SADRAJ:

PODJELA RIMSKOG PRAVA..........................................................................................3

Pregled politikih razdoblja rimskog prava.........................................................................4
PREGLED PRAVNIH RAZDOBLJA RIMSKOG PRAVA (IZVORI).............................12
OSOBNO (STATUSNO) PRAVO U RIMSKOJ DRAVI................................................24
OBITELJSKO PRAVO U RIMSKOJ DRAVI.................................................................29
NASLJEDNO PRAVO U RIMSKOJ DRAVI.................................................................37
STVARNO PRAVO U RIMSKOJ DRAVI......................................................................48
OBVEZNO PRAVO U RIMSKOJ DRAVI.....................................................................72
POSTUPOVNO PRAVO U RIMSKOJ DRAVI..............................................................117

PODJELA RIMSKOG PRAVA

Mogua podjela Rimskog prava prema rimskim pravnicima:
1. PODJELA :
a)
IUS CIVILE ( graansko pravo ) - namijenjeno rimljanima ( pravo graana u jednoj dravi,
pravo koje se primjenjuje unutar te draave )
b)
IUS GENETIUM ( ope pravo ) sluilo peregrinima u pravnim odnosima sa Rimljanima, ali
su ga tokom vremena prihvatila i sami Rimljani, jer je jednostavnije i elastinije ( pravo koje
se odnosi na sve ljude )
c)
IUS HONORARIUM ( honorarno pravo ) pravo nastalo ( kao opreka ius civile ) djelatnou
pravosudnog magistrata, tj. pretora pa se i naziva IUS PRAETORIUM ( pretorsko pravo )
d)
IUS NATURALE ( prirodno pravo ) sadri ona naela i prava to ih je priroda usadila
ljudskim biima, pa se smatra apsolutnim i nepromjenjivim pravom ( zajednikim ne samo
ljudima, nego svim ivim biima )
.
2. PODJELA :
a)
IUS PUBLICUM ( javno pravo ) obuhvaa norme koje se odnose na Rimsku dravu
IUS COGENS ( kogentne pravne norme ) nametnuto pravo, tj. one pravne norme
koje
stranke svojim dogovorom ne mogu izmijeniti niti od njih odstupiti
b)
IUS PRIVATUM ( privatno pravo ) obuhvaa norme koje se odnose na pojedica
IUS DISPOSITIVUM ( dispozitivne pravne norme ) one pravne norme koje stranke po svojoj
volji mogu promijeniti ili izostaviti, ako posebnim ugovorom nije drugaije odreeno
3. PODJELA :
a)
IUS COMMUNE ( ope pravo ) ona pravna pravila koja vae za sve graane
b)
IUS SINGULARE ( posebno pravo ) ona pravna pravila koja se odnose samo na uu grupu
graana ili ak samo na odreenog pojedinca ( ono je izuzetak koji se pravi iz nekih razloga,
kao npr. vojnici koji su morali udovoljiti znatno manjim zahtjevima u pogledu oporuka )
4. PODJELA :
a)
IUS SCRIPTUM ili IUS EX SCRIPTO ( pisano pravo ) one pravne norme koje potjeu od
organa dravne vlasti sa zakonodavnom funkcijom ( zakoni, magistratski edikti, senatska
miljenja, carske konstitucije, miljenja pravnika )
b)
IUS NON SCRIPTUM ili IUS EX NON SCRIPTO ( nepisano pravo ) po shvaanjima
rimskih pravnika, to je ono pravo koje nastaje bez utjecaja dravnih organa, a karakter tog
prava se ne mijenja, ako bi ga netko i pismeno redigirao ( obiaji ) , consuetudo, mores.
- ako je neka obiajem prihvaena norma dobila formu zakona, onda se i takav izvor smatrao
pisanim pravom, premda mu je podrijeklo u nepisanom pravu ( npr. Zakonik 12 ploa )
5. PODJELA : Gaj, Institutiones triparticija
a)
IUS QUOAD AD RES PERTINET ( stvari ) odnos meu ljudima s obzirom na stvari, a ne
odnos meu stvarima :
1.) inter vivos meu ivima
2.) mortis causa u sluaju smrti
b)
IUS QUOD AD PERSONAS PERTINET ( osobe )
1.) statusno pravo
2.) obiteljsko pravo
c)
IUS QUOD AD ACTIONES PERTINET ( tube )
- postupovno pravo sa tri tipa postupaka :
1.) legisakcijski postupak ( staro civilno pravo )

2.) formularni postupak ( klasino pravo )

3.) kognicijski postupak ( postklasino pravo )

PREGLED POLITIKIH RAZDOBLJA RIMSKOG PRAVA

Dravno i drutveno ureenje od 650. godine pr.Kr. do 565. godine po.Kr.
RAZDOBLJE KRALJEVSTVA
(650. godine pr.Kr.-510. godine pr.Kr.)
-

Etruanska prevlast
ve oko 1000. godine pr.Kr. postojalo je na breuljku Palatin s lijeve strane rijeke Tiber latinsko
naselje
650. godine pr.Kr. ono se oruanom intervencijom Etruana spojilo sa sabinskim naseljima na
breuljcima Eskvilin i Kvirinal u jednu opinu, dravu-grad, Rim
rimski ACER (podruje oko grada) poetno podjeljeno na tri dijela po emu su nazvani TRIBUSI:
RAMNES, TITIES , LUCERES
grad, URBS stanonitvo podjeljeno na 30 kurija (co-viria zgrada gdje se sastaju mukarci),
imala sjedite na jednom mjestu CURIAE VETERES, prvenstveno vojniki skupovi
GENS grupacija koju neto objedinjuje fiktivno miljenje o zajednikom pretku
10 FAMILIA 1 GENS
10 GENSOVA 1 KURIJA upuuje na vojniko porijeklo takve organizacije
10 KURIJA 1 TRIBUS
u najstarije doba na elu drave bio je vladar, REX (kralj) objedinjuje najvie sakralne, vojne i
politike funkcije, vjerovatno poglavar one etruanske obitelji koja je imala glavnu rije u
osnivanju Rima
SENAT (vijee staraca) sastoji se od najuglednijih patricija tj. ine ga voe gensova, njih 300
COMITIA CURIATA (narodna skuptina) funkcija sveanog potvrivanja ve pripremljenih
odluka; najstariji oblik, osobito vana uloga u potvrivanju onih akata od ivotnog interesa (npr.
pravno posinjenje ili odreivanje nasljea)
stanovnitvo podijeljeno u 4 klase:
1. PATRICIJI svi slobodni graani, svi lanovi opine, grada-drave, svi vojnici-seljaci
koji su sudjelovali u osnivanju Rima, etruanskog, latinskog i sabinskog podrijetla, kao i
osobe koje su se naknadno promijenile kao lanovi grada-drave; svaki patricij dobivao je
dio zemljita u nasljedstvo, neotuivo (jer mora prijei na nasljednika) i nedjeljivo (jer je
samo jedan nasljednik) vlasnitvo (HEREDIJ batina); u poetku jedini pravi lanovi
opina
2. PLEBEJCI samo stanovnici na podruju grada Rima koji se bave poljoprivredom,
obrtom i trgovinom; slobodne su osobe, ali nisu pripadnici grada-drave, nisu rimski
graani; nisu lanovi kurija, nisu organizirani u gensove, nemaju vojnu dunost; imaju
COMMERCIUM (pravo sklapanja pravnih poslova rimskog civilnog prava), a nemaju
CONUBIUM (pravo da im djeca iz braka sa rimljankom budu rimski graani)
3. KLIJENTI slobodne, siromane osobe koje se zajedno sa imanjem predaju u zatitu
bogatih; usporedba s nekim pojavama kasnije rimske povijesti kada su se stanovnici
odreenih podruja predavali u zatitu drave stvarajui tako neku vrstu klijentskog odnosa
prema Rimu mogue kako su klijenti u prvom redu latinski seljaci koji su ivjeli na
podruju Rima, a kojima su se kao zatitna vlast nametnuli patriciji, a iji su preci ivjeli u
slinom podreenom poloaju
4. ROBOVI bilo ih je malo, razmjerno laki poloaj od robova u osvajakom Rimu; radili
kune i poljoprivredne poslove sa gospodarevom obitelji osjeaj meusobne zavisnosti i
3

potovanja robove osobe; imali su pravo na neku vrstu samostalne imovine (PECULIUM),
to se vidi po poloaju roba osloboenog oporukom u vrijeme dok jo nasljednik nije
izvrio osloboenje (tzv. STATUS LIBER)

RAZDOBLJE RANE REPUBLIKE

(510. godine pr.Kr.-264. godine pr.Kr.)
-

Etruanska prevlast uklonjena 510. godine pr.Kr. kada je uspostavljen republiki oblik vladavine
drutvene i dravne promjene kod ureenja u 6. st. iz Grke dolazi nova vojna taktika
superiorna dotadanjoj vojnoj taktici, ali trai vei broj graana-vojnika koji mogu nabaviti
naoruanje teko naoruanog pjeaka disciplinirana i dobro naoruana pjeadija HOPLITI
stari aristokratski sustav (tribusi, kurije, gensovi) pokazao se nedorasao novim prilikama
graansko pravo dodjeljuje se plebejcima
grad i njegova okolica podjeljeni su na 4 gradska tribusa PALATINA, ESQUILINA,
SUBURANA, COLLINA) te na 6 seoskih tribusa: (CAMILIA, LEMONIA, PUPINIA, POLLIA,
VOLTINIA, ROMILIA)
AGER PUBLICUS dijeli se na manje parcele to se dodjeljuju novim graanima, plebejcima
razdoblje od 510. do 449. godine pr.Kr. (Zakonik 12 ploa) prijelazno razdoblje (uvoenje
hoplitske taktike) i razdoblje postupnog integriranja plebejaca u rimsku dravu spor i teak
proces, u to vrijeme plebejci prisiljeni osnivati vlasitu opinu; od 494. godine pr.Kr. na elu opine
posebni organi, puki tribuni (TRIBUNI PLEBIS), a uz njih i drugi organi (AEDILES), posebna
svetita, a od 456. godine pr.Kr. posebno opinsko podruje na brdu Aventin izvan zidina starog
Rima
borba s mladim latinskim plemenima okonana 287. godine pr.Kr. sa Lex Hortensia zakljuci
plebejskih skuptina postali obvezni za cijeli narod (i patricije i plebejce)
dravo ureenje: kralja zamijenila 2 najvia jednogodinja magistrata PRAETORES (pretori), a
od 367. godine pr.Kr. zvani CONSULES (konzuli)
oni imaju IMPERIUM (pravo zapovijedanja), a vre i sudsku funkciju (IURISDICTIO) - vjerske
funkcije prenijete ne posebne organe PONTIFICES
potreba za specijaliziranim magistratom za sudsku funkciju, pa je uvedena posebna magistratura na
koju je prenijet stari naziv pretora (zbog poveanja drave i broja stanovnika)
senat: promjene u sastavu, oligarhijskog ureenja, lanstvo doivotno, 300 lanova; po dovretku
svoje slube u njega ulaze magistrati (konzuli i pretori); od 3. st. pr.Kr. u njega ulaze i EDILI, te
TRIBUNI PLEBIS (titili plebejce pred patricijskim magistratima, mogli staviti veto na njihovu
odluku) i KVESTORI (upravljali dravnom blagajnom); nema zakonodavnu ni izvrnu funkciju,
ali upravlja dravom zbog svog ugleda i toga to je jedini stalni organ za razliku od magistrata koji
traju samo godinu dana
narod organiziran u COMITIA CENTURIATA (centuria = glas) - birale najvie magistrate,
donosile zakone, sudile politika kaznena djela i sl.
centurijama su uz patricije organizirani i plebejci u jedinstvenu vojnu organizaciju
u svom konanom obliku (4. st. pr.Kr.) sastojale su se od 193 centurije
narod je prema imovinskom stanju podjeljen na 5 klasa
svaka klasa dobivala je odreen broj centurija (glasova) neovisno o broju pripadnika klase
izvan klasa bogate osobe koje su mogle nabaviti konjaniku opremu (konjanici, EQUITES)
prva klasa ima 80 glasova, a konjanici 18, pa su oni kao najbogatiji graani uvijek imali veinu
posve siromani graani bezemljai (1/3 ukupnog staovnitva) imali samo 1 centuriju, isto bili
izvan klasa
birale najvie magistrate, donosile zakone, sudile politika kaznena djela i sl.
COMITIA TRIBUTA najmlaa vrsta narodnih skuptina, strogo civilni karakter
narod glasovao podijeljen u teritorijalne jedinice (TRIBUSE); svaki tribus imao je 1 glas; postojali
su 31 seoski i 4 gradska tribusa
birala je nie magistrate, donosila manje odluke, a nadlenost se postepeno irila i na donoenje
zakona (SERVIJEV USTAV podjela na razrede po imovinskom stanju i zemljine tribuse po
posjedovanju zemljita)
stanovnitvo Rima bavilo se poljoprivredom, stoarstvom, ali i trgovinom zbog poloaja na
vanom trgovakom putu, ali najvaniji je vojniki i graniarski karakter Rima
5

--osnovna obiljeja Rima kao antike opine, grada-drave:

a) organiziranost stanovnitva kao opine, grada-drave (opina je vojniki organizirana)
b) lanovi te opine meusobno su ravnopravni i jednaki slobodni seljaci, ujedno i vlasnici zemlje
c) koncentracija stanovanja u gradu (osnova vojnike organizacije)
d) vlasnitvo nad zemljom dvostruki oblik privatnog i dravnog vlasnitva dravno tj. opinsko
vlasnitvo kao javno vlasnitvo AGER PUBLICUS, odvojeno je od privatnog, a privatni vlasnik
zemlje moe biti samo onaj tko je lan opine
- nepodijeljena opinska zemlja pripadala je gensima svaki gens imao svoje podruje na kojem su
njegovi lanovi napasali stoku
- kralj (vojskovoa), dobivao je veliki dio podruja, a jedan dio je dodjeljen i za religiozne svrhe
- ubrzo su najugledniji patriciji zaposjeli dio nepodijeljene opinske zemlje
RAZDOBLJE KASNE REPUBLIKE
(264. godine pr.Kr.-27. godine pr.Kr.)
-

razdoblje kasne republike tj. razdoblje honorarnog prava obuhvaa 2 posljednja stoljea republike
u ovom se razdoblju dravno ureenje nije promjenilo rimska republika (sa svojim
magistraturama) uz neke manje promjene (kao npr. poveanje broja pretora radi potreba
jurisdikcije i uprave provincijama nakon proteka mandata u Rimu)
vei broj sluajeva izbora magistrata ad hoc (radi obavljanja jednog posla, npr. podjele zemljita
siromanim graanima)
senat: jo vanija uloga, poeo (ma da neizravno - pozivao magistrate na poduzimanje nekih
hitnijih mjera po uputama koje im je sam davao) preuzimati i neka zakonodavna ovlatenja
narodne skuptine: ostale kakve su bile i u razdoblju rane republike, ali su malo smanjile izrazitu
prednost bogatijih slojeva, premda je nisu sasvim uklonile
Rim je u 4. i 3. st. pr.Kr. protegao svoju vlast na itavu Italiju, pretvarajui se od male gradske
dravice u veliku silu (glavnu ulogu u tome imalo je osvajanje, ali nije to bio jedini nain, ve je
postojao i oblik ugovora o savezu i to najee sa bliim susjedima tzv. ugovori o prijateljstvu
(AMICITIA) na taj su nain pojedine dravice u Rimu osiguravale svojem graaninu odreen
oblik zatite i to naroito kada bi se pojavio ili rjeavao neki spor (redovito pred sucima nazvanim
RECUPERATORES), no takvi ugovori nisu stranom graaninu davali politika prava, npr. pravo
glasa ili sl.)
u povoljnijem poloaju bili su Latini, koji su Rimljanima bili bliski po jeziku, vjeri i obiajima i
koji su jo od starine sa njima bili u tzv. latinskom savezu (u pogledu imovinskog i porodinog
prava bili su izjednaeni s Rimljanima, imali su IUS CONNUBII tj. pravo sklapanja braka sa
Rimljanima te IUS COMMERCII, ali uz ogranienja nekih javnih prava prvenstveno prava glasa
tj. IUS SUFFRAGI)
Rimljani su rano poeli sa latiniziranjem itavog poluotoka, a kolonije su podizane na osvojenom
podruju naseljavanjem samih Rimljana (samih latina ili latina i Rimljana zajedno COLONIAE
LATINAE), a tokom vremena i nekim je peregrinskim naseljima ili krajevima priznavano kao
posebna nagrada pravo latiniteta (IUS LATII)
dolazi do osnivanja provincija izvan podruja Italije (Sicilija, Sardinija, Korzika, Hispanija,
Afrika) emu su se pridruile i Ahaja (Grka), Makedonija, Mala Azija i druge i to osvajanjem
vojnom silom pri emu bi unutranje ureenje osvojenog podruja odredio pobjednik tj.
vojskovoa koji bi donio odreen propis nazvan LEX DATA (nametnuti zakon, koji se razlikovao
od LEX ROGATA tj. izglasanog zakona); stanovnici takvog podruja ili bi bili odvoeni u
ropstvo ili bi postali peregrini dediticii, a njihovo zemljite ager publicus (nazvano ager
stipendiarius, jer vlasnici zemljita nisu bili protjerani sa tog zemljita, ve su ga i dalje
obraivali, ali su plaali zemljini porez tj. stipendium)
6

u ustavnopravnom pogledu nije dolo do velikih promjena, ali u socijalnom i gospodarskom ivotu
dolo je do znatnih promjena
velika osvajanja dovela su do velikog priliva bogatstva u Rim (to u obliku ratnog plijena, to u
raznim oblicima nameta i poreza, pa i direktnog pljakanja zauzetih podruja) to je pogodovalo
razvoju trgovine, novarstva, pekulacija i sl.
u Rimu je znatno povean broj stanovnika te je upravo Rim, tj. centar postao centar trgovine,
novarstva i sl.
seljatvo je zbog dugotrajnog izbivanja sa svojih imanja padalo u dugove i iz dana u dan
propadalo, a njihovo je zemljite ulazilo u posjede bogatih pa su se oni masovno selili u centar
Rima i ivjeli od milosti uglednih bogataa i drave
bogati Rimljani, koji su zapravo prigrabljivali zemljita osiromaenih seljaka, prigrabljivali su i dio
javnog zemljita (ager publicus) i tako stvarali velika imanja LATIFUNDIJE koja su obraivali
robovi
struktura rimskog druta se izmjenila i izgledala ovako:
1. BOGATAKI GORNJI SLOJ
a) NOBILITAS sastavljen od starih patricijskih porodica i obogaenog dijela plebejaca,
uglavnom onih koji su vrili neku viu magistraturu; s vremenom su te funkcije u nekim
obiteljima postajale nasljedne, a kako su magistrati nakon isteka godine dana dolazili u
senat, nastao je senatorski stale; tradicionalno vezani uz poljoprivredu
b) ORDO EQUESTER vitezovi (po tome to su zbog imovinskog cenzusa sluili u vojsci
kao konjanici); stale sastavljen od trgovaca, bankara, zakupnika poreza i carina,
poduzetnika i bogatih pojedinaca iz municipija (gradova u Italiji, pa i izvan nje sa
odreenim stupnjem autonomije); stale orijentiran na pokretnu imovinu, karakteristiku
bogatstva u razvijenijoj sredini
2. SIROMANI PLEBS seljaci koji zbog injenice da nemaju na koji nain osigurati svoju
egzistenciju odlaze masovno u Rim i ive od milosti bogataa kojima zapravo prodaju svoj
glas, pa veoma esto dolaze i pod utjecaj razliitih demagoga; takvo stanje pogodovalo
stvaranju politike stranke nazvane populares (puka, narodna stranka)
3. ROBOVI
u gornjem bogatakom sloju nije postojala sloga izmeu NOBILITAS i ORDO EQUESTER, pa
se razvila dugotrajna borba pri emu je dolo do otrih klasnih sukoba i zahtjeva za reformom koji
su se u veoj mjeri pojavili nakon treeg punskog rata 146. godine pr.Kr. kada su braa Tiberije i
Gaj Grakho pokuali reformama poboljati poloaj donjih drutvenih slojeva zbog ega su bili
ubijeni i na taj nain sprijeeni
no, ipak se i nakon njih borba nastavlja uzdizanjem pojedinih istaknutih vojskovoa, a prvi od njih
bio je Gaj Marije koji je oslanjajui se na populare sukobio se sa optimatima
tome je pridonijela i reforma rimske vojske koju je proveo sam Gaj Marije posljednjih godina 2. st.
pr.Kr. (od tada nije vailo naelo ope vojne obveze, ve se od tada u rimsku vojsku primaju
dobrovoljci, obino dio rimskog plebsa, koji je u vojnoj karijeri vidio jedini izlaz tj. jedino rijeenje
svoje egzistencije i sudbine - na kraju vojske dobio pristojnu otpremninu, a kasnije i dio zemljita
iz fonda agri publicus)
s druge pak strane dolazi do snanog otpora tj. reakcije optimata pod Sulom, ime je otvoren put
daljnjim socijalnim sukobima u koje su bili umjeani i robovi, jer je to razdoblje poznatog
Spartakovog ustanka pa je itava situacija pridonijela ruenju republike i stvaranju monarhije u
poetku prikrivene principatom
RAZDOBLJE PRINCIPATA
(27. godine pr.Kr.-284. godine po.Kr.)

razdoblje principata zapoinje u vrijeme kada je August prividno uspostavio stari republikanski
poredak 27. godine pr.Kr. i traje do smrti Aleksandra Severa 235. godine po.Kr. tj. do dolaska na
vlast Dioklecijana 284. godine po.Kr.
7

razliito raunanje trajanja ovog razdoblja moe se protumaiti injenicom da je nakon smrti
Aleksandra Severa nastupilo pedesetogodinje razdoblje vojne anarhije, koju karakteriziraju
dravni udari, uzurpacije i ope moralno propadanje rimskog drutva, pa se obino kao godina
zavretka klasinog prava uzima 235. godina po.Kr., jer je tada prestao gotovo u cijelini stvaralaki
zamah u obradi i razvijanju rimskog prava, a kao godina zavretka principata 284. godina po.Kr.
kada je na vlast doao Dioklecijan te formalno i pravno izmjenio oblik dravnog ureenja
- na snazi je i dalje bio stari republikanski poredak, sa svojim magistraturama, senatom, skuptinama
i sl., no, on je na snazi bio samo na izgled, jer je tokom vremena sva vlast prelazila u ruke
PRINCEPSA, koji je postao odluujui faktor, dok su republikanske ustanove ostale vie-manje
kao vanjski dekor bez stvarnog sadraja (npr. konzulat, iako je tada uivao veliki ugled, sluio je
praktiki samo radi priznanja ljudima odanima princepsu vrilo se datiranje i sl.; npr. pretura,
koja je bila najvanija za pravosue i razvitak rimskog prava, poela je preuzimati brigu o
organiziranju javnih igara; npr. umjesto prokonzula i propretora, koji su nakon zavretka svojeg
konzulskog odnosno pretorskog mandata u Rimu odlazili za upravitelje provincija, njihovu su
dunost poeli preuzimati LEGATI AUGUSTI, kao osobni vladarevi predstavnici; npr. za
obavljanje dravnih inovnikih funkcija ne biraju se funkcioneri, ve obavljanje dravnih poslova
preuzima carev inovniki aparat itd.)
- najznaajniju ulogu u to vrijeme dobiva tzv. PRAEFECTUS PRAETORIO, najblii carev
pomonik
- dravna blagajna, nazvana AERARIUM POPULI ROMANI, kojom je upravljao senat, sve vie
nestaje, a njenu ulogu preuzima careva osobna blagajna, nazvana FISCUS
- senat: postojao i u ovom razdoblju, tovie prividno se i poveao njegov ugled, jer su npr. senatska
miljenja (SENATUS CONSULTA), koja su ranije imala samo savjetodavni karakter, postala
obvezna; postao posluno orue u rukama princepsa (i samo ime princeps vezano je uz senat u
rimskom senatu postojao prvak Senata (PRINCEPS SENATUS), ovjek koji je u raspravama
imao pravo uzeti rije)
- PRINCEPS uza sva ostala ovlatenja, imao je pravo donositi sve odluke o vojnim pitanjima,
vanjskoj politici, jer je senat imao samo ulogu podravanja careve volje
- vanu ulogu imala je i careva osobna garda (PRETORIJANCI), koji su s vremenom poeli
zloupotrebljavati svoj poloaj ruei jedne i dovodei druge careve na elo drave, a zapovijednik
te garde (PRAEFECTUS PRAETORIO) bio je na poloaju kojeg danas moemo usporediti sa
predsjednikom vlade tj. premijerom
- dolazi do velikih socijalnih promjena, pa s vremenom nestaje stare aristokracaije tj. senatorskog
sloja rimskog drutva
- struktura rimskog drutva izgledala je ovako:
1. BOGATAKI SLOJ
a) VITEZOVI i DRAVNA BIROKRACIJA predstavnici novarsko-trgovakih slojeva;
vrsto vezani za novi politiki poredak; njihovom napretku pomogle su povoljne prilike nakon
graanskih ratova i koristi to su ih vukli iz svojeg poloaja dravnih slubenika i carevih
pouzdanika u doba Julijevaca-Klaudijevaca, a pogotovo u vrijeme vladavine Antonina; u krug
pripadnika ovog sloja spadaju i obogaeni pojedinci iz niih slojeva kao npr. osloboenici te
posebno njihovo potomstvo
b) ITALSKA te PROVINCIJALNA (MUNICIPALNA) ARISTOKRACIJA slojevi koji su
uglavnom dobro prihvatili principat i u znatnoj mjeri bili oslonac nove vlasti; vlast im se za to i
oduivala povjeravajui im dravne funkcije te omoguavajui im da postiu ast i ugled; jedan
od naina proirivanja utjecaja i ugleda princepsa bilo je dodjeljivanje prava rimskog
graanstva uglednim predstavnicima municipalnih gornjih slojeva, a zatim i cijelim
municipijima, ega je konaan rezultat Constitutio Antoniniana de Civitate iz 212. godine
po.Kr. kojom je rimsko graanstvo priznato praktiki svim slobodnim stanovnicima carstva
jaanje municipija s vremenom slabi Italiju, pa ona s vremenom postaje samo jedna od brojnih
provincija

2. SIROMANI PLEBS sloj centriran u Rimu, gdje je ranije ivio od milosti uglednih
pojedinaca, a od poetka principata od dareljivosti cara, podjele ita te igara i zabava; broj
stanovnika u Rimu, koji s vremenom sve vie gubi elemente glavnog grada (zbog stalne odsutnosti
careva, ve spomenutih priznanja prava municipijima, i sl.), znaajno opada i to ponajvie zbog
vojske, rimskih graana
3. ROBOVI uloga im se mijenja; smanjuje se priliv robova, njihova privredna uloga slabi pa
dolazi do velikih oslobaanja (MANUMISIJA), to je August pokuao ograniiti raznim
zabranama; javljaju se i zakonodavne mjere kojima se ograniavaju zloupotrebe gospodara nad
robovima; tako se zbog oslobaanja robova, koji su bili osnova u radu u poljoprivredi, prelazi sa
direktne obrade velikih imanja na sistem zakupa, pri emu se kao zakupac pojavljuju napoliari,
siromani seljaci, a esto i osloboeni robovi (koloni), koji dosta teko uspijevaju podmiriti svoje
obveze prema vlasniku (jo jedan dokaz opadanja Italije);
-

razlikovanje bogatakog sloja te siromanog plebsa dobiva u ovom razdoblju i svoje pravno
priznanje, pa se u propisima sve ee susree podjela na:
a) gornje slojeve HONESTIORES (pravno privilegirani)
b) donji slojevi HUMILIORES (pravno zapostavljeni)
dolazi i do pojave kranstva, koje je znatno utjecalo na sudbinu rimskog drutva
Augustova vladavina predstavlja kraj krvavim graanskim ratovima koji su razdirali rimsko
drutvo potkraj republike te znai ogranienje osvajakih ratova, jer je rimska drava u to vrijeme
dosegla svoju najveu veliinu u relativno prirodnim granicama (Atlantski ocean, Rajna, Dunav,
Crno more, Kavkaz, Eufrat, Tigris, Crveno more, Sudan, te afrika pustinja)
to je sve dovelo do rimskog mira (PAX ROMANA), koji nije bitnije naruen u gotovo dvije
stotine godina
RAZDOBLJE DOMINATA
(284. godine po.Kr.-527. godine po.Kr.)

nakon nasilne smrti Aleksandra Severa 235. godine po.Kr. zapoelo je pedesetogodinje razdoblje
vojne anarhije, koja je rimsko carstvo dovela na sam rub propasti
osnovne karakteristike toga vremena su bile stalne smjene careva i uzurpatora
premda je u tom razdoblju bilo i nekoliko istaknutih careva, koji su pokuali izvriti neke reforme i
obnoviti autoritet rimske carske vlasti (Gordijan III, Aurelijan, Prob, Klaudije Gotski i dr.), trajniji
se rezultati nisu mogli postii
stanje se promijenilo tek 284. godine po.Kr. dolaskom na vlast cara Dioklecijana (284.-305.
godine po.Kr), za kojeg su najkarakteristinije (uz uspjeno istjeravanje barbarskih plemena koja
su prodirala na podruje carstva i uspostavljanje koliko-toliko podnoljivog stanja na granicama)
brojne reforme koje su postepeno sasvim izmijenile organizaciju vlasti i uprave u dravi, a u
velikoj mjeri i socijalne, odnosno gospodarske odnose
jedna od najvanijih reformi je ureivanje naina nasljeivanja carske vlasti izgraivao je tu
reformu postepeno, a ona se sastojala u tome da su carstvom trebala upravljati dva imperatora
(jedan istonim, jedan zapadnim dijelom carstva); i jednog i drugog nazivao je AUGUSTUS, a
svaki od njih trebao je izabrati jednog pomonika koji se nazivao CAESAR; nakon nekog vremena
augusti bi se povlaili sa svog poloaja i ustupali mjesto cezarima, koji bi nakon toga birali sebi
nove pomonike (nove cezare) itd.; kako su po toj zamisli zapravo vladala etvorica (ali je uvijek
bio jedan od augusta tj. SENIOR AUGUSTUS prvi po svojem ugledu Dioklecijan prema svom
suvladaru Maksimilijanu), itav je sistem nazvan TETRARHIJA; no ta se shema koju je
Dioklecijan proveo u praksi nije pokazala uspjenom, jer su ve nakon njegova povlaenja 305.
godine po.Kr. legije u Galiji odbile njegov nain nasljeivanja te su nakon smrti cara Konstancija
Hlora postavile za vladara njegova sina Konstantina i tako vratili vladavinu pojedinca

Dioklecijan je izmjenio i poloaj cara car vie nije bio samo princeps (prvi graanin), ve je
postao neogranien, apsolutan, gospodar (DOMINUS), kako po svom izgledu tako i po ponaanju,
sve to je imalo veze sa carevom osobom proglaeno je svetim (SACRUM)
u vezi sa time i poloaj pojedinca u dravi se bitno promijenio umjesto graaninom, pojedinac
je postao podanikom cara, neograniena gospodara ivota i smrti (DOMINUS AC DEUS), pa mu
je upravo po tome itav poredak nazvan DOMINATOM
u doba dominata dolo je i do podijele carstva: ISTONI dio carstva i ZAPADNI dio carstva
(razlog: ogromna veliina carstva); Konstantin je opet kasnije ujedinio carstvo, ali se pak
definitivna podjela izvrila nakon smrti cara Teodozija Velikog (395. godine po.Kr.)
upravu carstvom vodio je car uz pomo velikog broja inovnika; iako je izvreno i odvajanje
civilnih funkcija od vojnih, i civilni slubenici bili su organizirani vojniki (ak je i njihova
funkcija nazivana MILITIA tj. MILITIA ARMATA); bili su plaeni u novcu, ali je zbog porasta
inflacije kasnije veoma esta bila isplata u naturalnim davanjima; vie inovnike postavljao je sam
car dekretom koji je sam potpisivao, najee na godinu dana, a nii su ostajali u slubi trajno;
vojniki karakter ove organizacije oituje se i u injenici da su vii inovnici bili podjeljeni u tri
grupacije:
o ILLUSTRES (presvijetli)
o SPECTABILES (ugledni, preuzvieni)
o CLARISSIMI (preslavni)
uprava je bila centralizirana, to se odraavalo u ogromnoj koncentraciji vlasti na carevu dvoru,
odakle su potjecale sve bitne odluke, naredbe, postavljanja, presude o vanijim pitanjima i sl.
vrhovni dvorski i ujedno dravni slubenik bio je MAGISTER OFFICIORUM, prvi carev
pouzdanik, kojem su bili podreeni svi carevi uredi (OFFICITA); ujedno je bio i zapovijednik
careve garde, nadzirao je rad dvorskih slubenika, te upravljao ceremonijalom; nadzirao je
cjelokupni dravni upravni aparat i javnu potu (CURSUS PUBLICUS), koristei se za tu svrhu
tajnom policijom (AGENTES IN REBUS)
svojevrstan ministar pravosua bio je QUESTOR SACRI PALATII (pripremao nacrte carskih
konstitucija opeg znaenja, a i drugih akata)
funkcionar koji odgovara suvremenom ministru financija bio je COMES SACRARUM
LARGITIONUM (upravljao dravnom blagajnom)
COMES RERUM PRIVATARUM upravljao carskim krunskim dobrima
carevom privatnom imovinom upravljao je COMES SACRI PATRIMONII
svi oni zajedno ulaze u sastav careva savjeta (SACRUM CONSISTORIUM)
odluke o postavljanju pojedinih slubenika pripremao je upravitelj ureda u kojem se vodio popis
svih viih graanskih i vojnih funkcija i personala koji ih je obavljao tj. PRIMICERIUS
NOTARIORUM
to se tie niih organa uprave, valja napomenuti da je drava bila podijeljena na etiri
prefekture:
1. ORIJENT
2. ILIRIK
3. ITALIJA s AFRIKOM
4. OBJE GALIJE
na elu svake prefekture su bili PRAEFECTI PRAETORIO
prefekture su se dijelile na DIJACEZE (u poetku 12, kasnije 15), kojima su upravljali VICARII
(po rangu spectabiles)
osnovne upravne jedinice bile su PROVINCIJE (101, a kasnije 120), na ijem elu su stajali
CARSKI NAMJESNICI (RECTOR ili PRAESES po rangu clarissimus)
pojedini gradovi i naselja gradskog tipa bili su neposredno podreeni provincijskom namjesniku; ti
gradovi (CIVITATES, MUNICIPIA) zadrali su i dalje svoje stare organe (curia, duoviri), ali im
od autonomije nije ostalo nita jer su u svemu zavisili od namjesnika; gradsko vijee (curia) samo
je odgovaralo dravi za porez koji je trebalo prikupiti, a jamili su svojom imovinom; 364. godine
10

po.Kr. uvedena je jedna nova funkcija (DEFENSOR CIVITATIS), sa zadatkom da brani i zastupa
u sporovima nie slojeve (humiliores) od presizanja bogataa i veleposjednika (honestiores)
glavni gradovi (Rim i Konstantinopol) imali su poseban poloaj, jer su bili izuzeti iz sastava
provincija i tim se gradovima upravljalo kao samostalnim jedinicama; na elu im je bio
PRAEFECTUS URBI, a i jedna i druga prijestolnica imale su svoj senat koji je bio sveden na
ulogu gradskog vijea (kurije), dakle, nije imao stvarni utjecaj
na podruju poreza izvrena je temeljita promjena uveden je jedinstven tip zemljinog poreza
tako da je odreeni obradivi dio zemljita doveden u vezu sa osobama sposobnim za rad i da je na
tako utvrenu jedinicu odreivan isti iznos poreza (CAPITATIO-IUGATIO); gradsko
stanovnitvo je plaalo porez po glavi tzv. TRIBUTUM CAPITIS; senatori su plaali poseban
porez isto kao i trgovci, a radi poveanja fiskalnih prihoda, povean je i porez na uvoznu robu
provedena je i vojna reforma koja je zahvatila i sistem regrutiranja i organizaciju vojske
(prikupljanje vojnika bilo je u vezi sa porezom pa je svaki zemljoposjednik, zavisno o veliini
imanja, morao u odreenim vremenskim razmacima davati izvjestan broj regruta; no, ovo se u
praksi nije pokazalo kao najbolje, pa je kasnije drava sama uzimala i birala regrute uz novanu
naknadu njima samima; to se tie organizacije vojske tu je postojala tzv. seoska milicija tj.
graniari, a pored njih postojala je i druga grupa koja je bila rasporeena na strateki povoljnim
tokama unutar carstva)
provedena je i monetarna reforma uveden je zlatan novac (AUREUS od 4,55 g) koji je nestajao
iz opticaja, a bakreni i srebrni novac gubio je na vrijednosti pa se poelo uvelike plaati u
naturalnim davanjima to je ugrozilo monetarnu politiku pa je Dioklecijan maksimirao cijene to je
ostalo bez rezultata
dolazi i do velikih promjena u socijalnoj strukturi drutva pa se javlja sve vea razlika izmeu:
1. GORNJIH SLOJEVA (HONESTIORES povlateni)
2. DONJIH SLOJEVA (HUMILIORES zapostavljeni)
klasna se borba zaotrila prvenstveno zbog toga to poziv i zanimanje postaje nasljedivo
u gornjem sloju nastaje jedno novo plemstvo time to je car najistaknutijim slubenicima
dodjeljivao zvanje PATRICIUS, bez obzira to ono samo po sebi nije nasljedivo
senatorsko se zvanje nasljeivalo; broj senatora jako se poveao, a najvei broj senatora ivio je u
provinciji, na svojim imanjima, u vilama i sl. gdje su ak imali i vlastite grupe vojnika koje su ih
uvale u najtea vremena emu su se ak i carevi suprotstavili, ali mo i snaga tih pretea
srednjevjekovnih feaudalaca bila je sve vea te je nii sloj bivao sve potlaeniji
stari viteki stale pak pomalo nestaje
poseban poloaj imali su lanovi gradskih vijea (CURIALES ili DECURIONES), koji su dravi
odgovarali za porez na svome podruju uivali su izvjesne povlastice (u pogledu kaznene
odgovornosti), ali im je odgovornost za porez nametala toliko ogranienja da se nisu u tom pogledu
previe razlikovali od ostalih masa
u nie drutvene slojeve od gradskog stanovnitva ulazili su pripadnici pojedinih obrtnikih
udruenja, a lanstvo im je u tim asocijacijama postalo nasljednim putem; to su bili ponajvie
trgovci, pekari, mesari, brodari, kovai, zidari, opskrbljivai drvom i sl.
najnii drutveni sloj slobodnog stanovnitva sastojao se od sitnih zakupaca zemljita koji su se
pretvorili u kolone (COLONUS) premda su bili pravno slobodni, raznim carskim zabranama
postali su poluslobodni, negdje na sredini izmeu slobodnog ovjeka i roba (nisu smjeli naputati
zemlju koju obrauju, nisu smjeli prijei u neko drugo zanimanje, ogranieno im je bilo sklapanje
braka osim sa osobom koja radi isti posao i sl.) pretea srednjovjekovnog kmeta
robovi vie nisu osnovna radna snaga pa su sve ea neformalna oslobaanja robova, a na kraju su
ogranienja formalno i ukinuta od strane Justinijana
bitna je i da je u ovo vrijeme dolo do pobjede kranstva tj. kranske crkve pa je 313. godine
po.Kr. donesen poznati MILANSKI EDIKT cara Konstantina, kojim se kranstvu priznala
sloboda djelovanja, a ve 353. godine po.Kr. kranstvo postaje dravna vjera

11

RAZDOBLJE JUSTINIJANA
(527. godine po.Kr.-565. godine po.Kr.)
-

ovo razdoblje je razdoblje vladavine cara Justinijana koji je stupio na vlast 527. godine po.Kr te
ostao carem sve do 565. godine po.Kr., a njegova je kodifikacija, koju je proveo, dugo (ak puna
dva stoljea) vaila i u razdoblju koje je nasljedilo, razdoblju Bizanta
djelovanje pravnih kola, posebno pravne kole u Beyrutu, te druge, kasnije osnovane kole, u
Konstantinopolu, pridonijelo je oivljavanju interesa za rimsko pravo, napose klasinu
jurisprudenciju
time su dijelom stvoreni uvjeti za zamaniju i potpuniju kodifikaciju od one koja je, uglavnom
parcijalno, provoena u prethodnom periodu
u to je vrijeme u Rimu trajao relativan mir i sreene dravne financije jo za vrijeme Justinijanova
prethodnika Anastazija (491.-518. godine po.Kr.) te Justina (518.-527. godine po.Kr.)
Justinijanov cilj je bilo uspostavljanje i vraanje nekadanje veliine i cijelovitosti rimskog carstva
uspio je ponovno postii jedinstvo carstva (osvojivi Afriku, Italiju, Ilirik i Hispaniju), uveo je red
u Crkvu te je konano izvrio kodifikaciju rimskog prava
u svojem kodifikatorskom nastojanju Justinijan je htio skupiti i carske konstitucije
(CONSTITUTIONES PRINCIPUM) i pravniko pravo kako bi moglo posluiti i praktinim
potrebama i poslovima nastave u tom, je pogledu napose uspio te je tim svojim dijelom uspio
ouvati najvaniji dio rimske pravne misli kasnijim generacijama, no o samoj kodifikaciji treba
neto vie rei u razmatranju izvora rimskoga prava

12

PREGLED PRAVNIH RAZDOBLJA RIMSKOG PRAVA

Izvori prava od 650. godine pr.Kr. do 565. godine po.Kr.

PODJELA IZVORA RIMSKOG PRAVA

- izvori prava u starome Rimu mogu se podijeliti na:
1.) materijalni (FONTES IURIS ESSENDI) imbenici koji stvaraju pravo
2.) formalni (FONTES IURIS COGNOSCENDI) pojmovni oblici iz kojih crpimo sadraj prava
MATERIJALNI IZVORI PRAVA:
1.) magistratski edikti (MAGISTRATUUM EDICTA)
2.) djelatnost pravnika (RESPONSA PRUDENTIUM)
3.) obiajno pravo (CONSUETUDO, MORES)
4.) zakoni (LEGES)
5.) senatska miljenja (SENATUS CONSULTA)
6.) carske konstitucije (CONSTITUTIONES PRINCIPIUM)
a) EDICTA (opeobvezni predmeti)
b) DECRETA (odluke donijete pred carskim sudovima)
c) RESCRIPTA (odgovori, pravna miljenja careva)
d) MANDATA (konstitucije upuene dravnim organima i slubama)
FORMALNI IZVORI PRAVA:
1.) sauvana djela rimskih pravnika (Gajeve Institutiones, Justinijanova kodifikacija i to posebno
Digesta i Institutiones)
2.) spisi nepravnih pisaca:
a) djela historiara Salustija, Livija, Tacita, Marcelina
b) djela tzv. scriptores historiae augustae
c) spisi Aula Galija
d) spisi govornika Cicerona
e) spisi filozofa Seneke
f) spisi komediografa Plauta i Terencija
g) pjesme Horacija, Ovidija, Marcijala i Juvenala
3.) rimska epigrafika (brojni natpisi na slavolucima, hramovima, javnim zgradama i sl.)
4.) novac
5.) zapisi o pravnim poslovima pisani na papirusu
-

kao primjer za razlikovanje materijalnih od formalnih izvora prava moe posluiti jedno knjievno
djelo knjievnika Frontiusa koji je bio upravitelj vodovoda te je izdao djelo ''DE
AQUAEDUUCTIS URBIS ROMAE'' u kojem je, nakon opisa funkcioniranja vodovoda, njegove
uloge i problema koji se u vezi sa njime pojavljuju, na kraju dodao doslovan tekst zakona ''LEX
QUINCTIA DE AQUAEDUCTIS'' i senatskog miljenja (SENATUS CONSULTA) pa:
samo njegovo djelo predstavlja formalni izvor prava, a
sadraj spomenutog zakona i senatska miljenja predstavljaju materijalni izvor prava

13

RAZDOBLJE STAROG CIVILNOG PRAVA

(650. godine pr.Kr.-207. godine pr.Kr.)
razdoblje starog civilnog prava obuhvaa razdoblje kraljevstva, razdoblje rane republike te ak 57
godina razdoblja kasne republike
jedini izvor prava OBIAJI (consuetudo, mores)
pravo nije odvojeno od religioznih naela FAS to se vidi i u injenici da su prvi uvari prava koji
su ga ujedno i tumaili bili PONTIFICES (sveenici)
LEGES REGAE (kraljevski zakoni) pojavljuju se krajem razdoblja kraljevstva, a sabrao ih je
i uredio Sextus Papirius, pa su po njemu nazvana i IUS PAPIRIANUM tim se zakonima prvi
puta uje u razdoblju principata, pa se pretpostavlja da je zbirka tada i nastala, a postoje i shvaanja
da je to nekakva legenda ili kasniji falsifikat, no, sve u svemu ova zbirka sadri neka pravila koja
su preuzeta iz obiajnog prava doba kraljevstva
LEX DUODECIM TABULARUM (Zakonik 12 ploa)
najvaniji pravni spomenik, ujedno i prvi povijesno potvreni izvor prava ovog razdoblja koji je
nastao u razdoblju od 451. godine pr.Kr. do 449. godine pr.Kr.
to je prva i jedina kodifikacija prava koju su proveli Rimljani (CIC izvrena u Bizantu)
donoenje vezano uz stalne sukobe patricija i plebejaca, koji su u doba rane republike bili
izjednaeni u tome to su i plebejci dobili rimsko graansko pravo, pa su patriciji stalno donosili
odluke po zakonima koji su bili samo njima poznati i koje su uvali u strogoj tajnosti
to je dovelo do revolta plebejaca, pa su u konanici patriciji izabrali komisiju od 10 ljudi nazvanu
DECEMVIRI sa zadatkom da popiu zakone
tako su decemviri 451. godine pr.Kr. donijeli 10 ploa zakona, 450. godine pr.Kr. jo 2 ploe, a
449. godine pr.Kr. Zakonik 12 ploa je bio potpun i kao takav najvaniji izvor starog civilnog
prava
tekst zakon nije sauvan neposredno, nego je kasnije veoma dobro rekonstruiran
rimski pisac Livije smatrao je Zakonik 12 ploa najpotpunijom kodifikacijom cjelokupnog javnog i
privatnog prava (FONS OMNIS PUBLICI PRIVATIQUE IURIS), no daleko od toga da je to
najpotpunija kodifikacija
zakonik se bavi pitanjima postupka (posebno postupovnim pravom), deliktima, zemljinim
odnosima (npr. dosjelost), nasljeivanjem i tutorstvom
karakteristika: predstavlja kodifikaciju obiajnog prava
sadri malo odredaba o veoma vanoj instituciji PATRIA POTESTAS to se tumai injenicom
da decemviri nisu u zakonik unosili ono to nije bilo sporno
zakonik sadri najvie propisa o civilnom postupku (gotovo ), jer je upravo to bio povod
zahtjevima plebejaca za popisivanjem prava
primitivna shvaanja zakonik sadri talionsko naelo i veoma teak poloaj dunika
napredna obiljeja autonomnost stranaka:
a) pravo stranaka da govore to hoe uz uvjet da ne povrijede javni poredak
b) sloboda oporuivanja u sluaju smrti
c) mogunost zamjene taliona nagodbom
strani utjecaji:
1.) Etruani ne zna se tono koliki utjecaj, jer etruansko pismo nije deifrirano
2.) Grci prema Liviju, neposredno prije sastavljanja zakonika, decemviri otputovali u Grku
(Atenu) kako bi se upoznali sa Solonovim i drugim zakonima, no vjerojatniji je utjecaj sa juga
Italije (Magna Graecia) zbog geografske blizine
zakonik se odlikuje apstraktnim izraavanjem, koncioznou i lapidarnou
formalno nikada nije ukinut, a predstavlja temelj na kojem je izgraen rimski pravni poredak
14

 doneseni jo neki zakoni:

a) Lex Aquilia o naknadi tete
b) Lex Poetelia Papiria de Nexis o ublaavanju poloaja dunika
c) Lex Plaetoria o poslovima minoresa
razvitak prava vezan uz djelatnost sveenika (PONTIFICES)
oni su uvali formule za pravne poslove, posebno za sudski postupak (LEGIS ACTIONES),
jedini znali kalendar pa su dane u godini podijelili na sudske i nesudske (postupak se nije mogao
pokretati na nesudske dane)
pravo veoma formalizirano jedna kriva rije u postupku mogla znaiti gubitak spora, pa su
stranke traile savjete i pomo sveenika:
o RESPONDERE - daju strankama odgovore i savjete
o CAVERE - sastavljaju im obrasce tj.
o INTERPRETATIO - tumae pravo i proiruju ga na nove odnose (tako je rimsko
pravo starog civilnog razdoblja poivalo na vrstom Zakoniku 12 ploa, ali je zbog
mogunost njegova tumaenja bilo elastino i moglo se prilagoavati potrebama)
i nakon donoenja zakonika sveenici su bili uvari legisakcionih formulara, tj. procesnog prava,
pa su im se stranke i dalje obraale
no tada se pojavljuje Gnej Flavije te izdaje dijelo IUS FLAVIANUM (zbirku formulara
legisakcija) te na taj nain umanjuje znaaj sveenika, a poznavao je i kalendar, izdao ga te na taj
nain omoguio sekularizaciju prava
RAZDOBLJE PRETKLASINOG PRAVA
(207. godine pr.Kr.-27. godine pr.Kr.)
razdoblje pretklasinog (pretorskog, honorarnog) prava obuhvaa 2 posljednja stoljea republike
staro civilno pravo nije moglo zadovoljiti potrebe novog vremena, prvenstveno zbog svoje
nerazvijenosti (posebice obveznopravnih odnosa), a nakon toga i zbog svog formalizma
narodne skuptine su produile svoju zakonodavnu djelatnost te u ovom razdoblju donijele ak vie
od 800 zakona, a vie od zakona se odnosilo na javno pravo
od zakona to se odnose na privatno pravo treba izdvojiti:
a) Lex Atilia o tutorstvu
b) Lex Falcidia o oporunom nasljeivanju
c) Lex Ebutia o civilnom postupku
od zakona to ih je donosila narodna skuptina valja razlikovati:
o LEX DATA (nametnuti zakoni)
o LEX ROGATA (izglasani zakoni) njih bi donosio vojskovoa kada bi osvojio
pojedino podruje (provinciju), ali ne samostalno ve:
1.) po posebnom ovlatenju skuptine
2.) pripremala ih je komisija predstavnika senata
stvaranje prava preputeno magistraturama najee pretorima, ali i edilima
PRAETOR (pretor)
rimski pravosudni magistrat,
nije zakonodavac (premda je mogao pravima oduzeti pravnu zatitu ako je smatrao da su nepotena),
nije mogao stvarati potpuno novo pravo, ali putem svoje sudske prakse stvarao IUS HONORARIUM
(pretorsko ili honorarno pravo), interveniranjem u postavke civilnopravnog sustava mijenjajui
ga i nadopunjavajui prema naelu pravinosti (AEQUITAS);
15

nije sudac, nije mogao neposredno odluivati u sporovima; primao je tube, utvrivao stranke i
predmet spora, imenovao suca te u krajnjoj instanciji donosio tzv. FORMULE koje su
predstavljale program rada sucima
funkcija pretora je u biti bila utvrditi da li su u pojedinim sluajevima ispunjene osnovne pretpostavke
za voenje spora
pretor je mogao:
tubu dopustiti (doputao tube koje su bile u skladu sa pravom) tj. ACTIONEM DARE i tada
imenovati suca koji je nastavljao proces i donosio presudu ili
tubu odbiti (odbijao je tube koje nisu bile u skladu sa pravom) tj. ACTIONEM
DENEGARE i tada je stranka gubila pravnu zatitu
pretor je mogao u formulare umetnuti i prigovor tuenog tj. EXCEPTIO, a mogao je dopustiti i
promjenu civilnog prava putem fikcije tj. putem tzv. FORMULAE FICTICIAE
odluke koje je pretor donosio temeljile su se na IMPERIUM (pravo zapovjedanja), ali i na
IURISDICTIO (pravu sudovanja), sve u skladu sa naelom pravinosti (AEQUITAS)
pretori su djelovali i na drugi nain i to tako da kada bi stupali na dunost magistrata, da bi
upoznali graane sa programom svoje djelatnosti, sastavljali bi redovito tzv. EDIKTE
(MAGISTRATUUM EDICTA) u kojima bi nabrajali, redovito kazuistiki, sluajeve kojima e
dati pravnu zatitu
novi pretor nije morao preuzeti edikt svoga prethodnika, ali je mogao, pa je postojala praksa da se
prenosi samo onaj dio koji se u praksi pokazao dobrim taj preneseni dio nazivao se EDICTUM
TRALATICIUM i on se razlikovao od dijela koji je nastao inovacijom samog pretora
od 67. godine pr.Kr. pretori su bili obvezni drati se svojih edikata, dok su do tada mogli od njih
odstupati
IUS HONORARIUM skup pravnih normi koje su stvorili pretori (nadopuna starom civilnom
pravu)
s vremenom se stvara sustav dvostrukih institucija:
1.) ustanove starog civilnog prava
2.) nova pravila pretorskog prava
PRAVNICI:
osim aktivnost pretora, znaajna je i aktivnost pravnika
u razdoblju starog civilnog prava dolazi do sekularizacije prava, pa sveenici gube svoj znaaj, a
umjesto njih se pojavljuju nesveeniki struni pravnici koji preuzimaju ulogu pomagaa:
a) KAUTELARNA JURISPRUDENCIJA pomau strankama pri sklapanju ugovora i sastavljanju
tubi
b) CONSILIUM pomau pretorima u vezi s njihovom funkcijom pri suenju
c) DISPUTATIO FORI - pomau uenicima, pouavanjem, najee u raspravama sa drugim
pravnicima
aktivnost pravnika:
o RESPONDERE - daju pravna miljenja i odgovore
o CAVERE sastavljaju obrasce
o AGERE predstavljaju i stranku u sporu (taj se posao smatrao manje vanim pa se
preputao govornicima tj. ORATORES)
miljenja pravnika tj. RESPONSA PRUDENTIUM nisu bila obvezna za suca, ali ukoliko bi
vei broj pravnika dao isto miljenje sudac bi ga prihvaao, ime se stvara novi izvor prava, veoma
bitan za kasniji razvoj privatnog prava
razvija se i literalna djelatnost pravnika:
a) nastaju zbirke odgovora RESPONSA
16

b) zbirke obrazaca (poslovnih i procesualnih)

prvo pravo poznato dijelo privatnog prava TRIPERTITIA, koju je objavio Sextus Catus, a
prema njemu je nazvana i IUS AELIANUM; sastoji se od 3 dijela:
1.) tekst Zakonika 12 ploa
2.) tumaenje (INTERPRETATIO) teksta Zakonika 12 ploa
3.) procesne formule (LEGIS ACTIONES)
kasnije se poinju javljati i djela koja sadre kratka i konciozna pravna pravila- REGULAE IURIS
u 2. st. pr.Kr. pojavljuju se i znaajni pravnici:
a) Brutus
b) Manilius
c) Quintus Mucius Scaevola izdao sistematsko djelo o privatnom pravu LIBRI IURIS
CIVILIS u 18 knjiga (utjecaj grke filozofije)
d) Alfenus Varus prvi napisao djelo DIGESTA u 40 knjiga (sadravalo response starijih
pravnika)
RAZDOBLJE KLASINOG PRAVA
(27. godine pr.Kr.-235. godine po.Kr.)
razdoblje klasinog prava obuhvaa razdoblje od 27. godine pr.Kr. pa do nasilne smrti cara
Aleksandra Severa tj. obuhvaa razdoblje principata, nakon ega je uslijedilo pedesetogodinje
stanje vojne anarhije, stalnih dravnih udara i ruenja careva i uzurpatora, to je u velikoj mjeri
utjecalo na razvoj rimskog prava te je upravo taj razvoj potpuno stao i ponovno se pokrenuo tek
poetkom razdoblja postklasinog prava tj. dolaskom na vlast cara Dioklecijana 284. godine po.Kr.
rimsko pravo doivjelo je velike promjene i doseglo svoj najvii stupanj razvoja tj. najvii domet u
svom razvoju
izvori prava se ne mijenjaju, ali se mijenja njihova uloga i znaenje
OBIAJNO PRAVO (consuetudo, mores) se primjenjuje i smatra naelno vanim, ali mu
znaenje opada jer se pojavljuju pisani izvori prava (obiajno pravo je nepisano pravo IUS
NON SCRIPTUM ili IUS EX NON SCRIPTO, za razliku od pisanog prava IUS
SCRIPTUM ili IUS EX SCRIPTO)
ZAKONI (leges) kao izvori prava pomalo nestaju, jer je sva vlast u rukama PRINCEPSA
(vladara, prvog graanina), pa se djelatnost narodnih skuptina ugasila, a time i njihova
zakonodavna funkcija
SENATUS CONSULTA (senatska miljenja) dobivaju na znaenju, jer dobivaju karakter
obvezanog izvora prava i to zbog Augustovih nastojanja da senatorski stale vee za novi reim, a
car je svoju legislativnu politiku provodio preko senata gdje ima svoje pristalice, no ipak je to
samo privid (sva vlast je u rukama princepsa)
od 2 st. po.Kr. senatska miljenja mijenjaju naziv u ORATIONES, a senat u ORATIO (prema
prijedlogu jednog od niih magistrata; car odrao govor u senatu tj. oratio kojim je senatu
predloio promjenu to je senat bez ikakve rasprave prihvatio)
MAGISTRATUUM EDICTA (magistratski, pretorski edikti), kao i edikti ostalih magistrata
gube na znaenju, jer pretor gubi ulogi pravosudnog magistrata (sada u rukama cara), pa daljnje
donoenje edikata predstavlja problem problem rijeen Hadrijanovim nalogom prema kojem je
Iulianus pripremio konaan oblik edikta EDICTUM PERPETUUM (vjeni edikt) koji je kao
takav prihvaen od strane senata 130. godine po.Kr. te je plodna djelatnost pretora prestala
pojavljuje se novi izvora prava koji se naziva CONSTITUTIONES PRINCIPIUM (carske
konstitucije) koje ve krajem 2. st. po.Kr. imaju snagu zakona pa se poinju i nazivati LEX,
LEGES
koncentracija vlasti u rukama cara, koja raste, gura sve ostale izvore u drugi plan
17

 neki pisci navodili su da je sam rimski narod svojom odlukom LEX DE IMPERIO prenio na cara
neke svoje ovlasti, no to je ipak malo apsurdno, jer su si carevi sami prigrabljivali svu vlast
car je svoja zakonodavna ovlatenja provodio dijelom preko senata, a dijelom donoenjem carskih
konstitucija koje su izdavane u 4 oblika:
1.) EDICTA opeobvezni propisi koji su vrijedili i za graane i za magistrate, sadrajno su
najblii zakonima ili magistratskim ediktima (najpoznatiji: Constitutio Antoniana iz 212. godine
po.Kr.)
2.) DECRETA odluke donijete pred carskim sudovima, odgovarale sudskim presudama
3.) RESCRIPTA carevi odgovori koje je upuivao pojedincima u 2 oblika:
a) epistula posebna isprava kojom car odgovara inovnicima i javnim korporacijama
b) subscripto kratki odgovori upueni pravnicima
4.) MANDATA posebni oblik carskih konstitucija koji nije bio namjenjen strankama, ve
dravnim organima i slubenicima, sadravale uputstva prema kojima su dravni organi i slubenici
morali djelovati
najvaniji izvor prava bila su RESPONSA PRUDENTIUM (miljenja pravnika)
na razvoj prava i pravne nauke su utjecali uvjeti uvoenja novog dravnog poretka, ali i period
mira pax Romana koji povoljno utjee na duhovno stvaralatvo, a tome su doprinijeli i carevi, jer
su pomagali pravnicima potiui ih i raznim priznanjima i visokim funkcijama
August je pojedinim pravnicima odobrio da njihova miljenja imaju poseban ugled, ona kao takva
nisu imala snagu pravnog propisa, ali su za suce bila obvezna zbog autoriteta koji je iza njih stajao
starinski oblik pomaganja strankama (RESPONDERE, CAVERE, AGERE) postojao je i sada,
ali u malo izmjenjenom obliku August je pravnicima iz senatorskog stalea dao pravo odgovora
kao da je te odgovore davao sam car: IUS PUBLICE RESPONDENDI EX AUCTORITATE
PRINCIPS
ti su se odgovori davali strankama ili pravosudnim magistratima na njihovo traenje
od Hadrijana je sudac bio vezan suglasnim miljenjima pravnika, ranije nije time bio obvezan
literalna djelatnost pravnika proirila se i u ovom razdoblju dosegla najvii nivo u rimskoj pravnoj
povijesti, a pravnika se dijela mogu podijeliti u 4 skupine:
1.) KOMENTARI
u poetku su se odnosili u prvom redu na staro civilno pravo;
najznaajniji komentatori su bili Sabinus i Cassius koji nisu komentirali samo zakonske tekstove
starog civilnog prava (Zakonik 12 ploa), ve i ugledne starije pisce;
uz komentare postojali su i LIBRI AD EDICTUM u kojima su se obraivali pretorski edikti, a
meu najstarije komentatore spada Labeon (osniva Prokulovske kole) te NOTAE (biljeke,
napomene) koje su predstavljale komentare starijih pisaca tj. predstavljale su nova izdanja njihovih
djela
2.) KAZUISTIKA LITERATUTA
RESPONSA - odgovori pravnika, obino po redu pretorskog edikta, s dodacima i napomenama
QUAESTIONES - pitanja koja su imala slian sadraj kao i RESPONSA, s razlikom da su
sluajevi na koje je davan odgovor vie apstraktne naravi, jer su ih postavljali uenici koji sluaju
uitelja ( i RESPONSA i QUAESTIONES zbirke namijenjene pravnoj obuci i usavravanju
uenika)
DISPUTATIONES
EPISTULAE - pisma; sadravaju odreene odgovore koje su ugledni pravnici davali strankama
(kolegama ili dravnim organima); pojedine sluajeve obraivale opirno i eksplicitno sa mnogim
dodacima

18

 DIGESTA - djela koja je pisalo samo nekoliko najuglednijih pravnika, a u njih su unosili responsa
i quaestiones tako da je bila obuhvaena problematika cjelokupnog privatnog prava te su bile
najsistematinije pa dolazi do izraaja nastojanje za sistematizacijom rimskog prava
3.) MONOGRAFIJE
po opsegu skromnije, najee nazivane LIBRI SINGULARIS (pojedinane knjige),
najee obraivale procesno, fiskalno i vojno pravo

4.) UDBENICI tj. UVOD U PRAVNU NAUKU

nazivani INSTITUTIONES, veeg opsega, prvenstvena svrha nastava, ali su sluile i praktiarima,
pisane sistematski, obuhvaaju staro civilno i pretorsko pravo
najpoznatije djelo su INSTITUTIONES (Institucije) od Gaiusa (Gaja)
u razvoju klasine jurisprudencije razlikujemo 2 etape:
I.) ranoklasina etapa
najkarakteristinije djelovanje pravnih kola i to:
a) PROKULOVSKE
nastala u doba Augusta
osniva Labeon, koji je vrio funkciju pretora, a ostavio iza sebe veliko djelo od gotovo 400
knjiga
predstavnici: Nerva (otac i sin), Proculus, Pegasus, Celsus (otac i sin), Priscus
b) SABINOVSKE
osniva Capiton, koji je vrio funkciju konzula
predstavnici: Sabinus, Longinus, Valens, Iiulianus
posebno mjesto meu pravnicima iz 2. st. po.Kr. zauzima Gaius, koji je bio znaajna figura rimske
jurisprudencije, ne zna se mnogo o njegovom ivotu osim da nije imao ius respondendi te da je
pripadao niem sloju
objavio komentare starog civilnog prava, komentar Zakonika 12 ploa, monografije, ali mu je
najvanije dijelo INSTITUTIONES (Institucije) u kojem je iznio osnovni prikaz privatnig prava,
civilnog i honorarnog, namijenjen pravnoj nauci, a njegovo naelo TRIPARTICIJE (osobe,
stvari, tube) je postalo uzor kasnijim kodifikacijama, kao to su Corpus Iuris Civilis, Corpus Iuris
Canonici, Code Civile itd.

II) kasnoklasina etapa

djelovanje 4 najvea pravnika klasine jurisprudencije:
1.) PAPINIANUS najugledniji i najvei rimski pravnik klasine jurisprudencije, prvo obavljao
dunost upravitelja carskog ureda, a kasnije dunost praefectus praetorio-a; vjerovatno ubijen po
nareenju Karakale, jer nije htio opravdati ubojstvo koje je sam Karakala poinio; objavio Libri
Quaestionum sistematizirane kao Digesta, Responsa u 19 knjiga, Definitiones u 2 knjige,
monografije te neka druga manja djela
2.) PAULUS najplodniji rimski pravni pisac; objavio mnoga djela namijenjena nastavi od kojih je
najznaajnije Sententiae, zatim komentar pretorskih edikata, djelo starog civilnog prava, monografije;
bio najobraivaniji od svih pisaca u postklasinom razdoblju; 1/6 Justinijanovih Digesta sastoji se od
fragmenata preuzetih upravo od njega
3.) ULPIANUS ubijen kao rtva zavjere pretorijanaca; plodan pisac i pravnik; objavio komentar
pretorskog edikta, djelo o civilnom pravu, te Liber Singularis Regularum; Justinijanovih Digesta
sastoji se od izvadaka iz njegovih djela
19

4.) MODESTINUS smatrao se posljednjim velikim pravnikom klasine jurisprudencije; bio je

Ulpijanov uenik; objavio zbirku Responsa, te Digesta u 12 knjiga; njegov je stil bio veoma
jednostavan te je stoga bio esto komentiran i obraivan
RAZDOBLJE POSTKLASINOG PRAVA
(284. godine po.Kr.-527. godine po.Kr.)
razdoblje postklasinog prava obuhvaa razdoblje dominata te traje do stupanja na prijestolje cara
Justinijana
ovo je period opadanja rimskog prava, ali na nekim podrujima pokazuje se stvaralaki napredak
period kodifikacija, popisivanja i sreivanja prava
car je jedini i iskljuivi zakonodavac, vrhovni sudac i upravlja, pa svi izvori prava ustupaju svoje
mjesto CONSTITUTIONES PRINCIPIUM (carskim konstitucijama), koje se u ovom
razdoblju poinju nazivati LEGES (zakoni)
nestaje praksa iz doba principata da car, bar formalno, daje prijedlog senatu za donoenje neke
odluke, jer se sada car samo obraa senatu ili drugom dravnom organu s nalogom da njegovu
odluku proglase
car se veoma esto i sam obraao narodu (ad populum), pa je izostajao i obiaj da senat sveano
proglaava careve odluke
konstitucije sadre:
a) opa pravna pravila LEGES EDICTALES (leges generales)
b) odnose se na pojedinane sluajeve LEGES SPECIALES (leges personales)
posebna vrsta carskih konstitucija su PRAGMATICAE SANCTIONES (pragmatine sankcije),
po sadraju izmeu leges generales i reskripta, a car ih je koristio kada je donosio neku izrazito
vanu odluku
nestaje razlika izmeu edikta i reskripta, pa car donosi odluke u obliku reskripta
pravilo da konstitucije donijete u jednom dijelu carstva vrijede i u drugom dijelu carstva 429.
godine po.Kr. odreeno da e to biti samo ukoliko car dotinu konstituciju na svom podruju
proglasi u obliku pragmatine sankcije, meutim propise je u praksi donosio car istonog rimskog
carstva zbog boljih prilika
OBIAJNO PRAVO (consuetudo, mores) ostaje kao izvor, ali gubi znaaj zbog estog
donoenja konstitucija
djelatnost pravnika u smislu stvaralakog razvijanja rimskog prava zamire
samo su dva vanija pravnika, i to Charisius i Hermogenianus
za Dioklecijana isezava ius respondendi zbog birokratizacije rimskog poretka kojem vie ne
odgovaraju razliita miljenja pravnika, te zbog toga to car preuzima zakonodavna ovlatenja, pa
je preferirano traenje pravnih miljenja od cara
zbog birokratizacije drutva pravnici su odigrali znaajnu ulogu u svojstvu visokih dravnih
slubenika
ostali pravnici bave se i dalje rimskim pravom, orijentirani prema potrebama prakse
dolazi do primitivizacije i vulgarizacije prava zbog opih prilika u dravi i drutvu pa se pojavljuje
utjecaj grkih shvaanja, naputanje klasinih pojmova i shvaanja, pad rimske pravne misli,
unoenje orijentalnih shvaanja te unoenje germanskih primitivnih pravnih ustanova i sl.,a
pravnici su pripremali razliite skraene preglede klasinih tekstova (premda esto i ne
razumjevajui ih)
dolazi do osnivanja prvih pravnih kolskih ustanova najstarija u Beyrutu (Libanon) u 3. st.
po.Kr., zatim u Rimu u 4. st. po.Kr. te u Konstantinopolu u 5 st. po.Kr. dravne pravne kole
studij prava u tim ustanovama trajao je 4 godine, a za Justinijana 5 godina
20

 studij je zapoimao obraivanjem Gajevih Institucija, zatim su se obraivali odlomci iz pretorskog

edikta Papinianovih Responsa, a na kraju su se obraivale carske konstitucije
postojale su i privatne pravne kole u Aleksandriji, Cezariji i Italiji, ali nisu uivale takav ugled kao
dravne, pa su za vrijeme Justinijana ukinute, tj. zabranjeno je njihovo djelovanje
pravne kole su stvarale kadar za potrebe dravne uprave, ali budile su i zanimanje za rimsko
pravo, posebno za klasinu jurisprudenciju
nisu nastajala nova djela, ali su samim prouavanjem, sistematiziranjem i shvaanjem dijela
klasine jurisprudencije stvoreni uvjeti za kodifikaciju
djela klasinih pravnika koristila su se u praksi, posebno pred sudovima, a nazivana su IUS
ANTIQUUM, dok su se carske konstitucije nazivale IUS NOVUUM
razlog koritenja je bio ugled, ali i okolnost da su gotovo sve pravne izvore komentirali i obradili
klasini pravnici, pa ih je bilo jednostavnije takve koristiti
to se znalo zloupotrebljavati, pa je 426. godine po.Kr. za vrijeme vladavine cara Teodozija II i
Valentanijana III donesen LEX CITATIONIS (zakon o citatima) pred sucem su se mogla
navoditi (citirati) i za suca imati obveznu snagu samo djela 5 najistaknutijih klasinih pravnika
(''vijee mrtvih''), i to Papinianus-a, Paulus-a, Ulpianus-a, Modestinus-a i Gaius-a
ako su stavovi tih pravnika bili razliiti, uzimao se stav Papinianus-a, a ukoliko o odreenom
pitanju nije bilo izneseno njihovo gledite, sudac je mogao slobodno odluiti kako e postupiti
upravo je ovaj zakon dokaz duhovnog siromatva postklasinog perioda, jer se umjesto
originalnom pravnom stvaralatvu prednost davala miljenjima starih autoriteta
PREDJUSTINIJANSKE PRAVNE ZBIRKE
(284. godine po.Kr.-527. godine po.Kr.)
na poetku postklasinog perioda, za vladavine cara Dioklecijana, pripremljene su dvije zbirke
carskih konstitucija:
1.) CODEX GREGORIANUS pripremljena u istinom rimskom carstvu, sastavio je neki
Gregorije ili Gregorijan, obuhvaala 15 knjiga, a namijenjena potrebama civilnog sudovanja, pa
je najveim djelom sadravala reskripte
2.) CODEX HERMOGENIANUS takoer nastala u istonom rimskom carstvu, zapravo
nadopuna Gregorijanova kodeksa
i jedan i drugi kodeks kasnije dopunjavani naknadno donesenim konstitucijama
oko 425. godine po.Kr. pripremljena zbirka od 16 konstitucija nazvana CONSTITUTIONES
SIRMONDIAE koja sadri konstitucije koje se odnose na crkveno pravo tj. na poloaj crkve
sve tri spomenute zbirke sadre carske konstitucije, te su privatnog karaktera
prvu slubenu zbirku carskih konstitucija nazvanu CODEX THEODOSIANUS dao je pripremiti
car Teodozijan II.
zbirku je pripremala slubena komisija od 16 ljudi sa zadatkom da prikupe sve konstitucije ope
vanosti od Konstantina pa na dalje te da ih uklopi sa prethodna dva kodeksa u posebno dijelo
namijenjeno praktinoj upotrebi, ali tako da se zadre samo propisi koji su jo bili na snazi
posebnim aktom (PRAGMATICAE SANCTIO ili pragmatinom sankcijom) upuen je ovaj
kodeks u istono rimsko carstvo caru Valentanijanu III. koji ga je dao proglasiti u senatu
iako je proglaen novi kodeks, stara dva kodeksa (Codex Gregorianus i Codex Hermogenianus)
nisu bila stavljena izvan snage
Codex Theodosianus podijeljen je u 16 knjiga, svaka knjiga je podijeljena na titule koji su
sadravali kronolokim redom poredane pojedine konstitucije od Konstantina pa na dalje (vie od
3000), neke konstitucije su mijenjane i skraivane
ovaj kodeks na istoku je vaio do Justinijanove kodifikacije (527. godine po.Kr.), a na zapadu do
recepcije rimskog prava (12. st. po.Kr.)
21

 glavna panja u ovom kodeksu je posveena javnom pravu

krajem 5. st. po.Kr. dolazi do masovnog upadanja barbarskih germanskih plemena na podruje
zapadnog rimskog carstva te se pojavljuje problem kako postupati sa podanicima koji su bili rimski
graani, jer se na njih nisu mogle primjenjivati germanske pravne norme
stoga su barbarski germanski vladari dali pripremiti nekoliko zbirki (sadravale i leges i iura)
koje su zajednikim imenom nazvane LEGES ROMANAE BARBARORUM (barbarske
zbirke rimskog prava)
te su zbirke sadravale vulgarno pravo u kojem su dodavani izvatci iz postklasinih djela, te
odlomci carskih konstitucija
najvanija barbarska zbirka rimskog prava je bio CODEX EURICI (Codex Euricianus), koji je
objavljen oko 475. godine po.Kr., a bio je koncipiran u obliku edikta te je bio dosta skuen,
sastojei se od 30 titula podijeljenih na paragrafe; kao izvori za sastavljanje ovog kodeksa posluili
su Codex Gregorianus, Codex Hermogenianus, Codex Theodosianus te priruna pravnika dijela
znaajan je bio i EDICTUM THEODORICI koji je sauvan u cijelini, sastojao se od 154 lana, a
kao izvori su mu posluili Codex Gregorianus, Codex Hermogenianus, Codex Theodosianus te
priruna pravnika dijela
donesena su jo dva zakona koja su bila vaan izvor podataka o predjustinijanskom pravu i koji su
bili najvaniji od barbarskih zbirki rimskoga prava, a to su:
1.) LEX ROMANA BURGUNDIORUM objavljena oko 500. godine po.Kr., a kao izvori su mu
posluili Codex Gregorianus, Codex Hermogenianus, Codex Theodosianus, Sententiae od Paulusa
te Instituiones od Gaiusa
2.) LEX ROMANA WISIGHOTORUM (Breviarum Alaricianum) nazvane po caru Alarinu II.,
koji ih je objavio 506. godine po.Kr., a kao izvor su mu posluili Codex Gregorianus, Codex
Hermogenianus, Codex Theodosianus, Sententiae od Paulusa te Instituiones od Gaiusa
zbirke koje su sadravale pravniko pravo (IURA):
a) REGULAE od Ulpianus-a
b) SENTENTIAE od Paulus-a
c) EPITOMAE od Gaius-a (sadre skraen prikaz prvih triju knjiga Institucija)
zbirke koje sadre i pravniko pravo (IURA) i carske konstitucije (LEGES):
a) FRAGMENTA VATICANA pronaena u Vatikanskoj knjinici 1821. godine, u kratkim
izvatcima sadri komentare klasinih pravnika o pravnim poslovima (kupoprodaja, miraz, i sl.) te je
trebalo posluiti praksi (sudovanju), a nastala je na zapadu u 5. st. po.Kr.
b) COLLATIO LEGUM MOSAICARUM ET ROMANARUM sadri citate iz zapisa pet
najznaajnijih pravnika klasine jurisprudencije (Papinianus, Paulus, Ulpianus, Modestinus i Gaius),
odlomke carskih konstitucija iz Codex Gregorianus-a i Codex Hermogenianus-a, te propise iz
Mojsijeva zakonodavstva, a nastala je u 5. st. po.Kr.
c) LIBER SYRO ROMANUS zbirka odlomaka iz rimskog civilnog prava, te konstitucija od
Konstantina pa dalje, a nastala je u 5 st. po.Kr. na grkom jeziku te je namijenjena praksi
JUSTINIJANOVA KODIFIKACIJA
(527. godine po.Kr.-565. godine po.Kr.)
razdoblje Justinijanove kodifikacije obuhvaa razdoblje vladavine istonorimskog cara Justinijana
djelovanje prvih pravnih kolskih ustanova u Beyrutu (3. st. po.Kr.), u Rimu (4. st. po.Kr.) te u
Konstantinopolu (5. st. po.Kr.) ostvarilo je uvjete za zamaniju i potpuniju kodifikaciju, koju je
proveo car istinog rimskog carstva Justinijan
Justinijan je u kodifikaciji uspio sakupiti i carske konstitucije (CONSTITUTIONES
PRINCIPIUM) i pravniko pravo (IURA) kako bi moglo posluiti i praksi i nastavi, a time je
sauvao najvaniji dio rimske pravne misli
22

 Justinijan je svoju kodifikaciju zapoeo odreivanjem komisije od 10 lanova (najistaknutijih

dravnih funkcionara) sa zadatkom da iz tri prethodna kodeksa (Codex Gregorianus, Codex
Hermogenianus, Codex Theodosianus) te iz postteodozijanskih novela i carskih konstitucija
izaberu ono to je vailo i da sastave novi kodeks carskih konstitucija koji e zamijeniti sve
dosadanje kodekse i ostale zbirke CODEX IUSTINIANUS (proglaen nakon godinu dana
carskom konstitucijom SUMMA REI PUBLICAE, kasnije preraen, ali ne i sauvan)
nakon toga je krenuo na kodifikaciju pravnikog prava (IURA), ali je prije toga donio velik broj
konstitucija koje je nazvao QUINQUAGINTA DECISIONES (50 odluka) ime su rijeena
protuslovlja u dijelima rimskih pravnika kako bi se ta djela prilagodila potrebama vremena
ta zbirka nije sauvana, ali su neke konstitucije iz nje ule u Codex Iustinianus
rad na kodifikaciji pravnikog prava u obliku zbirke nazvane DIGESTA zapoeo je donoenjem
konstitucije DEO AUCTORE koja je bila namijenjena Tribonijanu, a sadravala je upute o
pravnikom poslu
nju je sastavljala komisija od 16 lanova koja je kompilirala pravniko pravo, tj. ouvala ono to je
korisno za praksu i nastavu, a odbacila ono to se ponavljalo i ono gdje su postojala proturjeja
rad komisije je trajao 3 godine, a konano je DIGESTA proglaena carskom konstitucijom
TANTA 533. godine po.Kr.
DIGESTA se sastojala od 50 knjiga koje su bile podjeljene na titule (njih 432) sa oznaenim
sadrajem, tituli su bili podjeljeni na fragmente (njih 9142), a fragmenti na paragrafe
fragmenti su sadravali i oznake tj. INSCRIPTIO od kojeg su pravnika preuzete i iz kojeg
njegovog dijela
neposredno prije donoenja Digeste, Justinijan je naredio pripremu udbenika prava za poetnike
nazvanog INSTITUTIONES koji je proglaen carskom konstitucijom IMPERATORIAM
MAIESTATEM 533. godine po.Kr.
sastavljai ove zbirke koristili su se najvie Gajevim Institucijama, a ova je zbirka bila neto
skromnija te se sastojala od 4 knjige podijeljene na titule, a tituli na pojedine paragrafe
nakon toga Justinijan je naredio donoenje novog izdanja Codex Iustinuanus-a zbog injenice to
je od donoenja prvog kodeksa donio velik broj konstitucija te to je donoenjem Digeste nastala
nova situacija u pravu
novi kodeks nazvan je CODEX IUSTINIANUS REPETITAE PRAELECTIONIS koji je
proglaen carskom konstitucijom CORDI NOBIS
novi se kodeks sastojao od 12 knjiga, koje su bile podijeljene na titule s natpisima u kojima su
carske konstitucije dijelom bile poredane kronoloki, a dijelom skraivane ili spajane za potrebe
prakse
konstitucije potjeu od Hadrijana, a najvie ih je doneseno za Dioklecijana (oko 1200)
slijedeih 30 godina Justinijan je donio veliki broj konstitucija nazvanih NOVELLAE (zapravo
NOVELLAE LEGES tj. novi zakoni ili nove konstitucije)
njima je izvrena temeljita revizija nekih instituta, one nikada nisu slubeno kodificirane ve su
bile dio nekoliko sauvanih privatnih zbirki
poseban problem Justinijanovog kodifikatorskog djela predstavljaju EMBLEMATA
TRIBONIANI (Interpolacije), tj. izmjene koje je u dijelima klasinih pravnika i konstitucijama
careva provodio Tribonijan sa svojim suradnicima
Justinijanov CORPUS IURIS CIVILIS je jedinstveno zakonodavno dijelo koje se sastoji od tri
dijela:
1.) INSTITUTIONES uvod
2.) DIGESTA zbirka pravnikog prava
sva tri dijela imala jednaku pravnu snagu
3.) CODEX zbirka carskih konstitucija
izuzetak iz CIC-a su NOVELLAE koje su stavljale izvan snage odgovarajua mjesta u
INSTITUTIONES, DIGESTA i CODEX
23

 tim pothvatom Justinijan je sauvao najvaniji dio rimske pravne misli te na taj nain omoguio da
recepcijom rimsko pravo postane pozitivno prave veeg dijela Europe krajem srednjeg vijeka

RECEPCIJA RIMSKOG PRAVA

(11. st. po.Kr. do 19. st. po.Kr.)
GLOSATORI: (od 11. st. po.Kr. do 13. st. po.Kr).
s razvitkom gradova u zapadnoj Europi od 11. st., javlja se potreba za izgradnjom novog prava za
razliku od feudalnog prava koje ne moe zadovoljiti potrebe novog drutva
od 11. st. obrt, trgovina, gradovi i pravni promet poivaju na privatnom vlasnitvu
da bi sudionici tog pravnog prometa pravno uobliili svoje odnose trae pomo uenih
rimsko pravo prua ve dovren sistem prava izgraenog oko instituta privatnog vlasnitva, pa se
posee za rimskim pravnim vrelima, tj. Justinijanovom kodifikacijom
U Pisi je otkriven kompletan teks Justinijanoive DIGESTE
sudac Irnerius u Bologni poetkom 12. st. osniva pravnu kolu u kojoj se prouava rimsko pravo,
objanjava itav CORPUS IURIS CIVILIS ukljuujui i NOVELLAE
tumae se tekstovi i odredbe rimskog prava pomou GLOSSA biljeke tj. tumaenja rijei i
sadraja
GLOSSE se dijele na:
a) GLOSSA INTERLINEALIS (izmeu redaka originalnog teksta)
b) GLOSSA MARGINALIS (sa strane, na marginama originalnog teksta)
najvie prouavaju obvezno pravo (jer im ono treba u praksi)
rimsko pravo prouavaju:
1.) pragmatino
2.) dogmatski
3.) kazuistiki
4.) fragmentirano
5.) antihistorijski
predstavnici: Irnerius, Iacobus, Martinus, Bulgarus, Hugo
u 13. st. u Francuskoj se pojavljuje Franciscus Accursius koji sakuplja veliki broj nastalih glossa
u jednu zbirku nazvanu GLOSSA MAGISTRALIS SEU ORDINARIA, ali u toj zbirci ne uklanja
proturjeja ve samo dopunjava vlastitim glosama uz komentar CIC-a
uoili smisao Justinijanova zakonodavstva i protumaili brojne pravne pojmove
POSTGLOSATORI: (od 13. st. po.Kr. do 16. st. po.Kr.)
poinju uklanjati proturjenost pojedinih djela u Padovi, Perugi, Pavii i Bologni
njihov rad okrenut ne prema Justinijanu nego prema njihovim prethodnicima tj. prema glossama
njihovih prethodnika
ispituju i usporeuju razne glosse kako bi ustanovili ope miljenje pravnika glosatora (''glosiranje
glossa'')
predstavnici: Caius de Pistoia, Bartolus de Sassoferrato, Baldus de Ubaldis
daju sistematske preglede tzv. SUMMAE odlomaka i dijelova CIC-a
rimsko pravo se prouava na nain glosatora i postglosatora po tzv. MOS DOCENDI ITALICUS
njihov rad imao je veliko znaenje za recepciju rimskog prava na europskom zapadu
FRANCUSKA ELEGANTNA PRAVNA KOLA: (od 16. st. po.Kr do 17. st. po.Kr.)

24

 nasuprot glosatorima i postglosatorima i njihovom skolastikom tumaenju CIC-a, francuski

pravnici u 16. st. poeli su pristupati povijesnom, kritikom ispitivanju pojedinih instituta, a i svih
izvora rimskog prava
javlja se novi, povijesni nain izuavanja rimskog prava tzv MOS DOCENDI GALLICUS
predstavnici: Alciatus, Cujacius, Donellus, Baldinus
nastoje kritiki utvrditi autentian tekst Justinijanove kodifikacije
njihovo historijskopravno istraivanje dijeli se:
a) PRAVNA STARINA
b) HISTORIJA ZAKONA
njihova djelatnost obuhvaa:
1.) kritiku obradu teksta CIC-a
2.) njegovo povijesno tumaenje
3.) sistematsko sreivanje pravne grae
to je nov nain prouavanja ili nova metoda ELEGANTNA METODA IZUAVANJA
RIMSKOG PRAVA
KOLA PRIRODNOG PRAVA: (od 17. st. po.Kr. do 18. st. po.Kr).
u 17. st. postoji s jedne strane sve iri interes za prouavanjem prava u prolosti, a sa druge strane
sve izraenija tenja za pronalaenjem i utvrivanjem vjenog, razumnog i nepromijenjivog
prirodnog prava
ta kola nastaje u Zapadnoj Europi u doba raspada feudalizma kao izraz zahtjeva i tenje mlade
buroaske klase
s radom je zapoeo Hugo Grotius 1625. godine izdavi dijelo ''O pravu rata i mira''
predstavnici: Grotius, Hobbes, Voltaire, Locke, Russeau, Montesquieu, Puffendorf
svi se oni slau da pored vaeeg pozitivnog prava postoji i prirodno pravo kao izraz vjenih i
nepromijenjivih moralnih naela
norme prirodnog prava (sloboda, jednakost, privatno vlasnitvo...) proizlaze iz ljudskog razuma
koji stoji nasuprot pozitivnog feudalnog prava
u brojnim institucijama u rimskom pravu pronalaze elemente privatnog prava
isticanjem prirodnih prava nasuprot feudalnim privilegijama predstavlja tada progresivnu teoriju
koja ide za ruenjem dotrajalog feudalnog sistema
HISTORIJSKA PRAVNA KOLA: (19. st. po.Kr.)
osnovao ju je njemaki pravnik Friedrich von Savigny 1814./1815. godine
HP kola iza Pittera i Hugoa predstavlja jo jednu opoziciju uenju kole prirodnog prava
izraz romantizma i romantinog shvaanja povijesti nasuprot racionalizmu 18. st.
''O pravu naeg vremena u pogledu zakonodavstva i pravne nauke'' ovom raspravom von
Savigny postavlja teoretske osnove historijeske pravne kole
von Savigny i njegov uenik Puchta istiu evoluciju prava u prolosti i njegov nacionalni karakter
ta evolucija je rezultat razvitka narodnog duha koji se nalazi u narodnoj svijesti u svakom narodu
prouavanjem razvoja rimskog prava prikupljaju argumente u prilog tezi o narodnom duhu kao
osnovi stvaranja prava
izraavaju tri etape evolucije prava:
1.) prirodno-narodno pravo
2.) nauno pravo
3.) etapa kodifikacije

25

26

OSOBNO (STATUSNO) PRAVO U RIMSKOJ DRAVI

Osobno pravo od 650. godine pr.Kr. do 565. godine po.Kr.
RAZDOBLJE PRETKLASINOG I KLASINOG PRAVA
osobno pravo (ius quod ad personas pertinet) razlikujemo:
PRAVNA SPOSOBNOST
sposobnost neke osobe da bude nositeljem prava i dunosti
Rimljani nisu taj pojam razradili i definirali, ve su za poloaj osobe koristili izraz STATUS
razlikuje se:
1.) poloaj slobodna ovjeka (STATUS LIBERTATIS) od poloaja roba
2.) poloaj rimskog graanina (STATUS CIVITATIS) od poloaja Latina i peregrina
3.) poloaj u rimskoj obitelji (STATUS FAMILIAE) po kojem je netko glava obitelji
(pater familias), a netko podloan glavi u obitelji
ta trodioba nije potvrena u izvorima
spominju se i gubici i to:
1.)gubitak slobode kao CAPITIS DEMINUTIO MAXIMA
2.) gubitak graanstva kao CAPITIS DEMINUTIO MEDIA (minor)
3.) gubitak poloaja obitelji kao CAPITIS DEMINUTIO MINIMA
takvo razlikovanje nema praktine primjene do kasne klasike
PERSONAE PHYSICAE (fizika osoba) svoje postojanje zapoinje roenjem, a u nasljednom
pravu se zametku pridravaju prava uz pretpostavku da doe do ivog poroda
to je kasnije i formulirano izrekom:
Nasciturus Pro Iam Nato Habetur Quotiens De Commodis Eius Agitur
(Zaeto se uzima kao da je roeno kada se radi o njegovim pravima)
fizika osoba gubi postojanje smru ili gubitkom statusa slobodna ovjeka
DJELATNA SPOSOBNOST
sposobnost neke osobe da vlastitim djelovanjem stvara pravne uinke
dijeli se na:
1.) POSLOVNU SPOSOBNOST sposobnost sklapanja pravnih poslova rimskog civilnog prava
2.) DELIKTNU SPOSOBNOST sposobnost odgovaranja za vlastita protupravna djelovanja
postoje razni stupnjevi djelatne sposobnosti, tj. ogranienja djelatne sposobnosti:
1.) INFANTES (qui fori non possunt), tj. oni koji nisu u stanju govoriti te INFANTI PROXIMI, tj.
djeca koja govore, ali su jo malena pa su potpuno djelatno nesposobna (djeca od roenja do 7 godina)
2.) IMPUBERES INFANTIA MAIORES, tj. djeaci (od 7 do 14 godina) i djevojice (od 7 do 12
godina), mogu sklapati pravne poslove kojima neto dobivaju (npr. primanje darovanja),
drugi poslovi ih obvezuju samo ako je pri sklapanju istih sudjelovao tutor sa svojim formalnim
pristankom AUCTORITATIS INTERPOSITIO;
protustranka obvezana iz tih poslova i ako tutor nije sudjelovao; od 2. st. po.Kr. u tom sluaju ima
pravo na povrat onoga to je dala (ako tutor nije sudjelovao)
3.) PUBERES, tj. dorasli koji su po civilnom pravu potpuno pravno sposobni;
od 2. st. pr.Kr. putem Lex Plaetoria postoji kaznena zatita osoba mlaih od 25 godina (puberes
minores vigintiquinque annis) maloljetnici;
nakon toga pretor im je pomagao na razne naine odobravao im EXCEPTIO (prigovor protiv
tube iz pravnog posla koji je maloljetna osoba sklopila sebi na tetu) i RESTITUTIO IN
INTEGRUM (povrat na prijanje stanje);
27

 kasnije imenuje posebnog skrbnika CURATOR koji je poslovima tienika davao neformalnu
suglasnost, tj. CONSENSUS
sposobnost ena je u doba starije republike bila ograniena zbog postojanja tutela mulierum, ali je
u doba kasne republike ena imala punu poslovnu sposobnost
djelatna sposobnost ograniena npr. rasipnicima, duevno bolesnima i sl.
ROPSTVO
rob je ovjek koji nema slobodu
poloaj robova:
a) nije bio jednak u raznim vremenskim razdobljima
u razdoblju kraljevstva i rane republike robova je bilo malo, obavljali su poljoprivredne i kune
poslove zajedno sa gospodarevom obitelji, postojalo je uzajamno potivanje izmeu lanova
obitelji i robove osobe, mogli su imati osobnu imovinu (peculium), mogli su biti osloboeni
oporukom (status liber) nakon smrti gospodara prije nego li je nasljednik izvrio osloboenje
u razdoblju republike bili su u loem poloaju, jer je zbog stalnih osvajakih ratova piliv robova u
rimsku dravu bio velik (osvajanjem provincija), radili na patricijskim latifundijama gdje zapoinje
njihova eksploatacija
u razdoblju principata na samome se poetku najavljuje propast takvog gospodarskog sustava u
kojem je rob potpuno nezainteresiran za uspjeh svojeg rada, dolazi do smanjenja broja robova te se
prelazi sa direktne obrade zemljita na sistem zakupa gdje se kao napoliari pojavljuju
osloboenici (koloni)
b) nije bio jedinstven unutar istog razdoblja
u vrijeme mlae republike i principata gdje je robovlasniko drutvo najrazvijenije, razlikuje se:
1.) poloaj potpuno obespravljenih robova na latifundijama
2.) poloaj robova kojima je gospodar povjerio voenje nekog posla i koji ine ''srednji stale'' meu
robovima (posjeduju imovinu, mogu se osloboditi), a ine ga trgovci, obrtnici i poljoprivrednici
3.) poloaj robovske kune posluge koja nije uivala prednosti razmjerne samostalnosti kao ''srednji
stale'' meu robovima
4.) poloaj robovske elite koja se bavila u korist gospodara bankarskim i veletrgovakim poslovima te
umjetnikim i filozofskim zanimanjima, imala ak i svoje robove, ali ih je bilo najmanje
rob u starome Rimu nije bio subjekt prava, nije bio nositelj prava i dunosti ve je naelno bio
stvar
uzimalo se u obzir da je razumno bie te da moe svojim djelovanjem stjecati za gospodara, ali ga
ne moe obvezati
gospodar je prije svega odgovarao za delikte svojeg roba za koje je morao plaati kaznu,
nadoknaditi tetu ili ak izruiti roba oteeom tj. NOXAE DEDITIO; rob je bio civilnopravno
obvezan iz svojih delikata, ali kako pripada gospodaru i kako nije mogao biti strankom na sudu,
njega se ne moe izravno tuiti (moe se tuiti njegova gospodara ili tuiti njega samoga nakon to
je osloboen)
gospodar je mogao robu povjeriti obavljanje nekih poslova, pa je odgovarao za robove obveze
treima; pravni poslovi koje s robom sklapa trea osoba tu osobu obvezuju i ona e morati tu
civilnopravnu obvezu izvriti prema gospodaru sve do robova osloboenja, a nakon osloboenja
plaanje e biti pravovaljano bez obzira na to da li je gospodar trabinu prenio na osloboenog
roba ili ne; obveza roba postoji po prirodnom pravu tj. NATURALITER (obligatio naturalis), ali
ga se ne moe civilnopravno obvezati (trea osoba moe ostvariti tubu protiv gospodara, ali u
granicama robove osobne imovine tj. peculium, odnosno u granicama gospodareve neposredne
koristi)

28

 gospodar je mogao robu prepustiti dio svoje imovine na slobodno raspolaganje (peculium), pa je
gospodar odgovarao za obveze roba, ali samo do:
a) visine vrijednosti pekulija (ACTIO DE PECULIO)
b) visine koristi koja je ula u gospodarevu imovinu (ACTIO DE IN REM VERSO)
rob je mogao sa gospodarem sklapati poslove kojima poveava ili smanjuje svoju imovinu i to
samo u granicama svog pekulija
PECULIUM (pekulij) prema Tuberon-u, ono to rob ima odvojeno od gospodareve imovine
dozvolom gospodara po odbitku onog to rob duguje gospodaru
pekulij je zapravo gospodareva imovina i on ga moe robu oduzeti, ali se bez obzira na to rob
smatra (pravno) vlasnikom pekulija, pa ga moe upotrijebiti za svoje osloboenje (ukoliko neka
trea osoba sklopi ugovor o prodaji roba iz sredstava pekulija, tu se treu osobu moe prisiliti da
oslobodi roba)
----robom se postaje na tri naina:
1.) roenjem od majke ropkinje (majka ropkinja + slobodan ovjek dijete rob;
slobodna majka + otac rob slobodno dijete)
2.) po kazni
3.) zarobljavanjem
MANUMISSIO (pravni akt kojim gospodar daruje robu slobodu), tj. oslobaanje od ropstva moe
biti:
1.) formalno:
a) MANUMISSIO VINDICTA pred pretorom
b) MANUMISSIO CENSU upisom u knjigu graana prilikom obavaljanja cenzusa
c) TESTAMENTO oporuno oslobaanje
manumissio testamento directa odreuje u oporuci zapovijednim rijeima; rob
postaje rimskim graaninom
manumissio testamento fideicommissaria kada nasljednik oslobodi roba
2.) neformalno:
a) PER EPISTULAM postupak oslobaanja neformalnom ispravom u obliku pisma
b) INTER AMICOS postupak oslobaanja pred svjedocima
c) PER MENSAM postupak oslobaanja za stolom pred svjedocima (pri objedu)
od Augusta s Lex Iunia neformalno osloboeni robovi postaju Latini tj. LATINI IUNIANI (ive
kao slobodni, umiru kao robovi)
osloboeni rob ostaje pod patronskom vlau biveg gospodara koja je bila slaba i sastojala se
uglavnom od tzv. OPERAE, odnosno dunosti osloboenika da odreeni broj dana, na koje se
obvezao prisegom ili stipulacijom, odradi na gospodarevu imanju (patron je mogao prisegu utuiti)
ako osloboenik nije imao osobu u vlasti, tj. SUI i ako nije sastavio oporuku, nasljeivao ga je
patron
osloboenik je mogao oporuiti polovicu imovine, dok je druga polovica pripala patronu osim ako
je osloboenik imao roene (ne adoptirane!!!) djece
stanja slina ropstvu stanja u kojima osoba ne gubi status liber, ali je i faktino i pravno u
stanju slinom ropstvu, a to su:
1.) IN MANCIPIO (in causa mancipii) u ovom su stanju bile osobe alieni iuris koje je njihov
pater familias mancipacijom dao u vlast drugom obiteljskom starjeini; svrha ovog odnosa je bio neki
oblik iznajmljivanja radne snage, zalaganja osobe (to je bilo vremenski ogranieno na 5 godina) ili
pak izruenje osobe NOXAE DEDITIO kao naknada tete za poinjani delikt od strane osobe u vlasti;
osoba je zadravala graansko pravo i slobodu, ali je stvarno bila u poloaju roba
2.) ADDICTUS dunik po starom pravu, koji je u vrijeme izvrenja ovrhe dodijeljen vjerovniku,
koji je bio duan drati dunika u dunikom zatvoru 60 dana, a ukoliko u tom vremenu nitko ne bi
29

ispunio dunikovu obvezu, vjerovnik ga je mogao prodati (ime bi dunik automatski postao robom)
ili ubiti; ta je osoba de iure bila slobodna, ali je stvarno bila u poloaju roba
3.) NEXUS osoba u vlasti vjerovnika na temelju posla nazvanog nexum; osoba je bila u takvom
poloaju dok ne bi platila dug, pa je ovaj poloaj veoma slian poloaju addictus-a; ovo je stanje
ukinuto zakonom Lex Poetelia Papiria de Nexis 326. godine pr.Kr.
4.) AUCTORATUS osobe, tj. robovi koji su se iznajmljivali poduzetniku gladijatorskih igara;
ograniavali svojom izjavom svoju slobodu te postajali infamni
5.) STATULIBER rob kojem je gospodar oporukom dao slobodu pod odreenim uvjetom ili do
odreenog roka; bio potencijalno slobodan do ispunjenja uvjeta iz oporuke ili do prolaska roka iz
oporuke
6.) LIBER HOMO BONA FIDE SERVIENS slobodan ovjek koji nekome slui, jer ivi u
zabludi da je rob; pravno je slobodan, a sva imovina koju stekne u ovom stanju je gospodareva
7.) KOLONAT specifina ustanova rimskog postklasinog prava; nastaje zbog promjene poloaja
roba u razdoblju principata zbog nezainteresiranosti robova za uspjeh posla koji obavljaju pa se prelazi
sa direktne obrade zemljita na sistem zakupa pri emu se kao napoliari pojavljuju siromani seljaci te
upravo ovi osloboenici odnosno koloni; vremenom postaju poluslobodni, jer im je pravo ogranieno
(ne smiju mijenjati posao, ne mogu napustiti zemljite koje obrauju, ne mogu se eniti osim sa
osobama koje rade isti posao i sl.) ime zapravo postaju pretea srednjovijekovnog kmeta
PRAVNE OSOBE
institucije kojima je pravni poredak dodijelio svojstvo subjekta prava
PERSONAE IURIDICAE (pravne osobe) razlikujemo od PERSONAE PHYSICAE (fizike
osobe)
pravna osoba je posebni nositelj prava i dunosti
pandektna znanost ih dijeli na:
a) korporacije (UNIVERSITAS PERSONARUM) udruenja fizikih osoba
b) zaklade (UNIVERSITAS RERUM) imovina kojoj se priznaje samostalna pravna
sposobnost, a koja je namijenjena odreenoj svrsi (udruivanje imovine)
Rim je shvaen kao poseban pravni subjekt (ne idealna pravna osoba, odvojena od svojih graana),
zajednica onih rimskih graana koji postoje kao pripadnici te zajednice tj. POPULUS
ROMANUS (rimski narod) korporacija javnog prava
imovina rimske drave je AERARIUM (javna imovina) koja potpada pod propise javnog prava
ostale teritorijalne korporacije kao to su CIVITATES (gradske opine) imale su vie
privatnopravna obiljeja mogle su tuiti, biti tuene te ak i nasljeivati i sl. te ih upravo to
odvaja od rimske drave imaju status privatnih osoba
od doba principata javlja se i razvija i pojam FISCUS CAESARIS (careva imovina) koju on ima
po svom svojstvu cara, a ne privatne osobe
ta se imovina razlikuje od PATRIMONIUM CAESARIS (careve privatne imovine, carevo
vlasnitvo), ali se razlikuje i od AERARIUM, jer se FISCUS CAESARIS upravlja
privatnopravnim naelima
privatna udruenja:
o COLLEGIA
o SODALITATES
o SODALICIA
30

 njihovo osnivanje bilo ogranieno LEGES (zakonima), SENATUS CONSULTA (senatskim

miljenjima) i CONSTITUTIONES PRINCIPIUM (carskim konstitucijama)
takve pravne osobe doputaju se samo sakupljaima poreza, iskopaima zlata i srebra itd.
privatnopravna udruenja mogla su slobodno postojati u razdoblju republike, ali im od Augusta
treba dozvola
djelovala su u skladu sa pravnim normama
RAZDOBLJE POSTKLASINOG PRAVA
postupno se izjednaava poloaj nedoraslih (IMPUBERES INFANTIA MAIORES) i maloljetnih
(MINORES), pa se pojmom MINOR ne obuhvaa samo one od 14-25 godina, nego sve osobe
mlae od 25 godina
maloljetni mogu sudski traiti tutora ili kuratora ako su bili dunici, da upravljaju njihovom
imovinom
od Konstantina se u opravdanim sluajevima dodjeljuje osobama s navrenih 20 godina tzv.
VENIA AETATIS (punoljetnost)(mladii koji se poteno ponaaju, a ele upravljati gradskim ili
seoskim imanjima, te im je potrebna carska pomo tako smiju postii dobru povlasticu)
u vezi sa PERSONAE IURIDICAE (pravnim osobama), korporacije se poinju shvaati kao skup
postojeih lanova udruenja
ECCLESIA (kranska crkva) poinje se shvaati kao zasebna pravna osoba odvojena od svojih
vjernika, a isto tako i imanje koje je crkveno postaje poseban tip imanja (niti nadbiskupi niti
upravitelji tih imanja ne mogu ih otuiti)
doputena valjanost oporuke u korist crkve, pa je svatko mogao ostaviti crkvi to god je elio
javljaju se i zaklade, tj. imovinske mase koje su sluile opskrbi odreenih osoba i koje su imale
pravnu sposobnost (npr. domovi za siroad, sirotinju, bolnice, crkve itd.)

JUSTINIJANOVA KODIFIKACIJA
Justinijan ukida najniu vrstu slobode tzv. DEDITICIA LIBERTAS te poloaj Latina Iuiniana
(osoba koje su ivjele kao slobodne, a umirale kao robovi)
pojednostavio je oslobaanje robova, uveo jo neke nove oblike oslobaanja te je svim
osloboenicima dodjeljivao puno rimsko graansko pravo, a pojedinac od Justinijana nema poloaj
slobodnog graanina (staro civilno, pretklasino i klasino pravo jamili su potpuno osloboenje
linosti graanina grada-drave) ve poloaj podanika koji slui Bogu i caru, vezan je vrstom
vezom za svoj posao, te svoj rad i odgoj djece mora usmjeriti tako da ga djeca to bolje zamjene

OBITELJSKO PRAVO U RIMSKOJ DRAVI

Obiteljsko i brano pravo od 650. godine pr.Kr. do 565. godine po.Kr.
RAZDOBLJE STAROG CIVILNOG PRAVA

31

PATRIA POTESTAS:
snano razvijena OINSKA VLAST (patria potestas) povezana je sa strogom organizacijom
Rima kao graniarske utvrde (strogost oinske vlasti kao jedno od osnovnih naela rimskog
ureenja odrala se za vrijeme cijelog republikog ureenja nema privatnopravnih ogranienja)
OINSKA VLAST (patria potestas) podrazumijeva pravo OCA OBITELJI (pater familias):
1.) na ivot i smrt osobe u vlasti VITAE NECISQUE POTESTAS
2.) na prodaju osobe u vlasti IUS VENDENDI
3.) na izruenje osobe u vlasti od strane treih koji je dre IUS VINDICANDI
postoje:
a) SUI osoba u oinskoj vlasti
b) SUI IURIS osoba koja nije pod niijom oinskom vlau
c) ALIENI IURIS osoba koja priznaje oinsku vlast
Zakonik 12 ploa: Si Pater Filium Ter Venum Duit, Filius A Patre Liber Esto
(Ako otac proda sina tri puta, sin je od oca slobodan)
sveenika interpretacija ove odredbe evoluirala je u pravnu ustanovu emancipacije (otputanja
lana obitelji iz oinske vlasti) te pravnu ustanovu adopcije (posinjenje osobe alieni iuris koja iz
dosadanje obitelji i oinske vlasti prelazi pod vlast drugog oca obitelji)
postupak je bio veoma kompliciran, za sina istodobna, trostruka, fiktivna prodaja, a za ker ili
unuku jednostruka i definitivna prodaja
fiktivna (prividna) prodaja se primjenjivala i kod NOXAE DEDITIO lana obitelji tj. izruenja
lana obitelji koji je poinio neki delikt u vlast oteenog umjesto naknade tete
postojala je pretpostavka da je prodaja djece u Rimu bila ustupanje prava koritenja radne snage i
to na neogranieno vrijeme za enskih lanova obitelji i na ogranieno vrijeme (recimo 5 godina)
za muke lanove obitelji
prije Zakonik-a 12 ploa pater familias mogao je mukog lana obitelji prodati nebrojeno mnogo
puta, a oinska vlast bi oivljavala svaki puta nakon isteka vremena na koje je muki lan obitelji
ustupljen
CONSORTIUM:
stvarnopravni drutveni odnos (zajednica)
nastaje nakon smrti oca obitelji, po sili zakona (EX LEGE) meu osobama koje su bile u oinskoj
vlasti u trenutku smrti oca obitelji (tj. osoba SUI) pri emu se prvenstveno misli na ostaviteljeve
sinove
zajednica ERCTO NON CITO (zajednica nepodijeljenog vlasnitva)
osnovno obiljeje ove zajednice je da postoji zajednica ukupne imovine lanova tog drutva,
dakle i one koju e svaki od lanova stei nakon oeve smrti i to sve dok se ne podijele
zajednica nije prisilna i svaki od lanova je moe razvrgnuti kada god hoe
pravni posao svakog od lana ove zajednice ima pun pravni uinak to se vidi i iz primjera da
ukoliko bilo koji od lanova zajednice oslobodi zajednikog roba taj je rob automatski slobodan
(nije potrebna suglasnost ostalih lanova drutva)
i druge osobe mogu osnivati takvu zajednicu ukupne imovine po uzoru na consortium nekom
vrstom ugovora o ortakluku
u znanosti se tvrdi da su takva drutva prastara i da bi ih se moglo usporediti sa kunim
zajednicama, zadrugama iz prolosti
neto slino postojalo je u Mlecima u 13. st. po.Kr., pa je vjerojatno da je u starom Rimu nastao
nakon to je prestala postojati nedjeljivost ostavtine
CONSORTIUM (konzorcij) je prijelazna i privremena pravna ustanova kojom se reguliralo
odnose meu nepodijeljenom braom u vrijeme rastueg bogatstva u Rimu
32

 takva zajednica je i teko zamisliva u doba rane republike, jer je tada oinska vlast bila najizrazitija
to je karika izmeu gensa sa jedne strane te ue obitelji sa druge strane
POLOAJ ENE:

poloaj ene u starome Rimu doista je teko odrediti

poloaj unutar obitelji bio je na relativno visokoj razini
poloaj u odnosu na zajednicu (opinu, grad-dravu, Rim) bio je beznaajan
ena nije imala javno pravo tj. nije imala:
IUS SUFRAGGI (pravo glasa tj. pravo sudjelovanja u narodnim skuptinama)
IUS HONORUM (nije mogla biti magistratom)
ena u vlasti nije mogla biti strankom na sudu niti je mogla postato tutor djece u sluaju smrti
mua
ena je doivotno stajala pod neijom vlau, ili vlau MANUSA ili vlau TUTELA
ako je bila SUI IURIS (osoba koja nije bila pod niijom oinskom vlau), privatnopravne poslove
(mancipatio, in iure cessio, prihvat nasljedstva) mogla je obavljati samo uz suglasnost tutora
(mukarca) to ukazuje na injenicu da je imala ogranien IUS COMMERCII
imala je IUS CONUBII odnosno pravo ivjeti u zajednici koja se smatrala brakom
no, bitno je napomenuti da brak u starome Rimu nije imao civilnopravna obiljeja, on je bio
drutvena injenica, a ne civilnopravni odnos pa zato ne postoje civilnopravni oblici sklapanja ili
raskida braka
vlast nad enom imao je otac, ako njega nije bilo tada najblii agnat, osim ako ovlatenik nije
prenio vlast na mua
oblici prijenosa vlasti nad enom:
1.) CONFARREATIO sveano sklapanje braka, sveani sakralni akt, dostupan samo patricijima,
odvijao se uz lomljenje kruha
2.) COMPTIO sklapanje braka u obliku prividne kupnje tj. u obliku mancipacije; tip mancipacije
udeen za prijenos manusa na mua; u znanosti se misli da je potekao od prastarog obiaja kupovanja
ene, ali je vjerojatniji civilnopravni oblik to su ga stvorlili sveenici po uzoru na mancipaciju
3.) USU injenica zajednikog ivota mua i ene; dosjelost vlasti nad enom nakon godine dana
provedene u muevoj kui; oblik prijenosa vlasti to su ga stvorili PONTIFICES (sveenici)
tumaenjem odredbe Zakonik-a 12 ploa koja kae da se vlasnitvo stjee posjedovanjem kroz 2
godine nad nekretninama i 1 godine za sve ostale stvari; ako je enina agnatska obitelj htjela izbjei
prijenos vlasti na mua, ena je trebala izbivati iz muevljeve kue 3 noi u godini te tako svaki puta
prekinuti dosjelost
MANUS BRAK (manus = ruka) prijenos vlasti nad enom od oca prema suprugu
iz odredbe slijedi zakljuak da je brak bez manusa postojao prije Zakonik-a 12 ploa, jer je brak
odredbom o ususu dobivao obiljeja braka s manusom
odredba o dosjelosti postojala je i prije Zakonik-a 12 ploa koji ju je samo prepisao, jer je
nemogue da je Zakonik 12 ploa uveo dosjelost i odmah nakon toga proirio njenu primjenu na
stjecanje manusa po muu

33

RAZDOBLJE PRETKLASINOG I KLASINOG PRAVA

OBITELJSKO PRAVO:
OBITELJ, AGNATSKO I KOGNATSKO SRODSTVO
obitelj osobe koje se nalaze pod vlau jedne osobe
- u uem smislu vie osoba koje su podvrgnute jednoj vlasti po prirodi ili po pravu
- u irem smislu sve osobe koje bi se nalazile pod jednom vlau da imalac vlasti nije otpao
(obitelj svih agnata, premda smru oca obitelji pojedini agnati imaju odvojene obitelji; svi koji
su bili pod istom vlau s pravom se nazivaju da su iz iste obitelji)
na elu obitelji nikako ne moe stajati ena, ve samo mukarac
agnati osobe povezane postojeom vlau imaoca vlasti, tj. vlau otpalog imaoca vlasti
agnatsko srodstvo srodstvo po pripadnosti istoj oevoj vlasti
npr. ena in manu bila je agnatskim srodnikom svog supruga, pa mu je ne samo supruga nego i
FILIAE LOCO (agnatska ki), a u odnosu na djecu u vlasti svojega supruga, ona im je
SORORIS LOCO (agnatska sestra)
oni koji su povezani srodstvom preko enske osobe nisu u agnatskom srodstvu nego su na drugi
nain srodnici prirodnim pravom
agnatsko i kognatsko srodstvo moe biti u:
o uspravnoj lozi (LINEA RECTA)
o pobonoj lozi (LINEA TRANSVERSA)
o stupanj srodstva rauna se po broju poroda izmeu 2 osobe:
o Tot Gradus, Qout Generationes (Toliko koljena, koliko poroda)
OINSKA VLAST
ostala i u razdoblju pretklasike i u razdoblju klasike veoma snano izraena i stroga
dijete u vlasti ne moe biti nositeljem imovinskih prava, ve sve to stjee tokom ivota pripada
nositelju vlasti nad njime, tj. njegovom ocu, jer jedino otac obitelji moe biti nositelj obiteljske
imovine
od Augusta dolazi do male promijene, jer se pojavljuje imovinskopravna sposobnost sina u vlasti
tzv. PECULIUM CASTRENSE
stoga razlikujemo:
PECULIUM imovina koju otac obitelji daje sinu na samostalno raspolaganje (upravljanje),
ali sin ne moe tu imovinu otuiti, darivati niti oporuiti
PECULIUM CASTRENSE imovina koju sin u vlasti stjee u vojsci u povodu vojnike
slube (u poetku bila u njegovoj vlasti samo dok je vrio vojnu slubu, a kasnije doivotno)
sin u vlasti nije mogao nainiti oporuku, jer nije imao nikakve imovine, ali od Augusta moe
oporuiti ako ima PC
sin u vlasti ne moe takoer nita otuiti bez oeve volje, osim ako ima PC
sin u vlasti (ne ker) moe se obvezati, ali je ostvarenje vjerovnikih prava oteano, jer sin u vlasti
nema vlastite imovine, pa pretor uvodi razne tube, tj. ACTIONES ADIECTICIAE
QUALITATIS, pa vjerovnik u odreenim sluajevima moe ostvariti svoju trabinu prema
imaocu vlasti
oinska vlast postaje roenjem iz IUSTUM MATRIMONIUM (zakonskog braka), a ocem se
smatra suprug, dok se ne dokae suprotno:
Pater Vero Is Est Quem Nuptiae Demonstrant (Otac je onaj na kojeg ukazuje brak)
oinska vlast moe nastati i adopcijom, i to u 2 njena oblika:
1.) ADROGATIO
posinjenje osobe sui iuris;
34

 arogirati se smjela samo dorasla osoba (puberes),

moglo se arogirati samo jedno dijete,
adrogant je morao imati najmanje 60 godina i biti bez djece, a najmanja razlika izmeu adroganta i
adrogiranog morala je iznositi 18 godina
2.) ADOPTIO u uem smislu
posinjenje osobe alieni iuris koja iz dosadanje obitelji i oinske vlasti prelazi pod vlast drugog oca
obitelji
oinska vlast prestaje otputanjem iz vlasti institucijom EMANCIPATIO (emancipacija) koja se
vrila trostrukom fiktivnom (prividnom) prodajom sina koji nakon tree prodaje postaje slobodan
od oinske vlasti prema odredbi Zakonik-a 12 ploa: Si Pater Filium Ter Venum Duit, Filius A
Patre Liber Esto
(Ako otac proda sina tri puta, sin je od oca slobodan)
TUTELA i CURA
nedorasloj osobi koja se ne nalazi u oinskoj vlasti (npr. zbog smrti oca) dodjeljuje se TUTOR
on se dodjeljuje na tri naina:
1.) TUTELA TESTAMENTARIA oporukom imaoca vlasti
2.) TUTELA DATIVA magistratom
3.) TUTELA LEGATA zakonski (najblii agnat)
tutor ima velike ovlast, pa tako moe upravljati itavom imovinom tienika, ali od 2. st. po.Kr. s
Oratio Severi odreeno je da ne moe otuivati seoska i prigradska zemljita koja su se smatrala
najvrijednijim dijelom tienikove imovine
ne moe izravno stjecati prava za tienika izuzev posjeda
pretor pomae tieniku odobravajui mu tzv. ACTIONES UTILES protiv tree osobe ako se
radilo o poslu to ga je tutor sklopio u ime i korist tienika s tom treom osobom, no to je bilo
malo nezgodno pa je doputeno da nedorasli im prestane biti dijete (infantes) moe sklapati
pravne poslove, ali uz prisustvo tutora koji mu daje svoj AUCTORITAS TUTORIS (formalno
odobrenje)
tutor postaje i auktorom, a za tienika odgovara za zlu namjeru (DOLUS), no kako je ova
institucija iroko shvaena te obuhvaa i ponaanje u skladu sa povjerenjem i briljivou te
nepanju, tienik moe protiv tutora dii ACTIO TUTELAE, koja je bonae fidei, a osueni tutor
postaje infaman
postojala je i TUTELA MULIERUM, ali je u to doba bila praktiki beznaajna, pa je ukinuta
410. godine po.Kr. (stariji su eljeli da i punoljetne ene budu pod tutela-om zbog neozbiljnosti,
meutim one mogu same obavljati svoje poslove, ali im ipak tutor nekada daje suglasnost)
tutela prestaje:
smru tienika
punoljetnou tienika
gubitkom slobode (CAPITIS DEMINUTIO MAXIMA) te gubitkom graanstva
(CAPITIS DEMINUTIO MEDIA)
od tutela-e se razlikuje CURA (skrbnitvo)
skrbnitvo se primjenjivalo kao:
1.) CURA MINORUM skrbnitvo nad doraslima (puberes)
2.) CURA PRODIGI skrbnitvo nad rasipnicima (imali ogranienu djelatnu sposobnost, mogli
nasljeivati i sklapati brak, ali nisu mogli sastavljati oporuke)
3.) CURA FURIOSI skrbnitvo nad duevno bolesnima (u vrijeme bitnog poboljanja njihova
zdravlja mogli stjecati potpunu poslovnu sposobnost)
4.) CURA VENTRIS skrbnitvo nad zametkom
35

 CURATOR (skrbnik) je sudjelovao pri sklapanju poslova svojeg tienika te davao

CONSENSUS (neformalnu suglasnost), ali za razliku od tutora nije morao davati suglasnost
neposredno pri sklapanju posla
BRANO PRAVO:
brak je u Rimu bio drutvena injenica (socijalna injenica), a ne civilnopravni odnos (pravni
odnos)
brak CUM MANU (s manusom) nestaje u doba carstva
brak po civilnom pravu je IUSTUM MATRIMONIUM (zakoniti brak) trajna veza izmeu
rimskog graanina sa enom koja je rimljanka ili koja bar ima IUS CONUBII, za to su potrebne
dvije pretpostavke:
a) faktina zajednica ivota mukarca i ene
b) elja branih drugova da ive u zajednici koja se naziva brak (AFFECTIO MARITALIS)
djeca iz ovakvog braka su rimski graani, a roenjem odmah potpadaju pod oinsku vlast
postoje pretpostavke za valjanost zakonitog braka:
1.) spolna zrelost (doraslost) osoba za stvaranje djece
2.) volja nevjeste i enika (suglasnost), tj. volja osobe koja nad njima ima vlast (osobe SUI)
3.) duevno zdravlje
4.) nepostojanje drugog ve postojeeg braka
5.) djelatna sposobnost
6.) pravo na ivot u zajednici koja se smatra brakom (IUS CONUBII)
postoje i brane smetnje:
1.) APSOLUTNA brana smetnja postojanje drugog braka
2.) RELATIVNA brana smetnja krvno srodstvo, i to u ravnoj liniji (brak majke i djeteta,
bake i unuka), te u pobonoj liniji (brak strica i neakinje, tj. 3. stupanj srodstva)
brak strica i neakinje doputen je u 1. st. po.Kr.,ali je zabranjen ve u 4. st. po.Kr. te je bio
kanjavan smrtnom kaznom
nije propisana nikakva forma za sklapanje braka
brana suglasnost je bila potrebna za poetak braka, ali i za njegovog trajanja
do DIVORTIUM-a (rastave braka) je dolazio veoma lako, ak jednostavnom izjavom (za brak
bez manusa), pri emu se alje NUNTIUM (RE) MITTERE (glasnik)
brak se razvrgava na slijedee naine:
1.) smru jednog branog druga
2.) rastavom
3.) zarobljavanjem ili ropstvom jednog ili oba brana druga
4.) branim smetnjama
5.) gubitkom slobode (CAPITIS DEMINUTIO MAXIMA) i gubitkom graanstva (CAPITIS
DEMINUTIO MINOR)
- brakovi su bili slobodni pa ne vrijede ni sporazumi da se ne smije rastaviti ni stipulacije kojima se
odreuju kazne za one koji se rastave
- za Augusta se eli uvrstiti brane veze, ojaati i oivjeti rimski moral, sprijeiti opadanje broja
djece te ozdraviti stanje rimskog drutva pa se donose dva zakona:
a) Lex Iulia De Maritandis Ordinibus 18. godine pr.Kr., kanjavanje preljubnika
b) Lex Pappia Poppaea 9. godine po.Kr, odredba da svi mukarci od 25-60 godina te sve
ene od 20-50 godina moraju biti u braku (toga se oslobaaju oni koji imaju troje djece, te
osloboenici koji imaju etvero djece)
CONCUBINATUS (konkubinat)
trajna zajednica mukarca i ene koja nije brak;
36

 djeca iz ove zajednice slijede pravnu sudbinu majke;

nia vrsta veze mukarca i ene bez AFFECTIO MARITALIS (bez elje branih drugova da ive
u zajednici koja se smatra brakom);
razlikuje se od braka, jer za ovakav tip zajednice mukarca i ene nije potreban miraz, dok za brak
je;
za njegovo osnivanje potrebna javno uinjena isprava
uinci braka:
uinci braka CUM MANU (sa manusom) ena stupanjem u brak dolazi pod oinsku vlast
svojeg mua, postaje njegova FILIAE LOCO (agnatska ki), u donosu na njegovu djecu postaje
njihova SORORIS LOCO (agnatska sestra), a njezina imovina, ako je bila sui iuris pripada
njenom muu, no to je posljedica prijenosa vlasti, a ne sklapanja braka
uinci braka SINE MANU (bez manusa) postoji odvojenost imovina branih drugova uz
pravnu pretpostavku PRAESUMPTIO MUCIANA po kojoj se u sporu (dvojbi), ako je pitanje
odakle potjee imovina koja je u posjedu ene, uzima da ta imovina potjee od mua, a ne od ene;
u takvom braku zabranjeno je darivanje i to ne samo meu branim drugovima nego i meu
lanaovima obitelji (takvo je darivanje nitavno); ipak je 206. godine po.Kr. odreeno sa Oratio
Severi da neopozvano darovanje postaje valjano nakon smrti darovatelja

37

DOS (miraz)
Miraz je imovinska dodjela muu, koja slui za opskrbu ene u sluaju prestanka braka
to je odvojena imovina kojom mu pravno i zbiljski upravlja, a u vrijeme braka pripada u muevu
imovinu
dotalne stvari se u neku ruku mogu smatrati muevom imovinom
pitanje vlasnitva miraza nije jednostavno, jer iako on pripada muu (u njegovu imovinu), ipak je
on enin
dodijeljuje ga pater familias ene, pa se takav miraz naziva DOS PROFECTITIA
pri upravljanju mirazom mu odgovara i za DOLUS i za CULPA (zla namjera i nepanja)
nakon smrti mua miraz pripada eni
kod rastave mu izruuje miraz eni, ali neke djelove moe i zadrati npr. zbog djece i taj se dio
naziva PROPTER LIBEROS, pa ako je do razvoda dolo krivnjom ene, mu moe zadrati po 1/6
miraza, ali ne i vie od miraza
zbog moralnih razloga, tj. PROPTER MORES, npr. ako ena izvri preljub, mu moe zadrati 1/6
miraza
nakon smrti ene, DOS PROFECTITIA se vraa ocu preminule ene, ali mu moe zadrati za
svako dijete po 1/5 miraza
to se tie miraza koji nije dobiven od pater familias-a nego iz nekog drugog izvora, tj. DOS
ADVENTITIA, on pripada muu
RAZDOBLJE POSTKLASINOG PRAVA
OBITELJSKO PRAVO:
PATRIA POTESTAS (oinska vlast) doivljava odreene modifikacije
zabranjeno je ubijanje djeteta i kanjavanje djeteta smru
doputeno je ubiti novoroeno dijete, tj. doputeno je novoroeno dijete prepustiti smrti
proputanjem odgovarajue brige
doputeno je da PATER FAMILIAS (otac obitelji) proda svoje novoroeno dijete uz pravo da ga
kasnije iskupi na odreen nain
u 4. st. po.Kr. nestaje i izruivanje osobe NOXAE DEDITIO
bitno je izmijenjen i poboljan imovinskopravni poloaj djeteta u vlasti naputa se naelo po
kojem dijete u vlasti stjee za oca obitelji (naelo koje je u pretklasinom i klasinom razdoblju
imalo samo jednu iznimku, tj. PECULIUM CASTRENSE), te se priznaje djetetu u vlasti da
stjee za sebe, a ne za svoga oca, imovinu koju je dijete u vlasti steklo kao carski inovnik ili na
osnovi rada u nekoj slobodnoj profesiji (ADVOCATI)
Justinijan je takvu imovinu nazivao PECULIUM QUASI CASTRENSE te je proirio njen
sadraj
od Konstantina imovina koju je dijete u vlasti nasljedilo od majke, tj. imovina koju dijete u vlasti
dobiva na dar u povodu nasljedstva od majinih predaka ili branog druga pripada u vlasnitvo
djeteta, a otac obitelji ima samo pravo plodouivanja, pa tu imovinu ne moe otuiti ta se dobra
u modernoj znanosti nazivaju BONA ADVENTICIA (Justinijan tu vrstu imovine proirio na sve
to dijete u vlasti stjee od bilo koga osim od oca obitelji)
ADOPTIO (posinjenje u irem smislu) ostvaruje se novim formama:
a) PER RESCRIPTUM PRINCIPS carsko odobrenje, za osobe SUI IURIS
b) IZJAVA pred javnom vlau, za osobe ALIENI IURIS
slino se postupalo i pri EMANCIPATIO (emancipacija), trailo se da se akt obavi pred vlastima
(emancipacija i oslobaanje robova moglo se obaviti i nedjeljom kada su sve ostale parnice
mirovale)
38

 od Konstantina pribliili su se i pojmovi TUTELA (tutor) i CURATOR (skrbnik), pa dolazi do

izjednaavanja AUCTORITATIS TUTORIS (formalno priznanje tutora) i CONSENSUS
CURATORIS (neformalno odobravanje kuratora)
svi maloljetnici (ispod 25 godina) stavljeni su pod KURATELU
suena tutorova i kuratorova ovlast raspolaganja stvarima tienika
za otuenje svih nekretnina i vrijednijih pokretnih stvari bila je potrebna sudska dozvola koja se
dodjeljivala samo u krajnjoj nudi
tieniku se odobrava generalna hipoteka na imovinu tutora i kuratora
BRANO PRAVO:
dolazi do promjene shvaanja zaruka u pretklasinom i klasinom razdoblju zaruke nisu
stvarale pravni odnos, te je bilo zabranjeno pridodati zarukama klauzulu po kojoj bi se plaala
kazna ukoliko do braka ne bi dolo, no u postklasinom razdoblju uvodi se ARRA
SPONSALICIA (zarunika kapara), pa zarunica i njena obitelj moraju vratiti etverostruki
iznos kapare ukoliko ne doe do braka njihovom krivnjom
u klasinom razdoblju za sklapanje braka osim suglasnosti enika i nevjeste, bila je potrebna i
suglasnost PATER FAMILIAS (oca obitelji) ako su osobe koje su htjele sklopiti brak bile u
vlasti, ali u postklasinom razdoblju suglasnost PATER FAMILIAS (oca obitelji) trai se samo
ako je zarunica bila mlaa od 25 godina
brak strica i neakinje doputen je u 1. st. po.Kr., ali je zabranjen ve u 4. st. po.Kr. pa je ak bio
kanjavan smrtnom kaznom
u klasinom razdoblju brak nije bio ni civilnopravni ni pravni odnos uope, ve je bio drutvena i
socijalna injenica pa nije bila propisana ni nikakva forma za sklapanje braka, ali se u
postklasinom razdoblju pod utjecajem crkve (religioznih ideja) brak sve vie poinje shvaati kao
pravni odnos
sve se vie koriste isprave o mirazu kao nedvojbeni dokaz o sklopljenom braku, ali i LIBELLUS
REPUDII (isprave o jednostranom razvrgnuu braka) kao nuna pretpostavka valjanosti tog
naina prestanka braka
brak se moe sklopiti sporazumom, a sklopljeni brak se moe razvrgnuti samo na osnovi pismenog
otkaza braka
jednostrano razvrgnue braka ak i bez opravdanog razloga (IUSTA CAUSA) pravo je valjano,
ali za to postoji kazna, koja je od 5. st. po.Kr. veoma blaga
CONCUBINATUS (konkubinat) zabranjen uz postojei brak, a tolerirao se samo izmeu osoba
nejednaka drutvena poloaja te se nazivao INAEQUALE CONIUGIUM
na ponovni brak se gledalo sa prijezirom i pokuavalo ga se sprijeiti, ali nije bio zabranjen
preudata ena koja je imala djecu iz prvog braka morala je na njih prenijeti svu svoju imovinu koju
je dobila u povodu prvaog braka (ono to je primila iz mueva imetka, ono to je primila na osnovi
sklapanja braka, pri enidbenoj sveanosti, kao darivanje u povodu smrti ili oporuno)
DOS (miraz) poprima funkciju osiguranja budunosti djece, ali i supruge
ako umre mu, miraz pripada eni, a ako umre ena miraz dolazi u vlasnitvo djece, s time da
njime upravlja otac (mu) koji ima i pravo plodouivanja
u vrijeme cara Valentinijana donesena je 452. godine po.Kr. novela kojom je odreeno da ako ena
umre u braku u kojem ima djece da itavom njenom imovinom upravlja mu u ime njihove djece, a
sa navrenih 20 godina, sin ili ker dobivaju polovicu njena imetak u vlasnitvo, dok polovicu
dobiva mu do kraja svog ivota
pojavila se posve nova ustanova koja nije postojala u razdoblju pretklasinog i klasinog prava, a
to je ustanova DONATIO ANTE NUPTIAS (darivanje prije braka)
to je besplatna imovinska namjena mua u korist ene (preuzeta iz istonih provincija Carstva)
39

 ta ustanova dobila je namjenu osiguranja budunosti djece koja e se roditi iz tog braka
u sluaju smrti mua, vlasnitvo je prelazilo na djecu, a ena je imala pravo plodouivanja bez
obzira na to da li je bila preudata
u sluaju smrti ene, dogaa se slina situacija, te imovina prelazi u vlasnitvo djece, a mu ima
pravo plodouivanja
od sredine 5. st. po.Kr. u zapadnom dijelu Carstva propisano je da miraz i darivanje prije braka
moraju biti iste visine

40

JUSTINIJANOVA KODIFIKACIJA
OBITELJSKO PRAVO:
imovinskopravni poloaj djeteta u vlasti poboljan je u postklasinom razdoblju, a Justinijan ga je
jo vie proirio, pa je PECULIUM QUASI CASTRENSE proiren u raznim smjerovima te
obuhvaa sve ono to je dijete u vlasti dobilo na poklon od cara
u pojam BONA ADVENTICIA (nad kojim otac ima samo pravo upravljanja i plodouivanja, a
koji pripada u vlasnitvo djeteta u vlasti) ulazi sve ono to je dijete u vlasti steklo od bilo koga
drugoga osim od svog oca
upravljajui tom imovinom otac je moe otuiti samo radi plaanja dugova ili u osobito
opravdanim sluajevima
BRANO PRAVO:
u klasinom razdoblju DIVORTIUM (rastava) nije bila ograniena nikakvim pravnim propisima i
moralnim obzirima, ali se Justinijan nastavlja na postklasino razdoblje te smanjuje broj
opravdanih razloga za rastavu braka, pootrava kazne za bezrazlone rastave, utvruje nitavost
bezrazlone rastave te skoro potpuno zabranjuje sporazumnu rastavu
donesena je odredba prema kojoj PATER FAMILIAS (otac obitelji) mora pravno, a ne vie samo
moralno, dati svojem djetetu koje ulazi u brak miraz, odnosno darovanje prije braka to je sluilo
jaanju brane veze i osiguranju i djece i supruge
proirena je primjena darivanja prije braka, pa se takvo darivanje moe dati ne samo prije braka,
nego i nakon sklopljenog braka
umjesto DONATIO ANTE NUPTIAS (darivanje prije braka), taj se pravni institut sada zove
DONATIO PROPTER NUMPTIAS (darivanje u vezi s brakom), a to darivanje je obvezan dati
muev otac
temelj obitelji u ovom razdoblju vie nije PATRIA POTESTAS (oinska vlast) koju on rabi u
korist sebe kao jedinog od grada-drave priznatog nsitelja prava i dunosti, a tek posredno u korist
lanova obitelji, ve se obitelj konstituira brakom kao pravno zatiena zajednica mukarca i ene
koja postoji radi ouvanja interesa djece

41

NASLJEDNO PRAVO U RIMSKOJ DRAVI

Nasljedno pravo od 650. godine pr.Kr. do 565. godine po.Kr.
Nasljedno pravo moemo razlikovati u:
1.) OBJEKTIVNOM SMISLU skup pravnih normi o imovini u svezi sa neijom smru
2.) SUBJEKTIVNOM SMISLU ovlatenje neke osobe da stupi u ostavinu
RAZDOBLJE STAROG CIVILNOG PRAVA
FAMILIA i PECUNIA:
pojam FAMILIA obuhvaao je u starom Rimu sve one stvari koje su u to doba ulazile u RES
MANCIPI, a to su:
a) heredij
b) kua podignuta na herediju
c) pokretnine koje su temelj vojniko-seljakog gospodarstva (robovi, volovi, konji, mazge)
d) osobe u oinskoj vlasti (osobe SUI)
pojam PECUNIA obuhvaao je u starome Rimu svu ostalu imovinu (koze, ovce itd.)
govorei o sudbinama ove dvije institucije valja rei da je:
a) sudbina FAMILIA-e takva da ako umre PATER FAMILIAS (otac obitelji) bez oporuke i bez
SUUS-a, tada obitelj pripada najbliem agnatu, a ako ga nema ili ako odbije nasljedstvo onda
GENTILIMA (gensu) prema Zakonik-u 12 ploa
b) sudbina PECUNIA-e takva kako je odredio PATER FAMILIAS (otac obitelji) prema odredbi
Zakonik-a 12 ploa (''kako on odredi o svojoj imovini i nadzoru nad svojim stvarima tako neka bude)
pojmovi FAMILIA i PECUNIA rano su izgubili svoje poetno znaenje zato to je dolo do
privatne okupacije dravnog zemljita (postupno priznato privatno pravo nad zemljitem)
raznovrsna upotreba rijei FAMILIA i PECUNIA nemoguue je svesti na razliku izmeu RES
MANCIPI i RES NEC MANCIPI, jer u RES MANCIPI ulaze sva italska zemljita, a u FAMILIA
osim stvari i osobe u vlasti (osobe SUI)
vlasnik stvari koje ulaze u pojam PECUNIA potpuno slobodno raspolee njima ak i za sluaj
smrti, a to proizlazi iz okolnosti to je on te stvari stekao vlastitim radom ili plijenom u ratu te je
zato nad njima imao neogranienu vlast
vlast nad osobama i stvarima iz pojma FAMILIA proizlaze iz pripadnosti opini, gradu-dravi, ali
to vrijedi ne samo za heredij i stvari koje su temelj vojniko-seljakog gospodarstva, nego i za
osobe u vlasti (osobe SUI), jer je otac sa svojom ''eljadi'' osnovna stanica vojniki organizirane
opine, pa i njegova vlast nad djecom proizlazi iz drutva, vojnike opine
u sluaju smrti PATER FAMILIAS-a (oca obitelji) vlast nad obitelji (nad FAMILIA) prelazila je
na ovlatenika
prije Zakonik-a 12 ploa vlast nad obitelji po smrti oca obitelji preuzimao je najstariji muki
SUUS, tj. najvjerovatnije najstariji sin
ako PATER FAMILIAS (otac obitelji) nije imao mukog SUUS-a mogao ga je adoptirati i to
adopcijskom oporukom (posiniti nekog Rimljanina koji je potpadao pod njegovu vlast i nakon
smrti preuzimao vlast u obitelji)
ukoliko PATER FAMILIAS (otac obitelji) nije osigurao prijelaz vlasti nad obitelji, tada nakon
njegove smrti obitelj pripada njegovom gensu koji odreuje novog imaoc vlasti odnosno novog oca
obitelji izmeu svojih lanova
s obzirom na ovo, treba razlikovati:
a) redoslijed nasljeivanja prije Zakonik-a 12 ploa:
1.) najstariji muki SUUS
2.) osoba posinjena adopcijskom oporukom
42

3.) gens koji odreuje novog imaoca vlasti

43

b) redoslijed nasljeivanja nakon Zakonik-a 12 ploa:

1.) najstariji muki SUUS
2.) osoba posinjena adopcijskom oporukom
3.) ADGNATUS PROXIMUS (osoba, tj. mukarac povezan s ostaviteljem nekadanjom
oinskom vlau, najee ostaviteljev brat)
4.) gens koji odreuje novog imaoca vlasti
osnovna obiljeja nasljeivanja obitelji su:
A) obitelj je nasljeivala samo jedna osoba obitelj je nedjeljiva
nedjeljivot obitelji potjee iz nedjeljivost heredija (oskudica plodnog zemljita silila je gradovedrave da ogranie broj pripadnika opine kako je gospodarski razvitak odreivao)
problem je predstavljao ''viak'' muke djece, koja se nisu rodila kao najstariji muki SUUS te su
zbog toga bili svjesni da nee naslijediti obitelj
oni su odlazili i prikljuivali se osobama koje su planirale osnivati kolonije ili su pak traile obitelj
bez djece kako bi se dale posiniti i na taj nain osigurati svoje nasljedstvo u drugoj obitelji
rimski zakonodavac govori samo o jednom nasljedniku (najstariji muki SUUS ili ADGNATUS
PROXIMUS)
B) obitelj je nasljeivala iskljuivo muka osoba
ene nisu mogle biti nositeljem oinske vlasti
rimsko drutvo je vojniko-graniarskog tipa, a jedino mukarci su punopravni lanovi, pa je a
prori jasno da ene ne mogu posjedovati imovinu, posebice nekretnine zbog takve organiziranosti
drutva
blii agnatski srodnici enskog roda tek su kasnije dobili pravo nasljeivanja, koje je u poetku
bilo rezervirano iskjuivo za mukarce
C) ADGNATUS PROXIMUS je tek naknadno priznat kao ovlatenik
i u kasnije doba su agnatskom nasljeivanju (npr. meusobnom nasljeivanju brae) postavljene
zauujue zapreke, pa je ostavitelj ak bio ovlaten oporuiti i time onemoguiti da nasljedstvo
doe u ruke agnata
agnat je nasljedstvo stjecao prihvaanjem istoga, a ne trenutkom ostaviteljeve smrti
na nasljedstvo je imao pravo samo najblii agnat, a ako je on otpao (ako je umro ili odbio prihvatiti
nasljedstvo), na nasljedstvo nije imao zakonsko pravo idui najblii agnat
s jedne strane se ilo ususret nasljeivanju osoba u ostaviteljevoj vlasti, a sa druge se strane
suavalo agnatsko pravo nasljeivanja
to je utoliko udnije to se u doba Zakonik-a 12 ploa doputalo svakom rimskom graanu da ak i
nepotenim posjedovanjem ostavine nakon 1 godine dosjedne poloaj nasljednika, tj. USUCAPIO
PRO HEDERE
te pravne ustanove (pravo nasljeivanja samo najblieg agnata i stjecanje nasljedstva nepotenog
posjednika nakon 1 godine) mogu se povezati sa Lenelovom idejom najblii agnat nema
poetno poloaj nasljednika, ve i on stjee nasljedstvo okupiranjem nasljedstva, te on pri tome
ima samo privilegirani poloaj pred drugim okupatorima
opisani sustav trajao je tako dugo dok je trajalo razmjerno siromatvo Rima, no kada je Rim doao
u posjed velikih koliina zemlje, te poveanjem rimskog dravnog zemljita i bogaenjem drave i
pojedinca, heredij gubi na znaenju, obitelj postaje djeljiva, nestaje pravno razlikovanje pojmova
FAMILIA i PECUNIA, a nasljedno pravo dobivaju i ene
TESTAMENTUM:
TESTAMENTUM (oporuka) je jednostrani formalistiki pravni posao kojim ostavitelj odreuje
nasljednika svoje imovine u sluaju MORTIS CAUSA (smrti)
- Gaj o najstarijim oblicima oporuke govori da su postojala u 2. st. pr.Kr.:

44

a.) TESTAMENTUM CALATIS COMITIIS pred narodnim skuptinama koje su se sastajale 2

puta godinje radi ovakvih oporuka (sastavljao ih PONTIFEX MAXIMUS)
b) TESTAMENTUM IN PROCINCTU pred vojskom kada se uzimalo oruje radi ratovanja
oporuke su se sastavljale pred okupljenim narodom (ili pred politiki organiziranim u skuptinama
ili pred organiziranim u vojne formacije)
najstarija oporuka imala je adopcijski karakter slina je kasnijoj adrogaciji, tj. posinjenju
slobodnog Rimljanina koji nije bio pod niijom oinskom vlau (SUI IURIS)
adrogacijom arogirani dolazi pod vlast adroganta, postaje njegov SUUS i stjee pravo da ga nakon
njegove smrti nasljedi
adrogacija se donosila u obliku zakona
uloga naroda:
1.) morao je biti zainteresiran za poveanje snage obitelji u koju arogirani ulazi
2.) PATER FAMILIAS (otac obitelji) adrogacijom raspolae ''prvobitnim djelom'' koji nije
otuiv bez dozvole grada-drave
nakon to je Zakonik-om 12 ploa ''prvobitni dio'' postao djeljiv i otuiv, adrogacija je ostala kao
oblik za posinjenje osobe koja se ne nalazi u vlasti (osobe SUI IURIS)
za prelazak osobe pod vlau u drugu obitelj, tj. za ADOPTIO u uem smislu, izmiljen je
kompliciran postupak kojem je osnova bila mancipacija
nasljedno pravo starog Rima bilo je zamren i teak problem, pa su postojale mnoge teorije:
Bonfante smatra da obitelj ima politiku funkciju, a otac obitelji ima vlast slinu imperiju
rimskog magistrata; nasljeivanje oca je preuzimanje vlasti nad obitelji, a obavlja se oporuno
(po njemu je oporuka bila ranija od zakonskog nasljeivanja)
Levy-Bruhla smatra da oporuno imenovanje nasljednika znai odreivanje glave obitelji
Stojevi smatra da su pravo na nasljedstvo imali samo ADGNATUS PROXIMUS i
GENTILE, a SUUS samo ako ga je PATER FAMILIAS (otac obitelji) oporuno postavio za
glavu obitelji
Arangio-Ruiz smatra da roditelja nasljeuje descendent, a da je oporuka uvedena ako
roditelj nema descendenta, te da se ocu priznavalo da slobodno raspolae odreenim dijelom
imovine, te da se konano dolo do priznavanja pravne oporuke kao dokumenta kojim se
moglo ograniiti ili ak ukinuti nasljedna prava djece
RAZDOBLJE PRETKLASINOG I KLASINOG PRAVA
OPI POJMOVI:
razdoblje pretklasinog i klasinog prava se u okviru nasljednog prava bitno razlikuje od razdoblja
starog civilnog prava
osnovno obiljeje ovog razdoblja je sloboda raspolaganja imovinom za sluaj smrti
rimsko graanstvo moglo je skoro potpuno slobodno raspolagati svojom imovinom
da bi tu slobodu zatitilo, klasino pravo nije priznavalo nasljednopravne ugovore
nitavnim su se smatrali:
a) ugovori kojima se netko obvezao na to da mu suugovara bude nasljednik
b) ugovori kojima se netko obvezao da e uiniti oporuku odreenog sadraja, tj. da e je
opozvati
postupno se razvilo i nuno nasljedno pravo, pa su tek potkraj republike najbliim srodnicima
priznata odreena prava na ostaviteljevu imovinu
nasljedno pravo razlikuje se po:
1.) civilnom pravu (heres agnat)
2.) pretorskom pravu (bonorum possessor kognat)
45

 nasljeivanje po civilnom pravu bilo je strogo agnatske prirode, tj. zasnivalo se na agnatskom
srodstvu koje je izviralo iz PATRIA POTESTAS (oinske vlasti) i odgovaralo drutvenom i
dravnom ureenju Rima
takvo nasljeivanje je anakronizam u okolnostima irenja rimske vlasti i snanog gospodarskog
napretka (Rim postaje sredite veletrgovine i bankarstva te sjecite pomorskih i kontinentalnih
puteva)
zato se pretor poziva na nasljedstvo i osoba izvan agnatskog kruga, tj. na kognatske (krvne)
srodnike, a priznaje i jednostavnije oblike oporuke od onih koje je priznavalo civilno pravo
HERES (civilnopravni nasljednik) preuzima ukupnu aktivnu i pasivnu imovinu ostavitelja te
odgovara za sve ostaviteljeve dugove, ak ako oni prelaze vrijednost nasljeene imovine, a nije se
ta odgovornost mogla ograniiti (po tome se klasino pravo razlikuje od drugih pravnih sustava
koji ograniavaju odgovornost nasljednika na vrijednost nasljeene imovine)
BONORUM POSSESSOR (nasljednik po pretorskom pravu)
ako je dolo do sukoba prava civilnopravnog nasljednika i pretorskog nasljednika, u nekim
sluajevima je prednost imao BONORUM POSSESSOR nad HERES-om, pa se takva BONORUM
POSSESSIO nazivala SINE RE, a u nekim sluajevima je prednost imao HERES nad BONORUM
POSSESSOR-om, pa se takva BONORUM POSSESSIO nazivala CUM RE

46

 i civilnopravni i pretorski nasljednik mogu biti pozvani na nasljedstvo na dva naina:

1.) intestatnim (neoporunim, zakonskim) nasljeivanjem ostavina prelazi na odreene agnatske ili
kognatske srodnike (do neoporunog nasljeivanja dolazi samo ako nema oporuke, tj. ako nije dolo
do nasljeivanja po oporuci)
2.) testamentarnim (oporunim) nasljeivanjem ostavina prelazi na osobu koju je ostavitelj
odredio u svojoj oporuci (ako je ostavitelj imenovao oporunog nasljednika samo u dijelu ostavine, a u
drugom dijelu nije nita odredio, oporuni nasljednik dobiva i drugi dio nasljedstva)
HERES i BONORUM POSSESSOR nasljeivanjem preuzimaju prava i obveze ostavitelja
SUCCEDERE (sukcesija), tj. stupiti na neije mjesto
SUCCEDERE (sukcesija) se dijeli na:
a) SUCCESSIO IN UNIVERSUM IUS (univerzalna sukcesija) stupanje u ukupnost neijih prava
b) SUCCESSIO IN UNAM REM (singularna sukcesija) stupanje u tua prava s obzirom na
pojedinu stvar (npr. kupoprodaja); poznati zapisi:
- LEGATI ostavitelj formalistikom odredbom posljednje volje namjenjivao
odreene imovinske koristi pojedinim osobama (predmete, trabine i sl.)
- FIDEICOMMISSUM razvilo se u doba carstva
oporuitelj ne moe postaviti nasljednika pod rezolutivnim uvjetom:
Semel Heres, Semper Heres
(Jednom nasljednik, uvijek nasljednik)
NEOPORUNO NASLJEDNO PRAVO:
OSOBE SUI
po civilnom pravu u prvom su redu nasljeivale osobe koje bi bile u vlasti (osobe SUI) ili osobe IN
MANU da ostavitelj nije umro, bez obzira na to da li su to bile muke ili enske osobe
ako je bilo vie osoba SUI vrijedio je tzv. princip reprezentacije sin u vlasti iskljuuje od
nasljeivanja svoju djecu, ali ako sin prethodno umre, djeca imaju u nasljeivanju svoga djeda ona
prava koja bi imao njihov otpali (pokojni) otac
ako je rije o nasljeivanju ene, osobe SUI ne postoje, jer ena ne moe imati PATRIA
POTESTAS (oinsku vlast)
osobe SUI stupaju na nasljedstvo trenutkom smrti svog imaoca vlasti bez posebnog prihvaanja
nasljedstva i ak protiv svoje volje, jer ne mogu odbiti nasljedstvo HERES NECESSARIUS
ADGNATUS PROXIMUS
ako ostavitelj nema ''svojih'', na nasljedstvo je pozvan najblii ADGNATUS PROXIMUS (u ovom
nasljednom redu sa mukarcima su izjednaene samo ostaviteljeve sestre) HERES
VOLUNTARIUS
ako nema brae i sestara na nasljedstvo se poziva samo najblii muki ADGNATUS PROXIMUS
GENS
kako ADGNATUS PROXIMUS nasljedstvo nije stjecao automatski kao SUUS, ve je samo bio
ovlaten prihvatiti nasljedstvo, ako ga je odbio ono se nije nudilo daljnjem najbliem agnatu, nego
je pripadalo ostaviteljevu gensu
ako ne postoje ni osobe SUI ni ADGNATUS PROXIMUS, nasljedstvo pripada gensu koji
odreuje upravitelja nasljedstvom u ime gensa
u klasino doba priznate su civilne nasljednopravne ovlasti:
a) enama, putem Senatusconsultum Tertullianum eni koja nije bila in manu i to u odnosu
prema svojoj djeci, uz pretpostavku da je imala IUS LIBERORUM i da je tri puta rodila
b) djeci, putem Senatusconsultum Orfitianum djeca su dobivala civilno pravo nasljedstva
prema majci u prvom nasljednom redu, bez obzira na to to djeca i majka koja nije u PATRIA
POTESTAS (oinskoj vlasti) svog mua nisu u agnatskom srodstvu
47

 uz civilno neoporuno nasljeivanje u razdoblju pretklasinog i klasinog prava postojalo je jo i

pretorsko neoporuno nasljeivanje, BONORUM POSSESSIO (pretorsko nasljedno pravo)

48

 nasljedni redovi BONORUM POSSESSIO su bili:

1.) LIBERI (djeca)
osobe SUI kao i osobe koje bi bile SUI da su ostale u PATRIA POTESTAS (oinskoj vlasti), tj.
emancipirana djeca; ena nema ''svojih'', tj. osoba SUI pa nema ni LIBERI; oni ne nasljeuju
IPSO IURE (automatski), ve moraju prihvatiti nasljedstvo;
postoji princip reprezentacije jednak principu reprezentacije u civlnom nasljednom pravu uz
Julijanovi iznimku (sin koji je emancipiran, a ija su djeca ostala u oinskoj vlasti svoga djeda,
dijeli sa svojom djecom nasljedstvo na jednake dijelove, tzv. Nova Clausula Iuliani);
ipak, pretor je emancipiranoj djeci davao BONORUM POSSESSIO (da bi sve nasljednike doveo
u isti poloaj) uz uvjet da su stipulacijom obeala neemancipiranooj djeci dio imovine koju su
imali u trenutku oeve smrti (npr. otac je ostavio imovinu vrijednosti 200, sina Marka u oinskoj
vlasti, te sina Gaja koji je emancipiran, a koji je u trenutku oeve smrti imao imovinu 100; Gaj
prihvaa nasljedstvo, a Marko dobiva imovinu vrijednosti 150, tj. polovicu oeve imovine u
vrijednosti 100 i polovicu Gajeve imovine vrijednosti 50 klasina COLLATIO BONORUM)
2.) LEGITIMI
sve one osobe koje su imale pravo na nasljedstvo po civilnom pravu, tj. osobe SUI koje se
ponovno pozivaju, te osobe ADGNATUS PROXIMUS i GENTILES
3.) COGNATI (krvni srodnici)
osobe u krvnom srodstvu do 6. stupnja, a od 7. stupnja jo i unuci po brai i sestrama
4.) VIR ET UXOR (brani drug)
u spisima klasinih pravnika spomenuti nasljedni redovi nazivali su se:
1.) UNDE LIBERI
2.) UNDE LEGATI
3.) UNDE COGNATI
4.) UNDE VIR ET UXOR
to je zapravo bila skraenica od:
Bonorum Possessio Ex Illa Parte Edicti Unde Liberi Ad Bonorum Possessionem Vocantur
(Pretorsko nasljedno pravo po onom dijelu pretorskog edikta po kojem se djeca pozivaju na pretorsko
nasljee)
ako ovlatenici prvog pretorskog nasljednog reda nisu prihvatili nasljedstvo, ono se nudilo
ovlatenicima drugog reda SUCCESSIO ORDINUM
u treem nasljednom redu postojala tzv. SUCCESSIO GRADUUM, tj. ako najblii krvni srodnik
nije prihvatio nasljedstvo, na nasljedstvo se pozivalo idueg najblieg krvnog srodnika
pravo na BONORUM POSSESSIO trebalo je ostvariti u roku od 100 dana, osim u sluaju roditelja
i djece kojima je rok bio godinu dana
odnos civilnog i pretorskog neoporunog prava bio je takav da je pretorsko neoporuno pravo
imalo prednost samo u sluaju BONORUM POSSESSIO UNDE LIBERI, pa se takav BONORUM
POSSESSIO nazivao CUM RE, a u svim ostalim sluajevima prednost je imao HERES, pa se
takav BONORUM POSSESSIO nazivao SINE RE
ako nije bilo ovlatenika ni po civilnom ni po pretorskom pravu, nasljedstvo je kao BONA
VACANTIA (oasna dobra) pripadalo rimskoj dravi i ulazilo u Aerarium Populi Romani, a od
ranog principata i u Fiscus Caesaris
OPORUNO NASLJEDNO PRAVO:
osnovno obiljeje rimske oporuke je INSTITUTIO HEREDIS (imenovanje nasljednika) to je
temelj i glava oporuke, bez toga oporuke nema, a ak i ono to se u valjanoj oporuci nalazilo ispred
imenovanja nasljednika bilo je nevaljano

49

 starisnki oblici oporuivanja, tj. TESTAMENTUM CALATIS COMITIIS (pred narodnim

skuptinama) i TESTAMENTUM IN PROCINCTU (pred vojskom) ustupile su mjesto
mancipacijskoj oporuci starijeg tipa koja se razvila kao redoviti oblik bar do 2. st. pr.Kr., a to je
TESTAMENTUM PER AES ET LIBRAM
osnovno obiljeje ove oporuke je da je oporuitelj prenosio svoju ukupnu sadanju i buduu
imovinu nekoj osobi, tj. FAMILIAE EMPTOR, uz nalog na koji e nain podijeliti tu imovinu
nakon ostaviteljeve smrti
ta je osoba bila ''kupac obitelji'', tj. onaj koji je primio obitelj od oporuitelja mancipacijom
(nasljednik)
to je bilo vrijeme kada je PATER FAMILIAS (otac obitelji) jo uvijek dijelio imovinu meu
svojom djecom
PONTIFICES (sveenici) su kao tumai starog civilnog prava pronali oblik u kojem nema pravog
nasljednika, jer tobonji ''kupac obitelji'' nije nasljednik, od nasljedstva nema nikakve imovinske
koristi ve brigu da ga podijeli u skladu s ostaviteljevim nalozima
prvobitnu neotuivost obiteljske imovine (FAMILIA) zamijenila je u doba Zakonik-a 12 ploa
djeljivost te imovine meu ''svojima'' (osobama SUI), vjerovatno na jednake dijelove, a nakon toga
je doputeno da se dijeli meu djecom po nahoenju ostavitelja, ime je naputeno naelo
neotuivosti
''prodaja obitelji'' starog tipa mancipacijske oporuke odnosila bi se samo na obiteljsku imovinu u
uem smisli (FAMILIA), ali ne i na ostalu imovinu ostavitelja (PECUNIA)
no, jaanjem trgovine i pomorstva te osvajanjem, u Rimu je raslo bogatstvo pa je razlika izmeu
FAMILIA i PECUNIA ubrzo izgubila svoj pravi smisao, a oba tipa su postala otuiva i djeljiva
TESTAMENTUM PER AES ET LIBRAM
stariji tip mancipacijske oporuke - obuhvaa ukupnost ostaviteljeve imovine (FAMILIA i
PECUNIA)
FAMILIAE EMPTOR i LIBRIPENS pretvorili su se u obine svjedoke, a ostavitelj ve odreuje
pravog nasljednika i izjavljuje da isprava koju dri u ruci sadri njegovu volju (oporukom se
postavlja jedan nasljednik, na njegov teret se stavljaju legatari, a drugi se dodaje kao ''kupac
obitelji'' radi oponaanja starog prava)
to oponaanje starog prava obuhvaalo se slijedee: onaj koji radi oporuku uzimao je pet svjedoka i
LIBRIPENS-a te toboe prodavao obitelj nekom ''kupcu obitelji'' koji je potom izgovarao rijei
''neka mu je ta obitelj predana bakrom i mjedenom vagom'', zatim je udarao bakrom o mjedenu
vagu i predavao ga oporuitelju kao u ime cijene na to je oporuitelj izgovarao odreene rijei
NUNCUPATIO (nuncupare, javno objaviti)
vojnici su takoer mogli sastavljati mancipacijske oporuke te ime je doputeno da takve oporuke
sastavljaju bez ikakvih formalnosti s tim da im takva oporuka gubi snagu godinu dana nakon to je
vojnik asno napustio vojnu slubu
prethodno opisana pojednostavljena mancipacijska oporuka je prijelazna forma (ostatak
nekadanjih strogih odredaba koje vie nisu bile na mjestu)
stoga pretor poinje davati svoju zatitu ispravama (sadravale posljednju volju i bile zapeaene
peatima sedmorice svjedoka, premda nije bila izvrena mancipacija)
pretorska oporuka davala je ovlateniku samo pravo na BONORUM POSSESSIO, a bila je SINE
RE sve do cara Antonina Pia koji je BONORUM POSSESSOR-a u takvom sluaju titio sa
EXCEPTIO DOLI ime je BONORUM POSSESSIO postala CUM RE, tj. pretorski ovlatenik na
osnovi takve pismene oporuke imao je prednost nad civilnopravnim neoporunim nasljednikom
imenovanje nasljednika moralo je stajati na poetku oporuke, latinskim rijeima (kasnije doputeno
i grkim) i sadravati rije HERES (nasljednik)
ako je u oporuci naveden legat ispred imenovanja nasljednika, takva je oporuka bila nevaljana, jer
oporuke dobivaju snagu iz imenovanja nasljednika
50

 za nasljednika je mogla biti imenovana samo jedna osoba, tj. CERTA PERSONA
oni SUI po civilnom pravu i oni LIBERI po pretorskom pravu koji su roeni nakon to je oporuka
nainjena (POSTUMI), mogli su biti valjano imenovani u oporuci uz pretpostavku sa su u vrijeme
sastavljanja oporuke bili zaeti (IAM CONCEPTI)
pojam pravne osobe obuhvaa stvarnu ukupnost osoba lanica te pravne osobe, a ne samo tu
pravnu osobu u njenom apstraktnom smislu kao u modernom pravu
pravna osoba je za rimske pravnike bila neodreen pojam, jer je lanstvo bilo podvrgnuto stalnim
izmjenama, pa je pravna osoba za rimske pravnike bila INCERTA PERSONA
takva osoba nije mogla biti imenovana nasljednikom (kao npr. gradske opine ili opinari), ali je
miljenjem senata odobreno da ih za nasljednika mogu postaviti njihovi osloboenici
oporuitelj je mogao sebi imenovati HERES SUBSTITUTUS (supsidijarnog nasljednika) ako
HERES INSTITUTUS (prvotno postavljeni nasljednik) nije iz nekog razloga postao nasljednikom
SUBSTITUTIO VULGARIS
na osnovi oinske vlasti otac je mogao odrediti nasljednika svom nedoraslom djetetu u vlasti uz
pretpostavku da dijete umre prije doraslosti SUBSTITUTIO PUPILLARIS
imenovani nasljednik smatran je nasljednikom djeteta
moglo se i povezati obje vrste supstitucija, SUBSTITUTIO VULGARIS i SUBSTITUTIO
PUPILLARIS u istoj oporuci, pa je otac imao pravo imenovati nasljednikom svog descendenta koji
je duevno bolestan, ako bi on nakon njega kao takav i umro SUBSTITUTIO QUASI
PUPILLARIS
PRAETERITIO, EXHEREDATIO, QUERELLA INOFFICIOSI TESTAMENTI:
ako ostavitelj nije imenovao nasljednicima osobe u svojoj vlasti (osobe SUI) ili ih nije iskljuio
(EXHEREDARE), dakle ako je mimoiao ''svoje'' (PRAETERITIO), oporuka je bila nevaljana u
cijelosti ili se mijenjala djelomino u skladu sa ovim odredbama:
o ako ostavitelj nije imenovao sina u vlasti (SUUS) za nasljednika ili ga nije poimenino
(NOMINATIM) iskljuio, tada je oporuka nevaljana te dolazi do neoporunog nasljeivanja
(po civilnom pravu)
o ako ostavitelj nije imenovao ker ili unuka u vlasti za nasljednike ili ih bar nije iskljuio opom
klauzulom CETERI OMNES EXHEREDES SUNTO, oporuka je valjana, ali su ki ili unuk
dobivali svoj neoporueni dio uz pretpostavku da je ostavitelj imenovao za nasljednika ''svoga''
(SUUS), tj. dobivali su polovicu nasljedstva uz pretpostavku da je ostavitelj za nasljednika
imenovao osobu izvan obitelji (EXTRANEI)
prema pretorskom pravu ako su LIBERI (djeca u vlasti i emancipirana djeca) mimoiena, pretor
mimoiene uzima u zatitu i dodjeljuje ime BONORUM POSSESSIO
pri kraju razdoblja republike postoji shvaanje da je oporuka kojom se ostavitelj nije u dovoljnoj
mjeri sjetio djece protivna moralu, pa se ovdje radi o TESTAMENTUM INOFFICIOSUM (npr.
bezrazlono iskljuenje djece iz nasljedstva) i u takvom sluaju dijete je moglo podii tubu protiv
nemoralne oporuke QUERELLA INNOFICIOSI TESTAMENTI
tuba je iskljuena ako je ostavitelj ostavio djetetu bar njegova neoporuenog djela
ako je ostavitelj zbog opravdanog razloga ostavio imanje od ili ak i manje, tuba nije uspjevala
sud je, naime, po svojoj slobodnoj procjeni utvrivao postoji li opravdan razlog za umanjenje prava
djeteta ili ne
ako je oporuitelj ostavio djetetu manje od njegova neoporuenog djela bez valjanog razloga,
sud je djetetu dodjeljivao puni neoporueni dio, ne moda samo njegovu

51

PRIHVAT NASLJEDSTVA, HEREDITAS IACENS:

HEREDITAS (nasljedstvo po civilnom pravu) stjeu osobe SUI mimo ili protiv njihove volje u
trenutku ostaviteljeve smrti (iznimno i kasnije), te se stoga i nazivaju SUI ET NECESSARII
(''svoji'' i ''nuni'')
HERES (civilnopravni nasljednik) je odgovoran za dugove ostavitelja i iznad vrijednost ostavine,
pa pretor u razdoblju kasne republike odobrava SUUS-u BENEFICIUM ABSTINENDI, tj. ovlast
da ne primi nasljedstvo
civilnopravni SUUS i dalje time ostaje HERES, ali od tada pretor ne doputa ostaviteljevu
vjerovniku akciju protiv SUUS-a, jer se roditeljska dobra prodaju
ako ostavitelj postavi oporukom svog roba za nasljednika i ujedno ga oslobodi, takav osloboeni
rob, nazvan SERVUS CUM LIBERTATE HERES INSTITUTUS, postaje takoer HERES
NECESSARIUS (ne moe odbiti nasljedstvo)
ostali civilnopravni nasljednici, tj. HEREDES VOLUNTARII, nasljedstvo stjeu prihvatom
imovine
valja razlikovati:
1.) DELATIO (pripad) nasljedstva stupa u trenutku smrti ostavitelja, a nasljednik stjee pravo
da prihvati ili odbije nasljedstvo
2.) ADITIO ili AQUISITIO HEREDITATIS (prihvat) mogao se izraziti:
a) CRETIO (sveanom izjavom) u roku koji je oporuitelj odredio (100 dana)
b) PRO HEDERE GESTIO (neformalnim pristankom), tj. bilo kakvim oitovanjem volje, a
rok za prihvat nasljedstva odreuje pretor na zahtjev ostaviteljevih vjerovnika, dok pretor daje
rok za razmiljanje, tj. SPATIUM DELIBERANDI
u vrijeme izmeu pripada i prihvata, ostavina ne pripada ostavitelju (jer je umro) ni nasljedniku (jer
je nije prihvatio), ve se tada naziva HEREDITAS IACENS (leea ostavina)
u razdoblju klasinog prava ova institucija nije bila razvijena, pa su neki smatrali da prihvat
nasljedstva djeluje unatrag, tj. da novi nasljednik postaje nasljednik ve u trenutku ostaviteljeve
smrti, dok drugi tvrde da ostavina predstavlja jo uvijek ostavitelja
IUS ADCRESCENDI, BENEFICIUM SEPARATIONIS:
u sluajevima u kojim su postojala dva ili vie HEREDES VOLUNTARII, a u kojima je jedan od
njih umro ne prihvativi nasljedstvo, njegov je dio prirastao dijelovima ostalih sunasljednika
IUS ADCRESCENDI (nastupa IPSO IURE)
nasljednik kome je pripalo, a koji nije prihvatio nasljedstvo, nee postati nasljednikom pa njegov
dio nee prijei na eventualne nasljednike, ve e pripasti sunasljednicima ili nasljednicima
sunasljednika
u sluaju prezaduenosti nasljedstva, HERES VOLUNTARIUS je mogao od pretora traiti povrat
na prijanje stanje, tj. RESTITUTIO IN INTEGRUM, ako je tek naknadno utvrdio da je
nasljedstvo prezadueno
to pretorsko pravno sredstvo davalo se maloljetncima do 25. godine ivota, a ostalima samo
iznimno
ostaviteljevim vjerovnicima pretor je odobravao da u roku od 5 godina trae razluenje ostavine od
nasljednikove imovine, tj. BENEFICIUM SEPARATIONIS
u tom sluaju su ostaviteljevi vjerovnici imali prednost pred nasljednikovim vjerovnicima u odnosu
prema razluenoj imovini

52

ZATITA PRAVA:
nasljednik ima pravo podii one tube koje su pripadale ostavitelju radi zatite imovine
osim tih akcija, imao je nasljednik jo neka posebna zatitna pravna sredstva u vezi s nasljedstvom
HERES (civilnopravni nasljednik) je imao HEREDITATIS PETITIO protiv osobe koja je u
posjedu ostavine i koja mu porie svojstvo nasljednika
BONORUM POSSESSOR (pretorski nasljednik) je imao indirektnu zatitu, tj. INTEDICTUM
QUORUM BONORUM
sunasljednik je mogao traiti razvrgnue suvlasnitva nad ostavinom koju je nasljedio zajedno sa
drugom nasljednicima, tj. ACTIO FAMILIAE ERCISCUNDAE

LEGATUM I FIDEICOMMISSUM:
u razdoblju klasinog prava postojala su dva ve spomenuta tipa zapisa, tj. namjene imovinske
koristi na teret nasljednopravnih ovlatenika (ONERATUS), a u prilog nekoj osobi
(HONORATUS):
1.) LEGATUM (legat)
zapis civilnog prava koji se javljao samo kod neoporunog nasljeivanja
ostaviteljev dar (namjena imovinske koristi) nekoj osobi, tj. LEGATARUS (zapisovnik) na teret
nasljednika, a nareen sveanim rijeima
razlikujemo dva glavna tipa:
LEGATUM PER VINDICATIONEM nareen rijeima ''do lego'', a uinak je bio
slijedei: vlasnitvo legirane stvari prelazi neposredno na legatara koji je bio ovlaten
stvar traiti stvarnopravnom tubom REI VINDICATIO (reivindikacija)
LEGATUM PER DAMNATIONEM nareen rijeima ''heres damnes esto'', a
uinak je bio slijedei: stvaranje obveznog odnosa izmeu nasljednika i legatara, pri
emu je nasljednik postajao dunik, a legatar vjerovnik, pa je legatar bio ovlaten na
osobnu tubu
postojala su jo dva oblika LEGATUM (legat-a), ali nisu bila toliko vana
u ovom razdoblju zadrala se razlika u formalnostima i uincima pojedinih legata koja je nestala
nakon to je klasina jurisprudencija na osnovi Senatusconsultum Neronianum zauzela stajalite
da svaki legat, koji po svom obliku ne moe ostati na snazi, vrijedi kao LEGATUM PER
DAMNATIONEM
zbog opasnosti da nasljednik odbije legatima preoptereeno nasljedstvo, Lex Falcidia odreuje da
nasljedniku mora ostati najmanje ostavine, tzv. Quarta Falcidia, pa su se legati razmjerno
smanjivali ako bi preli ostavine

53

3.) FIDEICOMMISSUM (fideikomis)

neformalni zapis
njime se optereuje nasljednika, legatara ili obdarenog darovanjem za sluaj smrti
(FIDUCIARIUS), a u korist neke osobe (FIDEICOMMISSARIUS)
za vrijeme Augusta, FIDEICOMMISSUM (fideikomis) dobiva pravnu zatitu, a odredba Lex
Falcidia protegla se putem Senatusconsultum Pegasianum i na fideikomise, osobito kod
FIDEICOMMISSUM HEREDITATIS (nasljednika se upuivalo da itavo nasljedstvo ili neki
njegov dio izrui treoj osobi)
to je bilo ono to se ostavljalo molbom (ne civilnopravnim rijeima), a daje se po volji ostavitelja
(ne pripada po strogom civilnom pravu)
fideikomis je morao biti iv u doba ostaviteljeve smrti, jer se time izbjegavalo vezivanje imovine u
nasljednopravnim raspolobama kroz dua razdoblja

pri stecanju legata i fideikomisa treba razlikovati:

a) DIES CEDENS kad je LEGATARUS (zapisovnik) stekao pravo da stekne zapis (dan
slubenog otvaranja oporuke)
c) DIES VENIENS kad je LEGATARUS (zapisovnik) stekao zapis, odnosno to je bio dan
kada je optereena osoba (nasljednik kod legatara i nasljednik, legatar ili obdarena osoba kod
fideikomisa) prihvatila nasljedstvo

DONATIO MORTIS CAUSA:

DONATIO MORTIS CAUSA (darovanje za sluaj smrti) predstavljalo je dar iji je uinak
nastupao samo ako obdareni preivi darovatelja
do tog posla obino je dolazilo zbog neke postojee ili predvidive opasnosti za ivot darovatelja
darovanje je mogli biti uinjeno:
o pod suspenzivnim uvjetom (ako obdareni preivi darovatelja), pa je uinak darovanja
bio odloen
puni uinak odmah, ime je darovatelj odmah prenosio na obdarenog npr. vlasnitvo, a obdareni se
obvezivao da e vratiti stvar nakon to otpadne smrtna opasnost
od cara Septinija Severa, krajem 2. i poetkom 3. st. po.Kr. Quarta Falcidia primjenjivala se u
korist nasljednika i u vezi s darovanjem za sluaj smrti

RAZDOBLJE POSTKLASINOG PRAVA

u razdoblju postklasinog prava dolo je do mnogih bitnih i znaajnih izmjena
u praksi nestaje razlika izmeu civilnog i pretorskog nasljeivanja, a ukinute su i institucije
CRETIO (krecij) i BONORUM POSSESSIO (nasljedstvo po pretorskom pravu)
imenovanje nasljednika u oporuci nije vie bilo vezano za nikakve forme, jer se smatralo da je
nedostojno ponitavati oporune isprave i odredbe zbog beznaajnih formalnosti, pa nisu bile vie
54

vane rijei kojima se postavljalo nasljednika, ve je vrijedio bilo koji oblik izraavanja (bitna je
bila samo namjera volje)
naini oporuivanja bili su proireni, pa se priznavala valjanost vlastoruno pisanih oporuka ak i
bez svjedoka, te valjanost usmenih oporuka
usmene oporuke (bez isprava) bile su valjane ukoliko je 7 svjedoka zajedno, u isto vrijeme
pozvano, ulo volju oporuitelja da uini oporuku bez isprave
uvela se i mogunost javnih oporuka, a kod pismenih oporuka se uvode novi, moderniji oblici, od
ega je najvanije potpisivanje svjedoka (ne samo peat svjedoka, kao u razdoblju klasinog prava)
doputalo se ak i oporuke bez potpisa, ali samo u sluaju kada se radilo o ostaviteljevoj djeci
TESTAMENTUM PARENTUM INTER LIBEROS
doputala se i razdioba imovine meu djecom jo za vrijeme ostaviteljeva ivota DIVISIO
INTER LIBEROS
time je razdoblje postklasinog prava stvorilo pretpostavke za srednjevjekovno shvaanje oporuke
neoporuno nasljeivanje je poprilmilo oblike koji se povezuju sa srednevjekovnim neoporunim
nasljeivanjem

nasljedstva umrlih bez oporuke najprije pripadaju osobama SUI (svi potomci povezani mukim
osobama), ako ih nema onda nasljedstvo pripada agnatima (oni koji su muke osobe povezane s
ostaviteljem) i u konanici kognatima
redoslijed nasljeivanja u razdoblju postklasinog prava bio je stoga slijedei:
1.) osobe SUI
2.) agnatski srodnici
3.) kognatski srodnici
uope se ne uzima u obzir oinska vlast kao glavno obiljeje pojma agnacije po pretorskom i
civilnom pravu, a razlikuje se ovo razdoblje i od Justinijanovog nasljednog prava u kojem je
cognatio (kognatsko srodstvo) dolo do izraaja bez obzira na to radi li se o srodstvu po ocu ili po
majci
COLLATIO BONORUM emancipirane djece iz razdoblja klasinog pretorskog prava, postalo je
suvino zbog irenja mogunosti da djeca u vlasti stjeu vlastitu imovinu (PECULIUM
CASTRENSE)
COLLATIO (kolacija) je na zapadu suena samo na ono to je otac djetetu dao pri emancipaciji
stoga treba COLLATIO BONORUM razlikovati od COLLATIO DES CENDENTUM
(descendentske kolacije), kod koje je descendent bez obzira je li emancipiran ili ne, pri
neoporunom ili nunom nasljeivanju morao konferirati, tj. uzeti u obraun pri izraunavanju
svog nasljednog djela miraz i darovanje prije braka
u razdoblju klasinog prava, ako je oporuitelj ostavio djetetu manje od neoporuenog djela, sud
je djetetu davao cijeli neoporueni dio, no u postklasinom razdoblju toga nema, ve sud u tom
sluaju daje djetetu pravo da trai nadopunu svog nunog djela, tj. nadopunjenje do
neoporuenog djela
u razdoblju klasinog prava, nasljedniku je morala ostati bar ostavine, tzv. Quarta Falcidia, ako
je nasljedstvo bilo preoptereeno, ali u razdoblju postklasinog prava se pod pojmom Falcidia
podrazumijevao nuan dio, pa ak i uope neoporueni dio
pravne ustanove i odredbe razdoblja klasinog prava koje su ostale na snazi u i razdoblju
postklainog prava:
naelo Nemo Pro Parte Testatus, Pro Parte Intestatus Decedere Potest
nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove (na zapadu neogranieno)
razlika izmeu LEGATUM i FIDEICOMMISSUM postoji
DONATIO MORTIOS CAUSA ostaje na klasinim osnivama sve dok se ne spaja sa
darovanjem meu enama i oporukom
55

JUSTINIJANOVA KODIFIKACIJA
u razdoblju starog civilnog prava priznavalo se pravo neoporunog nasljeivanja agnata, u
razdoblju klasinog prava priznavalo se nasljeivanje izmeu ene, koja nije u vlasti mua, i
njezine djece (pretor je teite neoporunog nasljeivanja postavio na potomke tj. descendente bili
oni u vlasti ili ne) te su agnati imali prednost pred kognatima, u razdoblju postklasinog prava
nastavljeno je proirivanje neoporunog nasljednog prava kognata, a u konanici je Justinijan
regulirao i pokuao potpuno ukloniti agnatsko nasljeivanje
Justinijan je upravo sa tom namjerom u svojim novelama 118 (iz 543. godine po.Kr.) i 127 (iz 548.
godine po.Kr.) iznova regulirao neoporuno nasljedno pravo
po Justinijanu postoje 4 klase neoporunih nasljednika:
1.) POTOMCI (descendenti)
ako postoji vie potomaka, tada vrijedi naelo reprezentacije, tj. na mjesto umrlog stupa njegov
potomak
2.) PRECI (ascendenti) i PUNORODNA BRAA I SESTRE
oni koji su povezani s ostaviteljem i po ocu i po majci, tj. GERMANI
ako postoje samo preci, oni nasljeuju po linijama, pa preci po ocu dobivaju nasljedstva, a preci
po majci drugu nasljedstva
ako postoje samo punorodna braa i sestre oni dijele nasljee po glavama, a to vrijedi i za njihovu
djecu ako nasljeuju po naelu reprezentacije (punorodna braa i sestre iskljuuju iz nasljedstva
svoju bake i djedova, a uz roditelje nasljeuju po glavama)
3.) BRAA i SESTRE:
a) samo po ocu, tj. CONSANGUINEI
b) samo po majci, tj. UTERINI
4.) NAJBLII KOGNAT po ocu ili po majci
brani drug dolazio je do nasljedstva tek ako uope nije bilo roaka, a jedino je siromana udovica,
koja nije imala ni miraza ni darovanja u vezi s brakom, imala pravo na nasljedstva, jer se
smatralo da je ena dovoljno zatiena mirazom i darovanjem u vezi s brakom, te da je
zakonodaveva intervencija bila potrebna jedino u prilog takve siromane udovice
nain sastavljanja oporuke bio je preuzet iz rezdoblja pretklasike
Justinijan donio odredbu prema kojoj postavljanje nasljednika vie nije moralo biti na poetku
oporuke, a time se pribliio srednjevjekovnom pojmu oporuke kao razdiobe imovine MORTIS
CAUSA (u sluaju smrti), a udaljio od oporuke iz razdoblja klasinog prava
nuno nasljedno pravo uredio je Justinijan novelama 18 (iz 536. godine po.Kr.) i 115 (iz 542.
godine po.Kr.), ali nejasno
nuni dio do etvero djece iznosio je , a preko etvero djece iznosio je neoporuenog
nasljedstva dijela djeteta
ako je oporuitelj ostavio ovlateniku bar neto, taj je imao pravo na AD SUPPLENDAM
LEGITIMAM (nadopunu nunog djela), tj. ACTIO SUPPLETORIA
ako je oporuitelj posve mimoiao svoju djecu bez opravdana razloga, oporuka je bila nevaljana,
pa se na nasljedstvo pozivaju neoporuni nasljednici, a od oporuke ostaju na snazi ostale odredbe
(npr. o oslobaanju robova, zapisi itd.)
ako oporuitelj eli da oporuka ostane na snazi, mora navesti razlog iskljuenja zbog kojeg je
povrijedio ovlatenikovo pravo na nuni dio (oporuni nasljednik mora taj razlog dokazati ako ga
ovlatenik na nuni dio osporava)
razloge iskljuenja Justinijan je podrobno nabrojio, ali je to loe zakonodavno postavljeno, jer je
sudac vezan zakonodavevim nabrajanjem pa nije mogao uzeti u obzir druge vrlo opravdane
razloge
56

 opravdanih razloga iskljuenja tj. nezahvalnosti je bilo mnogo, kao npr. ako netko podigne ruku na
svoje roditelje, ako im netko nanese teku i nepotenu uvredu, ako ih tui u kaznenim stvarima
koje se ne odnose protiv cara ili drave, ako se kao zloinac drui sa drugim zloincima, ako
pokua napasti ivot svojih roditelja otrovom ili drugije, ako sin spolno opi sa maehom ili
konkubinom oca, ako sin optui roditelje te po njegovoj tubi imaju teke tete i sl.
ako roditelji takve razloge nezahvalnosti unesu u oporuku i oporuni nasljednici dokau navedene
razloge oporuka zadrava svoju valjanost
ako pak to nije potivano, iskljuena djeca nemaju iz toga nikakve tete, ve dolaze do nasljedstva
roditelja na neoporuni nain, a ako postoje legati, i oni se moraju ispuniti
Justinijanove nasljednopravne odredbe:
u razdoblju klasinog prava, dio sunasljednika koji umre prije prihvata nasljedstva prirasta
djelovima ostalih sunasljednika, tj. IUS ADCRESCENDI (akresencija), ali Justinijan uvodi
iznimku od opeg naela, te uvodi TRANSMISSIO IUSTINIANA, prema kojem svaki oporuni ili
neoporuni nasljednika koji je umro prije prihvata nasljedstva, prenosi to svoje pravo prihvata na
svojeg nasljednika koji nasljedstvo mora prihvatiti u roku od jedne godine
po Justinijanu nasljednik ima BENEFICIUM INVENTARII, tj. svoju odgovornost za
ostaviteljeve dugove moe ograniiti na visinu vrijednosti ostavine, uz uvjet da u roku od 30 dana
nakon otvaranja oporuke zapone sa popisivanjem ostavine, te da s popisom ostavine zavri u roku
od 60 dana
u Justinijanovom nasljednom pravu rimsko je pravo udaljeno od starog civilnog prava opine,
grada-drave
kod neoporunog nasljednog prava nema ni traga agnaciji, koja je bila osnovni institut stare opine,
grada-drave
s BENEFICIUM INVENTARII dolazi do odvajanja od ideje da je nasljeivanje ast, obveza i
dunost prema pokojniku i prema opini, gradu-dravi, te se nasljeivanje shvaa kao subjektivno
imovinsko pravo nasljednika kojim on poveava svoju imovinu

57

STVARNO PRAVO U RIMSKOJ DRAVI

Stvarno pravo od 650. godine pr.Kr. do 565. godine po.Kr.
RAZDOBLJE STAROG CIVILNOG PRAVA
VLASNITVO:

DOMINIUM, PROPRIETAS (vlasnitvo) daje ovlateniku najpunija i iskljuiva prava

koritenja i raspolaganja stvarima (potpuna i iskljuiva pravna vlast na tjelesnoj stvari koja djeluje
prema svima, tj. ERGA OMNES)
IURA IN RE ALIENA (stvarna prava na tuoj stvari) daju ovlateniku samo ogranien
opseg prava iskljuujui pravo raspolaganja

vlasnitvo moe biti:

1.) KVIRITSKO VLASNITVO (DOMINIUM EX IURE QUIRITIU) potpuni, tj.
apsolutni oblik vlasnitva nad stvarima koji se prenosi formalistikim pravnim poslovima:
a) MANCIPATIO
b) IN IURE CESSIO

2.) BONITARNO VLASNITVO (IN BONIS ESSE) relativni oblik vlasnitva koji se
prenosi neformalnim pravnim poslom, tj. TRADITIO
- protekom vremena dosjelosti prelazi u kviritsko vlasnitvo
- osigurava ga pretor

regule:
Qui Iure Suo Utitur Neminem Laedit
58

(Tko se slui svojim pravom nikoga ne oteuje)

Nemo Plus Iuris Ad Alterum Transferre Potest Quam Ipse Habet
(Nitko na drugoga ne moe prenijeti vie prava nego to ih sam ima)

podjela stvari:
1. RES MANCIPI
stvari koje su se mogle prenositi na drugoga samo formalistikim i sveanim pravnim poslovima,
tj. MANCIPATIO i IN IURE CESSIO, a to su:
heredij, tj. italska zemljita (nekad ager romanus)
pokretne stvari koje su inile osnovicu vojniko-seljakog gospodarstva (robovi, volovi,
konji, mazge, magarci)
4 stare poljske slunosti (ITER, VIA, ACTUS, AQUAEDUCTUS)
2. RES NEC MANCIPI
ostale stvari nad kojima se vlasnitvo prenosi neformalnim pravnim poslom (predajom, iz ruke u
ruku), tj. TRADITIO

NAINI STJECANJA VLASNITVA:

1.) ORIGINARNI
pravo se stjee samostalno, bez obzira na pravo prethodnika, tj. postoji USUCAPIO (dosjelost),
odnosno stjecanje vlasnitva neprekinutim posjedovanjem stvari u vremenskom trajanju
odreenom zakonom (1 godina za pokretnine, 2 godine za nekretnine)

2.) DERIVATIVNI
pravo vlasnitva izvodi se iz prava njegova AUCTOR-a (prethodnika):
a) MANCIPATIO
b) IN IURE CESSIO
c) TRADITIO
postoji ogranienje dosjelosti:
a) stranac ne moe dosjesti
b) dosjelou se ne moe stei vlasnitvo nad ukradenom stvari sve dok ima to svojstvo ( nitko
ne moe dosjesti ukradenu stvar makar je stekao u dobroj vjeri od nekradljivca)
59

DERIVATIVNI NAINI STJECANJA VLASNITVA:

1.) MANCIPATIO
poseban, svean i formalistiki pravni posao:
a) prenoenja vlasnitva nad RES MANCIPI
b) za prijenos vlasti nad enom (COEMPTIO)
c) za oslobaanje od oinske vlasti (EMANCIPATIO)
d) za NEXUM
apstraktni pravni posao, ne vidi se CAUSA, IUSTUS TITULUS (razlog)
sklapa se pomou bakra i mjedene vage (GESTA PER AES ET LIBRAM)
odvijala se uz prisustvo 5 svjedoka (punoljetnih rimskih graana) i LIBRIPENS-a (ovjeka koji
dri vagu), a stjecatelj je drao stvar i govorio: ''Tvrdim da je ovaj rob (ovjek) moj po kviritskom
pravu, stoga neka mi bude predan bakrom i mjedenom vagom'', pri emu je udarao bakrom po vagi
i davao ga prethodnom vlasniku
ako prethodnik nije vlasnik, onda se stjee relativno vlasnitvo (obranjivo protiv svih osim protiv
pravog kviritskog vlasnika, te nakon 1 godine za pokretnine, odnosno 2 godine za nekretnine se
postaje kviritskim vlasnikom)
formalistiki, apstraktni, jednostrani pravni posao starog civilnog prava koji slui za prijenos
vlasnitva nad RES MANCIPI

2.) IN IURE CESSIO

apstraktan, formalistiki pravni posao starog civilnog prava
prenoenje civilnog vlasnitva koje se moglo obaviti samo uz prisustvo magistrata
vlasnitvo se prenosi nad stvarima RES MANCIPI i RES NEC MANCIPI
u aktu pred magistratom stjecatelj izgovara rijei: ''Tvrdim da je ovaj rob (ovjek) moj po
kviritskom pravu''
60

 nakon toga, pretor pita drugu stranu (onu od koje se stjee) da li kontravindicira, ali druga strana
uti
ovaj oblik prenoenja vlasnitva pogodan je za prenoenje vlasnitva nad netjelesnim stvarima, tj.
Pravima

3.) TRADITIO
neformalno stjecanje vlasnitva
u klasino doba preteni, a po Justinijanu to je jedini derivativni nain stjecanja vlasnitva koji se
temelji na sporazumu stranaka
podrijetlo vue iz ius gentium
kod RES NEC MANCIPI moe se prenijeti kviritsko vlasnitvo, a kod RES MANCIPI dovodi
samo do prijenosa posjeda (bonitarno vlasnitvo), koje se protekom USUCAPIO (roka dosjelosti)
moe pretvoriti u kviritsko vlasnitvo
prijenos posjeda moe biti ujedno i prijenos vlasnitva u slijedeim sluajevima:
tradent mora biti vlasnik
mora postojati volja obje stranke da prenesu, odnosno prime vlasnitvo
mora postojati opravdan, osnovan razlog, tj. IUSTA CAUSA TRADITIONIS
kauzalan (a ne apstraktan) pravni posao

RAZDOBLJE PRETKLASINOG I KLASINOG PRAVA

treba razlikovati:
1.) DOMINIUM, PROPRIETAS (vlasnitvo)
daje ovlateniku najpunija i iskljuiva prava koritenja i raspolaganja stvarima (potpuna i iskljuiva
pravna vlast na tjelesnoj stvari koja djeluje prema svima, tj. ERGA OMNES)

61

4.) IURA IN RE ALIENA (stvarna prava na tuoj stvari)

daju ovlateniku samo ogranien opseg prava iskljuujui pravo raspolaganja:

SERVITUTES (slunosti)
EMPHITEUSIS (emfiteuza) - trajni, otuivi i nasljedivi zakup poljoprivrednog
zemljita
SUPERFICIES - pravo koritenja zgrade podignute na tuem zemljitu
PIGNUS, HYPOTHECA (zalog)

razlike izmeu stvarnog i obveznog prava:

a) stvarno pravo subjektivno pravo ovlatenika da na odreeni nain iskoritava odreenu stvar uz
negativnu dunost drugih osoba da ga u tome ne smetaju
b) obvezno pravo (OBLIGATIO) pravni odnos po kojemu je DEBITOR (dunik) obvezan na
neku inidbu prema CREDITOR-u (vjerovniku), te mu za neispunjenje odgovara svojom imovinom.
Odnos stvarnog i obveznog :
1.) ACTIO IN REM

sudski postupak u vezi zatite stvarnog prava koji ide za time da se utvrdi da netko ima pravo na
odreenu stvar
tueni se pojavljuje samo kao sluajni protivnik (bilo koja osoba koja ometa ovlatenika stvarnog
prava u njegovom pravu iskoritavanja stvari o kojoj se radi)
stvarno pravo je:
a) APSOLUTNO, tj. djeluje prema svakome (ERGA OMNES)
b) NEGATIVNO, tj. sadri negativan zahtjev da bilo koja osoba ne smeta ovlatenika u
vrenju njegovog stvarnog prava
2.) ACTIO IN PERSONAM
sudski postupak u vezi zatite obveznog prava
upravljen je prema tono odreenoj osobi DEBITOR-u (duniku)
obvezno pravo je:
a) RELATIVNO, tj. djeluje prema odreenoj osobi, tj. izmeu osoba (INTER PARTES)
b) POZITIVNO, tj. od te osobe se oekuje da izvri neku inidbu

PODJELA STVARI:

62

o RES CORPORALES (tjelesne stvari) one koje se mogu osjetilima utvrditi (dotai)
o RES INCORPORALES (netjelesne stvari) one koje se sastoje od prava (apstraktni pojam), a
do njih se moe doi logikim zakljuivanjem
o RES MANCIPI stvari koje se na drugoga prenose samo formalistikim, sveanim pravnim
aktima (MANCIPATIO i IN IURE CESSIO):
a) heredij, italska zemljita (nekad AGER ROMANUS)
b) pokretne stvari koje su inile osnovicu vojniko-seljakog gospodarstva (robovi,
volovi, konji, mazge, magarci)
c) 4 stare poljske slunosti (ITER, VIA, ACTUS, AQUAEDUCTUS)
o
RES NEC MANCIPI ostale stvari nad kojima je vlasnitvo prenoeno neformalno, putem
TRADITIO (tradicijom, predajom iz ruke u ruku)
o RES IN PATRIMONIO sve stvari koje mogu biti predmet privatne imovine pojedinog
graanina
o RES EXTRA PATRIMONIUM stvari koje u odreenom momentu nisu ukljuene u neiju
imovinu:
- RES DERELICTAE (naputena stvar)
- RES NULLIUS (niija stvar)
(obije se stjeu na originaran nain)
o RES IN COMMERCIO stvari u pravnom prometu
o RES EXTRA COMMERCIUM stvari izvan pravnog prometa
- RES EXTRA COMMERCIUM HUMANI IURIS (stvari izvan pravnog prometa po
ljudskom pravu)
o Res communes omnium stvari koje po svojoj prirodi ne mogu biti predmet
vlasnitva pojedinca, jer slue potrebama svih ljudi:
AR (zrak)
AQUA PROFLUENS (tekua voda)
MARE (more)
LITORA MARIS (morska obala)
o Res publicae stvari koje su u vlasnitvu rimske drave
RES EXTRA COMMERCIUM DIVINI IURIS (stvari izvan pravnog prometa po
boanskom pravu)
o Res sacrae stvari posveene bogovima (hramovi)
o Res religiosae stvari posveene podzemnim bogovima, kultu pokojnika (grobovi)
o Res sanctae stvari pod posebnom zatitom bogova (gradski zidovi i vrata)
o RES MOBILES (pokretne stvari) mogu se bez gubitka ili oteenja svojih bitnih svojstava
premjestiti s jednog na drugo mjesto
o RES IMMOBILES (nepokretne stvari) ne mogu se bez gubitka ili oteenja svojih bitnih
svojstava premjestiti s jednog na drugo mjesto

63

o GENUS (zamjenjive) stvari koje su odreene brojem, mjerom, teinom

- regula: Genus perire non consentur (Generine stvari ne propadaju)
o SPECIES (nezamijenjive) odreene su individualno
- ako zamjenjiva stvar propadne, dunik se ne oslobaa obveze
- ako nezamjenjiva stvar propadne, dunik se oslobaa obveze zbog nemogunosti inidbe
- regula : Species perit ei cui debetur ( Nezamjenjiva stvar propada na tetu vjerovnika)

o RES QUAE USU CONSUMUNTUR stvari koje se troe jednokratnom upotrebom (npr.
vino)
o RES QUAE USU NON CONSUMUNTUR stvari koje se ne troe jednokratnom upotrebom
(npr. prsten)
o RES DIVISAE, DIVISIBILES (djeljive stvari) stvari koje se mogu rastaviti na vie djelova
ili pojedinanih stvari
o RES INDIVISAE, INDIVISIBILES (nedjeljive) stvari koje se ne mogu rastaviti na vie
djelova ili pojedinanih stvari
o JEDNOSTAVNE stvari koje se prema opem gledanju smatraju jednom cjelinom (npr. greda,
kamen)
o SLOENE stvari koje se sastoje iz vie djelova (npr. kua, brod)
o KOMPLEKSNE stvari koje tek gospodarski ili pravno gledano ine cjelinu (npr. stado ovaca,
nasljedstvo)
o FRUCTUS (plodovi) oni djelovi stvari koji odvajanjem postaju samostalne stvari
a)
PENDENTES oni koji su povezani s osnovnom stvari
b)
SEPARATI oni koji su se odvojili:
o percepti oni koji su ubrani
o percipiendi oni koji tek trebaju biti proizvedeni ili iskoriteni (neubrani, a
trebalo ih je ubrati, ali su eventualno propali)
c)
EXTANTES oni koji jo postoje
d)
CONSUMPTI oni koji su potroeni
o GLAVNE (npr. FUNDUS, tj. poljoprivredno zemljite)
o PERTINENCIJE (npr. INSTRUMENTUM FUNDI, tj. poljoprivredni alat, pripadak)
- regula: Accessio cedit principali ( Pertinencija djeli sudbinu glavne stvari)

POSSESSIO (posjed):
faktino dranje neke stvari koje ima svoj odraz u pravu (pravni sustav prua zatitu posjedniku)

64

 razlikujemo:
a) DETENTIO (detencija) puko dranje stvari (npr. za nekog treega)
b) RETENTIO (retencija) zadravanje stvari
dva bitna elementa posjeda:
1.) CORPUS faktino dranje stvari
2.) ANIMUS, POSSIDENDI namjera da se stvar zadri za sebe
u klasino doba pretor je titio posjed posebnim hitnim pravnim sredstvima, tj. INTERDIKTIMA
bez obzira na to da li je posjednik imao pravo na posjed ili ne, tako se tite i osobe koje ne
posjeduju za sebe, ve za nekog drugog:
a) PREKARIST osoba koja je dobila stvar na besplatno koritenje do opoziva
b) SEKVESTAR osoba kojoj su stvar povjerile stranke na uvanje za vrijeme spora
c) ZALONI VJEROVNIK osoba koja dri stvar u zalogu do namirenja trabine
oni su posjednici iako imaju samo CORPUS bez ANIMUS-a, tzv. NATURALIS POSSESSIO

vrste posjeda:
1.) POSSESSIO NATURALIS
- obino, faktino dranje stvari (CORPUS) bez namjere da se ona zadri za sebe (ANIMUS,
POSSIDENDI)
- danas se takvo dranje naziva DETENTIO (detencija), detentori su one osobe koje stvar dre u tue
ime obino na osnovi nekog obveznopravnog posla, ne uivaju posjedovnu zatitu

2.) POSSESSIO CIVILIS

- zasniva se na pravnom razlogu (EX IUSTA CAUSA, EX IUSTUS TITULUS), a dovodi do stjecanja
vlasnitva TRADITIO-m (tradicijom) i USUCAPIO-m (dosjelou), tzv. POSSESSIO AD
USUCAPIONEM

3.) POSSESSIO AD INTERDICTA

- posjed zatien pretorskim interdiktima koji sadri oba bitna elementa (CORPUS i ANIMUS,
POSSIDENDI)
- na interdiktnu zatitu svi imaju pravo:
a) posjednik (vlasnik)
b) BONAE FIDEI POSSESSOR posjednik koji je u dobroj vjeri stekao stvar od nevlasnika
c) MALAE FIDEI POSSESSOR osoba koja je protupravno stekla stvar, u zloj vjeri, ali samo
protiv treih (ne i protiv onoga od kojega je protupravno stekla stvar)

65

4.) a) POSSESSIO VITIOSA posjed steen:

(a) VI (nasilno)
(b) CLAM (potajno)
(c) PRECARIO (na zamolbu do opoziva)
b) POSSESSIO NON VITIOSA posjed kod kojeg nema gore navedenih nedostataka u
stjecanju
5.) a) POSSESSIO IUSTA
b) POSSESSIO INIUSTA
6.) a) POSSESSIO BONAE FIDEI sluaj stjecanja posjeda od neovlatene osobe ako je stjecatelj
pri tome bio u oprostivoj zabludi (ne kad je u zabludu upao iz nepanje)
b) POSSESSIO MALAE FIDEI sluaj kada je stjecalac znao za nedostatke u pravima ili
ovlatenjima druge stranke ili je to mogao uz odgovarajuu panju, saznati

66

 stjecanje posjeda:
1.) ORIGINARNO
2.) DERIVATIVNO posljedica dogovora novog posjednika s dotadanjim posjednikom:
a) TRADITIO (predaja):
o TRADITIO LONGA MANU preuzimanje kupljenog zemljita time to ga je prodavatelj
pokazao s oblinjeg mjesta (CORPUS i ANIMUS, POSSIDENDI)
o SIMBOLIKA TRADICIJA razliiti posredni naini (npr. preuzimanjem dijela stvari)
(CORPUS i ANIMUS, POSSIDENDI)
o TRADITIO BREVI MANU dogovorom prodavatelja i kupca da kupljenu stvar koju je otprije
drao kupac, on zadri i ubudue kao svoju (u poetku je DETENTOR, pa ima CORPUS, a
ugovorom stjee ANIMUS, POSSIDENDI)
b) CONSTITUTUM POSSESSIORUM stjecanje posjeda obinim dogovorom, bez ikakve
tradicije (samo ANIMUS, POSSIDENDI)
- POSSESSIO (posjed) je uz TEMPUS (vrijeme) jedna od pretpostavki dosjelosti
GUBITAK POSJEDA:
povezan s gubitkom jednog od konstitutivnih elemenata posjeda CORPUSA (faktine vlasti) ili
ANIMUSA (posjedovne volje)
pravilo da posjednik zadrava posjed i samom voljom (SOLO ANIMO) iako na stvari nije bio
dugo fiziki prisutan (sluaj zimskih i ljetnih panjaka)
pukom voljom se ne moe stei posjed
posjed se gubi ako je stvar koja je predmet posjeda unitena, ukradena, silom oteta ili izgubljena
(ali ne i sluajno izgubljena)
ZATITA POSJEDA:
iako posjed sam po sebi nije pravo, uiva pravnu zatitu (posjedovni sporovi i postupak tee za
uspostavom mirnog stanja, bez prizivanja prava na posjed)
posjedovnu zatitu prua pretor svojim hitnim pravnim sredstvima, tj. INTERDIKTIMA, bez
obzira da li je posjednik imao pravo na posjed ili ne
ako je pretor dao interdiktnu zatitu nevlasniku, vlasnik je nakon toga mogao tuiti posjednika u
vlasnikoj parnici, tj. REI VINDICATIO
podjela interdikata:
1.) PROHIBITORNI INTERDIKTI - (INTERDICTA RETINENDAE POSSESSIONIS) slue
za zatitu posjeda od smetnji
uinci:
a) zabrana daljnjeg smetanja
b) davanje garancija da do toga vie nee doi
c) eventualna naknada tete
upotreba im je ograniena na rok od jedne godine s time da se protek vremena ne rauna od dana
do dana, ve prema mogunosti stranke da trai pravnu zatitu od pretora, tj. TEMPUS UTILE

a) INTERDICTUM UTI POSSIDETIS titi posjed nad nekretninama

izdaje se na zahtjev jedne stranke, ali je upuen objema strankama, tj. INTERDICTUM DUPLEX
67

 zatiuje postojee posjedovno stanje uz pretpostavku da nije nastalo na viciozan nain, tj. VI
(nasilno), CLAM (potajno) ili PRECARIO (na zamolbu do opoziva)
titi se posljednji posjednik (onaj koji je drao stvar u asu izdavanja interdikta)
ako je posjed nastao viciozno, ovaj interdikt nije vie imao prohibitorni, ve restitutorni karakter
(posljednji posjednik bio je duan vratiti stvar svom protivniku)
sadri EXCEPTIO VITIOSAE POSSESSIONIS (prigovor u sluaju viciozno steenog posjeda)

b) INTERDICTUM UTRUBI titi posjed nad pokretninama

zatitu je uivao posjednik koji je stvar, oko koje je izbio spor, drao due vrijeme u protekloj
godini dana (raunajui unatrag od asa izdavanja interdikta)
izdaje se na zahtjev jedne stranke, ali je upuen objema strankama, tj. INTERDICTUM DUPLEX
sadri EXCEPTIO VITIOSAE POSSESSIONIS (prigovor u sluaju viciozno steenog posjeda)

2.) RESTITUTORNI INTERDIKTI (INTERDICTA RECUPERANDAE POSSESSIONIS) slue

za vraanje oduzetog posjeda
samo je protiv jedne stranke uperen zahtjev da silom oduzeti posjed stvari vrati svome protivniku,
tj. INTERDICTA SIMPLICIA

a) INTERDICTUM DE VI koristi se kada je posjednik lien posjeda na nasilan nain (ali ne

oruanom silom), ali samo unutar jedne godine i uz pretpostavku nevicioznog posjeda u odnosu prema
protivniku
sadri EXCEPTIO VITIOSAE POSSESSIONIS (prigovor u sluaju viciozno steenog posjeda)
nakon proteka jedne godine, izbaeni je od pretora dobivao redovitu zatitu putem ACTIO IN
FACTUM

b) INTERDICTUM DE VI ARMATA koristi se kada je dotadanji posjednik bio izbaen iz

posjeda orujem ili od gomile ljudi (robova)
ne sadri EXCEPTIO VITIOSAE POSSESSIONIS (mogao se koristiti i protiv vlasnika koji je
nasilno doao po svoje stvari)
posljedica je bezuvjetna obveza vraanja stvari dotadanjem posjedniku
68

-nije vremenski ogranicen

VLASNITVO:

PLENA IN RE POTESTAS (pravo koje djeluje na sve)

DOMINIUM, PROPRIETAS (vlasnitvo) daje ovlateniku najpunija i iskljuiva prava koritenja
i raspolaganja stvarima

vlasnika pravna ovlatenja:

a) USUS koritenje stvari na uobiajen nain
b) FRUCTUS ubiranje plodova od stvari
c) ABUSUS raspolaganje stvarju (pa i otuenje i unitenje, najire i najvanije pravo
vlasnika)
u klasino doba postoji samo jedan tip vlasnitva, dok su ostalo IURA IN RE ALIENA (stvarna
prava na tuoj stvari)
vlasnitvo je zbir ovlatenja (USUS, FRUCTUS, ABUSUS)

tipovi vlasnitva

DOMINIUM EX IURE QUIRITIUM (kviritsko vlasnitvo)

moe ga imati samo rimski graanin SUI IURIS (osoba koja nije pod niijom oinskom vlau), te
iznimno Latin ili peregrin s IUS COMMERCII (pravo sklapanja pravnih poslova rimskog civilnog
prava) nad FUNDI ITALICI (svim pokretninama i italskim zemljitima)
prijenos vlasnitva se odvijao putem posebnog, formalistikog pravnog posla MANCIPATIO i IN
IURE CESSIO
potpuni (apsolutni) prijenos vlasnitva

69

 IN BONIS ESSE (bonitarno vlasnitvo)

vlasnitvo po pretorskom pravu koje je pripadalo istim osobama i stvarima kao i kviritsko vlasnotvo,
a do kojeg je dolo zbog nekog nedostatka prilikom prijenosa vlasnitva neformalnim pravnim
poslom TRADITIO za RES MANCIPI (POSSESSIO CIVILIS, dolazi samo do prijenosa posjeda)

POSSESSIO AD USUCAPIONEM protekom vremena dosjelosti takvo bonitarno vlasnitvo prelazi

u kviritsko

sredstva zatite bonitarnog vlasnitva:

EXCEPTIO (prigovor) usmjeren protiv kviritskog vlasnika koji vlasnikom tubom REI
VINDICATIO zahtjeva vraanje stvari

ACTIO stjecatelj moe traiti vraanje stvari od treega ako mu je taj oduzeo prije isteka roka
dosjelosti
relativni oblik prijenosa vlasnitva
VLASNITVO NAD PROVINCIJALNIM ZEMLJITIMA

nad AGER PUBLICUS (provincijalnim zemljitima) nema ni kviritskog ni bonitarnog vlasnitva

pojedinci koji se njima slue godinje plaaju iznos novca:
STIPENDIUM za senatske provincije (PRAEDIA STIPENDARIA)
TRIBUTUM za carske provincije (PRAEDIA TRIBUTARIA)
prava korisnika:
HABERE (imati)
POSSIDERE (posjedovati)
FRUI (ubirati plodove)

PEREGRINSKO VLASNITVO
prilikom ukljuivanja mnogih naroda u sastav rimske drave, sauvan je njihov autonomni pravni
sustav
212.godine ediktom cara Karakale izjednaen je poloaj svih slobodnih stanovnika rimske drave

70

SUVLASNITVO:
CONDOMINIUM (suvlasnitvo) vie osoba ima vlasnitvo nad jednom nepodijeljenom stvari
svakoj osobi (suvlasniku) pripada idealni dio te stvari, tj. PARS PRO INDIVISO
a) svaki suvlasnik ima vlasnitvo na stvari u punom opsegu (sva vlasnika ovlatenja)
b) stvar je nepodijeljena, ali se veliina vlasnikog dijela svakog pojedinog sudionika znala
(svaki suvlasnik slobodno raspolae svojim dijelom)

suvlasnitvo prestaje diobom:

a) ACTIO COMMUNI DIVIDUNDO (po dogovoru)
d) ACTIO FAMILIAE ERISCUNDAE (kod nasljeivanja)
sudac ima ADIUDICATIO (ovlatenje) da stvar podijeli tako to e ubudue svaki suvlasnik
postati potpunim vlasnikom dodijeljenog mu dijela razdijeljene stvari (ujedno njegovo pravo
suvlasnitva nad ostalim dijelovima stvari prestaje)
ako je stvar nedijeljiva, sudac moe:
a) vlasnitvo stvari dodijeliti jednom suvlasniku uz obvezu novane naknada drugim
suvlasnicima
b) stvar prodati te postignutu cijenu podijeliti meu suvlasnike po njihovim udjelima

STJECANJE VLASNITVA:
postoje dva naina stjecanja vlasnitva:
1.) DERIVATIVNI pravo vlasnitva stjecatelja izvodi se iz prava njegova prethodnika
Naini stjecanja vlasnitva:
o Mancipacio
o In iure cessio
o Traditio
regula:
Nemo Plus Iuris Ad Alterum Transfere Potest Quam Ipse Habet
(Nitko na drugoga ne moe prenijeti vie prava nego to ih sam ima)

71

MANCIPATIO sveani, formalistiki pravni posao kojim se prenosi vlasnitvo nad RES
MANCIPI (fiktivna "kupnja" uz sveane geste i rijei, te uz sudjelovanje svjedoka)
IN IURE CESSIO prijenos vlasnitva nad RES MANCIPI i RES NEC MANCIPI posebnim
izvanparninim postupkom pred magistratom

TRADITIO neformalni nain stjecanja vlasnitva, u klasinom pravu preteni, a po Justinijanovom

pravu jedini derivativni nain
temelji se na dogovoru stranaka
- stjee se kviritsko vlasnitvo nad RES NEC MANCIPI, te bonitarno vlasnitvo nad RES
MANCIPI, koje se protekom uzukapionog roka moe pretvoriti u kviritsko vlasnitvo
uvjeti prijenosa vlasnitva su:
tradent mora biti vlasnik
mora postojati volja obije strane da prenesu, tj. prime vlasnitvo
mora postojati opravdan, osnovan razlog, tj. IUSTA CAUSA TRADITIONIS zbog ega
se tradicija vri

2.) ORIGINARNI pravo se stjee samostalno tj. bez obzira na pravo prethodnika
Naini stjecanja:
1. Occupatio (prisvojenje)
2. Thesaurus (nalaz blaga)
3. Accessio (prirataj)
4. Specificatio (prerada stvari)
5. Fructus (stjecanje plodova)
6. Commixtio, confusio (mijeanje stvari)
7. Adiudicatio (dosuivanje stvari u diobnim parnicama)
8. Usucapio (dosjelost)
OCCUPATIO (prisvojenje) zauzimanje stvari koja nije niija (RES NULLIUS) ili stvari koje je
naputena od vlasnika (RES DERELICTAE)

72

THESAURUS (nalaz blaga) vrijedne stvari skrivene tako dugo da se ne moe utvrditi vlasnik
(Hadrijanovom konstitucijom reguliran tako da se blago dijeli na jednake djelove izmeu nalaznika
i vlasnika zemljita)

ACCESSIO (prirataj) sjedinjenje (spajanje) glavne i sporedne stvari:

Spajanje pokretne stvari s pokretnom:
o Textura utkivanje tuih konaca u svoju osnovu
o Tinctura bojanje tkanine tuom bojom
o Pinctura slikanje na tuem platnu ili ploi
o
Spajanje nepokretne stvari sa nepokretnom:
o ALLUVIO poveanje zemljita rijenim nanosima
o
o AVULSIO otkidanje zemljita uz rijeku i nanoenje tog dijela drugom vlasniku
Spajanje pokretne stvari sa nepokretnom:
o IMPLANTATIO saenje na tuem zemljitu (pripada vlasniku zemljita po reguli)
o
o INAEDIFICATIO graenje s tuim materijalom (pripada vlasniku zemljita po naelu)
o
o SATIO sijanje
o
Postoje jo 2 naina originarnog stjecanja vlasnitva, ali se u njima ne radi o spajanju
o INSULA IN FLUMINE NATA otoi stvoren u rijeci (dijeli se izmeu priobalnih
susjeda)
o
o ALVEUS DERELICTUS naputeno korito rijeke (dijeli se izmeu priobalnih susjeda)

SPECIFICATIO izrada novog predmeta od tueg materijala (vlasnitvo prema Sabinovcima

pripada vlasniku materijala, a prema Prokulovcima preraivau)
ona stranka koja gubi materiju ili rad imala je pravo na zahtjev za naknadu tete
(problem stjecanja vlasnitva na novoj stvari javlja se ako je preraiva za svoj raun preradio tuu
stvar)

FRUCTUS (stjecanje plodova) plodovi pripadaju vlasniku ako na njih nije ovlatena neka
druga osoba

73

 posjednik IN BONA FIDE ih stjee nakon to se odvoje od stvari, tj. SEPARATIO, a

plodouivatelj ili zakupnik tek uzimanjem u posjed, tj. PERCEPTIO
dok su plodovi jo spojeni s plodonosnom stvari, oni su njen sastavni dio i ne mogu biti predmet
samostalnog vlasnitva
separacijom plodova stjee vlasnik njihovo vlasnitvo (ukoliko na stvari ne postoji emfiteuza koja
ima prednost pred vlasnikom, a isto tako poteni posjednik ima kod stjecanja plodova prednost
pred vlasnikom)
ostali stvarnopravni ili obvezni ovlatenici stjeu plodove tek percepcijom, tj. ubiranjem odnosno
uzimanjem plodova u posjed - tako uivalac stjee vlasnitvo plodova originarnim nainom na
temelju svog stvarnog prava putem percepcije

COMMIXTIO, CONFUSIO (mijeanje stvari)

ako se sluajno ili namjerno pomijeaju pokretne krute stvari (commixtio) ili tekue stvari
(confusio) razliitih vlasnika (dvije hrpe ita, dvije bave vina...)
ne dolazi do sukcesije jer se ne moe utvrditi koja je glavna, a koja uzgredna stvar
ako je rastavljanje pomijeanih stvari bilo mogue, ostao bi svaki vlasnikom svojih stvari s pravom
da trai razluenje svojih stvari (akcijom exhibendum, a zatim reivindikacijom)
ako razluivanje nije bilo mogue, a mijeanje se dogodilo voljom vlasnika, dolazilo je meu njima
do suvlasnitva u razmjeru vrijednosti pomijeanih stvari
ako je mijeanje izvreno bez pristanka vlasnika, ostaje svaki vlasnikom svojih stvari, no praktiki
moe vindicirati samo dio pomijeanih stvari koji odgovara vrijednosti njegove stvari

_ADIUDICATIO (dosuivanje stvari u diobnim parnicama)

pojedini bi suvlasnik donoenjem presude originarnim putem postao vlasnik stvari ili nekog njenog
fizikog dijela.
Tueni nije bio duan vratiti stvar nego je morao platiti njezinu cijenu (litis aestimatio)

USUCAPIO (dosjelost) stjecanje vlasnitva posjedovanjem stvari kroz odreeno vrijeme

tko posjeduje stvar kroz zakonom propisano vrijeme, postaje njenim vlasnikom
moe dovesti do stvaranja civilnog vlasnitva u sluaju:
kada se posjed nad RES MANCIPI prenosi putem TRADITIO (a ne MANCIPATIO)
temelji se na ideji da se faktino stanje nakon stanovitog vremena legalizira i pretvara u pravno
stanje
posjednik koji protekom vremena postaje vlasnik stjee pravo vlasnitva bez obzira na pravo i
volju dosadanjeg vlasnika

74

regula:
RES HABILIS, TITULUS, FIDES, POSSESSIO, TEMPUS
(PODOBNA STVAR, NASLOV, SAVJESNOST, POSJED, VRIJEME)
- potrebno za dosjelost u klasinom razdoblju:
o RES HABILIS podobna stvar, odreena je negativno, tj. iskljuenjem nepodobnih stvari,
odnosno RES FURTIVAE (ukradene stvari) i RES VI POSSESSAE (silom otete stvari)
o TITULUS pravni razlog koji moe opravdati uzimanje stvari u posjed, mora biti TITULUS
VERUS (stvarno postojei), a ne TITULUS PUTATIVUS (zamiljeni)
o BONA FIDES dobra vjera, savjesnost, tj. uvjerenje posjednika o ispravnosti i zakonitosti
njegova posjedovanja (on smatra da pri stjecanju posjeda stvari ne vrijea niija prava) koje mora
postojati u asu stjecanja posjeda stvari, jer vai naelo da naknadna zla vjera ne smeta
regula: Mala Fides Superveniens Non Nocet (Kasnije nepotenje ne kodi)
o POSSESSIO posjed podoban za dosjelost morao je biti neprekidan
o TEMPUS vrijeme dosjedanja, za pokretnine 1 godina, za nekretnine 2 godine
(ACCESSIO TEMPORIS posjednik stvari moe trajanju svog posjeda nad stvari pribrojiti i
vrijeme svog prethodnika)
LONGI TEMPORIS PRAESCRIPTIO uvodi se reskriptom cara Severa i Karakale 199.
godine radi rjeavanja pitanja stjecanja vlasnitva nad provincijalnim zemljitem
poetno je to prigovor protiv tubenog zahtjeva ranijeg vlasnika, budui da ovaj nije bio
osobito briljiv u uvanju svoje stvari
uinak prigovora (zastara tube) nastupa u roku od 10 godina INTER PRAESENTES (ako
raniji i sadanji posjednik ive u istoj provinciji) odnosno 20 godina INTER ABSENTES (ako
stranke ive u razliitim provincijama)
potrebno: TITULUS (naslov) i BONA FIDES (dobra vjera)

75

PRESTANAK VLASNITVA:
vlasnitvo moe prestati:
1.) po volji vlasnika (sluaji derivativnog stjecanja)
2.) neovisno od volje vlasnika:
a) iz OBJEKTIVNIH razloga:
propau stvari
-ako stvar postane RES EXTRA COMMERCIUM (iskljuena iz pravnog prometa),
RES NULLIUS (niija stvar) ili
ako ju stekne neprijatelj kao ratni plijen
b) iz SUBJEKTIVNIH razloga:
ako vlasnik doivi:
gubitak slobode kao CAPITIS DEMINUTIO MAXIMA
gubitak graanstva kao CAPITIS DEMINUTIO MEDIA (minor)
gubitak poloaja obitelji kao CAPITIS DEMINUTIO MINIMA
ZATITA VLASNITVA:
ACTIO IN REM sudski postupak u vezi zatite stvarnog prava koji ide za time da se utvrdi da
netko ima pravo na odreenoj stvari

1.) REI VINDICATIO

tuba za zatitu vlasnitva koju podie vlasnik koji nije u posjedu (stvari), protiv nevlasnika koji
(stvar) ima u posjedu
izuzee da tueni mora biti posjednik (Justinijanovo pravo):
a) QUI DOLO DESSIT POSSIDERE (onaj koji je zlonamjerno napustio posjed)
b) QUI LITEM SE OBTULIT (osoba koja se upustila u parnicu kao da posjeduje stvar
kako bi u meuvremenu nekom drugom omoguio da stekne stvar na osnovi dosjelosti)
detentor moe imenovati osobu u ije ime dri stvar, NOMINATIO (LAUDATIO) AUCTORIS i
tako na njega prebaciti parnicu
dokazivanje tuitelja je vrlo oteano (PROBATIO DIABOLICA) ako se radilo o RES MANCIPI
za koju jo nije protekao rok dosjelosti

76

FORMULA ARBITRARIA (arbitrarna formula) sadri:

a) INTENTIO (intenciju), tj. tubeni zahtjev
b) arbitrarnu klauzulu njome se poziva tuenika da dobrovoljno izvri inidbu
ako tuenik vrati stvar prije presude, postupak se obustavlja te ne dolazi do presude
ako se tuenik ne odazove tom pozivu, sudac e donijeti odluku koja e glasiti na novani iznos , a
ne na izruenje stvari
c) CONDEMNATIO (kondemnaciju), tj. ovlatenje suca da donese presudu (plaanje novanog
ekvivalenta stvari, a ne izruenje same stvari) ili da oslobodi tuenoga
d) EXCEPTIO (prigovor) odreenih okolnosti
- regula: Petitorium Absorbet Possessorium (Vlasnika tuba ukljuuje u sebi i tubu za zatitu
posjeda)

2.) ACTIO NEGATORIA

njome se slui kviritski vlasnik u sluaju kada je njegovo pravo vlasnitva ugroeno na neki drugi
nain, a ne oduzimanjem posjeda stvari
vlasnik je trebao dokazati svoje vlasnitvo i injenicu povrede, smetanja
ako bi vlasnik uspio u parnici, tueni je morao nadoknaditi eventualnu tetu, te prestati s
protupravnim smetnjama

3.) ACTIO PUBLICIANA pretorska tuba za zatitu bonitarnog vlasnika:

a) kupca koji je RES MANCIPI dobio od vlasnika stvar tradicijom i nakon toga izgubio posjed
stvari
b) onog kupca koji je stvar dobio od nevlasnika i nakon toga je izgubio, uz pretpostavke:
stjecanje BONA FIDEI (u dobroj vjeri)
da prodavalac nije ukrao stvar
FORMULA FICTITIA gdje se fiktira protek vremena dosjelosti po emu je tuitelj postao
kviritski vlasnik
bonitarni vlasnik je usmjerava protiv svakog treeg, osim protiv civilnog vlasnika

4.) EXCEPTIO REI VENDITAE AC TRADITIAE

77

 pretorska zatita bonitarnog vlasnika od kviritskog u sluaju kada je vlasnik prodao RES
MANCIPI i predao je putem TRADITIO (tradicijom) kupcu, a potom stvar traio tubom natrag

5.) REI VINDICATIO PER SPONSIONEM

stranke se izazivaju na SPONSIO (okladu) o tome ija je tvrdnja ispravna
tueni posjednik u sluaju gubitka spora obeava povrat stvari s plodovima, tj. SPONSIO PRO
PRAEDE LITIS ET VINDICIARUM
sudac presudom rjeava pitanje obaju sponzija
upotrebljava se samo ako tueni ne istie kakve posebne okolnosti u vezi s tubenim zahtjevom,
ve naprosto porie opravdanost tuiteljeve tvrdnje

6.) ACTIO AD EXHIBENDUM

u sluaju pokretnina koje su dole u ruke nevlasnika, vlasnik tako od tuenog, koji se ne eli
uputati u parnicu, moe traiti da stvar donese na sud koji e ju onda dodijeliti pobjedniku u
sporu.
tueni moe biti:
o posjednik
o osoba koja je zlonamjerno prestala biti posjednik

7.) INTERDICTUM QUEM FUNDUM

posebna vrsta interdikta koju pretor dozvoljava vlasniku u sluaju kada nevlasnik, u ijem je
posjedu nekretnina ne eli stupiti u parnicu

78

SLUNOSTI:

SERVITUTES (slunosti) predstavljaju IURA IN RE ALIENA (stvarno pravo na tuoj stvari)

na osnovi kojeg se ovlatenik moe ogranieno koristiti tuom stvari
Opa naela, regule o slunostima:
Servitus In Faciendo Consistere Nequit (Slunost se ne sastoji u injenju)
Nemini Res Sua Servit (Nitko ne moe imati slunost na vlastitoj stvari)
Servitutibus civiliter utendum est (Slunostima se treba koristiti obazrivo)
Servitus servitutis esse non potest (Ne moe se osnivati slunost na slunosti)
- podjela slunosti:
1.) SERVITUTES PRAEDIORUM (zemljine slunosti) SERVITUTES RERUM (stvarne
slunosti),
vezane su za stvar, pa promjena vlasnika ne dira u slunost, jer ona prati stvar bez obzira na to
kome ona u odreenom asu pripada
- ustanovljuju se na teret jednog slueeg, poslunog zemljita (PRAEDIUM SERVIENS), a u korist
drugog gospodujueg, povlasnog zemljita (PRAEDIUM DOMINANS)
Opa pravila za zemljine slunosti:
zemljita moraju biti susjedna
slunost mora biti korisna zemljitu
razlog postojanja i koritenja slunosti mora biti trajan
slunost se ne moe odvajati od zemljita (nevana promjena vlasnika), te se ne moe stjecati ni
gubiti po djelovima (suvlasnitvo)
zemljine su slunosti nedjeljiva prava

Podjela zemljinih slunosti:

a) SERVITUTES PRAEDIORUM RUSTICORUM (poljske, seoske slunosti):
ITER pjeaki prolaz preko tueg zemljita
ACTUS pravo gonjenja stoke preko tueg zemljita
VIA nejasan spoj itera i actusa, vjerovatno pravo prolaza natovarenim kolima
AQUAEDUCTUS pravo voenja vode preko tueg zemljita
shvaale su se kao stvari RES MANCIPI, a ne kao pravo (u starije doba) te stjecane su putem
MANCIPATIO
nain prestanka: NON USU (nesluenje, nekoritenje) u roku od 2 godine
ostale slunosti: vode, ispae, vaenja graevnog materijala itd.
e) SERVITUTES PRAEDIORUM URBANORUM (gradske slunosti):

SERVITUS ALTIUS NON TOLLENDI zabrana nadogradnje

SERVITUS ONERIS FERENDI pravo ovlatenika da osloni svoju graevinu na tui zid
SERVITUS STILLICIDII odvoenje kinice
79

nain prestanka: USUCAPIO LIBERTATIS, tj. vlasnikovo spreavanje ovlatenika da slunost

izvrava tijekom 2 godine

2.) SERVITUTES PERSONARUM (osobne slunosti)

- vremenski ograniene, jer prestaju smru titulara
- naelno su djeljiva prava
- podjela osobnih slunosti:
USUSFRUCTUS (plodouivanje) pravo koritenja tuom stvari, ubiranja plodova bez diranja u
njenu bit
regula: Ususfructus Est Ius Alienis Rebus Utendi Fruendi Salva Rerum Substantia
(Plodouivanje je pravo uporabe i koritenja tue stvari uz uvanje njezine supstance)
osnovano je u korist odreene osobe te se ne moe prenijeti na drugu osobu
moglo se osnovati na specifian nain prijenosa vlasnitva uz priuzdraj uivanja, tj.
MANCIPATIO DEDUCTO USUFRUCTU

nije se moglo osnovati tradicijom

nije moglo postojati na provincijskom zemljitu
moglo se osnovati putem LEGATUM (legata) ak i na potronim stvarima, tj. USUSFRUCTUS
IRREGULARIS pri emu bi plodouivatelj postao vlasnikom, ali je na kraju plodouivanja morao
vratiti istu koliinu i kakvou potroenih stvari danih na plodouivanje
nain prestanka osobne slunosti:
smrt plodouivatelja
propadanje stvari
istek roka
vezanost za rezolutivni uvjet
CONSOLIDATIO (konsolidacija), tj. spajanje vlasnitva i plodouivanja u jednoj osobi

NON USUS (nesluenje, nekoritenje), tj. nevrenje slunosti kroz 1 ili 2 godine

Gubitkom slobode, graanstva i poloaja u obitelji ( capitis deminutio maxima, media i

minima)
plodouivatelj nema posjedovne zatite (vlasnik je i dalje u posjedu)
pretor daje vlasniku interdiktnu posjedovnu zatitu te plodouivatelja sili da se stipulacijom obvee
da e stvar uivati s panjom dobra gospodara (cautio ususfructa), te da nee promijeniti bit stvari.
plodouivatelj kao stvarnopravni ovlatenik ima vindicatio ususfructus (stvarnopravnu tubu koja
ide protiv vlasnika i svakog posjednika stvari koji mu ometa uivanje)
USUS (uporaba, koritenje) ovlatenik moe stvar samo upotrijebiti, ali ne i ubirati plodove
(potpuno nenasljedivo pravo)
HABITATIO (pravo stanovanja u tuoj kui ili njenom dijelu) mogunost davanja u najam i
treima,
- nije prestajalo:
gubitkom slobode, graanstva i poloaja u obitelji ( capitis deminutio maxima, media i
minima)
nekoritenjem kao NON USUS

80

OPERAE SERVORUM VEL ANIMALIUM (pravo koritenja radne snage tuih robova i
ivotinja)
nije prestajalo: gubitkom slobode, graanstva i poloaja u obitelji ( capitis deminutio
maxima, media i minima)
nekoritenjem kao NON USUS

STJECANJE tj. NASTANAK SLUNOSTI:

slunost se moglo stei na slijedee naine:
1.) etiri najstarije poljske slunosti (ITER, VIA, ACTUS, AQUAEDUCTUS) smatrane su za RES
MANCIPI, pa su se mogle stjecati putem MANCIPATIO i IN IURE CESSIO, a u poetku su mogle
biti i predmetom USUCAPIO (dosjelosti) sve dok to nije sa LEX SCRIBONIA, donijetim pred kraj
republike, bilo zabranjeno

2.) SERVITUTES PERSONARUM (osobne slunosti) su se mogle stjecati pravnim poslom IN

IURE CESSIO, jer su kao RES INCORPORALES (netjelesne stvari) za to bile najpodobnije
(VINDICATIO SERVITUTIS, VINDICATIO USUSFRUCTUS)

3.) DEDUCTIO SERVITUTIS (dedukcija), tj. pridravanje prava slunosti prilikom otuenja
vlasnitva stvari putem MANCIPATIO i IN IURE CESSIO

4.) po civilnom pravu, slunosti su se mogle osnivati i pravnim poslovima MORTIS CAUSA, tj. u
obliku LEGATUM (legata) i to samo osobne slunosti

5.) ADIUDICATIO (adiudikacijom) gdje je sudac ovlaten suvlasniku stvar podijeliti na realne
djelove u vlasnitvo pojedinca

6.) na provincijskim zemljitima, slunosti su regulirane ediktima provincijskih namjesnika ili

honorarnim pravom:
a) PACTIONIBUS neformalna dozvola vlasnika, odnosno korisnika slunog zemljita
kojom je on doputao odreeni nain uporabe njegove stvari
b) STIPULATIONIBUS formalna dozvola vlasnika, odnosno korisnika slunog zemljita
kojom se obvezuje da nee smetati ovlateniku u vrenju prava koje mu je dopustio
- tijekom vremena postaju najvaniji naini stjecanja slunosti
7.) u kasnije doba javljaju se jo neki naini:
a) TRADITIO (tradicija) predaja slunosti:
81

SERVITUTES PERSONARUM (osobne slunosti) podrazumijevaju dranje stvari

predajom stvari putem TRADITIO (tradicije)
SERVITUTES PRAEDIORUM (zemljine slunosti) podrazumijeva koritenje, vrenje
ovlatenja predajom stvari putem TRADITIO (tradicije)
b) PATIENTIA preutni pristanak vlasnika da drugi obavlja slunost na njegovoj stvari

82

PRESTANAK SLUNOSTI:
a) slunost kao stvarno pravo prestaje ako stvar, na kojoj postoji slunost,
propadne ili
postane res extra commercium (stvar izvan pravnog prometa)
b) slunosti, koje su vremenski ograniene, prestaju
Istekom roka,
Nastupanjem rezolutivnog uvjeta ili
Kod servitutes personarum (osobnih slunosti) smru ovlatenika,
Isti uinak ima i gubitak slobode kao capitis deminutio maxima, gubitak graanstva kao capitis
deminutio media (minor) i gubitak poloaja obitelji kao capitis deminutio minima kod
ususfructus (plodouivanja) i usus (porabe, koritenja), ali ne i kod habitatio (prava stanovanja
u tuoj kui ili njenom dijelu) i operae servorum vel animalium (prava koritenja radne snage
tuih robova i ivotinja)
c) CONFUSIO, CONSOLIDATIO (kod USUSFRUCTUS) je nain prestanka slunosti u sluaju
kada bi se vlasnitvo na stvari optereenoj slunou i vlasnitvo na gospodujuem (povlasnom)
zemljitu spojilo u istoj osobi, po naelu: Nemini Res Sua Servit (Nitko ne moe imati slunost na
vlastitoj stvari)
- slunost prestaje ukoliko se ovlatenik odrekne svojih prava
d) NON USUS (nesluenje, nekoritenje) i USUCAPIO LIBERTATIS je prestanak slunosti u sluaju
kad se sadraj nekih slunosti (poljske slunosti, plodouivanje, koritenje) nije vrio 1 ili 2 godine
(Justinijan kod toga mijenja rokove pa su rokovi INTER PRAESENTES 10 godina, a INTER
ABSENTES 20 godina)
e) SERVITUTES PRAEDIORUM RUSTICORUM (gradske slunosti) su takoer prestajale
NON USUS (nesluenjem, nekoritenjem), ali samo uz pretpostavku da je posjednik poslunog
zemljita svoj objekt doveo u stanje suprotno sadraju slunosti i drao ga u tom stanju 2 godine
(Justinijan kod toga mijenja rokove pa su rokovi INTER PRAESENTES 10 godina, a INTER
ABSENTES 20 godina)

ZATITA SLUNOSTI:
slunosti su se najee titile putem ACTIO CONFESSORIA koja je bila osnovna i najvanija
tuba za zatitu slunosti
moe se upotrijebiti protiv vlasnika stvari koji bi ovlatenika slunosti ometao u vrenju njegova
prava (nalije vlasnike tube ACTIO NEGATORIA)

u postklasino doba mogla se upotrijebiti protiv svakoga tko bi korisnika slunosti ometao, dakle i
protiv tree osobe, a ne samo protiv vlasnika stvari
ponekad se naziva VINDICATIO USUSFRUCTUS, tj. VINDICATIO SERVITUTIS
83

 priznavana je po naelima civilnog prava i emfitetu, superficijaru i zalonom vjerovniku

84

ZALONO PRAVO:
IURA IN RE ALIENA (stvarno pravo na tuoj stvari) koje slui za osiguranje neke trabine, tj.
kao garancija vjerovniku za sluaj kada dunik sam ili uz pomo osobnih poroka (jamaca) ne moe
ispuniti svoju obvezu prema njemu

zalono pravo ima akcesoran poloaj, jer nastaje, postoji i prestaje zavisno od glavnog, obveznog
prava
jedino je zalono pravo (od ostalih stvarnih prava) po svom karakteru vremenski ogranieno
postoje tri tipa osiguranja trabine:

1.)

FIDUCIA

zaloni dunik mancipacijom ili in iure cessiom prenosi vlasnitvo stvari na vjerovnika uz posebni
dodatni sporazum, tj. PACTUM FIDUCIAE na temelju kojeg mu je zaloni vjerovnik trebao na
isti nain istu stvar vratiti u vlasnitvo kada prenosilac ispuni svoju obvezu zbog koje je i dolo do
tog pravnog posla
nije zalono pravo ve nain osiguranja trabine
u poetku je iskljuivo moralna obveza, ali u 3. ili 2. stoljeu dobiva i pravnu sankciju (uvedena je
tuba): ACTIO FIDUCIAE, kojom je dunik, ako bi uredno ispunio svoj dio obveze sadrane u
PACTUM FIDUCIAE, mogao traiti vraanje stvari od druge strane
ako bi druga strana stvar otuila, tuitelj je mogao traiti samo naknadu tete, jer ta tuba nije
imala stvarnopravni ve obveznopravni karakter pa se mogla koristiti samo protiv ugovornog
partnera, a ne i protiv treih osoba

5.) PIGNUS DATUM (runi zalog)

nastajao je tako to bi dunik neformalno predao stvar vjerovniku kao osiguranje trabine, s
pravom da je ovaj zadri sve dok dunik ne ispuni svoju obvezu
iako zaloni vjerovnik primanjem stvari postaje samo detentor (ima CORPUS, a ne i ANIMUS,
POSSIDENDI), ubrzo dobiva i pretorsku interdiktnu zatitu, pa se praktino smatrao juristikim
posjednikom (tzv. izvedeni posjed)
dunik je i dalje ostajao vlasnikom, pa je mogao upotrijebiti i REI VINDICATIO ako bi stvar
dola u ruke nekog treeg, tj. od zalonog vjerovnika je mogao, na temelju neformalnog ugovora
CONTRACTUS PIGNERATICIUS, sklopljenog prilikom osnivanja zaloga, pomou ACTIO
PIGNERATICIA DIRECTA traiti vraanje stvari ako bi ispunio svoju obvezu
85

6.) HYPOTHECA, PIGNUS CONVENTUM (ugovorni zalog)

ugovorno zalono pravo bez predaje stvari, tj. ne sadri predaju stvari vjerovniku, ve je samo
ugovor izmeu vjerovnika i dunika po kojemu odreena stvar slui kao osiguranje trabine, tj.
PIGNUS CONVENTIONALE (ugovor
)
sporazum o hipoteci dobiva pretorsku zatitu u vezi sa zakupom poljoprivrednog zemljita
u Rimu je bio obiaj da zakupac poljoprivrednog zemljita, one stvari to ih je na to zemljite
dovezao ili donio (INVECTA ET ILLATA) radi obrade, daje kao garanciju da e vlasniku
zemljita platiti zakupninu
zatita:

a) INTERDICTUM SALVIANUM sredstvo za stjecanje posjeda kojim je zakupodavac mogao

traiti od zakupoprimca izruenje stvari koje su bile ugovorene kao zalog (mogao se koristiti samo
protiv zakupoprimca, ali ne i protiv treih osoba koje su u meuvremenu dole do stvari, koja je sluila
kao garancija)
b) ACTIO SERVIANA titi se zakupodavac u odnosu na bilo koju osobu koja je u posjedu
zaloenih stvari
c) ACTIO QUASI SERVIANA titi se bilo kojeg vjerovnika koji je osiguran ugovornim zalogom
proirenje zatite i na vjerovnika s PIGNUS DATUM (runim zalogom) za sluaj da je taj izgubio
posjed

d) ACTIO HYPOTHECARIA i ACTIO PIGNERATICIA IN REM (u Justinijanovom pravu)

NASTANAK I SADRAJ ZALONOG PRAVA:

zalono pravo ima karakter akcesornog prava, jer je bitna pretpostavka za nastanak postojanje
obveze na koju se ono nadovezuje
tri naina stvaranja zalonog odnosa:
1.) ugovorom stranaka
kod PIGNUS DATUM (runog zaloga), kod dogovora meu strankama, nastaje na temelju
neformalnog kontrakta, tj. CONTRACTUS PIGNERATICIUS (realni kontrakt zaloni dunik
uz sporazum o ustanovljenju zaloga mora vjerovniku predati stvar koja je predmet zaloga, pa sam
sporazum ne stvara obvezu, ve je potrebna i predaja stvari)
kod HYPOTHECA (hipoteke) se koristi poseban pakt, PACTUM CONVENTUM, PACTUM
HYPOTHECARIUM, koji je takoer potpuno neformalan, te ne ukljuuje predaju stvari
2.) sudskom odlukom
86

o u sluaju izvrenja (ovrhe) neke sudske odluke, odlukom pravosudnog magistrata

3.) zakonskim propisom
a) PIGNUS TACITUM
b) PIGNUS LEGALE
c) HYPOTHECA LEGALIS
PREUTNO i ZAKONSKO ZALONO PRAVO:

u kasno klasino doba pojavljuje se ustanovljenje zalonog prava putem TACITA CONVENTIO
(predmnijevanim preutnim ugovorom o zalogu)
pojavljuju se neki osamljeni sluajevi zakonskog zalonog prava, a to je ono koje postoji nezavisno
od izriito ili utke ugovorenog zalonog prava
u klasinom pravu preutno i zakonsko zalono pravo odnose se samo na pojedine predmete, tzv.
specijalno zalono pravo, a ne na itavu imovinu, tzv. generalno zalono pravo (za razliku od
Justinijanovog prava)
zalono pravo sadri dva ovlatenja:
1.) IUS POSSIDENDI (pravo posjedovanja)
kod PIGNUS DATUM (runog zaloga) nastaje odmah, im je zalono pravo ustanovljeno
kod HYPOTHECA (hipoteke) predaja stvari dolazi u obzir tek od asa kada je bezuspjeno
protekao rok za ispunjenje glavne obveze, pa vjerovnik odgovarajuim pravnim sredstvima zatrai
njeno izruenje
za vrijeme dranja u posjedu, vjerovnik ne smije zaloenu stvar upotrebljavati, jer time ini
FURTUM USUS (krau upotrebe)
plodovi zaloene stvari pripadaju vlasniku, a moglo se posebnim ugovorom utvrditi da plodovi
stvari pripadnu zalonom vjerovniku umjesto kamata pakt o antihrezi, tj. PACTUM
ANTICHRETICUM

2.) IUS DISTRAHENDI (pravo zalonog vjerovnika da onda kada obveza osigurana zalogom
nije ispunjena, stvar koju je imao u posjedu proda i iz dobivenog iznosa namiri svoju trabinu)
u klasino doba se moglo ugovoriti da e zaloena stvar pripasti zalonom vjerovniku u vlasnitvo,
ako dug ne bi bio na vrijeme plaen (Lex Commissoria), no to je kasnije zabranjeno
eventualni viak dobivene kupovnine, tj. SUPERFLUUM vraao se zalonom duniku
ako vjerovnik ne nae kupca, moe od cara traiti dodjelu vlasnitva na zaloenoj stvari na ime
namirenja trabine
kako zaloni vjerovnik smije zaloenu stvar po dospijeu duga prodati i izvriti tradiciju, a ne
moe vlasnitvo prenijeti ni mancipacijom niti in iure cessijom, kupac zaloene stvari RES
MANCIPI stei e kviritsko vlasnitvo tek dosjelou
u najstarije doba se uzimalo da predmetom zalonog prava mogu biti samo RES CORPORALES
(tjelesne stvari)
u klasino doba mogla se zalagati i trabina, tj. PIGNUS NOMINIS, pa ak i samo zalono pravo,
a potom i neke slunosti, skupine tjelesnih stvar i slino, s tim da SERVITUTES PRAEDIORUM
RUSTICORUM (gradske slunosti) ne mogu biti predmetom zaloga
87

 otuenjem stvari se trea osoba (novi stjecatelj) ne moe osloboditi od obveza zalonog prava
Ius Offerendi Et Succedendi na odreenoj stvari moe postojati vie zalonih prava
(vjerovnika), pa kasniji vjerovnik moe isplatiti prijanjeg i stupiti na njegovo mjesto
regula: Prior Tempore, Potior Iure (Prvi u vremenu, jai u pravu)

PRESTANAK ZALONOG PRAVA:

a) zalono pravo kao akcesorno prestaje utrnuem obveze, povodom koje je i nastalo:
1.) SOLUTIO (ispunjenje obveze)
2.) DATIO IN SOLUTUM (davanje umjesto plaanja)
3.) PACTUM DE NON PETENDO (novacija ili oprost duga)
b) zalono pravo kao stvarno pravo prestaje:
1.) propau stvari
2.) CONFUSIO (konfuzija) kad bi zaloni vjerovnik stekao vlasnitvo nad zaloenom
stvari
c) ostali razlozi prestanka:
1.) prodajom zaloene stvari (namirenje)
2.) kada ACTIO HYPOTHECARIA IN REM nije bila iskoritena u predvienom roku, zastarom
tube u roku od 30 ili 40 godina
3.) i na stvar koja je bila predmet zalonog prava, primjenjuje se ustanova dosjelosti, tj. LONGI
TEMPORIS PRAESCRIPTIO, pa onaj koji je stvar stekao IUSTUS TITULUS (temeljem valjane
pravne osnove) i pri tome je bio BONA FIDES (u dobroj vjeri), ne znajui da na njoj postoji
zalono pravo, postajao bi vlasnikom nakon proteka propisanog roka posjedovanja (10 ili 20
godina) i to bez tereta (zalonog prava) koji je na stvari leao
4.) odricanje bez posebne forme (zalog nastaje i nestaje potpuno neformalno, izraavanjem volje)

SUPERFICIES
nasljedno i otuivo pravo koritenja (uivanja) zgrade podignute na tuem zemljitu
odnos koji je postojao izmeu vlasnika zemljita, te graditelja, a ulazio je u LOCATIO
CONDUCTIO (ugovore o zakupu), gdje se plaa se SOLARIUM (zakupnina) ili u EMPTIO
VENDITIO (ugovor o kupnji, ali ne zgrade, ve prava njena koritenja), gdje se isplata vri odmah,
odjednom
iz obveznog prava nastaje jedno stvarno pravo
superficijar ima interdiktnu zatitu putem INTERDICTUM DE SUPERFICIEBUS

88

 u klasino doba ima zatitu putem ACTIO IN REM, a to je bila zatita superficijara protiv tree
osobe, ali i vlasnika zemljita
superficijar je izjednaen sa vlasnikom, tj. ACTIONES UTILES, te se ide za ispunjenjem dva
cilja:
1.) da vlasnik zemljita postane i vlasnikom graevine
- regula: Superficies Solo Cedit (Vlasnik zemljita postaje i vlasnik graevine)
2.) da zatiti prava koritenja osobe koja nije vlasnik
pravo superficijara (upotreba graevine kako eli, s time da ne smije pogorati stanje objekta)
tokom vremena postaje i nasljedivo i otuivo
pravo superficijara prestaje:
1.) istekom roka
2.) propau zemljita
3.) kada superficijar 2 godine ne plaa SOLARIUM

EMFITEUZA:
EMPHYTEUSIS (emfiteuza) je nasljedivi i otuivi zakup poljoprivrednog zemljita koji ima
stvarnopravni karakter
korijene vue iz starih pravnih instituta AGER VECTIGALIS (na zapadu) i EMPHYTEUSIS (u
uem smislu rijei, na istoku)
rimska drava i pojedine gradske opine jo su u vrijeme republike davale neobraena ili slabo
obraena zemljita u zakup privatnicima, u pravilu na dugi rok (IN PERPETUUM), otprilike na
100 godina, uz obvezu plaanja godinjeg iznosa zakupa, tj. VECTIGAL
transformacija tog dugog ugovora kao obveznopravnog posla u stvarno pravo
postojala je zatita vektigalista putem ACTIO IN REM VECTIGALIS, koja se mogla koristiti
protiv vlasnika zemljita i protiv treih osoba, i zatita posjeda putem interdikta
klasino pravo jo stoji na stajalitu da je IUS IN AGRO VECTIGALI obvezni odnos, te da se radi
o zakupu
potkraj klasinog i u postklasici se IUS IN AGRO VECTIGALI pojavljuje pod nazivima IUS
PERPETUUM i IUS EMPHYTEUTICUM i to najvie na carskim imanjima ili krunskim dobrima
(FUNDI REI PRIVATAE PRINCIPIS) ili na privatnoj imovini cara (FUNDI PATRIMONIALES)
u postklasici se pojmovi IUS PERPETUUM i IUS EMPHYTEUTICUM sve vie pravno
izjednauju, a konano ih sjedinjuje car Zenon posebni i samostalni ugovor, tj. CONTRACTUS
EMPHYTEUTICARIUS
po Justinijanu je EMPHYTEUSIS (emfiteuza) posebno stvarno pravo na tuoj stvari, otuivo i
nasljedivo
ovlatenik ima pravo na potpuno koritenje zemljita s tim da plaa godinji porez na to nazvan
CANON (u novcu ili naturi)
eventualnu namjeru otuenja prava, morao je emfiteut najaviti vlasniku zemljita, a koji je u
narednih 2 mjeseca imao IUS PROTIMISEOS (pravo prvokupa), dok je kod prodaje treima,
emfiteut vlasniku plaao 2% od ukupne cijene prodanog zemljita, tzv. LAUDEMNIUM
zatita emfiteuze:
a) ACTIO IN REM VECTIGALIS
89

b) ACTIO CONFESSORIA
c) ACTIO NEGATORIA

emfiteut je plodove stjecao putem SEPARATIO (odvajanjem od osnovne stvari) kao i vlasnik
nije smio pogorati stanje zemljita, ali je mogao mijenjati poljoprivrednu kulturu
morao je snositi javne obveze na raun zemljita

do prestanka emfiteuze dolazi:

1.) ako korisnik nije 3 godine plaao CANON ili nije ispunjavao javne obveze
2.) propau stvari
3.) odreknuem
4.) CONFUSIO (konfuzijom)

RAZDOBLJE POSTKLASINOG PRAVA

nestaje razlika izmeu IUS CIVILE i IUS HONORARIUM, pa time ujedno i izmeu
DOMINIUM EX IURE QUIRITIUM (kviritskog vlasnitva) i IN BONIS ESSE (bonitarnog
vlasnitva)
dolazi do izjednaavanja italskih s provincijskim zemljitima, pa se vlasnitvo nad tom zemljom
naziva DOMINIUM ili PROPRIETAS ili POSSESSIO i za jednu i za drugu vrstu zemljita
postoji jo i vrsta vlasnitva kod zemljita podijeljenih vojnicima
nestaje MANCIPATIO (mancipacija) i IN IURE CESSIO, a TRADITIO (tradicija) nije vie
samostalan element stjecanja vlasnitva

Konstantinove odredbe o prodaji i darovanju zemljita:

1.) za valjanu prodaju zemljita trai se:
a) kupac mora na sebe izriito preuzeti zemljini porez
b) prodaja mora biti pismena (SOLLEMNITER)
c) u sadraj prodajnog ugovora ulazi i tradicija i to pred susjedima, to znai da prodaja
ima stvarnopravni uinak
d) plaanje cijene, bez ega prodaja nije valjana
2.) za darovanje (koje se razvilo u samostalan ugovor) je potrebno:
a) sastavljanje isprave
b) tradicija pred susjedima
c) upis u javne knjige
uvodi se novi tip USUCAPIO (dosjelosti), pa je dovoljan posjed u trajanju od 40 godina bez
IUSTUS TITULUS (naslova) i BONA FIDES (dobre vjere)
za posjed se davala posjedovna zatita ACTIO (INTERDICTUM) MOMENTARIA
90

 slunosti nestaju
stare rimske poljske slunosti (ITER, VIA, ACTUS i AQUAEDUCTUS) se mogu dosjesti nakon 2
godine
zalono pravo se vie ne shvaa kao IURA IN RE ALIENA (stvarno pravo na tuoj stvari)
ugovorno zalono pravo ima manju vanost od zakonskog zalonog prava
tienik ima zalono pravo na imovini tutora, kuratora u svezi njihove djelatnosti
Konstantin ukida Lex Commissoria
EMPHYTEUSIS (emfiteuza) posebno stvarno pravo na tuoj stvari, otuivo i nasljedivo, a
ovlatenik ima pravo na potpuno koritenje zemljita s tim da plaa godinji porez na to nazvan
CANON (u novcu ili naturi)

USUSFRUCTUS (plodouivanje) postaje vrsta vremenski i sadrajno ogranienog vlasnitva

91

JUSTINIJANOVA KODIFIKACIJA

nestaje podjela stvari na RES MANCIPI i RES NEC MANCIPI

formalno se ukida i dvostruki tip vlasnitva, tj. DOMINIUM EX IURE QUIRITIUM (kviritsko
vlasnitvo) i IN BONIS ESSE (bonitarno vlasnitvo), a javlja se ideja jedinstvenog tipa
vlasnitva koje se naziva DOMINUM ili PROPRIETAS

USUCAPIO:

Redovna dosjelost
1.) pokretnine se dosjeda posjedovanjem kroz 3 godine, trai se IUSTUS TITULUS (naslov) i
BONA FIDEI (dobra vjera)
2.) nekretnine se dosjeda posjedovanjem kroz 10 godina INTER PRAESENTES (ako posjednik
i vlasnik stanuju u istoj provinciji), odnosno 20 godina INTER ABSENTES (ako stanuju u
razliitim provincijama)
3.) LONGI TEMPORIS PRAESCRIPTIO, trai se IUSTUS TITULUS (naslov) i BONA
FIDEI (dobra vjera)
Izvanredna dosjelost
nekretnine se dosjeda i posjedovanjem kroz 30 godina, ne trai se IUSTUS TITULUS (naslov), ali
se trai BONA FIDEI (dobra vjera) ukoliko posjednik nije doao do posjeda nekretnine silom
vlasnitvo se stjee TRADITIO (tradicijom), a obveznopravni ugovor je samo CAUSA
TRADITIONIS
zatita vlasnitva vezana je uz posjed, pa se omoguuju tube i protiv neposjednika za
sluajeve:
a) QUI DOLO DESSIT POSSIDERE (onaj koji je zlonamjerno napustio posjed)
b)

QUI LITEM SE OBTULIT (osoba koja se upustila u parnicu kao da posjeduje stvar
kako bi u meuvemenu nekom drugom omoguio da stekne stvar na osnovi dosjelosti)

u vezi slunosti iz USUS (porabe, koritenja) se izdvajaju HABITATIO (pravo stanovanja u tuoj
kui ili njenom dijelu) i OPERAE SERVORUM VEL ANIMALIUM (pravo koritenja radne
snage tuih robova i ivotinja)
kao slunosti u pogledu zalonog prava
poveava se broj tzv. generalnih zalonih hipoteka (zalono pravo na itavu imovinu) u odnosu na
tzv. specijalne zalone hipoteke (zalono pravo samo na pojedine predmete) u okviru preutnog i
zakonskog zalonog prava
92

OBVEZNO PRAVO U RIMSKOJ DRAVI

Obvezno pravo od 650. godine pr. Kr. Do 565.godine po. Kr.
PRAVNI POSAO:
NEGOTIUM, NEGOTIA (pravni posao) je oitovanje volje odreene stranke, usmjereno na
postizanje doputenih pravnih uinaka
Pravni poslovi su samo jedan dio mnogobrojnih socijalnih zbivanja koje se nazivaju pravne
injenice jer pravni poredak za njih vee nastupanje odreenih pravnih posljedica.
Pravne injenice mogu biti:
a) prirodna zbivanja (pravni dogaaji) npr. Protek vremena, godinje doba, roenje, smrt....
b) ljudska djelovanja:
doputena
nedoputena
postanak ili stjecanje prava kada se pravo nae kod odreenog subjekta
prestanak ili gubitak prava - kad se pravo odvoji od subjekta
vrste stjecanja prava:
a) originarno ( bez obzira na pravo prethodnika)
b) derivativno (pravo jednog subjekta izvodi se iz prava prethodnog subjekta):
translativno kada se pravo prenosi u svojem punom sadraju sa jednog subjekta na drugi
konstitutivno kada se prilikom prijenosa stvara novo pravo pa se na sljednika ne prenosi
sadrajno isti obujam prava (npr. Vlasnika na drugog prenese nekretninu, a sebi ostavi
slunost prijelaza)
VRIJEME (tempus):
meu jednu od najvanijih pr. injenica spada vrijeme jer njegov protek je u nizu sluajeva faktor
nastanka ili prestanka prava.
Rauna se po kalendaru, mjesec ima 30 dana, a godina 365 dana
U rimskom pravu dan je najmanja vremenska jedinica, jer nisu vodili rauna o satima.
vrste pravnog posla:
NEGOTIA UNILATERALIA jednostrani pravni posao (potrebno je oitovanje volje jedne stane)
NEGOTIA BILATERALIA dvostrani pravni posao (potrebno je oitovanje volje dvije strane, tj.
suglasnost, a potreban je, ali ne uvijek i dovoljan sporazum, tj. CONSENSUS CONVENTIO)
- CONTRACTUS (ugovori) svi ugovori su dvostrani pravni poslovi, jednostrano ili
dvostrano obvezujui
NEGOTIA ONEROSA naplatni pravni poslovi (npr. kupoprodaja)
NEGOTIA LUCRATIVA besplatni pravni poslovi (npr. darovanje)
NEGOTIA INTER VIVOS pravni poslovi meu ivima
NEGOTIA MORTIS CAUSA pravni poslovi za sluaj smrti (izrada oporuke, darovanje za sluaj
smrti)

93

APSTRAKTNI PRAVNI POSLOVI ne vidi se pravni razlog zbog kojega se sklapa pravni posao,
to ne znai da razlog ne postoji (npr. stipulacija), a to su formalni pravni poslovi (valjanost ovisi o
formi)
KAUZALNI PRAVNI POSLOVI vidi se pravni razlog (npr. kupoprodaja), a to su neformalni
pravni poslovi (valjanost zavisi od ispravnosti razloga) (npr. konsenzualni kontrakti istrauje se
prava volja stranaka)
NEGOTIA PERSONALIA osobnopravni poslovi
NEGOTIA PATRIMONIALIA imovinskopravni poslovi
FORMALNI PRAVNI POSLOVI za valjanost pr. posla potrebno je oitovanje volje u nekom
odreenom obliku
NEFORMALNI PRAVNI POSLOVI strankama je bilo preputeno da same izaberu oblik izjave
volje tj. formu pravnog posla

SASTOJCI ( ELEMENTI) PRAVNOG POSLA

pravni posao sastoji se od:
1.) ESSENTIALIA NEGOTII bitni elementi obuhvaaju nuni minimum bez kojeg uope ne moe
nastati pravni posao (razliiti od sluaja do sluaja) (npr. kupoprodaja sporazum stranaka o
predmetu i cijeni)
2.) NATURALIA NEGOTII prirodni elementi pravnog posla koji su ukljueni u pravni posao bez
obzira na to dali su ih stranke izriito ugovorile ( uglavljeni su, proizlaze iz prirode pr. posla) .
To su dispozitivne pravne norme, tj. propisi koje stranke mogu, ako ele, ne primijeniti na svoj
konkretan pravni odnos (npr. odgovornost prodavaa za mane kupljene stvari)
3.) ACCIDENTALIA NEGOTII sluajni elementi pravnog posla koji se ne moraju ugovarati niti se
pretpostavljaju nego je stranakama preputeno na volju da ih ukljue ili ne ukljue u pr. posao:
a) CONDICIO (uvjet)
b) DIES (rok)
c) MODUS (namet)
CONDICIO (uvjet):
UVJET - budui objektivno neizvjesni dogaaj o kojemu po volji stranke ovisi uinak pravnog
posla
vrste uvjeta:
SUSPENZIVNI (odgodni) odgaaju postanak i uinak pravnog posla (npr. Dobit e auto ako
poloi sve ispite prve godine)
REZOLUTIVNI (raskidni) posao se ukida nastupom uvjeta (npr. Vratit e auto ako ne poloi sve
ispite)
AFIRMATIVNI uvjet (okolnost) se ispunio (npr. Ispiti su poloeni)
NEGATIVNI uvjet je ispunjen kada postane sigurno da ne moe doi do promjene koja je bila
uvjetovana (npr. Ispiti nisu poloeni)
POTESTATIVNI ispunjenje ovisi o volji ovlatenika
KAZUALNI ispunjenje ovisi o objektivnim razlozima ili sluajevima, a ne o volji ovlatenika
MIKSTNI ispunjenje dijelom ovisi o volji ovlatenika, a dijelom o volji tree osobe
94

 ACTUS LEGITIMI formalistiki poslovi starog civilnog prava (mancipatio, in iure cessio ) te
poslovi vezani uz osnivanje i prenoenje oinske vlasti, slobode... pravni poslovi uz koje se ne
moe staviti rok ili uvjet jer postaju nitavi, potpuno nevaljani
Sluajevi kad uvjetovane okolnosti nemaju sadrajno karakter uvjeta jer im nedostaje bilo element
budunosti bilo element neizvjesnosti:
a) nuni uvjeti sigurno e takva okolnost nastupiti, pa ima uinak roka (npr. ako netko umre)
b) nepravi uvjeti (prividni) ako se uvjetovana okolnost ve dogodila, to je zapravo bezuvjetan
pravni posao (npr. ako je juer padala kia)
c) nemogui uvjeti sami po sebi nemogui (npr. ako dotakne nebo)
d) nemoralni i pravno nedoputeni uvjeti
e) besmisleni uvjeti

95

 razlikujemo:
a) CONDICIO PENDET (vrijeme pendencije vrijeme koje je trebalo ekati da se vidi to e biti s
uvjetom)
b) CONDICIO EXISTIT (vrijeme ispunjenja vrijeme kada je oito da se uvjet ispunio)
c) CONDICIO DEFICIT (vrijeme izjalovljenja vrijeme kada je postalo oito da se uvjet izjalovio)
DIES (rok):
rok - uvijek izvjestan budui dogaaj koji odgaa ispunjenje obveze na odreeno vrijeme
vrste rokova (I):
a) DIES A QUO (poetni rok)
b) DIES A QUEM (zavrni rok)
vrste rokova (II.):
DIES CERTUS AN ET CERTUS QUANDO odreeni rok kod kojeg znamo sigurno da e
se dogoditi i znamo kada (npr. 20. svibnja 2025.)
DIES CERTUS AN INCERTUS QUANDO neodreeni rok kod kojeg znamo sigurno da e
poeti tei, ali ne znamo kada (npr. neija smrt)
DIES INCERTUS AN CERTUS QUANDO ne zna se hoe li poeti tei, ali se zna kada bi
to trebalo biti (npr. neija punoljetnost)
DIES INCERTUS AN INCERTUS QUANDO ne zna se hoe li poeti tei niti kada bi to
trebalo biti (npr. neije diplomiranje)
- regule:
Dies Interpellat Pro Homine
(Rok opominje umjesto ovjeka)
Dies A Quo Non Computatur In Termino
(Poetni dan se ne rauna u rok)
Dies Incertus Pro Condicione Habetur
(Neizvjesni rok dri se uvjetom)
MODUS (namet):
Modus je uzgredni dodatak pravnim poslovima kojima se primaocu namee izvrenje neke
dunosti
dodaje se samo NEGOTIA LUCRATIVA (besplatnim pravnim poslovima)
sili, ali ne odgaa uinak pravnog posla

96

PRETPOSTAVKE ZA VALJANOST PRAVNIH POSLOVA:

VOLJA
volja je sredinji element pravnog posla, jer bez odgovarajue izjave volje pravni posao ne moe
nastati
pravni poslovi s obzirom na oitovanje volje su:
1.) formalni pravni poslovi pravni uinak odreuje u kojem obliku volja mora biti oitovana
2.) neformalni pravni poslovi stranke mogu svoju volju izraziti na bilo koji nain;
a) izriito (usmeno, pismeno, znacima)
b) preutno (o postojanju volje zakljuujemo iz ponaanja) konkludentnim
radnjama
utnja se ne moe smatrati pristajanjem na ponudu (problematino)
regule:
Qui Tacet Consentire Videtur
(Tko uti, priznaje)
Nemo Invitus Agere Cogitur
(Nikoga se ne moe siliti na djelovanje protiv njegove volje)
Negativa non probantur
(ono to se nijee ne treba dokazivati)
razlikujemo:
1.) dispozitivnu ispravu ako je za neki pravni posao propisana pisana forma kao bitni element
valjanosti tog pravnog posla (npr. pretorska oporuka)
regula: Ad Sollemnitatem (Radi valjanosti pravnog posla)
2.) dokaznu ispravu ako se radilo o neformalnom pravnom poslu slui samo za dokazivanje
a) TESTATIO isprave stilizirane u 3. licu
b) CHIROGRAPHUM isprave stilizirane u 1. licu (u doba principata ih je sastavljao
pisar koji se time bavio kao obrtnik, tj. TABELLIO)
regula: Ad Probationem (Radi dokazivanja pravnog posla.

NESKLAD VOLJE I OITOVANJA:

- nesklad volje i oitovanja moe biti:
I.) svjesni stranka svijesno i znajui izjavi ono to ne odgovara njenoj stvarnoj volji
a) RESERVATIO MENTALIS (mentalna rezervacija) kada stranka svjesno izjavio ono to nee i
ne eli - dojam da se neki pravni posao eli sklopiti, a ustvari ne eli (ako je sklopljen, pravni posao je
valjan)
b) IOCANDI GRATIA - pravni posao sklopljen u ali ili na pozornici (pravni posao nije valjan)
c) SIMULACIJA stranke sklapaju ili poduzimaju pravni posao samo prividno, jer ga ne ele sklopiti,
ali kod treih ele stvoriti dojam da je taj posao sklopljen

97

II.) nesvjesni stranka ima netonu predodbu o predmetu, injenici ili okolnosti bitnoj za
dotini pravni posao.
ERROR:
a) ERROR (zabluda) neispravna predodba o injenici bitnoj za pravni posao
a) stvarna zabluda (error facti) stranka ne zna za bitnu injenicu
b) pravna zabluda (error iuris) stranka ne poznaje pravne propise
zabluda o poznavanju prava je neispriiva, dok je zabluda o injenici ispriiva
vrste:
A) bitna zabluda - ERROR ESSENTIALIS (ima utjecaj na valjanost pravnog posla):
1. ERROR IN CORPORE zabluda o stvari (predmetu pr. posla) - (nevaljan pravni posao)
Npr. Netko hoe kupiti roba Stiha, a kupi roba Pamfila.
2. ERROR IN SUBSTANTIA zabluda o tvari/materiji od koje je stvar napravljena - (nevaljan
pravni posao),
Npr. Stranka kupi predmet za koji misli da je od zlata a on je pozlaen.
3. ERROR IN NEGOTIO zabluda o prirodi pravnog posla (pravni posao je nitav)
Npr. Netko drugome daje zajam, a ovaj drugi misli da je u pitanju darovanje
4. ERROR IN PERSONA zabluda o osobi s kojom se pravni posao poduzima
Npr. Nije bitno s kime e se sklopiti kupoprodaja ali je druga stranka bitna kod darovanja
Rimsko klasino pravo trai da zabluda bude neskrivljena
B) ostale zablude (manje vane):
ERROR IN NOMINIS zabluda o imenu (valjan pravni posao), npr. Osoba kupuje roba i da
mu ime Julije, a on se zapravo zove Stih nije bitno ime ako kupac i prodavatelj misle na istog
roba
b) DISSENSUS (nesporazum) sluaj u kojem obje stranke pri sklapanju ugovora oituju svoju volju
koja odgovara pravnoj namjeri ali druga stranka to pogreno shvati zabluda o pravnoj volji druge
stranke (nitavan pravni posao)
npr. Kad jedna stranka brojku 5 shvati kao 50
- regule:
Ignorantia Facti Excusat / Non Nocet (Nepoznavanje injenica ispriava / ne teti)
Ignorantia Iuris Non Excusat / Nocet (Nepoznavanje prava ne ispriava / teti)

98

POBUDE:
zabluda o pobudi ne utjee na pravni posao (iznimka u nasljednom pravu, gdje je pravni posao
zbog zablude i pobude nevaljan)
pobude su:
1. ERROR IN MOTIVO zabluda o pobudi pogrena predodba o razlozima poduzimanja pravnog
posla, npr. Kad netko kupuje sreu uvjeren da e dobiti glavnu nagradu valjan pravni posao
utjecaj na valjanost u nasljednom pravu nevaljan pravni posao
Npr. Imenovanje strane osobe nasljednikom, zbog pogrenog uvjerenja da su blii srodnici mrtvi
2. DOLUS (prijevara) zlonamjerno dovoenje drugoga u zabludu ili odravanje u zabludi da bi se
tako od njega izvukla neka protupravna imovinska korist
- po starom civilnom pravu nema utjecaja na pravni posao, ali pretorsko pravo prui zatitu putem:
a) ACTIO DOLI tuba za naknadu izgubljenog (ide direktno protiv ugovora) u koju je umetnuta
actio arbitraria, tj. posebna klauzula po kojoj tueni moe izbijei posljedice presude tako da prije
presude izvri inidbu za koju je tuen (naknada tete je u jednostrukom iznosu)
b) EXCEPTIO DOLI prigovor na tubu protiv protustranke koja je izvrila prijevaru
c) RESTITUTIO IN INTEGRUM povrat u prijanje stanje
3. VIS AC METUS (sila i strah) kojima je netko prisilio drugoga na sklapanje pravnog posla
- prisila se djeli na :
a) vis absoluta vanjska fizika prisila
b) vis compulsiva psihika prisla
- po starom civilnom pravu ne ponitavaju pravni posao, ali pretor dozvoljava:
a) ACTIO QUOD METUS CAUSA koja je ila unutar godinu dana na naknadu tete u etverostrukoj
vrijednosti nanijetog gubitka
b) EXCEPTIO METUS prigovor na tubu protiv protustranke koja je vrila pritisak (ucjenu)
prilikom sklapanja pravnog posla
c) RESTITUTIO IN INTEGRUM povrat u prijanje stanje
NEVALJANOST PRAVNOG POSLA:
nedostaci:
a) svojstvo stranaka (pravna i djelatna sposobnost)
b) sadraj pravnog posla
c) potivanje odreene forme pravnog posla
nevaljani pravni poslovi su:
1.) NITAVOST pravni posao koji ne proizvodi pravne uinke zbog nekog bitnog nedostatka,
djeluje od samog momenta sklapanja pravnog posla, tj. EX TUNC
a) apsolutna (sudac pazi po slubenoj dunosti)
b) relativna (stranke paze, a posao je valjan tako dugo dok ovlatena strana ne zatrai
njegovo ponitenje)
nitavost moe biti:
- potpuna ili samo djelomina - u sluaju djelomine nitavosti, bit e preostali dio posla, koji
nije zahvaen razlozima nitavosti, valjan

99

poetna ili naknadna - pravni posao koji je u asu sklapanja bio valjan postaje naknadno nitav,
ako nije imao pravne uinke proizvesti odmah, a razlog nitavosti nastupi prije nego je dolo do
uinaka posla

2.) POBOJNOST pravni posao koji ima neke manje nedostatke zbog kojih se moe proglasiti
nevaljanim, ali samo po traenju stranke,
djeluje od trenutka pravomonosti presude, tj. EX NUNC
regule:
Quod Initio Vitiosum Est, Non Potest, Tractu Temporis Convalescere
(to je od poetka nevaljano, ne moe se tijekom vremena ispraviti)
Utile Per Inutile Non Vitiatur
(Valjani dio pravnog posla ostaje na snazi unato nevaljanom dijelu)
SADRAJ PRAVNOG POSLA KAO RAZLOG NEVALJANOSTI:
nezakonit pravni posao nije uvijek nitavan, ve je to ovisilo od rjeenja koje je predviao dotini
zakon:
1.) LEX PERFECTA (potpuni zakoni) pravni posao koji je sklopljen u sukobu s pravnom normom
je nevaljan
2.) LEX MINUS QUAM PERFECTA (djelomino nepotpuni zakoni) ako se sklapa pravni posao
u sukobu s pravnom normom, pravni posao ostaje na snazi, ali postoje sankcije za stranke koje su ga
sklopile
3.) LEX IMPERFECTA ( nepotpuni zakoni) pravni posao koji se zakljuuje, a u sukobu je s
pravnom normom ostaje na snazi, ali nema nikakvih posljedica za stranke (uputstvo, a ne zakon)
( LEX PLUS QUAM PERFECTA ako se zakljui pravni posao u sukobu s pravnom normom,
pravni posao je nitavan i stranke se sankcioniraju )
ediktom Teodozijana II. i Valentinijana III. (439.g.) svi zabranjeni pravni poslovi su nitavi, a
kasnije je to pravo sueno na primjenu u sluaju kada nije bila propisana neka druga sankcija
staro civilno pravo priznavalo je samo nitavost, a do pojma pobojnosti dolo se postupno putem
pretorskog prava
IN FRAUDEM LEGIS (nevaljanost pravnih poslova koji su uinjeni radi zaobilaenja zakona)
regulirano je putem Lex Fufia Caninia, kojim se ograniava oporuno oslobaanje robova i
odreuje nevaljanost onih oporunih odredaba kojima se htjelo izigrati taj zakon
nevaljanost pravnog posla se moe u nekim sluajevima ispraviti to se naziva konvalidacija:
1.) ratihabicija naknadno priznanje pravnog posla (po drugoj strani) ili ako se izmjene neke
bitne okolnosti
2.) konverzija pretvaranje jednog nevaljanog pravnog posla u drugi valjani pr. posao uz uvjet
da nevaljani posao sadri nune pretpostavke za taj drugi posao

100

STRANKA I NJENO ZASTUPANJE:

kod pravnih poslova stranka mora imati pravnu i djelatnu sposobnost (ope pretpostavke), te
odreeni interes za sklapanje pravnog posla, a svatko moe sklapati pravne poslove koji se njega
tiu
pravni poslovi se ne moraju sklapati izravno i osobno, nego se mogu sklapati i preko treih osoba
ukoliko to narav posla doputa - taj trei koji sudjeluje kod sklapanja posla moe biti glasnik ili
zastupnik
a) glasnik (nuntius) je samo sredstvo za prenoenje vijesti; on nema vlastite poslovne
volje, nego samo prenosi i saopuje oitovanu volju jedne stranke drugoj - zato glasnik
ne mora imati djelatne sposobnosti
b) zastupnik sam, vlastitim oitovanjem volje poduzima neki pravni posao za drugoga
(zastupanoga, gospodara posla)
razlikujemo:
a) neposredno zastupstvo - zastupnik sklapa pravni posao vlastitim oitovanjem volje u ime i za
raun zastupanoga
- uinci pravnog posla nastupaju neposredno za osobu zastupanoga, on neposredno stjee prava i
dunosti iz posla - pravni posao sklopljen po zastupniku smatra se kao da je sklopljen po samome
zastupanome
b) posredno zastupstvo - zastupnik sklapa pravni posao za raun zastupanoga, ali ga sklapa u vlastito
ime
- oitovanjem zastupnikove volje nastaje pravni posao koji se smatra njegovim poslom, te proizvodi
pravne uinke za njegovu osobu - on stjee prema treima sukoherentna prava i dunosti, a tek na
temelju drugog, internog pravnog odnosa izmeu zastupnika i zastupanoga, koji se treih ne tie,
morat e zastupnik prenijeti na gospodara posla uspjehe iz posla to ga je sklopio za gospodarev
raun, tj. morat e na gospodara posla prenijeti ekonomske koristi iz posla
trea osoba s kojom je takav posredni zastupnik sklopio posao pri tome i ne zna, niti je se tie da je
posao sklopljen za raun zastupanoga - gospodar posla i taj trei ne stupaju uope meusobno u
pravne odnose
rimsko civilno pravo nije doputalo neposrednog zastupanja, a naelno je i Justinijanovo pravo
ostalo na stanovitu da neposredno zastupstvo nije mogue - tek u opem i modernom pravu
priznato je neposredno zastupanje kao pravilo, a tek iznimno je iskljueno ili ogranieno
takoer postoji:
a) nuno (zakonsko) zastupstvo - pravni poredak daje nekome ovlast i dunost da zastupa druge
osobe (npr. kod skrbnitva)
b) dobrovoljno - zastupnikove se ovlasti temelje ili na primljenom i prihvaenom nalogu
(mandatum) da e izvriti neki posao za raun nalogodavca (mandanta), ili na poslovodstvu bez
naloga (negotiorum gestio) gdje netko obavlja poslove u korist drugog bez primljenog naloga i
ovlatenja
s nalogom je danas po pravilu spojena punomo, tj. jednostrano ovlatenje koje legitimira
zastupnika prema treima na djelanja za zastupanoga - poslovi koje dobrovoljni zastupnik
poduzima bez punomoi mogu stei uinak za zastupanoga ako ih on naknadno odobri (ratihabitio
mandato comparatur), a poslovi koje poduzima falsus procurator, tj. osoba koja se izdaje za
neijeg zastupnika, a uistinu to nije, nemaju nikakva uinka za tobonjeg zastupanoga

101

POJAM I POSTANAK OBVEZA:

OBLIGATIO (obveza) pravni odnos na osnovi kojeg je debitor (dunik) duan ispuniti odreenu
inidbu prema creditoru (vjerovniku) koji je ovlaten traiti ispunjenje te inidbe.
sadraj ili predmet tog odnosa je inidba koja se naziva debitum (dug)
podjela obveza:
1. po podrijeklu:
- obligationes civiles
- obligationes praetoriae

3. najvanija podjela je iz klasinog prava:

obligationes ex contractu
obligationes ex delicto

2. po sadraju inidbe:
odreene i odredive
djeljive i nedjeljive
obveze stricti iuris i bona fidei

4. kvadriparticija - Justinijan:
obligationes ex contractu
obligationes quasi ex contractu
obligationes ex delicto
obligationes quasi ex delicto

OBVEZE IZ KONTRAKATA:
meu pravnim poslovima iz kojih nastaju obveze najvaniji su obvezni ugovori, tj. dvostrani
pravni poslovi upravljeni na osnivanje obveze
razlog na kojem se u klasino doba zasnivala obveznost i utuivost kontrakta po civilnom pravu
sastojao se:
o u izgovaranju odreenih rijei (verba)
o u upotrebi odreene pismene forme (litterae)
o u predaji stvari (res)
o u samom neformalnom sporazumu stranaka (consensus)
na tom temelju razlikuju se u klasinom pravu ovi kontrakti:
Verbalni:
Nexum
Vadiatura
Praediatura
Dotis dictio
Iurata promissio liberti
Stipulatio

Realni:
Mutuum
Fiducia
Depositum
Commodatum
Contractus pigneraticius

Konsenzualni:
Emptio venditio
Locatio conductio
Societas
Mandatum
verbalni i literalni kontrakti spadaju meu formalne kontrakte, a realni i konsenzualni meu
neformalne
Literalni:
Nomen transscripticium
Chirographa
Syngraphae

102

 u postklasino doba razvila se skupina inominatnih kontrakta koja se po nainu postanka

pribliavala realnim kontraktima

103

OBVEZE IZ DELIKATA:
(Obligationes ex delicto)
protupravna djela na osnovi kojih zbog povrede pravno zatienih dobara nastaju odreene
posljedice neovisno o volji poinitelja
Za razliku od obveza iz kontrakata, koje nastaju izjavom volje stranaka, obveze iz delikata nastaju
iz nedoputenih djela tj. Protupravne povrede tuih prava i interesa.
obveza za poinitelja nastupa po samom pravnom poretku bez obzira na njegovu volju
Sadraj te obveze svodi se na:
Davanje osobne zadovoljtine povrijeenom
Plaanje kazne
Naknadu tete
Postoje 2 vrste delikata:
1) DELICTA PUBLICA tea djela (crimina) zbog kojih drava progoni i kanjava javnom
kaznom (poena publica) u posebnom javnom krivinom postupku (iudicium publicum) bez obzira
na stav ili prijedlog oteenog
parricidium ubojstvo patris familiasa
perduellio najtei oblici izdaje
2) DELICTA PRIVATA delikti koje je progonio oteeni pojedinac u civilnom (redovnom,
graanskom) postupku, a izreena je kazna ila u korist oteenog
FURTUM (kraa) oduzimanje stvar
RAPINA (razbojnika kraa)
DAMNUM INIURIA DATUM ( teta nanijeta protupravno )
INIURIA (tjelesna povreda)

104

SUBJEKTI OBVEZA:
U obveznom odnosu moraju postojati najmanje 2 subjekta : dunik i vjerovnik
Postoje :
Dualistika obveza 2 osobe
Pluralistika obveza vie osoba
Poloaj stranaka u obveznom odnosu:
Koordinirani poloaj odnos u kojem stranake imaju isti ekonomski, odnosno pravni
interes
Akcesorni poloaj - ako u odnosima izmeu stranaka ne postoji isti interes
Razdijeljena obveza
Obveza se smatra razdjeljenom kada se u koordinatnom odnosu nae na jednoj strani vie vjerovnika
ili dunika pa svaki vjerovnik ima pravo traiti ispunjenje samo dijela inidbe (pars virilis),
odnosno svaki dunik e biti obvezan platiti takoer samo dio inidbe
Obveza je djeljiva ako je djeljiv njen sadraj
kod razdijeljene obveze ima toliko pojedinanih obveza koliko ima vjerovnika, odnosno dunika
Solidarna obveza
Ako je inidba u pluralistikoj koordiniranoj obvezi nedjeljiva ili ako je tako posebno ugovoreno,
radi se o solidarnoj obvezi
Ako je vie osoba na vjerovnikoj strani radi se o aktivnoj solidarnoj obvezi
Ako je vie osoba na dunikoj strani radi se o pasivnoj solidarnoj obvezi
Posljedica solidarnosti je u tome da jedan vjerovnik moe od bilo kojeg dunika zahtjevati
ispunjnje obveze u cjelini
Kod postojanja vie vjerovnika dunik izvrenjem inidbe u cjelini jednome od njih dovodi do
prestanka obveze
Dvije vrste solidarnosti:
o Elektivna postoji kada vjerovnik izabere jednog od vie dunika i od njega naplati dug
u cjelini, odnosno kad jedan dunik ispuni obvezu jednom vjerovniku
o Kumulativna - svaki od vie supoinitelja nekog delikta bio je obvezan platiti cijelu
novanu kaznu za odnosni delikt
Solidarne obveze mogu biti:
Obine, nepotpune solidarne obveze proizlaze iz naknada tete i iz delikata, te kod njih
nema neku ue veze izmeu sudionika obveznog odnosa
Prave ili korealne solidarne obveze nastaju kod ugovornih odnosa, a pojavile su se s jedne
strane, zbog toga to se htjelo vjerovniku osigurati to potpunije izvrenje obveze i zato to je
ovdje odnos sudionika mnogo blii
Takve obveze nastajale su u obliku korealne stipulacije vie vjerovnika, svaki pojedinano,
dobili su obeanje od jednog dunika da e ispuniti obvezu, odnosno, vie se dunika obvezalo
jednom vjerovniku da e ispuniti obvezu
iz naravi korealnih obveza proizlaze ove posljedice:
ako je inidba izvrena prema jednom od vie vjerovnika, ili ako ju je ispunio jedan od vie
dunika, utrnjuje itava obveza za sve uesnike
litiskontestacija je izvrena temeljem tube samo jednog od vie vjerovnika, tj. temeljem
tube protiv samo jednog od dunika oslobaala sve ostale suvjerovnike odnosno sudunike
na pasivne solidarne obveze primijenjen je beneficium cedendarum actionum, tj. dunik
koji je platio mogao je zahtijevati od vjerovnika da mu ustupi svoje tube protiv ostalih
sudunika, kojima je mogao utjerati srazmjerene dijelove plaenog duga od ostalih sudunika

105

 Justinijan novelom 99. uvodi da vjerovnik vie ne moe od svakog sudunika traiti cijeli
dug, nego samo na njega otpadajui dio - beneficium divisionis

106

UZGREDNI SUBJEKTI OBVEZA:

subjekti iji se pravni interes razlikuje, po tome to nisu neposredno zainteresirani za korist iz
odnosne obveze, nego samo na odreeni nain pomau vjerovniku ili duniku (akcesorni
subjekti)
ADSTIPULACIJA (adstipulatio):
Nain pomou kojega se uz glavnog vjerovnika u obvezni odnos uvodi sporedni vjerovnik
(ADSTIPULATOR) kojem dunik obeaje istu (ili manju) inidbu
Adstipulacija je strogo osobni odnos pa dunosti i prava adstipulatora nisu prelazila na njegove
nasljednike
Dunik je obvezu morao ispuniti bilo glavnom vjerovniku bilo adstipulatoru
Ako bi adstipulator na tetu glavnog vjerovnika akceptilacijom (acceptilatio) oprostio duniku dug,
bio je po Lex Aquilia obvezan na naknadu tete
PORUANSTVO (jamstvo):
omoguuje da se u obvezni odnos ukljue i tree osobe na taj nain, da se uz glavnog dunika,
obveu na istu inidbu, radi boljeg osiguranja vjerovnika
sudjelovanje tree osobe (jamca, poruka) na strani dunika radi boljeg osiguranja vjerovnika
karakteristike:
akcesornost potpuna zavisnost od glavne obveze
supsidijarnost jamac odgovara samo onda kada vjerovnik ne moe obvezu namiriti od glavnog
dunika
u klasino doba to nije vrijedilo ve je vjerovnik, po svom izboru, mogao tuiti ili glavnog dunika
ili nekog od jamaca, ime bi ostali subjekti obveze bili osloboeni obveze, pa tako i glavni
dunik ako bi vjerovnik odluio tuiti jamca
u Justinijanovu pravu jamac je mogao odbiti plaanje duga ako vjerovnik nije putem parnice
pokuao naplatiti trabinu od glavnog dunika (BENIFICIUM EXCUSSIONIS SIVE ORDINIS)
porukva odgovornost ne moe biti vea ni stroa od odgovornosti glavnog dunika, a ako prestane
obveza glavnog dunika, gasi se i obveza jamca
ako je inidba obveze nedjeljiva dolazi do solidarne elektivne obveze tj. ako ima vie dunika svaki
je obvezan na cijelu inidbu (pasivna solidarna obveza), a ako ima vie vjerovnika svaki je
ovlaten na primanje cijele inidbe (aktivna solidarna obveza)
kod delikata je vrijedila kumulativna solidarnosti pa je svaki od vie deliktnih obveznika bio obvezan
na plaanje cijele novane kazne
u sluaju postojanja vie jamaca, svaki od njih je mogao biti tuen na ispunjenje duga u cjelini, s
time da su ostali bili osloboeni obveze
u klasinom pravu jednom konstitucijom cara Hadrijana uvedena je posebna povlastica tzv.
BENEFICIUM DIVISIONIS po kojoj je svaki jamac odgovarao samo za razmjerni dio koji je na
njega otpadao
ako bi jamac platio umjesto glavnog dunika, trebalo mu je omoguiti da isplaeni iznos nadoknadi
(PRAVO REGRESA)
Lex Publilia to doputa samo sponzoru, uz pretpostavku da mu glavni dunik ne bi u roku od 6
mjeseci nadoknadio ono to mu je sponzor umjesto njega platio
U Justinijanovu pravu pravo regresa je proireno i generalizirano
Tri tipa jamstva (poruanstva):
1. SPONSIO u obliku stipulacije, dostupna samo rimskim graanima,ne prelazi na jameve
nasljednike, trajao je 2 godine
2. FIDEIPROMISSIO dostupna i peregrinima, ne prelazi na jameve nasljednike

107

(Ad 1. i 2. - nakon sklapanja glavne stipulacije dolo je do obvezivanja jamca novom

stipulacijom u kojoj je naglaeno da se radi o istoj stvari, upotrebljavali su se za osiguranje
verbalnih obveza)
3. FIDEIUSSIO dostupan i rimljanima i peregrinima, prelazi na jameve nasljednike,
sluili su za osiguranje verbalnih i drugih obveza
Neformalni oblici poruanstva:
o CONSTITUTUM DEBITI ALIENI neformalno obeanje da e netko u odreeno
vrijeme platiti tui dug
o RECEPTUM ARGENTARII neformalno obeanje bankara da e platiti dug nekog
svog klijenta
o MANDATUM QUALIFICATUM mandant daje nalog mandataru da treemu
pozajmi novac, pa ako ovaj trei ne bi vratio zajam, vjerovniku bi odgovarao mandant
INTERCESIJA
poseban oblik personalnog osiguranja obveze tj. svaki oblik preuzimanja obveze za treega
moe biti:
o Kumulativna (zbirna) nastaje dodatnim obvezivanjem za treeg
o Privativna (oslobaajua) dug dotadanjeg dunika preuzima druga osoba
o Tiha (preutna) sklapanjem obveze radi tree osobe
SENATUSCONSULTUM VELLAEANUM senatsko miljenje kojim je enama zabranjeno
preuzimanje obveza (intercesija)

DRUGA SREDSTVA OSIGURANJA OBVEZA:

Uz personalna sredstva osiguranja obveze (poruanstvo,intercesiju) te realna osiguranja (fiducia,
pignus, hypoteca) postoje i drugi oblici osiguranja obveza: kapara, pretvaranje posla bonae fidei u
stricti iuris te zakletva
ARRHA (kapara, predujam):
Odreena stvar ili izvjestan iznos novca koji jedna stranka daje drugoj kao dokaz da je ugovor
sklopljen i kao garanciju da e biti ispunjen
Oblici kapare:
o ARRHA CONFIRMATORIA dokaz da je ugovor sklopljen
o ARRHA POENITENTIALIS kapara ima ulogu odustatnine
o ARRHA POENALIS ugovorna kazna
Stranka koja daje kaparu , a ne ispuni svoj dio obveze, gubi ono to je dala na ime kapare
Stranka koja primi kaparu, a ne ispuni svoj dio obveze, duan je vratiti ju u dvostrukom iznosu

CAUTIO IURATORIA (zakletva, prisega):

Mogao ju je poloiti minor, ali tada vie nije mogao traiti povrat u prijanje stanje (restitutio in
integrum)
Kasnije je sluila kao osiguranje da e tueni doi na sud i upustiti se u raspravu pred sudom

108

109

PROMJENA SUBJEKTA OBVEZE:

Promjena subjekata vezana je uz NOVATIO (nain prestanka obveze IPSO IURE-po civilnom
pravu), gdje dolazi do promjene jednog od subjekata obveze (NOVATIO QUALIFICATA)
Postoji :
o CESSIO promjena vjerovnika (aktivna novacija)
o EXPROMISSIO promjena dunika (pasivna novacija)
CESSIO (prijenos, ustup trabine):
Cesija je ugovor kojim vjerovnik (CEDENT) ustupa (naplatno ili besplatno) svoju otuivu trabinu
drugome (CESIONARU)
Osoba na koju je trebala prijei trabina tuila bi dunika pred sudom nastupajui na osnovi
mandata u svojstvu vjerovnikova zastupnika (COGNITOR, PROCURATOR)
Promjena je bila mogua zbog postojanja tzv. Tubi s promjenjenim subjektima, u kojima je jedna
osoba bila navedena u intenciji, a druga u kondemnaciji formule
Na taj nain se tuitelj naao u poloaju osobe u iji je korist glasila presuda, pa iako je djelovao po
vjerovnikovom nalogu, zapravo je vodio svoje poslove (PROCURATOR IN REM SUAM)

EXPROMISSIO ( prijenos, ustup duga):

Prijenos duga sastoji se u tome da se, uz pristanak vjerovnika, netko drugi stipulacijom obvezao da
e platitu dug umjesto dotadanjeg dunika
Dunik bi odredio preuzimatelja duga, koji bi se kao njegov zastupnik upustio u parnicu s
vjerovnikom, a nakon litiskontestacije, zbog njezina novacionog uinka, on bi ostao jedini dunik

PACTA IN FAVOREM TERTII (Ugovori korist i

ugovori na teret treih osoba)

U poetku je stav o obvezivanju u korist ili na teret treih bio negativan, ak je uvedeno pravilo :
Nitko se ne moe obvezivati u korist treeg (alteri stipulari nemo potest), ali je kasnije takvo
stajalite naputeno
Indirektno sredstvo za ispunjenje stipulacije u korist treega bila je ugovorna kazna ( stipulatio
poenae) tj. kazna koju bi stipulator ugovarao za sluaj ako stipulant ne udovolji obvezi prema
treemu

110

ACTIONES ADIECTICIAE QUALITATIS:

Pretorske tube protiv imaoca vlasti (pater familiasa ili gospodara), u sluaju da osoba SUI nije
ispunila obvezu
Podie ih vjerovnik protiv imaoca vlasti u vezi obveza koje je poduzela osoba SUI (osoba u vlasti,
rob ili sin)
S obzirom na odgovornost oca ili gospodara postoje sljedee tube:
o ACTIO QUOD IUSSU tuba protiv imaoca vlasti ako je on osobi sui naredio da sklopi posao ,
tada imaoc vlasti odgovara neogranieno i solidarno skupa s onim tko je sklopio posao
o ACTIO DE PECULIO upotrebljava se kada su osobe sui imale posebnu imovinu (peculium)
kojom su upravljali po odobrenju imaoca vlasti. Imaoc vlasti je odgovarao do visine vrijednosti
pekulijarne imovine u trenu donoenja presude
o ACTIO TRIBUTORIA ako je pekulij uz znanje imaoca vlasti upotrebljen za voenje nekog
posla, svi vjerovnici su pomou ove tube imali pravo traiti razmjerno namirenje iz pekulijarne
imovine
o ACTIO INSTITORIA koristila se protiv imaoca vlasti koji je osobu sui postavio za poslovou
svoje trgovine, gostione. Za obveze koje su nastale voenjem tog posla, imaoc vlasti odgovarao je
neogranieno jer je postavljanjem te osobe za poslovou preuzeo odgovornost za njegove poslove
o ACTIO EXERCITORIA isto kao i kod institorije ali se radilo o upravljanju broda
o ACTIO DE IN REM VERSO koristila se kad se ni jedna od prethodnih nije mogla koristiti i
kad je imaoc vlasti imao koristi od pravnog posla osobe sui. Odgovornost imaoca vlasti bila je do
visine obogaenja (do visine koristi koja je ula u njegovu imovinu)

ACTIONES NOXALES (noksalne tube):

Do sudjelovanja treih osoba u obveznom odnosu moglo je doi kod noksalnih tubi koje su bile
deliktnog podrijekla
Kod deliktne odgovornosti podreenih osoba, ako one poine delikt po nalogu ili uz znanje imaoca
vlasti, on odgovara
U sluaju da je podreena osoba poinila delikt bez znanja imaoca vlasti, on je mogao ili podmiriti
nastalu obvezu ili poinitelja predati oteenom (noxae deditio)
Ako je sin predan u mancipium zbog delikta , morao je ostati u vlasti oteenog dok ne odradi tetu
a nakon toga je morao biti otputen
Ako poinitelj u meuvremenu bude prodan ili adoptiran, noksalna tuba ide protiv novog imaoca
vlasti jer u pravilu deliktna sposobnost prati linost poinitelja (Noxa caput sequitur)
Ako je poinitelj postao slobodan, tuba ide protiv njega, ali ne noksalna nego obina deliktna
tuba

111

OBJEKTI OBVEZA:
Obvezni odnos je pravna veza izmeu vjerovnika i dunika na temelju koje vjerovnik moe
zahtjevati, a dunik neto dati, uiniti, ne uiniti ili propustiti
Objekt ili predmet obveze je odreeno ponaanje dunika tj. inidba
inidba se sastoji u:
o DARE davanju odreene stvari na temelju koje dunik predaje stvar u vlasnitvo ili miran
posjed vjerovnika obligationes in dando
o FACERE djelovanje, injenje obligatio in faciendo ili inidba na ''facere''
Obligatio in faciendo inidba se sastoji u injenju
Obligatio in non faciendo inidba se sastoji u neinjenju, suzdravanju od injenja
dunik preuzima obvezu da ne ini tj. da proputa ono na to bi inae bio ovlaten
po pravnim propisima.
o PRAESTERE tim pojmom se upuuje na odgovornost za tetu ako dunik ne bi ispunio
ili ne bi uredno izvrio svoju prvotnu obveznu dunost, tj. dare i facere- obligatio in
praestando predstavlja trpljenje
Karakteristike inidbe:
o inidba mora se sastojati od ljudske radnje ili propusta
o inidba mora imati imovinski karakter
o inidba mora biti fiziki i pravno mogua
o inidba mora biti u skladu sa zakonom i pravilima morala
o inidba mora biti odreena ili barem odrediva
inidba moe biti:
unaprijed u svim pojedinostima odreena - obligatio certa, ili
moe biti barem odrediva, tj. moe se naknadno odrediti po nekim objektivnim injenicama, a da
se o tome ne mora sklapati novi ugovor - obligatio incerta
meu obligationes incertae spadaju:
a) alternativne obveze ako u obvezi postoje dvije inidbe ili vie njih od kojih je dunik obvezan
izvriti samo jednu da bi se oslobodio obveze
b) facultas alternativa predmet obveze je jedna stvar, ali se dunik moe osloboditi te dunosti
dajui neku drugu stvar to je povlastica za dunika (privilegium)
c) generine obveze - inidba je odreena samo vrstom (genus) stvari, a dunik mora predati
konkretnu stvar iste vrste.
inidba moe biti:
djeljiva (obligationes divisibiles) - ako se ispunjenje inidbe moe izvriti u dijelovima (pro parte), a
da se time interesi vjerovnika ne budu ugroeni djeljive su obveze na dare
nedjeljiva ( obligationes indivisibiles) - ako je takvo rastavljanje nemogue (stvar je ne djeljiva) nedjeljive su obveze na facere i non facere
trenutna ispunjnje se sastoji u jednom, jedinstvenom, davanju, injenju i proputanju (npr. Predaja
jedne pokretne stvari)
trajna - obveze kod kojih se ispunjenje inidbe vri u duim periodima ili sukcesivno (npr. Kod
plaanja uzdravanja)

112

Obligationes stricti iuris:

ograniena ovlatenja suca kod spora izmeu stranaka: sudac je samo trebao utvrditi dali je pravni
posao zakljuen u propisanom obliku te kolika je trabina
u iudicia stricti iuris ulazili su starinsku kontrakti iuris civilis kao to su:
o verbalni kontrakti
o nomen transscripticium (literalni)
o zajam
prednost su imali interesi vjerovnika jer se on u sporu nije morao bojati isticanja razliitih
prigovora
Obligationes bonae fidei :
poloaj suca kod spora izmeu stranaka je drugaiji: panju je posveivao naelima pravinosti i
bonae fidei, tumaei slobodno sadraj ugovora i vodei vie rauna o volji stranaka nego o formi
u iudicia bonae fidei ulazi su:
o realni kontrakti
o konsenzualni kontrakti
o inominatni kontrakti
o pakti
najvie su odgovarali duniku

ISPUNJENJE INIDBE:
ispunjenjem inidbe prestaje obvezni odnos jer se time postie privredna i pravna svrha obveze
ponekad inidba ne bude ispunjena na vrijeme ili ne bude uope ispunjena pa je dolazilo do
prestanka obveze ili do modifikacije sadraja obveze koja je mogla povlaiti
plaanje kamate,
ugovornu kaznu ili
naknadu tete
to znai da umjesto glavne inidbe dolazi do akcesorne, sekundarne, inidbe tj. do njenog surogata.
Najei uzrok transformacije je dunikovo ili vjerovnikovo zakanjenje u izvrenju inidbe
ZAKANJENJE DUNIKA ILI VJEROVNIKA (MORA):
1. MORA DEBITORIS (zakanjenje dunika)
nastaje kada dunik svojom krivnjom (bez opravdana razloga) u vrijeme dospjelosti ne ispuni svoju
obvezu
perpetuatio obligationes- dunik nakon zakanjenja odgovara i za sluajnu propast
zakanjenje dunika prestaje (purgatio morae) ako dunik naknadno ponudi, a vjerovnik primi
ispunjenje inidbe
2. MORA CREDITORIS (zakanjenje vjerovnika)
ako vjerovnik bez opravdana razloga odbije ponueni primitak inidbe
zakanjenje vjerovnika prestaje (purgatio morae) kada vjerovnik naknadno izjavi da e primiti
inidbu koju je ranije odbio
ako vjerovnikne eli primiti inidbu dunikova se odgovornost smanjuje pa on odgovara samo za
zlu namjeru (DOLUS), a ne i za nepanju (CULPA) i sluajnu propast stvari (CUSTODIA)
113

 kada je inidba imala novani karakter, dunik je mogao otkloniti svaku odgovornost pa i plaanje
zateznih kamata, ako bi novac zapeatio i deponirao ga kod nekoga

114

KAMATE (usurae):
KAMATE iznosi (novani ili u drugim zamjenjivim stvarima) koji su poveavali visinu
dunikove inidbe, bez obzira na to dali se radilo o redovnim ili o kaznenim, zateznim kamatama
Imale su karakter akcesorne, dodatne obveze jer su vezane za primarnu inidbu sadranu u glavnoj
obvezi
Akcesorni karakter vidi se u tome to prestankom glavnog duga prestaju tei i kamate
Kamate su iznos koji dunik neke glavnice plaa vjerovniku u stvarima kao naknadu za koritenje
glavnice ili kao kaznu (zatezne kamate) za sluaj zakanjenja u izvrenju obveze
Kamate se utvruju u postotku glavnice za odreeno vremensko razdoblje
sloboda ugovaranja kamata bila je podvrgnuta ogranienjima:
po Zakoniku XII ploa bio je najvii dozvoljeni kamatnjak faenus unciarium, tj. 1/12 glavnice
na mjesec ili 100% na godinu
potkraj republike i u carsko doba najvii dozvoljeni kamatnjak bio je centesima usura (stoti dio
glavnice na mjesec, tj. 12% godinje),
Justinijan ga je snizio na 6% (dimidia centesima), uz neke izuzetke s obzirom na zajmodavca i
zajmoprimca
rimsko je pravo zabranjivalo uzimati kamate od kamata, dakle ukamaivati dospjele a neplaene
kamate, a od poetka 3. st. bilo je zabranjeno uzimati daljnje kamate im bi zaostale kamate
dosegle visinu glavnice (ultra duplum) - Justinijan je tu zabranu proirio i na ve isplaene kamate
UGOVORNA KAZNA (stipulatio poenae):
UGOVORNA KAZNA odreeni iznos novca ili druga imovinska korist koju se jedna stranka
obvezuje platiti ili prepustiti drugoj ako svoju obvezu iz glavnog ugovora ne ispuni ili ne ispuni na
vrijeme
Vrste:
o uvjetna obveza - isplata PENALA zavisi od budue i neizvjesne okolnosti kao to je valjano
ispunjenje glavne obveze
o sekundarna obveza dolazi nakon to je sigurno da glavna obveza nije uope ili nije uredno
ispunjena ( nastajala je u obliku stipulacije pri emu se moglo postupti na 2 naina:
prava ugovorna kazna stipulacijom su ugovarane 2 inidbe (osnovna obveza i
kazna) pa je vjerovnik mogao utuiti i jedno i drugo
neprava ugovorna kazna odmah je u uvjetnom obliku ugovarana samo kazna, pa je
vjerovnik mogao utuiti jedino kaznu, ali je postojanje kaznene klauzule tjeralo
dunika da ispuni osnovnu obvezu
osnovna svrha ugovorne kazne je da oteeni vjerovnik umjesto naknade tete dobije unaprijed
ugovoreni iznos uz pretpostavku da dunik ne ispuni ili ne ispuni uredno svoju osnovnu obvezu
naplata ugovorne kazne mogla se traiti tek nakon isteka dospjelosti osnovne obveze
NAKNADA TETE:
ako dunik u obveznom odnosu ne ispuni svoju inidbu, za vjerovnika nastaje imovinski gubitak,
tj. teta (DAMNUM)
podjela teta:
o DAMNUM EMERGENS stvarna teta (umanjenje postojee imovine) pozitivna teta
o LUCRUM CESSANS izmakla dobit (korist koju bi netko po redovnom toku stvari dobio da
nije bilo tetne radnje, te on ima pravo traiti naknadu tete negativna teta)
115

116

 teta se moe nadoknaivati u 2 oblika:

o Naturalna restitucija dunik uspostavlja isto stanje kakvo je bilo prije povrede ugovornog
odnosa ili delikta
o Novana naknada tete naknada novanog ekvivalenta pretrpljene tete
Da bi se moglo postaviti pitanje o naknadi tete potrebno je:
o Postojanje tetne radnje
o Iz tetne radnje mora proizai posljedica (umanjenje imovine oteenog)
o tetna radnja mora biti protupravna
o Izmeu tetne radnje i posljedice mora postojati uzrona veza (kauzalni neksus)
teta nastaje iz:
1.
DOLUS - zla namjera svijesno i namjerno nanoenje tete
2.
CULPA nepanja, nemarnost proputanje dune panje pri emu poinitelj ne eli tetnu
posljedicu i ne predvia ju, ali bi po svim okolnostima mogao predvidjeti posljedicu ako bi uloio
dunu panju
o CULPA LATA krajnja nepanja kod koje se ne ulae ni tolika panja koliku ulae
najprosjeniji ovjek
o CULPA LEVIS laka nepanja blai stupanj krivnje
Culpa levis in abstracto laka nepanja koja postoji kad netko u radu ili
izvravanju svoje obveze nije upotrijebio onaj stupanj panje koji upotrebljava
paljivi porodini starjeina (diligens pater familias)
Culpa levis in concreto nepanja koja postoji kada dunik u ispunjenju obveze
ne postupa na isti nain kao i u koritenju svoje vlastite stvari
o CULPA IN ELIGENDO nemarnost pri izboru suradnika odgovornost za rad treih
osoba
3.
CUSTODIA sluajna propast stvari (kod uvanja, odgovornost bez obzira na krivnju)
4.
ako obveznika ne tereti nijedan od navedenih stupnjeva krivnje, pripisuje se teta sluaju
(CASUS) - za sluaj se naelno ne odgovara, nego sluajem nastalu tetu trpi onaj u ijoj je imovini
nastala

PRESTANAK OBVEZA:
Prestanak obveza IPSO IURE (po civilnom pravu):
obveza prestaje na isti nain na koji je i nastala
akt prestanaka nazvan je suprotnim aktom (contrarius actus)
naini prestanka obveze:
o solutio per aes et libram
o acceptilatio
o solutio
o contrarius consensus
o novatio
o litiscontestatio
o smrt
o capitis deminutio
o confusio
117

o concursus causarum
o nemogunost ispunjenja

118

SOLUTIO PER AES ET LIBRAM

Sluio je za prestanak obveza nastalih:
o starinskim ugovorom o zajmu - Nexum
o sudskom presudom - Ex causa iudicati
o legatom Legatum per damnationem
posao je obavljan u prisutnosti vjerovnika, 5 svjedoka i libripensa
dunik bi izgovarao formulu u kojoj je tvrdio da dugovani iznos pomou vage plaa vjerovniku i
da se time oslobaa obveze te bi udario noviem po vagi i dao ga vjerovniku (simboliki nain
ispunjenja) ime je njegova obveza prestala
ACCEPTILATIO
odvijala se na nain da bi dunik postavio pitanje vjerovniku da li je primio ono to mu je on
obeao. to bi vjerovnik potvrdio, te bi time obveza prestala
u klasinim izvorima naziva se IMAGINARIA SOLUTIO prividno ispunjenje- nije bilo realnog
plaanja nain oprosta duga
STIPULATIO AQUILIANA drugi obvezni odnosi koji nisu potjecali iz stipulacije, pretvoreni su
u stipulacije i onda su ukinuti akceptilacijom
Akceptilaciji se nije mogao dodavati ni uvjet ni rok
Jednom izvrena djelovala je prema svim vjerovnicima

SOLUTIO

nain ispunjenja obveze neformalnim plaanjem duga

umjesto prestanka obveznog odnosa suprotnim aktom pojavio se obiaj da obveza prestaje i
jednostavnim ispunjenjem inidbe od strane dunika
inidba je morala biti realno ispunjena s namjerom da se postigne prestanak obveze
solutio je dovodila do prestanka obveze bez obzira na nain na koji je obveza nastala
zahtjev za ispunjnje inidbe mogao je postaviti samo dunik, ali moe ju ispuniti i netko trei (ako
inidba nema strogo osobni karakter)
trea osoba moe ispuniti inidbu, ak i bez znanja i protiv volje dunika, ali uz pretpostavku da
ima namjeru ispuniti upravo tu tuu obvezu
inidba se mora ispuniti vjerovniku osobno, ali u nekim sluajevima ispunjnje mogu primiti i tree
osobe, ako je u ugovoru predvieno da se ispunjjnje moe izvriti i davanjem treoj osobi
(SOLUTIONIS CAUSA ADIECTUS)
dunik je svoju obvezu morao ispuniti u cjelini , a vjerovnik nije bio duan primiti djelomino
ispunjenje ako to nije bilo izriito predvieno zakonom ili ugovorom
kada izmeu vjerovnika i dunika postoji vie istovrsnih obveza:
o ako isplaeni iznos ne podmiruje sve trabine, dunik odreuje koju od njih time podmiruje,
ako dunik to ne uini odreuje vjerovnik. Ako ni vjerovnik nije odredio, najprije se namiruju
kamate, a potom glavnice
o ako su sve trabine dospjele na isti nain, najprije su se podmirivale one koje su za dunika
bile tee. Ako su sve bile jednako teke, namirivale su se one starije
vjerovnik nije duan primiti neto drugo od onoga na to je dunik obvezan, ali se uz vjerovnikovu
suglasnost dunik moe osloboditi obveze plaanjem neeg drugog (DATIO IN SOLUTUM)
119

 ako dunik nije mogao ispuniti svoju obvezu zbog razloga koji lee u osobi vjerovnika ili
objektivnih okolnosti, mogao se osloboditi obveze polaganjem dugovne svote (DEPOSITIO
PECUNIAE) zapeaene, kod nekog treeg, u hramu, kod dravnog ili drugog javnog organa
kod polaganja novca u vlastitoj kui samo su prestajale tei kamate,a vjerovnik nije smio prodati
stvar ako je bila zaloena
kao dokaz za izvrenu isplatu bilo je uobiajeno da vjerovnik na zahtjev dunika izda pismenu
priznanicu o namirenju duga (APOCHA)
CONTRARIUS CONSENSUS (sporazumni raskid):
po klasinom pravu, Emptio venditio (kupoprodaja) je kao konsenzualni kontrakt mogla prestati
sporazumnim raskidom ako su se stranke tako dogovorile uz pretpostavku da niti jedna od njih nije
ni izvrila ni poela izvravati dio svoje inidbe tj. RE INTEGRA
to pravilo je prenjeto i na Locatio conductio (najamne ugovore), a Justinijan ga je proirio na sve
konsenzualne ugovore (na societas i mandatum)
NOVATIO (novacija):
novacija je ugovor na temelju kojega se dotadanja obveza ukida i na njeno mjesto dolazi nova
obveza
prijanja obveza prestaje ipso iure po volji stranaka, a svaka nova obveza je imala oblik stipulacije
pa se zvala novaciona stipulacija
vrste novacija:
1. NOVATIO VOLUNTARIA novacija je ovisna o volji stranaka
2. NOVATIO NECESSARIA novacija po sili zakona, u toku procesa
im bi u sudskom sporu nastupila litiskontestacija tj. dokidanje prve faze postupka i poetak
druge, dotadanja inidba na dare ili facere pretvarala se u procesnu obvezu CONDEMNARE
OPORTET, a nakon donoenja presude i ona prestaje, prelazei u obvezu IUDICATUM
FADERE tj. dunost ispunjenja onoga to je presudom naloeno
3. NOVATIO QUALIFICATA (novatio inter novas personas) novacija se moe odnositi na
promjenu jednog subjekta obveznog odnosa i to uputom (delagatio), a djeli se na:
Aktivnu promjena vjerovnika
Pasivna promjena dunika
4. NOVATIO SIMPLEX (novatio inter easdem personas) - novacija se moe odnositi na
promjenu pravne osnove obveze
Ako je staroj obvezi pridola nova obveza uz neku izmjenu, novacija se predmnijeva pa postoji
samo nova obveza
LITISCONTESTATIO:
po rimskom klasinom pravu, dok je jo na snazi bio formularni postupak, zavretkom prve faze
postupka pred pretorom tj. in iure, bila bi vjerovnikova trabina na dare ili facere konzumirana i

120


pretvorila bi se u obvezu na condemnare oportet tj. u obvezu donoenja presude
vjerovnik po toj osnovi vie nije mogao dunika tuiti u skladu s naelom NE BIS IN IDEM
po justinijanovom pravu, litiscontestatio gubi novacioni karakter te nije osnova za prestanak
obveza
SMRT:
u naelu ne dovodi do prestanka obveza iz kontrakata jer one i aktivno i pasivno prelaze na
nasljednike, osim u sluaju kada je inidba vezana za osobno svojstvo dunika
smru prestaju trabine:
o adstipulatora
o actiones vindictam spirantes (tube strogo osobnog karaktera)
o dugovi kod sponsio, fideiussio
o penalne tube
tube iz dva konsenzualna kontrakta Societas (ortakluk) i Mandatum (nalog) nisu bile nasljedive
nasljednik delikventa nije mogao odgovarati za njegov delikt jer deliktna sposobnost prestaje
smru, ali je odgovarao za vraanje koristi koju je stekao uslijed delikta umrlog.
CAPITIS DEMINUTIO:
C.D. Maxima i media izazvala je ipso iure prestanak kontraktne obveze
Ali i u tom sluaju obveza je ostala kao obligatio naturalis
Obveze iz delikata nisu prestajale capitis deminutiom jer deliktna odgovornost prati osobu bez
obzira na njen status
CONFUSIO (sjedinjenje):
Sluaj kad se u istoj osobi nau (bilo u cjelini bilo djelomino) i dug i trabina (npr. Kada dunik
nasljedi vjerovnika) pa obveza prestaje ipso iure (jer je postojanje dvaju odvojenih subjekata bitno
obiljeje obveznih odnosa)
CONCURSUS CAUSARUM (stjecaj pravnih osnova):
Nastaje kada vjerovnik individualno odreenu stvar tj. species (nezamjenjivu stvar) stekne po
nekoj osnovi od treega, a ne od dunika koji mu je stvar dugovao po drugoj osnovi
U starijem pravu je nastupao prestanak obveze ipso iure jer se ista stvar ne moe dva puta stjecati
Po Justinijanovu pravu prestanak je nastupao samo onda ako su obje pravne osnove bile besplatne
(concursus duarum causarum lucratuvarum), u protivnom i dalje je ostajala obveza naknade
vrijednosti stvari
NEMOGUNOST ISPUNJENJA
u nekim sluajevima obveza prestaje ako bez dunikove krivnje naknadno doe do nemogunosti
ispunjenja inidbe, koja mora biti objektivna i trajna, a to je:
o kada stvar koja spada u nezamjenjive (species) propadne bez dunikove krivnje
o ako stvar koja je predmet obveze postane res extra commercium
o ako dunik obveze na facere iz objektivnih razloga ne moe ispuniti inidbu, npr. Zbog
invalidnosti
ako je nemogunost ispunjenja obveze nastala djelovanjem ili propustom dunika, njegova obveza
i odgovornost ne prestaju jer slijedi sekundarne obveza naknada tete

OSTALI NAINI PRESTANKA OBVEZA IPSO IURE:

o pakt
o otkaz tj. raskid ugovora
121

o istek roka
o ispunjenje ili neispunjenje uvjeta

122

Prestanak obveza OPE EXCEPTIONIS (po pretorskom pravu):

Neke obveze bi izgubile uinak samo kad bi u procesnu formulu, na zahtjev tuenog bio uvrten
prigovor (exceptio)
Naini prestanka obveza:
o Pactum de non petendo
o Compensatio
o Restitutio in integrum
PACTUM DE NON PETENDO:
Neformalni sporazum o oprostu duga
Sporazum izmeu stranaka kojim se vjerovnik odrie svoje trabine
Mogao se sklopiti: izmeu prisutnih i odsutnih, usmeno ili pismeno, ak i konkludentnim
radnjama, npr. Vraanjem zadunice
Po civilnom pravu bio je valjan samo za obveze iz delikata, ali je bio bez utjecaja na one obveze iz
kontrakata za koje je u starom pravu vailo da mogu prestati samo poduzimanjem slinog
formalistikog akta tj. suprotnog akta (contrarius actus)
Pretor bi na zahtjev dunika doputao da se u formulu stavi prigovor sklopljenog sporazuma o
otpustu duga tj. EXCEPTIO PACTI DE NON PETENDO iji je uinak bio takav da vjerovnik nije
mogao ostavariti svoj tubeni zahtjev
Postoje 2 vrste:
o Pactum de non petendo in tempus odgaa izvrenje obveze
o Pactum de non petendo in perpetuum ukida obvezu trajno
COMPENSATIO (prijeboj, kompenzacija):
Nain prestanka obveza koji nastaje meusobnim obraunavanjem trabina koje dunik ima prema
vjerovniku i obratno, to znai da se jednaki iznosi meusobno ponitavaju
Ako protutrabine nisu jednake, manja od njih prestaje, a od vee ostaje samo razlika koja ne
prelazi iznos preostale trabine
U klasino doba poeo se razvijati u poslovima bona fidei uz pretpostavku da su odnosi izmeu
stranaka potjecali iz istih pravnih poslova, a za poslove stricti iuris kompenzacija nije bila mogua
Bankar (ARGENTARIUS) je prije utuenja svog klijenta duan obraunati sve meusobne
trabine i protutrabine i traiti samo razliku, pri emu je uzimao u obzir samo dospjele i istovrsne
trabine posebno novane, ali nije bilo bitno s koje su osnove dug ili trabina potjecali
Kupac prezaduene imovine kod steaja (BONORUM EMPTOR) bio je duan dopustiti duniku
steajne mase da odbije svoje protutrabine koje je imao prema prezaduenom
RESTITUTIO IN INTEGRUM (povrat u prijanje stanje):
Upotrebom ovog pravnog sredstva pretor bi oduzimao uinak obvezama koje su inae bile u skladu
s normama civilnog prava, na taj nain to je uspostavljao stanje koje bi trebalo ostati da taj
obvezni odnos nije nastao
Doputen je kod:
o Sklapanja pravnih poslova od strane minora koji su zbog svog neiskustva tj. OB AETATEM
pretrpjeli tetu
o Odsutnosti pojedinaca OB ABSENTIAM
o Pravnih poslova poduzetih pod utjecajem prijevare ili straha DOLUS i VIS AC METUS
123

POJEDINE OBVEZE
Kontrakti rimskog prava mogu se po nainu postanka podjeliti na :
o Verbalne
o Literalne
o Realne
o Konsenzualne
Ugovori mogu biti biti:
CONTRACTUS UNILATERALIS (Jednostrano obvezujui) na inidbu se obvezuje samo jedna
strana
CONTRACTUS BILATERALIS (Dvostrano obvezujui)
Contractus bilateralis aequalis (Potpuno dvostrano obvezujui ugovor) obje stranke se
obvezuju na inidbu, npr. Kupoprodaja
Contractus bilateralis inaequalis (Nepotpuno dvostrano obvezuji ugovor) jedna strana je
obvezna na inidbu, a iznimno moe doi i do obveze druge strane na inidbu, npr.
Ostava
VERBALNI KONTRAKTI:
Nastaju izgovaranjem odreenih rijei (verba) za koje se vee i njihova valjanost
Stvaraju obvezni uinak ak i ako ne doe do realizacjie stvarnog ekonomskog cilja niti prave
volje stranaka
Po povjesnom razvoju verbalni kontrakti mogu se podjeliti na:
o verbalne kontrakte starog civilnog prava
nexum
vadiatura
praediatura
o verbalne kontrakte klasinog prava
dotis dictio
iurata promissio liberti
o verbalne kontrakte vezane za stipulaciju
stipulatio
NEXUM:
verbalni kontrakt starog civilnog prava nastao u obliku gesta per aes et libram.
starinski ugovor o zajmu koji je nastao u obliku gesta per aes et libram (uz bakar i mjedenu vagu)
kasnije se samo simbolicno vagalo u prisutnosti 5 svjedoka i libripensa.izgovara se odreena
formula
jedna strana predaje drugoj na koritenje novac ili neku drugu zamjenjivu stvar, a druga strana se
obvezuje vratiti primljeno u odreenom roku te stavlja na raspolaganje svoju radnu snagu,ukoliko
ne ispuni obvezu,kazna je dugovinsko ropstvo.
posljedica neispunjenja obveze bila je teka jer je dunik potpadao pod vlast vjerovnika putem
manus iniectio.broj Rimljana koji su zbog nexuma pali u dugovinsko ropstvo je velik pa je
postojala i posebna klasa koja se nazivala NEXI.
326.g.po.kr uvodi se Lex Poetelia Papiria de Nexis ime se oslobaaju dunici iz Nexuma(ako
poloze zakletvu da ce imovinom vratiti dug) i zabranjuje se sklapanje nexuma. Lex poetelia papiria
je i ukinula NEXUM te godine.

124

VADIATURA:
Verbalni kontrakt starog civilnog prava
Oblik jamstva za inidbu drugoga
Uzima se da je obveza nastala u obliku vjerovnikova pitanja i dunikova odgovora, a koristila se u
prvom dijelu civilnog postupka pred magistratom (in iure) tako da su vas ili vades jamili da e
tueni doi na novu raspravu.BRZO JE NESTALA IZ UPORABE,MALO DOKAZA O NJOJ.
Kad je nestala iz uporabe zamjenio ju je VADIMONIUM po kojem sam tueni obeaje u obliku
stipulacije da e doi na iduu raspravu
PRAEDIATURA:
Verbalni kontrakt starog civilnog prava
Ugovor je nastao pitanjem i odgovorom
Dunik je bio jamac za tuu inidbu, s time da su praedes najee sluili kao jamci dravi kod
davanja u zakup ubiranja poreza i izvoenja javnih radova
Dravi primarno ne odgovara zakupac (manceps) nego upravo praedes
U sudskom postupku praedes su se pojavljivali kod LEGISACTIO SACRAMENTO (garantirali su
da e biti isplaen iznos oko kojeg se prividno vodi spor SACRAMENTUM od 50 do 500 asa)
U KLASICNO DOBA U UPOTREBI SU:
DOTIS DICTIO:-svecano obecanje mirza Verbalni kontrakt klasinog prava
Sluio je za ustanovljivanje miraza (dos)
Obvezu je preuzimao nevjestin otac, izjavljujui da e buduem zetu KAO miraza svoje keri dati
odreeni novani iznos, nepokretnu ili pokretnu stvar ili pak neko pravo
Takvu je obvezu osim oca mogao preuzeti i neki drugi srodnik po oevoj liniji, sama nevjesta ili
njen dunik, ali ne i srodnik po majinoj liniji.u starije doba dotis dictio se mogao sklopiti i
prilikom zaruka(sponsalia)Bio je u upotrebi sve do Justinijana koji ga je ukinuo. Vec su ranije
Teodozije i Valentijani odlucili i da se NEFORMALNO OBECANJE MIRAZA-moze utuziti.pa je
dobio karakter utuzivog pakta(pactum legitimum)
IURATA PROMISSIO LIBERTI:
Verbalni kontrakt klasinog prava-osloboeni rob polaze zakletvu da ce svom bivsem gospodaru
raditi neke usluge.
Zakletvom potvreno obeanje osloboenog roba da e svom bivem gospodaru vriti radnje,
usluge ili neka davanja
Rob koji je trebao biti osloboen mogao je dati to obeanje i prije akta osloboenja(manumisije),
ali ga ono nije obvezivalo pravno nego samo moralno (obveza je nastajala tek kad je zakletva
ponovljena nakon osloboenja)zato se i zove libertini.
Ukoliko osloboeni rob ne ispuni sto je obecao.zakleo.patron.gospodar bivsi je mogao ga je tuziti
ili traziti ovrhu.prisilno izvrsenje trazbine.a u formularnom postupku je gospodar imao pravo na
posebnu tuzbu iudicum operarum. Ukoliko je osloboeni rob smatrao da mu je bivsi gospodar
nametnuo prevelike,nerealne obaveze(npr,iskopaj hektar zemlje u pola sata) pretor bi mu
dozvaolavao prigovor protiv tuzbe
125

STIPULATIO:
najvaniji verbalni kontrakt, postoji od Zakonika XII ploa pa sve do Justinijana
nastaje pitanjem (Spondes?) i sukladnim odgovorom (Spondeo!) prvotni naziv joj je sponsio
strogo formalistiki pravni posao i apstraktne naravi,ne vidi se causa
u poetku se upotrebljavao glagol spondere pa se prvi oblik stipulacije naziva SPONSIO
stranke u ovom sporu su vjerovnik (STIPULATOR ili reus stipulandi) te dunik (PROMISSOR ili
reus promittendi)
poetno se odnosi na novac, a kasnije slui u svrsi razliitih pravnih poslova odnosi se na cinidbe
sa dare,,facere,ustanovljavanje nekog prava,prijenos vlasnistva i sl.Justinijan je rekao da moze biti
toliko stipulacija koliko ima predmeta ugovaranja.
bila je obligatio stricti iuris
prvotno je bila IURIS CIVILIS-dostupna samo rimskim gradanima,kasnije razvojem prometa
pocinju se upotreblavati i drugi nazivi za stipulaciju-dare,facere i dostupna je strancima ius
gentium,tj.dobiva karakter OPCEG PRAVA-IUS GENTIUM.
Car Leon JE 472.G ODLUCIO DA SE STIPULACIJA MOZE SKLOPITI bilokojim rijecima ako
one prikazuju pravu volju stranke(CONSENSUS)
Kod JUSTINIJANA dovoljno je bilo da stranka odgovori na postavljeno pitanje pa makar
klimanjem glave.
Kod Stipulatio nisu bili potrebni s-v-j-e-d-o-c-i pa se pojavila mogucnost prijevare i bilo ju je tesko
dokazati pa se pojavila potreba za pismenim oblikom stipulacije.U KLASICNO DOBA stipulacija
se pocinje pojavljivati i pismenom obliku-ispravi koja ima dokaznu snagu-CAUTIO-,A KASNIJE
JE TA DOKAZNA ISPRAVA POSTALA DISPOZITIVNA.
Pravne posljedice (obaveza,cinidba,utuzivost) su za duznika stupale cim se sklopila stipulacija.
Duznik je bio prisiljen ispuniti cinidbu pa makar vjerovnik nije ispunio svoj dio,(npr.nije ni dao
zajam,a duznik ga mora vratiti) Zato se potkraj republike pojavila potreba za zastitom
exeptio;querella..
zatita:
o Pretor je dopustao EXCEPTIO DOLI prigovor protiv prevare dan tuzenom duzniku koji
se stipulacijom obvezao(npr vratiti zajam tj. obvezao se vratiti zajam koji uope nije ni
primio od vjerovnika).Tuzba vjerovnika bi bila odbijena ukoliko bi TUZENI DUZNIK
dokazao da pravni razlog CAUSA ne postoji.
o
o EXCEPTIO DOLI-EXCEPTIO NON NUMERATAE PECUNIAE PRIGOVOR TUZBI u
kojoj Tuzeni DUZNIK mora dokazati ne samo sklapanje stipulacije ,ve i DA NE POSTOJI
pravni razlog-causa i to da je NIJE DAN zajam .Uveo ju Karakala
o
o Ne cekajuci da ga vjerovnik tuzi pojavila se QUERELLA NON NUMERATAE PECUNIAE
gdje CAUSU dokazuje VJEROVNIK!!teret dokaza o NEPOSTOJANJU CAUSE pao je na
lea VJEROVNIKA. ,a kod exceptio doli,non numerate pecuniae je bio na duzniku. Prvotno
je pretor-Karakala propisao da se Querella moze podnijeti u roku od godine dana od
sklapanja stipulacije,Dioklecijan uveo rok od %.god,Justinijan smanjio na DVIJE god!2.
ukoliko bi se dokazala prijevara osoba(duznik/vjerovnik) je bila duzna platiti visestruku
kaznu.
o Po JUSTINIJANOVOM PRAVU stipulacija je nistava ako CAUSA NE POSTOJI ili ako je
nedopustena.
Regula: Ad probationem Radi dokazivanja pravnog posla
Stipulacijska obveza je nitava:
126

o ako se odnosi na vrijeme poslije smrti jedne ili druge stranke

o ako se stranka koja obeaje obvezala da e netko trei neto uiniti
o ako je primatelj primio obeanje u korist treega
doputalo se da neka trea osoba (ADSTIPULATOR) jo jednom identinom stipulacijom primi
obeanje u korist prvog vjerovnika
adstipulator moe primiti dugovni iznos, ali ga nakon toga mora uruiti pravom vjerovniku
ZA OSTVARIVANJE ZAHTJEVA IZ STIPULACIJECINIDBE upotrebljavana je tuzba:
CONDICTIO CERTAE CREDITAE PECUNIAE (cccp) tuzba za novcani iznos ,ako je
cinidba glasila na novcani iznos.
CONDICTIO CERTAE CREDITAE REI-(cccr) za predaju odreene stvari.___Ta je tuzba u
JUSTINIJANOVOM PRAVU nazvana TRITICARIA PO PSENICI.
Ako je sadrzaj stipulacije bio NEODREEN-INCERTUM, UPOTREBLJAVALA SE tuzba
ACTIO INCERTI EX STIPULATUSTIPULACIJA JE MOGLA SADRZAVATI I ugovornu kaznu- STIPULATIO POEANAE- ,a
pretori su cesto koristili stipulaciju kako bi stranke natjerali na cinidbu.
Stipulacija je bila jednostrano obvezujuci pravni akt,jer se tu duznik obvezao na cinidbu-

LITERALNI KONTRAKTI:

formalistiki i naelno apstraktni pravni poslovi

obveza nastaje upisom u odreenu knjigu pisana forma je obvezna
regula: Ad sollemnitatem radi valjanosti pravnog posla
spadaju u NEGOTIA STRICTI IURIS
stvaraju obvezni uinak ak i ako ne doe do realizacije stvarnog ekonomskog cilja niti prave
volje stranka
za ostvarivanje prava iz literalnog kontrakta sluila je ACTIO (CONDICTIO) CERTAE
CREDITAE PECUNIAE
vrste:
o expensilatio
o chirographum
o syngraphae

NOMEN TRANSSCRIPTICIUM ( EXPENSILATIO)

127

 obveza nastaje upisivanjem u vjerovnikovu blagajniku knjigu podataka o izdacima uinjenim u

korist neke tree osobe, koja se obino naziva obligatus
razlikujemo:
1. NOMINA TRANSSCRIPTICIA upis u knjigu blagajne $ moe biti samostalan razlog
nastanka obveze

o
o Transscriptio a re in personam
- Odvijala se na taj nain to bi vjerovnik, koji je prema nekom duniku imao odreenu
trabinu, u knjigu podataka o izdacima najprije na strani primitka upisao da je taj iznos
primio, oznaavajui i pravnu snagu tog primanja, a zatim na strani izdataka oznaio da je taj
isti iznos izdao istom duniku, bez naznake pravne osnove
.
- Ova je operacija sadrajno predstavljala samo novaciju obveze, a budui vjerovnik i dunik
su ostali isti, mjenjala se samo pravna osnova obveze, pa se radilo o Novatio simplex
(novatio inter easdem personas)

o Transscriptio a persona in personam

o

....
- sluila je za novaciju postojee ranije obveze, ali u smislu promjene pasivnog subjekta
(dunika), pa se ovdje radilo o Novatio qualificata (novatio inter novas personas)
.
- Ovdje se operacija odvijala vjerovatno na slian nain kao i kod transscriptio a re in
personam, s tom razlikom to je u blagajnikoj knjii na strani primitka fiktivno upisano
primanje od dotadanjeg dunika
.
- time je stara obveza prestala bez obzira na to kojeg je bila podrijekla i iz koje je osnove
nastala, a nova obveza je automatski nastala

2. NOMINA ARCARIA upis u knjigu blagajne koji se odnosi na efektivno isplaene iznose na ime
odreenog pravnog posla.
takvi upisi ne stvaraju obvezu jer ona nastaje iz drugog posla
upis kod nomina arcaria imao je samo dokazni karakter

CHIROGRAPHUM

128

 literalni kontrakt kojim su se sluili peregrini

to je u prvom licu, subjektivno, koncipirana pismena isprava koju izdaje i potpisuje dunik i
predaje je vjerovniku
sadri formalnu obvezu plaanja od strana izdavatelja

SYNGRAPHAE

literalni kontrakt kojim su se sluili peregrini

to je u treem licu (u obliku zapisnika) koncipiran akt koji potpisuju obje stranke, a svaka od njih
zadrava po jedan primjerak kojim se potvruje da jedna osoba duguje drugoj odreeni iznos
sadri apstraktnu obvezu (sadri obvezu iako odgovarajui pravni posao uope nije ni bio poduzet
imala je dispozitivni karakter (obvezuje sama po sebi)

REALNI KONTRAKTI:
nastali su pod utjecajem opeg prava (ius gentium) pa spadaju u negotia bonae fidei (osim
muutum koji spada u negotia stricti iuris)
to su kauzalni pravni poslovi koji zadovoljavaju odreenu socijalnu svrhu koja je i neposredno
vidljiva
nastaju neformalnom predajom stvari od strane vjerovnika duniku, uz obvezu dunika da vrati
bilo istu koliinu stvari bilo samu stvar koju je dobio
obvezni odnos nastaje predajom stvari (sam sporazum pravno ne obvezuje)
realni kontrakti su naelno,CONTRACTUS UNILATERALIS (jednostrano obvezujui ugovor)
budui da obveza nastaje tek onda kada je vjerovnik predao stvar, jedino je dunik obvezan stvar
vratiti (istu ili u istoj koliini)
MUTUUM je jednostrano obvezujui ugovor dok su ostali realni ugovori nepotpuno dvostrano
obvezujui ugovori (contractus bilateralis inaequalis)
Nastaju samo onda kada se stvar daje u namjeri da se tako utemelji obveza tj. kada se stvar daje
CONTRAHENDI CAUSA, a ne u sluaju kada se stvar predaje u nastojanju da se obveza
ispuni ili prestane
Predaja stvari ima uinak:
o Prijenosa vlasnitva
o Prijenosa posjeda
o Ustupanja stvari u detenciju
Vrste:
o Mutuum
o Fiducia
o Depositum
o Commodatum
o Contractus pigneraticius
129

MUTUUM (zajam):

Realni kontrakt koji nastaje time to jedna stranka tj. zajmodavac predaje drugoj stranci tj.
zajmoprimcu odreenu svotu novca ili genus (zamjenjivu stvar) u vlasnitvo s obvezom da dunik
vrati vjerovniku jednaku koliinu iste vrste i kakvoe (npr. Novac, ito)
Obvezuje dunika da vrati stvar (dunik sam snosi posljedice gubitka, propasti stvari)
CONTRACTUS UNILATERALIS (jednostrano obvezujui ugovor)
Davanje stvari se moe izvriti i indirektno (npr. tako da vjerovnik delegira svog dunika da treoj
osobi isplati svoj dug, koji e ona kasnije vjerovniku vratiti kao zajam ili tako da zajmodavac
zajmoprimcu ustupi neku svoju stvar da ju ovaj proda, a dobivenu cijenu zadri kao zajam
Mora postojati suglasna volja stranaka da uspostave ba takav obvezni odnos jer u sluaju
nesuglasnosti pravni posao je nitav (radi se o zabludi : error in negotio, error in persona)
Zajam je lukrativan (besplatan) pravni posao, bez kamata koje su se mogle dodatno ugovoriti
stipulacijom
Zajam je jedini realni ugovor koji spada u negotiua stricti iuris
Za ostvarenje trabina iz zajma, vjerovnik ima pravo na :
o ACTIO CERTAE CREDITAE PECUNIAE ako je predmet zajma novac
o ACTIO CERTAE CREDITAE REI ako se inidba sastoji u predaji druge stvari

Regula:
Casum sentit dominus vlasnik snosi sluaj
Genus perire non censetur Generine stvari ne propadaju
SC Macedonianum se zabranjuje davanje zajma sinu u vlasti bez odobrenja oca
Takav pravni posao bio bi civilno valjan, ali je tuitelj bio odbijan unoenjem prigovora (exceptio
senatusconsultum Macedoniani) ili je pretor uskratio tubu)
Ako bi otac dug priznao i platio ili ako bi sin to uinio poto bi postao osoba sui iuris ili netko
trei, nije se moglo traiti vraanje isplaenog
Specifian oblik zajma je pomorski zajam ( FENUS NAUTICUM)
Preuzet je iz grkih i orjentalnih pomorskih obiaja
Vjerovnik daje duniku novac radi nabave odreene robe i njezina prijevoza pomorskim putem sve
dok roba ili novac nisu bili isporueni na odredite, sav rizik padao je na zajmodavca tj.
zajmodavac je od brodara mogao traiti vraanje zajma samo ako je pomorski pothvat uspio
Tu se radilo o pravnom poslu pod suspenzivnim uvjetom
Kamate su bile vrlo visoke

130

FIDUCIA:

U klasino doba fiducija je bila realni kontrakt po kojem jedna strana ustupa drugoj putem
mancipacije ili in iure cessio stvar u vlasnitvo, uz duniovu obvezu da tu istu stvar vrati kada
odreeni uvjeti budu ispunjeni
Dva oblika fiducije:
o FIDUCIA CUM CREDITORE prva faza zalonog prava koje se iz fiducije transformiralo
u runi zalog (pignus) , u ugovorni zalog (hypotheca) i ugovor o zajmu (contractus
pigneraticius)
o FIDUCIA CUM AMICO nain za osiguranje uvanja stvari (depositum - ostava) ili
davanja stvari na besplatnu upotrebu (commodatum - posudba)

DEPOSITUM (ostava):

Realni kontrakt koji nastaje tako da jedna stranka (DEPONENT) predaje drugoj stranci
(DEPOZITARU) svoju pokretnu stvar (res mobiles) na besplatno uvanje uz obvezu da je ovaj na
zahtjev ili nakon isteka odreenog roka vrati
Predmet ugovora je pokretna stvar, bilo potrona (res consumptibiles) bilo nepotrona (res non
consumptibiles)
Ostava je lukrativan (besplatan) pravni posao pa je u sluaju naplate prelazio u LOCATIO
CONDUCTIO (najamne ugovore)

Na stvari koje je primio depozitar stjee samo detenciju:

o Nema posjedovnu zatitu
o Primljenu stvar ne smije uporabiti (jer onda ini furtum usus)
o Po naelu utiliteta odgovara samo za DOLUS (zla namjera) i CULPA LATA (krajnja
nepanja)

131

ZATITA:

o Deponent ima pravo na ACTIO DEPOSITI DIRECTA osuenog je stizala infamia jer
je izigrao povjerenje
o
o Depozitar nema pravo kompenzacije niti zadrati stvar, ali po ACTIO DEPOSITI
CONTRARIA moe iznimno traiti naknadu izdataka koje je imao u vezi sa uvanjem stvari
Po tome je ostava CONTRACTUS BILATERALIS INAEQUALIS (nepotpuno dvostrano
obvezujui ugovor) na temelju bona fides ( dobre vjere)

Vrste:

o DEPOSITUM IRREGULARE nastaje kada se na uvanje daje potrona stvar, uz dogovor da

depozitar te stvari moe potroiti, pa deponentu vratiti samo istu koliinu i vrstu stvari

o DEPOSITUM MISERABILE kada netko zbog izvanrednih okolnosti nastalih uslijed

nepogoda ili nesrea (npr. Poar, brodolom...) ne moe traiti osobu od povjerenja da joj
prepusti stvar na uvanje, ve stvar mora povjeriti sluajnoj osobi
.
- Pretor protiv depozitara doputa upotrebu ACTIO IN DUPLUM (na dvostruki iznos)
- u Justinijanovom pravu actio in duplum je samo onda kada je depozitar dolozno poricao da je
stvar primio na uvanje, a inae se koristila ACTIO IN SIMPLUM (na jednostruki iznos)

o DEPOSITUM IN SEQUESTREM kada su stranke u sporu oko odreene stvari odluile da

ju povjere nekom treem na uvanje do okonanja spora, uz obvezu depozitara, tj. sekvestra da
je vrati onome od deponenata koji uspije u sporu ili onome u iju se korist ostvario neki uvjet
- predmet moe biti i nepokretna stvar (res imobiles)
.
- sekvestar posjeduje stvar pa uiva posjedovnu zatitu

COMMODATUM (posudba):
Realni kontrakt kojim jedna stranka, tj. KOMODANT predaje drugoj tj. KOMODATARU,
odreenu stvar na besplatnu upotrebu, s time da je primalac nakon odreenog roka ili dogovorene
upotrebe, vrati
132

 Posudba je CONTRACTUS BILATERALIS INAEQUALIS (nepotpuno dvostrano obvezujui

ugovor) na temelju bona fides ( dobre vjere)

Predmet posudbe mogu biti naelno samo nepotrone stvari (res non consumptibiles), pokretne
stvari (res mobiles) i nepokretne stvari (res immobiles)
Iznimka su potrone stvari (res consumptibiles) koje se mogu dati u posudbu samo u sluaju kada
se ustupaju radi pokazivanja pred drugima (commodatum vel pompam vel ostentationem)
Posudba je lukrativan (besplatan) pravni posao
Komodatar primljenu stvar dri kao detentor:
o Nema posjedovnu zatitu
o Snosi redovne trokove odravanja stvari (izuzetni trokovi padaju na teret komodanta)
o Odgovara za svaku krivnju osim u sluaju vie sile (vis maior)
Za ostvarivanje pojednih prava iz posudbe sluili su:
o ACTIO COMMODATI DIRECTA tuba kojom komodant trai vraanje stvari
o
o ACTIO COMMODATI CONTRARIA tuba kojom komodatar trai eventualnu naknadu
veih izdataka i to putem Compensatio (prijeboj, kompenzacija) i Retentio (zadravanje stvari
do namirenja duga od komodanta koji je nastao zbog izuzetnih trokova glede stvari) zbog
ega je posudba nepotpuno dvostrano obvezujui ugovor

CONTRACTUS PIGNERATICIUS (ugovor o zalogu):

Realni kontrakt koji nastaje time to jedna stranka (zaloni dunik, zalogodavac) predaje drugoj
stranci (zalonom vjerovniku, zalogoprimcu) odreenu stvar u posjed radi osiguranja izvjesne
trabine, s time da ona istu stvar mora vratiti kada zaloni odnos prestane

Ugovor o zalogu je CONTRACTUS BILATERALIS INAEQUALIS (nepotpuno dvostrano

obvezujui ugovor) sa dvije tube:
o ACTIO PIGNERATICIA DIRECTA zalogodavac zahtjeva vraanje zaloene stvari ili
eventualni viak (SUPERFLUUM) ako je stvar prodana
o ACTIO PIGNERATICIA CONTRARIA zalogoprimcu slui za ostvarivanje eventualnih
potraivanja s naslova izdataka za stvar i naknade tete nastale od stvari
Zalogoprimac moe i zadrati zalog ak i nakon podmirenja trabina ako je zalogodavac prema
njemu imao jo neke druge dugove
Odgovornost:
o zalogoprimca za DOLUS , CULPA i CUSTODIA
o zalogodavca za eventualnu tetu i trokove (iznimno)

133

KONSENZUALNI KONTRAKTI:
nastaju obinim sporazumom nazvanim CONSENSUS tj. obinom suglasnou volja, uzajamnim
obeanjem, s vremenom su postali utuivi (pretor im prua zatitu)
etiri pakta uzdignuta na nivo kontrakata:
1. EMPTIO VENDITIO kupoprodaja
2. LOCATIO CONDUCTIO najamni ugovor
3. SOCIETAS - ortakluk
4. MANDATUM nalog
2 skupine konsenzualnih kontakata:
o Contractus bilateralis aequalis (dvostrano obvezujui) kupoprodaja, najamni ugovori,
ortakluk
o Contractus bilateralis inaequalis (nepotpuno dvostrano obvezujui) - nalog
Budui da nastaju obinim sporazumom tako mogu i prestati kad se stranke, prije nego to je jedna
od njih ispunila svoj dio inidbe dogovore, da odustanu
Neformalni i kauzalni pravni poslovi u skladu s bona fides
Za kupoprodaju, najam i ortakluk vrijedi:
o Jedna stranka nije mogla od druge zahtjevati izvrenje njene inidbe, ako sama nije prethodno
ispunila svoj dio
o Ako bi jedna strana ispunila svoj dio obveze, nije mogla zahtjevati vraanje, ve samo da i
druga strana ispuni svoj dio inidbe
o Uinak obveze se osniva na volji i meusobnom povjerenju stranke (CONSENSUS + BONA
FIDES )

EMPTIO VENDITIO (kupoprodaja):

Kupoprodaja je Contractus bilateralis aequalis (dvostrano obvezujui)
Neformalan i kauzalan pravni posao u skladu sa bona fides
Kupoprodaja je konsenzualni ugovor koji nastaje time to jedna stranka (prodavalac, VENDITOR),
obeaje drugoj (kupac, EMPTOR) da e joj prepustiti odreenu stvar(RES), a druga stranka
obeaje prodavaocu da e mu za tu stvar platiti odreeni iznos novca (PRETIUM)
Bitan je moment zakljuenja consensus ( sporazum )
Regula: Conventio preficit emptionem Kupnja nastaje sporazumom
Sklopljeni ugovor izaziva obveznopravne uinke pa stranke mogu jedna od druge zahtjevati samo
da meusobno ispune svoje obveze tj. da jedna izvri predaju stvari putem TRADITIO, a druga da
isplati kupovnu cijenu (PRETIUM)

Prije izvrenja predaje, kupac nema nikakvo neposredno pravo na stvar, ve on tek nakon predaje
stvari postaje stvarnopravni ovlatenik tj. vlasnik ili bonae fidei possessor
Bitni elementi kupoprodaje (ESSENTIALIA NEGOTII):
o Stvar koja je predmet ugovora mora biti RES IN COMMERCIUM (stvar u pravnom
prometu)
Emptio spei (bezuvjetna kupnja) kupovina budue stvari koja jo nije nastala a i ne
mora nastati , pri emu sav rizik pada na kupca aleatorni pravni posao (sadri
element sree)
134

Emptio rei speratae (uvjetna kupnja) kupovina budue stvari koja mora nastati
(meusobna prava i obveze e nastati ukoliko se kupljena stvar zaista i pojavi)
o Cijena (PRETIUM):
mora bii izraena u novcu (NUMERATA PECUNIAE)
mora biti odreena ili barem odrediva (PRETIUM CERTUM)
mora biti istinita (PRETIUM VERUM)
mora odgovarati stvarnoj vrijednosti stvari (PRETIUM IUSTUM)

obveze kupca:
o platiti kupovninu prenijeti vlasnitvo nad svotom novca (koja predstavlja kupovnu cijenu)
na prodavatelja
o platiti kamate koje teku od trena predaje stvari
obveze prodavatelja su:
o osigurati kupcu mirno uivanje stvari tj. habere licere (a ne prijenos vlasnitva jer se onda
radi o zamjeni koja je inominatni kontrakt)
o izruiti kupcu stvar
o odgovarati za pravne i stvarne (faktine) mane stvari

ODGOVORNOST PRODAVATELJA:
ako prodana stvar species (individualno odreena stvar) propadne bez krivnje prodavatelja, on e
biti osloboen obveze prema kupcu, koji e ipak biti duan platiti kupovninu
Regula: Periculum est emptoris Rizik pada na kupca

Vrste odgovornosti prodavatelja:

1. odgovornost prodavatelja za pravne mane stvari:
odgovornost za evikciju tj. situaciju kada netko trei ima na predanoj stvari prioritetno pravo ili
vee pravo od samog prodavatelja (npr. Trea osoba je vlasnik, pa podie REI VINDICATIO na
tetu kupca)
ako bi netko trei podigao vlasniku parnicu protiv mancipatora (stjecatelja stvari) zahtjevajui
prodaju stvari, on je o tome trebao obavjestiti prodavatelja koji bi parnicu preuzeo na sebe ili
pomogao tuenome
ako je stvar na koncu bila oduzeta kupcu, on je posebnom penalnom tubom ACTIO
AUCTORITATIS mogao zahtjevati da mu prodavatelj nadoknadi dvostruku vrijednost plaene
kupovnine
prodavatelj je i kod konsenzualne kupoprodaje preuzimao odgovornost posebnom stipulacijom za
smetanje mirnog posjeda, tj. oduzimanje stvari
odgovornost se obino utvrivala u dvostrukom iznosu kupovnine tj. STIPULATIO DUPLAE (za
vrijednije stvari)
u klasinom pravu kupac moe pomou ACTIO EMPTI natjerati prodavatelja da mu nadokndi
cijelokupni imovinski interes zato to mu nije osigurao miran posjed i onda kada do evikcije nije
dolo, ali je kupac nakon sklapanja ugovora saznao da mu je prodavatelj svijesno prodao tuu stvar
135

 prije predaje stvari prodavatelj odgovara za svaku krivnju (OMNIS CULPA), a u klasinom pravu
i za sluajnu propast stvari (CUSTODIU), izuzevi viu silu (VIS MAIOR)
po postklasinom i Justinijanovom pravu prodavatelj odgovara za zlu namjeru (DOLUS), krajnju
nepanju (CULPA LATA ), CULPA LEVIS IN ABSRACTO, ali ne odgovara za sluajnu propast
stvari (CUSTODIU)

2. odgovornost prodavatelja za stvarne (faktine) mane stvari:

prodavatelj odgovara kada stvar:
o nema svojstva za koja se obino u pravnom prometu pretpostavlja da ih ima
o nema svojstva za koja se utvrdilo da ih ima prilikom sklapanja ugovora
o sadri takve nedostatke koji bitno umanjuju njezinu vrijednost
nedostaci su morali biti skriveni, prodavatelj na njih nije upozorio kupca
nedostaci su morali postojati u asu sklapanja ugovora
najstariji oblik odgovornosti bio je ogranien na pitanje veliine tj. vrijednosti stvari
odgovornost za mane stvari, bez posebnog ugovora o tome, ograniavala se samo na dolozne
(deliktne) postupke prodavatelja stvari
kupac tubom ACTIO EMPTI trai naknadu tete
kurilski edili trae da prodavatelj mora javno objaviti mane i nedostatke jer inae odgovara u
dvostrukoj vrijednosti
kasnije se uzima da prodavatelj odgovara za mane bez obzira dali ih je objavio, pa tako kupac ne
moe traiti naknadu tete ve putem tubi kurilskih edila
o ACTIO REDHIBITORIA raskid ugovora u roku od 6 mjeseci
o ACTIO QUANTI MINORIS razmjerno smanjenje kupovne cijene u roku od 1 godine
SIMPLARIA VENDITIO jednostavna, obina kupoprodaja stvari male vrijednosti na koju se
jamstva za faktine mane ne odnose

Dodatni pakti uz kupoprodaju bili su PACTA ADIECTA (da bi bili valjani moraju biti sklopljeni
odmah, zajedno sa sklapanjem osnovnog ugovora (PACTA IN CONTINENTI)
Najvaniji dodatni pakti uz kupoprodaju su:
o IN DIEM ADDICTIO kupoprodaja s pravom prodavatelja da trai boljeg kupca- prvi kupac
ima facultas alternativa tj. pravo da plati onoliko koliko nudi bolji kupac i tako odrati
ugovor
o LEX COMMISSORIA sporazum na temelju kojeg prodavatelj sebi zadrava pravo da od
ugovora odustane ako mu kupac u odreenom roku ne isplati kupovninu
o PACTUM DISPLICENTIAE kupac moe raskinuti ugovor ako mu se kupljena stvar ne
bude svidjela (kupnja na ogled)
136

 Ti su uglavci u poetku shvaeni kao suspenzivni (odgodni) uvjeti

U klasinom periodu takav ugovor o prodaji sklopljen je bezuvjetno uz dodatni rezolutivni
(raskidni) uglavak

LOCATIO CONDUCTIO (najam):

Najam je CONTRACTUS BILATERALIS AEQUALIS (dvostrano obvezujui ugovor)

Neformalan i kauzalan pravni posao u skladu sa bona fides
Najam je konsenzualni ugovor kojim se jedna stranka obvezuje da e za odreeni novani iznos
(MERCES) prepustiti drugoj stranci na uporabu i koritenje odreenu stvar (locatio conductio
rei), za nju izvriti neko djelo (locatio conductio operis) ili joj staviti na raspolaganje svoju radnu
snagu (locatio conductio operaru)

Razlikujemo:
o LOCATIO CONDUCTIO REI zakup:
o
LOCATOR (zakupodavac, stranka koja daje stvar) se obvezuje prepustiti CONDUCTORu (zakupniku, stranci koja prima stvar) neku stvar na uporabu i koritenje (npr. Kuu,
zemlju...)
Zakupnik nema posjed stvari koju je uzeo u zakup, pa nee biti zatien ako zakupodavac
stvar proda treemu, te taj eli zakupnika odstraniti
Regula: Emptio tollit locatum Kupnja ponitava zakup
Zakupnik odgovara za svaku krivnju (OMNIS CULPA) osim vie sile (VIS MAIOR)

o LOCATIO CONDUCTIO OPERIS ugovor o djelu :

o
LOCATOR (naruitelj, stranka koja je naruila posao) daje materijal, a CONDUCTOR
(izvritelj, stranka koja izvrava posao) se obvezuje da e napraviti proizvod (npr. Stol)
izvritelj odgovara za zlu namjeru (DOLUS) i nepanju (CULPA) , a oni obrtnici koji iste,
krpaju, glaaju odjeu odgovaraju i za sluajnu propast stvari (CUSTODIA)

o LOCATIO CONDUCTIO OPERARUM ugovor o slubi:

o
137

 LOCATOR (najamni radnik, radnik koji iznajmljuje svoju radnu snagu) se obvezuje za
odreeni iznos novca dati u najam svoju radnu snagu CONDUCTOR-u (poslodavcu)
Najtee poslove obavljaju robovi, a intelektualne aktivnosti se nisu mogle davati u najam za
plau ve je njihovo nagraivanje bilo stvar poasti tj. HONORARIUM
Za ostvarivanje prava mogle su se koristiti tube:
o ACTIO LOCATI za radnika
o ACTIO CONDUCTI za naruioca posla
Obje tube su bile ACTIONES BONAE FIDEI

SOCIETAS (ortakluk):
Ortakluk je CONTRACTUS BILATERALIS AEQUALIS (dvostrano obvezuju ugovori)
Neformalan i kauzalan pravni posao u skladu sa bona fides
Konsenzualni kontrakt kojim dvije stranke ili vie stranaka (SOCCI, ortaci) udruuju sredstva ili
rad, ili oboje, da bi tako postigle odreenu privrednu korist
Ortakluk je oblik zajednice, udruenja, dviju ili vie osoba, s naelno jednakim pravima i
dunostima koji nastaje sporazumom volja (consensus)
Slino je konzorciju (CONSORTUIM) , staroj rimskoj porodinoj zajednici ERCTO NON
CITO tj. zajednici nepodjeljene imovine brae nakon smrti oca obitelji

Oblici ortakluka:

o SOCIETAS OMNIUM BONORUM zajednica cjelokupne sadanje i budue imovine

bez obzira dali je steena radom ili sluajem (ex fortuna, npr. nasljedstvom, darovanjem)
138

o
o SOCIETAS QUAESTUS zajednica budue imovine steene poslovnom djelatnou
o
o SOCIETAS ALICUIUS NEGOTIATIONIS zajednica imovine i rada radi obavljanja
odreene vrste poslova
o
o SOCIETAS UNIVERSALIS QUAESTUS zajednica cjelokupne budue imovine steene
bilo radom bilo poslovnom djelatnou bilo na drugi nain (npr. Nasljedstvo)
o
Unosi lanova ne moraju biti jednaki, ali nije doputeno sudjelovanje lanova koji ne bi ba nita
unijeli
Bitan je dogovor ortaka (AFFECTIO SOCIETALIS)

COMUNICATIO LUCRI ET DAMNI svaki lan jednako sudjeluje u dobicima i u gubicima,

a dijeli se ovisno o sporazumu (ako nije nita ugovoreno, djeli se na jednake djelove)

SOCIETAS LEONINA zabranjeni oblik udruivanja u kojem netko samo snosi tete ili
gubitke, bez udjela u dobicima

Odgovornost:
U klasinom pravu: meusobna odgovornost za DOLUS (zlu namjeru)
U Justinijanovu pravu: za DOLUS (zlu namjeru), CULPA LATA (krajnju nepanju) i CULPA
LEVIS IN CONCRETO (nepanja koji pojedinac ne bi upotrijebio na svojim vlastitim
stvarima)
U pomorstvu: svi vlasnici prevoene robe moraju nadoknaditi tetu onom vlasniku iji je teret bio
rtvovan za spas broda

ZASTITA:
ACTIO PRO SOCIO povlai infamiu i u klasinom pravu dovodi do prestanka
ACTIO COMMUNI DIVIDUNDO tuba za podjelu suvlasnitva u ortakluku

139

Prestanak:
o Steaj pojedinog ortaka
o Svakom promjenom nekog od sudionika
o Smru (ako nakon smrti jednog lana ostali produe ortakluk ili na njegovo mjesto doe
nasljednik, sklapa se novi ugovor)
o Gubitkom slobode kao Capitis deminutio maxima i gubitkom graanstva kao Capitis
deminutio media ili minor
o Istekom roka
o Ispunjenjem uvjeta
o Jednostavnim otkazom RENUNTIATIO (nije dozvoljen u ne-vrijeme, nego suglasnim
sporazumom svih lanova ortakluka nazvanim CONTRARIUS DISSENSUS)

MANDATUM (nalog):
nalog je CONTRACTUS BILATERALIS INAEQUALIS (dvostrano nepotpuno obvezujui
ugovor)
Neformalan i kauzalan pravni posao u skladu sa bona fides
Nalogom jedna stranka (MANDANT, dominus negotii) nalae drugoj stranci
(MANDATARU) da za nju besplatno izvri neki pravni posao, a mandatar se obvezuje da e to
uiniti
Nalog je jedini konsenzualni kontrakt koji je lukrativan (besplatan)
Prema treim osobama mandatar se mogao legitimirati posebnim ovlatenjem (PUNOMO) koji
mu izdaje mandant
Odgovornost mandatara- u poetku odgovara za zlu namjeru (DOLUS) a kasnije za svaku krivnju
(OMNIUM CULPA)

Zatita:
ACTIO MANDATI DIRECTA: tuba bona fidei koju podie mandant
ACTIO MANDATI CONTRARIA tuba koja mandataru slui za naknadu eventualnih
izdataka i pretrpljene tete
.Prestanak :Istekom roka- Izvrenjem naloga -Smru jedne od stranaka Jednostranim otkazom mandatara (RENUNTIATIO)-

140

Opozivom mandanta (REVOCATIO)

INOMINATNI KONTRAKTI
bezimeni, neimenovani kontrakti koji u ranije doba nisu imali odreeni naziv
neformali i kauzalni pravni poslovi u skladu s bona fides
razlikuje se od:
konsenzualnih kontrakta za nastanak obveze nije dovoljna suglasnost volja (consensus), ve je jedna
od stranaka morala ispuniti svoju inidbu
realnih kontrakata inidba se ne mora sastojati u predaji stvari, ve moe biti i neko drugo injenje ili
proputanje
inidba se sastoji od DARE (prijenosa vlasnitva) i FACERE (djelovanja, injenja)
s obzirom na prirodu inidbe i protuinidbe mogu se podjeliti u 4 skupine:

1.DO UT DES obostrana inidba na dare (dajem da mi dade)

2.DO UT FACIAS inidba na dare, protuinidba na facere (dajem da mi uini)
3.FACIO UT DES inidba na facere, protuinidba na dare (inim da mi dade)
4.FACIO UT FACIAS obostrana inidba na facere (inim da mi uini)
U poetku nisu bili neposredno utuivi
Stranka koja je ispunila svoj dio inidbe, nije mogla drugu stranu natjerati da to isto uini, nego je
samo mogla zahtjevati vraanje (naknadu) onoga to je dala ili uinila
Ako je inidba na dare trai se povrat stvar Actio ob rem dati
Ako je inidba na facere trai se naknada tete Actio doli
U klasinom razdoblju pretor je dopustio ACTIO IN FACTUM (tubu na ispunjenje protuinidbe)
Najvaniji inominatni kontrakti su:
Zamjena
Nalog prodaje
Nagodba
Prekarij
Davanje na probu

141

PERMUTATIO (zamjena):

zamjena je CONTRACTUS BILATERALIS AEQUALIS (dvostrano obvezuju ugovori)

spada u negotia bona fidei
DO UT DES - obostrana inidba na DARE (dajem da mi dade)
Inominatni kontrakt kojim jedna stranka drugoj daje u vlasnitvo odreenu stvar uz obvezu druge
strane da i ona ini isto tj. da prenese vlasnitvo neke druge stvari kao protuinidbu
obje stranke meusobno odgovaraju za svaku krivnju (OMNIS CULPA) te za pravne i stvarne
mane stvari, ali ne odgovaraju za prekomjerno oteenje

AESTIMATUM (nalog porodaje):

DO UT FACIAS inidba jedne stranke na DARE, a protuinidba druge stranke na FACERE
(dajem da mi uini)
Inominatni kontrakt kojim vlasnik predaje drugome svoju stvar uz obvezu da primalac stvar proda
pa vlasniku vrati dogovoreni iznos, a sebi zadri eventualni viak
Samom predajom primalac postaje detentor tj. stjee detenciju:
o Nema posjedovnu zatitu
o Primljenu stvar ne smije upotrebljavati (jer ini furtum usus)
Odgovara samo za zlu namjeru (DOLUS) i krajnju nepanju (CULPA LATA)

TRANSACTIO (nagodba):
Inominatni kontrakt koji nastaje kada dvije stranke dogovorno rijee neki sporni meusobni odnos,
tako da svaka od njih neto propusti (ali ne ine jedna drugoj usluge jer bi to bilo darovanje)
Nagodba se po svojem uinku izjednaava s presudom (presuenom stvari)

142

PRECARIUM:
Inominatni kontrakt koji nastaje kada jedna stranka preputa drugoj na upotrebu odreenu stvar uz
mogunost opoziva
Prekarist uiva posjedovnu zatitu koja ide samo protiv treih osoba, a ne i protiv davaoca stvari
Ukoliko prekarist ne eli vratiti stavar na poziv davaoca, protiv njega se koristi INTERDICTUM
DE PRECARIO i REI VINDICATIO
Od trena kada je pokrenut zahtjev za vraanje stvari prekarist je postao viciozni posjednik

DATIO AD EXPERIUNDUM (davanje na probu):

Inominatni kontrakt kojim jedna stranka daje drugoj odreenu stvar da bi ju ova ispitala, utvrdila
njene kvalitete, radi eventualne budue kupoprodaje
Usporedba sa kupnjom na ogled:
o Datio ad experiundum samostalni pravni posao koji tek eventualno moe dovesti do
kupnje
o Pactum displicentiae ima ulogu rezolutivnog (raskidnog) uvjeta kod pravnog posla
koji je ve poeo proizvoditi svoje posljedice

PACTA (pakti):

Obveze koje nastaju sporazumom stranaka (CONSENSUS) ali kojima dugo vremena nije priznana
utuivost, te koji i nakon priznanja utuivosti nisu uzdignuti na nivo kontrakata
u najstarije doba imali su uinak samo na podruju obveza nastalih iz delikta
kasnije civilnu utuivost stjeu tzv. Dodatni sporazumi koji su sklapani odmah s glavnim poslom

(PACTA IN CONTINENTI ili PACTA ADIECTA)

143

 podjela:
1. PACTA ADIECTA: u poetku uz kupoprodaju
o IN DIEM ADDICTIO kupoprodaja s pravom prodavatelja da trai boljeg kupca (prvi kupac
ima facultas alternativa tj. pravo da isplati onoliko koliko nudi bolji kupac i tako odri ugovor

o LEX COMMISORIA sporazum na temelju kojeg prodavatelj sebi zadrava pravo da od

ugovora odustane ako mu kupac u odreenom roku ne plati kupovninu
o
o PACTUM DISPLICENTIAE kupac moe raskinuti ugovor ako mu se kupljena stvar ne bude
svidjela (kupnja na ogled)

Pojedini pakti:
2. PACTA PRAETORIA: pretorski pakti kojima utuivost priznaje pretor putem ACTIO IN
FACTUM
o
144

o CONSTITUTUM DEBITI neformalno obeanje stranke da e neki ve postojani novani

dug (bilo svoj bilo tui) platiti u odreeno vrijeme (ako se radi o tuem dugu ima uinak
poruanstva)

o RECEPTUM NAUTARUM, CAUPONUM ET STABULARIUM neformalno preuzeta

obveza brodara , gostioniara ili vlasnika staja, kojom oni, bez obzira na svoju krivnju,
preuzimaju odgovornost za stvari koje su putnici unijeli u brod, gostionicu ili staju

o RECEPTUM ARBITRII izmeu stranaka u sporu i izabranog arbitra se stvara obveza

preuzimanja dunosti arbitrae i donoenja odluke

o RECEPTUM ARGENTARII bankar preuzima obvezu da e platiti dug svog klijenta

o PACTUM IURISIURANDI stranke se sporazumjevaju o polaganju odluujue zakletve

kojom se okonava njihov spor

Pojedini pakit:
3. PACTA LEGITIMA : utuivost dobivaju carskim konstitucijama
o COMPROMISSUM- stranke se sporazumjevaju da e neki meusobni spor rijeiti, ne u
redovnom sudskom postupku ve arbitrano

o POLLICITATIO DOTIS obeanje miraza kojeg ima pravo traiti suprug

o DONATIONES besplatno davanje imovinske koristi kojim se uveava imovina obdarenika, a

umanjuje imovina darodavca (mora biti dobrovoljno cum animo donandi)

145

KVAZI-KONTRAKTI
Obligationes quasi ex contractu

Iz njih slijedi priznata, utuiva obveza, to je isto u usporedbi sa kontraktima, ali se ne osnivaju na
prethodnom sporazumu stranaka (consensusus) to ih razlikuje u usporedbi sa kontraktima

NEGOTIORUM GESTIO (poslovodstvo bez naloga):

Nastaje time to jedna stranka (NEGOTIORUM GESTOR, poslovoa) obavlja po svojoj
slobodnoj volji poslove druge stranke (DOMINUS NEGOTII, gospodar) bez prethodnog naloga i
sporazuma
Osnovna obiljeja:
o Bitno je da se obavlja tui rad
o Potrebno je da posao koji obavlja negotiorum gestor bude rezultat njegove samostalne i
slobodne volje
o Za stvaranje obveze nuno je da se posao obavi korisno (utiliter) za dominus negotii
o Nije se trailo da konani ishod bude uspjean
o Poslovodstvo bez naloga je besplatni pravni posao (negotia lucrativa)
Negotiorum gestor obavlja tue poslove unato izriitoj zabrani dominus negotii
U klasinom pravu poslovoi treba nodoknaditi izdatke ako je posao obavljao korisno, koristi se
proirena tuba ACTIO UTILIS
U Justinjanovu pravu poslovoa ne moe traiti naknadu osim kada je izvrio neku javnu obvezu
ili sahranio mrtvace pa pomou ACTIO FUNERARIA moe traiti nakndu od nasljednika
Odgovornost poslovoe bez naloga:
o Duan je poloiti raun dominus negotii i predati mu sve to je u obavljanju posla
postigao
o Odgovara za svaku krivnju (OMNIS CULPA)
o Za zlu namjeru (DOLUS) i krajnju nepanju (CULPA LATA) odgovara poslovoa koji
je sprijeio nenadoknadivu tetu koja je mogla zadesiti dominus negotii
o Duan je zapoeti poso privesti kraju
Zatita:
o ACTIONES IN FACTUM negotiorum gestor je mogao od dominus negotii traiti
naknadu izdataka u vezi s obavljanjem posla
o ACTIO IN IUS CONCEPTA tuba u skladu s bona fides (dobrom vjerom)
o ACTIO NEGOTIORUM GESTORUM DIRECTA pripada dominus negotii
o ACTIO NEGOTIORUM GESTORUM CONTRARIA pripada negotiorum gestoru
(poslovoi) koji zahtjeva naknadu trokova i izdataka u vezi s obavljanjem posla
Iznimno i ako se ne radi o tuem poslu, dominus negotii moe poslovodstvo naknadno odobriti
putem RATIHABITIO (ratihabicije) pa e poslovoa bez naloga u tom sluaju imati sudsku
zatitu
Ako je poslovodstvo za gospodara bilo korisno, on e morati poslovoi nadoknaditi trokove
146

COMMUNIO INCIDENS (sluajna zajednica):

Obvezni odnos koji nastaje kada se dvije osobe ili vie njih bez prethodnog dogovora nau u
suvlasnikom poloaju glede neke imovine ili stvari
Najee nastaje :
o Mjeanjem stvari (COMMIXTIO, CONFUSIO)
o Nasljeivanjem
Dva pravna odnosa izmeu sudionika:
o CONDOMINIUM (suvlasnitvo) - stvarnopravni odnos
o PRAESTIONES PERSONALE (neka druga prava i dunosti, npr.naknada tete u
sluaju kada ih za zajednike potrebe snosi jedan sudionik, podjela koristi i plodova,
odgovornost za tetu i sudionicima i treima, mogunost i uvjeti raskida zajednice)
obveznopravni odnos
Sudionici jedan drugome odgovaraju za CULPA LEVIS IN CONCRETO (nepanju koju dunik
ne bi upotrijebio u vlastitim poslovima)

Vrste tubi za raskid sluajnih zajednica:

o ACTIO FAMILIAE ERISCUNDAE meu sunasljednicima
o
o ADTIO COMMUNI DIVIDUNDO meu suvlasnicima
o
o ACTIO FINIUM REGUNDORUM meu susjedima
o
ACTIONES DUPLICES svatko od njih je mogao biti optuen, ne samo tueni ve i tuitelj
(svaka strana se pojavljuje u ulozi tuenog i tuitelja)

ACTIONES MIXTAE mjeovite tube obveznopravne i stvarno pravne tube

CONDICTIONES SINE CAUSA (bezrazlono bogaenje):

Obvezni odnos koji nastaje time to jedna stranka stekne neto iz imovine druge iako za to nema
pravne osnove ili je osnova povodom koje je do tog stjecanja dolo, iz odreenih razloga prestala
Za povrat bezrazlone inidbe pretor dozvoljava apstraktno formulirane tube nazvane
CONDICTIONES
Tuba u kojima se nije navodio pravni razlog u sluajevima u kojima tuitelj nije mogao
upotrijebiti nikakvo drugo pravno sredstvo da bi dobio stvar ili imovinu koja se nalazila kod
drugoga
147

 Klasino pravo : mogle su se koristiti samo onda kada je do bezrazlonog bogaenja dolo
prijenosom vlasnitva (obveza na dare) i CONDICTIO CERTAE REI (za stvar) odnosno
CONDICTIO CERTAE PECUNIAE (za novac)
Postklasino pravo: mogla se upotrijebiti i CONDICTIO INCERTI u sluaju neosnovanog
bogaenja po nekoj drugoj osnovi
Justinijanovo pravo: nazivaju se CONDICTIONES SINE CAUSA
Pet skupina:
1. CONDICTIO INDEBITI
- sluila je kada je netko u ispriivoj zabludi isplatio nedugovano mislei da je duan
- ako pogrenog uvjerenja nema nastalo je darovanje
- ako je primatelj svijestan da duga nema, onda je to kraa

2. CONDICTIO OB CAUSAM DATORUM (Conditio causa data causa non secuta)

upotrebljavala se za vraanje stvari ili imovine koju je netko dao drugome oekujui neki
dogaaj ili pravni posao koji je izostao (npr. Davanje miraza u oekivanju sklapanja braka)

3. CONDICTIO OB TURPEM CAUSAM

- Moe se zahtjevati vraanje stvari koja je dana iz nemoralnih razloga uz pretpostavku da je
-

samo primanje nemoralno, ne i davanje

Ako su postupci obiju stranaka nemoralni ili ako je davatelj postupio nemoralno, stvar ostaje u
rukama posjednika

4. CONDICTIO OB CAUSAM FINITAM

- Tuba koja se moe upotrijebiti onda kada je pravna osnova davanja postojala pri sklapanju
-

pravnog posla
Vraanje onog to je bilo isporueno kao darovanje, a kasnije je zbog nezahvalnosti opozvano

5. CONDICTIO FURTIVA
- Posebno pravno sredstvo na temelju kojega je vlasnik mogao zahtjevati vraanje stvari od
-

kradljivaca, ako se nije odluio da to trai vlasnikom tubom (rei vindicatio)

Okradeni je posebnom kaznenom tubom ACTIO FURTI traio da se kradljivac osudi na
kaznu u visini dvostruke ili etverostruke vrijednosti ukradene stvari, ali ne i vraanje stvari

Za povrat stvari se koristi:

REI VINDICATIO tuba za zatitu vlasnitva
148

CONDICTIO FURTIVA okradeni ne dokazuje vlasnitvo, ve trai da se utvrdi

obveza kradljivca da vrati stvar

Uvedena zbog odbojnosti prema kradljivcima

Osim toga, u klasinom pravu pretor dozvoljava i ACTIO IN FACTUM

149

OBLIGATIONES EX TUTELA (obveze iz tutorstva):

Nakon prestanka tutorstva izmeu tutora i dotadanjeg tienika nastaje obvezni odnos prema
kojem tutor mora priloiti tieniku raun o upravljanju njegovom imovinom, te eventualno
nadoknaditi tetu koju je uinio
Zatita:
o ACTIO TUTELA DIRECTA pripada tieniku
o ACTIO TUTELA CONTRARIA pripada tutoru

OBLIGATIONES EX LEGATUM (obveze iz legata):

Ako je ostavitelj oporukom u obliku legata ostavio neku stvar ili pravo legataru, izmeu njih
nastaje obveznopravni odnos tj . dunost nasljednika da legat ispuni
Zatita:
o ACTIO CERTI EX TESTAMENTO ako je predmet legata odreena stvar
o ACTI INCERTI EX TESTAMENTO ako se radi o unaprijed neodreenoj stvari

OBVEZE IZ DELIKATA
(obligationes ex delicto)
-

DELICTUM protupravno djelo iz kojeg, zbog povrede pravno zatienih dobara, nastaju
posljedice bez obzira na volju poinitelja

- Podjela:
1. DELICTA PUBLICA (javni delikti) CRIMINA
U posebnom javnom postupku progoni ga drava, a za njega se izrie POENA PUBLICA
(javna kazna)
Npr. Izdaja (perduellio), ubojstvo oca obitelji (parricidium)
2. DELICTA PRIVATA (privatni delikti) MALEFICIA
Obvezni odnos nastaje po samom zakonu na temelju kojeg oteeni ima pravo traiti kaznu
za delikventa u redovnom graanskom postupku
stranke:

poinitelj (pasivna strana)

delikt

oteeni (aktivna strana)

deliktni zahtjevi su naelno nenasljedivi na pasivnoj strani, jer se smru poinitelja delikta, deliktni
zahtjev gasi
na aktivnoj strani prelaze na nasljednike jer postoji pravo na utjerivanje novane kazne koje nakon
smrti oteenog prelazi na njegove nasljednike
150

 iznimka: ACTIONES VINDICTAM SPIRANTES (tube osobnog karaktera) kao npr. INIURIA
(namjerna povreda tue osobnosti) koja ne prelazi na nasljednike
vie supoinitelja odgovara kumulativno (svaki plaa itavu kaznu)

DELIKTI CIVILNOG PRAVA:

Furtum
Rapina
Damnum iniuria datum
Iniuria

FURTUM (kraa)
Zlonamjerno oduzimanje tue stvari radi pribavljanja protupravne koristi
Kradljivac je onaj tko zlonamjerno (dolozno) odnosi stvar:

o FURTUM MANIFESTUM oita kraa, poinitelj je uhvaen na djelu - novana

kazna u etverostrukom iznosu
o
o FURTUM NEC MANIFESTUM neoita kraa novana kazna u dvostrukom iznosu
o
o FURTUM PROHIBITUM - kada je ukradena stvar pronaena pri sveanoj pretrazi,
kazna je krajnje strogo postupanje
o
o FURTUM CONCEPTUM ukradena stvar pronaena u kui neformalnom pretragom
o
o FURTUM OBLATUM ukradena stvar podmetnuta u tuu kuu i tamo pronaena,
kazna je trostruka vrijednost ukradene stvari
o
Tubu moe podii ne samo vlasnik nego i svatko tko je zainteresiran da mu stvar ne bude oduzeta
Zatita:
o ACTIO FURTI trajna tuba koja uvijek povlai infamiju, pasivno nenasljediva, a
aktivno prelazi na nasljednike, obveznog karaktera, kazna je novana

o CONDICTIO FURTI posebno pravno sredstvo za vraanje oduzete stvari koja pripada
jedino vlasniku, a moe je podii protiv kradljivca ili njegova suuesnika (ako doe do
novane osude ona glasi na najvii iznos vrijednosti stvari)

151

RAPINA (razbojnika kraa)

Nasilno oduzimanje tue stvari
Kvalificirani oblik krae
Koristi se pretorska tuba ACTIO VI BONORUM RAPTORUM

U roku od jedne godine ide na naknadu etverostruke vrijednosti oduzete stvari, a nakon toga na
jednostruku vrijednost
Mogu je uz vlasnika podii i drugi koji imaju interes da stvar sauvaju

U Justinijanovu pravu postoje i ACTIONES MIXTAE koje sadravaju zahtjev za vraanje

stvari (naknadu vrijednosti u jednostrukom iznosu) te kaznu u trostrukom iznosu
U sluaju oduzimanja stvari kod pobune ili nemira kazna ide na dvostruki iznos u roku od jedne
godine, a nakon toga na jednostruku naknadu

152

DAMNUM INIURIA DATUM (teta nanjeta protupravno)

Protupravno oteenje tue stvari
Lex Aquilia donosi jedinstven nain kanjavanja
teta mora biti nanjeta neposredno i aktivno tj. DAMNUM CORPORE CORPORI DATUM
(tijelom na tijelo)
Za protupravno ubijanje roba ili etveronone ivotinje plaa se najvia prometna vrijednost
stvari u zadnjoj godini

Adstipulator koji na tetu glavnog vjerovnika akceptilacijom oslobodi dunika obveze, duan je
nadoknaditi iznos oprotenog duga
Za sva ostala protupravna oteenja tue stvari postojala je kazna u vrijednosti koju je stvar
imala u najbliih 30 dana
Koristi se pretorska tuba ACTIO LEGIS AQUILIAE
Moe je upotrijebiti samo vlasnik unitene ili oteene stvari
Za delikte osoba u vlasti odgovara imaoc vlasti tako to je obvezan nadoknaditi tetu ili oteenom
predati u vlast osobu koja je poinila delikt
Odgovara imaoc vlasti nad osobom u trenutku podizanja tube (ne u vrijeme poinjenja delikta)

NOXAE DEDITIO :
1. izvrava se mancipacijom
2. rob prelazi u vlasnitvo oteenog
3. sin prelazi pod vlast oteenog te moe traiti da bude osloboen nakon to odradi novanu
kaznu

INIURIA (namjerna povreda tue osobnosti)

napad na osobu, a ne na imovinu
Moe biti
1. realna (fizika) napad na tjelesni integritet
2. moralna (verbalna) napad na ast, linost osobe...
Koristi se tuba ACTIO INIURIARUM AESTIMATORIA
Sucima (RECUPERATORES) je preputeno da po slobodnom uvjerenju procjene visine kazne za
svaki pojedini sluaj
Strogo osobna tuba
153

Pasivno i aktivno nenasljediva tuba

Kumulativna moe biti tuen svaki poinitelj, (svaki plaa itavu kaznu)
Koristi se u roku 1 godine, a osuenog stie infamia
Unitenje tjelesnog organa kanjavalo se po talionskom naelu oko za oko,zub za zub
Za slomljenu kost plaala se kazna od 300 asa za slobodnog ovjeka ili 150 asa za roba
Za manje tjelesne ozljede plaala se kazna od 30 asa

DELIKTI PRETORSKOG PRAVA:

DOLUS (prijevarno dovoenje u zabludu)
Svako namjerno uinjeno djelo iji je cilj da drugi bude imovinski oteen
Zatita:
1. ACTIO DOLI:
Penalna tuba koja ide samo uz naknadu tete
Pravni posao obavljen uz DOLUS bio je po propisima IURIS CIVILIS i dalje valjan
Na temelju ove tube, tueni je morao platiti kaznu u visini vrijednosti tete koju je neduna
stranka pretrpjela zato to je bila prijevarno dovedena u zabludu

Supsidijarna tuba mogla se primjeniti samo onda kada nije bilo drugog pravnog sredstva za
zatitu oteenog
Osuda je povlaila infamiju
Tuba je osobna aktivno i pasivne nenasljediva
Sadri arbitrarnu klauzulu tueni uspostavom ranijeg stanja moe izbjei osudu i posljedice
Vremenski je ograniena na 1 godinu
2. EXCEPTIO DOLI:
Prigovor prijevare kojeg upotrebljava oteeni ako je protivna strana prva pokrenula postupak
zahtjevom za ispunjenje ugovora to ga je sklopila postupivi prijevarno na tetu tuenog

3. RESTITUTIO IN INTEGRUM OB DOLUM:

Uspostava ranijeg stanja na zahtjev oteene stranke (tuitelja)

METUS (prijetnja)
Nastaje kada jedna strana protupravno, upotrebom sile ili prijetnjom da e uiniti neko zlo, prisili
drugu stranu da na tetu svoje imovine sklopi neki pravni posao ili poduzme ili propusti neko
drugo djelo
Zatita:
154

1. ACTIO QUOD METUS CAUSA

Tuba za vraanje imovine koja je nekom bila oduzeta silom ili prijetnjom
Podie ju oteeni da bi od tuenog dobio naknadu u etverostrukom iznosu ako je pokrenuo
postupak unutar 1 godine, a nakon toga koristi se ACTIO IN FACTUM na jednostruki iznos
Ima penalni karakter
Ne povlai infamiju
Sadri restitutornu klauzulu (tueni je mogao izbjei presudu uspostavljanjem ranijeg stanja)
Nije aktivno nasljediva
Kad je bilo vie poinitelja, koristilo se pravilo o kumuliranju tube (svaki poinitelj plaa itav
iznos)
2. EXCEPTIO QUOD METUS CAUSA
Ako je oteeni bio tuen
3. RESTITUTIO IN INTEGRUM OB METUM
Povrat u prijanje stanje

ALIENATIO IN FRAUDEM CREDITORUM (prijevarno oteenje vjerovnika)

prijevara vjerovnika

Zatita:
1. EDICTUM FRAUDATORIUM vjerovnik moe zahtjevati vraanje stvari to ih je prezadueni
dao treim osobama, ako su ove znale da on time oteuje vjerovnika

2. RESTITUTIO IN INTEGRUM slui upravitelju imovine prezaduenog da trai povrat u

prijanje stanje

3. ACTIO PAULIANA njome se mogu pobijati pravni poslovi kojima je prezadueni poveao
svoju pasivu ili smanjio aktivu dunik je morao bi svjestan da odgovarajuim pravnim poslovima
oteuje svoje vjerovnike

155

OBVEZE IZ KVAZI-DELIKATA
(obligationes quasi ex delicto)

U njih spada nekoliko kanjivih djela koja su pretori prije kanjavali pomou ACTIONES IN
FACTUM
Po svojim karakteristikama ne pokazuju gotovo nikakve meusobne slinosti, ali su ih
Justinijanovi kompilatori ipak svrstali u jednu skupinu (vjerojatno radi simetrije u podjeli obveza
koju su napravili, tj. radi simetrije KVADRIPARTICIJE)
ta simetrija izgledala je ovako:
OBVEZE IZ KONTRAKATA OBVEZE IZ KVAZIKONTRAKATA
OBVEZE IZ DELIKATA OBVEZE IZ KVAZIDELIKATA
u kvazi-delikte spadaju:
IUDEX QUI LITEM SUAM FECIT:

To je sluaj kada sudac (IUDEX PRIVATUS) , kome je povjereno rjeavanje spora, ne donese
presudu na vrijeme ili pak zlonamjerno ili iz nepanje donese presudu kojom je jedna strana
oteena
S obzirom da tada jo nije postojao institut albe (appelatio), govorilo se da je sudac spor uinio
svojim (litem suam fecit) pa je osobno bio duan stranci nadoknaditi tetu na temelju action in
factum, koja je spadala u actiones bonae fidei
Kazna glasi na dvostruki iznos tete

ACTIO DE POSITIS ET SUSPENSIS:

Upotrebljava se protiv vlasnika ili zakupca kue na kojoj je s uline strane objeeno neto to bi
moglo pasti i povrijediti prolaznike
Tubu je mogao podnijeti svatko
Kanjavalo se zbog opasnosti
Ako bi objeena stvar nekog povrijedilia, koristila se ACTIO LEGIS AQUILIAE

ACTIO DE EFFUSIS VEL DEIECTIS:

kada je iz stana neto izliveno ili izbaeno na ulicu pa je time izazvana teta
pokree se protiv imaoca stana (vlasnika ili stanara)
156

 kazna glasi na dvostruki iznos nastale tete

ACTIO FURTI ET DAMNI ADVERSUS NAUTAS, CAUPONES ET STABULARIOS:

tuba kod koje odgovaraju brodari, gostioniari i imaoci staja ako bi putnik koji se kod njih
smjestio, pretrpio tet zbog krae, ozljede, oteenja stvari, kad su tetu nanjele osobe u slubi ili
osobe koje su kod njih trajno stanovale
tetu je poinila osoba od njihova povjerenja pa odgovaraju za rad treih osoba (CULPA IN
ELIGENDO)
nisu odgovarali ako je tetu poinio sluajni prolaznik
gostioniari, brodari i vlasnici staja odgovarali su za tete i gubitak stvari i na osnovi pakta
Receptum nautarum, cauponum et stabularium, za koji se smatralo da je sklopljen im se putnik
smjestio kod njih.

157

OBVEZNO PRAVO PO JUSTINIJANOVOJ KODIFIKACIJI

stvara se shvaanje da je odgovornost povezana sa subjektivnom svjeu, tj. da se odgovornost
temelji na krivnji
oblici krivnje:
DOLUS (svjesna zla namjera)
DESIDIA (nepanja)
NEGLEGENTIA (nemar)
RES PARUM DILIGENTER CUSTODITA (stvar ne uvana dovoljno paljivo)
CULPA LATA (krajnja nepanja)
CULPA LEVIS IN ABSTRACTO (obina nepanja izostavljena od diligens pater familias)
CULPA LEVIS IN CONCRETO (nepanja koju dunik ne bi upotrijebio u vlastitim stvarima)
EXACTISSIMA DILIGENTIA (najmanja nepanja, odgovara se bez obzira na krivnju)
Promjene:
EMPTIO VENDITIO (kupoprodaja):
Dva oblika:
Ako je sklopljena usmenim putem, shvaa se kao konsenzualni kontrakt
Ako je sklopljena pisanim putem, ugovor postaje valjan tek nakon to je isprava potpuno dovrena
(ispravu potpisuju stranke i javni pisar, te stranke potvruju da isprava sadri njihovu volju) te ima
praktiki obiljeja literalnog kontrakta

ARRHA (kapara):
Kod usmeno sklopljenog ugovora djeluje kao dokaz da je ugovor sklopljen, tj. ARRHA
CONFIRMATORIA, te kao odustatnina tj. ARRHA POENITENTIALIS
Kod pismeno sklopljenog ugovora ima ulogu ugovorne kazne, tj. ARRHA POENALIS

Prijenos vlasnitva nad kupljenom stvari:

Trai se tradicija
Prijenos vlasnitva je ovisan o plaanju ili barem osiguranju cijene
PRETIUM (cijena):
Prodavaoc moe traiti ponitenje ugovora ako je cijena bila manja od polovice vrijednosti stvari
Dozvoljeno je kupcu da plaanjem do pune cijene zadri ugovor na snazi kao FACULTAS
ALTERNATIVA
Proiruje se jamenje to ga je uveo edikt kurulskih edila u vezi s prodajom robova i ivotinja na
sve vrste prodaja, pa i na prodaju nekretnina

158

DAROVANJE:
Usmeno obeanje darovanja je valjano
Upis u knjige potreban je samo za darovanja u vrijednosti iznad 500 solida

CONDICTIO (kondikcije):
Nadopuna sa:
CONDICTIO EX LEGE za potraivanja koja nastaju na temelju nekog novog zakona koji nije
naveo temelj obvezivanja
CONDICTIO GENERALIS za potraivanja nastala iz raznih obveznih odnosa ako je predmet
dugovanja na CERTUM
NOVATIO (novacija):
Odluujui element je volja obnove obveze tj. ANIMUS NOVANDI (tu volju je trebalo izriito
izjaviti)
COMPENSATIO (kompenzacija):
Dozvoljena je u svim vrstama tubi, te ona nastupa IPSO IURE (dok je u klasici bila OPE
EXCEPTIONIS), pa tuitelj mora utuiti samo saldo meusobnih potraivanja
PORUANSTVO (jamstvo):
Uvode se naela:
BENIFICIUM DIVISIONIS (svaki sudunik odgovara samo za svoj dio duga)
BENEFICIUM EXCUSSIONIS SIVE ORDINIS (jamac je mogao odbiti plaanje duga ako vjerovnik
nije putem parnice pokuao naplatiti trabinu od glavnog dunika
BENEFICIUM CENDARUM ACTIONUM (jamac nakon to je platio dug mogao je traiti od
vjerovnika da mu ustupi svoj zahtjev protiv dunika)

159

POSTUPOVNO PRAVO U RIMSKOJ DRAVI

Postupovno pravo od 650. godine pr.Kr. do 565. godine po.Kr.
RAZDOBLJE STAROG CIVILNOG PRAVA
LEGISAKCIJSKI POSTUPAK:
POZIVANJE NA SUD:
prema Zakonik-u 12 ploa, pozivanje na sud provodilo se na slijedei nain:
ako se osobu zove pred magistrata, neka ide, a ako ne ide neka posvjedoi, pa neka ga se
hvata, tj. Si In Ius Vocat (Ito) Ni It Antestamino
ako osoba bjei, neka se izvri MANUSINIECTIO (manusinjekcija)
ako je osoba stara ili bolesna, neka joj se da teglea ivotinja
zemljau neka VINDEKS bude zemlja, a bezemljau tko god hoe
upravo po ovom zapisu Zakonik-a 12 ploa vidi se nain pozivanja na sud u razdoblju starog
civilnog prava
tuitelj, dakle, sam poziva tuenika, a tueni je duan poi na sud, jer u protivnom tuitelj ima
pravo po zakonu uhvatiti ga posebnim zakonskim postupkom, tj. MANUSINIECTIO
(manusinjekcija)
tueni moe izbjei odgovornost za neodazivanje pozivu jedino tako da ponudi drugu osobu, tj.
VINDEKS-a, koji je stupao na mjesto tuenog u spor i umjesto njega odgovarao
tuitelj je ovlaten od opine, grada-drave, da pozove tuenika, pa ga tueni mora slijediti ako se
ne eli izloiti opasnosti od optube da ne potuje propise opine, grada-drave, a posljedica je da
ga se vie ne smatra lanom opine, grada-drave, a itava njegova imovina pripada Rimu, te ga
svatko moe i ubiti
pozivanje na sud vrio je, stoga, tuitelj u svojstvu ad hoc magistrata
LEGISACTIONES:
legisakcijama se vodi spor i postie se rezultat spora
a) POSTUPAK DO PRESUDE
- postupak se odvijao putem LEGISACTIONES (legisakcije) formalistike usmene izjave pred
magistratom popraene tono odreenim kretnjama (LEGIS ACTIO)
- one su bile propisane zakonima te su se primjenjivale kao zakoni
- Gaj navodi 5 oblika legisakcija:
1.) LEGISACTIO SACRAMENTO
- najstarija vrsta legisakcije
- razlikovala su se dva tipa te legisakcije:
A) LEGISACTIO SACRAMENTO IN REM sluila za utvrivanje opstojnosti nekog
stvarnog prava, nekog nasljednog prava ili obiteljske vlasti
B) LEGISACTIO SACRAMENTO IN PERSONAM sluila za utvrivanje opstojnosti
nekog duga tuenika prema tuitelju
2.) LEGISACTIO PER IUDICIS POSTULATIONEM
- sluila za utvrivanje opstojnosti obveza iz stipulacije
3.) LEGISACTIO PER CONDICTIONEM
160

- sluila za novane i druge dugove, premda ni sam Gaj nije znao emu je tono sluila
4.) LEGISACTIO PER MANUS INIECTIONEM
- sluila za ovrhu
5.) LEGISACTIO PER PIGNORIS CAPIONEM
- sluila pri izvrenju, tj. kod prisilnog ostvarivanja prava (izvrenje presude na stvarima tuenog)
- LEGISACTIO SACRAMENTO, LEGISACTIO PER IUDICIS POSTULATIONEM i
LEGISACTIO PER CONDICTIONEM sluile su za postupak utvrivanja nekog prava, a
LEGISACTIO PER MANUS INIECTIONEM i LEGISACTIO PER PIGNORIS CAPIONEM
su sluile pri izvrenju, tj. kod prisilnog ostvarivanja prava

OBILJEJA LEGISACTIO SACRAMENTO IN REM:

LEGISACTIO SACRAMENTO IN REM Gaj opisuje kao opu akciju, jer je pobjeeni plaao u
ime kazne iznos oklade i njega ustupao dravi
prema Lex Pinoria sudac se odreivao 30-og dana
kada se postupak vodio o nekoj stvari, vindiciralo se pred magistratom na nain da onaj koji je
vindicirao dri tapi, nakon toga hvata samu stvar, npr. roba, izgovara: ''Tvrdim da je ovaj ovjek
moj po kvirintskom pravu'', te dodiruje stvar tapiem; nakon toga i protivnik u sporu ini slino;
nakon toga pretor je govorio: ''Pustite oba roba'', te su ga oni putali; sada je onaj koji je prvi
vindicirao pitao: ''Traim da kae iz kojeg (razloga) vindicira'', a protivnik odgovara: ''Radio sam
u skladu s pravom kad sam postavio vindiktu''; nakon toga onaj koji je prvi vindicirao izgovara:
''Budui da s nepravom vindicira, izazivam te okladom od 500 sestrecija'', to je protivnik
prihvatio; na temelju toga pretor je jednog od njih postavljao za privremenog posjednika i njemu
nareivao da protivniku da poruke stvari i plodova; sam tapi predstavljao je koplje, pravi simbol
vlasnitva
u ovakvom sporu, obje stranke tvrde svoje pravo, pa ako je tuitelj tvrdio da je vlasnik pojedine
stvari, to je isto morao tvrditi i tueni
tueni se nije mogao braniti tvrdnjom da je tuitelj vlasnik pojedine stvari, ali da on dri tu stvar iz
nekog drugog razloga, tj. nije imao pravo na EXCEPTIO (prigovor)
stranke u sporu pred magistratom izazivaju jedna drugu na okladu, pa e sudac zapravo suditi o
okladi, a time i o samom sporu, ali neizravno
tuitelj je duan navesti pravni razlog, odnosno pravni temelj na osnovi kojeg je vlasnik (npr.
prodaju, darovanje i sl.), a u drugom djelu postupka pred sucem mora dokazati te tvrdnje
u literaturi se smatra da su rijei secundum suam causam bile sastavni dio prvog dijela formule,
ali neki smatraju da su te rijei dio reenice secundum suam causam sicut dixi ecce tibi vindicta,
ali se u literaturi ta reenica ne smatra cijelinom, ve taj Probov fragment je dokaz da se skraenica
rabila na sudu pri skraenom pisanju zapisnika, oporuka i sl. (smatra se da te rijei uope ne ulaze
u formulu koju je tuitelj izgovarao, te da su one Gajev komentar, a upravo je to bio teak problem,
jer se ne zna kojem dijelu reenice te rijei pripadaju; naime, Kaser je 1945. godine tvrdio da te
rijei pripadaju drugom dijelu formule, a ve 1977. godine se predomislio i smatrao da pripadaju
prvom dijelu formule, dok nai autori takoer smatraju da te rijei pripadaju prvom dijelu reenice)
tueni ne mora navesti svoj pravni temelj, dovoljno je da na tuiteljevo pitanje odgovori svojim
pravom (IUS FECI SICUT VINDICTAM INPOSUI), jer dokazuje tuitelj, a ne tueni
161

ACTORI INCUMBIT PROBATIO (tueni u legisakcijskom postupku mora ustvrditi svoje

pravo, ali ga ne mora dokazivati)
postupak se odvija u dva dijela:
1.) IN IURE pred magistratom, osnovni sadraj je da se utvrdi suca, stranke, njihova
tvrenja i objekt spora
2.) APUD IUDICEM pred sucem, stranke iznose svoje tvrdnje i dokaze, a sudac
donosi presudu
ovakav postupak legisakcije prilagoen je za sporove o pokretninama, jer tek na pokretnini to se
donosi na sud moe se pred magistratom vriti propisane kretnje, tj. dodirivanje rukom i tapiem
nakon to se u Rimu priznala otuivost zemlje, poela se ovakva legisakcija primjenjivati i na
zemljita, uope na nekretnine, s time da se najprije s magistratom ilo na lice mjesta, a kasnije se
zadovoljavalo simbolom nekretnine, npr. grudom, koja se donosi na sud
u postupku pred magistratom tueni naputa posjed sporne stvari nakon propisanih sveanih kretnji
na osnovi naloga magistrata (MITTITE AMBO HOMINEM)
nakon toga pretor dodjeljuje privremeni posjed sporne stvari jednoj od stranaka koja daje poruke
protivniku u pogledu posjeda stvari i eventualnih plodova, tj. LITIS ET VINDICIARUM
to dokazuje da se razlikuje vlasnitvo (meum esse) od posjeda prije i poslije intervencije
magistrata

b) OVRHA
dolazila je u obzir samo kod osoba, nikako kod stvari, zbog deliktne odgovornosti i odgovornosti
za ugovorne dugove
vrila se posebnom legisakcijom, LEGISACTIO PER MANUS INIECTIONEM
bila je u rukama tuitelja, a sastojala se u stiliziranom hvatanju tuenog za neki dio tijela, pri emu
se tueni nije smio odupirati
tuenom je na raspolaganju ostajala samo jedna mogunost izbjegavanja MANUSINIECTIO
(manusinjekcije), a to je bilo davanje VINDEKS-a koji je stupao na mjesto tuenika u spor i
vodio postupak u svoje ime, te odgovarao za dvostruki iznos sporne stvari u sluaju da je izgubio u
sporu koji je uslijedio u povodu njegove intervencije, a u nekim sluajevima (koji su postali
pravilo), tueni je mogao odbiti tuiteljevu MANUSINIECTIO (manusinjekciju) i bez
VINDEKS-a, ali je onda sam odgovarao za dvostruki iznos neke stvari, ako je izgubio naknadni
spor o opravdanosti MANUSINIECTIO (manusinjekcije) MANUSINIECTIO PURA
oni koji su priznali novano dugovanje i oni koji su osueni na izruenje neke stvari, imaju 30 dana
za ispunjenje presude, a nakon toga vremena nastupa MANUSINIECTIO (manusinjekcija) i
odvodilo ih se na sud, a ako ne ispuni presudu i nema VINDEKS-a bio je odvoen kui tuitelja i
tamo je bio vezan, te u sluaju da nakon tri sajma ne podmiri nitko njegov dug, bio je izrezan na
komade
u znanosti se smatra da je aktivnost tuitelja pri ovrsi ostatak nekadanje samopomoi, ali autoritet
tuiteljeva djelovanja ne potjee iz njegove snage i ugleda, ve je izraz dravne vlasti
RAZDOBLJE PRETKLASINOG I KLASINOG PRAVA
FORMULARNI POSTUPAK:
u razdoblju starog civilnog prava sudski postupak odvijao se usmenim sveanim legisakcijama
u razdoblju republike uz legisakcijski postupak razvio se i novi oblik postupka, tzv. formularni
postupak
osnovno obiljeje mu je da stranke i magistrat vie ne izgovaraju sveane rijei i ne izvode
propisane kretnje, ve neformalno utvruju FORMULA (postupovnu formulu) u koju se unosi
162

ACTIO (tuiteljev zahtjev) i EXCEPTIO (tuenikov prigovor), tj. okolnosti to ih tuenik istie
protiv ACTIO (tuiteljeva zahtjeva)
formula je u poetku usmena, a kasnije iskljuivo u pismenom obliku, te pradstavlja osnovu sueve
djelatnosti
u formuli je sadrana dvodioba na:
1.) postupak IN IURE pred magistratom, utvrivalo se da li je tuiteljev zahtjev pravno
opravdan ili ne, pa je u sluaju da je bio pravno opravdan pretor priznavao tuitelju pravo da
nastavi s postupkom, tj. ACTIONEM DARE (nakon toga se u suradnji sa tuenikom
izraivala formula kao postupovni program i imenovanje suca), te u sluaju da nije bio pravno
opravdan pretor nije priznavao tuitelju pravo da nastavi s postupkom, tj. ACTIONEM
DENEGARE (tuitelj je tada gubio pravnu zatitu)
2.) postupak APUD IUDICEM pred pretorom, tj. privatnikom kojeg je pretor ovlastio da na
osnovi formule provede dokazni postupak i izree presudu
formularni postupak uveo je moda PRAETOR PEREGRINUS, ustanovljen 242. godine pr.Kr.
za postupke izmeu peregrina
u 2. st. pr.Kr. formularni postupak s Lex Aebutia proiren i na neke sporove meu rimskim
graanima, a 17. godine pr.Kr. August je ukinuo legisakcijski postupak, pa je formularni postupak
postao redovnim sudskim postupkom meu rimskim graanima
uz formularni postupak od Augusta kao izvanredan poinje se koristiti i tzv. kognicijski postupak,
koji e kasnije u razdoblju postklasinog prava potpuno izgurati formularni postupak
POZIVANJE NA SUD:
kada tuitelj pozove tuenog pred magistrata (IN IUS VOCATIO), tuenik se tom pozivu mora
odazvati ili dati VINDEKS-a, jer u protivnom pretor odobrava tuitelju penalnu akciju (kaznu)
pretor doputa tuitelju i privremeni posjed tuenikove imovine, tj. Missio In Bona Rei
Servandae Causa
POSTUPAK IN IURE:
postupak koji se vodio pred magistratom
tuitelj trai od pretora da mu odobri POSTULATIO ACTIONIS (postupak protiv tuenog), a
pretor u povoljnom sluaju odobrava akciju ako je predviena pretorskim ediktom
u sluaju da pretor smatra da je tuiteljev zahtjev opravdan, ali ako za njega nema predviene
akcije u pretorskom ediktu, tada pretor odobrava ACTIO IN FACTUM, tj. odobravao je akciju i
formulu koju je sastavljao samostalno opisivanjem stvarnog stanja
tueni e u tom sluaju moi uiniti tri stvari:
a) porei pravnu osnovu, tj. injenino stanje te se na taj nain bezuvjetno sloiti s tim da se
upusti u parnicu
b) priznati tuiteljeve navode, ali ustvrditi odreene okolnosti koje se protive tuiteljevom
zahtjevu (npr. priznanje da je tuitelj kvirintski vlasnik odreene stvari, ali da je sam tuitelj
prodao i predao svoj res mancipi), tj. tuenik e tada traiti da se u formulu uvede njegov
EXCEPTIO (prigovor), u ovom sluaju EXCEPTIO REI VENDITAE AC TRADITAE
(prigovor da mu je stvar prodana i predana)
c) priznati tuiteljev zahtjev, te postati CONFESSUS, tj. onaj koji je u parnici priznao, pa se
izjednauje sa osuenim na osnovi presude suca (IUDICATUS)
ako tueni odbije upustiti se u postupak, protiv njega se ne moe podignuti optuba i voditi
postupak, ve pretor na tuiteljevo traenje odobrava prisilna sredstva protiv tuenika (npr.
privremeni zatvor ili privremeni posjed tuenikove imovine)
ako se tueni sloi sa time da ue u postupak, pretor izdaje dekret kojim odreuje suca
(INDICIUM DARE) i utvruje pravno i injenino stanje spora u formuli
163

 stranke se moraju sloiti sa formulom, tj. LITIS CONTESTATIO (litiskontestacija), ali njihove
izjave da se slau sa formulom nisu vezane za oblik i nisu imale karakter ugovora, jer su se
upuivale magistratu
ako se tueni ne bi sloio sa formulom, stizale bi ga pretorske mjere sline onima za odbijanje
ulaenja u spor (to je zapravo ugovorno znaenje litiskontestacije)
glavna posljedica LITIS CONTESTATIO (litiskontestacije) je da se u sporu koji je na taj nain
utvren i voen, nije moglo pokrenuti sudski postupak po drugi put (Bis De Eadem Re Agere Non
Licet)
POSTUPOVNA FORMULA:
u njoj pretor u suradnji sa tuiteljem i tuenikom utvruje uz imenoivanje suca jo i tuiteljev
zahtjev, kao i sve vane pravne i injenine okolonosti o kojima ovisi odluka suca
svaka akcija imala je svoju formulu koju je u obliku formulara proglaavao pretor u svom
pretorskom ediktu
ako ediktna formula nije pokrivala cjelokupno injenino stanje, pretor pri odobravanju akcije i
utvrivanju formule zadrava isti naziv akcije, ali malo mijenja formulu i to su tzv. ACTIONES
UTILES

ako je pretor htio pravno zatititi isti naziv akcije za koji u ediktu nije postojala ni slina akcija, tj.
formula, on je odobravao akciju i formulu koju je sam sastavljao samostalnim opisivanjem
injeninog stanja, tzv. ACTIONES IN FACTUM
- formule su imale svoje sastavne dijelove, a glavni sastavni dijelovi formula mogu biti:
a) INTENTIO (intencija) sadri tuiteljev zahtjev
b) DEMONSTRATIO (demonstracija) tonije opisuje injenino stanje kod intencije na
INCERTUM, a sadri pravni razlog na temelju kojeg je nastao spor
c) CONDEMNATIO (kondemnacija) njom se ovlauje suca na donoenje presude ili
osloboenje
d) ADIUDICATIO (adijudikacija) njom se ovlauje suca da dodjeli vlasnitvo i to u
diobnim parnicama (Actio Familiae Erciscundae i Actio Communi Dividundo), ali i u akcijama
za utvrivanje granica (Actio Finium Regundorum)
e) EXCEPTIO (prigovor) njim se istie okolnost u prilog tuenog koja je uperena protiv
tuiteljeva zahtjeva
f) PRAESCRIPTIO njim se ograniava tubeni zahtjev
NAPOMENA: proitati primjere za pojedine akcije radi lakeg razumijevanja postupovne formule
(literatura: ''RIMSKO PRAVO'', Boras, Margeti, Rijeka, 1998., str. 192.-194.)

POSTUPAK APUD IUDICEM:

suca u ovom postupku odreuje pretor u suradnji sa tuiteljem i tuenikom, i to obino rimljanina
za kojeg su se stranke sloile da bude imenovan za suca
164

 ako se stranke ne mogu sporazumjeti, tada tuitelj predlae tueniku suca sa ALBUM IUDICUM
SELECTORUM (posebnog slubenog popisa), sve dok se stranke ne sporazume
ako se ne sporazume ni na taj nain, tada se suca odreuje SORTITIO (drijebom), pri emu obje
strane imaju ogranien REIECTIO (pravo odbacivanja)
u nekim sluajevima (npr. sporovi o slobodi) sude suci RECUPERATORES (suci porotog suda),
a kod vanih imovinskopravnih stvari (npr. nasljednopravni sporovi) sude CENTEMVIRI (suci
uglednog suda) i to vijee izabrano izmeu 100, a kasnije 105 lanova (po 3 iz svakog tribusa)
sudac je strogo vezan za sadraj postupovne formule , pred njim stranke izvode dokaze, a on
odluuje treba li tubenom zahtjevu udovoljiti ili ne
tuitelj je pred sucem dokazivao okolnosti na kojima je temeljio svoj zahtjev, a tueni okolnosti
svoga prigovora, ali je u pogledu dokaznog tereta odluujua bila odluka suca
sudac pruene dokaze ocjenjuje po slobodnoj savjesti
uz iskaze stranaka, isprave, oevid i vjetaenje, veoma vanu ulogu imali su i svjedoci, koje su
stranke same pozivale pred sud i pred sucem ih sasluavale
svjedok nije bio duan odazvati se pozivu stranke, osim svjedoka koji je bio nazoan
formalistikim aktima civilnog prava (npr. kod gesta per aes et libram)
u pravnim problemima sucu pomae CONSILIUM (savjet pravnih strunjaka)
presuda je konana, ona je nepromijenjiva (tzv. formalna pravomonost) i svojim sadrajem
stvara pravo meu strankama (tzv. materijalna pravomonost)
OVRHA:
ovrha na osobi osuenog dunika u obliku dunikog ropstva primjenjuje se u vrijeme formularnog
postupka, ali ju potiskuje ovrha nad cjelokupnom imovinom dunika
ovrha nad pojedinim predmetima bila je iznimka u vrijeme formularnog postupka
ako tuenik (dunik) nije izvrio presudu u roku od 30 dana, tuitelj (vjerovnik) protiv njega
podie ACTIO IUDICATI, a ako se tuenik (dunik) tome usprotivi i ue u spor, izlae se
opasnosti litiskresencije, tj. ako u novoj parnici podlegne, iznos iz presude se udvostruuje
ovrha nad dunikovom imovinom provodi se stavljanjem vjerovnika (tuitelja) u posjed dunikove
(tuenikove) imovine, tj. Missio In Bona Rei Servandae Causa, pa ako u daljnjem roku od 30
dana ne plati iznos na koji je presuen, on postaje infaman, a vjerovnici na poziv pretora izabiru
meu sobom MAGISTER BONORUM-a (upravitelja dunikovom imovinom) koji ju
VENDITIO BONORUM (prodaje) BONORUM EMPTOR-u (najboljem ponuau)
ako je dunik prezaduen bez svoje krivnje, moe se osloboditi presude, ovrhe i infamije tako da
uz pretorovo doputenje dobrovoljno odstupi sva svoja dobra vjerovnicima (CESSIO
BONORUM), s time da mu ostavljaju najvanija sredstva za ivot
POSEBNA PRAVNA SREDSTVA PRETORA:
- posebna pravna sredstva pretora su:
1.) INTERDIKTI
- najvanije pravno sredstvo pretora
- pretor nakon kraeg ispitivanja tuiteljeva zahtjeva njemu neto zabranjuje ili nareuje (time tuitelj
moe bre doi do svog cilja)
- tuenik se nije morao pokoriti pretorovom interdiktu, tada dolazi do redovitog formularnog postupka

2.) IN INTEGRUM RESTITUTIO (povratak na prijanje stanje)

- u odreenim sluajevima odobravao je posebno sredstvo za uklanjanje posljedice nepravedne
konane odluke
- to je posebice odobravao kod prisile, prijevare, oteivanja maloljetnika i sl.
165

3.) MISSIO IN BONA i MISSIO IN POSSESSIONEM

- u nekim sluajevima pretor je doputao privremeno uzimanje u posjed neije imovine, tj. MISSIO
IN BONA (mjera u postupku ovrhe) ili pojedine stvari, tj. MISSIO IN POSSESSIONEM (npr. ako je
vlasnik ruevne zgrade odbio davanje osiguranja za eventualnu buduu tetu)

4.) STIPULATIONES PRAETORIAE

- pretor je koji put silio stranke na sklapanje tzv. STIPULATIONES PRAETORIAE kojim je
osigurao normalan tijek postupka

RAZDOBLJE POSTKLASINOG PRAVA

KOGNICIJSKI POSTUPAK:
formularni postupak primjenjivao se u razdoblju pretklasinog prava uz legisakcijski postupak, a u
razdoblju klasinog prava uz novi tip postupka, tzv. kognicijski postupak
formularni postupak u svom istom obliku primjenjivao se samo u Italiji (u senatskim
provincijama takoer, radi nedostatka porotnika)
dolazi do jaanja carske vlasti, pa car uz pomo svojih organa preuzima sudski postupak u svoje
ruke
formularni postupak i njegova dvodioba naelno nisu doputali albeni postupak, pa je on kao
takav bio nepopularan meu stanovnicima Rima
stranka koja je izgubila spor, veoma se rijetko obraala caru za zatitu, iako je to bilo prijeko
potrebno, jer su narodnom sucu nove okolnosti nabujale ekonimije i mnogi pravni instituti oteali
rjeavanje sporova, a povjerenje u njih jo je vie smanjila korupcija
zbog jaanja careva i dravnog autoriteta te poveanja dravnog aparata, dolo je do toga da se od
3. st. po.Kr. cijeli sudski postupak u svim sporovima odvijao pred dravnim inovnikom kao
sucem, pa je dvodioba postupka neprimjetno nestala
dravni sudac je dijelove postupka (npr. izvoenje dokaza ili donoenje presude) nerijetko
povjeravao nekoj drugoj osobi, obino podreenom inovniku kao delegiranom sucu (INDEX
PEDANEUS, INDEX DATUS)
342. godine po.Kr. formule su izriito zabranjene, a evolucija je zavrila
kognicijski postupak razdoblja postklasinog prava vodio je u prvom stupnju PRAESES
PROVINCIAE (provincijski namjesnik)

POZIVANJE NA SUD:

166

 do sredine 5. st. po.Kr. pozivanje na sud je dunost samog tuitelja (LITIS DENUNTIATIO), a
kasnije je uvedeno da tuitelj samo urui tubu (LIBELLUS CONVENTIONIS) sudu, te da tubu
dostavlja tueniku sudski organ
LITIS CONTESTATIO (litiskontestacija) kao utvrivanje pravnog i injeninog stanja uz
sudjelovanje stranaka nestaje, te u kognicijskom postupku predstavlja trenutak kada tueni pred
sucem odgovori na tubu, a njene posljedice koje su postojale u razdoblju pretklasinog i klasinog
prava (nemogunost voenja spora po drugi puta o istom predmetu) nestaju
sloboda sueva ocjenjivanja dokaza ograniena je dokaznim pravilima, osobito u odnosu prema
ispravama kao dokaznom sredstvu
svjedocima dokaz vie nije priznat kao dovoljno pouzdan, a od prve polovice 4. st. po.Kr. ne
priznaje se dokazna snaga samo jednog svjedoka
presuda vie ne mora glasiti na novac
APELLATIO (priziv) je doputen na viu instanciju, pa ak i na cara
sudac mora primiti APELLATIO (priziv) i uputiti ga u roku od 30 dana
alitelj alje LITTERAE DIMISSORIAE (apostoli) onome tko e o prizivu odluiti

OVRHA:
uobiajeni oblik izvrenja presude nad pojedinim predmetom
ovrha nad cijelokupnom imovinom postala iznimka
crkva je dobila odreeni utjecaj na sudbenost, ali se taj utjecaj nije smio precijeniti
EPISCOPALIS AUDIENTIA nadlenost biskupa u redovitom sudskom postupku nije
vjerovatna
biskup je najee sudjelovao u sporovima na nain to su se stranke dobrovoljno podvrgle
njegovoj arbitrai (dovoljna samo jedna stranka, druga se mora pokoriti elji prve)svi sporovi
dovreni biskupovim presudama zadravaju trajnu pravomonost

167