Analiza Velikih I Malih Voda

SVEUILITE U ZAGREBU
GRAEVINSKI FAKULTET
POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ
SMJER: Hidrotehnika
KOLEGIJ: Hidrologija odabrana poglavlja
Akademska god. 2010. / 2011.
ANALIZA VELIKIH I MALIH VODA
Student: Bubalo Marina, MB:

237
Zagreb, rujan 20
Hidrologija odabrana
poglavlja_____________________________________________________
SADRAJ
1 ANALIZA JAKIH OBORINA..........................................................................................................4
1.1 Openito.....................................................................................................................................4
1.2 Metodoloki postupci obrade kratkotrajnih jakih oborina..........................................................5
1.2.1 Primarna obrada mjerenih oborina......................................................................................6
1.2.2 Formiranje nizova karakteristinih vrijednosti intenzivnih oborina...................................7
1.2.3 Analiza vjerojatnosti pojave maksimalnih intenziteta.......................................................11
1.2.4 Definiranje HTP (ITP) krivulja.........................................................................................12
1.3 Prostorna raspodjela jakih kia.................................................................................................15
2 VELIKE VODE...............................................................................................................................15
2.1 Openito ..................................................................................................................................15
2.2 Proraun maksimalnih protoka na izuenim slivovima............................................................17
2.3 Proraun maksimalnih protoka na nedovoljno izuenim slivovima.........................................19
2.4 Proraun maksimalnih protoka na slivovima bez promatranja................................................19
3 PROPAGACIJA POPLAVNIH VALOVA....................................................................................20
3.1 Hidroloki modeli propagacije vodnog vala............................................................................25
3.2 Kvazistacionarna metoda..........................................................................................................27
3.3 Propagacija kroz akumulaciju..................................................................................................30
3.4 Metoda Muskingum..................................................................................................................33
4 MALE VODE..................................................................................................................................35
4.1 Openito...................................................................................................................................35
4.2 Ope hidroloke znaajke pojava malih voda..........................................................................37
4.3 Statistika analiza malih voda..................................................................................................38
4.3.1 Metoda godinjih ekstrema................................................................................................39
4.3.2 Metoda pikova (prekoraenja)...........................................................................................40
4.3.3 Analiza perioda malih voda...............................................................................................41
4.4 Regionalna analiza malih voda.................................................................................................42
4.5 Analiza opadajue (retardacijske) grane hidrograma otjecanja................................................44
4.6 Analiza krivulje trajanja protoka..............................................................................................48
4.7 Vodoprivredni aspekt malih voda............................................................................................49
5 LITERATURA................................................................................................................................50
POPIS KORITENIH SLIKA

1 ANALIZA JAKIH OBORINA..........................................................................................................4
________________________________________________________________________________
2
poglavlja_____________________________________________________
1.1 Openito.....................................................................................................................................4
1.2 Metodoloki postupci obrade kratkotrajnih jakih oborina..........................................................5
1.2.1 Primarna obrada mjerenih oborina......................................................................................6
1.2.2 Formiranje nizova karakteristinih vrijednosti intenzivnih oborina...................................7
1.2.3 Analiza vjerojatnosti pojave maksimalnih intenziteta.......................................................11
1.2.4 Definiranje HTP (ITP) krivulja.........................................................................................12
1.3 Prostorna raspodjela jakih kia.................................................................................................15
2 VELIKE VODE...............................................................................................................................15
2.1 Openito ..................................................................................................................................15
2.2 Proraun maksimalnih protoka na izuenim slivovima............................................................17
2.3 Proraun maksimalnih protoka na nedovoljno izuenim slivovima.........................................19
2.4 Proraun maksimalnih protoka na slivovima bez promatranja................................................19
3 PROPAGACIJA POPLAVNIH VALOVA....................................................................................20
3.1 Hidroloki modeli propagacije vodnog vala............................................................................25
3.2 Kvazistacionarna metoda..........................................................................................................27
3.3 Propagacija kroz akumulaciju..................................................................................................30
3.4 Metoda Muskingum..................................................................................................................33
4 MALE VODE..................................................................................................................................35
4.1 Openito...................................................................................................................................35
4.2 Ope hidroloke znaajke pojava malih voda..........................................................................37
4.3 Statistika analiza malih voda..................................................................................................38
4.3.1 Metoda godinjih ekstrema................................................................................................39
4.3.2 Metoda pikova (prekoraenja)...........................................................................................40
4.3.3 Analiza perioda malih voda...............................................................................................41
4.4 Regionalna analiza malih voda.................................................................................................42
4.5 Analiza opadajue (retardacijske) grane hidrograma otjecanja................................................44
4.6 Analiza krivulje trajanja protoka..............................................................................................48
4.7 Vodoprivredni aspekt malih voda............................................................................................49
5 LITERATURA................................................................................................................................50
________________________________________________________________________________
3
poglavlja_____________________________________________________
ANALIZA JAKIH OBORINA
1.1
Openito
Analiza i projektiranje hidrotehnikih objekata i sustava za upravljanje vodnim

resursima zahtijevaju kao ulaznu veliinu podatke o oborinama. Oblici tih
ulaza mogu biti vrlo razliiti, s tim da se u inenjerskoj praksi danas koriste
slijedei: povijesni podaci opaenih oborina, generirane serije oborina, oborine
prikazane u obliku skupa krivulja intenzitet-trajanje-povratni period (ITP) i
projektne oborine.
Povijesni podaci opaenih oborina, posebno onih jakih intenziteta, su osnova
za formiranje ostala tri tipa ulaza. Dakle, prvi navedeni tip, tj. povijesni podaci
o izmjerenim oborinama, izvorni je i nezaobilazni element svake hidroloke
analize oborina. Svi ostali tipovi ulaza izvedeni su iz njega, a cilj im je dati
odgovore na to koja e padalina dati kritine vrne protoke ili kritine
zapremine i oblike hidrograma otjecanja kako bi se adekvatnim
hidrotehnikim objektom ili zahvatom reagiralo na nepovoljne posljedice
takvog tipa oborina.
Pod pojmom jaka kia, u hidrolokoj praksi, obino se podrazumijevaju
kratkotrajne, intenzivne oborine ije je trajanje od 1 minute do 24 sata.
Krajnji cilj analize jakih oborina je da se dobije zavisnost intenzitet i (ili visina
H) - trajanje tk - povratni period oborine P (itkP - krivulje). Povratni period P,
odnosno vjerojatnost pojave oborina razliitog intenziteta je vana kod ocjene
velikih voda s manjih slivova gdje nisu vrena oitanja oborina tj. protoka.
Krivulje itkP (HtkP) su empirijske krivulje koje je jedino mogue izraditi na
osnovu povijesnih mjerenih podataka o oborinama pomou ombrografa, a
one e biti kvalitetnije odreene to su podloge na osnovu kojih se definiraju
pouzdanije, a nizovi opaenih podataka u prolosti dui. Sve ee spominjani
i analizirani problem klimatskih promjena vrlo jasno upozorava da jednom
odreene itkP krivulje treba stalno provjeravati i aktualizirati, unosei u njih
utjecaj eventualnih promjena klime koji se odrazio na promjenu intenziteta
oborina na analiziranoj lokaciji.
itkP (HtkP) krivulje definiraju se za jednu lokaciju i openito vrijede u relativno
uskom podruju oko nje.
Najvanije pretpostavke koje bi trebali ispunjavati podaci o oborinama koji se
koriste u statistikim analizama, a posebno kod definiranja itkP (HtkP) krivulja su:
1.
Mjerenjima bi trebalo dobiti tone podatke o oborinama.
2.
Podaci moraju biti konzistentni. Tijekom mjerenja ne smiju se mijenjati
interni uvjeti koji utiu na tonost mjerenja.
3.
Podaci moraju biti homogeni. Tijekom perioda oitanja ne smiju se
mijenjati eksterni uvjeti koji imaju znaajan utjecaj na mjerne podatke. U
stvarnosti, eksterni se uvjeti u uoj ili iroj blizini mjernog instrumenta
mijenjaju, zbog npr. urbanizacije, rasta vegetacije, itd.
________________________________________________________________________________
4
poglavlja_____________________________________________________
4.
Od niza oborinskih podataka trai se da budu
stacionarni.
Nestacionarnost koju uzrokuju hidroklimatske promjene odraava se preko
trendova, periodinosti i sl.
5.
Oborinski podaci moraju biti meusobno nezavisni. Izmeu oborinskih
epizoda uzetih u proraun ne bi smjela postojati statistiki znaajna
korelacija.
6.
Nizovi podataka mjerenih padalina moraju biti dovoljno dugi. Neke
greke koje se javljaju kod statistike analize funkcija su duljine niza oitanja.
7.
Ekstremne vrijednosti oborina slijede specifine funkcije raspodjele
vjerojatnosti. Izbor najbolje dvije prilagodbe vri se 2-testom i testom
Kolmogorova. Za procjenu parametara koriste se razliiti kriteriji kao metoda
momenata, metoda najmanjih kvadrata, itd.
Zapis ombrografa predstavlja sumarnu liniju pale oborine H = H(t), te je
intenzitet kie i u nekom vremenu t:
i=
dH
dt
(1)
dok je jednadba sumarne linije:

t
H = idt
(2)
Prosjeni intenzitet kie u konanom vremenskom intervalu t e prema (1)

biti:
i=
H
t
(3)
gdje je H prirast visine kie u vremenu t.

Grafiki prikaz intenziteta u funkciji vremena se naziva hijetogram, koji se
najee konstruira u histogramskom obliku, pri emu intervali diskretizacije
t mogu biti iste ili razliite irine. Ako t 0 dobiva se kontinuirana linija sa
jednadbom (1).
1.2
Metodoloki postupci obrade kratkotrajnih jakih oborina
Standardni postupak u obradi reima kratkotrajnih jakih oborina u svrhu

definiranja HTP (ITP) krivulja za neku odabranu pluviografsku postaju sastoji
se u slijedeim karakteristinim koracima:
a) digitalizacija i primarna obrada pluviografskih zapisa registriranih nizova
podataka o palim oborinama,
b) formiranje nizova karakteristinih vrijednosti intenzivnih oborina za
razliita trajanja i ispitivanje njihove homogenosti,
c) analiza vjerojatnosti pojave karakteristinih vrijednosti maksimalnih visina
(intenziteta) oborina koritenjem vie tipova krivulja raspodjele, te testiranje
stupnja prilagodbe empirijskim vrijednostima,
d) definiranje HTP (ITP) krivulja na temelju analiza stupnja prilagodbe vie
tipova takvih krivulja i testiranjem stupnja njihova prilagoavanja,
________________________________________________________________________________
5
poglavlja_____________________________________________________
e) usporedba dobivenih vrijednosti maksimalnih visina (intenziteta) oborina
odabranih trajanja s rezultatima eventualnih prethodnih obrada na
analiziranoj predmetnoj postaji, kao i na postajama sa ireg regionalnog
prostora te njihova verifikacija.
1.2.1 Primarna obrada mjerenih oborina
Svaka analiza pljuskova zapoinje primarnom obradom ombrografskih traka,
digitalizacijom oborina i izdvajanjem karakteristinih koliina oborina za
odabrane vremenske intervale obrada u rasponu od 5, 10, 15, ..., 60 min., 2,
3, ..., do 24 sata. Ovaj postupak se moe odraziti na tonost sekundarnih
obrada i analiza, pod kojima se podrazumijeva niz kompleksnih obrada
osnovnih podataka o intenzitetima oborina za potrebe viih hidrolokih i
ostalih analiza.
Klasian pristup tom zadatku danas se rjeava na nain da se digitalizacijom
pluviografskih zapisa koje uglavnom vri Dravni hidrometeoroloki zavod
osigurava niz 5-minutnih zapisa s podatkom o koliini oborina registriranoj u
tom vremenskom intervalu. Prije bilo kakvih daljnjih obrada registriranih
podataka o intenzitetu palih oborina, nuno je provesti usporedbu
registriranih dnevnih oborina po pluviografu i po klasinom kiomjeru, te iz
daljnjih analiza iskljuiti nereprezentativne godine (godine s previe prekida u
radu pluviografa i prevelikim razlikama u registraciji pluviografskih i
kiomjernih podataka), te voditi rauna o nekim sustavnim grekama u
registraciji, ako takve postoje.
Na osnovu digitaliziranih nizova podataka o 5-minutnim registriranim
oborinama vri se izdvajanje vrijednosti intenzivnih oborina duljih trajanja, pri
emu se obino izabiru trajanja od 10, 20, 30, 40 i 50 minuta, te 1,2,4,6,12,18
i 24 sata. Problem izdvajanja oborina nije tako jednostavan kako se moda
naoko ini. Naime, prilikom izdvajanja najintenzivnijih oborina razliitih
trajanja tijekom neke sloene kie nuno je voditi rauna o problemu
odreivanja nezavisnih oborinskih epizoda. Tijekom neke analizirane sloene
kie moe se javiti vie intenziteta oborina kraih trajanja koji imaju karakter
ekstremnih oborinskih prilika. Ukoliko se ne definiraju kriteriji za razdvajanje
nezavisnih oborinskih epizoda, svi bi se ti intenziteti mogli uzeti u obzir
prilikom sekundarne obrade, ime bi vjerojatno uinili greku.
Kako je 5-minutni interval najkraa vremenska diskretizacija pri primarnoj
obradi - digitalizaciji pluviografskih zapisa, a obradom se sukcesivno izdvajaju
pale koliine oborina u svakom od 5-minutnih intervala, najvjerojatnije je da
meu izdvojenim najveim podacima nije i doista najvei 5-minutni intenzitet
koji se stvarno pojavio. Sigurno je da se u odnosu na zapaene sukcesivne 5minutne vrijednosti pojavilo i neko 5-minutno razdoblje s jo ekstremnijim
vrijednostima u odnosu na registrirane. No, s obzirom na metodologiju
primarne obrade, podatak o tom intenzitetu nije mogao biti zabiljeen iz
razloga to nije tono vremenski pao unutar odabranog slijeda 5-minutnih
razdoblja. Utjecaj tog podcjenjivanja stvarno palih i registriranih oborina
najvei je kod spomenutog 5-minutnog intervala, a sigurno se osjea i kod
drugih kraih trajanja - npr. 10-minutnih. S porastom vremena trajanja,
spomenuta se sustavna greka u odreivanju stvarnih maksimalnih
________________________________________________________________________________
6
poglavlja_____________________________________________________
intenziteta oborina unutar neke nezavisne kine epizode minimalizira, tako da
vrlo brzo postaje minorna. Spomenuti bi se problem mogao rijeiti, odnosno
jo vie minimalizirati, na nain da se prilikom digitalizacije usvaja krae
razdoblje diskretizacije (npr. 1 minuta).
Prilikom konstrukcije HTP (ITP) krivulja i o tom se detalju treba voditi rauna, i
to na nain da se prilikom izjednaenja spomenutih funkcija koriste one
funkcije koje prilikom izjednaenja ne smanjuju ulazno proraunate
vrijednosti za spomenuta kratka 5 i 10-minutna razdoblja, ve je ak i
poeljno da su u tom intervalu odstupanja usvojene funkcije izjednaenja koje
daju i 10-tak % vee vrijednosti palih oborina (kod 5-minutnih inteniteta i
vie) kod tih najkraih trajanja. Nikako nisu prihvatljive funkcije izjednaenja,
bez obzira kako se dobro prilagoavale u rasponu duljih trajanja, jer daju
podcijenjene vrijednosti nakon provedenog izjednaenja. Upravo zbog
nepouzdanosti 5-minutnog zapisa i iz njega izvedenih obrada, DHMZ nerijetko
iz svojih obrada izostavlja 5-minutne intenzitete, tako da se u tim sluajevima
HTP (ITP) krivulje definiraju samo za trajanja dulja od 10 minuta.
1.2.2 Formiranje nizova karakteristinih vrijednosti intenzivnih
oborina
Formiranje nizova karakteristinih vrijednosti intenzivnih oborina moe se
provesti na vie naina i to kao:
- nizovi godinjih ekstrema (standardni pristup izdvajanja ekstremnih
godinjih vrijednosti oborina /intenziteta/ odreenih trajanja),
- nizovi prekoraenja, odnosno pikova iznad odreenih pragova POT serije
(peaks over treshold),
- metoda kvartila godinjih ekstrema,
- modelirani nizovi ekstrema (koliko je poznato u domaoj praksi do sada nisu
koriteni, a i inae se rijetko koriste zbog toga to modeli za simuliranje
ekstremnih oborina nisu jo u dovoljnoj mjeri pouzdani).
Kod metode godinjih ekstrema formiraju se serije iji su elementi godinji
maksimumi kia odreenog trajanja. Prema tome, opseg svakog uzorka
odgovara broju godina promatranja. Za svaku seriju se odreuje empirijska
funkcija raspodjele vjerojatnosti i odgovarajui parametri, odnosno statistike
tih serija. U sljedeem koraku se bira teorijska funkcija raspodjele
vjerojatnosti koja najbolje aproksimira empirijsku raspodjelu. U praksi se esto
koriste troparametarske Pearson 3 i Log-Pearson 3 raspodjele. Poto su ovdje
u pitanju rijetki dogaaji i prouavanje ekstremnih sluajeva, koristi se i teorija
ekstremnih vrijednosti. Ovdje se, praktino, radi o primjeni Gumbelovog i
Jenkinsonovog zakona raspodjele. U sluaju primjene godinjih ekstrema, broj
podataka M odgovara broju godina opaanja N. Ako se radi s ovakvim
nizovima, ne mogu se odrediti oborine povratnih perioda manjih od jedne
godine, to je esto potrebno za dimenzioniranje kanalizacijske mree u
manje znaajnim urbanim podrujima. U sluaju da se ele dobiti povratni
periodi krai od 1 godine, mora se raditi s nizovima prekoraenja i to takvim
da izabrani pragovi omogue broj podataka M bitno vei od broja godina N.
Ako je broj uzoraka mali, u praksi su se ranije koristile empirijske i kvazistatistike metode, koje, pored toga to su podlone subjektivnim ocjenama,
________________________________________________________________________________
7
poglavlja_____________________________________________________
nisu vrsto zasnovane na principima matematike statistike. S druge strane,
teorija ekstremnih vrijednosti daje pouzdane rezultate samo za pojave male
vjerojatnosti javljanja.
Dvije metode koje nisu optereene navedenim nedostacima su metoda kod
koje se odreuju kvartili serija godinjih maksimuma i analiza POT serija.
Kvartili su vrijednosti koje ureeni uzorak (xi, i = 1, 2, ..., N) dijele na etiri
jednaka dijela. Ako su X1, X2, i X3 kvartili, tada je F(X1) = 0.25, F(X2) = 0.50,
F(X3) = 0.75, gdje je F(X) funkcija raspodjele. Srednja vrijednost kvartila QMj
je prosjek vrijednosti elemenata xi izmeu dva kvartila. Na primjer, ako je N
broj uzoraka i ako je N djeljivo s etiri, onda je ocjena srednje vrijednosti
kvartila:
i2
1
QM 2 = 4 xi
N
i1
(4)
gdje je i1 = (N/4) + 1, a i2 = N/2, i uzorak je ureen po rastuim vrijednostima

(x1 < x2 < x3 ... < xN). Pored srednjih vrijednosti kvartila QM1, QM2, QM3 i QM4,
rauna se i geometrijska sredina srednje polovice:
G1 = QM 2 QM 3
(5)
i geometrijska sredina gornje polovice:
G2 = QM 3 QM 4
(6)
Povratni periodi koji u serijama godinjih maksimuma odgovaraju veliinama

j
QM i G navedeni su u stupcu (2) tablice 1. Radi nanoenja vrijednosti i za

j
QM
i G
na dijagram Gumbelove vjerojatnosti, koristi se Gumbelova
standardna promjenjiva:
y = ln ln
(7)
T 1
T
gdje je T povratni period godinjih ekstrema. Za T = 0.5 i 1 godinu moe se

koristiti poznata veza Langbeina:
________________________________________________________________________________
8
poglavlja_____________________________________________________
TPOT = 0.5 god, T = 1.16 god,
TPOT = 1.0 god, T = 1.58 god.
S navedenim korekcijama za T, vrijednosti za y su, prema (7) dane u stupcu
(3). U stupcu (4) su vrijednosti prema Jenkinsonu.
Oznak
a
Povratni
period
T (godina)
Standardizirano y
Izraz (7)
(1)
QM1
(2)
0.5
(3)
-0.68
Jenkinso
n
(4)
-0.80
QM2
1.0
-0.002
0.02
QM3
0.77
G1
0.37
0.40
G2
1.50
1.55
QM4
10
2.25
2.32
Tablica 1: Povratni periodi godinjih ekstrema
Empirijske toke se takoer mogu nanijeti pomou izraza (7), gdje se uzima T
= 1/(1 F(xm)), gdje je F(xm) = (m 0.31) / (N + 0.38) kumulativna frekvencija
m-tog elementa serije [xi] ureene po rastuim vrijednostima.
Zanimljivo je da ova vrlo ekspeditivna metoda za odreivanje vrijednosti X
malog povratnog perioda, kod nas nije naila na iru primjenu u praksi.
Ovdje se, uglavnom, sreu dva problema: (i) izbor donje granice kinih
intenziteta, i (ii) definiranje stvarnog trajanja oborine, nain tretiranja prekida
tokom pljuska i pitanje porijekla nepogode.
Problem donje granice nije od znaaja kada se formiraju statistike serije
godinjih maksimuma odreenog trajanja jer se uzima samo jedan podatak u
toku godine, kao ekstrem za odreeno trajanje oborine. Iako ova metoda ima
iroku primjenu u praksi, treba naglasiti da ekstrem u jednoj godini moe biti
viestruko premaen tijekom neke druge godine, a ti se podaci odbacuju i ne
ulaze u model. Iz tog razloga su razvijene i druge metode u kojima se za
analizu koristi vie vrijednosti (u toku jedne godine) iznad odreenog praga.
to se tie problema prekida tokom pljuska; oborina dueg trajanja, u jednoj
toki ireg podruja, moe prestajati vie puta, ali to ne mora biti razlog da se
ovakav dogaaj promatra kao dva ili vie oborinskih dogaaja. S hidrolokog
aspekta, mali prekidi, zbog inercije sliva, nemaju utjecaja na oblik hidrograma
otjecanja. Ostaje otvoreno pitanje koliki se prekid moe tolerirati da bi se
oborina tretirala kao jedan oborinski dogaaj, a to je oito povezano s
veliinom sliva.
Kada se ne raspolae podacima dobivenim ombrografom, u inenjerskoj
praksi se esto koriste podaci o dnevnim visinama oborina, koje se mjere s
obinim kiomjerima. Iako je potpuno jasno da ovako dobivena "dnevna"
visina oborine moe potjecati od pljuska koji je trajao, na primjer samo 20
minuta, postoji tendencija kod nekih autora da takve kie proglase 24-satnim
kiama.
________________________________________________________________________________
9
poglavlja_____________________________________________________
Sherman je zakljuio da je stvarno prosjeno trajanje pojedinih oborina, koje
su u vidu dnevnih oborina bile oznaene odreenim brojem dana, znaajno
manje od trajanja preko podataka dnevnih oborina.
Trajanje oborine
dobiveno
preko podataka dnevnih
oborina
1 dnevna kia
2-dnevna kia
3-dnevna kia
4-dnevna kia
5-dnevna kia
Slvarno trajanje
oborine
(sati)
13
21
43
71
83
14
31
47
74
84
Tablica 2: Shermanovi podaci o trajanju oborina
Istraivanja rezultata prorauna po dva najuestalija pristupa (godinji

maksimumi i POT serije) proveli su mnogi istraivai i generalno uoili sline
zakonitosti. Kako POT serije pri analizama koriste vei broj jaih oborinskih
maksimuma, u pravilu se dobivaju i vei rezultati proraunatih vrijednosti kod
uestalijih povratnih perioda, dok nizovi godinjih maksimuma (ekstrema)
daju vee vrijednosti pri rjeim povratnim periodima. Najee se pri
obradama koriste nizovi godinjih maksimuma, to ima prednosti u smislu
najmanje zahtjeva za pluviografskim podlogama (potreban je samo podatak o
po jednoj ekstremnoj vrijednosti zabiljeene oborine odreenih trajanja), ali i
bitan nedostatak u smislu zanemarivanja velikog broja informacija koje nose
ostale intenzivne oborine registrirane tijekom godine.
Kod nizova prekoraenja (POT serija) otvoreno je pitanje odreivanje praga
intenzivnih oborina, odnosno graninih vrijednosti oborina iznad kojih bi sve
registrirane oborine trebale ii u sekundarnu obradu. Pri DHMZ-u uvrijeeno
je da se kao donje granice intenzivnih oborina koriste granine vrijednosti
date u tablici 2.
REDNI
BROJ
TRAJANJE
KIE
(min, h)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
10'
20'
30'
40'
50'
1
7.
8.
9.
10.
12
11.
18
12.
24
(m
m)
5,4
7,4
8,4
9,0
9,6
10,
5
12,
0
15,
0
20,
0
30,
0
40,
0
50,
0
DONJE GRANICE KIE

(l/s/ha)
(mm/m
in)
90
62
47
37
32
29
0,54
0,37
0,28
0,225
0,192
0,175
17
0,100
10
0,0625
0,0556
0,0417
0,0370
0,0347
________________________________________________________________________________
10
poglavlja_____________________________________________________
Tablica 3: Donje granice intenzivnih oborina s kojim se ulazi u sekundarne
obrade
Na veliinu kasnije proraunatih vrijednosti karakteristinih maksimalnih

visina (intenziteta) oborina iz tako formiranih serija ima i veliina praga, ali i
uestalost pojava intenzivnih oborina iznad tako odabranog praga. U tom
sluaju poseban problem predstavlja i uglavnom nekompletna registracija
oborina, pa se tako i u sluaju kad su registrirani godinji ekstremni
intenziteti razliitih trajanja, tijekom pojedinih godina javlja nedostatak
registriranih intenzivnih oborina iznad odabranog praga. U situacijama kada
se u naim uvjetima raspolae s u prosjeku reda veliine svega oko 50 %
pluviografski registriranih oborina, to predstavlja ozbiljnu prepreku koritenja
takvih serija podataka. Taj se problem u praksi moe djelomino prevladati na
nain da se koriste modificirane POT serije, kod kojih je ukupan broj lanova
serije jednak broju analiziranih godina. Na taj se nain u daljnje obrade
ukljuuje vei broj najintenzivnijih oborina (neovisno u kojoj su godini
registrirane) u odnosu na seriju godinjih maksimuma, ali na takvu seriju
prekoraenja ima manji utjecaj broj neregistriranih oborina veih od poetno
odabranog praga.
Utvreno je da rezultati analize vjerojatnosti dobiveni analizom serija
prekoraenja za uestalosti reda veliine 2 5-godinjeg povratnog perioda i
uestalijih imaju neto poveane vrijednosti u odnosu na rezultate dobivene
analizom serija godinjih maksimuma. Pri rjeim povratnim periodima, serije
godinjih maksimuma daju u pravilu neto vee vrijednosti. Prilikom odabira
karakteristinih vrijednosti jakih oborina za potrebe definiranja HTP (ITP)
krivulja uzimaju se, iz razloga sigurnosti, vee rezultirajue vrijednosti
dobivene po nekoj od dvaju spomenutih serija. S obzirom na uglavnom
relativno kratke nizove ulaznih podataka, takav odabir veih vrijednosti
pokazao se je opravdanim.
1.2.3 Analiza vjerojatnosti pojave maksimalnih intenziteta
Analiza vjerojatnosti pojave karakteristinih vrijednosti maksimalnih visina
(intenziteta) oborina provodi se koritenjem oko desetak dvo- i troparametarskih tipova krivulja raspodjele, a za iju se procjenu parametara
koristi najee dva kriterija - metoda momenata i metoda najvee
vjerodostojnosti. Uglavnom se koriste nesimetrine funkcije raspodjele koje
se i inae koriste u hidrolokim analizama - funkcije tipa Galton, Gumbel,
Pearson 3, Log Pearson 3 te neto rjee Weibul, Frechet, Gamma, Hasen te
GEV (Jenkinsonova raspodjela).
Obrada vjerojatnosti pojave maksimalnih intenziteta oborina vri po vie
funkcija raspodjele, a sam odabir provodi na osnovu testiranja dobrote
prilagoavanja empirijskim frekvencijama nekim od standardnih testova.
Najee se radi o Smirnov-Kolmogorovom testu te 2 testu. Za sve funkcije
raspodjele obino su potrebni puno dulji nizovi od onih koji stoje na
raspolaganju. U novije doba postoje pokuaji da se zbog osiguranja
mogunosti regionalnih obrada znaajki kratkotrajnih jakih oborina, problem
prevelikih razlika u rezultatima obrada rjeih javljanja dobivenim po razliitim
funkcijama raspodjele (pogotovo u sluajevima koritenja relativno kraih
________________________________________________________________________________
11
poglavlja_____________________________________________________
nizova ulaznih podataka) nastoji prevladati koritenjem unaprijed odabranog
tipa raspodjele za koga je na temelju provedenih ranijih testiranja utvreno
da ima dobre mogunosti za provedbu takve ekstrapolacije. U tom smislu
zakljuuje se da se za procjenu oekivanih maksimalnih kratkotrajnih oborina
za trajanja do 2 sata, istie opa raspodjela (GEV) prema Jenkinsonu kao
prihvatljiva za sve nizove.
Za preporuiti je da prilikom provedbe obrada nizova podataka o
kratkotrajnim intenzitetima oborina s pojedinih postaja, jedna od obraivanih
funkcija bude svakako i GEV raspodjela, kao i Hasenova ija se primjena
takoer na obradu intenziteta jakih oborina poela iriti u praksi. Kod analize
kratkotrajnih oborina uestalijih pojava, pokazalo se da je i nekada koriteni
pristup rada s empirijskim frekvencijama i dalje primjeren. Njime je mogue
dobiti za praktine svrhe primjereno proraunate maksimalne visine
(intenziteti) oborina i uestalijih pojava od 1-godinjeg. Prilikom upotrebe
nizova godinjim maksimuma, dobivene vrijednosti maksimalnih oborina
uestalijih povratnih perioda (1-2 godinjeg), obino su znatno podcijenjene.
Posebni se problemi javljaju kad su obradama u analiziranom periodu
promatranja obuhvaeni i ekstremno rijetki dogaaji ija uestalost pojave
uvelike premauje period obrade. U tom se sluaju moe ili iskljuiti taj
dogaaj iz daljnje analize jer kvari uzorak, ili pak, to je i prihvatljivije,
ukljuiti ga u obradu dodjeljujui mu stvarno procijenjenu vrijednost pojave, a
ne onu koju bi dobio koristei neki od standardno koritenih izraza za
kompromisnu vjerojatnost.
1.2.4 Definiranje HTP (ITP) krivulja
Definiranje HTP (ITP) krivulja provodi se na temelju analiza dobrote
prilagoavanja vie tipova takvih krivulja te testiranjem dobrote njihova
prilagoavanja proraunatim vrijednostima maksimalnih visina (intenziteta)
oborina razliitih trajanja i odabranih vjerojatnosti pojave. Pri tome je mogue
koristiti dva pristupa - izjednaavanje provesti za svaki povratni period sa
zasebnom krivuljom, ili pak takvo izjednaenje provesti s jednom krivuljom za
sve povratne periode. Parametri tih krivulja odreuju se na osnovu
regresijskih i viestruko regresijskih analiza po teoriji najmanjih kvadrata.
Vrlo rijetko pronalazi se krivulja koja se uspjeno prilagoavala ulaznim
podacima u itavom svom rasponu, tj. od 5 (ili 1) minuta do ukupno 24 sata.
Razlog tome je prirodni karakter reima oborina, koje su naglaenije tijekom
trajanja kraih trajanja u rasponu izmeu 1 i 2 sata. Stoga je nuno provesti
izjednaenje za vremenske intervale kraih i duljih trajanja, te iz rezultirajuih
funkcija izjednaenja odrediti presjecino vrijeme tih krivulja. U tom je
sluaju, ali i inae zbog bolje mogunosti prilagodbe, primjerenije koristiti
razliite HTP (ITP) krivulje za razliite povratne periode.
Zavisnosti: intenzitet trajanje povratni period, meu prvima je oblikovao
R. Bilham za padaline trajanja do 2 sata, za Veliku Britaniju, gdje je uestalost
oborina definirao opisno kao uoljive oborine, znaajne padaline i padaline koje
se javljaju vrlo rijetko. Navedena zavisnost prikazana je grafiki na slici 1.
________________________________________________________________________________
12
poglavlja_____________________________________________________
Slika 1: Bilhamova klasifikacija oborina
Danas se umjesto uestalosti u vezu uvodi povratni period javljanja (P). On se

definira kao prosjean interval vremena (u godinama) tokom kojeg e se
jedanput javiti oborina vea ili jednaka odreenoj visini. U analizama se
obino uzimaju slijedei povratni periodi: 2, 5, 10, 20, 25, 50, 100, 200, 500 i
1000 godina, mada pojedini autori, s pravom, ne prikazuju rezultate za
povratne periode preko 100 godina.
Slika 2: Primjer PtkP i itkP krivulje za kiomjernu stanicu Tuzla
itkP ili PtkP krivulje mogu biti prikazane u analitikom obliku ili mogu biti date
samo grafiki. Grafiki prikaz bez analitikog definiranja odnosa uobiajen je
ako se itkP krivulje formiraju za trajanje kie tk od minimalno 5 ili 10 minuta do
24 sata. Preporuka je, dakle, da se odvojeno tretiraju fiziki razliite padaline s
tim da je granica trajanja ovih kia izmeu 1 i 2 sata.
Kod analitikih izraza za itkP krivulje postupak je takav da se za izabrane
povratne periode nalazi analitiki odnos izmeu intenziteta padavina i njihovog
trajanja. Pri tome je mogue raditi tako da se odvojeno definira analitiki izraz
i = f(tk)) za svaki povratni period P posebno. Za ovakav nain rada McCuen
predlae slijedee analitike izraze:
i=
a
tk + b
za tk 2h
(8)
________________________________________________________________________________
13
poglavlja_____________________________________________________
i = c t
d
k
za tk 2h
(9)
pri emu se parametri a, b, c i d odreuju primjenom viestruke regresije po

teoriji najmanjih kvadrata.Vrlo esto se analitiki izrazi za itkP krivulje
definiraju ne samo za jedan povratni period P nego za sve povratne periode
obuhvaene analizom. U tom sluaju najee se koristi slijedei izraz:
i=
aT b
tkc
(10)
Osim izraza (10) u praksi se koriste i brojni drugi kao na primjer:

i=
aT
b + tk
(11)
i=
cT d
e +tk
(12)
i=
fT g
h + t ki
(13)
Poto je prethodno u nekoliko navrata naglaeno da su itkP (PtkP) krivulje

empirijske, prilikom njihove izrade mora se imati na umu i svrha njihovog
koritenja; zbog toga se odreuju granice trajanja kie tk i povratni period P
unutar kojih se itkP krivulje definiraju. Na primjer, ako se itkP krivulje definiraju
za potrebe gradnje i dimenzioniranja kanalizacijskih sustava manjih naselja, u
kojima su preteno stambeni objekti, treba uzeti u obzir trajanja kie od 5
minuta do 1 sata, a povratne periode od 0.25 do 5 godina. Za potrebe
poljoprivredne odvodnje u razmatranje treba uzeti povrinu sliva kao i pad
terena koji diktiraju vrijeme koncentracije pa prema tome i trajanje kie, s tim
da izbor povratnog perioda mora ii od 5 do 25 godina. Kod malih prirodnih
slivova za potrebu dimenzioniranja mostova i propusta na vodotocima,
razmiljanja vezana s izborom trajanja kie identina su kao i kod
poljoprivrednih povrina, a povratni periodi su obino vei i kreu se od 10 do
100 godina, poto na velike vode takvih povratnih perioda treba
dimenzionirati objekte odvodnje.
Budui da je mrea obinih kiomjera daleko gua od mree automatskih
stanica, razraene su metode koje omoguuju da se za analizu kia kratkog
trajanja koriste podaci o dnevnim maksimalnim visinama kie. Metoda koju je
predloio Aleksejev, sastoji se u konstruiranju tzv. bezdimenzionalnih
reduciranih krivulja za odreena podruja. Za ombrografsku stanicu,
reducirana krivulja kriva je definirana izrazom:
R (t k , P ) =
P(t k , P )
P (T )
(14)
gdje je: R(tk, P) koeficijent redukcije za kiu trajanja tk i povratnog perioda P
(godina), P(tk, P) se odnosi na visinu kie trajanja tk < 24 sata, a P(T) je visina
________________________________________________________________________________
14
poglavlja_____________________________________________________
dnevne kie povratnog perioda P. Za odreeno podruje se moe definirati
osrednjena reducirana krivulja R(tk, P). Uz poznatu visinu kie P(T), koja se
izraunava za stanicu (u tom podruju) s dnevnim oitanjima, mogue je na
osnovu jednadbe 10, obrnutim postupkom, odrediti visinu kie P(tk, P).
1.3
Prostorna raspodjela jakih kia
Varijabilnost jakih kia u prostoru je po pravilu veoma izraena. Obzirom da se

prije pokazane analize odnose na toku (kiomjernu stanicu), prilikom
prorauna otjecanja sa sliva, potrebno je izvriti redukciju visine raunske kie,
s obzirom na njeno trajanje i povrinu sliva. U literaturi postoji veliki broj
grafikona i formula koji daju vezu: visina - povrina - trajanje ili zavisnosti:
redukcijski faktor (R) - povrina (A) - trajanje (tk) krivulje RAtk. Kao primjer,
na slici 3 su dane dvije grupe krivulja RAtk.
Kod koritenja RAtk. krivulja se polazi od pretpostavke da je stanica (toka) za
koju se raspolae sa zavisnosti intenzitet - povratni period - trajanje kie, u
centru oluje. Za poznatu povrinu sliva i za dano trajanje kie tk, sa dijagrama
se oitava vrijednost redukcijskog faktora R, pa je PA =RPC gdje je PC
raunska kia u toki trajanja tk.
Slika 3: Krivulje: redukcijski faktor (R) -povrina sliva (A) - trajanje kie (tk) WMO
2
2.1
VELIKE VODE
Openito
Pod pojmom velika voda podrazumijevaju se pojave oznaene maksimalnim

ordinatama nivograma ili hidrograma velikih vodnih valova, koje se oituju
kao naglo izdizanje vodostaja ili protoka tijekom vremena. Pojam velike vode
u vodotoku do danas nije do kraja razjanjen niti ustaljen. esto se puta za
________________________________________________________________________________
15
poglavlja_____________________________________________________
veliku vodu usvaja stanje kad rijeno korito vie nije u stanju da svu vodu
provodi nizvodnim tokom, pa dolazi do prelijevanja i teta od velikih voda.
Velika voda je ekstremna pojava definirana vodostajem, sekundnim
protjecanjem ili volumenom u odreenome vremenskom razdoblju opaanja
ili je utvrena kao vjerojatnost pojavljivanja u odreenim vremenskim
razdobljima. Prijelaz izmeu obinog visokog vodostaja i vodostaja velike
vode nije jasno odreen stoga to u izvjesnoj mjeri stvara neodreenost u
definiciji velike vode. No, kada je potrebno, granica iznad koje se biljee
velike vode moe se odrediti na temelju prosjene visine obala i
ekonomskoga utjecaja na okolinu. Velike se vode prema veliini mogu
podijeliti na obine, koje se najee pojavljuju, te srednje i izvanredne katastrofalne. Takoer se mogu podijeliti i prema razdobljima u kojima
djeluju, primjerice, na velike vode u vegetacijskome razdoblju i velike vode u
razdoblju graenja.
Vrlo pogodan pokazatelj velikih voda, pogotovo ako se usporeuju ekstremna
otjecanja s raznih slivova, je maksimalni specifini dotok s jednoga [km2] sliva
qM. On je odreen omjerom izmeu maksimalnoga protoka QM i povrine sliva
A.
qM =
QM
A
[m
/ s / km 2
(15)
Maksimalni specifini dotok opada s porastom povrine sliva, i to ne linearno

nego po nekom eksponencijalnom zakonu. Ta zakonitost se redovito prikazuje
grafiki, tako da se na dijagram A qM nanesu vrijednosti qM za odgovarajui
A i na toj osnovi definira krivulja maksimalnih specifinih dotoka.
Slika 4: Krivulja maksimalnih specifinih dotoka
Uzroci nastajanja velikih voda u rijenome toku su: jake kie, topljenje snijega
ili te dvije pojave zajedno. Uz ove, pojave velike vode mogu biti uzrokovane i
iznimnim dogaajima na slivu, npr. odron zemlje u umjetna ili prirodna jezera,
ruenje brane ili nasipa, nepravilno rukovanje evakuacijskih graevina i sl.
Raspored i veliina velikih voda ovise i o sezonama, odnosno o sunom i
vodnom razdoblju unutar godine. Uvjeti i uzroci otjecanja se, ovisno o sezoni,
mogu meusobno vrlo razlikovati. Ljeti se, primjerice, velike vode javljaju
preteno uslijed pljuskova jaka intenziteta. Za zimu je, pak, karakteristino
________________________________________________________________________________
16
poglavlja_____________________________________________________
zadravanje oborina na slivu u obliku snjenog pokrivaa. Porastom
temperature dolazi do topljenja snijega pa, ovisno o njegovoj koliini na slivu i
intenzitetu topljenja, dolazi do poveana otjecanja. Pojavama velikih voda
pogoduju odgovarajui geoloki sastav sliva (nepropusnost), topografski
uvjeti (velik koeficijent koncentriranosti sliva i veliki padovi sliva), stupanj
obraslosti (slaba obraenost sliva) i stanje zemljita (vlanost).
Na velike vode znatno utjee i promjena (transformiranje) vodnoga vala u
uzvodnim retencijama (ako one postoje na slivu) i spljotenje vodnoga vala
du rijenoga toka. Akumulacijska jezera takoer imaju znaajan utjecaj na
velike vode. Pravilnim radom akumulacijska jezera mogu smanjiti veliine
velikih voda, pa ak i broj njihova pojavljivanja.
Budue velike vode odreuju se prema podacima iz prolosti na temelju ovih
triju osnovnih pristupa:
1. Odreivanjem velikih voda razliita reda pojave metodama
matematike statistike na osnovi niza opaenih velikih voda;
2. Odreivanjem velikih voda iz oborine na osnovi zajednikih
meteorolokih i hidrolokih opaanja. Ovdje je ukljueno odreivanje
velikih voda metodom jedininoga hidrograma i metodom izokrona;
3. Upotrebom razliitih iskustvenih (empirijskih) formula.
Uzroci postanka svake velike vode su mnogobrojni i toliko sloeni, da se ona s
toga stajalita slobodno moe smatrati sluajnom pojavom. Polazei od toga,
iz nizova najveih meusobno neovisnih pokazatelja velikih voda moe se, uz
primjenu metoda matematike statistike, odrediti budue velike vode razliita
reda pojavljivanja. Rezultat statistikih obrada su velike vode razliitih
povratnih razdoblja, a to su parametri koji se zahtijevaju od dananjih
hidrolokih obrada. Ovim se pristupom redovito odreuju mjerodavne velike
vode, ukoliko su na raspolaganju dovoljno pouzdani nizovi podataka dobiveni
motrenjem i mjerenjem hidrolokih veliina.
2.2
Proraun maksimalnih protoka na izuenim slivovima
Pod pojmom maksimalnih godinjih protoka podrazumijeva se vrijednost

maksimalnih protoka nekog vodotoka na odreenom profilu tijekom godine.
Najee se koriste serije maksimalnih godinjih protoka ije se analize
temelje se na praktinoj primjeni teorije matematike statistike i teorije
vjerojatnosti pojavljivanja. Formirana vremenska serija mora predstavljati
populaciju razmatranoga procesa u cjelini, mora biti homogena i lanovi
vremenske serije moraju biti sluajne veliine.
Neophodno je ispitati statistiku strukturu serija maksimalnih protoka u
smislu identifikacije razdoblja pojavljivanja veih ili manjih velikih voda maksimalnih protoka. Pri tome se koristi najjednostavnija procedura
definiranja odstupanja od srednje vrijednosti, ili se praktino primjenjuje
spektralna teorija sluajnih procesa.
Za duinu reprezentativne serije usvaja se ono razdoblje koje obuhvaa dva
ili vie puna ciklusa. Pri tome treba imati u vidu da jedan pun ciklus obuhvaa
oba razdoblja suno i kino. S druge strane reprezentativna vremenska
serija mora biti takve duine da sadri pouzdane statistike parametre.
________________________________________________________________________________
17
poglavlja_____________________________________________________
Neophodno je da relativna srednja kvadratna
parametara ne budu vea od 10 %, to se rauna:
-
za
srednju
odstupanja
vrijednost:
statistikih
Q =
100
n
(16)
C
- za koeficijent varijacije: Cv = v 1 + Cv2 100

2n
(17)
- za koeficijent asimetrije: C = 1 + 6 cv2 + 5 cv4 100

s
n
(18)
gdje su:
Q - srednja vrijednost serije maksimalnih godinjih protoka Qmax
- standardna devijacija serija Qmax
Cv - koeficijent varijacije serija Qmax
Cs - koeficijent asimetrije serije Qmax
n - ukupan broj lanova serije Qmax
Vremenska serija moe se smatrati reprezentativnom ako obuhvaa bar dva
puna ciklusa i ako relativne srednje greke prikazanih parametara
(maksimalnih protoka) zadovoljavaju postavljeni uvjet.
Empirijska funkcija raspodjele P(x) sluajne varijable X, predstavlja zakon
promjene uestalosti dogaaja X > x u razmatranom sluajnom uzorku:
; p=m
P( x ) = p( X > x ) = p
N
(19)
gdje je:
p - uestalost dogaaja empirijske funkcije X > x,
m - broj elemenata u sluajnom uzorku koji zadovoljavaju uvjet X >
x,
N - ukupna veliina uzorka.
U praksi se koriste pribline formule, kao npr.:

- Hazena: Pm = m 0.5
N
(20)
- egodajeva: Pm = m 0.3
N + 0 .4
(21)
________________________________________________________________________________
18
poglavlja_____________________________________________________
Povratni period m-tog lana u nizu izrauna se: T =
1
Pm
Ako je serija formirana koritenjem samo jednoga podatka u godini (npr.

maksimalni godinji protok), tada se povratno razdoblje izraava u godinama.
Za odreivanje teorijskih vrijednosti maksimalnih godinjih protoka odreene
vjerojatnosti pojavljivanja u praksi se vri prilagoavanje teorijskih funkcija
raspodjele empirijskim podacima. Najee se koriste sljedee teorijske
funkcije raspodjele sluajne varijable X: normalna, Log-normalna, Gumbelova,
Pearson III i Log Pearson III zakoni raspodjele, a testiranje dobrote
prilagoavanja empirijskih i teorijskih funkcija raspodjele provodi se nekim od
standardnih testova npr. Smirnov-Kolmogorova.
2.3
Proraun maksimalnih protoka na nedovoljno izuenim
slivovima
Proraun maksimalnih protoka vode na hidroloki nedovoljno izuenim
slivovima temelji se na analizi svih raspoloivih hidrometeorolokih podataka
promatranja kako na analiziranom slivu, tako i na susjednim, analognim
slivovima. Treba napomenuti da su hidroloka promatranja, bez obzira na
njihovu duinu, bitan fond informacija sa sliva koja mogu dati prvu sliku o
procesima otjecanja koji se dogaaju u slivu. Na organizaciji tih promatranja
uvijek treba inzistirati, jer organizacija i vrenje ovih promatranja daleko
manje kota nego greke u hidrolokim proraunima.
Ovisno o duini i obujmu sistematskih hidrometeorolokih promatranja na
analiziranom vodotoku, proraun maksimalnih protoka voda moe se
provesti:
- objedinjavanjem pojedinih parametara velikih voda s vie hidrolokih
stanica,
- ukljuivanjem vie maksimuma pojavljenih u periodu promatranja
analizom serija prekoraenja maksimalnih protoka, koja inae treba
nastojati provoditi i na hidrolokim postajama na kojima su raspoloivi
dugotrajniji nizovi opaanja,
- koristei hidrometeoroloke podatke u periodu promatranja na
danom profilu i slivu, primjenjujui teoriju jedininog hidrograma.
2.4
Proraun maksimalnih protoka na slivovima bez promatranja
U sluaju kada hidroloki podaci ne postoje, proraun velikih voda se provodi

primjenom razliitih shema koje su temeljene na teorijskim postavkama o
procesima formiranja otjecanja.
Proraun velikih voda na slivovima bez hidrolokih promatranja mogu se
podijeliti na dvije osnovne grupe:
1. Metode koje su temeljene na teorijskim postavkama o procesima
formiranja otjecanja na padini sliva i u koritu vodotoka, tj. metode
temeljene na genetikoj formuli otjecanja (teoriji izokrona).
________________________________________________________________________________
19
poglavlja_____________________________________________________
2. Metode koje se temelje na koritenju iskustvenih ovisnih glavnih
elemenata otjecanja i imbenika koji ga uvjetuju.
Zbog sloenosti hidrolokih procesa, u praksi se obino koristi
pojednostavljena shema formiranja otjecanja - racionalna metoda i metoda
umjetnoga jedininog hidrograma. Pri proraunu velikih voda treba biti
veoma oprezan, pa je daleko uinkovitije organizirati privremena promatranja
i mjerenja u cilju dobivanja pouzdanijega jedininog hidrograma na
analiziranom slivu.
Druga grupa metoda, u najveem broju sluajeva, ima redukcijski karakter i
predstavlja redukciju maksimalnog modula otjecanja s poveanjem povrine
sliva ili vremena dotjecanja. Primjena jedne ili druge grupe metoda nije jasno
definirana, ali se moe rei da za slivove A < 50 km2, odnosno male slivove,
metode temeljene na genetikoj teoriji otjecanja imaju znaajnu prednost.
Ogranienje u smislu primjene racionalne metode samo na male slivove
posljedica je injenice da ova metoda ne obuhvaa efekt retardacije zbog
akumuliranja vode na povrini sliva i pretpostavlja jednaku oborinu na slivu.
Naime, to je vei sliv to je i tee odriva pretpostavka o mogunosti
eliminacije efekta zadravanja vode i konstantnosti oborina.
Za vee slivove proraun maksimalnih protoka se temelji na simuliranju
otjecanja vode na slivnom podruju. Proraun se zasniva na odgovarajuem
projektiranom pljusku i na temelju pretpostavljene konfiguracije rjeenja.
Normalno, osnovni preduvjet za pouzdane rezultate su dobri ulazni podaci. U
sluaju koritenja simulacijskih tehnika to su prije svega hidroloki podaci i
podaci o buduim karakteristikama slivnoga podruja.
Osim racionalne metode postoji jo niz drugih u literaturi i praksi koritenih
metoda za proraun maksimalnih protoka kao npr.: SCS metoda, metoda
jedininog hidrograma, metoda izokrona, te brojne iskustvene metode.
Osnovna prednost SCS metode u odnosu na racionalnu je nelinearan odnos
pale i otekle oborine pa se moe vjernije oslikati prirodan proces.
3
PROPAGACIJA POPLAVNIH VALOVA
Propagacija poplavnih valova je proces kojim se definiraju karakteristike

poplavnih valova na lokaciji nizvodno od neke akumulacije ili na nekoj
nizvodnoj dionici rijenog toka, a na osnovu poznatih poplavnih valova na
uzvodnoj dionici. Efekt utjecaja prostora akumulacije (ili akumulacijskih
karakteristika dionice rijenog toka) je modifikacija poznatih vodnih valova na
ulazu u akumulaciju ili na uzvodnoj dionici rijenog toka. Kada se definiraju
karakteristike vodnog vala na izlazu iz neke postojee ili projektirane
akumulacije, taj proces se naziva propagacija vodnog vala kroz akumulaciju.
Suprotno tome, kada je potrebno definirati karakteristike vodnog vala na
nizvodnom profilu neke dionice rijenog toka, a na osnovu poznatog vodnog
vala na uzvodnom profilu te dionice, taj proces se naziva propagacija vodnog
vala du rijenog toka. Zbog toga, propagacija poplavnih valova se grubo
dijeli u dvije grupe: (i) propagaciju poplavnih valova du prirodnih vodotoka ili
kanala i (ii) propagaciju poplavnih valova kroz akumulacije.
________________________________________________________________________________
20
poglavlja_____________________________________________________
Dakle, pod pojmom modela propagacije poplavnih valova podrazumijevaju se
postupci i metode koje se koriste u hidrologiji za proraun "napredovanja"
vodnog vala du toka, ili kroz akumulaciju u smislu prorauna vremena
njegovog pojavljivanja i oblika poplavnog vala. Kod prirodnih vodotoka i
kanala, kao i akumulacija, pri prolasku poplavnih valova, odreena koliina
vode se privremeno zadrava, to ima za posljedicu promjenu oblika vodnog
vala. Prostor u kome se voda zadrava ima uinak retencije, to utjee na
oblik poplavnog vala koji putuje nizvodno. Stupanj akumuliranja vode zavisi o
hidraulikim i topografskim karakteristikama dionice - kod vodnih tokova; i
zapreminskih karakteristika akumulacije - kod akumulacija. Efekt ovog
zadravanja na odreenom sektoru vodotoka ili u akumulaciji je u funkciji
veliine zapremine prostora gdje se ta voda zadrava. Evidentno, to je vea
zapremina prostora izmeu ulaznog i izlaznog profila rijene dionice ili vea
zapremina akumulacije, vee su razlike u obliku ulaznog i izlaznog
hidrograma. Ovaj utjecaj se ogleda u tome to se vrni protok poplavnog vala
smanjuje i istovremeno produuje njegova vremenska baza, to se u
hidrolokoj praksi uobiajeno naziva transformacija poplavnog vala.
Slika 5: Utjecaj retencije na transformaciju poplavnog vala
Kretanje poplavnog vala du rijenog korita predstavlja sloen proces ne

samo zbog toga to protok varira u vremenu, nego i zato to su na potezu
vodotoka hidraulike i geometrijske karakteristike rijenog korita po pravilu
vrlo promjenljive.
Osnovni problem kod prognoze izlaznog poplavnog vala se sastoji u
matematikom opisivanju transformacije ulaznog poplavnog vala.
Svrha analize pojave i propagacije poplavnih valova u rijenom slivu moe biti
razliita, ali kada je u pitanju ureenje rijenog korita, onda su najvanija
pitanja na koja se trae odgovori:
analiza uvjeta nastanka poplavnih valova,
odreivanje
vjerojatnosti
pojave
poplavnih
valova,
koincidencija pojave i sukcesivnosti nailaska,
uvjeti putovanja i transformacije poplavnih valova u
uvjetima prirodnog reima,
________________________________________________________________________________
21
poglavlja_____________________________________________________
utjecaj regulacijskih radova u slivu (presijecanje rijenih
krivina, iskljuenje retencija izgradnjom nasipa du toka i
sl.) na uvjete putovanja i transformacije poplavnih valova,
pitanje izbora akumulacija u slivu (lokacije i zapremine
akumulacijskog prostora za prijem poplavnih valova), s
ciljem maksimalnog ublaenja poplavnog vala u dolini
nizvodno,
dimenzioniranje nasipa za sprjeavanje izlijevanja velikih
voda.
Analize pojave velikih voda - poplavnih valova i njihove propagacije kroz
akumulacije, takoer zauzimaju znaajno mjesto u studijama i projektima
izgradnje akumulacija, naroito onih namijenjenih, pored ostalog, i obrani od
poplava nizvodnih podruja. Naime, reguliranje protoka poplavnih valova
akumulacijama, predstavlja aktivnu mjeru zatite, poto se akumulacijama po
elji moe uticati na smanjenje poplavnih valova. Izgradnjom akumulacija u
gornjim dijelovima sliva postiu se pored osnovnog efekta - smanjenja velikih
voda u dolini nizvodno - viestruki efekti, od kojih je svakako najznaajniji taj
da akumulirana voda ne otjee neiskoritena, ve se moe iskoristiti kada se
za to ukae potreba.
U okviru analize utjecaja akumulacija, bilo postojeih bilo projektnih, na
transformaciju poplavnih valova javljaju se uglavnom tri slijedea problema:
odreivanje maksimalnog otjecanja iz akumulacije,
dimenzija evakuacijskih objekata i korisne zapremine
akumulacije,
odreivanje korisne
zapremine akumulacije i irine
preljevnih objekata, za unaprijed usvojenu vrijednost
maksimalnog otjecanja i zadani tip evakuacijskih objekata,
odreivanje korisne zapremine akumulacije i maksimalnog
otjecanja za zadani tip evakuacijskih organa i njihove
dimenzije.
Pri ovim proraunima moraju unaprijed biti definirani odreeni uvjeti tehnikoekonomske prirode, kao to su:
maksimalno potrebno smanjenje ekstremnih protoka,
najmanje amplitude oscilacija nivoa vodnog lica u
akumulaciji,
najnii nivo vodnog lica u akumulaciji, odnosno minimalno
potapanje priobalnih povrina.
Nain transformacije poplavnih valova u akumulacijama zavisi o raspoloivoj
zapremini za prihvat valova velikih voda, o tipu evakuacijskih graevina i o
zakonu pranjenja akumulacije, u zavisnosti o nizvodnim uvjetima.
Kod rjeavanja spomenutih problema radi se o neustaljenom teenju vode
koju karakterizira promjenjivost hidraulikih parametara u prostoru i
vremenu. Ako je brzina promjene velika, kae se da se radi o "naglo
promjenljivim" neustaljenim tokovima. S druge strane, poplavne valove
velikih aluvijalnih rijeka karakteriziraju relativno spore promjene, pa kaemo
da je rije o "blago promjenljivim" neustaljenim tokovima.
________________________________________________________________________________
22
poglavlja_____________________________________________________
Ukoliko se prostorno strujanje zamjeni linijskim i ako se uvedu odreene
pretpostavke, onda se ovakvo teenje vode u otvorenim tokovima moe
opisati
znatno
jednostavnijim,
dobro
poznatim
Saint-Venantovim
jednadbama. Saint-Venantove jednadbe opisuju linijsko nestacionarno
strujanje vode u otvorenim tokovima, to znai da se pomou njih moe
opisati i strujanje vode u prirodnim tokovima, uz odreene aproksimacije.
Dakle, propagacije poplavnih valova du toka i njihova transformacija kroz
akumulacije, s hidraulikog stajalita, sastoji se u rjeavanju diferencijalnih
jednadbi nestacionarnog teenja (Saint-Venantovih jednadbi).
Jednadba kontinuiteta:
A
V
A A
+V
+
=q
x
x
t
(22)
A Q
+
=q
t
x
(23)
gdje je:
Q
A
q
V
t
x
protok
povrina poprenog presjeka
boni dotok
prosjena brzina toka u poprenom presjeku
vrijeme
duina toka na promatranoj dionici
V g ( hA ) Vq
Dinamika jednadba: V
+V
+
+
= g( Jd Je )
t
x A x
A
(24)
J e =J d
h 1 V
V 2
x g t
x
2g
(25)
gdje je:
h
Je, Jd
g
- osrednjena dubina protonog profila

- pad linije energije i pad dna vodotoka
- konstanta gravitacije,
1 V
- inercijalni lan ili gradijent lokalnog ubrzanja

g t
V 2
t
2g
brzinski lan ili gradijent kinetike energije du toka.
________________________________________________________________________________
23
poglavlja_____________________________________________________
Slika 6: Primjena Saint-Venantovih jednadbi
Sistem
-
Saint-Venantovih jednadbi moe se rijeiti na sljedee naine:

analitiki uz dopunske pretpostavke,
numeriki uz dopunske pretpostavke,
hidraulikim modelima,
hidrolokim modelima.
Izbor optimalne metode prorauna zavisi o karakteru problema, raspoloivim

ulaznim podacima i o raspoloivim sredstvima za obavljanje prorauna
(primjenom raunala ili runo).
Prvi od ova etiri naina vezan je za integriranje osnovnih diferencijalnih
jednadbi (linearizaciju Saint-Venantovih jednadbi), dok drugi predstavlja
njihovo numeriko rjeavanje (metoda karakteristika, metoda konanih
prirataja i dr.). Od matematikih metoda prorauna, najznaajnija je metoda
karakteristika i metoda konanih prirasta. Metoda karakteristika nije pogodna
za proraune vezane za prirodne tokove. Metode konanih prirasta su
najpogodnije za proraune ove vrste, a doivjele su punu afirmaciju s
primjenom raunala u hidraulikim proraunima. Bit metode konanih
prirasta lei u tome to se diferencijali u osnovnim jednadbama zamjenjuju
diferencijama - konanim prirastima.
Hidrauliki prorauni teenja vode u prirodnim tokovima mogu biti izvreni
primjenom numerikog ili fizikalnog modela. U izvjesnim, posebno sloenim
sluajevima, primjenjuju se paralelno i numeriki i fizikalni modeli, s tim to
se rezultati dobiveni po jednom ili drugom modelu dopunjuju i slue za
tariranje, usporeivanje i provjeru. Pri praktinom koritenju prva tri naina
potrebno je precizno poznavanje morfolokih karakteristika toka du koga se
rauna propagacija poplavnih valova, kao i poznavanje ulaznog i izlaznog
hidrograma. Kod hidrolokih metoda detaljna morfologija toka nije potrebna,
ve se svi parametri odreuju na bazi poznatih ulaznih i izlaznih hidrograma.
Hidroloke
metode
transformacije
su koncentrirane
na
proraun
preraspodjele mase vode u akumulaciji ili retenciji i ne uzimaju u obzir sile
trenja koje mogu imati utjecaj na kretanje vodnih masa. Zbog toga se moe
zakljuiti da se one baziraju samo na jednadbi kontinuiteta. Za razliku od
njih, hidraulike metode prorauna propagacije poplavnih valova obuhvaaju
________________________________________________________________________________
24
poglavlja_____________________________________________________
oba aspekta i predstavljaju rezultat priblinog rjeavanja obje jednadbe
kretanja - dinamike jednadbe i jednadbe kontinuiteta.
Problem transformacije se moe rijeiti i pomou modela jednostavne
strukture, iji se parametri odreuju na bazi promotrenih valova, i koji
predstavljaju pojednostavljeno rjeenje osnovnih diferencijalnih jednadbi
gibanja. Ove metode su u literaturi poznate pod nazivom hidroloke metode
za proraun transformacije poplavnih valova. Pri tome se polazi od
pretpostavke da se protok u rijenom koritu mijenja postupno, i da je
zapremina vode u koritu na promatranoj dionici rijenog toka funkcija samo
ulaza (dotoka) ili/i izlaza (otjecanja).
3.1
Hidroloki modeli propagacije vodnog vala
Egzaktne matematike metode hidraulikih prorauna vezanih za

prouavanje putovanja i transformacije poplavnih valova u prirodnim
tokovima vrlo su sloene u primjeni jer zahtijevaju vrlo kvalitetne ulazne
podatke. Zbog toga, nastale su tzv. "inenjerske" - hidroloke metode koje jo
uvijek nisu izgubile svoj znaaj, poto omoguuju da se relativno lako i brzo
doe do dovoljno tonih rezultata.
Uglavnom se sve ove metode baziraju iskljuivo na jednadbi kontinuiteta,
dok se izostavljena dinamika jednadba zamjenjuje ovisnou zapremine
korita o razini, odnosno protoku. Ta ovisnost se zove "krivulja zapremine".
Hidroloke metode se razlikuju po formulaciji jednadbe kontinuiteta i po
nainu na koji se definira krivulja zapremine.
Zajedniko obiljeje ovih metoda je pojednostavljenje dinamike jednadbe
24, to se postie zanemarivanjem inercijalnog lana
V 2
obuhvaa utjecaj promjene brzinske visine
t 2 g
1 V
i lana koji
g t
. Ovo pojednostavljenje
ima smisla kod onih rijenih tokova za koje su ovi lanovi zanemarivo mali u
V2
odnosu na lan trenja I e = 2 , a to su veinom aluvijalni ravniarski tokovi.
C R
Izostavljanjem inercijalnog lana dinamika jednadba pretvara se u
Chezyjevu, dok jednadba kontinuiteta zadrava svoju punu vanost, pa
slijedi za potrebe prorauna propagacije poplavnog vala hidrolokim
metodama, Saint-Venantove jednadbe 22 i 23 poprimaju slijedeu formu:
Jednadba kontinuiteta:
Obzirom da ga je, kada su u pitanju prirodni tokovi, praktino nemogue
definirati, utjecaj bonog jedininog dotoka q se zanemaruje, pa jednadba 23
poprima oblik
Q A
+
=0
x
t
(26)
________________________________________________________________________________
25
poglavlja_____________________________________________________
pa slijedi:
A
x = Q (6)
t
V
= Q
t
(27)
Dinamika jednadba:
Zanemarivanjem inercijalnog lana i lana koji obuhvaa utjecaj promjene
brzinske visine jednadba 24 poprima oblik:
h
= Jd Je
x
(28)
Kako je po definiciji
h
Z
Jd =
x
x
(29)
dinamika jednadba se transformira u Chezyjevu jednadbu:

Z
V2
= Je = 2
x
C R
(30)
odnosno u zavisnost
Q = Q( Z )
(31)
Kako je i zapremina V rijenog korita funkcija ispunjenosti rijenog korita

vodom, slijedi da je i V =V (Z ) . Iz ovoga se moe zakljuiti da je i zapremina
funkcija protoka, u to se konano transformira dinamika jednadba:
V =V (Q )
(32)
Linsley i ostali su pokazali da se zapremina rijenog korita na dionici toka

moe razmatrati kao suma dva dijela: tzv. prizmatine zapremine ili vodenog
tijela ispod jedne zamiljene linije povuene paralelno sa dnom rijeke, i
piramidalne zapremine ili vodenog tijela izmeu te (imaginarne linije) i
trenutnog vodnog lica (slika 7).
________________________________________________________________________________
26
poglavlja_____________________________________________________
Slika 7: Podjela zapremine rijenog korita po Linsleyu
Piramidalna zapremina poveava ukupnu zapreminu tokom porasta i

smanjuje je tokom opadanja vodostaja. Odatle, ako se nacrta dijagram q =
f(Vj) zavisnost izlaznog protoka i zapremine vode u promatranoj dionici,
pojaviti e se tzv. "petlja" koja je posljedica nestacionarnog teenja vode na
promatranoj dionici (slika 8).
Slika 8: Pojava petlje u krivulji q = f(V) uslijed nestacionarnog teenja
Zbog toga, za proraun piramidalne zapremine moraju se razmatrati i ulazni

Q i izlazni q protok rijene dionice.
3.2
Kvazistacionarna metoda
Propagacija du prirodnih vodotoka ili kanala

________________________________________________________________________________
27
poglavlja_____________________________________________________
Slika 9: Kontrolni volumen prirodnog vodotoka
Ako se jednadba kontinuiteta, integrira za jednu dionicu rijenog toka, dobije

se:
iz
A( t , x )
Q( t , x )
dx
+
x t
x x dx = 0
ul
ul
xiz
(33)
xiz
A( x, t )dx + Q ( t ) Q ( t ) = 0
iz
ul
(34)
xul
Integral u jednadbi 34 predstavlja zapreminu rijenog korita V(t) pa se

jednadba kontinuiteta moe napisati kao obina diferencijalna jednadba
prvog reda:
Qul Qiz =
dV
dt
(35)
Za rjeavanje poetnog problema opisanog jednadbom 35 potrebno je zadati

poetni uvjet : V (t = 0) = V0
U opem sluaju zapremina je funkcija oba protoka, ulaznog i izlaznog,
V = V (Qul , Qiz ) , ali se radi lakeg raunanja uvodi pretpostavka V = V (Qiz )
Ako se ova zavisnost unaprijed odredi za promatranu dionicu rijenog toka,
poetni problem se moe rjeavati po izlaznom protoku, to je i cilj prorauna.
Ako se protoci na ulaznom i izlaznom profilu promatraju u sukcesivnim
vremenskim intervalima t te radi preglednijeg oznaavanja za Qul uvede
oznaka Q a za Qiz uvede oznaka q, jednadba se moe predstaviti u obliku:
Q q =
V
t
(36)
gdje su Q i q prosjeni protoci u intervalu t = tj-tj-1, a V promjena

zapremine retencije u tom intervalu:
Q j 1 + Q j
2
q j 1 + q j
2
V j 1 + V j
2
(37)
U jednadbi 37 poznate su sve varijable osim qj i Vj. Obzirom na cilj

prorauna, da se odredi propagirani protok qj mora se uvesti dodatna veza
izmeu protoka i zapremine. S obzirom na to da je qj promjenljiva varijabla
koju traimo, oito je da dodatna jednadba mora biti oblika
q j = f (V j )
(38)
________________________________________________________________________________
28
poglavlja_____________________________________________________
Jednadba 38 se ne moe direktno rjeavati jer sadri dvije nepoznate
varijable qj i Vj ija je meusobna zavisnost nelinearna.
Kada je u pitanju upotreba kvazi-stacionarne metode za proraun propagacije
poplavnog vala kroz otvorene vodne tokove, za odreivanje krivulje
zapremine neophodno je raspolagati hidrogramima oitanim u graninim
profilima promatrane dionice (ulazni i izlazni profil). Ti hidrogrami pokazuju
stupanj usputne transformacije vala. Zapremina korita koja "prihvaa" val
odreena je povrinom izmeu oitanog ulaznog i izlaznog hidrograma. Ta
povrina se moe priblino odrediti numerikom integracijom, tako to se
sumiraju prirataji zapremine V po vremenskim intervalima t. Dobivena
krivulja ima izgled petlje (slika 8), iji oblik zavisi o konkretnom poplavnom
valu. U proraunima se petlja zamjenjuje osrednjenom krivuljom i koristi kao
jednoznana zavisnost, ime se zanemaruju efekti nestacionarnosti.
Slika 10: Shematski prikaz ulaznog i izlaznog hidrograma neke dionice
Ako se jednadba 38 uredi tako da su sve poznate veliine na desnoj strani

jednadbe, a nepoznate na lijevoj, jednadba poprima oblik:
t
t
t
+ V j 1 q j 1
V j + q j = (Q j + Q j 1 )
2
2
2
(39)
Jednadba 39 predstavlja osnovnu jednadbu za proraun transformacije

poplavnog vala. Treba imati u vidu da raunski vremenski interval t mora
biti dovoljno kratak kako bi se sauvala realna forma ulaznog i izlaznog
hidrograma.
Da bi se jednadba 39 mogla iskoristiti za proraun ordinata izlaznog
hidrograma na osnovu poznatog ulaznog hidrograma, potrebno je poznavati
zapreminu retencije u koritu na dionici duljine L, to uvjetuje poznavanje
geometrijskih i hidraulikih karakteristika vodotoka. Kako kod prirodnih
tokova ove karakteristike mogu varirati u irokim granicama, ova se
zapremina u funkciji protoka odreuje indirektno, bilansiranjem poplavnih
valova, kako je to prikazano na slici 10.
Krivulja zapremine q j = f (V j ) za jednu rijenu dionicu moe se definirati na
vie naina u zavisnosti o raspoloivim podlogama. Jedan od najee
primjenjivanih postupaka je bilansiranje ulaznih i izlaznih protoka na
________________________________________________________________________________
29
poglavlja_____________________________________________________
promatranoj dionici koritenjem jednadbe kontinuiteta
V
= Q q . Pri tome
t
se na granicama promatrane dionice moraju nalaziti hidrometrijski profili sa

dobro definiranim krivuljama protoka, tako da se ulazni i izlazni hidrogrami
koji odgovaraju jednom te istom poplavnom valu mogu tono definirati. Kada
se bilansiranjem poznatih poplavnih valova na ulaznoj i izlaznoj dionici
definira zavisnost izlaznog protoka i zapremine retencije q = f (V ) dobiva se
zavisnost oblika prikazanog na slici 8. Ova zavisnost se zamjenjuje
osrednjenom krivuljom i u daljnjim proraunima koristi jednoznana
zavisnost.
Obzirom da je metoda grafoanalitika, za odreivanje ordinata izlaznog
hidrograma potrebno je konstruirati jo dvije pomone krivulje:
t
q = f 1 V + q
2
q = f 2 V q
2
(40)
Sve tri navedene zavisnosti crtaju se na jedan dijagram (slika 11), koji, uz
jednadbu 39 omoguava uvoenje procedura prorauna ordinata izlaznog
hidrograma na osnovu poznatog ulaznog hidrograma, odnosno njegovih
ordinata. Prikazana metoda je poznata kao Pulsova metoda, obzirom daju je
razvio Puls jo 1928. godine, u okviru institucije U.S. Army Corps of
Engineers.
Slika 11: Zavisnost q = f(V) za sve stadije poplavnog vala
3.3 Propagacija kroz akumulaciju

Transformacija poplavnih valova kroz akumulaciju je najjednostavniji vid
propagacije poplavnih valova. Zbog malih brzina kretanja vode, za praktine
proraune se moe pretpostaviti da je nivo vode u akumulaciji horizontalan. Iz
toga proizlazi da se zapremina vode u akumulaciji i protok mogu direktno
izraziti preko razine vode. Usporednim rjeavanjem jednadbi kontinuiteta i
________________________________________________________________________________
30
poglavlja_____________________________________________________
funkcionalne zavisnosti zapremina - izlazni protok, dolazi se do numerikog
rjeenja transformacije poplavnih valova.
Pojednostavljenje je izvreno na nain da se u dinamikoj jednadbi
zanemareni inercijalni lan i lan koji obuhvaa utjecaj promjene brzinske
visine koji su znatno manji od ostalih lanova. Slijedi da je model za proraun
propagacije vodnog vala kroz akumulaciju sastavljen od diferencijalne
jednadbe kontinuiteta (diferencijalni oblik jednadbe bilance vode) i
dinamike jednadbe zamijenjene krivuljom zapremine akumulacije.
U sluaju akumulacija i retencija koje su snabdijevane evakuacijskim
objektima u vidu preljeva i temeljnih ispusta, pogodno je jednadbu
kontinuiteta formulirati preko kote razine, odnosno rjeavati poetni problem:
A( Z )
(41)
dZ
= Qul Qiz ; Z ( 0 ) = Z 0
dt
gdje je Z - kota razine vode u akumulaciji, A - povrina vodnog lica

akumulacije, a Z0 - kota razine u trenutku t0. Za proraun je neophodno
prethodno odrediti zavisnost A = f(Z).
Slika 12: Kontrolni volumen akumulacije
Zapremina vode u akumulaciji je takoer funkcija nivoa vode u akumulaciji:

Z
V = A( Z )dZ
(42)
gdje je A(Z) povrina vodnog lica akumulacije za razinu vode Z. Kod velikih
akumulacija moe se pretpostaviti da je:
V AZ
(42a)
to znai da se isticanje iz akumulacije moe izraziti u funkciji zapremine

akumulacije, tj:
Qiz = f (V )
(43)
________________________________________________________________________________
31
poglavlja_____________________________________________________
Desna strana jednadbe 31 predstavlja funkciju vremena; Qul(t) je zadani
ulazni hidrogram u akumulaciju, a Qiz(t) je izlazni hidrogram u profilu brane,
koji se rauna na osnovu nivograma u akumulaciji i na osnovu tipa i
karakteristika evakuacijskih objekata. Na primjer, za preljev bez ustave je
Qiz = f 1 ( Z 3 / 2 ) (slobodno prelijevanje), a za temeljni ispust, Qiz = f 2 ( Z 1 / 2 ) .
U hidrologiji se najee koristi tzv. modificirana Puls metoda transformacije
poplavnih valova kroz akumulacije koja se sastoji u iterativnom rjeavanju
jednadbe kontinuiteta uz postojanje dvije pretpostavke:
- horizontalan nivo vode u akumulaciji, i
- isputanje iz akumulacije je jednoznana funkcija zapremine.
Za potrebe prorauna neophodno je raspolagati sa slijedeim zavisnostima:
- zapremina - nivo vode u akumulaciji, V = f (Z )
- izlazni protok - nivo vode u akumulaciji, Qiz = f (Z )
Klasini hidroloki prikaz se sastoji u koritenju jednadbe kontinuiteta:
t
t
iz t
ul
ul
+ V j 1 Q izj1
V j + Q j = Q j + Q j 1
2
2
2
(44)
i zavisnosti V = f (Z ) i Qiz = f (Z ) na osnovu kojih se odreuje druga potrebna

zavisnost za proraun transformacije vodnog vala: Qiz = f (V )
Kao i kod primjene ove metode za proraun transformacije poplavnog vala
du rijenog korita, pored zavisnosti Qiz = f (V ) za odreivanje ordinata
izlaznog hidrograma potrebno je konstruirati jo dvije pomone krivulje:
t
t
Qiz = f1 V + q ; Qiz = f 2 V q
2
2
(45)
Kada je rije o definiranju zavisnosti Qiz = f (Z ) i Qiz = f (V ) , one su funkcija

samo broja i vrste evakuacijskih objekata na brani pomou koje je formirana
akumulacija.
Slika 4: V=f(Z) za akumulaciju formiranu branom na kojoj se voda evakuira samo

pomou slobodnog preljeva i kada je razna vode u akumulaciji Z vei ili jednak koti
krune preljeva Zpr
________________________________________________________________________________
32
poglavlja_____________________________________________________
3.4
Metoda Muskingum
Proraun propagacije poplavnih valova du prirodnih vodotoka i kanala, po

ovoj metodi polazi od pretpostavke da zapremina vode na rijenoj dionici nije
samo funkcionalno vezana sa izlaznim protocima, ve zavisi i o drugim
parametarima. Na primjer, u sluaju da se protok na ulaznom profilu dionice
promijeni, a na izlaznom ostane konstantan, zapremina vode na dionici se
mijenja, pa je prema tome ona funkcija oba protoka. U tom sluaju se
pojavljuje "petlja" kod zavisnosti izmeu vodostaja i protoka. Kada se protoci
na ulaznom i izlaznom profilu rijene dionice mijenjaju u vremenu, zapremina
vode na sektora se moe podijeliti na prizmatini i klinasti dio, kako je to
prikazano slikom 9. Zapremina ispod linije, koja je paralelna sa rijenim
dnom, naziva se prizmatini dio zapremine, a zapremina izmeu paralelne
linije i linije nivoa vodnog ogledala naziva se klinasti dio zapremine.
U toku porasta nivoa na rijenoj dionici pojavljuju se pozitivni klinasti dijelovi
zapremine. Meutim, u trenutku kada opadanje ulaznog hidrograma postane
intenzivnije od opadanja izlaznog hidrograma, pojavljuju se negativni klinasti
dijelovi zapremine (slika 14). Postupak prorauna propagacije poplavnih
valova zahtijeva da se adekvatno sagleda utjecaj zapremine, a prije svega
klinastog dijela. To je razlog to se u proraun propagacije moraju istovremeno
ukljuiti protoci na ulaznom i izlaznom profilu dionice.
Slika 5: Elementi zapremine vode na rijenoj dionici za vrijeme prolaska poplavnog

vala
Metoda koristi linearnu zavisnost izmeu zapremine vode i protoka Q na

ulaznom, te protoka q na izlaznom profilu rijene dionice, s dva parametra K i
x. Po metodi Muskingam zapremina vode se moe izraziti kao teinska
funkcija srednjih protoka na graninim profilima rijene dionice. Openito,
izlazni protok je funkcija zapremine i ulaznog protoka ili obrnuto zapremina
je funkcija ulaznog i izlaznog protoka. Pretpostavimo da je ukupna zapremina:
V = x VQ + (1 x ) Vq
(46)
ili zapremina je teinski raspodijeljena (ponder x < 1) preko zapremine koja

se odnosi na ulaz VQ i zapremine koja se odnosi na izlaz Vq. Dakle, teinski
koeficijent x pokazuje relativni utjecaj ulaznog i izlaznog protoka na
zapreminu retencije.
Ako se izlazni i ulazni protoci izraze kao eksponencijalna funkcija dubine
vode, to je opravdana pretpostavka iz Chezyjeve i Manningove jednadbe,
________________________________________________________________________________
33
poglavlja_____________________________________________________
tada e za stacionarno jednoliko teenje u kanalu ulazni protok Q, izlazni
protok q i zapremina retencije V biti funkcija dubine vode u kanalu d:
m
VQ
Q n
= b
a
q n
V q = b
a
(47)
Uvrtavanjem jednadbe 47 u jednadbu 46 dobiva se:

m
Q n
q n
V = xb + (1 x )b
a
a
(48)
Ako je zapremina samo funkcija izlaznog protoka, kao to je to sluaj kod

akumulacija, vrijednost koeficijenta x iznosi nula, tako da jednadba 28 ima
oblik
m
q n
V = b
a
(49)
Ako se pretpostavi linearni odgovor zapremine na ulazni i izlazni protok (m/n

=1), jednadba 48 poprima oblik:
V =x
b
b
Q + (1 x ) q = K [ xQ + (1 x)q ]
a
a
(50)
gdje je K = b/a. Parametar K je poznat kao konstanta zapremine, i priblino

odgovara vremenu putovanja vodnog vala od ulaznog do izlaznog profila.
Jednadba 48 se moe napisati i u slijedeem obliku:
(51)
V = Kq + Kx (Q q )
gdje drugi lan na desnoj strani jednadbe predstavlja piramidalnu zapreminu

(koja je funkcija razlike ulaza i izlaza), dok se prvi lan na desnoj strani
jednadbe odnosi na prizmatinu zapreminu.
Druga potrebna jednadba za primjenu metode Muskingam je jednadba
kontinuiteta, odnosno
Q j 1 + Q j
2
q j 1 + q j
2
V j + V j 1
(52)
Kako je Vj - Vj-1 , na osnovu jednadbe 50:
V j V j 1 = K xQ j + ( 1 x ) q j xQ j 1 ( 1 x ) q j 1
(53)
te se njegovim uvrtavanjem u jednadbu 52 dobije

Q j 1 + Q j
2
q j 1 + q j
2
Q j + ( 1 x ) q j xQ j 1 ( 1 x ) q j 1
= K
________________________________________________________________________________
34
poglavlja_____________________________________________________
(54)
to nakon sreivanja daje:
q j = C 0 Q j +C1Q j 1 +C 2 q j 1
(55)
gdje su:
K x + 0.5t
C0 =
K K x + 0.5t
(56)
K x + 0.5 t
C1 =
K K x + 0.5 t
(57)
K K x 0.5 t
C2 =
K K x + 0.5 t
(58)
C0 + C1 + C 2 = 1
(59)
Jednadba 55 predstavlja Maskingum metodu za proraun propagacije

poplavnih valova. Kada se odrede vrijednosti koeficijenta x i K, izraunaju se i
C0, C1, C2,. Kada je poznat ulazni hidrogram sa ordinatama Qj i poetna
vrijednost izlaza q0, pomou jednadbe 55 izraunavaju se ordinate izlaznog
hidrograma qj.
MALE VODE
4.1
Openito
Racionalno koritenje voda i efikasna zatita kvalitete voda su pod velikim

utjecajem reima malih voda rijenih tokova.
Problemi pojave i trajanja malih voda kao i definiranje samog pojma male
vode tijesno su povezani s fenomenom sue, to jo u veoj mjeri naglaava
potrebu osiguranja preraspodjele vodnoga reima te se stoga i pojave malih
voda ne mogu vie analizirati odvojeno od ukupnih procesa otjecanja unutar
hidrolokog ciklusa. Vrijeme kad je od cijele hidrologije uglavnom bilo
dovoljno poznavati samo maksimalne protoke kao osnovnog pokazatelja
pojava velikih voda za dimenzioniranje objekata odvodnje, a minimalne
protoke kao osnovnog pokazatelja malih voda za dimenzioniranje objekata za
koritenje voda, kao limitirajuih hidrolokih rubnih uvjeta, odavno je prolo.
Isto tako se niti sustavi za koritenje voda ne mogu promatrati odvojeno od
svojega okruenja, a kao znaajan vid koritenja voda treba tretirati i teenje
vode u prirodnim tokovima i uz to vezane procese. Za cjelovito razumijevanje
fenomena sue, odnosno pojava malih voda u kontekstu razliitih vidova
koritenja vodnih rezervi, nuno je, uz poznavanje hidrolokih zakonitosti i
metodolokog pristupa za njihovu analizu, i poznavanje okvira u kojemu se
________________________________________________________________________________
35
poglavlja_____________________________________________________
procesi vezani uz te pojave dogaaju, kao i okruenja na koji imaju posljedicu.
ak i sami sustavi koritenja voda, odnosno njihove tehnike mogunosti,
imaju dijelom sposobnost da oblikuju procese koji utjeu na pojave malih
voda.
Period u kojem se javlja deficit oborina u odnosu na neku oekivanu
vrijednost naziva se sua. Nedostatak oborina na promatranom podruju
utjee na smanjenje otjecanja u rijenim tokovima i opadanje nivoa i zaliha
podzemnih voda tako dolazi do tzv. hidroloke sue. Tijekom tog vremena
rijeni tokovi se prihranjuju iz podzemnih rezervi uzrokujui otjecanje koje je
manje od uobiajenih ili oekivanih vrijednosti, odnosno dugi vremenski
period bez padalina (meteoroloka sua) uzrokuje hidroloku suu ili male
vode.
Pojava sue postaje uestala. Pojavljuje se polagano, traje dugo te moe
obuhvatiti vea podruja. To je prirodna nepogoda koja moe obuhvatiti bilo
koju hidroklimatsku regiju, a postoje naznake da se gotovo cijelo podruje
Balkana ve zadnjih dvadesetak godina nalazi u sunom razdoblju. Sua kao
hidroloki proces moe biti povezana za lokalitet; primjerice, za neku
hidroloku stanicu ili vodomjernu stanicu na nekoj rijeci, za neku manju regiju
ili cijeli kontinent. U okviru hidrologije povrinskih voda pod hidrolokom
suom smatra se mala voda na rijekama i izrazito niski vodostaji u
akumulacijama koji dugo traju. U okviru meteorologije pod suom se
podrazumijeva period ije su padaline znatno ispod prosjenih vrijednosti, dok
je poljoprivredna sua period u toku kojeg je vlanost zemljita znatno ispod
prosjene, ime ne zadovoljava potrebe razvoja poljoprivrednih kultura.
Male vode mogu biti posljedica prirodnih uvjeta u slivnom podruju vodotoka
ili rezultat poeljnih ili nepoeljnih aktivnosti ovjeka. Prirodni reim malih
voda je rezultat brojnih meteorolokih, hidrolokih, hidrogeolokih i mnogih
drugih faktora.
Karakteristike reima malih voda od posebnog su znaaja za ouvanje i
zatitu kvalitete rijenih voda jer u periodima malih voda recipijent ima
najmanju sposobnost na razlaganje otpadne i organske tvari te se u pravilu
kvaliteta vode u tom periodu pogorava. Zbog povienih temperatura
smanjuje se sposobnost reaeracije vode ime moe doi do stvaranja
anaerobnih dijelova u tokovima rijeke sa razornim utjecajem na vodeni biljni i
ivotinjski svijet. Estetske znaajke okoline vodotoka takoer mogu biti pod
utjecajem, naroito u urbanim zonama, to sve ini nepovoljne utjecaje koji
se odnose na male dubine i brzine voda. Hidrolokom analizom reima malih
voda, odreuje se mjerodavna mala voda danog vodotoka, za koju se
utvruju normativni pokazatelji doputenih koncentracija pojedinih indikatora
zagaivanja rijene vode.
________________________________________________________________________________
36
poglavlja_____________________________________________________
Slika 15: Trend hoda oborina za V. - VIII. mjesec na postaji Abrami (1963.-2003.)
Poznavanje reima i karakteristika malih voda rijenih tokova veoma je vano

za projektiranje, graenje, odravanje i upravljanje raznim vodoprivrednim
sustavima i objektima. Iz istog razloga moraju se ustanoviti kriteriji malih
voda. Mjerama reguliranja protoka moe se odravati protok vode u rijeci za
vrijeme perioda malih voda s namjerom ravnotee izmeu potreba za vodom
s raspoloivim koliinama i zahtijevanom kvalitetom.
Smanjenje mogunosti koritenja raspoloivih vodnih rezervi kao posljedica
negativnih klimatskih uvjeta uslijed klimatskih varijacija i promjena, kao i
negativne promjene kakvoe voda te problemi vezani uz pojave malih voda
prilikom koritenja tih resursa sve su izraeniji. Stoga je nuno poznavati
znaajke vodnih resursa u domeni malih voda, ali i specifinosti razliitih
vidova zahvata vezanih uz njihovo koritenje.
4.2
Ope hidroloke znaajke pojava malih voda
Analiza karakteristika malih voda, odnosno niskih razina vode u vodnim

sustavima, vana je kako za zatitu njihovih prirodnih ekosustava, tako i za
planiranje, projektiranje, izgradnju i upravljanje razliitim vodnogospodarskim
sustavima i njihovim objektima. O hidrolokim znaajkama malih voda ovisi
mogunost nekog vodnog resursa (vodotoka, izvora, vodonosnika, jezera ili
akumulacije), da osigura vodom naselja i industriju te sustave za
navodnjavanje. Uz to, znaajke malih voda uvjetuju mogunost prihvata
otpadnih i oborinskih voda s urbanih podruja, povoljne uvjeta za razvoj i
opstanak faune i flore u prirodnim vodnim sustavima, a kod znaajnijih
vodnih tokova i mogunost koritenja vodotoka u plovne svrhe. Karakter
pojave malih voda u naim je uvjetima takav da se male vode javljaju gotovo
u pravilu tijekom ljetnih sunih razdoblja, kada su i potrebe za vodom
najizrazitije, ali i kad su uvjeti u vodnim sustavima najnepovoljniji.
Temperature zraka i vode su tada najvie, to uzrokuje procese ubrzanog
raspadanja organskih sastojaka u vodi, vezano uz to i poveanu potronju
kisika, a u konanosti i pogoranje kakvoe vode takvog vodotoka.
Problem disproporcije potreba za vodom i raspoloivih koliina oituje se kako
pri unutar godinjoj raspodjeli, tako i u njihovim godinjim hodovima kao
regionalna karakteristika. Ovo se posebno oituje na vodotocima kod kojih je
znaajan udio koritenja (odvoenja) voda za pojedine namjene, odnosno koji
imaju izgraene sustave za koritenje voda. Sve to negativno utjee na
ekoloko stanje u uvjetima malih voda u vodotocima, posebice u krkim
________________________________________________________________________________
37
poglavlja_____________________________________________________
podrujima koje uglavnom karakterizira iznimna osjetljivost, a to opet
naglaava vanost provedbe hidrolokih analiza malih voda u cilju definiranja
mjerodavne male vode, koje su jedna od osnovnih podloga na temelju koje se
odreuje i prijemna mo vodotoka.
Analiza malih voda jednako je vana i za pravilno dimenzioniranje raznih
hidrotehnikih objekata i sustava. Pri tome se, ukoliko postoje podaci
hidrolokih promatranja, znaajke malih voda obino prouavaju s nekoliko
tipova hidrolokih analiza, pri emu valja naglasiti da krki vodni resursi u
pravilu zahtijevaju sloenije pristupe zbog manjeg stupnja definiranosti
hidrolokih odnosa unutar njihovih sustava. Uglavnom se primjenjuju:
- analize vremena nastupa malih voda tijekom godine,
- analize krivulja trajanja protoka, vodostaja ili nekog drugog
pokazatelja vodnog reima,
- stohastike analize pojava minimalnih ili karakteristinih osrednjenih
malih voda tijekom razdoblja odabranih duljina,
- analize hodova hidrolokih vremenskih serija (trendovi, periodinosti,
analize pokretnim prosjecima, RAPS serijama, autokorelogramima,
harmonijskom i spektralnom analizom),
- kroskorelacijskim analizama izmeu utjecajnih nizova hidrolokih
podataka,
- analizom vjerojatnosti pojave karakteristinih hidrolokih podataka,
- analize pomou standardnih recesijskih krivulja praenja rezervi
podzemnih voda,
- analize pomou kernelovih funkcija (funkcija jedininog impulsnog
odziva),
- ostale analize primjenom razliitih drugih metoda i postupaka.
Sastavni dio takvih analiza su i razliite regionalizacije kojima je zadatak iz
tokastih podataka analize malih voda s pojedinih hidrolokih podataka dobiti
ire zakonitosti - bilo da se radi o jednodimenzionalnim regionalnim
podlogama (utvruju se zakonitosti uzdu analiziranog vodotoka), ili pak o
prostornim regionalnim podlogama gdje se utvruju zakonitosti u pojavama
malih voda po slivnim podrujima.
4.3
Statistika analiza malih voda
Statistika analiza malih voda zahtjeva serije minimalnih godinjih protoka

trajanja t = 1, 10, 20, 30....dana. Statistike serije se formiraju na nain da se
na osnovu podataka dugogodinjih promatranja dnevnog otjecanja izdvoje
prosjene vrijednosti najmanjih protoka trajanja 1, 10, 20, 30....uzastopnih
dana. Oni se zovu jednim imenom protoci perioda malih voda. Nizovi protoka
moraju zadovoljiti osnovne statistike kriterije kako bi se mogli podvrgnuti
obradi. lanovi niza moraju biti sluajne veliine, a meteoroloke i hidroloke
veliine moe se smatrati sluajnima zbog vrlo velika broja razliitih utjecaja
o kojima one ovise. Takoer moraju biti meusobno neovisni, tj. lan
kronolokoga niza ne smije utjecati na veliinu lana koji slijedi. Kod nekih
vodotoka, rezerve podzemne vode mogu biti tako znaajne da utjeu na
veliinu baznog protoka u sunim periodima sljedee, pa i vie narednih
godina. U ovakvim situacijama, serija Qmin ne predstavlja sluajni uzorak, pa
se ovdje ne moe primijeniti standardna tehnika za analizu vjerojatnosti Qmin.
________________________________________________________________________________
38
poglavlja_____________________________________________________
Ako se za jedan niz Qmin ne moe unaprijed tvrditi da zadovoljava kriterij
sluajnosti potrebno je testirati nezavisnost elemenata raspoloivog uzorka.
Niz mora biti homogen. Homogenost ili istovrsnost podataka je potrebno
ispitati. Ispitivanja homogenosti provode se razliitim testovima, napr.
Wilcoxonovim testom, Kolmogorovljevim testom i sl., a nehomogenost u nizu
podataka se takoer moe ustanoviti i metodom dvostrukih sumarnih koliina
(double-mass analysis). lanovi niza moraju biti stacionarni jer uslijed
nestacionarnosti tijekom vremena moe doi do znaajnih promjena veliina
karakteristinih parametara (prosjek, koeficijent varijacije, koeficijent
asimetrije itd.). Periodinost se ispituje razliitim testovima, npr. Fischerovim
testom. Konano, niz mora biti dovoljno dug. Kada se primjenjuju hidroloki
postupci temeljni problem predstavlja procjenjivanje jesu li raspoloivi nizovi
osnovnih hidrolokih podataka dovoljno dugi za donoenje pouzdanih
zakljuaka. U hidrolokoj se praksi uobiajeno smatra da je minimalna duina
uzorka neophodna za relevantnu statistiku analizu barem 30 godina.
Slika 16: Osnovne varijable u analizi malih voda
4.3.1 Metoda godinjih ekstrema

Pri statistikoj analizi ekstrema vrijednosti hidrolokih veliina (ukljuujui i
minimalne godinje protoke) najee se koristi metoda godinjih ekstrema.
Ova metoda je zasnovana na analizi ekstremno opaenih veliina u svakoj
godini (jedan podatak godinje) tijekom viegodinjeg perioda promatranja.
Obradom podataka dobiva se statistiki niz minimalnih godinjih protoka statistiki uzorak i to kao:
Q m1 , Q2m ,..., Qim1 , Qim , Qim+1 ,..., QNm
Q m1 Q2m ...Qim1 Qim Qim+1 ... QNm
(60)
Cilj analize jest da se dobije vjerojatnost pojave, odnosno funkcija raspodjele
vjerojatnosti minimalnih godinjih protoka. To se postie nalaenjem funkcije
raspodjele vjerojatnosti:
________________________________________________________________________________
39
poglavlja_____________________________________________________
; odnosno (Q) =P Q Q m
F (Q ) = P Q Q m
(61)
jer je funkcija raspodjele vjerojatnosti F(Q), odnosno (Q) , potpuna
karakteristika raspodjele. To znai da se svi rezultati ovisni o sluajnoj
varijabli Q mogu dobiti iz funkcije raspodjele vjerojatnosti F(Q), odnosno
(Q) . Vrijednost minimalnih godinjih protoka odreenog povratnog perioda
javljanja T dobiva se iz jednadbe:
QT =
1
F (Q )
(62)
Analiza ekstremno opaenih veliina u svakoj godini sastoji se od sljedeih
koraka:
- formiranje statistikog niza i ureenog niza,
- odreuje se empirijska funkcija raspodjele vjerojatnosti,
- proraunavaju se numerike karakteristike sluajne varijabli statistikog niza minimalnih godinjih protoka (srednja vrijednost,
standardna devijacija, koeficijent varijacije, koeficijent asimetrije, itd.),
- odreuju se parametri i vrijednosti izabranih teorijskih funkcija
raspodjele vjerojatnosti,
- statistikim testovima suglasnosti empirijske i teorijske funkcije
raspodjele vjerojatnosti obavlja se konaan izbor teorijske funkcije
raspodjele vjerojatnosti,
- pomou konano odabrane teorijske funkcije raspodjele vjerojatnosti
proraunavaju se vrijednosti minimalnih godinjih protoka za
karakteristine povratne periode pojavljivanja,
- odreuju se intervali povjerenja za vrijednosti minimalnih godinjih
protoka odreenog povratnog perioda javljanja.
Osim za minimalne godinje protoke (za ije trajanje se uzima 1 dan),
identini koraci analize mogu i provode se za minimalne godinje protoke
drugih trajanja (3, 14, 20, ...dana). Takoer, identina analiza esto se
primjenjuje na serije minimalnih srednjih mjesenih protoka, koja slui kao
osnova za odreivanje tzv. garantiranog minimuma ili garantiranog protoka.
4.3.2 Metoda pikova (prekoraenja)
Metoda pikova, koja se bazira na parcijalnim serijama, uzima u razmatranje
sve ekstreme iznad ili ispod odreene referentne vrijednosti ili praga. Analiza
metode pikova sastoji se od sljedeih koraka:
- analiza brojeva javljanja ekstrema ispod odabranog praga QB tokom
vremenskog intervala (0, T) gdje T predstavlja godinu ili sezonu,
- analiza ekstrema ispod odabranog praga QB koji se nazivaju pikovi,
- analiza godinjih ekstrema.
________________________________________________________________________________
40
poglavlja_____________________________________________________
4.3.3 Analiza perioda malih voda
Kod analize perioda malih voda provodi se analiza prosjenih vrijednosti
protoka u nekom, unaprijed odabranom, vremenskom periodu unutar sunog
perioda godine. Serije minimalnog protoka se formiraju na nain da se na
osnovu podataka dugogodinjih promatranja izdvajaju prosjene minimalne
godinje vrijednosti protoka trajanja 3, 7, 10, 14,...uzastopnih dana, koji
predstavljaju minimalne protoke perioda malih voda.
Slika 17: Hipotetski godinji hidrogram rijeke sa primjerom 7-dnevnog perioda malih
voda i minimalnog godinjeg 7-dnevnog protoka
Kod perioda malih voda koliine vode u vodotoku su najmanje, a samim time i
mogunosti razrjeenja unesenih zagaenja najmanje. U odnosu na
mjerodavnu malu vodu utvruju se normativni pokazatelji doputenih
koncentracija pojedinih indikatora zagaenja voda. Mjerodavna mala voda je
polazni uvjet za definiranje mjera i ocjena efekata zatite kvalitete voda.
Prikazani vremenski interval t je klizni interval, iji se poloaj na vremenskoj
osi odreuje tako da veliina min.god.Qt (gdje je t = 7, 10, 14, 20, 30, 60,
90,...dana) ima najmanju vrijednost za hidrogram dane godine. Tako se iz
niza od N godina promatranja otjecanja na nekoj vodomjernoj stanici dobiva
N vrijednosti za min.god.Qt, tj. N promatranih vrijednosti protoka malih voda
odreenog trajanja t.
Na osnovu N promatranih vrijednosti protoka malih voda odreenog trajanja
t odreuje se familija empirijskih i teorijskih funkcija raspodjele vjerojatnosti
min.god.Qt.
________________________________________________________________________________
41
poglavlja_____________________________________________________
Slika 18: Funkcija raspodjele vjerojatnosti pojave minimalnih godinjih protoka

trajanja
t = 10, 20, 30, 60 i 90 dana
Slika 19: Funkcija raspodjele vjerojatnosti pojave minimalnih godinjih protoka

trajanja
t = 10, 20, 30, 60 i 90 dana
4.4
Regionalna analiza malih voda
Metoda regionalnih analiza razvijena je za potrebe odreivanja karakteristika

malih voda na profilima na kojima ne postoje promatranja. Ciljevi regionalne
analize malih voda su:
- da se zaobiu problemi nedovoljne duine serija protoka na odreenom
vodomjernom profilu,
- da se unaprijedi kvaliteta odreivanja funkcija raspodjele protoka
smanjenjem greaka u ocjeni parametara raspodjele na zahtijevanom
mjestu,
- da omogui ocjenu malih voda na vodomjernim profilima bez
promatranja.
Problem se rjeava na nain da se nedostatak podataka o protocima na
jednoj vodomjernoj stanici moe nadomjestiti pomou vie serija podataka iz
regije u kojoj se nalazi istraivana stanica. Postupak je usmjeren na
odreivanju viestrukih regresijskih odnosa malih voda i razliitih
________________________________________________________________________________
42
poglavlja_____________________________________________________
karakteristika sliva, ukljuujui i geoloke karakteristike. Modeli viestruke
regresije koriste se za opisivanje neke od karakteristika malih voda kao
funkciju fiziko-geografskih i klimatskih faktora. Kvaliteta regresijskih modela
ovisi o koliini i kvaliteti podataka koritenih u formulaciji modela. U praksi
uporaba regresijskih modela je esto ograniena nedovoljnim ili
neadekvatnim podacima o varijablama ukljuenim u model, kao na primjer
nekorektno ocjenjeni topografski parametri, to dovodi do nezadovoljavajuih
rezultata.
Iako su ocjene karakteristika malih voda vodotoka na osnovu karakteristika
slivne povrine veoma grube, potreba za tom vrstom prorauna ima
opravdanja u sluaju tamo gdje su uvjeti za to pogodni.
Metodom viestruke regresije odreuje se jedna od karakteristika malih voda
vodotoka kao funkcija fiziko-geografskih i klimatskih karakteristika njegove
slivne povrine matematikim modelom oblika:
y = a x1b1 x2b2 x3b3 ... xnbn

(63)
gdje je
y - neka od karakteristika malih voda
x1,x2,x3,...xn - fiziko-geografske i klimatske karakteristike sliva
a,b1,b2,b3,...bn - parametri regresivnog modela
Karakteristika malih voda, y, definirana preko funkcije raspodjele vjerojatnosti
minimalnih godinjih protoka, izraava se na dva naina:
- kao protoci koji odgovaraju odreenim povratnim periodima u funkciji
raspodjele vjerojatnosti minimalnih godinjih protoka,
- kao prosjena vrijednost, standardna devijacija i koeficijent asimetrije
uzorka minimalnih godinjih protoka.
Zbog nedovoljnog broja i vrste potrebnih podataka o znaajnim
karakteristikama sliva dosadanje hidroloko iskustvo ukazuje da regresija
nije dala zadovoljavajue rezultate kod analize malih voda. Veze izmeu
malih voda i karakteristika sliva su u pravilu slabe jer geoloki sastav sliva
ima presudan utjecaj na izdanost sliva u sunom periodu. Danas se rjeava
taj problem. Primjerice u Velikoj Britaniji , kao geoloka karakteristika sliva,
uveden je indeks baznog otjecanja - IBP kao odnos otjecanja ispod linije koja
odvaja bazno otjecanje ok ukupnog otjecanja neke rijeke. Vrijednosti IBP
kreu se od 0,15 do 0,9.
________________________________________________________________________________
43
poglavlja_____________________________________________________
Slika 20: Nain odreivanja indeksa baznog otjecanja - IBP
Osim regionalne metode postoji i metoda analogije, prostorna korelacija,

metoda priblinog odreivanja minimalnih mjesenih i godinjih protoka na
osnovu temperatura, protoka, vlanosti i padalina sa oblinje stanice.
Za proraun malih voda s neprouenih slivova vrlo je pogodna metoda A. M.
Vladimirova (1976). Prema Vladimirovu, minimalni protok (mala voda)
trajanja t i vjerojatnosti pojavljivanja P je:
Q ( P ) t = ( P ) t Q0
(64)
gdje je:
Q ( P ) t - mala voda vjerojatnosti pojave P (P=90,95,97%) i trajanja t
(t = 7, 10,...,30 dana)
( P ) t - prelazni koeficijent
Q0 = Q(80)30 - mala voda vjerojatnosti pojave P = 80 % i trajanja t =
30 dana
Izraunavanje se provodi u tri koraka:
1.
Odreuje se osnovna regionalna ovisnost Q0 u funkciji parametara
sliva, pri emu se za Q0 uzima minimalni 30-dnevni protok
vjerojatnosti pojavljivanja 80 posto (Q0 = Q30,80);
2.
Prema jednadbi odreuju se koeficijenti prijelaza za Q(80)10; Q(80)20;
Q(80)10, a zatim za svako trajanje posebno i koeficijenti prijelaza od
Q(80)t za Q(90)t i Q(95)t i Q(90)t
3.
Izraunavaju se sve potrebne vrijednosti Q ( P ) t preko odreene
vrijednosti Q(80)30 za razmatrani sliv i na osnovi regionalnih
vrijednosti koeficijenta prijelaza. Veliina Q(80)30 ovisi o nekoliko
parametara, meu kojima su najvaniji: povrina sliva A, gustoa
rijene mree D, srednja nadmorska visina sliva Hs i prosjena
godinja oborina P koja padne na sliv.
4.5
Analiza opadajue (retardacijske) grane hidrograma otjecanja
________________________________________________________________________________
44
poglavlja_____________________________________________________
Kod efluentnih vodotoka, po prestanku povrinskog otjecanja, dolazi do
podzemnog otjecanja vode koje se postepeno smanjuje, i koje se ovisno o
karakteristikama sliva, moe zadrati dui ili krai vremenski period. Osobina
sliva da zadri vodu u podzemlju ima veliki utjecaj na reim otjecanja vode,
odnosno na opadajuu granu hidrograma otjecanja. Utvreno je da postoje
odreene zakonitosti u tom pranjenju, te da se analizom - uspostavom
matematike funkcionalne veze izmeu protoka i vremena, pomou takvih
krivulja pranjenja moe, na vrlo jednostavan nain, prognozirati stanje
(koliina) istjecanja za odreeno razdoblje unaprijed - pod uvjetom da u slivu
nee biti znaajnijih oborina tijekom prognoziranog razdoblja. Na istovrstan
se nain mogu analizirati i krivulje pranjenja izvorita, gdje se takve analize,
prvotno izvedene za povrinske slivove i vodotoke, najvie i koriste. Naalost,
u odnosu na ostale standardne metodoloke pristupe, analiza malih voda na
nain da se analiziraju recesijske grane hidrograma, relativno se malo koristi
u suvremenim hidrolokim obradama na podruju Hrvatske.
Prosjena retardacijska krivulja (krivulja pranjenja) za neki profil rijenog
toka moe se dobiti analizom opadajue grane veeg broja poplavnih valova.
Grafika analiza retardacijske krivulje dobiva se na nain da se odvajaju
opadajue grane veeg broja poplavnih valova, s odgovarajuim dijelovima
hidrograma, koji sigurno potiu samo od doprinosa podzemnih voda (perioda
bez kia).
Pod pretpostavkom da je pranjenje vodonosnika uvjetovano samo utjecajem
efektivne poroznosti i gravitacije, odnosno da nema poremeaja izazvanih
brzim prilivom novoinfiltrirane vode (prijenosa tlaka u tim stanjima), uvid u
reim pranjenja izvorinog sustava pruaju upravo recesijske krivulje krivulje pranjenja. Matematike oblike tih krivulja (zavisnost vrijednosti
protoka Qt u nekom trenutku t u funkciji protoka Q0 na poetku razdoblja
recesije) praktiki su u isto vrijeme, jo poetkom 20. stoljea, predloili
Boussinesq (1903-1904) i Maillet (1905).
S porastom beskinog perioda nad slivom priljev podzemne vode u korito
rijeke je sve manji i oblik njegovog hidrograma blizak je eksponencijalnoj
krivulji odreenoj sljedeim izrazom (Maillet):
Q (t ) = Q (t0 ) e ( t t0 )
(65)
gdje je
Q(t) - protok u trenutku t
Q(t0) - protok u proizvoljnom trenutku t0 koji prethodi t
- koeficijent dimenzija T-1

U praksi se smatra da vrijednostima reda veliine 10-2 odgovara brzo
pranjenje krupnih krkih kanala i pukotina, dok blai nagibi krivulja
pranjenja ( reda veliine 10-3) ukazuju na pranjenje sitnih pukotina, prslina
i klastine ispune karstnih upljina.
________________________________________________________________________________
45
poglavlja_____________________________________________________
U sluaju ako se zakon iscrpljenja podzemnih voda ne mijenja iz godine u
godinu na osnovu gornje jednadbe moe se priblino odrediti volumen
podzemnih rezervi u trenutku t0, polazei od protoka Q0 koji odgovara t0:
1
V =
0
(66)
gdje je:
V
- procjena kapaciteta zadravanja podzemnih voda u slivu
Ako je Q0 uzet u m3/s, a t u danima onda je V jednak

V =
1
Q0 86400 [m3]
(67)
Poetni korak u takvim analizama je grafika prezentacija hidrograma

otjecanja, te izdvajanje razdoblja recesije od ostalih dijelova hidrograma. Na
slici 21 dan je prikaz hidrograma otjecanja krkog izvora Gradole u Istri za
1994. godinu. Iz samog oblika hidrograma vidljivo je da taj izvor karakterizira
relativno velika akumulacijska sposobnost podzemnih krkih rezervi, ta da su
tijekom te godine zapaena dva dugotrajnija recesijska razdoblja - tijekom
prvog i drugog tromjeseja kalendarske godine, a to i nije ba tipina odlika
za taj izvor kao ni ostala izvorita u hrvatskom priobalju. Ta su razdoblja na
spomenutoj slici izdvojena i signirana. Sama izdvajanja se obino
pojednostavljeno provode na nain da se grafiki prikazi krivulja pranjenja
prezentiraju u semi-logaritamskom mjerilu, te se onda trai toka infleksije otklona krivulje od pravca s ijim se oblikom opadajua grana hidrograma u
recesijskim uvjetima obino dobro podudara.
Slika 21: Hidrogram izvora Gradole za 1994. godinu s istaknutim analiziranim recesijskim razdobljima
________________________________________________________________________________
46
poglavlja_____________________________________________________
Slika 22: Krivulje pranjenja izvora Gradole za razdoblje od 7. do 85. dana 1994. godine
Opaeni protoci analiziranog razdoblja imale i neke manje izraene oscilacije.

Razlog toga su promjene u mikroreimu istjecanja uslijed palih oborina
tijekom razdoblja recesije, kao i promjene u reimu crpljenja. No, kako one
nisu bitnije utjecale na opi tijek reima pranjenja podzemnih rezervi tog
izvora, i takva se razdoblja mogu koristiti za provedbu regeresijskih analiza.
Retardacijska krivulja hidrograma otjecanja moe se, uz odreene
prepostavke, iskoristiti i za proraun minimalnih godinjih protoka (malih
voda) i to kroz sljedee korake:
1. Definiranje prosjenog recesijskog koeficijenta .
2. Provoenje statistike analize maksimalne duine (trajanja) sunih perioda
u slivu rijeke za koju se definiraju male vode. To podrazumijeva formiranje
uzorka najduih kontinuiranih vremenskih perioda bez oborine, odnosno sa
beznaajnim oborinama na osnovu pregledanih meteorolokih godinjaka za
jednu ili vie kiomjernih stanica koje reprezentiraju promatrani sliv. Taj se
uzorak statistiki analizira sa krajnjim ciljem da se definira funkcija raspodjele
vjerojatnosti beskinih perioda. Analiza podrazumijeva statistiku analizu
ekstremnih vrijednosti s obzirom da se provodi analiza ekstremno opaenih
veliina u svakoj godini (jedan podatak godinje) tokom viegodinjeg perioda
promatranja. Ureivanjem ovih podataka po veliini dobiva se statistiki niz
realizacija maksimalnih godinjih beskinih perioda kao:
d m1, d 2m ,..., d im1 , d im , d im+1 ,..., d Nm
d m1 d 2m ..d im1 d im d im+1 ... d Nm
(68)
Cilj analize da se odredi vjerojatnost pojave, odnosno funkcija raspodjele
vjerojatnosti maksimalnih kinih perioda (di).
________________________________________________________________________________
47
poglavlja_____________________________________________________
Slika 23: Funkcija raspodjele vjerojatnosti duine beskinih perioda
3. Pod pretpostavkom da je povratni period javljanja malih voda T jednak

povratnom periodu duine beskinih perioda dT, minimalni protok povratnog
perioda T (godina) odreuje se iz jednadbe 65 uvrtavanjem (t-t0) = dT.
4.6
Analiza krivulje trajanja protoka
Odabrane toke na donjem kraju krivulje trajanja protoka mogu se koristiti

kao mjera za male vode promatranog toka. Primjerice u Velikoj Britaniji se
koriste sljedea dva indeksa:
1.
Protok trajanja 95% vremena (Q95%)
2.
Postotak vremena trajanja protoka
Q
, gdje je Q prosjeni viegodinji
4
protok
Slika 24: Prikaz protoka trajanja 95% vremena na krivulji trajanja protoka
U kronolokom nizu dnevnih protoka, broj uzastopnih dana tokom kojeg nema
minimalnog protoka naziva period malih voda. Primjerice ako protok Q95% nije
zabiljeen u toku n dana, tada se radi o periodu malih voda trajanja n dana.
Na osnovu podataka dugogodinjih promatranja dnevnih protoka, tj. N linija
trajanja za svaku godinu promatranja, mogu se izdvojiti trajanja perioda sa
karakteristikom da je Q Q95% , i na bazi ovako formirane statistike serije,
izvriti analiza vjerojatnosti perioda malih voda.
________________________________________________________________________________
48
poglavlja_____________________________________________________
4.7
Vodoprivredni aspekt malih voda
Pod vodnim reimom se podrazumijeva itava dinamika stalnih promjena

kvantitativnih i kvalitativnih osobina vode, kao i dinamika odnosa vode s
okolinom koja je okruuje. Vodni reimi mogu biti prirodni koji se teko ili
nikako ne mogu upravljati i nazivaju se neupravljivi i upravljani vodni reimi.
Osnovni cilj vodoprivrednih djelatnosti je da se iz sfere neupravljanih vodnih
reima pree na to potpunije upravljanje vodnim reimima koritenjem
objekata (akumulacije, proiivai otpadnih voda i slino).
S aspekta malih voda posebno su vana sljedea dva upravljana reima:
1. Vodoprivredni minimum (Qvm) - protok koji uzvodni korisnici moraju ostaviti
u vodotoku nizvodno od svojih zahvata za potrebe svih nizvodnih korisnika.
2. Ekoloki garantirani (prihvatljiv) minimum (Qem) ili bioloki minimum protok koji se odreuje na osnovu ekoloke studije za normalan opstanak
biljnog i ivotinjskog svijeta u vodotoku.
Ekoloki garantirani protok ulazi kao ogranienje za razliku od
vodoprivrednog minimuma koji ulazi kao upravljaka veliina. Garantirani
minimum (protok) (Qgm) ukljuuje obje navedene kategorije. Za njegovo
odreivanje moraju biti zadovoljeni sljedei uvjeti:
1. Na dionici rijeke mora biti zadovoljen ekoloki garantirani minimum
predvien za taj dio godine.
2. Uzvodni potroai moraju potovati propisane vodoprivredne
minimume neophodne za nizvodne korisnike rijeke.
3. Garantirani minimum je vei od ekolokog garantiranog minimuma i
vodoprivrednog minimuma (Qgm = max(Qem; Qvm).
Odreivanje biolokoga minimuma, odnosno minimalnih koliina vode koje e
tei nizvodno od zahvata vode u vodotoku, openito je vrlo sloen problem.
Pristup njegovu rjeavanju ne smije biti administrativan ili bez poznavanja
veliina minimalnih protoka. Naime, u takvu se sluaju ne uvaavaju osnovna
bioloka svojstva vodotoka, pa on s gledita zatite prirodnih vrijednosti nije
prihvatljiv. Najvaniji kriterij za definiranje biolokoga minimuma su veliina i
raspodjela protoka vode, osobine stanita, godinja dinamika fizikalnokemijskih i biolokih svojstava vode, prijanji nain koritenja vode, koliina i
kakvoa vode u pritocima, katastar oneiivaa te procjena utjecaja
predviena zahvata na fizikalno-kemijske i bioloke parametre u vodotoku.
Osnovne postavke su da kakvoa vode u razdoblju minimalnih protoka ne
smije biti pogorana u odnosu na ranije stanje, a njezina koliina, nakon to
se zadovolje svi vodoprivredni zahtjevi, mora osigurati sve uvjete za razvoj
sveukupnoga ranijeg ivog svijeta (prije zahvata).
Odreivanje biolokoga minimuma je vrlo sloen postupak, jer je osim
hidrolokih obrada i analiza, kojima treba dovoljno pouzdano definirati vodni
reim malih voda, potrebno uvaavati i bioekoloke i ostale zahtjeve, a oni se
znatno razlikuju od sluaja do sluaja. Zbog toga je vrlo teko odrediti
openito kriterije koji bi uvaavali osnovne fizikalno-kemijske i bioloke
________________________________________________________________________________
49
poglavlja_____________________________________________________
parametre u vodotocima. Bioloki minimum ne mora biti jednak u pojedinim
mjesecima ili sezonama. U donoenju odluke o njegovoj veliini trebali bi
sudjelovati strunjaci razliitih specijalnosti: hidrolozi, hidrauliari, biolozi,
ekolozi, ihtiolozi, kemiari, urbanisti i specijalisti ostalih zainteresiranih
struka.
LITERATURA
1. Hrelja, Husno (2007): Inenjerska hidrologija, Univerzitet u Sarajevu

Graevinski fakultet, Sarajevo
2. Vukovi, ivko (1994): Osnove hidrotehnike prvi dio, prva knjiga,
poglavlje 2: Hidrologija, Udbenik Sveuilita u Zagrebu, Zagreb
3. ugaj, Ranko (2000): Hidrologija, Udbenik Sveuilita u Zagrebu, Zagreb
4. ugaj, Ranko: Uvodno o malim vodama, interna skripta
5. ugaj, Ranko: Uvodno o velikim vodama, interna skripta
________________________________________________________________________________
50

Analiza Velikih I Malih Voda

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Analiza Velikih I Malih Voda

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U ZAGREBU

ANALIZA VELIKIH I MALIH VODA

Student: Bubalo Marina, MB:

POPIS KORITENIH SLIKA

ANALIZA JAKIH OBORINA

Analiza i projektiranje hidrotehnikih objekata i sustava za upravljanje vodnim

dok je jednadba sumarne linije:

Prosjeni intenzitet kie u konanom vremenskom intervalu t e prema (1)

gdje je H prirast visine kie u vremenu t.

Metodoloki postupci obrade kratkotrajnih jakih oborina

Standardni postupak u obradi reima kratkotrajnih jakih oborina u svrhu

gdje je i1 = (N/4) + 1, a i2 = N/2, i uzorak je ureen po rastuim vrijednostima

i geometrijska sredina gornje polovice:

Povratni periodi koji u serijama godinjih maksimuma odgovaraju veliinama

QM i G navedeni su u stupcu (2) tablice 1. Radi nanoenja vrijednosti i za

na dijagram Gumbelove vjerojatnosti, koristi se Gumbelova

gdje je T povratni period godinjih ekstrema. Za T = 0.5 i 1 godinu moe se

Tablica 1: Povratni periodi godinjih ekstrema

Tablica 2: Shermanovi podaci o trajanju oborina

Istraivanja rezultata prorauna po dva najuestalija pristupa (godinji

DONJE GRANICE KIE

Na veliinu kasnije proraunatih vrijednosti karakteristinih maksimalnih

Slika 1: Bilhamova klasifikacija oborina

Danas se umjesto uestalosti u vezu uvodi povratni period javljanja (P). On se

Slika 2: Primjer PtkP i itkP krivulje za kiomjernu stanicu Tuzla

pri emu se parametri a, b, c i d odreuju primjenom viestruke regresije po

Osim izraza (10) u praksi se koriste i brojni drugi kao na primjer:

Poto je prethodno u nekoliko navrata naglaeno da su itkP (PtkP) krivulje

Prostorna raspodjela jakih kia

Varijabilnost jakih kia u prostoru je po pravilu veoma izraena. Obzirom da se

Pod pojmom velika voda podrazumijevaju se pojave oznaene maksimalnim

Maksimalni specifini dotok opada s porastom povrine sliva, i to ne linearno

Slika 4: Krivulja maksimalnih specifinih dotoka

Proraun maksimalnih protoka na izuenim slivovima

Pod pojmom maksimalnih godinjih protoka podrazumijeva se vrijednost

- za koeficijent varijacije: Cv = v 1 + Cv2 100

- za koeficijent asimetrije: C = 1 + 6 cv2 + 5 cv4 100

U praksi se koriste pribline formule, kao npr.:

Ako je serija formirana koritenjem samo jednoga podatka u godini (npr.

Proraun maksimalnih protoka na slivovima bez promatranja

U sluaju kada hidroloki podaci ne postoje, proraun velikih voda se provodi

PROPAGACIJA POPLAVNIH VALOVA

Propagacija poplavnih valova je proces kojim se definiraju karakteristike

Slika 5: Utjecaj retencije na transformaciju poplavnog vala

Kretanje poplavnog vala du rijenog korita predstavlja sloen proces ne

- osrednjena dubina protonog profila

- inercijalni lan ili gradijent lokalnog ubrzanja

brzinski lan ili gradijent kinetike energije du toka.

Slika 6: Primjena Saint-Venantovih jednadbi

Saint-Venantovih jednadbi moe se rijeiti na sljedee naine:

Izbor optimalne metode prorauna zavisi o karakteru problema, raspoloivim

Hidroloki modeli propagacije vodnog vala

Egzaktne matematike metode hidraulikih prorauna vezanih za

dinamika jednadba se transformira u Chezyjevu jednadbu:

Kako je i zapremina V rijenog korita funkcija ispunjenosti rijenog korita

Linsley i ostali su pokazali da se zapremina rijenog korita na dionici toka

Slika 7: Podjela zapremine rijenog korita po Linsleyu

Piramidalna zapremina poveava ukupnu zapreminu tokom porasta i

Slika 8: Pojava petlje u krivulji q = f(V) uslijed nestacionarnog teenja

Zbog toga, za proraun piramidalne zapremine moraju se razmatrati i ulazni

Propagacija du prirodnih vodotoka ili kanala

Slika 9: Kontrolni volumen prirodnog vodotoka

Ako se jednadba kontinuiteta, integrira za jednu dionicu rijenog toka, dobije