SKRIPTA

Hrvatska pravna povijest u

europskom kontekstu. Od srednjeg
vijeka do suvremenog doba
DALIBOR ČEPULO

by Lega

Napomena:
Prvi dio knjige je nešto slabije obrađen i ne sadrži Ugarsku i
Austriju. Ostatak je i više nego dovoljan, sretno svima 
Isprike zbog velikih/malih slova i pravopisnih grešaka.

1
BIZANT
POLITIČKI I DRUŠTVENI RAZVOJ

Rimsko carstvo dijeli TEODOZIJE 395. na

1. Pars Occidentis-zrc
2. Pars Orientis-irc ili bizant àjedini stvarni nasljednik rimske države nakon propasti zrc
476.
Bizant se razvio u složenu imperijalnu feudalnu državu s helensko-orijentalnim obilježjima.
Htio je održati nadzor nad pojedinim dijelovima nekadašnjeg zapadnog carstva i tako
neposredno utjecao i na područja u koja su se doselili Hrvati. 

3 faze razvoja Bizanta:

I. kraj 4. do početak 8. stoljeća
II. početak 8. do kraj 13. stoljeća
III. do konačne propasti države 1453.

U prvoj se fazi uobličava osnova bizantske države-grčka kultura, rimska ideja o državi i
kršćanstvo (crkvena organizacija). Bizant se smatra jedinim pravim nasljednikom Rimskog
carstva. No kulturna osnova je obilježena grčkim jezikom i kulturom.

5. i 6. stoljeće obilježili su napadi Perzije (riješeno mirovnim sporazumom) , barbara, vizigota,

huna i ostrogota.

JUSTINIJAN 1.
Autokratski car, osigurao podložnost crkve državi, centralizirao upravu, širio se u Afriku i na
zapadni dio nekadašnjeg Rimskog carstva gdje je osnovan egzarhat sa sjedištem u Raveni.
àdalmaciju dobiva darovnicom 437.
-donosi Corpus iuris civilis (justinijanovu kodifikaciju)

Zbog prodora avara, slavena i arapa, HERAKLIJE dijeli državu na vojna područja-teme i
uvodi
STRATIOTE-vojnici seljaci koji su dobili na uživanje državnu zemlju uz obvezu vojne službe

ZEMLJORADNIČKI ZAKON (7.-8. st)

-štiti slobodni seljački posjed kao imovinsku osnovu stratiotskog sustava i sankcionira njegovu
povredu
ànjime je usporeno pretvaranje slobodnih seljaka u kmetove i pravom prvokupa rođaka jer
time zemlja ostaje u zajednici
Zbog toga je većina stanovništva slobodno seljaštvo (7.-8. st.)

SEOSKE OPĆINE-plaćaju jedinstveni porez na koji su solidarno odgovarali članovi zajednice

(tako je uređeno zbog učinkovitijeg ubiranja poreza)

Odvajanjem glavarine (individualnog poreza-tereti svakog stanovnika) od zemljarine (tereti

samo vlasnika zemlje), faktično je ukinuto vezivanje seljaka za zemlju.

I siromašni seljaci opremaju zajedno po jednog stratiotaànapreduje proces pretvaranja

slobodnih seljaka u kmetoveàdruga pol. 9. st, kralj ukida pravo prvokupa i ojačava krupni
posjedàubrzana partikulizacija zemlje i slabi vojnu moć
KRUPNI POSJED s pravom sudbenosti i imunitetom, te s kmetovima kao obrađivačima
potpuno prevladava u 11. st i postupno se zamjenjuje s
PRONIJARSKIM SUSTAVOM-u kojem car dodjeluje zemljišta zajedno s kmetovima, a
ovlaštenik je dužan na vojnu službuàpronijari izbjegavaju vojnu obvezuàvojna moć bizanta
slabiàkrižari pod vodstvom venecije 1204. zauzimaju carigrad i počinje propadanje bizzyja L
3. faza
Bizant ne postoji kao jedinstvena država, već kao država sljednica koja počiva na ugovoru
križara i Venecije. Osmanlije 1453. zauzimaju Carigrad.

DRŽAVNO USTROJSTVO

2
-autokratska monarhija (u prvom razdoblju teokracija-vladar božji izaslanik i ima nadležnost u
crkvenim pitanjima)
àvladar je imao svu vlast, red nasljeđivanja nije uređen pa oni sami određuju suvladara iz
vlastite obiteljiànasljeđe prijestolja
àcarski savjet ili konzistorij-ima savjetodavnu nadležnost, čine ga najviši državni
funkcionari
àsenat-bivši državni funkcionari, bira cara

PREFEKTUREà7-8 DIJECEZAà60 PROVINCIJA(skupljaju poreze i vrše sudsku vlast)

àpraefecti pretorio-najviši državni funkcionari u prefekturama Orijenta i Ilirika,
objedinjavaju upravnu i sudsku vlast
àmagistri militium- obnašaju vojnu vlast u prefekturama
àvikari-na čelu dijeceza, odgovorni za civilna pitanja i vojni zapovjednici

Sve službenike imenuje car

RAVENSKI EGZARHAT-osnovan u pol. 6. stoljeća u italiji(i Istra i Dalmacija, do osvajanja

Langobarda 751.), na čelu mu je bio vojskovođa-EGZARH
On objedinjava punu civilnu i vojnu nadležnost

TEME-po uzoru na organizaciju egzarhata, ustrojio ih Heraklije

-na čelu im je strateg (vojskovođa), okružen stožerom službenika koji rukovode vojnim
poslovima, financijama, poslovima civilne uprave i sudskim poslovima (protonotar)
àvojna snaga su stratioti

Niže jedinice teme su TURME I BANDE

Zadarska tema-9. stoljeće, služila kao osnova za održanje bizantske vlasti na istočnom
jadranu, no već u 10. st. se individualiziraju dalmatinskih gradovi
-zadarski prior (načelnik) je strateg

PRAVO
CORPUS IURIS CIVILIS (529-524)
-bizantski carevi nakon corpusa nastavljaju s donošenjem zakonaànovellaeà7. st.
ànomos (zakon)
Važni su bili i
 Zemljoradnički zakon
 Pomorski zakon utječe na pomorsko pravo na istočnom jadranu u srednjem vijeku
 Vojni zakon
 II. zemljoradnički zakon-primjenjuje se u našim krajevima
 ECLOGA-priručnik za sudove s najvažnijim propisima bračnog, nasljednog, i
kaznenog prava i postupka-8. stoljeće

I vladari makedonske dinastije nastavljaju donositi propise-BAZILIJE 1.-priručnik

PROHEIRON
àto je bila zbirka propisa javnog i privatnog prava
à886. proširena je carevim novelama u zbirci EPANAGOGE-nije imala oblik zakona, ali je
imala zakonsku snagu i bila široko prihvaćena
BAZILIKE Lava 4. 887. je prerađeni Corpus iuris civilis koji izostavlja neke njegove zastarjele
djelove.
HEXABIBLOS-14. stoljeće-privatna zbirka kaznenog i građanskog prava

UKRATKO, bizantsko pravo nastavlja tijek rimskog prava u novim okolnostima, zamjenjeno je
individualno vlasništvo podijeljenim, ne primjenjuju se neki instituti obveznog prava, u
kaznenom postupku do izražaja dolazi inkvizicijsko načelo, slobodna primjena mučenja,
pokušaj se kažnjava kao počinjeno kazneno djelo (i sudioništvo), a smrtna kazna je za
gotovo sve delikte protiv države, vjere, života, tijela i imovine.

3
MLETAČKA REPUBLIKA
POLITIČKI I DRUŠTVENI RAZVOJ

Provala barbara u 5. i 6. st. àdolazak Langobarda na otočiće i stanovništva iz unutrašnjosti

na obaluànastaju manja naselja.
Prvo je to područje bilo pod vlasti Bizanta (preko Ravenskog egzarhata), a neposrednu vlasti
maju tribuni na čelu pojedinih naselja koji se sukobljavaju i 697. biraju vojvodu (DUX), kojeg
imenuje car.
à751. Langobardi zauzimaju lagunu i uobličava se zaštićena gradska jezgra na otočiću
RIALTO-tamo stoluje vojvoda (dužd)
AACHENSKIM mirom 812. Venecija pripada Bizantu, s pravom slobodne trgovine s
franačkom, time
se širi i jača, da bi konačno ZLATNOM BULOM Alekseja Kommena 1084. dobila položaj
neovisne države u vazalnom odnosu s bizantom.
àtim aktom je Venecija oslobođena plaćanja daća, dobila pravo slobodne trgovine u Bizantu,
izuzeće od bizantske službene nadležnosti, duždu je dodijeljena visoka titula
PROTOSEBASTOSàa ona je morala dati pomoć u borbi protiv Normana!

Zlatno doba venecije je s duždom Enricom Dandolom-Dux Venetiae, Dalmatiae et Chroatiae,

osvojio je Zadar, Carigrad (u njemu je ustanovio latinsko carstvo)-imao upravu u 3/4 carigrada

VIJEĆE MUDRACA (Malo vijeće)

-prva polovica 12. stoljeća
àima nadležnosti koje ograničavaju duždevu vlastàtime je uspostavljena mletačka
KOMUNA

Rast venecije traje do otkrića Amerike i napredovanja Osmanlija, što ih je oslabilo politički i
trgovački, i u 17. stoljeću oni gube većinu svojih posjeda, a u 18. stoljeću su potpuno skršeni.
1796. je zauzima NAPOLEON, koji ukida Mletačku Republiku i 1797. MIROM U
CAMPOFORMIJU prepušta Habsburgovcima

DRŽAVNO USTROJSTVO
-mletačke institucije su nastale u okrilju romansko-bizantske tradicije.
-duždevi su vladali autokratski i nastojali su svoju funkciju učiniti nasljednomàMONARHIJA
àubrzo savjetnici smanjuju ovlasti dužda i to ga svodi na doživotno izabranog prvog
službenika
DUŽDov položaj je bio simboličan (ceremonije, sjaj), ali realno nije imao neke velike ovlasti-
najviši zapovjednik u vojnim pohodima i imenovanje poglavara mletačke crkve (patrijarh).
-u ostalim pitanjima djeluje uz suglasnost ili pod nadzorom VELIKOG VIJEĆA ili njegovih tijela
BIRANJE DUŽDA
-bira se u VELIKOM VIJEĆU, u složenom postupku koji onemogućava nametanje pojedinaca.
Dužd je trebao položiti obećanje (promissio) kojim dobrovoljno ograničava svoju vlast.
-on je predsjedao Velikim vijećem, Senatom (kojem je odgovoran) i drugim vijećima al
njegov glas vrijedi jednako kao od svih drugih članova. Dužd je mogao biti tužen pred sudom.

VELIKO VIJEĆE
-osnova mletačkog sustava
-nastalo u 12. stoljeću
480 članova izabranih među članovima trgovačke aristokracije grada
Članstvo je kasnije bilo zatvoreno na članove koji su u njemu posljednje 4 godine, a kasnije i
nasljedno i stječu ga njihovi sinovi kad navrše 25.
àono donosi zakone, ima pravo rješavanja svakog predmeta javne prirode, nadzire različita
tijela…
àIZABIRE GOTOVO SVE DRŽAVNE SLUŽBENIKE kroz kompliciran postupak (zbog spletki)

SENAT ''VIJEĆE UMOLJENIH''

-najprije 60, pa 120 članova koje bira Veliko vijeće između patricija starijih od 40 godina uz
mogućnost ponovnog izbora+veći broj izvanrednih članova=do 300 članova
àstoga senat može bolje raspravljati (manje ih je) od velikog vijeća u zadjedničkim pitanjima

4
àsenat onda polako preuzima ulogu glavnog upravnog tijela u veneciji
-sastajao se svaki dan, uz obavezno prisustvo senatora
:odlučivao je o ratu i miru, financijama, porezu, plovidbi, trgovini, izboru vojnih časnika,
imenovanju veleposlanika, vođenju diplomatskih poslova
àbavio se javnom upravom na cijelom mletačkom području (dalm. gradovi)

KOLEGIJ
-priprema radi i odluke senata
-10 članova SIGNORIE i 16 MUDRACA (mudrace bira ih senat na 6 mjeseci s pravom 2
reizbora i izmjene po trojice članovaàkontinuitet djelovanja)
àneka vrsta ''vlade''s mudracima, zaduženim za vojne i unutarnje poslove

SIGNORIA
-drugo tijelo izvršne vlasti s protokolarnim funckijama
ČINE GA: dužd, 6 njegovih savjetnika (malo vijeće), i 3 pročelnika Vijeća četrdesetorice-
QUARANTIA

6 SAVJETNIKA bira veliko vijeće s popisa kojeg je sačinio senat

-oni otvaraju pisma naslovljena na dužda, sudjeluju u audijencijama i zamjenjuju dužda u
predsjedanju izbornim tijelima

VIJEĆE ČETRDESETORICE (QUARANTIA)

-40 članova
-sudski organ, sudi civilne i kaznene predmete

VIJEĆE DESETORICE
-brine za sigurnost države
-neograničene ovlasti, nadzire sve, čak i Veliko vijeće
-članovi birani na godinu dana, bez mogućnosti reizbora

UPRAVNO-TERITORIJALNA PODJELA MLETAČKE DRŽAVE

DOGADO-područje pod neposrednom vlašću dužda
-čine ga otočići koji čine grad+
Stato da Mar (pomorska država)-čine ga mletački posjedi u istri,dalmaciji…svugdje
Stato da Terraferma (zaleđe)-zaleđe venecije-veneto, venezia giulia, istočna lombardija i
romagna

PRAVO
-uglavnom vrijedi na DOGADU, ali i na ostalim područjima pod njihovom vlašću
àrazvilo se pod utjecajem langobardskog i franačkog prava koje je potisnulo rimsko-
bizantsko pravo

àrimsko-bizantsko pravo će biti oživljeno kroz opće pravo-ius commune

VRELA MLETAČKOG PRAVA
 Privilegiji franačkih i njemačkih vladara izdavni 840.
 Ratio de lege Romana s pojedinim odredbama rimskog prava i Biblije
 Parvum statutum-sadržava dopunjene pravne običaje
 Iudicia a probis iudicibus promulgata-kompilacija od 75 glava sažetih oblika sudskih
odluka
-donio ih je glavni sudski organ dužda-curia de proprio
Na prijelazu iz 12. U 13. Stoljeće pravo se počelo skupljati u statutarne zbirke manjeg
opsega:
 Zbirka Ranieria Dandola 1204.
 NAJVAŽNIJI STATUT-1242. Za dužda IACOPA TIEPOLA
-čine ga 5 knjiga:građanski postupak, obiteljsko, nasljedno, stvarno i obvezno pravo
àpolovinom 14. Stoljeća mu je dodana i 6. Knjiga-Liber sextus aditionum et
correctionum
-ona ima ispravke i dopune koji su se nastavili dodavati i poslije

5
 àtaj statut bio je u primjeni do kraja mletačke republike, važne su i glose koje su
dodavane uz pojedine glave
-on se primjenjuje na sve osobe podložne vlasti mletačke (dogado i sva druga
područja), no to se primjenjivalo samo na Kreti, ostala područja su većinom sama
sebi donosila propise hehe
àon propisuje HIJERARHIJU pravnih vrela (vrijedi i u dalm. I istri)
1. STATUT-ako nije propisivao neko pitanje onda se poseže za analogijom, nakon
toga običajima, a ako ni to ne pomaže, onda sudac donosi oduku prema savjesti
tj. pravičnosti
àto posljednje vrelo je sučev ARBITRUM, ima ga svatko ko obnaša neku javnu
dužnost, te ima pravo presuditi slučaj prema svom osjećaju pravičnosti àna taj se
način onemogućava utjecaj rimskog prava koje je prodiralo u praksi u nedostatku
boljeg rješenja
-dublji smisao leži u tome da je venecija negirala suverenitet Svetog rimskog carstva
isključenjem primjene njegovih propisa

KAZNENO PRAVO: Tiepelov LIBER PROMISSIONIS MALEFICII 1232.àzamijenio

starije zbirke kaznenog prava,

FRANAČKA
POLITČKI I DRUŠTVENI RAZVOJ
-nastala je u 5. Stoljeću
DRŽAVNO USTROJSTVO
FRANAČKI VLADAR
-kralj odnosno car
-vlada u općem interesu, vrši vladarsku vlast kao ratni vođa
àosvojio je državno područje kao svoj ratni plijen, odnosno osobni posjed
-on djeluje kao vazal prema svojim podanicima
Kruna se prenosi na kraljeve sinove pa su oni REX FRANCORUM
Za Karlove krunidbe 800. Godine (imao je samo jednog sina Ludovika pobožnog), država se
pojavljuje kao vladarev PATRIMONIUM (baština, očevina), isprepliću se privatnopravni i
javnopravni elementi
àvladar je otac u obitelji kao zaštitnik i sudac, ima neograničeno pravo izdavanja naredbi i
zabrana u obliku propisa čije je poštovanje zajačeno kaznama
KRALJEV DVOR
-čine ga savjetnici iz reda najviših predstavnika crkve i velikaša
MAJORDOM-upravlja životom na dvoru, upravom, predsjeda narodnim skupštinama-nema ga
u karolinško doba
DVORSKI GROF-sudska nadležnost, predsjeda kraljevim sudom, brine o izvršenju presuda,
nakon majordoma preuzima njegove poslove i brine o dvoru
REFERENDAR-upravlja kraljevskom pisarnicom, čuvar državnog pečata kojim su uvjeravani
kraljevi akti,
COMES STABULI-nadzire kraljeve staje i najviši zapovjednik
SENESCALUS-brine o opskrbi
ARHIKAPELAN-za karolinga na čelu dvorskog aparata, duhovna osoba bavi se crkvenim
pitanjima
SKUPŠTINE
SKUPŠTINA NAJVIŠEG PLEMSTVA-najvažnija politička i vojna pitanja
OPĆA SKUPŠTINA-sva važna državna pitanja koja je vladar obično poštivao, potvrđuje
vladareve kapitulare
TERITORIJALNA PODJELA
GROFOVIJE-na čelu grof (imenuje ga kralj), ima vojne, upravne, financijske i sudske ovlasti
CENTENE-općine slobodnog stanovništva, na skupštinama bira tungina-ima sudske i
upravne ovlasti
MARKE ILI MARKGROFOVIJE-na graničnim područjima (osnovao ih karlo veliki)
àFurlanijska markgrofovija-obuhvaća područje naseljeno Hrvatiima-u 9. Stoljeću su joj
podložni knezovi Borna i Ljudevit Posavski koji je podigao bunu protiv furlanskog markgrofa.

PRAVO

6
-objedinjava ono pravo koje vrijedi na prostoru franačke, ono kojim svojim propisima uvode
vladari, i ono koje po načelu personaliteta ovisi o plemenskoj pripadnosti
 Leges barbarorum i leges romanae barbarorum-zbornici rimskog prava karakteristični
za franačko pravo-utjecaji rimskog prava, kršćanstva i vladarevih interesa
 Kapitulari-vladarska vrela, opći propisi kojima su karolinški vladari dopunjavali ili
mijenjali postojeći pravni sustav
 Capitula legibus langobardorum addenda i Capitula Italica –vrijede za sve stanovnike
Italije i neposredno utječu na staro hrvatsko pravo
 Formulari-predstavljaju obrasce za sklapanje različitih pravnih poslova
 Isprave-(cartae i notitae) o pojedinim pravnim poslovima

Franački pravni utjecaji na našem području vidljivi su kroz razvoj feudalnih struktura,
senioriteta, vazaliteta, uređenju vlastelinstva, srukture vlasti i organizacije dvora, nazivu ''kralj''
(Karlo Veliki-Carolus Magnus).
Na neka vrela u Dalmaciji je utjecala langobardska kodifikacija, Edictum Rothari iz 643., a
langobardsko pravo je preko pravne škole u Paviji, osnovane u franačkom razdoblju zadržalo
važan utjecaj na formiranje feudalnih odnosa u Europi-preko zbirke langobardskog prava
LIBRI FENDORUM iz 12. Stoljeća te se odrazilo i u našim krajevima.

SVETO RIMSKO CARSTVO NJEMAČKE NARODNOSTI

POLITIČKI I DRUŠTVENI RAZVOJ
àobuhvaća današnju Belgiju, Nizozemsku, Luksemburg, Švicarsku, Njemačku, Austriju,
Češku, Sloveniju i znatne djelove Francuske, Srednje Italije i Poljske
àhrvatski djelovi-Istra zapadno od Raše (bez mletačkih posjeda), a od 1797. Do 1805.
Cjelokupna markgrofovija Istra
-krunidbom Karla Velikog za cara 800. Godine je obnovljeno ZRC
à962. Je Sveto Rimsko Carstvo nestalo papinim krujenjem u Rimu njemačkog kralja Otona I.

-u caarstvu je prevladavala njemačka komponenta ali zbog višejezičnosti, višeetičnosti nije

bilo njemačke nacionalne države
-priroda SRCNJN je bila najbliža konferderaciji
1806. Franjo je abdicirao s položaja cara Svetog Rimskog Carstva i ono prestaje postojati

DRŽAVNO USTROJSTVO
CAR
-bira ga 7 nasljednih kneževa-izbornika, a položaj cara je nasljedan
Krunidbu do 1530. Obavlja papa, ali se zbog praktičnih razloga od tada carevi krune odmah
po izboru.
CAREVE NADLEŽNOSTI-skromne, podjela plemićkih naslova, druge povlastice i carske
službe
-njegove nadležnosti su uglavnom bile ograničene vlašću lokalnih vladara

''PRINČEVI''-kraljevi, kneževi, grofovi,biskupi i opati koji upravljaju s preko 1800 području u

18. St.

U carstvu je osnovni odnos bio između cara i ''državnih staleža'', tj. područja kojima su
vladali nasljedni svjetovni vladari, crkveni dostojanstvenici ili su to bili slobodni carski gradovi
koji su pripadali nekom od deset carskih okruga.

DRŽAVNI STALEŽI-status koji je davao njegovu nosiocu pravo na glas u DRŽAVNOM

SABORU (reichstag),

DRŽAVNI SABOR-sastoji se od VIJEĆA IZBORNIKA koji su birali cara, VIJEĆA PRINČEVA

koje je imalo crkveni i svjetovni dio te VIJEĆA SLOBODNIH CARSKI GRADOVA
-državni sabor daje caru suglasnost za svaku važnu odluku-rat i mir, porez, zakoniàslabi mu
vlast

DVA CARSKA SUDA S KONKURENTSKOM PRIZIVNOM NADLEŽNOŠĆU-same biraju

stranke

7
DRŽAVNI KOMORSKI SUD-ima veći broj sudaca(manji broj imenuje car, a ostale sam sud
između kandidata koje predlože države koje financiraju sud)
DRŽAVNO DVORSKO VIJEĆE-u beču, imenuje ga car, mogao se uključiti i u rješavanje
nekih predmeta

PRAVO
CONSTITUTIO CRIMINALIS CAROLINA 1532.
-trebala se primjenjivati supsidijarno u odnosu prema lokalnim zakonodavstvima, on je
unificirao kaznena prava carstva. Imao je i začajan utjecaji na razvoj kaznenog i kz
postupovnog prava u srednjoj europi. U HRVATSKOJ I SLAVONIJI se primjenjivala kao
supsidijarno vrelo.
àuvodi INKVIZICIJSKO NAČELO umjesto akuzatornog-službeno državno tijelo utvrđuje je li
kz djelo počinjeno i odlučuje o primjeni kazne na pčinitelja, te s tim ciljem vodi POSTUPAK
koji se sastoji od
ISTRAGE (inquisitio) I SUĐENJA.
-u akuzacijskom postupku sud odlučuje između dvije suprotstavljene i ravnopravne strane,
koji se odvija na temelju njihovih zahtjeva, a postupak se pokreće zahtjevom
tužitelja(accusator)
-sudac je aktivni sudionik postupka, on također istražuje činjenice
MATERIJALNI DIO CAROLINE-strog, česta smrtna kazna, stroge tjelesne kazne, UREDILA
POSTUPAK TORTUREàoni koji počine štetnju posljedicu putem čaranja trebaju biti
spaljeniàto dovodi do masovnih postupaka protiv vještica između 1580. i 1680.

AUSTRIJA I HABSBURGOVCI
POLITIČKII DRUŠTVENI RAZVOJ

Austrija je prvo bila najističniji dio Svetog Rimskog Carstva, a onda 1156. Prekida političku
vezu s Bavarskom i uzdiže se na razinu carskog posjeda i nasljednog vojvodstva.
1278. Austriju, Štajersku i Korušku stiču Habsburgovci i tim područje vladaju do 1918. Oni
svoje posjede šire i dolaze i do Jadranskog mora i 1466. Osvajaju RIJEKU

1396. prvi put se (zbog rasprave i otporu turcima) sastaje ZEMALJSKI SABOR
AUSTRIJSKIH STALEŽA-on se kasnije razvija u tijelo koje se redovito sastaje radi
odobravanja poreza, odlukama o vojnim izdacima itd…staleži često i prihvaćaju neke odluke
nametnute od strane vladara

1453. Austrija postaje nadvojvodstvo, širi se na Nizozesku, nakon pogibije Ludovika

Jagelovića na mohačkom polju, dobiva češku, a pravo na ugarsko-hrvatsko prijestolje stječu
izborom u saborima Ugarske i Hrvatske i Slavonije.
àzrinsko-frankopanska urota zbog varšavskog mira.
-nakon toga austrija postaje velesila, Marija Terezija provodi brojne reforme, njen brat Josip
II.također. Nakon njega dolazi Leopold II.
MIROM U CAMPOFORMIJU 1797. Franjo 1. se morao odreći Lombardije i Belgije, a
zauzvrat dobiva Veneciju, cijelu ISTRU I DALMACIJUà1805. Požunskim mirom ih predaje
Francuskoj upravi ali vraća vojnim putem 1813.

Metternich je u beču 1815. Zajedno s Rusijom i Pruskom osnovao SVETU ALIJANSU-zalaže

se za nepromjenjivost granica i borbu protiv liberlanih i demokratskih revolucija. Zbog toga od
1815. Do 1848. Austrija vodi posve konzervativnu politiku

FRANJO JOSIP I. uvodi apsolutizam 1848., obilježava ga centralizam, modernizacijske

reforme, ali neuspjeh na vanjskom planu i represivni i germanizatorski režim na unutarnjem
planu dovode do prekida tog poretka 1860. I 1861. àtaj prekid su obili prihvatiti Ugarski i
Hrvatsko-slavonski sabor

DRŽAVNO USTROJSTVO
-dvorska pragmatička sankcija KARLA III. 1713. Utvrđuje žensko pravo nasljeđivanja
prijestolja, red nasljeđivanja i i neraskidivost veza austrijskih zemalja i Ugarske.àto je bila
osnova vladanja monarhijom do Austro-ugarske nagodbe

8
OŽUJSKI USTAV-nakon slamanja mađarske revolucije, njime proglašena Austrijska Carevina
SILVESTARSKI PATENT 1851.-ukinut ožujski ustav i uveden otvoreni apsolutizam 1852.
LISTOPADSKA DIPLOMA-VELJAČKI PATENT-vidi to skripti dalje…

Sklapanje Austro-ugarske nagodbe utjecalo je na konačno uvođenje ustavnog okvira u

Austriju jer je vladar kao ustupak za prihvaćanje tog čina u Carevinskom Vijeću morao
prihvatiti zahtjev liberalne većine zastupnika o istodobnom prihvaćanju 5 TEMELJNIH
DRŽAVNIH ZAKONA USTAVNOG ZNAČAJA zasnovanim na liberalnim zasadama.
àoni su prihvaćeni zajedno s Austro-ugarskom nagodbom 1867. I čine PROSINAČKI USTAV
àon se sastoji od više organskih zakona koji uređuju temeljna pitanja poretka koja obično
uređuje ustav (oblik vlasti, organizacija vlasti, položaj građana)-većina, kvorum
1. Je ograničio značenje Veljačkog patenta na zemlje austrijske polovine
2. Drugi sadržava opsežnu listu zajamčenih prava građana i nacionalnih skupina-
jednakopravnost pred zakonom, jednakopravnost vjera, sloboda vjeroispovjesti i
savjesti, jednakopravnost jezika dioba sustava i uprave, uvođenje upravnog i
ustavnog suda, porotno suđenje za najteže delikte u tisku)
3. Treći Propisuje osnivanje CAREVINSKOG SUDA s ovlastima ustavnog suda-tj.
nadležnost za rješavanje sukoba nadležnosti središnjih i zemaljskih tijela za tužbe
građana zbog povrede ustavom zajamčenih političkih prava
4. 4. Su odvojeno sudstvo i uprava i zajamčeni stalnost sudskog postupka, porotno
suđenje za najteže i tiskovne delikte, te sudsku zaštitu za povrede prava u upravnom
postupku.
5. Jamči pravnu i političku neodgovornost cara i pravnu odgovornost ministara
CAREVINSKOM VIJEĆU

àti zakoni uvode elemente moderne ustavnosti i osigurali su miran politički, društveni i
gospodarski razvoj, uz poštivanje prava pojedinaca, nacionalnih skupština i neovisno sudstvo.

àipak, vlasti su oprezne s pravom glasa, slobodom tiska, pravom okupljanja

12. studenog 1918. Je proglašena Njemačko-Austrijska Republika koja je ratifikacijom

mirovnog sporazumaiz Saint Germainea 1920. Promijenila naziv u Republika Austrija i dobila
USTAV koji je sastavio HANS KELSEN

USTAVOM
Je uspostavljeno FEDERALNO I REPUBLIKANSKO uređenje sa Saveznom skupštinom koju
čine NARODNO I SAVEZNO VIJEĆE, te sa saveznim predsjednikom (od 1929. Se bira
neposredno)
àosnovan je i USTAVNI SUD

1938. Austrija je pripojena Njemačkoj u sustav Trećeg Reicha, ponovo stječe suverenost tek
1945. Nakon što su savezničke sile 1955. sklopile DRŽAVNI UGOVOR O PONOVNOJ
USPOSTAVI NEOVISNE I DEMOKRATSKE AUSTRIJE-njime je austrija proglašena
teritorijalno nepodovredivom i zabranjeno joj je gospodarsko i političko ujedinjenje s
Njemačkom.
àtim državnim ugovorom su zajamčena i manjinska prava Hrvata i Slovenaca

PRAVO
-pravni razvoj Austrije isprepleten je germanskim pravom i od 15. Stoljeća recipiranim ius
commune
àpočetno razdoblje je obilježeno utjecajem langobardskog i franačkog prava-leges
barbarorum i leges romanae barbarorum od kojih su najvažniji bile LEX ALAMONNORUM 7
ST. I LEX BAIUVARIOUM 8 ST.
-njih će zamijeniti zakonodavstvo KARLA VELIKOG, spregnuto s lokalnim običajima, a
KATOLIČKA CRKVA primjenjuje kanonsko pravo.

U Austriji vrijede zbirke njemačkog prava-SACHSENSPIEGEL 1225., SCHWABENSIEGEL

1275.

9
Postupni prodor rimskog prava u 15. St pridonosi unficiranju dotad raspršenog pravaàod
1506. Se u mnogim austrijskim zbirkama nastoji objediniti pravno i javno pravo
àu 16. I 17. St se po tom primjeru, objavljuje niz privatnih nacrta kodifikacija radi pomoći
SUCIMA I STRANKAMA U sudskim postupcima

RAZVOJ PRAVA ZA MARIJE TEREZIJE

-kaznenopravni zakonik Constitutio criminalis Theresiana 1768.àizmjenjen i dopunjen 1787.
-nacrt građanskog zakonika Codex Theresianus 1768.
-Opći sudski red 1781.
-Građanskopostupovni red 1787.
àimali su veliki utjecaj na hrvatsko pravo

Austrijski Opći građanski zakonik OGZ

-imao NAJVEĆI UTJECAJ NA HRVATSKO ZAKONODAVSTVO
-1797. Je stupio na snagu u austrijskoj pokrajini Galiciji-GALICIJANSKI ZAKONIK.
Stupio je na snagu 1.1.1812. u habsburškim nasljednim zemljama i Vojnoj Krajini.
U austrijske zemlje se postupno uvodio od 1814. Do 1820. A u Ugarsku HRVATSKU I
SLAVONIJU je uveden apsolutističkim dekretom 1852., stupio na snagu 1853.
àu Ugarskoj je ubrzo nakon vraćanja ustavnosti 1861. Na snagu vraćen TRIPATRIT
 Na Hrvatsko-slavonskom području je nastao vrijediti do 1946.

U razdoblju neoapsolutizma su uvedeni mnogi novi zakoni koji su uređivali područja

kaznenog, građanskog prava, upravu i sudstvo te bilježništvo i odvjetništvo.
àoni su bili od velikog značaja za modernizaciju i kodificirali su do tada raspršene propise
običajnog prava i konzervativne relikteàKazneni zakon o zločinima, prijestupima i
prekršajima 1852. Sadržava smrtnu i druge oštre kazne npr. batinanje i okivanje,
-također, Kazneno-postupovni red 1853. Ne sadržava dovoljna procesna jamstva za aktivnu
obranu optuženika

Kodificiranje prava se nastavilo u Austriji i nakon apsolutizmaàOPĆI TRGOVAČKI ZAKON

1862., kao i ZAKONI PROSINAČKOG USTAVA 1867.
àKazneno-postupovni red 1873.-uravnotežio položaj državnog odvjetnika i optuženika, i
osigurao poštivanje ljudskih prava optuženika u postupku, glede mogućnosti određivanja
pritvora
-postupak se po kz-postupovnom redu zasniva na inkvizitornim i akuzatornim NAČELIMA,
načelima JAVNOSTI I USMENOSTI.
 Taj zakon, i još mnogi doneseni 60-ih i 70-ih godina bili su osnova za hrvatske zakone
donesene u reformskom razdoblju 70-ih godina
 Također, utjecali su i time što su se dugo primjenjivali u hrvatskoj poput OGZ-A I
Zakona o zločincima, prijestupima i prekršajima 1929.
 Velik utjecaj na to je imalo i hrvatsko obrazovanje, koje je bilo zasnovano na
austrijskom modelu-političko-kameralna škola i pravni fakultet u zagrebu

10
DRUGI DIO-HRVATSKI DRŽAVNI I PRAVNI RAZVOJ U SREDNJEM VIJEKU I
RANOM MODERNOM RAZDOBLJU

1.- razvoj državnog ustrojstva

1.1.etnogeneza hrvata

-hrvatsko ime se prvi put u suvremenim vrelima javlja polovinom 9. stoljeća u TRPIMIROVOJ
DAROVNICI (dux Chroatorum). Vrela koja opisuju dolazak hrata i njihovu organizaciju su
znatno mlađa i kontradiktorna. Glavno takvo vrelo je De administrando imperio, bizantskog
cara Konstantina Porfirogeneta iz polovine 10. stoljeća

Glavnina spoznaja se temelji na argeološkim i lingvističkim raščlambama, stoga je teško

ponuditi posve konzistentnu teoriju o etnogenezi hrvata.

-najprihvaćenija postavka je ona o njihovom slavenskom obilježju, kao i vjerojatnost da su

došli u kontakt s nekim iranskim plemenom, koje je ostavilo trag u jeziku i nazivu.
-također se spominje u nekim postavkama da su hrvati narod gotskog i iranskog porijekla, te
da su ratnički sloj a ne etnička skupina.

-hrvati su na područje antičke Dalmacije došli POČETKOM STOLJEĆA 7. (moguće i koncem

8.). Taj su prostor prethodno naselila neka slavenska plemena. Njima su hrvati kao vojnička
skupina na poziv AVARSKOG vladara nametnuli vlast i proširili ime.

-tamo su naišli na ostatke autohtonog stanovništva-romanizirane ilire

ZATEČENA BAŠTINA

ILIRI-narod bez etničke jedinstvenosti, nejasne etnogeneze. Nisu imali pisanu kulturu.
-njihovi prethodnici su se na područje jugoistočne europe doselili s istočnih stepa početkom 3.
tisućljeća prije krista, a vodeća ilirska plemena su se formirala nakon prodora naroda sa
sjevera oko 1000.godine prije krista.
-> žive na području od Soče (slovenija), do EPIRA (Grčka), između DUNAVA I DRAVE do
jadrana.

-na jadranu su se sreli s Grcima

-grci su između 4. i 2. stoljeća prije krista osnovali svoje kolonije Issa, Korkyra, Tragurion,
Epetion (stobreč) i Salona

-ARDIJEJSKO-ILIRSKA DRŽAVA-kraljica Teuta-od neretve do epira-ugrozila je grčke

kolonije, koje su pod rimskom zaštitom. Zbog toga su je rimljani pokorili 229., a 167. uništili.

LIBURNI-žive od krke do raše, jaka pomorska snaga

JAPODI-drže podvelebitsko primorje
DELMATI-izvorno u zaleđu Ardijejaca u današnjoj zagori i hercegovini, spustili se na more
-zauzeli obalu između Krke, Cetine i Neretve
HISTRI-istra zapadno od Raše

-sve do 27. god će rim voditi ratove protiv Ilira, naročito delmata.

Ilirski pravni utjecaj-nedovoljno priznati i tek se naziru u običajnom pravu vezanom za

stočarstvo. Npr, pašnjaci se dijele svakih osam godina na Pagu.

-rimljani su slomili ilirik i uključili ga u Rimsko Carstvo. Podijeljen je na:

 Panoniju (između Save i Dunava)
 Dalmaciju (južno od Save i zapadno od Drine)
 Istra-uključena u 10. italsku provinciju Venetia et Histria

To je područje osigurano rimskim trupama i povezano putovima uz koje su osnovane

o KOLONIJE-Solin, Zadar, Sv. Vid, Čitluk, Epidaur kod Cavtata, Sisak

11
 o MUNICIPIJI-Andautonia, Senj, Nin, Skradin, Makarska…
IZRASTANJE HRVATSKE DRŽAVNOSTI

Vlast bizanta u dalmaciji je koncem 8. stoljeća poljuljana franačkom ekspanzijom.

-AACHENSKI MIR 812.-bizantu priznaje vlast nad mletačkim lagunama i gradovima Zadru,
Trogiru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru,,,s otocima Osorom, Krkom i Rabom.

-franci su dobili Istru i preostali dio obale i zaleđe. Na tom prostoru će se oblikovati
PRVA HRVATSKA KNEŽEVINA-prvi zabilježeni knez BORNA (818.)
On je sudjelovao u gušenju pobune protiv carske vlasti kneza Donje Panonije, Ljudevita.

-kneza je birala politička elita, a potvrđivao car, raspolagao je vojskokm i oružanom pratnjom,
imao dvostruku legitimaciju i bio ''rodovski vladar''-carevom potvrdom upravitelj carske
pokrajine

TRPIMIR-prvi knez koji je raspolagao uređenim dvorom

-trpimirova darovnica iz 852. godine, jedan od najvažnijih dokumenata hrvatske povijesti

''KNEZ HRVATA PO BOŽJOJ MILOSTI''

Moćni bizant i dalje pokušava uspostaviti vlast nad dalmacijom-zdeslav

Knez Branimir
On je u doba naglog jačanja Bizanta i formalnog priznavanja vlasti franačkog vladara stupio u
odnos s PAPOM-kao moralnom i vjerskom autoritetu. Papa mu daje blagoslov za ''cio narod
tvoj i cijelu zemlju tvoju''. To ima značaj potvrde da nad Branimirom kao vrhovni gospodar stoji
jedino sv. Petar.
-Branimir je usprkos papinom protivljenju uspio da ninski biskup Teodozije preuzme splitsku
nadbiskupiju-nov odnos gradova na obali i vladara.

KRALJ TOMISLAV 910

Sukobima protiv mađara zavladao Slavonijom i Siskom. Dokumentima papine kancelarije
naziva se REX. Od njega se svi hrvatski vladari nazivaju kraljevima.
-organizacija države ima elemente centralizirane kraljevine

Bizant mu je povjerio upravljanje nad dalmatinskim gradovima, al je bilo potrebno crkveno

povezivanje.
Na Crkvenom saboru dalmatinskih biskupa 925. u Splitu, metropolom hrvatskog
kraljevstva imenovan je Splitski nadbiskup, uklonjen je hrvatski biskup Grgur (ninski)

-na novom saboru 928. ukinuta ninska biskupija, obnovnljena 1075.

-širi se splitska dijeceza na hrvatsko područje i dolazi do ckveno-pravnog povezivanja

dalmatinskog i hrvatskog područja, nakon Aachenskog mira 812.

NAKON TOMISLAVA-pojavljuju se banovi-dužnosnici koji razmjerno samostalno upravljaju

županijama Likom, Gackom, Krbavom.

STJEPAN DRŽISLAV
Bio je u bliskim odnosima s Bizantom, priznao je suverenitet moćnog Bazilija 2., koji mu je
podijelio počasne titule eparha i patricija, odnosno visokog bizantskog službenika u
Dalmaciji.
Venecija je 1000. godine pokorila otoke, i neke gradove.
Bizant je u drugoj polovici 10. stoljeća izdvojio gornju dalmaciju sa sjedištem u Dubrovniku.

-smrt Bazilija 2. 1025, posljednjeg bizantskog vladara stvara prostor za Jačanje hrvatske
države, a vlast nad hrvatskom i dalmacijom objedinjuje PETAR KREŠIMIR IV.

12
-od 1060. se naziva rex croatie et dalmatie (kralj hrvatske i dalmacije). U njegovoj pratnji je
bio ban Gojčo (upravitelj Like) i ban Zvonimir (oženjen Jelenom, sestrom ugarskog kralja
Ladislava Arpadovića)

KRALJ ZVONIMIR (bivši ban slavonije)

-nakon krešimira, 1075. izabran za kralja hrvatske i dalmacije, u solinu. Okrunio ga legat
moćnog pape grgura 7.-podijelio mu znakove kraljevske moći (žezlo i mač), i obećanje o
papinoj zaštiti.
-dao je vazalsku prisegu i obećao plaćanje danka i služenje papi. Time je nedostatak
legitimiteta (nije bio iz roda trpimirovića), dopunio papinskim autoritetom).
->time je nastao važan presedan u borbi pape Grgura za nadređenost crkvenih vlasti nad
svjetovnim!

Zvonimir je upotrebljavao titulu kralja Hrvatske i Dalmacije-bašćanska ploča

1089.-smrt kralja zvonimira, bez nasljednika u obitelji.-kratko na prijestolje zasjeda Stjepan II.
iz roda Trpimirovića. Nakon njegove smrti pojavljuju se i drugi pretendenti na prijestolje.
-DALMATINSKI GRADOVI PRIHVAĆAJU ZAŠTITU VENECIJE

-zvonimirova udovica Jelena imala je namjeru zadržati vlast i obraća se za pomoć bratu,
ugarskom kralju Ladislavu Arpadoviću

UGARSKO-HRVATSKA DRŽAVNA ZAJEDNICA DO 1526.

Arpadovići

Uplitanje kralja Ladislava Arpadovića u Hrvatske dinastičke borbe označava konac držanja
hrvatskog prijestolja od vladara iz hrvatskih rodova.

Ladislav 1091. poduzima pohod na Hrvatsku i osvaja Slavoniju. Zaustavljen je na Gvozdu.

Radi učvršćivanja vlasti, u slavoniji 1094. osniva zagrebačku biskupiju, čime je do polovine
19. stoljeća vezuje uz ugarsku crkvenu hijerarhiju.
-sinovca Aljmošu proglašava za Hrvatskog kralja.

Vlast arpadovića konačno će osigurati Ladislavov nasljednik Koloman, koji se 1102. okrunio
za hrvatskog kralja, a 1105. obalne gradove prisilio da priznaju njegovu vlast.

PACTA CONVENTA-dokument kojim je došlo do neke vrste sporazuma dijela hrvatskog

plemstva i Kolomana Arpadovića.

-Koloman nije htio na hrvasko prijestolje stupiti kao OSVAJAČ već kao legitimni vladar.
Ladislav i Koloman, suzdržani prema objedinjavanju Hrvatske i Dalmacije s Ugarskom, zbog
izbjegavanja napetosti u odnosu s papom, jer je on imao interese na tom području, koji su
uslijedili nakon Zvonimirove krunidbe.

-Koloman prema ugarskom običaju kao mlađeg kralja postavlja svog sina Stjepana, i imenuje
ga za bana. Koloman je uspio prisiliti Split, Trogir, Zadar i Rab na predaju, uz izdavanje
privilegija-ne ubiru se daće, ne uzimaju se taoci.

-tako je Koloman objedinio Slavoniju, Hrvatsku i Dalmaciju

U novoj ugarsko-hrvatskoj cjelini, hrvastko kraljevstvo je zadržalo individualitet. Činjenica da

je središte vlasti bilo daleko od hrvatske, pogodovalo održavanju zasebnog subjektiviteta i
poticalo na međusobnu borbu plemstva u Hrvatskoj, zbog kojih razloga dalmatinski gradovi se
nisu mogli obraniti od bizanta i venecije.

13
1180-nestanak bizantske vlasti s hrvatsko-dalmatinskog prostora, nakon smrti Emanuela
Komnera.
Posebnost hrvatske i dalmacije dolazi do izražaja za vladavine kralja Gejze 2.-on je uveo
običaj da kraljev brat ili sin dobiju funkciju hercega – upravljao je hrvatskom i dalmacijom kao
upravnom cjelinom, što će se zadržati na novi model vladanja koji će navijestiti rađanje
lenskog tipa države.

13. stoljeće-u slavoniji nastaju slobodni kraljevski gradovi:

 Varaždin-1209.
 Vukovar-1231.
 Petrinja-1240.
 Samobor-1242.
 Gradec-1242.
-za razliku od dalmatinskih gradova, ovi gradovi nisu dobili pravo stvaranja vlastitog
statutarnog prava, jer su osnovani kraljevim privilegijama a ne pregovaranjem s postojećim
gradskim vlastima, kao što je to slučaj kod dalm. gradova.-slabiji položaj nego dalm. gradovi

MOĆNI HRVATSKI VELIKAŠKI RODOVI, 12. I 13. STOLJEĆE-DIO PROCESA

FEUDALIZACIJE

FRANKOPANI
-krčki knezovi, 1193. Bela III. im priznaje posjed cijelog područja Modruša.

ŠUBIĆI
-bribirski knezovi, bela IV 1252. priznao pravo na vlast na Bribirskom županijom, a pripadnici
roda Šubića obnašaju dužnost banova koji hrvatskom i dijelom bosne vladaju kao gotovo
neovisni vladari

Drugi jaki rodovi

 Nelipčići – cetina
 Kačići- omiš
 Krbavski knezovi
 Babonići-slavonija

1273.slavonsko niže plemstvo i predstavnici slobodnih kraljevskih gradova okupljaju se na

plemićkim saborima radi zaštite svojih interesa. Prava utvrđena na tim saborima u pisanom
obliku kraljevim proglašenjem bi dobivala pravnu snagu. Iz tih okupljanja postupno se razvija
staleški Slavonski sabor.

-kralj je dopustio, kada sudbena i upravna vlast kraljevih župana postaje neučinkovita, da
funkciju suđenja preuzme lokalno plemstvo. Tako nastaje plemićka samouprava.

STJECANJA I GUBICI OD 14. DO 16. STOLJEĆA

kraj 13. stoljeća-dinastička kriza izazvana izumiranjem arpadovića, čime je narasla moć
šubića koji su uz pomoć slavonskih banova Babonića i podršku pape na Ugarsko-Hrvatsko
prijestolje doveli dinastiju Anžuvinaca, koja je vladala u Napulju.

-1301.-Karlo Robert okrunjen je za Ugarsko-Hrvatskog kralja kao Karlo I. On ukida velikaške

povlastice i jača kraljevsku vlast. Daljnje osnaženje kralja ostvaruje njegov nasljednik Ludovik
koji u potpunosti drži pod nadzorom Ugarske i Hrvatske velikaške rodove. Nasljednici Pavla
Šubića-Bribirskog naseljavaju se u utvrdu Zrin u Pounju i kasnije postaju moćni rod Zrinskih.

Ludovik ratuje s Venecijom i istjerao ju je s gotovo cijelog istočnojadranskjog prostora.

-1358. Zadarskim mirom Ludovik vraća vlast nad cijelim dalmatinskim područjem od Cresa
do Drača u Albaniji uključujući i Dubrovnik koji je ušao u Ugarsko-Hrvatsko kraljevstvo kao
samostalna cjelina

14
-Ludovik je nazivao hrvatsku, slavoniju i dalmaciju kraljevinama, ali je postavljao
HRVATSKOG HERCEGA, što predstavlja određenu jedinstvenost hrvatskih zemalja. On je
upravljao hrvatskim zemljama, postavljao je banove, sazivao sabore i podjeljivao plemstvo.

-Ludovik umire X(, zavladao je kaos jer je on svojim pristašama dijelio posjede, a to je
iskoristio nakratko Tvrtko 1., koji je zauzeo dio južnih krajeva hrvatkog kraljevstva.

Nakon Tvrtka na hrvatsko-ugarsko prijestolje dospjeva ŽIGMUNID LUKSEMBURŠKI, vladao

od 1387. do 1437.

1403. njegov protukandidat LADISLAV NAPULJSKI se okrunio za ugarsko-hrvatskog kralja.

njegovo pravo na krunu priznalo je više velikaša i dalmatinskih gradova.

->ŽIGA je slomio otpor njegovih pristaša, a LADISLAV prodaje za 100,000 dukata sve svoje
preostale posjede venecji (zadar, vranu, novigrad i pag-virtualno pravo vladanja u dalmaciji)
1409. godine.
Još neki gradovi su se veneciji prodali, a do 1420. godine
Venecija će gotovo posve zaokružiti svoj posjede na istočnom jadranu, osim
istočne obale ISTRE, od splita do neretve, i od rječine do zrmanje(to ug-hr kontrolira)

MATIJA KORVIN
Uspostavlja stabilnu vlast u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu (1458-1490). On je ojačao i
razvio krajiški sustav obrane prema Osmanlijama, koji je osobito bitan nakon propasti
Bosanskog kraljevstva 1463.
-teški hrvatski poraz na KRBAVSKOM POLJU 1493. otvorit će osmalijama prostor za
osvajanja velikih djelova hrvatske – ''ostaci ostataka''. Pogiba i velik dio hrvatskog plemstva.

-1526. bitka na MOHAČKOM POLJU, pogiba Ludovik II. Jagelović, otvara prostor
Osmanlijama za daljnja osvajanja i prodor do Vienne, a na ispražnjeno prijestolje nakon
pobjede u građanskom ratu dolaze Habsburgovci.

HABSBURGOVCI NA HRVATSKOM PRIJESTOLJU

-nakon pogibije Ludovika II. Jagelovića, glavni pretendenti za prijestolje bili su

 austrijski nadvojvoda Ferdinand II. Habsburgovac-poziva se na ugovore o
međusobnom nasljeđivanju prijestolja u slučaju izumrća roda koji je njegov djed
Maksimilijan Habsburgovac sklopio s Jagelovićima te na prijenos prava na
nasljeđivanje njegove supruge Ane, sestre poginulog kralja.
-ugovori nisu bili osnaženi u Ugarskom saboru, pa nije obvezivao plemstvo
---što se tiče sestrinog prava prenošenja nasljedstva, u ugarskoj nije vrijedilo pravo o
nasljeđivanju prijestolja po muškoj liniji. Štoviše, Ugarski sabor je 1505. na prijedlog
Ivana Zapoljskog donio zaključak o zabrani predlaganja stranca za ugarskog kralja.
 moćni ugarski velikaš i erdeljski vojvoda Ivan Zapoljski

__češko plemstvo 23.10.1526. izabire Ferdinanda za kralja.

___ugarsko i hrvatsko-slavonsko plemstvo se dijeli
____većina ugarskih staleža u ugarskom saboru 11.11.1526. je izabralo Ivana Zapoljskog,
pozvavši se na zaključak Ugarskog sabora iz 1505., a manji dio staleža na svom saboru u
POŽUNU izabire Ferdinanda 16.12.1526.

SITUACIJA U HRVATSKOJ
-sabor hrvatskog plemstva u CENTINGRADU je 1.1.1527. izabrao Ferdinanda
-slavonsko plemstvo pod vodstvom Krste Frankopana 6.1.1527. izabire Zapoljskog, pozivajući
se na odluku iz 1505.
-zapoljski odmah imenuje Krstu Frankopana za bana i druge funkcije

15
GRAĐANSKI RAT
-između dvojice kraljeva vodio se do 1538.
-sporazumom završen prema kojem je Ferdinand priznao Zapoljskog za vladara na dijelu
Ugarske koju je on držao uz uvjet da ga nakon smrti nasljedi Ferdinand

ZAŠTO SE HRVATSKO PLEMSTVO OPREDJELILO ZA FERDINANDA?

On im je već prije pomagao u obrani protiv Osmanlija, te je obećao na centinskom saboru da
će izdašno pomoći vojsku (izigrao obećanja). Hrvatsko plemstvo je upozorilo na sklopljene
ugovore o pravo na prijestolje, na izbor ferdinanda za kralja u ugarskom saboru i njegovu
veliku pomoć, a potom je Sabor u Centingradu izabrao ferdinanda za kralja i ženu mu Anu za
kraljicu.

VAŽNOST CETINGRADSKOG SABORA-prvi izraženi primjer savezništva hrvatskog plemstva

i habsburgovaca, i prikazuje svijest hrvatskog plemstva o zasebnog državnopravnom
identitetu.

ZRINSKO-FRANKOPANSKA UROTA
----osmanska ekspanzija->zaustavljanje ekspanzije, hrvatsko-slavonsko i ugarsko plemstvo
vraćaju zauzete zemlje

VARŠAVSKI MIR-10.10.1664-njime bečki dvor na rok od 20 godina prihvaća tadašnje stanje

granice i time zaustavlja vraćanje okupiranih područja-nezadovoljstvo ugarskih i hrvatskih
staleža.
+nezadovoljstvo zbog držanja austrijskih trupa u ugarskoj i banskoj hrv., i centralističkih
nastojanjaj beča

-UROTA-ban Nikola Zrinski (i brat petar), Ferenc Wesseleny, Fran Krsto Frankopan

-nakon kontakta s francuskim kraljem Ludovikom XIV, Zrinski i Wesseleny sklopili sporazum o
spasu hrvatske ''na kakav mu drago zakonima i ustavom dopušteni način''.

-nastupaju iz položaja legitimnog i zakonitog otpora temeljem čl. 31. Zlatne bule Andrije II., i
prije otpora namjeravaju pozvati kralja na poštivanje ustavnosti.

-Petar Zrinski je htio postati hrvatski kralj.

-podizane trupe su ugušene a Petar Zrinski (lišen funkcije bana, novi ban imenovan tek 1680.) i Fran
Krsto Frankopan otišli u Beč i tamo ih kralj osudio na smrt zboog veleizdaje i pogubljeni
30.4.1671. u Bečkom novom mjestu.
à zaplijenjena im imanja (širi se bečki utjecaj), obitelji nestale s povijesne scene

--značaj urote nadrasta osobnu ili stalešku razinu-htjeli su uspostaviti neovisno kraljevstvo
Ugarske i Hrvatske.

PRAGMATIČKA SANKCIJA

LEOPOLD 1. – oslobađaju budim i velika područja ugarske hrvastke i slavonije

 oduševljenje kod plemstva
 zakon o pravu nasljedstva ugarske krune u dinastiji Habsburg po muškoj liniji i
temeljem primogeniture, a ug-hrv staleži nakon izumrća roda habsburg mogu
samostalno izabrati vladara
-austrijske zemlje obvezale da će birati vladara iz kuće Habsburg (M i Ž)

Nakon leopolda na tron dolazi Karlo III. (jedini bez djece)

-naslijeđe po ženskoj liniji u Svetom Rimskom Carstvu bilo je sporno jer se temeljilo na
tumačenju nejasnog pravila Salinskog zakona o mogućnost i da žena u nekim situacijama
naslijedi vlasništvo zemlje

16
-Karlo III. želi osigurati naslijeđe prijestolja po ženskoj liniji!
-ugarsko plemstvo traži da na snazi ostane pravilo o njihovu pravu na samostalni izbor novog
kralja u slučaju nepostojanja muških nasljednika
àhrvatsko-slavonski sabor 11.3.1712. donosi PRAGMATIČKU SANKCIJU (razlog-
izbjegavanje opasnosti od građanskog rata)

Hrvatska priznaje nasljeđe po ženskoj lozi kuće Habsburg u slučaju da nema muških, uz uvjet
da buduća vladarica ili vladar stoluje u Austriji i vlada Štajerskom, Koruškom i Kranjskom.
àpomaganje austrije u borbi protiv osmanlija, skepsa prema namjerama ugarskih staleža

-samostalnost hrvatske, ustavna posebnost i neovisnost

-Vladar nije htio sankcionirati akt da se ne zamjeri ugarskim staležima, koji su na Požunskom
saboru prosvjedovali protiv držanja hrvatskih staleža.
àvladar ipak u posebnoj DIPLOMI jamči ''sva njihova prava, privilegije i slobode''

àugarsko-hrvatski sabor
-22.5.1712. odbio prihvatiti pragmatičku sankciju, uvjetuje porez i vojnu podršku vladaru i
DONOSI ZAKLJUČAK o potvrdi prava ugarskih staleža na izbor novog vladara

1713. karlo donosi Dvorsku Pragmatičku sankciju-kućni red habsburgovaca

-ako nema muških nasljednika, pravo se prebacuje na ženske nasljednice i po načelu
primogeniture na njihove potomke.
-TAKOĐER, proglašava nedjeljivost zemalja monarhije, odnosno zabranjuje da pojedini
djelovi biraju svog vladara iz reda nasljednika te kuće

 karlo vojnim uspjesima ojačava svoju moć, a Ugarsko-hrvatski sabor 1722. prihvaća
pragmatičku sankciju s određenim posebnostima:
 ''staleži kraljevine Ugarske i njoj pridruženih zemalja'' prihvaćaju žensku liniju
naslijeđa u habsburgškoj kući
 ugarska prihvaća neraskidivu vezu s austrijom
 kralj priznaje pravo hrv i ug staleža na izbor novog vladara u slučaju izumrća
muške i ženske linije

REFORME MARIJE TEREZIJE I JOSIPA II.

-prvo je obranila prijestolje ratovima za austrijsko nasljeđe

-SEDMOGODIŠNJI RAT (1756-1763)-poraz od Pruske (gubitak Šleske), bečki dvor traži put
kojim će vratiti ugled, financijski se oporaviti i uzdignuti vojni potencijalàjačanje
gospodarstva, izmjena poreznog sustava, reforma uprave

àu Ugarskoj neće biti provedene promjene jer je tamo bečki dvor svoj utjecaj realizirao preko
Ugarskog namjesničkog vijeća (osnovano 1723.) i preko velikih župana u županijama

àu BANSKOJ HRVATSKOJ uprava je tradicionalno ustrojena, bez izraženog utjecaja

kraljeve vlasti (jedino preko bana (kraljev službenik i izvršni dužnosnik sabora)

ŽUPANIJE
U trenutku dolaska Marije Terezije imamo
 HRVATSKE ŽUPANIJE à Zagrebačka
à Križevačka
à Varaždinska
 SLAVONSKE ŽUPANIJE à Virovitička
à Požeška
à Srijemska
- slavonske županije Terezija je uredila 1745. prema UGARSKOM-pod vlasti su bana i
Sabora. U pogledu prikupljanja poreza stavljene su pod nadležnost Ugarskog Namjesničkog
Vijeća, i u njima je uveden mađarski porezni sustav.

17
-od 1751. (zaključak Ugarskog sabora) slavonske županije šalju predstavnike na Hrvatsko-
slavonski i Ugarsko-hrvatski sabor.

-Hrvatske županije su bile uređene tradicionalno, u Varaždinskoj županiji su nasljedni veliki

župani (iz obitelj Erdody), zajedno s županijskom skupštinom postavljali: županijske službenike
-Zagrebačka i Križevačka su podvrgnute Hrvatsko-slavonskom saboru, SABOR je imenovao
županijske službenike, a poslove ŽUPANA je obavljao PODBAN.

-dekretom1759. Terezija ih također uređuje po ugarskom modelu.

 na čelu županije-VELIKI župan (iz redova uglednih plemića, imenuje ga kralj i u
njegovo ime upravlja županijom i sudi u sudskim vijećima i predstavlja županiju u
saboru)
 županijska skupština-središnji organ županijske samouprave-poslovi vojne,
financijske i upravne prirode te pravosudna pitanja
 magistrat sa službenicima

-VELIKE ŽUPANIJSKE SKUPŠTINE-sva četiri staleža svake 3 godine biraju županijske

službenike na prijedlog velikog župana.

-MALE ŽUPANIJSKE SKUPŠTINE-tekuća pitanja i hitni poslovi uz naknadnu potvrdu velike.

-kralj sa županijama komunicira preko UNV ili Hrvatskog Kraljevskog Vijeća

PRAVO REMONSTRACIJE (adrese) ŽUPANIJE

Institut kontrole zakonitosti kraljevih uredbi. Ako bi kraljeve uredbe povređivale neko pravo
staleža ili županije, one bi o tome izvješćivale kralja. Ako uredba ne bi bila izmjenjena,
županija bi odgodila njezinu provedbu na neodređeno vrijeme, a ponekad ne bi ubirala porez
u korist kralja (ius inertiae ili pasivitet).
àraste značenje županija, odupiru se kraljevoj vlasti. Županije postaju bedemi staleškog
ustavnog poretka.

URBARI

-pravni akti kojima su utvrđene obveze kmetova prema vlastelinu

pravni
KMET à à à à à VLASTELIN
akt
-donosili su ih vlastelini za svoja vlastelinstva

Pojačana potreba vlastelina za novcem dovodi do pojačana eksploatacije kmetova i oni

reagiraju putem BUNA. Najveća je bila u Zagorju i Podravini 1755. Krvavo je ugušena
oružanom intervencijom koju je vodio podban Ivan Rauch.
-to je još više otežalo ubiranje poreza i drugih davanja

-Kraljica donosi HRVATSKI URBAR 1780. (slavonski 1756.)

 dispozitivna narav temeljem koje su odredili maksimalna opterećenja seljaka
(vlastelini su mogli odrediti manja ali ne i veća)
 smanjenje eksploatacije
 temelje se na propisima i običajjima
 uređeni su privatnopravni odnosi državnim propisima, intervencija u društvo

-kraljica je zapravo već 1755. dostavila privremeni urbar Hrvatsko-slavonskom saboru ali oni
su se protivili usvajanju tog akta. To je potaklo kraljicu na preuređenje uprave u Banskoj
Hrvatskoj

18
HRVATSKO KRALJEVSKO VIJEĆE (consilium regium croatium) od 20.8.1767.

1767., za Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju. Osniva ga kraljica zbog toga što su ban i Hrvatsko-
slavonski sabor pokazali suzdržanost u izvršenju nekih kraljičinih reformi.

-na zahtjev hrvatskog-slavonskog sabora, kraljica je posebnom uredbom zajamčila jednak

položaj Hrvatskog kraljevskog vijeća s položajem Ugarskog namjesničkog vijeća.

àprvo mu je sjedište bilo u varaždinu, zatim u zagrebu od 1776.

àustrojeno po uzoru na ugarsko namjesničko vijeće
àpredsjeda mu ban
àuz njega je još 5 članova vijeća koje imenuje kralj (upravnopolitička pitanja, prosvjeta i
bogoštovlje, pravosuđe, financije, vojno-upravna pitanja)
-oni predstavljaju strukturu staleža-po jedan član prelata, velikaša, visokog zemaljskog
dužnosnika i dvojica plemića
àuz njih još 9 službenika

-ovlasti vijeća su izvedena iz nadležnosti vladarice

-vijeće je neposredno podređeno vladarici, od nje prima naloge i podnosi izviješća.

-osnivanje vijeća je unaprijedilo trgovinu, obrt, gospodarstvo

-članovi vijeća su obrazovani i sposobni pojedinci (Nikola Škrlec Lomnički)

POSLJEDICE OSNIVANJA VIJEĆA PO HRVATSKO-SLAVONSKI SABOR

-dotadašnje upravne nadležnosti sabora prelaze u nadležnost vijeća.
-ostaje mu samo nadležnost zakonodavnih pitanja(u praksi vladarica) i izglasavanje ratnog poreza
-od 1790. nije više sazivan

-vijeće je UKINUTO 1779., a njegove nadležnosti su prenesene na ugarsko namjesničko

vijećeà(inicijativa Ugarske kancelarije na bečkom dvoru) zbog stvaranja jedinstvene uprave
za cijelu Ugarsku. vidi str 11

-u UNV su prešla dvojica savjetnika i nekoliko činovnika, BAN je postavljen za člana UNV-a,
kao posrednik UNV-a i HRVATSKIH STALEŽA

UPRAVNO I PRAVNO OBRAZOVANJE

-1769. dekretom Marije Terezije osnovana Političko-kameralna škola u Varaždinu.

Škola je trajala 2 godine, jedini udžbenik je bio austrijanca Josepha von Sonnenfelsa.
Nastavni jezik je njemački. Adalbert Barić je predavao na latinskom. Kroz školu je prešlo 200
studenata. Ukinuta je 1776.

Kraljevska akademija znanosti

Osnovana 1776. s 3 dvogodišnja fakulteta-filizofski, pravni, teološki. Ravnatelj je bio Nikola
Škrlec Lomnički. Studij prava i teologije se mogao upisati nakon završene filozofije. Prvi
udžbenik bio je profesora Imbre Domina, i predstavljao je uvod u studije građanskog prava na
kojem se izučavao TRIPATRIT. Kroz studij je prošlo oko 2000 studenata.
Ukinut je 1850.
Dvogodišnji pravni fakultet se preobražava u trogodišnju Pravoslovnu akademiju, i to je
osnova na kojoj će 1874 biti osnovano SVEUČILIŠTE U ZAGREBU s tri fakulteta (filozofski,
pravni, teološki)

19
REFORME JOSIPA II.

Josip II. je naslijedio majku Mariju Tereziju. Vlada apsolutistički, reformska djelatnost zasniva
se na prosvjetiteljskoj ideji o općoj dobrobiti kao svrsi države. Mišljenja je da je vladar PRVI
ČINOVNIK DRŽAVE. Nastojao je Habsburšku monarhiju ustrojiti kao jedinstvenu i
ujednačenu njemačku državu.
-posebno ga je smetao staleški ustroj i poseban položaj katoličke crkve

Patent o vjerskoj toleranciji 1781.

Njime uspostavlja jednakost priznatih vjera. Proširuje prava protestanata i židova. Također,
osigurava nadzor nad provedbom papinih naputaka u Ugarskoj i Banskoj Hrvatskoj, a
djelovanje crkve nastoji usmjeriti prema ostvarenju javnog interesa. Ukinuo je samostanske
redove koji nisu bili od opće koristi za društvo.

Uredbom iz 1784. je nametnuo njemački jezik kao službeni u cijeloj Monarhiji.

1785. je podijelio Ugarsku i Hrvatsku na 10 okruga, neovisno o prijašnjim županijskim i

državnim granicama.
àtri zagrebačke i dio ugarske Zladske županije ušle u okrug sa sjedištem u ZAGREBU
àtri slavonske i Baranja-okrug sa sjedištem u PEČUHU
 na čelu okruga je bio kraljev povjerenik. On je imenovao PODŽUPANA na čelu
županije(najniža jedinica državne uprave). Podžupan tako postaje izvršni organ viših tijela.

Patent o ukidanju kmetstva 1785.

Podario je kmetovima slobode-sloboda seljenja, pravo na slobodnu đenidbu bez privole
vlastelina, pravo na polaženje škole, biranje profesije, raspolaganje pokretnom imovinom.
-Nije im osigurao vlasništvo nad zemljom koju obrađuju-preduvjet njihove egzistencije.
àkmet se trebao dogovoriti s vlastelinom oko otkupa, u siromaštvu neizvedivo.
-ugarske i hrvatske zemlje taj pantent nisu proglasile-

-kmetovi vlasništvo nad zemljom koju obrađuju dobivaju tek 1848.

REFORME POREZNOG SUSTAVA i uvođenje opće porezne obveze 1788. izaziva val
nezadovoljstvaà à à Josip II. vraća ustavni poredak na snagu i vraća sve uredbe osim
patenata o vjerskoj toleranciji i ukidanju kmetstva.

20
ODLUKE UGARSKO-HRVATSKOG SABORA 1791. I POLOŽAJ HRVATSKE I SLAVONIJE

članci LVIII. i LIX. Ugarsko-hrvatskog sabora iz 1791.

-na zasjedanju skupštine zagrebačke županije-prihvaćen je prijedlog da se zbog:

àobrane od budućih pokušaja habsburških narušavanja prava hrvatskih staleža oni

NERAZRJEŠIVOM VEZOM sjedine s Ugarskom i u skladu s time uputile su odgovarajući

prijedlog saboru.

12.svibnja 1791. Hrvatsko-slavonski sabor donosi zaključak i dana uputa nuncijima da se

Ugarsko-hrvatskom saboru predloži da se za:
 Ugarsku, Hrvatsku i Slavoniju osnuje zajednička vlada koja će paziti da se ne
dogodi ništa protivno ustavu i zakonima tih kraljevina
 da preostalih 6 hrvatskih i slavonskih župaija primaju naloge neposredno od
Ugarskog namjesničkog vijeća, DO povratka onih hrvatskih područja koja su do tada
bila pod vlašću osmanlija i mlečana
 utvrđuje se i prijedlog da se odlučivanje o izvanrednom ratnom porezu s
Hrvatsko-slavonskog prenese na Ugarsko-hrvatski sabor. On će o njemu
odlučivati odijeljenog od izvanrednog ratnog ugarskog poreza.

-takav zaključak znači prihvaćanje protuustavne odluke Marije Terezije iz 1779. kojim je
prenijela poslove odlučivanja iz nadležnosti hrvatskih institucija na UNV. vidi str 9.

UGARSKO-HRVATSKI sabor načelno prihvaća prijedloge i donosi dva zakonska članka:

 Zakonski članak LVIII:1791. o prenošenju nadležnosti o odlučivanju o ratnom porezu
na Ugarsko hrvatski sabor
 Zakonski članak LIX: 1791 o prenošenju upravnih nadležnosti Hrvatsko-slavonskog
sabora na Ugarsko namjesničko vijeće

! ne govori se o zajedničkoj vladi nego o prijenosu nadležnosti na Ugarsko namjesničko vijeće

-preostale nadležnosti Hrvatsko-slavonskog sabora su-proglašavanje zakona donesenih
na Ug-hr saboru, izbor i davanje naputaka nuncijima, odluke glede jezika i položaja vjera u
Banskoj Hrvatskoj

Ratio odluke-vjerovali su da zbog malobrojnosti i slabe financijske snage izloženi bečkoj

vlasti, a zajedno s jačim ugarskim plemstvom će učvrstiti zajedničku obranu ustavnosti.
Također smatrali su da su hrvatski i ugarski staleži sličnih interesa.

DRŽAVNOPRAVNE I POLITIČKE POSLJEDICE ODLUKA IZ 1791.

 Ugarsko namjesničko vijeće izdje neposredne naredbe hrvatskim županijama i

preuzima rukovođenje svim poslovima uprave (nadzire institucije, upravlja školama..)

 Ugarsko-hrvatski sabor preuzeo odlučivanje o ratnom porezu, tj o javnim financijama

 to postavlja Bansku Hrvatsku u položaj perifernog dijela Ugarske

 opada značaj Hrvatsko-slavonskog saboraài ban također (kao saborski izvršni

organ), u praksi se pretvorio u visokog izvršnog službenika UNV-a

 dolazi do političke marginalizacije Banske hrvatske, kao i velikih zahtjeva za

umanjenjem preostalih autonomnih prava

21
Pojedini hrvatski povjesničari navode da je prijenos hrvatskih nadležnosti bio dobrovoljan, te
da je bio formuliran kao PRIVREMEN i OPOZIV, te da je njime dotadašnja hrvatska
državnost bila ograničena, ali ne i UKINUTA.
DRUŠTVENA STRUKTURA, TIPOVI I INSTITUCIJE SREDIŠNJE VLASTI

DRUŠTVENA STRUKTURA I TIPKOVI DRŽAVNE VLASTI

PATRIMONIJALNA DRŽAVA 9.-13. st.

 vladar je izvor sve vlasti i vlasnik sve nepodjeljene zemlje, državom upravlja kao
svojim vlasništvom, a drugi državni službenici su kraljevi službenici. Vladar uz sebe
ima savjetodavno dvorsko vijeće. Narodne skupštine su bile mjesta na kojima je
vladar sudio i tamo su proglašavani njegovi zakoni.

DRUŠTVENA DIFERENCIJACIJA iz koje je nastala osnova koja je vodila uspotavljanju vlasti

u Hrvatskoj u 9. stoljeću započela je preko tributalnog plaćanja poreza
àubire ga franački vladar (dominus) jer se smatra vlasnikom sve zemlje u državi

-skupljali su ga POSSESORES-pojedinci koji predstaljaju puk, osobno vjerni vladaru

DOMINUM-znači vlasništvo i pravo samostalnog vladanja i upravljanja nad osobama na

zemljištu. Također znači pravo uživanja prihoda s tog zemljišta koje je vladar ustupio
podložniku.

-vladar zemljišta ustupa dužnosnicima i drugima kao nagradu za zasluge (vojska i druge
službe). Zajedno sa zemljom, ustupa i pravo vršenja određenih funkcija državne vlasti nad
osobama na tom zemljištuàVLASTELINSTVA
-time se smanjuje broj slobodnog stanovništva

društveni slojevi:
 vladajući-vladar, vladarski službenici, vlastelini
 slobodno stanovništvo-nije podložno nekom drugom, ne vrši vlast-slobodni seljaci,
građani u malobrojnim gradovima, svećenstvo
 Osobe podložne vlasti gospodara-sluge (servi i ancillae), gospodar ih je mogao
tjelesno kažnjavati ali su imali ograničenu poslovnu sposobnost

LENSKA DRŽAVA
Od 13. do 15. stoljeća se razvilo 5 glavnih drštvenih skupina koje su predstavljale prijelaz
prema izraženom strukturiranju karakterističnom za stalešku državu (lenska država je prijelaz
iz patrimonijalne u stalešku)

1. Crkveni i svjetovni vlastelini.

-njihova moć je osnažena na račun kralja koji također spada među njih kao prvi među
jednakima (primus inter pares). Iz njih se kasnije razvijaju VELIKAŠI

2. Kraljevi sluge-servientes regis

-to su zapravo vlastelini s manjim posjedom, koje je zbog vojnih zasluga, kralj
zajedno s njihovim rodom izuzeo ispod vlasti župana i podrvrgnuo svojoj vlasti.
-iz njih se razvija plemstvo (nobiles)

3. Slobodnjaci-liberi
-oni su zemljoposjednici, obrtnici, trgovci koji nisu bili pod vlašću nekog vlastelina jer
su uživali takav imunitet kao stanovnici grada ili neke druge privilegirane zajednice

4. Slobodno stanovništvo
-podložnici kraljevih utrvda s različitim službama, imaju svoj sitni posjed i obavljaju
vojnu ili neku drugu obvezu u utvrdi. Pod sudbenom vlašću župana.
-s vremenom su se raslojili, dio u plemstvo dio u kmetove.
àkmetovi su obvezni na radnu i novčanu rentu prema vlastelinu, neslobodni

OBILJEŽJA LENSKE DRŽAVE:

22
 o moćan položaj vlastelina!!-->pretvaraju nekadašnje kraljeve županije u vlastelinstva
o time dolazi do partikuralizacije društva
o pojedini vlastelinski rodovi stvaraju vlastito pravo na tim područjima
o jača položaj gradova na obali
o vladar privilegijima stvara nove gradove
o vladar potiče stvaranje nižeg plemstva kao novog privilegiranog sloja
àto plemstvo će od 13. st početi sastajati na skupštinama radi utvrđivanja sadržaja
prava koje primjenjuju kraljevi sudovi i radi obrane svojih interesa.

STALEŠKA DRŽAVA

-razvila se u 15. stoljeću

-ključna karakteristika: Jasno uobličeni staleži (temeljne društvene skupine), čiji je položaj
pravno određen, a u najvećoj je mjeri bio povezan s pravom sudjelovanja u političkoj
vlasti.

àfunkcije vlasti podijeljene su između vladara i staleža, tako da svatko od njih ima vlastite
organe (kralj-uredi / staleži-sabori)

OBILJEŽJA STALEŠKOG TIPA DRŽAVE U HRVATSKOJ

-prije su se okupljale skupštine plemstva radi zaštite svojih interesa pred kraljevim pritiskom
àa sada su to tijela koja redovito djeluju i u kojima su okupljeni članovi ili predstavnici onog
dijela stanovništva koje ima politička prava

-na čelu političkog naroda je plemstvo i ono donosi odluke o javnim poslovima na propisima i
običajima. Vladar u načelu ne može donijeti opće i druge najznačajnije odluke bez suglasnosti
sabora.

-pravo sudjelovanja u staleškim saborima te pravo obnašanja javnih funkcija (od

Habsburgovaca) nazivali su se STALEŽI I REDOVI KRALJEVSTVA
 obuhvaćaju cjelokupno plemstvo i slobodne i kraljevske gradove

Takvim diferenciranjem ''političkog naroda'' uobličuju se 4 staleža:

1. Prelati
2. Velikaši
3. Plemstvo
4. Kraljevski slobodni gradovi s položajem plemića (korporacija-pravno uobličena
zajednica)

1.Prelati
-visoki dužnosnici u hijerarhiji Katoličke crkve-biskupi, opati, nadstojnici samostana, prepoziti
na čelu kaptola.
-imali su viši homagium (krvninu)-novčani iznos koji se plaćao za ubojstvo ili ozljeđivanje neke
osobe, NEGO PLEMSTVO

2. Velikaši
(magnates), među njih spada državno plemstvo (visoki državni dužnosnici)-ban, dvorski
dostojanstvenici, veliki župani (glavari županija), grofovi i baruni (koji su imali pravo
sudjelovanja na saboru i užvali viši homagium nego ostalo plemstvo)
àza njih su rezervirane javne službe i najviša sudbena vlast

3.Plemstvo
(nobiles), razvilo se iz prijašnjih kraljevih sluga (servantes regis)-lenski tip države hehe
-to su bili sitni vlastelini s malim posjedom, oslobođeni od davanja kralju koji im je jamčio
zaštitu i sudsku zaštitu (ban vrši sudsku)

OBVEZE PLEMSTVA
-vjetnost vladaru
-obveza ratovanja za njega na svoj trošak u zemlji, na kraljev trošak u inozemstvu
-sudjelovanje u saborima i sudskim skupštinama u županijama

23
àpokazuju slab interes za sudjelovanje u radu sabora-u 17. st gube to pravo i biraju plemićke
predstavnike po županijamavidi kraljevski slobodni grad

PRAVA PLEMSTVA
-pravo na osobnu slobodu (nemogućnost zatvaranja bez sudske presude)
-izuzeće od oporezivanja
-podvrgnutost kraljevoj sudbenosti (vrši ban)
-pravo na otpor

____niže i više plemstvo-nižeg ima više, drži županijsku upravu i sudstvo, imalo je pravo na
obavljanje svih javnih službi kao i prelati i velikaši ali u stvarnosti je to malo drukčije.

4.Kraljevski slobodni grad

-ima položaj pravne osobe s pravom na plemićke privilegije, kao cjelinu u saboru ga
predstavljaju 2 izaslanika.
GRAĐANINOM se postaje stjecanjem vlasništva nekretnine u gradu ili bavljenjem obrtom,
trgovinom ili sličnim zanimanjem dulje vrijeme.

-tako su neposredno pravo sudjelovanja u saboru imala prva dva staleža a posredno druga
dva.vidi plemstvo Bila je riječ o brojčano vrlo uskom vladajućem sloju, dok je ostatak stanovništva
bio znatno brojniji, a obuhvaćao je slobodnjake i podanike.

Slobodnjaci (libertini)-oni koji nisu spadali među 4 staleža a nisu bili ni podređeni
vlastelinu.
ànpr. neplemići oženjeni plemkinjama-odvjetnici, trgovci, liječnici. ànisu imali građanski
status, tj. pripadali nekoj od građanskih općina

Kmetovi-najbrojniji-žive na vlastelinstvu u poloslobodnom i zavisnom statusu.

ZEMLJIŠTE VLASTELINA SE DIJELI NA

 Alodijalna zemljišta-livade, voćnjaci, šume-zemljišta koja je obrađivao kmet kao svoju
radnu obvezu (npr. nekoliko dana tjedno), prihodi s njih pripadaju vlastelinu u
potpunosti.

 Urbarijalna zemljišta-kuća s okućnicom i obradivim zemljištem (oranica i livada).

àtamo kmetovi žive, imaju položaj trajnog zakupnika (renta), mogu slobodno
raspolagati za života i oporučno ga ostaviti uz dozvolu vlastelina.

 Izvanselišno zemljište-vinogradi i krčevine

-kmetovi ga mogu iskorištavati na temelju sporazuma s vlastelinom(renta)

 Zajednička zemljišta-mogu iskorištavati i kmetovi i vlastelin-pašnjaci, šume

SELIDBA VLASTELINA
-kmetovi su načelno mogli iseliti uz prethodno podmirenje svojih davanja i uz dopuštenje
VLASTELINSKOG SUDA, te je bila propisana kazna za vlasteline koji bi to ometali. U praksi
negdje nisu imali to pravo. U nekim razdobljima je to bilo zabranjenoà BUNE

àJosip II. patentom ukida kmetstvo 1785.-svi kmetovi dobivaju pravo seljenja, a Hrvatski i
Slavonski urbar ujednačuju prava i dužnosti kmetova.
-no kmetovi i dalje potpadaju pod sudsku vlast vlastelina.

DRUŠTVENO RASLOJAVANJE U DALMACIJI

-grade se komunalna društva u gradovima s jakom autonomijom koja su se održala do
početka 15. stoljeća, kad ih je Venecija podčinila svojoj vlasti
àizdvajaju se imućniji i ugledniji rodovi-izdvajaju se postupno u vijeće-donosi najvažnije
odluke i sastav mu je nasljedan.

24
-tada se izjednačeno stanovništvo podijelilo na PUČANE i GRADSKO PLEMSTVO (patricije),
koji jedini imaju sva prava
-u ZALEĐU-gasi se seoska općina koja je ipak zadržala neke prijašnje ovlasti-suđenje i
primjenu vlastitih običaja.
-U dalmaciji ne postoji kmetstvo al postoji KOLONAT-razlikuje se po tome što kolon nije bio
podređen sudskoj vlasti vlasnika zemljišta nego DRŽAVNOM SUDSTVU!

INSTITUCIJE SREDIŠNJE VLASTI

Vladar i njegove službe

-od 9. do 11. stoljeća (patrimonijalna država!!!!)vladari su bili u vazalnom odnosu prema

papi, franačkom ili bizantskom vladaru-plaćali su godišnji tribut
-prvi hrvatski vladar je Trpimir-nominalno prihvaćao franačku vlast, u praksi samostalniji.
-isprva se nazivao dux, zatim od 9. stoljeća rex premda nije bio krunjen(od prve pol 10. st se
kruni)
àpri krunidbi kralj polaže prisegu i izdaje zavjernicu u koju su uključena njegova ograničenja
-od dinastije Trpimirovića na snazi je nasljedno načelo, ali nije uredno, stabilno i red
nasljeđivanja nije bio ustanovljen.
-u patrimonijalnom razdoblju(do Bele IV.) vladar je bio
 izvor sve vlasti, država je njegova baština, ubire poreze, postavlja sve službenike
 zaštitnik je mira i stabilnosti
 vrši funkciju suđenja-sudi ako ga na to pozove neka od stranaka-dužan je pružiti
zaštitu Katoličkoj crkvi, udovicama, siročadi i siromasima-zaštitnik slabih
-stoga je život uređen običajnim pravom, a nadležnost državnih tijela ograničena

-najvažnije odluke vladar donosi uz savjet dvorskog vijeća-kraljica, ban, herceg, župani,
članovi kraljeve pratnje, opati, biskupi, splitski nadbiskup. Njihove su odluke proglašaavne
kao kraljeve.

Petar Krešimir IV. 1066. je postavio suvladara (dux), arpadovići imaju sličnu praksu ali s
''mlađim kraljem'' (Koloman postavio sina Stjepana-vladao Hrvatskom i Dalmacijom). Kasnije
je do ustaljenja načela primogeniture dužnost vladanja Hrv i Dalmacijom obavljao Herceg, ili

àmlađi kralj je potjecao iz kraljevske obitelji, bio je u vazalskom odnosu s kraljem, imao
vlastite službenike. On je svoju kraljevsku vlast vrišio kao prijestolonasljednik neovisno o
kralju, sporove između njega i kralja rješavao je posebni arbitražni sud

àherceg je potjecao iz kraljevske obitelji, imao je ovlasti gotovo jednake kao i kralj (vršio ih u
njegovo ime), ali je kao vazal bio podređen kralju, koji mu je mogao oduzeti funkciju ili mu
dodnijeliti novo područje.

USTROJ DVORSKOG APARATA ZA SAMOSTALNOG HRVATSKOG KRALJEVSTVA

-spoj franačkog utjecaja i hrvatske tradicije
U 9. stoljeću se pojavljuju ŽUPANI-visoki dostojanstvenici na dvoru, od kojih u prvo vrijeme
oznake posebne funkcije imaju samo komornik i dvojica kapelana.
ŽUPAN KOMORNIK-brine se o riznici, prihodima i rashodima kraljeve blagajne, kraljevoj
postelji i upravlja javnim financijama
TEPČIJA-obavlja sudsku funkciju umjesto kralja
DJED-nejasna funkcija-možda franački majordom, uprvlja vladarevim inanjem, a možda
upravlja prihodima s dvorkog gospodarstva

U razdoblju lenske države od 13. do 15. stoljeća :

kralj (primus inter pares) svoje nadležnosti polako predaje vlastelinima :
-pravo na vršenje sudbenosti
-pravo izgradnje utvrda

25
-pravo ubitanje pojedinih prihoda

-kraljeve ovlasti su znatno reducirane-posebno preko pisane krunidbene zavjernice kojom

staleži pri izboru novog kralja nameću ograničenja njemu i njegovim nasljednicima.
àZLATNOM BULOM IZ 1222. i ius resitendi kralj je imao obvezu da od plemstva traži pomoć
(consilium et auxilium)
Kraljeva vlast se očituje u :
-izdavanju darovnica
-dijeljenju privilegija
-vršenju sudbene vlasti
-vrhovni zapovjednik vojske
-patronatsko pravo (zaštita svećenstva i vjernika)
-osniva biskupije, nadbiskupije, samostane, imenuje njihove vladare, prava i obveze vjernika

Temeljem zlatne bule Andrije II. kralj je morao održavati godišnje skupštine na kojima ga je u
Ugarskoj zamjenjivao PALATIN a u hrvatskoj BAN. àIz toga se razvili Sabori

BANDERIJALNI SUSTAV-uobližen za ANŽUVINACA , u njemu su crkveni i svjetovni vlastelini

i gradovi opremali vojsku. Veličina vojske je ovisila o veličini njihova posjeda, odnosno
prihoda. Velikaši s velikim brojem vojnika mogli su ih voditi pod svojom zastavom
(banderium).

àu lenskom razdoblju kraljev aparat čine:

 palatin, ban, dvorski sudac,persona, travernik, rizničar i kancelar

Palatin je bio najznačajniji. Vršio je sudbenu vlast za područje Ugarske, a od 1493. i za

Hrvatsku i Dalmaciju i to u slučajevima:
-povrede interesa kralja
-spor između kralja i podanika

Travernik-najprije nadzornik kraljeve riznice i upravitelj kraljevih prihoda i rashoda. Od 14.

stoljeća to preuzima rizničar, a vođenje financija Dvorska komora u Beču.
àon je rješavao prizive protiv presuda gradskih sudova. Zbog toga početkom 15. stoljeća
počinje suditi zajedno s prisjednicima iz tih gradova i formira TRAVERNIKALNI SUD-koji kroz
presude razvija posebno tzv. travernikalno pravo.

-gradovi su se onda podijelili po tome jesu li u nadležnosti travernikalnih sudova ili kralja,
odnosno njegovog službenika personala. Po tome razlikujemo travernikalne i personalne
gradove. Zagreb je bio travernikalni grad, a Varaždin, Križevci, Koprivnica i Senj personalni.

U razdoblju staleške države (15. stoljeće) –jača kraljevska vlast habsburgovaca.

 monarhija je nasljedna, od 1687. s utvrđenim nasljednim redom (načelo
primogeniture), a pragmatičkom sankcijom obuhvaćeno i pravo nasljedstva po
ženskoj lozi
 nosilac prava nasljedstva morao je biti zakonito okrunjen-uvjet za
sankcioniranje i ukidanje zakona i podjeljivanje privilegija!
 -posebna ceremonija-vrši se kao zajednički čin za Ugarsku, Hrvatsku i Slavoniju
(najkasnije 6 mjeseci nakon smrti prethodnog kralja), u tu svrhu je morao biti
sazvan posebni sabor, uz krunidbu morali biti obaveljeni posebni obredi.
-izdavanje zavjernice (njen sadržaj nakon pragmatičke sankcije postao
standardiziran. Do tada je ovisio o snazi staleža)
-crkveni krunidbeni obred
-prisega kralja o poštivanju onoga što se obvezao zavjernicom

 -NAJVAŽNIJE TOČKE ZAVJERNICE SU BILE:

-obvezivanje kralja na poštivanje postojećih i budućih zakona koje će donijeti
-da će poštivati Zlatnu bulu
-da će kraljevsku krunu zadržati u Ugarskoj
-da će zauzete dijelove Ugarske i Slavonije koje vrati, združiti s njima

26
 -da će poštovati slobodni izbor kralja u slučaju ispunjenja pretpostavki propisanih
pragmatičkom sankcijom

NAJVAŽNIJA PRAVA KRALJEVSKE VLASTI SU BILA

-pravo objave rata i zaključenja mira
-sklapanje međunarodnih ugovora i vođenje vanjske politike
-vrhnovno zapovjedništvo nad vojskom
-vrhovna uprava i nadzor sigurnosti
-vrhovno zemljišno gospodstvo (pravo na sve slobodno stojeće ili ležeće stvari, pravo
darovanja zemljišta plemićima, ubiranje carina, pristojbi…)
-podjeljivanje službi i titula (ban najvažniji)
-prava u području vjere i crkve
-prava u zakonodavnoj (sazivanje i raspuštanje sabora, zakonodavna incijativa), sudskoj i
izvršnoj funkciji (osnivanje vlastitih ureda-razvijaju se u UNV i nakratko HKV)

Ban
''bajan'' avarski-vojskovođa
-prvi put se spominje u 10. stoljeću kao poglavar Like, Krbave i Gacke kao zapovjednik
utvrda
- do 20. stoljeća je osim kralja, najviši dužnosnik na području Hrvatske, Slavonije i Dalmacije

-Arpadovići su postavljali jednog, dva ili čak i tri bana(za obalno područje)
-zbog udaljenosti od središta države BAN tada postaje najviši dužnosnik u Hrvatskoj, kao
kraljev namjesnik obavlja upravne, sudske i izvršne poslove
àshvaća se kao poglavar pridružene zemlje (pars adnexa)
 položaj mu je sličan palatinu u Ugarskoj, a za Arpadovića je odmah iza njega.

-u doba slabe središnje vlasti, vlast im se razvija i gotovo približava vladarskoj

-Šubići i Babonići vladaju tako moćno ali ih Anžuvinci onemogućavaju
-nakon osmanskih osvajanja također jačaju, naziva ih se potkralj (vicerex), ali Habsburgovci
ih stavljaju pod kontrolu središnjih vlasti

DJELOKRUG, OBVEZE I CEREMONIJA USTOLIČENJA

-kandidate za bana predlažu staleži okupljeni u saboru
àodgovoran je kralju, a istovremeno je izvršni organ sabora i provodi saborske zaključke
 ? ako bi ban povrijedio prava staleža, sabor izjavljuje pritužbu kralju, a u slučaju
trajnijih povreda-podnosi pritužbu Ugarsko-hrvatskom saboru.

-ceremonija ustoličenja (instalatio) (do 1869.)-odvija se pred Hrvatsko-slavonskim

saborom, ban polaže prisegu kralju pred povjerenicima sabora.
-banu se predaje banski stijeg (simbol zapovjedanja vojskom), bansko žezlo (simbol upravne i
sudske vlasti), i ključ škrinjice privilegija. Predaje mu se i pečatnjak koji se uništava na kraju

PODBAN
-bira ga ban odmah po ustoličenju, funkcija mu traje koliko i banu-on je veliki župan
Zagrebačke i Križevačke županije do reformi 1756. koji uvodi ugarski model županija

NADLEŽNOSTI BANA
-isprva sazivanje skupštine plemstva i gradova u kojima je u kraljevo ime slušao pritužbe i
rješavao probleme. To prelazi u sazivanje sabora kojem osobno predsjeda.
Redovite nadležnosti su mu bile:
-izvršavanje saborskih zaključaka u svojstvu izvršnog organa sabora
-ubire daće-ubire kraljeve poreze-marturina (zemljišni porez do 16. st.-kralju kao vlasniku),
kraljevske daće, sajmišne daće, prihodi od rudarenja, banske daće (ius descensus, odnosno
konačište banu i pratnji)
-samostalno zapovjeda vojskom-zapovjeda jedinicama opće mobilizacije (insurrectio), na
proglas sabora. Od Habsburgovaca i osnivanja vojne krajine ovlasti mu se reduciraju.

27
-pravo da samostalno sudi (ili u skupštinama s plemstvom)-ima opću nadležnost koja je
obuhvaćala sve vrste sporova osim izricanja smrtne kazne i zapljene imovine-samo vladar

àpriziv protiv banovih presuda podnosi se kralju

-banove široke ovlasti postupno se smanjuju zbog prijelaza na vlasteline i gradove

BANSKI STOL
-zabilježen u 13. stoljeću, predsjeda mu ban, najviši sud na hrvatsko-slavonskom području do
osnivanja Stola sedmorice 1862. kao vrhovnog suda za Hrvatsku i Slavoniju

Najveće ograničenje banovih ovlasti dogodilo se 1791. zakonskim člankom LIX: 1791.-
podređen UNV u zajedničkim poslovima Ugarske i Hrvatske.

Slavonski i Hrvatsko-slavonski staleški sabor

-spominju se rano ali nemaju taj značaj-npr. Solin (krunidba Zvonimir), crkveni sabor
dalmatinskih biskupa (925., 928.)
-kao mjesta gdje plemstvo u suradnji s banom odnosno vladarom rješava zakonodavna,
sudska i upravna pitanja javljaju se u 13. stoljećuàkao rezultat raspadanja partrimonijalne
države i prijenosa dijela vlasti na plemstvo

-u početku su zadjedanja povremena, a kasnije se uključuju prelati, velikaši i slobodni

kraljevski gradovi, a zborovanja se ustaljuju. Od 15. stoljeća se odluke Slavonskog, a potom i
Hrvatsko-slavonskog sabora uobličuju tako da njihove zaključke na institucionalno definirani
način potvrđuje kralj umjesto da kao do, kao do tad, te odluke izdaje u obliku privilegija
plemstvu.

 Prvi sabor slavonskog plemstva i jobagiona (najniži kmet utvrde) zabilježen je 1273.
u Zagrebu. Predsjedao mu je ban Matija.
àna njemu su plemići i jobagioni iznijeli primjerdbe da kraljevski sudovi na njihovu štetu
povrjeđuju neka prava Kraljevstva i banovine
-uglavnom riječ o nadležnosti sudova i pravilima sudskog postupka
àplemići i jobagioni su potpisali i dali banu potvrdu ''prava Kraljevstva i banovine'' u 33 točke
s molbom da ih se oni i suci pridržavaju tokom suđenja
-ban je to prihvatio jer se osnivaju na istinitim i zakonitim razlozima
-to zapravo predstavlja rudimentarni oblik zakonodavnog postupka

-sabori su se održavali bez prisutnosti kralja, osim u križevcima kad su poubijani protivnici
Žigmunda Luksemburškog

Na području Hrvatske i Dalmacije nije uspostavljen sabor sa zakonodavnim nadležnostima,

vjerojatno zbog velike moći hrvatskih velikaša uz koju se kraljeva vlast slabije osjećala, pa
nije bilo potrebe za takvom obranom interesa.

POLOVINA 15. st.-na saborima se okuplja niže plemstvo, prelati, velikaši, predstavnici
slobodnih kraljevskih gradova-sabori se pretvaraju u predstavništvo zemlje čije zaključke
sankcionira kraljàviše za slavoniju nego dalmaciju i hrvatsku

-najznačajnija iznimka toga je sabor hrvatskog plemstva u Cetingradu 1527. (Ferdinand)

1558.-hrvatski i slavonski staleži zasjedaju na jedinstvenom Hrvatsko-slavonskom saboru kao

predstavništvu kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (u stvarnosti bez dalmacije)

 od polovine 15. stoljeća Slavonski, a zatim i Hrvatsko-slavonski sabor bira 4 nuncija,

tj. izaslanika (delegacija) za Ugarsko-hrvatski sabor:
-1 za Dom velikaša
-2 za Dom zastupnika
-pronatora koji u njhovo ime formulira zaključke

28
-nazivao se spravišće i stanak, a na latinskom diaeta generalis, congregatioi generalis,
conventus Regni.
àod 1681. puni naziv glasi Congregatio Regnorum Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae-Sabor
kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije
-do 1791. ga sazivao ban uz obavijest vladaru, od tad jedino dopuštenjem kralja.
-u staleškom razdoblju se sastajao 2-3 puta godišnje po 2-3 dana

Ban saziva sabor banskim pozivnicama (litterae banales), šalje ih prelatima i velikašima
osobno, nižem plemstvu putem županija (pozvano putem općeg poziva, rijetko dolazi zbog troškova,
stoga bira 4 delegata uz davaje obveznih naputaka), a gradovima direktno (također preko 2
predstavnika).
-tako se uspostavljaju dvije kategorije članova-virilisti-dolaze po osobnom pravu, ex iure virili
-zastupnici županija i gradova

Odluke se u srednjem vijeku nisu donosile zbrajanjem glasova nego njihovim ''vaganjem'', što
znači da glasovistarijih i uglednijih članova imaju veći značaj-virilisti imaju veći prestiž.

-sabor je većinu svog postojanja bio jednodoman.

NAČIN DONOŠENJA ODLUKA U SABORU

-najprije su se izonsili kraljevi prijedlozi o kojima je sabor donosio odluku, zatim su staleži i
redovi iznosili svoje prijedloge i pritužbe.
Zaključci koje donosi sabor bili su:
1. Opći propisi (articuli)-morao ih je sankcionirati vladar
2. Pojedinačne pravne norme (acta)
 svi su imali status zakona i uvrštavali se u zapisnik i dobivali broj prema redu
donošenja. npr članak VII:1712. znači sedmi zaključak sabora iz 1712. Zakoni
Ugarsko-hrvatskog sabora označavali su se obrnuto.

UGARSKI ODNOS PREMA HRVATSKO-SLAVONSKOM SABORU

Ugarska strana je negirala zakonodavnu prirodu odluka H-S sabora pod obrazloženjem da je
jedino Ugarski sabor državni parlament i jedino on donosi zakone. Po njihovom mišljenju,
Hrvatsko-slavonski sabor je pokrajinska skupština ovlaštena donositi podzakonske opće
akte(statute)-međutim to nije tako bilo u stvarnosti.

-slijedom toga, Ugarsko-hrvatski sabor je 1708. donio Zakonski članak 1708:XIII. o suglasju
zakona. Prema njemu, zakoni H-S sabora moraju biti u suglasnosti sa zakonima Ugarsko-
hrvatskog sabora. Donesen je na protivljenje hrvatskih nuncija i kralj ga nije sankcionirao.

-na slijedećem saboru je na kraljev prijedlog donesen članak 1715:CXX kojim je potvrđeno
pravo Hrvatsko-slavonskog sabora za donošenje zakona za svoje područje. Također taj
članak propisuje da se kralju na sankciju moraju podnijeti zaključci H-S sabora o kraljevoj
upravi, upravi pravosuđem i sudski postupak (time je ocrtana nadležnost H-S sabora)
 iz toga se vidi da je Hrvatsko-slavonski sabor vršio izborne funkcije, zakonodavne
funkcije, pravosudne funkcije i upravne funkcije.

Ugarsko-hrvatski sabor
(''Diaeta, Diaeta Regni Hungariae, Hrvatsko-ugarski, Zajednički, Požunski sabor (Bratislava)'')
-plemstvo se počelo sastajati u drugoj polovici 13. stoljeća, a sredinom 15. se konstituirao
sabor.
-početkom 17. stoljeća je podijeljen
 Gornji dom-dom velikaša
 Donji dom-dom zastupnika (u njega plemstvo ugarskih županija i građani gradova
biraju po dvojicu zastupnika (do 18. stoljeća četvoricu), kojima daju naputke). Mandat
traje 3 godine.

-od 1442., poslanici (nunciji) slavonskog (rijeđe Hrvatskog) sabora redovito sudjeluju

29
àsudjeluju 4 nuncija (jedan u domu velikaša, dvojica u domu zastupnika i protonotar), oni su
imali poseban status, sjedili istaknuto, bili neka vrsta ''gosta'', na raspravi govorili prvi

-protonotar je gotovio u njihovo ime

àako bi Ugarsko-hrvatski sabor prihvatio neki zakon kojem bi se nunciji protivili, oni su imali
pravo obratiti se kralju kako bi spriječili sankcioniranje tog zakona (slučaj članka 1708:XIII)

Sabor je sazivao kralj posebnim pozivnicama (litterae regales), osobno članovima Doma
velikaša, općim pozivom ostalima. U pozivnicama je utvrdio mjesto, vrijeme i predmet
raspravljanja.
à30 dana prije zasjedanja pa do kraja je bilo zabranjeno održavanje sudskih ročišta, kako
kralj ne bi tako spriječio dolazak nekih osoba.
-zasjedanje je trebalo početi 4. dan od otvaranja, i završiti u roku 15 dana jer niže plemstvo
nije moglo podnijeti duže zasjedanje-dolazi do namjernog odugovlačenja velikaša!

dokazivanje prava sudjelovanja članova à saslušanje kraljevih prijedloga u kraljevoj palači à

odlazak u domove kojima pripadaju à Zasjedanje počinje čitanjem kraljevih prijedloga na
zajedničkoj sjednici obaju domova à Prijedlog raspravljan u Domu zastupnika pa u Domu
velikašaà ako im zaključci nisu usklađeni, održava se zajednička sjednica u kojoj se odluka
donosi većinom od 3 staleža na prema jednom -------- > ako se takva odluka nije mogla
donijeti, rješavanje se odgađa za neko buduće zasjedanje

 ako bi prijedlog u oba doma bio prihvaćen u istovjetnom tekstu, tada je bio pročitan
još jednom na zajedničkoj sjednici i poslan kralju na sankciju (mogao je odbiti
sankciju, a i izmijeniti prihvaćeni zakon-ponovo se šalje u domove)-sankcija se sastoji
od POTPISA AKTA i OVJERI KRALJEVIM PEČATOM .
 Nakon toga bi ga kralj promulgirao (proglašavao) i slao u sabor na objavu čitanjem,
odnosno u županije, ako sabor nije bio u zasjedanju

-ni kralj ni Ugarsko-hrvatski sabor nisu mogli donijeti zaključak koji se odnosio na Hrvatsku i
Slavoniju bez prethodnog izjašnjenja (prihvatiti ili odbiti, s obzirom na dobivene naputke
Hrvatsko-slavonskog sabora) hrvatsko-slavonskog izaslanstva. Tako se hrvatski izaslanici
nisu mogli miješati u ugarska pitanja, međutim mogli su zamoliti kralja da se zakon koji je
donesen na prijedlog ugarskih zastupnika protegne i na Hrvastku i Slavoniju.
-Kako je temeljem zakonskog članka 1791:LVIII odlučivanje o financijama preneseno na
Ugarsko-hrvatski sabor, u tim je pitanjima iz zajedničke nadležnosti od tada pa do 1848.
vrijedilo načelo majoriteta.

30
GRAĐANSKO I KAZNENO PRAVO

Područja razvoja prava i hrvatska pravna područja

Razdoblja razvoja prava

-do 12 stoljeća prevladava hrvatsko običajno pravo, no već su tada vidljivi utjecaji franačkih
javnopravnih institucija, ili pak langobardskih i bizantskih institucija građanskog i kaznenog
prava.

-u 13. stoljeću se osjeća utjecaj na našem obalnom području rimskog prava. Na tom obalnom
području značajan je i utjecaj mletačkog prava. U unutrašnjosti su značajni ugarski utjecaji, u
manjoj mjeri i utjecaji iz srednje europe. U kasnom srednjem vijeku jača utjecaj iz Austrije.

Hrvatska pravna područja

-akademik Lujo Margetić je identificirao 5 hrvatskih pravnih područja:

1. ISTARSKO
-na istarskom području miješaju se utjecaji rimskog, bizantskog, langobardskog,
franačkog, mletačkog i slavenskog prava.

2. KVARNERSKO
-usko područje ali najraznorodnije.
-prisutni su hrvatski pravni običaji (npr Vinodolski zakonik), kao i mletački, ugarsko-
hrvatski i tršćanski pravni običaji.

3. DALMATINSKO
-područje od Krka do Dubrovnika, obilježeno statutarnim pravom gradova u kojima se
miješaju utjecaji običajnog, rimskog, mletačkog, bizantskog i ugarsko-hrvatskog
prava.

4. UŽEHRVATSKO
-središte u lici i dalmatinskoj zagori
-razmjerno autonomni utjecaj starog hrvatskog prava, običajnih korijena i skromniji
utjecaj mletačkog, ugarsko-hrvatskog prava

5. SLAVONSKO
-prevladava utjecaj ugarsko-hrvatskog (prisutnost ugarskog puno manja u zapadnom
dijelu) prava, s dominantnom ulogom Tripatrita

SREDNJOVJEKOVNA PRAVNA VRELA

Općenito o pravnopovijesnim vrelima

Obavijesti o razvoju prava u prošlosti crpimo iz izvora od kojih su u središtu-

1. KRUG-PRAVNA VRELA-neposredno sadržavaju obavijesti o pravnim normama poput
propisa (zakoni, statuti, uredbe) običajnog prava (zbornici običajnog prava, usmene obavijesti
za razdoblje od 19. stoljeća), kao i sudske prakse (presude), dokumenti o pravnim poslovima
(oporuke, ugovori).

-uz ta vrela su bitne dodatne obavijesti-ta vrela upotpunjavaju razumijevanje značenja

pravnih instituta (npr. zapisnici Sabora i pojedinih tijela itd.)

31
2. KRUG- obavijesti vezane za šire pravno orkuženje osnovnog objekta interesa-npr.
podaci o organizaciji sudova i uprave, sustavnog obrazovanja itd…àmožemo otkriti dublje
slojeve određenosti pojedine pravne norme

3. KRUG-gradivo koje upučuje na šire pravno i društveno okruženje u kojem pravni

instituti nastaju, razvijaju se itd-npr. podaci o gospodarskom i političkom sustavu,
koncentraciji moći, kulturnim obilježjima (jezik), podaci o konkretnim događajima, obavijesti o
ulozi pojedinih osoba (dostupno iz biografija)

4. KRUG-obavijesti o stranim pravnim sustavima-nacionalni pravni sustavi razvijaju se

pod utjecajem ili u interakciji s institutima iz stranih pravnih sustava

SREDNJEVJEKOVNA PRAVNA VRELA NA HRVATSKOM PROSTORU

- u središtu izlaganja su pravna vrela koja donose neposredne obavijesti o pravnim institutima
àtakva formalna vrela iz kojih neposredno možemo crpiti obavijesti su:
1. ZAKONI
2. UREDBE
3. STATUTI
4. URBARI
5. OBIČAJNO PRAVO
6. RAZNORODNE ISPRAVE-PRIVILEGIJE

ZAKON
-propis koji u srednjem vijeku donosi najviša vlast u državi-vladar, samostalno ili u surdnji sa
saborom.
-taj propis načelno sadržava opće norme, proteže se na cjelokupno državno područje, ili
jedan njegov dio, ili pak na cjelokupnu društvenu skupinu ili jedan njezin dio (npr. kmetovi ili
plemstvo, odnosno jedna kategorija kmetova)
-rijetko se donose u srednjem vijeku jer je država uređivala odnose od svojeg neposrednog
interesa, a ostale sfere su bile uređene na razini partikularnih zajednica ili ustanova (gradovi,
kaptoli, udruge, vlastelinstva)
-najveći dio društvenih odnosa, naročito na selu, je bio uređen običajnim pravom.

UREDBE
-propisi koje donosi tijelo izvršne vlasti (vladar, službenici vladara), kojim se na opći i trajni
način uređuje ustroj vlasti i odnosi državljana.
-u pravilu se ne donose iz djelokruga koji pripada zakonodavnoj vlasti, jer to krši prava
staleža da se zakoni donose u Saboru, odnosno suglasnošću volje Sabora i kralja-to znači
apsolutistički način vladanja ili pak pojedinačna kršenja ustavnosti

STATUTI
-zbirke propisa, koje donosi tijelo autonomne vlasti u sklopu svog djelokruga i za teritorij svoj
enadležnosti odnosno za svoje pripadnike (statuti gradova, odgovarajući propisi npr. kaptola i
cehova)
autonomija-pravo neke vlasti da temeljem privilegija ili faktično stečenog statusa samostalno
donosi pravna pravila za svoje područje i svoje pripadnike
samouprava-pravo neke vlasti da samostalno preko svojih organa provodi pravna pravila
koje je donio netko drugi
àdalmatinski gradovi i gradec imaju autonomiju, a slavonski gradovi i županije imaju
samoupravu.
-najvažniji statuti su dalmatinskih gradova jer objedinjuju pojedina pravila iz gotovo svih grana
prava

URBARI
-zbirke pravnih pravila kojma su uređeni odnosi između vlastelina i kmeta
àu pravilu ih donose vlastelini, u sklopu upravne vlasti nad zavisnim stanovništvom na
zemlji dodijeljenog od vladara
àprema tome, takvi akti imaju ''privatnopravni'' karakter
Najpoznatiji je Modruški urbar iz 1486. Sastavio ga je knez Bernardin Frankopan.

32
Također i Marija Terezija u 18. stoljeću donosi Hrvatski i Slavonski urbar javnopravnih
obilježja.

OBIČAJNO PRAVO
-nastaje dugotrajnim održavanjem određenog načina ponašanja. Zbog širokog stupnja
prihvaćenosti dobiva snagu obveznosti te postaje obvezno za buduća ponašanja i uživa
odgovarajuću sankciju u slučaju kršenja.
àobično je nepisano, a do pisanja dolazi zbog nesigurnosti u sadržaj pojedinih normi koje su
posebno značajne ili pak sporne
-zbirke običajnog prava u hrvatskom srednjovjekovnom pravu se nazivaju ''zakon''
(Vinodolski zakon, Kastavski zakon), ali ne treba ih brkati sa značenjem zakona kao akta
najviše državne vlasti opće prirode.
Zbirke običajnog prava gotovo nikad nisu potpune.

ISPRAVE
-raznorodni pisani izvori o pojedinačnim pravnim poslovima, govore o primjeni prava i
odražavaju pravni život.
àobuhvaćaju širok krug pravnih čina različitog značenja i važnosti-ugovor, oporuka, presuda,
vladarska darovnica.
Posebno valja izdvojiti PRIVILEGIJE. To su
 sve pravne norme koje nisu neposredno nastale običajem
 sve isprave kojima je podijeljeno ili zajamčeno neko pravo
Ugarsko-hrvatski vladar je donosio svoje dekrete (zakone) u obliku privilegija, a kralj, herceg i
ban privilegijama su osnivali gradove podjeljujući im slobode i pravaàvelika važnost u
javnom pravu.
àu sklopu privatnog prava kralj je privilegijama dijelio neku povlasticu zaslužnoj osobi.

TRIPATRIT
-kodifikacija običajnog prava u obliku zakona
Tripatrit (Tripartitum)-puni naziv Opus tripartitum juris consetudinarii inclyti Regni Hungariae
partiumque eidem annexarumàglavno pravno vrelo u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji.

-najprije uređuje odnose privatnopravne naravi, te tek mali broj normi kaznenog i ustavnog
prava

-izradio ga je Istvan Verboczy (temeljem kraljevog naloga 1514.), prihvatio Ugarski sabor,
kralj potpisom sankcionirao ali nije PROMULGIRAO (potvrdio pečatom)àtada nije postao
zakon
àrazlog tomu je otpor višeg i ckvenog plemstva koje je Tripatrit izjednačio s nižim plemstvom,
izričito navodeći da postoji samo jedinstvena (plemićka) sloboda

-NO, Verboczy ga je sam tiskao u Beču 1517. i poslao ga županijama. On ga je definirao kao
''vjerni prikaz postojećeg prava'', a zbog njegove uvjerljivosti, sistematičnosti i praktičnosti,
sudovi su ga odmah počeli primjenjivati, i potisnula sva ostala privatnopravna vrela u
Ugarskoj i Slavoniji.
-preveden je na mađarski i na hrvatski (Ivan Pergošić 1574.)

TRIPATRIT U HRVATSKOJ I SLAVONIJI

-vrijedio je do uvođenja austrijskog Općeg građanskog zakonika 1853. Uveden je tada i u
Ugarsku, ali je zamijenjen Tripatritom odmah po okončanju apsolutizma 1861., te je ostao na
snazi sve do 1946.

-na mađarskim sveučilištima i Pravnom fakultetu u zagrebu studirao se kao jedan od

temeljnih predmeta – kao građansko pravo zemlje.

SADRŽAJ TRIPATRITA

33
-čine ga sistematizirani, ali dijelom i hrvatski (''slavonski'') običaji – zbog toga se izučava pod
nazivom ''hrvatsko-ugarsko privatno pravo''
àSastavljen je kao ZAKONIK – sadržava zakone, kraljevske dekrete i odruge propise te
običajno pravo.
-također su zamjetni utjecaji kanonskog i rimskog prava vidljivi kroz školničku obradu gradiva,
trodijelnu podjelu i primjenu rimskog prava na ugarske običaje
-u osnovi je bio zbirka sudske prakse čiju je osnovu činilo običajno pravo, a njegova je
interesna osnovica bila ona nižeg plemstvaà à à à à zbog toga su u tripatritu s posebnom
pažnjom obrađena pitanja:
-osobnih prava
-imovine
-pravnog položaja
-obitelji
-nasljeđivanja
-ugovornih odnosa plemstva
-pitanje sudskog postupka
àna građane (stanovnike gradova) i podložno stanovništvo se odnosi vrlo mali broj normi!!

STUKTURA TRIPATRITA
-trodijelna-po uzoru na Gajeve Institucije

0. predgovor-donosi definicije i svojevrsna pravnoteorijska razmatranja o pravdi, pravu,

običajnom pravu i njegovim elementima, i sažetak postupovnih pravila

1. prvi dio -govori o plemstvu i njegovu postanku, o vladaru, pravimastaleža,crkvenim

donacijama, nasljeđivanju, bračnom imovinskom pravu, skrbništvu,
punoljetnosti, pravnoj i poslovnoj sposobnosti

2. drugi dio -načela imovinskog prava, zakone, statute, običaje, privilegije te

postupovno pravo (sudski postupak)

3. treći dio -govori o posebnom običajnom pravu Slavonije i Erdelja irazlikamaizmeđu

ugarskog, slavonskog i erdeljskog prava, napose glede homagiuma i
miraza

Tripatrit nije poznavao jedinstvenu definiciju vlasništva-počivala je na otvorenom krugu

različitih stvarnih prava. To je otvorilo put za postojanje kolektivnog vlasništva, na njemu je
počivala kućna zadruga u Hrvatskoj i Slavoniji. OGZ je poznavao individualno vlasništvo,
suvlasništvo i podijeljeno vlasništvo.

STATUTARNO PRAVO DALMATINSKIH I ISTARSKIH GRADOVA

-statuti srednjovjekovnih gradova su zbirke propisa koje su donosili i provodili gradski organi
àvrijedili su na području njihove nadležnosti, odnosno za pripadnike gradske zajednice i
izvangradskog područja
-njihova konstruktivna odrednica je bilo pravno priznanje gradskog statusa čije je
karaktersitično obilježje pravo na autonomiju i samoupravu.

U 14. st Bartolus de Saxoferato kao bitno obilježje slobodnog građanina s političkim pravima
ističe:
1. slobodnog građanina s političkim pravima
2. zajednicu građana kao nosioca izvornog gradskog suvereniteta
3. običajno pravo oblikovano prešugnom suglasnošću građana oko neke prakse
4. pravo građana na izradu statuta kao pisanog prava

-prije pojava statuta život se upravljao prema nepisanom i općepoznatom običajnom pravu
čija su pojedina pravila povremeno zapisivale gradske vlasti. à pri tome se stvaraju nove
norme (statuta) àposebno ona pravila čiji je sadržaj dvojben u upravnim ili sudskim
postupcima

34
àjednom zapisane počinju se primjenjivati kao opće normeàto vodi prema kodifikaciji
gradskog prava

-u dalmaciji se kodifikacija dešava kao posljedica trgovine i pravnog prometa. Gradsko

plemstvo se zalaže za kodifikaciju zbog osiguravanja svojh interesa, a prihvatljiva je i
pučanima zbog ograničavanja utjecaja plemstva na tumačenje nejasnih odredaba običaja i
pogoršavanja njihovog položaja

-u 13. stoljeću se ta zapisana pravila skupljaju u jedinstvene statutarne zbirke koje postaju
osnova pravnih poredaka dalmatinskih i istarskih gradova àoni postaju vrsta gradskih ustava
i općih pravnih zbornika-obuhvaćaju sve grane prava (osim sveg običajnog prava, dakako)

-kodifikaciju provode učeni pravnici i usput posezaju za statutarnim zbirkama drugih gradova
te pravnim priručnicima. Tim putem (preko učenih pravnika) u satute je prodrlo OPĆE PRAVO
(ius commune), s osnovom u rimskom i kanonskom pravu.
-KANONSKO PRAVO u većini europskih gradova vrijedi kao supsidijarno pravno vrelo
àmletačka republika nije dopuštala pozivanje na ius commune, zbog naglašavanja državne
samobitnosti i samozadovoljnosti svojeg pravnog poretka (tako ni dalm. i istarski gradovi pod
njihovom vlašću ne spominju ius commune kao supsidijarno vrelo)

-KAZUISTIČKA osnova statutarnih zbirki razlog je da se iz današnjeg motrišta njihov sadržaj

doima kao fragmentaran, proturječan, nejasan i opterećen mnogim pravnim prazninama-
>njihov sadržaj treba shvatiti kao orjentaciju, ponajprije sucima, u potrazi za najboljim
rješenjem spora
à à à à à tako pravne praznine u statutima nisu znak da to pitanje nije bilo uređeno
običajnim pravom, nego da nije postojala potreba za pisanim uređenjem tog pitanja
-statutarna norma imala je prednost u primjeni, a ako nije davala zadovoljavajuće rješenje,
ono je moglo biti potraženo i izvan same norme

-satutarne zbirke su naši gradovi imali već u 13. st (Zadar, Split, Trogir), ali nisu sačuvane.
Najstarije sačuvane zbirke imaju Korčula, Dubrovnik, Zadar, Poreč, Dvigrad i Buje

ZBORNICI HRVATSKOG OBIČAJNOG PRAVA

-dijelovi hrvatskog običajnog prava sačuvani u seoskim srednjovjekovnim pravnim zbornicima

od kojih su najvažniji
-Vinodolski zakon 1288.
-Novigradski zakon iz pol 15. st
-Vranski zakon iz pol 15. st
-Poljički statut kao zbornik prava autonomne općine

-oni su nastali kao sraz lokalne zajednice i njezinih običaja s pojedinim nosiocima vlasti koji
su htjeli nametnuti svoja pravila
àstoga su sabrani i popisani lokalni stari običaji koji bi se primjenjivali na sudovima čiji suci te
običaje nisu poznavali

Hrvatski srednjovjekovni pravni običaji (consuetudines Croatorum) bi se zadržali te bili

popisani na području pod upravom bana južno od Gvozda, te se javljaju kao običaju
suprotstavljeni ugarskim pravnim običajima prisutnim na području uprave slavonskog bana,
ponajprije Tripatritu

àprimjenjivalo se na Kninskom sudbenom stolu gdje su ga tumačili ''starci'' (stručnjaci za

hrvatsko običajno pravo). Iz tih se razloga i zadarske vlasti obraćaju Kninskom sudu za
pomoć u razjašnjavanju običajnog prava

VINODOLSKI ZAKON
-nastao 6. siječnja 1288.
-pisan čakavicom i glagoljicom
-uz Rusku pravdu, najstariji pravni dokument na slavenskom jeziku

35
ànastao je zbog nesporazuma Leonarda Frankopana (novog gospodara tog prostora) i
seljaka koji traže poštivanje svojih prava
-sastavilo ga je u Novom Vinodolskom povjerenstvo od 42 izabrana predstavnika 9
vinodolskih općina koja su najbolje poznavala pravo (sudjelovao i knez Frankopan)

àima 75 članaka i sadrži odredbe različitih grana prava-uređuju se:

 ovlasti kneza koji donosi konačne odluke o javnim poslovima
 položaj katoličke crkve
 ustroj vinodolske općine
 ovlasti službenika vinodolskie općine
 sadrži i odredbe kaznenog prava (ponajviše) àsadrži odredbe za djela protiv vlasti,
crkve, tjelesnog integriteta, podmetanje požara itd…
àkaznenopravne odredbe su usmjerene na ograničavanje kneževih ovlasti

-prisutna je i ''vražda'' tj. krvnina-isplaćuje se rodu kao znak priznavanja krivnje i naknada
počinjene štete, a ujedno i sprječava krvnu osvetu.

àglavno dokazno sredstvo je priznanje počinitelja, iskaz svjedoka, prisega otuženika s

suprisežnicima.

-zanimljivost je uloga pristava u postupku-on nije samo pomoćni organ nego i sam obavlja
neke izvanparnične radnje.

NOVIGRADSKI ZAKON
-nastao je 1452., dopunjen 1454., a nakon toga su ga potvrdile mletačke vlasti
-nastao je na širem skupu na kojem su osmorica ''hrvatskih plemića'' (predstavnici osam
seoskih zajednica) zadarskom javnom bilježniku diktirali tekst koji su ostali dopunili, nakon
čega je tekst preveden na latinski
-donosi običaje koji su bili na tlu Hrvatske između Knina i Nina
-RAZNORODAN je i nesistematiziran-govori o nasljeđivanju posjeda, položaju zakonite djece,
funkcioniranju seoske zajednice i načinu donošenja zajedničkih odluka, uređenju pašnjaka….

VRANSKI ZAKON
-nastao 1454.
-vrijedi za područje Vranskog vlastelinstva
-sastavili su ga sudac vranskog podgrađa oko vranske utvrde i predstavnici vranskih sela te
potvrdile mletačke vlasti.
-38 članaka
-u središtu pažnje seljak

POLJIČKI STATUT
-oko 1440., vrijedi do 1807.
-zbornik običajnog prava autonomne Poljičke općine
-isprepleću se elementi rodovskog i feudalnog uređenja (ima i utjecaja rimskog prava)
-pisan je narodnim jezikom na bosančici
-terminologija mu je srodna Ruskoj pravdi-privlači pažnju stranih istraživača

àsadržaj se odnosi na ustrojstvo Poljičke općine, sudstvo i upravu te kazneno, građansko i

postupovno pravo

Organi vlasti poljičkih općina:

 Ivanredna ''skupšćina'' sviju Poljičana
 redovitiji predstavnički ''kupan općeni zbor''
 ''Poljički stol'' (''banka'')-sudsko-upravni organ (vlada)-samo plemenitaši birani u nj
 ''veliki knez''-najviši središnji individualni organ sudbene i upravne vlasti

-Najvažnije odredbe statuta posvećene su obiteljskoj imovini (tamo se očituju elementi

rodovsko-plemenskog uređenja)

Plemenšćina-OBITELJSKA IMOVINA

36
ànepodijeljena je u vlasništvu zajednice, načelno je neotuđiva, osim za ''velike nevolje''.
-statut sadržava propise o diobi plemenšćine po glavama

-poljički statut izričito dopušta krvnu osvetu i priznaje solidarnu odgovornost srodnika za
počinjenu štetu.
-prisutno je i načelo personalnog važenja poljičkog prava
-prisutna je i vražda (krvnina)

STATUSNO I OBITELJSKO PRAVO

STATUSNO PRAVO

-u srednjevjekovnom pravu se punoljetnost razlikuje prema spolu (ugl ne postoji kao

jedinstvena kategorija). Svojevrsna orijentacija je bio nastup spolne zrelosti-u rimskom pravu
12 godina za žene i 14 god za muškarce.
ài Tripatrit predviđa stjecanje nepotpune poslovne sposobnosti s 12 god za žene i 14 za
muškarce
!! međutim-to ne znači stjecanje prava raspolaganja zemljišnim vlasništvom (središnja
imovinska kategorija). Za to je bilo potrebno navršiti 14 god za žene i 24 za muškarce

-Šibenski statut je stjecanje poslovne sposobnosti podigao na 14 god za žene i 16 za

muškarce, ali to nije značilo stjecanje pune pravne i poslovne sposobnosti. Za to je bila
potrebna EMANCIPACIJA.
àEmancipacija načelno predstavlja odricanje oca od očinske vlasti i izlazak djeteta iz
obiteljske zajednice-dijete postaje ravnopravno, nastupa u pravnom prometu bez očeve
suglasnosti (ugovori, kupnja itd)
-osnovni način emancipacije:
1. javna isprava izdana na osnovi izjave očeve volje
2. sudskom odlukom (kada otac nije htio emancipirati)
3. ex lege (neposredno na temelju zakona), uz prešutnu očevu suglasnost (sin izbiva iz
kuće minimalno 6 mjeseci)
-emancipacija ne znači nužno i stvarni odlazak iz kućanstva

OBITELJSKO PRAVO

-obiteljskim srednjovjekovnim pravom su uređeni imovinskopravni odnosi roditelja i djece te

skrbništvo, a vrlo malo bračno pravo (uređeno kanonskim pravom)

àpravnorelevantan je samo crkveno sklopljen brak(nerazrješiv), ali crkveni sud ih je mogao

rastaviti

-na hrvatsko-slavonskom području se žena (brak građana i kmetova!!) smatrala sustjecateljem

imovine stečene u braku (radi na polju i dr.), pa je kod smrti muža udovica imala pravo na
polovinu stečene imovine kao suvlasnik, a u ostalom dijelu je mogla sudjelovati kao
nasljednica
àu plemićkim obiteljima-žena rađa i skrbi o djeci-muž raspolaže djelokupnom stečenom
imovinom –žena se ne smatra suvlasnicom!!

-u dalmatinskim komunama obitelji su bile inokosne (individualne), ali su se vrlo često

sastojale od više bračnih zajednica-čine jedno domaćinstvo

SLUGE (servi) i SLUŠKINJE (ancillae)-smatrani članovima obitelji, nisu imali punu pravnu i
poslovnu sposobnost, pod vlasti su gospodara, mogao ih je nekažnjeno tući ali ne i osakatiti.

Društveno nepoželjno je da djeca sklope brak bez očeve suglasnosti (bio je valjan ali su mogli
izgubiti pravo na neoporučno nasljeđivanje dijela koji im je trebao pripasti)
àobveza sinova nakon očeve smrti je udaja i davanje miraza kćerima-prelazi na rođake pa
čak i na gradske vlasti u slučaju neispunjenja.
-SVRHA MIRAZA-osiguranje materijalne osnove za život obitelji, te osiguranje ženine
egzistencije u slučaju prestanka braka

37
-zakonita djeca su rođena u braku, ali i ona rođena izvan se mogu pozakoniti i nasljeđivati
oporučno i neoporučno

DOTALNO načelo odvojenih dobara muža i žene (većina dalmatinskih statuta)-žena ima
pravo na miraz i ugovorom utvrđena prava
àààmanji dio statuta se temelji na načelu zajednice dobara bračnih drugova-žena
nasljeđuje polovinu dobara stečenih za vrijeme dobara, osim ako je u brak ušla s mirazom.
-u tom slučaju joj se vraća miraz, a na ostaloj imovini ima pravo poluuživanja do preudaje!!
BRAK NA ISTARSKI NAČIN
-muž i žena ujedinjavaju svoju imovinu, a u slučaju smrti jednog od njih, drugi preuzima svoju
imovinu ili polovinu sve imovine

STVARNA PRAVA

VLASNIŠTVO I PODIJELJENO VLASNIŠTVO

-vlasništvo u srednjem vijeku se pojavljuje u pluralnim oblicima (držanje, prodavanje,

darovanje, zamjena, davanje u zalog, posjedovanje)
- U rimskom pravu se pojavljuje kao skup ovlasti koji pripada jednom vlasniku ili suvlasnicima
(dominum, proprietas)-u tom obliku se rijetko pojavljuje u srednjem vijeku
àu srednjem vijeku se ''vlasnik'' pojavljuje kao nosilac ograničenog i precizno utvrđenog
skupa ovlasti nad stvari (u Justinijanovom zakonodavstvu je to pojam zemljišne služnosti)

-pravni odnos na tom tipu vlasništva zasnivaju se između izvornog vlasnika zemlje (kralj kao
senior (ili njegov vazal na kojeg je prenio ovlasti)) i njegova vazala (odnosno podvazala)
àte prenesene ovlasti su
1. javnopravne ovlasti raspolaganja i korištenja zemljištem
2. javnopravne ovlasti sudbenosti i upravljanja nad podložnim stanovništvom na
zemljištu
3. pravo ubiranja poreza

àto predstavlja pravnu osnovu vlastelinstva kao zemljišnog dobra uz obvezu vršenja vojne
službe i vjernosti (fidelitas) vladaru ili senioru

Navedeni tip odnosa praktično i teorijski su uobličili postglosatori. Mogu se razlikovati tri tipa
vlasništva i tri tipa nosioca vlasničkih ovlasti. Najbliži Justinijanovom poju vlasništva je

1. VLASTELIN. On ima neposredno vlasništvo (dominium directum). On ima široko

pravo raspolaganja (ne smije je prodati kraljevom neprijatelju), korištenja (radovi,
plodovi, uzimanje rente od stanovništva na zemlji) i vršenju funkcija SUDBENE vlasti-
ubiranje poreza i donošenje pravila o obvezama tog stanovništva (urbari!!!)
2. VLADAR-nosilac vrnovnog vlasništva (dominum eminens)-zadržava rezidualne
ovlasti prema tom zemljištu. U slučaju nevjernosti (infidelitas) vazal gubi svoje
vlasništvo (obljubi mu ženu, kćer, sestru, zarati protiv kralja…)
àtakođer u slučaju izumrća roda obdarenika (defectio seminis)
3. KMET-nositelj koristovnog vlasništva (dominium utile).
àtemeljem toga ima određene obveze prema vlastelinu i crkvi, ali i prava: dio priroda
sa zemlje, uvjetovano raspolaganje svojim dijelom zemlje (uz suglasnost vlastelina)
-ponegdje nema slobodu seljenja, ali ga ni vlastelin bez sudske presude onda ne
može s nje udaljiti

OBITELJSKO VLASNIŠTVO

(ius hereditarium)-jedan od tipova srednjovjekovnog vlaništva-najstariji zabilježen u

hrvatskoj
-Najčešći u dalmaciji
-obuhvaćao je imovinu koja je bila u obitelji bila najmanje 2 generacije (bona hereditaria), i
koja je pripadala svim nepodjeljenim članovima obitelji (onima među kojima nije provedena
dioba imovine) jer se uzimala kao imovina budućih generacija i bila zalog trajanja obitelji

38
-do podjele nitko nije mogao raspolagati njome
-pravilima o nasljeđivanju unaprijed se moglo izračunati koji će dio imovine pripasti kojem od
članova zajednice
BONA ACQUISTA-stečena dobra kojima je slobodno mogao raspolagati onaj koji ih je stekao
i koji je bio njihov puni vlasnik. DIJELI SE NA :
bona empticia-imovina stečena kupnjom odnosno drugim poslom

bona acquista u užem smislu-imovina koju je stjecatelj dobio od od kralja i njoj je

raspolaganje utvrđeno kraljevom darovnicom (najčešće je naljeđivanje ograničeno na
muške potomke prvog stjecatelja)

-propadanje obiteljskog vlasništva vidljivo je u dalmatinskom institutu preferiranja jednog

djeteta. Tako niz dalmatinskih statuuta utvrđiva da svakom djetetu načelno pripada jednak dio
obiteljske imovine, ali je roditelj mogao oporučno po slobodnoj volji nekom od sinova ili kćeri
dati do desetine svoje ukupne imovine preko dijela koji mu inače ne bi pripadao.

U hrvatskom pravu također postoji rođačko pravo prvokupa (načelno samo rođak koji je
potjecao od prvog stjecatelja)
àhrvatsko pravo ne poznaje institute dosjelosti i zastare
àu hrvatskom pravu je vrijedila OPOZIVOST DAROVANJA (očigledan izostanak utjecaja
rimskog prava). Akademik Margetić smatra da se u takvim slučajevima radilo o nepodjeljenoj
obiteljskoj imovini, pa je netko darovao nešto što je posjedovao i na neki način smatrao
svojim. S obzirom da su darovanja uglavnom bila u korist Katoličke crkve (a sudili su crkveni
sudovi primjenjivajući rimsko pravo kroz kanonsko pravo), ona je tako utjecala na postupni
prodor neopozivosti darovanja.

PRAVO PRVOKUPA

-pravo ovlaštenika da mu prodavatelj prvome ponudi stvar na prodaju

àsvrha tog instituta je da štiti rodbinsku i teritorijalnu zajednicu od ulaska stranaca u njihov
krug
-to ovlaštenik mora realizirati u određenom roku, a onda može stvar ponuditi i trećima, po istoj
ili višoj cijeni u pravilu
àrazvilo se u Bizantu
-prednost su imali rođaci, pa suvlasnici, pa vlasnici susjednih zemljišta pa onda vlasnici svih
ostalih zemljišta

PRAVO PRVOKUPA U DALMACIJI

-obuhvaćalo je najprije rođake, pa susjede i ostale posjednike u gradu
-nije zastarjevalo
àprodaja se morala javno objaviti u mjestu di se nekretnina nalazi
-isprava o kupoprodaji se mogla zaključiti tek nakon proteka određenog roka u kojem je
ovlaštenik mogao izjaviti svoju namjeru prvokupa

 pravo prvokupa je opterećivalo individualno vlasništvo pa ga se pokušava izbjeći. Već

u Bizantu se nije primjenjivalo ako je bila riječ o darovanju, davanju u miraz, i zamjeni
jer se smatralo da svrha tih poslova nije zaobilaženje ovlaštenika na prvokup.
àslično se u dalmatinskim gradovima izbjegavalo s fiktivnim uzajamnim darovanjem
imovine

SKUPNO VLASNIŠTVO

-karakteristično za ranija razdoblja razvoja prava

-oblik uređenja zajedničkog iskorištavanja dobara koje uživa cijela zajednica (pašnjaci, šume,
livade), a naročito za stočarstvo.
àu njemu sudjeluje više osoba, i svima pripadaju vlasnička prava (povezani su
osobnopravnom vezom)
àono može postojati samo na nepodjeljenoj stvari, s tim da udio pojedinca u vlasništvu nije
određen, a za njegovo izdvajanje (diobu vlasništva) je potrebna suglasnost cijele zajednice

39
KUĆNA ZADRUGA

-jedan od najznačajnijih instituta na hrvatskim područjima, obuhvaća velik broj stanovništva

-postoje vrlo dugo, čak do 80-ih god 20. stoljeća

Kućna zadruga je životna i proizvodna zajednica članova (ne nužno srodnika) povezanih
odnosima solidarnosti i zasnovana na zajedničkom vlasništvu (zemlja i sredstva za
proizvodnju) koje istodobno pripada zadruzi kao pravnom subjektu i pojedinim članovima.

- u pravilu se sastoji od udruženih individualnih obitelji, privatno vlasništvo postoji samo u

pravilu nad osobnim stvarima i pokretnimama

ànasljedna prava na zadruženom vlasništvu ne postoje zbog toga šta ta imovina pripada
zajednici sve dok ona traje

U staleškom razdoblju je to uobičajen način organizacije i obuhvaća gotovo sve stanovništvo.

Ona osigurava lakše ispunjenje kmetskih obveza, olakšava kontrolu nad kmetovima, a
kmetovima daje veću sigurnost.
àkućna zadruga (''SKUPČINA'') na vlastelinstvu je tretirana kao jedan podložnik 

-bila je karakterističan oblik života, ukinuta 1848. ali se još zadržao u našim sredinama

Bila je uređena običajnim pravom (!). Prvo sustavno uređenje kućne zadruge je sadržano
tek u Temeljnom krajiškom zakonu koji su donijele austrijske vlasti u Vojnoj krajini 1807. Zbog
posebnih zasluga koje je zadruga imala u krajiškom vojno-lenskom ustroju kao svojevrsni
spremnik vojnih obveznika
àu Hrvatskoj i Slavoniji takav zakon nije donesen sve do 1870. Zakon o uređenju zadruga

Opći građanski zakonik 1853. je okarakterizao je privatno vlasništvo kao temeljni oblik
prava vlasništva, priznavanje isključivo inokosne obitelji, slobodu oporučnog raspolaganja i
nasljeđivanja ''po lozama'' (temeljem srodstva)
àsuprotno tome, zadruga je kolektivna ''obitelj'' temeljena na skupnom vasništvu,
nepostojanju prava nasljeđivanja, diobi zajedničkog vlasništva po ''muškim glavama''

 temeljem toga austrijski Vrhovni sud 1857. dvjema presudama kućne zadruge i
zadružno vlasništvo interpretira kao proširene individualne obitelji i suvlasništvo.

-pravno nestaju nakon odluke Vrhovnog suda Hrvatske kojim je na njih primijenjen Zakon o
nasljeđivanju iz 1955. kojim se ona smatra građanskim vlasništvom te su brisane iz
zemljišnih knjiga i upisivane kao vlasništvo članovaàjoš uvijek se pojavljuju :/

OBVEZNO PRAVO

PRAVNI ODNOSI U POLJOPRIVREDI

U srednjem vijeku su stočarstvo poljoprivreda ključna proizvodna grana.

àugovori su sklapljani u usmenom obliku i pred svjedocima a najznačajniji su

SPREGA
-jedan od najznačajinih ugovora
-seljaci (sprežnici) se obvezuju na međusobno pomaganje u obavljanju poljoprivrednih
radova kroz cijelu ili čak više godina
ànajčešće se radi o sprezanju tegleće marve (vol, konj) radi oranja zemlje svih sprežnika, ali
mogla je bit i u obliku radne snage seljaka
-stoku je hranio sprežnik na čijem se zemljištu radilo
-trajanje prava na oranje bilo je razmjerno broju volova koje je vlasnik tog zemljišta dao u
spregu
àugovori su bili dugotrajni čak se i generacijama prenosili

40
MOBA
-ugovor o međusobnoj pomoći seljaka pri obavljanju poljoprivrednih poslova (oranje, kopanje,
žetva, gradnja kuće…)
-onaj ko je sazove mora hraniti mobnike, nije bio dužan platiti im niti uzvratiti mobu.
àbilo je običajnim pravom utvrđeno tko, kada je može sazvati organizacija, prehrana itd
KOLONAT
-raširen na dalmatinskom području
-vlasnik zemljišta daje slobodnom obrađivaču, kolonu, zemljište na obradu, a kolon se
obvezuje obrađivati ga i davati vlasniku naknadu u novcu ili naturi
ànajčešće se obrađuju vinogradi i maslinici.
Osnovna podjela kolona je na one
 koji su dobili od vlasnika kuću ili stoku
 one koji su imali kuću ili stoku
 oni koji su sami sagradili kuću na kolonatskom zemljištu
Podjela plodova ovisila bi o tome koliko je koja strana unijela u ugovorni odnos.
àrazlika između kolonata i kmestva je u tome što je kolon bio podvrgnut redovitom
državnom sudu a ne sudbenosti svog vlastelina.

Kolon je ukinut 1946.

TEŽAŠTVO
-najamna pogodba o radu
-sklapa ga vlasnik zemljišta koje je trebalo obraditi s težakom, a obveza je određena po
danima.
àuređen je statutarnim propisima gradova jer su gradovi imali interes da se zemlja obrađuje i
ne zapusti
-taj interes se vidi u npr propisivanju kazne ako težak ne dolazi na rad – Težak plaća kaznu
u visini dogovorenog iznosa naknade po danu ili pravedne naknade hehe
-spor se rješava u hitnom postupku pred sucem pojedincem
-ako bi propustio obaviti posao težak se osuđivao na novčane kazne, a sud ga globama
prisiljava da završi posao.

PRAVNI ODNOSI U STOČARSTVU

KOMUNICE
-na dinarskom području su se formirale komunice-obuhvaćaju dio planine odnosno seline
(pašnjaci, šume, bunari, mlinovi itd..)
-ta su područja u 14. i 15. stoljeću došla u skupno vlasništvo sela, bratstva ili plemena.
àtako su najčešće bratstva (obično zahvaćala cijelo selo), imala nepodjeljenu šumu te
proljetne katune (pastirske nastambe) i pašnjake
-zemljište komunice je neotuđivo, ali je trajna stvarna prava nad pojedinim dijelom mogao
steći i član zajednice uz suglasnost cijele zajednice.

KESIM
-ugovorni odnos u kojem je vlasnik stoke davao drugome svoju stoku na čuvanje, a svrha
ugovora je podjela prinosa od stoke.
àvlasnik je imao pravo na vunu i dio mliječnih proizvoda a pastir na priplod i drugi dio
mliječnih proizvoda
-pastir je dužan vratiti isti broj grla (u jednakom stanju)
-uređen Tripatritom

SOČEDA (soceda)-ISTRA
-ugovor o radu s obilježjima ortaštva na 5 godina
àvlasnik stoke je predavao drugoj strani (socedalis) određen broj stoke (najčešće volovi i
jedna krava te polovina žitarica potrebna za prehranu)
-SOCEDAL je s volovima orao i sijao, a godišnji urod se dijelio na pola, kao i priplod nakon
isteka ugovora
-u slučaju gubitka ili povrede životinje krivnjom socedala, on je bio dužan pružiti naknadu iz
svog dijela (u suprotnom se šteta dijeli na pola)
àako je bila riječ o ovcama, vlasnik ima pravo na 2/3 vune i priploda i 2/3 svih životinja

41
SUPONA
-ugovor o međusobnoj pomoći stočara
Karakterističan za planinska područja sa surovijom klimom. Njime su se suponici
sporazumijevali da će pomiješati stoku i podijeliti je po vrstama, pa s obzirom na različita
mjesta ispaše svakoj vrsti postaviti pastire.
-svaki će suponik dati pastire i svaki hrani svojeg pastira te daje sol za svoj dio stoke
àosigurava se najbolja ispaša i ušteda troškova
-svaki suponik ubire plodove od stoke, a gnojivo se dijeli po broju vrsta stoke, odnosno po
udjelu

UGOVORI O POMORSTVU

-slični ostalim ugovorima u sredozemlju

KOLEGANCIJA (collegantia)
-ugovor uobličen u meltačkom pravu (obično na godinu dana)
-svrha trgovina u drugim lukama i podjela dobiti među ugovarateljima
àjedna strana(socious stans, iactator) daje drugoj strani (tractator, procerator) novac ,
robu, brod ili dio broda, kako bi druga strana mogla trgovati u stranim lukama.
DOBIT se dijeli 50/50, a rizik razmjerno
-stans ostaje vlasnik uloženog kapitala, a tractator mu odgovara za poslovanje

ENTEGA
-definiran u bizantskom pravu
-udružuju se vlasnik broda, mornari i vlasnik entege (novca, robe)-radi stjecanja dobiti
ànastaje TRGOVAČKO DRUŠTVO, trguje se uloženim novcem ili robom, a dobit se dijeli:
 BRODAR I MORNAR-2/3
 VLASNIK ENTEGA-1/3
-dobit obuhvaća sve prihode i vozarinu ostvarenu prijevozom druge robe
-ako se putovalo u inozemstvo onda se dobit dijelila na pola zbog rizika trgovca
àna brodu je bilo više entega-čine zajednicu dobiti i rizika
Opsežno je uređena Dubrovačkim statutom, prestala se primjenjivati u 16. Stoljeću

KARATISTI
-društvo karatista nastaje ugovorom suvlasnika broda, kojim se obvezuju da će zajednički
iskorištavati brod i dijeliti dobit
-brod se dijeli na 12 ili 24 idealna dijela (karata)
-obično su vlasnici imali više udjela u različitim brodovima-rasporedba rizika
àprema broju karata dijelila se dobit a ujedno i udio u upravljanju-donošenje odluka,
sklapanje poslova itd..
-slično ko dionice

NASLJEDNO PRAVO

OPORUČNO NASLJEĐIVANJE

HRVATSKI I SLAVONSKI PROSTOR

-nasljedno pravo na zemlju i nekretnine nije postojalo, u zadruzi se nasljeđivale jedino
osobne stvari
-tamo gdje zadruga nije postojala, postojalo je obiteljsko vlasništvoàprevladavanje
neoporučnog nasljeđivanja i prenošenja imovine na zakonske nasljenike (oporuka rijetkost)

Oporuka je bila najraširenija u hrvatskim i slavonskim gradovima gdje je ostavitelj bio

slobodan u imenovanju nasljednika, ali pod uvjetom da ne zaobiđe descendente(potomke).

42
àTripatrit je također uredio oporuku i predvidio pisani i usmeni oblik (oba moraju biti
ovjereni)

DALMATINSKE I ISTARSKE KOMUNE

-oporučno nasljeđivanje je bilo više zastupljeno i vrela mu posvećuju veliku pozornost
NOTARSKA OPORUKA-sačinjena pred javnim bilježnikom koji bi zapisao oporučiteljevu
posljednju volju, pročitao je i ovjerio u njegovoj nazočnosti, a zatim sastavio javnu ispravu s
istim sadržajem
PISANA OPORUKA-ostavitelj ju je morao potpisati i datirati, vrijedila sama po sebi
USMENA OPORUKA-u dalmatinskim stautima primjenjena više za izvangradsko područje, ili
za izvanredne slučajeve. Stjecala je pravnu snagu sastavljanjem službenog dokumenta kod
javnog bilježnika temeljem izjava svjedoka u roku od mjesec dana po smrti.

-u pravilu je cijela imovina ostavitelja pripadala muškoj djeci, ali se s vremenom širilo pravo
slobodne raspoložbe ostavitelja-ŠIBENSKI STATUT-ostavitelj ima pravo slobodne raspoložbe
ako nije imao zakonite nasljednike ni nasljenike u drugom koljenu.

Prodor individualne imovine vidljiv je kroz institut preferiranja djeteta.

NUŽNO I NEOPORUČNO NASLJEĐIVANJE

-neoporučno nasljeđivanje je nastupalo ako umrli nije ostavio oporuku

àosnovno načelo (preuzeto iz rimskog prava) je da bliži nasljedni red isključuje daljnji
BRAĆA I SESTREàPRECI

Kontinentalni i obalni gradovi, kao i slavonsko plemstvo njeguju načelo izjednačavanja muških
i ženskih potomaka ostaviteljaàIZNIMKA ZADAR-sinovi nasljeđuju nekretnine a kćeri
pokretnine-----osigurava se identitet roda

HRVATSKA I SLAVONIJA
-plemića bez potomaka glede bona hereditaria nasljeđuje najbliži muški srodnik iz linije
odakle su ta dobra došla (vraćaju se), ako ako takvog nasljednika nije bilo onda nasljeđuje
KRALJ.
-kmeta bez potomaka, njegova nasljedna dobra nasljeđuje vlastelin, a u slučaju stečenih
dobara, polovinu vlastelin a polovinu kmet mogao oporučiti.

DALMACIJA
-u dalmatinskim gradovima imovina ostavitelja bez potomaka i predaka do 4 stupnja i
pobočnih rođaka do 3. Stupnja nasljeđuje KATOLIČKA CRKVA za spas njegove duše

-u slučaju umrlih bez potomaka u dalmatinskim i istarskim gradovima vrijedi načelo paterna
paternis, materna maternis (očevo očevima, majčino majčinima)-dijelovi ostavštine se vraćaju
onoj liniji odakle su došli hehe

GRAĐANSKI SUDSKI POSTUPAK

GRAĐANSKI SUDSKI POSTUPAK I USTROJ SUDSTVA

-U ugarskom i ugarsko-hrvatskom pravu je sudski postupak bio više-manje jedinstven, a u 15.

Stoljeću dolazi do relativnog odvajanja između kaznenog i građanskog postupka
Delikt se shvaćao kao povreda privatnopravne sfere, pa nije postojala izražena razlika
između kaznenog djela i civilnog delikta (odnosno štete u građanskopravnom smislu).
àstoga ne postoji potreba za odvajanjem postupaka

43
ààmeđutim, u praksi se javlja potreba za razlikovanjem postupaka za teža djela i povreda
javnog interesa nasuprot lakšim djelima koja su najčešće vezana uz povrede privatnog
interesa

-osnovna pravila sudskog postupka u UGARSKOJ, HRVATSKOJ, I SLAVONIJI su bila

uređena običajnim pravom u razdoblju Anžuvinaca.
àjedno od glavnih obilježja tog uređenja je postojanje postupovnih jamstava prava
stranaka, koje su najčešće bili plemići
-ta pravila su bila uređena Decretum maius(kratkotrajno), a kasnije Tripatritom 1514.
SUDIŠTA U UGARSKOJ, HRVATSKOJ I SLAVONIJI
-vrhovno sudište je bilo ugarski Stol sedmorice s isključivo prizivnom nadležnošću
(do osnivanja Stola sedmorice 1862.)
ČINI GA:
1. Palatin
2. Dvorski sudac
3. Vrhovni kancelar (ili personal)
4. travernik
5. majordom
6. hrvatski ban
7. erdeljski vojvoda

Drugo važno sudbeno tijelo je Kraljevski sudbeni stol u Požunu-sudi najteža kaznena djela
i parnice na visoke iznose naknade štete. Ujedno odlučuje u drugom stupnju o presudama
ugarskih županijskih sudova i hrvatsko-slavonskog Banskog stola

BANSKI STOL (tabula banalis)-najviši sud na hrvatsko-slavenskom području, zasjeda u ZG.

-kao oktavalni sud (saziva se osmi dan nakon određenih crkvenih blagdana, obično dvaput
godišnje), javlja se u 13. stoljeću
ČINE GA- BAN, podban, PROTONATOR, dva velikaša, po jedan prelat i plemić(imenuje kralj)
àrješava u prizivu protiv presuda Zemaljskog sudbenog stola u zagrebu, županijskih sudova i
svih kaznenih sudova
njegova prvostupanjska nadležnost-veleizdaja, teže tjelesne ozljede, osporavanje
privilegija.

ŽUPANIJSKI SUDOVI
U praksi najvažniji-široka prvostupanjska nadležnost (štete, uvrede, ubojstva, paleži), a prizivi
su bili vrlo skupi.
àpredsjeda mu dožupan
àu suđenju sudjeluju: plemićki sudac, prisežnik, bilježnik, prisjednici iz reda nižeg plemstva
kojeg bi imenovao veliki župan
-suci su sudili na temelju običaja, bili pristrani, korumpirani,,,,suđenja dugačka

GRADSKI SUDOVI
-u slobodnim kraljevskim gradovima, čine ga:
>gradski sudac, obično dva ijećnika, bilježnik i nekoliko prisjednika iz reda građana

PARNICA
-akuzacijsko načelo (inicijativa pripada strankama)
àstupanj postupovnih ovlasti ovisi o pripadnosti staležu-kmetovi imaju manje ovlasti

-stranke je mogao zastupati odvjetnik (ugl laik), nagradu mu je određivao sud, zabranjeno je
ugovaranje nagrade na postotak. Bili su na lošem glasu zbog odugovlačenja parnice.
-morali su besplatno zastupati siromašne stranke

Postupak se pokretao usmenom ili pisanom tužbom sudu,,,, nakon koje je citacijom
(citatio), uz dostavu prijepisa tužbe, tužena stranka pozivana pred sud.
àpokretanju je mogla prethoditi istraga u kojoj potencijalni tužitelj uz pisani nalog suca
prikuplja iskaze svjedoka temeljem kojih će odlučiti o podizanju tužbe.

Dokazna sredstva

44
-u osnovi se svode na iskaz svjedoka, a manje se koriste isprave, vrlo rijetko mišljenja
vještaka.
àbila je utvrđena snaga pojedinog dokaza, pa je presudu se presudo moglo neposredno
zasnovati na: priznanju tuženika, javnoj ispravi, mišljenju vještaka, suglasnom iskazu dvaju
svjedoka.

ànačelno se postupak odvija kroz 4 ročišta, ali je prigovorima moguće odugovlačenje

DALMACIJA I ISTRA
àprevladavao je rimsko-kanonski tip postuipka – već u 12. stoljeću se razlikuju kazneni i
građanski predmeti odnosno postupci.

SUD ILI KURIJA (curia)

-tijelo s upravno-sudskom nadležnošću
-čine ga knez i obično dvojica sudaca (izabranih na 6 mj. u gradskom vijeću)
àsudi u građanskim sporovima kao kolegijalno tijelo àuz jasnu prevlast kneza koji ima
zadnju riječ
à u kaznenim predmetima za dijela od javnog interesa(požar), knez u pravilu sudi sam.

-prizivi protiv kurije se upućuju središnjim mletačkim tijelima

SUCI POJEDINCI (justicijari)

-u pravilu sude sporove manje vrijednosti, i tržne sporove
''ambulantni suci''-dolaze u sela suditi blabla

OBRANIČKI (izabrani) SUD kao ad hoc-ustanovljuju ga stranke sporazumomàarbitar kojeg

izaberu odlučuje o sporu. Nezadovoljna stranka može nakon presude potražiti zaštitu
redovnog suda.

àorganizaciju sudova uređuju statuti – velika pažnja je posvećena uklanjanju sukoba

interesa (kroz pravila o izuzeću sudaca)
-suđenja se odvijaju javno, pod ''trijemom'' (gradskom ložom), ili u kneževom dvoru na
utvrđene sudske dane.
-blagdani, svetkovine, žetve, sjetve-ne održavaju se ročišta osim hitnih i važnih

Komunalni odvjetnici
-postoje kao javna služba u gradovima, birani u gradskom vijeću na 6 mjeseci
-morali su prihvatiti svaki predmet, ali stranke mogu izabrati privatnog odvjetnika.
Imaju pravo na nagradu od stranaka, ali je zabranjeno ugovaranje nagrade u postotku
vrijednosti spora. (moralna i vjerska načela)

Dalmatinski i istarski statuti izričito zabranjuju samopomoć, jamče objektivno i nepristrano

suđenje i pravnu zaštitu.

PRISTAV, JAVNI BILJEŽNIK, KAPTOLI

''vjerodostojna mjesta''-čiji nosioci imaju ovlaštenje da u sklopu svoje nadležnosti potvrdom

pravnih poslova ili pravnih akata dadu potvrđenim ispravama snagu ''javne isprave''-s
obilježjem ''JAVNE VJERE''
àuz javne isprave vezana je presumpcija autentičnosti-odnosno jača dokazna snaga nego
kod običnih isprava

-danas-javni bilježnici
-u srednjem vijeku-pristavi, javni bilježnici (notari), ovjeritelji isprava (egzaminatori) i kaptoli

PRISTAV
-nastala u ugarskoj, rašireni u hrvatskoj
-vezan je uz usmene oblike pravnih poslova

45
àosnovna zadaća mu je da pamti, i na zahtjev, reproducira pravne radnje. Pri tome je
njegova riječ davala snagu javne vjere tom sadržajuàon je onda ''usmeni notar''
-ta dužnost se odnosila na pravne radnje pojedinca, ali i na radnje u sudskom postupku-
naročito PRESUDU i OVRHU! (kao što je bio slučaj u Vinodolskom zakonu)
 neke je radnje provodio i sam-odlučivao koje svjedoke treba ispitati u postupku,
uvodio u posjed stranku koja je pobjedila u parnici

JAVNI BILJEŽNICI (notari)

-ovlašteni izdavati javne isprave
Karakteristični su za obalne gradove, ali prisutni i u Slavonskim gradovima (Gradec), gdje su
djelovali temeljem opće ovlasti i statusa notara kojeg su dobili od cara, pape, ili od njih
ovlaštenog palatinskog grofa.

ànakon učvršćivanja jane vlasti pod Mletačkom Republikom, u 15. stoljeću se javni bilježnici
više ne smatraju slobodnim profesionalcima nego javnim službenicima pod nadzorom
drržavne i gradske vlasti, podvrgnuti statutu, a često ih je i kao dio osoblja dovodio novi knez.
-do 1613. ih je postavljala javna vlast (gradsko vijeće) a od tad mletačke vlasti.

Obrazovanje javnog bilježnika

-završeno obrazovanje u učilištu na kojem se predavalo notarsko umijeće (ars notaria-
Bologna ili Padova), a u nas završetak kaptolske škole u svojem mjestu (tamo se predaju
osnove prava)

Javni bilježnik bi na zahtjev stranke sastavljao ugovore, oporuke i druge isprave tako da bi
najprije sastavljao koncept dokumenta, a na zahtjev stranke izrađivao ispravu sa svim
potrebnim formalnostima.
àstatuti su propisivali službu javnog bilježnika i obično podrobno propisivali elemente javne
isprave i način njene izrade kao i postupanje s prethodnim zabilješkama bilježnika u slučaju
njegove smrti.

àpriznavale su se samo javne isprave izrađene u svom gradu, a u drugom samo one od
zakonitih i dobrih javnih bilježnika i potvrđenih od vlasti tog grada (isprave no)

 osobitost dalmatinskih gradova-isprave koje je sastavio notar tek potvrdom

ovjerovitelja isprave su stjecale snagu javne isprave, osim oporuka koje su bile u
isključivoj nadležnosti notara.
à ovjerovitelji isprava imali su posebno značenje (examinator), a u Istri vicedominus
(obično dvojica)
-uz vjerodostojnost dokumenata provjeravali su i potvrđivali da nije riječ o zelenaškim
ispravama, kamatnim zloporabama i poslovima štetnim za komunu, siročad i crkvu.
àosim toga, oni su zamjenjivali i suce u slučajevima u kojima nisu mogli suditi zbog
rodbinskih veza sa strankama ili drugog opravdanog razloga

SLAVONSKO PODRUČJE
CRKVENI KAPTOLI I SAMOSTANI kao loca credibilia (najvažniji Zagrebački i Čazmanski)
-nastali u 13. stoljeću
àkraljevskim privilegijama dobili pravo da vlastitim pečatom ovjeravaju isprave o pravnim
poslovima koje su bile sastavljene pred njima
-u pravilu ih je pisao PISAR KAPTOLSKE KANCELARIJE a ovjeravao CUSTOS

Uz nazočnost kraljevog povjerenika su sudjelovali i u uvođenju u posjed kao i pri provođenju

određenih postupovnih radnji.
-mogli su sudjelovati i kao izabrani sud stranaka.
Na hrvatskom području bio je značajan Krbavsko-modruški kaptol, sjedište mu u15.
stoljeću preseljeno u Novi Vinodolski. Izdaje isprave na glagoljici

KAZNENO I KAZNENO POSTUPOVNO PRAVO

46
KAZNENO PRAVO

-jedno od glavnih obilježja je izostanak načela zakonitosti-nullum rimen sine lege, nulla
poena sine lege (''nema kazne bez zakona'') prema kojem kazneno djelo i kazna za nj moraju
biti prethodno utvrđeni u pravu (pretpostavka da sud može utvrditi da je izvršeno dijelo
kazneno djelo, te može li se izreći kazna počinitelju)

àzbog toga pisane kazne u srednjem vijeku služe samo kao orentacija u kaznenom progonu
i donošenju presude
U dalmatinskim i istarskim gradovima knez može kažnjavati i prijestupe koji nisu utvrđeni
zakonom, pa odmjeriti višu, nižu ili drugu vrstu kazne od propisane, čak i oprost-arbitrium

SUBJEKTIVNI ELEMENT KAZNENOG DJELA (krivica, namjera, nehaj)

-slabo prisutni ali se naziru
àu Vinodolskom zakonu se kažnjava samo zlonamjerno zbacivanje sa ženske glave
àu Paškom statutu se spominje ''zla nakana'', ''svjesno''…
-no u osnovi se kazna odmjeravala za objektivno djelovanje, a manje se u obzir uzimao
subjektivni odnos
 Zbog toga kazna ima retributivno značenje odmazde za počinjenu štetu, te se
težina kazne nije toliko odmjeravala s obzirom na subjektivni odnos počinitelja prema
djelu
ànužna obrana je uglavnom postojala vezana uz neka konkretna djela, ne kao opći institut
Splitski statut poznaje nužnu obranu kao opći institut
àpokušaj ne postoji kao opći pojam nedovršenog namjernog djela, već postoje posebna
kaznena djela npr. pokušaj provale u kuću
àsudioništvo se kažnjava jedinstvenom kaznom za sve sudionike zajedno
-kasnije se diferencira poticanje ipomaganje

Propisi iz 15. I 16. stoljeća sve više razlikuju DOLUS (namjerno i svjesno postupanje) i
KULPU (culpa, nehaj) te se kazna određuje prema krivnji.
-poznat je i ''slučaj'' odnosno casus, događaj koji je nastupio bez ljudskog djelovanja, pa se
ne kažnjava

àsupsidijarna kolektivna odgovornost-kad npr. sela ne uspiju naći kradljivca-selo

nadoknađuje štetu

àdjela krađe puno su oštrije kažnjavana od dijela npr. tučnjave jer je nasilje bilo uobičajeno,
a krađa je podrazumijevala planiranje i prijetvornost počinitelja u maloj zajednici pa je takav
delikt bio moralno teži.

-smrtne kazne su bile osobito okrutne, kao i druge tjelesne. Bilo je i kazni zatvora, izgona,
stup srama, šibanje, obilježavanje užarenim pečatom, novčanih te trzaj na koloturu za
mornare. Najčešća je bila novčana, ali i okrutne su dosta česte. Razlog okrutnih kazni je taj
što država nije imala specijalizirana tijela javnog progona. Stoga su okrutne kazne trebale
obeshrabriti buduće počinitelje, počinitelja stigmatizirati, okolinu upozoriti i počinitelja
društveno izolirati.

Kaznene odredbe u obalnim gradovima bile su sadržane u pisanom pravu (dio statutarnog
poretka), a na tom planu su neposredno vrijedile i mletačke uredbe.
Na hrvatsko-slavonskom području u 17. I 18. St., norme koje su uređivale kazneno i
kazneno postupovno pravo su bile sadržane u većem broju izvora, među kojima su najvažnije
norme običajnog prava.
-nakratko je vrijedio Opći kazneni zakonik o zločinima i njihovu kažnjavanju Josipa II. Iz 1787.
àon je bio prvi koji je posebnim zakonima uredio kazneno i kazneno postupovno pravo.
Prestaje vrijediti :

KAZNENIM ZAKONIKOM 1803.-neposredno vrijedio u Istri i Dalmaciji 1815., dok u Banskoj

Hrvatskoj ne vrijedi kao pozitivni propis, ali su ga hrvatski sudovi primenjivali u praksi.
-on daje jasnu razliku između kulpe i dolusa, ne poznaje kolektivnu odgovornost, propisuje
stroge kazne

47
KAZNENI POSTUPAK

-uređen običajnim pravom, akuzacijski karakter postupka-odvija se kao spor između

oštećenika i optuženika uz naizmjenično ispitivanje svjedoka

àu slučaju djela za koje su predviđene teške kazne (npr. smrtna), te u slučaju teške povrede
javnog interesa (npr. vazalni interes (javna, s obzirom na doktrinu o svetoj kruni)), postupak
se odvijao brže i jednostavnije, s manjom mogućnošću ometanja.

U županijama su dožupani imali obvezu kvartalno provesti istraživanje nad plemićima i

neplemićima. Ako je tko od njih počinio kakvo teško kazeno djelo, trebaju podnijeti izvješće
sudu-izvještaj se na sudu uzimao kao vjerodostojan, ali ga je optuženi mogao pobiti s
prisegom, zajedno s određeni brojem suprisežnika

PRISEGA-institut opruženika, zajedno s određenim brojem ''porotnika'', da je njegov iskaz

istinit, odnosno da nije kriv. àprisutno u Vinodolskom zakonu 1288.
àmogao se primijeniti i ako je počinitelj zatečen u počinjenju-sud određuje broj porotnika.
ZA KRAĐU-6/12/25, za ubojstvo 50
-od njih se očekuje moralno jamstvo da optuženi govori istinu
-optuženi bi ih sam skupljao (najčešće rodbina), ako bi neki nedostajao, on bi prisezao još
toliko puta.

BOŽJI SUD-iracionalno dokazno sredstvo u slučaju težih djela

-sudski dvoboj,vađenje stvari iz vrele vode….

àbožji sud zamijenjen u 17. Stoljeću TORTUROM-tada postaje redovito dokazno sredstvo.
-često se primjenjuje protiv seljaka, protiv plemića samo u slučaju da su zatečeni u počinjenju
djela.
Za određivanje torture trebaju postojati jaki indiciji UZ izostanak odlučujućih dokaza, tj.
Izostanak dvojice svjedoka potrebnih za osudu.
-priznanje se moralo ponoviti ponovljenim iskazom optuženika izvan torture
àUKINUTA JE 1776. (Marija Terezija), jer se primjenjivala svojevoljno

àpostupno se razvija mješoviti postupak s INKVIZICIJSKIM I AKUZACIJSKIM elementima-

optužnicu podiže slobodni tužitelj!-->teret dokazivanja prelazi na njega
àprije podizanja optužnice, javne vlasti provode istragu saslušanjem svjedoka

donjoaustrijski KAZNENI SUDSKI RED iz 1656.-prvi propis koji je u Hrvatskoj i Slavoniji

sustavno uredio kazneni postupak-u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji je prihvaćen kao
supsidijarno vrelo pod nazivom Praxis sriminalis.

Constitutio criminalis Theresiana-OPĆI KAZNENI SUDSKI RED Marije Terezije iz 1768.-

vrijedi u Vojnoj krajini, ali ne i u Banskoj Hrvatskoj.
àprema njemu, nakon dovršene istrage, optuženik ima pravo na saslušanje, a pravo na
branitelja samo u iznimnim slučajevima. Cijeli postupak je tajan.

OPĆI RED ZA KAZNENE SUDOVE Josipa II. 1788.

-zamijenio Theresianu
-nije vrijedio u našim krajevima

KAZNENI ZAKONIK 1803.

-zamijenio Opći red za kaznene sudove
-bio na snazi u Istri i Dalmaciji
àprema njemu se postupak sastojao od
 faze istrage-obvezan pritvor, osumnjičenik se nije obavještavao zbog čega je
optužen, pod prijetnjom kazne je dužan govoriti istinu, a istražni sudac je morao uzeti
u obzir i činjenice koje osumnjičenom idu u prilog
 faze u kojoj je sudsko vijeće raspravljalo o dokazima i donosilo presudu
àpostupak je tajan

48
àoptuženik nema pravo na branitelja

-tako strog odnos prema osumnjičeniku i optuženiku je reakcija na ukidanje tortureàželi se

dobiti priznanje optuženika

SITUACIJA U DALMACIJI I ISTRI

-postojao je samo inkvizicijski tip postupka, s aktivnom ulogom suca
àu slučaju povrede osobnog interesa, postupak je započinjao privatnom tužbom
àu slučaju povrede javnog interesa, postupak je započinjao inicijativom suca, tj. kneza,
obično na prijavu građana
-na to su bili potaknuti nagradom (50% dosuđene kazne)
To je kompenziralo nedostatak organa za otkrivanje kaznenih djela i njihovih počinitelja.

-kao što je spomenuto, u istri i dalmaciji je knezu ponekad pripadao monopol suđenja u
kaznenin postupcima, a u njima je mogao primijeniti arbitrium te propisanu kaznu smanjiti,
povećati i osloboditi počinitelja.

àosnovne postavke postupka su zajedničke građanskom i kaznenom postupku

-dokazna sredstva su iskazi okrivljenika, tužitelja i svjedoka, te ''opće znanje''
-iracionalna dokazna sredstva uglavnom nestaju (osim prisege), ali je radi iznuđivanja
priznanja dopuštena turtura (ako su postojali ozbiljni indiciji o odgovonosti optuženika
(svjedok očevidac) i uz naknadnu potvrdu iskaza)
PRISEGA je služila za oslobađanje od odgovornosti kod lakših djela, ali je bila puno
izraženija za pojačanja uvjerljivosti (istinitosti) iskaza svjedoka
àraširenost prisege u građanskom i kaznenom postupku bila je vezana za vjerski i moralni
pritisak na prisezatelja i strah od društvenih sankcija na lažnu prisegu

àocjena dokaza je počitala na kombinaciji načela vezanog dokazivanja i načela slobodne

prosudbe dokaza.
-tako u slučaju počinjenja štete od sitne stoke (lako provjerljivo), bila dovoljna prisega
oštećenika, ali je za dokazivanje silovanja potrebno priznanje optuženika ili vjerodostojnosti i
primjereni svjedoci.
PRIZNANJE OPTUŽENIKA-KRALJICA DOKAZA

49
3. DIO
HRVATSKI DRŽAVNI I PRAVNI RAZVOJ DO 20. STOLJEĆA

BANSKA HRVATSKA-prostor hrvatske i slavonije koji je preostao pod vlašću bana i sabora,
ima autonomni položaj preko kojega je u kontinuitetu od srednjeg vijeka bila proslijeđena
tradicija nekadašnje hrvatske državnosti
-imala je vlastite institucije
VOJNA KRAJINA-istrgnuti, na koncu opet vraćeni pogranični dio hrvatske i slavonije koji je u
međuvremenu imao zasebni razvoj

HRVATSKA I SLAVONIJA OD 1791. DO 1918.

POLOŽAJ BANSKE HRVATSKE I POLITIČKA KRETANJA OD 1791. DO 1848.
OBRANA HRVATSKE AUTONOMIJE I HRVATSKA MUNICIPALNA PRAVA

HRVATSKI NARODNI PREPOROD I HRVATSKA AUTONOMIJA

-Ugarsko-hrvatski sabor 1790-

-ugarski staleži kao odgovor na habsburški apsolutizam, učvršćuju pojedine elemente svoje
državnosti i žele formirati nacionalnu državu.

àti se procesi nastavljaju nakon što je Franjo I. 1825. Ponovo počeo sazivati sabore (nakon
10 god pauze), a posebno nakon 30-ih godina, kad se pod vodstvom Lajosa Kossutha
uobličavaju mađarski liberalni pokreti pod vodstvom ugarskog nižeg plemstva i građanstva
Taj pokret traži uvođenje modernih liberalnih reformi
 ukidanje kmetstva i staleškog sustava
 jednakopravnost građana
 jednakopravnost vjera
 građanski sabor
 osnivanje vlade odgovorne saboru
àpreko njih bi se formirala moderna mađarska politička nacija na području ugarske države
U nju je trebala biti uključena i Hrvatska i Slavonija, s nadziranom pokrajinskom autonomijom.

Takvi procesi su se odvijali i u Hrvatskoj i Slavoniji, ali su bili određeni skučenom hrvatskom
autonomijom i mađarskim nasrtanjima na te preostatke.

àhrvatsko plemstvo u Saboru 1790. Prihvaća uvođenje mađarskog jezika kao neobaveznog
u škole, a 1830. Kao obaveznog predmeta.

REAKCIJA HRVATSKIH STALEŽA na mađarske pritiske bila je naglašavanje značenja

hrvatskih drevnih municipalnih prava(iura municipalia), kao tradicionalnog ustava zemlje, što
je tada uključivalo i obranu latinskog kao službenog jezika.
àtakvo legitimističko, tj. Konzervativno opredjeljenje je u skladu s žestokim protivljenjima
hrvatskih staleža na prijedloge o ukidanju kmetskih odnosa i drugim modernizacijskim
idejama koje je mađarski liberlani pokret iznio na Ugarskom saboru 1832.
àprotivljenju se pridružuje i malobrojna hrvatska elita koja je pokrenula hrvatski narodni
preporod i počela isticati neke moderne zamisli.

U tom duhu se pojavljuju:

 1830. Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja Ljudevita Gaja
àiznosi modernu ideju o potrebi izgradnje narodnog jezika (u ''ilirskom'' okviru)

50
  1832. Genius patriae Ivana Derkosa
àističe modernu ideju slobode u duhu prirodnog prava te naglašava potrebu ''da se
sva narječja u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji slože u jedan jezik

 1832. Spis De miunicipalibus iuribus et statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et

Slavoniae saborskog protonotara Ivana Kuševića (sastavljeno sukladno zaključku
Hrvatsko-slavonskog sabora)
àna osnovi povijesnih vrela dokazuje da je Hrvatska uvijek imala poseban
državnopravni položaj prema Ugarskoj-staleška prava na kojima se temeljio
HRVATSKA MUNICIPALNA PRAVA
-iura municipalia
-popisao ih je KUŠEVIĆ
-oni su ukupnost propisa i običaja koji su uređivali ustroj vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i
Dalmacije i njihov odnos prema Ugarskoj i habsburškim zemljama

àtaj se naziv nadovezao na iura regni (prava Kraljevstva, odnosno ''prava, sloboštine i
običaji Kraljevine''), kao osnova hrvatske državnopravne posebnosti

''iura municipalia'' je uveden u uporabu 1699. Kao reakcija na pojačano ugarsko osporavanje
hrvatske državnopravne posebnosti.
-Osporavanje je bilo zasnovano na shvaćanju izraženom u Tripatritu prema kojem se
1. Hrvatskim pravima negira državnopravna priroda
2. Svodi ih se na pravo mjesne samouprave izvedeno iz ugarskog javnog prava

KAO NAJVEĆA MUNICIPALNA PRAVA zajamčena propisima i utvrđena običajima navode:

 Samostalni izbor vladara u Saboru
 Zakonodavna potvrda
 Samostalno odlučivanje o državnoj vjeri, tj. O vjerskim pitanjima
 Službenom jeziku
 Domovinskoj pripadnosti(indigenatu)
 Suradnja bana i sabora
 Samostalni izbor visokih državnih službenika
 Nadređenost sabora županijama
 Pravo na samostalno proglašenje mobilizacije (inderukcije)
 Samostalno sudstvo s prizivnim sudom
 Zastupanje Kraljevine na Ugarsko-hrvatskom saboru putem nuncija s pravom veta

-odluke 1791. na Ugarsko-hrvatskom saboru su oslabile značenje municipalnih prava ali je

svijest hrvatskog plemstva bila poticaj za njihovo popisivanje.

-Municipalna prava su uporište u borbi za zaštitu hrvatskih državnopravnih i nacionalnih

interesa protiv mađara, zadržao se sve do Hrvatsko-ugarske nagodbe kad je zamijenjen
pojmom hrvatsko državno pravo.

ODNOSI S UGARSKOM I POLITIČKA KRETANJA

OD KONZERVATIZMA PREMA LIBERALIZMU

DISERTATIA (dizertacija-razgovor) grofa Janka Draškovića

-praktično-programski politički nacrt iz 1832., sastavljen kao naputak hrvatskim nuncijima na
Ugarsko-hrvatskom saboru.
àtaj spis označuje prvi moderni politički program u hrvatskom političkom životu

-u osnovi stoji na staleškoj podlozi i poziva se na prirodno i povijesno pravo, osuđuje

revolucionarnu Francusku, dok Englesku Evolutivnost smatra prihvatljivim modelom razvoja.

àiznosi uvjerenje da ugarski staleški sustav pruža dobar okvir za modernizaciju Hrvatske i
obranu njene samostalnosti spram Ugarske te za ujedinjenje hrvatskih krajeva

51
Drašković traži
 Uvođenje posebne hrvatske zemaljske vlade
 Povratak nekadašnjih nadležnosti bana
 Uvođenje hrvatskog jezika kao službenog
 Prosvjećivanje naroda
 Niz modernih gospodarskih reformi

àne sadrži zahtjev za ukidanjem kmetstva, pravnom jednakošću, predstavničkim saborom i

odgovornom vladom kakve je iznosio i kakve će iznositi mađarski liberalni pokret

Na tim će se osnovama izgraditi hrvatski nacionalni pokret.

-njegova je jezgra bila inteligencija(svećenici, činovnici, učitelji, odvjetnici), koja je djelovala
zajedno s plemstvom čija su prava bila ugrožena mađarskim presezanjima.
àplemstvo je u to doba bio realni politički činilac, i jedino je sudjelovalo u institucionalnom
političkom životu zemlje.
-suradnja plemstva i inteligencije je bila nužna, i ona je odredila programske okvire
nacionalnog pokreta.
Municipalna prava su činila legitimističku osnovu za obranu od ugarskih napada, dok je za
moderne ideje trebalo tek sagraditi pretpostavke.

-bilo je tu isprepletenih liberlanih i naglašenijih konzervativnih komponenti. To se vidi u borbi

za uvođenje narodnog jezika, do polovine 40-ih godina. Od tad se javljaju i politički zahtjevi,
posebno sloboda govora i tiska.

ILIRSKA STRANKA (kasnije ''narodna'')

-osnova hrvatskog nacionalnog pokreta,
HORVATSKO-VUGERSKA STRANKA
-zalaže se za uske veze s Ugarskom i uvođenje mađarskog jezika

Slična polarizacija događala se u ugarskoj, u vezi odnosa s Austrijom

 Konzervativna stranka višeg plemstva
-zastupa legitimističke zahtjeve i zalaže se za održanje staleškog ustava (koji
određuje vezu Ugarske i bečkog dvora kao i autonomni položaj Hrvatske i Slavonije)
 Liberalna stranka nižeg plemstva i građanstva
-zalaže se za ukidanje staleškog ustrojstva, uvođenje laissez faire politike i
pretvaranje Ugarske u modernu nacionalnu mađarsku državu

àààtako dolazi do kontakta između hrvatskih narodnjaka i ugarskih konzervativaca,

kao i hrvatskih ''mađarona'' i liberalne stranke (bore se protiv ilirskog imena, ovog književnog
jezika i municipalnih prava, zalažu se za širenje mađarskog i jedinstvenu Mađarsku od
Karpata do Jadranskog mora.

-mađaroni preuzimaju modernizacijske zahtjeve mađarskih liberala

-narodnjaci veličaju''konstituciju ugarsku,kraljevinu Hrvatsku i narodnost ilirsku'', povezuju

ideal izgradnje nacije (sjedinjenje Dalmacije, Vojne krajine i Rijeke), s održanjem autonomnog
položaja na osnovi staleškog ustava

àzamisao izgradnje jedinstvene države izrazit će se kroz naziv Trojedina Kraljevina

Hrvatska, Slavonija i Dalmacija

-narodnjaci su željeli vladu po uzoru na Hrvatsko kraljevsko vijeće

1846. prodiru neke liberalne ideje u aktivnosti narodnjaka, govori se o pretvaranju staleškog
Sabora u predstavništvo svih građana, preciziranju županijskog djelokruga i podjeli vlasti u
županijama, poreznoj jednakosti, građanskim pravima, uređenju gradova, donošenju zakona
o prehrani stanovništva, rješavanju urbarskih pitanja (naročito otkup tlake) i o ograničenoj
podjeli zemljišnog vlasništva onima koji ga nemaju.
àdaljnje njihove aktivnosti 1847. i 1848. pokazuju da mežu njih nisu prodrle liberalne ideje
koje su nastojali spojiti sa staleškim sustavom -.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-

52
ODLUKE HRVATSKO-SLAVONSKOG SABORA 1847.
1) proglašenje ''narodnog'' jezika službenim u Banskoj Hrvatskoj
2) ''u znak bratske ljubavi prema Ugrima'', hrvatski nunciji na Ugarsko-hrvatskom saboru
će se ubuduće služiti mađarskim jezikom

ZBIVANJA 1848. I ZAHTIJEVANJA NARODA

-1848. u Parizu i Italiji se odvijaju veliki revolucionarni pokreti, u beču i pešti također.
Ferdinand V. proglašava slobodu tiska.
-ključna je vijest o potvrdi zakona Ugarsko-hrvatskog sabora koji su
1) gotovo poništavali hrvatsku autonomiju,
2) Slavoniju tretirali kao dio Ugaske
3) pripremili uvođenje mađarskog jezika kao službenog jezika u Bansku Hrvatsku.
àNarodna stranka (drži zagrebačku gradsku upravu, Zagrebačka županija je u rukama
mađarona), priprema peticiju ZAHTIJEVANJA NARODA
-25. ožujka 1848. je usvojena u ''Velikoj narodnoj skupštini trojedne kraljevine Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije'' u Zagrebu
àta skupština je sazvana kao supstitut Sabora
-bila je sazvana jer je bilo upitno bi li kralj sazvao takav sabor i bi li konzervativni sabor
prihvatio ukidanje kmetstva

 U UVODU je iskazana volja za zadržavanjem zajedničkog državnopravnog okvira s

Ugarskom nastalog slobodnim združivanjem, uz uvjet međusobne jednakosti!
àtakođer, iskazana je vjernost dinastiji na temelju Pragmatičke sankcije, tj.
povezanosti austrijskih zemalja i zemalja ugarske krune.
àiskazana je i potpora (liberalnim) stečevinama bečke revolucije

 Zahtijevanja sadrže 30 točaka koji se odnose na

- nacionalno i teritorijalno jedinstvo hrvatskih zemalja
- potvrdu autonomnih prava Hrvatske
- modernu ustavnu osnovu koja podrazumijeva racionalno ustrojstvo vlasti
- jamstva sloboda i prava pojedinca
àzahtijevanja se temelje na liberalnom sustavu vrijednosti, s kojima se pokušavaju spojiti
institucije tradicionalnog staleškog sustava (ban, Sabor, županije, neka municipalna prava)
NAJVAŽNIJA NAČELA ZAHTIJEVANJA NARODA SU
1) teritorijalna cjelovitost
2) politička i kulturna samostalnost
3) ustavnost
4) predstavnička vladavina i odgovornost vlade
5) pravna jednakost
6) neovisnost sudstva i porotno suđenje
7) slobode i prava građana (tisak, govor, udruživanje i sastajanje)
àto su pretežno liberalne slobode
-napisane su po uzoru na Želje naroda, usvojene na prosvjedu u Pešti (12 točaka)

àdelegacija je sažeti oblik Zahtijevanja uručila kralju, ali je on odbio prihvaćanje tog
dokumenta, jer ih ''nije donijelo ustavno tijelo'' (Sabor)
-no, ona su simbolički i stvarni početak napora za uspostavljane moderne hrvatske
nacionalne države

INSTITUCIJE SREDIŠNJE VLASTI BANSKE HRVATSKE OD 1848. DO 1850.

IZVRŠNA VLAST

BAN

-jedan od glavnih zahtjeva zahtijevanja naroda bilo je postavljanje Josipa Jelačića za bana
Trojedne Kraljevine, jer je bio domoljub, carski pukovik
-istodobno, taj zahtjev je upućivao na legitimističko usmjerenje pokreta u Hrvatskoj koji je
tražio učvršćenje zakonitih institucija

53
àJelačić je bio imenovan za bana kraljevim dekretom i prije donošenja Zahtijevanja naroda
(23.3.)
-Kralj 7.travnja dekretom potvrdio ugarsku nacionalnu vladu koju mu je predložio Ugarsko-
hrvatski sabor, a 11. travnja sankcionirao zakone među kojima su bili oni koji
 gotovo posve poništavaju hrvatsku autonomiju
 izdvajaju Slavoniju iz hrvatskog državnopravnog korpusa

àstoga Jelačić 19.travnja izdaje okružnicu kojom (svim tijelima vlasti) zabranjuje primanje
službenih naloga od ugarske vlade do sastajanja Hrvatsko-slavonskog sabora, i nalaže svim
tijelima vlasti da se njemu obraćaju kao ''vrhovnom zemaljskom poglavaru''
-time Jela-strijela prekida odnose Trojedne Kraljevine i Ugarske
àmeđutim, takva uredba iz nužde je bila privremena jer ju je morao potvrditi Hrvatsko-
slavonski sabor

BANSKO VIJEĆE

-formira ga jelačić 1848. po uzoru na Hrvatsko kraljevsko vijeće

-na čelu je ban, zamjenjuje ga podban Mirko Lentulaj
àima 5 odsijeka na čelu kojih su načelnici-unutarnji poslovi, prosvjećivanje, bojni odsijek,
odsijek javnih financija, odsijek za pravosuđe
-svaki odsijek ima savjetnike i niže službenike

àono je formalno bilo pomoćni organ bana, ali je ustojeno kao privremena zemaljska vlada
koja je bila donekle samostalna
-donosila je naloge nižim upravnim jedinicama koje su one izvršavale
àtakav položaj vijeća ostao je jednak i nakon sazivanja Hrvatsko-slavonskog sabora (koji je
smatrao da vijeće treba biti podređeno saboru)

bečko Ministarstvo unutarnjih poslova je raspustilo Bansko vijeće 12.6.1850., a 1.7.

njegove nadležnosti preuzima noformirana Banska vlada (podređena središnjoj vladi
u Beču)

SABOR 1848.

IZBORNI ZAKON I USTROJ SABORA

Bansko vijeće donosi 18. svibnja 1848. NAREDBU O POZIVANJU I ZASTUPANJU SABORA
KRALJEVINE DALMACIJE, HRVATSKE I SLAVONIJE-privremeni izborni zakon za sabor!
-nacrt tog zakona je sastavio Ivan mažuranić u ime Banske konferencije (satvjetodavno tijelo
uglednika).
Banska konferencija je trebala dati nedostajući legitimitet jer ga nije donio Sabor

-imao je 16 članaka, a njegova osnova bilo je načelo pravne jednakosti svih građana!
àpromjena u odnosu na dotadašnji prdstavnički staleški sustav
-umjesto načela pravne jednakosti vrijedilo je pravilo (muškog) spola te imovinski, obrazovni i
profesionalni cenzusi, ali pod uvjetima vjerske pripadnosti (katolička ili pravoslavna crkva)

àzakon je vrijedio u Banskoj Hrvatskoj, ali je uredio i izbor zastupnika u Vojnoj krajini.
-vrijedio je samo za izbore 1848!! (sam je to propisao, jer ga nije donijelo ustavno tijelo)

-počivao je na načelu jednakosti građana, a njegov preostali dio je preuzeo dotadašnji sustav
i uređenje Sabora:
àsabor je jednodomno tijelo s dvojnom sturukturom (birani zastupnici i pozvani virilisti)
à192 zastupnik, broj virilista nije određen
àizboru u korporacijama odnosno ustanovama (zaostatak iz prijašnjeg sustava)
 zastupnici birani po županijama (u svakom kotaru županije po jedan (58))
 svaka od 44 krajiške pukovnije je birala 4 zastupnika
 svaki od 77 slobodna kraljevska grada i pojedine općine s posebnim položajem, su
biali onoliko koliko je to utvrdio Zakon prema broju stanovništva

54
  svaki od 7 kaptola Katoličke crkve i 3 konzistorija Grčko-nesjedinjene crkve po 1 Z.
ànedjednak raspored zastupnika s obzirom na broj stanovništva-jednako izborno pravo
-bila je ostavljena mogućnost imperativnog mandata (davanje uputa izabranom zastupniku u
njegovoj izbornoj jedinici (instructio)
-naknadu zastupnici dobivaju iz jedinica iz kojih se biraju

àzastupnici slobodnih kraljevskih gradova i pojedinih općina se biraju neposredno, a seoske

općine i krajiške pukovnije biraju posredno (birači biraju izbornike koji biraju zastupnike)
-time se želi postići da oni najsposobniji dođu u sabor
-u seoskim općinama i krajiškim pukovnijama jedino biračko pravo imaju glavari zadruga

àu gradovima aktivno (neposredno) izborno pravo imaju svi

1. Vlasnici nekretnina na tom području
2. Punopravni građani
3. Osobe sa stalnim prebivalištem koje udovoljavaju intelektualnom cenzusu (diploma)
4. Osobe koje udovoljavaju cenzusu zvanja (javni činovnici)
PASIVNO IZBORNO PRAVO je uvjetovano pismenošću i vjeroispovješću (pripadnost
Katoličkoj ili Grčkoj-nesjedinjenoj crkviàizbjegavanje evangelika (većinom mađari) i židova
(podržavaju mađare))
àdio stanovništva je bio uskraćen za izborno pravo zbog vjere-idućim zakonima toga neće
biti
àširoki intelektualni i imovinski cenzus su osnova za široko uključivanje punoljetnog
stanovništva u izbore

IZBORNI POSTUPAK
-ležao na rukama lokalnih tijela bez utjecaja središnjih organa
-odvijao se na osnovi običaja
Izbor se odvijao bez problema, pa je Izborni red 1848. osnova za sve buduće hrvatske
izborne zakone.

ZAKONODAVNA DJELATNOST SABORA

-sabor se sastao 5.lipnja 1848. i zasjedao 2 mjeseca, donio 35 različitih članaka. Rad sabora
je prekinut zbog rata i političkih zbivanja i više se nije nastavio

àsabor je najprije potvrdio jelačićeve uredbe koje je donio od imenovanja do instalacije u

saboru 5.lipnja. To se odnosilo na:
 Jelačićeva uredba o zabrani komunikacije s ugarskim tijelima vlasti
-bila je izdana u izvanrednim okolnostima (spomenuto)
àsaborskom potvrdom te uredbe dolazi i de iure do prekida državnopravne veze
Hrvatske i Ugarske (oko toga se još dugo spore Hrv i Ug političari)
àHrvatska i Slavonija postaju samostalne, vezane samo preko osobe vladara
 Uredba o ukidanju kmetstva
-izdana u obliku pisma 25.travnja 1848.
-tom uredbom je Jelačić smirio seljake jer su izbili nemiri zbog zakona Ugarsko-
hrvatskog sabora o ukidanju kmetstva kojeg hrvatske institucije nisu priznavale
 Zakon o ukidanju kmetstva
-ukida kmetska davanja i tlaku, kmetstva selišta (kuća i oranica) postaju njihovo
vlasništvo (država plaća odštetu bivšim vlanicima)
àostaje nerješeno pitanje izvanselišnih zemljišta (pašnjaci, šume)à1876. to
zemljište seljaci moraju otkupiti od vlasnika neposredno.
-sabor također ukida vlastelinsku sudbenost nad kmetovima i regalna prava
àtim se potezom ukida staleški poredak
 Zakon o odnosu Trojedne Kraljevine s Ugarskom
-navodi da je Trojedna Kraljevina oduvijek bila slobodna i neovisna o Ugarskoj
àtakođer navodi da ne Trojedna Kraljevina ne može priznati sadašnju Ugarsku vladu
 to je bio jedini zakon sabora 1848. koji je kralj sankcionirao-njime je a posteriori
ozakonjen raskid odnosa s ugarskom.
 Zakon o odnosu Trojedne Kraljevine prema Austriji

55
 -uređuju odnos s institucijama središnje vlasti, unutarnju organizaciju vlasti i
teritorijalni obuhvat
ànavodi kako bi Kraljevina trebala imati zakonodavno tijelo i vladu (Državno Vijeće),
odgovorno saboru, nadležno za unutarnje poslove
-Središnji parlament i središnja vlada Monarhije imali bi nadležnost u FINANCIJAMA,
VOJSKI, I TRGOVINI.
DRŽAVNI VIJEĆNIK-u središnjoj vladi, imenovan od kralja, bio bi odgovoran
Hrvatsko-slavonskom saboru, imao bi pravo protupotpisa svih vladinih akata koji se
odnose na trojedinu kraljevinu.
BAN-imao bi pravo zapovijedanja nad vojskom u Kraljevini
TERITORIJ kraljevine-tri hrvatske županije, tri slavonske županije, tri slavonske
pukovnije Vojne krajine, riječko-primorsko područje. Dalmacija bi se trebala sjediniti s
Hrvatskom i Slavonijom.
àu ''bliski odnos''s Kraljevinom ušli bi Srpska Vojvodina, Istra i 4 slovenske pokrajine
u Austriji.
Po tome bi se položaj Trojedne Kraljevine zasnivao na ''povijesnom pravu''
(teritorijalni obuhvat), i ''narodnom pravu'' (zasnovano na etničkoj bliskosti-vojvodina i
austrijske zemlje)
 Zakon o Vojnoj krajini (O ustavu krajiškom i povlasticama krajine)
-uređen položaj tog područja i krajišnika
-njime određeno da je krajina nerazdruživ dio Trojedne Kraljevine, i da se ne dira u
njen položaj i uređenje do preustroja cijele Monarhije.
 Zakon o savezu sa Srpskom Vojvodinom
-počiva na ''međusobnoj slobodi i ravnopravnosti''
àdonesen je na prijedlog Srpskog narodnog odbora iz Vojvodine (oni traže
uspostavu saveza zbog pritiska mađara (kad se male ruke slože))
àSabor prihvaća taj prijedlog, prepušta im Srijem, uz uvjet da oni pristupe Kraljevini
 Zakon koji daju daje diktatorske ovlasti
àpokazuje nedostatak parlamentarnog iskustva sabora

-tako se sabor 1848. usredotočuje na pitanja državnopravnog značaja, dok reforme stavlja u
drugi plan. Ipak osnuje SABORSKE ODBORE-izrađuju prijedloge zakona o vladi, saboru,
izbornom redu, o noveliranju građanskog, mjeničnog i kaznenog zakona, sudskog postupka i
uređenja sudova, sustava javnih financija, poreza, trgovine, željeznica, obrta….
àtako sve bitne vrijednosti Zahtijevanja naroda izlaze na vidjelo

àipak, zanemaruju se građanska prava, položaj pojedinca itd…

DAKLE, kralj je 1850. sankcionirao samo zakonski članak o uređenju odnosa s

Ugarskom, tako da ostali zakoni nisu stekli pravnu snagu.

Nakon raspusta sabora, Jelačić nakon neuspjelih pokušaja mirenja s Mađarima proglašava
opću mobilizacijuàs vojskom prelazi Dravu i proglašava Međimurje dijelom
Kraljevineànastavlja operacije u Ugarskojàtaj rat se pretvara u rat bečkog dvora i
Mađaraànjegovom zaoštravanju pridonosi odbijanje Ugarskog sabora abdikcije kralja
Ferdinanda V. i stupanje na snagu Franje Josipa I. ànovi vladar odmah imenuje Jelačića za
guvernera Rijeke i gubernatora Dalmacije (do uvođenja ožujskog ustava objedinjena i uprava
nad gotovo svim hrvatskim područjima!!)

PSEUDOUSTAVNOST I NEOAPSOLUTIZAM OD 1849. DO 1860.

OŽUJSKI USTAV IZ 1849.
DONOŠENJE I GLAVNA OBILJEŽJA OŽUJSKOG USTAVA

-rat između bečkog dvora i Mađara se polako slamao u korist dvora pa je car Franjo Josip I.
4. ožujka 1849. dekretom proglasio centralistički ustav za cijelu Monarhiju
àtada je stupio na snagu samo u Austriji, u Ugarskoj (zbog otpora) tek krajem kolovoza, a u
Hrvatskoj i Slavoniji 6. rujna 1849. (zbog otpora Banskog vijeća), nakon što je slomljena
revolucija u Mađaskoj
-hrvatska delegacija je tražila od vladara da se Hrvatska i Slavonija stave u drukčiji položaj (u
duhu zaključaka sabora 1848.), ali to je vladar odbio

56
O USTAVU
-teži čuvati interese tadašnje političke elite, njime su prihvaćene stečevine liberalnog pokreta
1848., okončan staleški poredak i uvedene neke pretpostavke modernog društva
àprema njemu sva vlast potječe od cara
àmonarhija je centralistička, definirana kao jedinstvena, nedjeljiva, nerazdruživa!

Predviđeno je osnivanje DRŽAVNOG SABORA (Reichstag) s 2 doma

Predviđeno je osnivanje državne vlade u kojoj bi ministri bili politički odgovorni vladaru,
a pravno odgovorni saboru za povrede službene dužnosti
àvladar ima pravo na apsolutni veto i pravo donošenja uredbi iz nužde-snažna pozicija!!

Podijela carstva-na jednoobrazno uređene krunovine s ograničenom autonomijom i

pokrajinskim saborima
àposeban carevinski sud rješavao bi sukobe nadležnosti krunovina i središnjih tijela te štitio
politička prava građana

Ustav je proglasio diobu sudstva i uprave i zajamčio stalnost sudačkog zvanja, te načela
1. javnosti
2. usmenosti
3. akuzacijsko načelo u suđenju
4. porotno suđenje za teške i tiskovne delikte
àtakođer su zajamčena nacionalna i jezična ravnopravnost građana i dosupnost javnih službi
-Posebnim patentima i proglasima su zajamčena:
 vjerska ravnopravnost
 pravo okupljanja i slobodnog udruživanja
 sloboda obrta
 pravo na slobodno kretanje
 puna zaštita privatnog vlasništvaàpretpostavka za razvoj tržišnog gospodarstva
 sloboda ugovaranja

Dakle, htjeli su zaštititi dinastičke interese Habsburgovaca, a u zemlji osigurati sva prava
pojedincima i kulturna prava etničkih skupina. Ne priznaju se nekakva posebna prava
povjesnih cjelina, niti političkih identiteta.

POLOŽAJ HRVATSKE I SLAVONIJE I USTROJ UPRAVE I SUDSTVA

Hrvatska Ožujskim ustavom postaje jedna od krunovina (+Rijeka i Primorje), a Srijemska

županija priključen je novoformiranoj Srpskoj VojvodiniàHrvatska gubi tradicionalnu
autonomiju

1850. –ukinuto je Bansko vijeće i osnovana Banska vlada te je posve napušten municipalni
sustav. Na čelu Banske vlade bio je BAN (upravni službenik krunovine odgovoran za stanje u
upravi)
àbila je posve podređena Ministarstvu vanjskih poslova u Beču

-ukinut je municipalni karakter županija (glavni element staleškog ustava)

àžupanije su pretvorene u izvršne organe vlasti prema modelu austrijskih okruga
-one zadržavaju ime županije, imaju župana na čelu ali gube jaku samoupravu i autonomiju.
àukinute su županijske skupštine, a županijski organi su podređeni Banskoj vladi (time su
gradske autonomije sužene ali ne i ukinute)
-županije su podijeljene na 20 kotareva-to su prvostupanjske jedinice državne uprave

Ukinuto je tradicionalno izabrano činovništvo, umjesto njih su izabrani profesionalni činovnici.

(plaćeni iz državnih sredstava)

Zagrebu i Osijeku kao snažnijim gradovima je ostavljena veća samoupravna nadležnost. Tada
dolazi do spajanja Gradeca (slobodnog kraljevskog), Kaptola (biskupske jurisdikcije) i naselja
Horvati u jednu upravnu cjelinuàZagreb upravno uređen kao ''glavni grad'' Hrvatske i
Slavonije

57
Tako je promjenama proširena nadležnost države, ukinuta tradicionalna lokalna samouprava
koja je personalizirana. Postavlja se nadzor drugostupanjskih tijela nad radom upravnih
službenika i time se poboljšava stanje u upravi koja je do tad bila puna nekompetentnih i
korumpiranih činovnika

Također su se desile znatne promjene u pravosuđu, sudovi su činili dio državne vlasti,
odvajaju se sudstvo i uprava i otvara se mogućnost za uvođenje porote i državnog
odvjetništva.
àosnovan je vrhovni sud u Beču i predviđeno osnivanje po jednog višeg zemaljskog suda u
svakoj krunovini te osnivanje zemaljskih i kotarevskih sudova

U HRVATSKOJ i SLAVONIJI
-ukinuti su dotadašnji municipalni županijski sudovi ovisni o županijama
àosnovani su novi županijski sudovi i kotarski sudovi
àosnovan je novi Banski stol kao viši zemaljski sud sa sucima koji su bili u položaju
državnih službenika
Osnovano je i državno odvjetništvo na čelu s generalnim prokuratorom.

NEOAPSOLUTIZAM OD 1852. DO 1860.

UPRAVA I SUDSTVO

-ustavni poredak Ožujskog ustava nije dugo ostao na snazi pa se nisu ni provele većina
njegovih reformi.
SILVESTARSKI PATENT 31. Prosinca 1851., stupio na snagu 1.1.1852. ukida ustavni
poredak i uvodi otvoreni apsolutizam
àomogućen je slobodni politički život, prihvaćeno privatno vlasništvo, i kapitalističko
poduzetništvo i prihvaćene mnoge (neke i liberalne) reforme

Došlo je do određenih promjena u organizaciji uprave i sudstva:

 Bansku vladu je zamijenilo Carsko i kraljevsko namjesništvo
 Umjesto prijašnjih 6 županija sad ih ima 5(Križevačka pridružena Varaždinskoj)
 Umjesto 20 kotara formirano ih 54 (duplo više činovnika)
-to je trebalo osigurati učinkovitost i dostupnost uprave građanima
àkotarskim uredima je sada pripala prostupanjska nadležnost drugih upravnih i
pravosudnih organa
àžupanije su time izgibile velik dio svoje nadležnosti, i svedene su na ulogu
posrednog organa izmežu Namjesništva i kotara (samo iznimno nastupaju kao 1.st i
2.st organ)
-time se nastojala osigurati neposrednija veza najnižeg i najvišeg organa i učinkovitiji
nadzor
 Osnovani su kotari za gradsko područje(gradski), i izvangradsko područje (vanjski)
 Zbog učinkovitosti su objedinjeni upravni i sudski(sude u prvom stupnju) poslovi u tzv.
MJEŠOVITIM KOTARSKIM UREDIMA
 U gradovima osnovani gradskodelegirani sudovi-obavljali samo sudbene poslove
àiznad njih (ovisno o nadležnosti) su bili :
-ZEMALJSKI SUD U ZAGREBU
-ŽUPANIJSKI SUDOVI U VARAŽDINU, RIJECI I OSIJEKU
 Ukida se načelo javnosti sudbenog postupka i porotna sudbenost
 Donosi se novi Zakon o tisku i Zakon o društvima 1852. àdodatno ojačavaju
autoritarno uređenje i onemogućavaju slobodno političko djelovanje
ànovi Zakon o tisku uvodi zabranu kolportaže(ulična prodaja novina), uvodi veći
novčani polog kao pretpostavku tiskanja novina, olakšava mogućnost upravne
zabrane novina. Njegova primjena će se osjetiti kroz postupke protiv urednika i autora
-Zakon o društvima zabranjuje osnivanje političkih društava, otežava dobivanje
dozvole za nepolitička društva i olakšava njihovo ukidanje

Sve te navedene reforme nisu postigle puni učinak, prvenstveno zbog loše organizacije,
nedostatka stručnog osoblja (posebno u sudstvu). No ipak, imaju veliko značenje za
modernizaciju cjelokupnog pravnog sustava.

58
REFORME U GRAĐANSKOM I KAZNENOM PRAVU

Uvedeni su mnogi zakoni, a neki od njih će ostati na snazi čak do 1929. Ili 1946.

OPĆI GRAĐANSKI ZAKONIK

Uveden je u Hrvatsku i Slavoniju dekretom 29. Studenog 1852. (istovremeno svi prethodni
propisi iz tog područja, i Tripatrit, stavljeni izvan funkcije). Stupio na snagu 1.5.1853.
-1502 članka
Podijeljen na 3 dijela (po uzoru na gajeve Institucije):
1) Odredbe o pravu osoba (osobno i obiteljsko pravo)
2) Prava na stvarima (vrste stvari, posjed, vlasništvo, zalog, služnost,
Nasljedno i obvezno pravo (opći i osebni dio, tj. Pojedine tipove ugovora)
3) Odredbe zajedničke uređenju prava osoba i prava na stvari (nastanak i prestanak
prava i obveza, zastara i dosjelost)
Donesen je još 1811. u staleškoj državi (opći je jer se odnosio na sve)
-gotovo u potpunosti se odnosio na privatno vlasništvo

Spojio je utjecaje iz austrijske (osnosno Njemačke) pravne tradicije kroz rimsko pravo, te
kanonsko, feudalno i njemačko običajno pravo, te ideje doktrine prirodnog prava
(karakteristično za razdoblje prosvjetiteljstva u kojem je nastajao)

àbio je jednostavan, pregledan, lako razumljiv i zbog toga je doživio dugotrajnost i značajno
utjecao na pravne sustave u kojma je uveden (tako i hrvatski pravni sustav)

OGZ počiva na načelu pravne jednakosti, slobode i suglasnosti stranaka u sklapanju pravnih
poslova i slobodi oporučivanja

PRIVATNO VLASNIŠTVOàsredišnji položaj, ne trpi gotovo nikakva ograničenja

àNEOGRANIČENA SLOBODA UGOVARANJAàrazvoj ranokapitalističkog tipa
poduzetništvaàRAZVOJ PROIZVODNJE I TRGOVINE
-za PRIJENOS VLASNIŠTVA-OGZ zahtijeva i vanjsku (pisanu)formu koja daje veću signost
ugovaratelju

OGZ sadrži pravila tumačenja-odraz prosvjetiteljskog nastojanja da bude razumljiv svima

Najizraženiji utjecaj doktrine PRIRODNOG PRAVA vidljiv je kroz odredbu da :''sudac

pravne praznine popunjava analogijom, a ako to nije moguće onda primjenom
pravila razuma.''
-primjena u praksi te odredbe je rijetka,

OGZ sadrži i utjecaje feudalnog prava i konzervativne i patrijarhalne odredbe, u skladu s

dobom u kojem je nastao.

àtako, unatoč odredbi da vjera ne utječe na prava i obveze, zabranjuje brak između
pripadnika kršćanske i nekršćanske vjeroispovjesti.
àpoznaje i obiteljski fideikomis (neotuđivo nasljedno dobro), kao i statusna staleška
prava(pravo na grb, plemstvo)
àu obiteljskom pravu je muž određen kao glava obitelji, zakonski zastupnik žene koja ga je
obavezna slušati, muž je imao pravo upravljati njenim mirazom (slično kao franc. Code civil)
àizvanbračna djeca su bila isključena ''od prava obitelji i rodbine'', a bila su diskriminirana
čak i u slučaju naknadnog posvojenja

Sadržavao je i propise javnopravnog značaja

àdefinira pretpostavke za stjecanje i gubitak austrijskog državljanstva
àuređuje položaj stranaca

59
Od 1868. Do donošenja Ugarskog zakona o državljanstvu 1879. Te su se odrebe
primjenjivale i na stjecanje ugarsko-hrvatskog državljanstva

1914., 1915., 1916. Izvršen je niz promjena OGZ-a, a među glavnim promjenama su bile :
 Ograničenja prava vlasništva
 Propištenje razloga za poništaj pravnih poslova
 Poboljšan je položaj bračnog druga kao zakonskog nasljednika (ugl žene)
 Izvanbračnoj djeci priznato nužno nasljedno pravo prema majčinoj rodbini
 Proširenje osnova odgovornosti za naknadu štete(zbog povećanja željeznica)
 Uvedeno samo u austrijske zemlje, među njima i u Dalmaciju i Istru.
Opći građanski zakonik je uveden u hrvatski pravni sustav odlukom Hrvatsko-slavonskog
sabora 1861. o preuzimanju propisa. ànakon okončanja apsolutizma
-na hrvatski OGZ nisu imale odraza novele uvedene u austrijski OGZ

àUčinak OGZ-a u Hrvatskoj i Slavoniji bio je dvojak: utjecao je pozitivno na razvoj

kapitalističkog poduzetništva, ali s druge strane, nije poznavao kolektivno vlasništvo pa se
počinju raspadati kućne zadruge (većina seoskog stanovništva živi u njima-osnova
egzistencije siromašnog stanovništva)
àto dovodi do uobličavanja posebnog zadružnog zakonodavstva(ukida neke temeljne akte
ogz-a)

OGZ se nastavio primjenjivati i nakon 1918. U novoj jugoslavenskoj državi, kao i u NDH, gdje
se nastavio primjenjivati. Konačno je stavljen izvan snage u FNRJ Zakonom o nevažnosti
pravnih propisa donesenih prije 6. Travnja 1941. I za vrijeme neprijateljske okupacije iz 1946.
-vjerojatno još i danas živi u hrvatskom pravnom sustavu kroz neke propise

GRAĐANSKI POSTUPAK

Privremeni građanski postupnik

àuveden u Hrvatsku i Slavoniju uredbom ministarstva pravosuđa od 16. Rujna 1852.
àstupio na snagu 1. Siječnja 1852.
-novi propis, prvo je uveden pokusno u Erdelj, pa onda u Ugarsku i Hrvatsku i Slavoniju, zatim
i u austrijske zemlje

Do njegova uvođenja, građanski postupak je bio spor, nesređen, na njega su se primjenjivala

pravila raspršena u nizu propisa (postupovna pravila Tripatrita, kraljevi dekreti,odluke
ugarskog vrhovnog suda, saborski zaključci, županijske odluke) što je otežavalo njihovu
primjenu i narušavalo pravnu sigurnost.
àpostupak je počivao na načelu dispozicije stranaka (pokretanje i održavanjej sudskog
postupka ovisi o volji stranaka i kreće se unutar njihovih zahtjeva)
àhipertrofirao je ulogu odvjetnika
àopterećen mnogobrojnim pravnim lijekovimaàstvarna nejednakost stranaka
Uvođenjem Privremenog građanskg postupnika, velik dio postupne materije je postao
jedinstven, postupak je ustrojen znatno bolje.
-on se zapravo zasnivao na postupovnom zakonu Josipa II. Iz 1781.-povučen kao
apsolutistički propis

PRIVREMENI GRAĐANSKI POSTUPNIK uređivao je redoviti građanski postupak pred

sudom do donošenja presude, ovršni postupak, i malobrojne posebne postupke (postupak
u bračnim sporovima, pred obraničkim sudovima i postupak u smetanju posjeda)
à1870. Se zbog toga donose niz propisa koji uređuju posebne postupke

-nije sadržavao propise o mjesnoj i stvarnoj nadležnosti sudova (sadržani u Građanskom

sudovniku iz 1853.), niti o organizaciji i poslovanju sudova

GLAVNA OBILJEŽJA
 Nešto ublaženije načelo dispozicije stranaka uz ojačane ovlasti suca (osobito u
usmenom dijelu postupka)
 Zadržano načelo tzv. Vezanog dokazivanja-sudac ograničen na izvođenje samo onih
dokaza koje su predložile stranke

60
  Prevladava načelo pismenosti (stranke komuniciraju preko podnesaka)
 Usmena rasprava služi za sravnjivanje stanja spisa i usmeno iznesenih obrazloženja
i ocjena (to komplicira dolazak do rješenja)
-unatoč tome ostaje na snazi do 1929., uz spomenuto uređenje posebnih postupaka
-od tih posebnih regulativa valja izdvojiti osnivanje
 MJESNIH SUDOVA
 Postupak u tzv. BAGATELNIM STVARIMA(predmeti manje vrijednosti) pred mjesnim
sudovima-bitno zbog siromašnog hrvatskog stanovništva
Mjesni sudovi su uvedeni uredbom ministarstva unutarnjih poslova bečke vlade 1860.
Kao općinski sudovi u parnicama male vrijednosti (do 100 forinti)
U njima su pomješani sudstvo i uprava-čine ga:
-načelnik općine
-prisjednici izabrani između zastupnika općinskog vijeća

Suci laici obavljaju rad besplatno, postupak je jednostavan, fleksibilan, strogo usmen!!
àzavršava se rješenjem (ne presudom!!), protiv kojeg se mogao pokrenuti postupak pred
sudskim odnosno upravnim tijelima uz ograničenu mogućnost daljnjeg priziva pred višim
tijelima.

Ti sudovi su osnovani u puno općina, pa su olakšali pravnu zaštitu za siromašne i nepismene

seljake koji nisu znali pravo niti imali sredstava za platiti odvjetnike.
àmažuranićeva vlada 1875. predlaže Zakon o mjesnim sudovima (oblikovan prema
austrijskom uzoru iz 1873.), kojim je Zemaljska vlada htjela položaj mjesnih sudova uskladiti s
prethodno utvrđenom načelu odvajanja sudstva i uprave.
 Oni bi bili pretvoreni u dobrovoljne arbitražne sudove za sporove od 30 forinti,
odnosno 100 forinti u gradovima i bez mogućnosti osporavanja pred sudovima.
àtom prijedlogu se protive zastupnici Hrvatsko-slavonskog sabora, i pronalaze kompromis s
vladom:sudovi zadržavaju obveznu sudbenost u bagatelnim sporovima, a postupak pred
njima uređen je posebnim propisom.
àtime vlada dobiva pravo osnivanja mjesnih sudova za više općina i pravo proširenja
nadležnosti seoskih mjesnih sudova na sporove od 60 forinti.
àtim izmjenama postupak u Hrvatskoj se znatno razlikovao od austrijskog:::::::::::::::::::
Postupak počiva na načelima:
 Usmenost
 Neposrednost
 Dispozitivnost
 Javnost
àstranke nisu mogli zastupati odvjetnici
àsvrha postupka je postizanje nagodbe,a potom se izriče presuda koja nije morala biti
obrazložena i protiv koje je bila dopuštena ''pritužba'' kotarskom sudu.

POSTUPAK PO PRITUŽBI raspravljao se u posebnom bagatlnom postupku, što otvara

mogućnost traženja daljnje sudske zaštite

Granice su bile 25-100 forinti, pa su mjesni sudovi preuzeli velik dio parnične sudbenosti
redovitih (kotarskih) sudova

ODVJETNIČKI RED I BILJEŽNIČKI RED

ODVJETNIČKI RED za Hrvatsku i Slavoniju uveden je carskim patentom 1852. I stupa na

snagu 1.1.1853. i zamjenjuje dotadašnje ''fiškale'', nestručne savjetnike stranaka koji ih
varaju.
àpreduvjeti za odvjetnički red-austrijsko državljanstvo (kasnije ugarsko, te hrvatsku
zavičajnu pripadnost), završeni pravni fakultet (doktorat prava), a odvjetnički ispit mogao se
polagati nakon 3 godine prakse.
-osobe bi trebale i pred sudom pristupiti provjeri znanja važećeg zakonodavstva

61
Odvjetnike za područje nadležnosti Banskog stola imenovao je ministar pravosuđa (kasnije
ban) na temelju natječaja koji raspisuje Banski stol i uz mišljenje odvjetničkog odbova i
teritorijalno nadležnog prvostupanjskog suda, ministar je mogao i ''otkazati'' odvjetnika.

àministar pravosuđa (ban) uz mišljenje Banskog stola i odvjetničkih odbora, utvrđuje

numerus clausus odvjetnika za pojedino područje, i raspoređuje ih (bez njegova dopuštenja
ne mogu mijenjati mjesto obavljanja profesije)

STEGOVNE POSTUPKE provode sudovi, i određuju im nagradu u građanskim predmetima.

BILJEŽNIČKI RED-bilježništvo je uvedeno u Hrvatsku i Slavoniju carskim patentom 7.veljače

1858., koji je stupio na snagu 1. Studenog 1859.
-do tada su sve dokumente sastavljali nestručni pisari
àtime je na sve zemlje carstva protegnut austrijski Bilježnički red 21. Svibnja 1855.
UVJETI: državljanstvo, 24 godine starosti, kršćanska vjera(mijenja se priznavanjem židovstva
i islama), poznavanje jezika u sredini u kojoj radi, položeni odvjetnički ili javnobilježnički ispit.

DJELOKRUG
Mogli su djelovati kao sudbeni povjerenici u ostavinskim i skrbničkim predmetima koji nisu
uključivali donošenje sudskih odluka, odvjetničku službu u selima i gradovima bez zemaljskog
suda
NAGRADA-prema tarifi Bilježničkog reda
IMENUJE IH ministar pravosuđa (ban), temeljem natječaja koji raspisuje javnobilježnička
komora i prosljeđuje teritorijalno nadležan sud. Mjesto se moglo popuniti i bez natječaja ako
nema potrebe za njim.
STEGOVNA NADLEŽNOST-ministar, odnosno ban
JAVNOBILJEŽNIČKE KOMORE-imale savjetodavnu nadležnost, osnivanje im je obavezno
po zakonu, no nisu osnivane, tu nadležnost preuzimaju sudbeni stolovi

KAZNENI ZAKON I KAZNENI POSTUPAK

Patentom 27. Svibnja 1852. Uveden je u Hrvatsku i Slavoniju austrijski Kazneni zakon o
zločincima, prijestupnicima i prekršajima, a prestaju vrijediti različiti propisi i običajno pravo.

àon prihvaća trodiobu kaznenih dijela(iz franc.) na zločine, prijestupe i prekršaje, ali ta dioba
nije bila jasno određena niti dosljedno provedena.
Dijelio se na 2 dijela:
1. Uređuje zločineàdolozna djela (izvršena sa zlom nakanom)
2. Uređuje prijestupe i prekršajeàdjela po općem razumijevanju nedopuštena

Sustav kazni je bio represivan, svrha mu je odmazda, a manje preodgoj počinitelja…

Smrtna kazna je bila propisana za širok broj djela, osobito za politička djela protiv države!
LIŠENJE SLOBODE (zatvor) moglo je biti pooštreno postom, tvrdim ležajem, samicom,
okivanjem, tjelesnim kaznama šibanja…
Čest je bio i izgon iz zemlje, nakon odslužene kazne, pogotovo za političke protivnike.

OSNOVNI OBJEKT zaštite tog zakona bilo je PRIVATNO VLASNIŠTVO i DRŽAVA.

àkasnije se ukidaju kazne batinanja (1872.), okivanja 1875., a iste godine je Sabor u kz-
pravni sustav ugradio institut ''irski sustav''-svrha mu je preodgoj kažnjenika kroz postupno
ublažavanje uvjeta kazne (onih koji su se popravili), i na kraju uvjetni otpust.
àu istom duhu se donose i propisi o prisilnom odgoju maloljetnika i o uvjetnoj osudi

àtaj zakon je ostao važiti na hrvatsko-slavenskom području do 1929.

Kazneno-POSTUPOVNI red
-uveden 1854. u Hrvatskoj i Slavoniji (u Austriji godinu prije)
àsustavan i precizan propis!, zamijenio represivno uređenje zasnovano na običajnom
pravuànapredak!  (no ipak, i on sam je bio represivan i konzervativan pa je bio kritiziran L)

62
Postupak je imao oblik akuzacijskog postupka s POSEBNIM organom javne optužbeàto
je zapravo bio prikvireni inkvizicijski postupak jer je kazneni postupak npr. pokretao istražni
sudac, a odluku o optuživanju donosio sud.
-istražni zatvor je bio obavezan, a s glavne rasprave je bila isključena javnost.
Sudac je bio ograničen načelom vezane ocjene dokaza prema kojem je snaga pojedinih
dokaza utvrđena zakonomàsprječava se relevantno vrednovanje dokaza

Prisutna je i NEGATIVNA ZAKONSKA DOKAZNA TEORIJA-kad je utvrđen propisani dokazni

minimum za osudu, ali sudac nije imao takvo uvjerenje, tad je optuženik oslobađan.

-zakon je poznavao presudu ABSOLUTIO AB INSTANTIA-njome se postupak obustavljao, a

mogao se i pokrenuti kad bi se pojavili novi dokazi.

USTAVNI OKVIR I POLITIČKA KRETANJA OD 1860. DO 1867.

POVRAT USTAVNOSTI I SABOR 1861.
LISTOPADSKA DIPLOMA I VELJAČKI PATENT

Apsolutistički sustav počinje pokazivati probleme kao što su vanjski dug, inozemni pritisak
zajmodavaca, unutarnji politički pritisak (nenjemačkih naroda(mađara) zbog germanizacije i
neposrednog upravljanja Beča. PREKRETNICA je bila poraz protiv Francuske i Pijemonta
1859. nakon kojih je vladar bio primoran ustuknuti.

1860. (u ožujku), vladar saziva istaknute političare svih zemalja u Carstvu u POJAČANO
CAREVINSKO VIJEĆE sa zadaćom da predlože smijer potrebnih promjena. Prvenstvena
zadaća je bila riješenje financijske krize, ali je Pojačano carevinsko vijeće predložilo uvođenje
ustavnosti i uravnoteženu decentraliaciju Monarhije
àvladar najprije odbija prihvatiti taj prijedlog, no ipak 20. Listopada 1860. Donosi

LISTOPADSKU DIPLOMU
àpredviđa uvođenje središnjih i pokrajinskih tijela s uravnoteženom nadležnošću
Središnje vlastiàCAREVINSKO VIJEĆE (Reichsrat)
-imalo bi 100 delegata iz pokrajinskih sabora
-to bi bio ZAJEDNIČKI SABOR MONARHIJE
OBAVLJALO BI zajedničke poslove svim kraljevinama i zemljama-javne financije, državni
proračun, bankarstvo, poštu, telegraf, i vojna pitanja.
SVA OSTALA PITANJA SPADAJU U DJELOKRUG AUTONOMNIH ZEMALJSKIH SABORA.

àuvela bi se i središnja vlada odgovorna caru

U svakoj od zemalja monarhije bio bi osnovan zemaljski sabor i zemaljska vlada.

Car je imao neograničeno pravo sanckije zaključakak središnjeg i pokrajinskih sabora, i na taj
načn a posteriori kontrolirao njihov rad. àsnažni nadzor središta

UŽI SASTAV CAREVINSKOG VIJEĆA-delegati iz austrijskih krunovina. On bi raspravljao o

zajedničkim pitanjima tih zemalja (austrijskih krunovina). àto je najavljivalo dualnu strukturu
monarhije koja će biti ustanovljena Austro-ugarskom nagodbom
Vojni krugovi i austro-njemački liberali protive se davanju širokih ovlasti pokrajinama, pa pod
njihovim pritiskom 26. Veljače 1861. Vladar Listopadsku diplomu dopunjava VELJAČKIM
PATENTOM

àOn predviđa dvodomno Carevinsko vijeće

àjake instrumente utjecaja cara na njegove poslove
àuži (austrijski) sastav Carevinskog vijeća je trebao osigurati jaču povezanost aus. Zemalja
àpravo zakonodavne incijative Carevinskom vijeću imala je samo vlada

I Ugarski i Hrvatsko-slavonski sabor su odbili izabrati svoje delegate za Carevinsko vijeće.

àsmatrali su da njegovo propisivanje bez njihovog sudjelovanja predstavlja povredu njihove
tradicionalne autonomije, te da su one time pretvorene u pokrajine podložne središnjoj vlasti.

63
No, bez obzira na to, Carevinsko vijeće je konstituirano (''krnje''), i sabori austrijskih zemalja (i
Dalmatinski i Istarski) su izabrali i poslali svoje delegate na nj.

CAREVINSKO VIJEĆE
-sastoji se od
 DOMA VELIKAŠA-VIRILNI DOM- nositelji najviših svjetovnih i crkvenih zvanja i
odličnici koje je imenovao kralj
 DOMA ZASTUPNIKA-sabori 15 austrijskih zemalja (dalm i istra) šalju svoje delegate

Vladar i dalje pokušava nagovoriti Ugarski i Hrvatsko-slavonski sabor da promjene mišljenje

ali uzaludno. Takvo ''krnje'' uređenje ostaje na snazi do Austro-ugarske nagodbe 1867.

HRVATSKO-SLAVONSKI SABOR 1861.

Temeljni zahtjev Ugarsko-hrvatskog sabora 1861. Bio je vraćanje na snagu zakona iz 1848.
Koje je vladar protuustavno stavio izvan snage i koji nikad nisu prestali vrijediti. Njima je bla
uspostavljena cjelovita ustanopravna podloga ustavne državnosti i odnosi s dvorom, te
ustanovljena potpuna i moderna pravna infrastruktura vlasti.

1861. temeljno pitanje u Banskoj Hrvatskoj bilo je o prihvaćanju Listopadske diplome i

Veljačkog patenta, te određivanje odnosa s Ugarskom i izgradnja institucija autonomne vlasti.

VLADAR je sazvao 1861. Hrvatsko-slavonski sabor da izabere delegate za Carevinsko vijeće.

àpropisi kojima bi se proveli izbori nisu postojali (izborni zakon 1848. Vrijedi samo za te
izbore)
Zbog toga je napravljen novi izborni red sličan onome iz 1848., na prijedlog Banske
konferencije (pretežno narodnjaci), koji je potvrdio vladar

Novi izborni red

-u izbore je bila uključena i Vojna krajina (prvo ih je vladar izbacio iz sudjelovanja,pa im je
kasnije ipak dozvolio sudjelovanje u raspravi o vanjskim pitanjima tj. Odnosu s Ugarskom i
Austrijom. Izbacivanjem krajišnika iz rasprava o unutarnjim poslovima izbjegao je raspravu o
pripadnosti Vojne krajine)
-nije bila prisutna diskriminacija po vjerskoj osnovi

Banska konferencija prihvaća NAPUTAK O UREĐENJU ŽUPANIJA I SLOBODNIH

KRALJEVSKIH GRADOVA(potvrđuje ga vladar). Tim se propisom vraća prijašnje municipalno
uređenje, te su u županije vraćene županijske skupštine i izborno činovništvo.

 Sabor je djelovao od 15. travnja do 9. rujna 1861. Nakon čega je raspušten od strane
kralja jer nije ispunio glavnu zadaću-izbor delegata za Carevinsko vijeće
Sabor se najviše usmjerio na rješavanje pitanja državnopravnih odnosa u monarhiji te položaj
Banske Hrvatske i ostalih hrvatskih zemalja pa donosi:
Zakonski članak XLII:1861 o odnošenju trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije
prema kruni i kraljevini ugarskoj (na prijedlog Narodne stranke) koji:
 Definira svoj aktualni i povijesni teritorij koji je uz dalmaciju uključio i Rijeku i
Međimurje te druge ''tečajem vremena izgubljene pokrajine''
 Utvrđuje da je 1848. Prestala svaka veza s kraljevinom Ugarskom osim osobe kralja i
zajedničke krunidbe
 Izražava želju da temeljem zajedničke povijesti i interesa stupi u užu državnopravnu
svezu s Ugarskom
 àuz uvjet prethodnog pravovaljanog priznanja samostalnosti i teritorijalnog opsega
Trojedne kraljevine od strane Ugarskog sabora

DAKLE, budući državnopravni savez s Ugarskom trebao je biti

a. Temeljen na starodavnom ustavu i državnoj ravnopravnosti
b. Njime bi bili utvrđeni zajednički poslovi
c. Minimum autonomije Trojedne Kraljevine bi obuhvaćao:
-donošenje i izvršenje zakona na području unutarnje uprave

64
 -prosvjetu i bogoštovlje
-pravosuđe na svim razinama
d. Osnosi između 2 države bi bili uređeni ugovorom o državnojpravnoj svezi, izrađeni od
dva jednakopravna odbora dvaju sabora, a sabori bi potom prihvatili te ugovore.

Vladar je sankcionirao taj zakonski članak. On je po nekim tumačenjima predstavljao

osnovu samostalnog položaja Hrvatske i Slavonije prema Ugarskoj do A-U, odnosno U-H
nagodbe.
Austrijski zakoni doneseni u prethodnom razdoblju su negirali hrvatsku u stavnost i pravnu
tradiciju, ali su ipak ostali na snazi zaključkom sabora jer su bili dobri(pravosuđe), sve do
njihove zamjene odgovarajućim hrvatskim propisima
-u saboru su 1861. Bili prihvaćeni i mnogi drugi zakoni (o izborima za sabor, građanski
zakonik, nacrt kaznenog i tiskovnog zakona, no kralj je sankcionirao samo XLII, i u stavnost
Proveo zaključak o osnivanju Stola sedmorice kao vrhovnog suda u Banskoj Hrvatskoj

FORMIRANJE GLAVNIH POLITIČKIH STRANAKA I IDEOLOGIJA

-na saborskim raspravama 1861. Oko članka XLII profirirale su se 3 ideologije i 3 glavne
političke stranke-Narodna stranka, Narodna ustavna stranka (unionisti) i Stranka prava.

Narodna stranka
-najviše utjecala na donošenje članka XLII. Smatraju da je:
 Ugarski sabor 1848. donio zakone koji su povređivali ustavno zajamčene temelje
hrvatsk-ugarskih državnopravnih veza, pa ti zakoni u Trojednoj kraljevini nisu stupili
na snagu
 Da je aktima bana i aktima Hrvatskog sabora 1848. Izvršen de facto i de iure prekid
državnopravnih odnosa s ugarskom
 Time je Trojedna Kraljevina (zapravo Banska hrvatska) postala samostalna i neovisna
zadržavši jedino državnopravnu vezu s vladarom.

Ipak, oni su smatrali da treba obnoviti savez s Ugarskom, ali pod uvjetom ugarskog priznanja
samostalne pozicije i teritorijalne cjelokupnosti Trojednog Kraljevstva.
 Pojedini narodnjaci (biskup Josip Juraj Strossmayer) su se oslanjali suradnju i
izgradnju u budućnosti zajedničkog južnoslavenskog državnopravnog okvira
(SRBIJA) s obzirom na zajedničku kulturu i loša povijesna iskustva s Bečom i Peštom

1867. narodnjaci žestoko kritiziraju Austro-ugarsku nagodbu (sklopljena bez sudjelovanja

Hrvatsko-slavonskog sabora), a od 1873. se bore protiv Hrvatsko-ugarske nagodbe(jer ju je
donio protuustavno izabrani Hrvatsko-slavonski sabor)
àpokoravaju se ugarskoj vladi kako bi ušli u Zemaljsku vladu radi provedbe modernizacije,
pa sklapaju 1873. Sporazum s ugarskom vladom, a Mažuranić je postavljen za bana.

Nakon mažuranićevog pada dolazi do raskola i rađa se nova, NEOVISNA NARODNA

STRANKA (koja kritizira oportunističko vodstvo stranke), i oni se 1903. Spajaju sa Strankom
pravaànastaje HRVATSKA STRANKA PRAVA

Za vrijeme režima Khuena-Hedervaryja narodnjaci su GUVERNMENTALNA (vladina)stranka,

daju podršku vladi i vodi oportunističku politikuàdobivaju privilegije
 Od nekadašnje protivnice Nagodbe, ona se pretvara u njenu pobornicu, gubi podršku
građana i 1906. prestaje postojati.
Narodna ustavna stranka (Unionistička stranka)
àna saboru 1861. Se oslanja na povijesno i strateško hrvatsko-mađarsko zajedništvo
àsmatra da 1848. Nije došlo do pravnog (de iure) prekida veza s Ugarskom, već samo
faktično, jer su zakoni iz 1848. Ostali vrijediti u Hrvatskoj, te da je Hrvatska ostala u uniji s
Ugarskom na osnovi tih zakona.

Unionisti (1861.) više nisu bili mađaroni(1848.), te su priznali da su neki od ugarskih zakona
bitno povrijedili hrvatske interese, ali smatraju da izmjenu tih zakona treba obaviti kroz
zakoniti postupakàpregovorima s ugarskim saborom.

65
-unionisti su uživali podršku vlade iz Pešte, a 1867. (uz njenu podršku) osvajaju izbore i
sklapaju Hrvatsko-ugarsku nagodbu.
-nestaju nakon izbora 1872. I 1873.
Stranka prava (Ante Starčević i Eugen Kvaternik)
-smatraju da hrvatski narod ima pravo na samostalnu državu, na osnovi hrvatskog državnog
prava i prirodnog prava
-oni su protiv bilo kakvih zajedničkih poslova s Ugarskom i bečkim dvorom
àpristaju isključivo na PERSONALNU UNIJU

-jedannjihov dio prihvaća narodnjačku ideologiju o uobličavanju jugoslavenske zajednice,

Ante Trumbića i Frane Supila

Pravaši su okupljali obrtnički i trgovački sloj, omladinu, studente i siromašniji dio obrazovanog
stanovništva (zbog radikalizma), pa je od 1880.-1895. Bila najbrojnija stranka u Hrvatskoj i
Slavoniji.

U političkoj realnosti su se zalagali za ujedinjenje hrvatskih zemalja u Austro-Ugarskoj

(uključujući i Bosnu i Hercegovinu) i za trijalističku reformu monarhije.

-1897. Ulaze u koaliciju, a 1903. Se spajaju s Neovisnom narodnom strankom.

àzbog toga se 1895. Odvaja Josip Frank i osniva Čistu stranku prava
-on traži uspostavu integralne hrvatske državne jedinice u Monarhiji i izražava lojalnost
vladajućoj dinastiji.
Od čiste stranke prava se izdvaja Starčevićeva stranka prava, koja tijekom 1. Svj rata
prihvaća ideju rušenja Austro-ugarske i stvaranja države svih južnoslavenskih naroda.

POLITIČKA ZBIVANJA I USTROJ VLASTI OD 1861. DO 1867.

POLITIČKA ZBIVANJA OD RASPUŠTANJA SABORA 1861. DO 1867.

Nakon raspuštanja sabora 1861. narodnjaci i unionisti i dalje su protiv sporazuma s dvorom.
-Mažuranić (kancelar Hrvatske dvorske kancelarije-vlade za hrvatsku), želi sporazumno
sjedinjenje Dalmacije i Vojne Krajine, a zauzvat je spreman prihvatiti VELJAČKI PATENT
 osniva SAMOSTALNU NARODNU STRANKU
àžele ulazak prihvatiti veljački pantent, ući u carevinsko vijeće i dogovoriti se s vladarom o
postizanju teritorijalne cjelokupnosti Hrvatske i autonomiju (unutarnja uprava, pravosuđe,
bogoštovlje i nastava, javne financije)
àželi ostvariti teritorijalno jedinstvo hrvatskih zemalja

Mažuranić želi pobijediti na izborima 1865. i sklopiti sporazum s vladarom

àizbore dobivaju Narodna i Unionistička stranka (s opredjeljenjem iz 1861.)
à àmažuranić odstupa s mjesta kancelara
à à àUgarski sabor 1865. odbija VELJAČKI PATENT

USTROJ VLASTI OD 1861. DO 1869.

-nakon listopadske diplome 1860. vladar reorganizira središnju vladu u Beču:
1. UGARSKA DVORKA KANCELARIJA
2. ERDELJSKA DVORSKA KANCELARIJA
 unutarnja uprava, bogoštovlje i nastava, pravosuđe
+Hrvatsko-slavonski odsjek u sklopu Državnog ministarstva

U SIJEČNJU 1861. KAO PRIVREMENA MJERA, hrvatsko-slavonski odsjek je izdvojen iz

Državnog ministarstva-OSNOVAN hrvatsko-slavonski dvorski DIKASTERIJ
1. unutarnja uprava
2. bogoštovlje i nastava
3. pravosuđe
àivan mažuranić predsjednik
Po položaju je bio manje samostalan od Ugarske dvorske kancelarije.
àu veljači '62. je preimenovan u KRALJEVSKU HRVATSKO-SLAVONSKU DVORSKU
KANCELARIJUàsimbolički izjednačen s Ugarskom dvorskom kancelarijom

66
To je bila VLADA za hrvatsku i slavoniju u Beču, iako je u stvarnosti državna vlada odnosno
kralj donosila smjernice politike za ugarsku, hrvatsku i slavoniju.

Kralj 8.11.1962. odobrava osnivanje STOLA SEDMORICE-kao vrhovnog suda za Hrv i sl.,
1862. započeo s radom

1861. osnovano Kraljevsko Namjesničko vijeće Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Na

čelu je BAN.
àizvršno tijelo, provodi naloge središnjih vlasti, slična nadležnost kao DIKASTERIJ
-ban je bio i predsjednik stola sedmorice (nije odvojeno sudstvo od uprave)

AUSTRO-UGARSKA NAGODBA I HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA

AUSTRO-UGARSKA NAGODBA
DONOŠENJE AUSTRO-UGARSKE NAGODBE

-rat austrije s PRUSKOM 1866. àslabi Monarhija àkompromis prihvatio Ugarski

saborà29.svibnja 1867. usvojena Austro-ugarska nagodba-kralj ga potvrdio kao zakonski
članak 1867:XII.
Bio je to sporazum izmežu Ugarskog sabora i vladara (bez Carevinskog ijeća, kojem takav
sporazum nije bio prihvatljiv (većinu su držali austro-njemački liberali) jer su se zalagali za
jedinstvo monarhije i centralizam)
àoni ipak prihvaćaju Nagodbu prihvatom liberalnih zakona PROSINAČKOG USTAVA

AUSTRIJA I UGARSKA su shvaćale nagodbu na različite načine

 austrijanci naglašava integritet Monarhije, dopuna veljačkog patenta
 ugarska strana posebnosti dviju država, samostalni položaj dviju cjelina

LAJTA-cistlajtanija-UGARSKA (dalmacija i istra)

-TRANSLAJTANIJA-austrija (erdelj, hrvatska i slavonija)

à1908. Austro-ugarska je anektirala BIH kao komodomnij-sugospodstvo dviju zemalja, od

okupacije 1878. je bilo pod upravom zajedničkog ministra financija

GLAVNA OBILJEŽJA AUSTRO-UGARSKE NAGODBE

àpotpuno odvojeni sustavi za zasebnim sustavom institucija
 ZAJEDNIČKA NADLEŽNOST
-time je uspostavljena REALNA UNIJAàVLADAR
àPOSLOVI NJEGOVA DVORA
PRAGMATIČKI ZAJEDNIČKI POSLOVIàvojska
àvanjski poslovi
àzajedničke financije
ZAJEDNIČKI ORGANI
 ministar vanjskih poslova
 ministar vojske
 ministar zajedničkih financija àpostavlja ih vladar kojem su politički odgovorni

KRUNSKI SAVJET
-ministar vanjskih poslova, vojske, zajedničkih financija + predsjednici austrijske i ugarske
vlade, šef zajedničkog vojnog stožera, neki od NADVOJVODE iz kuće habsburg.
àDONOSI najvažnije političke i vojne odlukeàsamo savjetodavna funkcija prema vladaru

Monarhija se na međunarodnoj sceni pojavljuje kao jedinstveni subjekt, ali međunarodne

ugovore ratificiraju oba parlamenta.

DUALISTIČKI POSLOVI (uređeni usporednim zakonodavstvom, provode ga unutarnji organi

dviju država)
 trgovina i carine
 industrijske trošarine
 monetarna politika

67
  željeznice
 obrambena politika

FINANCIJE
-uređeno ''financijskom nagodbom''
ROK OD 10 godina
ànjime je utrđena KVOTA-visina financijskog doprinosa svake od država za zajedničke fin.
-vrijedi određeno razdoblje (10) nakon čega ide ''Monarhija na dogovor''
àprema prvotnoj kvoti odnosi su bili 70-30 (au-ug)-prema procjenjenoj gospodarskoj snazi
svake države

ZAKONODAVSTVO
-mađarska strana je protiv uvođenja jedinstvenog zakonodavnog organa-htjeli su potencirati
vlastitu državnost i imati što labaviju uniju-povezanost preko osobe kralja

 za potrebe nužnog dogovaranja i donošenja odluka iz ZAJEDNIČKE NADLEŽNOSTI

-ustanovljen je SUSTAV DELEGACIJA
àpo 60 članova (40 zastupnika i 20 virilista)
-austrija vodi računa o zastupljenosti po krunovinama
-UGARSKA delegacija i 5 delegata hrvatsko slavonskog sabora (4+1)
-RASPRAVLJAJU O àzajedničkim troškovima
àzajedničkim poslovima
àzajedničkom proračunu

Donose zaključke odvojenoàpisanim putem ih jedna drugoj priopćavajuàako u 3 navrata ne

uspiju donijeti UJEDNAČENE zaključkeàsastaju se na zajedničkoj sjednici
 2/3 kvorum, bez rasprave, većinom glasova
-zajednički zaključak podnosi se vladaru na sankciju i objavljuje u oba parlamenta

ULOGA VLADARA U ZAKONODAVSTVU-pravo zakonodavne sankcije i predsankcije

-on ima pravo NEOGRANIČENE zakonodavne sankcije za svaki od zaključaka
predstavničkih tijela
PRAVO PREDSAKCIJE
-pravo prethodne sankcije kralja na zakonske prijedloge, koje podnose vlade predstavničkim
tijelima u njegovo ime, bez te PREDSANKCIJE takve prijedloge nisu mogli podnijeti

àto predstavlja vladarev nadzor nad politikama vlada i sabora u obje polovine monarhije

Vladar je zapovjednik VOJSKE, pod njegovim punim utjecajem

HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA
DONOŠENJE HRVATSKO-UGARSKE NAGODBE

1867.-izbori za Hrvatsko-slavonski sabor

-organizacija i nadzor stavljeni u ruke Zemaljske vlade prema Izbornom redu

àUNIONISTIČKA STRANKA pobjedila

-zastupnici narodne stranke istupaju iz sabora-zbog Izbornog reda (neustavan jer nije
donošen uz sudjelovanje hrvatskih činilaca)

12 članova delegacije jednostranačkog Hrv-sl sabora stupa u PREGOVORE s 12 članova

delegaije UG sabora-postižu sporazum o sadržaju HRVATSKO-UGARSKE NAGODBE
-prihvaćen na Hrvatskom jeziku 1868.

AUTONOMNI POSLOVI – puna zakonodavna i izvršna autonomija

-poslovi unutarnje uprave
-bogoštovlje i nastava
-pravosuđe
 ne i FINANCIJSKA AUTONOMIJA

68
U hrvatskoj političkoj javnosti nagodba je doživljena kao mađarski diktat, NARODNJACI
osporavaju nagodbu kao protuustavni aktà1873. REVIZIJA NAGODBE (nije znatno izmjenila
njena obilježja.

PODJELA NADLEŽNOSTI PREMA HRVATSKO-UGARSKOJ NAGODBI

-nagodba unatoč tročlanom službenom nazivu vrijedi samo za područje Hrvatske i Slavonije
Nagodba navodi 7 hrvatskih i slavonskih županija-Riječka, Zagrebačka, Varaždinska,
Križevačka, Požeška, Virovitička, Srijemska
+11 krajiških pukovnikaà+ spominjanje dalmacije hehe

Ugarska se nagodbom obvezuje da će nastaviti s naporima za priključenje hrvatskog dijela

Vojne Krajine, te temeljem ''prava svete ugarske krune'', i za priključenje Dalmacije uz njezino
prethodno saslušanje.
àugarska strana odstupa od stajališta da su slavonske županije povijesni dio Ugarske
àpitanje RIJEKE nije riješeno, ona ostaje podložena Središnjoj vladi

Hrvatska i Slavonija su definirani nagodbom kao ''''POLITIČKI NAROD'''', imaju vlastiti

teritorij, autonomnu vlast, njezini zastupnici imaju prvo govora na Hrvatskom jeziku i na
zajedničkom saboru.

ZAKONI prihvaćeni na ZAJEDNIČKOM SABORU su se trebali objavljivati na HRVATSKOM

IZVORNIKU te dostavljati hr-sl saboru radi PUBLIKACIJE.
àslužbeni jezik u hrvatskoj i slavoniji je HRVATSKI
àgrb, zastava i naslov kralja dalmacije, hrvatske i slavonije upotrebljavaju se zajedno s
ugarskim simbolima pri obavljanju poslova iz zajedničke nadležnosti

Hrvatska ima ZAKONODAVNU I IZVRŠNU AUTONOMIJU

-zajednički poslovi-javne financije
-gospodarstvo
-obrana
-državljanski poslovi
-pomorska sudbenost
àautonomni poslovi su
1. unutarnja uprava
2. prosvjeta i bogoštovlje
3. pravosuđe-osim pomorske sudbenosti
ZAJEDNIČKI ORGANI-zajednički sabor i Središnja vlada u Budimpešti
NAJVIŠI ORGANI Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije bili su
1. Sabor kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije
2. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska VLADA u zagrebu
3. (vrhovni sud bio je STOL SEDMORICE Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije
1869.

FINANCIJE
-zajednička nadležnost
à''financijska nagodba'' na 10 godina
-poreze rashode, odnosno državni proračun utvrđuje ZAJEDNČIKI SABOR
-poreze prikupljaju i njime raspolažu organi zajedičkog ministarstva financija
à45%od ukupnih ubranih prihoda u Hr i SL pripadaju njima (za potrebe autonomne uprave),
à55%od tog iznosa pripada zajedničkom proračunu za zajedničku upravu

Hrvatska prihvaća paušalni iznos od 2.200.000 forinti umjesto tih 45%, no kasnije se
ispostavilo da im to nije bilo u interesu

Hrvatska sa 6,44% sudjeluje i u ukupnom ugarskom doprinosu za austro-ugarsku zajednicu,

to kasnije raste do 8%. To je bio ogroman trošak koji nerazvijana i siromašna hrvatska nije
mogla izdvojiti bez teških posljedica za sustav.

69
àugarska strana onda iz svojih sredstava solidarno pokriva manjak troškova hrvatske javne
uprave, ako zato ne bi dostajali prihodi iz 45% sredstava ubranih u Hrvatskoj i Slavoniji
-zbog toga je hrvatska IZDRŽAVANI SIROMAH-to ističe i ugarska strana i time suzbija
hrvatske inicijative za promjenama određenih članaka nagodbe
àugari nisu prihvaćali mijenjanje zajedničkih financija od strane hrvatske Zemaljske vlade,
pozivajući se na to da je to u zajedničkoj a ne autonomnoj nadležnosti
(odredbe o javnim financijama iz Nagodbe je prihvatila većina hrvatske delegacije)
àoni su to prihvatili zbog straha da 45% hrvatskih prihoda neće biti dosta za izdržavanje
autonomne upraveàopredjelili se za sigurnost zajedničkih financija

ZAJEDNIČKI SABOR I SREDIŠNJA VLADA

àčine ga ugarski i hrvatski zastupnici u domu zastupnika
+ugarski i hrvatski članovi doma velikaša

àodlučuje o pitanjima iz zajedničke nadležnosti

àdonosi zaključke koji nakon potvrde kralja vrijede za cjelokupno državno područje

DOM VELIKAŠA
-čine ga 2, a od 1883. 3 člana-hrvatska predstavnika (od najviše 400 članova)
ZASTUPNIČKI DOM
-sudjeluje delegacija hrvatsko-slavonskog sabora sa 29 članova, a od 1883. 40
(od najviše 453 člana)
àbroj predstavnika određuje se razmjerno udjelu stanovništva u ukupnom stanovništvu
-povećava se priključenjem djelova vojne krajine Banskoj hrvatskoj

ànakon priključenja zadnjeg dijela Vojne Krajine, broj zastupnika je trebao narasti na 55
àUMANJEN zbog straha središnje vlade od narušavanja ravnoteže u zajedničkom saboru
àbroj ograničen na 40
àmeđu 60 članova ugarske delegacije Zajednički sabor bira i 5 hrv članova

Hrvatski predstavnici imaju osobno pravo glasa (do 1848. kolektivno), pravo govora na
hrvatskom jeziku-simbolično pravo (ne razumiju-prosvjedi)

SREDIŠNJA VLADA
-resori ugarske vlade
-poslovi iz zajedničke nadležnosti
1. Ministar predsjednik
2. Ministarstvo dvora
3. ministarstvo poljoprivrede
4. ministarstvo trgovine
5. ministarstvo zemaljske obrane
6. ministarstvo javnih financija
+
7. HRVATSKO-SLAVONSKO-DALMATINSKI ministar bez lisnice kod središnje vlade u
budimu
àpojedina ministarstva imaju područne organe u banskoj hrvatskoj
HRVATSKO-SLAVONSKI MINISTAR
-zastupa interese kraljevine dalmacije, hrvatske i slavonije kod središnje vlade
àpoveznica je između vladara i hrvatske zemaljske vlade
-ima pravo supotpisa na kraljeve odluke iz svoje nadležnosti, PRAVNO ODGOVORAN
zajedničkom saboru!!!!
Preko njega BAN dostavlja zakone prihvaćene u Hrvatsko-slavonskom saboru kralju na
sankciju.
-ne smije intervenirati u hrvatske zakone, može dodati PRIMJERDBE za vladara ako
1. je smatrao da se tim odredbama zakona prekoračuje autonomna nadležnost
2. povređuju zajednički interesi ustanovljeni nagodbom

70
àtime vladar postaje ARBITAR između 2 strana

Time se u praksi radilo o PRIKRIVENOM PRAVU VETA središnje vlade na hrvatske zakone.
-time su se mogla kontrolirati pitanja i iz autonomne nadležnosti

Drugo sredstvo nadzora hrvatske autonomije-VLADAREVA PREDSANKCIJA za prijedloge

zakona koje je vlada namjeravala podnijeti u sabor.
-moćan instrument, utječe na sadržaj i samo donošenje zakona
àvlada nije imala izvorno pravo zakonodavne inicijative-vrši ga u kraljevo imeàzbog toga je
bila potrebna i njegova prethodna suglasnost
-postupak dobivanja predsankcije nije bio uređen NAGODBOM, u njemu središnja vlada nije
imala obvezu da hrvatski prijedlog BEZ ODUGOVLAČENJA proslijedi vladaru.
-središnja vlada može prijedloge zadržavati
HRVATSKO-SLAVONSKI SABOR I ZEMALJSKA VLADA
-Hrv-sl sabor donosi zakone iz područja autonomne nadležnosti
-bira hrvatske članove Zastupničkog doma ug-hr sabora
-bira Dvojicu članova Doma velikaša ug-hr sabora

àban je upućivao zakone donešene na saboru, kralju na potvrdu preko HR-SL MINISTRA
POTPISIMA su zakone ovjeravali hrvatsko-slavonski ministar i HRVATSKI BAN
ànakon toga su objavljivani u Hrvatskom zborniku zakona

SABOR IMA JEDNODOMNI USTROJ s dvojnom strukturom!!

àčine ga virilisti (pozivani osobnom banskom poveznicom, i ZASTUPNICI
-broj zastupnika je 1888. određen na 90
àbroj virilista je ograničen na polovinu zastupnika (45)
Dva zastupnička mjesta su uvijek bila predviđena za riječke predstavnike, ali zbog
nerješenog pitanja rijeke nikad nisu bila popunjena.
IZBORNO PRAVO-sustavom cenzusa obuhvaća oko 3%, za Khuena 2%, reformama 1910.
povećano na 8%

SABOR SAZIVA kralj preko bana

-1888. trajanje saziva produženo s 3 na 5 god radi usklađenja s ugarsko-hrvatskim saborom
àsabor je bio autonoman, samostalno donosi poslovnik, bira predsjednika i potpredsjednika
àzastupnici imaju pravo ZAKONODAVNE INICIJATIVE i IMUNITET
-sabor je radi u plenarnim sjednicama i odborima
ZAKONODAVNI POSTUPAK
Odvija se kroz čitanja
1.raspravlja se i glasuje o načelima na kojima se temelji prijedlog
2.raspravlja se i glasuje o svakom amandmanu na pojedine članke zakona
3.bez rasprave se glasuje o cijelom zakonu

PRAVO ADRESE (obraćanja) KRALJU

-pravo sabora

Novi poslovnik 1888. znatno ugrožava autonomiju sabora, omogućen je utjecaj Zemaljske
vlade na formiranje saborske većine

HRVATSKO-SLAVONSKO-DALMATINSKA VLADA
Osnovana 1869.
-na čelu BAN-imenuje ga kralj na prijedlog i uz supotpis ugarskog ministra
predsjednikaàovisnost bana kao ključnog tijela hrvatske autonomije
-ima 3 odjelna predstojnika-odjel za unutarnje poslove-najšira nadležnost
-odjel za bogoštovlje i nastavu
-odjel za pravosuđe
+-1914. dodan odjel za narodno gospodarstvo
àodjeli se dijele na odsjeke

71
Ban je do 1874. bio predsjednik i Stola sedmorice, pa je do tada objedinjavao upravnu i
sudsku funkciju. ON je bio na čelu vlade i na čelu svakog od njenih odjela, donosio je odluke
iz nadležnosti svakog od tih resora.
-odjeli zemaljske vlade NISU bili stamostalna ministarstva, nego su njezini predstojnici bili
upravni službenici odgovorni BANU

Ban je supotpisivao sve kraljeve uredbe, rješenja, imenovanja iz područja hrvatske

autonomijeàpreuzima odgovornostza njihov sadržajàtemeljem toga je PRAVNO
ODGOVORAN SABORU
àpolitička odgovornst se u praksi nije razvila, jer nisu bili predviđene institucije koje bi
provodile
Odgovnornost bana H-S saboru (bitno bi ojačala hrvastku autonomiju) u praksi nije postojala,
unatoč Zakonu o odgovornosti bana i odjelnih predstojnika Saboru 1874. Mogao je biti
optužen zbog namjernih i teških povreda propisaàsankcija udaljenje iz službe, a sudi mu
POSEBNI KRALJEVINSKI SUD koji bira SABOR.u praksi nije podignuta ni jedna optužnica
Sabor nije imao proračunsko pravo ni institut zastupničkog pitanja
Zemaljska vlada nije bila odgovorna SABORUàvlada je bila neodgovorna, jedinu kočnicu
njezinu djelovanju predstavljaju javno mnijenje i politički obziri.

PRAVNA PRORODA HRVATSKO-UGARSKE NAGODBE

-za ugarsku stranu ona predstavlja ZAKON UGARSKOG SABORA kojim je jednom dijelu
ugarske dana široka statutarna i izvršna autonomija.
à za Hrvatsku stranu Nagodba je tumačena kao UGOVOR dviju jednakopravnih državnih
jedinica
UPORIŠTE ZA STAV HRVATSKE STRANE
à čl 59.-hrvatska i slavonija su politički narod, s posebnim teritorijem i autonomnim
zakonodavstvom ivladom
''Politički narod''-taj pojam mađarska strana shvaća kao oznaku za dio svog stanovnika s
političkim identitetom, a hrvatska to tumači kao pravo na vlastitu državnost.
àmađarska terminologija razlikuje zemlju od države, pri čemu je hrvatska imala politički
identitet zemlje a ne države

à čl 70.-nagodba se mogla mijenjati samo na jednak način na koji je nastala-sudjelovanjem

istih čimbenika-saborske delegacije oba sabora i kralj.

U prilog hrvatskoj državnosti važno je bilo da je tekst krunidbene zavjernice u izvornom tekstu
pisan na hrvatskom i mađarskom jeziku.

Josip Pliverić-profesor ustavnog prava-konac 19. st-tumači nagodbu kao sporazum kojim je
uspostavljena NEJEDNAKA REALNA UNIJA.

Unatoč problemima s hrvatsko-ugarskom nagodbom, ipak je bio određen državnopravni

položaj hrvatske i slavonije i postavljen široki institucionalni okvir hrvatske autonomije.
Također je njome omogućeno pristupanje postupnoj i sustavnoj modernizaciji zastarjelih
institucija kroz izmjene putem autonomnog zakonodavstva-ivan mažuranić.

PRAVNI I POLITIČKI RAZVOJ U NAGODBENOM RAZDOBLJU OD 1868. DO 1918.

OD HRVATSKO UGARSKE NADOBE DO NJEZINE REVIZIJE 1873.
RAZDOBLJE UPRAEV BANA LEVINA RAUCHA OD 1868. DO 1871.

-nakon sklapanja nagodbe banski namjesnik Levin Rauch imenovan je za bana 1868.
à'unionistički' sabor nastavlja rad do 1871.

Oni provode ograničene reforme u skladu s nagodbom i trebaju pokazati prednosti nagodbe i
hrvatsko-ugarske sveze.
Najznačajniji rezultat rada tog sabora je ZAKON O USTROJSTVU ZEMALJSKE VLADE iz
1869. àosnovana vlada na čelu s banom pravno odgovornim saboru!!!!,, i 3 odjela na čelu s
predsjednicima.
Izborni red i Zakon o uređenju sabora-zasnivaju se na oktroiranom izbornom redu iz 1867.

72
ZAKON O PROGLAŠENJU AUTONOMNIH ZAKONA-propisuje da se zakoni objavljuju u
službenom glasilu uz 15-dnevni VACATIO LEGIS
àdo tada su se zakoni proglašavali čitanjem u saboru

REVIZIJA HRVATSKO-UGARSKE NAGODBE 1873. I IMENOVANJE IVANA MAŽURANIĆA

ZA BANA

1871.-izbori za novi saziv sabora-premoćno pobjeđuje NARODNA STRANKA

-unionisti doživljavaju težak poraz
Zbog političkih previranja vladar odgađa sazivanje sabora takvim sastavom-ne želi se
zamjeriti mađarima

àSAZIVA GA 1872. àgotovo odmah raspuštaàjer njegov sastav ne jamči kvalitetno

ispunjenje njegove zadaćeàraspisuju se novi izbori

NOVI IZBORI 1872.-PONOVNA POBJEDA NARODNE STRANKE! (manja prednost)

Središnja vlada imala je instrumente za blokiranje rada sabora, ali ne može ostvariti prevagu
dok narodna stranka bez suglasnosti središnje vlade ne može ući u Zemaljsku vladu i provesti
program modernizacije hrvatskih institucija.
ànarodnjaci sklapaju KOMPROMIS sa središnjom vladom-temeljem tog političkog dogovora,
vlada pristaje na ograničenu IZMJENU NAGODBE i imenovanje narodnjaka u najviša tijela
vlasti
Narodnjaci prihvaćaju nagodbu i odustaju od njezinog osporavanja kao protuustavnog akta-
àunionisti se raspadaju i prestaju postojati

NAJVAŽNIJI HRVATSKI ZAHTJEVI U PREGOVORIMA OKO IZMJENE NAGODBE

 smanjenje hrvatske kvote za zajedničke austro-ugarske troškove
 promjena metodologije njezina izračuna
 djelomična financijska autonomija
 promjena naziva bana u BAN-MINISTAR ZEMALJSKI
 onemogućavanje utjecaja hrvatsko-slavonskog ministra na autonomne poslove
 osnivanje Kraljevinskog suda-po uzoru na austrijski carevinski sud rješavao bi
sporove Ugarske i Hrvatske o nadležnosti
 simbolička promjena naziva ''kraljevine'' à''kraljevina''

Delegacija Ugarskog sabora sve zahtjeve glatko odbijaàprotive se državnom jedinstvu

ugarske.

Hrvatska delegacija pristaje na znatno slabiji sadržaj izmjenaàslom dotadašnje politike

narodne stranke.
1. umjesto odredbe o paušalnom iznosu, osnaženo je pravilo o dodjeli 45% ubranih
sredstava za potrebe Hrvatske i Slavonije
2. Zajamčeno je sazivanje Hrvatsko-slavonskog sabora najkasnije 3 mjeseca nakon
izvanrednog raspuštanja-onemogućuje se uvođenje apsolutističke kraljeve uprave na
posredan način
3. Precizirane su ovlasti hrvatsko-slavonskog ministra-on podastire kralju banove
predstavke
4. Hrvatske zaklade kojima je do tada upravljala SREDIŠNJA VLADA, stavljene su pod
upravu Zemaljske vlade
5. Zabranjeno je da VOJNA OSOBA bude imenovana za bana-jelačić
6. Broj hrvatskih zastupnika u Zajedničkom saboru povećan je na 34, iz razloga što su u
međuvremenu dijelovi Vojne Krajine uključeni u Bansku Hrvatsku
àtom revizijom dolazi do poboljšanja hrvatskog položaja
1873. sabor prihvaća navedenu reviziju, za bana je postavljen IVAN MAŽURANIĆ.

REFORME U RAZDOBLJU BANA IVANA MAŽURANIĆA OD 1873. DO 1880.

OPĆA OBILJEŽJA UPRAVLJANJA IVANA MAŽURANIĆA

-banovao je od 1873. do 1880.

73
-u tom razdoblju je donio 60-ak zakona
Osnovna zamisao reformi počiva na općem odnosu prema državi, ustavnosti, pravima
pojedinca. Ideologija je LIBERALNA, naglašava se značenje prosvjete i prosvijećenosti, ideja
napretka i povjerenje u znanost, odbacuje se ''natražnjaštvo'', podržava se laissez faire
usmjerenje.

Zakonodavna djelatnost mažuranićevih reformi odvija se kroz 3 SAZIVA

1. saziv je najznačajniji, od njegova postavljanja za bana 1873. do 1875.
-tu su doneseni organizacijski i postupovni zakoni iz uprave i pravosuđa, zakoni koji
reguliraju sloboda i prava građana, te zakoni iz područja prosvjete
àneposredno prije mažuranićeva imenovanja sabor donosi Zakon o ravnopravnosti židova
s pripadnicima ostalih vjera, ali nije dospio na dnevni red
u tom razdoblju su doneseni najvažniji zakoni jer je slaba i nestabilna Središnja vlada
tolerirala hrv reforme, želeći smiriti hrvatsku politčku scenu. à1875. novo vodstvo
naglašava ulogu budimpeštanskog središta.
2.razdoblje-slabiji intenzitet-obrazovanje, društeveni odnosi, poljoprivreda, imovinski odnosi,
obvezni odnosi, ZAKON O ZAVIČAJNIM ODNOSIMA,zakon o ustroju gradskih općina (njime
je uspostavljena ravnoteža između gradske samouprave i volasti vlade i uvedeno aktivno
izborno pravo žena na lokalnim izborima-1886. stavljeno izvan snage)

Najvažnije reforme, vezane za ustroj vlasti i građanska prava, naslanjaju se na austrijske

zakone iz 60-ih i 70-ih godinaàpoznati su hrv pravnicima, bliski našim prilikama, gotova
rješenja spremna za preuzimanje. Njihove izmjene su bile obično u vidu postroženja.

 glavni politički cilj Mažuranića bio je priključenje Vojne Krajine Hrvatskoj i

Slavoniji. Zastoj u provedbi reforme i ujedinjenju Vojne krajine doveli su do kritika
Mažuranića iz redova narodnjaka. On zatim upućuje kralju ULTIMATUM u kojem traži
hitno okončanje pregovora oko priključenja Krajine, nakon toga 1880. je razrješen
dužnosti i umirovljen.

ZAKONODAVSTVO U RAZDOBLJU BANA IVANA MAŽURANIĆA

àVAŽNI ZAKONI, neki od njih dugo ostaju na snazi, utječu na praksu, većina zakona koja je
snažila hrvatsku autonomiju je ukinuta u razdobljima autoritarne vlati koja je slijedila.

ODGOVORNOST BANA

Pravna odgovornost ministra parlamentima

-formalni postupak u kojem je ministar optužen zbog povrede zakona o obavljanju službene
dužnosti sa sankcijom udaljenja s položaja.
àkorijen u engleskom impeachmentu, kompromisno sredstvo, parlamenti ograničavaju vlast
i nadziru ministre (koji su do tada odgovorni isključivo kralju)
Taj institut se ugrađuje u europske ustave od prve polovine 19. st, a naročito tijekom 1860-ih i
70-ih godina.

Zakon o odgovornosti bana i odjelnih predstojnika Zemaljske vlade 1874.

-uređuje načelo ministarske odgovornosti u banskoj hrvatskoj
Taj zakon ima pravni temelj u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi koja navodi da je BAN
ODGOVORAN SABORU.

àsabor je mogao optužiti bana zbog namjerne teške povrede nagodbe, počinjene za
službene dužnosti ili zbog svjesnog nanošenja teške poštete ili namjernog izazivanja ozbiljne
opasnosti za državnopravnu samostalnost kraljevina hrvatske i slavonije ili za ugarsko-
hrvatsku zajednicu.
SANKCIJE-otpust iz službe i trajna zabrana zapošljavanja u državnim instuticijama, ili samo
opoziv iz službe
 predstojnici odjela Zemaljske vlade bili su podređeni banu, odgovorni su supsidijarno
ako se pri izvršenju banovog naloga nisu ogradili pismeno od takvog naloga

KRALJEVINSKI SUD-je trebao suditi banu

74
-čine ga 12 članova-polovinu bira Sabor između pravnika koji nisu bili članovi sabora
-drugu polovinu čine suci najviših redovitih sudova u Hrvatskoj i Slavoniji
POSTUPAK-podizanje optužnice apsolutnom 2/3 većinom sabora, sudski postupak je
organiziran po analogiji s kaznenim postupkom, presuda se donosi 2/3 većinom glasova
sudaca

Postupak je bio rezerviran za najteže slučajeve, a uključivao je i političku dimenziju.

Posebnost hrvatskog oblika ministarske odgovornosti bila je u usredotočenosti na zaštitu
hrvatske autonomije, a ne toliko i drugih vrijednosti javnog poretka.

SIMBOLIČKI ZNAČAJ-položaj bana dovodi se na jednaku razinu s položajem ministra

ODVAJANJE SUDSTVA I UPRAVE

-jedna od temeljnih reformi

Do tada su sudstvo i uprava bili objedinjeni na najvišoj i najnižoj razini. Predsjednik Stola
sedmorice bio je ban, a u mjesnim sudovima su sudili općinski dužnosnici. Nije bilo propisa
koji bi jamčili stručnu izobrazbu sudaca, sudačku neovisnost i stabilnost njihova
položajaàsve to šteti njihovu položaju

ZAKON O VLASTI SUDAČKOJ

àkratki zakon, 13 članaka
àodvajanje sudstva i uprave, jamstvo sudačke neovisnosti, načelno određenje položaja
sudaca, rješavanje odnosa sudstva i uprave

Cjelokupno sudstvo je proglašeno kraljevim (državnim), u čije se ime izriču presude. Isključivo
ZAKONOM se mogu urediti pitanjaustroja sudva i unutanjeg poslovanja sudova, te
UKIDANJE sudova i plaće sudaca. Uvedeno je i načelo INKOMPATIBILITETA.
àako bi sudac bio izabran za zastupnika, morao je birati između tih dviju funkcija

Sudačko zvanje mogle su obavljati osobe koje su imale kvalifikacije propisane zakonom.
àzvanje je DOŽIVOTNO
àimenuje ih VLADAR
Otpuštanje ili pomicanje suca s položaja i mjesta ili umirovljenje protivno njegovoj volji moglo
se provesti jedino na temelju presude SUDAČKOG VIJEĆA te u postupku i zbog razloga
propisanih zakonom
IZNIMKA OD TOG NAČELA je preustrojstvo pravosudnog sustava

SUKOB NADLEŽNOSTI
sukob nadležnosti uprave i sudstva rješava se sporazumom ZEMALJSKE VLADE i STOLA
SEDMORICE, odnosno odlukom kralja ako se dogovor sporazumom nije mogao postići

Zakon o predsjedništvu stola sedmorice 1874. ukida položaj bana kao predsjednika
àpredsjednika biraju suci iz svojih redova

Zakon o stegovnom postupku protiv sudaca, njihovom promještanju i umirovljenju

protiv njihove volje 1874.-uređuje povredu sudačke dužnosti i sankcije, stegovni postupak
daje u ruke SAMIH SUDACA.
àpremještaj je moguć samo na mjesto istog ranga i plaćeàsudi zaštićeni od institucionalnog
pritiska.

Khuen Hedervary ukida odvojenost sudstva i uprave.

PRAVO ZAVIČAJNOSTI

Zavičajnost (Heimatrecht)-specifično za austrijsko pravo

75
àpripadnost pojedinca pojedinoj općini, temeljem kojeg između pojedinca i općine nastupa
odnos utvrđenih širih prava i obveza.
-STIČE SE: stanovanjem, stjecanjem nekretnina u općini
Slična je DRŽAVLJANSTVU, podrazumijeva pripadnost zavičajnika samo jednoj općini u
državi, pretpostavka za zavičajnost je državljanstvo.

do 1880. je uređeno podzakonskim i zakonskim aktima županijskih, graskih, općinskih

samouprava i uprava. 1877. sabor na prijedlog Zemaljske vlade usvaja
ZAKON O ZAVIČAJNIM ODNOSIMA, vladar ga proglašava 1880. ànakon što je 1879.
zajednički sabor donio Zakon o državljanstvu.

Zakon o zavičajnim odnosima uređuje tko je zavičajnik, zavičajna prava, uvjete za stjecanja,
promjenu, gubitak zavičajnog prava, proglasio je slobodu kreatanja i naseljavanja građana u
svakoj općini.
àpotvrda o uživanju zavičajnog prava je DOMOVNICA

Pisan je po uzoru na austrijski Zakon o zavičajnosti iz 1863. U austriji je taj zakon donesen
zbog jamčenja pomoći pripadniku zajednice u slučaju siromaštva.
àu Hrvatskoj i Slavoniji je donesen jer je zavičajna pripadnost temeljna dimenzija pripadnosti
kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, i osnovica sudjelovanja u posebnim PRAVIMA I
OBVEZAMA koja su proizlazila iz hrvatske autonomije (politička prava, izborno pravo, pravo
obnašanja javnih dužnosti, pravo na javno okupljanje)

PRAVO NA JAVNO OKUPLJANJE

Pravo okupljanja(sastajanja)---pravo podanika sastajati se na sastancima i raspravljati ondje

poslove javnog interesa, te svoj zaključak u tome (adresu ili peticiju) dostaviti javnomu organu

DO MAŽURANIĆA, to pitanje je bilo uređeno uredbama Zemaljske vlade (ne zakonom!!)àto

otvara prostor za arbitrarno odlučivanje vlade
àu praksi izborne skupove na licu mjesta arbitrarno zabranjuju i najniži redarstvenici

ZAKON O PRAVU SKUPLJATI SE 1875.

àne odnosi se na crkvene i slične skupove 
Prethodnu prijavu za održavanje skupa u zatvorenom treba podnijeti gradskom poglavarstvu
3 dana prije održavanja.
àza skupove na OTVORENOM-potrebna je i dozvola poglavarstva, temeljena na
diskrecijskoj ocjeni, a odbijanje mora biti u pisanoj formi obrazloženo.

 skupovi na otvorenom u vrijeme za sjedanja sabora nisu se smjeli održavati u krugu 5

austrijskih milja oko mjesta zasjedanja sabora
 vlada je mogla zabraniti održavanje skupova koji su bili prijetnja javnoj sigurnosti ili
općem dobru
 vladin povjerenik je mogao raspustiti skup ako ocjeni da je skup opasan za javni
poredak
 u njega je bilo uključeno pravo građana da javnim tijelima (sabor) podnose PETICIJE
prihvaćene na javnim skupovima
àstoga je jedan od prvih zakona koji je uredio pravo peticije.

Zakon je bio REPRESIVAN, po uzoru na austrijski, no ipak, unosio je sigurnost zakonske

norme u osjetljivo područje političkih prava umjesto da ono bude i dalje prepušteno vladinoj
uredbodavnoj i arbitrarnoj regulaciji.

PRAVO UDRUŽIVANJA nije regulirano, do 1918. na snazi ostaje represivni i apsolutistički

ZAKON O DRUŠTVIMA 1852. koji zabranjuje političko udruživanje

KAZNENI POSTUPAK I POROTNO SUĐENJE

U doba Mažuranića na snazi je Kazneno-postupovni red iz 1853.

àon je u austriji 1873. zamijenjen Kazneno-postupovnim redom

76
Vlada saboru 1875. predlaže novelu Kazneno postupovnog reda 1853., koji ima neka rješenja
iz austirijskog zakona iz 1873. Uz njega predlaže i Zakon o porotnom suđenju za tiskovne
delikte.

àzastupnici su nezadovoljni parcijalnošću vladinog prijedloga, i sami izrauđuju prijedlog

CJELOVITOG Zakona o kaznenom postupku (gotovo posve slijedi austrijski ih 1873.)
Vlada se oduprla tom prijedlogu i kao kompromisno rješenje je bio usvojen Zakon o
kaznenom postupku iz kojeg su uklonjeni neki dijelovi, a uz njega su usvojeni i zakoni
vezani uz porotno suđenje za tiskovne delikte.

ZAKON O KAZNENOM POSTUPKU 1875.

àuvodi akuzacijsko načelo umjesto jakih inkvizicijskih elemenata kao do tada i to kroz
dodjelu inicijative za kazneni progon isključivo ovlaštenom tužitelju
kroz jamstvo aktivnog položaja tužitelja i optuženika u postupku

àpojednostavljen je dotadašnji vrlo složeni postupakàkao središnji dio postupka postavio je

usmenu i javnu glavnu raspravu (prije rasprave nisu bile javne)

UVEDEN JE INSTITUT FAKULTATIVNOG ISTRAŽNOG ZATVORA, unatoč vladinom

prijedlogu koji je bio za obveznost istražnog zatvora.

SLOBODNA OCJENA DOKAZA-pretpostavlja sučevo subjektivno uvjerenje u izreku svoje

presude umjesto utvrđenja formalne istine prisutne u načelu vezane ocjene dokaza koje je do
tada bilo na snazi temeljem zakona iz 1853.
àukida se presuda absolutio ab instatia-odriješenje zbog nedostatka dokaza, koja je
ostavljala mogućnost da se postupak svakodobno obnovi ako se prikupe nedostajući dokazi

-proširen je broj dijela za koje je državni odvjetnik mogao podići neposrednu optužnicu
-pojednostavljen je istražni postupak
-skraćen istražni zatvor
RASPRAVE stola sedmorice su javne, sude u sudskim vijećima za širok broj slučajeva, u
parnim vijećima uz pravilo in dubio pro reo (presuđivanje u korist optuženog kad sudsko
vijeće DVOJI o krivnji)
àodluke moraju biti jednoglasne u slučaju presuda na SMRT

Najvažnija razlika između vladinog prijedloga i prvotnog prijedloga iz 1873. tiče se

POROTNOG SUĐENJAàto je glavni razlog razilaženja vlade i zastupnika
Porotno suđenje (engl. pravo-postoji u građanskom i kaznenom postupku)
àu kontinentalnom pravu njegov prihvat počinje kroz preuzimanje KAZNENE POROTE (u
francuskom revolucionarnom zakonodavstvu 1789.)
àu 19. st se brzo proširila, ali ubrzo nestaje zbog nestručnog suđenja laika

OBILJEŽJA
-odvija se pred najčešće 12 članova
àoni donose presudu o činjenicama i olakotnim i otegotnim okolnostima
-nadležnost se razlikuje po zemljama ali uvijek obuhvaća delikte počinjene putem TISKA, a
obično i sve najteže delikte
 smatralo se da suci nisu dovoljno zaštićeni (objektivnost), te da delikti u tisku
predstavljaju povredu javne sfereàu prosudbu je potrebno uključiti i javnost

Kazneno postupovni red 1873. u AUSTRIJI

àporotno suđenje kod svih postupaka za koje je predviđena kazna preko 5 godina teške
tamnice, te za teže delikte počinjene putem TISKA.

Prijedlog koji je VLADA uputila saboru u HRVATSKOJ

-porotno suđenje je poseban institut, predviđen je samo 1 porotni sud u Zagrebu
ànadležnost mu je suđenje za teže tiskovne delikte (UŽA NADLEŽNOST)
(vlada je smatrala da hrvatsko društvo nije dovoljno prosvijećeno i pripremljeno za
uključivanje laika u suđenje.

77
-još su smatrali da će proširivanje nadležnosti porotnog suda, Središnja vlada blokirati cijelu
kaznenopravnu reformu)

àKOMPROMISàZAKON O KAZNENOM POSTUPKUàizradili ga zastupnici

àbez porotnog suda
-Porotno suđenje uređeno Zakonom o sastavljanju porotničkih imenika za tiskovne sudove i
Zakonom o kaznenom postpku u tiskovnim poslovima

POSTUPAK SASTAVLJANJA POROTE

-opća lista kandidata, udovoljavaju uvjetima-muški spol, 30-60 godina, čitanje, pisanje,
najmanje jednogodišnje prebivalište u zg, visoki porezni cenzus (ili visoko obrazovanje)
às te liste povjerenstvo sastavlja godišnji imenik kandidata, s kojeg se ždrijeba 36 glavnih i 9
zamjenskih porotnika
-iz te liste se neposredno prije glavne rasprave bira 12 ždrijebom
-državni odvjtnik i optuženik mogu prigovorom isključiti svakog od njih 12

Porotno suđenje u BANSKOJ HRVATSKOJ je imalo ograničenu primjenu. Za Khuena je bilo 2

puta suspendirano na dulje vrijeme, nadležnost porotnog suda ogrnaičena. Vraćanje tog
instituta na snagu i osnivanje 2. porotnog suda u Osijeku 1906. nema veće značenje.
àono ostaje na snazi i nakon 1918., ali 1921. vidodvdanski ustav zabranjuje sudjelovanje
LAIKA u suđenju. L

SLOBODA TISKA
àu 19. stoljeću je bio jako važan jer je bio jedini medij s širokim dosegom

-u Habsburškoj monarhijij je cenzura ukinuta proglasom vladara 15.3.1848. 

àto tada tiskovine s političkim sadržajem prije objave kontrolira DRŽAVNI CENZOR

U HRVATSKOJ i slavoniji, položaj tiska oslobođenog cenzure prvi put uređuje PRIVREMENI
ZAKON O ŠTAMPI iz 1849., po uzoru na austrijskiàdonio ga ban Jelačić uredbom
On je uređivao i porotno suđenje za tiskovne delikte
àJela ga ubrzo ukida

TISKOVNI RED 1852.

-apsolutistički i represivan
àtijekom 60-ih je svugdje bio ukinut osim u Banskoj Hrvatskoj jer su tamo njime vlasti
ograničavale slobode izražavanja putem tiska, ponajprije korištenjem ovlasti upravnih organa.

ZAKON O PORABI TISKA 1875.

-po uzoru na austrijski
temeljno načelo-sloboda svakog da u zakonskim okvirima izražava i širi vlastite misli putem
tiska
ànamjeru izdravanja povremenih tiskovina treba prijaviti državnom odvjetniku
àprije izdavanja političkih tiskovina trebalo je položiti visoki iznos JAMČEVINE (depozita),
čija je svrha osiguranje za isplatu eventualnih novčanih kazni izrečenih protiv novina.

àJAMČEVINA, KAZNE PREDVIĐENE ZA POČINITELJE, ZABRANA KOLPORTAŽE

(uklonjena 1907.)ànačini ograničavanja slobode tiska ovim zakonom
+kaznena odgovornost urednika, nakladnika i tiskara za objavljene sadržaje po kriteriju
propuštene dužne pažnje!!

Taj zakon je imao mane, ali je ipak sustavno uredio položaj tiska, najznačajnija pitanja vezana
za nadležnosti upravnih tijela prenio u nadležnost sudova.

UPRAVNE PROMJENE I POLITIČKE OKOLNOSTI OD 1880. DO 1914.

UPRAVA BANA KAROLYNA KHUENA-HEDERVARYJA OD 1883. DO 1903.

Nakon Mažuranića na mjesto bana je postavljen umjereni unionist Ladislav Pejačević

àSredišnja vlada dopušta priključenje preostalog dijela Vojne krajine

78
1.1.1882. proglašeno SJEDINJENJE VOJNE KRAJINE s Banskom Hrvatskom
àban Pejačević imenovan za kraljevskog povjerenika koji je trebao tehnički provesti
ujeudinjenje
-posebne institucije vojne krajine su likvidirane, a 1886. je Krajina konačno uklopljena u
hrvatski pravni sustav kad je donesen novi Zakon o županijamaànjime je uspostavljen
jedinstveni županijski ustroj s kotarima i općinama na području hrv i slavonije

U hrvatski korpus ulazi velik dio srbaàosnivaju Srpsku samostalnu stranku

Pejačević se 1883. povlači s mjesta bana jer se suočio s radikalnom velikomađarskomk

oplitikom Središnje vlade i neutralnošću Beča. (postavljeni su dvojezični grbovi na urede
financijske uprave-povreda hr-ug nagodbe tj. odredbe o hrvatskom kao službenom jeziku)

1883. je imenovan Karolyn (Dragutin) Khuen-Hedervary za Hrvatsko-slavonskog bana

-mađarski plemić s obiteljskim imanjem u Slavoniji,PRAVNIK
Član Liberlane stranke, osoba od kraljevog povjerenja, kulturno uklopljen u hrvatsku
ànjegov zadatak je bio da prilagodi hrvatsku političku scenu mađarskim interesima
Politika mrkve i batine :Pàbio ban 20 godina

On je pobornik dualizma kao najboljeg rješenja za Monarhiju i Ugarsku

àvlada autoritarno, guši slobodni politički život i slobodu tiska, PODIŽE važne hrvatske
kulturne institucije (hnk u zagrebu), unaprjeđuje osnovno i srednjoškolsko obrazovanje

Pretvorio je NARODNU STRANKU u svoju saveznicu, on je njoj omogućio prisutnost u vlasti

a ona njemu podršku u Saboru i davala mu potreban LEGITIMITET.
àpodršku je našao i u srpskim strankama (podijeli pa vladaj)-osiguravao je privilegije i zaštitu
političkoj eliti srpskog stanovništva-zauzvrat je dobio podršku od njih
 hrvati tu vide srbe kao saveznike autoritarnog režima-jaz i mržnja
-oporbene stranke su marginalizirane i diskriminirane

IZBORNI ZAKON 1888.

-sužava izbornu osnovu na 2% poreznim, profesionalnim, obrazovnim cenzusima.
-na snazi je od 1910.

ZAKON O USTROJU SABORA 1887.

àsaziv sabora produžio s 3 na 5 godina
àzastupnici postali još manje izloženi kontroli putem IZBORA.

Onemogućena je slobodna rasprava putem KOLOTURE-ograničenja trajanja rasprave o

pojedinom pitanju.
àuvedene su i visoke kazne za zastupnike

Središnja vlada i Khuen su htjeli neutralizirati institucije uvedene u Mažuranićevom razdoblju

kako ne bi dolazilo do nikakvih kritičkih nastojanja i izvan sabora, jer bi to možda i potaklo
ugarski dvor na slično postupanjeàiz tog razloga sabor 1884., na prijedlog zemaljske vlade,
suspendira JAMSTVO STALNOSTI SUDAČKOG POLOŽAJA iz zakona o vlasti sudačkoj.
àtakođer je ban dobio ovlasti raspoređivati suce po sudovima

 bilo je to otvoreno miješanje izvršne vlasti u sudbenu

1884. suspendirano je porotno suđenje za TISKOVNE DELIKTEàoslabljena zaštita tiska

1890. je vraćeno porotnos suđenje, 1897. reducirano, pa 1903. opet suspendirano nakon
protusrpskih i protumađarskih demonstracija.

REFORMA ŽUPANIJSKOG UREĐENJA

-1886.-izmjenjen je centralistički sustav koji je uveo Mažuranić, naizgled vraćen tradicionalni
županijski ustroj.

79
  Mažuranić je uveo 2.stupanjski način odlučivanja-kotari-zemaljska vlada. Preskočio je
županijsku razinuàopterećenost vlade
ànovi Zakon o županijama vraća tradicionalnu nadležnost-vlada ih i dalje prikriveno kontrol.
-po Zakonu o gradskim općinama, ban postavlja gradonačelnike.

ZAKON O UREĐENJU POSLOVA GRČKO-ISTOČNE CRKVE I UPORABI ĆIRILICE 1887.

àzajamčena je vjerska i školska autonomija pravoslavnim srbima i pravo na upotrebu ćirilice
u postupcima pred tijelima vlasti

1898. je uređen i položaj PROTESTANATA.

-ban je dobio pravo nadzora nad djelovanjem njihovih crkava u hrvatskoj i slavoniji

KHUEN HEDERVARY je otišao 1903àkralj ga postavlja za predsjednika Središnje vlade sa

zadaćom da uguši protudualističke dendencije koje traže veću samostalnost Ugarske

OD ODLASKA KHUENA HEDERVARYJA DO PRVOG SVJETSKOG RATA

Odlaskom Khuena hrvatska politička scnea postala je slobodnija.

20 godina represija oslabilo je političke snage u Hrvatskoj i Slavonijiàna scenu stupaju

političkari iz Dalmacije, Rijeke i Istre.
àoni uobličavaju traženje novih smjerova ostvarenja temeljnih hrvatskih interesaàuobličava
se POLITIKA NOVOG KURSA

Taj novi smjer će biti oličen u ZADARSKOJ I RIJEČKOJ rezoluciji-one predstavljaju osnovu
za formiranje HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE.

RIJEČKA REZOLUCIJA
-3.10.1905. u RIJECI
-na poziv dalmatinskih političara donose ga OPORBENI ZASTUPNICI hrvatsko-slavonskog i
Dalmatinskog sabora.
Ta rezolucija predstavlja zaokret u suradnjih tih stranaka s mađarskim strankama u borbi
protiv centralističkih tendencija Beča.
 uvjet suradnje s mađarskim strankama bila je njihova podrška ujedinjenju Dalmacije s
Banskom Hrvatskom i AUTONOMIJI zajamčenoj Hrvatsko-ugarskom nagodbom.
 tražili su i uvođenje demokratskih institucija u TROJEDNU KRALJEVINU

ZADARSKA REZOLUCIJA
-1905. u ZADRU
To je bio zaključak sastanka SRPSKI ZASTUPNIKA u Carevinskom vijeću i Dalmatinskom
saboru, te predstavnika srpskih stranaka u Dalmaciji i Hrvatskoj i Slavoniji
-slično kao i Riječka rezolucija, ti zaključci su podrška mađarskoj oporbi uz uvjet podrške
mađarskih stranaka proširenju hrvatske autonomije, uvođenju demokratkskih institucija i
uklanjanja tadašnjeg stanja javnog poretka te potpora ujedinjenju Dalmacije s Hrvatskom i
Slavonijom uz priznavanje ravnopravnosti Srba i Hrvata u Hrvatskoj s hrvatske strane.

nakon tih rezolucija stvara se HRVATSKO-SRPSKA KOALICIJA

àčine je manje stranke demokratskog usmjerenja: Hrvatskoa pučka napredna stranka,
Hrvatska stranka prava, Srpska samostalna stranka, Samostalni klub (FRANO SUPILO),
Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije i Srpska radikalna stranka
 KOALICIJU PREDVODI FRANO SUPILO, 1909. se povlači s tog mjesta zbog kevete
PROGRAM KOALICIJE
-političke, društvene, gospodarske reforme, ravnopravnost i suradnja Hrvata i Srba,
priznavanje Hrvatsko-ugarske nagodbe, suradnja s mađarskim strankama protiv nametanja
bečkih interesa!!
1906. su ostvarili većinu u saboru, 1918. su glavna politička snaga u Hrvatskoj i Slavoniji

1910. je koalicija donijela NOVI IZBORNI ZAKON-to je bilo njihovo najvažnije postignuće

80
Pokrenuta je i tendencija za općim pravom glasa, čime se postotak stanovništva povećao s 2
na 8% àsvatko s višim ili visokim obrazovanjem, snižen je imovinski i porezni cenzus i
uklonjeno posredno biranje.

ZAKON O MEĐUVJERSKIM ODNOSIMA 1906.

-bračni i obiteljski odnosi su zasnovani na načelu jednakopravnosti zakonom priznatih vjera
o svi pripadnici priznatih vjera su ravnopravni u javnopravnoj i privatnopravnoj sferi,
nema PREVLASTI JEDNE VJERE

Hrvatski zakon (za razliku od austrijskog), propisuje:

 obveznu pripadnost nekoj od zakonom priznatih vjera
 utvrdio da djeca načelno slijede kofesiju roditelja
 dopušta prijelaz jedino na neku od kršćanskih vjeroispovjesti

ZAKON O PRIZNANJU ISLAMSKE VJEROISPOVJESTI 1916, donesen kao LEX SPECIALIS

ànužan zbog aneksije BIH 1908.
-donio je posebna bračna pravila za muslimane, proglasio obaznu primjenu bračnih pravila iz
OGZ-aàONEMOGUĆENA POLIGAMIJA

On je bio jedan od prvih zakona o ravnopravnosti islama u europi. Tako su u Hrvatskoj i

Slavoniji bile priznate katolička, evangelička, židovska i islamska vjera.

RASPADANJE MONARHIJE OD 1914. DO 1918.

VANJSKOPOLITIČKO OKRUŽENJE

Italiji su sile Antante LONDONSKIM UGOVOROM 1915. za prijelaz na NJIHOVU STRANU

obećale
àpodručja u Sredozemlju i Africi
-među tim područjima su bili Trst, Gorica, Gradiška, Istra, Cres i Lošinj, veći dio Dalmacije,
najveći dio dalmatinskih otoka od Paga do Mljeta, te dio Albanije.

za Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru bilo je predviđeno područje od Volovskog zaljeva do

granice Dalmacije te područje od rta Ploče i pojedini dalmatinski otoci do rijeke Drim
u Albaniji.

JUGOSLAVENSKI ODBOR
-posebni činilac!!!!!!!!!!!!
OSNOVAN 1915. u Parizu
àsastavljen od 15 članova hrvatske, slovenske i srpske emigracije iz Austro-ugarske, vodio
ga hrvatski političar iz Dalmacije ANTE TRUMBIĆ

GLAVNA DJELATNOST-stvaranje nove države u uskoj suradnji sa Srbijom i Crnom gorom, te

borba protiv raspodjele južnoslavenskih područja prema LONDONSKOM UGOVORU

KRALJEVINA SRBIJA-također važan činilac

Niškom deklaracijom 1915. je kao politički cilj rata definirala
 ''oslobođenje i ujedinjenje sve neoslobođene braće Srba, Hrvata i Slovenaca''

Iz toga je proizlazilo da će djelovati u smjeru uključivanja tih krajeva u PROŠIRENU SRBIJU.

Srpska se vlada na početku rata zalagala za VELIKU srbiju (bila bi joj priključena šira ili uža
područja Austro-ugarske (BIH, i ona područja na kojima ''živi srpsko stanovništvo))

 Kraljevina srbija je takvo stajalište obrazlagala tvrdnjoj da je jedino Srbija priznati

međunarodni činilac, i da će zbog svog položaja i zasluga ishoditi najbolja rješenja u
poslijeratnoj podjeli teritorija.

TU DOLAZI DO RAZILAŽENJA JUGOSLAVENSKOG ODBORA I KRALJEVINE SRBIJE-

odbor se zalaže (naročito Frano Supilo) za federalno rješenje.

81
Ovisno o ishodu rata po Austro-ugarsku, srpska vlada poznaje 2 rješenja:
 u slučaju separatnog mira (MALO rješenje)-srbiji treba pripasti BIH, dio morske obale,
uz to možda i Crna Gora, Srijem, Bačka, Banat i dijelovi nastanjeni srbima
 veliko RJEŠENJE-obuhvaća velike djelove Austro-ugarske

SVIBANJSKA I KRFSKA DEKLARACIJA

U procesima oko buduće sudbine južnoslavenskih područja oblikovale su se 2 tendencije

1. PREUSTROJ HABSBURŠKE MONARHIJE NA TRIJALISTIČKOJ OSNOVI UZ
OSNIVANJE 3. JEDINICE S JUŽNOSLAVENSKIM STANOVNIŠTVOM
àza to se u Hrvatskoj i slavoniji zalažu Hrvatska pučka seljačka stranka i
Starčevićeva stranka prava

2. STVARANJE NOVE ZAJEDNIČKE JUŽNOSLAVENSKE DRŽAVE S KRAJEVIMA

NASTANJENIM JUŽNOSLAVENSKIM STANOVNIŠTVOM U MONARHIJI +
KRALJEVINE SRBIJA I CRNA GORA
3. treća tendencija je stvaranje velike srbije-izgubila na značaju ubrzo

SVIBANJSKA DEKLARACIJA 1917.-1. TENDENCIJA

àdonijeli je hrvatski i slovenski zastupnici u Carevinskom vijeću okupljeni u parlamentarnom
JUGOSLAVENSKOM KLUBU.

Njome je traženo osnivanje 3. južnoslavenske jedinice u monarhiji, ustrojene kao

PERSONALNA UNIJA, pod habsburško-lotrinškom dinastrijom.
àbila bi ustrojena po NARODNOM NAČELU-temeljem načela samoopredjeljenja naroda i
temeljem ''hrvatskog državnog prava'' na područjima na kojima žive srbi, hrvati i slovenci.

Tako Svibanjska deklaracija kombinira legitimističku osnovu (hrvatsko državno pravo) i

modreno načelo samoopredjeljenja naroda (po kojiem bi u jedinicu ušli i slovenci i srbi izvan
okvira Trojedne kraljevine)

 ona je bila poticaj za osnivanje zemaljskih narodnih vijeća 1918. te na koncu i

SREDIŠNJEG NARODNOG VIJEĆA SLOVENACA, HRVATA I SRBA u Zagrebu.
-pod pritiskom zbivanja i utjecaja političara na čelu sa Svetozarom Pribićevićem, to će tijelo
svoje djelovanje nakon toga usmjeriti na ubrzano ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom i
Kraljevinom Crnom gorom u jedinstvenu državu.

KRFSKA DEKLARACIJA 1917. – 2. TENDENCIJA

-donijeli je srpska vlada i Jugoslavenski odbor na otoku Krfu (sjedište izbjegle srpske vlade)
àona je odgovor na izazov Svibanjske deklaracije

Pašić je želio uvjeriti saveznike u postojanju ''jednog naroda'' koji se treba organizirati u
jednu državu.
àna konferenciji je srpska strana odbila da se nova država zove JUGOSLAVIJA

U PREAMBULI i 13 točaka deklaracije je određeno da će se

 Srbi, Hrvati i Slovenci ujediniti u zadjedničku državu pod nazivom Kraljevina Srba,
Hrvata i Slovenaca
 ona će biti ustavna i parlamentarna monarhija
 njom će vladat dinastija Karađorđevića
 ustav će biti donesen na ustavotvornoj skupštini kvalificiranom većinom
 ''troimeni narod'' (ravnopravna imena, pisma, zastave, grbovi, vjere, ravnopravnost
građana pred zakonom na cijelom državnom području)
 PRAVO GLASA na izborima za parlament jednako, opće i neposredno
 država je organizirana u samoupravne jedinice oblikovane temeljem prirodnih,
socijalnih i gospodarskih kriterija

Sadržaj Krfske deklaracije je KOMPROMIS, Pašić odstupa od ideje velike srbije.

Jugoslavenski odbor pristaje na unitarni ustroj (odustao od federativnog ustroja, jer su se
bojali da bi Pašić tada krojio granice federalnih jedinica prema zamislima Velike Srbije).

82
Krfska deklaracija nije bila međunarodnopravni akt jer Jugoslavenski odbor nije bio
međunarodnopravni subjekt.
àALI, deklaracija je bila objavljena, a Srbija je o njoj obavijestila savezničke vlade, pa je ona
stranke potpisnice obvezivala u političkom i moralnom smislu.

USTROJSTVO VOJNE KRAJINE

Vojna krajina je bila GRANIČNO PODRUČJE Hrvatske i Slavonije prema Osmanskom

carstvu
àposebni upravno-vojni režim kojim rukovode AUSTRIJSKE VOJNE VLASTI
-bilo je izuzeto od vlasti institucija Kraljevine Hrvastke i Slavonije

Vojna krajina je nastajala od druge polovice 16. st do 1630. kroz proces izumiranja
pograničnih dijelova hrvatsko-slavonskog područja ispod vlasti Sabora i bana.
àprestaje postojati vraćanjem posljednjeg njenog dijela pod vlast hrvatskih institucija 1883.

OSNIVANJE I POČETNI USTROJ VOJNE KRAJINE

-izrastanje Vojne Krajine prethodicu ima u UOBLIČAVANJU KAPETANIJA (prva pol 16. st)
ànjih je financijski izdržavao nadvojvoda Ferdinand ll. Habsburgovac i austrijski staleži
 zapovijedao im je AUSTRIJSKI GENERAL

Sabor austrijskih staleža u Brücku na Muri

-tu počinje uobličavanje Vojne Krajine kao jedinstvene organizacije
àkralj RUDOLF II. poslove rukovođenja vojnim operacijama na tim područjima daje u ruke
jedinstvenom zapovjedništvu RATNOG VIJEĆA u Grazu!

Tom zapovjedištvu su bili podložni i ban i Hrvatsko-slavonski sabor

àbanu je bilo ostavljeno neposredno zapovijedanje u tzv. Banskoj krajini (između Ivanić
Grada i okolice Karlovca)

Hrvatski staleži su nezadovoljni i bune se, Sabor upozorava da pri provedbi te odluke treba
poštovati vjekovne slobode Kraljevine. 1606. nakon mira u Žitvi, staleži traže da se Krajina
ukine ili vrati pod vlast banaàdolazi do još izraženijeg učvršćivanja krajiške organizacije.

 stanovništvo s hrvatskih graničnih područja bježi u mirnije krajeve

 austrijski zapovjednici pozivaju stanovnike iz OSMANSKIH područja (uglavnom vlasi
pravoslavne vjere)

àhrvatski vlastelini doseljenike tretiraju kao kmetove, i traže od njih ispunjenje kmetskih
obveza i plaćanje crkvene desetineàSPOR

Ferdinand ll. donosi VLAŠKA PRAVA 1630.

-tom poveljom doseljenom stanovništvu u Koprivničkoj, Križevačkoj, i Ivanićkoj kapetaniji daje
određene privilegije
àte 3 kapetanije stavlja pod komandu GENERALA sa sjedištem u Varaždinu.

Time je uspostavljen položaj krajiškog vojnika kao SLOBODNJAKA, a ne kmeta + dobili su

pravo biranja vlastitih seoskih knezova.

83
 time je uspostavljen VARAŽDINSKI GENERALAT s vojnom upravom i pravnim
poretkom! àna taj način je izdvojeno to područje iz hrvatskog pravnog poretka i
nadležnosti bana i Sabora.

Privilegiji iz Vlaških prava su protegnuti i na KARLOVAČKI generalat te druge krajiške vojno-

upravne jedinice.
àsvi muški krajišnici su bili obvezani na vojnu službu unutar i izvan krajiških
granicaàzauzvrat su dobili ZEMLJU (materijalna osnova za vojnu obvezu)

ZEMLJOM su mogli raspolagati za života u OPORUČNO za slučaj smrti.

àzemlja ostavljena u nasljedstvo ostaje u krajiškom režimu.
LOKALNA AUTONOMIJA
-sela imaju pravo na godinu dana birati seoske knezove, koji biraju VELIKOG suca kapetanije
i 8 prisjednika koje je potvrđivao KAPETANàta tijela imaju upravnu i sudbenu nadženost
-nemaju mogućnost izricanja smrtne kazne, protiv njihovih odluka se priziv izjavljuje generalu.
VLADAR MOŽE PODIZATI TRUPE I PROVODITI MOBILIZACIJU BEZ DOPUŠTENJA
HRVATSKOG SABORA.

UREĐENJE VOJNE KRAJINE DO NJEZINA UKINUĆA 1882.

Marija Terezija zbog neučinkovitosti preustrojava Krajinu (zbog racionalnosti i boljeg

iskorištavanja vojnih potencijala)
àkomandu preuzima DVORSKO RATNO VIJEĆE U BEČU (od ratnog vijeća u grazu)
àumjesto kapetanija, uvode se PUKOVNIJE

-Na Hrvatsko-Slavonskom području sada ih ima 11+ugarsko područje=vojna krajina

PUKOVNIJEà BATALJUNI(4 po pukovniji)à KOMPANIJE/SATNIJE(4 po bataljunu)

ànjihova prvenstvena svrha bila je osnova vojne organizacije (za slučaj mobilizacije), a
istovremeno je to bilo i područje CIVILNE SUDSKE I UPRAVNE nadležnosti (koju obnašaju
časnici i vojni organi)

KRAJIŠKA PRAVA 1754.

-njime su dovršene terezijanske reforme
àsvaki generalat ima generalatski (viši) sud
àsvaka pukovnija ima pukovnijski sud kao sud 1. stupnja u građanskim i kz predmetima.

TEMELJNI KRAJIŠKI ZAKON 1807.

-proglašava da ssva zemlja pripada CARU, s na njoj krajišnici imaju koristovno vlasništvo
(dominium utile)

rudno 1/3 car-vrhovno

polovina druge trećine
vlastništvo-dominium emiens polovina druge trećine-
blago car-neposredno
POSJEDNIKU-koristovno
vlasništvo-dominium UTILE
vlasništvo-dominium
directum
TREĆA
TREĆINA-
nalazniku rude
kao
NAGRADA

àPREMA TOME, krajišnici gube pravo raspolaganja zemljištem, morali su živjeti u kućnim
zadrugama
-krajišnici su gubili pravo na zemlju ako je ne obrađuje dulje od 3 godine
àbio je dužan RABOTU u korist časnika, plaća POREZE, dužan obavljati VOJNU SLUŽBU

Nakon 1848. Vojna krajina ima ulogu spremnika TRUPA koje su vladaru služile za vanjske
ratove i gušenje pobuna u državi.

NOVI TEMELJNI KRAJIŠKI ZAKON 1850.

-novela prethodnika iz 1807.

84
àpo njeu je Vojna krajina nedjeljivi dio Austrijske Carevine, uređena kao neka vrsta pokrajine
s općinamaàstanovništvo joj uživa jednaka prava kao i stanovništvo austrijskih krunovina

UKINUT VOJNOLENSKI SUSTAV-krajišnici dobivaju pravo raspolaganja zemljom

-Otuđenje zemlje i dioba kućne zadruge je moguća samo uz odobrenje vojne komande

TERITORIJALNA PODJELA PO NOVOM ZAKONU

3 divizijska središtaàKarlovac, Zagreb, Temišvar (Petrovaradin)
àima vlastiti sudbeni sustavàna vrhu im glavna zapovjedništva u Zagrebu i Temišvaru

Uvodi se redovna stajaća vojska i NOVAČENJE 1850. pa vojna krajina postaje nepotrebna.

UKIDANJE VOJNE KRAJINE

Pripreme za njeno ukidnaje počinju 1869. CARSKOM ODLUKOM provedenom 1871.
às Banskom Hrvatskom su tada sjedinjene dvije varaždinske pukovnijeàosnovana
Bjelovarska županija

CARSKOM ODLUOKMK 1871. je ustrojena prijelazna civilna uprava vojne krajineàima

zadaću provesti razvojačenje Vojne krajine i njeno uključenje u civilni poredak.

NOVOFORMIRANA VLADA VOJNE KRAJINE (glavno zapovjedništvo)

àdobila je jednak djelokrug kao i hrvatsko-slavonska ZEMALJSKA VLADA + dio financijskih
poslova iz kruga nadležnosti središnje vlade
IMA ODJELE ZA àunutarnju upravu
àbogoštovlje i nastau
àpravosuđe
àkrajiške financije
àgradnja i šume
Tako je stvorena posebna VLADA sa širokim djelokrugom (širi od zemaljske).ž

REFORMA INSTITUCIJA-1873. sudstvo odvojeno od uprave, umjesto vojnih sudova

osnovani civilni sudovi, 2. stupanjski sud je posebni Krajiški odjel BANSKOG STOLA u
zagrebu, a 3. stupanjski je KRAJIŠKI ODJEL STOLA SEDMORICE.

Središnja vlada nije namjeravala provesti ujedinjenje za vrijeme banovanja Mažuranića-glavni

razlog njegova povlačenja. Imenovanje Pejačevića stvorilo je povoljan ambijent za
ujedinjenjeà15.7.1881. carskim proglasom sjedinjenje Vojne krajine s Hrvatskom i
Slavonijom.
 nakon sjedinjenja je upravljanje šumskim površinama predano u nadležnost
SREDIŠNJE Vlade, A djelokrug zapovjednika GLAVNOG ZAPOVJEDNIŠTVA kao
glavara Krajine prešao na BANA

-ukinute su posebne krajiške sekcije banskog stola i stola sedmorice.

Do konačnog uklapanja Krajine u Bansku hrvatsku dolazi do 1886. reformom županijskog
sustava.

ISTRA, RIJEKA, DALMACIJA I DUBROVNIK OD SREDNJEG VIJEKA DO 20. STOLJEĆA

ISTRA
ISTRA OD SREDNJEG VIJEKA DO KONCA MLETAČKE VLASTI 1797.

Nakon RIMSKOG pokoravanja uključena je u novu rimsku pokrajinu VENETIA ET HISTRIA

ànakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva 476. Istra dospjeva pod vlast GERMANSKOG
VOJSKOVOĐE ODOAKARA, zatim pod Ostrogote, Bizantski Ravenski egzarhat, Langobardi,
A OD 804. SU pod vlašću furlanskog markgrofa.

Oni odmah nameću teške obveze, naseljavaju SLAVENEàotpor kod starosjedioca

85
Izaslanici Karla Velikog i sina mu Pipna 804. sazivaju narodnu skupštinu (PLACIT) na rijeci
Rižani.
-na njemu su sudjelovali upravitelj Istre nadvojvoda Ivan, istarski biskupi i drugi uglednici, te
'''''narod pokrajine'''' i 172 njegova predstavnika
 romanski gradovi (posjednici) su se žalili da im je nadvojvoda IVAN uzeo zemlju te na
nju kao zakupnike nasselio Slavene àoni onda zakupninu plaćaju IVANU a ne
pravim vlasnicima + neki od njih im rade štetu na zemlji.
 IVAN po ideji patrimonijalnog kraljevstva odbija tvrdnju o vlasništvu i protjerivanju
slavena
 IVAN se slaže ako Slaveni nastave raditi štetu, da će ih preseliti na neku drugu
lokaciju u Istri
 Zaključcima Rižanske skupštine priznata je samouprava gradovima, ali NE NJIHOVO
PRAVO NA ZEMLJU u nekadašnjim gradskim kotarima s novim slavenskim stanovništvom
(iz kojeg će se razviti Hrvati i Slovenci)

Za SRCNJN (od 952.), istra je pretežno posjed različitih velikaških obitelji.

PAZINSKA GROFOVIJA (''Istarska grofovija'')
-posjed goričkih grofova i obitelji Devin, nasljedstvom je u 14. i 15. st dobivaju habsburgovci

àborba Habsburgovaca i Mletaka za prevlast u Istri su okončana 1617. kada je Venecija

zavladala ZAPADNOM ISTROM, a habsburgovci SREDIŠNJOM I ISTOČNOM

Venecija svoje istarske gradove uklapa u svoj KOMUNALNI sustav, a habsburškim dijelom
upravlja KAPETAN sa sjedištem u Pazinu.

ISTARSKI RAZVOD
-javnobilježnička isprava 14. STOLJEĆE
Donosi bogate podatke o stanju društva u Istri na mletačkom području
ànastao je tako da su predstavnici akvilejskog patrijarha, pazinskog kneza, mletačkih vlasti i
lokalnih zajednica utvrdili sporne zemljišne međe, obilaskom terena i na temelju prijašnjih
isprava
-njegove izvorne redakcije su bile napisane na LAT I NJEM, te ''jeziku hrvackom'', čiji je
GLAGOLSKI prijepis i jedini sačuvan

UPRAVA I SUDSTVO U AUSTRIJSKOM I FRANCUSKOM RAZDOBLJU OD 1797. DO

1918.

Nakon stjecanja mletačkog dijela, 1797. Istra je u potpunosti pod vlašću HABSBURGOVACA.
àU PRVOM razdoblju je formirana POKRAJINSKA VLADA (sjedište kopar)

Bivšli mletački dio istre podijeljen je na 7 kotaraàniže jedinice municipiji (čine ga veći gradići,
poglavarstva (manji gradići i barunije-vlastelinstva))
-svaki kotar ima privremeno sudište i poglavarstvo.

1813. Istra je podijeljena na 2 okruga-RIJEČKI (11 kotara), i tršćanski hehe

OKRUZI SE DIJELE NA KOTAREàONI NA općine

Veljačkim patentom i Prosinačkim ustavom je Istra proglašena markgrofovijom-dobila je

vlastiti Sabor, ali ne i vlastito namjesništvo.
àistarska pokrajina spada pod najmjesništvo u TRSTU

ISTARSKI SABOR I POLITIČKE STRANKE

Istarski sabor-OSNOVAN temeljem Veljačkog patenta (sjedište u Poreču, nakon 1898. u Puli
i Kopru)

IZBORI-uređeni po općem obrascu za pokrajinske sabore

Nadležnost, struktura i kurijalni sustav su jednaki kao kod Dalmatinskog sabora
 RAZLIKA-u broju članova-kod istarskog je nešto manji-3 VIRILISTA
àKRČKI

86
 àporečko-pulski
àTRŠĆANSKO-KOPARSKI biskup
 27 zastupnika
à5 ih biraju veleposjednici
à2 trgovačko-obrtnička komora
à8 gradovi
à12 seoske općine putem posrednih izbora

REFORMA 1907àveleposjednička kurija dobiva 5 zastupnika, gradovi 14, seoske općine 15

 uvedena je OPĆA kurija koja bira 8 zastupnikaàu njoj biraju svi punoljetni muškarci

U Carevinsko vijeće do 1907. Istarski sabor bira 2 člana.

àoni su tako birali članove zbog postizanja kvalitetnijeg sustava

U Istri je bilo preko 2/3 slavenskog(hr i slovenskog) stanovništva-živi na selu, financijski je
ovisno o talijanskim vjerovnicima. 1919. je u Istri bilo 36% osoba kojima je talijanski materinji-
oni su bili bogatiji, obrazovaniji, čine gradsko stanovništvo i veleposjednički sloj.
àzbog toga, zastupnici VELEPOSJEDNIKA, trgovačko-obrtničkih komora i GRADOVA,
gotovo u potpunosti dolaze iz takve (talijanske) etničke skupine, a prisutni su i u kuriji općina.

Hrvati i slovenci u početku nisu ni imali svoju stranku u Istri, birana je tek nekolicina njih u
sabor. 70-ih godina se osniva Hrvatsko-slovenska narodna stranka i hrvatsko-slovenski klub
zastupnika, a nakon reforme 1908. je izabrano 18 zastupnika u sabor s hrvatsko-slovenske
liste.
àtalijanska liberlana stranka je dominantna u Istarskom saboru (podržava očuvanje
talijanske hegemonije)

SLUŽBENI JEZICI ISTARSKOG SABORA-talijanski njemački, od 1888. svi pokrajinski.

ISTRA OD 1918. DO PRIKLJUČENJA HRVATSKOJ I JUGOSLAVIJI

Istra je LONDONSKIM UGOVOROM 1915. obećana Italiji

-talijanska vojska ju je okupirala u studenom 1918.

RAPALLSKIM UGOVOROM 19. prosinca 1920. je formalno izvršena aneksija (bez kotara
Kastav)àIstra je uvrštena u pokrajinu Julska Venecija
-talijanska vlast u Istri je okončana 1943.
Okružni narodnooslobodilački odbor za Istru sazvao je PAZINSKI SABOR
 na njemu su bili različiti slojevi i političke struje
 1943. je objavio proglas o ujedinjenju Istre s Hrvatskom (uz jamstvo kulturne
autonomije talijana)
 20. rujna taj proglas potvrđuje Izvršni odbor Zemaljskog antifašističkog vijeća
narodnog oslobođenja Hrvatske
 29. 11.1943. ga proglašava i drugo zasjedanje AVNOJ-a
 1945. jedinice jugovojske ulaze i u Trst-iz propagandnih razloga najavljuju priključenje
Trsta jugoslaviji kao njene ''sedme republike''
 sporazumom se jugoslavenska vojska povukla iz Trsta i Pule, a to je područje
podjeljeno na ZONU A (angloamerička uprava i talijansko zakonodavstvo) iiiiiiiii
ZONU B(rijeka i ostatak istre-jugoslavenska uprava)

 MIROVNI Sporazum u PARIZU 1947-između italije i jugoslavije, njime je osnovan

STT-slobodni teritorij trsta-do rijeke Mirne, veći dio slovenskog primorja i Istre ušao u
sastav FNRJ
-u stvarnosti STT nije zaživio nego je to područje podjeljeno na savezničku i
jugoslavensku upravnu zonu.
à1955. je ukinut STT londonskim memorandumom, njegovo područje podijeljeno
između juge i italije
àgranična pitanja su konačno riješena OSIMSKIM SPORAZUMIMA 1975.

87
RIJEKA
RIJEKA DO VRAĆANJA POD HRVATSKU UPRAVU 1776.

Rijeka 1446. nasljeđivanjem dolazi u posjed Habsburgovaca.

àu doba kad su oni došli na vlast, Rijeka je već imala VELIKO VIJEĆE (donosi statutarna
pravila, čiji je kodificirani oblik (Statut Rijeke) 1530. potvrdio Ferdinand I.-ostao na snazi do
1805.
VELIKO VIJEĆE
à50 članova
-donosi propise, bira komunalne dužnosnike i upravlja općinskom imovinom
MALO VIJEĆE
-25 članova velikog vijeća starijih od 30 godina

SATNIK
-važna funkcija, spominje se u statutu
àbrine se za sigurnost grada, utjerivanje globa
POLJAR-pazi na red oko vinograda polja i šuma
RIJEKA DO 1776. DO HRVATSKO-UGARSKE NAGODBE 1868.

1776.Marija Terezija zbog vojnih potreba oduzima neka hrvatska područja uz Kupu, pripaja ih
Vojnoj Krajini, a zauzvat Banskoj Hrvatskoj pripaja RIJEKU.
à to je u činila tzv. RU ČNIM PISMOM, u kojem ju je podložila Hrvatskom kraljevskom
vije ću.

Nakon toga su još neka područja (Karlovac, Bakarski kotar, od Kostrene do Drage) pripojene
Banskoj Hrvatskoj, od njih je sačinjena SEVERINSKA ŽUPANIJA u koju je uključena i Rijeka.
àu Rijeci je tada stvoren GUBERNIJ na čelu s gubernatorom koji predsjeda gradskom vijeću,
a podređen je Kraljevskom vijeću u Zagrebu.

àSUDBENO, Rijeka je podvrgnuta Banskom stolu u Zagrebu.

Terezija je zatražila od Hrvatskog kraljevskog vijeća da izradi prijedlog o daljnjem položaju

Rijeke.oni navode da bi se Rijeka trebala i dalje smatrati kao odijeljeno i Ugarskoj pridruženo
tijelo. To kraljica potvrđuje, no ubrzo je Hrvatsko kraljevsko vijeće UKINUTO 1779.
ànadležnosti prenesene na Ugarsko namjesničko vijeće

1787. je ukinuta Severinska županija, a od Rijeke do Senja je stvoreno UGARSKO

PRIMORJE
àna čelu mu je gubernator Rijeke, podređeno je UNV-u

Zajednički sabor 1807. donosi nejasan zaključak po kojem ''grad Rijeka i luka''
pripadaju ''kraljevini'' (hvatskoj)--------to potvrđuje kralj.
Hrvatsko-slavonski sabor 1808. donosi zakon prema kojem je Rijeka bila utjelovljena
Severinskoj županijiàkao sastavnio dio Hrvatske ima pravo u H-S sabor slati guvernatora i 2
izabrana zastupnika kao i ostali hrvatski gradovi.
 kralj tu odluku potvrđuje iako se riječke vlasti ne odazivaju na pozive za sudjelovanje
(riječko stanovništvo se htjelo vezivati više uz ugarsku a ne uz nerazvijenu hrvatsku)

Mađarima je Rijeka bila bitna jer je ona bila luka za izvoz žita do koje su imali pristup preko
hrvatske.

1848. je ban Jelačić postavljen za gubernatora Rijeke

à1850. je formirana Riječka županija u koju je uključena i Rijeka

RIJEKA U NAGODBENOM RAZDOBLJU OD 1868. DO 1918.

U pregovorima kod Hrvatsko-ugarske nagodbe nije sklopljen nikakav sporazum oko

Rijekeàugaska delegacija je tražila da se rijeka stavi pod ugarsku upravu, a hrvati traže da
Rijeka bude pod upravom Banske Hrvatske.

88
àdogovoren je tekst dviju delegacija da o rijeci nije postignut sporazum-to nije zadovoljilo
Ugarski saboràizglasao je Nagodbu s novim tekstom ''grad, luka i kotar riječki sačinjavaju
posebno s ugarskom krunom spojeno tijelo''

U međuvremenu je vladar već sankcionirao hrvatsku inačicu Nagodbe (prihvaćena u

Hrvatsko-slavonskom saboru) u kojoj piše da u Rijeci nije postignut sporazum.
àkralj je tu nagodbu poslao u ZG na proglašenje

NA UGARSKO INZISTIRANJE, u Zagrebu je na tu formulaciju čl. 66 naljepljena cedulja

''riječka krpica'', s gore navedenom formulacijom mađarske inačice nagodbe.

Spor je privremeno riješen PROVIZORNIM uređenjem 1870.-ostao na snazi 1918.

àprema njemu Rijeka ima autonomiju i neposredno je podložna SREDIŠNJOJ vladi.
Hrvatsko-slavonski sabor i dalje drži mjesta za riječkog guvernera i 2 zastupnika (simbolički
značaj-shvaćaju rijeku dijelom hrvatskog pravno-političkog sustava)

1872. Središnja vlada donosi STATUT grada Rijeke-ima široku autonomiju-ostvaruju je

GRADSKO VIJEĆE I MAGISTRAT (ima nadležnost u unutarnji poslovima)
Guverner je na čelu Gubernije (on je predstavnik VLADE)-ima pravo ODGODNOG VETA
na zaključke obaju tijela gradske autonomije
àveto je gradsko vijeće moglo nadjačati ponovnom odlukom izglasanom s 3/5 zastupnika
-on odlučuje o žalbama protiv odluka gradskih organa, ima određene stegovne ovlasti protiv
gradskih službenika
àubrzo se on nameće kao NADREĐENI organ gradskom vijeću

RIJEKA OD 1918. DO PRIKLJUČENJA HRVATSKOJ I JUGOSLAVIJI

1918. (na isti dan kada Hrvatski sabor donosi odluku o stupanju Kraljevine Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije s Rijekom u Državu SHS) predstavnici te države preuzimaju vlast u
Rijeci i Sušaku od RIJEČKOG GUVERNERA.
àgradsku upravu preuzmia Narodno vijeće za Rijeku u Sušak.
-sutra se konstituiralo i talijansko narodno vijeće (državni udar)

PARIŠKA MIROVNA KONFERENCIJA (1919-1920)-vodi je predsjednik SAD-a Woodrow

Wilson-zalaže se za USPOSTAVU RIJEČKE DRŽAVE kao TAMPON-područja

àneredi u Rijeci 1919.-napadnute savezničke postrojbe

 anarho-fašistički jurišnici upadaju u Rijeku 1919., počinju uvoditi talijanske institucije

RAPALLSKIM UGOVOROM
između Italije i Kraljevstva SHS 1920. obe strane se obvezuju priznati potpunu slobodu i
nezavisnost DRŽAVE RIJEKA. ----------------àstvorena RIJEČKA DRŽAVA.

Za predsjednika Privremene vlade Slobodne Države Rijeka izabran je Antonijo Grossich-

zalaže se za priključenje Rijeke Italiji.
-na izborima za KONSTITUANTU je izabran ZANELLA koji se zalagao za samostalnost
Rijeke, protivi se priključenju Rijekeàfašistički nemiriàZanella bježi u Kraljevstvo SHS--
>ponovno se vraća kao predsjednik Privremene vlade.

On nakon pada vlade u Rimu predaje vlast Komitetu za narodnu obranuàDRŽAVA RIJEKA
faktično PRESTAJE POSTOJATI.

Mussolini dolazi na vlast 1922., i želi reviziju Rapallskog ugovora. Kraljevina SHS 1924.
sklapa s Kraljevinom Italijom RIMSKI PAKT (sadržava i poseban sporazum o Rijeci). Njime
se kraljevina Italija obvezala dati Kraljevini SHS zauzeta područja DELTU I BAROŠ, a
kraljevina SHS priznaje Italiji suverenitet nad preostalim dijelom riječkog područja.
à1924. Italija dekretom odobrava taj sporazum i proglašava priključenjeàRiječka država de
iure prestaje postojati.
SUŠAK ostaje u KRALJEVINI SHS

89
Rijeka je uključena u talijanski upravni sustav kao KVARNERSKA POKRAJINA ili RIJEČKA
POKRAJINA.
-talijanska vlast traje do 1943., ubrzo nakon toga IZVRŠNI ODBOR ZAVNOH-a potvrđuje
zaključak Okružnog narodno-oslobodilačkog odbora za Istru o ocjepljenju Istre od italije i
ujedinjenju s Hrvatskom, i istovremeno proglašava PRIKLJUČENJE RIJEKE Hrvatskoj, kao i
Zadra, Otoka, i ostalih anektiranih dijelova, kao i svih ugovora koje su su sklopile
jugoslavenska država i NDH a odnose se na Istru,kvarnerskeotoke i druge dijelove hrvatske.

àtu odluku je potvrdio AVNOJ na 2. zasjedanju 29.11.1943.

Pitanje Rijeke riješeno je Mirovnim ugovorm Federativne Narodne Republike Jugoslavije i

Italije u PARIZU 1947., i konačno OSIMSKIM SPORAZUMIMA 1975.

DALMACIJA
DRŽAVNA PRIPADNOST DALMACIJE DO 1409.

Od 437. je Dalmacija bila pokrajina Rimskog Carstva, a od 437. BIZANTA.

Bizant je uspostavio vojno-urpavnu jedinicu Dalmaciju (sjedište-Zadar), u drugoj pol 10. st je
dijeli na GORNJU I DONJU.
………………………..

IZGRADNJA DALMATINSKIH KOMUNA

Dalmatinski gradovi su se uspostavili kao snažne, izolirane i osjetljive urbane jezgre-uspjeli su

izgraditi vlastite samostalne strukture vlasti.

àu dalm. gradovima od 12. do konca 14. st., a u nekim slučajevima i 15. st izgrađuju
KOMUNALNA DRUŠTVA s takvim stupnjem autonomije gradskih općina pokraj kojeg vanjski
politički činioci nisu mogli utjecati na društveni i upravni ustroj te pravni poredak i njegovo
funkcioniranje.
Zajednička društvena osnova istočnojadranskih komunalnih sustava:
GRADSKO PLEMSTVO
PUČANI
+AUTONOMNO UREĐENJE untarnjeg pravnog poretka putem statuta

RAZVOJNE FAZE izgradnje ustroja vlasti dalmatinskih komuna

1. U prvoj fazi vlast još počiva na OPĆOJ SKUPŠTINI građana
-ona se formirala nakon raspada rimskog sustava vlasti u kojem su slabije naseljeni i
značajnije ugroženi gradovi bili prepušteni sami sebi.
àopća skupština prihvaća propise, bira funkcionare
GRADOM UPRAVLJAJU obično 2 konzula-izabrani na određeni rok

2. DRUŠTVENA DIFERENCIJACIJA NA PUČANE I PLEMSTVO

-nadležnost skupštine postupno se prenosi na vijeće (veliko) koje čini gradska elita
àono preuzima donošenje gotovo svih važnih odluka
Na čelu komune je PODESTAT (biran na kraći rok, značajne izvršne i sudske ovlasti).
-razvijaju se untarnja organizacija i pravni poredak, pojavljuju se školovani činovnici
PUČANI SE BUNE zbog isključivanja iz donošenja odluka

3. Ti sukobi pučana i patricija se nastoje riješiti povjeravanjem svih ovlasti

APSOLUTNOM VLADARU, koji nastoji doživotno zadržati vlast.
-u našim prostorima ta faza nije bila prisutna.

90
DALMACIJA POD MLETAČKOM VLAŠĆU OD 1409. DO 1797.

Mletačka je svoje posjede na istočnojadranskoj obali pridružila prekomorskim posjedima

(STATO DE MAR), a u gradovima je zadržala postojeću KOMUNALNU strukturu vlasti
(plemićka vijeća i već doneseni statuti)+izmjene koje su jamčile puni nadzor iz sjedišta.
NADZOR SE VRŠI preko gradskih glavara (mletački dužnosnici odgovorni vlastima
Republike), ali i preko kancelara i notara.

Gradska vijeća zadržavju pravo donošenje i izmjene SATUTA, uz puni nadzor kneza i potvrdu
mletačkog Senata.

SLUŽBA GENERALNOG PROVIDURA Dalmacije i Albanije

-osnovana polovicom 16. st u Zadru
àupravne, sudske i vojne ovlastiàtime Zadar postaje ''glavni grad tog područja''

DRŽAVNA PRIPADNOST DALMACJIE OD 1797. DO 1813.

Mletačku republiku 1797. zauzima i ukida Napoleon.

àmir u Campoformiju-1797. dio Mletačkih područja predan AUSTRIJI, a ona Francuskoj
ustupa Lombardiju
Austrija tako zaokružuje vlast na Kvarneru, Dalmaciji, sjevernotalijanskim dijelovima Mletačke
Republike, te Mletačkoj Istri.

Napoleon na francuskom području u sjevernoj Italiji osniva KRALJEVSTVO ITALIJU(milano)

Austrijska vlast na tim područjima traje do 1805., kada je mirom u Požunu mletačko područje
pod aust. vlašću ustupljeno Francuskoj (i unutaršnjost Istre i hrvatska područja do save)

1809. je Dalmacija uklopljena u francusku Kraljevinu Italiju. (iste god je dalmacija postala
pokrajina novostvorenih ilirskih pokrajina sa sjedištem u ljubljani)

1813. je završena Francuska vlast u Dalmaciji, Ilirske pokrajine zauzima austrijska vojska.
àproglašeno 1814. sjedinjenje s Austrijskom Carevinom, potvrđeno 1814. pariškim mirom i
bečkim sporazumima 1815.

UPRAVA I SUDSTVO U PRVOM RAZDOBLJU AUSTRIJSKE VLASTI OD 1797. DO 1805.

Austrijski car smatra da je daomaciju i istru dobio kao naknadu za odstupljene dijelove u
sjevernoj Italiji (kao osobnu stečevinu)àstoga ih treba ustrojiti kao i druge nasljedne zemlje
Habsburgovaca.

CAR SMATRA DA MU DALMACIJA PRIPADA KAO U BANSKOJ HRVATSKOJ SE SMATRALO DA BI

CARU SRC I TIME SLJEDNIKU RIMSKIH CAREVA TEMELJEM POVIJESNOG PRAVA DALMACIJU
KOJI SU VLADALI DALMACIJOM TREBALO SJEDINITI S Hrvatskom i Slavonijom

àupućena molba vladaru za sjedinjenjem Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom (H-S sabor

isto napravio 1802.)
-vladar je odogovio da za to još nisu sazrele okolnostiàodgađa odluku o sjedinjenju

U prvom razdoblju austrijske vlasti najznačajnije je bilo osnivanje GUBERNIJA (vlade) i

PRIZIVNOG SUDA U ZADR.
GUBERNIJ
àgubernator, podređen vladi u Beču
àpredsjednik Prizivnog suda
à5 vijećnika koje imenuje kralj

Prijašnji komunalni ustroj zamijenjen je podjelom na KOTARE s mjesnim STARJEŠINAMA

àoni imaju upravnu i sudsku nadležnost
-na čelu im je REKTOR ili sudac upravitelj s 2 ili više sudaca prisjednika

91
S time nije narušen zatečeni ustroj, a u gradovima ostaju na snazi i njihovi statuti.
UPRAVNA ORGANIZACIJA: kotar----GUBERNIJ----Dvorska kancelarija u Beču (za
upravne predmete) TJ. VRHOVNI SUD U BEČU (za sudske predmete)

UPRAVA I SUDSTVO U DRUGOM RAZDOBLJU AUSTRIJSKE VLASTI OD 1813. DO 1918.

Traje od 1813. (vraćanjem austrijske vlasti) do 1918. (raspad monarhije)

àaustrija je proširila vlast uz dalmaciju i na područje Dubrovnika, Mletačke Albanijeàto je
područje ustrojeno kao POKRAJINA s jedinstvenom upravom àKRALJEVINA DALMACIJA-
neposredno podređena Beču

U drugom razdoblju je ukinuta srednjovjekovna komunalna struktura.

UPRAVNA VLAST
Bečka vlada 1813. postavlja namjesnika (GUVERNERA), koji je bio izaslanik središnej vlasti,
ujedno i poglavar Zemaljske vlade u Zadru (koja se od 1852. naziva Namjesništvo)
UPRAVNO-TERITORIJALNI SUSTAV
Dalmacija je 1815. podijeljena na 4 okruga-KAPETANATA (zd, st, du, kotor) (kasnije ih ima 7,
pa 12)
àna čelu im je bio okružni poglavar

Okruzi se dijele na KOTARE

àkotari se dijele na OPĆINE (ograničena lokalna autonomija)-a one na mjesta ili sela.

SUDBENA VLAST
1. Prizivno sudište
2. Okružni sudovi (4)-građanska i kaznena nadležnos
3. Kotarski sudovi (24)-sudska (2. stupanj je okružni sud) i upravna nadležnost (za
upravne predmete su 2. stupanj okružne upravne vlasti i vlada u Zadru)

Trećestupanjsku (kasacijsku) nadležnost imat će od 1827. Vrhovni sud u Beču.

DALMATINSKI SABOR I POLITIČKE STRANKE

Dalmacija je uvođenjem ustavnosti 1860. temeljem Zemaljskog reda i izbornog reda za

zemaljski sabor Kraljevine Dalmacije 1861. dobila svoj POKRAJINSKI SABOR (Zadar sjed.)
àdjelokrug, sastav, način izbora-slični kao i u drugim austrijskim zemljama.

GLAVNA PITANJA iz djelokruga sabora: poljoprivreda, javna izgradnja, nadzor nad

općinama i školama, donošenje pokrajinskog proračuna, raspisivanje pokrajinskih prireza i
izbor 5 zastupnika u Dom zastupnika Carevinskog vijeća.
à1907. je uvedeno opće i jednako izborno pravo za Carevinsko vijeće za muškarce. 11
članova je bilo iz Dalmacije.

SASTAV DALMATINSKOG SABORA

2 virilna člana-zadarski nadbiskup i pravoslavni episkop
41 ZASTUPNIK-birani prema kurijalnom sustavu na 6 godina

KURIJE-skupine izbornika utvrđene prema profesionalno-socijalnm kriterijima

 veleporeznici (najmanje 100 fortinti neposrednog poreza)à10 zastupnika
 planovi trgovačko-obrničkih komoraà3 zastupnika
 pripadnici gradova à8 zastupnika
 pripadnici seoskih općinaà20 zastupnika-bira se javno i neposredno na skupovima
birača u kotarskim središtima i potom u skupovima izbornika
àbirači u kotaru (kvalificirani poreznim, obrazovnim i prof. cenzusom) biraju jednog
izbornika na 500 stanovnika, a potom izbornici biraju zastupnika između sebe.

Na taj način se nastojalo okupiti neovisne, obrazovane, kompetentne osobe u sabor. Žene su
bile isključene iz izbora, smatralo ih se ovisnima i podložnim utjecaju, manje obrazovanima.

SABOR nije bio samostalan, predsjednika mu je birao car, i potvrđivao je poslovnik sabora.

92
Sabor kao svoje izvršno tijelo bira ZEMALJSKI ODBOR koji ima 4 člana na čelu s
predsjednikom sabora.

Gradsko stanovništvo je činilo većinu u saboru (prve 3 kurije su zapravo građanstvo), a

zadnja seoska kurija čini 80% stanovništva, a u saboru čini manje od polovine zastupnika.
To se odrazilo i na pitanje sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Građanstvo
uglavnom nije podržavalo sjedinjenje jer bi time izgubili zauzete položaje.
àstvorena autonomaška stranka, na izborima 1861. ostvarila premoć i takav sabor je odbio
inicijativu za sjedinjenjem s Banskom Hrvatskom.

Osnovana je i Narodna stranka (''aneksionisti''), koja se zalagala za sjedinjenje, 1905. se

sjedinjuje s Dalmatinskom strankom prava u HRVATSKU STRANKU.

U saboru je djelovala i Srpska stranka, zalagala se za sjedinjenje Dalmacije s BIH, računajući

da će ona u budućnosti postati dio srpske države.

Dalmatinski sabor je posljednju sjednicu održao 1912.

DALMACIJA OD 1918. DO PRIKLJUČENJA HRVATSKOJ I JUGOSLAVIJI.

Londonskim ugovorom 1915. su Italiji obećani veliki dijelovi Dalmacije. Nakon završetka 1.
svjetskog rata je italija okupirala veći dio Dalmacije i na njemu uspostavila institucije vlasti sa
sjedištem u Zadru. Rapallskim ugovorom 1920. Italija i formalno dobiva Zadar, Lastovo i
Palagružu. Rimskim ugovorim 1941. NDH je italiji dala i druge dijelove dalmacije, a ZAVNOH
20.9.1943. te anektirane dijelove Hrvatske priključuje njoj natrag. To je potvrđeno na 2.
zasjedanju AVNOJ-a 29.11.1943.
Mirovnim ugovorm Italije i Jugoslavije 1947. područja koja su do 1943. bila pod talijanskom
vlašću utvrđena su kao dio Jugoslavije, a to je pitanje konačno riješeno OSIMSKIM
sporazumima 1975.

DUBROVNIK
DUBROVNIK POD BIZANTSKOM VLAŠĆU DO 1205.

Kao naselje se formirao u 5. i 6. stoljeću oko bizantske utvrde. Nakon razaranja Epidauruma
(Cavtata), njegovo stanovništvo bježi u sigurnije prostore, što povećava broj stanovništva
Dubrovnika. Pod bizantskom vlašću je ostao do 13. stoljeća.

Dubrovnik sklapa trgovačke i mirovne ugovore s raznim zemljama i vladarima iz susjedstva.

1189. je sklopio ugovor s bosanskim banom Kulinom kojim je Dubronik dobio trgovačke
povlastice. Glavna opasnost su bili Venecija i raški (srpski) vladari koji su zbog oslabljene
bizantske vlasti osvojili Hum i Duklju i pljačkali dubrovačku okolicu.
 U tim se okolnostima pod zaštitom Bizanta u 12. st oblikovala DUBROVAČKA
KOMUNA s razvijenim institucijama vlasti. U to se doba Dubrovnik naziva KOMUNA i
GRAD.
 Podijeljen je na GRAD i KOTAR. Područje dubrovačke vlasti prostiralo se od Cavtata
do Zatonskog zaljeva

U to doba se javljaju karakteristične institucije komunalnog poretka

 KNEZ-ima svoje
 VIJEĆE (iz njega se kasnijei razvija malo vijeće)
 VIKAR-zamjenik kneza
 SUCI
 konzuli
 MUDRACI
 OPĆI ZBOR GRAĐANA-sastaje se kad je bilo potrebno odlučiti o najznačajnijim
pitanjima zajednice
àuz njega se formirao i UŽI SKUP-čine ga knez, nadbiskup i vlastela. S vremenom
će to postati najznačajniji organ u kojem će se potvrđivati gradski ugovori, donositi
zakoni i birati većina dužnosnika

93
DUBROVNIK POD MLETAČKOM REPUBLIKOM OD 1205. DO 1358.

1204. Bizant gubi Carigrad, pa i Dubrovnik pada pod vlast Venecije, državnim udarom
(Veneciju je pozivaju dubrovačni nakon državnog udara kneza Damjana Jude). Mletačka vlast
je bila labava, ali osiguravala je zaštitu ponajviše od srpskih vladara. Mletačka vlast će u
Dubrovniku ostati do 1358.

Mletačka vlast nije ugušila dubrovačke institucije i identitet grada, ali je osigurala trajnu
prisutnost te ograničila dubrovačku konkurenciju u trgovini. Venecija je u Dubrovniku bila
prisutna preko KNEZA (imenovan na 2 god iz mletačkih patricija), te je ubirala neke pristojbe.

Za mletačke vlasti je donesen DUBROVAČKI STATUT-ostao na snazi do 1808.

SAMOSTALNOST DUBROVNIKA OD 1358. DO 1806.

Zadarskim mirom 1358. Venecija se u korist ugarsko-hrvatskog kralja odriče svih prava na
Dalmaciju od Kvarnera do Drača (uključujući i Dubrovnik).
àizaslanstvo Dubrovnika u VIŠEGRADU spaja sporazum s kraljem Ludovikom kojim je
osiguralo djelomičnu neovisnost KOMUNEàzauzvrat mu je trabao plaćati godišnji danak 500
dukata, vijati njeovu zastavu i grb i priskakati mu u pomoć s jednom galijom.

Dubrovniku je tim Višegradskim ugovorom dopuštena slobodna trgovina, a kralj se nije

smio miješati u unutarnje poslove.
àugovor predviđa političku podređenost Dubrovnika hrvatsko-dalmatinskom banu u pitanjima
općeg državnog interesa (u stvarnosti je podređenost bila nominalna)

U statutu je ubrzo izmjenjena odredba o KNEZUàbiran je u velikom vijeću na mjesec dana.

àdubrovnik postaje aristokratska republika s gotovo punom neovišnošću o kralju.
 dubrovnik je preko višegradskog ugovora stupio u labavu svezu s hrvatskim
krajevima preko hrvatsko-dalmatinskog banaàpočetak rađanja osjećaja zajedničke
pripadnosti

Za vrijeme osmanske vlasti dubrovnik plaća harač Osmanlijama, a sultan se obavezuje da će

ga poštivati kao ''slobodni grad''. Nakon mohačke bitke Dubrovnik odbija plaćati danak
Habsburgovcima pozivajući se na povećane troškove i opasnosti koje je imao.
ànakon otkrića Amerike i velikog potresa Dubrovnik je oslabljen, vjeran je sultanu, ali i
Habsburgovcu Leopoldu I. počinje plaćati danak od 500 dukata za zaštitu.
-s tim prestaje nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. pod izlikom da nisu ispunjeni
uvjeti iz ugovora. Tim mirom Osmansko Carstvo dobiva NEUM i SUTORINU

Dubrovnik održava samostalan položaj do Francuza koji su 1805. Požunskim mirom trebali
dobiti područje nekadašnje Mletačke republike pod austrijskom vlašću. 1806. Francuzi
zauzimaju dubrovnik i Kotor, dubrovačke institucije vlasti su nominalno
zadržaneàdubrovačka republika je ukinuta i pruključen je francuskoj KRALJEVINI ITALIJI.

DRŽAVNA ORGANIZACIJA I INSTITUCIJE VLASTI

Društvena podjela na
 VLASTELU-malobrojna, politička prava, javne službe, drži pretežiti dio obradivog
zemljišta, glavno vrelo prihoda joj je trgovina
 PUČANE-slobodni ali ilšteni političkih prava
 SELJAŠTVO-najbrojniji, imaju pravnu i političku sposobnost
Središnja institucija vlasti je KNEZ postalvjen iz Venecije na 2 god. 1358. je prestala
mletačka vlast i uspostavljena je republikanska struktura koja je kontrolirala sva izvršna tijela
pa je tako mandat knezu smanjen na 1 mjesec!!

Tada se iskristalizirala i struktura vlasti:

 VELIKO VIJEĆE
-svi muški punoljetni patriciji, koji znaju čiatti i pisati
-1322. se zatvara, članstvo je nasljedno.

94
 àono ima zakonododavnu, u složenom postupku bira kneza i druge dužnosnoike i
članove ostalih tijela vlasti
 VIJEĆE UMOLJENIH ILI SENAT
-obično 60 senatora, u pravilu iskusni patriciji izabrani u VELIKOM VIJEĆU na 1 god
ànadležnost mu nije točno određena, obavelja sve poslove koje bi mu delegiralo
Veliko vijeće koje je nadziralo i njihovu provedbu
-u praksi se ustalilo da se senat bavi bitnijim poslovima jer ima manje članova
àratificira državne ugovore, imenuje i opoziva diplomatske predstavnike i prima
strane, nadzire stanje pravnog poretka i javne sigurnosti.
 MALO VIJEĆE
-dubrovačka VLADA-obavlja tekuće poslove
à7 članova izabranih u velikom vijeću na 1 god
-unutarnja uprava, vanjska sigurnost, razmatranje svih molbi upućenih velikom vijeću.
 KNEZ
àpredstavnik DUBROVAČKE REPUBLIKE
-od 1358. na 1 mjesec ga bira veliko vijeće među osobama zrelije dobi.
ànaokn toga ga se ne smije izabrati na tu funkciju iduće 2 god
-veliki ugled-male ovlastiàpredstavlja zemlju prema van, čuva državne pečate i
ključeve gradskih vrata, jedini može sazvati Veliko vijeće i Senat, kojima pregledava
dnevni red i predsjedava sjednica + ograničena sudska nadležnost.
-mandat provodi u kneževom dvoru-ne smije izlaziti osim u protokolarnim situacijama
 DRUGI JAVNI SLUŽBENICI
àkazneni i građanski sud-sastavljeni od biranih sudaca bez obrazvanja
àslužba čuvara pravede-nadzire zakonitost djelovanja državnog aparata

DUBROVAČKO PRAVO

-u prvom redu obuhvaća PISANA VRELA, a običajno pravo se primjenjuje supsidijarno.

DUBROVAČKI STATUT (Liber Statutorum)

-1272., ostao na snazi do kraja Republike
-8 knjiga—1-položaj tijela vlasti, prava i dužnosti službenika i položaj Katoličke crkve
2.prisege koje su službenici polagali pri preuzimanju dužnosti
3.ustroj i nadležnost sudova i postupak pred sudom
4. odredbe o nasljednom, bračnom i obiteljskom pravu
5. odnosi u pojoprivredi i pravni režim nekretnina
6. kaznena djela i kazne
7.pomorsko pravo
8. novi propisi i dopune starih (dodana je kasnije)
àmješavina ius commune, mletačkog prava, slavenskih pravnih običaja, bizantskog i
langobardskog prava
-dragocjen, jedan od najstarijih na istočnom jadranu

KNJIGA SVIH ZAKONA

-nova pravila donesena razvojem gospodarstva i društva
-14. stoljeće
àza kasnija razdoblja se donose u Zelenoj i Žutoj knjizi (po boji korica)

Uz statut vrijede i posebni zakoni-Carinski zakon 1277., Propisi o plovidbi 1754. Nakon
dolaska francuza na dubrovačko područje, dubrovačko pravo postalo je supsidijarno vrelo,
vraćeno na snagu 1814., opet ukinuto 1816., kad je na snagu stupio OGZ i drugi aus zakoni.

95
FRANCUSKA VLAST NA HRVATSKIM PODRUČJIMA
USPOSTAVA FRANCUSKE VLASTI

Do uspostave francuske vlasti dolazi za napoleonskih ratova.

à1797. Napoleon zauzima i ukida Mletačku Republiku i zatim mirom u Campoformiju
predaje dio mletačkih područja Austriji a oni njemu daju Lombardiju. Austrija time dobiva
zapadnu obalu Ister, Kvarner i Dalmaciju, a na sjevernoj Italiji Nappy osniva KRALJEVINU
ITALIJU (milano sjedište)
 nakon poraza kod Austerlitza, mirom u POŽUNU 1805. austrija gubi te dijelove i oni
postaju dio Francuske koja tome priključuju Dubrovnik à to sve postaje dio
Kraljevstva Italije
1808. Austrija opet doživljava poraz od Francuske i ustupa joj svoj dio Istre, civilnu Hrvatsku i
Vojnu krajinu do save i Kranjsku i Štajerskuàosnovane ILIRSKE POKRAJINE. 1813., 1814.
(Pariškim mirom) i 1815. (Bečkim sporazumom) Austrija vraća zauzete dijelove pod svoju
vlast

FRANCUSKA UPRAVA I SUDSSTVO OD 1805. DO 1809.

-nakon zauzimanja dijelova Austrije, francuski posjed se pružao od Kopra do Budve, bez
teritorijalne cjeloviosti jer su TRST I GORICA pod austrijskom upravom.
àto je područje organizirano u 3 jedinice-Istra, Dalmacija, Dubrovnik
-dobili su status departmana, među ukupno 21 departmanom Kraljevine Italije
àfrancuzi ukidaju gradske i komunalne statute i privilegije, proglašavaju trodiobu vlasti,
pravnu jednakost i ukidanje diskriminacije.

DOTADAŠNJI KOMUNALNI POREDAK JE ZAMJENJEN CENTRALISTIČKIM

DEPARTMANSKIM SUSTAVOM
-na čelu svakog departmana je PREFEKT (ne perfekt hehe)

àna čelu uprave u Dalmaciji sa sjedištem u Zadru je GENERALNI PROVIDUR –rukovodi

glavnom upravom koja se dijeli na 6 resora-vjerski poslovi, financije, pravosuđe,
računovodstvo i vojni poslovi

TERITORIJALNA PODJELA
-4 okruga-zadarski, splitski, šibenski, makarski-na čelu im je izaslanik!!
àdijele se na KOTARE-čine ih gradske i seoske općine-NA čelu su im PODIZASLANICI

OPĆINOM UPRAVLJA imenovani načelnik zajedno s općinskim vijećem koje nadzire

njegovo financijsko poslovanje

Službeni jezik u upravi bio je TALIJANSKI

Dubrovnik i Istra bili su slično teritorijalno i upravno podijeljeni kao i Dalmacija-na okruge. U
Kopru je bila prefektura departmana na čelu s prefektom, a podprefekt je bio u Rovinju.

Sudstvo je bilo odvojeno od uprave, sudstvo je 3. stupanjsko!

1. stupanj-POMIRDBENI SUDOVI-građanski sporovi manje vrijednosti, kz-najlakši
delikti, postupak usmjeren na postizanje nagodbe
2. stupanj-OKRUŽNI SUDOVI-
3. PRIZIVNI SUD U ZADRU-predsjednik i potpredsjednik mu nisu smjeli biti iz dalmacije

àkasacijsku nadležnost je imao KASACIJSKI SUD U MILANU.

Francuzi su uveli državne odvjetnike, kao zastupnike javne optužbe u slučaju delikata kojima
je povrijeđen javni interes-stavljen je naglasak na AKUZAIJSKU dimenziju kaznenog
postupka.
Suce imenuuje GLAVNA UPRAVA, može ih i premještati
àsuci ne smiju biti iz mjesta u kojem obavljaju službu, načelo inkompatibiliteta s upravnom
službom

96
ILIRSKE POKRAJINE OD 1809. DO 1813.

Osnovane su Napoleonovim dekretom 1809. kao područje pod neposrednim francuskim

suverenitetom.
àglavni grad je LJUBLJANA
-uključuje 7 pokrajina-------------- koruška, kranjska, istra, građanska hrvatska, vojna krajina,
dalmacija, dubrovnik

Sastavljene su od raznorodnih i etnički heteroenih dijelova, koji su u povijesti uglavnom

bili pod različitim upravama i imali različite upravne i kulturne tradicije. Također, njihovo
objedinjavanje imalo je osnovu u uvjerenju o zajedničkoj etničkoj ''ilirskoj'' pripadnosti
najvećeg dijela stanovništva.

Ilirske pokrajine su bile dio francuskog Carstva s određenim stupnjem autonomije,

neposredno su bile podređene vlasti u Parizu-
-na čelu je GENERALNI GUVERNER (Marmont) u Ljubljani, postavlja ga car
àon je na čelu vlade-uz generalnog intendanta kao povjerenika za civilne poslove
(gospodarstvo i javne financije) i povjerenik za pravosuđe.
-guverner imenuje niže činovnike

MALO VIJEĆE
-povjernik za pravosuđe i 2 suca Prizivnog suda u Ljubljani
ànadležno za pravosuđe i upravu, donosi propise za pokrajine

Na čelu uprave svake pokrajine nalazio se INTENDANT

-civilne pokrajine se dijele na 20 okruga na čelu s podinendatom

FRANCUSKO PRAVO

Počiva na načelu pravne jednakosti građana, privatnom vlasništvu, slobodi ugovaranja i

slobodi trgovine.
-zbog drugačije tradicije ti propisi nisu bili uvedeni u cijelosti

Osnovno pravno vrelo su bili DEKRETI-donosi ih Napoleon ili potkralj Italije

ànjima su se uvodile odluke njih dvojice ili su protezani propisi koji su već vrijedili u
Francuskoj

Prefekt i generalni providur su mogli donositi uredbe provedbene prirode kojima se često
premošćivao jazi između novih propisa i stvarnosti.

Najvažniji propisi su doneseni odmah po zaposjedanju novih krajevaà1806. Napoleon

dekretima uređuje zemljišne odnose, ukida vlastelinska prava (odredbe o neotuđivosti zemlje-
fideikomis), ukida mletački tzv GRIMANIJEV ZAKON –svi težaci u zagori koji obrađuju
državnu zemlju postaju vlasnici svoje zemlje.
Treći dekret proširuje važenje Konkordata sa Svetom Stolicom iz 1801. na Dalmaciju koji
sadržava i odredbe o građanskom braku.
Četvrtri dekret uvodi GRAĐANSKI ZAKONIK-CODE CIVIL u dalmaciju.

Code civil je objavljen u službenom glasilu Kraljevine Italije, uizvornom francuskom tekstu. U
praksi se i nije primjenjivao zbog nepoznavanja jezika i nepoznavanja sustava i načela na
kojem počiva.

Dekret iz 1807. ukida pravo prvokupa rođaka i susjeda. Nije došlo do ukidanja kolonata jer bi
njegovo uklanjanje urodilo pravnim neredom i nezadovoljstvom.

U Zadru je 1806. ustanovljen LICEJ s talijanskim i francuskim jezikom

-nekoliko odsjeka (ima i 4 godišnji studij prava)
-izučavaju se društvene i humanističke znanosti, prirodno, međunarodno, građansko,
kazneno pravo, Code civil i rimske institucije. Ugašen je 1811.

97
DRUŠTVENE REFORME I OGRANIČENJA FRANCUSKE VLADAVINE

Dolaskom francuza ukinut je staleški poredak, proglašena jednakost građana pred

zakonom i porezna jednakost. Ukinuti su CEHOVI, proglašena sloboda obrta.

Generalni providur ulaže velike napore u PROSVJEĆIVANJE-otvorio veliki broj škola

smještenih u ukinute samostane. Dotadašnje škole katoličke crkve su sekularizirane, ukinut
je vjeronauk-otpor i nezadovoljstvo stanovništva i svećenstva.
-ograničen je rad sjemeništa kako se broj svećenstva ne bi povećavao

Ukinute su bratovštine-svjetovna udruženja na duhovnoj ossnovi namijenjena međusobnom

pomaganju i karitativnoj djelatnosti.
-javnim radovima su podizane nove ceste ugl. iz vojnih razloga

Francuske reforme su uglavnom naišle na otpor u širem krugu stanovništva.

FRAGMENTI DRŽAVNOG I PRAVNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE OD

SREDNJEG VIJEKA DO 20. STOLJEĆA
BOSNA I HERCEGOVINA DO OSMANSKE VLASTI 1463.

Prvi put je Konsantin Porfirogenet spominje kao ''zemljicu bosnu'' u 10. stoljeću

Bosanska država je sve do 14. stoljeća bila patrimonijalna monarhija.

BOSNA I HERCEGOVINA POD OSMANSKOM VLAŠĆU OD 1463. DO 1878.

Osmanlije su osvajanjem potpuno uključile osvojene Srbiju i BIH u svoj sustav vlasti.
Osmansko je carstvo bilo organizirano po načelima unitarne i strogo centralizirane države sa
središnjom vlašću u Carigradu kojoj su strogo podložne niže vlasti. Osmanski vladari su
brisali sve tragove prethodne organizacije vlasti i postupno uvodili svoj strogo centralizirani
sustav.
àsultan je bio na kraju piramide, držao je svu vlast, objedinjavao funkcije državnog i
vjerskog poglavara
-upravna vlast je počivala na jedinstvenoj regionalnoj organizaciji
1. PAUŠALUCI-odnosno pokrajine, najveće, upravlja beglerbeg
2. SANDŽACI-u sklopu njih su brzo moble biti mobilizirane postrojbe spahija

àlokalna uprava počiva na vojnoj osnovi

Sudstvo je počivalo na upravno-sudskim jedinicama i KADILUCIMA u kojima je sudio kadija

prema šerijatskom pravu, običajima i kanunu (sultanovim uredbama odnosno državnom
pravu).
àkadije u BIH su bili podložni nadzoru KAZASKERA-vojnog suca za europski dio

S vremenom su se i MUFTIJE uključili u pravosuđe jer su na zahtjev stranaka izdavali

FETVE-pravna mišljenja iz područja šerijatskog prava koje su bile obvezujuće za kadiju.

MILLETE-vjerske zajednice pripadnika monoteističkih ne-muslimanskih vjeroispovijesti. Imaju

svoje škole, sustav skrbi i sudove u kojima se rješavaju sporovi pripadnika milleta.
-za odnose muslimana i ne-muslimana vrijedi islamsko i osmansko pravo.

ànakon upravnih reformi 1839.-1876. pojam millet se više upotrebljavao u smislu zaštite
priznatih manjinskih vjerskih skupina. No ipak, iako je položaj ne-muslimana iako u puno
boljem položaju nego u većini zapadnih zemalja, bio je ograničavanàprijelaz s islama na
neku drugu vjeru nije bio dopušten, ne-muslimani su trebali nositi drugačiju odjeću i plaćati
posebnu taksu kao naknadu za vjersku toleranciju. Ne-muslimani nisu imali obvezu vojne
službe.

98
GOSPODARSTVO
-gospodarska osnova carstva je sustav zemljišnog vlasništva, koji sultana vezuje s lokalnim
stanovništvom i osigurava učinkovit nadzor iz središta
àsultan je vlasnik sve zemlje i dijeli je zaslužnim vojnicima i državnim službenicima

POREZI
-u BIH sva raja neovisno o vjeri plaća poreze, kršćani plaćaju veće

1580. zbog vojnih razloga je osnovan BOSANSKI PAŠALUK-uključivao cijelu današnju BIH i
osvojena područja središnje Hrvatske, Dalmacije, Slavonije.

Habsburgovci i Mlečani napreduju i osmanski posjedi se smanjujuàmir u Srijemskim

Karlovcima 1699.-uspostavljena granica koja približno podsjeća na sadašnju granicu BIH

Nakon osnivanja Bosanskog pašaluka sve lokalno muslimansko stanovništvo bilo je uključeno
u vojsku-uživa posebne privilegije.
àizrasta nova funkcija AJANA-plemenitih osoba. Njihova funkcija se uzdiže do mjere da
postaje izazov središnjim vlastima. 1880. se oni bune i dižu oružanu pobunu protiv vojnih i
upravnih reformi Mahmuda II. koje ograničavaju njihovu vlast i privilegije.
àtraže nasljednu vojnu službu te da se bosanski vezir postavlja iz njihovih redova.

-nakon gušenja pobune 1833. Bosanski pašaluk je podijeljen u 2 dijela i Ali-beg je imenovan
hercegovačkim pašom (uklonjen nakon što je počeo pokazivati znake samostalnog vladanja)

 središte sve teže kontrolira dijelove i počinju izbijati seljačke pobune. 1859. izbijaju
pobune kršćanske raje protiv muslimanskih gospodara (aga).
àpovećanje poreza 1875. izaziva otpor na svim područjima što prerasta u pobunu
kršćanske raje

BOSANSKO-HERCEGOVAČKA KRIZA I BERLINSKI KONGRES 1878.

Nakon poraza u ratu s Pruskom 1866. i osnivanja Njemačkog Carstva 1871. Franjo Josip se
okreće rješavanju ''istočnog pitanja''

BOSANSKI USTANAK
-od 1875. do 1878. u vidu nepovezanih lokalnih buna uglavno pravoslavnog stanovništva
àpočeo je zbog teškog stanja u poljoprivredi i opterećenosti porezomàubrzo je dobio
nacionalno-političke ciljeve

1876. Srbija i Crna Gora proglašavaju rat Osmanskom Carstvu s ciljem pripajanja BIH-
okončano iste god ruskim ultimatumom Carigradu

1877. nemiri u Bugarskoj i rusko-osmanski rat izaziva diplomatsko uplitanje velikih sila,
okončan rusko-osmanskim mirom u SAN STEFANU 1878.
ànjime bi rusi dobili prevlast na balkanu i prodrli u sredozemlje
 to dovodi do BERLINSKOG SPORAZUM-njime su međunarodno priznate i
teritorijalno proširene Srbija, Crna Gora i Rumunjska
-tim sporazumom je AUSTRO-UGARSKA dobila ovlast da na neodređeno vrijeme
okupira BIH
ànjome upravlja
àuspostavi vojna uporišta u Sandžaku

ZATIM JE sporazumom između Austro-Ugarske i Osmanskog Carstva 1879. utvrđeno da će

osmanlije zadržati suverenitet nad BIH (u stvarnosti nominalan)
àdogovoreno je da će u BIH biti osigurana sloboda vjeroispovjesti uz posebnu zaštitu islama
-zajamčena je osobna i imovinska sigurnost muslimana
-pravo muslimana da spominju ime sultana u molitvama
-pravo da na džamijama ističu osmanske zastave
-pravo domaćeg stanovništva na obavljanje državnih službi
-utvrđena obveza trošenja unutarnjih prihoda samo na unutarnje potrebe BIH

99
AUSTRO-UGARSKA OKUPACIJA BOSNE I HERCEGOVINE OD 1878. DO 1908.

Austro-ugarske snage temeljem BERLINSKOG SPORAZUMA ulaze u BIH 1878. Vojno-

okupacijski režim zadržava zatečene upravne strukture, a traje do donošenja:

Zakona o upravljanju Bosnom i Hercegovinom

kojeg su 1880. usvojili Carevinsko vijeće i Ugarsko-hrvatski sabor.

àprema njemu zajednička ministarstav su trebala vršiti vrhovnu upravnu vlast i nadzor nad
privremenom upravom u BIH ALIIIIIIIII

je za utvrđenje načela i osnovne politike upravljanja te upravljanja željeznicom bila potrebna

 suglasnost austrijske i ugarsko-hrvatske vlade
a investicije trajne prirode i javne financije bile u nadležnosti DVAJU PARLAMENATA

Za neposredni nadzor nad upravom u BIH bio je nadležan ministar zajedničkih

financijaàposeban BOSANSKI ODJEL ministarstva financija

Ona je bosnom upravljala preko ZEMALJSKE VLADE BIH-osnavana je carskom uredbom

1878. kao vrhovni organ uprave u BIH
-ČINE JE –zemaljski poglavar, civilni adlatus (u stvarnosti rukovodi vladom) kao njegov
zamjenik za pitanja građanske uprave i sudstva i predstojnici odjeljenja za unutarnju upravu,
javne financije, pravosuđe, nastavu i bogoštovlje i građevinski i tehnički odjeli.

Austrougarska uprava u BIH se oslanjala na zatečene upravne i pravosudne strukture i pravo:

VILAJET BOSNAàReichsland
SANDŽACIàokruzi
KAZEàkotari
NARHIJEàkotarske ispostave
To je vrijedilo i za čelne i niže dužnosnike (nazivi promjenjeni ali funkcije i nadležnosti
jednake), sudbenim sustavom. U sudbenom sustavu je promjena bila osnivanje VRHOVNOG
ZEMALJSKOG SUDA, a pri kotarskim sudovima su osnovani i šerijatski sudovi, koji imaju
nadležnost u području
 obiteljskog
 nasljednog
prava za muslimansko stanovništvo. Pri Vrhovnom zemaljskom sudu je postojao VRHOVNI
ŠERIJATSKI SUD s prizivnom nadležnošću.

ANEKSIJA BOSNE I HERCEGOVINE 1908. I USTAV BOSNE I HERCEGOVINE 1910.

Mladoturska revolucija 1908. pritišće sultana i on vraća na snagu ukinuti ustav 1876. i saziva
Parlament. To se u BIH odražava u zahtjevu Muslimanske i Srpske narodne organizacije da
BIH kao formalnopravno dio Osmanskog Carstva dobije moderni ustav, al ibez mijenjanja
državnopravnog položaja zemlje.

àcar 1908. to iskorištava i proglašava ANEKSIJU s obrazloženjem darovanja stanovnicima

BIH ustavnosti koja pretpostavlja jasno određenje položaja zemlje.
-aneksiaj je bila povreda Berlinskog sporazuma, izazvala je veliku međunarodnu krizu, no
Osmansko Carstvo 1909. uz posredovanje Njemačke i veliku novčanu kompenzaciju ipak
priznaje aneksiju.

POLOŽAJ BIH U AUSTRO-UGARSKOJ

-BIH je imala poseban položaj-ne uklapa se u dualistički sustav vlasti predviđen Austro-
ugarskom nagodbom
àBIH je ''treća zemlja'' s posebnim pravnim poretkom, ovisna o Austriji i Ugarskoj
-KOMODOMNIJI (sugospodstvo Austrije i Ugarske)

Zemaljski ustav-''ŠTATUT'' za BIH je oktroirao vladar 1910. On jamči minimalna ustavna

prava.

100
BiH je i dalje pod upravom zajedničkog ministra financija koju on vrši preko Zemaljske vlade,
po zakonu iz 1880.
àustavom je predviđen SABOR BIH s razmjerno širokom stvarnom nadležnošću, ali s
ograničenim dosegom vlastiàzakonski prijedlozi prije upućivanja u Sabor morali su dobiti
suglasnost austrijske i ugarske vlade, a potvrda dviju vlada bila je pretpostavka i za vladarevu
sankciju prihvaćenih zakona
àtime sabor dobiva institucionaliziranu kontrolu zakonodavne djelatnosti od obiju vlada i cara
i a priori i a posteriori

Sabor nije bio antonoman, predsjednika i potpredsjednika postavlja CAR, nema nikakve
ovlasti prema Zemaljskoj vladi osim postavljanja zastupničkih pitanja.

SASTAV SABORA BIH

-počiva na kurijalnom sustavu spregnutom s vjerskim opredjeljenjem
BIRAČKO PRAVO-svi punoljetni muškarci s prebivalištem u BIH najmanje 1 godiNU, I
najbogatije veleposjednICE u skupini veleposjednika.
KURIJE:
1. VELEPOSJEDNIČKA-18 zastupnika
2. STANOVNICI GRADOVA-20 zastupnika
3. STANOVNICI SELA-34 zastupnika

Unutar kurija mandati su podjeljeni na 4 vjeroispovijesti razmjerno broju njihovih pripadnika-u

1. –katolicima 4, muslimanima 6, pravoslavnim 8 mandata
2. i 3. -12-18-23(u 2. kuriji jedan mandat ide židovima)

U sabor ulazi i 20 virilista, najviše glavari 4 vjere i predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik
Odvjetničke komore, gradonačelnik Sarajeva, predsjednik Trgovačke i obrničke komore u
Sarajevu.

Ustavom su jačena pravna jednakost, sloboda vjere i savjesti, privatnog vlasništva,

nepovredivost stana,sloboda misli, tiska, javnog okupljanja i udruživanja, očuvanje narodne
kulture i jezika, zabranjena KONFISKACIJA IMOVINE.

101
JUGOSLAVENSKA DRŽAVA OD 1918. DO 1941.
STVARANJE DRŽAVE SLOVENACA, HRVATA I SRBA

U trenutku slabe državne vlasti i političkih previranja, u ljeto 1918. dolazi do osnivanja
narodnih vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba (za Dalmaciju u Splitu, za Hrvatsko Primorje u
Sušaku i za slovenske zemlje u Ljubljani)

Narodno vijeće Slovenaca, Srba i Hrvata u Zagerbu kao

PREDSTAVNIŠTVO POLITIČKIH STRANAKA osnovano je u listupadu 1918.
àu njegovoj deklaraciji se navodi da se NARODNO VIJEĆE SHS smatra predstavništvom
Slovenaca, Hrvata i Srba koji žive u Hrvatskoj i Slavoniji s Rijekom, Dalmaciji, BIH, Istri, Trstu,
Kranjskoj, Gorici, Štajerskoj, Koruškoj, Bačkoj, Banatu, Baranji, Međimurju i drugim krajevima
J-Z Ugarske.
àtime je iskazana namjera državnopravnog objedinjavanja tih područja

ORGANIZACIJSKA STRUKTURA NARODNOG VIJEĆA SHS

 PLENUM
-80 delegata koje su u pojedinim zemljama delegirale političke stranke i skupine po
kriteriju jedan delegat na 100 000 stanovnika
+svi zastupnici Hrvatsko-slavenskog sabora, Bosanskog sabora, Carevinskog vijeća
s južnoslavenskih područja (od kojih po 5 članova iz svakog od tih sabora ima puna
prava, kao i zastupnici svih pokrajinskih sabora (bez prava glasa))
àukupno 95 članova s punim pravima
PLENUM bira i usmjerava rad Središnjeg odbora
 SREDIŠNJI ODBOR
à30 članova i 10 kooptiranih članova
-sazivao je i vodio poslovanje NARODNOG VIJEĆA i predstavljao ga prema van
-on bira svoje predsjedništvo koje je ujedno i Predsjedništvo Narodnog vijeća 
 PREDSJEDNIŠTVO

Narodno vijeće u listopadu na manifest cara Karla 1. o pretvaranju Austrije u saveznu državu
odgovara DEKLARACIJOM kojom traži ujedinjenje Slovenaca, Hrvata i Srba bez obzira na
granice u jedinstvenu i suverenu državu. Također, izjavljuje da ono kao političko
predstavništvo naroda preuzima vođenje NARODNE POLITIKE.

ZATIM, ''HRVATSKI DRŽAVNI SABOR'' (kako sam sebe naziva), 29.10.1918. na poticaj
Središnjeg odbora donosi odluku o raskidu svih DRŽAVNOPRAVNIH odnosa Kraljevine
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i kraljevine Ugarske i carevine Austrijske TEMELJEM
PRAVA NAGODNOG SAMOODREĐENJA.

àto je proglašeno na protuustavan način jer je austro-ugarska nagodba mogla biti

mijenjanja jedino suglasnošću obiju strana, a veza s Austrijom nije bila u nadležnosti Sabora.

TAKOĐER, Dalmacija, Hrvatska i Slavonija s Rijekomk proglašena je NEOVISNOM

DRŽAVOM prema Austriji i Ugarskoj, te ona temeljem narodnog jedinstva Slovenaca, Hrvata i
Srba pristupa u zajedničku narodnu suverenu DRŽAVNU SLOVENACA, HRVATA I SRBA na
cijelom etnografskom području toga naroda bez obzira na državne i teritorijalne granice.
àbuduća ustavotvorna skupština kvalificiranom većinom trebala je utvrditi oblik vladavine.

Sabor prihvaća kao obvezan navedeni proglas Narodnog vijeća, i priznaje Narodnom vijeću
vrhovnu vlast.

Tako je Hrvatska, Slavonija i Dalmacija stupila u Državu SHS. Nejasna je formulacija ''na
cijelom etnografskom području i bez obzira na državne granice''-to se moglo tumčiti kao
namjera stupanja u širu jugoslavensku državu, kako to predlaže Svetozar Pribićević. To se
razlikuje od zamisli Stjepana Radića o ujedinjenju u kojem bi Hrvatska bila jednakopravan
državnopravni činilac.

102
ORGANIZACIJA VLASTI DRŽAVE SLOVENACA, HRVATA I SRBA

NARODNO VIJEĆE SHS

àvrhovni organ vlasti na području Države SHS
-ZAKONODAVNA I IZVRŠNA FUNKCIJA

ta je funkcija bila otjelovljena u SREDIŠNJEM ODBORU koji je bio u permnentnom

zasjedanju i djelovao je kao vrhovna izvršna vlast za Državu SHS

TROČLANO PREDSJEDNIŠTVO
-predsjednik Anton Korošec, potpredsjednici Svetozar Pribićević i Ante Pavelić zubar.
-oni su šefovi Države SHS

Lokalna vlast
-na razini lokalne vlasti ostaju djelovati lokalni organi uprave i odbori Narodnog vijeća koji su
se u nekim područjima nametnuli kao lokalne vlasti

àdržava SHS ima problem s nedostatkom vojne sile, dok talijanske trupe neometano
zauzimaju područja na obali pozivajući se na Londonski sporazum i odredbe sporazuma o
primirju s Austro-ugarskom, stanje u državi je KAOTIČNO

PITANJE MEĐUNARODNOG PRIZNANJA DRŽAVE SLOVENACA, HRVATA I SRBA

Država SHS obavješćuje vlade UK-a, Francuske, Italije i SAD-a i JUGOSLAVENSKI ODBOR
U LONDONU o svom konstituiranju àzamolili su taj odbor da kod drugih država zastupa
interese Države SHS
 jedino Kraljevina Srbija priznaje NARODNO VIJEĆE kao ''zakonitu vladu'', a ne i
državu. Do priznanja države SHS od drugih zemalja neće doći

Hrvatski teoretičari smatraju da je Država SHS imala sve elemente državnosti (teritorij, narod,
građane, organizaciju vlasti). Srpski i talijanski teoretičari navode da ona nije bila država,
nego odcjepljeni dio Austro-Ugarske.

ŽENEVSKA DEKLARACIJA

Realitet Države SHS i talijanska zaposjedanja jadrana ne odgovara Francuskoj i UK-u

àoni PONUKAVAJU HEHE neke diplomatske predstavnike Srbije i francusku i englesku
vladu da izvrše PRITISAK NA PAŠIĆAAAA
ZBOG
àubrzanog uspostavljanja VELIKE JUGOSLAVENSKE DRŽAVE.

Srpska strana zatim saziva konferenciju u Ženevi s ''Jugoslavenskim odborom'' od

6.-9.11.1918.
àstvarno je to bio sastanak predstavnika srpske vlade i srbijanskih oporbenih parlamentarnih
stranaka s PREDSTAVNICIMA NARODNOG VIJEĆA SHS i Jugoslavenskog odbora.

PAŠIĆ PRISTAJE NA ZAKLJUČENJE ženevske deklaracije i konferencije koji su utvrdili

načela uređenja buduće države između Države SHS i Kraljevine Srbije.
Obilježja Ženevske deklaracije:
 proglašeno ujedinjenje u državu Srba, Hrvata i Slovenaca uz poziv za priključenje i
Crnoj Gori
 Nova država je trebala imati zajedničke organe vlasti
 bila bi osnovana zajednička VLADA koju bi privremeno trebalo činiti 12 ministara
àsvaka strana imenuje po polovinu
 na samoj konferenciji je svaka strana imenovala po 3 ministra koji su prisegu trebali
položiti vrhovnim vlastima svoje zemlje.
 Predviđeno je ormiranje USTAVOTVORNE VELIKE SKUPŠTINE ujedinjenih Srba,
Hrvata i Slovenacana osnovi općeg, jednakog, tajnog i neposrednog prava glasa
àona je trebala donijeti ustav čiji sadržaj nije bio prejuidiciran

103
Ženevska deklaracija je pružila jake FEDERALNE I KONFEDERALNE ELEMENTE. Nova
država bi trebala imati dvojni suverenitet i dvojnu nadležnost, zajednički poslovi bi se obavljali
RAVNOPRAVNO.

Regent Aleksandar Karađorđević i vlada u Beogradu odbili su prihvatiti takav sporazum koji nije
osiguravao dominaciju Srbije i vlast dinastiji. Pašić predaje ostavku, deklaracija nije ratificirana niti
stupila na snagu

NAPUTAK NARODNOG VIJEĆA SLOVENACA, HRVATA I SRBA

Kaotično stanje u državi, nadiranje talijana stvara ozračje u Središnjem odboru u kojem je
prevladala struja za hitno ujedinjenje.
àSredišnji odbor 24.11.1918. donosi zaključak o provedbi ujedinjenja
 Središnji odbor izabire odbor od 28 članova ovlaštenih da se dogovore s
predstavnicima vlade i političkih stranak Srbije i CG i provedu ujedinjenje.

SREDIŠNJE VIJEĆE DONOSI NAPUTAK za tu delegaciju, s uvjetima sistematiziranim u 11

točaka.

 Naputak polazi od složene države i organizacije

 Predviđa podjelu zakonodavnih i izvršnih poslova na DRŽAVNE i AUTONOMNE

 U prijelaznom razdoblju do punog ustrojenja državnih tijela nastoji očuvati zatečenu

organizaciju vlasti i zasebne teritorije

 Naputak predviđa jamstva pod kojima će buduća organizacija biti ustrojena na osnovi
sporazuma dijelova koji su trebali ući u novu državu

 KONAČNU ORGANIZACIJU NOVE DRŽAVE može odrediti samo USTAVOTVORNA

SKUPŠTINA, temeljem 2/3 većine glasova

 do saziva ustavotvorne skupštine zakonodavnu vlast vrši DRŽAVNO VIJEĆE

(razmjeran broj članova Narodnog vijeća SHS, i predstavnika Srbije i CG)

 DRŽAVNOM VIJEĆU bi trebala biti odgovorna Državna vlada-7 državnih tajnika koji
zastupaju interese zemaljskih vlada

 Postojeće zemaljske vlade bi ostale odgovorne svojim predstavničkim tijelima i

nastavile obavljati sve poslove koji nisu prenijeti na zemaljsku vladu

KRALJEVSTVO SRBA, HRVATA I SLOVENACA

PRVOPROSINAČKI AKT

Delegacija Narodnog vijeća putuje u Beograd na pregovore s proširenom Kraljevinom Srbijom

(Priključena Vojvodina i CG, a slične postupke najavile BIH i dalmatinska vlada) à srbi nisu
bili voljni prihvatiti niz uvjeta iz Naputka,

IZRIČITO ODBILI uvjet o 2/3 većini potrebnoj za donošenje USTAVA i prepuštanje odluke o
obliku vladavine ustavotvornoj skupštini.
àu nepovoljnim uvjetima pod pritiskom talijanskih trupa, nepovoljnog međunarodnog
položaja Države SHS, delegacija Narodnog vijeća ODSTUPA OD ZNATNOG BROJA
UVJETA, te se dogovara o sadržaju ADRESE koju je 1.12. svečano pročitala regentu
ALEKSANDRU!

SADRŽAJ ADRESE:
istaknuta želja Narodnog vijeća o ujuedinjenju Države SHS s Kraljevinom Srbijom i
Crnom Gorom
Naglašena želja da državni vladar bude kralj Petar odnosno kralj Srbije
Istaknuta želja da se osnuje jedinstvena vlada i jedinstveno narodno predstavništvo

104
 da se privremeno narodno predstavništvo uspostavi sporazumno
da vlada bude odgovorna prema parlamentarnim načelima

Regent Aleksandar (umjesto bolesnog Petra 1.) na adresu je odgovorio IZJAVOM kojom je
prihvatio te proglasio:::::::::::
 UJEDINJENJE Kraljevine Srbije sa zemljama Države SHS u jedinstveno
KRALJEVSTVO SRBA HRVATA I SLOVENACA

ADRESA I IZJAVA –čine jedinsteveni pravni akt kojim je pravno izražen nastanak nove
države

O PRVOPROSINAČKOM AKTU je 29.12. obaviještena i bez rasprave glasovala srpska

Narodna skupština. Do saziva Narodnog vijeća i Hrvatskog sabora nije došloàzbog toga
Stjepan Radić i pravaški političari osporavaju pravnu obveznost akta

PRIVREMENA ORGANIZACIJA VLASTI

NOVA VLADA
àna čelu srbin Stojan Protić
àod 20 ministara je 13 srba, 4 hrvata, 2 slovenca i 1 muslimanàprevlast srpskih interesa

U vladu nisu ušli državni tajnici kao što predviđa NAPUTAK.

àvlada je ubrzo u novu državu protegnula odredbe srbijanskog ustava o pravima građana i
srbijanski Kazneni zakonik (odredbe protiv države i kralja)

PROBLEMI U DRŽAVI:ishrana, 5 valuta

Regent UKAZOM 1919. saziva Privremeno narodno predstavništvo Srba, Hrvata i

Slovenaca kao pretparlament!!!! à imao je funkciju primvremenog zakonodavnog tijela sa
zadaćom à PRIPREME IZBORA ZA USTAVOTVORNU SKUŠTINU.

àono donosi ZAKON O IZBORU NARODNIH POSLANIKA ZA USTAVOTVORNU

SKUPŠTINU 3.9.1920. ((((uz burne prosvjede))))

KRALJEVINA SRBA, HRVATA I SLOVENACA

IZBORNI ZAKON ZA USTAVOTVORNU SKUPŠTINU I POSLOVNIK USTAVOTVORNE
SKUPŠTINE

Ustavotvorna skupština je izabrana prema tom zakonu koji gore piše hehe :P
-on sadržava i odredbe kojima zahvaća u NADLEŽNOST ustavotvorne skuštineàograničava
njezin rad, a ona ti trebala bit suverena.

BIRAČKO PRAVO
-opće, jednako, neposredno, tajno-ta načela bila znatno ograničena
àAKTIVNO-imaju svi muškarci stariji od 21 god, državljani Kraljevstva SHS
IZBORNI ZAKON uređuje pitanje državljanstva Kraljevstva SHS
-ono se priznaje državljanima bivše Kraljevine S i CG, Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji,
pripadnost u BIH, ili domovinsko pravo u nekim dijelovima drugih jugoslavenskih zemalja koji
su ušli u Kraljevinu.

ZAKON IZRIČITO USKRAĆUJE BIRAČKO PRAVO OPTANTIMA ----oni koji su temeljem

mirovnih ugovora imali pravo opcije za druge države!!!

àglasovati nisu mogle aktivne i umirovljene vojne osobe

PRETPOSTAVKA BIRAČKOG PRAVA
-cenzus domicila (6-mjesečno boravljenje u izbornom kotaru)

srbijanska Narodna radikalna stranka se protivi dodjeli prava glasa ženama-navodi da su

podložne utjecaju crkava i u ovisnom položaju-u nemogućnosti da slobodno rasuđuju

105
PASIVNO BIRAČKO PRAVO
àUVJETIànačelno stalno boravljenje u Kraljevstvu SHS
àdob od 25 god
àumijeće čitanja i pisanja
-ograničenje je utvđeno za neke kategorije državnih službenika-policija i suci

BIRA SE 1 POSLANIK NA 30 000 stanovnika

àako izborna jedinica ima 17 000 stanovnika preko tog broja onda dobiva dodatni mandat

 srbi dobivaju veći broj mandata zbog toga što su izborne jedinice i broj aktivnih birača
određeni prema upravnoj organizaciji i popisu stanovništva iz 1910.
àosim toga ona ima male a većina drugih krajeva velike izborne jedinice
àuključivani su i mrtvi u ukupni broj birača (u 1. svjetskom ratu je puno srba
poginulo), kao moralno pravo srbije

Zakon je odredio i NAJDULJE trajanje i sadržaj rada ustavotvorne skupštine, i mogućnost

njenog RASPUŠTANJA VLADAREVIM AKTOM. àtrebala je raditi do donošenja ustava, ali
najdulje 2 god.
àvladar ju je raspustio nakon 3 mjeseca!! àtime je on postavljen iznad skupštine.

Izborni zakon određuje i da vlada donese POSLOVNIK O RADU SKUPŠTINEàtime je vlada

organičila poslovnikom rad skupštine.
 pretpostavka obavljanja POSLANIČKE DUŽNOSTI bila je polaganje prisege kralju.

POSTUPAK DONOŠENJA USTAVA

-prednost se daje vladinom prijedlogu
NAIMEàUstavotvorna skupština trebala je odlučivati samo o prijedlogu USTAVNOG
ODBORA, a on je DUŽANNN predložiti VLADIN PRIJEDLOG! (osim ako se s njim ne bi
složio ni u načelu)

-ako se ne slaže s tim prijedlogom ni u načelu, onda Ustavni odbor treba izraditi vlastiti
prijedlog vodeći računa o NACRTIMA USTAVA koje su podnijeli POSLANICI.
àPOSLANICI bi taj prijedlog trebali podnijeti kao skupina od najmanje 20 članova, i to 10
ddana od izbora USTAVNOG ODBORA.
-na taj način je otežana mogućnost da skupština razmotri neki drugi prijedlog osim vladinog

Za prihvaćanje ustava (nasuprot KRFSKOJ DEKLARACIJI I NAPUTKU), potrebna je

NATPOLOVIČNA VEĆINA GLASOVA SVIH POSLANIKA (50%+1)

USTAVOTVORNA SKUPŠTINA I DONOŠENJE VIDOVDANSKOG USTAVA

Izbori za Ustavotvornu skupštinu su održani 28.11.1920.

419 poslanikaàunitaristička Jugoslavenska demokratska stranka 92 poslanika
à50 Hrvatska pučka seljačka stranka…………

Hrvatska pučka seljačka stranka ODBIJA položiti prisegu i ući u skupštinu, i mijenja naziv u
Hrvatska REPUBLIKANSKA seljačka stranka.
àžestoko je kritiziran način konstituiranja skupštine
àsve stranke su podnijele vlastite nacrte ustava, dok je HRSS objavio svoj nacrt ali i dalje
ostao IZVAN SKUPŠTINE.

Ustavni odbor je na raspravu uputio vladin prijedlog.

Jugoslavenska demokratska i Narodna radikalna stranka zajedno nisu imale natpolovičnu

većinu glasova jer ih je srbijanski Savez zemljoradnika dan prije glasovanja izdao. Zatim se
vlada istog dana sporazumjela s 10 poslanika slovenske Samostalne seljačke stranke i
Jugoslavenskom muslimanskom organizacijom i strankom Džemijet (muslimanski
zemljposjednici iz Makedonije i Kosova) kojima su obećali ustupke, povoljni položaj begova,

106
naknade za oduzetu zemlju u agrarnoj reformi, upravnu cjelovitost BIH, vjersku i prosvjetnu
autonomiju i zadržanje ŠERIJATSKIH SUDOVA.

àtako su dobili potrebnu većinu i ustav je donesen 28.6.1921. na praznik sv. VIDA

GLAVNA OBILJEŽJA VIDOVDANSKOG USTAVA

Uzor mu je USTAV KRALJEVINE SRBIJE 1903. (on na srpskom 1888. a on na belgijskom

1831.)

PROGLAŠAVA DA
 je država Srba, Hrvata i Slovenaca ustavna, parlamentarna i nasljedna monarhija
naziva KRALJEVINA SRBA, HRVATA I SLOVENACA
 Službeni jzik je srpsko-hrvatsko-slovenski
 ustav jamič DIOBU VLASTI na zakonodavnu, izvršnu i sudsku
 jamči NEOVISNOST SUDSTVA
àta su načela narušena predviđenim položajem kralja i zakonskom regulativom u
ustavu.

 glavni organi su KRALJ

NARODNA SKUPŠTINA
MINISTARSKI SAVJET (vlada)

POLOŽAJ KRALJA PO VIDOVDANSKOM USTAVU

Kralj zajedno s Narodnom skupštinom vrši zakonodavnu vlast, a pripada mu i upravna vlast
koju vrši preko odgovornih ministra.

àon ima pravo raspisivanja izbora, sazivanja, otvaranja i raspuštanja NARODNE

SKUPŠTINE (mora je sazvati u roku 3 mjeseca opet)

-ima pravo ZAKONODAVNE INICIJATIVE (preko ministara), SANKCIJE I PROMULGACIJE

Vlada nije mogla podnositi prijedloge zakona bez suglasnosti kralja (inicijativa), a pravo
sankcije vladaru daje APSOLUTNI VETO na prihvaćene zakone.

ZAPOVJEDNIK VOJNE SILE, PROGLAŠAVA RAT, SKLAPA MIR, ZASTUPA DRŽAVU

Kralj imenuje predsjednika vlade i ministre (imaju pravo protupotpisa, politički i pravno
odgovorni kralju i Narodnoj skupštini)

POLOŽAJ NARODNE SKUPŠTINE PO VIDOVDANSKOM USTAVU

Jednodomno tijelo – zastupnici se biraju na 4 godine
àsvaki zastupnik predstavlja cijeli narod i birači mu ne mogu davati obvezne upute
Zastupnici uživaju GRAĐANSKOPRAVNI I KAZNENOPRAVNI IMUNITET

POLOŽAJ MINISTARSKOG SAVJETA – VLADE PO VIDOVDANSKOM USTAVU

-vlada ovisi o kralju, koji je balansirao u sukobima između vlade i Narodne skupštine
àkolegijalno tijelo, glavninu odluka donose ministri koji su samostalni u vršenju svojih
dužnosti

POLOŽAJ SUDSTVA PO VIDOVDANSKOM USTAVU

-sudovi su bili neovisni
-izboru sudačko zvanje bio je DOŽIVOTAN
Suce postavlja KRALJ na prijedlog ministra pravosuđa. Zakonom je bilo propisano da su
pretpostavke za zapošljavanje sudaca jednake kao i za činovnikeàomogućen odabir
podobnih sudaca.

Onemogućeno je djelovanje laika u suđenjuàukinuti prisjednički i porotni sudovi (nadležni za

tiskovne delikte, i teške na slov-dalm području).

Redovni sudovi-KOTARSKI, OKRUŽNI, PRIZIVNI, VRHOVNI (+ spec. Trgovački)

107
Ustav je predvidio osnivanje KASACIJSKOG SUDA u Zagrebu, ispitivao bi povrede prava, ali
do njegovog osnivanja nije došlo.

PRAVA PO VIDOVDANSKOM USTAVU

-široka lista građanskih i političkih prava-osobna sloboda, zabranjeno propisivanje smrtne
kazne za izričito političke delikte, nepovredivost stana, tajnost pisama, sloboda kretanja,
savjesti, vjere, govora, vjeroispovjesti, tiska, udruživanja.

U zakonodavnoj i sudskoj praksi su ta prava ograničavana prema političkim potrebamaà

ào tome govori ''predustavna'' OBZNANA-vladina uredba 30.12.1920. i ZAKON O ZAŠTITI

JAVNE BEZBJEDNOSTI I PORETKA U DRŽAVI od 2.8.1921.-izvorno je usmjeren protiv
KOMUNISTA, ali je iskorišten za zatvaranje Stjepana Radića 1924. i progon pripadnika
HRSS.
àtim su represivnim zakonom bile ograničene slobode govora, udruživanja i druge političke
slobode

Zbog teškog socijalnog stanja i pritiska oporbe, u ustav su po uzoru na Weimarski ustav
ugrađene odredbe kojima se jamče socijalna prava, zaštita u radnim odnosima za đene i
maloljetnike, prava invalida, zaštitu siročadi, udovica, siromašnih, prava radnika na socijalno
osiguranje i sindikalno organiziranje, pravo države da intervenira u privatne odnose radi
ostvarenja pravde i uklanjanja društvenih suprotnostiàu praksi dosta toga neostvareno.

ORGANIZACIJA UPRAVE PO VIDOVDANSKOM USTAVU

Imamo OBLASTI, OKRUGE, SREZOVE I OPĆINE

àjedna oblast može imati najviše 800 000 stanovnika, a dijele se po prirodnim, socijalnim i
gospodarskim prilikama ZBOG razaranja dotaadšnjih kompaktinih tradicionalnih, kulturnih,
etničkih i društvenih cjelina àhtjeli su formirati cjeline u kojima nema velike koncentracije
pojedine nacije à RAZMIŠLJANJE da su dotadašnje povijesne okolnosti razorile stvarno
jedinstven narod a tim urpavnim i drugim mjerama će ukloniti povijesno nastale barijere -.-

VLADINA UREDBA O OBLASNOJ I SRESKOJ SAMOUPRAVI 1922.

-osnovane 33 oblasti-ŽUPAN na čelu (kralj ga postavlja)
àto je organ središnje državne uprave podređen vladi i neovisan o lokalnim utjecajima
Uredba propisuje i osnivanje izbornih samoupravnih tijela-OBLASNIH SKUPŠTINA-kao
izvršni organ imaju oblasne odbore, a njihovo poslovanje nadzire VELIKI ŽUPAN.
Samoupravna nadležnost obuhvaća:oblasne financije, javne radove, brigu o zdravlju,
socijalnoj politici, prosvjeti, unaprijeđenju gospodarstva

 granicama oblasti utvrđenim UREDBOM nastojalo se prijeći dotadašnje

povijesne graniceàprosvjedi kod hrvatskih stranaka

IZNIMKA-6 BIH oblastiàkod njih granice ostale isteàvlada ispunila obećanje Jugoslavenskoj
muslimanskoj organizaciji dano pri donošenju Ustava. Slično je i kod Slovenskih oblasti.

GRANICE I MEĐUNARODNI POLOŽAJ NOVE DRŽAVE

Granice i međ. položaj su utvrđeni na MIROVNOJ KONFERENCIJI U PARIZU-potpisani

ugovori o miru između pobjednica (SAD, UK, FR, IT, JPN) i gubitnica.

VERSAJSKIM UGOVOROM o miru s NJEMAČKOM, 1919., kraljevstvo SHS navedeno je

među nizom država potpisnica čime je nova država priznata.

granice s pobijeđenim zemljama su utvrđene

1. SAINTERMAINSKIM UGOVOROM
2. TRIANONSKIM UGOVOROM

108
1.Saintegrmainskim je Austrija ipriznala Kraljevstvo SHS kao NEOVISNU DRŽAVU
àdaje joj Korušku i južnu Štajersku, Kranjsku, Dalmaciju i BIH
(u Koruškoj je proveden referendum, zamjetna većina je bila za ostanak u Austriji, pa je to
područje dodjeljeno Austriji)

2.Trianonski ugovor (dopunjava odredbe S-G ugovora), potpisan u dvorcu Trianon u

Versaillersu.
àMađarska priznaje neovisnost Kraljevstva SHS i Čehoslovačke
-Mađarska se odriče svih djelova u kojima Mađari nisu bili većinsko stanovništvo, i izričito se
odriče prava na RIJEKU. (prosvjedi i demonstracije)

+ugovor u Neuillyju na SIENI, Bugarska predaje Kraljevstvu SHS

STRUMIČKU OBLAST, Caribrodki i Bosiljgradski kotar u Makedoniji.

RAPALLSKI UGOVOR
-1920.
Kraljevstvo SHS se usuglašava da Italija dobije Trst, Goricu, Gradišku, dio zapadne Kranjske,
Istru, Zadar s okolicom, Cres, Lošinj, Lastovo, Palagružu,,,,,,,, i stvorena je ''slobodna i
neovisna Riječka država.
àtalijani koji su živjeli na području SHS imali su pravo opcije za talijansko džavljanstvo
koje ih ne obvezuje na iseljenje, pravo na upotrebu talijanskog jezika, pravo na zadržavanje
gospodarskih pogodnosti koje su imali prije raspada Austro-ugarske.
o time je dalm. izuzeta od agrarnih reformi, tj. one se nisu mogle provesti bez
suglasnosti talijanske vlade.
Talijanska strana nije preuzela nikakve obveze zaštite prava Hrvata i Slovenaca.

RIMSKI PAKT
-27.1.1924.
-Kraljevina SHS priznaje Italiji suverenitet nad gradom i lukom RIJEKOM
àSHS dobiva područje DELTE i BAROŠ.

KRALJEVINA JUGOSLAVIJA
POLITIČKE OKOLNOSTI UVOĐENJA ŠESTOSIJEČANJSKE DIKTATURE.

àpolitička i društvena nestabilnost, nacionalno, kulturno i društveno heterogene zemlje-

napetost, spor između srba i hrvata kao gospodarski najsnažnijih država

RASTE PRIHVAĆENOST Stjepana Radića i njegove HRSS-ta stranka se pretvara u

nacionalni pokret a on u općenacionalnog vođu.
àuhićenja komunista
….
àHRS se uključuje u seljačku internacionalu 1924. koja je pod utjecajem sovjetske
vlastiàuhićenje Štefa Radića

On zatim priznaje Vidovdanski ustav, odriče se republikanskog usmjerenja.

àon stupa onda u KOALICIJU sa SVETOZAROM PRIBIĆEVIĆEM (:o), odnosno
HSS+Samostalna demokratska stranka
(pribićević je razočaran centralističkom srpskom politikom koja je osiromašila prečanske
krajeve…)

U tim okolnostima 1928. u Narodnoj skupštini jedan radikalni zastupnik smrtno ranjava
Stjepana i Pavla Radića, Đuru Basaričeka i još 2 zastupnika HSS.
àodnosi se zatim dalje zaošatravaju, Pribićević zajedno s novim vođom HSS-a VLADKOM
MAČEKOM traži promjenu USTAVA i uvođenje FEDERALISTIČKIH elemenata.

KRALJ ALEKSANDAR (zbog teške političke krize), 6.1.1929. ukida USTAV i prelazi NA
APSOLUTNU VLAST KRALJA.

109
GLAVNI AKTI U PORETKU ŠESTOSIJEČANJSKE DIKTATURE

PROGLAS kralja u ''Službenim novinama'' 6.1.1929. à''nastupio čas kad između kralja i
naroda ne smije biti posrednika-ukida Ustav i raspušta Narodnu skupštinu.
àimenuje novu vladu na čelu s generalnom PETROM ŽIVKOVIĆEM
istog dana objavljuje i

Zakon o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi (proširuje inkriminacije iz istoimenog

iz 1921.)
àzabranjena su sva udruženja i političke stranke koje su iznosile stajališta o potrebi
promjene postojećeg poretka i skupine s vjerskim ili nacionalnim obilježjem
àinkriminirano je učlanjivanje u udruženja koja VLADA NIJE ODOBRILA.
2 DANA POSLIJE OSNOVAN JE

Državni sud za zaštitu države

-suci lojalni režimu, razvio represivnu sudsku praksu

Izmjenjen je zakon o općinama i oblasnim samoupravama-na čelne pozicije imenovani novi

članovi lojalni režimu-kontrola na razini lokalne samouprave.

Zakon o nazivu i podjeli kraljevine na upravna područja

3.10.1929.
država dobiva ime KRALJEVINA JUGOSLAVIJA-službeni prijelaz na unitarističku politiku.
àdržava je podijeljena na BANOVINE (prema zemljopisnim kriterijima, i s odgovarajućim
nazivljemàgranice osiguravaju što veću zastupljenost Srba u pojedinoj banovini -.-)
 to su upravno-teritorijalne jedinice u sustavu državne uprave.
1. DRAVSKA BANOVINA
2. SAVSKA BANOVINA
3. VRBASKA BANOINA
4. PRIMORSKA BANOVINA
5. DRINSKA BANOVINA
6. ZETSKA BANOVINA
7. DUNAVSKA BANOVINA
8. MORAVSKA BANOVINA
9. VARDARSKA BANOVINA
àBeograd sa Zemunom i Pančevom je bio posebno područje

Banovinski organi su
 BAN
-na čelu uprave banovine, odgovaran za krug državnih poslova u banovini
àpostavlja ga kralj na prijedlog predsjednika vlade, neposredno podređen
 BANOVINSKA UPRAVA
àsve načelnike postavlja kralj na prijedlog ministra, podređeni resornom
ministru
 BANOVINSKO VIJEĆE
-funkcionira tek na tehničko-savjetodavnoj razini

Kralj donosi zakone iz područja građanskog, kaznenog i drugih grana kojima je UNIFICIRAO
pravo u Jugoslaviji.

USTAV KRALJEVINE JUGOSLAVIJE

àteško gospodarsko stanje, vanjski pritisak na režim, strani mediji izvještavaju o represiji i
sumnji na državna ubojstva političkih protivnika….
 Kralj 3.9.1931. PROGLAŠAVA USTAV KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
-trebao je sve stečevine diktature očuvati u ustavnom obliku

ZADRŽAVA naziv države, UNITARISTIČKO opredjeljenje, CENTRALISTIČKO uređenje,

podjelu na BANOVINE, ograničenje SLOBODE iskazivanja vjerskih i nacionalnih uvjerenja.

 Kraljevina Jugoslavija je nasljedna i ustavna monarhija (nije više ''parlamentarna'')

– time ''nasljedna'' se htjela naglasiti uloga vladara

110
  Proglašeno je načelo DIOBE VLASTI-samo formalno, vladar prema Ustavu ima
najistaknutiji položaj
 Kralj ima pravo:
raspisivanja izbora
sazivanja, otvaranja i raspuštanja Narodne skušitne
pravo zakonodavne inicijative (preko ministara)
pravo sankcije i promulgacije zakona
vrhovni zapovjednik vojne sile, proglašenje rata, sklapanje mira, zastupanje
pred drugim državama
àKRALJ IMA PRAVO imenovati do POLOVICE članova Senata
àima pravo ARBITRIRATI u slučaju nesuglasnosti dvaju domova o prijedlogu zakona.

ORGANI PREDVIĐENI USTAVOM

ustavom je predviđeno
KRALJEVSKO NAMJESNIŠTVO
àtreba vršiti vlast u slučaju kraljeve maloljetnosti, trajne nesposobnosti ili odsutnosti iz zemlje
duže od 6 mjeseci
-sastavljeno od 3 osobe, imenuje kralj oporukom ili posebnim aktom
(nakon atentata na kralja Aleksandra u Marseilleu 1934, do punoljetnosti Petra II., vlast
preuzima namjesništvo na čelu s Pavlom Karađorđevićem)

NARODNO PREDSTAVNIŠTVO
-zakonodavno tijelo
DVODOMNO-Narodna skupština i SENAT
Narodna skupština
àbira se općim i neposrednim glasovanjem, JAVNO GLASOVANJE
Senat
-birani i imenovani senatori s mandatom od 6 god
-ukupno 46, kralj imenuje do polovicu
àmorali su imati najmanje 40 godina

BIRAJU IH-izborna tijela u banovinama koja su činili:

 narodni zastupnici u Narodnoj skupštini
 svi banovinski vijećnici
 svi predsjednici općina u banovinama koji su bili vezani za režim

àsenat na taj način zastupa kraljeve interese

Domovi su bili ravnopravni ALI ako se o zakonu u 2 doma ne bi postigla suglasnost, on bi se

skidao s dnevnog reda i o njemu se u tom sazivu više nije moglo raspravljati. Ako bi u
sljedećem sazivu opet došlo do nesuglasnosti odluku donosi KRALJ.

IMENOVANJE MINISTARA PREMA NOVOM USTAVU

-imenuje ih kralj, samo su pravno odgovorni Narodnoj skupštini

POLOŽAJ SUDOVA I SUDACA PREMA NOVOM USTAVU

-sudovi su neovisni, suci stalni (ALI, stupanje te odredbe na snagu je odgođeno na 5 god-
vlada je za to vrijeme suce rasporedila prema svom nahođenju i time izvršila pritisak na njih)
àkandidat za suca je morao pristati uz postojeći oblik vladavine i pravni poredak!!

POLITIČKA I GRAĐANSKA PRAVA PREMA NOVOM USTAVU

-sužena u usporedbi s Vidovdanskim, sloboda političkog udruživanja ograničena zabranom
udruživanja i okupljanja na vjerskoj, nacionalnoj ili regionalnoj osnovi

IZBORNI SUSTAV PREMA NOVOM IZBORNOM ZAKONU IZ 1931.

àIzbornim zakonom 1931. uvedene su ZEMALJSKE IZBORNE LISTE

-stranke koje su izlazile na izbore morale su imati kandidata u svakom izbornoj jedinici u
zemlji i jednog nosioca za ZEMALJSKU LISTU.

111
  kandidaturu nosioca liste moralo je podržati 60 birača iz svakog administrativnog
kotara
 kotarsku listu moralo je podržati po 200 predlagača iz svakog izbornog kotara

SVRHA TE ODREDBE
-eliminacija regionalnih i regionalno obilježenih stranaka
àna izbore su onda zapravo mogle izaći samo velike stranke koje uživaju podršku vlade i
podršku u svakom kotaru u zemlji.

àzemaljska lista koja bi dobila većinu u cijeloj zemlji, dobiva po 2/3 mandata po banovinama
 novelom iz 1933. su ti uvjeti ublaženiàsmanjen broj predlagača, a pobjela mandata s
2/3 smanjena na 3/5
*manje stranke pokušavaju doskočiti formiranjem bloka Udružene opizicije, najjača od njih
je HSS koja stalno iznosi hrvatsko pitanje.

BANOVINA HRVASKA
POLITIČKE OKOLNOSTI PRI STVARANJU BANOVINE HRVATSKE

Političke napetosti i naziranje ratnog sukoba čije bi posljedice bile raspad Jugoslavije potiču
Kraljevsko namjesništvo da vladu 1939 povjeri Dragiši Cvetkoviću da pokuša ostvariti
sporazum s hrvatima i riješiti hrvatsko pitanje

1939. Cetković počinje pregovore s Mačekom i predlaže mu

FORMIRANJE POSEBNE HRVATSKE JEDINICE spajanjem Savske i Primorske
banovine i kotara Dubrovnik.
àMaček predlaže uključenje u novu jedinicu i nekih BH-područja, (u užem opsegu ako bi
BIH i Vojvodina postale posebne jedinice, a u širem ako to ne bi postale-spor izbija oko
priključenja Bosanske krajine)

 KOMPROMISNI PRIJEDLOG-spajanje Savske i Primorske banovine i kotara

Dubrovnik , a u dijelu BIH, Dalmacije, Srijema i Vojvodine će se održati
PLEBISCIT (REFERENDUM)
àodbija NAMJESNIŠTVO zbog plebiscita o Boki Kotorskoj i Vojvodini

 postignut je sporazum u kojem je plebiscit ograničen na BIH i srijem

NO, pri izradi teksta sporazuma ispuštene su odredbe o plebiscitu, te su konačno utvrđene
granice BANOVINE HRVATSKE
àtaj tekst prihvaća Kraljevsko namjesništvo 24.8.1939.!
-na temelju tog sporazuma su izrađeni pravni akti kojima je osnovana i uređena Banovnina
Hrvatska.
 Cvetković podnosi ostavku vlade, i odmah je formirana vlada CVETKOVIĆ-MAČEK

USTAVNA OSNOVA BANOVINE HRVATSKE

Osnivanje Banovine Hrvatske je značilo promjenu UNITARNOG ustavnog uređenjaàtrebalo

je izmijeniti Ustav. Namjesništvo je ocijenilo da bi postupak ustavne revizije bio predugačak, i
nisu sigurni da li bi prijedlog dobio podršku u Narodnoj skupštini ni u Senatu.
ONI ZBOG TOGA
àiskorištavaju nejasan članak 116. USTAVA koji kralja ovlašćuje za donošenje uredbi u
slučaju nužde, mobilizacije, rata, nereda i pobune…ukazom naredi poduzimanje izvanrednih i
prijeko potrebnih mjera neovisno o ustavnim i zakonskim propisima, uz uvjet da te mjere,
naknadno, bez određenog roka, podnese na ODOBRENJE Narodnom predstavništvu.
àtime je kralj ukazima mogao uređivati pitanja iz ustavnog i zakonskog područja.

 Namjesništvo ukazom raspušta Narodnu skupštinu, ne raspisujući nove izbore

 drugim ukazom utvrđuje prestanak mandata svih dotadašnjih senatora
 26.8.1939. Namjesništvo donosi UREDBU O BANOVINI HRVATSKOJ
kojom je osnovana Banovina Hrvatska (to je trebala potvrditi i Narodna skupština)

112
POLOŽAJ I USTROJ BANOVINE HRVATSKE

TERITORIJ
 nekadašnja Savska i Primorska banovina
 kotarevi: Dubrovnik, Šid, Ilok, Brčko, Gradačac, Derventa, Travnik, Fojnica
+ Zagreb kao upravno središte

NADLEŽNOSTI BANOVINE HRVATSKE

-poljoprivreda, trgovina, industrija, šume i rude, građevinarstv, socijalna politika i narodno
zdravlje, tjelesni odgoj, pravosuđe, prosvjeta, unutarnja uprava.
 Banovina ima FINANCIJSKU SAMOSTALNOST-uređeno posebnoom
Uredbom o financiranju Banovine Hrvatske iz 1940. (Banovini ostavljeni
neposredni porezi, prihodi od taksa i neke trošarine)

ORGANI BANOVINE HRVATSKE

Predstavnički i zakonodavni sabor
àmandat traje 3 god, zakone mu potvrđuje KRALJ uz supotpis BANA

Ustavni sud
-trebao je biit osnovan kraljevom uredbom, bio bi nadležan za ocjenu ustavnosti zakona i
rješavanje sporova o sukobu nadležnosti između središnjih organa i Banovine Hrvatske.
Zbog rata izbori za sabor nisu održani, niti je osnovan Ustavni sud.

BAN
-na čelu uprave, postavlja ga kralj, a on supotpisuje akt o njegovu postavljanju.
àpolitički je odgovoran kralju i Saboru, ali NE I SREDIŠNJOJ VLADI.
-BAN supotpisuje sve akte koje kralj donosi u krugu nadležnosti Banovine
na čelu je
BANSKE VLADE
-dijeli se na 11 odjela, na čelu su im odjelni predstojnici podređeni banu (zamjenjuje ga
podban-mora biti pravnik). IVAN ŠUBAŠIĆ bio je prvi i jedini ban.

SUDSTVO
STOL SEDMORICE U ZAGREBU je vrhovni sud
PRIZIVNI SUDOVI djeluju u Zagrebu i Splitu
16 okružnih sudova
122 kotarska suda
+ Trgovački sud u Zagrebu
+Upravni sud Banovine Hrvatske (bio je i prije hehe)
++12 šerijatskih sudova (bez banovinskog vrhovnog suda zbog prigovora Vrhovnog
šerijatskog suda u Sarajevu, koji je želio zadržati vrhovnu nadležnost nad tim sudovima)

-odjeljnje B Stola sedmorice je premješteno u Ljubljanu, a područje Apelacijskog suda u Splitu

je preneseno u nadležnost Stola sedmorice

SUDSTVO I PRAVO U JUGOSLAVENSKOJ DRŽAVI

PRAVNI PARTIKULARIZAM

Jedno od glavnih obilježja jugoslavenske države je RAZNORODNOST PRAVA, preuzetog iz

prijašnjih pravnih poredaka.
-u kratkom vremenu su bile ujednačene grane prava od vitalne važnosti za državu, NO
organizacija sudstva i najveći dio zatečenog prava nisu unificirani (postupak pred
sudovima, građansko, obiteljsko, trgovačko pravo…vrijedili su i dalje, pod uvjetom da nisu u
suprotnosti s Ustavom i novostvorenim zakonima) àrazlikujemo 6 pravnih područja
1. hrvatsko-slavonsko
2. slovensko-dalmatinsko
3. bivše ugarsko područje
4. bosansko-hercegovačko
5. srbijansko
6. crnogorsko

113
àPrekomurje je 1919. uključeno u slovensko-dalmatinsko područje u pogledu sudske
nadležnosti i primjene austrijskog prava.
-nadležnost Stola sedmorice je protegnuta na Međimurje i dio primorskog područja iz bivšeg
slovensko-dalmatinskog područja

Na svakom od tih područja ostala je zatečena oranizacija sudstva s vrhovnim sudom s

kasacijskom nadležnošću. Sukobi nadležnosti rješavali su se na OPĆOJ SJEDNICI
KASACIJSKIH SUDOVA (rijetko se sazivala, rješavale je i pitanje kolizije prava primjenom
kolozijskih pravila međunarodnog privatnog prava na pojedine slučajeve)

HRVATSKO-SLAVONSKO PODRUČJE
-na njemu su na snazi ostali propisi koje su do 1918. donijeli Hrvatsko-ugarski sabor i
Hrvatsko-slavonski sabor++++++zakoni iz austrije uvedeni za Bachovog apsolutizma (OGZ,
OSIM bračnog prava za koje je vrijedilo konfesionalno pravo, Kazneni zakoni, Privremeni
građanski postupnik, Odvjetnički red)

SLOVENSKO-DALMATINSKO PODRUČJE
-propisi austrijskog zakonodavstva

BIVŠE UGARSKO PODRUČJE (Prekomurje, Međimurje, Baranja, Bačka i Banat)

-primjenjuje se Tripatrit, propisi ugarsokg sabora i vlade te načelne odluke Kurije u
Budimpešti donesenih do raspada Austro-ugarske.

Na području bivše Kraljevine Hrvatske i Slavonije vrhovnu nadležnost je imao STOL

SEDMORICE (odjeljenje A u Zagrebu), a za slovensko-dalmatinsko područje je nadležno
odjeljenje B u Zagrebu.
àKASACIJSKI SUD u Beogradu – odjeljenje B u Novom Sadu – nadležno za Međimurje,
Baranju, Bačku i Banat.

Nadležnost Stola sedmorice, odjeljenja A, 1932. bila je protegnuta na područje KOTARSKIH

SUDOVA Kastva, Krka, Raba i Pagaàdo tada su pripadali slovensko-dalmatinskom području

UJEDNAČAVANJE PRAVA

Vidovdanski ustav je predvidio jednostavniji zakonodavni postupak izrade jedinstvenih

pravnih pravila
àunifikacja prava je glavna zadaća posebnog MINISTARSTVA ZA IZJEDNAČAVANJE
ZAKONA I MINISTARSTVA PRAVDE
-ipak propis unifikacije teško i sporo se odvija

 U nekoliko godina je unificirano USTAVNO, upravno, financijsko, izborni, radno i

socijalno i dio materijalnog kaznenog prava..

DRŽAVNI SAVJET-naslijeđen iz Kraljevine srbije

''Zakonom o Državnom savjetu i upravnim sudovima iz 1922. osnovani su i upravni sudovi u
Beogradu, Zagrebu, Celju, Sarajev, Skopju i Dubrovniku.
àpred njima se mogla osporavati zakonitost akata upravne vlasti, te su garđani na koje su se
odnosili pojedinačni akti upravne vlasti dobili zaštitu protiv samovoljnog postupanja tijela
uprave.

Zakon o uređenju redovnih sudova 1929.

-ujednačioi sudski ustroj, ali bez zahvata u pravna područja i nadležnost sudova.
Njime je 1939. osnovan Trgovački sud u Zagrebu.
-njime je osnovan i Državni sud za zaštitu države u Beogradu 1929. kao posebno
odjeljenje Kasacijskog suda, sudi djela inkriminirana Zakonom o zaštiti države i za najteže
političke zločine (protiv njegovih odluka nema pravnog lijeka.
……………………..

114
JUGOSLAVIJA I HRVATSKA U DRUGOM SVJETSKOM RATU

Jugoslavija se pod Kraljevskim namjesništvom u vanjskoj politici približava Njemačkoj i Italiji.

àpod pritiskom Njemačke, vlada Cvetković-Maček, 25.3.1941. Jugoslavija potpisuje
pristup TROJNOM PAKTU (Njemačka, Italija, Japan)

àskupina jugo. časnika (na poticaj britanske tajne službe) izvršava DRŽAVNI UDAR,
postavlja novu vladu (i Vladko Maček je u njoj), maloljetnog Petra II. proglašava punoljetnim i
uklanja Kraljevsko namjesništvo.
ànova vlada daje jamstvo da se neće mijenjati položaj Banovine Hrvatske, i da će preuzeti
obveze prethodne vlade (i članstvo u Trojnom paktu)

HITLER NAPADA JUGOSLAVIJU 6.4.1941.

àPetar II. i vlada bježe u inozemstvo, vrhovno zapovjedištvo vlade potpisuje bezuvjetnu
kapitulaciju

Vladko Maček je u vladu imenovao svog zamjenika, povukao se u Zagreb, a s vladom je u

inozemstvo otišao i ban Banovine Hrvatske Ivan Šubašić.
àjugoslavenska vlada u izbjeglištvu je proglasila kontinuitet Kraljevine Jugoslavije i nastavak
borbe protiv neprijatelja

Pri KAPITULACIJI jugoslavenske vojske NJEMAČKA I ITALIJA su sklopile sporazuom o

uspostavi dvaju interesnih područja odvojenih DEMARKACIJSKOM LINIJOM
-tako je uspostavljena Nezavisna DRŽAVA HRVATSKA
ànjezin teritorij se proteže na oba interesna područja na kojima su Njemačka i Italija nakon
službenog priznanja NDH zadržale svoju vojsku.

àpodižu se oružani ustanci, formiran je partizanski pokret, pod vodstvom Komunističke

partije Jugoslavije
 trovlašćeàNDH zajedno s talijanskim i njemačkim vojnim vlastima
àpartizanski pokret
àjugoslavenska vlada u izbjeglištvu

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

STVARANJE I MEĐUNARODNO PRIZNANJE NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE

Uspostavu NDH proglašava SLAVKO KVATERNIK 10.4.1941.

àu ime odsutnog poglavnika Ante Pavelića u govoru preko radija
-Pavelić se ubrzo vraća u Zagreb i imenuje vladu. On je zadržao titulu POGLAVNIKA kao
vrhovnik ustaškog pokreta koji je imao program rušenja Jugoslavije i uspostavu hrvatske
države.

NDH je trebala biti u talijanskoj sferi utjecaja, ali i Nijemci ulažu napore radi zaštite svojih
interesa i nastoje ojačati svoj utjecaj u NDH. Sve članice Trojnog pakta su međunarodno
priznale NDH. Veliki napori su uloženi u priznanje od strane Svete Stolice, ali do tog priznanja
neće doći.

RIMSKI UGOVORI I GRANICE NDH

Pavelić i Mussolini u Rimu 1941. potpisuju tzv. RIMSKE UGOVORE koje je stvarno
nametnula Italija

1. RIMSKI UGOVOR
-prvi Rimski ugovor utvrđuje granicu između NDH i Italije.
àItalija dobiva najrazvijeniji dio hrvatske obale s lukama i sve vanjske otoke kojima je posve
okružila i nadzirala prostor koji je dobila NDH
-hrvatska je dobila podvelebitski dio obale od Bakraca do ušća Zrmanje i obalni pojas od
Omiša do Dubrovnika s lukama Metković i Gruž, te otoci PAG, BRAČ, HVAR I PELJEŠAC
 taj je pojas nazvan PRVA ZONA

115
2. RIMSKI UGOVOR
-njime se NDH obvezala da na svom obalnom pojasu i u zaleđu neće podizati VOJNE
OBJEKTE ni držati RATNU MORNARICU (osim policijske i financijske službe)
 taj je pojas nazvan DRUGA ZONA
 područje od DRUGE ZONE do linije podjele interesnih sfera s Njemačkom zvalo se
TREĆA ZONA

3. RIMSKI UGOVOR
-njime su utvrđeni politički odnosi dviju zemalja-Italija je preuzela 25-godišnje jamstvo za
političku neovisnost i teritorijalnu cjelovitost Kraljevine Hrvatske (tako se Hrvatska naziva u
ugovoru)
àNDH preuzima obvezu da ne sklapa međunaordne sporazume u protivnosti s tom
obvezom.
-NDH se obavezuje da će se koristiti iskustvima talijanske vojske pri ustroju i obuci svoje
vojske (time je NDH stavljena pod neku vrstu zaštite Italije)

 granica prema Crnoj Gori je dodatno uređena ugovorm od 27.10.1941.

-te ugovore Pavelić raskida odmah po kapitulaciji Italije (i naređuje uvođenje hrvatske uprave
na područjima zahvaćenim Rimskim ugovorima), ali Hitler osniva PODRUČJE OPERATIVNE
ZONE JADRANSKO PRIMORJE-u njega uvrštava Istru, Rijeku, Sušak, Bakar, Krk (drži
Zadar i Lastovo). Ostalo je prepušteno NDH

OBLIK VLADAVINE I SREDIŠNJE INSTITUCIJE VLASTI

àNDH nema nikakav ustav niti jedinstveni akt o svom ustroju, već skup temeljnih propisa
ustaškog pokreta i zakona ili drugih akata koje je donosio POGLAVNIK
 stručnjaci smatraju da NDH ima ustav u MATERIJALNOM SMISLU

NDH počiva na TOTALITARNOM SUSTAVU, koncentracija sve državne vlasti je u jednoj

osobi koja nije odgovorna nikome, država ima široku nadležnost, zadire u privatnu sferu
građana.
-jedina dopuštena politička organizacija bila je ustaška organizacija (ostalo zabranjeno)

PAVELIĆ je objedinjavao svu vlast i donosio bitne odluke o unutarnjoj i vanjskoj politici,
postavljao sve visoke dužnosnike i bio vrhovni zapovjednik vojske.

VLADA NDH
-na čelu Pavelić+ustaški prvaci (ministri)
àpoglavnik imenuje i smjenjujej predsjednika vlade i sve ministre
Osnovana je Zakonskom odredbom o državnoj vladi 24.6.1941.
àsjedište je nakratko bilo u Banjoj Luci (naglašavanje uključenosti BIH u hrvatski korpus)

SABOR NDH
Zakonskom odredbom o Hrvatskom državnom saobur (1942. donio poglavnik)
àIMENOVANO a ne izabrano tijelo (čine ga zastupnici Hrvatskog sabora 1918., zastupnici izabrani na skupštinskim izborima
1938. i osnivači i doživotni članovi Glavnog odbora bivše Hrvatske seljačke stranke, članovi Vijeća bivše Hrvatske stranke prava, ustaški doglavnici, poglavni
pobočnici, povjerenici Glavnog ustaškog stana te dva predstavnika njemačke narodnosne skupine)

sabor počinje rad 1942, i tada prihvaća zaključak o ništavosti svih držanopravnih akata
donesenih od 1.12.1918. (prvoprosinački akt), do 10.4.1941. koji su se ticali hrvatskog
naroda i njegove samobitnosti, a priznati su svi DRŽAVNI ČINI od uspostave NDH

U Rimskim ugovorima se Hrvatska naziva KRALJEVINA HRVATSKA (po dogovoru Pavelića i

grofa Ciana talijanskog ministra vanjskih poslova). Mogućnost da NDH bude kraljevina
proizlazi iz Zakonske odredbe o kruni Zvonimirovoj u kojoj se navodi da suverenitet NDH
predstavlja kruna kralja Zvonimira.

NDH se raspada nakon vojnih uspjeha saveznika i nadiranja partizana, na kraju rata su se
pojavili neuspješni pokušaji spašavanja NDH nuđenjem prijelaza na stranu saveznika,
postojanje NDH okončano je 6.5.1945. kada je pavelić napustio Zagreb i otišao u austriju.

116
ORGANIZACIJA UPRAVE

USTAŠKA VLAST PREUZIMA ZATEČENI BANOVINSKI USTROJ-uprava djeluje u

KONTINUITETU.

Osnovane su velike ŽUPE kao jedinice DRŽAVNE UPRAVE

àna čelu VELIKI ŽUPANI, imenuje ih poglavnik
àààIZNIMKA-GRAD ZAGREB-neposredno podređen vladi NDH

VELIKE ŽUPE-IMA IH 22àdijele se na KOTAREàa kotari na OPĆINE

(takva organizacija je uvedena na područje cijele NDH

-na području BIH, župe su formirane tako da prekorače prijašnje granice.

Nazvane su po povijesnim imenima iz ranog razdoblja hrvatske državnosti ili srednjeg vijeka.
-izbjegnuti su povijesni nazivi većih cjelina
ànakn kapitulacije Italije 1943. takva je podjela uvedena i na obalno područje

Temeljem NAREDBE O UTVRĐIVANJU RASNE PRIPADNOSTI DRŽAVNIH I

SAMOUPRAVNIH SLUŽBENIKA I VRŠITELJA AKADEMSKIH ZNANJA
àsve osobe u navedenim položajima su morale dati izjavu o
-rasnom porijeklu
rasnom porijeklu bračnog druga
àte prijave su kasnije kontrolirale vlasti NDH

SUDSTVO I PRAVO

NDH je preuzela zatečene jugoslavenske propise i propise iz prijašnjih razdoblja uz pojmovne

i stilističke izmjene.
 na snazi je ostao OGZ, minimalno izmjenjena pravila o građanskom postupku
 1941. UKINTO JAVNO BILJEŽNIŠTVO-omražena institucija iskorištava narod
KAZNENO PRAVO
-manje izmjene Kaznenog zakonika 1929àpooštrenje kazni za djela protiv države, ukinuta
zastara za kaznena djela protiv službene dužnosti
RADNO PRAVO
-zasniva se na temeljima njemačkog i talijanskog zakonodavstva
ànačelo o sukladnoj suradnji KAPITALA I RADA-zabrana radničkih sindikata i štrajk

Zakonska odredba o sačuvanju hrvatske imovine

ànjome su poništeni pravni poslovi izvan određene vrijednosti koje su 2 mjeseca prije
proglašenja NDH sklopili ŽIDOVI međusobno ili s trećim osobama, a svi takvi poslovi
sklopljeni NAKON proglašenja NDH trebali su biti podneseni na odobrenje vlastima.

RASNI ZAKONI-po uzoru na Nürnberške zakone iz 1935 (usmjereni protiv židova i roma)
 ZAKONSKE ODREDBE O DRŽAVLJANSTVU!!!!
àgrađani NDH su biti ''državni pripadnici''àna njih se pruža ''zaštita'' NDH
iiiiiiiiiii ''državljani''àoni imaju politička prava
DRŽAVLJANI nisu mogli biti nearijci i oni arijci koji su radili protiv oslobodilačkih težnji
hrvatskog naroda.

 ZAKONSKA ODREDBA O RASNOJ PRIPADNOSTI

àpropisuje kriterije za otvrđivanje arijskog porijekla i kriterije po kojima se neke osobe
smatraju židovima ili ROMIMA

 ZAKONSKA ODREDBA O ZAŠTITI ARIJSKE KRVI I ČASTI HRVATSKOG NARODA

àzabranjeni BRAKOVI arijaca sa Židovima i drugim nearijcima
àzabranjeni IZVANBRAČNI SPOLNI ODNOSI nearijske osobe s arijskom ženskom
osobom-ZATVORSKA KAZNA

 ZAKONSKA ODREDBA O ZAŠTITI NARODNE I ARIJSKE KULTURE HRVATSKOG

NARODA

117
 àzabranjuje židovima sudjelovanje u sportskom kulturnom i društvenom životu

 ZAKONSKA ODREDBA O PODRŽAVANJU IMETKA ŽIDOVA I ŽIDVSKIH PODUZEĆA

àomogućila konfiskaciju židovske imovine BEZ NAKNADE (i drugi propisi se odnose
na izvlaštenje privatne imovine u korist države koja nije imala ozbiljnijih sredstava)

 ZAKONSKA ODREDBA O PRIJELAZU S JEDNE VJERE NA DRUGU

àderogirala je prijašnje propise i olakšala ''provjeravanje'' Srba.

Uhićenja židova, roma i srba (i hrvata koji su protivnici režima) i otpremanje u logore
započinju 1941. NIJEMCI su imali poseban položaj i bili su izuzetii od primjene značajnog
dijela zakonodavstva NDH

SUDSTVO U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ

-NDH preuzela jugoslavenski sustav-uz promjene naziva i teritorijalne nadležnosti
1. KOTARSKI (pri nekim osnovani šerijatski sudovi kao posebna odjeljenja)
2. SUDBENI STOL
3. BANSKI STOL
4. STOL SEDMORICE u Zagrebu i Sarajevu

àtrebao je biti ukinut Stol sedmorice u Zagrebu i Vrhovni sud u Sarajevuàtrebao biti
osnovan VRHOVNI SUD U BANJOJ LUCI (geopolitičko središte, kasacijska nadležnost za
cijelu NDH)-do toga nikad neće doći

1941. se osnivaju IZVANREDNI SUDOVI – zamišljeni kao privremena mjera

àsuce tih sudova imenuje IZVRŠNA VLAST
Zakonskom odredbom za obranu naroda i države UTVRĐEN JE ZLOČIN VELEIZDAJE
àopisan je kao povreda časti i životnih interesa hrvatskog naroda ili ugrođavanje opstanka
NDH ili državne vlasti-jedina propisana kazna je SMRTNA!
 taj propis omogućujue arbitrarno suđenje koje se odvija u HITNOM postupku pred
IZVANREDNIM NARODNIM SUDOM čija 3 člana postavlja MINISTAR PRAVOSUĐA.

Uvedeno je načelo RETROAKTIVNOSTI u kaznenom pravu

àprijeki sud je mogao suditi i ''unatrag'', na cijelom području NDH

VELIKI IZVANREDNI NARODNI SUDOVI

-sude u 5-članim vijećima (najmanje 2 vijećnika su profesionalni suci viših sudova)
àoni na inicijativu ministra pravosuđa razmatraju presude izvanrednog narodnog suda,
prijekog i pokretnog prijekog suda
àOSNOVNA ZADAĆA-spriječiti učestalije donošenje oslobađajućih presuda koje su jedina
alternativa smrtnoj kazni.

IZGRADNJA FEDERALNE JUGOSLAVIJE

POLITIČKI OKVIR

KOMUNISTIČKA PARTIJA JUGOSLAVIJE (KPJ) nakon prve unitarističke usmjerenosti

reagira na velikosrpski hegemonizam i ujedno proslijeđuje stav Komunističke internacionale o
potrebi RAZBIJANJA jugoslavenske države kao UMJETNE tvorenvine.
àtaj program RAZBIJANJA se s vremenom mijenja u progrem izgradnje KOMUNISTIČKE
FEDERACIJE
-u tom duhu osnovane KP Hrvatske 1937. i KP Slovenije (planirano i KP Makedonije)

 ta malobrojna skupina počinje uspostavljati i CIVILNA TIJELA VLASTI-

NARODNOOSLOBODILAČKE ODBORE – NOO
-organizirani su na općinskoj i kotarskoj razini
ànjihova struktura je osnovana na načelu jedinstva vlasti

potaknuti vojnim uspjesima i širenju mreže narodnooslobodilačkih odobra, KPJ odlučuje

osnovati ZAJEDNIČKO POLITIČKO PREDSTAVNIČKO TIJELO jugoslavenskih zemalja.
26. i 27. 11. 1942. na PRVOM zasjedanju u BIHAĆU osnovano je

118
ANTIFAŠISTIŠKO VIJEĆE NARODNOG OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE (AVNOJ)
ànakon toga su konstituirana i ZEMALJSKA antifašistička vijeća, među kojima i

ZAHVNOH-Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske

1944. je za predsjednika jugoslavenske vlade imenovan IVAN ŠUBAŠIĆ, koji je kroz 2

sporazuma s Titom (predsjednikom Nacionalnog komiteta narodnog oslobođenja Jugoslavije
NKOJ)-svojevrsne AVNOJSKE VLADE, uspostavio zajedničku provizornu vladu tito-šubašić.

NARODNOOSLOBODILAČKI ODBORI

àpojavili se tijekom 1941. kao podrška partizanskim jedinicama, ali i kao politički organi
vlasti koji su funkcionirali kao zamjena za raspadnuta lokalna tijela vlasti

-izborna tijela (izabrani pod utjecajem komunističkih struktura)

SASTOJE SE OD
 PLENUMA delegata određene teritorijalne jedinice
 UŽEG ODBORA koji bira plenum

ORGANIZACIJA I NADLEŽNOST NOO-a-zasnovana na načelu JEDINSTVA VLASTI, oni su

donosili opće normativne akte, a imali su i àizvršnu funkciju
àsudsku funkciju
-osnivaju seoske straže, gone neprijatelje, vrše konfiskaciju materijalnih dobara narodnih
neprijatelja, osiguravaju ishranu stanovništva, sude za kaznena djela, provode sankcije…

Uspostavljeni su u vertikalnom i hijerarhijskom nizu kao-seoski, općinski i kotarski

RUKOVODI IM Vrhovni štab (tj.stožer) narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda

Jugoslavije.
àu veljači 1942 Vrhovni štab donosi FOČANSKE PROPISE
-njima su uređeni ustroj, nadležnost i djelovanje NOO-a

U Hrvatskoj je 1941. donesen OSTROŽINSKI PRAVILNIK sličnog sadržaja.

-osnivanjem AVNOJ-a, mreža NOO-a se stabiliziralaàAVNOJ i zemaljska vijeća preuzimaju

rukovođenje NOO-ima s
PROČELNICIMA na čelu specijaliziranih odjela

ANTIFAŠISTIČKO VIJEĆE NARODNOG OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE

Centralni komitet KPJ i Vrhovni štab daju inicijativu za sazivanje

1. zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije 26.11.1941. u Bihaću
àZBOGàpotrebe osnivanja političkog rukovodstva koje bi u cijeloj zemlji rukovodilo civilne
poslove.

POZVANI:najistaknutiji vojni i politički dužnosnici, poziva ih vrhovni komandant Josip Broz

Tito. Zbog rata nisu došli predstavnici Makedonije i Slovenije (al se smatra da AVNOJ
predstavlja sve narode Juge)

1. zasjedanje AVNOJ-a 26.11.1941. u Bihaću

Rezolucija o osnivanju AVNOJ-a
àtim aktom je utvrđeno da je osnovni cilj AVNOJ-a oslobođenje zemlje i puna
sloboda i ravnopravnost naroda u jedinstvenoj zajednici

Rezolucija o organizaciji AVNOJ-a

àutvrđeno je da se AVNOJ sastoji od PLENUMA
IZVRŠNOG ODBORA (s predsjednikom i 3
potpredsjednika)

119
 àzbog ratnih okolnosti IZVRŠNI ODBOR preuzima nadležnosti Plenuma između
zasjedanja, s time da sve njegove odluke naknadno potvrdi PLENUMMM
-IZVRŠNI ODBOR počinje osnivati specijalizirane odsjeke-pretvara se u VLADU
Proglas narodima Jugoslavije
-AVNOJ se obraća svakom narodu i potiče osnivanje zemaljskih antifašističkih vijeća

2. zasjedanje AVNOJ-a 29.11.1943. u JAJCU

àojačana organizacija, vojni uspjesi, potreba za međunarodnom afirmacijom
-delegacije za to zasjedanje izabrala su ZEMALJSKA ANTIF. VIJEĆA
 donesena je DEKLARACIJA-u kojoj su izložena osnovna načela ustroja
novog poretka sadržana u 3 odluke temeljnog značenja u procesu razvoja
federalnog uređenja jugoslavenske države.

1. odluka-AVNOJ proglašen vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim

tijelom kao privremeni organ ''VRHOVNE NARODNE VLASTI'' u Jugoslaviji ZA
VRIJEME RATA.
-istom odlukom osnovan NACIONALNI KOMITET OSLOBOĐENJA
JUGOSLAVIJE kao privremeno tijelo s obilježjima VLADE. (NKOJ)
Predsjedništvo AVNOJ-a je ovlašteno da između zasjedanja AVNOJ-a preuzme
nadležnosti PLENUMA (njemu je bilo i odgovorno)
-u te nadležnosti spada i imenovanje NKOJ-a
NKOJ JE ODGOVORAN PLENUMU I PREDSJEDNIŠTVU

2. odluka-
vladi u izbjeglištu ODUZETA SVA PRAVA zakonite vlade
àzabranjen povratak u zemlju kralju Petru II. dok jugoslavenski narodi nakon
rata ne riješe pitanje oblika vladavine

3. odluka-izgradnja Jugoslavije na FEDERATIVNOM principu, polazi od načela

prava naroda na SAMOOPREDJELJENJE, uključujući pravo na
-odcjepljenje
-ili ujedinjenje s drugim narodima.
àta odluka utvrđuje da narodi Jugoslavije nisu priznali RASKOMADANOST
zemlje i da su borbom izrazili želju da ostanu u jugoslavenskoj zajednici.
àradi osiguranja suverenosti naroda Jugoslavije i onemogućavanja bilo kojeg
hegemonizirma Jugoslavija će se izgraditi na FEDERATIVNOM načelu koje će
osigurati ravnopravnost Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca,
odnosno NARODA Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije; Crne Gore i Bosne i
Hercegovine.
ànavodi da su već osnovana predstavnička tijela za Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju,
Crnu Goru i Boku, Sandžak, Makedoniju.
ànavodi da je AVNOJ vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo
naroda Jugoslavije i predstavnik SUVERENITETA naroda Jugoslavije kao cjeline
ànacionalnim manjinama su zajamčena sva nacionalna prava

-tom odlukom je federalno uređenje proglašeno bitnim i trajnim obilježjem novog ustavnog
poretka.
àutvrđuje se 5 konstitutivnih naroda i federalnih jedinica (+višenacionalna BIH)
àne uređuju se međurepubličke granice
Na 2. zasjedanju su potvrđene odluke ZAVNOH-a i slična odluka Slovenskog NOO-a o
priključenju dijela Istre Sloveniji, o priljučenju Istre, Rijeke, Zadra i drugih dijelova slobodnoj
Hrvatskoj (to nije imalo međunarodnopravne posljedice)

 na drugom zasjedanju je uspostavljena struktura federalne vlasti-podijeljeni

suverenitet s težištem na saveznoj vlasti koja ima ''krovnu'' ali i prevladavajuću
nadležnost koja nije jasno definiranaàjugoslavenska federacija je građena
''ODOZGO''-prevlast središta
àprevlasti središta pridonosi i paralelna ''partijska'' linija zapovjedanja-sve odluke se donose
u tijelima KP i potom prenose na državna tijela u kojima odlučujuću ulogu imaju ČLANOVI te
stranke.

120
àUSPOSTAVLJEN JE provizorni državnopravni poredak FEDERALNOG karaktera i
REPUBLIKANSKOG USTROJA
 položaj kralja nadležnostima AVNOJ-a je oslabljen ali institucija kralja i monarhije
NIJE UKINUTA.

ZEMALJSKO ANTIFAŠISTIČKO VIJEĆE NARODNOG OSLOBOĐENJA HRVATSKE

Temeljem načela prava naroda na samoodređenje-formiranje ustavnog poretka trebaju

potvrditi i predstavnička tijela NARODA odnosno JEDINICA koja su ga činila.
àto je uglavnom bilo provedeno prije 2. zasjedanja AVNOJ-a

Inicijativni odbor za osnivanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja

Hrvatske osnovan je 1.3.1943. u Ponorima kraj Korenice.

 ZAVNOH je osnovan na 1. zasjedanju u Otočcu 13.i 14.6.1943.

ZASJEDANJA ZAVNOH-a
I. 13.i 14.6.1943. OTOČAC
àProglas narodima Hrvatskeàobjavljuje osnivanje ZAVNOH-a i njegove ciljeve
àPoslovnik o radu NOO-a
àPlitvička rezolucija-govori o povijesti hrvatskog naroda, želji za slobodom,
politici prethodnih režima i potrebi povezivanja oslobođenih i neoslobođenih krajeva,
o nužnosti borbe za povratak otetih područja te o ravnopravnosti hrvata i srba.

 IZMEĐU PRVOG I DRUGOG ZASJEDANJA ZAVNOH-a

ànjegov Izvršni odbor 20.9.1943.donosi
Odluku o priključenju Hrvatskoj Istre, Rijeke, Zadra i ostalih po Italiji anketiranih
krajeva
-tom odlukom temeljem načela na SAMOODREĐENJE naroda, proglašeni ništavni
svi akti koje su predratne jugoslavenske vlade i Pavelić sklopili s Italijom, a talijanskoj
nacionalnoj manjini je zajamčena (kulturna) autonomija.
àto znači UKLJUČIVANJE HRVATSKOG NARODA U ISTRI u hrvatski pol. korpus

II. 12.-15.10.1943. u Plaškom

-kooptirano 66 novih članova (HSSovci, Samostalna demokratska stranka)
àPravilnik o unutarnjoj organizaciji-temeljem njega PLENUM bira Izvršni odbor
s predsjednikom , trojicom potpredsjednika i 11 članova
-redovite poslove vodi TAJNIŠTVO-tajnik i 5 članova (u stvarnosti FAKTIČNA
VLADA)

III. 8.-9.5.1944. u Topuskom

àZAVNOH se konstituirao kao nosilac suvereniteta naroda i ddržave Hrvatske
kao ravnopravne federalne jedinice Demokratske Federativne Jugoslavijeàtemelji se
na 3 BITNA AKTA.

1. Prvom odlukom je utvrđeno da su jugoslavenski narodi kroz bortu protiv

okupatora stekli i ''pravo na samoodređenje, uključujući i pravo na
odcjepljenje i ujedinjenje s drugim narodima''
àutvrđuje da ZAVNOH kao ''predstavnik državnog i narodnog suvereniteta i kao
najviši organ državne vlasti federalne države Hrvatske u sastavu Demokratske
federativne Jugoslavije, odobrava KONSTITUIRANJE DFJ na načelima koje je
utvrdilo 2. zasjedanje AVNOJ-A
Tom odlukom je konstituirana federalna Hrvatska u sklopu federalne Jugoslavije
te naglašena svijest o državnopravnoj posebnosti Hrvatske i važnosti prava
naroda na samoodređenje i odcjepljenje.
2. Drugom odlukom se ZAVNOH konstituira u PRAVI DRŽAVNI SABOR
HRVATSKE i predstavnika suvereniteta države i naroda Hrvatske kao federalne
jedinice u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji.
-PLENUM ZAVNOH-a je proglašen vrhovnim predstavničkim, zakonodavnim
i izvršnim tijelom Hrvatske.

121
àizmeđu zasjedanja ga zamjenjuje PREDSJEDNIŠTVO, koje zajedno s TAJNIŠTVOM
djeluje kao VLADA.

3. Trećom odlukom je donešena Deklaracija o osnovnim pravima naroda i

građana demokratske Hrvatske
ànjome je naglašena jednakopravnost i ravnopravnog građana bez obzira na
narodnost, rasu, vjerosipovjest-jamče se nacionalna prava nacionalnim
manjinama i naglašava da su Hrvati i srbi u Hrvatskoj politički ravnopravni narodi.

 pri završetku rata 1945. u Splitu se sastalo

-PREDSJEDNIŠTVO ZAVNOH-a-i donosi odluku o osnivanju Narodne vlade
Hrvatske koje – imenuje je PREDSJEDNIŠTVO, vlada mu je i odgovorna.
àčine je predsjednik (Bakarić), 2 potpredsjednika i 11 članova.

IV. 24.-25.7.1945. u Zagrebu

-ZAVNOH se preimenovao u Narodni sabor Hrvatske
àtime se želio naglasiti njegov povijesni kontinuitet.

SPORAZUM TITO-ŠUBAŠIĆ

1943. na sastanku vođa SAD, SSSR i GB u Teheranu, zaključeno je da je potrebno dati punu
vojnu podršku partizanima u Jugoslaviji.
àDraža Mihajlović je bio ministar u vladi Petra II. – Britanci su povukli vojnu misiju i dostavu
pomoći Mihajloviću
ànakon toga, Petar II. razrješuje predsjednika vlade i vladu povjerava Ivanu Šubašiću.
Šubašić stupa u kontakt s Josipom Brozom TITOM.

TITO i Šubašić su zaključili 2 sporazuma:

1. na VISU 16.6.1944.
-Šubašić se obvezao da u novoj vladi neće biti osoba koje su se kompromitirale u borbi
protiv partizanskog pokreta
àda će nova vlada pružiti diplomatsku i drugu pomoć partizanskom pokretu i drugim
snagama u borbi protiv okupatora, da će pomoći u prehrani stanovništva u Jugoslaviji.

 nova vlada se obvezala priznati demokratko i federativno uređenje državne zajednice

i AVNOJ I NKOJ kao privremenu upravu zemlje
-dati podršku partizanskom pokretu
-osuditi kolaboracioniste.
 NKOJ se obvezao da neće pokretati pitanje KRALJA i monarhije jer će pitanje
državnog uređenja biti riješeno nakon oslobađanja zemlje
-također NKOJ se obvezao da će javno objaviti suradnju sa Šubyjevom vladom

-obe strane su se dogovorile o koordiniranju budućih aktivnosti i izrazile želju za što

bržom uspostavom jedinsvenog predstavništva države-nije uspostavljeno

2. u BEOGRADU 1.11.1944
àvojni uspjesi partizanskog pokreta-drže Beograd i Srbiju- povoljno za Tita.
-odlučeno je da će Jugoslavija zadržati međunarodnopravni kontinuitet-u međunarodnim
odnosima će se predstavljati u svom ''starom obliku''-KRALJEVINA (dok slobodnom odlukom
naroda ne dobije svoj konačni oblik vladavine)
 do takve odluke NARODA, kralj neće ulaziti u zemlju-poslove njegove nadležnosti će
obavljati KRALJEVSKO NAMJESNIŠTVO
àtrebalo je biti osnovano aktom kralja (uz prethodni sporazum predsjednika
NKOJA TITA i predsjednika kraljevske vlade ŠUBAŠIĆA

KRALJEVSKO NAMJESNIŠTVO je trebalo položiti prisegu kralju, a buduća

jedinstvena vlada NARODU.
ànova vlada je trebala imati 28 resora (među kojima po jedan ministar bez portfelja
za svaku od 6 federalnih jedinica

122
ANEKS BEOGRADSKOM SPORAZUMU
-zajamčeno je slobodno djelovanje građanskim političkim strankama i pojedincima koji nisu
surađivali s okupatorom i njihovo pravo na vlastite liste na izborima za ustavotvornu
skupštinu.
àdo završetka rada Ustavotvorne skupštine će vlast obnašati AVNOJ

KRALJEVSKO NAMJESNIŠTVO I PRIVREMENA VLADA U JUGOSLAVIJI

2. sporazumom tito-šubašić je ustrojena privremena organizacija vlasti koju je do

ustavotvorne skupštine trbalo činiti:
AVNOJ I njegovo predsjedništvo
Kraljevsko namjesništvo
Buduća privremena vlada
-tako je uspostavljena provizorna organizacija vlasti i okončano DVOJSTVO vlasti

KRALJEVSKO NAMJESNIŠTVO
-formirao ga kralj 2.3.1945. nakon pritiska saveznika
ànakon što su kraljevska vlada i NKOJ predali ostavke, Kraljevsko namjesništvo na prijedlog
Predsjedništva AVNOJ-a povjerava mandat za sastav nove vlade TITU.
-vlada ima službeni naziv PRIVREMENA VLADA Demokratske Federativne Jugoslavije.

PRAVNA OSNOVA namjesništva-Beogradski sporazum Tito Šubašić (bitno se razlikuje od

Namjesništva iz ustava 1931
NADLEŽNOST NAMJESNIŠTVA
-uska nadležnost
àna prijedlog ministra vanjskih poslova (uz suglasnost predsjednika vlade)-postavlja šefove
diplomatskih i drugih predstavništava u inozemstvu, prima akreditivna pisma šefova stranih
diplomatskih misija.

NEMA zakonodavne ovlasti, ni pravo davanja AMNESTIJE I POMILOVANJA (avnoj to ima, on

je težište vlasti)

PRIVREMENA VLADA
-1945. formirana
à28 ministara (23 iz zemlje, 5 iz emigracije)----šubašić ministar vanjskih poslova (ubrzo se
povlači), tito ministar obrane.
ànova vlada daje poticaj za formiranje vlada federalnih jedinicaàfomirane su do svibnja
1945.
-dobivanjem jedinstvene Privremene vlade jugoslavenske vlasti su dobile međunarodno
priznanje.
TEŽIŠTE VLASTI bilo je u tijelima u kojima je prevlast imala KOMUNISTIČKA PARTIJA.

SUDSTVO I PRAVO

Teži se razviti novo uređenje u skladu s ideološkim usmjerenjem KPJ.

Počeci sudske funkcije javljaju se 1941. u obliku ''narodnog suđenja''
àsudi skupina, povodi se na masovnom zboru pod rukovodstvom vojnog ili političkog
komandanta, na osnovi narodnog shvaćanja prava-presuda se odmah izvršava, uglavnom
protiv NARODNIH NEPRIJATELJA.
-Fočanskim propisima i drugim aktima vrhovnog štaba sudi se pripadnicima oružanih snaga i
različitim katerogijama neprijatelja

Uredba o vojnim sudovima 1944.

àvišestupanjsko sudstvo ustrojeno na jedinstven nčain
-suđenje se odbija na osnovi materijala kojeg je prikupila obavještajna služba

OSTROŽINSKI PRAVILNIK
1941.-primjenjuje se na Kordunu
-uređuje sudovanje pred NOO-ima, i predviđa višestupanjsko sudovanje

123
1943. ZAVNOH donosi upute o organiziranju sudova NOO-a i postupku pred njima.
àpredviđeno osnivanje općinskih, kotarskihi oblasnih sudova NOO-a
-optužba je odvojena od SUĐENJA + mogućnost ŽALBE višem sudu
àbranitelj (u KZ stvarima) i parnični punomoćnici su bili dužni zastupati interes stranaka, ako
nisu bili u suprotnosti s interesima narodnooslobodilačke borbe.
-branitelji nisu mogli biti osobe za koje je odlukom vlasti utvrđeno da su se ogriješili o
interese NOB-a.

1944. sudovi su konstituirani kao samostalna tijela odvojena od NOO-a-mjesni---

kotarski---okružni—vrhovni sud ZAVNOH-a kao Zemaljski sud Hrvatske.
-suci nisu mogli bit članovi NOO-a

1944. ukinuto JAVNO BILJEŽNIŠTVO-nesuvremena i štetna institucija-nadležnost preuzimaju

sudovi-odlukom Predsjedništva AVNOJ-a

Nakon drugog zasjedanja AVNOJ-a razvija se zakonsko pravo koje se dijeli na

SAVEZNO i FEDERALNO koje donose federalne jedinice za svoja područja.

~~obrazovani pravnici sve više koriste pravila pravnog sustava Kraljevine Jugoslavije koja su
oni dobro poznavali!!
àPredsjedništvo AVNOJ-a donosi 3.2.1945.
Odluku o ukidanju i nevažnosti svih pravnih propisa donijetih po okupaturu i njegovim
pomagačima za vrijeme okupacije i o ukidanju pravnih propisa oji su bili na snazi u času
neprijateljske okupacije.
àproglašeni NEVAŽEĆIMA svi propisi koje su donijele okupatorske snage i njihovi
pomagači, i oni koji su bili na snazi do 6.4.1941., a u suprotnosti su s stečevinama NOB-a
i novim propisima.
 priznat pravni kontinuitet sa starim poretkom

nakon konstitucije nove vlasti donosi se

ZAKON o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme
neprijateljske okupacije
à1946. donesen
-tim zakonom pravni propisi za vrijeme okupacije proglašeni NEPOSTOJEĆIMA
-a pravni propisi doneseni do 6.4.1941. IZGUBILI PRAVNU SNAGU
IZNIMKA
-sadržaj pojedinih predratnih propisa se mogao primjenjivati samo u obliku pravnog
PRAVILA, a ne pravnog propisa, i to pod UVJETOM ako su njime obuhvaćeni odnosi koji
nisu uređeni novim propisom-PRAVNE PRAZNINE, i ako nisu u suprotnosti s novim
propisima i načelima ustavnog poretka.
 time je zapravo cijeli stari režim proglašen NEVAŽEĆIM

124
JUGOSLAVIJA I HRVATSKA OD 1945. DO 1990.
FORMATIVNE ODREDNICE POLITIČKOG I PRAVNOG SUSTAVA
POLITIČKI OKVIR RAZVOJA OD 1945. DO 1990.

1945. jugoslavenski komunisti preuzimaju vlast nakon pobjede u ratu.

àna političkoj sceni dominira KPJ (Narodna fronta) (druge političke stranke još nisu
zabranjene ali su marginalizirane)

-na izborima za Ustavotvornu skupštinu postavljena je samo lista Narodne fronte, oni
pobjeđuju i uspostavljaju kontrolu političkog i društvenog života-eliminacija pluralizma

31.1.1946. donesen je USTAV Federativne Narodne Republike Jugoslavije.

-donijela ga je Ustavotvorna skupština

VANJSKOPOLITIČKA NEOVISNOST I POLITIKA NESVRSTANOSTI

Jugoslavenska vanjska politika je bila snažno oslonjena na SSSR i sovjetsku komunističku

partiju.
à1948. dolazi do SUKOBA sa SSSR-om
 na UNUTARNJEM planu-sukob se odrazio u vidu razvijanja ideje
SAMOUPRAVLJANJA kao posebnog jugoslavenskog puta prema socijalizmu i
komunizmu.
 na VANJSKOM planu-mogućnost vojne intervencije zemalja socijalističke zajednica je
dovela do približavanja Jugoslavije ZAPADNIM silama. (~~~nisu se ipak mogli
približiti NATO-u zbog zadržavanja komunističke ideologije~~~~)

àu tim OKOLNOSTIMA, Jugoslavija razvija NEUTRALNU politiku između NATO pakta i

Varšavskog pakta.
-to je tzv. aktivna miroljubiva koegzistencija (zajedno s afričkim i indijskim zemljama)àod
polovine 50-ih do 1961. izgrađuje se POKRET NESVRSTANIH (JUGA ima vodeći položaj,
TITO najistaknutiji lider tog pokreta)

àna vanjskom planu Jugoslavija ipak nastupa i kao promotor SOCIJALISTIČKOG

usmjerenja, ali je veza s SSSR-om narušena zbog njenog hegemonističkog nastupanja-
opasnost za neovisni položaj Jugoslavije.

DIKTATURA PROLETERIJATA I PARTIJSKA DRŽAVA

Vladimir Iljič Lenjin, osnivač prve komunističke partije i sovjetske države i ključni
komunistički teoretičar (pravnik) smatra da
SVAKA DRŽAVA, PA I najdemokratskija, predstavlja DIKTATURU vladajuće KLASE.

PO TOME, socijalistička država se temelji na diktaturi proleterijata-pa je to najdemokratskiji

oblik vlasti

POJAM DIKTATURE PROLETERIJATA

-u marksističkoj teoriji
àradnička klasa kao najpotlačeniji dio stanovništva nastupa kao predstavnik općeg
interesaàna revolucionaran način preuzima i vrši vlast u OPĆEM INTERESU.

àNAJPRIJE se obračunava s klasnim i drugim neprijateljima

àZATIM, putem države (koju vodi komunistički pokret) provodi DIKTATURU-tako da
uključuje najšire narodne slojeve u proces odlučivanja.

U Jugoslaviji je ta ideja realizirana u represivnim oblicima.

àlikvidacije neprijateljskih vojnika, bez suđenja, nastavlja se i 1947. i 1948., na pripadnicima
političke oporbe, na udaru je bila i Katolička crkva, kao nosioca i oslonca oporbene
djelatnosti.

125
Na ideji diktature proleterijata i sovjetskom uzoru temeljilo se uspostavljanje modela vlasti koji
se u literaturi naziva PARTIJSKA DRŽAVA.

PARTIJSKA DRŽAVA
-to znači da postoji PARALELIZAM stranačkih i državnih tijelaàznači da stranačka
sturktura u osnovi slijedi strukturu državnih tijela
-odluke se donose ISKLJUČIVO u partijskih tijelima, državna tijela su samo bespogovorni
prijenosni mehanizmi, daju FORMU odlukama prethodno raspravljenim i donesenim u
partijskim tijelima.
-tako su se donosile sve odluke općeg karaktera i imalo značajnije pojedinačne odlukeàtako
KPJ u potpunosti kontrolira državni aparat na SVIM RAZINAMA

u KPJ se odluke donose po načelu DEMOKRATSKOG CENTRALIZMA

àto načelo pretpostavlja da se o pitanjima načelne prirode najprije raspravlja na NIŽIM
razinamaànakon toga VIŠE tijelo donosi odluke koje su strogo obvezujuće za niža
tijela i sve članove.
 u stvarnosti je na taj način onemogućena rasprava čak i na unutarstranačkoj sceni-
više tijela su već u početku rasprave definirala odluke koje su niža tijela u pravilu
prihvaćala uz manje izmjene.

à KPJ-MONOLITNI MEHANIZAM

Na taj način unutarnje razlike u mišljenju ostaju skrivene, što rezultira povremenim
krizama koje su rješavane radikalnim čistkama. Ta metoda pogoduje koncentraciji širokih
ovlasti pojedinih ličnosti i personalizaciji institucija.
_Nakon rata KPJ mijenja ime u SKJ-Savez komunista Jugoslavije
-osnovane su i jedinice u svakoj od republika-SKH-no strogo su podređene središnjim tijelima

POLITBIRO KPJ je središnje tijelo KPJ i zadugo najmoćnije tijelo u zemlji. Karizma i Kult
Josipa Broza Tita je također snađan integrativni činilac.

FEDERALIZAM

-složeni oblik državne zajednice

àpostoje 2 odvojena ali komplementarna suvereniteta
1. izvorni država članica
2. izvedeni suverenitet savezne države
àmeđunarodnopravni subjektivitet u pravilu ima samo FEDERACIJA
-PRAVNI TEMELJ zajednice je USTAV
-članovi zajednice su: države članice i građani.

Jugoslavenski federalizam se razvijao po modelu SSSR-a, po idejama LENJINA, trebao je

poslužiti očuvanju Jugoslavije kao zajedničke višenacionalne države.
àLenjin rješavanje tog problema u Rusiji vidi u davanju narodima PRAVO NA
SAMOODREĐENJE, odcjepljenje i VLASTITU DRŽAVU.
~~~~~u stvarnosti, Lenjin podržava unitarnu državu i protivi se federalnim partikularizmima.
Nacionalno pitanje smatra sporednim pitanjem koje će ubrzo nestati izgradnjom
međunarodnog komunističkog poretka~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

POLITIČKA POVEZNICA višenacionalne federalne države-zajednički klasni interes radnika

vođenih komunističkom partijom.
-pravo na odcjepljenje je shvaćano kao načelna i teorijska kategorija, ne kao pravo koje bi se
moglo realizirati.

1924. Lenjinovu koncepciju preuzima KOMUNISTIČKA PARTIJA JUGOSLAVIJE.

1919. je osnovan KPJ, do 1924. program mu počiva na ideji centralističke i unitarne države, a
1924. preuzimaju stav o postojanju više nacija koje se nalaze pod velikosrpskom
hegemonijomàprihvaća se potreba razbijanja jugoslavenske države i stvaranje neovisnih
država, a potpuno rješenje nacionalnog pitanja se vidi u stvaranju balkanske federacije
socijalističkih republika.

126
  dolaskom TITA na vlast KPJ-a, rješenje se traži u okvirima postojeće države koju
REVOLUCIONARNIM putem treba pretvoriti u FEDERACIJU s jamstvima nacionalne
ravnopravnosti.

-1937. se osnivaju KP Hrvatske i Slovenije.

Jugoslavija se zamišlja kao federacja u kojoj bi narodi imali pravo na samoopredjeljenje i
odcjepljenje-to bi bilo stvarno nepotrebno obzirom na klasni karakter vlasti i okruženje u
kojem bi nacionalno pitanje postalo NEBITNO.

PRAVO NA ODCJEPLJENJE shvaća se kao TEORIJSKA KATEGORIJA-njeno navođenje

se iscrpljuje u tome da bude idejno uporište u stvarnosti neraskidive federacije.

às vremenom jačaju prava i položaji republika, ustavnim amandmanima 1967., 1968. i 1971.
-kulminaciju doseže u saveznom Ustavu 1974. koji ima i konfederalna obilježja.

JEDINSTVO VLASTI

KORIJENI u idejama francuskih prosvjetiteljskih filozofa 18. st.

àono je karakteristično obilježje marksističkog shvaćanja države
-inspirirano je iskustvima Pariške komune.
àjedno od ključnih mjesta Lenjinovih operativnih zamisli o upravljanju države

NAČELO JEDINSTVA VLASTI

-vlast u državi je NEDJELJIVA i pripada NARODU koji je vrši neposredno ili preko
skupštine demokratski izabranih predstavnika
àprema tome, u ustroju državne vlasti ne postoje različite vrste (grane) vlasti, već samo
JEDNA VLAST s različitim FUNKCIJAMA(zakonodavna, izvršna, sudska), koje obnašaju
različita tijela.

-među tijelima vlasti nadređeni položaj u odnosu prema drugim tijelima ima SKUPŠTINA
(ujedno obnaša i zakonodavnu funkciju)
àJER, je ona kao narodno predstavništvo najbliža narodu kao nosiocu vlasti.

U političkoj stvarnosti socijalističkih zemalja dolazi do koncentracije vlasti u izvršnim

tijelima (VLADI) zbog toga što su po prirodi operativna tijela,,,,,,,,,,,, za razliku od glomaznih
skupština àu stvarnosti izvršna tijela usmjeravaju skupštinu

Koncentracijom vlasti u jednom dijelu državne strukture (skupštini) bio je ojačan prijenos
PARTIJSKIH ODLUKA odnosno partijsko UPRAVLJANJE i nadzor cijelog državnog aparata-
odnosno društva.
àčinjenica da dolazi do koncentracije moći u vladi tome dodatno pogoduje.

POSLJEDICA PRIMJENE NAČELA JEDINSTVA VLASTI JE negacija autonomnog položaja

sudstva.
àsudstvo je shvaćeno kao nešto posebniji dio jedinstvenog sustava vlasti, a suci kao
posebnija vrsta državnih činovnika.
SUCE IMENUJE općinska i republička skupština (ugl na 8 god) uz mogućnost reizbora.
àto rezultira ovisnošću sudaca o skupštinama
Pretpostavka za imenovanje sudaca bila je pripadnost KPJ/SKJàpo načelu
DEMOKRATSKOG CENTRALIZMA to znači da je sudac dužan provoditi i načelne zaključke
donesene u tijelima KPJ

àpartijske organizacije osnivale su se i u sudovima-ideološka dimenzija

àsudstvo je bilo SUBORDINIRANA grana vlasti u funkciji opće politike.

savezni USTAVNI SUD i republički ustavni sudovi

-predstavlja odstupanje od načela jedinstva vlasti
àosnovani 1963.
-nadziru ustavnost zakona i zakonitosti podzakonskih akataànadzor nad djelovanjem
SKUPŠTINE koja donosi zakone (stavljani su izvan snage na kompromisan način)

127
KOLEKTIVNO VLASNIŠTVO I SAMOUPRAVLJANJE

-negativan odnos prema PRIVATNOM vlasništvu-ISKORIŠTAVANJE čovjeka i tuđeg rada-

osnova političke vlasti otuđene od naroda

Marksistička teorija u procesu izgradnje komunizma dopušta OGRANIČENO privatno

vlasništvo-nad sredstvima potrebnim za život
ànegirano privatno vlasništvo nad sredstvima ZA PROIZVODNJU. Ona su trebala biti u
vlasništvu zajednice

Proizvodnju reguliraju DRŽAVNI PLANOVI – usklađuju potrebe zajednice i mogućnosti

proizvodnje.

DRŽAVNO VLASNIŠTVO ZNAČI DA

-je država nosilac klasičnih vlasničkopravnih ovlasti na državnoj imovini
àu njeno ime tom imovinom gospodare odgovarajuća državna tijela (agencije i ministarstva)

1945. počinje stvaranje državne imovine oduzimanjem poljoprivrednih zemljišta

 1946. se NASTAVLJA-veliki i manji privredni pogodni
-na taj način je stvorena imovina u državnom vlasništvu predviđena ustavom 1946.

RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE
-uvedeno 1950.
-uvodi DRUŠTVENO vlasništvo.
àuvođenje radničkog samoupravljanja vezano je za sukob s INFORBIROOM 1948. (SSSR
se razvijao u smijeru birokratske svevlasti države otuđene od radničke klase)

 KAO ALTERNATIVA SOVJETSKOM MODELU-iznosi se ideja RADNIČKOG

SAMOUPRAVLJANJA-radnici su trebali neposredno gospodariti sredstvima za
proizvodnju i raspolagati DOHOTKOM koji ostvare (umjesto da to kao do tad čini
država kao posrednik)

àod 1949. se počinju osnivati RADNIČKI SAVJETI u tvornicama, a 1950. je samoupravljanje

institucionalizirano na zakonskoj razini.

DRUŠTVENO VLASNIŠTVO je odnos među LJUDIMA povodom STVARI.

àsredstva za proizvodnju i druga sredstva društvenog rada i prirodna bogatstva pripadaju
SVAKOM ČLANU drušva i svim članovima zajedno, ali da NITKO nema nad njima isključiva i
potpuna prava.

RADNE ORGANIZACIJE imaju pravo korištenja i raspolaganja sredstvima za

proizvodnjuàizbor njihovih članova vrše radnički savjeti (SK članovi)

-ugl. se odluke i na toj razini donose u organizacijama SK osnovanim u samim poduzećima!!

POSLJEDICE DRUŠTVENOG VLASNIŠTVAàimovina je ''svačija i ničija''àneodgovorno

poslovanje, neraciolalne investicije i potrošnja, neproduktivnostààgubici!!

Takav model samoupravljanja trebalo je provesti i u društveni i politički sustav. àUstavni

zakon 1953. uvodi samoupravljanje u prosvjetu, kulturu, zdravstvo itd…
-Ustavi 1963. i 1974. uvode samoupravljanje u gotovo sve pore društva.

POLITIČKA INSTRUMENTALIZACIJA PRAVA

Prema marksističkom shvaćanju-pravo je sustav pravila zajamčen društvenom PRISILOM.

àIZA PRAVA STOJI DRŽAVA-kao mehanizam klasne vladavine (diktatura
proleterijata)àstoga pravo služi ostvarivanju klasnih interesa.

država i pravo NESTAJU u komunizmu-oni su samo INSTRUMENT REVOLUCIJE!!

128
Pravnom području se negira AUTONOMIJA-ono se smatra podređenim političkoj svrsi,
odnosno političkoj odluci.
àposljedica takvog razmišljanja je uvjerenje da se pravom može SVE REGULIRATI, i da se
svi problemi mogu riješiti donošenjem pravnih propisa
to dovodi do
 PRAVNOG VOLUNTARIZMA
-donošenje propisa koji su operacionalizacija političkih svrha
àNISU korespondirali sa stvarnošću ili vodili brigu o ograničenostima pravne tehnike.

 donosi se OGROMNA KOLIČINA pravnih normi koji uređuju i najsitnije pojedinosti.

Primjena prava se povezuje s POLITIČKIM SVRHAMA-tumačenje prava se orjentira prema

ideološkim razlozima ili procjenama koristi za državnu i lokalnu politiku.
àpočinju se izbjegavati propisi ili različito tumačiti u sličnim situacijama (jer su ''protivni
općenitijim društvenim ili političkim tumačenjima'')

-počinje se i NEGIRATI i sam smisao norme takvim ''kreativnim'' tumačenjima

 naravno, pojedinci iz kruga političke elite se u pojedinim slučajevima izuzimaju od

primjene prava.

UTJECAJ INSTRUMENTALIZACIJE NA SUDSTVO

àu početku je sudstvo imalo svrhu da bude sredstvo države u obračunu s KLASNIM

NEPRIJATELJEM.
-to se održava i kasnije, kroz suobordiniranost sudova skupštinama (sukladno načelu
jedinstva vlasti), izborom i kontrolom sudačkog osoblja po POLITIČKIM kriterijima.

-sudovi se brinu ne samo za primjenu prava na konkretan slučaj, nego i za POLITIČKI

OPORTUNITET PRESUDE.
 AUTONOMIJA SUDAČKE PROFESIJE pokušava se obraniti razvijanjem zasebnog
svijeta formula – nerazumljivo onima izvan pravničkih krugova

Drugačiji način postupanja vodi udaljenju iz sudačke profesije-političke smjene sudaca 1971. i
1972. L

POSTAVLJANJE OSNOVA POLITIČKOG I PRAVNOG SUSTAVA OD 1945. DO 1953.

VANJSKE I UNUTARNJE GRANICE JUGOSLAVIJE

Na TEHERANSKOJ konferenciji 1943. saveznici izražavaju stav da Jugoslavija nakon rata

treba biti obnovljena kao neovisna država u jednakom teritorijalnom opsegu.

àJugoslavija traži predratno stanje granica zbog nepravedne podjele na teritoriju Trsta.
Na PARIŠKOJ mirovnoj konferenciji 1947. Jugoslavija traži vraćanje austrijsko-talijanske
granice (bila je ujedno i etnička granica).
 prihvaćen je KOMPROMISNI prijedlog-izvan stage stavljeni Rapallski ugovor i
Rimski pakt.
 Jugoslavija zauzima dio Julske krajine i Pulu, Rijeku i Zadar
 predviđeno je stvaranje STT-Slobodnog Teritorija Trsta kao TAMPON DRŽAVE pod
zaštite UN-a koja imenuje guvernera u Trstu.
 trst je podijeljen na 2 zone-A-anglo-američka vojna uprava
-B-do rijeke Mirne-jugoslavenska uprava-Kopar sjedište

STT nije zaživio, 1953. vlade SAD-a i VB dodjeljuju Italiji grad Trst i zonu Aàto ne priznaje
Jugoslavija.
 riješeno u Londonu MEMORANDUMOM o suglasnosti o Slobodnom Teritoriju Trsta
à1954.
-ukinuta vojna uprava nad STT, dio zone A i zona B predani Jugoslaviji, ostatak
zone A i Trst Italiji, uz jamstva prava manjinama (uključeno u Sloveniju i Hrvatsku)

129
To pitanje je konačno riješeno OSIMSKIM sporazumima 1975.

PRIVREMENA NARODNA SKUPŠTINA

Nakon konstituiranja JEDINSTVENE privremene vlasti, Privremena narodna skupština

Jugoslavije je trebala kao PRETPARLAMENT pripremiti zasjedanje Ustavotvorne skupštine.

3. zasjedanje AVNOJ-a donosi rezoluciju o nastavku rada kao Privremena narodna skupština.
àna preporuku saveznih vođa s Krimske konferencije, u Privremenu narodnu skupštinu je
trebalo uključiti i druge predstavnike političkih opredjeljenja osim KPJ-a
-kriterije za uključenje novih članova utvrđuje Predsjedništvo AVNOJ-a, na prijedlog
Privremene vlade.
-primljeno 36, +69 kasnije, +13 isaknutih znanstvenih izvanstranačkih osoba.

PNS zasjeda od 10-26.8.1945.

-donosi zakone potrebne za organizaciju izbora za ustavotvornu skupštinu

USTAVOTVORNA SKUPŠTINA

Sastoji se od
 SAVEZNE skupštine-predstavlja sve građane
 skupštine NARODA-predstavlja građane pojedine federalne jedinice.

-zastupnike SAVEZNE SKUPŠTINE biraju neposredno svi birači u Jugoslaviji, po saveznim i

okružnim listama, po 1:40 000 stanovnika

---zastupnike u skupštinu NARODA-biraju građani svake federalne jedinice temeljem

zemaljskih lista. 25 U SVAKOJ.
15 Autonomna pokrajina Vojvodina
10 Autonomna Kosovsko-metohijska oblast

IZBORNO PRAVO-opće, neposredno, tajno, dobni cenzus 18 god (partizani neovisno o dobi)
àbiračko pravo je oduzeto suradnicima okupatora i njihovim OBITELJIMA.

NARODNA FRONTA (KPJ) nadmoćno pobjedila.

AKTI USTAVOTVORNE SKUPŠTINE

-deklaracija kojom je proglašena FEDERATIVNA NARODNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA
(FNRJ)
-oduzimaju se ovlasti Petru II. Karađorđeviću
àprestaje postojati NAMJESNIŠTVO-dužnosti preuzima Predsjedništvo Ustavotvorne
skupštine

-proglašene sve odluke AVNOJa i Predsjedništva AVNOJa i PNS

-donesen Zakon o Predsjedništvu Ustavotvorne skupštine, izabrani članovi tog tijela

Proglašen je Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije

 Ustavotvorna skupština nastavlja rad kao Narodna skupština.

USTAV FEDERATIVNE NARODNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE I GLAVNA OBILJEŽJA

ZAKONODAVSTVA.

-po uzoru na ustav SSSR-a 1936

àzadaća mu je postaviti podlogu za učvršćenje vlasti s vladajućim položajem KPJ

àVELIKU PAŽNJU posvećuje uređivanju pitanja vlasništva i odnosa koji nastaju u njemu
-to se poglavlje nalazi na početku (marksistički utjecaj)

130
Ustav dopušta 3 tipa imovine – vlasništva

1. OPĆENARODNA imovina –u rukama države

2. IMOVINA NARODNIH ZADRUŽNIH ORGANIZACIJA (zadruge nestaju 1950. i 1957.)
3. PRIVATNO VLASNIŠTVO-ograničeno mogućnošću izvlašćenja, podržavljenja i
nacionalizacijom

-događa se preuzimanje svih glavnih proizvodnih sredstava i državno upravljanje svim

društvenim službama i privredomà ''razdoblje administrativnog socijalizma''

U ustavu se navodi 6 republika-srbija, hrvatska, slovenija, BIH, makedonija i crna gora ( i

utvrđuje da srbija u svom sastavu ima autonomnu pokrajinu vojvodinu i autonomnu kosovsko-
metohijsku oblast)
SIMBOL-5 buktinja (naroda)

Najviši organi državne vlasti u republikama po ustavu su

1. Narodna skupština
2. Vlada narodne republike
-znatno reducirane nadležnosti, Ustav je postavio osnovu za centralističko upravljanje
federacijom od strane federativnih organa.

ORGANIZACIJA VLASTI PO USTAVU 1946.

Narodna skupština FNRJ
-2 doma (članovi se biraju na 4 godine)
DOMOVI………….. àSavezno vijeće – svi građani zemlje, neovisno o republičkoj
pripadnosti (1:50 000)
…………... àVijeće naroda – po 30 zastupnika na svaku republiku (20,15)

Prezidijum Narodne skupštine FRNJ

-kolektivni GLAVAR države
-30 članova-6 potpredsjednika (iz svake republike)
àpolitički je odgovoran Narodnoj skupštini

Vlada
-bira je Narodna skupština-njoj je odgovorna

PRAVA I DUŽNOSTI GRAĐANA PO USTAVU 1946.

àposebna pažnja posvećena spolnoj, nacionalnoj i rasnoj ravnopravnosti i odvojanju CRKVE
OD DRŽAVE.
-izričito se uređuje ravnopravnost žena u političkom sustavu i društvu
 izričito se dopušta crkveno sklapanje braka tek nakon CIVILNOG vjenčanja.

Sadrži skromnu listu prava i sloboda jer u tim uvjetima nije mogao osigurati njihovu provedbu.
àsloboda rada, a ne PRAVO na rad-jer zemlja ne može osigurati pretpostavke za realizaciju

Ustav propisuje i DUŽNOSTI GRAĐANA-neuobičajeno

-vuče korijene iz jakobinskog razdoblja francuske revolucije
àsvako je dužan raditi po svojim sposobnostima-tko ne daje zajednici ne može od nje ni
primati.

ZABRANJENO je upotrebljavati građanska prava radi promjene i narušavanja ustavnog

uređenja u protudemokratskom cilju-OSTAVLJEN PROSTOR ograničavanja ustavnih prava
na zakonodavnoj razini.

àustav 1946. nije nametnuo JEDNOSTRANAČKI SUSTAV-uklanjanje političkog pluralizma

zbivalo se kroz monopolni položaj Narodnog fronta (KPJ), pritiskom medija, netolerancijom…

Ustav predviđa načelo ZAKONITOSTI – svi organi uprave i sudstva trebaju biti temeljeni na
zakonuàu praksi nije primjenjeno-PRIMJER
-institut ANALOGIJE u kaznenom pravu

131
àomogućava da se utvrdi kaznena odgovornost za neko društveno opasno djelo koje u
zakonu nije bilo predviđeno kao kazneno djelo AKO
Je imalo slična obilježja kao neko u zakonu propisano kazneno djelo.

 1951. Plenum CK KPJ (najviše PARTIJSKO tijelo) kritizira česte povrede načela
zakonitosti-uklanja se analogija u novom Kaznenom zakonu 1951.

UPRAVNO PRAVO
-samo u pojedinim upravnim područjima je dopušteno osporavanje zakonitosti pojedinačnih
akata upravnih organa pred sudovima.
àZakon o upravnim sporovima 1952. à omogućava osporavanje pojedinačnih akata pred
redovitim sudom (Upravni sud se osniva tek 1977.)

Ustav FNRJ utvrđuje da republike samostalno donose svoje ustave koji moraju biti u
suglasnosti s Ustavom FNRJ

USTAV NARODNE REPUBLIKE HRVATSKE

-donesen na prijedlog Vlade Hrvatske

àdonosi ga Ustavotvorni sabor 1947.
àUstavotvorni sabor nastavlja rad kao Sabor NRH
-Prezidijum Ustavotvornog sabora nastavlja rad kao Prezidijum Sabora
-Vlada nastavlja rad kao Vlada NRH

PRAVO NA SAMOOPREDJELJENJE

àpo uzoru na sovjetski ustav 1936.

-u sovjetskom je navedeno da će ''svaka republika imati pravo da se odcjepi od SSSR-a''
àu jugoslavenskom i republičkim ustavima je ta formulacije nejasna

RASPRAVA O PITANJU DVOSTRUKOG SUVERENITETA U JUGOSLAVIJI

-1. teoretičari smatraju da
 ne postoji suverenintet republika, samo federalni suverenitet
 upozoravaju na PODJELU NADLEŽNOSTI-koncentrirala se u federaciji
 smatraju da je pravo na samoopredjeljenje i odcjepljenje već KONZUMIRANO
stupanjem u zajedničku državu

-2. teoretičari smatraju da

 postoji dvostruki suveretnitet-republika i federacije
 federalni suverenitet je izveden iz republičkog-delegiranje ovlasti ga nije poništilo
 pravo na odcjepljenje i samoopredjeljenje ne može biti potrošeno-trajno je

ZAKLJUČNO, pravo na samoopredjeljenje i odcjepljenje nije bilo mišljeno kao realno jamstvo,
ali je davalo političko uporište za razmišljanje o njegovoj realizaciji

AGRARNA REFORMA, KOLEKTIVIZACIJA, NACIONALIZACIJA

Jedan od glavnih političkih ciljeva novog poretka je bilo stvaranje državnog vlasništva-
trebalo je državi omogućiti potpuno upravljanje privredomàkontrola društvaàKOMUNIZAM

Privremena narodna skupština 1945. donosi

Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji
àtim zakonom bez naknade je oduzimana zemlja vlasnicima koji su je obrađivali isključivo
putem najma radne snage (banke, poduzeća, veleposjednici), i pojedinačnim vlasnicima u
dijelu preko 25 i 35 ha i CRKVI (njoj za zemljišta preko 10 ha)

-ta zemlja ulazi u fond općenarodne imovine- njom upravlja Državna uprava narodnih dobara

U taj fond ulazi i imovina oduzeta Odlukom o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske
imovine iz 1944. àodnosi se na njem. nacion. manj. i njihove pomagače i druge osobe.

132
KZ pravom su određene kazne konfiskacije imovine u korist NOO, u slučaju pomaganja i
suradnje s okupatorima, pa čak i u slučaju trgovačkog poslovanja s okupatorima

ŠTO SU NAPRAVILI S ODUZETOM IMOVINOM?

-polovica je pretvorena u državna poljoprivredna dobra
-polovina je isparcelirana i predanja siromašnim seljacima

àna njih su naseljavani seljaci iz pasivnih i ''ustanačkih'' krajeva-često srbi

1946. donesen je Zakon o nacionalizaciji privatnih poduzeća

àNJIME SE nacionaliziraju VELIKA PODUZEĆA

1948. se novelom tog zakona nacionaliziraju i preostala manja poduzeća

1958. su nacionalizirani višak stambenog prostora, najamne zgrade i građevinsko zemljište

UKINUTO JE SLOBODNO TRŽIŠTE, uvedeno RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE 1950. i

glavni oblik vlasništva postaje DRUŠTVENO VLASNIŠTVO.

SUKOB S SSSR-OM 1948. I NJEGOVE POSLJEDICE

Zbog gotovo samostalne pobjede okupatora i osvajanja vlasti, jugoslavensko rukovodstvo (uz
NEUPITNO priznavanje vodeće uloge SSSR-a), smatralo nešto samostalnijim činiocem
zajednice socijalističkih zemalja.

àzbog toga Jugoslavija neke važne vanjskopolitičke i unutarnje poteze poduzima i bez
suglasnosti s SSSR-om

zbog toga STALJIN u doba zaoštravanja odnosa sa zapadom

1947.
osniva Komunističkog informacijskog biroa (INFORMBIRO)
-čine ga komunističke partije SSSR-a, Jugoslavije, Čehoslovačke, Mađarske, Poljske,
Rumunjske, Bugarske, Francuske i Italije.
-osnovan u POLJSKOJ, sjedište u BEOGRADU.
CILJ ORGANIZACIJE
-međusobno informiranje i koordinacija djelovanja
STVARNI CILJ
-ideološka unifikacija i podređivanje samostalnijih rukovodstava sovjetskim planovima i
upravljanju.

àneslaganje sovjetske i jugoslavenske strane raste

KULMINACIJA-staljinov politički napad na jugoslavensko rukovodstvo u ožujku 1948. àu

lipnju KPJ izbačen iz Informbiroa.

Jugoslavija je time izolirana iz zajednice socijalističkih zemalja, prijeti joj vojna intervencija,
gospodarstvo došlo u težak položaj.

 ČISTKA jugoslavenskog vodstva od članstva koji podržava INFORMBIRO (20%)

-puno ih završilo na Golom Otoku

Ubrzo dolazi do uspostavljanja gospodarskih veza sa zapadom-SAD-zapadne zemlje to

uvjetuju isplatom odštete za nacionaliziranu imovinu njihovih državljana.

Nakon pobjede Nikite Hruščova 1953. dolazi do otopljavanja odnosa i udaljavanja od zapada.
àponovno zahlađenje nakon napada SSSR-a na Mađarsku.

133
STABILIZIRANJE SUSTAVA OD 1953. DO 1963.
USTAVNI ZAKON FEDERATIVNE NARODNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE

Širenje samoupravljanja kosi se ustavnim uređenjem iz 1946. i 47. koje počiva na načelu
administrativnog socijalizmaàpotrebno je to zamijeniti.
-kako samoupravljanje nije bilo uvedeno u cijeli politički sustav, dovoljno je bilo donijeti samo
USTAVNI ZAKON koji bi zamijenio određene dijelove Ustava FNRJ

 13.1.1953. Ustavni zakon o osnovama društvenog i političkog uređenja

Federativne Narodne Republike Jugoslavije i saveznim organima vlasti

NAGLAŠAVA da su
 društveno vlasništvo
 samoupravljanje
osnova društvenog i političkog uređenja.

UKLANJA VIJEĆE NARODAà uvrštava VIJEĆE PROIZVOĐAČA (i Savezno vijeće otprije)

 u Saveznom vijeću su bile sada dvije vrste članova
 dio izabran u odnosu prema određenom broju stanovnika (60 000)
 NOVOST-članovi koje u republikama biraju republička vijeća (10, 6
pokrajinsko vijeće Vojvodine, 4 Oblasno vijeće A K-M oblasti)

U VIJEĆE PROIZVOĐAČA zastupnike biraju PROIZVOĐAČI zaposleni u pojedinim

privrednim granama sukladno UDJELU TIH GRANA U DP-u Jugoslavije pa je ono trebalo
predstavljati interese samoupravljača

-federalno načelo je bitno oslabljeno

Federalno načelo je sačuvano u Vijeću NARODA, koje je postalo nestalni dom koji se po
potrebi izdvaja iz Saveznog vijeća (u slučaju revizije Ustava i usvajanja saveznog društvenog
plana (u stvarnosti nijednom se nije izdvojilo))

USTAVNI ZAKON UVODI FUNKCIJU PREDSJEDNIKA kao poglavara države

UMJESTO dotadašnjeg Prezidijuma Skupštine
àpredsjednik je po položaju bio i predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV)-zamijenilo
VLADU

SAVEZNO IZVRŠNO VIJEĆE – SIV

-nova VLADA
-čini je najmanje 15 članova, zastupljena svaka republika (kompenzirano ukidanje Vijeća
naroda)

Predsjednika Republike i članove SIV-a bira SKUPŠTINA na zajedničkoj sjednici 2 DOMA.

àOJAČAN položaj Skupštine (sukladno načelu jedinstva vlasti)

 dodano je pravo na RAD

USTAVNI ZAKON NARODNE REPUBLIKE HRVATSKE

-preslikana struktura vlasti s federacije na republiku.

POLITIČKA KRIZA I USTAV IZ 1963.

POLITIČKA KRETANJA NAKON 1953. I DONOŠENJE USTAVA SFRJ

Obustavljanje zapadne financijske pomoći početkom 60-ih godina prouzročilo je ozbiljnu

gospodarsku krizu.
àSKJ se odlučuje poduzeti reformu kojom bi se dala šira osnova inicijativi radnih
organizacija i time proširilo SAMOUPRAVLJANJE

 dolazi do RAZILAŽENJA u SKJ i vrhu države o tome kako izvesti REFORMU??

134
Dolazi do podjela na NACIONALNOJ osnovi.
 Hrvati i slovenci kriziziraju koncentraciju sredstava u federacijiàzahtjevaju
decentralizaciju kojom bi se ojačala politička i gospodarska samostalnost republika

 Srpski političari i političkari slabije razvijenih republika i JNA zastupaju potrebu

CENTRALIZACIJE.

-došlo je do ozbiljne krize, a spor je riješen intervencijom Josipa Broza TITA u vidu
kompromisa oličenog u USTAVU SOCIJALISTIČKE FEDERATIVNE REPUBLIKE
JUGOSLAVIJE

USTAV SOCIJALISTIČKE FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE

àPRAVO na samoopredjeljenje, uključujući i pravo na odcjepljenje

-u središtu osnovnih načela ''čovjek-građanin'', društveno vlasništvo i raspodjela prema radu

Raspolaganje sredstvima nije predano neposredno u ruke proizvođača već je PODIJELJENO

1/3-FEDERACIJA
1/3-privredne organizacije
1/3-REPUBLIKE I POKRAJINE

Uređenje gospodarske aktivnosti počiva na načelima administrativnog upravljanja-pod

kontrolom državeà država prisvaja sredstva i šalje ih u srvhe i sredine koje
odabereànezadovoljstvo u Hrvatskoj (bogatstvo od turizma) i Sloveniji

Novim ustavom izmjenjen je naziv države…socijalistička

àhtjelo se naglasiti da je riječ o društtvu koje putem razvijanja samoupraljanja izgrađuje
sustav koji je prvi stadij komunizma

na saveznoj razini najznačajniju ulogu i dalje ima SAVEZNA SKUPŠTINA

àod sada se tretirala kao organ samoupravljanja-ima načelno šestodomnu (6) strukturu
koja je trebala odražavati različite vrste samoupravnih interesa.
 Savezno vijeće
 Privredno vijeće
 Prosvjetno-kulturno vijeće
 Socijalno-zdravstveno vijeće
 Organizacijsko-političko vijeće
 Vijeće naroda (u njemu je prisutno federalno načelo, izdvaja se iz Saveznog vijeća,
nije stalno)

Tako je federano načelo gotovo umrtvljeno, tek virtualno prisutno.

Skupština je u pravilu 2-domno tijeloàSavezno vijeće i vijeće iz čije se nadležnosti razmatra

neko pitanjeàOJAČAN položaj Saveznog vijeća.

POLOŽAJ PREDSJEDNIKA PO USTAVU SFRJ 1963.

-ojačan položaj, sada je on političko-izvršni organ FEDERACIJE, a ne skupštine kao do tad.
àna 4 god ga bira SKUPŠTINA (Tito izričito u ustavu izuzet od načela ograničenosti
reizbornostiàNEDEMOKRACIJA)

-uvedena je funkcija potpredsjednika-ukinuta amandmanima 1967.

Ustav spominje automonme pokrajine Vojvodinu i Kosovo i Metohiju-ojačan položaj

àGRB države sada čini 6 buktinja (6 republika)

SLOBODE I PRAVA GRAĐANA PO USTAVU SFRJ 1963.

àuključuje se pravo na SAMOUPRAVLJANJE.

Prava i slobode su dobili sudsku zaštitu od povreda pojedinačnim aktima organa federacije
à mogli su se osporavati pred USTAVNIM SUDOM JUGOSLAVIJE

135
USTAVNI SUD JUGOSLAVIJE
-predsjednik i 10 sudaca (8 god mandat-bira ih Savezno vijeće, uz mogućnost 1 rezibora)
ODLUČUJE O
 suglasnosti zakona s Ustavom SFRJ
 suglasnosti republičkih zakona sa saveznim zakonima
 rješava sukobe i sporove između republika i federacije i između republika međusobno
 rješava o sukobu nadležnosti između sudova i saveznih organa
 rješava o sukobu nadležnosti između sudova i republičkih organa
 dava mišljenje o ustavnosti predloženih zakona

~odstupanje od načela jedinstva vlasti~~~Ustavni sud nadzire ustavnost zakona koje donosi
Skupština!!

 Ustavni sud Jugoslavije nije mogao PONIŠTITI ili UKINUTI pojedine odredbe ili
cijeli zakon za koji bi utvrdio da je protuustavan
 Ustavni sud OBAVJEŠTAVA saveznu ili republičku skupštinu, i ona u roku od 6
mjeseci treba osporeni zakon dovesti u suglasnost s ustavom!!!!

 ako to ne učini u zadanom roku, zakon (ili neka njegova odredba) bi prestao
vrijediti ako u međuvremenu nije usuglašen s Ustavom, što bi ustavni sud
UTVRDIO svojom odlukom.

àizbjegnuto narušavanje načela jedinstva vlasti.

! u slučaju nesuglasnosti republičkih zakona sa saveznim Ustavom ili saveznim zakonom,
Ustavni sud je trebao takav zakon odmah suspendirati, a ponekad i ukinutiàslabiji
suverenitet republika!

Za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom su bili nadležni državni organi a ne građani.

USTAV SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE

-ima istu strukturu ko savezni

Sabor ima 5 domova-Republičko vijeće, Privredno vijeće, Prosvjetno-kulturno vijeće,

Socijalno-zdravstveno vijeće, Organizacijsko-političko vijeće
USTAVNI SUD-predsjednik i 6 članova (8 god-Republičko vijeće ih bira)
àslično kao i Ustavni sud Jugoslavije, samo se odnosi na republičku razinu

LIBERALIZACIJA POLITIČKOG SUSTAVA I USTAVNI AMANDMANI OD 1967. DO 1971.

POLITIČKA KRETANJA I DONOŠENJA AMANDMANA NA USTAV SFRJ

Izbijaju neslaganja oko privredne reforme 1965. u vrhu SKJàdolazi do izmjena u politici
àodređivanje cijena prepušteno tržištu, ukinuti dfržavni investicijski fondovi, kapital prenesen
u banke i poduzećaànezaoslenostàotvaranje granicaàEMIGRACIJA

DOLAZI do SUKOBA-dio rukovodstva koji se zalaže za unitarziam i centralizaciju predvođen

Aleksandrom Rankovićem šefom Službe državne bezbjednosti.
àuklanja ga tito u čistki 1966.

 nakon toga JAČAJU republička središta, smanjen udio represije i osjećaj straha,
slobodnije iskazivanje stavova

 dolazi do rađanja hrvatskog nacionalnog pokreta

MATICA HRVATSKA
-reakcija na neravnopravan položaj hrvatskog jezika prema srpskom
CENTALNI KOMITET SAVEZA KOMUNISTA HRVATSKE – SKH
-vođe pokreta Miko Tripalo i Savka Dabčević-Kučar
Zalažu se za – razvlaštenje federacije, jačanje tržišne privrede
Kritiziraju – unitarističke i centralističke tendencije u Jugoslaviji

136
Ubrzo dolazi do izmjena republičkih i saveznog ustava amandmanima 1967. i 1968. , i
naročito značajnim amandmanima 30.6.1971. koji bitno jačaju položaj republika!

 1971. se u raspravu o amandmanima u hrvatskoj uključuju i studenti-studentski

pokret uz navedena 2 postaje 3. najvažniji-HRVATSKO PROLJEĆE

USTAVNI AMANDMANI OD 1967. DO 1971.

Ustavnim amandmanima 1967. VIJEĆE NARODA je zadobilo gotovo položaj STALNOG

vijeća, znatno je prošiten broj njegovih obveznih izdvajanja iz Saveznog vijeća.

1968. se ukida SAVEZNO VIJEĆE I ORGANIZACIJSKO-POLITIČKO VIJEĆE

àumjesto njih DRUŠTVENO-POLITIČKO VIJEĆE

VIJEĆE NARODA ZAUZIMA POLOŽAJ SAVEZNOG VIJEĆA.

-Savezna skupština nastavlja djelovati u načelno dvodomnom sustavu kao do sad (Vijeće
naroda + 1 jedno vijeće)

Ojačan je položaj federalnih jedinica tim promjenama, i autonomnih pokrajina (one sada
pitanja iz pokrajinske nadležnosti uređuju pokrajinskim ustavnim zakonom koji donosi
pokrajinska skupština---do tada je to uređivano Ustavom Srbije)

USTAVNI AMANDMANI 1971

-SFRJ dobrovoljno ujedinjenih naroda i njihovih socijalističkih republika, kao i socijalističkih

samoupravnih pokrajina Vojvodine i Kosova u sastavu Socijalističke Republike Srbije
àkonstitutivni element narodi I REPUBLIKE!!

-ojačan položaj republika i pokrajina, osnažen opseg i način njihovog sudjelovanja u

donošenju odluka na saveznoj razini.

Uvedena je koncepcija UDRUŽENOG RADA-spoj minulog i tekućeg rada

àtrebalo ojačati prava i ulogu proizvođača koji su dobili šire pravo zadržavanja dohotka i
odlučivanja o njemu.

Proširena je zakonodavna nadležnost republika i pokrajina, a sužena federalna.

OD USTAVA IZ 1974. DO RASPADA JUGOSLAVIJE

POLITIČKA KRETANJA NAKON 1974. I DONOŠENJE NOVOG USTAVA SFRJ

Ustavni amandmani 1971. trebali su riješiti političku krizu i smanjiti napetosti među
republikama.
àhrvati su tražitili uspostavljanje Hrvatske kao nacionalne države u jugoslavnskom okviru
-Vladimir Bakarić traži zaustavljanje tog zamaha-on je bio glavni organizator suđenju protiv
Blaženog Alojzija Stepinca, za one koji nisu znali
-pokret se ipak širi i traži se demokratizacija društva, nacionalna država, prijenos sredstava
iz saveznih fondova u ruke onih koji su ih ostvarili

Hrvati se zalažu za ukidanje saveznog fonda za nerazvijene dijelove Jugoslavije (u njega hrv
najviše novca uplaćuje), i na to se bune SR, CG, MK, VOJ, BIH i JNA

 Tito smjenjuje hrvatski politički vrh 1971.

 smijenjeno i liberlano srpsko rukovodstvo
 do 1973. rekonustruirana republička partijska vodstva

Hrvatska je negativno obilježena kao nacionalistička opasnostàrepresija u Hrvatskoj

Prijedog novog saveznog Ustava prihvaćen je u svakom od 5 vijeća Savezne skupštine i

republičkih skupština (sastavio ga je slovenac), i proglašen je 21.2.1974.

137
USTAV SOCIJALISTIČKE FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE 1974.

406 članaka, jedan od najdužih u svijetu

àJugoslavija državna zajednica naroda i njihovih republika i autonomnih pokrajina u sastavu
srbije (isto kao i 1971.)

Uvedeno načelo PARITETA-ravnopravne zastupljenosti republika i odgovarajuće

zastupljenosti pokrajina u svim kolektivnim tijelima federacije
àprimjenuje se u OBA doma skupštine, Predsjedništvu SFRJ, SIV-u, Ustavnom sudu,
Saveznom sudu.
 uklonjena zastupljenost temeljem brojnosti stanovnika

SAVEZNA SKUPŠTINA PREMA NOVOM USTAVU 1974.

 Vijeće republika i pokrajina (prijašnje Vijeće naroda) – republike biraju po 12,
pokrajine 8 delegata

 Savezno vijeće – iz republika po 30, iz pokrajina 20, birani u općinskim skupštinama

FEDERALNA DIMENZIJA zastupljena u oba doma!

BITNE Odluke u Vijeću republika i pokrajina su se donosile KONSENZUSOM – odluku su
trebale prihvatiti sve delecije.
Za kvorum su trebale biti prisutne sve delegacije, i ukupna većina delegata u Vijeću.
DELEGACIJE ZASTUPAJU STAVOVE SVOJIH SKUPŠTINA-produžetak republičkih
skupština ;)))))

Tako se odluke odsada donose tako da se stavovi između republika i pokrajina trebaju
uskladitiiiii, jedino tako su mogle biti donešene najvažnije odluke.

USTAV PREDVIĐA INSTITUT PRIVREMENE MJERE.

àako bi zbog izostanka suglasnosti u Vijeću republika i pokrajina mogle nastati velike štete,
SIV uz suglasnost PREDSJEDNIŠTVA SFRJ mogao predložiti Vijeću republika i pokrajina
donošenje privremenih mjera.
 za njih bi bila potrebna 2/3 većina
 Predsjedništvo je moglo proglasiti važenje nekog zakona na 1 godinu, ako bi
za njega glasala natpolovična (50%+1) većina delegata.

Predsjedništvo Republike je kolektivni šef države.

-vrhovni zapovjednik oružanih snaga, predstavlja SFRJ u zemlji i inozemstvu
-9 članova(jedan iz svake republike i pokrajine+predsjednik)
àmandat 5 godinam, biraju ih njihove matične skupštine, mogu ih opozvati prije isteka
mandata
Predsjednika i potpredsjednika članovi biraju među sobom na god dana, rotacijom,
redoslijedom utvrđenim poslovnikom

ustav zadržava funkciju

PREDSJEDNIKA REPUBLIKE
-predviđa mogućnost da Skupština SFRJ na prijedlog svih republika i pojraina izabere Josipa
Broza TITU kao DOŽIVOTNOG PREDSJEDNIKAàučinjeno.

àpredsjedništvo je funkcije trebalo preuzeti nakon Titove smrti, a do tad načelo rotacije
vrijedilo za biranje POTPREDSJEDNIKA.

Unose se promjene vezane za Ustavni sud àproteže se načelo PARITETAàUstavni sud

sada čine po 2 člana iz svake republike i po 1 iz pokrajina.

NADLEŽNOSTI PO NOVOM USTAVU 1974.

-sada su izričito navedene, one republičke i one savezne, a ne općenito kao do tada. Vrijedi
presumpcija nadležnosti u korist republika i pokrajina (za ono nenavedeno su one
nadležne)

138
Republike po tome mogu donositi
 zakone iz svoje nadležnosti
 zakone iz područja uređenih saveznim zakonom u okviru svojih prava i dužnosti

-dolazi do pojave DOPUNSKIH ZAKONA kod kojih je već postojao savezni zakon, a
repubilčki zakoni bi ga dopunjavali.
àdolazi do uspostavljanja usporednih zakonodavstava-šire se razlike
-Republike su dobile čak i prava u području funkcija federalne države, npr OBRANA
(teritorijalna obrana) I VANJSKI POSLOVIàmeđunarodno djelovanje republika

USTAV SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE IZ 1974.

-jednaka struktura kao savezni

àHrvatska određena kao nacionalna država hrvatskog naroda
-određena HIMNA ''Lijepa naša domovino''

REPUBLIČKO ZAKONODAVSTVO NAKON USTANIH AMANDMANA IZ 1971. I USTAVA IZ

1974.

Republička i pokrajinska nadležnost je proširena ali su i dalje republički zakoni

međuuvjetovani saveznim zakonodavstvom.
-hrvatska preuzima savezne zakone, a kasnije ih zamjenjuje zakonima Hrvatskog sabora.

…………………….

INDIVIDUALITET HRVATSKE U OBRAMBENIM PITANJIMA I VANJSKOJ POLITICI

Preuzimanjem određenih funkcija u području obrane i vanjskih poslova Hrvatska je naglasila

svoj državni identitet.

Ustav SRH predviđa da se teritorijalna obrana u hrvatskoj ogranizira kao jedinstven sustav.

TERITORIJALNA OBRANA (TO)

-osnovana 1969.
-ima vlastito naoružanje kupljeno sredstvia Republike, vlastitu zapovjednu strukturu, cjeloviti
ustroj s formiranim jedinicama koje bi u slučaju nužde popunjavali pričuvni vojni obveznici
àneka vrsta POTENCIJALNE REPUBLIČKE VOJSKE

àRASTE ZABRINUTOST JNA

-1980. TO stavljena pod nadzor saveznih organa i zapovjedništvo časnika JNA

1991. pod izlikom da naoružanje nije dobro čuvano, JNA preuzima cjelokupno naoružanje TO
Hrvatske. TO Hrvatske je raspuštena, funkciju oružane obrane preuzima ZBOR NARODNE
GARDE osnovan 1991.

Ustav 1974. daje mogućnost međunaordne suradnje, i stupanja u suradnju s tijelima drugih
država.
 Slovenija i Hrvatska u Veneciji 1978. zajedno s
-regijama Austrije i Italije, Bavarskom, austrijske pokrajine SALZBURG kao
promatrača, osnivaju
RADNU ZAJEDNICU ALPE-JADRAN
-i danas je aktivna

CILJ ORGANIZACIJE-informiranje i koordiniranje zajedničkh napora na području prometa,

poljoprivrede, energije, zaštite okoliša, kulture itd.
-ipak nije međunarodni savez
àpotvrda posebnog političkog identiteta Hrvatske i Slovenije i njihove pripadnosti
srednjoeuropskom i mediteranskom kulturnom krugu.

139
OSIMSKI SPORAZUMI 1975.
-nisu direktno sudjelovale Hrvatska i Slovenija, ali se odnose na njh
-njima je uređena granica na kopnu i moru između SFRJ i Italije (odnosno IT i HR)
-uređuje i pitanje isplatne odšrete za oduzeta imanja, preseljenja i socijalno osiguranje osoba
iz bivših zona A i B Slobodnog Teritorija Trsta.

POLITIČKA KRIZA I POČECI RASPADA U 1980-IM

SMRT TITA 1980. ànemiri na Kosovu (traže uspostavu republike) àgospodarska i politička
kriza

2 STRUJE
1. velikosrpska stragetija-ukidanje autonomnog položaja pokrajina i ukupna
recentralizacija Jugoslavije, i pretvaranje Juge u ''modernu federaciju''
àsnažno središte
2. Hrvatska i Slovenija-odbija takve pokušaje, zalaže se za kofederalizaciju i
neovisnost republika

Slobodan Milošević razvija populističku politiku koja zahvaća sve dijelove srpskog društva i
srpskog naroda izvan srbijeàsmijenjena rukovodstva Albanije, Kosova i
Vojvodineàpostavljeni miloševićevi ljudi

1989. donesen amandman na Ustav Srbije u Skupštini Srbije

-njime je ukinut konstitutivni položaj pokrajina u federaciji, i njihove institucije su
podređene srpskim institucijama à pokrajine gube autonomiju

Slovenija zabranjuje organiziranje masovnog srpskog mitinga u Ljubljani 1989. à Srbija

bojkotira slovenske proizvode, zapljenjena imovina Hrvatskih i Slovenski poduzeća

1990. sazvan izvanredni kongres CK SKJ, na kojem je Milošević trebao preuzeti vlast u CK
SKJ…..Slovenska i Hrvatska strana napuštaju kongres i raspada se SKJ

JNA se pojavljuje tada kao politički činilac kako bi osigurala održanje zajedničkog okvira, i
počinje djelovati na rekonstrukciji federalnog okvira, a ne velikosrpskog okvira…ipak je u
tome djelovala kao komplement velikosprpskim stremljenjima(srbi su većina u JNA)

RASPAD JUGOSLAVIJE I STVARANJE REPUBLIKE HRVATSKE

1.KONSTITUIRANJE REPUBLIKE HRVATSKE
-republičke organizacije SK sve više djeluju kao samostalne stranke. Počinju se stvarati
političke stranke (faktični politički pluralizam).
-1989. CK SKH donio odluku o raspisivanju općih izbora. IZBORI: 22.travnja i 4.svibnja
1990.-HDZ, predsjednik predsjedništva-Francek.
Ustavnim amandmanima 1990.-iz simbola i naziva uklonjena ideološka obilježja
-USTAV RH 22.12.1990.(božićni)-položena osnova suverenoj hrvatskoj državi. RH utvrđena
kao suverena, ali u tadašnjim okolnostima nije došlo do proglašenja neovisnosti-Ustav
propisuje da „ostaje u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugo republika ili dok Sabor RH ne
odluči drugačije (radi zaštite suvereniteta i interesa RH).
-hrvatsko rukovodstvo prihvatilo slovensku inicijativu za razdruživanje SFRJ i moguće
udruživanje u savez suverenih republika te postavilo 30.6.1991. kao krajnji rok. (oružane
pubune srpskog stanovništva uz podršku JNA postupno se širi od kolovoza 1990.).
U svibnju 1991. Srp-crnog blokadom izbora „hrvatskog“ člana Stjepana Mesića za
predsjednika Predsjedništva SFRJ onemogućen je rad tog tijela koje je bilo i kolektivni vrhovni
zapovjednik JNA.
-19.svibnja 1991. na području RH održan referendum-83% birača-93% odgovorilo potvrdno
25.lipnja 1991. Sabor RH donio dva akta povijesnog značaja:
-Ustavnom odlukom o suverenosti i samostalnosti RH-kostituirana kao neovisna država
-Deklaracijom o proglašenju suverene i samostalne RH-obrazloženo je proglašenje državno-
pravne samostalnosti te utvrđene odrednice budućeg odnosa prema drugim republikama
(mogućnost stvaranja konfederacije).

140
I skupština Slovenije isti dan donijela slične akte o neovisnosti, a sutradan su se dvije države
međusobno priznale
Europska zajednica pritiskom postigla da Slovenija i HR proglase 3mj moratorij na odluke o
neovisnosti kako bi se u međuvremenu našlo rješenje (Brijunska deklaracija 7.7.1991.)
8.listopada 1991. Sabor donio odluku kojom raskida sve državnopravne sveze na temelju
kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama RH tvorila dotadašnju SFRJ te iznosi
stav da SFRJ više ne postoji----u pravnom smislu OKONČAN proces konstituiranja RH
kao suverene i neovisne države

2. MEĐUNARODNO PRIZNANJE REPUBLIKE HRVATSKE

Ideja o uspostavi neovisne HR u početku negativno primljena-bojazan da će se raspadom
Juge potaknuti slična kriza u Sovjetsko Savezu s teško predvidljivim globalnim posljedicama.
Otegotne okolnosti bile su i nastojanje pojedinih zemalja da osiguraju utjecaj na balkanski
prostor.
-EU zajednica osnovala Mirovnu konferenciju o Jugoslaviji-s radom počela 7.rujna 1991. U
sklopu Konferencije osnovano je Arbitražno povjerenstvo od 5 uglednih ustavnih pravnika (na
čelu s Robertom Badinterom).
-EU zajednica 16.prosinca 1991. Usvojila je Deklaraciju o smjernicama za priznanje novih
država u Istočnoj Europi i Sovjetskom Savezu te Deklaraciju o Jugoslaviji u kojoj je postavila
posebne uvjete za priznanje bivših jugoslavenskih republika (zahtjeve podnijele HR,
Slovenija, Makedonija i BiH)-Hrvatskoj novi uvijek obećanje o dopuni Ustavnog zakona o
ljudskim pravima i temeljnim slobodama i o pravima nacionalnih zajednica ili manjina
-tijekom 1991. HR su prve priznale Slovenija (26.lipnja) i Litva (30.srpnja). Svih 12 članica EZ
zajednički je priznalo HR i Sloveniju 15.siječnja 1992. Primanjem u OUN proces
međunarodnog priznanja Hrvatske bio je u osnovi okončan jer su je priznali svi glavni
međunarodni čimbenici.
Pravna dimenzija procesa raspadanja Jugoslavije očituje se u mišljenjima Arbitražnog
povjerenstva Konferencije o Jugoslaviji. Povjerenstvo ustvrdilo:
-da je Jugoslavija u procesu raspada jer federalni organi više ne postoje u Ustavom
propisanom smislu, a federacija nema kontrolu nad svojim područjem,
- proces raspada SFRJ završen i da više ne postoji te da je za Hrvatsku kao i za Sloveniju
datum na koji je ona proizišla iz bivše SFRJ (sukcesije) 8.listopada 1991.,
-na pitanje vezano uz granice kao osnovni kriterij prihvatilo je načelo međunarodnog prava uti
possidetis-poštovanja granica koje su postojale u trenutku stjecanja neovisnosti.

IZGRADNJA PRAVNOG PORETKA REPUBLIKE HRVATSKE

1. RAZVOJ USTAVNOPRAVNOG SUSTAVA
Najznačajnije da je Ustav RH iz 1990. Proglašenjem temeljnih vrednota položio ustavne
pretpostavke za cjelovito i samostalno hrvatsko zakonodavstvo na novim temeljima.
-polupredsjednički sustav-trebao osigurati demokratsku osnovu, učinkovitost i stabilnost
političkog sustava
-1995. Operacijama Bljesak i Oluja oslobođeni veliki dijelovi zemlje, nakon čega je u
studenom potpisan tzv. Erdutski sporazum o mirnoj reintegraciji Baranje i zapadnog Srijema
koji su 1998. Vraćeni pod hrvatsku vlast
-1995. Potpisan je tzv. Daytonski sporazum o miru u BiH (potpisnica i HR)
-2004. HR je dobila status kandidata za EU
-2009. postala članica NATO-a, a pregovore s EU okončala je 2011., 1. Srpnja 2013. utvrđen
kao ciljani datum pristupanja EU.
Do 1999. Dolazilo je do sve izraženije koncentracije odlučivanja u rukama predsjednika
Republike što nije u skladu s proglašenim ustavnim načelom diobe vlasti (Franjo Tuđman
ujedno bio i predsjednik vladajuće stranke)---iz tih razloga ustavnom reformom 2000.
Smanjene su ovlasti predsjednika Republike te je zabranjeno da on bude član političke
stranke. Druga značajna ustavna promjena provedena je 2001. Kada je dvodomni Sabor
ukidanjem Županijskog doma (izraz regionalnog predstavljanja, imao suspenzivne ovlasti na

141
akte koje je donio Zastupnički dom) pretvoren u jednodomni---ukinut jer se u praksi pokazao
kao tijelo koje je usporavalo i blokiralo rad Sabora
-2010. U Ustav ugrađena odredba o nezastarijevanju ratnog profiterstva i kaznenih djela iz
procesa pretvorbe i privatizacije u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije

2. RAZVOJ PRAVNOG SUSTAVA

Ustavnim zakonom utvrđeno je da se zakoni i ostali propisi moraju uskladiti s Ustavom RH u
roku od godine dana, ali se taj rok stalno produljivao do zakonske derogacije
-U novi pravni sustav pod nešto izmijenjenim nazivima i uz pojedine izmjene bili preuzeti
savezni (jugoslavenski) te hrvatski republički Kazneni zakon kao i savezni Zakon o kaznenom
postupku. Kaznenopravna materija uređena je jedinstvenim Kaznenim zakonom i Zakonom o
kaznenom postupku-stupili na snagu 1.siječnja 1998.
-Ustav RH proglasio je načelo diobe vlasti i postavio jamstva neovisnosti sudske vlasti. Među
glavnim je jamstvima stalnost sudačke dužnosti-suce postavlja i razrješuje Državno sudbeno
vijeće-nakon 2010. Čine ga predstavnici sudaca, pravnih fakulteta i Sabora.
-Redovni sudovi-općinski, županijski i Vrhovni sud, specijalizirani-prekršajni i trgovački.
Ustavni sud-značajan položaj čemu je pridonijelo proširenje njegove nadležnosti i pravo
građana na ustavnosudsku zaštitu

*Za izvor pri izradi ove skripte u cijelosti je korištena knjiga '' HRVATSKA PRAVNA POVIJEST
U EUROPSKOM KONTEKSTU OD SREDNJEG VIJEKA DO SUVREMENOG DOBA’’ autora
Dalibora Čepula, izdanje 2012. Izdavač Pravni Fakultet u Zagrebu.

142