održavanja i popravaka
navodi i orsan. te kapele. Zlato je prodano u Rijeci,
a dobivenim sredstvima plaćen je
1859. Biskup Ivan Josip Vitezić obavlja popravak krova na kapeli i još neki
vizitaciju u Kamporu i bilježi uz radovi u crkvi sv. Bernardina.
samostan dvije crkve (sv. Bernardina
i sv. Eufemije) koje je teško obje rujan 1878. Povećan je ribnjak i izgrađen je njegov
uzdržavati, te naglašava da je potrebno vanjski zid za 54 forinte. Posao je
o tome raspraviti sa starješinama i obavljen u rujnu zbog oseke.
izabrati jednu.
1881. Rismondo Sebastijan dao je naslikati
1861. Država pomaže popravak samostana sa sliku za Gospinu kapelu u crkvi sv.
100 fiorina. Bernardina kao zavjet Gospi i pomoć u
nevolji na moru.
1862. Carica daje samostanu za popravak 50
fiorina. 1882. Podignuta je mlinica za masline, dio
kamena je dopremljen sa Suhe Punte
1863. Kanonska vizitacija spominje crkve u u Kamporu gdje se nalazila ruševna
još lošijem stanju, te naglašava potrebu kapela sv. Nedjeljice.
odluke za korištenje samo jedne.
Predlaže se da se crkva sv. Eufemije 1884. U mlinicu je postavljen mlinski
ostavi u funkciji samostanu, a crkva kamen donesen iz Kraja na Pašmanu
sv. Bernardina poruši i prenamijeni u iz nekadašnje mlinice Zadranina
profanu zgradu. Bartulazzija. Dopremio ga je fra Ivan
Rak brodom Ivana Guščića koji je
1864. Jaka bura rastvorila krov na samostanu prevozio vapno.
i obje crkve, te na crkvi sv. Marina u
gradu. 1885. Nabavljeni željezni štapovi za odrinu.
Kralj Franjo Josip na molbu samostana
U travnju Namjesništvo odobrava 107 odobrava isplatu 200 forinti iz privatne
forinti za radove popravka, prvo crkve blagajne za nastavak radova obnove
sv. Eufemije. Građevinske radove je crkve sv. Bernardina.
izvodio Vicko Usmiani, a seljani su
sudjelovali u nadnicama. 1887. Pokušaj prodaje kapele sv. Marina koja
Carica ponovno daje samostanu za je u lošem stanju.
popravak 100 fiorina.
30. travnja Za radove obnove samostana Vlada
1864. - 1867. Popravljene zgrade samostana. 1888. najprije odobrava pomoć od 400
forinti. Trebao ih je organizirati
1869. Ponovno izgrađeni odnosno prezidani gvardijan B. Stančić prema troškovniku
zidovi jugozapadne zgrade koja se sastavljenom još 1870. godine.
nazivala lučarica, a u 20. stoljeću i
foreštarica. veljača – srpanj Započeli su radovi obnove samostana,
1889. pročelja su fugirana cementnom
1870. Antun Kuparić iz Punte Kampora žbukom, ali su se troškovi povećali
poklanja tri pozlaćene ikone kao zavjet na 1076 forinti od kojih je 600
sv. Eufemiji. sufinancirala Vlada.
21. travnja Sastavljen troškovnik za obnovu ljeto 1890. Nasipavanje terena i podizanje zida oko
1870. samostana u kojem je predviđena dvorišta orsana.
izvedba cementnih sljubnica na
pročeljima sklopa, ali će proći 18 godina prosinac 1890. Kralj Franjo Josip šalje samostanu 200
do realizacije radova, 1888. godine. forinti za obnovu i popravak pročelja
samostana.
1871. Luigi Maschek opisuje kamporski sklop
u djelu Manuale del regno di Dalmazia. 1891. Popravljeno istočno pročelje samostana,
Samostanu je poklonjena slika Kristovo ožbukano i ličeno tamnožuto, a na katu
rođenje. je ugrađen balkon. Poslove je obavio
Mihajlo Zoch.
1872. Pozlaćen Križ, vratašca na tabernakulu i Izvode se i radovi u crkvi sv. Eufemije:
kaleži, i uređene su srebrne svjetiljke. popravljen je drveni strop, zamijenjene
su kupe na krovu, napravljene su 10.15 forinti za prijevoz i 4 forinte za

nove klupe i nabavljeni su pozlaćeni radove. Restauriran je u radionici carske
svijećnjaci. Sastavljen je inventar u Gemäldegalerie pod vodstvom glavnog
kojem se navode i dva nova zvona. restauratora E. Ritschla. Istovremeno
firma Josepha Marischke izvodi radove
travanj 1892. Samostan moli Vladu pomoć za na drvenom okviru poliptiha koji je
popravak opečnog poda klaustra koji je ponovno pozlaćen. Radove je financirao
u lošem stanju, a posljednje tri godine fond baruna Von Cherteka. Nakon
je popravljan cementom. Željelo ga se radova, poliptih je bio izložen šest
zamijeniti pločama od bračkog kamena mjeseci u Gemäldegalerie.
ali nije bilo sredstava. Zahtjev je
odbijen. 1894. Samostan i dalje moli Vladu pomoć
za popravak poda klaustra. Gvardijan
1892. Zasađeni su borovi pred orsanom. Catrambone predlaže da se na podove
stave cementne pločice.
1893. Radovi u crkvi sv. Bernardina:
unutrašnjost je ožbukana i bojana 1897. Pokušaj rješavanja pravnog pitanja
uljanim bojama. Radove je izveo zidar vlasništva crkve sv. Eufemije kako bi se
Urmiani. uknjižila na samostan.
Prozor istočnog zida Gospine kapele je
zazidan, a zapadnog je povećan. 1899. Kralj Franjo Josip ponovno samostanu
Poliptih braće Vivarini odvezen je daje pomoć u iznosu od 200 forinti.
u Beč na restauraciju, uz trošak od
20. STOLJEĆE
1900. Popločana je crkva sv. Eufemije za 320 1904. Kupljen je kip sv. Antuna.
kruna cementnim pločicama tvrtke
Betizza iz Splita, a troškovi su uključili i lipanj 1905. Postavljena su vrata u južnom zidu
prijevoz te rad jednog zidara iz Krka za prema moru, koji okružuje samostan.
postavljanje. Za rad je isplaćeno kovaču Sokoliću 4
Zlatar August Dalmas je za 200 fiorina krune.
pozlatio tron i oltar Gospine kapele.
1906. O. Vladislav Brusić (1881. – 1955.) prvi
prosinac 1901. Restaurirani poliptih braće Vivarini puta boravi u Kamporu.
poslan je iz Beča na Rab.
1907. Izrađen troškovnik za popravak
1902. Poliptih braće Vivarini stigao je na Rab samostana u iznosu od 2000 kruna.
iz Beča 6. siječnja. Bio je pohranjen u
jednoj samostanskoj sobi gdje je ostao travanj 1908. Kupljen harmonij tvrtke Johann Michel
sve do 1909. godine. et John Grazlitz koji je uništen 1946. u
ratu.
ožujak 1902. Izrađena su nova vrata za orsan.
1908. Samostan je većim dijelom popravljen,
lipanj 1902. Nabavljene su cementne crne i kao i zid s južne strane, krovišta su
svijetlosive ploče iz Rijeke za 336 kruna. pokrivena eternitom.
1903. Crkva sv. Bernardina popločana je rujan 1909. U Goriciji su kupljena dva nova zvona,
cementnim crnim i svijetlosivim jedno od 225 kg, drugo od 155 kg, po
pločama. Pritom je uklonjeno 10 cijeni od 2,50 kruna po kili.
nadgrobnih ploča koje su pokrivale pod Lujo Pogačnik uz pomoć radnika i
crkve. Radove je izveo Mićel Zoch za 27 franjevaca postavlja poliptih braće
kruna. Vivarini na glavni oltar crkve sv.
Bernardina.
lipanj 1903. Franjevci su prodali svoju gajetu za 152
krune i od tada su imali samo čamac. 1910. U samostanu su obavljeni neki radovi
obnove za što je Mićelu Domijanu
30. rujna Uništena je zastava obitelji Zaro koja isplaćeno 985 kruna.
1903. je stoljećima bila čuvana u sakristiji sv. Gvardijan Stjepan Radunić tražio je
Bernardina. sredstva za obnovu oslikanog tabulata
crkve sv. Bernardina.
133
1911. Gvardijan Radunić šalje molbu za popravak 1922. Stanje tabulata u crkvi sv. Bernardina
i uređenje samostanskog pristaništa i dalje je dosta loše, pa gvardijan
Pomorskoj vladi u Trst, ali je odbijen. Vladislav Brusić opet upozorava na
potrebe restauracije.
26. rujna Zbog utvrđenog lošeg stanja krova od
1912. eternita koji prokišnjava, ovlašteni 1923. Radovi uređenja samostanske
državni arhitekt Quiqerez izrađuje blagovaonice i cementiranje izdignutog
troškovnik s detaljnim opisom potrebnih dijela poda ispod stolova.
radova na samostanu koji uključuju
uklanjanje eternita, zamjenu dotrajale 1924. Započinje obnova samostana i crkve sv.
krovne konstrukcije novom, izradu Bernardina pod vodstvom gvardijana V.
tri prozorska otvora u krovu, sanaciju Brusića: stare nadgrobne ploče uzidane
pojedinih zidova, kopanje rupa u zidu su u zid klaustra, zazidana su stara
trijema klaustra za namještanje konzola vrata od klauzure, a s unutrašnje strane
za smještaj kamenog sarkofaga i još je uređena niša s kipom Imaculate, te su
četiri nadgrobne ploče, demontažu otvorena nova vrata južnije (današnja).
navedenog sarkofaga s pročelja crkve Biblioteka je preseljena s kata u
sv. Eufemije i prijenos u klaustar na prizemlje istočnog krila. Cementiran je
današnju poziciju. Zatim popločavanje pod u kuhinji, izrađen novi dimnjak s
hodnika klaustra opekama prema peći. Uređena je prostorija za primanje
postojećem stanju, čišćenje i bijeljenje gostiju nasuprot biblioteke. Na ulazu
svih zidova, stropova i svodova klaustra. u konobu je iskopan kanal za odvod
Ujedno je obuhvaćena i obnova oslikanog vode. Prekriven je krov nad granarom.
tabulata u crkvi sv. Bernardina. Izvedeni su manji popravci na krovu
crkve sv. Bernardina.
1913. Odobrena je subvencija za navedene
radove obnove u iznosu od 4600 kruna. lipanj 1928. Konzervatorski odjel u Splitu imenuje
Uređenje novog župnog ureda, izvan V. Brusića povjerenikom za čuvanje
klauzure. starina u Rabu.
1914. Naručen je kamen za novo stubište 1928. – 1929. V. Brusić nastavlja radove obnove i
na kat samostana, 20 stuba izrađuje preuređenja: seli ploču s natpisom o
Andrija Štambuk iz Zadra za 180 kruna, utemeljenju samostana u klaustar. U
a kovač Nikola Legeo željeznu ogradu za crkvi sv. Bernardina premješta poliptih
150 kruna. braće Vivarini s glavnog oltara na
Uređeni su sanitarni čvorovi u oltar u Gospinu kapelu, a retabl oltara
samostanu i postavljene pločice u Gospine kapele prenosi u svetište crkve.
blagovaonici u južnom krilu samostana U svetištu je menza oltara vraćena
gdje je i danas. prema istoku, pa je kor premješten
S ostatkom crnih i svijetlosivih ploča nad ulazna vrata. Na mjestu sakristije
koje su ostale od popločavanja crkve sv. je uređena kapela sv. Križa u koju je
Bernardina, popločan je pod predvorja postavljen oltar sv. Križa premješten
kod samostanskog stubišta. iz lađe crkve. Povećani su prozori u
istočnom zidu nove kapele, a u sjeverni
siječanj 1915. Radovi obnove samostana su gotovi, zid su ugrađene dvije kamene bifore i
pregledava ih don Frano Bulić i između njih portal, djelo nepoznatog
zaključuje da su izvedeni sukladno majstora iz 15. stoljeća, a koji su
propisima. Radove obnove oslikanog bili ugrađeni do tada u južnom zidu
tabulata započeo je Enrico Benevegna klaustra. Na zidove su ovješene oslikane
ali su obustavljeni nakon nekoliko drvene vratnice nekadašnjih orgulja.
proba jer nije bio dorastao zadatku. Uklonjen je i oltar sv. Franje iz lađe
crkve. Uređena je nova sakristija.
1914. - 1918. Orgulje iz crkve sv. Bernardina su Slikar Miško Filipović iz Splita oslikao
rastavljene. je svetište naslikavši grad Rab s četiri
zvonika, sv. Franju kako izlazi iz
1917. Rekvirirano je jedno zvono s crkve sv. barke na obalu Kampora, franjevca
Bernardina i zvono s crkve sv. Eufemije. Brusića te dolazak Svete kućice na
Zazidana su vrata kapele sv. Katarine. Trsat, i na trijumfalnom luku anđele
svirače. Pred svetište su postavljene
30. prosinca Kamporski samostan dobiva status dvije ploče s uklesanim ornametnom
1918. župe, dio je Krčke biskupije. (dio ranosrednjovjekovnog pluteja
nepoznate zadarske radionice s kraja 8.
1919. Izrađena je kamena krstionica za crkvu ili početka 9. stoljeća) od kojih je jedna
sv. Eufemije. originalna, a drugu je zidarski majstor
Ilija Ribarić iz Banjola izlio u cementu. 1938. U crkvi sv. Bernardina skinuta je
U kolovozi 1929. naručen je veliki postojeća žbuka i izvedeno je samo
okrugli kristalni prozor iz Splita od fugiranje cementnom žbukom.
tvrtke Splendor, uređen je gvardijanov Troškovnike je izradio Ilija Ribarić iz
ured, dovršeni su radovi u refektoriju Banjola. Ujedno su uklonjene oštećene
(uređen je pod ispod stolova). zidne slike iz 1929. godine. Budući
U rujnu 1929. Giovanni Bottacin iz da je svod svetišta sedreni, ponovno
Venecije šalje novi Križni put. ga se ožbukalo cementnom žbukom
i preličilo, rebra su obojena sivom
1929. o. V. Brusić izdaje monografiju otoka uljanom bojom. Radove je izveo Tomo
Raba. Badurina iz Luna, a kamen za popravke
zidova je dovožen iz Matovice.
27. ožujka Nabavljena slika sv. Franjo s pticama za Ulaz u Gospinu kapelu je očišćen od
1930. 100 dinara. uljane boje do kamena. Sa zidova kapele
žbuka se nije uklanjala jer nije više
travanj 1930. Prestanak održavanja misa u crkvi sv. bilo novčanih stredstava za te radove.
Eufemije, u njoj su samo krštenja jer je Svi poslovi su koštali 3525 dinara za
u njoj krstionica. radnike, majstori 3480 dinara, slikar
Badurina 350 i 180 dinara boje, a
22. srpnja Nabavljene su nove drvene klupe za cement i ostali materijal 1000 dinara.
1930. crkvu sv. Bernardina, i na svakoj je Nabavljen je harmonij s osam registara
bila metalna pločica s imenom tko je iz Ljubljane, star 20 godina.
pripomogao nabavci. Na katu zapadne strane klaustra (u
granaru) otvorena su tri prozora kako bi
1930. Tijekom kampanje popisivanja i bili simetrični nasuprotnoj strani.
fotografiranja umjetnina pod vodstvom
Artura Schneidera koju je pokrenula siječanj 1939. Kupljeno je 5000 kupa za pokrivanje
Jugoslavenska akademija znanosti samostana. Radovi su izvedeni u rujnu.
i umjetnosti iz Zagreba, u listopadu Pronađen je antički kip božice Dijane
u samostanu boravi uz Schenidera i i pohranjen u biblioteci. Dovežena i
fotograf Stanislav Noworyta. Snimio rimska nadgrobna ploča iz Barbata.
je 38 fotografija umjetnina koje su Fra Odorik Badurina (1896.-1969.) stiže
poklonjene samostanu i pohranjene u u kamporski samostan 1939. gdje ostaje
njihovom arhivu. do 1956. godine i za to vrijeme sređuje
i obrađuje arhivsku građu samostana i
1931. Nabavljen kip sv. Tereze od malog Isusa, otoka te sastavljaa sedam knjiga Velike
postavljen i blagoslovljen u listopadu. kamporske kronike.
1933. Za biblioteku je izrađena vitrina u kojoj veljača 1939. Vlada je odlučila produbiti dno ispred
su smješteni kodeksi, postavljeni su samostana i izgraditi mol.
željezni kapci na istočnom prozoru,
za samostan su nabavljena dva noćna rujan 1939. Samostan prijavljuje da je u logoru
ormarića, četiri bijela umivaonika, 1 uništen harmonij i evanđelistar koji su
stolić,1 stolica, 2 klecala s pomičnim im posudili.
rešetkama.
1944. Josip Mlacović sa zidarom Franom
srpanj 1933. Krčki biskup Josip Srebrić u vizitaciji Fafljom uvodi električne instalacije u
navodi da je crkva sv. Eufemije samostan.
napuštena i u njoj se ne održavaju mise, Popravak krova oštećenog uslijed
nego u crkvi sv. Bernardina. snažnih vjetrova kupama dobivenim od
rapske općine.
studeni 1933. Kupljeno novo zvono za crkvu sv. Česte poplave i štete od kiša.
Bernardina za što su se prikupljali
milodari. 1945. Frano Faflja iz Palita ispred crkve sv.
Bernardina napravio stepenicu ispred
1935. Gvardijan A. Junčić organizira ploče „Složni Fr. I Kamp. 1935.“.
građevinske radove: fugiranje crkve i
samostana izvana i klaustar iznutra za 31. prosinca Prijavljene ratne štete na samostanu i
6406 dinara, za što je Općinsko vijeće 1945. crkvi u iznosu od 32.959 dinara.
darovalo 300 kg cementa, a radove
je izveo majstor Faflja iz Kampora. 1946. Jak vjetar srušio kameni kip sv.
Postavljeni su novi oluci na crkvu i Bernardina s krova orsana koji je
samostan za 1900 dinara. U rujnu je prenesen nakon 1948. u samostansku
uređen pločnik ispred sv. Bernardina. biblioteku.
135
lipanj 1946. Zbog lošeg stanja u unutrašnjosti crkve sanitarnog čvora na lučarici, povećana
sv. Eufemije, krstionica iz te crkve je je cisterna i nabavljeni su novi oluci.
prenešena u Gospinu kapelu u crkvu sv. U granaru je uređen strop, popločan
Bernardina, sve dok se ne izvedu radovi pod i obijeljeni zidovi. Na vanjska vrata
obnove. su postavljene željezne vratnice.
U kuhinju su stavljene nove pločice i iz
28. rujna Odlazak o. Odorika Badurine iz zida je izvađeno staro pilo.
1956. samostana.
Ponovno popravci samostana: sakristija, 1967. Probijena su nova vrata u kuhinju
kuhinja, refektorij, dvije sobe iznad samostana.
biblioteke i pripadajući hodnik. Prostorija nekadašnjeg granara
preuređena je u muzej. Također je
1958. Uređen ured, biblioteka, ulazni hodnik preuređena biblioteka i postavljen je
i stubište, gornji hodnik i sobe te parket.
prostorije ispred sakristije. Građevinske
radove je vodio majstor Petar Šimičić 1968. Ponovno popravci krova samostana
Josipov iz Kampora. U klaustru je Josip i crkve sv. Bernardina zbog
Mlacović postavio električne instalacije. prokišnjavanja.
Do kraja je uređena i Gospina kapela.
Radove su izveli Petar Šimičić i 1969. U crkvi sv. Bernardina postavljen novi
soboslikar Ivan Matušan (Matičić) iz Križni put fra Ambroza Testena.
Palita.
1972. Eva Köberle, redovita gošća samostana
1959. Popravak krova crkve sv. Bernardina, za iz Augsburga izvodi slike na lesonitu na
što je kupljeno 500 kupa i vapno. podgledu trijumfalnog luka u crkvi sv.
Slika sv. Franje koja je nekoć pripadala Bernardina.
istoimenom oltaru odnesena je na Krenule su pripreme oko uređenja
restauraciju u Zadar. biblioteke u suradnji s Vandom Eckl,
predsjednicom Naučne biblioteke u
1960. U samostan došao prof. Montana iz Rijeci. Počelo se prikupljati sredstva,
HAZU, pregledao i snimio pojedine odlučeno je da se preuredi velika konoba
komade umjetničkih djela. u zapadnom krilu samostana bez da se
narušuje njezin izvorni izgled.
1961. U samostanu boravi Krešimir Tadić
iz Instituta za povijest umjetnosti i 1973. Uređenje biblioteke u prizemlju
arheologiju iz Zagreba i snima korale, zapadnog krila samostana, u
Gospu grčku i poliptih braće Vivarini za nekadašnjoj konobi. Rapska općina
izložbu „Minijaturna djela“. donirala je materijal: cigle, pijesak,
cement i drugo. Župljani su se uključili
1964. Popravak crkve sv. Eufemije, dobrovoljnim radom, a građevinske
samostanskog krova i vrata radove izvodili su radnici općinske
samostanskih prostorija, balkona na zajednice. O. Ivan Čutura uz pomoć
istočnom pročelju samostana. Srušena Dušana Vidasa Guščića postavlja nove
je bratimska kuća, popravljen je krov police. Istovremeno se popravljaju
sv. Katarine, zazidana su vanjska vrata krovovi galerija klaustra.
spavaće sobe gvardijanata i dvije sobe
su uređene za stanovanje. Uz crkvu sv. 1975. Preuređenje južnog i jugozapadnog
Eufemije podignut je ogradni zid. dijela samostana (sobe i pripadajući
santarni čvorovi). Uklonjen je truli
1965. U crkvi sv. Bernardina postavljen drveni pod i postavljena je montažna
novi vjetrobran prema nacrtu o. ploča. U hodniku i kupaonicama su
Vinka Fugošića. Ispražnjen je granar, postavljene pločice, sobe su žbukane
postavljena su nova vrata na izlazu u i bojane. Obojeni su i novi vanjski
vrt s južne strane, popravljena su vrata prozori i rebrenice koje je napravio
refektorija, glavni ulaz, vrata u sv. stolar Zvonko Žic. Počeli su radovi za
Bernardinu, u klaustru, kod konobe. provođenje glavne cijevi vodovoda iznad
Sobe samostana na katu su ličene. ceste.
U unutrašnjosti crkve sv. Eufemije je
uklonjena stara žbuka. Oslikan je drveni 1976. Preuređenje jugoistočnog i istočnog
strop crkve figurativnim oslikom. dijela samostana, uređene su sobe i
Obnovljena je kapela sv. Katarine. pripadajući sanitarni čvorovi, provedene
su potrebne instalacije. Popravljena su
1966. Jugozapadni dio samostana se vrata i prozori, hodnik kata je podijeljen
djelomično pregrađuje zbog povećanja u dva dijela na način da su jugoistočne
sobe koje se namjerava iznajmljivati Uklanja se retabl i slika Gospe Grčke s

odvoje od prostorija u južnom krilu glavnog oltara. Skinut je cementni sloj
i jugozapadnoj zgradi koje služe sa svoda svetišta i ponovno se boja.
redovnicima. Radove izvode soboslikari iz Kampora
Popravljeno je manje zvono s crkve koje Petar Lupić i Petar Matušan te Milan
nije zvonilo 15 godina. Šubić.
Popravljena je cisterna u klaustru. U svetištu su postavljeni pragovi od
U studenom je bila velika poplava u rapske breče te su složeni elementi
kojoj su poplavljeni župni ured, primaća novog ansambla od starijih kamenih
soba, klaustar, refektorij, kuhinja, oltara: podnožje poliptiha, podnožje
zidovi zapadne strane samostana i svetohraništa, abak i ambon.
strop, zbog čega je započela sanacija. S oltara Gospine kapele je prenesen
Ing. Josip Velnić savjetuje preuređenje poliptih braće Vivarini na pripremljeno
foreštarice (lučarica) za smještaj gostiju, novo postolje u svetištu.
te predlaže rješavanje veze prizemlja U Gospinoj kapeli je sastavljen oltar
i kata betonskim stubama umjesto Gospe Grčke sa svim svojim dijelovima.
spiralnog stubišta.
6. prosinca Na blagdan sv. Nikole, krčki biskup
1977. Iz Maribora stiže 20 polica za biblioteku 1979. Karmelo Zazinović posvetio je novi
te se počelo s ispisivanjem novog oltar od sivog mramora nabavljen u
indeksa knjiga. Pazinu.
Počele su pripreme za restauraciju
tabulata crkve sv. Bernardina koju travanj 1980. Obnova krova crkve sv. Bernardina
će izvoditi Restauratorska radionica pod vodstvom Regionalnog zavoda za
Regionalnog zavoda za zaštitu zaštitu spomenika kulture iz Rijeke,
spomenika kulture iz Splita u radionici izvođač Franjo Beg. Promijenjena je
u franjevačkom samostanu na Poljudu. krovna konstrukcija, pokrov i limarija
Voditelj radova je Filip Dobrošević, nad lađom, Gospinom kapelom i
članovi tima: Tomislav Tomaš, Špiro svetištem. Za vrijeme radova misa je
Katić, Stanko Alajbeg, Gordan Gazde, održavana u crkvi sv. Eufemije.
Nediljko Kurtov.
S trijumfalnog luka crkve sv. Bernardina svibanj 1984. Vraćen je restaurirani drveni tabulat
su skinute dvije slike koje čine nad lađom crkve sv. Bernardina, radove
prizor Navještenja i smještene su su izveli Tomislav Tomaš, Gordan
neprimjereno u biblioteku. Uz platno su Gazde, Davor Dumančić, Stanko Alajbeg
pohranjene i daščice kojima je slika bila i Nedjeljko Kurtov.
uokvirena. Tada su uklonjene i slike na Obnovljeno je pjevalište, ugrađena je
lesonitu s podgleda trijumfalnog luka betonska ploča i betonsko stubište,
izvedene 1972. godine. radove su izveli domaći zidari.
Započeli su radovi uređenja foreštarice:
izvedena je betonska ploča za kat, zatim 1985. Uvedena je struja na pjevalištu za
betonske stepenice kojima se dolazi do harmonij i vanjsko svjetlo, popravljena
kuhinje. U prizemlju je uređena soba su vrata od praonice, obijeljen je ulaz u
za rad i praonicu, postojeći prozor je samostan.
preoblikovan u vrata. Radove su izveli
Frane Perić i Joso Duje Maračić. studeni 1985. Temeljita rekonstrukcija središnjeg
- svibanj 1986. krila samostana: skinuta je međukatna
1978. Regionalni zavod za zaštitu spomenika drvena konstrukcija i postavljene su
iz Rijeke i provincijal u Zadru te o. dvije betonske ploče i krov s novom
V. Fugošić razmatraju obnovu crkve drvenom konstrukcijom. Na katu
sv. Bernardina i pitanja zamjene su uređene i proširene nove sobe s
oltarnih pala (poliptiha i Gospe Grčke), pripadajućim sanitarnim čvorovima.
pomicanje mramornih oltara iz svetišta Radove su izveli Vice Vlašić, Iko Valšić,
prema puku, problem smještaja Milan Prlić, Ivan Galić.
svetohraništa, rješavanje broja
stepenica u svetištu. ožujak 1986. Postavljena mramorna ploča s
franjevačkim grbom ispred ulaza u
9. listopada Započeli su radovi preuređenja svetišta samostan. Izradio ju je Mićelin Domijan
1979. crkve sv. Bernardina. Izvodio ih je koji je vodio i postavljanje novog oltara
Mihovil Domijan, klesar iz Raba, uz u crkvi sv. Bernardina.
pomoć zidara Ive Kriškovića i Vinka
Karlića. Rastavljeno je svetohranište, srpanj 1986. Provala u samostan i krađa vrijednih
kameni oltar, a privremeni drveni knjiga i liturgijskog posuđa.
oltar je prenesen u crkvu sv. Eufemije.
137
1987. Nastavljeni radovi u samostanu: izlaganje Testenovih radova.

probijena su vrata iz primaće sobe u Uređen je prostor između crkve i muzeja
župni ured, popravljen je zid ispod u zapadnom krilu samostana, ugrađena
samostana koji se stalno urušavao zbog je kamenica, pod je popločan pločama
vjetra. iz Pazina. Svečano otvorenje izložbenog
Popravljen je orsan: uklonjen je stari prostora uz prikaz dokumentarnog
krov i drvena konstrukcija, na zidovima filma o Testenu bilo je 17. lipnja 1989..
je izveden betonski sreklaž i postavljena
je nova krovna konstrukcije. jesen 1989. Uređenje pročelja crkve sv. Eufemije.
Radilo se na novom groblju. Otučena je stara žbuka i nanesena nova
žbuka, sazidana je i nova preslica.
studeni 1987. Poliptih braće Vivarini vraćen je
s restauracije iz Restauratorske 14. rujna 1990. Svečano postavljanje mramorne
radionice u Splitu. Radove je izveo Filip skulpture Bogorodice sjeverno od križa
Dobrošević, voditelj je bio Radoslav na platou pred grobljem u spomen
Tomić. prikazanja Gospe u Međugorju kamo su
franjevci hodočastili.
1988. Nastavljeni radovi na drvarnici:
proširena su i povišena ulazna 1997. Uređena je prizemna prostorija
vrata, sanirani su zidovi i na krovnu jugozapadne zgrade koja služi kao
konstrukciju postavljene kupe. pomoćna prostorija (praona i peglaona).
Istovremeno se izvode radovi uređenja
crkve sv. Eufemije koja je bila zapuštena lipanj – studeni Popravak krova istočnog krila
i u lošem stanju. Crkva sv. Eufemije 1998. samostana radi prokišnjavanja u župnoj
povezana je s prostorijom muzeja u dvorani, sakristiji, hodniku i sobama.
zapadnom krilu probijanjem vrata i Uređena je primaća soba, postavljena
uređenjem međuprostora. betonska ploča i hidroizolacija. Žbuka
sa zidova je otučena i na donje dijelove
1989. U Muzejsko-galerijskom centru u zidova postavljen je lesonit. Uređena je
Zagrebu održana je izložba radova fra i kuhinja u jugozapadnoj zgradi. Zbog
Ambroza Testena. problema s vlagom otučena je stara
žbuka i podebljan je istočni pregradni
travanj – lipanj Uređenje crkve sv. Eufemije za potrebe zid.
1989. stalne izložbe fra Ambroza Testena.
Zamijenjena je krovna konstrukcija, 1999. U crkvi sv. Bernardina stolar Josip Faflja
unutrašnjost crkve je ožbukana i ličena, iz Palita izradio je nove hrastove klupe
prozorska stolarija je zamijenjena. Na prema klupama u rapskoj katedrali.
zidove su postavljene ploče od iverice za
21. STOLJEĆE
2000. Izrađen je novi prozor u Gospinoj kapeli travanj 2001. U crkvi sv. Bernardina postavljeni su
i naručeni su i ostali prozori od ariša za novi zvučnici: u kapeli sv. Križa, ispod
crkvu sv. Bernadina, osim za kapelu sv. pjevališta, u klaustru i ispred crkve.
Križa.
Izrađena su i nova drvena postolja za lipanj – rujan Ivan Guščić iz Kampora izvodi radove
klupe. 2001. popločenja prostora ispred crkve sv.
U prostoriji muzeja je otučena stara Bernardina, sredstva je osiguralo gradsko
žbuka zbog problema s vlagom i iznova poglavarstvo.
su zidovi žbukani cementnom žbukom, Popravljena je cisterna uz crkvu sv.
kao i prostorije prizemlja jugoistočne Eufemije. Krajem godine rađeno je na
dogradnje. Radove je izveo zidar Josip garaži i prizemnoj kupaonici.
Krišković i pomoćnici. Jaki špric
nabačen je i na kamenu građu južnog kraj 2001. Odlučeno je da se postojeća sakristija
nadsvođenog prolaza od samostana proširi. Otučena je stara žbuka sa zidova,
prema moru. srušen je pregradni zid i strop i otkriven
je oslikani drveni grednik koji je izgledno
21. prosinca Zbog lošeg stanja velikog zvona na pripadao provincijalovoj sobi. U strop
2000. crkvi sv. Bernardina stara željezna je ugrađena betonska ploča, zidovi su
konstrukcija je zamijenjena novom žbukani teramineralnom žbukom. Na
nehrđajućom. Radove su izveli Milivoj pod je stavljen hrastov parket.
Vidas iz Supetarske Drage i Josip Halović Stolar Josip Maračić je postavio nova
iz Kampora. masivna vrata na ulazu u muzej, nova
vrata kod konobe sa strane klaustra i Dio umjetnina samostanske zbirke

popravio stara ulazna vrata u klaustar. upućen je na izložbu Milost susreta,
Umjetnička baština Franjevačke provincije
ožujak 2002. Izveden je suhozid ispod južnog krila sv. Jeronima u Galeriju Klovićevi dvori u
samostana. Zagrebu.
svibanj 2003. Pripremljen je teren za asfaltiranje veljača 2011. Obojen je svod u svetištu crkve sv.
parkirališta uz kompleks. Bernardina.
krajem 2003. U crkvi sv. Bernardina stolar Josip Faflja ožujak 2011. Postavljeni su novi prozori na muzeju,
je postavio novi vjetrobran od ariša, mala vrata na balkonu.
prema uputama gvardijana.
svibanj 2011. Nastavljeni su radovi u muzeju: izvodi se
2004. Zbog trošnosti popravljani su zidovi sanacija zidova, prozora i vrata, otvaraju
između starog groblja i samostanskog se vrata balkona, liče se muzej, ostava
vrta. Saniran je zid od mlinice do izlaza i sanitarni čvor u prizemlju, mijenjaju
na more koji se urušavao uslijed jakih se pragovi na balkonskim vratima,
udara juga. Postavljena su nova vrata mijenjaju se električne instalacije.
prema moru.
srpanj 2011. Kapela sv. Katarine je obnovljena.
2005. Uređena je nova samostanska kuhinja,
nabavljen je novi namještaj. siječanj 2012. Ispred kapele sv. Katarine postavljena je
Olujno nevrijeme uzrokovalo je štete i nova ograda.
poplavu u klaustru i crkvi sv. Bernardina,
te u samostanu. Do kraja godine siječanj – srpanj U crkvi sv. Eufemije se izvode radovi
popravljen je ulazni hodnik i predvorje 2012. obnove: izmijenjene su električne
samostana. instalacije, zamijenjeni prozori i vrata,
postavljeno je novo zvono, unutrašnji
lipanj 2006. Uređen je ulaz u samostanski muzej. zidovi su oličeni, montirane su ploče za
Radove je izveo zidar Zlatko Šimičić. izlaganje radova fra Ambroza Testena.
kolovoz 2006. Restauracija inkunabula i križa iz 5. listopada Na mjesto dotadašnjeg gvardijana fra
samostanske zbirke. 2012. Nediljka Jerkana imenovan je fra Ivan
Uređenje biblioteke i sastavljanje popisa Gavran.
knjiga i medalja.
listopad 2012. Započeli radovi preuređenja
2008. U zimi jake kiše se uzrokovale samostanskih prostorija, spavaćih
procurjevanje krova crkve i samostana. i radnih prostora, kuhinje, župnog
Popravak je izveo Ivan Guščić. ureda i manje dvorane za vjeronauk i
ostale susrete. Radove izvodi obrtnik
siječanj 2009. Popravljen je zid ispod samostana do Zlatko Gavran. Sredstvima dobivenim
mora, urušen zbog kiša. od Ministarstva kulture RH počelo je
preuređenje samostanske biblioteke za
ožujak 2009. Uređena je šetnica južno uz samostan, koju je određena velika dvorana na katu
popravljeni su prozori u dvorani i istočnog krila koja je do tada služila za
stavljena nova vrata između samostana i vjeronauk.
sakristije.
kraj 2012. Do kraja godine izvedeni su planirani
travanj 2009. Ostakljena su nova vrata kod sakristije radovi uređenja samostanskih prostorija:
kako bi bilo više svjetla. Radove je izveo osobiti problemi su bili zbog vlage u
J. Maračić Rora. kuhinji. Izmijenjene su električne i
vodovodne instalacije, uklonjena je
lipanj 2009. Obojana su vrata na kapelici sv. Katarine stara žbuka, nanesena nova, izmijenjene
i vrtna vrata, uređen je svjećnjak za su sanitarije u sanitarnim čvorovima
Uskrsnu svijeću. te podovi u sobama. Mjestimično je
postavljena PVC stolarija. Uvedeno je
srpanj 2009. Hrvatski državni arhiv iz Zagreba vratio centralno grijanje uz sunčane kolektore
je četiri restaurirane inkunabule. na krovu jugozapadne zgrade.
Zvono na sv. Bernardinu je stavljeno u
2010. Započele su aktivnosti vezane uz obnovu mirovanje zbog dotrajalosti ležajeva.
samostanskog kompleksa. Dobivena je ponuda iz Marofa za
elektrifikaciju zvona.
studeni 2010. Radovi obnove krova nad klaustrom i HRZ je preuzeo restauraciju slike
južnim krilom samostana. Stigmatizacija sv. Franje.
139
2013. Ponovno poticanje pokretanja obnove 2015. Samostan prodaje zemljište gradu Rabu
i uređenja samostanskog kompleksa i za proširenje novog groblja u Kamporu.
okolice. U tu svrhu franjevci iniciraju Anita Ivanković rodom iz Kampora
susret predstavnika različitih ustanova: popisala je i obradila arheološke nalaze
Ministarstva kulture RH, grada Raba, pohranjene u samostanskoj zbirci.
gradskih komunalija, Kamporskog Samostan je započeo suradnju s
odbora i Provincije. Hrvatskim državnim arhivom u Zagrebu
Vivarinijev poliptih odvezen u vezano uz zaštitu arhivskog gradiva.
Restauratorski odjel Rijeka HRZ-a gdje
su na njemu nastavljeni konzervatorsko- 2016. Hrvatski restauratorski zavod proveo
restauratorski radovi pod voditeljstvom je konzervatorsko-restauratorska
Ane Rušin Bulić, započeti godinu ranije. istraživanja cijelog kamporskog
samostanskog sklopa. Voditelj
ožujak 2013. Uređenje samostanske knjižnice i arhiva. istraživanja bila je K. Majer Jurišić, a
radni tim činili su: E. Šurina, I. Braut,
travanj 2013. Obnova suhozidova oko samostana, A. Škevin Mikulandra, I. Jengić, O.
uređenje prostora jugozapadne zgrade za Šašinka, M. Fernežir, K. Krulić, I. Drmić,
prihvat gostiju. Uklonjena je stara žbuka I. Oros, N. Vasić, J. Kliska, Lj. Gamulin,
sa zidova klaustra, svodovi i stropovi M. Budicin, M. Galović, R. Duvančić, V.
obojeni su bijelo. Bartol, M. Pavličić, K. Škarić, G. Bulić,
A. Rušin Bulić, D. Ratkajec, J. Višnjić, S.
svibanj 2013. Obavljeno čišćenje i preventivna zaštita Pamić i N. Kuzmanović. Laboratorijska
knjižnog fonda samostana. Radove je istraživanja obavio je Prirodoslovni
izveo restaurator Velimir Mikar. laboratorij HRZ-a.
HRZ je vratio gotičko raspelo u kapelu
sv. Križa restaurirano sredstvima Slike Navještenja s trijumfalnog luka
Ministarstva kulture RH. crkve sv. Bernardina odvezene su
u radionicu Odsjeka I za štafelajno
lipanj 2013. Djelatnici Hrvatskog državnog arhiva slikarstvo HRZ-a u Zagreb zbog
iz Zagreba pregledali su stanje arhivske izvođenja preventivnih konzervatorsko-
građe. restauratorskih radova.
kraj 2013. Obnovljen krov Gospine kapele. Radove 2017. - 2019. Radove obnove samostanskog sklopa
je izveo Ivan Guščić iz Kampora. vodila je Provincija sv. Jeronima u Zadru
2014. Obnova krova crkve sv. Bernardina. (Franko Gambiraža i fra Ivan Gavran) u
Sastanci o projektu obnove samostana. suradnji s Konzervatorskim odjelom u
Radovi vezani uz odvodnju oborinskih Rijeci (Lillian Stošić, Biserka Dumbović
voda. Tvrtka Argon iz Rijeke donirala Bilušić, Gordana Sobota Matejčić, Mija
je cijevi, šahtove i koljena, Jurica Preko Rizner, Mateja Jerman i Ivan Braut).
je izveo iskop. Mjesni vodoinstalateri
Dalibor i Tomislav Perić su dobrovoljno
uz pomoć zidara i radnika postavili cijevi
i šahtove.
141
8. KORIŠTENI IZVORI I LITERATURA
Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu BRADANOVIĆ, MARIJAN, O nekima od nepovratno iz-

Arhiv i dokumentacija Hrvatskoga restauratorskog zavoda gubljenih i jendom pronađenom rapskom spomeniku, Go-
u Zagrebu dišnja zaštite spomenika kulture Hrvatske 40, 2016., 69-79.
Arhiv Konzervatorskog odjela u Rijeci
Arhiv Konzervatorskog odjela u Splitu BRALIĆ, VIŠNJA, Slikar Cristoforo Tasca između sre-
Državni arhiv u Zadru dišta i periferije, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 38,
Schneiderov fotografijski arhiv, HAZU, Zagreb 2014., 117-132.
Uprava za zaštitu kulturne baštine RH – fototeka, arhiv
BRUSIĆ, VLADISLAV, Povijesni spomenici Samostana ota-
ca Franjevaca sv. Eufemije ili Bernardina u Kamporu na Rabu,
BADURINA, ANĐELKO; ŠKUNCA, BERNARDIN; ŠKUN- 1922. (rukopis)
CA, FLORIJAN, Sakralni prostor tijekom povijesti i danas,
Zagreb, 1987. BRUSIĆ, VLADISLAV, Otok Rab, Zagreb, 1925.
BADURINA, ANĐELKO (ur.), Leksikon ikonografije BRUSIĆ, VLADISLAV, Franjevački samostan sv. Eufe-
liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 2006. mije na Rabu, Hrvatska straža, 172 (29.7.1936.), 4-5; 173
(30.7.1936.), 5-6; 174 (31.7.1936.), 4-5; 175 (1.8.1936.),
BADURINA, FRA ODORIK, Velika kamporska kronika 5-7; 180 (7.8.1936.), 5-6; 181 (8.8.1936.), 5-6; 183
(VKK), knjige I-VII, rukopis (11.8.1936.), 5-6; 184 (12.8.1936.), 5-6; 185 (13.8.1936.),
4-5; 186 (14.8.1936.), 4-5; 188 (18.8.1936.), 5-6; 189
BÄTSCHMANN, OSKAR, Giovanni Bellini, London, 2008. (19.8.1936.), 5-6; 191 (21.8.1936.), 5-6.
BELAJ, VITOMIR; DUDA, BONAVENTURA DUDA; BE- CAVALLI, CARLO, Kat. jed. 10, I Vivarini, lo splendore
LAJ, VITOMIR; HOŠKO, FRA EMANUEL, Zatočenici gesla della pittura tra Gotico e Rinascimento, (ur.) ROMANELI,
„Mir i dobro“, Mir i dobro – umjetničko i kulturno naslijeđe GIANDOMENICO; LUGATO, FRANCA, Venezia, 2016.
Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, katalog
izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 12. 1. – 23. 4. CVETNIĆ, SANJA, Ikonografija nakon Tridentskog sabora
2000., 12-13, 11-29. i hrvatska likovna baština, Zagreb, 2007.
BONIFAČIĆ, ANDRIJA, Samostan svete Eufemije. Kampor DAMJANOVIĆ, DAMJAN, Iz života svetoga Franje. Asiški
na otoku Rabu, Zagreb, 1985. zbornik ili Peruđinska legenda, Zagreb, 1983.
BORIĆ, LARIS, Renesansna skulptura i arhitektonska pla- DEMONJA, DAMIR, Franjevačke crkve na hrvatskoj obali
stika u Zadru. Doktorski rad. Odsjek za povijest umjetnosti do kraja 16. stoljeća, Zagreb, 2013.
Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2010.
DEMONJA, DAMIR, Prilog proučavanju tipologije fra- provincije sv. Jeronima, katalog izložbe, Galerija Klovićevi
njevačkih crkava u Istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva, dvori, Zagreb, 16. 12. 2010. – 20. 2. 2011., 78-117.
Histria archaeologica 45, 2014., 159-200.
FISKOVIĆ, IGOR, Secundum morem patriae – Identitet
DEMORI STANIČIĆ, ZORAIDA, Franjevački ciklus na crkava propovjedničkih redova u jadranskoj Hrvatskoj, DPUH,
drvenom stropu crkve sv. Bernardina u Kamporu na Rabu, Zagreb, 2016.
Rapski zbornik: zbornik radova sa znanstvenog skupa na otoku
Rabu održanog od 25. do 27. listopada 1984. godine, (ur.) An- FUGOŠIĆ, VINKO, Franjevački klaustri na hrvatskoj obali,
dre Mohovičić, JAZU, Zagreb, 1987., 337-351. Zagreb, 1995.
DEMORI STANIČIĆ, ZORAIDA, Trasformacija ikona FUGOŠIĆ, VINKO, Kulturna baština franjevačke pro-
pod propovjedaonicama hvarske katedrale, Prilozi povije- vincije sv. Jeronima na području Istre i Kvarnera, Pod zašti-
sti umjetnosti u Dalmaciji 36, Petriciolijev zbornik II: Zbornik tom sv. Jeronima: RADOVI Simpozija u prigodi Proslave 600.
radova posvećenih sedamdesetogodišnjici života Ive Petriciolija, obljetnice imena Provincije sv. Jeronima održanog u Zadru 3. i
1996., 251-261. 4. listopada 1995. godine, (ur.) o. Josip Sopta, Igor Fisković,
Dubrovnik, 1999., 107-202.
DOMIJAN, MILJENKO, Rab – grad umjetnosti, Zagreb,
2001. GOJA, BOJAN, Mramorna oltaristika u 17. i 18. stoljeću
na području Zadarske nadbiskupije. Doktorski rad. Filozofski
DUDAN, ALESSANDRO, La Dalmazia nell’arte Italiana fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2010.
– venti secoli di civiltà, vo. I., Dalla preistoria all’Anno 1450,
1921. (Trieste – Rovigno, 1999.) GRANIĆ, MIROSLAV, Stari rapski grbovi i pečati, Rapski
zbornik I, (ur.) Andre Mohorovičić, Zagreb, 1987., 225-251.
Eitelberger von Edelberg, RUDOLF, Srednjovje-
kovni umjetnički spomenici Dalmacije, Zagreb, 2009. (Beč, HILJE, EMIL, Još jedno djelo kipara Pavla iz Sulmone,
1884.) Radovi Instituta za povijest umjetnosti 27, 2003., 35-41.
FISKOVIĆ, CVITO; PRIJATELJ, KRUNO, Albanski umjet- HILJE, EMIL, Andrija Aleši i stambeno graditeljstvo u
nik Andrija Aleši u Splitu i u Rabu, Split, 1948. Splitu sredinom 15. stoljeća, Radovi Instituta za povijest
umjetnosti 29, 2005., 43-56.
FISKOVIĆ, CVITO, Bilješke o paškim spomenicima, Lje-
topis JAZU 57, 1953., 51-66. HORVAT, ANĐELA; MATEJČIĆ, RADMILA; PRIJATELJ,
KRUNO, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982.
FISKOVIĆ, CVITO, Prilog poznavanju kiparstva i gra-
diteljstva 15. i 16. stoljeća u Rabu, Rapski zbornik: zbornik HRZ (MAJER JURIŠIĆ, KRASANKA; ŠURINA, EDITA),
radova sa znanstvenog skupa na otoku Rabu održanog od 25. Franjevački samostanski kompleks sv. Bernardina Sijen-
do 27. listopada 1984. godine, (ur.) Andre Mohovičić, JAZU, skog, Kampor, Rab. Elaborat konzervatorsko-restaurator-
Zagreb, 1987., 321-332. skih istraživanja, Zagreb, 2016., sv. I, II.
FISKOVIĆ, IGOR, Uz knjigu W. Woltersa “La scultura HUMFREY, PETER, Painting in Renaissance Venice, New
veneziana gotica 1300-1460”, Peristil 20, 1977., 145-162. Haven, USA, 2001.
FISKOVIĆ, IGOR, Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. sto- IVANČEVIĆ, RADOVAN, Reinterpretacija zborne crkve
ljeće, Zagreb, 1987. u Pagu, Peristil 25, 1982., 53-80.
FISKOVIĆ, IGOR, Renesansno kiparstvo, Tisuću godina IVEKOVIĆ, ĆIRIL METOD, Rab, Svačić, 1909., 77-82.
hrvatskog kiparstva, (ur.) Igor Fisković, Muzejski galerijski
centar, Zagreb, 1997., 153-220. IVEKOVIĆ, ĆIRIL METOD, Bau und Kunstdenkmale in
Dalmatien IV, Wien, 1927.
FISKOVIĆ, IGOR, Umjetnička baština u srednjem vijeku
i renesansi, Milost susreta. Umjetnička baština Franjevačke JAKŠIĆ, NIKOLA (ur.), Umjetnička baština Zadarske nad-
biskupije, Kiparstvo I, od IV. do XVI. stoljeća, Zadar, 2008.
143
JAKŠIĆ, NIKOLA, Minijature 15. stoljeća u psalitru iz MUTNJAKOVIĆ, ANDRIJA, Andrija Aleši, Zagreb, 1998.
Franjevačkog samostana u Kamporu na Rabu, Ars Adriatica
3, 2013., 123-134. NIGG, WALTER; SCHNEIDERS, TONI, Franjo Asiški i
njegov svijet, Zagreb, 1982.
JARAK, MIRJA, Prilog istraživanju porijekla predro-
maničke plastike na otocima Cresu i Rabu, Starohrvatska NOVAK, ZRINKA, Crkvene prilike u Rapskoj biskupiji
prosvjeta, III/37, 2007., 57-77. u 16. stoljeću, Croatica christiana periodica 64, 2009., 9-31.
JARAK, MIRJA, Starokršćanska i ranosrednjovjekov- OREB, FRANKO, Crkva i samostan sv. Dominika u
na skulptura otoka Raba, Starohrvatska prosvjeta, III/37, Splitu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 30, 1990.,
2010., 77–109. 195-229.
KARAMAN, LJUBO, Umjetnost u Dalmaciji, 15. i 16. vijek, Pazzi, PIERO, Dizionario Aureo, Orefici, Argentieri, Gi-
Zagreb, 1933. oiellieri, Diamantai, Peltrai, Orologiai, Tornitori d’Avorio nei
Territori della Repubblica Veneta, Treviso, 1998.
KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, IVAN, Izvjestje o putovanju
kroz Dalmaciju u Napulj i Rim, Zagreb, 1857. PERČIĆ, IVA, Rad zadarskog graditelja i kipara Jurja
Dimitrova u Rijeci, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji
KUNČIĆ, MERI, Rapski obrtnici, umjetnici te medicinski 8, 1955., 111-115.
djelatnici te njihovi klijenti na Rabu u drugoj polovini 15.
stoljeća, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti HAZU 31, PETRICIOLI, IVO, Umjetnička baština franjevačkih sa-
2013., 77-126. mostana u Zadru, Kamporu, Ugljanu i Pašmanu, Pod zašti-
tom sv. Jeronima: RADOVI Simpozija u prigodi Proslave 600.
LAJŠIĆ, SAŠA, Velika kamporska kronika, knjiga – blago obljetnice imena Provincije sv. Jeronima održanog u Zadru 3. i
rapske povijesti, Rapski list, 2009. (listopad), 24-25. 4. listopada 1995. godine, (ur.) o. Josip Sopta, Igor Fisković,
Dubrovnik, 1999., 93-106.
LENTIĆ, IVY, Inventar crkve Marije od arta u Senju,
Senjski zbornik, 5/1, 1973., 205-218. PRAGA, GIUSEPPE, La mariegola della confraternita
di Sant’Eufemia di Arbe, Archivio storico per la Dalmazia,
LEON-DUFOUR, XAVIER (ur.) i dr., Rječnik biblijske te- XIV, Roma, 1932.
ologije, Zagreb, 1969.
RADIĆ, NIKOLA, Rapska zvona, Rapski zbornik II, (ur.)
MARKOVIĆ, PREDRAG, Mramorni reljefi venecijanske Josip Andrić, Robert Lončarić, Ogranak Matice hrvatske
radionice Bon u Senju i krčki knezovi Frankopani, Radovi Rab, Rab, 2012., 499-510.
Instituta za povijest umjetnosti 30, 2006., 9-28.
RAUKAR, TOMISLAV, Rab sredinom 15. stoljeća, Croa-
MATEJČIĆ, IVAN, Prijedlozi za katalog renesansne skul- tica christiana periodica 42, 1998., 27-36.
pture u Hrvatskoj, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji
33, 1992., 5-20. SCHAFFER, AUGUST, Mittheilungen der K.K. Cen-
tral-Commission zur Erforschung und Erhaltung der Bau-
MIRKOVIĆ, MARIJA, Barokna sakralna ikonografija na denkmale, Wien, 1901.
području Zagrebačke biskupije, Radovi Instituta za povijest
umjetnosti 18, 1994., 129-151. SCHLEYER, WILHELM, Arbe, Stadt und Insel, Wiesba-
den, 1914.
MIRKOVIĆ, MARIJA, Franjevačka ikonografija i ikono-
logija prostora, Mir i dobro – umjetničko i kulturno naslijeđe Schneider, ARTUR, Popisivanje, proučavanje i foto-
Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, katalog grafijsko snimanje starih umjetnina u Hrvatskom Primorju
izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 12. 1. – 23. 4. i Dalmaciji, Ljetopis JAZU 1930-31., 44, 1932., 157-160.
2000., 133-148.
SOBOTA MATEJČIĆ, GORDANA, kat. jed. 2, Tizian, Tin-
MLACOVIĆ, DUŠAN, Plemstvo i otok – pad i uspon rap- toretto, Veronese. Veliki majstori renesanse, (ur.) Radoslav To-
skog plemstva, Leykam International, 2012. mić, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2011.
SVEŠTAROV ŠIMAT, MARGARITA, Fra Ambroz Testen. ŠPANJOL-PANDELO, BARBARA; ŠKARIĆ, KSENIJA,
Rukopis izvan umjetničkih matrica, katalog izložbe, Hrvatski Korske klupe u zadarskoj katedrali sv. Stošije, Portal. Go-
muzej naivne umjetnosti, Zagreb, 26. 10. – 13. 11. 2016. dišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda 5, 2014., 81-96.
ŠABAN, LADISLAV, Umjetnost i djela graditelja orgulja TOMIĆ, RADOSLAV, Oltarne slike Antonija Grapinellija
Petra Nakića u Dalmaciji i Istri, Arti musices 4, 1973., 5-45. u Dalmaciji, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 26, 2002.,
88-97.
ŠABAN, LADISLAV, Povijesne orgulje kao kulturna
baština, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21, 1980., TOMIĆ, RADOSLAV, Dopune slikarstvu u Dalmaciji
555-571. (Baldassare D’Anna, Antonio Bellucci, Antonio Grapinelli,
Giovanni Battista Augusti Pitteri, Giovanni Carlo Bevi-
ŠAŠKO, IVAN, Per signa sensibilia. Liturgijski simbolički lacqua), Radovi Instituta za povijest umjetnosti 29, 2005.,
govor, Zagreb, 2004., 253. 171-186.
Šimat Banov, IVE, Testen, Zagreb, 1982. TOMIĆ, RADOSLAV, Majstori talijanske renesanse u
Hrvatskoj, Tizian, Tintoretto, Veronese. Veliki majstori rene-
ŠIMAT BANOV, IVE, Ambroz Testen, Enciklopedija likov- sanse, (ur.) Radoslav Tomić, katalog izložbe, Galerija Klo-
ne umjetnosti, sv. 2, (ur.) Žarko Domljan, Leksikografski vićevi dvori, Zagreb, 2011.
zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1996., 347.
TOMIĆ, RADOSLAV, Umjetnost od 16. do 19. stoljeća,
Šimat Banov, IVE, Testen, Zagreb – Kampor, 1998. Milost susreta. Umjetnička baština Franjevačke provincije sv.
Jeronima, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb,
ŠKUNCA, FRA STANKO JOSIP, Putovanje kroz povijest, 16. 12. 2010. – 20. 2. 2011., 118-135.
Milost susreta. Umjetnička baština Franjevačke provincije sv.
Jeronima, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, TOMIĆ, RADOSLAV, Slikar Mate Otoni Napoli, Radovi
16. 12. 2010. – 20. 2. 2011., 14-27. Instituta za povijest umjetnosti 38, 2014., 103-116.
ŠTEFANAC, SAMO, Kiparstvo Nikole Firentinca i njegovog TULIĆ, DAMIR, Kamena skulptura i altaristika 17. i 18.
kruga, Split, 2006. stoljeća na prostoru Porečko-pulske biskupije. Doktorski rad.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2012.
ŠKUNCA, FRA BERNARDIN, Testen, slikarska igrivot
mirnega fratra, Kampor – Zagreb, 2017. WOLTERS, WOLFGANG, La scultura veneziana gotica
1300 – 1460, Venezia, 1976.
145
9. SUMMARY
The Franciscan convent of St Bernardine of
Siena in Kampor on the island of Rab
The Franciscan convent of St Bernardine of Siena is situ- wings and cloister. As testified by the stone inscription in
ated in the Bay of St Euphemia on the western part of the the church, sixteen years after the beginning of construc-
island of Rab, between the village of Kampor and the town tion five church fathers came to dedicate the church of St
of Rab. Immersed in landscape, the complex is unobtrusi- Bernardine: the archbishop of Zadar and the four bishops
vely positioned on a terraced terrain that slopes toward the of Rab, Krk, Nin and Osor.
shore. It is surrounded by green areas, olive groves and gar- The first major modification of the complex occurred in
dens, as well as cemeteries on the northeast and the west. 1506 and consisted of the construction of the side chapel
Its south side is enclosed by farm buildings, a pond and a of the Greek Madonna next to the north entrance of the
pier with mooring for boats. church of St Bernardine. Its construction was commissioned
The complex consists of two single-nave churches dedi- by Andrea Cimalarcha, who bequeathed the necessary funds.
cated to St Bernardine of Siena and St Euphemia respecti- On that occasion the chapel was provided with a gilt wooden
vely, the convent building and the chapel of St Catherine. altar with an icon of the Madonna and Child.
The three church buildings enclose the complex on its north Throughout the 17th and the 18th century, donations of
and west sides. The convent structures are distributed along the faithful provided the means for the furnishing of por-
several elevation points, with the highest marked by the tions of the interior of the church of St Bernardine and the
church of St Euphemia. Three convent wings with a cloister acquisition of liturgical vessels, vestments and books, but
in the middle were erected along the south side of the church also for the new Baroque furnishings which significantly
of St Bernardine. changed the aspect of the church interior, although the gro-
The present structure was built during the 15th century und plan remained unchanged. Information on acquisitions,
next to the older, smaller church of St Euphemia, menti- refurbishments and other interventions is preserved in the
oned in the written sources already in the 13th century. collection of archival records known as the Great Kampor
The foundation of the convent of Observant Franciscans in chronicle (Velika kamporska kronika), which mention the
Kampor was encouraged by the people of Rab, at the time financial assistance of local people and the faithful from the
very pious and devoted to St Francis. On 4 August 1445, nearby town of Rab, as well as efforts of the convent admi-
the Rab municipality approved the choice of a site adjacent nistration. More extensive construction works in the church
to the church of St Euphemia for the construction of the of St Bernardine were conducted in mid-17th century: sin-
new convent, which was confirmed by all those present, the gle-light windows were walled up and larger, semi-circular
rector, the judges, citizens, council and people. Following ones were opened, and arrangements were made for the in-
the decision to establish the convent, the Franciscans first stallation of the wooden ceiling. A century later, the church
settled in a house once located next to the church of St Eu- and convent underwent more extensive modifications which
phemia, and preparations for the construction of the new included the erection of new altars.
church, convent buildings and the central cloister began During the 19th century, maintenance and renovations
soon afterwards. of the church and convent did not include any significant
On 15 October 1450, the Rab nobleman Petar Car pro- interventions in terms of construction. On the contrary, the
mised to erect the church of St Bernardine, which he chose first half of the 20th century saw extensive, but also radical
as his final resting place. His role was extremely important changes which greatly affected and irreversibly altered the
in both planning and supervision of the entire project, from original disposition of the Kampor convent. At the very be-
contracting to execution. A number of master builders par- ginning of the century, in 1903, new church flooring covered
ticipated in the construction and furnishing of the church, or partly ruined the original floor with ledger stones. During
with Juraj Dimitrov from Zadar as the central figure. The the 1920s and 1930s, a series of interventions led by Fra
preparatory phase for the construction of the church co- Vladislav Brusić brought to the reconstruction of the church
incided with the beginning of construction of the convent and the convent. Old openings were walled up and new ones
were opened, the convent library was moved to the ground undoubtedly the most valuable item of the church inventory,
floor, some of the floors within the convent were remade in was painted by the Venetian painters, brothers Antonio and
cement, the new convent staircase was installed, and so on. Bartolomeo Vivarini in 1458. A masterpiece of Venetian mid-
Among the most radical interventions were definitively those 15th century painting, the altarpiece bears exceptional histo-
in the church of St Bernardine: its side altars were removed rical and artistic value in a broader, international context as
or relocated, the polyptych of St Bernardine and the altar one of the fully preserved works of the two leading Venetian
retable in the chapel of the Greek Madonna switched positi- masters of the period.
ons, the old sacristy was replaced by a new chapel dedicated The icon of the Madonna and Child is another important
to the Holy Cross, and the whole church interior was painted. work of art which, like the Vivarini polyptych, has mainta-
Apart from those in the church of St Bernardine, refur- ined in its original location and function within a lavishly
bishments during the second half of the 20th century were carved wooden retable designed in the manner of Venetian
not as pronounced and mostly included repairs in individual Renaissance. The icon has long been the object of special ve-
rooms and adaptations of convent structures to everyday neration and votive devotion, and its cultural value super-
needs of its inhabitants. In this period experts in various sedes its artistic quality.
fields became increasingly involved in all interventions, so Besides masterpieces of artistic creation, the Kampor con-
restorations of the convent and its inventory were conducted vent also preserves more modest works of art such as the
with necessary care and consideration for their historical and wooden ceiling in the church of St Bernardine, painted by
artistic value. Mateo Otoni Napoli in 1669. Using a simple visual language,
Over its more than five centuries-long history the Francis- the complex iconography and narrative content of this type
can convent of St Bernardine in Kampor has been provided
of painted ceilings were intended to encourage devotion and
with various works of art and liturgical items. In accordance
transmit spiritual messages, in which artistic quality was not
with Franciscan modesty, the assembled inventory is rather
the primary goal. Nevertheless, the Kampor wooden ceiling
simple and scarce in number. However, certain works of art
represents one of the two existing examples of painted epi-
feature as examples of important artistic and masterly achie-
sodes from the life of St Francis, while its impressive dimen-
vements and single out the Kampor convent as an important
sions, rich decoration and narrative quality immensely enrich
place of spiritual, cultural and artistic tradition within the
the interior of the church.
broader context of the eastern Adriatic coast.
The heterogeneous artistic heritage of the Kampor con-
The entire corpus of stone architectural decoration and
vent created throughout the centuries is a reflection of the
other stone artwork produced or acquired since the founda-
efforts of the religious and monastic community to embellish
tion of the convent of St Bernardine in Kampor in mid-15th
the spaces of the convent. In this context, it is generally si-
century can be characterized as a numerous and stylistically
milar to artwork preserved in other Franciscan convents on
heterogeneous group of objects. The majority are merely
the neighbouring islands of Krk, Košljun or Cres. Individual
artisan achievements of historical and cultural value that
reflect the dominant building and stone-carving practice of works of art vary from exceptional masterpieces such as the
the period they were produced in. On the other hand, the Vivarini polyptych, high-quality works of art produced by
architectural decoration of the façade of the church of St both foreign and local masters, to modest artistic creations.
Bernardine, elements of the disassembled presbytery altar However, as a whole they embody the convent’s infrangible
rail, the tomb slab of Andrea Cimalarcha, the sarcophagus bond with its cultural environment and its devotedness to
in the cloister and the pluteus with Croatian interlace mo- faith that continued to be lived within its walls and came to
tif are all examples of artwork of the highest historical and be expressed through visual language.
artistic value.
Furnishing of the church of St Bernardine began already ---
at the time of its construction in mid-15th century, when its
interior was embellished by the altar rail and the polyptych The incentive for this study was provided by the conser-
of the high altar. The altar rail, commissioned by Petar Car, vation-restoration campaign conducted in 2016 as the basis
the principal donor of the construction of the convent, was for the written survey that presented the results of archaeo-
carved in 1456 by Andrija Aleši. It consisted of slender colu- logical, archival, art historical and restoration research and
mns with capitals and held the statues of two torch-bearing defined the display layout and guidelines for future interven-
angels and statues of St Bernardine and St Francis. The new tions. A detailed analysis of all architectural structures and
presbytery was adorned by the precious monumental gilt furnishings served as the starting point for a new interpre-
polyptych which represented the visual focus of the entire tation of their stylistic and formal features, only to confirm
late-Gothic interior. The polyptych of St Bernardine of Siena, the importance and value of this Franciscan convent.
147
BILJEŠKA O
AUTORIMA
Ivan Braut rođen je 1987. godine u Rijeci. Magistrirao je

povijest umjetnosti i povijest na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Rijeci 2011. godine, nakon čega je upisao
postdiplomski doktorski studij Sveučilišta u Zadru.
Od 2013. do 2018. godine bio je povremeni suradnik
i zaposlenik Hrvatskoga restauratorskog zavoda gdje
je radio na istraživanju i dokumentiranju nepokretne
kulturne baštine. Od 2018. godine radi kao stručni
suradnik – konzervator u Konzervatorskom odjelu u
Rijeci. Suradnik je na znanstvenim i stručnim projektima
te sudjeluje u organizaciji skupa Dijalozi s baštinom na
Filozofskom fakultetu u Rijeci. U dosadašnjem stručnom
radu bavio se temama kamene skulpture, arhitekture i
zaštite kulturne baštine na prostoru Kvarnera, Istre i
Dalmacije.
Krasanka Majer Jurišić rođena je 1975. u Zagrebu.

Završila je studij povijesti umjetnosti te talijanskog
jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta
u Zagrebu, gdje je i doktorirala 2012. godine s temom
Javne palače u Dalmaciji u vrijeme mletačke uprave. Bavi
se istraživanjem profane i sakralne arhitekture 15. – 18.
stoljeća. Autorica je više znanstvenih i stručnih radova
i članica je uredništva časopisa Kvartal i Portal. Godine
2009. dobila je povelju Društva povjesničara umjetnosti
za knjigu Palača šećerane u Rijeci.
Od godine 2003. zaposlena je u Hrvatskom
restauratorskom zavodu, a danas radi kao konzervatorica
savjetnica povjesničarka umjetnosti, voditeljica Odsjeka
za dokumentiranje nepokretne kulturne baštine.
Edita Šurina rođena je 1976. godine u Zagrebu. Diplomirala

je povijest umjetnosti i talijanski jezik i književnost na
Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2004.
godine zaposlena je u Hrvatskom restauratorskom
zavodu i radi u Odsjeku za konzervatorsku dokumentaciju
nepokretne baštine kao viša konzervatorica povjesničarka
umjetnosti. Sudjeluje u konzervatorsko-restauratorskim
istraživanjima i obnovama profanih i sakralnih spomenika
graditeljske baštine. FOTOGRAFIJE
POPIS IZVORA SLIKOVNIH PRILOGA
FOTOGRAFIJE
Hrvatski restauratorski zavod
4, 4a, 6, 17, 40-55, 57-71, 78-79, 83-88, 94-111, 116 (N. Vasić, J. Kliska)
1, 2, 3, 36, 56, 81, 82, 89, 90, 93 (Lj. Gamulin)
91, 92 (N. Oštarijaš)
80 (G. Tomljenović)
30 (Restauratorski odjel Split)
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Zagreb
9, 10, 114, (S. Noworyta, Schneiderov fotografijski arhiv)
Ministarstvo kulture
Konzervatorski odjel Rijeka
5, 7, 11, 12, 13, 14, 15, 26, 28a-b, 33 (V. Malinarić)
19 (R. Švalba)
32, 34 (D. Grigić)
121 (D. Krizmanić)
79b, 117, 118, 119, 120, 122 (I. Braut)
Konzervatorski odjel Split
8 (I. Matejčić)
113, 115 (Ž. Bačić)
Konzervatorski odjel Zadar
21, 22 (Arhiv Alinari)
Državni arhiv Rijeka
20 (Zbirka starih razglednica)
Državni arhiv Split
37, 38 (Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju)
Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu
16, 17, 18, 25
Privatno vlasništvo
23, 24, 27a-b, 35, 112 (M. Maroević, vlasništvo Josipa Andrića)
NACRTI
Hrvatski restauratorski zavod
31a-b (izradili: Restauratorski odjel Split)
72-77 (izradili: A. Škevin Mikulandra, K. Majer Jurišić, E. Šurina)
D&Z d.o.o., Zadar
39a-h (snimili J. Gršković, Š. Skoblar).
Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel Rijeka
29, 29 a-d (izradili: S. Borčić, B. Ružić)

Franjevački Samostanski Kompleks Sv. Bernardina Sijenskog U Kamporu Na Otoku Rabu-Mala Biblioteka Sv. 21

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Franjevački Samostanski Kompleks Sv. Bernardina Sijenskog U Kamporu Na Otoku Rabu-Mala Biblioteka Sv. 21

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Mala biblioteka

Franjevački samostanski kompleks

Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske

Izdavač / Ministarstvo kulture RH

Za izdavača / for the Publisher

Uredništvo / Editorial Board

Glavni i odgovorni urednik / Editor-in-chief

Tajnica i izvršna urednica / Managing editor

Lektura i korektura / Proofreading and Revision

Prijevod na engleski / English Translation

Grafičko oblikovanje / Graphic design

Adresa uredništva / Editorial address

Tiskanje dovršeno / Printing completed

Istraživanje je sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost

Franjevački samostanski kompleks

Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske

Pisanje ove monografije dugujemo iskustvima i

2. FRANJEVAČKI SAMOSTAN U KAMPORU – POVIJESNI PREGLED IZGRADNJE I UREĐENJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

3. PROSTORNA I ARHITEKTONSKO-OBLIKOVNA OBILJEŽJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

4. UMJETNIČKA OPREMA I UREĐENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73

5. IKONOLOGIJA SAKRALNIH PROSTORA FRANJEVAČKOGA KAMPORSKOG KOMPLEKSA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101

6. VALORIZACIJA ARHITEKTURE I INVENTARA SAMOSTANA U OKVIRU REGIONALNOG STVARALAŠTVA . . . . 107

8. KORIŠTENI IZVORI I LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141

BILJEŠKA O AUTORIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

POPIS IZVORA SLIKOVNIH PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

Sl. 1 Pogled na franjevački samostanski kompleks u Kamporu iz zraka

Sl. 2 Pogled na franjevački samostanski kompleks u Kamporu iz zraka, sa sjeverozapada

Sl. 3 Pogled na franjevački samostanski kompleks u Kamporu iz zraka, s jugoistoka

Sl. 4, 4a Velika kamporska kronika, sastavio fra Odorik Badurina

Sl. 5 Crkva sv. Bernardina, sredina 15. stoljeća

12 Za opći pregled povijesti franjevačkog sklopa u Kamporu vidi: EI-

sredstava potrebnih za gradnju i uređenje crkve, i drugi su

i svo olovo. Također je Petar pristao ustupiti i svoju veliku

Sl. 9 Poliptih sv. Bernardina, Antonio i Bartolomeo Vivarini, 1458.

Sl. 11 Samostanski klaustar, Juraj Dimitrov Zadranin i suradnici,

Sl. 10 Ikona Bogorodice s Djetetom, 15. stoljeće

doznajemo da stanovnici Kampora ostavljaju i novac i razno

Crkva sv. Bernardina, po dovršenju izgradnje, imala je

Iako se samostan nalazi nedaleko grada Raba, za svoje

PREUREĐENJE I NOVA OPREMA, 17. I 18. STOLJEĆE

Sl. 14 Crkva sv. Bernardina, detalj baroknog tabulata

Sl. 15 Pogled na orsan i mlinicu za masline južno od samostanskog kompleksa

Sl. 16 Samostan sv. Bernardina, pogled s istoka

Sl. 19 Unutrašnjost mlinice za masline

Sl. 20 Pogled na samostan sv. Bernardina s juga

Sl. 21 Bifore i vrata ugrađeni u istočni zid klaustra, oko 1920.

134 VKK III:807, 810. 137 VKK III:806, 813.

20. stoljeće su najiscrpniji, budući da je to vrijeme redovi-

Prva polovina 20. stoljeća

Sl. 25 Unutrašnjost crkve sv. Bernardina, svetište i glavni

državnih tehničara s detaljnim opisom od 26. rujna 1912.157

je bila ograničena samo na dekorativne elemente oslika,

Sl. 29 Tlocrt samostanskog kompleksa u

Sl. 29a Arhitektonska dokumentacija

Sl. 29b Arhitektonska dokumentacija

Sl. 29c Arhitektonska dokumentacija

Sl. 29d Arhitektonska dokumentacija

izvještaju zapisao: „Nije u redu da se župski ured nalazi u

Sl. 31 a, b Restauratorska dokumentacija radova na tabulatu, 1982.

195 VKK V:50, 51. S tim u vezi došlo je i do određenih promjena ne

Sl. 32 Obnova krovišta crkve sv. Bernardina, 1980.

Sl. 33 Istočni zid klaustra s ugrađenim nadgrobnim pločama

Sl. 34 Svetište crkve sv. Bernardina nakon preoblikovanja, 1980.