Pompea

Sarah Bower

Grijesi obitelji Borgia

Naslov izvornika: Sins of the House of Borgia

-1-

Pompea

POSJEDI OBITE OBITELJI EST

-2-

Pompea

Prolost se ne mijenja, naravno, ona je pred vama, okamenjena, nepromjenljiva. Ono to se mijenja nain je na koji je vidite. Opaanje je sve. Ono pretvara zlotvore u junake i rtve u suuesnike. Hilary Mantel, Promjena klime Sada je Ijubav svinula stazu mojeg ivota. Pietro Bembo, Asolani

-3-

Pompea

P ROLOG

CACHIQUIN, DRUGI MJESEC BERBE VANILIJE 5281. GODINE, TO JE U KRANSKOM KALENDARU GODINA GOSPODNJA 1520. Ponekad pleem - sam - i sluam glazbu koju drugi ne uju. Dok pleem, osjeam kako se vruina die iz samog srca Zemlje, iri se mojim stopalima, nogama, slabinama, ispunjava mi trbuh i prsa sve dok mi srce ne zaplee sa Zemljom. Tada se pitam osjea li to ispod onog dijela zemaljske kore gdje stoji, hoda, lei ili plee kao i ja jer, kada pleem, uvijek pleem s tobom. Kraj berbe vanilije oduvijek privlai mnotvo posjetitelja. Naravno, dolaze trgovci i kraljiini predstavnici kako bi odredili cijenu robe, no svrate i oni koji su doli vidjeti letee ljude. Drvo su ve bili izabrali, oborili ga i postavili na gradski trg, a sveenici iz svih sekta molili su nad njim, poprskali su ga tamjanom i namazali pileom krvlju. Iskuali su konopce pa posljednji put dotjerali pernate plateve i ukrase za glave. Ovih dana loe spavam, a jutros sam se probudila jo prije zore. Progonila me odvana glazba desetnika koja je dopirala s visokog podija gdje je on, pognut od vjetra i teine neba, uvjebavao dionice na flauti. Dakle, ve sam bila ustala iz kreveta kada se Gideon vratio iz Ville Rice s putnikom iz Ferrare. Pod je bio pometen i kukuruz je vrio u loncu. Gideon je uao u kuu i krenuo ravno prema Xanati i bebi - moda iz obazrivosti, moda zbog toga to su mu nedostajali, a mene je ostavio samu s putnikom. Kaem samu iako je u blizini bilo etvero ili petero starije djece. Danas je dan leteih ljudi, stoga su i djeca rano ustala. Sve sam ih poslala van jer sam htjela upitati putnika Putnik mi rekao da je vojvotkinja umrla. Prvo mi je palo na pamet saznati to je uinila s pismima iz panjolske, ali nisam mu ih spomenula. Nadam se da ih je stigla unititi. Putnik je rekao da je umrla prolog ljeta nakon tekog poroaja. Iz ovog ili onog

-4-

Pompea

razloga vojvotkinjine trudnoe uvijek su bile teke. Ne oplakujem je jer znam da je posljednjih dvanaest godina eznula za drugim svijetom. Preblizu sam smrti da bih je oplakivala. Naranino stablo sada je staro etiri godine. Prvi je put procvalo ove godine i to mi se ini znakovitim. Tijelo mi je uvelo, smeuralo se poput jesenjeg lista i sve se jae savija kao da ezne za povratkom u utrobu, kao da opet eli biti pupoljak, malena stisnuta aka ivota - u Toledu, gdje sam provela djetinjstvo.

-5-

Pompea

KNJIGA O ESTERI Rekoe tada momci to sluahu kralja: "Neka se potrae za kralja mlade djevojke, djevice lijepa izgleda." Estera.

-6-

Pompea

P RVO

POGLAVLJE

TOLEDO, OMER 5252. GODINE, TO JE U KRANSKOM KALENDARU GODINA GOSPODNJA 1492. Ima dana kada vjerujem da sam se okanio svake nade u to da u te ikad opet vidjeti, da u biti slobodan ili zagospodariti vlastitom sudbinom. Tada uviam da srce i nagoni nastavljaju svoje tvrdoglavo bdijenje. Ustvari, kada kaemo da smo izgubili nadu, samo izazivamo gospoju Sreu kako bi nam dokazala da se varamo. Dok sam jo kao djevojica ivjela s majkom u svojem rodnom gradu, vodila me u sinagogu. Sjedile bismo u odijeljenom prostoru za ene i sluale kako mukarci pjevaju molitve na sabat. Katkad, izvan vidika mukaraca koji su bili zauzeti ozbiljnou svoje dunosti, ene se nisu ponaale onako kako su to njihovi muevi, braa i oevi pretpostavljali. Hihotale su se i aputale, mijenjale mjesta, naklapale neto i podizale obrve. Lepeze su leprale i dizale namirisanu prainu koja je plesala sa sunevim zrakama, isprekidanim finom kamenom reetkom koja nas je zaklanjala od mukaraca. Neprestano su me okruivale ene koje su mi dirale kosu i lice mrmljajui pa uzdiui onako kako se uzdie samo pred velikim umjetnikim djelima ili prirodnim udima. Ta me pozornost plaila, ali kad god bih pogledala majku koja me umirivala, ona se smijeila. Dok sam se privijala uz nju, stavljajui oblinu svojeg obraza u krivulju njezina struka, ona bi jo i gladila moju kosu dok je sluala laskanje drugih ena. "Jako lijepo dijete, tako svijetla kosa, kako je lijepo graena!" govorile su one. "Da nisam svjedoila njezinu roenju", dodala bi prateta Sofija, "rekla bih da je podmetnuto dijete opsjednuto dibukom." Nekoliko druge djece moje dobi, djevojice i djeaci koji jo nisu imali svoju bar micvu, uprlo bi ozbiljne tamne oi u moje modre kao da sam, to god teta Sofija rekla, zbilja dibuk, zao duh, stranac. Nevolja. Rahela Abravanel obiavala me vui za kosu obavijajui je vrsto oko svojih prstiju i vukui me dok me ne bi prisilila nagnuti glavu unatrag to sam vie mogla, pokuavajui pritom ne ispustiti krik kako ne bih privukla pozornost mukaraca. inilo mi se da Rahela

-7-

Pompea

nije marila to joj se moja kosa zarivala u meso i prekidala dotok krvi u vrhove prstiju, ve joj je bilo dovoljno gledati me kako patim. Godinu dana nakon toga Rahela je umrla na brodu koji je plovio iz Sardinije prema Napulju. Tada je senora Abravanel rekla mojoj majci, koja je pokuavala sniziti vruicu krpom umoenom u hladnu morsku vodu, koliko me njezina ki voljela. Tek mnogo godina poslije toga napokon sam uspjela rijeiti zagonetku koju je predstavljao taj udan poriv za nanoenjem boli onima koje volimo. U svakom sluaju, jo otprije pamtivijeka znala sam da sam drugaija, a u mjesecu omeru 5252. godine ili svibnju godine Gospodnje 1492. uvjerila sam se u to da sam ja kriva za nevolje idovskog naroda. No je bila vrua i nisam mogla spavati. Do moje sobe koja je gledala na sredinje dvorite nae kue u Toledu dopirali su glasovi mojih roditelja pomijeani sa uborom vode u fontani. "Ne!" viknula je majka iznenada, a od tog zvuka proeli su me hladni trnci straha, kao onda kada mi je Mali Haim sasuo led niz lea na purimskoj* gozbi. Mislim da nikad prije nisam ula majku kako vie. Naime, ak i kada bismo je ozlovoljili, ponaala bi se hladnokrvno i razumno, kao da je predvidjela nau zloestou, i ve bi bila smislila najprikladniju kaznu. A sada nije bila bijesna, ve je izbezumljeno kretala. "Ali, Lea, ponaaj se razumno. S Esterom e moi proi. Ostanite ovdje dok ne pronaem neko sigurno mjesto i pozovem vas." "Oprosti mi, Jerame, ali neu ni pomiljati na to. Ako moramo otii, ii emo zajedno, kao obitelj. Iskuat emo sreu kao obitelj." "Kralj i kraljica dali su nam tri mjeseca, do avuota. Dotad smo njihovi tienici." ____________________________
* Purim (jud.) - idovski blagdan 14. adara (veljaa/oujak) u spomen na spaavanje i osloboenje idova za vladavine perzijskog cara Ahasvera (Kserksa).

-8-

Pompea

Majka se grubo nasmijala, a to joj nije nimalo nalikovalo. "Dakle, moemo proslaviti Pashu prije odlaska. Ba ironino." "To je njihov Uskrs. Njima predstavlja veoma sveto doba. Moda Njihova Velianstva ipak imaju malo savjesti." ula sam slijeganje ramena u oevu glasu. Bio je to njegov poslovni glas. Tako je govorio kada je pregovarao o uvjetima zajmova s muterijama za koje se nadao da e biti pouzdani, ali svejedno bi im postavio uvjete otplate koji su umanjivali rizik. "Savjest kralja Ferdinanda ne see do oboavatelja lanog Mesije, ba kako su Mauri uvidjeli. Stotinama godina poplouju ceste, grade vodene sustave, rasvjetljuju ulice, a on ih uniti zbog enina hira." "A bi li nas ti upropastila iz hira? Za tri mjeseca Proglas o progonu postat e punovaan. Ja u otii sada, s djeacima, a ti i Estera doi ete prije nego to prou ta tri mjeseca pa ete tako biti posve sigurne. Uostalom, treba nadzirati prodaju itave nae imovine. Kome drugome mogu vjerovati?" "Dobro." Zaula sam struganje drva o kamen kada je majka skoila sa stolice. Nisam se usudila ustati iz kreveta i pogledati kroz prozor da se sluajno zraka njezina gnjeva ne bi usredotoila na mene. "Evo ti tanjur. Napunit u ga i odnijeti prosjacima na ulici. Ako ode, umrijet u." "Lea, Lea..." Oevo pomirljivo klepetanje. Razbijanje porculana. "Ne mii se! Ako nogom utisne marcipan u ploice, vie ih nikad neu uspjeti oistiti." Zatim je majka briznula u pla i trnci straha u meni pretvorili su se u bujicu hladna znoja. Kada je moja dadilja ula u sobu kako bi vidjela zato plaem, pomislila je da me hvata groznica i prisilila me da popijem jedan od njezinih biljnih ajeva gadna okusa. "ao mi je, Jerame", zaula sam majin glas prije nego to je napitak poeo djelovati i uspavao me. Otac nije nita odgovorio. ula sam samo zvuk utanja odjee o odjeu i tih vlaan zvuk ljubljenja pa sam pokrila ui jastukom. Tjedan dana kasnije, otac i moja tri brata Eli, Simeon i Mali Haim te nekoliko drugih mukaraca iz nae zajednice, napustili su Toledo i otputovali u Italiju. Znalo se da mnogi od vladara brojnih tiranija i gradova dravica podnose idove te oprezno promatraju kralja Ferdinanda i kraljicu Izabelu, iji pristup

-9-

Pompea

dravnitvu, prema njihovu miljenju, nije bio dovoljno pragmatian. Govorilo se da je ak i Kraljevstvo Napulja, kojim su vladali kraljevi roaci, rado primalo jeruzalemske izbjeglice. Usprkos tome, moj je otac namjeravao poi u Rim. Tvrdio je da je Papa umirao, a ondje se nalazio panjolski kardinal koji je bio spreman potroiti mnogo novca kako bi kupio taj poloaj kada za to doe vrijeme. Taj kardinal Borja trebat e pouzdanog bankara. Nismo bili sigurni to znai naslov papa, ili kardinal, i Borja nam je zvualo vie kao katalonsko nego panjolsko ime, a Kataloncu se moglo vjerovati koliko i Ciganinu. Meutim, otac se samouvjereno smijeio, zubi su mu toliko blistali na crnoj etki od brade da nismo imali drugog izbora osim kimnuti u znak slaganja, potisnuti suze i rei mu da se vidimo u Rimu. Proao je itav mjesec omer, a nikakve vijesti nisu stigle do nas. uli smo govorkanja o brodovima koje su oteli gusari u Tirenskom moru, o legendarnom gusaru iz Genove koji je volio rezati ui svojim rtvama i davati ih jedraru koji bi ih priio na pojasove. Najgorljiviji podanici kralja Ferdinanda i kraljice Izabele opljakali su i nasmrt pretukli neke Zidove dok su pokuavali napustiti panjolsku, pogotovo one kojima su dugovali novac. Neki su idovi umrli u planinama jer su im seljaci odbili dati malo hrane ili pruiti zaklon. uli smo za sinagoge pretvorene u skladita i seljake koji su hranili svinje na naim grobljima. Ipak, majka me nekoliko puta podsjetila da nije bilo dokaza nizato od svega toga. Tko je vidio svinju na naem groblju u podnoju planine Cerro de Palomarejas? Jesam li zamijetila bale tkanine ili bave usoljenih haringa u sinagogi? Tko je vidio gusara kako nosi pojas sa idovskim uima? Tko je vidio razmrskana tijela na obalama ili smrznute leeve pored planinskih puteljaka? Naravno, nitko jer to su bile sve same izmiljotine. Kralj i kraljica objavili su amnestiju do kraja omera i dotad su idovi u panjolskoj sigurni kao to su oduvijek i bili, a tata i djeaci sada su u Rimu, pripremaju na novi dom koji e imati ljepe tapiserije na zidovima i veu fontanu u dvoritu. Naa kua bila je prazna i tiha, osobito nou kada sam leala u krevetu sluajui cvrke i blag topot majinih nogu dok je koraala hodnicima ekajui oev

-10-

Pompea

poziv, iekujui njegov dolazak, bojei se duhova u stajama gdje su se njezini sinovi obiavali igrati i u dugim odajama gdje su spavali pa se jo uvijek osjeao slab vonj djeakog znoja i vjetrova. Onda, jednog kasnog popodneva, dok sam jo uvijek bila pospana od sijeste, majka mi je naloila da ustanem i odjenem to vie odjee, bez obzira na vruinu. Budui da sam oklijevala navui svoj najbolji zimski plat, sama me umotala u njega i privrstila mi kopu ispod brade. Zatim smo otile u staje iza kue, a ja sam zapanjeno gledala kako majka sedla konja dok joj se prsti brzo i sigurno kreu meu kopama i remenjem. Nisam imala pojma da je sposobna za takvo neto. Objesila je bisage preko ivotinjskih leda, zatim podignula i mene te povela konja do ulaznih vrata gdje je zastala i skinula mezuzu* s dovratka pa i nju i klju od kue umotala u svoju ketubu* koju je potom spremila u bisage. Dotad se ve poelo mraiti, a luonoe su ve odavno bili prestali paliti uline svjetiljke u naoj etvrti, stoga su oni koji su hodali i jahali prema gradskim vratima pokraj nas izgledali kao djelii sjena odlomljenih od sve tamnije mase sumraka. uli su se samo prigueni zvukovi kopita i stopala te suspregnuto disanje u tom udnom zlokobnom satu kada se sve izobliuje. Zgrade su izgledale nestvarno, a povremeni odsjaji mozaika i mjedenih ukrasa na vratima plutali su u jezeru tame. Lica su na trenutke postajala dovoljno jasna da prepoznam ljude koje sam znala i onda su opet nestajala, stoga nisam bila sigurna jesam li ih vidjela ili sanjala. Pogotovo me zbunila Rahela Abravanel koja mi se nasmijeila. To je sigurno bio san. Kada smo se nali izvan idovske etvrti, naa se skupina stisnula, a mukarci su nainili zatitni kordon oko ena i djece. uli smo govorkanja o tome kako su idove kamenovali na ulici, gurali ih u smetita ili im praznili none posude na glave. Moja majka i njezine prijateljice aptale su o idovki koju su prisilili na nekakvo ponienje koje je ukljuivalo svinju iako, koliko god bih naulila ui, nikako nisam uspijevala otkriti o emu se tono radilo. Meutim, nisu se _________________________
* Mezuza (jud.) - svitak s citatom iz Biblije u metalnoj kutijici, koji se stavlja na desni dovratak ulaznih vrata idovskih kua. * Ketuba (jud.) - u idovstvu vjenani ugovor s tradicionalnim formulacijama na hebrejskom, kaligrafski obraen i ilustriran.

-11-

Pompea

obazirali na nas makar mi se inilo da sam osjeala oi koje su nas gledale kroz proreze u prozorskim kapcima. Naime, nai susjedi odvie su se stidjeli gledati nas u lice dok su procjenjivali vrijednost naih naputenih kua, vinograda, kovanica i trgovina. Osjeala sam - vie no ula - majku kako povremeno progovara. Vibracije njezina glasa strujale su mi tijelom dok sam se pritiskala uz nju, a lea sam udobno naslanjala na obrise njezinih grudi i trbuha. "Neka mi Svemilostivi oprosti", govorila je nekome tko je hodao pokraj nas, "nisam trebala posluati Jerama." Rekla bih da je zastala i provjerila jesam li zaspala. Bila sam mirna i oi su mi bile zatvorene pa je nastavila: "Ako su ve trebali umrijeti, mogla sam i ja otii s njima." "Hajde, Lea, a tvoja ki?" dopro je glas iz tame. Jedva sam se usuivala disati. Mrtvi? Je li majka primila neke vijesti? Je li to bio razlog naeg iznenadnog bijega? Jesu li svi bili mrtvi ili samo neki od njih? Boe, ako je ikoji od moje brae ba morao umrijeti, voljela bih da je to bio Mali Haim, tako da vie ne moram trpjeti njegovo muenje. Kako su umrli? Gdje? to e nam se sada dogoditi? Guila sam se od pljuska pitanja koja su tekla kao pijesak kroz lijevak. "Da nije bilo moje keri, bila bih otila s Jeramom. Rekao je da emo moi proi jer je Estera plavokosa i ljupka. Amnestija je istekla, a ja sam ekala, ekala i nita. Novac nije stigao. Nita. Kako e sama ena s malom djevojicom stii u Rim? I to ako on nije ondje? to onda?" inilo se da su i moju majku morila pitanja. Slabo se sjeam tog putovanja; samo tame, zatim svjetlosti, onda opet tame, ne znam koliko puta. Sjeam se da sam pala sa sedla kao kamen i probudila sam se gotovo preukoena od masnica na unutarnjoj strani nogu i stranjice, a kvrgava zemlja na kojoj sam spavala utisnula mi se u kou i kosti, stoga sam jedva stajala na nogama. U poetku bilo je piknika - kruha, marelica i malenih mesnih kuglica zainjenih cimetom. Potom je uslijedila glad i e pa sam pomislila da to vie ne mogu podnijeti, a zatim je doao aneo ravnodunosti pa sam se

-12-

Pompea

pitala jesam li ve bila umrla i je li raj tek to nitavilo. Zamijenili smo kopno za more, nabore zemlje za teturave valove, njihanje na konju za nagib palube i prljavu vodu iz grua. Neprestano, kao kor u drami, odzvanjale su one rijei: "Da nije bilo moje keri..." Majino ponaanje prema meni nije se promijenilo. Bila je i dalje vesela ili barem postojano optimistina. Nadzirala je moje molitve u ispravna doba dana, uila me pjesme i silila me da na ravnom tlu ili komadu palube oznaenom kredom vjebam prstohvate na cimbalu. Pobrinula se da mnogo ijem - premda se sada vie naivalo krpice i krpalo nego vezlo - i uvjerila me da su moje ui toliko malene da bi me gusar iz Genove potedio i bacio natrag u more poput premalene ribe koja nikoga ne bi nahranila. Kada bi mi pozlilo na poetku morskog putovanja, prije nego to sam se naviknula na more, prikrivala je svoje slabo zdravlje i drala bi mi glavu dok sam povraala preko brodske ograde te bi me prisilila da grgljam morsku vodu rekavi je da je to najbolji lijek. Sigurno nije imala pojma da sada znam to je zbilja mislila o meni. Kako je egzodus moje majke bio zapoeo izmeu svjetlosti i tame, tako je i zavrio na granici izmeu kopna i mora, na plai u Nettunu. Bilo je vrue, sunce se nalazilo u ljetnom zenitu i izgledalo je poput lopte bijele vatre na nebu s kojeg je sastrugano sve osim napetih obrisa leinara koji su letjeli u krugovima. Obala je bila isprugana sasuenim algama i suhi bijeli pijesak bjeao nam je pod nogama dok smo se tegobno udaljavali od mora nosei svoje torbe i kutije. Nigdje hlada. Toliki su se razboljeli da nas je kapetan u naletu panike iskrcao im je ugledao kopno. amci, na kojima smo sklepali zaklone iznad putnika koji su bili prebolesni da bi nastavili put, nalikovali su golemim kukcima koji puu po svjetlucavoj morskoj povrini. Potiteno sam sjedila pokraj majke ekajui da se oporavi i izgrdi me zbog bosih stopala i poderotine na haljini koju sam toliko natezala da se vie nije dala popraviti. Nitko nije govorio sa mnom. Nitko se nije brinuo za mene. Svi su bili prezaposleni provjeravanjem imovine ili brigom za druge bolesnike. Neke djeake poslali su u potragu za svjeom vodom ili selom gdje bi nam netko htio pruiti pomo i ja sam eljela poi s njima, ali nisam se usudila. to bi majka

-13-

Pompea

bila rekla da se probudila i saznala da lutam naokolo sa skupinom djeaka? Pomicala sam none prste u pijesku, drala majinu ruku i zamiljala da mi odgovara stiskom. Vjerovala sam da hripanje i utanje njezina disanja znae pokuaj govora. Budui da senora Abravanel vie nije imala ker o kojoj bi se brinula, poslije nekog vremena prila mi je i sjela pokraj mene. Uzela je ealj iz pojasa i poeljala me. Govorila mi je o Raheli i bilo mi je neugodno. Pitala sam se zato ne radi nita za moju majku, zato joj ne pomae kako bi se oporavila. Iznenada, majka je poela micati usnama i slabo trzati glavom, kao da pokuava otjerati muhu. "Estero?" Glas joj je bio grub i praan kao pijesak. "Da, mama?" "Gdje si?" Grebala je po pijesku dok joj prsti nisu dodirnuli moj goli list noge i onda se nasmijeila rastegnuvi ljubiaste pukotine na usnama. "Mislim da te ne moe vidjeti", rekla je senora Abravanel. "Zato?" Majka je potedjela senoru Abravanel potrebe odgovaranja kada je ponovo progovorila: "Voljena, ivjela sam za tebe, bila sam jako ponosna. ao mi je." ao? Zato ao? Sigurno je meni trebalo biti ao jer sam svalila sve te nevolje na nas. Senora Abravanel blago me povukla za ruku rekavi: "Hajde, Estero, ovdje vie nita ne moemo uiniti. Senor Abravanel i ja brinut emo se za tebe." Nitko mi nikad nije otvoreno rekao da mi je majka umrla, zato nisam vjerovala da je mrtva - ak ni onda kada sam vidjela kako mukarci izgovaraju molitvu za pokojnike nad njom i pomiu novi iznad njezinih oiju te se ona ne opire dok joj reu nokte i upaju pramenove kose koje su potom umotali u komad tkanine i dali mi ga. Ispriali su se to nije bilo kruha kako bi se obavio obred hrane i glasno su se pitali moe li se kropljenje obaviti slanom vodom kao i slatkom, ali inilo se da joj ni to nije smetalo. Kada su se djeaci vratili i izvijestili nas da su pronali selo, svatko se spremao za odlazak, a ja sam zaostajala kako bi me mama mogla dostii kada se bude

-14-

Pompea

bolje osjeala. Ponavljala sam sama sebi da u se na iduem zavoju ili sljedei put kada vidim kravu, galeba ili gutera na stijeni okrenuti i vidjeti je kako hoda prema nama. Tako sam ostavljala majku na obali dok joj je plima sve vie nagrizala none prste, a svaki put moj je pogled unatrag bio sve oajniji. Senora Abravanel nije mi putala ruku i u Nettunu su mislili da sam njezina ki. Pohvale mojoj svijetloj kosi primala je bespogovorno. Bojei se bolesti, stanovnici Nettuna dali su nam hranu i vodu, ali i mule kako bi ubrzali na put u Rim. Sjedei u krilu senora Abravanela, njihala sam se na njegovim i mulinim kostima i privijala na prsa konatu kesu koju mi je dala senora Abravanel; ta je kesa pomalo mirisala na dom. Rekla je da je u njoj mezuza i klju od nae kue te majina knjiga recepata koju u zatrebati kada se udam. Pomislila sam da e nas dotad mama sigurno stii. Na cesti nas nitko nije uznemiravao - moda zbog toga to On, kojeg ne smijemo imenovati, obino dri Svoj narod na oku kada se seli s jednog mjesta na drugo, moda zbog toga to su se ljudi na toj obali bili naviknuli na skupine idova beskunika koji su smrdjeli po slanoj vodi i odbijanju te su bili proeti zarazom poraza. Premda se Rim moda smatrao sreditem civiliziranog svijeta, tada je bio manji grad od Toleda, stoga nije bilo teko pronai mojeg oca. Valencijski kardinal Borja uinio se papom pomou vlastitog bogatstva i financijske strunosti mojeg oca u idovskoj etvrti blizu Cvjetnog trga. Njegova novoizgraena kua okruena vrtovima spadala je u jednu od najveih, ba kao to je bio obeao majci i meni prije nego to je napustio Toledo. Pretpostavljam da je bio sretan to me vidi - kao i ja njega - i da ga je rastuila majina smrt jer ju je, uvjerena sam, na svoj nain volio, ali toga se vie ne mogu sjetiti. Negdje na cesti poslije Nettuna, njiui se i trzajui na mulinim leima, izgubila sam samu sebe, stoga je prolo mnogo vremena prije nego to sam se opet pronala. Ponajprije, dodijavao mi je Eli makar je trebao biti razboritiji jer je bio est godina stariji od mene, gotovo pravi mukarac. Obiavao me zadirkivati govorei: "Gdje ti je borbenost, Estero? Ponaa se poput slabia.

-15-

Pompea

Hajde, udari i ti mene!" Nisam ga sluala. Postala sam olienje ednosti. Otac me se nije imao zbog ega stidjeti jer sam inila sve kako bi se ponosio mnome dok se njegova zvijezda dizala na nebu tijekom vladavine pape Aleksandra VI. S nekoliko dobrostojeih mladih rimskih ena uila sam svirati i vesti kod opatica u Samostanu svete Klare, a one naoko nisu vidjele nita udno u tome to odgajaju idovsku djevojku. Rabin me poduavao Toru, a mladi grki uenjak gladnih oiju i tuberkuloznog rumenila moju brau i mene poduavao je grki, latinski i geometriju. Djevojke iz Svete Klare nauile su me ureivati kosu, tipati obraze kako bi pocrvenjeli i kapati ruinu vodicu u oi kako bi svjetlucale, kao i to da glad u oima mladog uenjaka vjerojatno nije potjecala iz trbuha. Premda je moj otac vjerno obavljao odgovarajue obrede na dan za koji je proraunao da je godinjica majine smrti i palio svijee u znak sjeanja na nju na Jom Kipur, nikad mi nije govorio o njoj, kao ni ja njemu. Jednog popodneva poetkom mjeseca koji sam nauila zvati rujnom, u godini nakon jubileja, poto je obavio poslove u Vatikanu, otac me pozvao u svoju radnu sobu. Nakon objeda kua je bila mirna i snena u popodnevnoj vruini. ak su se i kuni robovi odmarali u drvenoj spavaonici nasuprot stajama. Simeon vjerojatno nije bio u svojem krevetu i pretpostavljam da se nije odmarao, ali to je samo jedna od injenica koje smo otac i ja znali iako nismo govorili o tome. On je upravljao uspjenom bankom, a ja sam odravala kuu urednom. Sobe bih uvijek uredno pomela, meso i mlijene proizvode spremila bih u odvojene kuhinje, potovali smo postove i gozbe tijekom propisanih obreda, palili smo svijee na abat, a mezuzu koju je majka nosila iz Toleda i ja iz Nettuna privrstili smo za dovratak. Bilo bi nepoteno rei da smo se voljeli jer nijedno od nas ne bi priznalo tako zbrkano uvstvo kao to je bila Ijubav u naem dobro ureenu svemiru. Uzajamno smo se odravali u ravnotei, poput podeene vage. Kada sam ula, otac je sjedio za pisaim stolom, gledao u prostor negdje izmeu ruba stola i ulaza gdje sam stajala i vrtio prsten na svojem irokom prstu. ekala sam kada e progovoriti, zlovoljno primjeujui da je njegova kopija

-16-

Pompea

Padron Reala* malo naherena na zidu iza njega. Nekoliko sam puta upozorila Marjam na praenje tog zemljovida. Trebala je to prepustiti meni. Zemljovid ima preveliku vrijednost da bi ga dirala jedna robinja. Otac ga je trebao zakljuati u krinju, a ne izloiti zraku, praini i tuim pohlepnim oima. "Zatvori vrata, keri, propuh je." Gurnula sam teka vrata ukraena drvenim rezbarijama i onda uinila kniks. "Sjedi, Estero. Ne, ovdje." Ustao je i pridruio mi se sjednuvi na jednu od stolica s jastucima koje su se nalazile s obje strane ognjita od porfira. Onako usput udario je komarca koji mu je sletio na obraz. "Zna da e se Donna Lucrezia opet udati?" upitao je. Da sam barem tada znala to mi se spremalo... "To ne bih znala jedino da sam gluha i slijepa. Nakon to su objavili tu vijest, topovska paljba iz Aneoske tvrave gotovo mi je istresla zube." Meutim, topovska paljba nije bila dovoljna sretnom Papi, skorojevikom Kataloncu ija se nezakonita ki trebala udati u obitelj Este iz Ferrare, jednu od najuglednijih talijanskih obitelji. Takoer, zapovjedio je da veinu noi zvoni s Kapitola i da se zapale krijesovi oko Aneoske tvrave pune eksplozivnih naboja koji su mogli zapaliti most ispred nje. Idui je dan Donna Lucrezia otila u Crkvu Santa Maria kod Porta del Popolo u pratnji tristo konjanika i etiriju biskupa koji su sigurno ostavljali dojam kao da je bilo njih vie od tri tisue i etrdeset svakom tko je pokuavao obavljati svakidanje poslove u uskim ulicama. Kada su djeca Svetog Oca neto slavila, Sveti Otac pobrinuo bi se da i njegova duhovna djeca jednako slave. Dva lakrdijaa odjevena u odbaene haljine Donne Lucrezije trkarali su oko grada objavljujui: "ivjela najuzvienija vojvotkinja od Ferrare!" Zapravo, bili su zbilja smijeni dok su kubili nacrvenjene usne i pitali u falsetu. "Tri mua prije dvadeset prvog roendana. To je zbilja rekord." Imala sam petnaest godina, a prijateljice iz Svete Klare i ja smatrale smo se svjetskim enama. Znale smo sve o emu se govorkalo, a mnogo toga ticalo se Donne _______________________
* Padron Real - slubeni, tajni panjolski zemljovid koji se koristio kao predloak za izradu svih ostalih panjolskih zemljovida.

-17-

Pompea

Lucrezije, omiljene Papine keri. Nisam se udila to Papa ima ker. Na rabin imao je devet sinova i bilo mi je neprirodno - makar sam rijetko razmiljala o tome - uti da sveenik nema obitelj. Sveenikova vjerska zajednica predstavlja vrstu obitelji, stoga se sigurno moe bolje brinuti za svoje vjernike ako zna kako obitelji funkcioniraju. Ni moje kranske prijateljice nisu pravile primjedbe o podrijetlu Donne Lucrezije jer jedna ili dvije meu njima bile su keri kardinala. "Nije imala sree sa svojim muevima, to je istina", rekao je otac obazrivo. Trudila sam se ne nasmijati. ak i po rimskim mjerilima ivot Donne Lucrezije bio je senzacionalan. U poetku ivjela je s oevom ljubavnicom, prekrasnom Giulijom Farnese, koja je bila samo tri godine starija od same Donne Lucrezije i udana za jednog od njezinih bratia. Donna Lucrezia udala se za prvog mua u dobi od trinaest godina, a etiri godine kasnije rastala se od njega zbog impotencije iako je, prema Battisti Farignola, ijoj je starijoj sestri u to vrijeme udvarao Lucrezijin brat Don Juan, bila u estom mjesecu trudnoe kada je posvjedoila o svojem djevianstvu. Dijete se nikad nije pojavilo, stoga tko bi znao pravu istinu? "Njegova Svetost kae da se uzorno ponaa otkad je udovica", ustrajao je otac gledajui me dok se nisam prestala smijeiti. Alfonso od Bisceglie, drugi mu Donne Lucrezije, daleki roak kralja Ferdinanda i, kako je rekla Lucia de Mantova, apsolutno boanski lijep, ubijen je prije otprilike godinu dana. Neki su tvrdili da ga je ubio vojvoda Cesare Valentino, najstariji brat Donne Lucrezije. Djevojke su utjele o tome jer je utnja bila najmudriji izbor kada je bila rije o vojvodi. Tek mi je proli tjedan Mali Haim rekao da je vidio odrezanu ljudsku ruku, s jezikom priivenim na mali prst, kako visi na prozoru u zatvoru Savelli. Natuknuo mi je da ju je vojvoda Valentino stavio ondje jer je taj ovjek napisao javno pismo u kojem je optuio vojvodu da ivi kao Turin s haremom

-18-

Pompea

prostitutki. Kriknula sam i zaepila ui te pomislila - makar sam to sama sebi jedva priznala - na gusara iz Genove. "I trebala bi vie potovati ljude vieg poloaja od svojeg", dodao je otac. Sto se tie vieg poloaja, otac Donne Lucrezije jest papa, ali svi su znali da je njezina majka samo krmarica - dodue, bogata
-

koja je dobro zaradila na prologodinjem jubileju kada je grad bio pretrpan

hodoasnicima iz cijelog svijeta. "Da, tata." Uvidjela sam da se otac napree od onoga to mi namjerava rei, stoga mu nisam htjela jo vie oteati. "Po svemu sudei, vojvoda Ercole od Ferrare, njezin novi svekar, tvrd je u sklapanju poslova", nastavio je, "zato je zatraio veliku svotu za ruku svojeg sina i nasljednika. Ja u pomoi Njegovoj Svetosti oko miraza." Kakve je to veze imalo sa mnom? ekala sam. Otac je proistio grlo. Pogledao me, isprepleo prste ispred usta i pronaao prave rijei: "Njegova Svetost jako je milostivo predloila da ti, Estero, postane dvorska dama Donne Lucrezije ukoliko joj se svidi." "Ja, tata? Da idem u Ferraru? To je na drugom kraju Italije. Ako odem, moda te nikad vie neu vidjeti. Ne mogu." Naginjala sam se prema njemu, stiskala ake u krilu, pogrbila sam ramena. Pogledom sam pretraivala njegovo lice kako bih saznala misli li ozbiljno. Moda je to bio nekakav sloen test moje odanosti. "Naravno, morala bi se pokrstiti." Jo sam jednom osjetila strah od nepoznatog koji mi se slijevao niz lopatice prije gotovo deset godina u Toledu kada sam sluala kako se roditelji svaaju zbog Proglasa o progonu. Shvatila sam da se odonda nijednom nisam ponovo ovako istinski prepala, a sada sam bila prestara da jednostavno navuem jastuk na ui. "Kako uope moe rei tako neto?" Iznenadio me vlastiti glas, tako miran i postojan usprkos gnjevu koji je poeo vreti u meni. Zvuala sam poput svoje majke. Oeve oi govorile su da je i on to zamijetio. "A sada, keri, prije nego to se razbjesni, posluaj me. Ti ima petnaest godina. Da smo jo u Toledu, vjerojatno bi ve bila udana. Ali, nismo. Ovdje smo i nai su se ljudi rasprili. Moram misliti na tvoju budunost. Ne postoji nitko drugi

-19-

Pompea

tko bi to inio umjesto mene." "Senora Abravanel nai e mi mua, tata", prekinula sam ga iako ni ja nisam govorila ono to sam zbilja mislila. "Ona je dobra enidbena posrednica. Dopustio si joj da izabere za Elija, zato ne bi i za mene?" "Eli se jo godinama nee eniti. Josefa je jo uvijek dijete. A sin... to je drugaije. Ako bude ivjela s Donnom Lucrezijom, ona e ti nai mua meu plemiima, mukarca dobra poloaja i imetka, bit e... sigurna", dovrio je neuvjerljivo. "Vojvoda Ercole oito odobrava ideju da njegova snaha meu svojim damama ima preobraenu idovku kojoj moe ponuditi vjersko vodstvo i poduku. On je jako poboan ovjek." Sada sam se nasmijala iako oporo i ne od srca. "Ja? Da primam vjersku poduku od Lucrezije Borgia? Ima li pojma koliko to apsurdno zvui?" "Rekli u mi da se ona prieuje svakog dana od smrti vojvode od Bisceglie i sama je sina nauila katekizam." Udarala sam o zid. "Moja majka umrla je jer je bila idovka. to misli kako bi se osjeala kada bi to ula?" Zaustavila sam dah. ekala sam da se krov srui. Nisam mogla pogledati oca, ali ula sam kako je glasno udahnuo, kao da je porezao prst ili udario nonim palcem u neto. "Misli li da mi je svih ovih godina bilo lako", upitao je mirno, "gledati te kako raste i postaje sve vie nalik njoj? Zna, slii joj usprkos svijetloj kosi i modrim oima. Kada si ula, pogledala si Padron Real ba kao ona nekad. I, ako misli da je Marjam opet bila ovdje sa svojim krpama, vara se. Ja sam se oeao o njega kada sam prilazio pisaem stolu. Kae da je tvoja majka umrla jer je bila idovka. Ako je to istina, bi li ona htjela da se tebi dogodi isto to i njoj? Znaj da mi nikad nismo sigurni medu kranima. Oni vjeruju da smo mi predali njihova Mesiju na kri. Budui da smo to uinili, vie nismo potrebni za njihov spas, zato osjeaju da nam se smiju osvetiti. Papa ima gotovo sedamdeset godina. Tko kae da e njegov nasljednik biti jednako popustljiv? Tko kae da nee biti jo jednog progonstva? Vjeruj mi, Estero, tvoja bi me majka podravala u ovome. Poslui se svojom prednou i otii od nas dok jo moe." U meni je bjesnio rat. S jedne strane, otac je zahtijevao od mene da izdam svoju

-20-

Pompea

kulturu, odgoj, ljude koje sam poznavala cijelog ivota. S druge strane, premda sam savjesno obavljala nae obrede i rituale, nikad nisam zastala i promislila vjerujem li uistinu u zasade na kojima su se temeljili. Obiljeene datume na kalendaru, povijesna sjeanja, prigode za gozbu ili post, zabave ili bdijenja ne bi bilo jako teko zamijeniti drugom skupinom obreda, pogotovo zbog toga to su mnogi, na primjer Boi i Uskrs, padali blizu naih proslava. Majina strast i oev pragmatizam borili su se za moju duu. "Moe razmiljati o tome ostatak dana ako eli", rekao mi je otac krto se osmjehnuvi. "Kako god ti kae, tata." Iznenada sam shvatila - kao da mi je netko apnuo u uho - da mi nije sueno umrijeti negdje na obali, bosa i slijepa od groznice s djetetom u dronjcima koje ui pokraj mene u pijesku. Ustala sam i ekala da me otpusti. "Zna, pokuao sam saznati gdje ste", rekao je gnjeei elo prstima, "ali ba kada sam saznao da je brod koji je nosio moje pismo potonuo kod Korzike, bilo je prekasno. Ve ste bile otile. Pokuao sam joj to i rei, ali ne znam uje li me." "Krani bi vjerojatno rekli da te uje." Sagnula sam se, poljubila ga i okusila sol na njegovu obrazu. Tiho zatvarajui vrata iza sebe, ostavila sam ga u suzama.

-21-

Pompea

D RUGO

POGLAVLJE

Na brodu iz Ostije isprva mi nije smetalo to su me okovali u potpalublju jer nisam imao izbora. Bio sam preumoran da biram. Samo nisam elio razmiljati ni o emu. Pretpostavljam da sam bio zadovoljan iako nikad nisam shvaao to je zadovoljstvo. Meni je ono predstavljalo jedino odsutnost - radosti, alosti, ambicije ili mate. Donnu Lucreziju vidjela sam samo jedanput prije krtenja, kada me otac odveo u veliku Palau Orsini koja se nalazi tik do Bazilike svetog Petra. Ondje je ivjela sa svojom tetom Adrianom da Mila Orsini i Giulijom Farnese koja je bila ki Donne Adriane, ali i Papina ljubavnica. Potajno sam bila razoarana zbog toga to La Bella Giulia nije prisustvovala naem susretu jer sam je eljela vidjeti isto koliko i Donnu Lucreziju. Govorili su da je lijepa kao Helena Trojanska. Uveli su nas u piano nobile* toliko golemu sobu da ak ni vatra koja je gorjela u mramornom ognjitu - a bila je dovoljno velika da se na njoj ispee vola - nije uspjela prodrijeti kroz njezinu ledenu eleganciju. Promatrala sam kako mi se ispred lica dah pretvarao u oblak dok je rob u livreji beumno zatvarao dvokrilna vrata iza nas, a Adriana da Mila dala nam je znak da pristupimo. Ona i Donna Lucrezia sjedile su jedna nasuprot drugoj oko vatre na tapeciranim stolicama. Rodrigo od Bisceglie, sini Donne Lucrezije, koji je tada ba bio napunio neto vie od godine dana, sjedio je izmeu njih na krznenoj prostirci i igrao se zbirkom drvenih lutaka odjevenih poput janjiara. Razmotao se turban jedne lutke pa je dijete vakalo njegov slobodni kraj. Crna robinja stajala je pored Donne Lucrezije toliko _________________________
*Piano nobile (tal.) - u renesansnoj arhitekturi najee prostor prvog kata na kojem su smjetene glavne primae odaje ili dvorane te glavne spavaonice.

-22-

Pompea

mirno da sam se pitala je li ovjek ili kip. Iako je bila raskono odjevena u lijepu svilenu haljinu, njezini obrazi nosili su tragove tekog rada. "Nadam se da vam nee biti teko ondje priekati, Ser Sarfati", rekla je Donna Adriana mahnuvi rukom ukraenom draguljima i prekrivenom starakim pjegama prema stolici koja se nalazila otprilike na sredini sobe, "dok porazgovaramo s vaom keri." Moj se otac naklonio, malo me pogurnuo i sjeo. Zakripao je konati tapecirung, a moje nove cipele od jaree koe, mokre od barica u dvoritu palae, tiho su ljapkale dok sam se pribliavala ognjitu. Bila sam toliko ivana da sam se, usprkos hladnoi, poela znojiti pa sam vrsto pritisnula ruke uz tijelo te stisnula zube kako ne bi cvokotali. "Bila si toliko ukoena da si izgledala kao drvena lutka", vedro se prisjetila Donna Lucrezia mnogo godina kasnije. Tog jutra izgledala je strogo i poprilino umorno, a poneto orlovski nos i velike sive oi bile su joj crvene kao da je bila prehlaena ili uplakana. Pruila mi je punaku tromu ruku. Uhvatila sam je na trenutak i naklonila joj se onako kako mi je otac rekao da je obiaj meu dobro odgojenim kranima. Njezina koa bila je toliko mekana da sam je jedva osjeala, a na izvanredno bijelim zglobovima njezinih prstiju nazirale su se jamice kao u djeteta. Onda sam se okrenula i uinila kniks prema Donni Adriani, a ona je nagnula frizuru prema meni pa su joj biseri u kosi tiho zvecnuli. "Hm", rekla je Donna Lucrezia, "zbilja ste plavokosi, zar ne? Recite mi... je li vaa boja posve prirodna?" "Da, gospo." Uzdahnula je dotaknuvi vlastitu kosu, zarobljenu u zelenoj svilenoj mrei ukraenoj siunim rubinima. "I moja kosa bila je nekad te boje. Onda su cijeli pramenovi otpali kada sam rodila Rodriga. Kasnije mi je narasla malo tamnija kosa. Sada moram provoditi sate i sate na suncu. Imam sjajnu napravu, kao eir bez glave, od bakra, koja ubrzava proces izbjeljivanja. Caterina Sforza dala mi je recept za smjesu od afrana, rumenice i sumpora, a klela se svojim ivotom da je uinkovita kada je prole godine bila... goa vojvode Valentina, ali glava smrdi od toga, probajte samo zamisliti taj uas. Smijete sjesti.

-23-

Pompea

Catherinella, donesi stolicu." Shvatila sam da robinja nije ukras kada se okrenula i donijela stolicu. Zasvrbjela me unutranjost nosa. Uinilo mi se da ujem Marjamin ustrajan apat: "Kihni, dijete, odbij avla od sebe." Zakljuila sam da ne smijem kihnuti pred tim damama. Bolje davao nego da me Donna Lucrezia odbije pa u se morati suoiti s oevim razoaranjem. Obazrivo mrcnuvi, sjela sam i sklopila ruke u krilu upirui pogled u njih samo kako ne bih gledala te dvije ene u svoj toj svili i krznu, s blistavim draguljima. "Recite mi kako napreduje vaa obuka", nastavila je Donna Lucrezia. "Osobito mi je drago kada netko iz vaeg naroda pristupa Kristu jer, na kraju krajeva, on je bio idov." "Nadam se da sam dobra uenica, gospo. Prouila sam vjeru apostola i sakramente, a, naravno, i moj... idovi slijede Mojsijeve zapovijedi." "I moete li izrei Oena?" "Da, gospo. Pater noster qui es in caelis, sanctificetur nomen tuum..." "Izvrsno. Znate neto latinskog." "I neto grkog, gospo." "I panjolskog, pretpostavljam?" "Naalost, ne, gospo. Imala sam est godina kada smo napustili panjolsku. Vie se ne sjeam tog jezika." Premda katkad jo uvijek sanjam na njemu - na kastiljskom jeziku estogodinjeg djeteta, dvostruko udaljenog od osobe kakva sam danas. "Ja sam se rodila ovdje, ali uvijek smo meusobno razgovarali na svojem jeziku. Moja obitelj ima valencijske plemike korijene." Od prijekorna tona njezina glasa osjetila sam potrebu opravdati se. "Moj otac smatrao je da nas treba uiti talijanski jezik kako bismo se stopili s novom okolinom. I, gospo, mislim da se ionako ne bismo mogli sporazumjeti na panjolskom jer je moja obitelj iz Tolea. Dakle, ja sam Kastiljka, a vi Katalonka." "Je li tako? Bojim se da ne znam mnogo o zemljopisnom poloaju panjolskih zemalja, osobito sada kada se ini da su svugdje nakon Kolumbova otkria."

-24-

Pompea

Glas joj je bio leden. Zazveckali su biseri Donne Adriane. Tiho kripanje konate stolice na kojoj je otac sjedio priopilo mi je da sam prela granice dolinosti, ali premda mi je srce bre zaigralo na tu pomisao, nije mi bilo stalo. Bila sam ovdje jer je to htio moj otac, ne ja. "Znate da nas Rimljani nazovu marrano* kad god uinimo neto to im se ne svia? Ironino je, zar ne, da smo mi, obitelj Svetog Oca, oigosani kao potajni idovi? Moda bismo mogli razgovarati na hebrejskom, zar ne, djevojko?" inilo se da nije postojao odgovor koji ne bi bio uvredljiv obitelji Donne Lucrezije ili mojoj. Zatim se iznenada nasmijeila. Osmijeh ju je preobrazio, inilo mi se da ju je iznutra rasvjetljivao jer joj nije visio na licu kao slika objeena kako bi sakrila pukotinu u zidu. Zahvaljujui tom osmijehu, povjerovali biste da ima dobro srce. "Recite mi", nastavila je, "poznajete li Petrarku?" Sve gore od goreg. Znala sam poneto iz Petrarkina opusa zahvaljujui brojnim prelistavanim kopijama nekih njegovih stihova koji su potajno kruili meu djevojkama u Svetoj Klari, ali oklijevala sam to priznati dok je moj otac sjedio iza mene. S druge strane, ako dami ne odgovorim iskreno, nee me smatrati pogodnom za slubu i iznevjerit u sve oeve planove. "I Dantea, naravno." Koje olakanje! Dante je bio puno vredniji bez obzira na to to ga nije bilo uputno itati neposredno prije odlaska na poinak. Otvorila sam usta elei ponoviti jedan od komentara svojih uitelja o vjerskom simbolizmu pjesnikove Ijubavi prema Beatrici, ali prije nego to sam uspjela progovoriti, nastavila je: ">Lasciate ogne speranza, voi chintrate<." Trpko se nasmijala pa sam je pogledala. Presrela je moj pogled kada je podignula oi prema teti koja je malo zakaljala, to je zvualo vie kao upozorenje nego kao da joj je neto zapelo u grlu. Osjetila sam kako mi obrazi gore. Uinilo mi se da mi oevo neodobravanje probada lea. "Ni u kom sluaju", bio mi je rekao, "ne smije gledati u oi tako velike dame kao to je Donna Lucrezia, to bi se smatralo vrhuncem neotesanosti."

Tijekom 15. stoljea u panjolskoj izraz "marrano" znaio je "svinja", a odnosio se na idovsku zabranu jedenja te ivotinje, stoga se koristio kao pogrdni izraz za idova. Takoer, tijekom vremena taj se naziv poeo koristiti i za idove koji su prakticirali svoju vjeru u tajnosti.

-25-

Pompea

Meutim, im je pogled Donne Lucrezije susreo moj, znala sam da nedolinost nije vana. U njezinim sivim oima zaplamsala je iskra. Nasmijeila se. Sviala sam joj se. Nisam joj dala nikakav osobit razlog za to, ali oito je u meni vidjela neto, nekakvu istomiljenost na koju je mogla odgovoriti. Ba u tom trenutku dijete, kojem su dosadile igrake, zapoelo je cendrati. Istupila je robinja Catherinella, ali Donna Lucrezia mahnula joj je da se odmakne i stavila dijete u krilo, gdje je ono sretno zgrabilo njezinu ogrlicu grickajui smaragdni privjesak veliine pajeg jajeta. "Rastu mu zubii u stranjem dijelu usta", rekla mi je Donna Lucrezia. "Gospo..." rekla sam ohrabrena onime to sam bila vidjela u njezinim oima. Donna Adriana ponovo je zakaljala. Moj otac otro je udahnuo. Nastavila sam: "Smijem li vas neto upitati?" "Hoemo li dopustiti da nas ova odvana mlada ena neto upita?" obratila se svojem sinu. "Zato ne? Rodrigo kae da smijete, gospoice Estera." "Kakve su dunosti dvorske dame, gospo?" "Hm, dijete, dvorska dama ivi poput bilo koje druge ene. Trai mua, eka poroaj..." "Djevojko, radit ete ono to vam Donna Lucrezia zapovijedi, to je sve", prekinula ju je Donna Adriana. Vjerujui da je razgovor zavrio, ekala sam da me otpuste, ali i prije nego to se ita vie moglo rei, rastvorila su se dvokrilna vrata sobe propustivi zapuh jo hladnijeg zraka od kojeg su zaplesali plamenovi u ognjitu. Glasnik u livreji od grimiznog baruna i zlatnog satena proao je kroz sobu kao da je njegovo vlasnitvo. Poklonio se damama, zatim je predao Donni Lucreziji presavijen zapeaen pergament. Njezino blijedo lice poprimilo je blagu ruiastu boju kada je raskinula peat i proitala pismo. "Poziv na objed", rekla je teti iako su njezini rumeni obrazi i blistave oi poruili da je rije o neem puno vanijem. "Prihvaamo, naravno", rekla je glasniku koji se opet poklonio i povukao. Kada nam je okrenuo lea, vidjela sam slova izvezena zlatnim nitima. Pisalo je "Cesar".

-26-

Pompea

Donna Lucrezia ustala je i dodala sina Catherinelli. "Odnesi ga u Moram se odjenuti." Ustala sam i ja pa ekala da me otpuste. "Javit emo se vaem ocu", rekla mi je Donna Adriana.

djeju sobu.

"Ne, ekajte!" Donna Lucrezia okrenula se prema meni. Izgledala je posve grozniavo. "Estero, kada ete se pokrstiti?" "Jo nisam sigurna kada, gospo." "Onda u naloiti svojem tajniku da govori s dekanom Crkve Santa Maria del Popolo kako bismo odredili datum. Odsad e vas poduavati moj kapelan, a ja u vam biti krsna kuma. Voljela bih da uzmete ime... Donata. Donata Spagnola." "Da, gospo. Hvala vam, gospo." Uinila sam duboki kniks pa mi je maknula da odem. Pridruila sam se svojem oduevljenom ocu. Dok su nas ispraali iz sobe, ula sam kako Donna Lucrezia i njezina teta raspravljaju o haljinama. * Trebala bih se stidjeti to ovo priznajem, ali haljina - ne stanje moje due - bilo je ono to me najvie uznemiravalo dok se pribliavao dan mojeg krtenja. Premda Donnu Lucreziju nisam vidjela od tog prvog susreta prije mjesec dana, odrala je rije. Njezin je kapelan svakog dana dolazio k meni. Ulazio je kroz dvorina vrata koja su bila najudaljenija od mezuze kriajui se i mrmljajui molitve. Mali Haim i ja obiavali smo trati do loe na krovu kako bismo uhodili te skrovite dolaske i rebra su me jo boljela od smijeha koji su izazivali sastanci s fra Tommasom u malenoj dnevnoj sobi gdje me obuavao. Bio je plaljiv ovjek - vie u strahu od Svevinjeg, inilo se, nego radostan u Njegovoj slubi. Meutim, pokuavala sam biti dobra uenica radi oca i zbog toga to nisam mogla zaboraviti onu iskru razumijevanja u oima Donne Lucrezije. Dan prije krtenja crna robinja Catherinella pojavila se na ulinim vratima sa slugom koji je nosio zamotak od ute svile privren vrpcama. Jedva sam ekala vidjeti to je unutra. im je robinja otila, otvorila sam ga jo ondje u predsoblju i rasprostrla uti omot na uglaani kameni pod. Izvadila sam lijep

-27-

Pompea

misal, uvezan u crvenu kou sa srebrnim uglovima i filigranskim kopama, a zatim bijelu krsnu haljinu od lanenog platna, iroki rukavi i rub koje bili su ukraeni zlatnim vezom duim od pedlja, s ipkastim ovratnikom finim poput pauine. Uz haljinu iao je plat od bijelog baruna, podstavljen lisijim krznom. Na njemu nalazila se kopa ukraena biserima. Marjam, koja se iz radoznalosti zadrala poto je otvorila vrata, glasno je uzdahnula vidjevi raskonu haljinu koju sam izvadila iz omota i podignula prema svjetlosti koja je dopirala iz svjetiljaka u bronanim zidnim svijenjacima. "Budite oprezni, gospoice! Sigurno ne elite da je dim uprlja." Meutim, mene je brinuo nain na koji je svjetlost svijea sjala kroz fino laneno platno. Bez obzira na to na kakvu je glasu bila Donna Lucrezia, valjda nije oekivala da u stajati u crkvi, na vidiku sveenika i vjernika, u haljini prozirnoj poput jednog od Salominih velova? Odnijela sam plat i haljinu u svoju spavau sobu te pozvala Marjam da mi pomogne jer nisam imala vlastitu sobaricu. Nakon to sam ispraznila krinju u kojoj su bile spremljene moje potkoulje i rublje te rasula pranjave struke rumarina i lavande na sag kod svojeg kreveta tako da ga je jadna Marjam kasnije morala jo jednom ispraiti, iskuala sam sve kombinacije rublja koje sam uspjela smisliti dok sam stajala ispred svjetiljke rairenih ruku, a Marjam je pomno promatrala vidi li se golo tijelo ispod odjee. Napokon smo izabrale dvije lanene potkoulje i vunenu podsuknju. Izgledala sam poprilino krupno, ali barem e mi biti toplo i moja e ednost ostati nedirnuta. Poto me Marjam napustila, dugo sam ostala u sobi prouavajui razliite odraze koje sam uspijevala stvoriti nakrivljujui ogledalo u ruci. Otac je imao pravo - narasla sam kao svoja majka. Nisam se mogla jasno sjetiti njezina lica poslije toliko godina ni kretnji koje je otac opisivao kao njezine - nain na koji bih povukla kosu preko sljepoonice i omotala je oko prsta ili kako bih drala ruke na bokovima, od ega e me Donna Lucrezia bez sumnje oduiti. Meutim, kada sam napravila popis crta lica, otrih jagodinih kostiju i malenog ravnog nosa, pomalo etvrtaste eljusti i okruglih oiju duboko usa-

-28-

Pompea

enih te posve razliitih od oiju moje brae koji su zajedno izgledali kao red izbuljenih sova, vidjela sam majku. Ne, vidjela je kriva rije. Dolazila mi je u sjeanje. Nazirala sam je iza svojeg odraza u ogledalu odakle je uobliavala rijei koje nisam mogla posve odgonetnuti jer ju je zaklanjala moja sumnja i tvrdoglavost. Je li tata imao pravo kada je rekao da bi ona odobrila to to sam radila ili je lagao kako bi me razuvjerio? Ili moda nikad nije razumio svoju enu? Bilo kako bilo, sada je prekasno za nagaanja. Sutra, tijekom jutarnje mise. Papina e ki uzeti moju mravu ruku u svoju punaku i predati me svojem ocu. Sutra e Donna Lucrezia postati moja majka pred Bojim licem. Bit u oprana od vlastitih grijeha i grijeha svojeg naroda, postat u tabula rasa. Kada sam se pola preodjenuti, na vratima se zaulo tiho, gotovo plaho kucanje. "Tko je?" "Tata." "Ui. Samo sam se... presvlaila", nesigurno sam zavrila primijetivi njegov izraz lica kada je vidio svoju ker u krsnoj haljini. "Ja... Hm..." proistio je grlo. "Veeras moram ii na veeru s Fuggerovim slubenikom. Neto u vezi poviice lukih pristojbi na papar koji stie u Veneciju. Vano kada promisli koliko papra troimo. Mislim da u se kasno vratiti." "Smije me probuditi." Oboje smo znali da e proi mnogo vremena prije nego to se opet vidimo. On i moja braa sutra nee doi u crkvu niti e me moi posjeivati u Rimu, a ja nisam imala pojma hou li zbog novih dunosti uope imati vremena ili slobode. "Radije ne bih." Priao mi je i poloio svoje velike ruke na moja ramena. "Sutra e htjeti izgledati najbolje to moe, bez podonjaka." "To nije..." moje vjenanje, gotovo sam rekla. "Dobro je to ti je Donna Lucrezia toliko sklona. To je dobro za tvoju budunost. Tvoja bi majka bila jako ponosna", zavrio je naglo, kao da uranja u hladnu kupelj ili guta gorak lijek, a prije nego to sam uspjela odgovoriti, okrenuo se i otiao ostavivi za sobom samo blag miris ambre koju je upotrebljavao kako bi

-29-

Pompea

odrao bradu sjajnom. Svukla sam krsnu odjeu i poloila je na vrh putne krinje koju e sutra odnijeti u Palau Santa Maria. Bila je to lijepa krinja, tek kupljena, prekrivena crvenom panjolskom koom i okovana broncom. Imala je posebne odjeljke obloene cedrom za maleno rublje, etke za kosu, pojasove i cipele te dvije police za haljine. Negdje u toj mjeavini praktinog planiranja i opreznog postupanja nalazila se dua Donate Spagnola. Kransko krtenje udan je obred. Mi, idovi, pridajemo veliku pozornost hrani u proslavljanju vjere. Na Pashu jedemo peenu janjetinu s enjakom, rumarinom i kolaima od macesa, na veer sabata crvena jaja i riu sa afranom te - moja omiljena hrana zbog povezanosti s kraljicom Esterom - na Purim Hamanove ui sa sirupom koji ostavlja gotovo nepodnoljivo sladak okus u ustima ak i poslije tri dana posta. Znamo da su one pak spravljene od tijesta, smotanog i oblikovanog tako da nalikuju ljudskom uhu. Dok ih jedemo, ne vjerujemo da su se nekom arolijom pretvorile u Hamanove ui. Koliko bi uiju trebao imati jedan ovjek, ak i najpodliji ili najlukaviji medu svim dvoranima koji su u itavoj povijesti prislukivali na vratima kraljeve sobe? Bilo kako bilo, sada sam ovdje i osjeam vrtoglavicu od jakog mirisa tamjana i boleljivih soprana djeaka iz kora. Oprali su me, namazali uljem i zasolili kao da su me pripremili za raanj. Posvud su blistavi sveci koji krvare - na zidovima i stropovima, na podnojima stupova ili izviruju iz nia. Dok sam kleala pred oltarom, izmeu Donne Lucrezije i biskupa ijeg se imena vie ne mogu prisjetiti, a doao je kao zamjenik mojeg drugog kuma kardinala Ippolita dEstea, djevera Donne Lucrezije, oekivalo se da u odjednom pojesti kruh i popiti vino te povjerovati da su se, zahvaljujui nekakvoj sveenikovoj obmani, preobrazili u Kristovo tijelo i krv. Ja, idovka, koja je uvijek jela meso iz kojeg je bila isprana sva krv, koja nije smjela pojesti ni jaje zamrljano krvlju! Molila sam, ali nisam prizivala Duha Svetog, nego traila pomo kako mi se grlo ne bi stegnulo. Tog je jutra pljutala kia i puhao je hladan vjetar, stoga je kardinal Vera, koji je trebao predvoditi svetu slubu, pristao na to da se obred odri u crkvi, a ne

-30-

Pompea

vani, kako je bilo dogovoreno. Moda je zbog toga Duh Sveti odluio izostati. Poto je kardinal izustio rije cgzorcizam i stavio mi veo na glavu pa sam krenula prema oltaru, a Donna Lucrezia i bezimeni biskup drali su me za ruke, znala samo samo to da mi od soli na jeziku eludac vapi za dorukom. Voda je kapala s vrhova moje raspletene kose natapajui mi odjeu sve do stranjeg dijela bedara. Stresla sam se. Donna Lucrezia stegnula mi je ruku i nasmijeila se upirui pogled u oltar. Moda je pomislila da je moj drhtaj bio znak boanskog upletanja ili da su grliina krila zaleprala po mojoj koi. Kleknula sam na bijeli svileni jastuk. Odrecitirala sam Vjerovanje i Oena, zatim mi je sam kardinal Vera, ije su me ile na uvelu vratu podsjetile na suenu jeleninu, dao sakrament. "Kruh i vino", rekla sam sama sebi gutajui malenu okruglu ploicu koja je imala okus kao papir i vino koje mi je gorjelo u grlu, "samo kruh i vino, a uz to ni jedno ni drugo nije ba dobro." Upitala sam se kako je svakog jutra Donna Lucrezia to uspijevala jesti na prazan eludac. Pogledala sam je dok je kleala pokraj mene, a ona je oborila glavu i pomicala usta u nijemoj, naoko strasnoj molitvi, a zatim sam se povela za njom kada je ustala i pola natrag prema vratima nakon to je sveenstvo izgovorilo razne blagoslove i zahvale. Primijetila sam Battistu Farignola i Isottu de Mantova meu okupljenima. Bile su prezaokupljene pokuajem hvatanja pogleda skupine pomodno odjevenih mladia koji su se naslonili na stup i askali glasno apui dok su mi uzvraali osmijeh. To mi se inilo uzbudljivo zloestim. U sinagogi, djevojke i mladii sastajali su se samo nakon vjerskih slubi kada su ih pratile budne proraunate oi njihovih roditelja i enidbenih posrednika. Meutim, inilo se da kranima nije bilo vano to se oba spola susreu u crkvi pa su se udvaranja pogledima i pokretima, mahanje lepezama i slanje poljubaca odvijali iza oborenih glava pobonih patrijarha i njihovih bezgrenih supruga. Ukoliko su Evu smatrali majkom grijeha, mogli su kriviti samo sebe same. Takoer, u oko mi je upala Giulia Farnese. Ona je bila najdraesnija ena koju sam ikad vidjela. Oi su joj bile tople kao preni eer i kosa joj je bila boje meda u koju su pod velom od zlatne tkanine bili uvijeni nizovi golemih bisera. Drala

-31-

Pompea

je za ruku punakog djeaia koji je imao otprilike etiri godine, stoga sam pretpostavljala da je on njezin sin Giovanni, poznat kao Dijete Rima, premda je veina manje velianstveno mislila da je sin pape Aleksandra. Njegova neuglednost bila je jednaka ljepoti njegove majke, stoga je jedva nosio tu impozantnu titulu na malenim oblim ramenima. La Bella Giulia naklonila je glavu prema meni, to je prouzroilo komeanje meu damama koje su stajale iza nje, a bile su veinom mlade i imale su podozrive oi. inilo se da samo jednoj od njih nije bilo stalo do drutvenih prilagodbi zahvaljujui kojima u stei blagonaklonost Papine ljubavnice. Prekrivi usta mufom od samurovine, zijevnula je, a zatim mi je namignula. Mislila sam da se to odvilo samo u mojoj mati, ali uskoro sam otkrila da nije tako. Primanje u moju ast trebalo se odrati u palai. To zvui kao da sam bila jako vana, ali nije bilo tako, ve je to kuanstvo trebalo bilo kakvu ispriku kako bi organiziralo zabavu. Naime, ovo je bila samo mala zabava, danji obrok poslije kojeg je trebao uslijediti ples kako bih se upoznala s ostalim damama Donne Lucrezije, a Giulia Farnese trebala je biti poasna goa. Kada sam stigla u palau, robinja Catherinella odvela me kroz labirint hodnika i pokazala mi je malenu sobu na jednom od gornjih katova. "Vi se presvui", rekla je na talijanskom jeziku izgovarajui sporo i brino svaku rije. "Ja vam pomoi." Moja putna krinja stajala je pored kreveta koji je, s nonim stoliem i jednostavnim drvenim stolcem, inio sav namjetaj u sobi. Vidjela sam da su otvorili krinju i poloili na krevet moju najbolju haljinu od tamnoplavog baruna. Pored nje nalazila se camorra od sjajnog smaragdnozelenog brokata, podstavljena srebrnom svilom, i biserna ogrlica sa safirnim privjeskom. "Od moja gospa", rekla je Catherinella. Napuhala sam se od ponosa kao grlica koja udvara jer mi je Donna Lucrezia dala takve darove. To je sigurno znailo osobitu sklonost. Tada jo nisam znala da se meu ljudima ije je bogatstvo tako bajno i nehajno kao bogatstvo obitelji Borgia u tim godinama to smatralo malim darovima, a ne raskonim. Narukvica od spletene kose, prazna krinjica u kojoj je nekad bio svitak s

-32-

Pompea

poezijom. Bila sam sigurna da e se u trenutku kada uem u salon u kojem su posluili obrok svaka glava okrenuti i svaki razgovor prestati dok se dame Donne Lucrezije budu trudile suzbiti zavist prema novoj ljubimici, zvijezdi u usponu, Donati Spagnola koja se kao feniks uzdie iz pepela Estere Sarfati. Oh, kako je ta djevojka iz Toleda na dalekom rubu kranskog svijeta potpuno nestala i Donata je sada prava Rimljanka u svojem barunu i biserima! Zapravo, samo se jedna osoba izdvojila iz gomile paunica i vrzmala se po sobi. To je bila djevojka koja je nosila muf od samurovine, malo starija od mene, primijetila sam, svakako Borgia jer je imala isti visoki nos i krupne oi koje su bile pomalo preblizu, kao u Donne Lucrezije. "Ja sam Angela", rekla je pruivi mi ruku. Njezin zahvat bio je vrst i suh, a pogled iskren. "Lucrezijina sestrina. Hm, jedna od njih! Ovdje je i Geronima, ali ona je strano... panjolska. Nosi crninu, uvijek je u crkvi, znate tu vrstu. Oh, Gospode! Mislim, ao mi je, i vi ste panjolka. Ali, zapravo, idovi su idovi, zar ne? I tako niste prava panjolka." Pokuavajui se osjeati uvrijeeno, pomislila sam da nisam ni prava idovka, ali razoruala me Angelina iskrenost i toplina osmijeha. "Jesu li Katalonci pravi panjolci?" upitala sam. "Oh, Boe! " Lecnula sam se. Ti krani zazivali su sveto ime zbilja nehajno. "Zapravo, mi, Borgije, jesmo i neto i nita", nastavila je Angela, a ja sam se zatekla u pitanju je li vojvoda Valentino ikad uo te rijei koje su sada dolazile iz njezinih usta i koliko bi dugo tako govorila da je uje. "Rimljani nas zovu marram i vjerojatno imaju pravo." "Onda smo jednake." Angela me jo drala za ruku. Zatim ju je veselo protresla. "I bit emo prijateljice. Uredila sam da dijelimo sobu. Nadam se da vam to ne smeta." Nisam mogla rei da mi smeta, ali zastala sam. Budui da nisam imala bliske roakinje, nisam bila naviknuta dijeliti krevet. to ako Angela hre, kripi zubima ili udara nogama u snu? to ako ja radim neto od toga? Ukoliko je Angela primijetila moje oklijevanje, svakako nije dopustila da je ono

-33-

Pompea

uznemiri. "A sada", nastavila je brbljati, "tko je ono visoko stvorenje koje se divi svojem odrazu u srebru? Jedna od vaih prijateljica? Znate li plesati morescu? Moj brati Cesare vie voli da je pleu dame nego gospoda." Gurnuvi moju aku ispod svoje ruke, nastavila me obasipati pitanjima, a prekinula bi me zapitkivati samo kako bi me upoznala s nekim ili neto primijetila o neijoj frizuri, irini rukava ili jaini minke. Angela je rekla da emo biti prijateljice, stoga se inilo besmisleno prepirati s njom. Donna Lucrezia sjedila je na elu stola, Giulia Farnese nalazila joj se s desne strane i Angela s lijeve. Sjedila sam pokraj Angele iako mi sada nita nije znaila poasna blizina Donne Lucrezije i eznula sam za nekim mjestom to dalje od visokog stola. eljela sam biti sa svojim prijateljicama iz Svete Klare, ondje gdje me nitko nije promatrao. Nitko nije smio jesti dok mi za visokim stolom nismo uzele prvi zalogaj svakog jela. Jeli smo rakove, teletinu u umaku od vrhnja i odojke punjene smokvama. Podsjetila sam se nekoliko puta da sada smijem jesti ta jela, ali inilo mi se kao da su se moje tijelo i um odvojili jedno od drugog mozak je zapovijedao tijelu da jede, ali grlo se stisnulo i zabranilo mi je gutati. Pomou obilnih gutljaja vina uspjela sam pojesti nekoliko zalogaja, a zatim, gledajui niza salon prema mjestu gdje su sjedile Isotta i Battista, sve sam vidjela dvostruko i shvatila sam da sam pijana. Sjetila sam se da je Simeon naveo dvostruki vid kao jedan od simptoma pijanstva. Nisam se usudila zamoliti au vode iako sam eznula za tekuinom. Paevi u livreji koji su stajali iza svake od nas bili su ozbiljni i nepomini kao nadgrobni spomenici, stoga sam vjerovala da me se ne bi udostojali uti ak i da sam se odvaila progovoriti. Tako sam popila jo vina i, kada su odnijeli mesna jela te donijeli zdjele voa i slasticu od zaslaenog kravljeg sira, iznenada sam shvatila da umirem od gladi. Moj tanjur bio je nepristojno natovaren koicama mogranja i koticama ueerenih breskvi u lokvama sirupa kada je Donna Lucrezia pljesnula rukama i objavila da bismo trebali otii u veu sobu u prizemlju gdje su nas ekali glazbenici. Pokuala sam stati na noge, ali inilo mi se kao da sam opet na moru - bjesni oluja te se paluba valja i klizi mi pod nogama. eerna voda napunila mi je usta

-34-

Pompea

i nos nezdravom slatkoom. Bila sam sigurna da u povratiti. Posrnula sam preko stolice, odgurnuvi s puta jednog od ozbiljnih malih paeva, i pobjegla iz salona, a Angeline rijei: "Donata? Je li vam dobro?" probile su se kroz um u mojim uima. Zraka! Trebala sam zraka. Htjela sam pronai izlaz, ali bili smo na prvom katu i nisam imala pojma gdje je stubite. Prozor. Bilo to. Potrala sam pa sam se okrenula, potrala sam u drugom smjeru, ali spotaknuta sam se preko saga i rukav mi je zapeo za zidni svijenjak. Usta su mi se napunila ui. Prekasno. Krkljajui sve dok nisam pomislila da e mi se grlo razderati, pala sam na koljena i povratila veeru na lijepu svilenu prostirku na sredini mramornog poda. Budui da nisam imala snage podignuti se, otpuzala sam od smrdljive smjese i legla na pod pritisnuvi elo na hladan mramor. Samo sam eljela zaspati, ali nisam imala pojma kako u pronai svoj krevet u onoj sobici zakopanoj u staroj jezgri prostrane palae. Uostalom, kada sam zatvorila oi, zavrtjelo mi se u glavi i pobojala sam se da u opet povratiti. Nemam pojma koliko sam dugo tako leala, kada sam zaula korake. Isprva sam se nadala da je to Angela ili jedan od robova Donne Lucrezije kojeg su poslali u potragu za mnom. Osramotit u se, naravno. Moda me ak poalju kui. Od te pomisli malo sam se bolje osjeala, ali onda sam zaula muke glasove koji su neto mrmljali te je uslijedio iznenadan smijeh. Struganje mekanih cipela i blago zveckanje izama s ostrugama. vrsto sam stisnula oi jer me moj pijani mozak uvjerio da me oni nee vidjeti ako ih ne budem gledala. Tiina. Svjetlost baklji koja mi je rasvjetljivala filigran vena u onim kapcima. Vinski dah na mojem obrazu, slab miris parfema od jasminova ulja. Osjetila sam noni palac jedne od onih izama u svojim rebrima kada me netko blago i oprezno prevrnuo na bok. Zatim strah od ponovnog povraanja kada je smrdljiv dah pogodio moje lice, nakon ega je uslijedio topao i klizav jezik koji mi je polizao nos. "Pijana", izjavio je mukarac u izmama, a glas mu je bio pun potisnutog veselja. "Ostavi je na miru, Tirezija. Ako je slasna kao tartufi, ona je moja, ti prokleto pseto."

-35-

Pompea

"Ne vidim nikakve ozljede na njoj", rekao je drugi mukarac blaim glasom gotovo apui u moje uho. Njegov govor nije bio rimski. "Dodue, smrdi kao krma." "Pretpostavljam da je ona jedna od Lucrezijinih djevojaka", rekao je onaj u izmama. "Pau, poi u Dvoranu zodijaka i obavijesti Donnu Lucreziju da je jedno od njezine janjadi zabludjelo." "Da, gospodaru." Zaula sam visoki djeaki glas, a onda je uslijedilo struganje koraka i tama - ne - promjena svjetlosti. Djeak je sigurno odnio baklju, ali prije toga upalio je zidnu svjetiljku. Otvorila sam oi. Pokraj mene kleao je mladi u kardinalskoj halji i srdano je prebacio ruku oko ramena oronula psa ije su albino oi bile mlijeno plave od mrene. Uinilo mi se da je kardinal sav crven i crn zbog svoje crne brade i crvene halje te punih sjajnih usana. "Probudila se", rekao je nasmijeivi mi se. ak se i pas nasmijeio isplazivi jezik preko smeih krba. Sjene su se pomaknule kada je mukarac u izmama unuo iza svojeg psa i pogledao me izbliza. Taj mukarac nosio je krinku i crnu odjeu, a ak su mu i ruke, koje je opustio na koljenima, bile u rukavicama od crnog baruna te mu je crna kapa pokrivala kosu. Svjetlost koja je dopirala iz zidne svjetiljke stvarala je aureolu nad njim, stoga je bilo teko razabrati detalje njegove odjee i krinke. "Hm", rekao je, "nadam se da sve sluavke moje sestre nisu u istom stanju kao vi. Kardinal Ippolito i ja ili smo pogledati ples i nastat e lijepa zbrka ako se sve onesvijestite." Vojvoda Valentino. Pomislila sam na ruku i jezik. Opet sam zatvorila oi i stisnula zube te se ponadala da e me tako vjeti ubojica znati poslati na drugi svijet bezbolno, kao to rade koer mesari. Nita se nije dogodilo. Opet sam otvorila oi elei da me poalje na drugi svijet jer je sada moj zbrkani um shvatio da me nije samo vojvoda zatekao pijanu na podu, nego i kardinal Ippolito dEste, moj krsni kum. "Pokuajte sjesti", rekao je kardinal. "Isprva e vam se vrtjeti u glavi, ali najbolje je zauzeti uspravan poloaj jer e vam tako to vino u venama istei iz glave."

-36-

Pompea

"Tako mi je ao, oprostite mi, ja..." "Nije vano. Cesare, uzmi je za drugu nadlakticu i podignimo je na noge. Treba joj malo zraka." Oba su me mukarca uhvatila ispod lakta. Kardinal je imao lijepo manikiranu apu, dok su vojvodini prsti u rukavici bili tvrdi i mravi. Kako je trenutak bio zaokupljen izvlaenjem ostruge iz ruba moje camorre, kriom sam mu pogledala lice. Djevojke u Svetoj Klari obiavale su govoriti da je on najljepi mukarac u Italiji premda ne znam je li ga ijedna od njih ikad uspjela vidjeti izbliza. Zbog krinke vidjela se samo njegova uredno podrezana crvenkasta brada i blijede usne koje su imale izvjesnu miiavu gipkost. Pomislila sam da je nosio krinku zakriljenu rukotvorinu od crnog baruna, zlatne vrpce i bisera - jer je ak i njegova ljepota bila opasna. Moda se bojao pogledati vlastito lice? Kada sam ustala, uinilo mi se da mi krv istjee iz glave i slijeva mi se u noge oteavajui ih dok teturam, stoga sam se naslonila na kardinala nastavivi se obilno ispriavati. "Dopustite", rekao je lupeki, "zadovoljstvo mi je." Stavio mi je ruku oko struka nakon to je vojvoda pustio moj lakat. Mislila sam na oca i njegove dobre namjere te osjetila kako mi suze naviru na oi. "Donata!" Angela. O, hvaljeno budi sveto ime! "Donata", ponovio je kardinal. "Da, vaa uvaenosti." Jesam li mu se ispravno obratila? Nadala sam se da jesam. "Oprostite mi. Plemeniti kardinalu, bratiu Cesare." Trei prema meni, Angela je naglo zastala i uinila duboki kniks. Kardinal joj je ponudio svoju slobodnu ruku pa je poljubila njegov prsten, a zatim je, iako ju je vojvoda podignuo na noge i dotaknuo joj obraz usnama, nastavila gledati kardinala kroz trepavice odajui privid armantne skromnosti. "Donna Angela", prekorio ju je kardinal. "Zahtijevat u da se ubudue bolje brinete za moje kume." "Moda bi mi vaa milost trebala dati upute za to." Uasnuta svojom zaprljanom i zguvanom odjeom, pramenovima kose koji su

-37-

Pompea

mi se prilijepili za elo, smrdljivim dahom, osjeala sam se nedolinije i neumjesnije no ikad. "Popijte au vina sa mnom kada se pobrinete za gospoicu Donatu", rekao je kardinal, "i napravit emo plan uenja." "Hajde, Ippolito", rekao je vojvoda, "obavili smo dobro djelo za danas." Premda nita vie nije rekao, svejedno sam osjeala da djela na koja je sada pomiljao vise u hladnu zraku hodnika te me proelo udno uzbuenje. Primijetivi da drem, Angela me obujmila. "U krevet, mlada damo! Dosta ste se zabavljali za jednu no." "Hoe li me Donna Lucrezia otjerati?" zacviljela sam bojei se njezina odgovora i istovremeno eznui za njim. Nasmijala se. "Dobri Boe, ne! U najgorem sluaju Donna Adriana e vas izgrditi, u najboljem to e Donni Lucreziji samo biti smijeno. Elisabetta Senese jednom je pomislila da je Sveti Otac jastuk koji se nalazio na stolici pa je sjela na njega. Bio je oduevljen. Dao joj je veliku zalihu svilenih jastuka koji su se nekad nalazili u odajama princa Djema. Njezina soba sada izgleda kao harem." "Tko je princ Djem?" "Oh, umro je prije mnogo godina! Bio je sultanov brat, ali sultan je odrijeio kesu kako bi Djem ostao ovdje, tako da ga ne mora ubiti. Izgleda da Osmanlije tako sreuju nasljeivanje. Ubijaju brau. Svi smo mi voljeli Djema, osobito Cesare, ali Djem je najvie volio Juana." Zastala je. Osjetila sam kako me proraunato gleda makar smo sada bile daleko od novih dobro osvijetljenih dijelova palae, opet u labirintu uskih tronih prolaza gdje su se nalazile sobe pratilja Donne Lucrezije. "I, kada kaem volio, to i mislim. Juan je bio djevojaki zgodan. Stigle smo." Angela me odvela u sobu pipajui ugao kreveta i gurajui me na njega dok je u malom udubljenju u zidu pokuavala pronai kutiju s kremenom koju je drala tamo tik do drvenog raspela. Ohrabrena time to joj nisam mogla vidjeti lice, upitala sam: "to se dogodilo Don Juanu?" Premda sam jo uvijek bila mala djevojica kada je umro, sjeam se da je cijeli Rim govorkao o njemu nakon to je neki ribar izvukao njegovo

-38-

Pompea

unakaeno truplo iz Tibera, a ime Valentino nikad nije bilo daleko od usta puanstva. Govorilo se da su se braa prepirala oko princeze Sancije od Aragona kao i zbog toga to je Juan, premda nevjet vojnik, bio proglaen gonfalonjerom Crkve, dok je Cesare, kardinal Valencije u ono doba, trebao slijediti svojeg oca uza stube prijestolja svetog Petra. Nikad nikog nisu osudili za ubojstvo Papina najdraeg sina, zato su naklapanja trunula poput neizlijeene rane. Angela je kresnula kremen i svjetlost je zablistala iz svijee na nonom stoliu. Nagnuvi se prema meni, rairila je ozbiljne oi zasjenjene iscrpljenou koju ranije nisam primijetila, uzela mi je ruke i pritisnula ih na moja koljena. "Donata, elim biti vaa prijateljica. Vi ste zgodni i pametni, stoga biste ovdje mogli dobro ivjeti. Ali, postoje neka pitanja koja ne smijete postaviti. Takoer, moda poneto primijetite, ali morat ete to zadrati za sebe. to se tie Juana", dodala je uspravivi se pa progovorivi oputenijim glasom, kao da nije bilo ba nieg zagonetnog u njegovu ubojstvu, "ubili su ga Orsini. Ta nas obitelj mrzi otkad je ujak Rodrigo zatvorio Virginija Orsinija zbog toga to je 1493. godine prebjegao Francuzima, a potom umro u zatvoru. Bili su sigurni da ga je ujak Rodrigo dao ubiti, zato su Juana lovili iz osvete. Sada je ast zadovoljena i time je stvar svrena." Naravno, ast nikad nije bila zadovoljena, vendetti nema kraja pitam se je li Angela uistinu vjerovala u ijednu svoju rije ili me jednostavno pokuavala zatititi. Ispalo je da bi neprijateljstvo izmeu obitelji Borgia i Orsini trebalo neizravno preobraziti moj ivot, ali ne jo. Ne jo. Angela mi je pomogla skinuti odjeu, a zatim me poslala u krevet. Slamarica napunjena vunom i konjskom dlakom uinila se mekom kao perina mom bolnom elucu i glavi u kojoj se sve vrtjelo. Utrljavi iza uiju ruinu vodu iz boice na nonom stoliu, Angela je rekla da se vraa na ples i poeljela mi laku no. "Uzet u svijeu", rekla je, a ja sam zaspala u potpunoj tami koja je iznenada nastupila u sobici koja je sada predstavljala moj dom. Nisam nita sanjala. Ne znam kada je Angela legla u krevet.

-39-

Pompea

Idueg jutra nisu traili da sluim Donnu Lucreziju kada je ustala, no poslije objeda pozvali su me k njoj u maleni salon koji je gledao na stube Svetog Petra, a sluio joj je za privatne audijencije. Donna Lucrezia izgledala je kao da je premalo spavala. Grozniave crvene mrlje isticale su joj obraze kao loe naneseno rumenilo, a oi su joj blistale kao mjeseina na dnu jezera. Premda se umotala u krzneni plat, katkad bi zadrhtala, stoga sam se pobojala da ju je uhvatila groznica. Donna Adriana bila je s njom i ba je ona zapoela razgovor trznuvi eljustima zbog ozlojeenosti. "Moja snaha Donna Giulia razoarala se to vas prole veeri nije mogla upoznati." Oborila sam glavu kako dame ne bi vidjele da crvenim. "Kao i Njegovo Blaenstvo, moj otac", dodala je Donna Lucrezia tonom koji je mogao rasprsnuti staklo, "koji nas je iznenadio i poastio svojim dolaskom." "Djevojko, zar neete nita rei na to?" "Uistinu mi je ao. Nisam naviknuta na vino i teku hranu, a osjeala sam samo... To se vie nee dogoditi", nespretno sam zavrila. Nastupila je tiina. Povici ulinih prodavaa koji su prodavali kolae i medaljone svetaca na stubama bazilike, prigueni staklenim prozorskim oknima, doprli su do nas. Donna Lucrezia pogledala je van namrtivi na trenutak svoje pomno oupane obrve. Sjetila sam se da je vojvoda od Bisceglie, otac malenog Rodriga, zadobio rane koje su ga napokon ubile na tim stubama i upitala sam se zato je izabrala ba ovu sobu ako je svojeg drugog mua voljela onoliko koliko su na to upuivali avvisi*. Osebujan smijeh Donne Lucrezije omeo mi je misli. "Ipak, sreli ste mojeg dragog brata Cesara, vojvodu Valentina", rekla je upotrijebivi katalonski oblik njegova imena usprkos tome to je govorila na talijanskom. Upitala sam se bi li bilo najbolje skoiti s prozora u smrt na stube Svetog Petra. Moda se vojvoda ______________________
* Rukom pisane novine, koje su tijekom renesanse koritene za brzo prenoenje vijesti po veem dijelu Europe, a pogotovo po Italiji.

-40-

Pompea

ba sada skriva iza tapiserije koja prekriva tajna vrata i izvlai bode iz pojasa kako bi me ubio. "Htjela sam biti stroga prema vama, ali i on i kardinal Ippolito zauzeli su se za vas, stoga u biti milostiva. Namjeravala sam vam dati tri nove haljine za proslavu vjenanja, ali sada u vam dati dvije kako bih nadoknadila troak za prostirku koju ste upropastili. Ipak, rekla bih, zahvaljujui camorri koju sam vam dala za krtenje i bijelom barunastom platu, izbjegavanje nove sramote poi e vam za rukom." "Ali..." Donna Adriana opasno je podignula obrve. "Rekla sam ti da si trebala bolje ispitati ovu djevojku", rekla je Donni Lucreziji teatralno apui. "Sada se rjeka s tobom." "Ne svia vam se moja odluka?" upitala je Donna Lucrezia. "Ne, gospo, mislim... Jako ste velikoduni. Pomislila sam da ete me poslati natrag ocu." "A to ste i eljeli." To nije bilo pitanje, nego izjava koju je izrekla tiho i saalno. "Oh, draga moja." Donna Adriana poloila je ruku na neakinjinu nadlakticu u znak upozorenja, ali Donna Lucrezia ipak je nastavila: "Moramo nauiti eljeti ono to ele nai oevi." * Sljedeih nekoliko tjedana projurilo je u vrtlogu probavanja haljina, kozmetikog uljepavanja te malih agonija koje su prouzroile pribadae i upanje dlaka. Nesumnjivo svjesna oiju poslanika vojvode Ercolea na sebi, Donna Lucrezia nije zanemarila dunosti koje je imala kao moja krsna kuma. Postavili su je za regenticu u Vatikanu kada su Papa i vojvoda Valentino otputovali kako bi izvrili inspekciju utvrda u Nepiju i Civiti Castellani, ali ipak je nala vremena svakog jutra otpratiti me na misu i uputiti u prave naine klanjanja i krianja te uzimanja u usta suhe oblatne koju su ti ljudoderi zvali Kristovim tijelom. Nadzirala je moje vezivo i pjevanje te se velikoduno smilovala kada mi je dala treu haljinu nakon to joj se osobito svidjela moja

-41-

Pompea

izvedba Petrarkina soneta. Bila je vedra, nasmijeena i spretna, stoga se inilo da ne sumnja u sretan ivot s neuglednim mukarcem iju je minijaturu posvud nosila u obliku zlatnog lania na pojasu. Oputala se jedino tijekom naih tjednih odlazaka na kupalite kada bi nam doputala da je povremeno dobroudno zadirkujemo zbog slomljenog nosa i nepomodne kratke kose Don Alfonsa. Nije htjela uti ni naznake ozbiljnijih naklapanja o njemu - da je poludio od francuske bolesti i naginjao jakoj potitenosti tijekom koje je gol golcat divljao ulicama Ferrare ili da uzdrava brojne ljubavnice. "Znam sve to trebam znati o francuskoj bolesti", jedanput se otresla na Angela kada smo je mi, ostale djevojke, navele na razgovor o tome. "Vi biste to trebale najbolje znati." "Oprostite mi, gospo", proaptala je Angela i odmah sam se osjeala kao da sam prijateljicu bacila pred opor lovakih pasa. Otrale bismo preko vrta do kupalita odjevene samo u napuljske ogrtae, iroku prozirnu odjeu koju je princeza Sanda uinila pomodnom. Svaki put kada bih obukla svoj ogrta, osjeala sam se kao da sam gola i vidjela sam negodovanje na Marjaminu licu toliko jasno, da mi se inilo da me promatrala iza smokve koja je zasjenjivala vrtna vrata pored kojih je ljepljivo voe padalo na stazu ostavljajui ruiaste mrlje. Katkad sam na trenutak imala dojam da nas promatraju nepoznate oi od kojih sam se u isto vrijeme i rumenjela i ledila, a eludac mi se vezivao u vor. Kupalite je bilo pomodno ureeno kako bi izgledalo kao srueni hram. inili su ga ruevni mramorni stupovi i kipovi punakih Venera s namjerno okrhnutim nosovima, ali iznutra je bilo posve moderno. Hipokaust proveden ispod poda odravao je vodu toplom u dubokoj mramornoj kadi gdje smo se odmarale na stubama, pokrivene runicima. Catherinella i druga crna robinja odravale su paru u drugoj manjoj sobi tako to su lijevale kante vode na hrpu vrueg drvenog ugljena pomijeanog sa sandalovinom i lavandom. Zaklonjene od palae sjenicom hibiskusa, ohrabrene velom pare, hihotale smo se, ogovarale i razmjenjivale povjerljiva priznanja.

-42-

Pompea

Na toj mirisavoj ispovijedi djevojka je mogla priznati da joj je trbuh odvie ispupen ili da su joj grudi preplosnate, a mogle su raspravljati o tekoi nagovaranja ljubavnika na uporabu jezika ondje gdje bi vie volio umetnuti drugi dio tijela. Obino sam sjedila blizu Angele koja bi mi aptala objanjenja. "Od mukareva jezika ne moete zatrudnjeti kao to jezik ne moe probiti djevinjak. Uz to, on stvara puno vei uitak." Moda to nije bio puteni odgoj koji je moja majka bila zamiljala, ali ona je davno umrla, a ja sam odrasla u kui mukaraca samo sa utljivom Marjam, kao jedinim enskim drutvom, i sluala neupuena nagaanja djevojaka u Svetoj Klari. Sada se stidim rei da tada nisam osjeala stid, samo gladnu radoznalost koja se naoko smjestila u mojem umu kao i u mojim sve veim grudima i nedodirljivom mjestu izmeu nogu. Moja nova draga prijateljica naoko je to razumjela kada bi me kroz paru privukla do svojeg ulnog tijela zlatne koe gladei mi ruku ili bedro. Maleno ogledalo visjelo je na zidu nae spavae sobe. etverokut u jednostavnom srebrnom okviru bio je dovoljno velik kako bi nam pokazivao lica. S vremena na vrijeme Angela bi mi zapovjedila da ga skinem sa zida i drim na pravoj visini kako bi podrezala stidne dlake karicama za nokte. Drsko bi stajala gola dok joj je koa blistala na svjetlosti eravnika sada kada je postajalo hladnije i govorila bi mi da pomaknem ogledalo malo udesno, prema gore ili bih li ga trebala nasloniti na komodu i malo vie podii svijeu kako bi bolje vidjela. Neko vrijeme obavljala sam tu dunost i nisam postavljala pitanja jer mi ponos nije doputao priznati da mi se inila udnom i nepristojnom. Ako sestrina Donne Lucrezije nije vidjela nita loe u tome, onda oito dame to rade, stoga nisam namjeravala pokazati svoje neznanje i poniziti se. Onda, jedne veeri kada je pincetom iupala zalutalu dlaku i prokrvarila, a ve smo bile zakasnile pomoi Donni Lucreziji odjenuti se za primanje u Vatikanu, upitala sam: "Zato to radite?" "Radi svojih grijeha?" uzvratila je nasmijavi se, zatim se gotovo potpuno uozbiljila. Odavale su je samo izdajnike jamice na obrazima, udubljenja koje je njezin osmijeh ostavljao kao to glava ostavlja udubljenje na jastuku. "Ippolito

-43-

Pompea

to voli." "Ippolito? Kardinal Ippolito? Hoete rei da ste...?" Posljednjih nekoliko noi nije spavala u svojem krevetu, ali rekla mi je da je sluila Donni Lucreziji jer se gospa loe osjeala. Donna Lucrezia esto se loe osjeala, zato nisam obraala pozornost na to. "Uinili ste mi uslugu kada vam je onako pozlilo." "I vi mu doputate... Mislim, vi niste udani." "On je jako vjet." Prela je rukama preko svojih nepomodno bujnih grudi, niz trup pa preko obline trbuha. "Jako vjet", ponovila je. "I, poto njegov poboni otac umre, to e dogoditi uskoro - star je kao Metuzalem - sestrina Lucrezia nai e mi susretljiva mua, ba poput mukaraca za koje je bila udana njezina majka. Veina mukaraca pristaju biti rogonje za dobru plau. Kunem se da je stari Delia Croce bio poaen zbog toga to se ujak Rodrigo zataknuo u njegovu enu." Zaudila sam se. Izgledalo je da je Angela od trenutka kada je srela kardinalove oi iznad mojeg polegnutog tijela poela planirati svoju budunost. "Ne govorite nita", rekla je Angela. "Nita prije nego to se udomaimo u Ferrari." "Neu. Ali, Angela?" "to?" "Mislite na Monnu Vannozzu." "I mislim. etvero djece s ujakom Rodrigom i jo uvijek uiva njegovu zatitu iako je sada stara i runa. Osigurala se za cijeli ivot." "Ali, Lucrezia je mrzi, Juan je mrtav, a Jofre..." "Cesare je oboava. To neto znai." Pitala sam se to bi to neto moglo biti iako sam mislila da je sigurnije nita ne rei, ak ni Angeli. Premda je bila moja prijateljica, ona i Cesare bili su u krvnom srodstvu. "Oh, ne gledajte me tako mrzovoljno!" nastavila je Angela. "Budete li tako kubili usta, dobit ete bore. Ne elite imati usta nalik na pseu guzicu, poput sestrine Geronime."

-44-

Pompea

Ta slika prognala je moju bol i navela me na hihotanje. Angela se takoer poela smijati previnuvi se tako da joj je malen biser krvi na rubu njezina vrta zamrljao trbuh. "Dopustite da to oistim", izdahnula sam pokuavajui se smiriti, "ili bi vas va ljubavnik vie volio kada biste samu sebe muili kako biste mu se svidjeli?" Sjela sam, pljunula u rubac i nagnula se prema Angeli, ali prije nego to sam se uspjela pozabaviti ranom, zagrlila me i poljubila u usta, a vrh njezina jezika preao je preko mojih usana. "Treba vam ljubavnik", rekla mi je, odstupila i poloila prst na moja zatvorena usta. "Bit u sretna dobijem li i mua ukoliko ne pourimo sluiti gospi", rekla sam nadajui se da nee primijetiti drhtaj u mojem glasu. "Onda dobro, pomognite mi da se odjenem!" Zapoela se vrtjeti po sobici uzimajui potkoulju i arape, a njezina mala smea stopala koja su plesala u ritmu divljeg plesa udarala su u prostirku pored kreveta i granice suhog rumarina koje su pale s krevetnine. Bila je najljepe stvorenje koje sam ikad vidjela. Tada bih bila umrla za nju.

-45-

Pompea

T REE

POGLAVLJE

RIM, LISTOPAD 1 5 0 1 . GODINE Osjeam tvoje tijelo tako stvarno, kao da jo uvijek pleemo za Oca, kao onda kada je tvoj struk bio tanahan i kosti me nisu boljele kao danas na planinskom vjetru. Sluaj me. Zvuim kao starac koji se previe razdragao na spomen svoje prve dragane - tebe, moja prola i sadanja Ijubavi. Leale smo na Angelinu krevetu stiskajui se jedna uz drugu kako bismo se ugrijale. Listopad se bliio kraju. Suneva svjetlost rijetko je ulazila u nau sobu koja je gledala na unutranje dvorite u staroj jezgri palae. Meutim, inilo se da su jesenski vjetrovi s movara koje su okruivale grad posvud gurali prste. Angela je leala na leima, a lice joj je bilo prekriveno smrdljivom smjesom od golublje krvi i svjeeg sira koji je samljela s koticama od bresaka i kameniima natopljenima mlijekom. Klela se da ta smjesa odrava put svijetlom. Glavu sam naslonila pored njezinih nogu, a noge sam ispruila preko jastuka pokuavajui izlijeiti glenjeve koji su mi natekli od sinonjeg prekomjernog plesa u neprikladnim cipelama. Kako se bliio dan naeg odlaska, proslave povodom udaje Donne Lucrezije postajale su sve grozniavije. Na gradskim trgovima svakodnevno su se odravale priredbe, utrke, predstave trupa klaunova i glumaca te pjesnika koji su recitirali o vrlinama Donne Lucrezije, Don Alfonsa i njihovih obitelji. Neumoljiva topovska paljba s Aneoske tvrave tresla je zrak. Sveti Otac, koji je volio putovati brodom, nije se dao odvratiti od izleta na rijeku u Ostiju usprkos upozorenjima svojeg astrologa i izriitom naglaavanju vojvode Valentina da kia pljuti i da izgleda kao da nee stati cijeli dan. Dva pjevaa meu glazbenicima koji su nas pratili prehladili su se i trebalo ih je zamijeniti, a mandoli- nist se okliznuo na mokroj palubi Papine barke, pao u rijeku i utopio se. Mali Rodrigo povratio je, stoga je Donna Lucrezia bila izvan sebe strahujui da bi se i on mogao prehladiti. Svake veeri, nakon dugih i sloenih veera isprekidanih kazalinim ili

-46-

Pompea

glazbenim stankama. Njegovo neumorno Blaenstvo zapovjedilo bi damama da pleu i tako smo plesale sve dok nam stopala ne bi prokrvarila i glave glazbenika ne bi klonule nad glazbalima. Zatim bi nam zapovjedio da odemo van gledati vatromet s vidikovca ili bedema Aneoske tvrave prije nego to bi nam dopustio da odemo na poinak. Zubi su nam cvokotali i hvatalo nas je sljepilo. Osjeala sam zahvalnost zbog toga to me Papa uvijek gledao dobronamjerno. Ne mogu ni zamisliti koliko se dama Donne Lucrezije prvo graciozno odupiralo, da bi mu se zatim ipak milostivo podale. Moda su to inile zbog saznanja kako se dobro obitelj Farnese provela zbog Giulije ili zbog uvida u ivot Donne Lucrezije, nezakonite keri panjolskog skorojevia i krmarice, koja se upravo trebala udati u obitelj Este. Te noi vojvoda Valentino priredio je sestri zabavu u svojim privatnim odajama. Kada smo dobile poziv, Angela mi je natuknula da emo ovaj put vjerojatno dobiti barem dobar obrok. Za razliku od oca, vojvoda je bio poznat po uivanju u dobroj hrani i vinu. Takoer, ukazali su nam ast pozivom jer nisu sve dame Donne Lucrezije mogle prisustvovati zbog toga to je to bila intimna prigoda za samo pedesetak gostiju. "Ne znam kako moete misliti na hranu dok vam nosnice puni smrad te smjese na licu." Ta mjeavina krvi i sira meni je bila dvostruko odbojna jer su moja ula bili spori uenici kranstva. "Ne budite tako ozbiljni, Donata. I ne silite me da govorim jer ovo mi puca oko usta." Neko smo vrijeme tiho leale. ulo se samo blago itanje loja iz svijea i jedan tresak poslije kojeg su uslijedili povieni tonovi iz palainih kuhinja s druge strane dvorita. Onda je Angela iznenada rekla: "Donata. To je tako pompozno ime, tako... pobono. Treba vam nadimak." "A Angela nije? Mislim, pobono." "Nipoto. Aneli jednostavno postoje, a darovi se moraju davati i primati te se na njima mora zahvaljivati i tome slino. To je odvie zamreno. Uostalom, Lucifer je bio aneo. Ima svakojakih anela." "I kako ete me nazvati? Lucifer?" "Ne znam. To e mi ve pasti na um. A sada mi pomognite oprati ovo. Bolje

-47-

Pompea

nam je ne zakasniti na Cesareovu zabavu. Umirem od elje da vidim to nosi La Fiammetta." Dok sam Angeli pomagala obrisati kozmetiku smjesu s lica, pokuala sam usredotoiti um na zloglasnu Fiammettu, plamenokosu firentinsku kurtizanu koja je bila vojvodina tadanja ljubavnica. Meutim, zatekla sam se kako se pitam to bi na rabin pomislio kada bi me sada vidio, neiskupivo neistu u tijelu i dui. Onda sam uvidjela da mi nije stalo do njegova miljenja. Moda sam bila otpadnica, ali zahvaljujui Angelinoj svjee istoj koi pod mojim prstima, osjeala sam se kao nekad u Toledu, kao da pripadam ovdje. * Trebala sam znati, trebala sam shvatiti to je vojvoda mislio o meni, kao i to da njegov poziv nije bio kompliment, ak ni uvreda. Jednostavno je izabrao osobe koje je smatrao prikladnima za zabavu koju je bio osmislio. Zahvaljujui okolnostima naeg prvog susreta, smatrao je da sam i ja dobrodola. Ne znam je li vojvoda uope imao dom. Naime, nije stanovao u svojoj Palai San Clemente u starom Borgu koju su, sve vrijeme koje sam znala za nju, stalno obnavljali, nego u nizu odaja upravo iznad oevih u Vatikanu. Te sobe nekad su pripadale princu Djemu i, usprkos ironinom daru Svetog Oca Elisabetti Senese, zadrale su mnogo orijentalne raskoi kojom se turski princ bio okruio. Veeru su nam posluili na niskim stolovima, stoga smo se oslanjali na jastuke kao nekad u doba antike. Svijee namirisane vanilijom i sandalovinom treperile su u ukraenim bronanim stalcima, a teak opojan zrak uhvatio se u teke zavjese od tamnog baruna. Mukarci i ene veerali su zajedno. Prepoznala sam neke mukarce meu mladom gospodom u vojvodinoj slubi, a na zabavu je dolo i nekoliko mlaih kardinala koji su inili solidne gromade grimizne boje meu promjenljivom sjajnom svilom i brokatom dama. Velik broj tih ena nisam prije vidjela iako mi se inilo da su se ovdje osjeale kao kod kue. Donna Lucrezia opustila se pokraj svojeg oca koji je, zahvaljujui poodmakloj dobi i uzvienom poloaju,

-48-

Pompea

sjedio na kieno izrezbarenoj stolici drei jednu nogu na jastuku i drugu, koja mu je bila artritina, na ramenu crnia koji je kleao ispred njega. Meutim, vojvode nigdje nije bilo. Nije se pojavio tijekom veere, sve dok se nisu otvorila velika vrata pa je uao ba kada su sluge uklanjale voe i glazbenici prevrtali notne zapise na stalcima traei plesove. Ispred njega ila su dva mukarca u njegovoj crveno-zlatnoj livreji, a on je ruku pod ruku hodao s visokom crvenokosom enom. To je vjerojatno bila La Fiammetta. inilo se da je vojvoda, odjeven kao i uvijek u jednostavnu crnu odjeu i s jako malo nakita na sebi, pokraj nje gotovo nestajao meu sjenama svjetlosti namirisanih svijea. Glatka koa i uspravno dranje koje me podsjetilo na klasine mramorne kipove koji su ukraavali nova proelja velikih palaa poput nae inilo ju je velianstvenom. Osim dubine njezina dekoltea i jaine minke, lako biste pomislili da je velika dama, a ne kurtizana. Bila je, kako se inilo, vjeta glazbenica i znala je napamet veinu Ovidijevih stihova iako su neki govorili da je sve to nauila zahvaljujui ljubavnicima s kojima je prakticirala brojne savjete iz Umijea Ijubavi. Ustali smo i poklonili se makar je to bilo pomalo klimavo odavanje poasti jer su se oni koji su ve bili popili vie vina nego to je bilo uputno spotaknuli preko jastuka. La Fiammetta kleknula je pred Njegovu Svetost i poljubila mu je prsten te se naklonila Donni Lucreziji, a nas ostale pogledala je nabusito i prezirno. ena i ki vojvode Valentina ivjele su na francuskom dvoru - kao taokinje, govorkalo se - osiguravajui njegovo dobro ponaanje. La Fiammetta bila je kraljica Rima. Vojvoda ju je odveo do jastuka tik do Donne Lucrezije, a ona se posve spremno pomaknula kako bi joj nainila mjesta. Meutim, u njihovu odnosu bilo je neeg ledeno hladnog, kao da tamo nije prodirala toplina i svjetlost namirisanih svijea. Oito nisu bile prijateljice. Vojvoda je stajao iza stolice na kojoj je sjedio njegov otac i uskoro se naao u dubokoj raspravi s njim. Primaknuli su glave, a vojvoda je ispruio ruku preko naslona stolice Svetog Oca. Majmuni koji je pripadao Njegovoj Svetosti trkarao je amo-tamo koliko mu je to doputao zlatni lanac. Kada je djevojka koja se nekako uvukla u blagoslovljeno krilo pokuala gricnuti Papino uho,

-49-

Pompea

otjerali su je kao dosadnog kukca. Potom se vojvoda iznenada glasno nasmijao i odgurnuo majmunia, uspravio se pa se, zavrivi poslove, poeo osvrtati po sobi i smiljati napad na goste. Kada sam shvatila da je lice okrenuo prema meni, uinilo mi se kao da su se zatoene ptice poele otimati ispod mojih rebara. Moda je samo poelio pozdraviti sestrinu koja je sjedila pokraj mene. Meutim, nije to bio naumio. Preavi sobu dugim lakim korakom, nagnuo je tijelo prema meni lagano se poklonivi. Muno sam se podignula na noge i uspjela poprilino dobro napraviti kniks usprkos tome to sam se bila zaplela u jastuke i Angeline skutove. Zagrizla sam usnu kada sam cjevanicom udarila u rub niskog stola. "Hm, gospoice Donata, bolje se drite na nogama nego zadnji put kada sam vas vidio." Osjetila sam da mi obrazi gore kao da su mi glavu gurnuli u lonac kipue vode. Kardinal Ippolito, koji je sjedio nasuprot Angeli, zasmijuljio se. Nisam mogla smisliti to rei, ali morala sam neto izustiti kako me vojvoda ne bi smatrao neotesanom. "To mi je bio jako uzbudljiv dan, vaa milosti. alim zbog... nedostatka vlasti nad sobom." "Sveta Majka Crkva zna imati takav uinak na neke ljude", odgovorio je estoko i prezirno pa sam se zbunila i pogledala ga u lice. Nikad ga prije nisam vidjela bez maske. Angela je rekla da pokriva lice jer je narueno oiljcima od francuske bolesti, kao i to da je nezamislivo tat. Ne znam vam rei je li to tono niti kako je izgledao jer sam primijetila samo to da se inio mlaim nego to sam oekivala. U samo jednom dahu saznala sam da je njegovo lice prizma kroz koju u otad gledati cijeli svijet, mjera kojom u mjeriti ljepotu svakog lica. Znala sam da je on uvidio moje osjeaje i da je u tom trenutku, makar nikad vie, svoju ljepotu samo meni darovao. Don Cesare uzeo me za ruku i preao mi usnama preko dlana. Nije nosio rukavice i primijetila sam da ima opekotinu od baruta na nadlanici desne ruke zamrljan, siv, utetoviran znak ba iza zgloba srednjeg prsta. Od svih sjeanja

-50-

Pompea

koja nosim u srcu to je jedno od najnjenijih. Shvatila sam da se i tog mukarca moe ozlijediti. Moe ga se voljeti. "Hoete li plesati sa mnom, Donata?" "Ako mi moja gospa dopusti, vaa milosti." "Oh, dopustit e! I dopustit e vam da me zovete Cesare." Bila sam svjesna da se radoznala Angela zabavlja, ali i pomalo brine dok me gleda. Dozivala me svojim oima, ali Cesare mi je uhvatio pogled jednako vrsto kao to mi je sada drao ruku, ugodno je stiui. Rekla sam hrabro: "Ako elite da pleem, gospodine... Cesare, morat ete me pustiti. Bojim se da se izmeu mene i plesnog podija nalazi stol." "Prekoraite ga. Sigurno vam to nije previsoko." Nasmijeio se djeakim osmijehom pokazujui jako bijele zube. "Ili ste vjetiji u duhovnoj gimnastici nego u tjelesnoj?" Ne znajui tono o emu govori, rekla sam: "Mislim da je obrnuto." Kada me blago povukao za nadlakticu, stupila sam na stol. Papa se glasno nasmijao i zapljeskao kada mi je Cesare poloio obje ruke oko struka i podignuo me. Zdjela u kojoj su se nalazile marcipanske rue razbila se na podu poto sam je odgurnula rubom svoje suknje. Ispuzali su svakojaki psi koji su dotad leali ispod stolova i prodrli slatkie, a medu njima bio je i onaj slijepi pas kojeg sam prepoznala zahvaljujui zadnjem poniavajuem susretu s njegovim gospodarem. Sada je njegov mravi vrat bio oteao zbog ovratnika ukraena draguljima. Cesare je na trenutak zastao i pogledao pse, a zatim pozvao jednog roba i dao mu nekakve upute. Nisam ih ula jer su ba tada, videi da vojvoda stupa na plesni podij, glazbenici zasvirali pavanu. Francuski plesovi bili su u modi otkad se vojvoda oenio Francuskinjom. Poveli smo ples, a iza nas odmah su se stvorili i drugi parovi. Kako me moj uitelj plesa nauio, pavana se plesala dostojanstveno i skladno, plesai su uvijek trebali biti razmaknuti dvije duine ispruene ruke i smjeli su se dodirivati samo dlanovima. Oito Cesare i ja nismo imali istog uitelja. On je pavanu plesao skladno, ali ne i naroito dostojanstveno. Kada sam mu ponudila dlan, isprepleo je moje prste sa svojima, a kada sam pokuala hodati tijekom

-51-

Pompea

zaokreta, obuhvatio me oko struka i aptao koliko se divi mojoj vitkosti. Zavrtio me drei me toliko blizu da sam nanjuila vino i klinie u njegovu dahu i osjetila otkucaje njegova srca, savijanje miia u bedrima, njegovo spolno uzbuenje koje me oaralo i zbog ega sam se postidjela same sebe. Tijekom cijelog plesa njegove su tamne oi gledale u moje i, iako se udnja u njima nametala sama od sebe, bila sam uznemirena jer sam osjeala da je ba i elio da to vidim. Mogao je vladati onim vitalnim porivima koji nastaju u srcu i pokazuju se u oima istom lagodnom vjetinom zbog koje je prezirao valjana pravila plesa. "Vi pavanu pleete jako... originalno, gospodaru", rekla sam pokuavajui vratiti na razgovor na dolinu razinu pristojnosti. "Ne svia vam se moj stil?" Na trenutak je zastao i iznenaeno podignuo obrve. Nitko drugi to nije mogao primijetiti jer je brzo opet uhvatio ritam. "Ako ne pleemo po pravilima, ne iskazujemo potovanje glazbi, a glazba je glas koji nam je Svevinji dao kako bismo ga njime oboavali, zar ne? Ficino kae..." "Ficino, kaete? I obrazovani ste." Utipnuo me za struk. "Dobro. Moja uzviena sestra i treba imati pametne ene oko sebe jer bi inae bila princeza odjevena u krpe." "U kojima bi zbog opreke njezina ljepota jo jae sjala." "I sada ete mi citirati svojeg uitelja crtanja? Jo malo ovog rjekanja pa u posve izgubiti ritam i", rekao je i odjednom poeo aptati pa sam rijei prije osjeala nego ula, ba kao i njegov vrui dah pokraj svojeg uha, "bespomono u vam pasti u zagrljaj. Je li vam ikad itko rekao da su vae une resice boje lokuma? Znate, jako sam vjet u pripravi lokuma, pokazat u vam jednog dana." Gricnuo je moju ruiastu unu resicu svojim ravnim zubima. Sada mi je sinulo da su ene koje ranije nisam prepoznala druge potene prostitutke, kurtizane kao La Fiammetta, samo to su se one diskretno bavile zanatom u kuama koje su im opremili njihovi bogati ljubavnici. Moda ni ja nisam bila nita bolja od njih, ali nije mi bilo stalo do toga. Osjeajui vrtoglavicu od plesa, u ekstazi enje, samo sam mislila kako e me u iduem trenutku obujmiti i pritisnuti svoje tijelo uz moje. Neka La Fiammetta broji zlato. Cesare je moj. Sigurno me voli vie od nje. Naposljetku, ja sam djevica, a

-52-

Pompea

on je jednom okupio sve djevice iz Capue i zapovjedio da ih se zakljua u toranj kako bi se zadovoljio, zar nije tako? Onda sam ostala sama. Glazba je zavrila i, premda se svijet jo uvijek vrtio oko mene, nepomino sam stajala usred njega, naputena. Cesareov utisak blijedio je iz mojeg mesa dok se ono hladilo. Ostavio me jednako brzo kao to me i potraio. Krenuo je natrag na drugu stranu sobe i sjeo izmeu svoje ljubavnice i Donne Lucrezije, stavio ruku na La Fiammettino koljeno, a glavu je polegnuo na sestrino rame. Sluge su uklanjale svijenjake sa stolova i postavljale ih u pravilnim razmacima oko plesnog podija. Angela mi je dala znak da se vratim na svoje mjesto. Neke prostitutke poredale su se pomalo neravno za drugi ples poput brbljavih papiga u umi svjetlosti. Otila sam k njoj kada je orkestar zasvirao sarabandu. Okrenuvi na trenutak lea Ippolitu, stisnula mi je ruku i zabrinuto me pogledala, ali osjeala sam samo Cesareove prste utisnute u svoje meso. Premda sam bila dovoljno blizu da osjetim brzo kucanje njezina srca kada je Ippolito pogladio njezino bedro, ve sam se nepremostivo bila udaljila od nje. Kada su se ene okupile na plesnom podiju, vie su se uzajamno milovale nego odvezivale prsluke otkapajui suknje, sputajui odjeu s ramena i iskoraujui iz nje u ritmu glazbe. Takvu sarabandu nikad nisam vidjela, zato sam odvratila pogled. Pogledala sam - ili sam samu sebe zavaravala - prema Donni Lucreziji kako bih saznala to mi je initi. Ona sigurno nije smatrala takav prizor prikladnim za mijeano drutvo, osobito za damu koja e se uskoro udati, makar i po trei put. Meutim, nisam susrela pogled Donne Lucrezije, ve sam nabasala na oi njezina brata. Naravno! to sam drugo i oekivala? Odvano sam se nasmijeila. Odluno kimnuvi prema prostitutkama koje su plesale, dao mi je do znanja da trebam gledati njih, a ne njega. Moj se osmijeh sledio i nestao. Dakle, nije htio voditi Ijubav sa mnom, nego poniziti me tim prizorom golog mesa. Hm, moda njegovo zanimanje nije ilo ni toliko daleko? Kada sam otrgnula pogled s njega i uperila ga u plesni podij, vidjela sam da se okrenuo i posvetio pozornost La Fiammetti gurnuvi ruku s opeklinom od baruta u njezinu haljinu. Kroz suze koje su mi zasvjetlucale u oima zagledala sam se u zaljuljano ruiasto i smee meso plesaica, gole bradavice na

-53-

Pompea

dojkama koje su piljile u mene kao da su osobe opisane u Pismu prezbitera Ivana - nemaju glave, lica su im smjetena na poprsjima, a oi im se nalaze ondje gdje bi trebale biti bradavice. Sada je ulo jo slugu. Svi su bili u Cesareovoj livreji, a na njihovim tunikama bilo je izvezeno njegovo ime. Nosili su iroke plosnate pladnjeve peenih kestena koje su prosuli po podu kao zemljoradnici koji rasipaju sjeme. Spustivi se na ruke i koljena, prostitutke su ih skupljale i puzale meu stalcima za svjetiljke tako da su im stranjice, bedra i objeeni trbusi ulazili i izlazili iz svjetlosti svijea. Neke su jednostavno uzimale pune ake kestenja i trpale ih u usta, druge su ih grabile pohotljivim jezicima. Neke od njih postavile su kestene na rubove stolova, a zatim su ih uspjele utisnuti u svoju enskost te, unuvi pred mladie u Cesareovoj slubi, pozvale su ih da ih uzmu. To su i uinili rukama ili ustima, kako im se ve prohtjelo - pa su Cesare i njegov otac gorljivo zapljeskali. Premda su glazbenici i dalje ravnoduno svirali, gledatelje je obavila mirnoa koja je nalikovala tiini - i mukarci i ene imali su spokojne izraze lica dok su to promatrali. Naime, prikrivali su uzbuenje kada su Cesareovi plemii, siti kestenja, poeli spolno opiti s prostitutkama na plesnom podiju dok je Sveti Otac dovikivao upute i rijei ohrabrenja onako kako to na blagdane rade vlasnici hrvaa na rubovima trgova. Gledatelji su se poeli mekoljiti, ruke su nestale ispod nabora lana i svile, razgovor se utiao do ukanja, tihih uzdaha, ponekog gunanja, kada se uznemirujui intimni mous poeo mijeati s ustajalim znojem, kamforom od razmaknute odjee i egzotinim parfemom svijea. Naizmjence zgranuta i opinjena, zapitala sam se jesam li jedina osoba u sobi kojoj ruke jo lee u vlastitom krilu. Pogledala sam Angelu koja je opustila eljust i lijeno negdje gledala dok je gladila Ippolitovo krilo, a on je pomicao prste u njezinu dekolteu. Oprezno sam pogledala prema Donni Lucreziji bojei se onoga to bih mogla vidjeti, a ipak se nadajui da e biti odvie zauzeta te da nee primijetiti ako se izgubim odande. Sjedila je posve uspravno, koljena je jo uvijek drala ispod sebe, ali tijelo je toliko uspravila da se inilo kao da joj je haljina bila prevrsto stegnuta pa nije

-54-

Pompea

mogla disati. Pokraj nje Cesare i njegova ljubavnica utonuli su u dugaak poljubac. Kao da je osjetila da je gledam, okrenula je glavu prema meni i pogledala me tako nesretno da mi se to potpuno utisnulo u sjeanje iako je prolo mnogo vremena prije nego to sam to shvatila. Cesare, odvojivi se od La Fiammettinih blijedih udova, dao je znak glazbenicima da prestanu svirati. Parovi na plesnom podiju poeli su se razdvajati, a Cesareovi mladii postieno su izravnavali odjeu rumenei se kao da ih je obiteljski sveenik zatekao sa sluavkom. Prostitutke su se sporije odijevale, uzajamno su pritezale svoje haljine i ureivale frizure te izmjenjivale potajne ale i tiho se smijale dok su to radile. Zamiljala sam da se tako ponaaju nakon to mukarci odu. Tada se mogu opustiti jer se vjerojatno ne razlikuju jako od Angele i mene kada se zajedno sklupaju u krevetu kako bi se ugrijale. Naklapaju o dragim dvorskim damama, njihovoj odjei, udvaraima, lijepom ponaanju na dvoru ili nedostatku utivosti. Zaulo se kucanje na vratima. Gospodar Burchard, Papin voditelj ceremonija, uao je u sobu, poklonio se i rekao neto Cesareu. Kada sam ga vidjela u jednostavnoj halji, a siva mu je brada sezala do prsa, sjetila sam se svojeg oca. Premda se zbog oeve veze s Vatikanom nismo trebali pokoravati zakonima o idovskoj odjei, uvijek se skromno odijevao. Nosio je duge tamne odore, ponekad obrubljene skromnim vjeverijim krznom tijekom zime. Mrzovoljni ugarak zapalio mi se u grudima i bila sam bijesna na samu sebe zbog toga to sam se pokorila oevim prijedlozima kako bih se uspela u drutvu te sam sada vie eznula za Cesareovim crnim oima nego za bezazlenim srcem ili istom savjesti. Takoer, bila sam bijesna na oevu ambiciju zbog koje je napustio mene i majku kako bi u Rimu zgrnuo bogatstvo. To je bila njegova krivica. Sve to. Sluge su donijeli u sobu krinje okovane srebrom, postavile su ih pred Cesarea, Donnu Lucreziju i Njegovu Svetost, a zatim su otvorili poklopce i kleknuli pored njih. Cesare je objavio da e dati nagrade mukarcima koji su, po njegovu miljenju te prema procjeni njegove uzviene sestre i Svetog Oca, pokazali najveu vjetinu s prostitutkama. U sluaju neslaganja, kako je dodao pomalo se

-55-

Pompea

smijuljei i rugajui, La Fiammetta bit e vrhovni sudac zahvaljujui svojem velikom iskustvu. Pljesak i zviduci pozdravljali su dobitnike koji su primali svilene prsluke, eire, cipele od panjolske koe i izvezene koulje. U posljednje vrijeme bile smo zauzete vezenjem koulja. Mislile smo da su namijenjene Don Alfonsu dEsteu ili perjanicima i paevima koji su Donnu Lucreziju trebali pratiti u Ferraru. Hm, moda je i to bilo tono jer nije bilo mogue razaznati njihova lica u zadimljenoj svjetlosti svijea. Premda je izgledalo da e se zabava nastaviti do zore, nakon predavanja nagrada Donna Lucrezia ustala je kao da odlazi pa smo se svrstale u red iza nje i uinile kniks Papi i Cesareu. Pomislila sam da e mi dati neki znak jer mora odati priznanje onome to smo podijelili na plesnom podiju. Meutim, mnogo drugih parova podijelilo je puno vie na tom plesnom podiju otkad smo plesali pavanu, a Cesare je mnogo vie brinuo o postavljanju stolova za kartanje nego to je mario za sestrine dvorske dame kojima je trebao zaeljeti laku no. Bila sam toliko razoarana da nisam primijetila kada je Angela nestala. Potom sam se jo jednom i sama nala u naoj sobi. Trudila sam se razvezati prsluk na svjetlosti jedine svijee i drhtala sam pod pokrivaima u potkoulji koja je jo uvijek mirisala na vaniliju i sandalovinu te neto drugo, zvjersko i jetko. * Noi su mi bile najgore. Tijekom danjih sati, kako se dan naeg odlaska pribliavao i proslave vjenanja pojaavale, nije bilo vremena za misli ili sjeanja. Jutrima, nakon mise, sjedile smo s Donnom Lucrezijom u njezinim privatnim odajama i vezle naizmjenino itajui - katkad iz ivota svetaca ili pisama svete Katarine, koju je Donna Lucrezia osobito voljela, katkad poeziju ili romanse pune zaljubljenih vitezova i dama hladnih srdaca. Pitala sam se to nije bilo u redu sa mnom jer sam se ee poistovjeivala s vitezovima nego s damama. Uz to, esto bismo otile nekamo na objed poslije ega bi nastupili spektakli i zabave prireene za posjetitelje iz Ferrare. Sada se kardinalu Ippolitu u Rimu pridruio njegov brat Don Ferrante. Gorljivost Svetog Oca koji je htio

-56-

Pompea

ostaviti dojam na svoje nove roake nije jenjavala. Govorkalo se da je ak i Cesare bio zalegnuo u krevet od stareva iscrpljujueg tempa, ali morao je nastaviti primati poslanstva. Meutim, premda smo se svake noi ruile na krevet, iscrpljene od plesa i uenja zbog banketa, pothvata akrobata i kastrata, nisam mogla spavati. Moja oteala glava i bolne noge bile su nita prema pohoti koja mi je gorjela u trbuhu kao vatre koje sam zamiljala kako ih Cesareovi opkopati pale ispod zidina nekakve tvrave. esto sam plakala zbog toga. Vjerovala sam da u poludjeti. Kako je mogue da vam nedostaje neto to nikad niste imali? esto sam bila sama. im bismo pripremile Donnu Lucreziju za spavanje, Angela bi mi dodirnula ruku u znak pozdrava i tiho ieznula pa se susrela sa svojim ljubavnikom. Da nisam bila toliko zaokupljena vlastitim enjama, bila bih primijetila da je njihova veza postala opasno intenzivna. Angela je postala neoprezna, stoga bi mu katkad otila u posjet usred dana kada bi Donna Lucrezia pisala pisma ili viala molitelje i trebala tajnicu vie nego nas. Da nije bila tako obuzeta Ippolitom, bila bi primijetila to se dogaa sa mnom i ranije. "to je?" mrzovoljno je upitala jedne noi kada ju je mjesenica osudila na ednost. "Jo uvijek eznete za domom ili tako neto?" Mislila sam da se Cesare divio mojoj kosi. Bio je promrmljao da je jako svijetla. Tada sam kao djevica nosila rasputenu kosu i uski srebrni obru kako mi kosa ne bi padala na lice. "Jako nalikuje..." Onda je zastao kao da se nije mogao sjetiti prikladne prispodobe ili se pitao bi li vojnik trebao dati dami toliko osoban kompliment koji se preputa pjesnicima. "Ne", rekla sam. "Angela, je li istina ono o djevicama iz Capue?" "Ah!" rekla je kada joj je sinulo. "Rekla bih da se to kad-tad moralo dogoditi." Nasmijala se. "Vjerojatnije je da se brati Cesare morao zakljuati u toranj kako bi se zatitio od prodrljivih djevica." "Oh, i mislila sam!" ula sam kako uzdie u tami. Zatim je poela utati krevetnina pa se ula lupa i struganje kremena. Pogledala sam je postavi jako svjesna svojih nateenih

-57-

Pompea

onih kapaka i crvenog nosa u iznenadnom bljesku svjetlosti svijee. "Doite ovamo", rekla je Angela ispruivi ruku. Popela sam se na krevet i sjela pokraj nje grlei koljena. Angela mi je obujmila ramena. "Ne radite to sebi. On nije toga vrijedan." Lagala je. * Ranije tog dana Cesare je priredio borbu s bikovima na Trgu svetog Petra pa smo ga gledale iz loe iznad prednjih vrata Crkve Santa Maria. Vjetar s rijeke tjerao je hladnu otru kiu u naa lica, ali loe vrijeme nije sprijeilo gomilu koja se gurala kod barikada postavljenih oko trga i grijala malim vruim kolaima s grbom obitelji Este i Borgia. Njegova je Svetost u zamjenu za dio dohotka izdala posebnu dozvolu prodavaima. Rimljani uglavnom slabo razlikuju panjolce i idove, a moda imaju i pravo. Premda spremno krive i jedne i druge za sve svoje nedae, dvama panjolskim obiajima ne mogu odoljeti - borbama s bikovima i kartanju. Trg je bio preoran i prevrnut od prevoenja bikova i konja. Zastave i stjegovi vijorili su na vjetru raspirujui bijes bikova koje su pikadori i banderijalci toliko razjarili da su se zapjenili. Cesare je sam ubio svakog bika, i to pjeice, rabei jedino lagan ma. Oslanjao se samo na vlastitu brzinu i tonost, trijumfirajui nad snagom i lukavou ivotinja. Plesao je s bikovima, izvijao se stupajui u stranu, oijukao je mamei ih na vrh maa, tanku otricu kojeg zario bi duboko u mjesto izmeu njihovih lopatica gdje zapoinje put ravno prema srcu. Tako je ubio etiri bika - skladno, precizno i savreno nemilosrdno - a kada je ubio i posljednjeg, odrezao mu je uho i poklonio ga sestri. Patuljak ga je donio do naeg balkona u crnoj barunastoj kesi na malenom zlatnom pladnju, a Cesare je stajao dolje i naklonio se Donni Lucreziji dok mu je kosa, povezana crnom vrpcom u debelu pletenicu, padala preko jednog ramena. Bio je gol do pojasa, koa mu je blistala od znoja i kie, bila je oslikana blatom i krvlju pa je izgledao kao jedan od obojanih divljaka iz Novog svijeta.

-58-

Pompea

Sve su se ene nagnule prema njemu, kao cvjetovi koji okreu glave prema suncu, ukljuujui Angelu, ak i sestrinu Geronimu iji je korzet od kuhane koe zakripao kao novo sedlo, i Catherinellu ije je crno tetovirano lice blistalo, ba kao i debeljukastu razumnu enu koja se brinula za dva djeaia - Rodriga i Giovannija, Dijete Rima, koji je jo jae pritisnuo svoje suzno lice na njezine grudi kada se pomaknula. Meutim, mislim da nitko osim mene nije nastavio gledati poto je Donna Lucrezia prihvatila dar i on se okrenuo od nje. Mislim da nitko drugi nije primijetio nain na koji je uspravio ramena dignuvi i pribliivi lopatice kao da je eznuo za krilima koja bi mu omoguila da odleti negdje drugdje. "Jest. Volim ga, sigurna sam u to." Puhnula je kroz nos od smijeha. "Ne, ne volite ga. Jednom ste plesali s njim, to je sve." "A koliko ste dugo vi znali Ippolita kada...?" "To nije Ijubav, vi, glupa guice, to je eanje svrbei." "Pa, ja osjeam vie od svrbei, osjeam strahovitu bol." "Recite mi, gdje vas boli?" Dotaknula mi je grudi. "Ovdje?" Stisnula sam ovratnik spavaice. Moje tijelo pripadalo je Cesareu i samo njemu. Meutim, Angela me gurnula na jastuke postavivi dlan na moju prsnu kost, a zatim kliznula rukom prema dolje zaustavivi se na bazi mojeg trbuha gdje je toplina izvana srela toplinu iznutra. "Ovdje?" proaptala je pomiui ruku prema dolje i iskusno istraujui. Pokuala sam stisnuti noge, ali one su se ipak razmaknule. Podignula mi je spavaicu te pogladila moj trbuh i bedra, nabore i preklope mojeg privatnog mesa pa tiho uskliknula zbog tamnih dlaka. "Ovdje ste idovka", rekla je. Potom su njezini prsti pronali mjesto koje sam osjeala kao sredite boli. Kada ga je pogladila, tako je predivno boljelo da sam bila prisiljena izviti lea, a bila bih i kriknula da me Angela nije uutkala jezikom koji je gurnula u moja usta. Ipak, bol nije prava rije za to jer bi vie boljelo da je prestala to raditi prije onog trenutka kada sam se osjeala kao da su mi se i odjea i koa odvojile od tijela ostavljajui krajeve ivaca koji su pjevali na zraku ugrijanom Angelinim dahom,

-59-

Pompea

mirisavom od njezina znoja i omiljenog parfema od gomolja. eljela sam je zamoliti da prestane, ali samo su mi se ivotinjski zvukovi oteli iz grla. Ipak, inilo se da razumije jer je izravnala moju spavaicu i mirno legla pokraj mene, a njezine velike tamne borgijske oi gledale su u moje i njezina crvenkasta kosa pomijeala se s mojom na jastuku. "to sada osjeate?" blago me upitala. "Slobodu", rekla sam ne znajui da u to rei. "Vidite?" Meutim, im sam izrekla tu rije, to je pobjeglo od mene i prostor koji je ostavilo ispunio se stidom, osjeajem krivnje i enje za Cesareom koju sam osjeala kao glad za onim jednakim osjeajem ili moda za marcipanom. Bila sam toliko umorna da vie nisam mogla razlikovati ula. "Poite spavati, guice", promrmljala je Angela poljubivi me u elo. "Svijet je jedno veliko zlo mjesto." Dok sam tonula u san, sjetila sam se da je danas deseti dan teveta kada idovi poste u znak sjeanja na Nabukodonosorovu opsadu Jeruzalema. To je dan sveanog kajanja, spomen na poetak naih lutanja koja nee prestati sve dok Bog ne pomisli da smo dovoljno propatili i ublaili Njegovo razoaranje. Bilo mi je neopisivo drago to idem u krevet puna eluca, stoga sam se zakopala se u krevetninu koja je udno vonjala po soli, eljezu i luku te sam se prisjetila gozbe na kojoj smo jeli kestene.

-60-

Pompea

ETVRTO POGLAVLJE
RIM, PROSINAC 1501. GODINE Ona bi na. sve bila pristala. Mogao sam je iskoristiti kako god sam htio, ali nisam. To me ne bi radovalo. Jednog jutra, nedugo nakon Boia, dok sam pomagala Donni Lucreziji koja se odijevala za jahanje u Tivoliju, na vrata je doao glasnik i donio poruku namijenjenu meni. Golema Palaa Santa Maria in Portico imala je kilometarske prolaze koji su vodili u stotine soba i bili su toliko zamreni da sumnjam da ih je ak i Donna Adriana, koja je ondje proivjela veinu ivota, sve poznavala. Poznavali su ih jedino glasnici, veinom starci, mukarci osakaeni u borbi ili preruni da bi nas sluili u salonima ili blagovaonicama. Iz svojeg stoera u sobi iza glavne kuhinje, iji su zidovi bili obloeni razdijeljenim policama kako bi posluile njihovom tajanstvenom sustavu razvrstavanja pote, nosili su poruke u sve dijelove palae i izvan nje. Pozivi na ljubavne sastanke ili nalozi da se pojavite pred komornikom kako biste objasnili razbijenu au ili okrhnuto mjesto na fresci koja prikazuje Kupidona i Psihu u Dvorani ljubavnika, mali darovi u znak zahvalnosti ili potovanja, zadunice za gubitke na kartama, izgubljene rukavice ili pozivi na dvoboje, sve je to kruilo po palai u istroenim konatim kesama glasnika, a zatim se slalo dalje prema gradu ili niz rijeku u Ostiju, ili kroz velika gradska vrata Rima u Napulj ili Romagnu. To je predstavljalo na krvotok i tkivo koje je uvrivalo nae mjesto u svijetu. Ba zbog toga poruka sama po sebi nije bila vrijedna spomena. Dame Donne Lucrezije zabrujale su dok su joj zakopavale jahae izme i stavljale kosu u mreu od tamnomodrog baruna, no to se dogodilo samo zbog injenice da je poruka bila za mene. "Hm, hm", rekla je Domia Lucrezia uzevi poruku od glasnika, "naa mala Donata ipak ima udvaraa. Vi ste osoba u sjeni, Donata, i to izdajica jer imate

-61-

Pompea

tajne za koje vaa kuma ne zna." "Uvjeravam vas, gospo, meni je ovo jednako zagonetno kao i vaoj milosti." "Moda je to jedan od Ferraraca koji vam se divio izdaleka i misli da bi jutros mogao imati sree", rekla je Elisabetta Senese koja je nekad mislila da je Sveti Otac jastuk. "Ne", rekla je Donna Lucrezia tonom od kojeg bi se rasprsnuo kristal, "ipak nema tu nieg zagonetnog. To je vojvodin rukopis." Ostale su ene uutjele. Ispruila sam ruku prema poruci. inilo se kao da sam bila jedina osoba koja se pomicala, ak i disala, kao da je palaa podlegla aroliji uspavane ljepotice u Perceforestu*, a ja sam joj nekim udom izbjegla. ak se ni Donna Lucrezia nije micala, nego je drala poruku na velumu ukastobijele boje, izmeu palca i kaiprsta, neposredno izvan dosega moje ruke. "Molim vas, gospo, mogu li pogledati poruku?" Oh, kako nas strast zna uiniti odvanima! Donna Lucrezia trepnula je nekoliko puta, kao moj otac kada bismo ga prenaglo probudili iz poslijepodnevnog drijemea. "Naravno", rekla je tiho, "vaa je." Velum je bio krut i gladak na dodir. Razmotala sam ga preavi palcem preko esareova grba ispupenog na vrhu stranice. Lukavi bik obitelji Borgia, kljuevi Svetog Petra, francuski ljiljani. Palac mi je zastao kod ljiljana, simbola njegove ene Francuskinje. Je li mu bilo stalo do nje? Je li mu nedostajala? Je li bio pokuao sve to je mogao kako bi je spasio od kralja Luja? "Dakle? Sto kae?" "On me... pita bi li njegov jaha smio nositi moje boje na sutranjim trkama, gospo. I bih li pola gledati trke s njim." Dovoljno sam pocrvenjela da ugrijem sobu. "Oh, sve e djevojke gledati trke. Ciljni stup nalazi se ovdje, na trgu." "Da, gospo." "Onda smo se dogovorile. Odgovorit ete tako." _____________________
* Perceforest je srednjevjekovna romansa u kojoj se nalazi prva inaica Trnoruice.

-62-

Pompea

"Da, gospo." Meutim, inilo mi se da nita nije dogovoreno. Pogledala sam Angelu koja je etkala gospin kratki plat. Slegnula je ramenima. Uzela sam pladanj na kojem su se nalazile rukavice i drala ga dok Donna Lucrezia nije odluila koje od njih eli nositi. * "Niste mi odgovorili." ekao me u stajskom dvoritu kada smo se oko podneva vratile s izleta. Bilo je hladno, stoga se umotao u plat podstavljen samurovinom, podignuo ga preko usta i navukao crnu barunastu kapu preko ela. Meutim, pomiljala sam da je to imalo vie veze s prikrivanjem rane koju je zadobio tijekom borbe s bikovima nego sa zatitom od loeg vremena. Sada kada je sunce dolo do najvie toke, vrijeme je bilo blago s obzirom na godinje doba. Pridrao je mojeg konja kada sam sjahala pazei da ne stupim na Tireziju koji se, kao i obino, motao oko gospodarevih nogu. "Gospa kae da emo ionako gledati trke jer e zavriti kod obeliska. Mislila sam vam pisati, ali nisam imala vremena." Cesare je pogledao prema svojoj sestri koja je askala s Don Ferranteom i, gotovo kao da ju je dozvao, prekinula je razgovor i pogledala ga. "I, kae li gospa da moj jaha smije nositi vae boje?" upitao je drei jo uvijek oi na svojoj sestri. "Nije nita rekla, gospodaru." "Onda mi sada nekako udovoljite prije nego to ona odgovori. Ovo e mi biti dovoljno." Dok sam jahala, lice sam zatitila velom pribodenim na kapu kako ne bi potamnjelo na suncu i vjetru. Vjeto ga je otkopao i gurnuo blijedu gazu u rukav. "I ovo." Okrznuo mi je usne svojima, toliko brzo i lagano da sam se pitala je li to bio plod moje mate iako, zahvaljujui Angelinoj podui, ne bih bila zamislila nita tako edno. Potom je Don Ferrante rekao da nas vrue vino i kolai ekaju u njegovim odajama, stoga smo se svrstale iza Donne Lucrezije kako bismo obavile

-63-

Pompea

potrebne promjene na kostimima za sljedei dio dana. Angela mi je kasnije rekla da mi je Don Ferrante posvetio osobitu panju, ak je osobno punio moju au iako je to trebao prepustiti jednom od svojih robova kojima je to dunost. Nisam to primijetila. Zaprepastila sam se kada sam shvatila da gotovo nisam ni pila, zbog straha da e vino isprati trag Cesareova poljupca. Trebala sam biti uljudna prema Don Ferranteu jer je bio neoenjen i drugi iza Don Alfonsa u liniji nasljedstva jedne od najstarijih i najmonijih vojvodina u Italiji. No, nalazila sam se na liniji starta vlastitog ivota, kao Cesareov konj koji e se sutra nai na Cvjetnom trgu. "Vi teturate na rubu ponora", odgovorila je Angela, "zato u otii do Ippolita i rei mu da se njegovu bratu svia moja najbolja prijateljica. Donna Lucrezia slua Ippolita." Donna Lucrezia. Sjetila sam se njezinog ledenog odgovora na Cesareovu poruku, njezinog hladnog sivog pogleda kada me poljubio. "Ne!" viknula sam Angeli kada je utrljala smjesu od karmina na usne. "Ona e se truditi svim silama kako bi me zadrala podalje od Cesarea. Molim vas, Angela, ne govorite nita." Pogledi su nam se susreli u ogledalu. "Pokuavam vam pomoi, Donata. Mi smo prijateljice. I vie smo od toga. Ali, neu potonuti s vama. Tako vam neu biti od koristi." "Ne znam na to mislite." "Bojim se da ete saznati. A sada, kako izgledam?" Uspravila se, okrenula i pogledala me u lice. Bila je olabavila vrpce potkoulje kod vrata kako bi razotkrila poetak grudi i rasplela je kosu. Usne su joj bile crvene kao kardinalova halja. "Svidjet ete se svojem ljubavniku", rekla sam. Nasmijeila se i krenula, a onda je zastala poloivi ruku na kvaku. "Nadam se da ete se i vi svidjeti svojem", rekla je. "Vjerujte mi, tome se nadam vie nego iem drugom na svijetu. Molila bih za to kada bi to bilo prikladno za molitvu. Zasad neu nita rei Ippolitu." Jutro utrka svanulo je vedro. Kada sam otkvaila prozorske kapke i udahnula paru iz kuhinje koja je tog jutra vonjala po pileoj juhi i podsjetila me na dom,

-64-

Pompea

Angela je zastenjala i okrenula lea ak i toj slaboj svjetlosti ublaenoj visokim zidovima koji su okruivali sredinje dvorite. Sino se opet kasno uuljala u nau sobu. Meutim, gradski vrapci cvrkutali su na sav glas, a na nebeskom etverokutu iznad nas nije bilo oblaka, stoga ovo nije bio dan za mamurluk ili enju za domom. Posve drugaija bolest stegnula mi je eludac, stoga nisam mogla ni dirnuti doruak i osjeala sam se kao da plutam negdje gore blizu stropa. Gledala sam se odozgora dok sam sjedila na rubu kreveta Donne Lucrezije, napreui oi u sjeni brokatnog baldahina kako bih nainila mali popravak na prsluku koji je izabrala, a bilo mu je otpalo ptije oko od topaza. Naravno, on e me pozvati jer nije mukarac koji bi krotko popustio sestrinim hirovima. "Donata", obratila mi se Donna Lucrezia dok sam joj zavravala frizuru i svilenom vrpcom privrivala etverokutni smaragd veliine minijaturnog portreta na njezino elo, "voljela bih da neko vrijeme ostanete ovdje sa mnom. Jutros moram neto obaviti za tasta. Bojim se da to znai da emo propustiti konjske trke, ali vjerujem da je vojvoda planirao jo trka, tako da emo se ipak uspjeti malo zabaviti." "Da, gospo." Donna Lucrezia otro je uvukla zrak medu zube. "Malo ste previe stegnuli vrpcu, Donata." "ao mi je, gospo. Kamen je jako teak, stoga se bojim da bi mogao pasti." "Olabavite je." "Da, gospo." "Dobro, ovako je bolje. A sada, vi ostale smijete ii. Donata, poite sa mnom do Sale delle Donne. Sigurna sam da e vas to zanimati." Sala delle Donne, koju su tako nazivali zbog toga to su joj zidovi bili ukraeni oslikanim drvenim ploama koje su prikazivale ivote kreposnih ena, nalazila se tik do piano nobile gdje sam upoznala Donnu Lucreziju. U to doba bila sam jako plaljiva djevojka. Gledajui u plou s lijeve strane dvokrilnih vrata, koja je pokazivala kraljicu Esteru kako klei pred kraljem Ahasverom, vie se nisam poistovjeivala s njom kao onda dok sam jo o sebi razmiljala kao o Esteri

-65-

Pompea

Sarfati. Zapravo, tog bih se jutra bila prije poistovjetila s buntovnom kraljicom Vati, ali utjela sam i pomno dizala plat Donne Lucrezije dok je sjedala na pozlaeni stolac nalik na prijestolje, kojeg je rabila tijekom javnih audijencija. Naloila je Catherinelli da dovede opaticu. "Smijete sjesti", rekla je Donna Lucrezia pokazavi nizak tronoac pored svoje stolice. Opatica je stigla u pratnji sveenika, svoje glavatice i druge dvije opatice. Svi su bili odjeveni u crno-bijele dominikanske halje. Stresla sam se ponadavi se da Donna Lucrezia to nije primijetila. Nisam se mogla suzdrati jer panjolskim idovima - ak i onima koji su napustili zemlju jo kao mala djeca - nita nije bilo strasnije od pogleda na inkvizicijske avke. Meutim, opatica je bila malena i krhka, stoga su je pridravale njezine sestre pratilje, kao da nije mogla sama stajati. Pobojala sam se da je gubava jer su joj ruke i bose noge bile omotane prljavim zavojima. Kada nam se pribliila, Donna Lucrezia ustala je i kleknula dajui znak Catherinelli i meni da uinimo isto. Trebala mi je sva vlast nad sobom kako se ne bih trgnula kada je opatica u znak blagoslova poloila ruke u zavojima na moju sputenu glavu. "Ukazujete nam veliku ast, sestro Osanna", rekla je Donna Lucrezia kada se digla na noge. "Nadam se da vae putovanje nije bilo odvie tegobno i da vam je udobno u Santa Mariji." "Bilo bi mi udobnije da crkva nije sagraena na temeljima poganskog hrama", odgovorila je sestra Osanna iznenaujue prodornim glasom. Donna Lucrezia pognula je glavu u znak potovanja. "Biste li se htjeli malo okrijepiti?" "Molim samo malo vode. Postim dok se ne vratim svojim sestrama u Mantovu." Lice Donne Lucrezije na to se ispunilo zaprepatenjem. "Ali, zar vam nitko nije rekao... Zar ne znate zato ste ovdje?" "Sluam samo Boga, keri." "Pokuali smo joj objasniti, ali..." Glavatica je slegnula ramenima gledajui sveenika moleivim oima, a on je samo odmahnuo glavom. "Razumijem." Donna Lucrezia pomaknula se naprijed na stolici. Lice joj je

-66-

Pompea

postalo tvrdo, kao da su joj se mekani oblici mesa spalili u lonarskoj pei. S obje strane njezinog tankog nosa pojavile su se bijele mrlje i oi su joj zablistale. "Znate Ii tko sam ja, sestro?" Umjesto odgovora, sestra Osanna ispustila je jecaj koji je odjeknuo sobom odskakujui od glatkih bijelih ela kreposnih ena na zidovima. Pala je na koljena, presavinuvi se kao od boli, i rukama u zavojima stegnula je tijelo. Njezine dvije pratilje kleknule su pokraj nje hvatajui joj rukave i guui kao zabrinute grlice. inilo se da se Donna Lucrezia nije dala smesti. "Ja sam madonna. Lucrezia, ki vaeg Svetog Oca, pape Aleksandra, koji je u svojoj dobrohotnosti oistio va red od hereza fra Girolama u Firenci. Zbog toga me moete sasluati, zar ne?" Glas joj je bio sladak, ali vrst, kao jedan od onih opasnih zamrznutih slatkia koji vam mogu slomiti zub kada zagrizete ledeni kristal. Stenjui i ljuljajui se na koljenima, sestra Osanna sada je upala ui kao da ih eli istrgnuti. "avao me iskuava!" cendrala je. "Oh, kako me iskuava!" Zatim, jo uvijek na koljenima, ali mirna i uspravna, rekla je mirnim, zvunim glasom; "Ali, nee trijumfirati. >I iz njegovih usta izlazi otar ma kako bi sasjekao narode<. Sluat u Boji glas, keri." Donna Lucrezia se opustila. "Naloila sam vas se dovede u Rim kako biste me pratili u Ferraru, sestro. Vojvoda Ercole, moj preuzvieni punac, ve dugo cijeni vau veliku svetost jer nosite znakove patnji naeg Gospoda i blagoslovljeni ste darom proricanja, stoga eli da se pridruite sestri Luciji iz Narnije u kui koju je izgradio radi nje." Zastala je kako bi njezine rijei ostavile uinak. Sestra Lucia iz Narnije bila je slavna po svojim proroanstvima pa je vojvoda Ercole poduzeo mnogo toga - pravovjerno ili ne - kako bi je iz samostana u Viterbu prebacio u Ferraru. "Majka glavatica i va sveenik otac Eustasius slau se u tome da biste trebali iriti svoju rije izvan Mantove." Odreen izraz glavariinih tankih usana i znakovit sjaj u reumatinim oima oca Eustasiusa rekli su mi da njihovo slaganje nije bilo kupljeno po niskoj cijeni. Sada sam uvidjela znaenje zavoja. Sestra Osanna imala je stigme - tajanstvene rane na rukama, nogama i boku, koje su se navodno poklapale s ozljedama koje

-67-

Pompea

su Kristu nanijeli Rimljani. Ili moda idovi. Sestra Osanna kimnula je iskazujui tihu poslunost otkad ju je Donna Lucrezia podsjetila na sudbinu Girolama Savonarole. "Onda se razumijemo", rekla je Donna Lucrezia. "Tajanstveni su putevi Boji, madama." "Jesu, sestro, zbilja jesu. A sada ustanite i priite blie." Vidjela sam kako sveenik i glavatica izmjenjuju upitne poglede kada se sestra Osanna pokorila te je Donna Lucrezia nastavila: "Vidite li ovu djevojku pokraj mene ? Roena je kao idovka, ali zahvaljujui milosti Naeg Spasitelja i zalaganju svetaca, obratila se Kristu. Ukoliko biste joj dopustili da vidi stigme, to bi predstavljalo veliku demonstraciju Njegove samilosti prema greniku, zar ne?" To me uasnulo, ali kada sam pogledala Donnu Lucreziju, rijei protivljenja zamrle su mi na usnama. Imala je izraz lica ba kao na stari susjed senor Perdoniel, trgovac suknom, kada bi trljao komad vune ili lana izmeu palca i kaiprsta kako bi mu odredio kakvou. Donna Lucrezia bila je istinski pobona ena ali, kao i njezin otac, ak i kada joj se srce nalazilo meu anelima, noge su joj stajale vrsto na tlu, osobito na onom uskom prostoru punom rupa medu tandovima u ulici bancherottija, trgovaca stranim novcem i zaloenim sitnicama, gdje je moj otac zapoeo posao nakon to je doao u Rim pa ekao prijem kod kardinala Borgije. Tako je Donna Lucrezia imala odreen razlog zbog kojeg me dovela ovamo - osim to je poniznu conversu htjela zadrati daleko od svojeg velianstvenog brata. Na glavariino kimanje istupile su druge dvije opatice i zapoele skidati zavoje s ruku i nogu sestre Osanne. Ona je stajala pokorno poput djeteta, oborila je oi i dizala noge ili okretala ruke amo-tamo kako bi opaticama olakala zadau. Istovremeno brina i ravnoduna nalikovala je umjetniku koji razotkriva svoj rad pred mecenom znajui da i jest i nije njegov - napravio ga materijalima koje je platio mecena, ali umjetnika je nadahnulo Sveto Ime. eljela sam odvratiti pogled, ali to vie nisam mogla kada su zavoji postali krvaviji, a Donna Lucrezia izvukla je rubac iz rukava i pritisnula ga na nos i usta zbog smrada trulei. Progutala sam slinu nekoliko puta trudei se ne zagrcnuti. Potom su

-68-

Pompea

opatice poele otkapati niz kukica skrivenih u avu na bonom dijelu odore sestre Osanne. Nau pozornost iznenada je privukao mete s druge strane vrata. Zauli su se povieni glasovi nakon kojih slijedilo je struganje i grebanje mekanih cipela po uglaanu podu i tresak kada je neto udarilo u vrata i protreslo kvaku. Samo je sestra Osanna izgledala kao da to nije primijetila. Bila je mirna i zadrala je stav ena sa zidnih ploha dok su svi ostali uznemireno gledali prema vratima. Cesare je nahrupio u sobu, a neposredno iza njega stajao je drugi mukarac ija je glava jedva sezala do Cesareva ramena. Premda je bio snano graen, lice mu je bilo rohavo kao mogranj i tvrde svjetlucave oi nalikovale su iskrama markazita u odlomljenoj stijeni. Kada su dvokrilna vrata tresnula i otvorila se, a jedna kvaka okrhnula komadi buke s bosih nogu kraljice Estere, nazrela sam jednog od vratara na koljenima koji je drao ruku na okrvavljenu nosu. "Ovdje ste, vi, izdajnika mala droljo!" povikao je Cesare gledajui u mene. Tirezija je zalajao u znak podrke pa me pogledao iako je bio posve slijep. Bacivi moj veo na pod, Cesare je nastavio: "Dakle, nadam se da e se vae tvrdo srce obradovati kada sazna da smo ipak pobijedili. Mantovin konj cijelo je vrijeme bio na elu, ali zbacio je jahaa negdje kod piramide u Borgu." "Prestrailo ga je neto iz svjetine", progunalo je mogranjsko lice. Pitala sam se tko bi to mogao biti, koji bi mukarac nekanjeno smio prekinuti vojvodu Valentina. "U to nema sumnje", rekao je Cesare i neugodno se osmjehnuo. "Gospodaru vojvodo, Don Michele, to znai ovaj upad? Zar niste nimalo poboni? Pogledajte ovu enu." Donna Lucrezia usmjerila je pogled prema sestri Osanni. Don Michele pao je na koljena kao da su ga oborili i napadno se prekriio. Cesare je samo oinuo sestru pogledom. "Znala si za moj poziv gospoici Donati. to te spopalo pa si mi se usprotivila?" Donna Lucrezia jedva da je otvorila usta namjeravajui odgovoriti, kada se sestra Osanna okrenula i suoila s Cesareom koji je stajao malo iza nje. Vidjela sam kako bijesno rumenilo nestaje s Cesareovih obraza i koa mu postaje bijela

-69-

Pompea

kao poculica sestre Osanne. Pas se uurio, poloio lice na ape i zacvilio. "Ljudska kraljevstva nisu vjena", rekla je sestra Osanna svojim udnim prodornim glasom. "Kako blistavo gorite, kako ete se potpuno ugasiti! uvajte se, mali vojvodo, uvajte se ruke Velikog Osvetnika." Cesare se zaljuljao. Mislila sam da e pasti u nesvijest. Htjela sam se podii s tronoca i potrati mu u pomo, ali sestra Osanna, iako mi je bila okrenuta leima, podignula je ruku u znak zabrane, a zavoji su joj pali i razotkrili ubodnu ranu na kojoj se zgruala krv. Zaprepastila sam se i zastala kao da sam se zaletjela u nevidljivi zid. U sobi je iznenada postalo hladnije i inilo se da ak i portreti na zidovima dru od hladnoe. Vidjela sam kako je otac Eustasius protrljao nadlaktice kao da je i on osjetio propuh. Kakvu su god ulogu on i glavatica bili napisali za sestru Osannu, rijei koje je upravo rekla nisu bile njezine. Cesare je pomaknuo usne, ali nikakav zvuk nije izaao iz njih. Opet je zaustio. "Dvadeset osam", napokon je rekao promuklim aptom. "Dvadeset", odgovorila je sestra Osanna, a to ga je iz nekog razloga navelo na smijeh. "Laskate mi, sestro", rekao je i arolija se prekinula. Sestra Osanna okrenula je lea Cesareu. Uinilo mi se da je to napravila gotovo prezirno. "Moji zavoji!" zapovjedila je pratiljama iako su zastale pogledavi glavatice i Donnu Lucreziju radi uputa. Donna Lucrezia kimnula je pa su opet poele zavijati rane sestre Osanne. Catherinella, nedokuiva u svojoj tmini ili pak iskustvu u sluenju Donni Lucreziji, vratila se i donijela vodu. "Hajdete", rekao je Cesare nudei mi ruku. "Nee odrati utrku veprova dok se ne vratim. Nita vie neete propustiti." Uinilo mi se da se ruka Don Michelea za dlaku primaknula drci jednog od bodea za pojasom. "Gospo...?" "Moete ii, Donata. Budui da e sestra Osanna otii s nama u Ferraru, imat ete jo mnogo prilika za ponjeti plodove njezine svetosti." Pokuala sam vidjeti kakav je uinak ta novost imala na Cesarea, ali kao da mu sestra Osanna nije bila nita vanija nego ikoja druga opatica koju je sretao na

-70-

Pompea

ulici ili u odajama za javne prijeme u Vatikanu. Gurnuvi mi ruku pod lakat, poeo je razmjenjivati poglede s Don Micheleom putajui me da uivam u toplini njegova tijela dok me vodio kroz vee pa niz prolaze i stubita sve dok nismo stigli do malih jednostavnih vrata koja nikad prije nisam bila vidjela. Don Michele otkljuao ih je kljuem koji mu je dao Cesare i odmaknuo se te nas propustio. Cesare se sagnuo kako ne bi udario glavom u nadvoj. Iz jednog od niskih krivudavih prolaza u najstarijem dijelu Palae Santa Maria stigli smo u golem namirisan prostor bazilike - hladan i nijem zanemare li se tihi koraci sveenika koji su pripremali sljedeu slubu Boju tog dana. Sada su tiinu razbile i izme s ostrugama koje su nosili Cesare i Don Michele, kao i moje cipele, dok smo prelazili preko crkvene lae i odlazili iza oltara do drugih malenih vrata skrivenih iza paravana na kojem je bio triptih sa slikama muenitva svetog Petra. "Koliko sam sati ovdje proveo na koljenima", primijetio je Cesare dok je kopkao po kesi na pojasu traei drugi klju. "Bole me kada se samo prisjetim toga. Znate li da sam neko bio kardinal?" Znala sam. Cijeli je Rim brujao zbog tog skandala, a nigdje se nije vie govorkalo o tome nego u kolskoj sobi Svete Klare kada se Cesare, ubrzo poslije ubojstva Don Juana, odrekao svojeg vjerskog zvanja kako bi preuzeo bratovo mjesto na elu Papinih postrojbi. "Kakav gubitak vremena", dodao je odmahujui glavom. Meutim, prije nego to sam ga uspjela upitati to je time mislio, otvorila su se druga vrata otkrivajui jo jedan niz stubita i prolaza koji su bili bolje rasvijetljeni od onih u Santa Mariji, a imali su mramorne podove i tapiserije na zidovima. Nagaala sam da smo sada stigli u Vatikan i, zbilja, za nekoliko sekundi izali smo kroz prozor na prvom katu na kratak most koji je vodio na podij ispred palae koja je sluila Papi i njegovim gostima. Kada smo stupili na podij pored Papine stolice uinilo mi se da mi buka gomile udara u prsa i gotovo izbija dah. Gledatelji su se nagurali iza drvenih barijera ekajui poetak utrka. Od guve nasuprot podiju daske su se poele svijati i lomiti, a straari u Cesareovoj livreji podignuli su svoje helebarde kako bi

-71-

Pompea

sprijeili navalu gomile. Njihove su otrice svjetlucale na otrom zimskom suncu. Veliki trg blistao je od zastava koje su nosile grbove obitelji Borgia i Este, a svileni bikovi u nasrtaju i bijeli orlovi koji lebde nad plijenom, privreni za krovne vijence, visjeli su sa svakog prozora. Grimizno-zlatni baldahin nad naim glavama udarao je i utao na jakom povjetarcu i bilo mi je ao to nisam imala vremena uzeti plat. Cesare je zastao kako bi ga gomila postala svjesna. Drao me za ruku, tako da sam morala ostati pokraj njega, takoer svjesna toga da Don Michele stoji tik iza mene, a vonj enjaka u njegovu dahu mijeao se s jakim mirisom svjeeg drveta i parfema od rue, sandalovine, bergamotke i lavande koje su gosti nosili kako bi prikrili znoj. Osjeala sam se nespretno i izloeno, ak sam zaboravila poljubiti prsten na ruci Svetog Oca. Svakako je i on zapamtio takvo omalovaavanje usprkos tome to kuanstvu Palae Santa Maria in Portico nije zamjerao oputenost. Cesare se nije smijeio - nije mahao niti se klanjao - samo je stajao pribrana izraza lica, nalik na krinke koje je volio nositi, te je ekao tiinu koja je sada trebala nastupiti. Zateklo me pitanje kako su se prije nekoliko dana osjeali bikovi kada su ljudi podignuli barijeru i potjerali ih u arenu sada pretvorenu u trkalite te su se suoili s tim monim mirom u smiljenom kaosu kvadrile. Za nekoliko sekundi buka je prestala i samo su uzvici prodavaa udesa i peenih pilia na malenim drvenim ranjevima jo uvijek razmatali labave niti zvuka preko trga. Cesare se okrenuo prema Don Micheleu i rekao: "Koliko treba vremena kako bi se galopom stiglo do Cvjetnog trga, Michelotto?" Nisam ula njegov odgovor. Michelotto. Naravno, trebala sam pogoditi tko je taj mukarac. Kome bi drugome Cesare povjerio kljueve tajnih vrata nego Michelottu, navarskom kondotjeru poznatom kao njegova desna ruka? Naime, kad god bi Cesare naumio neto zlokobno, izvrenje bi uvijek zapalo Michelotta. Govorilo se da vojvoda od Bisceglie nije bio njegova jedina rtva. ak se i Papa bojao Michelotta jer nije sam sebi mogao priznati da se, u stvari, boji vlastitog sina. "Trka veprova poet e za dvadeset minuta", objavio je Cesare poprilino tiho,

-72-

Pompea

ali ulo ga se preko trga, " a, u meuvremenu, kao nadoknada za odgodu, moje sluge donijet e vam kolae i vino." Svjetina se smjesta poela vrtjeti i kovitlati oko osoba u zlatnim i grimiznim livrejama koje su nosile velike pladnjeve kolaa i glinenog posua. Sluge su naoko iskoile iz same zemlje, kao Jazonovi kosturi. Cesare je tek tada zauzeo mjesto na klupi prekrivenoj jastucima pokraj Oeva stolca, na velianstvenom komadu izrezbarene panjolske hrastovine tapecirane crvenom koom. Podij ispod nje zlokobno bi zakripao svaki put kada bi se Njegova Svetost pomakla. Sjedei desno od Cesarea i pokraj Michelotta s druge strane, koji je jo uvijek teko disao od jurnjave na Cvjetni trg kako bi najavio poetak trke, bila sam blie papi Aleksandru no ikad. Nagnuvi se naprijed dok sam prividno izravnavala suknju, kriom sam ga pogledala. Njegovo lice, uokvireno tijesnom kapom od bijelog baruna i hermelinskim ovratnikom plata, bilo je puno opreka koje su naoko definirale njegov ivot i bacale u oaj svakoga tko je imao nekog posla s njim. Njegova usta, izmeu jakih izbrijanih eljusti, bila su puna i ulna, ali imao je oi bogatog seljaka, duboko usaene ispod mesnatih obrva i tamnu put ovjeka od akcije, a ne bljedilo nastalo od molitve i kontemplacije. ula sam da je u njegovoj spavaoj sobi slika njegovog omiljenog umjetnika, malenog slikara iz Mantove, koja ga je prikazivala kako s oboavanjem klei pred Bogorodicom. Model za Bogorodicu bila je Giulia Farnese. To je on mjeavina svetog i profanog. Odan svom zvanju, vjerovao je da bi se svjetovna mo njegova poloaja trebala podudarati s duhovnom ozbiljnou. Premda je bio glava Crkve koja je od sveenika zahtijevala celibat, mislio je da ne postoje prigovori na to to se sluio sinovljevim maem i kerinom maternicom kako bi ostvario vlastite ambicije. Primijetila sam da je Papa uzeo Cesareovu ruku i da je Cesare nagnuo glavu prema ocu dok mu je Papa brzo i naglaeno govorio na katalonskom i cijelo vrijeme vrsto mu pritiskao ruku na izrezbareni runi naslon svojeg stolca. S druge strane trga, odande gdje se Donna Lucrezia sada pridruila ostalim damama u loi iznad vrata u Santa Mariji, sigurno su izgledali kao slika i prilika uzajamne odanosti.

-73-

Pompea

Daleki topot zapoeo je titrati u zraku. Gomila je uutjela i okrenula se prema junom kraju trga odakle e veprovi trati do ciljnog stupa pored Kaligulina obeliska. Gledatelji na podiju nagnuli su se naprijed isputajui znoj uzbuenja u ustajali zrak ispod baldahina. Iznenada sam shvatila da sam jedina ena meu mukarcima i da su druge dame, osim pratilja Donne Lucrezije, okupljene na drugoj strani daanog puta koji je ograen ogradom od ueta. Stisnula sam ruke u krilu i zagledala se u njih mislei da svi mukarci bulje u mene iako sam znala da gledaju u toku gdje e se utrka izliti na trg, guvaju papirie s okladama u stisnutim akama dok se topot pojaava stvarajui dojam kao da se uskim ulicama valja oluja. "Tamo gore", promrmljao je Cesare blizu mojeg uha jer ga vjerojatno inae ne bih bila ula, "nalazi se pepeo Julija Cezara. Mislite li da je i njegov duh ondje? Smije li se naim igrama?" Kada sam pogledala zlatnu kuglu na vrhu obeliska, oblaci smee praine procvali su iznad drevnih krovova pokrivenih crijepovima u Borgu i izrigali se na trg, od ega je gomila na tom kraju poela kaljati i otirati oi. arke koje su spajale drvene barijere zapoele su se tresti. Straari su preskoili barijere kako bi se ponovo nali na sigurnom, bacivi helebarde na drugu stranu prije skoka. Onda je prvi vepar dojurio na trg cvilei i zabacujui glavu dok se pokuavao otresti patuljka na leima koji se za njega pripijao jakim krivim nogama i uzdama privrenim na prstenu u veprovu nosu. Bijesna zvijer okrenula se od barijere ba ispod vidikovca Donne Lucrezije. Gomila je uzmakla uzdahnuvi u isti mah. To je nalikovalo uzdisaju mora. Zarinuvi kljove u daske, vepar je zavitlao jahaa preko barijere gdje ga je nekoliko gledatelja uhvatilo i bacilo natrag. Tada je jo nekoliko veprova stiglo na trg. Neke od njih jahali su patuljci koji su im se pripijali za lea, a neki veprovi nisu imali jahaa. Jedna zvijer, s crvenom krpom koja mu se zahvatila na kljovu i oiju crvenih od strave, pjenila se od znoja i navalila je na nesretnog jahaa kojeg je gomila bacila natrag na trkalite. Vepar se zario u njega. ovjek je pao pod papke ostalih zvijeri i trka je zavrila u barbarskom meteu kada su se veprovi zaustavili pred ciljnim stupom i

-74-

Pompea

zapoeli derati rtvu. "No, doista", rekao je Papa zavalivi se u svoju stolicu. Podij je tiho kriknuo. Iz Michelottovih bavastih prsa provalio se visok luaki smijeh. "Gledaj", rekao je Cesare gurajui ga u rebra. "Pogledaj onu dvojicu koji su dohvatili nogu. Kladim se u pet stotina kuda da e onaj pjegavi pobijediti." "Prihvaam", odgovorio je Micheletto. "Hoemo li pobjednika pojesti za veeru? Vepar s ljudskom nogom u elucu, hm, to je neto novo." "Imam planove za ovu veer." Premda me nije gledao, njegova mi je ruka stezala koljeno i bilo mi je jasno to misli. Osjeala sam se kao da mi se lubanja rasprsla poput prekuhanog jajeta pustivi unutra sve vrste oprenih uvstava. Gaenje koje je u meni izazivao prizor vepra dok je ubijao patuljka nadmetalo se s opinjenou koju su ivi oko mene osjeali prema smrti i onima koji umiru. Osjeaj neobuzdanog uzbuenja nadvladao je ponienje zbog toga to sam sjedila bez pratilje meu mukarcima i jedan od njih drao mi je ruku na koljenu na javnom mjestu. Naime, uhvatila sam se u Cesareovu vlastitu aureolu nepobjedivosti. Duboko u sebi, moda ondje gdje me Angela bila dotaknula svojim znalakim prstima, osjeala sam silinu udnje koja je za dlaku pomaknula moju nogu prema njegovoj i nije se opirala kada je svoju ruku gurnuo malo prema gore uz moje bedro pa je jedan od prstena zakvaio labavu nit na mojoj zelenoj camorri. Zatvorila sam oi kako bih iskljuila buku u glavi, a obrazi su mi gorjeli i srce je mahnito lupalo o rebra. Moja su ula bila ispunjena mirisom jasminova ulja koje je upotrebljavao kako bi namirisao bradu i opasnim ivotinjskim mousom koji ulje nije posve prikrivalo. "Trebali biste ovo gledati", rekao je ukrasivi glas tromom prijetnjom koja je proparala moj san. Otvorila sam oi i pogledala ga, ali gledao je ravno naprijed, a usta je zakrivio u zagonetan osmijeh. Ipak, netko me promatrao pa sam uzvratila pogled. Golobradi djeak, bogato obuen u tamnocrveni barun, s velikim zlatnim ukrasom na kapi, okrenuo se kako bi me pogledao iz nieg reda sjedita. Lijepe, kestenjastosmee oi iznad glatkih blijedih obraza smjelom su radoznalou procijenile moje tijelo. Oborila sam pogled ba kada mu je

-75-

Pompea

Cesare otresito kimnuo u znak pozdrava, a djeak se naglo opet okrenuo prema trgu. Dok je gomila nevoljko klicala jer se utrka veprova rasula u nered, skupina mukaraca odjevenih u crno teturala je - vie nisu trali - prema ciljnom stupu. Jedan je pao pa je otirao dlanove o bokove dok se muno dizao na noge. Isprva, kroz jasminovu maglicu, upitala sam se kako im je uope polo za rukom okupiti veprove prije nego to su podivljali i kojeg su od njih proglasili pobjednikom. Zatim, kada su mi se uvstva razbistrila, osjetila sam da mi se srce pretvara u gorko jezero krivice i gluposti. Mukarci su bili idovi. Tada sam uasno bistro vidjela ute zvijezde priivene na prednje strane njihovih halja i, jo gore, prepoznala sam izobliena lica ispod krinki od praine. Ugledala sam lice Daniela Cohena, sina postolara koji je napravio moju krinju, i Izaka ibn Davida ije je sviranje na violini izmamljivalo suze mojem suzdranom ocu. Najgore mi je bilo kada sam shvatila da, pognut od poruga gledatelja kod ciljnog stupa u praini puzi, traei naoale koje je morao nositi kako bi uope ita vidio, moj brat Eli. Slike su se uskovitlale oko mene i inilo mi se da i ja trim, sve bre, u sve manjim krugovima. Vidjela sam majku kako umire na obali Nettuna i ledeno oevo lice kada mi je iznio svoje planove za mene. Sjetila sam se sebe u bijeloj odjei kako lebdim kao duh ususret krtenju, ranjene ruke sestre Osanne, Angelinih ruiastih nasmijanih usta, utuenosti Donne Lucrezije za veerom na kojoj smo jeli kestene, Cesareovih golih ramena kada je hodao od arene u kojoj su se nalazili bikovi. Kraljice Estere na koljenima pred kraljem Ahasverom, ali to je bila samo slika na zidu. Trala sam i neto mi je izmicalo, trala sam iako mi se inilo da e mi sve vene prsnuti prije nego to to naem. Sva ta svjetlost i buka, toliko ljudi. Kako sam mogla ita nai? Pokuala sam ustati, otii, ali Cesareova ruka samo je jo jae stegnula moje koljeno i njegovi su mi se prsti arili u meso kroz slojeve odjee. S druge strane Michelotto me mirno uhvatio za nadlakticu. "Zar ne osjeate uitak?" upitao je Cesare. Nagnuvi se blie, zaitao mi je u uho: "Malena Estero Sarfati, jeste li mislili da sam sentimentalan poput kralja...

-76-

Pompea

kako se ve zvao? Vidite li ovu gomilu? Razderali bi vas na komade, ba kao to su oni prokleti veprovi razderali patuljka. Razderali bi i mene. Oboje smo marrano. Ali, mene podnose jer im prireujem zabave i uvam ih od neprijatelja. A u ovom trenutku i vi im se poprilino sviate jer ste zgodni i sjedite pokraj mene. O tome e govorkati u masnim krmama i oko svojih gadnih malenih ognjita. Znam da nam je va otac pomogao kako bismo sve ovo kupili, ali sada kada ga imamo, vidite, sve se obrnulo. Sada vi trebate mene." Netko je poeo vritati. enski glas. "Pustite me! Pustite me!" Ljudi su se znatieljno okretali. Djeak glatke koe s broem na kapi razvlaio je lice u osmijeh koji mu se irio kao rana na licu. Vriskovi su se dizali do baldahina i derali prugastu svilu, dizali su se u blijedoplavo nebo, jedan za drugim. Jato vriskova. Mojih vriskova. "Pusti je, Michelotto, poinje mi dosaivati." Plutala sam meu vlastitim vriskovima dok su me potezale niti vlastitog glasa, a bolna ruka i noge, lagane poput zraka zahvaljujui iznenadnoj slobodi, dizale su me iznad klupe, iznad mosta u Vatikanu, nosile kroz tajna vrata koja Michelotto nije smio zakljuati, natrag u baziliku gdje me njezina nezgrapna vedrina napokon zaustavila. Pala sam na koljena i pokuala se pomoliti bilo kojem bogu koji bi me bio voljan uti. Htjela sam izmoliti put iz nesree koja me snala. "Baci kugu na mene", molila sam, "poalji odbjeglog vepra da me podere ili Michelotta s bodeom." Nisam se bojala, ve sam imala kugu, razderali su me i proboli noem kroz srce. "Vojvoda Valentino ima... jedinstven smisao za humor", rekao je Bog glasom punim nagovjetaja, a ipak jo uvijek djeaki visokim. Pogledala sam tajna enska usta - iako napravljena od zlata, a ne mesa
-

koja su se malenim zlatnim abljim nogama pripijala uz bokove zlatnog

konja. Dvije siune ruke podizale su luk i strijelu. Trepnula sam i udni ukras zamijenile su kestenjaste oi mladia s podija. Ljepljivo se znojei od ponienja, shvatila sam da to nije bio mladi, nego La Fiammetta ije su duge lijepe noge savreno izgledale u prnjaku i hlaama do koljena, a barunasta kapa zavodljivo se nakrivila od teine zlatnog ukrasa u obliku vagine koja lovi pribodenog na nju. Vrcima prstiju u rukavicama prela je preko korica tankog

-77-

Pompea

bodea objeenog o pojas i nasmijala se. Nisam se vie nieg sjeala dok se nisam probudila u vlastitom krevetu, a Angela je sjedila pokraj mene drei na krilu neto to se parilo i vonjalo kao trulo lie. "Popijte ovo", rekla je. "Ne." "Pali ste u nesvijest. Dobili ste mjesenicu. Ovo e pomoi." "Nita to tako smrdi ne moe pomoi." Sjetila sam se Elijevih razbijenih naoala, patuljkove noge u hlaama nalik na komad mesa pripremljenog za kuhanje, divnog bijesa u Cesareovu kratkom govoru, La Fiammette... sada je vjerojatno bio s njom i alio se na moj raun dok je razvezivao njezine hlae do koljena i polako ih svlaio niz njezine savrene noge, a njegovi prsti gladili su kou na njezinim bijelim bedrima... "Nita mi ne moe pomoi." Uzdahnuvi, Angela je uzela presavijen komad pergamenta s nonog stolia. "Ovo je stiglo." Dok sam otvarala poruku i palcem prelazila preko ispupenog znaka, gledala me i stiskala usta u nestrpljivu crtu. Bik, kljuevi, ljiljani. "Oprostit ete mi", napisao je. "Nisam bio sav svoj. Kako znate, bio sam pomalo uznemiren zbog sestrine opatice. Katkad sam bolestan. Razumjet ete - ni vi niste potpuno svoji. Valentino" "Znate li kako vas sada naziva?" upitala je Angela poto mi je otela poruku i proitala je stresavi glavom. "La Violante, kriteljica obeanja." "Zbilja?" Svidjela mi se ta lijepa rije runog znaenja. "Dakle, imam nadimak. Rekli ste da bih ga trebala imati."

-78-

Pompea

P ETO

POGLAVLJE

RIM, NA TRI KRALJA 1502. GODINE Uvijek sam znao da ne mogu ivjeti bez tebe. To je injenica, ba kao to sunce izlazi na istoku ili da imam pet prstiju na svakoj ruci. Hou li posuti mjeseeve kamenie za tebe, Lucrezia, kako bi lake nala put kui?" Donna Lucrezia slabo se nasmijeila Djetetu Rima i pogladila mu obraz vrhovima prstiju. Prsti su joj sjali poput ruiastih bisera na njegovu mesu boje staklarskog kita. Prole noi provele smo cijeli sat njegujui joj ruke, natapajui ih u otopini ikova korijena, masirajui ih losionom s mirisom rue, trljajui joj nokte finim staklenim krpama. Masirajui svoja ukoena koljena, Angela je progunala da bi svatko pomislio da sutra ve stie u Ferraru, a ne da samo zapoinje putovanje koje e vjerojatno trajati nekoliko tjedana. "Ferrara e biti njezin dom, Giovanni", prekorio ga je Sveti Otac dok mu se glas kidao od uvstva, "ali svi emo je posjeivati, ne boj se." Vidjela sam kako Cesare guta slinu. Oh, postala sam vjeta u promatranju! Pomou jae svjetlosti svijea ili slatkoe u zraku osjetila bih kada bi uao u sobu ak i kada ne bih gledala prema vratima. Privlaio me onako kako platonisti opisuju duu privuenu ljepotom. Ipak, moda sam samo tako mislila. ak je i poskakivanje njegove Adamove jabuice nad ovratnikom koulje meni bilo arobno. Onda je otro uzdahnuo, proeljao kosu prstima i odgurnuo se od zida na koji se naslanjao, odvajajui se od obiteljske skupine oko vatre u maloj dnevnoj sobi koja je gledala na stube Svetog Petra. Otiao je do prozora i pogledao van. Upitala sam se to je pomislio kada je vidio stube gdje su njegovi ubojice napali posljednjeg sestrina mua, ali nisam ga mogla proitati kao ni maursko pismo koje se navodno pie naopako. Njegovo

-79-

Pompea

ponaanje sada je pokazivalo samo puko nestrpljenje. Stojei iza stolca Donne Lucrezije, nisam mogla pogledati kroz prozor, ali ula sam buku, ak i kroz staklena okna. Pratnja nove vojvotkinje od Ferrare bila je prevelika da bi se okupila u dvoritu Santa Marije i, umjesto toga, okupljala se na velikom trgu ispred Bazilike. Stalnu buku i tropot katkad bi isprekidali uzvici mukaraca, rzanje konja i mukanje bikova. "U redu", rekao je Cesare, "moramo se dati na posao." " Oh, ali..." "Tata, ako netko ne ode dolje i ne sredi situaciju, past e no prije nego to odemo, a ve pada snijeg. Violante, molim vas, odvedite djecu dadilji i nemojte se vraati. Raspravljat emo o obiteljskim pitanjima." Uzeo je Giovannija za ruku i odveo ga k meni. Na trenutak bio mi je toliko blizu da sam mogla razabrati svaku nit zlatnog veziva na njegovu prnjaku od crnog baruna i udahnuti miris jasmina. eznula sam ga pogledati u lice, ali nisam se usuivala, stoga sam uprla pogled u njegovu ruku, u mrlju opekline od baruta i vrhove njegovih ilavih prstiju u mekanoj aci njegovog malenog brata. "elim ostati", zacvilio je Giovanni. "Ja sam dio obitelji. Dopusti mi da ostanem, Cesare." "Uini to ti se kae i obeajem da u ti kasnije pokazati Belline psie." "Kada kasnije?" Povukao je Cesareove prste. Kada kasnije? Zar Cesare nije iao s nama u Ferraru? Zar nije tek prije nekoliko trenutaka govorio o tome da mi moramo otii prije sumraka? "Lijepo sam ti rekao. To je gospodsko obeanje, zato ga ne elim prekriti i osramotiti se, zar ne?" Pomislila sam da je iskren, ali malen crv zabrinutosti poeo se ukopavati u mene. "Ne. Onda dobro." Premjestio je ruku iz Cesareove u moju. Koa mu je jo bila topla od Cesareove topline, ali morala sam ga pustiti kako bih podignula Rodriga iz majina krila. Nit Rodrigove haljinice zaplela se u bisere priivene na prsluku Donne Lucrezije.

-80-

Pompea

"Samo trenutak", rekla je makar je bilo jasno da joj nije nimalo stalo to se biseri olabavljuju. Pogladila je sinovljeva lea, poljubila mu kosu, pritisnula mu nos vrhom prsta pa se djeak nasmijao. Njezine ruke zadravale su se i mahale nad zapletenim nitima kao da je napola znala to bi trebala uiniti, ali nije se mogla posve sjetiti. Cesare je zaobiao njezin stolac i stavio joj ruku na rame. Vidjela sam da se njegovi zglobovi na prstima savijaju i blijede kada ga je stisnuo. Okrenula se prema njemu moleivo dignuvi oi. Kimnuo je, a zatim su oboje pogledali ravno u mene pomiui oima u takvu skladu da biste pomislili da su to uvjebali. Izrazi na njihovim licima bili su toliko slini da je jedan izgledao kao kopija drugog. Na trenutak uinilo mi se da mi pokuavaju neto rei, a zatim me Giovanni povukao za nadlakticu i rekao: "Hajdemo ili emo zakasniti vidjeti psie kada odrasli zavre razgovor", i arolija se prekinula; ono to sam bila nazrijela nestalo je s vidika prije nego to sam uspjela razabrati to je to zapravo bilo. Od svih dama koje su pratile Donnu Lucreziju samo sam ja jednom bila izvan Italije, a i to se jedva raunalo jer sam bila premlada da se toga sjeam. Veina nikad nije otila dalje od Tivolija ili kupalita u Stiglianu. Ipak, ukoliko je ikoja od njih bila preplaena, nije to pokazivala. Napokon, inile smo svadbenu povorku, i to toliko veliku da smo vie nalikovale gradu koji se seli. Imali smo svoje kuhare i krojae, kovaa, sedlara i Alonsa, zlatara koji nikad nije prao ruke kako s njih ne bi isprao nekoliko zlatnih zrna. Pratila su nas tri biskupa, a dvojicu kapelana Donne Lucrezije ne treba ni spominjati. Brbljavci su govorili da su u povorci ili dvojica njih jer jedan nije mogao ponijeti svu teinu grijeha Donne Lucrezije. Imale smo svoju aristokraciju, vlastite udvarae koji su se razmetali i kockali, previe pili, laskali nama, dvorskim damama, i zavodili nae sluavke. Pratili su nas potomci obitelji Orsini i Colonna, koji e biti voljni meusobno razgovarati toliko dugo dok budu ivjeli na Papin troak, kao i vie od trideset Cesareovih plemia. Od bogatijih rimskih obitelji za prijevoz kuanstva kupljeno je, izraeno ili rekrivirirano stotinu pedeset koija, a konje, mule i volove. kojih je bilo daleko vie nego to su me nauili brojati, neu ni spominjati. U

-81-

Pompea

trenu kada su nam se pridruile sluge Don Ferrantea, rekli su mi da nas je bilo vie od tisuu. Gurali smo se ak i na golemom bljuzgavom prostoru Trga svetog Petra, a mule su grickale vratove jedne drugima, nemirni konji lomili su noge konjuarima, a oni koji su bili pametniji probijali su se laktovima kako bi zauzeli najbolja mjesta ispod prozora Vatikana, gdje je Papa stajao kako bi mahnuo keri u znak oprotaja. Kako je Angela primijetila, izraivai lopata dobro su zaradili na udaji Donne Lucrezije. Stajske sluge morat e oistiti vraku koliinu govana prije nego to ovo putovanje zavri. Ba kao i itava njezina obitelj, Angela je u srcu bila seljanka. ak su i njezine rijei uvijek imale vie od jednog znaenja, kao kosti dananjeg komada mesa od kojih e sutra nastati juha. Kada smo napokon poeli izlaziti u povorci s Trga u stare uske ulice Borga, orunici koje nam je Cesare dodijelio kao pratnju trebali su upotrijebiti drke helebardi kako bi odmaknuli gledatelje i raskrili nam put. Mnogo prije nego to smo stigli do vrata, mi na elu povorke, jaui tik iza Donne Lucrezije koju su pratili Ippolito i Cesare, odvojili smo se od ostatka druine kada se volovska zaprega zaglavila na mostu ispred Aneoske tvrave. Cesare je poslao orunika kako bi saznao to se dogodilo, a zatim, kada se zastoj produio i snijeg poeo gue padati iz neba koje se mrailo, sam je otiao u izvidnicu. Pokuala sam mu uhvatiti pogled kada je projahao pokraj mene, ali nastavio je gledati ravno ispred sebe stiui usta zbog frustracije i napreui oi u nejasnoj svjetlosti kako bi ugledao uzrok zastoja. Stresla sam se, omotala uzde oko jabuke sedla i gurnula ruke duboko u muf od risova krzna. to ako doista ne ide s nama? to onda? "Rue prokleti prsobran kako bi zaprega mogla proi", doviknuo je Ippolitu kada se vratio. Tada smo svi sili s konja i hodali naokolo, mrzovoljni i promrzli, mokrih nogu, osjeajui nelagodu kao gosti koji su se predugo zadrali u posjetu. Cesare i Ippolito otpratili su Donnu Lucreziju pod zaklon oblinjeg tanda sa slatkiima i zavidno smo pogledale kada je zaprepateni vlasnik drhtavih ruku ponudio ueerene bademe i osueni umbir neoekivanim gostima.

-82-

Pompea

Napokon su oslobodili kola i, dok su nam kripavo ulazila u vidik kroz izmaglicu ivotinjskog daha i paru koja se dizala s volovske koe, ponovo smo uzjahali i jo jednom krenuli prema vratima. Ondje smo drugi put zastali. Ippolito se poklonio nad rukom Donne Lucrezije i zaelio joj sve najbolje, a zatim odjahao porazgovarati s bratom. Cesare se nagnuo sa sedla, uzeo obje sestrine ruke i poljubio joj obraze. Drei je jo uvijek za ruke, dok su njezine malene grimizne rukavice svijetlile u njegovim crnim, rekao je: "Posipaj mjeseeve kamenie, cara mia, kako bih te mogao pronai." Nasmijali su se, a zatim su Cesare i Ippolito okrenuli konje prema gradu. Pogledala sam Angelu. Suze su joj tekle niz lice, ali nije se inila iznenaenom. Sigurno je sve vrijeme znala da nas Ippolito nee pratiti, ali to je s Cesareom? Sigurno bi mi bila rekla. Moda nitko nije znao. Moda je odluio tako tek ovog jutra kada je obeao Giovanniju da e ga odvesti vidjeti psie. Moda je, kada je vidio da stojim blizu njega, odluio razgovarati sa sestrom na talijanskom kako bi bio siguran da u razumjeti njegove rijei. To je bilo to. U njima je bila nekakva poruka i za mene. Kada bih je samo mogla proniknuti! Kada su dva mukaraca prola pokraj nas, Ippolito je gotovo nezamjetljivo zauzdao konja i kimnuo Angeli koja je pomalo spustila bradu potvrdivi da ga je ula. Cesare je samo podignuo s uzda crnu ruku u rukavici kako bi otro snijeg s oiju, a zatim je podbo konja i nastavio jahati prolazei kroz procesiju prema oteenom mostu i Vatikanu. Meni nije uputio ni rije, ak ni pogled. Meutim, alio se sa sestrom o mjeseevim kameniima. Poput dosjetljiva djeteta u bajci, elio je biti siguran da e opet nai put do blaga. * Dva tjedna nakon to smo napustili Rim, stigli smo u Urbino gdje smo preuzeli vojvodinu palau nakon to smo prisilili vojvodu Guidobalda i njegovu enu da odsjednu u samostanu izvan gradskih zidina. Premda smo se nagurali kao da smo na brodu prepunom robova te smo mi, dame, morale spavati na podu u predsobljima odaja gdje je spavala Donna Lucrezia, i to samo na platevima koji

-83-

Pompea

su posluili kao zamjena krevetnini, pomislila sam da nikad na ovoj zemlji neu vidjeti neto slinije nebu. Nakon tegoba koje smo doivjeli na putovanju vjerojatno bi bilo koje mjesto na kojem smo trebale provesti vie od jedne noi izgledalo kao nebo. Planinski putevi bili su podmukli zbog blata i snijega, esto zakreni odronima zemlje. Katkad bismo naili na bujice koje nai zemljovidi nisu pokazivali, stoga smo ih morali nadaleko zaobilaziti kako bismo pronali gazove. Jedne noi, kada do namjeravanog cilja nismo mogli stii prije sumraka, ulogorili smo se na, otvorenom. Bili smo okrueni vagonima kao Cigani, a ja sam zaspala usprkos divljem vujem zavijanju i zamiljala sam sebe kao vojnika u Cesareovoj vojsci. Kada smo naveer doli u Urbino, zidovi palae blistali su ruiastim sjajem na svjedosti tisua baklji dok smo krivudali uzbrdo iz grada. Smjetena na strmoj hridi, nevidljivoj u mraku, svjetlucala je kao da visi u zraku. Idueg jutra pokazalo se sunce, to se rijetko dogadalo, stoga su mramorni trijemovi oko glavnog dvorita bljetali kao da su obloeni dijamantima. Dok je Palaa Santa Maria bila prekrcana umjetnikim djelima i antikvitetima jednostavno zbog toga to je netko bio rekao Donni Adriani da je taj i taj slikar, tapissier ili trgovac Kupidonima okrhnutih noseva u modi, sve u Urbinu svjedoilo je o dobrom ukusu i promiljenosti. Ako je Santa Maria bila stara bludnica usta punih slatkia, urbinska palaa utjelovljavala je filozofiju i bila je smiljena kako bi nahranila duh. Izmeu slika bilo je razmaka za disanje, izmeu kipova u vrtovima bilo je staza obrubljenih imirom te avenija isprepletenih lipa. Dok sam slijedila vojvotkinju tijekom obilaska dvorana i salona s raskonim tapiserijama, svjee ispraenim kako bi povodom naeg posjeta sjale ak i u sivoj zimskoj svjetlosti, poela sam shvaati zato me je otac natjerao da nauim geometriju. "Pokazat e ti tvoje mjesto u svijetu", obiavao je rei. Pomislila sam da je time mislio na izraunavanje poloaja zvijezda i upitala se od kakve e mi to koristi ikad biti. Onda sam se zapitala ima li to neke veze sa mnom u odnosu na brau koja e vjerojatno otii na more kada budu obavljala obiteljske poslove. Sada, divei se trompe loeil intarzijama na drvenim oplatama u studiolu starog vojvode koje su vjeto prikazivale njegov oklop objeen u ormaru i hrpu

-84-

Pompea

omiljenih knjiga na policama, eljela sam biti u stanju rei ocu da znam na to je mislio, htjela sam mu zahvaliti. Geometrija nam omoguava mjeriti, graditi i slikati te planirati vrtove koji nas ne tite svojom skuenou i ne zastrauju nas prevelikom prostranou, ve nam nude svijest o tome da smo uistinu stvoreni na sliku i priliku Boju. Donni Lucreziji u ast trebao se odrati ples i oekivala sam ga uzburkanih osjeaja. Moda e Cesare doi na zabavu. Nitko od nas nije znao gdje je. Moda je bio u Napulju ili Milanu, ili se savjetovao s vojvodom Guidobaldom u njegovu samostanu samo nekoliko metara od gradskih zidina. S druge strane, loe sam spavala u razliitim na brzinu sklepanim smjetajima. Kosti su me boljele od tvrdih podova, kvrgavih leajeva i dugih sati provedenih na konju. Proli sam dan dobila mjesenicu pa sam se osjeala nateeno i bila sam loe raspoloena, a imala sam i prit na bradi koji je pulsirao kao bubanj. Jedan pogled na moje lice nesumnjivo bi skiselio mlijeko ili zamutio zrcala. Ako se Cesare pojavi, trebat u se palac jae utegnuti i drati masku na licu cijele noi, ak i ako me bude guila. Glava mi je odzvanjala od kokojeg brbljanja ena koje su se pripremale za zabavu u uskom prostoru. Izala sam na zrak. Donna Lucrezia prekorit e me otkrije li da sam lutala naokolo bez pratilje, ali s obzirom na moje raspoloenje, vjerojatno u joj uzvratiti istom mjerom. Uostalom, sumnjala sam da e primijetiti da me nema dok ne doe vrijeme za odijevanje, a to e se zbiti tek za nekoliko sati. Donna Lucrezia bila je prava umjetnica u kanjenju. Vojvotkinja Elisabetta imala je nizak vrt rua, krug razrezan u pet dijelova koji su simbolizirali pet dijelova madrigala. Spojili su se u sreditu na krhkoj rotondi sa stupovima, mjestu za ljubavne sastanke koje je bilo namjerno skriveno od pogleda iz kue. Neko sam vrijeme etala sluajui kripu svojih koraka na poljunanim stazama izmeu gredica i pjesmu osamljenog crvendaa koji se ugnijezdio izmeu kvrga podrezanih ruinih grmova. Zatim sam sjela u rotondu te jednostavno uivala u samoi i hladnom zraku koji mi je prodirao kroz odjeu smirivao svrbe od ugriza buha koje sam zadobila tijekom putovanja Bolna sam lea naslonila na hladnu mramornu klupu.

-85-

Pompea

Vrijeme je prolazilo i opazila sam da nebo tamni te da stupovi rotonde i bogata crvena zemlja u ruinim gredicama zadobivaju nad zemaljski sjaj, kao da su uhvatili i zadrali posljednju danju svjetlost, Sigurno sam bila vani due nego to sam mislila. Sada mi se bolje vratiti prije nego to me Donna Lucrezia potrai. Meutim, nisam mogla ustati. inilo mi se kao da mi netko rukama dodiruje ramena. Taj osjeaj potonuo je u meni i poinuo u mojoj karlici, kao da me vru kamen pritisnuo na klupu. Slatkoa jasmina draila mi je nosnice pa mi se poelo vrtjeti. On je bio blizu, to sam znala. Svakog bih trenutka mogla zauti njegov ustar korak na ljunku i ui u njegov zagrljaj ba ovdje, na ovom tajnom mjestu u srcu madrigala. "Pogledaj veliku damu." "Kako joj je lice zgodno!" "Izvrsno plee!" "Ne, ne, ne, ti, svinjska guzice! Ja kaem izvrsno. Ti kae da dobro plee, a ja kaem..." "Iznimno, ali slonovski." "Iznimno, ali izvrsno." Glasan prde. "Iznimno i izvrsno kao? Ne, mislim. Uf... oprostite, gospo, mislili smo da ovdje nema nikoga." "I nema", rekla sam kada se svjetlost pojaala. "Nikoga osim mene." Gatto i Perro, panjolski patuljci Donne Lucrezije. "Vjebali smo", objasnio je Perro koji me zbunjivao zbog toga to je vie nalikovao maku zbog svojih utih oiju i odreene vijugave skladnosti pokreta usprkos zakrljalom stasu. "Za gospin ples", dodao je Gatto jo uvijek govorei talijanski s kastiljskim frfljanjem. "Moramo je pratiti i hvaliti njezino plesanje." "Znate li je li gospa spremna za odijevanje?" upitala sam izaavi iz rotonde, "ili je Don Cesare jo uvijek s njom?" "Don Cesare? On se ne bi usudio doi ovamo." "Ne bi poslije incidenta s Dorotejom Caracciolo." Lakrdijai su opet zapoeli

-86-

Pompea

govoriti panjolski. "Govorite sporije. Koji incident?" "Donna Dorotea bila je dama vojvotkinje Elisabette. Prava ljepotica, po svemu. Don Cesare trebao joj je dati propusnicu kroz Romagnu kada je putovala do mua u Veneciju, ali on ju je oteo umjesto toga." Perro je pucnuo prstima. "Tek tako." "Odvukao ju je." Gatto se sagnuo kako bi uzeo kamen s puta, stavio ga na desni dlan i pokrio ga lijevim. Kamen je nestao. "Nitko je odonda nije vidio", dodao je Perro. Gatto je izvukao kamen iz lijevog uha. "Vjerojatno ju je j..." Perro ga je podrebrio. "Do smrti", zavrio je Gatto nespretno. "Lijepo", rekao je Perro koji je volio djeake. "A sada pogledaj, ti, zloesti maore, uznemirio si Violantu." "U redu je", rekla sam napreui se kako mi glas ne bi drhtao i drei oi otvorene kako suze ne bi procurile iz njih pa me izdale. "Bolje da odem. Neete rei da ste me vidjeli bez pratnje, zar ne? Ili..." "Ili to?" Gatto je stavio ruke na bokove i prkosno izboio svoj ispupeni trbuh. Bio je dovoljno smijean da mi od toga bude lake pri srcu. "Ili u rei gospi da plee kao slon." Podignula sam skutove i potrala, a dvojica lakrdijaa toboe su me lovili pa su se zaustavili kod podnoja stubita koje je vodilo u odaje Donne Lucrezije. Zatim su se poklonili Angeli koja me ondje ekala. "Upravo sam vas htjela potraiti. Gdje ste bili? Ona ne moe pronai ogrlicu koju joj je poklonio Don Ferrante pa se posve izbezumila." "Mislim da je u crnoj kutiji za nakit. Znate, u onoj koju joj je dao otac." Stisnuvi joj nadlaktice, okrenula sam je prema sebi. "Angela, je li Cesare ovdje?" Angela je uzdahnula. "Ne, draga. Koliko ja znam, jo je u Rimu i pokuava podii vojsku za idui pohod. Vjerojatno posuuje novac od vaeg oca. Vjenanje je sigurno ispraznilo riznicu ujaka Rodriga. Morat e prodati jo nekoliko kardinalskih eira. Zato?" upitala je Angela izvukavi se iz mojeg

-87-

Pompea

stiska te protrljavi ruke. "Sigurna sam da je bio u vrtu meu ruama." "Kada?" Angela je izgledala sumnjiavo. Cesare je drao tafete najbrih konja u stajama irom cijele Romagne kako bi mogao putovati bre od veine ljudi, a volio je iznenaenja, od improviziranih zabava do vojnikih udara. "Ba maloprije." Zagledale smo se jedna u drugu, a zatim je Angela odmahnula glavom. "Cijelo sam popodne bila s Lucrezijom. Trljala sam joj sljepoonice. Uhvatila ju je jedna od njezinih glavobolja. On ne bi proao bez pozdrava. Imate mjesenicu, zar ne? Sigurno je to to. Ona katkad uzrokuje vizije." "Ali..." Sve to je prije jednog trenutka izgledalo potpuno jasno pretvaralo se u zbunjenost. to sam bila vidjela? Samo sjenu, oblak koji je zaklonio sunce. Ipak, miris jasmina jo mi je bio u nosnicama, zadravao mi se na koi. "Umorni ste, draga, kao i sve mi. Morate prestati misliti na njega. Je li vam dao ikakav znak odanosti ? Je li vam uope pisao otkad smo napustili Rim? Ne. Nema ene na svijetu koja bi ga uspjela zadrati, osim Gospe Sree, ako vas to imalo tjei." Jadna Angela. Govorila je potpuno razumno, ali kada se radilo o Cesareu, nije mi bilo stalo do razuma. Svaki put kada bi doli glasnici, nosei pisma s njegovim peatom, ponadala bih se da mi je pisao iako su ta pisma uvijek bila namijenjena Donni Lucreziji, Don Ferranteu ili njegovim plemiima u naoj pratnji. Tjeila sam se onim dvjema porukama koje sam bila primila od njega u Rimu. Ustvari, nisam ih ponovo itala, ve sam crte i krivulje njegova rukopisa milovala prstima i oima. "A je li Ippolito vama pisao?" otresla sam se i smjesta poalila kada se kratko i bolno namrtila. "Rekla sam mu da mi ne pie. Znate da ne elim neprilike prije nego to se smjestimo u Ferrari." Krenula sam prema stubama. "Problem je u tome to vi ne znate kako je biti uistinu zaljubljen. Kada biste znali, razumjeli biste da nam pisma nisu potrebna. Mi... on... on je i sada ovdje sa mnom i to je sve." "Oh! Dakle, zbog toga u svojem stezniku uvate onu poruku koju vam je poslao.

-88-

Pompea

ekajte malo! Ietkat u vam suknju. Sva je pokrivena laticama." Duboko je uzdahnula i malo zagunala duboko u grlu u znak odobravanja. "Volim zimski jasmin, nain na koji isputa miris ba kada sunce zalazi. To je cvijet koji budi nadu." * Uputili smo se iz Urbina na istok prema Pesaru, Cesareovu teritoriju, i odonda, sve dok nismo doli u Bolognu, posvud se osjealo njegovo prisustvo. Sve su ceste bile izravnane i popravljene, a u svakom njegovom gradu koji smo posjetili gomile djece u njegovim livrejama oduevljeno su nas pozdravljale maui maslininim granicama i viui: "Duca, Duca, Lucrezia, Lucrezia!" U palaama u kojima smo odsjeli obukali su oteenja od tanadi i izbrisali mrlje od dima sa zidova. U dvoranama visjele su nove tapiserije, a brojne medu njima prikazivale su Cezarove trijumfe. Novi madraci od gujeg perja krasili su krevete u kojima je Cesare bio spavao kako bi se rijeio iscrpljenosti od bitke. Njegova sestra sada je na njima leala budna i promatrala brokatne zavjese i oslikana udubljenja u zidovima, razmiljajui o Don Alfonsu. Don Ferrante podvostruio je strau u Ceseni oko svoje nove urjakinje jer se govorkalo o tome da mu Doroteje Caracciolo smilja napad kako bi oteo Donnu Lucreziju i zatraio svoju enu za otkupninu. Don Ferrante jahao je blizu njezine konjske nosiljke iako bi katkad zaostao za njom kako bi obavio inspekciju strae. Dugo je prisno razgovarao s njihovim predvodnikom koji mi se inio premladim za tu odgovornost. Otputovali smo to smo bre mogli do Forlija, Faenze i, naposljetku, do Imole gdje je Donna Lucrezia eljela provesti jo jedan dan kako bi oprala kosu i svima nama dala priliku za oporavak prije nego to uemo u Bolognu i konano ostavimo iza sebe sve to je zvala domom. inilo mi se da je razmiljala poput atleta koji zastaje kako bi skupio snagu za posljednji napor prema cilju - bila je usredotoena jedino na samu sebe, daleko od svega to ju je okruivalo. Angela je rekla da joj se inilo kao da je Donna

-89-

Pompea

Lucrezia prola kroz veo, poput ljudi koji se izgube naveer na Svisvete prijeu na drugu stranu i vie se ne znaju vratiti. Dani pranja kose obino su nalikovali na naa okupljanja u kupalitu u vrtovima Santa Marije in Portico. Para koja se uzdizala iz velikih bakrenih kodova vrue vode kada smo uranjale vreve kako bismo namoile kosu Donne Lucrezije stvarala je isti ispovjedniki ugoaj. Budui da se kroz izmaglicu nismo mogle jasno vidjeti, to nas je ohrabrivalo pa smo odavale svoje tajne. Zauzete potpunim namakanjem kose, paljivo kako joj ne bismo smoile glavu ili trudei se da smjesa od afrana istuenog s bjelanjcima i sokom od limuna jednako prekrije svaki pramen, mogle smo izbjegavati gledanje u oi. Govorile smo vodi, zapletenoj zlatnoj kosi ili vlastitim smrdljivim, ljepljivim naranastim prstima. Meutim, sve se promijenilo u Imoli. Donna Lucrezia uglavnom je utjela. Izustila bi poneku rije samo kada je bila mrzovoljna i alila se da je voda prevrua ili prehladna, ili kada bi je netko povukao za kosu ili joj smoio potkoulju. Obavljale smo zadau smrknuto, ali uinkovito. Bile smo svjesne vlane odjee koja se pripijala uz nas i mokrog zemljanog vonja afrana po kojem zaudara groblje kada kii. Nakon to smo zavrile amponiranje jedanput nenamirisanim bijelim sapunom iz Venecije i jedanput sapunom namirisanim ruinim uljem - obrisale smo joj kosu prije primjene smjese, a zatim je ona podignula glavu i zagledala se u posudu ljepljive naranaste smjese kao da je ta smjesa vrijea. "U tome nema dovoljno bjelanjaka", rekla je. "Ali, gospo, u njoj je uobiajen broj jaja." Kao i obino, Elisabetta Senese nije znala utjeti. Sestrina Geronima, koja je glasno itala iz ivota svetog Sebastijana, uutjela je i prekriila ruke na krilu vjerojatno se isprazno nadajui da e upraviti strijele svetog Sebastijana na tatinu Donne Lucrezije. Angela je prevrnula oima prema meni, a ja sam joj bila zahvalna na tome jer je meu nama vladala napetost jo od naeg razgovora o pismima u Urbinu. "Onda su to malena jaja", odgovorila je Donna Lucrezia. "Violante!" "Da, gospo."

-90-

Pompea

"Poite u kuhinju. Donesite jo jaja i dvije zdjele. Razdvojit emo umanjke od bjelanjaka." Zato ja? pomislila sam ispirui ruke u bakrenom kotlu i otirui sapunicu starom plahtom koju sam privrstila na sebe kako bih zatitila haljinu. Odakle bih znala gdje je kuhinja u stijeni Imole? Postoje Ii kuhinje pored vojvodskih odaja u kojima smo odsjele ili bih trebala nai glavnu kuhinju koja je sigurno udaljena od same tvrave u kojoj su drali oruje i barut? "Da, gospo." Budui da se nitko nije ponudio da me odvede ili uputi gdje se kuhinja, poklonila sam se i dala u potragu. Tek kada sam zatvorila vrata odaja Donne Lucrezije, palo mi je na pamet da ni ona nikad nije bila ondje. Valjda zbog toga to je Imola bio grad njezina brata. Ne znam koliko sam dugo lutala kamenim prolazima u kojima su debeli, grubo isklesani zidovi bili uurbano i nesavreno prekriveni sagovima i tapiserijama, kada me svjetlost koja je dolazila kroz otvorena vrata odvela u sobu s visokim nadsvoenim prozorom na jednom kraju. Zauvi glasove, ula sam. inilo se da sam u nekoj vrsti orunice koja vie slui za izlaganje nego uporabu. Baklje su gorjele u mraku ranog zimskog popodneva i njihovi ustreptali odrazi odskakivali su od oklopa postavljenih na stalke uza zidove sobe. Na obijeljenim zidovima visjela su koplja, sulice, helebarde i bojne sjekire poput snopova ita. U sobi su bile dvije osobe, mukarac i ena. Premda su mi bili okrenuti leima, iz njihovog lagodnog ponaanja, naina na koji su bili primakli glave i dodirivali se laktovima, bilo je jasno da nisu samo znanci. Odmah sam osjetila poriv za povlaenjem. Meutim, bilo je prekasno za to jer su me ve bili primijetili. "Monna Violante", rekao je Don Ferrante okrenuvi se prema meni. "Iznenaen sam to vas ovdje vidim. Zar vas zanima oruje?" "Izgubila sam se, vaa milosti", utueno sam odgovorila. "Traim kuhinju." "Ah!" rekao je. "Moemo Ii vam pomoi? Vi ste ve bili ovdje, zar ne?" Premda se obratio eni, nije odgovorila, ve je nastavila pomno gledati osebujan oklop koji se nalazio na najboljem mjestu u sobi neposredno ispod prozora. Mislila sam da se neuljudno ponaa, a njezina haljina naoko je bila saivena od jeftine

-91-

Pompea

tkanine, kriave ljubiaste boje prikladnije za prostitutku nego damu. Osjeala sam se nelagodno i bila sam pomalo uvrijeena pa sam se i sama zagledala u oklop. Bio je lijepo nainjen, ukraen cizeliranim pozlaenim ruama, a svaka latica, listi i trn bili su urezani do najsitnijih detalja, ali usprkos tome izgledao je kao da su ga nainili za mukarca koji je patio od nekakve izoblienosti. Komadi su bili jako maleni, kao da je oklop bio namijenjen nekom djeaku, a ne odraslom mukarcu. Gornji dio prsnog oklopa bio je udno ispupen prije obrua koji se suavao u siuan struk. Don Ferrante vidio je kamo gledam. "Jako je lijep, zar ne?" Lagano je stavio ruku na kria svoje pratilje. "Divili smo mu se." ena me jo uvijek nije bila pozdravila, a Don Ferrante nije se ponudio upoznati me s njom, tako da sam se mogla samo pretvarati kao da ona ne postoji. Meutim, to je bilo teko sve dok je Don Ferranteova ruka prisno leala na njezinom uskom struku. Usredotoila sam se na oklop. "Jako je lijep", priznala sam, "ali oblik mu je veoma udan. Za koga je bio nainjen? Znate li?" Ferrante se nasmijao. To me iznenadilo. "Znam, naravno. Pripadao je La Sforzi. Nosila ga je tijekom opsade Forlija. Vidite li malene kuke, ovdje oko gornje ploe?" Pokazao mi je elinu vrpcu neposredno ispod obrua. "ini se da su ih osmislili kako bi mogla zakvaiti suknju na njih ako zaeli." Jednom sam nazrijela Caterinu Sforza kada je kao Cesareova zarobljenica u godini jubileja projahala kroz Rim u njegovoj pobjednikoj paradi. Sjeam se da se buka gomile pojaala kada je Cesare uao kroz Portu del Popolo, a potom stiala ostavivi vlastitu zbunjenu jeku nakon to su ljudi ugledali mladia koji je prije osamnaest mjeseci bio otiao u Francusku, blistajui od zlata i dragulja, no tada je bio u posve crnoj odjei, bez ikakva ukrasa na sebi. Caterina Sforza jahala je blizu svojeg zarobljivaa, a bila je umotana u dugi tamni plat s kukuljicom. S obje njezine strane jahala su dva mukarca koji su vodili njezina konja. Runi zglobovi i glenjevi bili su joj okovani zlatnim lancima, kao u Zenobije. Ta slika zadrala mi se u sjeanju - njezina malena zastrta spodoba

-92-

Pompea

koja je jahala u okovima iza ozbiljnog mladog generala koji je utjelovljavao Zenobijinu savjest ili, moda, objavljivao njegove namjere. To mi je opet bilo palo na pamet, kada je Ferrante mirno primijetio: "Ona je jedina osoba koja ga je ikad prisilila na potenu borbu." Pogledala sam ga ne znajui jesam li trebala uti tu primjedbu, ali dama s njim naoko nije dvojila o tome. "Sam je upravljao topnikom paljbom", rekla je. Upitala sam se je li zdrava jer joj je glas bio pomalo kretav. "Cijeli dan i no bez prestanka. Odbio se povui ak i kada je top eksplodirao i opekao mu ruku. To je bilo divno gledati. Nikad ga neu zaboraviti. Te njegove oi koje su suzile od dima, koulja mu se lijepila za tijelo kao druga koa i bila je poderana ondje gdje je s nje otrgnuo vrpcu kako bi povezao ruku. Bio je kao, bio je kao... Vulkan." "Oh, epava usporedba!" naalio se Ferrante. "udim se to je ondje bilo dama", rekla sam, a im sam vidjela Ferranteove zaarene obraze, divlje oi njegove pratiteljice i Adamovu jabuicu koja je bijesno poskoila iznad biserne ogrlice kada je pokuao progutati rijei, poeljela sam da i ja to mogu. Ferrante je pomaknuo noge i proistio grlo. "Vittorio zna gdje je kuhinja", rekao je. "Sigurno ste shvatili da je ve prije bio ovdje." Vittorio? Sada sam prepoznala mladog predvodnika strae s kojim je tijekom naeg putovanja Ferrante jako prisno razgovarao. Tamne dlaice na njegovoj bradi bile su debelo premazane bijelim olovnim prahom, obrazi i usne nacrvenjeni, a njegova haljina, sada sam vidjela, nespretno je padala niz njegovo djeako tijelo. "Ali, vi ste mi sve vrijeme pridavali veliku pozornost", lanula sam jer je ok od pogleda na Vittorija u kriavoj ljubiastoj haljini, s ogrlicom od neeg jeftinog i svjetlucavog na njegovim izboenim kljunim kostima potpuno uklonio suzdravanje iz mene. "Jesam li ja neka vrsta..." ljutito sam mahnula rukom prema oruju i oklopima koji su bili izloeni oko nas, "... ratne varke?" Na moje zaprepatenje Ferrante je prasnuo u smijeh. ak je i Vittorio preoblikovao koato lice u stidljiv osmijeh dok je stavljao ruku u Ferranteovu.

-93-

Pompea

"To mi nije potrebno", odgovorio je Ferrante. "Moje sklonosti dobro su poznate u Ferrari i, sve dok sam diskretan, nitko me nee prijaviti vlastima. Morat ete samo prihvatiti injenicu da naklapala u Rimu ne znaju sve, draga." "Ali, zato...?" "Zbog toga to mi se sviate. Volio bih biti va prijatelj. Jednaki smo su mnogoemu. Vi ste idovka, a ja sodomit, oboje nas podnose, ali ne prihvaaju posve. Dakle, zahvaljujui tome, mi smo pogodna rtvena janjad otkriju li otrovane zdence, kugu ili ako propadne etva. Mi, otpadnici, trebali bismo se drati zajedno jer nai ivoti znaju biti jako neizvjesni." Ostala sam bez rijei. Kako je Ferrante, koji je uvijek bio u stanju nai najprikladniju frazu ili gestu kako bi smirio ljude, oarao ih i nasmijao, mogao napraviti tako neskladnu i uvredljivu usporedbu? "Gospodaru, zaboravljate da sam krtena." "Ipak, vidio sam da se vaa ruka oklijeva prekriiti tijekom mise. Ta, djevojko, mrmljate >vjerujem < kao da vas prisiljavaju da jedete krvavicu." To nisam mogla porei. Meutim, to nije opravdavalo njegovu primjedbu. "Mi smo izabrani narod, gospodaru, dok ljudi poput vas..." "Slijede primjer Grka." Rekao je to nehajno izazivajui, ali zbog obrambenog tona njegova glasa shvatila sam da sam ga povrijedila i kajala sam se zbog toga. Ne znajui to rei, oborila sam pogled i zatekla se kako piljim u njegove velike medvjee ruke iji su prsti, posuti pjegama i ukastim dlakama, bili isprepleteni s Vittorijevim koatim prstima na kojima su nokti bili loe manikirani. "elim rei da", nastavio je Ferrante blae, "ne moemo promijeniti nain na koji nas drugi vide i to nam je zajedniko. Temelj uzajamnog razumijevanja, nadam se." "Oprostite mi, Ferrante. Biblija govori protiv vaih... obiaja. Ali, budui da govori o njima, barem priznaje njihovo postojanje. Moram vjerovati da smo svi Boja djeca, pretpostavljam. Vaa prijateljska ponuda..." "Bi vam vie sluila na ast kada bih vam mogao pomoi nai kuhinju." Svi smo se nasmijali.

-94-

Pompea

"Gospino raspoloenje nee se poboljati ukoliko se uskoro ne vratim i donesem jaja", priznala sam. "Ovo joj je sigurno jako teko razdoblje." "Svima nam je teko." Ferrante je kimnuo. Vittorio mi je promuklim, djeakim glasom objasnio gdje se nalazi kuhinja, a osjetila sam olakanje kada se nije ponudio otpratiti me. Mrava mrzovoljna ena koja je imala krvi ispod nokata i perca prilijepljena za rune zglobove dala mi je jaja i dvije zdjele pa sam se vratila gospodarici kako bismo pranje kose priveli kraju. Idueg jutra napustili smo granicu Cesareove zemlje i doli u Bolognu, zatim u Bentivoglio odakle je bilo planirano ii brodom do Torrea della Fossa, gdje e se Donna Lucrezia susresti s Don Alfonsom. Meutim, u Bentivogliju planovi su nam se promijenili. Kada bolje razmislim, sve se zapravo promijenilo. Stigli smo u grad u sumrak. Zvona u svim zvonicima zvonila su veernji Angelus, a vrane su graktale i letjele do svojih gnijezda izgledajui kao crne mrlje na nebu pokrivenom sumornim oblacima tjeranim vjetrom. Oranje je zapoelo na poljima i, dok smo jahale prema gradskim vratima, susretali smo zdepaste, prljave seljake koje su nai straari grubo micali s puta. Bila sam umorna i samo sam eznula za olakanjem nakon to siem sa sedla i legnem na leaj ili klupu s jastucima kako bih odmorila bolnu stranjicu. Nadala sam se da na smjetaj nee biti odvie spartanski i da nas Donna Lucrezia nee predugo zadrati prije nego to i sama poe na poinak. Obitelj Bentivoglio organizirala je u Bologni ples za nju, ali nita slino nije bilo planirano u tom mjestu gdje je stari obiteljski zamak bio mnogo manji. Sto se tie hrane, ve sam odavno bila izgubila nadu da u opet pojesti probavljiv obrok i pokuavala sam se navii na bljutavu teku sjevernu hranu koja je kao sama leala u elucu. Meutim, im smo Donni Lucreziji pomogle skinuti putnu odjeu, na gostoprimac Annibale Bentivoglio, glavom i bradom, upao je u nae odaje i rasprio malene paeve koji su bili vani. Ispriavi se zbog loeg ponaanja, promucao je da su zamijetili konje koji se pribliavaju sa sjevera, a mislilo se da pripadaju Don Alfonsu dEsteu.

-95-

Pompea

"On dolazi ovamo?" Ono malo rumenila koje je bilo ostalo na licu Donne Lucrezije nakon dugakog dana putovanja pretvorilo se u dvije grozniave mrlje na obrazima i oi su joj zasjale. Bilo bi teko rei je li se razljutila zbog Don Alfonsove naglosti ili se uzbudila zbog izazova. Moda je samo bila grozniava od iscrpljenosti. "Ne moe", rekla je kao da time eli raspravu privesti kraju. "Pogledajte me." Skupivi svu svoju galantnost, Don Annibale duboko se poklonio i rekao: "Ne vidim nita to se ne bi svidjelo Don Alfonsu ili bilo kojem drugom mukarcu, madama." Premda sam tada malo znala o mukarcima, sloila sam se s njim. Oni koji su Donnu Lucreziju nazivali lijepom uglavnom su bili pjesnici ili veleposlanici koji su se eljeli dodvoriti gospodarima, odnosno molitelji zahvalni za njezinu pravednost. Naravno, treba spomenuti i jedinog mukarca koji ju je uistinu slijepo volio. Meutim, ona je svakako bila armantna i duhovita, znala se smijeiti mukarcu i gledati ga ispod oborenih kapaka kako bi povjerovao da bi se mogla nadmetati s Helenom. Po prirodi njezini pokreti bili su veoma skladni. hodala je kao da klizi i plesala je kao da stupa po oblacima. Naravno, krasno se odijevala i imala je uroeni osjeaj za stil koji je dijelila sa svim lanovima svoje obitelji iako su njezina prilika i dranje mogli ostaviti dojam ak i u najdubljoj koroti. ak i sada, s blatom na rubu haljine, vlane kose prilijepljene na elo i s dubokim podonjacima mislila sam da se Don Alfonso nee imati ni na to poaliti. "Ako dolazi, dolazi", rekla je Angela koja je zbog srodstva s Donnom Lucrezijom smjela slobodnije i otvorenije govoriti od nas ostalih djevojaka. "On je va mu. To trebamo iskoristi najbolje to moemo." Donna Lucrezia duboko je uzdahnula. "Naravno", rekla je sagnuvi se kako bi uzela runo zrcalo iz putne torbe na podu. "Gdje bi ga bilo najbolje primiti, Don Annibale?" Poela je gladiti kosu koja je za vlana vremena naginjala kovranju. Don Annibale slegnuo je ramenima. "Moja je kua mala, madama. U njoj je samo dvorana." "Jako dobro. Recite Don Alfonsu da u ga uskoro primiti u dvorani."

-96-

Pompea

On se poklonio i povukao, a mala soba u tornju uzburkala se kada smo otvarale kutije, bacale haljine, camorre, potkoulje, kape i velove na krevet, a na stalak za odijevanje prosule smo dragulje i kozmetiku. Na kraju Donna Lucrezia otpustila je sve svoje dame osim Angele i mene te robinje Catherinelle. Nisam imala pojma zato me zadrala jer bila sam jedna od najmanje iskusnih sluavki, a pred njom bio je veliki izazov. Donna Lucrezia mislila je da e je Don Alfonso vjerojatno saekati jedan sat, a to joj se inilo uznemirujue kratkim vremenom jer se trebala odjenuti za prvi susret s novim muem. Milou Bojom izabrala je jednostavnu haljinu tamnosmee boje koju je voljela, jednostavnih ipkastih rukava. Ispod nje nosila je istu potkoulju od bijelog lanenog platna, privrenu bisernim broem visoko na vratu. To je bio jedan od svadbenih darova od obitelji Este koje joj je Ippolito poslao na vjenanje po svojem najmlaem bratu Ferranteu, kojem je dodijeljena uloga predstavnika. Dok joj je raspletena kosa padala preko ramena pa niz lea u tijesnim valovima nastalih od pletenica koje je nosila otkad smo napustili Imolu, izgledala je kao ozbiljna djevianska mladenka. Don Annibale poslao je paa koji nas je pratio, ali prije nego to je napustila odaje, Donna Lucrezia poslala je po sestru Osannu. Nitko nije znao je li bila smjetena u zamku ili u gradu, ali kada se napokon pojavila, Donna Lucrezia prognala nas je u prolaz i nekoliko minuta provela je sama s opaticom. Napokon smo pole u dvoranu, a Catherinella nas je slijedila i podizala gospodariine skutove iznad pranjavog poda. Ovdje Cesare nikom nije zapovjedio da se pripremi za na dolazak, kao to je to bio uinio u Romagni, stoga je sloj nemara prekrivao povrine kue i slab vonj plijesni visio je u zraku. Ipak, potrudili su se iskazati ast nasljedniku vojvode od Ferrare u ovoj dvorani. Svjetiljke i svijee bile su upaljene, postavljeni su pladnjevi kruha i sira, unke i voa na dugaak stol poprskan lojem kako bi se putnici okrijepili. Oni su se okupili oko vatre na drugom kraju dugake sobe inei jato krupnih mukaraca u grubim odijelima dok su im psi leali pored nogu, a paevi krivudali meu njima nosei vreve vina. Na pa najavio nas je i jedan se mukarac odvojio od skupine oko vatre i

-97-

Pompea

preao preko dvorane prema nama dugakim tekim koracima, s parom pjegavih lovakih pasa za petama. Desna mi je ruka romantino leala je na srcu, to ba i nije pristajalo njegovoj zdepastoj prilici i jednostavnom odijelu. "Smijem li predstaviti Don Alfonsa dEstea?" rekao je Don Annibale pohitavi prema nama. Don Alfonso se poklonio. Primijetila sam da njegova kratka, vrsto nakovrana kosa elavi kod tjemena. Donna Lucrezia pokorno je oborila oi i nainila duboki kniks. "Donna Lucrezia Borgia", rekao je Don Annibale kada je Donna Lucrezia muu ponudila ruku kako bi je poljubio. inilo se kao da se Don Alfonso nije se pomaknuo itavu vjenost, ve je ostao u istom poloaju mrtei se iznad glave Donne Lucrezije. Vonjevi loja i mokrog psa zapeli su mi u grlu, zato sam zadrala dah dok mi se nije zavrtjelo u glavi. Iz nekog razloga nije mu se svidjela. Poslat e nas natrag u Rim, proi emo ponovo onaj cijeli put po ovako vlanom vremenu, a nai koraci u povratku bit e oteani zbog ponienja kao i zbog prtljage. Barem u vidjeti Cesarea. On me nee htjeti vidjeti. Pokuala sam zamisliti njegov bijes, ali nisam uspjela pa sam osjetila olakanje, a zatim utuenost zbog toga to je ve toliko izblijedio u mojem sjeanju. Don Alfonso nespretno je stavio lijevu ruku na srce i oslobodio desnu kako bi uzeo ruku Donne Lucrezije i podignuo je iz kniksa. Ostao je pomalo pogrbljen, kao mukarac kojem je ponestalo daha ili koji pokuava zatititi ranjenu stranu tijela. Don Alfonso izgledao je posve zdravo zahvaljujui svojim irokim ramenima i kolerinoj puti, ali to je moda bio samo vanjski privid jer ga je sifilis izjedao iznutra. Pokuala sam uhvatiti Angelin pogled, ali inilo se da ne primjeuje pantomimu jer je i dalje napeto gledala prema skupini kod vatre. Moda se nadala da e vidjeti Ippolita meu njima. "Va sam sluga, gospo", rekao je Don Alfonso. Imao je hrapav glas i jaki sjeverni naglasak. "Naprotiv, gospodine, mislim da sam ja vaa sluavka ukoliko ugovor izmeu naih obitelji i dalje stoji." Donna Lucrezia pogledala je mua ravno u njegove pronicave plave oi i nasmijeila se. Bilo je jasno da je razumio sve to je njezin

-98-

Pompea

odgovor nagovjetavao, ali inilo se kao da nije znao to uiniti. Iznenada se sagnuo stisnuvi prsa rukama. Donna Lucrezia malo je dahnula. Don Alfonsu oteo se udan jecaj. Pobojala sam se da je dobio nekakav napadaj pa sam koraknula prema njemu kako bih mu pomogla. To je bio nagonski pokret koji nije promaknuo Donni Lucreziji, zato me prijekorno pogledala. Don Alfonso se uspravio drei objema rukama uzvrpoljen sveanj bijelog paperja. Ukoeno ispruivi ruke prema Donni Lucreziji, rekao je: "Donio sam vam dar." Bilo mi je teko pri srcu, stoga sam jo jednom pokuala privui Angelinu pozornost, ali jo je uvijek gledala prema ognjitu. Usprkos tome to je odrasla meu mukarcima koji su voljeli lov, Donna Lucrezia nije voljela pse; govorila je da su buni, prljavi i da kie od njihovih buha. "Psetance", dodao je Don Alfonso potvrujui moje sumnje dok je Donna Lucrezia nepomino stajala na mjestu razvlaei osmijeh kao na krinki. "Dobio sam njegovu majku od Indijca kojeg sam sreo u Veneciji." "Jako je..." "Evo, uzmite ga. Neka se navikne na vas, onda e biti miran. Psi vole imati vou. Poput vukova, znate." Donna Lucrezia izgledala je kao da ne razumije njegove rijei, ali znala je svoju dunost, stoga je uzela psia od Don Alfonsa oprezno ga drei ispod prednjih nogu. Izgledao je vei dok joj je visio u rukama, noge su mu bile jae, njegovo tupo lice bilo je potpunije oblikovano. "Giulio je rekao da e vam se svidjeti", nastavio je Don Alfonso. "Rekao je da ene vole takve darove." Kimnuo je prema skupini mukaraca oko vatre. "Moj brat Giulio." Jedan je mukarac uzvratio pogled i sada sam shvatila zato Angela nije obraala pozornost na gospodaricu i Don Alfonsa. Vidjelo se da su braa - imali su iste duge nosove, svinute na vrhu kao da su bili slomljeni i nesavreno ispravljeni, ali tu je slinost prestajala. Dok je Don Alfonsova smea kosa bila kratko oiana, Don Giulio imao je obilje svijetlih kovri. Dok su oi Don Alfonsa bile isprane plave boje lijepog zimskog dana, oi njegova brata bile su

-99-

Pompea

ljubiaste, s dovoljno gustim trepavicama da mu svaka djevojka zavidi. Umjesto Don Alfonsovih tankih usnica, udoredno nakrivljenih prema dolje. Don Giulio imao je usta slina Ippolitovim, puna i ulna te stvorena za poljupce. U drugim okolnostima i ja bih vjerojatno bila oarana. "Hvala vam, gospodaru. Va brat zbilja je obazriv. Mislim da imate sree sa svom svojom braom. Don Ferrante bio nam je osobito velika potpora tijekom putovanja. Naravno, i monsignor Ippolito dobar je prijatelj mojeg brata vojvode." Sigurno je znala za Angelu i Ippolita, ali to nije niim nagovijestila, a inilo se da Angela nije primijetila da je ime njezina ljubavnika uope bilo spomenuto. "Proglaeni su kardinalima na istom konzistoriju, mislim", rekao je Don Alfonso zvuei pomalo zaueno. Zatim, odgonetnuvi zagonetku na vlastito zadovoljstvo, nastavio je; "Pretpostavljam da tako nastane neka vrsta drugarstva. Neto kao i kod mukaraca koji zajedno ulove svoj prvi plijen, zar ne?" "Sigurna sam da imate pravo", toplo je odgovorila Donna Lucrezia. "No, suprugo, biste li se malo druili sa mnom? Nakon to stignemo u Ferraru, rekao bih da nam proslava nee ostaviti puno vremena za upoznavanje." Krenuo je staviti ruku pod lakat Donne Lucrezije. Ona je nevjeto pomaknula psia. Izgledali su kao par koji nije siguran u korake novog plesa. Tada sam im prila, uzela ivotinjicu i uinilo mi se da me Don Alfonso prvi put primijetio. *Konzistzorij - plenarno zasjedanje kardinalnog zbora. "Jupitra mi", rekao je i u jednom stranom trenutku pomislila sam da sam bila preodvana po ferrarskim standardima, a bilo je oito da se i Donna Lucrezia toga pobojala. Onda je Don Alfonso nastavio: "Nalikujete jedna drugoj kao jaje jajetu." Izgledalo je da je Donni Lucreziji laknulo i da se istovremeno istinski obradovala. Napokon, bila sam otprilike est godina mlada od nje i moje lice imalo je bolji oblik. Naime, jadna Donna Lucrezia borila se sa slabom bradom koju je naslijedila od oca. Zapravo, samo nam je kosa bila ista iako moja nije bila izbijeljena. "Ovo je Monna Violante", rekla je. "Nije dugo sa mnom, ali draga mi je. Ona i

-100-

Pompea

moja sestrina Donna Angela nerazdvojne su." Sekunde su se razvukle dok Angela nije shvatila da Donna Lucrezia obraa pozornost na nju pa je otrgla oi s ognjita, oborila ih u savrenoj parodiji skromnosti te napravila kniks pred Don Alfonsom. Osjetila sam da mi je izmakao lagan uzdah olakanja i bila sam sigurna da ga je Don Alfonso uo iako nije to pokazao. "udno ime", primijetio je. "Nadimak. Dao joj ga je moj brat", uzvratila je Donna Lucrezia. Vidjela sam da preko Don Alfonsova lica prelazi ista mjeavina bespomonosti i ozlojedenosti koju sam esto viala na Ferranteovu licu kad god bi uo Cesareovo ime. Presloivi izraz lica u osmijeh, obratio se meni. "No, ne bi bilo galantno kada bih upitao kako ste ga dobili, ali nadam se da neete uiniti nita kako biste ga zasluili u Ferrari." "Ionako nije uinila nita ime bi ga zasluila", rekla je glatko Donna Lucrezia. "To je ironija, to je sve, priznanje estitosti Monne Violante." Zatim, ponudivi ruku Don Alfonsu, dopustila mu je da je povede prema vatri. Na njegov znak ostali su se mukarci povukli kako bi njemu i njegovoj mladenki dali malo privatnosti. Angela i ja sjele smo na klupu pored stola. Povremeno bih uspjela baciti pogled na Donnu Lucreziju i Don Alfonsa iako sam veinom bila zaokupljena pokuajima da sprijeim psia da skoi na stol u potrazi za hranom - nije bio jak, ali jako se otimao. "Dobro izgledaju, zar ne?" rekla sam Angeli traei potvrdu svojeg utiska da je, usprkos psu, Donna Lucrezia cijenila romantinu gestu svojeg mua koji je, preduhitrivi sve slubene ceremonije u Ferrari, doao kako bi je vidio. inilo mi se da je Don Alfonsa, kakva god izvjea bio primio, ugodno iznenadilo diskretno dranje Donne Lucrezije i edna odjea koju je nosila. "Lijepo", odgovorila je kratkotrajno pogledavi prema njima prije nego to joj se pogled vratio na Don Giulija kao eljezo na magnet. "O, moj Boe", proaptala je stegnuvi me toliko jako za rukav da sam morala pustiti psia koji je skoio medu tanjure, "dolaze ovamo."

-101-

Pompea

Doista, prostor izmeu nas i skupine mukaraca smanjivao se dok su se premjetali prema nama jo uvijek meusobno askajui i ne gledajui u naem smjeru. Pokuavali su osigurati da ni njihov gospodar ni Donna Lucrezia ne primijete tu nedolinost. Mislila sam na Cesareovu veeru na kojoj smo jeli kestene i shvatila sam da e mi se ivot u Ferrari jako razlikovati od dosadanjeg. Nismo primijetile da se Ferrante bio pridruio bratovoj skupini i sada nas je predstavio postavivi se izmeu nas i Don Alfonsovih pratitelja kao da je na pazitelj. Oni su se poklonili, mi smo uinile kniks, a zatim smo stajali u nespretnom krugu i askali o putovanju, vremenu, dobrim i loim znaajkama putovanja po cesti ili rijeci do Ferrare, blizini karnevala te o proslavama u Rimu i Ferrari. Nekolicina njih poznavala je rimske obiaje, a ja nisam bila jako uzbuena zbog ovog grada u kojem je, ini se, glavni izvor zabave gaanje prostitutki jajima. Angela nije nita rekla. Moja svjetovna i iskusna prijateljica, koja je jako vjeto vodila svoj pohod u osvajanje Ippolita, stajala je pokraj mene kao nespretna djevojica, guvala je suknju prstima i buljila u tlo, zidne draperije, psa koji je ipao meu posudama na stolu, u bilo to osim u ono za im je eznula, a to su bile Don Giulijove lijepe ljubiaste oi.

-102-

Pompea

ESTO POGLAVLJE
FERRARA, VELJAA 1501. GODINE Nikad jednostavan, jednostavno sretan... Budui da je vojvoda Ercole bio udovac, njegova ki Isabella, markiza od Mantove, trebala je Donni Lucreziji poeljeti dobrodolicu u Ferraru. Od poetka je bilo oito da je Donna Isabella mrzovoljno preuzela tu zadau. Njezin je dvor bio utoite mnogima koje je Cesare prognao iz Romagne, ukljuujui tu i prvog mua Donne Lucrezije, Giovannija Sforzu. Nije skrivala svoje duboko neodobravanje bratova izbora mladenke i ozlojeenost zbog toga to je Donna Lucrezia, kao vojvotkinja od Ferrare, sada u njezinom rodnom mjestu zauzimala vii poloaj od nje same. Premda su Don Alfonso i Donna Lucrezia putovanje u Ferraru odluili zavriti idui kopnom, Donna Isabella ustrajala je na tome da putujemo brodom kada je u Malalbergu naletjela na nas i Don Giulija. "Zakasnit emo zbog toga", usprotivio se Don Alfonso i naljutio se na sestru. "Ali, digla sam se u zoru samo kako bih dopremila brod", uzvratila je Donna Isabella upadljivo upirui umorne oi u bratovo lice. Donna Isabella bila je debeljukasta i imala je crvenkastu kosu te je njezinu nepomodnu kovravost prikrivala gotovo jednako sloenim frizurama kakve je nosila Donna Adriana. Imala je mala zlobna usta i nezgrapan mesnat nos, ali oi su joj bile jako lijepe i znala je kako se najbolje posluiti svojim moima. Premda je u javnosti odravala svoju odlunu vedrinu, mi koje smo bile bliske s Donnom Lucrezijom znale smo koliko se bojala tog susreta. Donna Lucrezia znala je postupati s mukarcima, ali nije joj bilo lako sklapati prijateljstva sa enama. "Vie bih voljela da je poslala mua", progunala je dok smo joj Angela, Geronima i ja pomagale da se odjene. Promrmljale smo da se slaemo. Sve smo

-103-

Pompea

susrele Don Francesca Gonzagu u Rimu i bile smo oduevljene njime usprkos njegovim debelim usnama i nosu koji je izgledao kao da ga je spljotila pogreno baena lopta dok je igrao firentinski calcio* . Naginjao je stalnom mrtenju jer je bio tat, a vjerovao je da od mrtenja njegove pomalo izbuljene oi izgledaju manje ispupeno, ali to nije moglo prikriti njegovu Ijubav prema uivanciji. Govorkalo se da mrzi Donnu Isabellu jer je imala mozak i voljela se njim sluiti, a prialo se i da se provodi s brojnim ljubavnicama, kao i s nekim od svojih zgodnijih paeva. "U ovim okolnostima to je teko vjerojatno", rekla je Geronima, a zvualo je kao da ak i ona ali zbog toga. "Moda bismo", rekla je Donna Lucrezia podignuvi ruke i okrenuvi leda kako bi joj Angela mogla zavezati korzet, "trebale spomenuti njegovu odsutnost. Kao podsjetnik na ono to se esto dogaa mojim muevima ukoliko se ne svide mojem ocu. Ili mojem bratu." U njezinu tonu nazirao se najblai nagovjetaj ironije, kao da ju je bezuspjeno pokuala odagnati. "Dobri Boe, djevojko, ne steite me tako! elite li da padnem u nesvijest pred Isabellom Gonzaga? Malo olabavite te vezice. U usporedbi s njom nemogue je izgledati debelo." * "Izgleda kao napirlitana aba krastaa", proaptala mi je Angela u uho kada su se dvije nasmijeene ene zagrlile na blatnoj obali dok smo mi stajale postrani. Angela je pokuavala i privui i izbjei Don Giulijov ljubiasti pogled. Ledeni vjetar tjerao nam je susnjeicu u lica. Krajolik je izgledao plono, smee i alosno. Kada se Donna Isabella privremeno zaboravila i pokuala ukrcati na brodi prije Donne Lucrezije, jedan od konja koji su ekali na stazi za vuu brodova podignuo je rep i ispraznio crijeva. Vidjela sam da je Don Giulio pogledao zaparenu balegu, sestru i Donnu Lucreziju u zbrci satena i samurovine, Angelu koja je skrivala lice u kukuljici plata obrubljenoj lisijim krznom i nasmijeio se. Iskrcali smo se u Torreu della Fossa, skinuli konjima orme i izvadili vesla za

-104-

Pompea

posljednji dio putovanja. Tamo na obali kanala ekali su nas vojvoda Ercole i svi njegovi dvorani. Grb obitelji Este vijorio se s vrha straarske kule po kojoj je selo dobilo ime. Djelii glazbe i razgovora stizali su do nas noeni vjetrom s palube vojvodina broda, iji je pramac bio gotovo jednako visok kao kula i fantastino izrezbaren, prikazujui dvoglavog orla obitelji Este. Mnotvo zdepastih seljaka u odjei domae izrade treptalo je kako bi uklonilo susnjeicu iz oiju kada je njihova nova vojvotkinja, u svojoj zlatnoj haljini s grimiznim satenskim rukavima, kose koja je svjetlucala od dijamanata i pahuljica, s biserom velikim poput malene kruke na grudima, kleknula u blato kako bi poljubila svekrovu ruku. Zadrale smo dah. Vojvoda Ercole podignuo je Donnu Lucreziju i poljubio je u oba obraza, a zatim, razvukavi tanke usne u osmijeh, mahnuo je Catherinelli da prie i otrese blato s gospodariinih skutova. Uzdrhtalo smo odahnule. Donna Lucrezia se ukrcala na vojvodinu barku, a mi smo je pratili u drugom amcu. Zabavljali su ih dvorski glazbenici i pjesnici koji su recitirali hvalospjeve obitelji Este i Borgia. Mi smo ostale same u drugoj barci. Pijuckale smo vrue zainjeno vino i gledale kako sumoran krajolik s obje strane promie dok kripe i pljuskaju vesla. Vidjele smo ravna polja iskriana jarcima za natapanje koji su kao olovne vrpce leali ispod zimskog neba, crne vinove loze i koate jablane, niske kue iste smee boje kao i ljudi koji su ivjeli u njima te poput zemlje koju su obraivali. Moje panjolsko srce bolno je eznulo za bojama. Bacivi pogled na Angelu, upitala sam se osjea li isto to i ja, ali inila se toliko zamiljenom da sam sumnjala da je uope i zamjeivala okoli. Privuena dubokom sjenom na obzoru ponovo sam odvratila pogled iza isprepletenih grana jablana uz obalu kanala. Dok sam gledala onuda, mrlja se preobrazila u zgradu iz koje su se uzdizala etiri etverokutna tornja pa sam prvi put vidjela zamak obitelji Este koji je trebao postati moj dom. Izgledao je sumorno, odbojno i uasno hladno. "Odavde gotovo moete uti kako Parisina Malatesta plae", rekla je Angela i stresla se. Parisina i njezin ljubavnik Ugo dEste, koji je bio njezin pastorak i najstariji brat vojvode Ercolea, tih su dana bili gotovo jednako slavni kao Danteovi Paolo Malatesta i Francesca di Rimini, ali danas je tamnica u kojoj ih je

-105-

Pompea

vojvoda Niccolo dao zatoiti i smaknuti slavna po drugim zatvorenicima, a Ugo i Parisina gotovo su zaboravljeni. * "Znate, prvo to u vam pokazati bit e mjesto gdje je bio postavljen panj za smaknua." Trijumf i gorina mijeali su se u tonu glasa Donne Isabelle kada se zabuljila u ogrlicu od rubina i dijamanata koja je nekad pripadala njezinoj majci, a sada je krasila vitki vrat Donne Lucrezije. Stajale smo na dugakom stubitu koje je vodilo od glavnog dvorita Corte Vecchija do mjesta na kojem su predsjednik gradskog vijea, koje se zvalo Savi, i drugi gradski dostojanstvenici ekali kako bi odrali govore dobrodolice. Donna Isabella stajala je na najvioj stubi pa je Donna Lucrezia morala pogledati uvis kako bi joj vidjela oi. Bila je odbila sii niza stube te pozdraviti svoju snahu u dvoritu. Rekla je da je prenapueno dok je gledala mete ljudi, konja i mula, teretna kola, volove, nosiljku koju je Sveti Otac poklonio keri za putovanje, nakrivljenu poput nasukane lae, sa zavjesama koje su se vukle po blatu. Mislim da se ponadala da e se Donna Lucrezia spotai na izlizanom skliskom mramoru, da e slomiti svoj zgodni vrat ili barem pomaknuti tijaru od dijamanata i safira te golemih bisera koja je takoer nekad pripadala vojvotkinji Eleanori. Sigurno je ula da se konj Donne Lucrezije, prestraen iznenadnom jakom bukom gradske povorke, propeo i zbacio je. Sigurno se razbjesnjela kada je vidjela da je Donna Lucrezia, poto su joj pomogli ustati i opet zajahati, preokrenula nezgodu u svoju korist doviknuvi gomili na nesigurnom ferrarskom narjeju: "Vidite, zaljubila sam se u cijelu Ferraru." Na to se zauo jak pljesak i povici odobravanja te je zavrijedila mahanje crvenim i bijelim zastavicama koje su predstavljale Don Alfonsa. Onda je netko opalio iz arkebuze, a vojvoda je ustrajao u tome da Donna Lucrezia zamijeni svojeg konja za neku mirniju ivotinju jer se bojao da e opet pasti. Ako se Dorma Isabella bila ponadala da je Donna Lucrezia iscrpila svoje zalihe arma i sree kada se tako vjeto izvukla iz prve nezgode, ekalo ju je jo jedno

-106-

Pompea

razoaranje nakon to je Donna Lucrezia glatko rekla: "Vjerujem da je gospin mu zatvorio Uga i Parisinu ispod kule Marchesana gdje u stanovati. Moj mu ve me upozorio na to da e mi njegov otac htjeti pokazati to mjesto te da su vrata u zatvorima vrlo niska." Kada se Donna Isabella uspravila, Donna Lucrezia vragoljasto se nasmijala pa ju je sestrinski obujmila. "Moda misli da osobito naginjem nesretnim sluajevima i da bih mogla udariti glavom u nadvoj." Bezazleno je dotaknula tijaru. * Vojvoda Ercole predloio je da bi rimske dame Donne Lucrezije mogle s njom posjetiti mjesto smaknua gdje su tamne mrlje na kamenu moda samo vlaga, no moda predstavljaju pomijeanu krv ljubavnika koja se jo nije osuila. Premda ga openito nisu smatrali matovitim ovjekom, vojvoda Ercole imao je odreena ivopisna miljenja o moralu mladih rimskih ena i smatrao je da svima nama treba objasniti da se od ferrarskih dama oekuju stroa naela. Poele smo izlet dobro raspoloene. Prole su tri noi od naeg dolaska i, premda nam nije nita rekla, inilo se da je Donna Lucrezia zadovoljna muem. Kakva god bila njegova reputacija to se tie opijanja i kurvanja te provoenja dugih sati u svojoj ljevaonici ili kod pei za keramiku, od kojih bi jedna ili druga nerijetko zapalila sjeverni kraj dvorskih vrtova, savjesno je poklanjao panju svojoj supruzi. Svake veeri poao bi kratkim putem niz galeriju koja je spajala Corte Vecchio sa zamkom kako bi joj se pridruio na privatnoj veeri te se ne bi vratio prije zore u vlastite sobe. Kada smo odijevale Donnu Lucreziju, po njezinom lijenom osmijehu i dubokim podonjacima koje je prikrivala olovnim prahom i uljem ljubica zakljuile smo da je Don Alfonso od svojih kurvi nauio pokoji ugodan trik. ak je dovoljno zavoljela psia da mu dade ime. Nazvala ga je Alfonsino, skraeno Fonsi. Usprkos Don Alfonsovim namjerama kada nas je doveo do mjesta smaknua Uga i Parisine, mnogo smo se hihotale i oijukale kada smo podignule suknje kako bismo se spustile niz ljestve u tamnicu, pokazujui glenjeve i cjevanice pa

-107-

Pompea

ak i koljena mladiima koji su ekali dolje kako bi nas uhvatili. Mnogi od njih doputovali su s nama iz Rima i nastavljali su oijukanje koje je bilo zapoelo na putu. Meutim, veselje je zatreperilo i umrlo kada smo prole kroz pljesniva vrataca, niz uzak prolaz izmeu vlanih zidova i stali izvan elije koja nije bila puno ira od odvoda koji su nadzirali razinu vode u opkopu gdje je Ugo dEste bio zaprkosio ocu, odbio svojeg ispovjednika i rtvovao ivot za Ijubav. "U svakom sluaju, dobar izvor hrane tijekom opsade", naalio se jedan mladi sastrugavi pua sa stranje strane vrata okovanih eljezom, ali nitko se nije nasmijao. Osjetila sam da se Angela pomie i uzdie pokraj mene, stoga sam je uhvatila za ruku koja se u mojoj sva ovlaila. Premda je vojvoda ponudio ruku Donni Lucreziji, malo je stresla glavom, uzela baklju od jednog luonoe i, sagnuvi se ispod nadvoja, sama zakoraila u eliju. Kada se opet pojavila, lice joj je bilo blijedo i oroeno znojem koji joj je u svjedosti baklji svjeducao na elu, a na licu je imala ozbiljan i nedokuiv izraz. Oi su joj se najvie isticale, kao da nosila krinku, i zamiljala sam odraze duhova muenih ljubavnika u njezinim tamnim rairenim zjenicama. Onda je trenutak proao, a vlani zrak pokrenuo se od uljudnog smijeha kada je primijetila: "Dobro to ni jedno ni drugo nije mora lo dugo trpjeti zatoenitvo na ovakvu mjestu. Sreom, bijes i suut vaeg oca bili su jednako pomijeani kao i krv izdajnikog para, vaa milosti." esto sam se pitala je li se u godinama koje su uslijedile sjeala svojih rijei. Bilo da se kasnije pokajala zbog njih ili ne, tog su dana posluile svrsi uzme li se u obzir vojvoda Ercole. Usprkos gnjevu Donne Isabelle, sada je Donni Lucreziji poklonio obiteljske dragulje koje joj Ippolito nije bio poslao kao vjenani dar po bratu. Nije ga oarala samo njezina duhovitost, nego i njezin uspjeh u dovoenju sestre Osanne u Ferraru te njezino izvrsno poznavanje sokolarstva. Angela je vojvodinu dareljivost smatrala dokazom da Donna Lucrezia zna postupati s mukarcima premda sam ja, ki svojeg oca, pomiljala da su dragulji samo posueni, dok miraz Donne Lucrezije - novac za isplaivanje njezinih slugu, koji se jo uvijek nalazio u krinji u riznici vojvode Ercolea - nije bio posuen. Bila sam sigurna da su dragulji mito, a zahvaljujui izvjesnom

-108-

Pompea

ironinom krivljenju usta Donne Lucrezije dok se sama sebi divila okiena njima, bila sam sigurna da je i ona tako mislila. "Kakva licemjerka, ta Isabella", primijetila je Angela u privatnosti nae sobe. "Znate li da e se njezin najstariji sin zaruiti za Luisu?" "Luisu?" O emu je govorila? Budui da smo opet razgovarale o obitelji Este i njihovim manama, nadala sam se da u navesti razgovor na Giulija, ali ona je krenula u drugom, svakako nevanom smjeru. Isabellin sin sigurno je jo bio malo dijete. "Da, Luisu. Cesareovu ker." Naravno, imala je ime. Uvjerena sam da sam ga i prije bila ula, ali nisam eljela znati ime njegove keri ni supruge. Gospoda iz Cesareova kuanstva, koja su nas pratila u Ferraru, ostala su radi karnevala - samo radi karnevala. U to sam samu sebe uvjerila. Meutim, da je bilo tako, vojvoda bi ih poslao da nau smjetaj u krmama ili u kuama imunijih graana. Vojvoda Ercole nije bio krt samo kada se radilo o njegovu orkestru, opaticama ili oporu dugodlakih, modrookih maaka iz Perzije koje su imale vlastite njegovatelje i malena vrata urezana u osnovice svih vrata u Corte Vecchiju. Premda je freskama neprestano prijetila opasnost od vlage i izbijanja gljivica, zabranio je paljenje vatre prije noi. Cesareovi mladii u vojvodinoj palai ostali su zbog toga to su ekali dolazak njegove ene princeze Charlotte i keri jer, ukoliko se u Ferrari niste klanjali i smijeili Mleanima ili podozrivo gledali cara, povezivali su vas s Francuzima. Dakle, nije se znalo hoe Ii Cesare sam doi u Ferraru ili e suprugu doekati u Rimu, ili negdje u Romagni. "Oh!" rekla sam. Charlotte dAlbret, kraljiina sestrina, kreposna i odana muu iako je s njim u braku provela jedva etiri mjeseca, glasila je kao jedna od najljepih ena u Francuskoj. to sam drugo mogla rei? "Pitam se kada e se pojaviti. Mislim na Charlotte. Moda kada pone karneval. Svi stranci vole talijanski karneval." Govorilo se da princeza Charlotte nije dola na karneval jer ju je sprijeilo loe vrijeme u Alpama.

-109-

Pompea

"Mogla je doi brodom", rekla je Angela. "Htjela sam se upoznati s njom." "Moda e Cesare ipak doi", odgovorila sam. "Moda." Meutim, nije doao. Izgledalo je da ga je samo supruga mogla namamiti u Ferraru. Tako sam se morala zabavljati gledajui lakrdijanje njegove gospode iz loe iznad velikog luka koji je iz Corte Vecchija vodio na trg. Nosile smo krinke i gaale se jajima koje je Don Alfonso prekrasno ukrasio bojama i emajlom pripremljenim za njegovu majoliku. Govorkalo se da su kurve skupljale razbijene ljuske kako bi ih izloile u prednjim dijelovima trgovina, u ijim su se skladitima i stranjim sobama obino bavile svojim zanatom, tako potvrujui Don Alfonsovu naklonost. Kako se znalo da njemu taj zanat nije bio nepoznanica, shvatile su da je za njihov posao dobro imati njegov peat odobrenja. Kada bismo se dovoljno nagnule preko ograde, vidjele bismo s jedne strane luka bronani kip vojvode Borsa, s valjkastim papirnatim eirom na koji je bila zataknuta perjanica od konjske dlake. Kada bismo iskrivile vratove na drugu stranu, ugledale bismo njegova oca vojvodu Niccola ije je strogo lice bilo pokriveno maskom rogonje ukraenom grubo izrezbarenim drvenim rogovima. Nitko nije znao tko se popeo na stupove koji su podupirali bronane kipove i narugao se Borsovoj mudrosti nataknuvi mu budalinu kapu, te podsjetio grad na to da je vojvodu Niccola prevarila supruga. Meutim, to se dogaalo svake godine, a vojvoda Ercole, iako je bio ponosan ovjek, nikad nije pokuao nai krivce ili ukloniti ukrase, pa su ga zato ljudi voljeli. * Zbog vojvode Ercolea pretjerano smo oskudijevale u svemu tijekom korizme jer je jo uvijek odbijao predati Donni Lucreziji njezin svadbeni novac. Nekoliko panjolskih glazbenika bilo je prisiljeno vratiti se u Rim kada vie nije imala novca za njihovo uzdravanje. inilo se da su glazbenici rado otili zbog toga

-110-

Pompea

to im je, kako su i sami rekli, movarni zrak upropatavao glasove. Morali su ih slijediti i njezin zlatar, izraiva svijea i razni konjuari. Moda se Donna Lucrezia nadala da e Sveti Otac zaprijetiti starom vojvodi ekskomunikacijom ako ne skine lokote sa svojih krinja kada vidi kako je njegova ki morala smanjiti trokove. to god mislila, odluno se nastavila smijeiti, oaravati i slagati se sa svim novim aranmanima i, ukoliko je nou plakala prije spavanja, mi to nismo znale jer je svaku no provodila s Don Alfonsom. Budui da su se tek vjenali, Papa je izdao doputenje koje je se ticalo odstupanja od tog vida korizmenog posta. Dani su nam bili obiljeeni odlascima na misu, a zatim posjetima sestri Osanni u njezinim novim prostorijama u Samostanu svete Katarine. "Rekla bih da e se sestra Osanna osjeati vie kao kod kue kada vidi neko poznato lice", primijetila je Donna Isabella koja je jednom prilikom otila s nama u posjet opatici. "Naravno, cijela Mantova poaena je zanimanjem vae visosti za nju, ali nikad nisam vjerovala da e dobro putovati." "Djelovala je savreno zadovoljna na putu ovamo", rekla je Donna Lucrezia kada smo u samostanskom dvoritu ekale da se otvore vrata nae koije. "Vi ne mislite tako, Violante?" Jo su me jednom izabrali za pratilju Donne Lucrezije tijekom tog posjeta zbog mojeg kranskog odgoja, ali ila sam na put i kao Fonsijeva uvarica jer je on sada posvud iao s njom. "Nedvojbeno se povela za naim raspoloenjem, gospo." Donna Lucrezia nasmijeila mi se krto, ali zahvalno. Bila je blijeda, a miii su joj se pomalo povukli s kostiju lica, zbog ega je toliko sliila Cesareu da sam je jedva mogla gledati, stoga sam osjeala olakanje to sam zbog svojeg poloaja veinom morala obarati oi. Kada bih ga uspjela zaboraviti, onda je to nalikovalo na zaboravljanje svijeta prirode oko nas - samo kako bismo opet postali svjesni iznimne ljepote pauine obrubljene mrazom ili otrog usamljenog lavea lisice u gluho doba noi. "Ipak", nastavila je Donna Isabella stavivi zaeereni list metvice u usta, "imala sam dojam da e uskoro zapoeti proricati, no ovo ju je preseljenje sigurno omelo. Bila bih savjetovala da je jo malo zadrite na starom mjestu, samo da

-111-

Pompea

me itko bio upitao za savjet." Po sjaju u oima Donne Lucrezije reklo bi se da je njoj, kao i meni, bilo teko povjerovati u to da bi Donna Isabella ekala da je pitaju za miljenje prije nego to bi ga iznijela. "Znam da je korizma", nastavila je Donna Isabella, a punakim prstima eprkala je traei drugi metviin list u zlatnoj emajliranoj kutijici koja joj je visjela na pojasu, " ali ne mogu ukloniti iz usta okus one tuke koju smo imali za ruak. Sigurna sam da je bila pokvarena. Morat ete strogo nadzirati kuhinju, draga moja. Ovdje su mukarci predugo vodili kuanstvo." "Trebali biste probati kardamon, Isabella. Bolji je za svje dah od metvice i ne treba ga eeriti." Koijaev deko postavio je stubu pored koije pa sam Fonsija odnijela u dvorite kako bi obavio nudu prije nego to sam Donni Lucreziji pomogla da se digne sa sjedala, a Catherinella je podesila njezinu povlaku. Ve dva ili tri tjedna nije imala teka i izgledala je slabo. Tvrdila je da se prehladila zbog promjene godinjeg doba, ali sve smo bile sigurne da je trudna. Napokon, Don Alfonso provodio je svaku no u njezinu krevetu i, reeno Angelinim zavidnim rijeima, bilo je oito da none sate nisu provodili kartajui se. Pale su oklade i mi, dame, brojale smo dane do sljedee mjesenice Donne Lucrezije jednako pomno kao ene koje imaju ljubavnike, ali ne i mueve. Nova opatica odvela nas je u dnevnu sobu za redovnice, podijeljenu na dva dijela paravanom od kovanog eljeza. Na naoj strani nalazili su se tapecirani stolci, vr vina i tanjur nezaslaenih zobenih kolaa koji je drala Catherinella. Jo me uvijek zaprepatavalo kako je satima mogla savreno mirno stajati iako je Angela rekla da je to Afrikancima u krvi jer im pomae sakriti se od lavova i slonova u dungli. inilo se da se i Donna Isabella udila Catherinelli jer sam primijetila da je stalno dirala robinjin obraz ili ruku, gotovo kao da ju je pokuavala izazvati i pokrenuti je. S druge strane paravanske reetke sestra Osanna sjedila je na tronocu i pila vodu iz glinenog lonia kako bi otupjela otrije rubove svoje korizmene gladi. Pratila ju je sestra Lucia da Narni koja je takoer

-112-

Pompea

imala stigme, a vojvoda Ercole namamio ju je iz Viterba obeavi joj velianstveni novi samostan. "Izgleda boleljivo", rekla je Donna Isabella. Isprva sam pomislila da govori o Donni Lucreziji pa me zaprepastila njezina otvorenost, a onda sam shvatila da kroz paravan gleda sestru Osannu. "Izgledaju li rane zagaeno? Moete li pogledati, Lucrezia?" Donna Isabella iskrivila je vrat, a njezina biserna ogrlica nestala je u klancu mesa izmeu vrata i ramena. "U svakom sluaju, zavoji izgledaju isto. To sam i oekivala. Sestra Lucia dri do istoe. Svake noi sama mete crkvu, znate, osim kada padne u trans. Zar nije tako, sestro?" Donna Isabella podignula je glas kako bi je se ulo kroz paravan, a to je zvualo kao da je pokuavala razgovarati s imbecilom. Osjetila sam kako mi se die kosa na stranjoj strani vrata i neto mi bocka glavu. Bila sam sigurna da je sestra Luda nekako pogledala u moje srce i stavila ondje sliku Marjam kako mete nau kuu dok je priprema za abat, a ja reem fitilje svijea u menori drei uvijek jedno oko na etverokutu sve slabije svjedosti iza otvorenih kapaka gdje e se uskoro pojaviri Zvijezda veernjica i naznaiti poetak naeg svetog dana. Donna Isabella, iji su debeljukasti prsti jo jednom krenuli prema kutijici u kojoj se nalazilo metviino lie, usredotoila se na zobene kolae, a sestra Osanna, upirui pogled u Donnu Lucreziju, rekla je svojim glasnim bezizraajnim glasom: "Morate paziti na temelje, keri. Tamo se moe podmetnuti vatra. Ne dajte joj zraka kako se ne bi razbuktala." Bojala sam se kako e Donna Lucrezia reagirati u svojem tadanjem oslabljenom stanju, ali samo se namrtila, kao da su joj dali zagonetku koju nije znala odgonetnuti. "Moda su njezine rijei upuene meni", ponadala se Donna Isabella, govorei punim ustima, pa je gomila mrvica koju je ispljunula privukla veliku pozornost psia kojeg sam drala u krilu. Meutim, inilo se da je sestra Osanna jedva zamjeivala. Primijetila sam da su joj oi bile smjetene vrlo plitko u dupljama pa su joj leale na povrini lica kao barice srebrnaste vode.

-113-

Pompea

Grozniavo rumenilo pojavilo se na obrazima Donne Lucrezije i oi su joj Ijutito zasjale. "Mislim da grijeite", rekla je, "jer je sestra Osanna proricala u mojoj prisutnosti u Rimu." Pomno je birala rijei, ali kada bi se razljutila, znala je razotkriti vie nego to je namjeravala. Kada su se obrve Donne Isabelle podignule i nainile upitne lukove, osjeala sam se prisiljena progovoriti bez obzira na posljedice: "Ona je mojoj gospi rekla da e njezina udaja za Don Alfonsa biti sretna i plodna, gospo." Eto, sada je gotovo i neka bude to bude, ali barem e Cesare biti siguran od bilo kakva spomena udnog prizora izmeu njega i sestre Osanne kojem sam svjedoila u Rimu. Premda nisam imala pojma to je znaio, neki mi je instinkt govorio da ne bi volio da se o tome naklapa u salonima i blagovaonicama te u kupalitima pomodnih ljudi u Venetu. Poto je priekala da me Donna Lucrezia prekori zbog drskosti, to ona nije uinila, Donna Isabella jo je malo vie podignula obrve i rekla prezrivo puhnuvi kroz nos: "To bi se jedva moglo nazvati proroanstvom." "S obzirom na antipatiju vae obitelji prema tom braku, to bih gotovo nazvala udom", odvratila je Donna Lucrezia hitro i vrsto, kao da udara francusku tenisku lopticu. Donna Isabella je uzmakla. "Ipak, iznenauje me to doputate toliku slobodu svojim damama. Niste se smjeli tako zauzeti za svoju gospodaricu, djevojko." "Monna Violante i ja imamo isto miljenje o tome, ali i o mnogoemu drugom." Donna Lucrezia znaajno me pogledala, a iskrenost u njezinim velikim sivim oima imala je uinak suneve svjetlosti koju je netko pustio u dugotrajno zamraenu sobu. Naravno, od poetka je znala za Cesarea i mene. Kako i ne bi? Ako nije nita govorila, znai da nije ni bilo potrebe za tim. Premda je obino veerala s Don Alfonsom, te je noi Donna Lucrezia spavala sama. Mi, dame, mnogo smo nagaale kako se ispriala muu i to je zbilja istina. Elisabetta Senese potvrdila je da se smijeio kada je pozvao bakljonou kako bi ga otpratio u grad. Probudila sam se duboko u noi isprva mislei da su me uznemirila zvona jednog od gradskih samostana koja su pozivala na jutarnju molitvu. Zatim je do

-114-

Pompea

mojih uiju dopro zvuk bolnog enskog plaa, tako nesretnog da mi je probo snove. Pomislila sam na Parisinu i zadrala dah. Plua su mi se stisnula i sledila u prsima. Nisam se usudila probuditi Angelu jer, pomaknem li se, Parisina e me uti i doi po mene drei svoju zaplakanu glavu u naruju. Ne znam koliko sam dugo sluala, nepomina poput trupla pod posteljinom, prije nego to me priroda navela na dubok udah pa je zrak prizvao i zdrav razum. Zvuk je dolazio iz svlaionice Donne Lucrezije koju su samo dvokrilna vrata odvajala od sobe koju sam dijelila s Angelom. Ogrnula sam se kunom haljinom, zapalila svijeu na eravici i otila sluiti gospodarici. Sjedila je za stolom gdje je obino drala svoju kozmetiku i parfeme, ali sve je bilo pobacano po podu. Staklene cijevi bez epova isputale su mirise rue, lavande, bergamota i klinia u hladni noni zrak, mramorne ploice bile su prekrivene olovnim prahom i karminom. Zarila je glavu u ruke i naslonila laktove na obje strane male, bogato ukraene krinjice od zlatnog filigrana podstavljene barunom - u njoj je neko vjerojatno bio nakit. Toliko je pomno gledala u nju da sam se upitala je li neto izgubila ili se bojala da je neto iz krinjice ukradeno. "Gospo?" Nije se iznenadila kada me ugledala. "Sanjala sam", rekla je i okrenula se prema meni, a oi su joj bile nateene i sluz joj je tekla iz nosa, ali nije se obazirala, "Uga i Parisinu." Zubi su joj cvokotali i protiskivala je rijei izmeu hladnih ukoenih eljusti. Skinula sam kunu haljinu i ogrnula je oko njezinih ramena. "Kada sam ula da plaete, pomislila sam da je to Parisinin duh." Postieno sam se nasmijeila, ali inilo se da ni to nije primijetila. "Ne mogu to uiniti, Violante. Mislila sam da mogu, ali ne mogu." Jo jednom zarinuvi glavu u ruke, stisnula je u ake pramenove raspletene kose i pustila da joj suze padaju na praznu kutiju. "Posvud me nadziru. Znate li zato sam dola ovamo? Zbog toga to sam otkrila da se na stropu moje spavae sobe nalazi neprivrena daska." "Rekla bih da se radi samo o neem to treba popraviti, gospo." Malo se oporavila, a sada je bila vie ozlojeena nego alosna. "A to je iznad

-115-

Pompea

moje spavae sobe? Krov. Tamo moj mu dri svoje lee kroz koje promatra zvijezde. Barem sam mislila da je tako." Obrisala je nos nadlanicom. Poela sam podizati boice i vrie s poda. Bilo mi je hladno i morala sam neto raditi kako bih se zagrijala. Meutim, kada sam pokuala pomaknuti krinjicu ustranu, estoko ju je zgrabila
i

privila na grudi iako u njoj nije bilo nieg dragocjenijeg od njezinih suza.

Upitala sam se zato se tako bojala da je netko vidi s njom, a ipak se tako nerado razdvajala od nje. Je li u njoj nekad bio dar pokojnog Don Alfonsa? "to mislite... to je ovog popodneva sestra Osanna htjela rei?" zapitala je. "Ne znam, gospo. Moda je htjela rei da morate uiniti sve to je u vaoj moi kako biste se pobrinuli svom braku osigurati vrste temelje." "Bojim se da to nije bilo tako jednostavno i da je mislila na neto puno dublje", rekla je gledajui u tamu iza preklopljenih krugova svjetlosti koja je dopirala od svijea. Zatvorivi poklopac kutije, okrenula se prema meni kao da je donijela odluku. "A, ukoliko je to tono, onda ona ima pravo. Moram uvijek misliti na temelje. To je... to je... Violante..." Jo uvijek jednom rukom steui kutiju na grudima, ispruila je drugu ruku prema meni i uhvatila me za rukav spavaice. "Sto god se dogodilo u budunosti, moramo biti svjesni da pored svih ovih novih ukrasa, lijepog pokustva, glazbe i svega ostalog ono je dvoje ljubavnika u onoj tamnici." Stresla sam se. "Ne, ne, ne, ne mislim tako. Ne mislim na duhove. To je ljubav. Mo Ijubavi. Razumijete li?" Kimnula sam. Nita nisam razumjela, a kada sada pomislim na to, jedva povjerujem da sam bila toliko neupuena. Ipak, ne mogu ni zamisliti to bih bila uinila s teretom razumijevanja. Glava me boljela od hladnoe i zbunjenosti. Samo sam eljela da doe kraj ovom razgovoru kako bih se mogla popeti u krevet, lei pokraj Angele i ugrijati noge izmeu njezinih glatkih cjevanica. "Dopustite da vas otpratim u krevet, gospo." "U redu, ali ugasite svijee. U sluaju da me njegovi ljudi nadziru." "Da uzmem ovo? Gdje biste htjeli da to stavim?" Poloila sam ruku na krinjicu,

-116-

Pompea

ali samo ju je jae stegnula. "U redu je, sama u se pobrinuti za to. Ali, Violante..." "Da, gospo." "Ako mi se neto dogodi, pobrinite se da ovo date Cesareu. On e znati zato." Zastala je, a usta su joj se trzala kao da nije mogla odluiti bi li progovorila ili zadrala rijei u sebi. "Cijeli moj ivot u ovoj je kutijici", napokon je rekla i onda zijevnula kao da su je te rijei stajale sve energije koja joj je bila preostala. Nisam znala to odgovoriti, zato sam ugasila svijee kako mi je rekla i odvela je natrag u njezinu spavau sobu udarajui cjevanicama i laktovima u dovratnike, noge stolaca, kutove stolova. inilo se kao da se soba potpuno preuredila u zaklonu tame. Iznenada mi je ispustila ruku i rekla: "Catherinella e se sada pobrinuti za mene. Ona vidi u mraku." Tek sam tada postala svjesna robinjine prisutnosti, njezinog postojanog ravnomjernog disanja, njezinih bjeloonica koje su svjetlucale u svjetlosti iji izvor nisam mogla razabrati, apata njezinih bosih nogu kada je preko sobe pola prema gospodarici korakom sigurnim kao u make. Budui da nisam mogla nai mjesto gdje sam ostavila svijeu u svlaionici, jedva sam se vratila u krevet. Nisam legla u Angelin krevet jer je nisam htjela probuditi i ispriati joj razgovor s Donnom Lucrezijom. Umjesto toga, drhtala sam i leala pitajui se je li podlegla nekoj duevnoj bolesti. Meutim, pomisao na to da je ipak bila sasvim pribrana jo me vie prestraila. Nikad nikom nisam spomenula na razgovor i, kada smo je idueg jutra otile odjenuti pa avrljati uz vino i vruu vodu te svjee bijelo pecivo, obje smo se ponaale kao da se ono sino nije dogodio. Neposredno prije poetka Svetog tjedna Ippolito je stigao iz Rima s povorkom tovarnih ivotinja, gotovo jednako dugakom poput one u kojoj smo stigli u Ferraru. Angela, gledajui sa mnom s balkona Camere Dal Pozzolo, gdje smo obiavale ivati i naklapati kada Donna Lucrezia nije morala obavljati neku slubenu dunost, poskakivala je kao mala djevojica, pljeskala je rukama i vriskala od oduevljenja iekujui Ippolitove darove. Proao je gotovo jedan sat dok njegova povorka mula, koija, volovskih zaprega i kutija koje su bile

-117-

Pompea

naslagane na motkama za noenje poput zavjetnih kovega nije prola kroz trg. U to doba Ippolito nam se ve bio pridruio na balkonu jer su mu rekli da njegov otac lovi u Barcu, a vie je volio nae drutvo nego drutvo svoje brae. Angela je jurnula preko sobe poput malenog tornada kada su ga najavili i bacila mu se u zagrljaj tako da je malo zateturao i omamljeno se nasmijeio. Angela je oito zakljuila da je sada, poto je preivjela posljednje kresanje kuanstva Donne Lucrezije, tijekom kojeg su se i sestrina Geronima i Donna Adriana vratile u Rim zajedno s Cesareovom gospodom, njezin poloaj u Ferrari bio dovoljno jak da odbaci obazrivost. Moda je imala neki drugi razlog za pokazivanje privrenosti. Njezina utnja u vezi s Giuliom nije bila posljedica nedostatka njegova zanimanja, u to sam bila sigurna. Premda ih nikad nisam vidjela zajedno nasamo, primijetila sam da je on esto uspijevao sjediti pokraj nje tijekom mise, da je uvijek bio blizu kada joj je trebalo pritegnuti kolan, podignuti knjigu koju je ispustila ili ponovo zategnuti strune na njezinoj lutnji kada bi se poalila da je prsti bole od previe sviranja. Njihov razgovor uvijek je bio uobiajeno uljudan, ali razgovor njihovih tijela bio je posve drugaiji. Meutim, iako meu njima jo nije dolo do uzajamnog razumijevanja, Angela nije eljela izgubiti odanost svojeg kardinala. "No", rekao je Ippolito, "kakve li dobrodolice! Recite mi, gdje je vaa gospa? Moram je smjesta prekoriti zbog nedostatka dolinosti meu njezinim sluavkama." Glas mu je malo zadrhtao od iznenaenja i sree, a bilo mi ga je pomalo i ao. Slutila sam zlo, eljela sam ga upozoriti na neto iako nisam znala na to. Uinilo mi se da je vrijeme zastalo na trenutak i vidjela sam okrutnost ovog starog zamka onako kako ono neto postaje vidljivo u zoru ili sumrak, u neuobiajenu obliku, iza ureenih zidova, ispod raskonih sagova i uglaana poda. U crvenom kamenju zamka bila je uhvaena bol muenih zatvorenika, zlostavljanih robova, ponienih protivnika, odbaenih ljubavnika, supruga umrlih tijekom poroaja, dojenadi koja nisu preivjela groznicu, vojnika i bratoubojica te vjernih slugu ija su se tijela povijala sluei obitelji Este kao to se drvo povija na jakom vjetru. "Moje drago kume. Jeste li dobro? Izgledate malo... odsutno duhom. Nije opet

-118-

Pompea

zbog vina, nadam se?" Bila sam osuena na novu neugodu gotovo svaki put kada bismo se Ippolito i ja sreli, ali prikrila sam razdraenost. Nije elio biti neljubazan. Naprotiv, alio se kako bih shvatila da mi je to oproteno. "Oh, njezino je srce bolesno, a ne trbuh!" zadirkivala me Angela gurajui ruku pod Ippolitovu, a suknja joj se zaplitala u nabore njegove sveenike halje. "Jo uvijek? Hm, za to moda imam lijek," rekao je potapkavi konatu kesu koja mu je visjela na pojasu, "ali najprije moram vidjeti svoju sestru Donnu Lucreziju. Gdje je ona? Nemojte mi rei da i ona lovi." "Jutros ne. Lei u krevetu. Povratila je doruak. Mislimo da je..." Angela je slobodnom rukom napravila malu kupolu iznad trbuha i, pribliivi usta Ippolitovu uhu, proaptala, "u blagoslovljenom stanju." "Hm, to je dobra vijest. I to tako brzo. Oito moj brat savjesno obavlja svoju dunost." "Oh, savjesno!" ponovila je Angela produujui samoglasnike i sibilante kao da je ta rije predstavljala Evinu zmiju koja se razmatala iz njezinih draesnih usta. Pomislila sam na lijek gledajui Ippolitovu kesu. To je sigurno pismo, pismo od Cesarea, ali zato mi ga ne eli dati? Zato najprije mora vidjeti Lucreziju? Nisam dobro podnosila ekanje dok se zadravao s ljubavnicom uivajui u njezinim razvratnim alama i zadirkujui me zbog toga to slabo podnosim vino. "Poi u vidjeti moe Ii vas primiti", rekla sam ustajui toliko brzo da mi je ovratnik koji sam vezla skliznuo s krila u zapletenu hrpu igala i raznobojnih niti. ula sam kako se Angela smije dok sam urila prema vratima. U spavaoj sobi bilo je neto to me smjesta smirilo usprkos slabom vonju povraanja i ustajale posteljine u zraku. Zavjese od kreveta bile su razmaknute iako su prozori bili pokriveni pa je svjetlost koja se probijala kroz zelene svilene zavjese imala hladnu podvodnu kakvou. Pomislila sam da Donna Lucrezia, koja je rasplela kosu na jastucima, izgleda kao sirena. Catherinella je stajala pored kreveta hladei gospodaricu sporim zamasima lepeze. Fonsi je leao na pregibu ruke Donne Lucrezije i tiho hrkao. "Kako se osjeate, gospo?"

-119-

Pompea

Mahnula je mlitavom rukom pa ju je Catherinella prestala hladiti. "Biste li htjeli da razgrnem zavjese na prozorima? Ovdje je zrak poprilino ustajao, a vani je lijepo jutro." Mrtei se, odmahnula je. "Jako me boli glava, Violante." Glas joj je bio tugaljiv i djevojaki. "Gospa jako esto povraa i to je napree." Catherinella je stavila slobodnu ruku na stranju stranu vrata. Saalno sam promrmljala iz dubine grla ustrajui u svom naumu: "Gospo, imam novosti koje e vas obradovati, nadam se. Kardinal Ippolito stigao je i donio pisma iz Rima. Volio bi vas vidjeti." Moj usrdni ton podsjetio me na sestru Beatrice koja nas je obiavala nadzirati dok smo se loptale u Samostanu svete Klare. "Ba sam se pitala emu sva ta strka." Donna Lucrezia nasmijeila se pa sam pomislila da joj obrazi poprimaju malo bolju boju. "Pretpostavljam da ovaj put nije ponio puno prtljage?" "Rekla bih da kraj povorke jo nije proao kroz gradska vrata, gospo." Nasmijale smo se. Fonsi se probudio i poeo mahati svojim kitnjastim repiem. "No", rekla je Donna Lucrezia malo se podignuvi na jastucima, "sigurna sam da ovog jutra vie neu povraati. Bez sumnje u mojem elucu vie nema ni kapi vode." "Ipak, to je dobar znak." Pretpostavila sam da njezine munine nastupaju samo ujutro. "Nadajmo se, draga." Oito, to je bilo sve to je zasad htjela rei o tome. "Catherinella, donesi mi svjeu vodu za pranje, obavijesti monsignora kardinala da u ga biti spremna vidjeti za pola sata." Podignula sam obrve jer je Donna Lucrezia bila poznata po sporosti u dotjerivanju. "Reci jedan sat, Catherinella. Sigurna sam da e dotad nai dovoljno zanimacija kako bi prikratio vrijeme." Jedan sat, jo jedan sat. "Da odvedem psa, gospo?" "Ne, ostanite sa mnom i pomozite mi da se pripremim. Propustite malo svjetla. Trebat u vie od ovog kako bih se dolino uredila i proitala pisma."

-120-

Pompea

Bilo mi je lake otvoreno govoriti kada sam joj bila okrenuta leima. Dok sam vezala zavjese, slijedei pogledom lastavicu u letu na vedrom blijedom nebu iznad svjeducava opkopa uzbibana laganim povjetarcem, rekla sam: "Njegova uzvienost dala mi je do znanja da bi mogao imati pismo i za mene." ula sam utanje lanenog platna i um svile te tih topot jer se Donna Lucrezia pomaknula, a pas je skoio na pod. "Od vojvode Valentina?" Njezin glas bio je topao, ali nisam mogla razabrati je li tako zvuala zbog mene ili njega. Donna Lucrezia odgurnula je posteljinu i stavila noge na pod. Primijetila sam da bi joj trebalo depilirati none listove, ali sumnjala sam da e u trenutnom stanju moi podnijeti bol vrelog voska. Uostalom, ako je uistinu bila trudna. Don Alfonso morat e potraiti uitak negdje drugdje dok mu supruga ne rodi i prvi put ne ode u crkvu poslije poroaja, stoga njezin intiman izgled nee biti jako vaan. "Da." Moj otac i braa nisu mi pisali jer je otac vjerovao da u se moi nadati potpunom prihvaanju u kranskoj kui samo ako posve raskinem veze sa svojim podrijetlom. Moje prijateljice Battista i Isotta, prekomjerno oaloene zbog naeg rastanka, obeale su da e mi pisati, stoga moda i hoe. "Nadam se da je pisao", rekla je Donna Lucrezia pogladivi mi ruku kada sam se pribliila kako bih joj pomogla ustati. Shvatila je da nema energije za odijevanje, stoga je odmah primila Ippolita. Sjedila je na stolcu u plastu od ljubiastog baruna, na nogama imala je turske papue iste boje, a kosa spletena u oputenu pletenicu padala joj je preko jednog ramena. Toliko sam napeto ekala dok su se alili o zdravlju Donne Lucrezije i Ippolitovu putovanju da sam jedva mogla stajati na mjestu. Katkad se profinjena umjetnost razgovora ini potpunim gubljenjem vremena. Napokon mi se Donna Lucrezia smilovala i rekla: "Imate li pisma za mene?" "Da." Ippolito je otvorio torbu i izvukao snop pergamenata s kojih su, kao blistavo votano voe, visjeli peati. "Od Njegove Svetosti, koji jo uvijek naginje plau svaki put kada se spomene vae ime i grdi vas to mu ne piete svakog dana. I ovo od Donne Giulije, vae plemenite majke." Donna Lucrezia namrtila se zbog majinog pisma i stavila ga na pod pored

-121-

Pompea

stolca. "A ova su od vaeg velepotovanog brata." Snop je sadravao tri pisma. Donna Lucrezia rairila ih je kao da su igrae karte, izvukla je jedno i pruila mi ga rekavi: "Mislim da ste ovo ekali, Violante." "Hvala vam, gospo." Trebala sam svu snagu volje kako ne bih zgrabila pismo i otrala iz sobe. Gurnula sam ga u dep na suknji. Jedan tvrd ugao pergamenta zagrebao bi mi nogu svaki put kada bih se pomaknula. "Smijete ga proitati", rekla je Donna Lucrezia. "Hvala vam, gospo, ali ja... htjela bih priekati." "Mislim da bi Fonsi volio da ga sada odvedu van." Uistinu, pas je njukao oko rubova sobe kao da trai mjesto gdje e obaviti nudu. "Moda je bolje da ga odnesete prije nego to nas osramoti pred kardinalom. Poaljite mi Donnu Angelu kada izaete." "Hvala vam, gospo." Uzevi Fonsija u ruke i zaboravivi na kniks, poletjela sam iz sobe. Noge su mi se sklizale po rubovima stuba dok sam jurila na donji kat. Gurnula sam glavu kroz vrata u Cameri dal Pozzolo kako bih pozvala Angelu i rekla joj da ode Donni Lucreziji, a zatim sam nastavila trati prema vrtu. Meutim, ak ni ondje nisam ba imala mira. Don Alfonso zapoeo je obnovu kupalita koje je isprva bilo izgraeno za njegovu majku, stoga su posvud bili radnici koji su zvidali i dozivali se dok su na takama po nogostupima prenosili hrpe kamenja ili mijeali svoje smrdljivo ivo vapno u velikim konatim kantama. Ne obazirui se na njihovo zadirkivanje, pourila sam do etnice pod brajdama gdje sam sjela na jednu od mramornih klupa koje su bile postavljene duinom etnice u pravilnim razmacima. Nakon to sam izvukla pismo iz depa, promatrala sam igru suneve svjetlosti i sjene na ruci, tvrdom pergamentu i peatu koji je visio na grimiznoj vrpci omotanoj oko pisma. Moji prsti slijedili su adresu pa zastali na mrlji gdje se slovo "I" uvijalo u "a" drakajui vrkom nokta zalutalu mrlju peatnog voska. U naletu Ijubavi pomislila sam da nije ba najuredniji pa sam se nasmijeila vrtlaru koji je iza Fonsija lopatom zgrtao njegov izmet. Znojnim prstima slomila sam peat. Cesare je jako dugo utio, a openito se

-122-

Pompea

smatralo da njegove utnje dolaze prije anonimnog bljeska elika na mjeseini ili apta otrova nalivenog u au. to mi je sada htio priopiti? Gospo, Hm, to ba i nije bio nain na koji bi ljubavnik uzavrele krvi zapoeo pismo svojoj voljenoj. Moja preuzviena. sestra Donna Lucrezia, kojoj se u svemu pokoravam, ustrajala je u tome da vam piem kako bih okonao vau nesreu. Bez sumnje laska mi kada misli da imam toliku mo nad vaim spokojstvom. Siguran sam da je bilo kakva tuga koju ste prepatili otkad ste napustili Rim posljedica toga to ste ostavili prijatelje i obitelj te to ste morali tegobno putovati usred zime. Meutim, sada kada ste, hvala Bogu, sretno stigli u Ferraru, ne sumnjam da se vae raspoloenje popravilo u tom lijepom i bogatom gradu te da ete zaboraviti ovo pismo im ga proitate. Ovdje je bio razmak izmeu crta, napravio je stanku kao da bih trebala predahnuti. Moda je tada prestao pisati kako bi obavio neto drugo pa se kasnije vratio pisanju. Violante, sestra mi je savjetovala da vam kaem istinu o sebi. Kae da vaa postojanost to zasluuje. Ponimo istinom o mojoj sestri. Moda je jedan razlog zato se ona i moja plemenita majka ne slau to to su obje tvrdoglave kao mule i ni u emu ne podnose protivljenje. Ja sam zaposlen ovjek, nemam sredstava za borbu s Donnom Lucrezijom, stoga u se potruditi izvriti njezinu zapovijed. Ser Castiglione to bi sigurno odobrio jer me esto optuivao govorei da rabim varku arma kako bih prikrio sablanjivu injenicu da nisam istinski dvorjanin ije su srce i ruka posveeni slubi ljepeg spola. To mu doputam jer on hvali i moju dosjetljivost u smiljanju vragolija. Moda zadaa koju mi je vaa gospodarica zadala nije teka koliko sam oekivao. Evo ve dvije istine - cijenim izvjesne stvari vie od enske Ijubavi i ja sam varalica. Mogu vam nainiti popis, Violante. Mogu vam rei da sam general Crkve i vladar drave utemeljene na praktinim svjetovnim naelima, da moja majka potjee iz obitelji slikara iz Mantove i da je moj otac podrijetlom iz kraljevske kue Aragona. Nekad sam nosio sveeniku halju, ali nikad se nisam zaredio. Nijedna ispovijed koju sam uo nije bila dana svojevoljno, a od grijeha nas ne razrjeuju sveenici, ve sud potomstva. Siguran u to da nikad neete moi razlikovati to dvoje, mogu vam rei da drim prijatelje blizu sebe, a neprijatelje jo blie. Moji me vojnici oboavaju, podanici mi plaaju poreze na vrijeme, no vlastiti me se otac boji. Mogu svinuti konjsku potkovu golim rukama i vidjeli ste da ubijam bikove, ali bolestan sam. Bolest ari u meni kao vatra u srcu vlanog sjenika, otkucava u

-123-

Pompea

noi kao smrtna ura pod krovom. Mogao bih vam rei da sam usamljen jer bi to smekalo vae srce prema tom priznanju, ali to ne bi bila istina, stoga u vam rei da vidim svoje srce kao otok na hladnom jezeru. Kada se jezero zamrzne, moete mu se pribliiti, ali riskirate se nasukati, a otok je negostoljubiva pustinja u kojoj ive bazilisci, a ne umska livada po kojoj trkaraju jednorozi. Ne namjeravam mamiti djevice, Violante. Meutim, Galen kae da je srce samo nekakva vrsta mijeha koji tjera krv po tijelu, a on je bio vojniki lijenik. Ako je tako, pitam se tko napuhava mijeh. Bog? Vlastita volja? Ili slijepa gluha nijema sila koja nema pometi, ali ini baziliske haziliscima i jednoroge jednorozima te dri planete na njihovim stazama? Dakle, to je istina koju bi vrijedilo znati. Ima toliko toga to bi ovjek mogao raditi kada ostari i smiri se. Znate li da je na bolonjskom sveuilitu prije dvije godine bio Nijemac koji je tvrdio da se Zemlja okree oko Sunca? To je zanimljiva pretpostavka. Ako nismo u sreditu Bojeg svemira, zato smo onda ovdje? Moda smo samo sluaj, posljedica bacanja nebeskih kocaka. >Alea iacta est<, rekao je Cezar na obali Rubikona. Naa sudbina ono je to nainimo od nje. Ovih dana Rubikon je jadan malen potok; rekao bih da ga niste ni primijetili kada ste ga preli na putu prema sjeveru. Ipak, preli ste ga, zato ste i vi bacili kocku. Bojim se da ovo pismo nee postii ono emu se moja sestra nadala, ali ne mogu vam vie rei. Ne volim pisati. Pogledajte ovo pismo - zapleteno je kao loe odravana konjska oprema, smueno kao loe nacrtan zemljovid. Meni lagano idu samo djela koja se mogu krivo shvatiti. Potiem vas da vie mislite na moj in pisanja nego na rijei koje sam nabo na stranicu kao kukce koje sakuplja prirodni filozof. Prava istina je da vam ne mogu rei istinu. Kadar sam vam rei samo jedno, zato to Donna Lucrezia kae da vi to zasluujete. Nisam slobodan, stoga ne mogu voljeti nijednu enu, ali kada bih bio slobodan, moda biste vi mogli biti ta ena. Bojim se da ete jednog dana saznati zato. Va sluga u onom u emu to mogu biti. Valentino Nisam razumjela pismo. Je li bio pijan kada ga je pisao? Ili bolestan, kako je natuknuo? Rukopis se svakako promijenio poslije poetnog odlomka, poslije razmaka izmeu redaka gdje, sumnjala sam, lei veina odgovora. Rukopis se nagnuo naprijed, bio je manje paljiv, nedostajala su slova i neke su rijei bile

-124-

Pompea

nezavrene, kao da je ruka hitala kako bi dostigla misli. Podignula sam pogled odmarajui oi na arenoj sunevoj svjetlosti koja se probijala kroz proljetno zeleno lie vinove loze. Udisala sam ist ljekovit miris rumarina, ekajui suze, ali pao mi je na pamet jedino redak iz Dantea. Nema druge kazne Nego ivjeti ovdje bez nade, ali u udnji. To je sudbina koju pjesnik dodjeljuje nekrtenima, mojem narodu. Meutim, pokrstila sam se i bila sam mlada, zaljubljena i iva. U ovom ivotu udnja ne moe ivjeti bez nade dulje no to plamen svijee moe preivjeti bez zraka. Svakako me poastio rijeima napisanim od srca, iskreno i bez varke. Takoer, rekao je da bi me volio kada bi bio slobodan, zar ne? U ovom trenutku nije slobodan, ali to e se sigurno promijeniti. Moda me samo htio potedjeti boli gubitka dok se jo uvijek morao boriti za sigurnost svoje drave. Moda e, budem li strpljiva i nepokolebljiva, na kraju doi k meni. Nasmijeila sam se Donni Lucreziji kada sam se vratila u njezine odaje i to ju je naoko smirilo. Naime, imala je preih briga od bratova Ijubovanja s jednom od njezinih dvorskih dama. Kasnije tog dana, kada smo se u sobi odijevale se za veeru koju je Donna Lucrezia priredila za svekra, Angela me pomnije ispitivala. "Dakle", zapoela je letimice zastavi kako bi me upitala mislim li da je njezin ovratnik dovoljno visok. Naime, vojvoda Ercole nije odobravao rimsku modu, stoga smo se dale u ustro priivanje ovratnika i trokutastih rubaca na prsa svojih haljina iako nam je bilo olakanje to se vie nismo morale jako pritezati kako bismo gurnule grudi prema gore. "to je rekao?" "Tko?" "Ne zadirkujte me, savreno dobro znate tko. Ne biste otrali u vrt lica ruiastog kao rua kako biste itali pismo od onih svojih kolskih prijateljica." "Rekao je..." Sto je rekao? Pogledala sam svoju krinju u kojoj sam sakrila pismo ispod jednog pominog odjeljka. "Rekao je da bi me volio kada bi to mogao." Angela se namrtila. "Zbilja? To je napisao?" "Zato se udite?" "Iskreno, udim se to uope zna napisati rije Ijubav. To jednostavno nije neto

-125-

Pompea

to je ikad..." "Pa, vi ste samo njegova mala sestrina. Pretpostavljam da vam ne bi govorio o Ijubavi." Osjetila sam kako poinjem crvenjeti dok me obrambeni znoj bockao izmeu dojki i pod pazusima. "Violante..." "Da?" "Oh... nita. to mislite o La Fertellu? To je najsmjeniji stvor na svijetu, zar ne? Kako je Ippolito bio pametan kada ga je doveo!" Ippolito je dao La Fertella na dar Donni Lucreziji. To je bio malen profinjen mukarac tamnih ptijih oiju i uske eljusti gotovo posve ispunjene blijedim gipkim usnama, a njegova klaunovska vjetina nije leala u duhovitosti i vragolijama, kao u Gatta i Perra, nego u magiji i mimici. Donna Lucrezia bila je oduevljena njime. "Je li vam drago to vidite Ippolita?" Stajala sam, okrenuta leima Angeli, i kopkala po kutiji za nakit traei ogrlicu koju mi je Donna Lucrezia poklonila za krtenje. Kako nije odmah odgovorila, okrenula sam se kako bih preko ramena pogledala u njezin odraz u zrcalu koje je drala u ruci. U kratkom trenutku, dok nije bila svjesna da je gledam, u njezinu izrazu proitala sam paniku i zbunjenost izgubljena djeteta, stoga sam shvatila da je odnos s Don Giuliom otiao mnogo dalje nego to sam ja mislila. Onda su nam se pogledi susreli pa se nasmijeila. "to ete uiniti kada doe Cesare? Hoete li mu se podati?" "Dakle, on dolazi? Nije to rekao." "On nikad ne kae to smjera. Znate kakav je. Sumnjam da ak svojem sobaru kae kada mu treba donijeti vodu za brijanje, toliko je tajnovit. Naime, mora uskoro doi i trebate odluiti to ete uiniti prije nego to vam gricne uho u nekom tamnom kutku pa se vi smoite." Od same te pomisli bradavice na grudima stegnule su mi se i osjetila sam poznat pritisak izmeu bedara, pritisak koji su Angelini pametni prsti jako vjeto olakavali. Pribliila sam joj se, stala iza nje, obavila sam joj ruke oko struka pa pritisnula obraz na njezina lea osjeajui na tijelu prekriene vezice njezina prsluka. Kada sam poloila ruke na oblinu njezina trbuha, osjetila sam

-126-

Pompea

da oklijeva, na trenutak pristaje, a zatim se ukoila, okrenula kako bi se suoila sa mnom i odgurnula mi ruke. "Prestanite", rekla je, "vie nismo djeca. Ovo nije igra." "Rije je o Giuliju, zar ne?" upitala sam ponovo zauzeta kutijom za nakit. "Rije je o vama i Cesareu", odluno je odgovorila. "Poznajem svojeg bratia, a on nee podnositi enu koja ga zadirkuje. ini mi se da, to se mukarac varavije ponaa, tim vie cijeni izravnost drugih ljudi. Ako vam je pisao o Ijubavi, budite sigurni da mu to znai poneto vie od razmjenjivanja soneta i kitica cvijea. Budite sigurni da ga razumijete ili... no, tko zna to bi se moglo dogoditi." U umu zabljesnula mi je vizija jezika i malog prsta koji visi na prozoru zatvora Savelli, a ipak mi se to vie nije inilo onako stvarno ili strano kao kada mi je Mali Haim to opisivao pazei da ga otac ne uje dok mi je priopavao svaki jezoviti detalj. To nije izgledalo kao in mukarca koji mi je napisao ono udno dvosmisleno i introspektivno pismo. inilo se da tog mukarca sada moram ozbiljno smatrati svojim ljubavnikom. Ta spoznaja nije me ispunila radou koju biste oekivali, ve su nastale izvjesne potekoe. "Ali, to ako ne budem djevica kada se udam?" Pretpostavila sam da je Angela drugaije gledala na to jer ju je blisko srodstvo sa Svetim Ocem u svim okolnostima inilo poeljnom udavaom. Ja sam daleko od svoje obitelji, bez miraza, imat u samo ono to bi mi Donna Lucrezia mogla dati i nikakvu vrijednost osim kreposti. "Prvo", rekla je Angela i sjela na rub kreveta potapkavi mjesto pokraj sebe, "Osim mukarca, svata moe probiti djevinjak." Pomislila sam na njezine jake vitke i iskusne prste premda tijekom naih igara nikad nisam prokrvarila. "Na primjer, jahanje", nastavila je toplo se smijeei, a oi su joj bile razigrane dok sam sjedila pokraj nje dotiui njezina koljena svojima. Oprostila mi je sada kada je jo jedanput uspjela odvratiti razgovor od Don Giulija. "A, ionako kojeta moete uiniti. Malo pilee krvi na plahtama. ula sam da ak postoji smjesa koja se natrlja iznutra i od nje dobijete dovoljno dobar privid koji zavara

-127-

Pompea

veinu mukaraca, ali ne znam od ega se pravi iako bih se kladila u zlatni dukat da teta Adriana zna. Morate imati na umu da mu eli vjerovati da ste kreposni, lijepi i vjeti u svemu - od spravljanja piva do crtanja perspektive. Inae izgleda kao glupan koji je sklopio lo ugovor. Vidite?" Poljubila mi je vrh nosa. "Vi ste jako zabrinuta guica. Opustite se. Kada vas Cesare odvede u svoj krevet, uivajte. Veina ena uiva, barem sam ja tako ula. Uite od njega. Moda ete, kada se udate, znati neke trikove zahvaljujui kojima va mu nee razmiljati o tome kako i gdje ste ih nauili." "Kako ste mudri!" Na trenutak sam ostala sjediti poto je Angela ustala rekavi da moramo pouriti odjenuti Donnu Lucreziju jer vojvoda Ercole nije mogao spavati kada bi veerao poslije dvadeset drugog sata. Pokuala sam zamisliti bolnu strast Cesareovih poljubaca, kako njegovo tijelo izgleda ispod slojeva crnog baruna i bijelog lanenog platna, kakvi su oiljci ispisani na njemu, kakve e prie priati, kako u se osjeati kada... "Hajdemo!" rekla je Angela uzimajui me za ruke i silei me da ustanem. Kada me odvukla iz sobe, posljednji sam put pogledala preko ramena svoj putni koveg u kojem je lealo njegovo pismo, kruti velum pored nabora tamnocrvenog satena. Jo uvijek imam to pismo. To je drugo najvanije pismo koje sam ikad primila. Katkad, kada sam sama u kui, vadim ga iz dna brodske krinje obloene kositrom u kojoj ga uvam i drim ga u rukama grijui dlanovima sjeanje na njega. Sada ve izblijedjelo, presavinutih uglova i poderano na jednom naboru, sa smrvljenim peatom i otrcanom smeom vrpcom, zamrljano vodom oceana koji Cesare nikad nije vidio, lei pored najvanijeg pisma koje sam ikad primila. To drugo pismo navelo me na djela, Cesareovo na snove. Pitam se koliko bi moj ivot bio drugaiji da je bilo obrnuto? Da ni ja nisam poivjela kako bih vidjela ocean? Ogroman je blagoslov ne znati to nas eka u budunosti.

-128-

Pompea

-129-

Pompea

S EDMO

POGLAVLJE

FERRARA, USKRS 1501. GODINE Ljubav je jednostavna i duboka, kao more kada ga nitko ne gleda. Na Veliki petak Donna Lucrezia pala je u nesvijest tijekom izvedbe Muke Isusove u katedrali, ba kada je Krist kroz zmijine ralje od papir-maea silazio u pakao. Poslije toga nije bilo sumnje - bila je u drugom stanju. Prirodno, oekivale smo da emo rjee viati Don Alfonsa poto su se vojvodin i njezin lijenik posavjetovali i izjavili da e se dijete roditi oko Boia. Obavio je svoju dunost i vratit e se starom ivotu koji je vodio prije enidbe - putovanjima i razvratima. Meutim, iznenadio me kada je poeo provoditi rane popodnevne sate sa svojom enom pravei joj drutvo dok se odmarala na leaju postavljenom za nju u Cameri Dal Pozzolo, tik do prozora koji su gledali na vrtove. Dok je sjedio pokraj nje, a njezina je debeljukasta, neopisivo bijela ruka leala u njegovoj velikoj api, razgovarao bi s njom onako trzavo i nespretno, pokuavajui u njoj izazvati zanimanje za razliite omjere bakra i kositra u kovini iz koje je izlijevao topove. "Mora biti barem devet dijelova bakra, vidite, dvaput vie nego u kovini za zvona." Donna Lucrezia ozbiljno bi kimnula i osmjehnula bi se pokazujui malice zanimanja, ak oaranosti, ali ba je sada bila jako umorna. Tako bi vojvoda preao na svoju drugu strast - pravljenje porculana. Don Alfonso nainio je sve none posude i tanjure od majolike iz kojih smo jele svakog petka i tijekom posta. Istanano ih je ukrasio pticama i cvijeem, siunim prizorima lova, minijaturnim osobama koje su se bavile kuanskim poslovima poput spravljanja piva, peenja kruha ili prostiranja mokrog rublja koje se suilo po grmlju na obali rijeke. Jednu od Stvoriteljevih zagonetki nismo znali odgonetnuti - kako je mukarac jako irokih ruku, prstiju debelih poput

-130-

Pompea

kobasica i bolnih zglobova mogao slikati tako zamrene, fine slike. Katkad bi se Don Alfonsu pridruio neki od njegove brae, ali nikad nismo viale Don Sigismonda koji je bolovao od sifilisa na mozgu te je bio odvie zaposlen pripremom vojnikog pohoda na takore koji su ivjeli u zemljanim opkopima oko zamka i, prema njegovim rijeima, planirali su vojni udar na obitelj Este. Najvie smo se zabavljale kada bi doao Ferrante. Premda je vojvoda Ercole oajavao zbog svojeg drugog sina koji je, kako je i sam rekao, bio prokleti dvorski kico, znao nas je nasmijati. Bio je okrutno zabavan, pogotovo stoga to su njegove zajedljive primjedbe bile izgovarane sporim, razvuenim govorom pravog dvorjanina. Taj stil podsjeao je nas Rimljanke na drutvo koje smo ostavile. Premda je ferrarski dvor bio otmjen i osobito glasovit po glazbi, bio je sluben i hladan. Nakon smrti Don Alfonsove majke i njegove prve ene, osamljena mukost zavukla se u njega. Ferrante je znao izvoditi magine trikove i natjecao se s La Fertellom u vaenju sitnica iz uiju gospa ili raznobojnih vrpci iz ovratnika Don Alfonsove koulje. Sviao se ak i Perru i Gattu koji su se luaki smijali njegovim alama ak i kada ih nisu razumjeli. Fonsi, koji se brzo udebljao od sati provedenih na trbuhu Donne Lucrezije koja ga je hranila marcipanom i ueerenim voem, uspravio bi se na svojim kratkim nogama kao mala bava na stalku i lajao mahnito uivajui kada bi Ferrante doao u posjet. Osobito sam zavoljela Ferrantea zbog njegove nakane da zabavlja snahu u njezinoj prisilnoj neaktivnosti jer sam znala da se Vittorio vratio u Rim s ostalim Cesareovim vojnicima, a ja sam savreno razumjela koliko je Ferrante usamljen bez njega. Bila bih mu to i rekla, ali nikad nisam uhvatila priliku za to. Kardinal Ippolito donio nam je rimske traeve, svjetovne i crkvene, premda se sve uglavnom svodilo na jedno te isto - tko je prireivao najbolje veere, troio najvie novca na zbirke umjetnikih djela i antikviteta, dolazio u La Fiammettine salone ili kod njezine velike suparnice Imperije te koji su bili najsmjeniji, najprostiji avuisi privreni na Pasquina. Pogledavi Donnu Lucreziju, rekao je da bi se drutvena sezona mogla produiti iza Uskrsa jer je vojvoda Valentino ostao u gradu bez obzira na to to se vrijeme stalno

-131-

Pompea

poboljavalo, a postrojbe koje je smjestio u logore izvan Rima postajale su nemirne. panjolska i Francuska opet su se prepirale oko Napulja. Cesare i njegov otac bez sumnje namjeravali su se nekako okoristiti tom situacijom, ali kako? inilo se da ak ni Papa to ne zna jer se alio jednako kao i svi drugi na potekoe u komuniciranju sa sinom koji je u zoru iao u krevet i spavao tijekom dana, a izlazio je iz svojih soba samo nakon sumraka, i to preruen. Govorkalo se da se opet radilo o francuskoj bolesti koja mu je unakazila lice. ali drugi su pratili sve vee nemire u Firenci i pitali se to to znai. Gotovo kao da se toga jedva sjetio, Ippolito mi je rekao da je nekoliko puta u Vatikanu vidio mojeg oca te da me pozdravio. Donna Lucrezia sve je to pomno sluala, s psiem na krilu i muem pokraj sebe. "Ba je nepravedno to se zbog vas brinem o bratovu zdravlju kada sam i sama jako slaba", potuila se kada je Ippolito zavrio. "Nije napisao nita o tome u svojim pismima koja su vedra i puna pohvala upuenih mojem dragom muu." Odano se nasmijeila Don Alfonsu koji je uzvratio poeavi psia iza uiju. Budui da sam ulila ui kada se govorilo o Cesareu, nije mi izbjegao hitar pogled koji je Don Alfonso razmijenio s Ippolitom. inilo mi se kao da jedan drugom poruuju: "to god znala, ovako to neemo izvui iz nje." Kada bi Don Giulio doao u posjet. Don Alfonso uvijek bi donio svoju violu. Sva braa bili su dobri glazbenici, ali Giulio je svakako bio najbolji - mogao je svirati bilo koje glazbalo i pjevao je kao aneo. Da se nije mogao skriti iza zaklona glazbe, mislim da ne bi dolazio. Kad god su on i Angela bili zajedno u sobi, ponaali su se kao zaljubljena telad, naizmjence crvenei i blijedei, uzajamno se gledajui tijekom dugih, zaaranih minuta samo kako bi, gotovo panino, odvratili poglede kada bi im se oi susrele. Donna Lucrezia uila je Don Giulija neke panjolske pjesme i voljela ga je pratiti na gitari, a njezine noge u arapama tapkale su plesne korake po uzdignutom kraju leaja. Kada bi se umorila, dala bi gitaru Angeli koja je i sama dobro svirala iako to nikad ne biste razabrali po nainu na koji su joj prsti petljali po icama dok se uo isti Don Giulijov tenor. Pjevao je zatvorenih oiju. Moda je u tome bila njegova tajna iako sam sumnjala u to. Kada ne moete vidjeti ljubljenu osobu, vae srce ne

-132-

Pompea

kuca sporije niti vam um pridaje vie pozornosti razumu. Pomno sam promatrala tu pantomimu, ne samo zbog toga to je Angela bila moja prijateljica pa sam se bojala da e se nai izmeu Scile i Haribde dva brata, nego i zbog toga to sam tako mogla misliti na neto drugo osim na glazbu. ak i sada zvuk panjolske gitare ponese me sve do Toleda. Sada mogu jednostavno zatvoriti oi i uivati u sjeanju na doba kada sam sjedila na oevim ramenima dok smo gledali komediju koju su izvodili ulini glumci na trgu blizu nae kue, pod tamnomodrim nebom, na svjetlosti baklji koje su treperile na oslikanim licima glumaca i navodile sjene drvea na ples. Putam da mi se misli zadravaju na mirisu slatkih utipaka prenih u ulju sve dok mi na usta ne navre slina. S ljubavlju napokon osloboenom aljenja osjeam snagu oevih ramena pod svojim mravim djejim nogama. Meutim, ta bi me sjeanja navela na pla, a moje bi suze izdale oeve brige za moju budunost i velikodunost Donne Lucrezije prema meni. Prognala sam glazbu iz srca i, umjesto toga, usredotoila sam se na svoju prijateljicu i njezinog novog oboavatelja. Jednog popodneva pred kraj travnja vojvoda Ercole doao je u posjet i rekao da e privatno razgovarati s Donnom Lucrezijom. Radi udobnosti smjela je zadrati crnu robinju koja ju je sluila, ali zahtijevao je da nas ostale otpusti. Otila sam ravno u Angelinu i svoju sobu. Angela je leala sklupana na krevetu, koljena je privukla gotovo do brade drui usprkos zaguljivoj toplini dana. Zrak u sobi bio je smrdljiv i ulo se prodorno zujanje komaraca. Juer se poela aliti na greve u elucu i grozniavost. Nisam se puno obazirala na to mislei da je najvjerojatnije pojela neto pokvareno. Naime, sino su nam posluili umak od koljki koje su vonjale kao da su pokvarene, i to usprkos injenici da je moj idovski nos naginjao preosjetljivosti prema hrani koju sam smatrala zabranjenom zahvaljujui odgoju. Od vina pomijeanog s antimonom u prahu koji sam izmolila od vrhovnog Don Alfonsova ljevaa napravila sam joj sredstvo za povraanje i zatim, poto je povratila, otpratile smo Donnu Lucreziju kako bismo gledale utrke u Barcu na Dan svetog Jurja. Angela je bila neobino tiha, lice joj je bilo blijedo i zailjeno te nije sudjelovala u

-133-

Pompea

klaenju u novie i ukosnice, to je Donna Lucrezia doputala jer nije vidjela nita greno u klaenju u tako neznatne uloge. ak i kada je izbila tunjava izmeu pobjednikog jahaa, u bojama Donne Lucrezije, i ovjeka iji je konj prvi stigao do cilja, ali bez jahaa, ostala je potitena i odsutna duhom njiui se na mjestu gdje je sjedila, a ruke je prekriila na trbuhu. Te veeri vie nije mogla prikriti svoju bolest pa ju je Donna Lucrezia zabrinuto razrijeila dunosti. "Poite s njom, Violante", zapovjedila mi je. "Vi znate poneto o lijekovima, sigurna sam. Mislim da je to obiaj u odgoju vaeg naroda?" Bila sam nauila poneto praktine mudrosti od Marjam iako vjerojatno ne vie od same Donne Lucrezije, ali gentili su naginjali vjerovanju da su svi Zidovi lijenici jer su lijenici obino bili jedini idovi koje su putali u kue. "Da, gospo", odgovorila sam i pourila do Angele. Provele smo nemirnu no. Angela je esto stenjala i izvijala se od bolova ustajui nekoliko puta kako bi obavila nudu. Rekla je da vjeruje da e joj to pomoi, ali nijednom nije bilo tako. Zora nije donijela promjenu. Mala sluavka koja nam je donijela vino i pecivo te vodu za pranje izgledala je zgranuta Angelinim sivim, napetim licem na oznojenom jastuku pa je nonu posudu odnijela drei je daleko od sebe kao da je zatrovana. Bila sam sigurna da je rije o nekom otrovu poput pokvarene hrane ili nekog zlokobnijeg izvora. Pitala sam se je li Ippolito uvidio njezine osjeaje prema Giuliju. Meutim, uvjeravala me da bol vie slii boli koja popraa dolazak njezinih mjesenica usprkos tome to je bila gora i nije poela u pravo vrijeme. "Biste li mogli biti trudni?" upitala sam dok sam sjedila na rubu kreveta u ogrtau pokuavajui je nagovoriti da popije malo vina. Njezini obrazi jo su vie problijedjeli iako se to inilo nemoguim. Utueno je kimnula. "Pokuala sam biti paljiva, ali greke se dogaaju." "Angela, niste uinili nita nepromiljeno, zar ne?" Iskrivila je lice kako bi se pobunila, ali digla sam ruku i zaustavila je rekavi: "Neu vam odrati lekciju. Samo, ako ste neto uzeli, trebate mi to rei kako bih pronala protusredstvo." "Ja sam budala. to da radim, Violante?" Izmuena jo jednim grem, sklupala se na boku i zagrizla jastuk.

-134-

Pompea

"Morate mi rei to ste uzeli." "Ne znam. Dobila sam to od ene u Via dei Volte. Neko sueno lie." "Jeste li sauvali taj sveanj? Je li ita ostalo?" Angela je odmahnula glavom privukavi koljena do prsa pa je stisnula oi od boli. "Spalila sam ga. Nitko ne smije znati za to." "Za vau trudnou ili da ste pokuali pobaciti?" "Ne znam." Zbunila sam se. "Govorili ste da vam dijete nee biti protiv volje poto se smjestimo u Ferrari." "Ali, sada je drugaije." "Zbog Giulija." Kimnula je. "Volim ga, Violante, elim se udati za njega. Dok me gleda, osjeam se... isto, neokaljano, na poetku svega. Hoe me moi tako gledati budem li teturala naokolo s Ippolitovim djetetom u trbuhu?" "On to mora znati. To vi osjeate, Angela, a ne on. Vi to samo zamiljate." "No, da, vi znate mnogo o Ijubavi i mati", otresla se zaboravivi bol na trenutak. "Za vas to postoji samo u zamiljenom svijetu." Pomislila sam na Cesareovo pismo na dnu svoje krinje i pronala snagu u sjeanju na njegove rijei. Moje saaljenje prema Angeli pomoglo mi je mirno odgovoriti: "Ne razgovaramo o meni. Ovo je va problem. Jeste li se vi i Giulio posavjetovali ? Imate Ii plan kako se izvui iz afere s Ippolitom?" Opet je odmahnula. "Rekla sam Lucreziji to osjeam. Nemogue je privatno razgovarati s Giuliom jer mu je jako stalo do asnog postupanja sa mnom." Na to se trpko nasmijala prije nego to je jo jedan val boli iskrivio njezino lice u mrtenje. "A Ippolito je ljubomoran. Iskreno, bojim ga se i bojim se njegova utjecaja na Don Alfonsa. Oni su najprisniji meu braom." "A to kae Donna Lucrezia?" "Da bih trebala ciljati na vie od kopilana i udati se za Ferrantea." "Ali, Ferrantea ne zanimaju brane dunosti." "Ba tako. Ona mi savjetuje da se udam za Ferrantea i budem Giulijova ljubavnica. Tako bi Giulijova kopilad postala Ferranteovi zakoniti nasljednici i

-135-

Pompea

svi bi bili sretni." "Ali, nema nikakvo miljenje o Ippolitu?" "Nikad joj ga nisam spominjala, zato se pretvara da ne zna za nas." "Moda biste trebali posluati njezin savjet i dopustiti joj da vam isposluje brak s Ferranteom. On bi vas zatitio od Ippolita ukoliko bi dolo do potrebe za tim." "Ali, to nije ono to elim. elim poeti iznova. Giulio... on je kao aneo s onim svojim velikim ljubiastim oima i onim glasom. Kako uope i pomiljati na to da ga uvuem u tako prljav kompromis?" Prije nego to sam uspjela odgovoriti, Angela je zastenjala i lice joj je postalo jo bljee. Kada je bol popustila, gurnula je ruku izmeu bedara i zatim mi ju je pokazala. Njezini prsti bili su umrljani krvlju. Slabo se nasmijeila i rekla: "Ovo barem djeluje." Ba tada zaulo se tiho kucanje na vratima. Kada sam ih otvorila, vidjela sam da Catherinella, pomalo bez daha, stoji vani. "Vi doi", rekla je. Smjesta sam se ohladila i oznojila, zaboljela su me crijeva. to se dogodilo? Zbog svojeg tog razgovora s Angelom o pobaajima bojala sam se najgoreg. "to je, Catherinella?" "Gazda vas zvati." Pretpostavila sam da misli na vojvodu kada kae "gazda". "Ali, Donna Angela nije dobro. Ne moe doi." "Samo vi. idovka, on kazati, onda moja gospa kazati Monna Violante. Zvuati ljuta." Slegnula je ramenima i neto promrmljala na svojem jeziku. "Angela", rekla sam dok sam traila cipele pod krevetom. "Recite mi gdje je ta ena. Moda mogu otii po pomo." "Negdje blizu San Paola." "Otii u im budem mogla napustiti Lucreziju." "Ne govorite joj nita." "Neu ukoliko ne budem morala", obeala sam. Naime, kada bi Angela umrla, ne bih mogla dopustiti da Donna Lucrezia misli da joj je sestrinu netko otrovao. Nijedna od nas nije bila sigurna sve dok Donna Lucrezia ne rodi sina. Mlada ena koju nikad prije nisam vidjela stajala je blizu vojvode Ercolea kada

-136-

Pompea

sam ula u Camera del Pozzolo. Nainila sam kniks pred njim i zamijetila nelagodno pomicanje njezinih stopala ispod nedovoljno raskone suknje od grimizne vune. Imala je velika stopala, zato se nisam iznenadila kada sam podignula oi i vidjela da je visoka, zapravo gotovo jednako visoka kao i vojvoda. Vojvoda Ercole, premda je bio snane grae, imao je kratke, pomalo krive noge i svi su ga njegovi sinovi nadvisivali. "Ovo je Fidelma", rekla je Donna Lucrezia mrzovoljno i preko volje. Uope se nije pokuala dii s jastuka koji su joj podupirali lea. "Ona e zamijeniti Donnu Angelu", dodao je vojvoda. "Vi ete je nadgledati, Monna Violante. Ona je pokrtena idovka, kao i vi." Ne znam kako sam uspjela shvatiti to to mi je vojvoda rekao. Na to je mislio? Kako je mogao zamijeniti Angelu? Angela je bila nenadomjestiva. Jesu li je Esteovi ipak otrovali i ono to joj je prodala baba na Via dei Volte samo je prikrivalo pravi uzrok njezine bolesti ? Zato ? Moda je vojvoda Ercole zakljuio da je treba posve odvojiti od njezine obitelji kako bi borgijevsku skorojeviku koja ima sumnjivu reputaciju pretvorio u suprugu vrijednu njegova nasljednika. Donna Adriana i sestrina Geronima ve su otile i sada je Angela bila na redu. Draesna, nasmijana Angela, koja je posve lagano i velikoduno napunila moje prazno srce kada sam se prvi put pridruila kuanstvu Donne Lucrezije, koja je tako strpljivo sluala moje zaljubljene tlapnje o Cesareu... Cesare. Hoe li vojvoda i njega pokuati zadrati daleko od Ferrare? Budui da se njegova sestra udala za Don Alfonsa, svakako vie nije predstavljao prijetnju vojvodi jer ne bi trebao napasti vojvodstvo sve dok njegova ljubljena Lucrezia njime gospodari. Na trenutak lake sam disala dok se nisam sjetila, utuena zbog sebinosti vlastitog srca, kako je Angela izgledala kada sam je ostavila. Bila se skvrila od boli, s grevima u trbuhu dok se naprezala kako bi se otresla svojeg neeljenog djeteta. Ako ostane iva, kako e se vratiti u Rim, osramoena, bez zatite Donne Lucrezije? Ako izgubi dijete, Ippolito nee imati nikakve obaveze prema njoj, a ak i ako ona ipak rodi, zbog oeva neprijateljstva bit e mu teko priznati svoje

-137-

Pompea

kopile. to se tie Giulija ili Ferrantea... Iznenada sam shvatila to vojvoda Ercole namjerava i da se to mnogo vie tie dobrobiti njegovih sinova nego njegova autoriteta nad Donnom Lucrezijom. Premjerila sam Fidelmu pogledom. Bila je mrava, imala je plosnate prste, jak hrbat nosa i blijedu kou, stoga svakako nije bilo vjerojatno da e stupiti na Angelino mjesto u Ippolitovu ili Giulijovu srcu, kao ni u mojem. Skrenula sam pogled s nje. Nisam se nasmijeila i pokuala sam uhvatiti pogled Donne Lucrezije, ali ona i Catherinella bile su zaokupljene podeavanjem jastuka. Znala sam da moram rei da u postupiti prema vojvodinim uputama, ali nisam se mogla prisiliti na to - moja glava odbila se pognuti, moja usta nisu htjela izustiti te pokorne rijei. Cijelog ivota pokoravala sam se mukarcima koji su imali vlast nada mnom. Ostala sam u Toledu na zapovijed svojeg oca sve dok nije bilo prekasno za sigurno putovanje i morala sam gledati majinu osamljenu, nepotrebnu smrt na nettunskoj obali. Odrekla sam se vlastite vjere radi tih Borgija koji imaju opasan arm, uvjerljivo lau i vjera im je neovjena. Naposljetku, prihvatila sam svoj podli nadimak jer mi ga je dao mukarac. Moje ime. Moje pravo ime. Pala sam na koljena ispred vojvode Ercolea, spustila glavu do poda i bila bih poljubila njegovu izmu da nije hitro zakoraio naavi se izvan mojeg dohvata. "Preuzvieni vojvodo", poela sam uspravivi se. Vojvoda je zakaljao kao da se gui, a lice mu je poprimilo boju patlidana. Moda je moje ponaanje prouzrokovalo kap. Tim bolje. U kaosu koji slijedi moi u se neopaeno iuljati kako bih krenula u potragu za enom na Via dei Volte. Kada bi Don Alfonso bio vojvoda, ne bi prognao Angelu jer je bio odvie privren svojoj eni da bi bio tako okrutan prema njoj. Meutim, nita se nije dogodilo, zato sam morala nastaviti: "Vi znate da Violante nije moje ime, nego samo ala podrijetlo koje trenutno nije vano. Moje je pravo ime Estera. Znam da ste poboan ovjek, stoga vas ne moram podsjeati na priu o Esteri. Sada se ponizujem pred vama kao to se kraljica Estera ponizila pred kraljem Ahasverom kako bih vas zamolila da se

-138-

Pompea

predomislite." Bila sam svjesna da su Donna Lucrezia i Catherinella odjednom umuknule. Ptiji pjev, uzvici ulinih prodavaa i kloparanje kolica kaldrmom dolje na ulici, sve se inilo utiano zbog neizmjerne daljine. U tiini sobe ula sam apat krvi u vlastitim venama, struganje Don Ercoleova nokta dok je svinutim prstom eao eljust. "Nastavite", rekao je vojvoda, a taj ton blage zabavljenosti gotovo je podrovao moju odlunost. Oajno sam se pokuavala prisjetiti poduke svojeg uitelja iz retorike. Nije bilo vremena za dispositio, elucutio ili pronuntiatio. Morala sam otii ravno do actio i nadati se da u iznijeti pobjedu zahvaljujui iskrenosti svojih osjeaja. "Ne mogu vam ponuditi gozbu ili bilo koju drugu slubu koju bi kraljica ponudila svojem kralju. Sva blaga koje mogu staviti pred vae noge, gospodaru, moja su Ijubav prema gospodarici i zbog toga odvaujem se traiti njezinu sreu. Donna Angela njezina je sestra po svemu osim po roenju, njezina najblia roakinja i povjerenica. Vaa milosti, blagoslovljeni ste tolikom braom
i i

sestrama da ih ne moete ni prebrojati. Oni su kao zvijezde na nebu pijesak na obali." Nadala sam se da e cijeniti biblijsku prispodobu usprkos

tome to je dolazila iz jedne od naih knjiga, a ne kranskih. "Ali, moja gospa imala je samo tri brata, a jedan od njih ve je mrtav, zato vas preklinjem da joj ne oduzmete Donnu Angelu." Kriom sam pogledala vojvodu Ercolea kako bih vidjela kakav dojam ostavljam na njega. Imao je izraaj ravnodune snoljivosti, kao odrastao ovjek koji je prisiljen sluati recitiranje djeteta do kojeg mu nije mnogo stalo. Dakle, moram se nadati da e njegova ambicija za trajnou njegove obiteljske loze nadjaati njegovu tadanju brigu za sinove. "Osobito u njezinom sadanjem stanju. Barem priekajte dok ne rodi sina i nasljednika Don Alfonsu." Bila sam svjesna nekakva pokreta Donne Lucrezije, uzdaha, utanja svile kada se pomaknula, ali nisam se usudila okrenuti i upirala sam oi u crne izme vojvode Ercolea mislei na Angelu i ivot koji je krvario izmeu njezinih bedara. "Bojim se da e se Donna Lucrezia vie uznemiriti ako Donna Angela ostane u

-139-

Pompea

Ferrari nego ako ode", odgovorio je vojvoda neoekivano iskreno. "Velepotovani oe..." zapoela je Donna Lucrezia, ali dala sam joj znak da uti. Ako se vojvoda dovoljno uznemirio kako bi otkrio karte, moram se okoristiti tom prednou prije nego to se pribere. Donna Lucrezia moda e me kazniti zbog nedostatka potovanja, ali sumnjala sam da e kazna biti stroga ako ponjem uspjeh u Angelinu sluaju. "Vaa milosti, ne mogu zamisliti da bi ita vie uznemirilo Donnu Lucreziju od odvojenosti od njezine drage sestrine, ali ako vas ni tim obrazloenjem ne mogu odgovoriti od vaeg nauma, pomislite na sljedee. Ovdje pred sobom ne vidite udo jedne, nego dviju idovki dovedenih pred Krista, koje se die prilikom za okajanje grijeha svojeg naroda. Bez sumnje dali ste mnogo poklona Crkvi u znak zahvalnosti, ali najistinskiji i najvredniji dar bila bi milost u srcu za vau snahu kojoj ste povjerili ozbiljnu odgovornost nadziranja Fidelmina i mojeg putovanja prema spasenju. Sjetite se, gospodaru, da Svevinji iza oltarskih pokrivaa i kutija za relikvije vidi ravno u ovjeju duu te da On ne cijeni nikakav dar, koliko god on bio rijedak ili lijep, ako nije poklonjen od srca." Zautjela sam. Srce mi je udaralo u grlu, osjeala sam muninu i drhtavicu, zato sam se pobojala da u pasti kada mi je vojvoda, glasom potresenim od uvstva, zapovjedio da ustanem. Ustala sam polagano, paljivo, klimajui se kao akrobat na ici. "Pogledajte me, djevojko." Podignula sam pogled i ugledala njegove blijede i izboene oi s poutjelim i zadebljalim bjeloonicama zbog starosti. to te oi nisu vidjele? Kakve su misli i proraune, planove i snove prikrivale ili razotkrivale tijekom dugakih godina svojeg ivota? Budui da ga je otac zanemario, vie od polovice ivota proveo je izvan domovine vrebajui i ekajui svoju priliku. Premda nitko nije govorio o tome, svatko je znao tono mjesto u atriju starog dvorca gdje je postavio krvniki panj i dao odrubiti glavu svojem sinovcu Niccolu, izabranom nasljedniku. Obinu idovku, ker lihvara, mogao bi liiti ivota jednako bezbrino kao to bi rukom odbio komarca od sebe. Smirilo me razmiljanje o najgorem pa sam dostojanstveno ekala kako ne bi osramotila kranskog muenika dok objavljuje moju osudu.

-140-

Pompea

"Dobro ste govorili", rekao je, "i mudro. Imate pravo. Dopustio sam da mi sve ono trenutno i vjerojatno banalno odvrati pozornost od onoga to je najvanije. Donna Angela smije ostati u Ferrari. U meuvremenu povjerit u vam Fidelmu jer mislim da je moete dobro poduiti to znai biti kranka i," dodao je krivei svoje tanke usnice vjerojatno u osmijeh, "dvoranka." Potom se poklonio Donni Lucreziji i krenuo iz sobe, a njegov je pa pohitao ispred njega kako bi mu otvorio vrata. "Brava, brava\" uzviknula je Donna Lucrezia i zapljeskala im su se vrata zatvorila. "Oh, Violante, doite da vas poljubim!" Pognuvi se preko leaja, prepustila sam se njezinu zagrljaju. Pomislila sam na Cesarea kada su joj usne dodirnule moj obraz i ruke obujmile moja ramena. Koliko je esto ovako ljubila njegov obraz! Njezine usne nosile su otisak njegove koe, brade, lijepih kostiju ispod nje, a sada su njezina usta nosila sjeanje na moje lice kako bi ga utisnula u njegovo i, ako me ikad opet poljubi, cijeli e krug ponovo zapoeti. "Nadala sam se da ete ga pridobiti", rekla je kada me pustila. "On nije takvo udovite kakvo voli misliti da jest. Sjeate li se kako je bio obazriv kada me konj zbacio tijekom sveane povorke poto smo stigle u Ferraru? I kako je smjesta naredio da dovedu mulu? On je duboko u sebi obazriva stara dua." Oh, da, vojvoda je svakako bio obazriv - poto je odrubio glavu sinovcu, zapovjedio je da priiju glavu na tijelo i odjenu truplo u zlatan brokat za sprovod. "Drago mi je to sam uspjela prizvati njegovu meku stranu, gospo. Mislim da bi nam objema Donna Angela jako nedostajala." "Fidelma, malo se odmaknite. Htjela bih izmijeniti pokoju privatnu rije s Monnom Violante." Fidelma je odstupila korak, nagazila na rub suknje i gotovo pala. Donna Lucrezia i ja razmijenile smo poglede, a zatim je ona zakolutala oima. "Imat emo mnogo posla s ovom", proaptala je. "A sada, draga, recite mi kako je Angela." Poslije kratkog oklijevanja, dodala je: "Je Ii trudna?" "Gospo, ja..." "Hajdete, djevojko, mislite da nita ne znam? Spavala je s Ippolitom mnogo prije nego to smo napustile Rim i pretpostavljam da je sve to opet zapoelo

-141-

Pompea

kada je stigao u Ferraru. Ili je to onaj drugi? Lijepi kopilan. Ne bih je krivila. Uistinu je prekrasan. I sama bih dola u iskuenje da mi nije urjak. A vi, Violante? Bi li vas Don Giulio mogao navesti na krivi put ili jo uvijek eznete za mojim bratom?" "Vi znate za kim eznem, gospo", priznala sam. Nikad prije nije razgovarala sa mnom tako iskreno i sigurno sam joj dugovala jednaku otvorenost. "Njegovo pismo... ohrabrilo vas je?" "Nije me obeshrabrilo." "No, to je..." inilo se da u umu trai pravu rije. "Dobro", napokon je rekla iako joj se izraz sumnje nalazio oko usta i oiju. "Ali, razgovarale smo o Angeli", nastavila je malo pomaknuvi glavu kao da otresa kapi kie. "Jesam li u pravu to se tie uzroka njezine bolesti?" "Da, gospo, i ako smijem zamoliti..." "Tko je otac?" "Kae da je otac kardinal Ippolito." "Vjerujete li joj?" "Da, vjerujem." "To i nije vano. U svakom sluaju, u lijepoj je kai." "Mislim da e pobaciti, gospo. Pretpostavljam da e se tako kaa razrijediti." Donna Lucrezia promotrila me svojim ozbiljnim sivim oima. "Katkad se udno izraavate", rekla je, "za mladu djevojku." "Trebala bih joj se vratiti, gospo, uistinu se jako loe osjea." Opet je oklijevala probadajui mi lice pogledom kao da na njemu trai rjeenje Angelina problema. "Evo to e se dogoditi", napokon je rekla. "Uskoro u otputovati na seosko imanje vojvode Ercolea u Belriguardu. Ondje e zrak biti zdraviji sada kada postaje jako toplo. Otpratit e nas Don Giulio jer ide u Mantovu u posjet Donni Isabelli. Angela nee biti u stanju putovati, zato u je ostaviti ovdje kako biste se vi brinuli o njoj. Je li sve jasno? Moj mu kao veleposlanik odlazi na francuski dvor. Ippolito e ga pratiti. Dakle, u Ferrari ostaju samo Ferrante i Sigismondo. Mislim da imate nekakva utjecaja na Ferrantea, sviate mu se. Kada se vratimo, nadajmo se da e Angelina situacija

-142-

Pompea

biti malo ruiastija." Pogledala me podignuvi obrve, kao da eka potvrdu svojeg dobrog plana. ak i dok je Angela leala u bolovima manje od pet metara daleko od nas, Donna Lucrezia mislila je na vlastito preivljavanje. "Uinit u za nju sve to budem mogla, gospo." Donna Lucrezia i ja razumjele smo se. Obje smo sada znale vjetije ivjeti usprkos tome to nam je korijenje bilo prerezano, poput rua u zdjelama zaeerene vode. Via dei Volte tako se nazivala jer su mnoge od njezinih visokih, pognutih kua imale izboene gornje katove kako bi se meusobno spojile i stvorile svodove iznad ulica. Neko je to bila glavna gradska ulica u trgovakoj etvrti i obino je danju i nou bila rasvijetljena, te su na brojnim proeljima jo su bili privreni stalci za svijee iako je veina njih bila izvinuta i zahrala. Kada je vojvoda Ercole sruio stari sjeverni gradski zid kako bi nainio prostor za novu gradsku etvrt, bogatiji trgovci preselili su se iz svojih skuenih, tamnih kua u moderne palae na rubu Barca. Via dei Volte, mjestimice vie tunel nego ulica, sada je bila ruevna jazbina ubojica i depara, jeftinih kurvi i starih vjetica koje su im svojim afrodizijacima i sredstvima za pobaaj pomagale odrati se u zanatu. To nije bilo mjesto za damu bez pratnje i udila sam se oaju koji je Angelu nagnao da poe tamo, ba kao i vlastitoj ludoj odvanosti. Kada sam navukla kapuljau preko lica kao da sam jedna od muslimanskih ena koje nose velove, drei baklju kao da je ma, i pourila prema Crkvi San Paolo iji je stranji dio bio okrenut prema Via dei Volte, eznula sam za Marjam. Nisam navukla drvene cipele jer na nespretnim malenim tulama nije bilo mogue trati, ak ni brzo hodati. Moje cipele brzo su promoile u odvratnoj kai mokrae, izmeta i trulog povra koja je izvirala iz ljebova. Gacala sam pored praznih kolica za gong, iji je voza izgledao kao da se zabavlja klaenjem na par mravih pasa koji su se borili oko neega. Ponadala sam se da je to ivotinjska kost i eljela sam ga prekoriti zbog lijenosti, ali znala sam da moram izbjegavati pozornost ljudi. ak je i moj najstariji plat privlaio pohlepne poglede. Kada sam stigla do crkve, morala sam usporiti i potraiti znakove koji bi mogli

-143-

Pompea

obiljeavati kuu travarice iako nisam imala pojma kakvi su to znakovi. Moda svenjevi biljaka privreni na vratima? Tajanstveni urezi na nadvojima, zaarano kamenje? Marjamina slika pojavila mi se u umu toliko jasno da mi se priinilo da ju je doarala neka od vjetica koje sam traila. Gotovo sam ula njezin glas, otar zbog prezira, vidjela sam kako kubi usta, ukazale su mi se bore duboke poput oiljaka ispod tamne dlake nad gornjom usnom dok mi je navodila lijekove za groznicu. Pelin, boraina, nevenovi cvjetovi, list zanovijeta. List zanovijeta. Jednom mi je Isotta de Mantova zajamila da e to izazvati pobaaj. Rekla mi je onako svjetovnjaki da ga je jako korisno poznavati u sluaju potrebe. Trait u zanovijet, sliku zanovijeta ili... to? Nalazila sam se u beznadnoj situaciji. Iznenada svladana umorom, smrznutih mokrih nogu, naslonila sam se na visok crkveni zid bez prozora ne marei to mi se praina od njegove buke lijepi za plat, a kapuljaa mi je skliznula s glave kada sam podignula lice prema uskoj vrpci svjetlosti izmeu zgrada. Udovi su mi se toliko tresli da sam se pobojala da sam se udahnula neku stranu bolest iz smrdljivog zraka. Smrad smrti i neuspjeha ispunio mi je nosnice. Angela je dosad vjerojatno iskrvarila do smrti sama, preplaena, u strahovitim bolovima. Kakva sam joj prijateljica ispala nakon svega to je uinila za mene? Od kakve je koristi bio moj lijepi govor pred vojvodom Ercoieom? Kada se vratim u zamak, vjerojatno u vidjeti da su skinuli s kreveta njezine krvave plahte i spalili ih pa postavili Fidelmine stvari na mjesto njezine boice za parfem od venecijanskog stakla, etke za kosu od kornjaevine, male srebrne pincete kojom sam upala njezine stidne dlaice kako bi ugodila Ippolitu. Zarinula sam baklju naopako u iskrivljen stalak pored trulih vrata. Zahralo eljezo otpalo je sa zida ostavivi baklju koja je pitala i cvrila u odvodu, a njezina vruina pojaala je smrad pa sam poela povraati i pljuvati u. takor mi je pretrao preko noge. Kada sam se uspravila poslije napadaja povraanja, ono malo svjetlosti to je dopiralo izmeu dubokih, vlanih lukova iznenada se ugasilo i osjetila sam teku iroku ruku vrstog zahvata na ramenu. Muka ruka. Odjednom se vie nisam bojala, ve sam bila bijesna. Silovat e me, moda

-144-

Pompea

i ubiti. Ukrast e mi blago koje sam uvala za Cesarea, svojeg ljubavnika, i moda u umrijeti te nikad neu saznati kako bih se osjeala da sam legla s njim. "Odlazi od mene!" povikala sam zamahnuvi nogom prema stranevoj cjevanici i izvijajui se kako bih oslabila njegov zahvat. "Nisam sama, da zna. Jo je ljudi sa mnom. uvaj se!" ula sam otar jauk kada je moja noga pogodila cilj. Mukarac je skinuo ruku s mojeg ramena iako me koa nastavila pei ondje gdje ju je moje otimanje ozlijedilo. "Violante?" Taj glas bio mi je poznat. Kada sam povukla kapuljau uvis i izravnala plat, shvatila sam da gledam u zauene Don Giulijeve oi. "Ma, to radite ovdje?!" upitao me. Izgledao je ljutito, ali pogled mu je bio mrano zabrinut. "Ovo nije mjesto za mladu damu. Zadrem kada samo pomislim to vam se moglo dogoditi da vas nisam pronaao. to vaa gospodarica misli kada vas puta ovako lutati bez pratnje?" "Ona ne zna", utueno sam odgovorila. "Ah, razumijem, poli ste u potragu za prodavaima ljubavnih ari. Moda traite neto to biste isprobali na vojvodi Valentinu? Mogu razumjeti zato biste to htjeli zatajiti Donni Lucreziji." Saalno mi se nasmijeio kada je odstupio kako bi propustio magarca natovarenog drvom za ogrjev. Zaprepastilo me to je djearac koji ga je vodio pozdravio Don Giulija svojim tapom, a on je uzvratio kimnuvi. "Zanima me kemija", objasnio je. "Otac tog djeaka, koji je umar, zna mnogo o kemijskim znaajkama biljaka. Ureujem vrt", dodao je. "Zbog toga sam doao ovamo." "A ja... zbog Angele." Bilo je neega u Don Giuliju, neke iskrenosti na njegovom irokom, otvorenom licu zbog ega mu je bilo nemogue lagati. Moda bi mi njegov umar mogao pomoi. Bolje da se Angela osramoti u njegovim oima nego da umre zbog mojeg nemara. "Pretpostavljam da ne trebam pitati zato." Na trenutak njegova lijepa usta gorko su se iskrivila. "Ona... je dobila neto od travarice blizu Crkve San Paolo. Tako mi je rekla. A

-145-

Pompea

sada... oh, Giulio, uasno je bolesna! eljela sam nai tu enu, otkriti to joj je ona dala i saznati postoji li protusredstvo." "Odvedite me k njoj." Okrenuvi se prema sluzi koji ga je pratio, rekao je: "Poi u moju kuu i reci gospodinu Pandolfu da smjesta doe u zamak. Nai e me u kuli Marchesana u vojvotkinjinim odajama. Gospodin Pandolfo moj je lijenik", objasnio mi je. "Jako ste ljubazni, gospodaru." "To je jako jednostavno, Violante. Volim je. Nita me ne bi boljelo vie od pomisli da moram nastaviti ivjeti bez nje." Mislila sam da Angela izgleda malo bolje kada smo Giulio i ja uli u sobu te je imala dovoljno energije da se pobuni to sam joj Giulija dovela bez najave. Catherinella je sjedila s njom. Cista posteljina bila je na krevetu, kosa joj je bila poeljana i lice umiveno. Premda sam shvaala da je sve to obavila jer joj je Donna Lucrezia tako bila zapovjedila, ipak sam nekako imala dojam da je to uinila zahvaljujui Giulijovoj odanosti. Vidjela sam da imaju mnogo toga jedno drugom rei, zato sam otpustila Catherinellu i otila u dvorite priekati gospodina Pandulfa. Kada sam se vratila s lijenikom i slugom koji je nosio njegov koveg kupica i lanceta, izgledalo je da Angela spava. Slabaan osmijeh bio joj je na usnama, a prsti su joj bili isprepleteni s Giulijovim. "Mislim da je najgore prolo", proaptao je Giulio kada smo uli u sobu, " ali neu je ostaviti. Poslao sam poruku Ferranteu i zamolio ga da preuzme moje mjesto na putu u Belriguardo. im budem mogao, otii u ravno u Mantovu." Sljedei dan osjeala se dovoljno dobro pa je sjela i pojela malo pilee juhe, a Giulio joj je itao. Popodne nam se pridruila kada smo on i ja pjevali kako bi nam prolo vrijeme. Sada kada je Donna Lucrezia napustila Ferraru, Giulio je zakljuio da smije odvesti Angelu u vlastitu palau kako bi se oporavila, a mene kao njezinu pratilju. Giulio je ivio na Corso degli Angeli, u srcu novog grada, gdje su ceste bile iroke, a obilje parkova i vrtova zaslaivalo je zrak. Dozlaboga smo dojadile jednoj od kunih robinja jer smo se stalno predomiljale o tome koje emo haljine uzeti sa sobom, kada se Angela iznenada poalila na glavobolju i zamolila me da zatvorim prozorske kapke jer nije mogla podnijeti

-146-

Pompea

danju svjetlost. Odmaknuvi joj kosu s lica, opipala sam joj elo koje je gorjelo. "Poslat u robinju po vodu", rekla sam. Angela je izgubila toliko krvi da se u ljetnoj vruini njezino tijelo muilo kako bi se ohladilo, a to je vlano stanje za koje Aristotel kae da je prirodno u ena. "I poaljite mi glasnika", uputila sam robinju. "Pisat u Giuliju i rei mu da danas ipak niste dovoljno jaki za putovanje. Moda sutra." Meutim, nije nam bilo sueno otputovati idui dan. "Movarna groznica", izjavio je Giulio im je doao, a slijedio ga je gospodin Pandolfo i njegov koveg prepun instrumenata. Zvuao je sumorno - inilo se da stari pred naim oima kada se naslonio na dovratak i ispraznio plua dugako uzdahnuvi. "Uinite to moete", rekao je lijeniku iako smo oboje znali da gotovo nita ne moemo uiniti osim ekati i nadati se. "Molite li za nju?" upitao me Giulio treeg ili etvrtog dana naeg bdijenja. Tada sam se ve bila smirila, gotovo do nesvjestice iscrpila od napadaja povraanja i grozniave mahnitosti u kojima bi se njezino tijelo bacakalo naokolo, oi kolutale u glavi te je vritala i kriala kao maka u doba parenja. "Koga? Nauili su me da je kranski Bog milostiv i da prata. Je li ovo to je uinio Angeli milostivo i pratajue?" Izgubila je vlast nad crijevima, stoga je soba smrdjela koliko god sam esto mijenjala njezino rublje ili palila svjee svijee namirisane ambrom i korijenom od gospina bilja kako bih proistila zrak. Za nju se nije brinuo nitko osim nas dvoje i gospodina Pandolfa. Sluavke joj nisu htjele prii zbog straha od zaraze, a mnogi u zamku ve su bili bolesni. "Proveli ste previe vremena s Valentinom." Giulio se mukotrpno nasmijao, ali soba nije postala vedrija. "Nadam se da ne govorite ovako kada vas moj otac moe uti." elei moi opozvati svoje jako brzoplete i nepromiljene rijei, zaposlila sam se Angelinim pokrivaem kako bih izbjegla pogledati Giulija u oi. Uhvatio me za ruku, svinuo svoje prste pod mojim dlanom dok sam joj izravnavala poplun. "Pomolite se za nju", preklinjao je. "Najtee steene molitve Bogu najvie znae." Pitala sam se kako je on to znao. Meutim, zahvaljujui blagoj izravnosti

-147-

Pompea

njegove naravi, eljela sam mu ugoditi i zbog toga sam mu obeala da u moliti. Nisam htjela otii u kapelu Donne Lucrezije u kuli Marchesana, u onu usku, klaustrofobinu sobicu bez vanjskih zidova gdje su miris tamjana i pozlaeno cerekanje svetaca lomili duh. Otii u u Gospinu kapelu u katedrali i razmiljati o slici koju sam u sebi nazvala Bogorodicom Stranaca. Catherinella mi je prva obratila pozornost na nju. Donna Lucrezia voljela je ii na misu u Gospinu kapelu jer je dijelila s ocem osobitu privrenost Djevici. Takoer, voljela se okruivati svojom malom skupinom nevjernika koje je pribliila Bogu. Fidelma bi se razmetala svojom pobonou, savreno je molila predviajui bez pogreke kada treba stajati ili kleati. Catherinella bi, kao i uvijek, stajala iza Donne Lucrezije, uspravna i mirna kao stupovi koji su drali krovne lukove, oiju uprtih u neku toku ni blizu ni daleko, naoko ak i ne trepui. Ja sam obino bila odsutna duhom i iz prikrajka sam promatrala ostale u katedrali. Ne znam postoji li bolje mjesto za promatranje ljudi od velike kranske crkve, gdje laa i krino krilo nalikuju na raskre na kojem poslovni ljudi sklapaju ugovore, majke pokazuju keri udavae, a prosjaci uznemiruju savjest bogataima. Meutim, jednog jutra tijekom korizme, kada je u katedrali bilo neuobiajeno tiho, moda zbog loeg vremena koje je navelo ljude da ostanu kod kue te zatvore vrata i prozore prije kie, odluila sam se zabaviti pokuavajui uhvatiti Catherinellu u pokretu. Kladila sam se sama sa sobom, veinom u hranu jer smo jo uvijek postile. Ako je vidim kako die, Donna Lucrezia smekat e se i ponuditi nam marmeladu od morella i kruh. Ako trepne, kruh e biti raen i navlaen uljem. Tako je i bilo. Dok sam promatrala plavkasti sjaj Catherinellinih bjeloonica na slaboj, pranoj svjetlosti, pogled mi se, pratei njezin, usredotoio na uokvirenu sliku Djevice i malenog Isusa. Djevica je nosila raskonu krunu i plat od kovanog zlata, a njezino lice, kao i lice djeteta u njezinu naruju, bilo je crno. Tek sam tada primijetila Catherinellin blag osmijeh, izraz skrovitog prepoznavanja dok je promatrala crnu kraljicu u zlatnoj haljini. Ne znam od ega je postala crna. Moda zbog nekakve greke u pigmentu ili od dima koji se dizao s nizova svijea koje su obino gorjele ispred nje - iako ne

-148-

Pompea

tijekom korizme, stoga nismo vidjele njezin istinski izgled. Moda su je u prolosti vjernici smjeli dirati pa joj je lice potamnjelo od znoja i prljavtine na dlanovima ljudi i od smrdljivog daha prosjaka. Naime, svi smo mi prosjaci pred oima naeg Oca. Ipak, njezina me crnina tjeila. Zahvaljujui tome, osjeala sam da u kui kranskog Boga ipak ima mjesta za udnovata stvorenja poput Catherinelle i mene. Podsjetila me da je Marija bila idovska majka, kao i moja katkad blaena u svojoj nesebinosti, a katkad, bez sumnje, goropadna kada bi eerila voe ili kada se rublje ne bi osuilo. Znala bi me grditi zbog zamrene kose ili rupe na arapi, ali mogla sam s njom razgovarati. Sada u otii do nje i govorit u joj o Angeli. Meutim, nisam to uinila. Dok je Giulijova primjedba jo uvijek bila svjea u mojem umu, stajala sam pred malenom ikonom u dubokom okviru i mislila na Cesarea. Tako je moda sve to se dogodilo poslije toga bila moja krivica jer sam molila pogrene molitve, a Crna ih je Bogorodica ula i odluila usliati. * Angela je sve vie gubila snagu. Kada lijenik vie nije mogao nai venu kako bi joj pustio krv, stavio joj je kupice na leda. Kada su se opekotine od kupica poele gnojiti, Giulio ga je izbacio. Angela je gubila svijest, a njezin je zaareni mozak jurio po zavojitoj cesti po kojoj smo je mukotrpno slijedili. Zamolila bi nas za vodu i onda bi nas optuila da smo je nahranili korpionima koji je tipaju za usne. Vidjela je zatvorske reetke u sunevoj svjetlosti koja se probijala kroz kapke i pravila pruge na krevetu, duhove svojih ve odavno mrtvih roditelja u sjenama koje su plesale po zidovima kada bismo upalili svijee. Rekla je da je popila majin parfem i da ga je nanjuila u grlu, stoga je sada njezina majka bila ljuta, gurala je kosturske prste u kerin trbuh kako bi uzela parfem. Zavritala je kada joj je dijete u Angelinoj utrobi odgrizlo vrak prsta. "Ona umire", proaptao je Giulio, a suze su mu potekle niz obraze. "Trebali bismo pozvati Donnu Lucreziju", rekla sam.

-149-

Pompea

* Bakljonoa je otvorio vrata i stao ustranu okrenuvi glavu, a na licu bio mu je izraz gaenja. Donna Lucrezia prola je pokraj njega i ne usporivi te unijevi u nau smrdljivu tamu vonjeve svjeeg zraka, konja i tople praine. Uznemirila sam se kada sam primijetila da je odjevena u venecijanske hlae do koljena, s mamuzama na vrstim izmama i kratkim biem koji je jo uvijek drala u rukama na kojima je nosila rukavice. Sigurno je bila luda to je jahala sada kada se dijete trebalo roditi za manje od pet mjeseci, i to tako brzo. Prolo je manje od dvadeset etiri sata otkad je Giulijov glasnik otiao u Belriguardo. Barem je Don Alfonso jo uvijek bio na putu i nije znao za to. "Hvala Bogu to ste doli tako brzo." Giulio je skoio na noge kako bi je pozdravio te je njegovo lice smjesta zaronilo u tamu, a u ukastom sjaju svjetiljke na Angelinu nonom stoliu vidjele su se samo ruke koje je ispruio kako bi se rukovao s Donnom Lucrezijom. "Koliko je dugo u ovom stanju?" Donna Lucrezia hrabro je pokuala zvuati mirno, ali glas joj je podrhtavao i bilo je jasno koliko je potresena i ljuta to je nismo ranije pozvali. "Brinuli smo se za nju to smo bolje mogli. Ali, mnogi su u kui bolesni, ak i lijenici." "Znam da ste bili divni", rekla je Donna Lucrezia blae, kao da umiruje uznemireno dijete. Sjela je pokraj Giulija na Angelin krevet i uklonila sestriinu zamrenu kosu sa ela. "Ali, sada se morate odmoriti, tako da ona vidi vae nasmijeeno lice im se osvijesti. Violante i ja brinut emo se za nju." Naposljetku, dvorske dame samo su sluavke u lijepim haljinama, one ne trebaju spavati. Giulio je ustao, ali inilo se da ne zna to ini. Poao je prema vratima, a onda poeo oklijevati. "Volim je, Lucrezia. Ako se izvue, veoma bih volio da mi dopustite da je uzmem za enu." "ak usprkos tome to...?"

-150-

Pompea

"Izgubila je dijete." "Je li bilo vae?" Utueno je odmahnuo. "Nikad nisam elio da mi bude ljubavnica. Ali, brinuo bih se za njega. Dragocjeno mi je sve to pripada Angeli. Sve." Kada je pogledao krevet, ljubav u njegovim oima pobudila je u meni odanost prema njemu, a ipak je pootrila moju ljubomoru kao to ocat zna pojaati slatkou jagoda. Hoe li moj ljubavnik tako govoriti i misliti o meni? Onda kada doe u Ferraru. Naime, sigurno e doi. Tada, samo jedan kratak trenutak, u umornoj, treperavoj svjetlosti, umjesto Giulijovih, vidjela sam njegove oprezne i crne oi, mrave kutove njegova lica poloene na Giulijovo kerubinsko ovalno lice, onu gustu, crvenu rijeku kose kako preplavljuje Giulijove mekane, svijetle kovre. Trepnula sam i ovdje je ponovo bio Giulio, stavio je ruku na kvaku i pozvao luonou. Jedva smo stigle promijeniti posteljinu kada smo zaule korake u prolazu. Mislei da se moda Giulio vratio, otvorila sam vrata. Odgurnuvi me toliko snano da sam skoro pala na koljena, u sobu je uao vojvoda Ercole. Donna Lucrezia ve je poela gasiti svijee jer je nebo od sive bilo poprimilo akvamarinsku boju te se uo prvi ptiji pjev. U toj jednolikoj, pepeljastoj svjetlosti vojvodino lice izgledalo je drevno, obrazi su mu bili uti i oputeni, vrat mu je bio kao u kornjae iznad krznenog ovratnika njegove kune haljine iskriane crtama i naborima. "Kada sam se probudio i upitao to je uzrok metea, nadao sam se da se moj sluga zabunio", rekao je upirui blijede oi u Donnu Lucreziju i upijajui svaki detalj njezine zamrljane odjee, neuredne kose i profinjenog lica zailjenog od iscrpljenosti. Rekao je to mirno, ali onda mu je glas postao glasniji, hrapav od gnjeva. "Kako ste se mogli ponijeti tako neodgovorno? Vi niste glupa ena. Morate znati da postoji jedan razlog, samo jedan razlog zbog kojeg vas podnosimo u ovoj kui, a to je zbog toga to ste dokazali da moete raati zdrave sinove." Vidjela sam da se Donna Lucrezia trgnula jer ju je nedvojbeno probolo sjeanje na ljubljenog Rodriga koji se nalazio stotine kilometara daleko u Napulju, u

-151-

Pompea

kui svoje tete princeze Sancije. Meutim, samo je rekla: "Mislila sam da postoji jo jedan razlog." "Molim?" upitao je vojvoda povukavi se za uho. "Mislila sam", ponovila je Donna Lucrezia povienim glasom, "da je sin mojeg oca bio jednako vaan imbenik u mojem braku kao i svi moji mogui sinovi." Osjetila sam kako mi srce lupa pa sam odvratila pogled. inilo mi se kao da su me prisilili gledati nekakav obred muenja u kojem rtva i muitelj izmjenjuju mjesta u nekoj vrsti jezovitog plesa. Zapelo mi je za oko srebrno zrcalo na neravnoj zidnoj povrini u kojem nisam nazrela samo vlastiti odraz, nego i odraz Donne Lucrezije. Meutim, njezin je odraz bio toliko pojednostavljen u uzorke svjetlosti i sjena da je vie izgledao kao skica njezina lica nego samo lice, crte izraen srebrnom iglom na kojem su se isticale upale oi i eljust ukoena od prkosa. Je li to bilo njezino lice? Ili Cesareovo? Kroz smrad bolesti do mene je dopro miris jasmina budei sjeanje na vrt palae u Urbinu. "Vi mislite da trebamo zatitu od nekakva nadrigeneralia kao to je va brat, gospo? Mi, Esteovi, vojnici ve dvije stotine godina?" Donna Lucrezia slegnula je ramenima i rekla: "Ima ena vieg roda od mene koje bi mogle dati sinove Don Alfonsu premda, priznajem, malo ih je ovako bogatih. A ipak ste bili dovoljno milostivi pa ste pristali na ponudu mojeg oca. I, premda sam uinila sve to sam mogla kako bih njemu bila dobra ena, a vama dobra snaha, jasno ste mi pokazali da to niste uinili iz Ijubavi prema meni." Slabija ena moda bi pokuala briznuti u pla ili bi jasnije govorila o opasnosti od Cesarea, ali Donna Lucrezia nije uinila ni jedno ni drugo. Samo je pustila da njezine rijei vise u zraku te da ih vojvoda protumai kako god eli. Osloboena arolije zrcala, promatrala sam kako se vojvoda koprca, zahvaen izmeu pohlepe i straha te nevoljkog divljenja prema snahi. Onda se uinilo da je naao izlaz iz klopke u koju ga je uhvatila. "Kada biste bili samo malo popustljiviji u izvjesnim situacijama!" Sada je zvuao moleivo jer je potisnuo gnjev. "Na primjer, to se tie vaeg kuanstva i prikladnosti vaih pratilja." Pogled mu je kliznuo prema Angeli poput gutera. Zubi su joj poeli grevito cvokotati usprkos jutarnjoj toplini i pokrivaima

-152-

Pompea

naslaganim na nju. Oprezno sam se podignula nadajui se da me vojvoda nee primijetiti. Trebala sam donijeti tave grijalice i jo popluna kako bi joj znojenje ublailo groznicu. Meutim, otrim pokretom iza mojih lea zapovjedio mi je da ostanem na mjestu. Donna Lucrezia podignula je bradu i poravnala kosu na elu. "I ona je nosila vae unue, vaa milosti." Zatvorila sam oi. Moda, ne budem li gledala to se zbiva, to se nee dogoditi. Bestjelesni glas Donne Lucrezije, koji je odjekivao kao klizaljke na ledu, prorezao je Angelino stenjanje i glupo gukanje grlica u vrtovima. "Kada sam joj htjela pomoi, jednako sam mislila na obitelj Este kao i na svoju dragu sestrinu." Ponovo otvorivi oi, gledala sam aku vojvode Ercolea koja se otvarala i zatvarala kao da pokuava zadaviti zmiju. "Sjeate li se kada ste stigli ovamo?" "To nije bilo jako davno, vaa milosti." "Pokazao sam vam mjesto gdje je vojvotkinja Parisina smaknuta zbog preljuba s pastorkom. To nisam uinio radi zabave, gospo, nego kako bih dao pouku vama i vaim... damama." Tu posljednju rije, obilno zainjenu sarkazmom, ispljunuo je prema Angeli. Njezine poluotvorene oi prevrnule su joj se u glavi premda sam sigurna da nita nije ula. "A s kim je zapravo moja sestrina izvrila preljub? Ni Don Giulio ni uvaeni kardinal nisu oenjeni iako priznajem da bi kardinal trebao biti malo pametniji." Vojvoda je puhnuo kroz nos. "Ba prave rijei kada dolaze od Papine keri." Ponadala sam se da ona nee nita rei o Giulijovim asnim namjerama ili o Angelinim istinskim osjeajima prema njemu. Neto mi je reklo da se vojvodino raspoloenje ne bi popravilo kada bi saznao za drugu buduu snahu iz obitelji Borgia. Nisam se trebala brinuti. "Ali, dovoljno sam dobra za vaeg sina i nasljednika, vaa milosti. Moda vam je sinovljevo moralno blagostanje manje vano od kardinalova. Pomou jednog od njih dvojice osigurat ete poloaj na zemlji, a pomou drugog kupit ete mjesto meu svecima." Ravnoduno se osmjehnula i bacila pogled na trbuh, kao

-153-

Pompea

da je govorila djetetu u sebi. "Bilo kako bilo, nai oevi slue se svima nama. Tako je to u ivotu. Ali, mislim da se ee moemo usporediti s kartama nego s novcem za koji se kartaju. Mi imamo vlastitu sudbinu, neovisno o kartaima. Vi, mali moj, imate vlastitu sudbinu, odvojenu od moje, ak i prije nego to se pupana vrpca koja nas spaja preree. Sto mislite o tome, vaa milosti?" Vojvoda je proistio grlo i zagledao se u stopala. Moda je malo i pocrvenio iako je to bila samo njegova prirodna boja mesa koja mu se vraala u sive obraze, a moglo ju je izazvati sunce na izlasku umjesto kakve nelagode. Meutim, Donna Lucrezia bacila je najjau kartu i u utrobi je jo uvijek drala asa. Naposljetku, tko bi drugi mogao dati nasljednika vojvodi osim Alfonsa? Ippolito, mladenac crkve? Sigismundo, sa sifilisom na mozgu ili Ferrante sa svojim haremom djeaka? Samo Giulio, a on nije bio od zakonite loze. "to me trebate?" zareao je okrenuvi glavu kako bi me ukljuio u pitanje. "Poslat u pomo. Nekoga tko e paziti na Donnu Angelu dok se malo ne odmorite. Morate se odmoriti", ustrajao je otro gledajui Donnu Lucreziju. "U pravu ste, oe, ali moda biste pristali kasnije poi sa mnom do sestre Osanne. Moj astrolog uvjerava me da u roditi djeaka, ali voljela bih uti sestrino miljenje." Njezin osmijeh bio je sladak kao mot na zrnu groa. Vojvoda Ercole uzvratio je osmijeh i samo sam ja vidjela da su se ramena Donne Lucrezije opustila kada je zatvorio vrata iza sebe. "Sada poite u svoju sobu", rekla sam. "Ja u ostati s Angelom." Zijevnula je i kimnula kao dijete posluno zbog iscrpljenosti. Zastala je kod vrata posegnuvi iza lea za vezicama svojeg prsluka. "Ne mogu..." "Ja u razrijeiti vrh, gospo, a onda vi moete uiniti ostalo." "Violante?" upitala me preko ramena dok sam razvezivala vorove. "Da, gospo?" "Na kojem jeziku sanjate?" "Ja... ne znam, gospo. Ni na jednom kojeg se mogu sjetiti." "Ja sanjam na katalonskom. udno s obzirom na to da sam roena u Italiji, zar ne? Angela je jedina osoba koja mi je jo uvijek bliska i dogaa joj se isto.

-154-

Pompea

Mislim, jedina koja ivi sa mnom." Sada znam da postoji jo netko osim mene. Kada je otila, zatvorila sam kapke zbog smrdljivog zraka koji se sa suncem dizao iz movara. Poto sam uzdrhtalu Angelu umotala u pokrivae, potraila sam slugu kako bi mi donio stvari koje sam trebala. Nala sam djeaka koji je jo spavao ispod podnoja stuba koje su vodile u kulu Marchesana, udarila sam ga nogom kako bih ga probudila i rekla mu da mi trebaju tamjan i tave grijalice pune kotica maslina iz hrpe koju je Don Alfonso rabio za loenje svoje lonarske pei. Kotice maslina vruinu zadravaju dulje od pepela drveta. Njegov zbunjen, snen pogled ulio mi je malo pouzdanja da e izvriti moju zapovijed. Onda sam se sjetila da je Marjam, kada sam ostavljala dom kako bih otila u Santa Mariju in Portico, na dno moje krinje stavila ono to je nazvala "nekoliko potrebnih stvarica". Masti i otopine u malenim plavim staklenim vriima, suene trave u lanenim omotnicama, sve je to ostalo na mjestu jer, premda moda izgledam krhko zbog svojih tankih kostiju i svijetle puti, bila sam krepka zdravlja i nikad ih nisam zatrebala. Meu njima sigurno e se nai neto protiv groznice. Meutim, bila sam toliko umorna da mi je um bio prazan i, to sam dublje u sjeanju traila upute za njihovu upotrebu, tim su mi sve vie izmicale. Raspoznavala sam samo lavandu i mogla sam posuti neto smrvljenih listova na Angelin jastuk kako bih joj olakala san. Nestrpljivo pospremajui ostatak Marjaminih misterija, kako mi ne bi ostale na vidiku i podsjeale me na vlastitu nedoraslost situ- aciji, prevrnula sam jedan od staklenih vria pa mu je spao ep te se sadraj prolio po dnu moje krinje. Posegnula sam za Cesareovim pismom iako je u vriu bila neka gusta tvar koja se samo polagano irila po crvenoj svilenoj podstavi. Udiui drvenu, oporu paru dok sam uspravljala vri, pomislila sam da je to ulje od klinia koje je dobro za zubobolje i upitala se, guvajui pismo drugom rukom, je li me Marjam opskrbila melemom za ranjeno srce. Premda je bio dan i ivot u zamku u punom jeku, odvijao se iza vrata i zatvorenog prozora spavae sobe, tijelo mi je govorilo da je no, stoga je moj um odgovorio onom golom istinitou koja nas zna odrati budnima tijekom

-155-

Pompea

nonih sati. Prolo je gotovo pola godine otkad sam vidjela Cesarea, a tada je projahao pokraj mene i ne osvrnuvi se dok je naa druina iekivala odlazak iz Porte Pinciane. Trebala bih priznati sama sebi da mu nita ne znaim, barem ne vie od bilo koje druge zgodne djevojke zaluene njegovom ljepotom i visokim poloajem. Zamislila sam djevojke kao visoku travu i Cesarea kako hoda meu njima sa srpom - neke kosi, a druge gazi svojim visokim crnim izmama. Svejedno, imala sam njegovo pismo u kojem je jasno rekao da, kada bi ikoga volio, to bih bila ja. Nisam se odvie pomno pitala zato nije slobodan, ali zadovoljila sam se nejasnim mislima o tome da je oenjen i, uz to, vojnik koji u bilo kojem trenutku moe poginuti ili ostati osakaen. Istinska ljubavnica mora to razumjeti. Mora imati strpljenja i razumijevanja te ne smije dosaivati ljubavniku zahtjevima niti ga pokuavati vezati za sebe. Dakle, ako nije slobodan te me ne moe voljeti, nije slobodan i ne moe voljeti nijednu drugu enu. Na primjer, La Fiammettu ili otetu Doroteju Caracciolo. Tako, privukavi tronoac do Angelina kreveta, drei pismo u ruci, izravnavajui palcem zguvani list papira, pipajui nabore i udubine poteza njegova pera u velumu, nakanila sam ekati trenutak kada e mi se srea osmjehnuti. Vjerojatno sam zaspala jer je sljedee ega se sjeam tih i promukao glas koji je pokraj mojeg uha strugao ustrajno poput turpije. "Violante? Violante?" Trznuvi se, probudila sam se i zagledala u Angelu. Je Ii samrtno hroptanje probilo moj iscrpljen polusan? Tama se spustila iza kapaka i naprezala sam oi kako bih je vidjela. "Zato niste u Belriguardu?" upitala je zvuei savreno bistro iako slabo. "Ili ste sada i vi u nemilosti zbog mene?" Pokuala se nasmijeiti, a onda se namrtila nakon to su joj suhe usne napukle od tog napora. Na trenutak nisam mogla govoriti, samo sam ondje sjedila dok su mi suze olakanja i samosaaljenja tekle niz lice, a ruka mi je stezala Cesareovo pismo. "to je to?" ustrajala je Angela gledajui naizmjenino moje mokre obraze i pismo. "Je li vam opet pisao? Je li rekao neto to vas je rastuilo?"

-156-

Pompea

"Bili ste bolesni. Zbog toga sam ovdje. Giulio je poslao poruku rekavi da umirete. Donna Lucrezia vratila se... juer, mislim. Trebala sam se brinuti za vas i pogledajte me, ba sam..." Nisam mogla nita vie rei. Morala sam upaliti svijee, dati bolesnici vode kako bi navlaila sasueno grlo, provjeriti tave grijalice, posteljinu, obloge... Meutim, odakle poeti? "Mogu li dobiti malo vode?" upitala me, kao da me potie. "Usta mi imaju okus kao pod u svinjcu." Ulila sam vodu i primaknula je njezinim ustima. "Dakle, strahovita kontemplacija smrti nije vam oistila jezik." Popila je gutljaj vode iz alice, a zatim se zavalila na jastuke. "Kaete da je Giulio ovdje", rekla je i osmijeh joj je naoko prodro u svaki kut njezinog mravog, blijedog lica. "Znate, ne sjeam se gotovo nieg, samo toga da sam sve vrijeme vidjela njegovo lice. Sanjala sam boju njegovih oiju, na danjem svjedu i na svjetlosti svijea, a mirisao je poput meda." ula sam prie o ljudima koji su doli blizu smrti kao mukareva britva obrazu, a govorili su da su vidjeli nebesku svjetlost na kraju dugakog tunela i udisali miomirise zemlje mlijeka i meda. "Neprestano se brinuo za vas, sve dok nije dola Donna Lucrezia. Poslala ga je u krevet. Bio je iscrpljen. Da poaljem nekoga da ga obavijesti da je kriza prola?" "Jo ne. Sigurno izgledam kao strailo." "Znate da Giulio nee mariti za to." "Ne mogu ga vidjeti", rekla je, kao da je time razgovor zavren, a zatim je dodala: "ali, nedostaje mi." "Mislite li da vas nije vidio u jo gorem obliku dok ste bili u deliriju? Njegovao vas je brino kao majka." ak i kada sam to izrekla, pomislila sam kako je to glupa, besmislena fraza. Majke su estoke i bijesne, ojaene jer ne mogu ivjeti ivote svoje djece umjesto njih i praviti greke umjesto njih. Majke umiru. "I nee mu biti drago ako ga odbijete vidjeti. Mislit e da ste ga odbacili." "Kako moete biti tako mudri i pronicavi kada se radi o mojem srcu, a posrete naokolo kao moljac u svjetiljci kada je rije o vaem?" Ne znam. Kako sam to mogla?

-157-

Pompea

Poto je groznica popustila, Angela se brzo oporavila pa su napravljeni planovi za selidbu dvora Donne Lucrezije u Belfiore. Ponadala se da e se vratiti u Belriguardo ili otii u ljetnikovac u Medelanu, ali premda su Ippolitovi lijenici vjerovali da bi to bilo idealno za Angelin oporavak, Giulijovi lijenici bili su skloni kraem putovanju. Preporuili su palau Belfiore, na otoku u Barcu unutar granica grada, ali daleko od vruine i smrdljivog zraka stare etvrti oko zamka. Uz to, vojvoda je upravo rekao Pietru Bembu da moe otii u Belriguardo kako bi u miru radio na svojim stihovima, a Muza tako velikog pjesnika ne smije se otjerati jatom brbljavih ena i njihove sluinadi. Bijelo mramorno proelje Palae Belfiore toliko se savreno odraavalo na mirnoj vodi jezera kada smo popodne preli preko njega da je izgledalo kao potopljena sestra blizanka, kopija koju su pomno izgradile Nereide. Meutim, Donna Lucrezia nije joj bila sklona ak i prije nego to smo stigle zbog niza soba ukraenih freskama koje su slavile dostignua muevljeve majke vojvotkinje Eleanore. Otresla se izjavivi da je bilo posve u redu podsjetiti je da je vojvotkinja, kao i ona, bila panjolka i, kao i ona, rodom iz kraljevske kue Aragona, ali eludac e joj se prevrnuti i razum pomutiti budu li je stalno podsjeali na vojvotkinjinu vjetinu u ahu, glazbi i plesu. Onda se nasmijala. Da, i u jelu jer ini se da je vojvotkinja bila vrlo debela, kao i njezina ki Donna Isabella. "Mislite li", proaptala je zaostavi dok je hodala za mnom kroz te sobe na zapadnoj strani palae obasjane posljednjim sjajem sunca prije nego to je potonulo u jezeru, "da ju je stari Ercole morao objahati na psei nain? Ili mislite da je bio dovoljno muevan pa bi dosegnuo preko tog trbuha?" Poslije Angeline bolesti ponaala se prema meni laskavo prisno vjerujui da sam je ja nekako izlijeila. Nasmijala sam se. "U emu je kvaka?" upitala je Angela okrenuvi se na stolcu s kotaiima u kojem sam je gurala. "Oh, tako mrzim to sam ovdje dolje sa psima i patuljcima!" Nagnula sam se i rekla joj: "Vi i gospa trebali biste vie znati o mukarcima iz

-158-

Pompea

obitelji Este i njihovim sposobnostima od mene, draga." Angela se dala u estoku obranu svoje vrline kada se radilo o Giuliju, na to se njezina sestrina veselo narugala isputajui mrvice intimnih obavijesti o Don Alfonsu, smiljenih kako bi navele Angelu na to da nam se i sama povjeri. Na smijeh odskakivao je od oble vojvotkinje Eleanore i njezina dvora. Duh razvratnog zadirkivanja hitao je ispred nas galerijom sve dok ga nije zaustavila povorka slugu koji su nosili nau prtljagu s flote barki privezanih za gat palae. Angela je kriknula, ali Donna Lucrezia rekla joj je da se smiri prije nego to se ponovo razboli. Sluge nisu bile vanije od zidova, a nisu ni bolje ule. Pomislila sam da je to bila neiskrena izjava ene koja je odrasla medu labirintskim spletkama Vatikana. Proljee je postalo ljeto, a mi smo se lijepo smjestile u Belfioreu. Dok je dijete raslo u njezinu trbuhu, Donna Lucrezia postajala je jaa i sve uvjerenija da e roditi zdravo dijete i podariti Don Alfonsu sina koji e utvrditi njezin poloaj prave nasljednice sveprisutne vojvotkinje Eleanore. alila se primjeujui da ak zapoinje dobivati struk jednak struku svoje svekrve ili moda struku slona ija je posjeta Ferrari bila ovjekovjeena na zidovima Sale del Elefante. Takoer, Angela se poela oporavljati, dodue sporo jer je njezina krv jako oslabila od groznice koja je nastupila neposredno iza pobaaja. Ostala je mrava i slaba te nije mogla jesti nita osim juhe i mlijenih napitaka te joj je trebalo mnogo odmora. ivjele smo oputeno. Ile smo na izlete na jezero, naveer smo sluale glazbu u vrtu, a note su plutale zrakom otealom od mirisa ljubiica i sunanica dok su svijee namirisane tamjanom gorjele i odbijale komarce. Kartale smo, smiljale kazaline predstave i izmjenjivale ale s Gattom, Perrom i La Fertellom. Kao kuanstvo ena - osim lakrdijaa, kapelana i psa Fonsija uglavnom smo lutale naokolo u udobnoj odjei naoruavajui se korzetima samo kada su to od nas zahtijevale malobrojne slubene zgode. Don Alfonso ostao je na francuskom dvoru, zato je na jedini redoviti posjetitelj bio Giulio koji bi, sigurna sam. bio ostao s nama da mu je otac to bio dopustio. ak je rijetko sa sobom vodio veslaa, dok je neprimjetno dolazio sa starog pristanita na strani grada gdje su iskrcavali ivotinjska trupla nakon lova u

-159-

Pompea

Barcu. Angela je bila sigurna da e se njegov amac prevrnuti na najslabijem povjetarcu i on e se utopiti ili e ga poderati potomci velikih crva kojima je vojvoda Niccolo napuio jezero u danima kada se nalazilo izvan granica grada i tvorilo je dio njegovog obrambenog sustava. Angela je nepokolebljivo vjerovala u priu o crvima usprkos mnogim raznovrsnim ribama iz jezera koje su se nale na naem stolu tijekom posnih dana. Bolest ju je uinila lakovjernom i neprijateljstvo koje su ona i Giulio izazvali kada su se zaljubili uvjerilo ju je da se cijeli svijet urotio kako bi im nanio zlo. Postoji izvjesna vrsta grozniave, ulagivake Ijubavi koja vidi svoj objekt kao nemogue krhak, nesposoban izdrati ivotne potekoe i svakodnevicu. Tog se ljeta takva Ijubav proirila jednako kao i movarna groznica. Dok sam jednog jutra sjedila u loi na krovu, radei na svojem kutu pokrivaa za oltar koji je Donna Lucrezia obeala pokloniti katedrali u znak zahvalnosti za Angelin oporavak, okrenula sam se na trenutak u stranu kako bih odmorila oi od pomnog rada i vidjela sam Angelu i Giulija u vrtu. Loa je gledala na sjeveroistok i iz nje nismo vidjele Ferraru, zato ne bismo imale na oku njegov amac kada bi prelazio preko jezera. Angela je leala na mramornoj klupi prekrivenoj jastucima u sjeni kestena. Lice bi joj katkad zasjenili listovi stabla koji su se pomicali i klizali jedan preko drugog na jutarnjem povjetarcu koji je dopirao s jezera. Giulio je sjedio pokraj nje na naslonu za ruke i imao je otvorenu knjigu u krilu. Dragulji na njezinu uvezu povremeno bi bljesnuli kada bi je uzeo i, pretpostavljam, itao Angeli iz nje. Moda mi je zbog toga taj prizor zapeo za oko. Zavidjela sam joj na jednostavnoj dobroj srei, na tome to moe sjediti u osunanom vrtu i sluati ljubavnika dok joj ita, njuiti sunevu svjetlost u njegovoj kosi i osjeati kako toplina njegova tijela puni malen, sloen prostor izmeu njih, uivati u jedinstvenim kadencama njegova glasa. Osjetivi neto to mi se uinilo nevjerom, shvatila sam da vie ne ujem Cesareov glas. to sam ga vie pokuavala doarati sama sebi, tim se vie sjeanje na njega topilo i mrvilo kao to bi se stara maurska opeka u Toledu mrvila kada bih se otrla o nju i zamrljala pustinjskim crvenilom ruku ili suknju, poput drevnih zgrada

-160-

Pompea

koje su izgradili ljudi izjedeni enjom za domom. "Ostavite se malo rada, Violante. Odmorite oi." Tek kada mi se Donna Lucrezia obratila i kada su glazbenici koji su nas zabavljali lutnjom i teorbom prestali svirati, shvatila sam da su mi oi pune suza pa je Donna Lucrezia sigurno bila primijetila da ih trljam. Nadlanica ruke u kojoj sam drala iglu bila je glatka od vlage, a mogla sam iskopati sebi oko ili zamrljati suzama pokriva za oltar. "Da, gospo." Njezin malen, ljubazan osmijeh plivao je u mojem vidnom polju. "Poite pozvati sestrinu Angelu. Od oporavljanja postaje lijena." Zauo se uljudan titrav smijeh koji je poput leptira letio oko ostalih ena. "Da, gospo." * Kada sam niz etiri stubita sila u vrt, a zapuhani Fonsi ustro je trao za mnom, Angela i Giulio vie nisu bili sami. Pridruio im se kardinal Ippolito ija je grimizna halja sjala na suncu. Giulio je bio ostavio knjigu i ustao kako bi se suelio s bratom. Bilo je oito da se njih dvojica svaaju. Ne elei se umijeati u obiteljsku prepirku, uzela sam psia i povukla se prema rubu ukrasnog vrta iza sjenice u kojoj se nalazila kozja krv. Nisam namjeravala prislukivati, ali njihovi povieni glasovi jednostavno su dopirali do mene. "Nisam preao preko jezera po ovoj vruini da se ti ne bi obazirao na mene", povikao je Ippolito, a ja sam pomislila da je tako neko zvuao u djejoj sobi kada bi ga braa i sestre sprijeili u nekoj nakani. "Otac te zove u Ferraru." "Oh, on me uvijek pokuava odvesti odavde. On to ne misli ozbiljno." Giulio je zvuao kao da mu nije stalo. Naime, tog ljeta nita mu nije bilo vanije od Angele i njezina oporavka. "Ovaj put misli ozbiljno. Veleposlanstvo je stiglo iz Firence. Odrat e se obiteljsko vijee." "No, ja zapravo nisam lan obitelji, zar ne? On eli tvoj i Ferranteov savjet, vjerojatno ak i Sigismundov prije nego moj." Ippolitova halja utala je dok je koraao po ljunanoj stazi. "Ne budi

-161-

Pompea

mrzovoljan, Giulio. Zna da te voli." "Naravno, voli me. Volio je moju majku, i to, rekao bih, vie nego tvoju. Ali, to ne znai da cijeni moje miljenje. Kraljevska krv Aragona ne tee mojim venama." "Giulio, moram privatno razgovarati s tobom." Giulio se nasmijao grubo i nekako drugaije no inae pa je Fonsi u mojem naruju zacvilio i uzvrpoljio se. "Nas troje nemamo tajni." "Giulio..." Angelin glas bio je tih i tugaljiv. "Ozbiljno mislim. Sve to mi ima rei moe rei i Donni Angeli." "Angela... draga." inilo se da ta njena rije slabo pristaje Ippolitovim ustima. To me iznenadilo jer mi se inilo da se i nije radilo o tome je li vojvoda Ercole zatraio da svi njegovi sinovi sretnu poslanika iz Firence. "Ne elim imati tajni pred tobom... poslije svega zbog toga to smo... prepatili zajedno." Njegove rijei zvuale su kao da ih je otrgnuo s trnovitog grma. Giulio se jo jednom nasmijao, a pas se zakoprcao u mojem naruju. "Nije rije o tebi", nastavio je Ippolito napreui se, "toliko koliko o tvojoj... obitelji." Sada je Angela bila na redu pa se nasmijala energinije, pomislila sam, no tijekom puno prolih tjedana. "Ah, razumijem", rekla je toplo poput sunca na mojim leima. "Onda, to je taj moj brati ovaj put uinio? Napao Firencu?" ula sam natezanje dvaju mukaraca i Angelin suspregnut krik, ali nisam se usudila pogledati s mjesta gdje sam se sakrila. Razgovor je otiao predaleko da se moje prislukivanje shvati sluajnim ili bezazlenim. "to zna?" upitao je Ippolito. " to ti je rekao?" "Skidaj ruke s nje!" povikao je Giulio. "Nita", odgovorila je Angela. "Ti si vea budala nego to sam mislila ako smatra da mi se Cesare povjerava. On je jednako oprezan sa svojim mislima kao idov sa svojom kesom." Trgnula sam se. "Vidi", podrugnuo se Ippolito. "Njoj se svia malo grubosti. Od toga joj duh postane otriji." Jaka pljuska iza koje je uslijedila tiina i potrajala malo predugo. Stavila sam

-162-

Pompea

ruku preko psieva nosa kako bih stiala njegovo cviljenje. "K vragu, to je zub", rekao je Ippolito frfljajui kao starac kojeg je udarila kap. "Oh, Giulio, kako e mi sada svirati lutnju? Pogledaj zglobove na prstima. Mora dopustiti da ti ih operem." "Pitaj nau novu vojvotkinju, Ippolito; ona prima vie pisama od svojeg brata nego od naeg. On u njima sigurno spominje svoje planove jer pitam se to drugo ima od ivota osim te gladi zbog koje bi najradije poderao Italiju?" "Misli da bi neto uinio dok su Alfonso i na urjak Gonzaga na francuskom dvoru? Ti si budala. Polovica njegove vojske i novca kojim je plaa ovisi o Luju." "Makar Alfonso i Francesco bili blizu Lujeva uha, kau da ih je Valentino spreman pokakljati ondje gdje bi im vie odgovaralo." "Oh, zbilja, kakve li gluposti! Moda bi to vrijedilo za mojeg pokojnog bratia Juana, ali za Cesarea ne." "Tako", ustrajao je Ippolito ne obazirui se na Angelinu obranu Cesareove vrline. "A tko to kae? Ferranteove sudopere?" Fonsi se izmigoljio iz mojeg naruja kao debeljukasta, krznata pastrva i pao na tlo potravi prema Angeli i Giuliju to su ga bre nosile njegove kratke noge. Mogla sam ga jedino slijediti i nadati se da nee shvatiti da sam ula cijeli razgovor. Angela je unula kako bi pogladila psa, ali me i pogledala. Premda su joj oi bile zasjenjene irokim obodom eira, smjesta sam uoila, zahvaljujui laganom produbljivanju bora oko njezinih usta koje su nastale poslije bolesti, da je znala da sam sve ula. "ao mi je", proaptala je, "zbog ale o idovima", objasnila je opazivi kako se mrtim jer nita ne razumijem. Sagnula sam se i podignula psa. U trenutku kada smo pribliile lica onoliko koliko su nam dopustili obodi eira, upitala sam: "Zato bi me to uvrijedilo?" Uspravila sam se i vidjela da me Giulio mrko pogledao stavivi svoje ogrebene lanke u dlan druge ruke. "Morala je sve uti", rekao je bratu koji je doao do njega trljajui eljust, ve toliko nateenu da je izobliila njegovu urednu bradu. Krv iz usta nainila je

-163-

Pompea

tamniju mrlju na grimiznim prsima njegove halje. Proavi ravno pokraj Giulija kojeg nije ni pogledao, Ippolito mi je priao toliko blizu da sam mogla nanjuiti krv u njegovu dahu. "Jeste li Valentinova pijunka, djevojko?" Njegove rijei iz izoblienih usta zvuale su nerazgovijetno kao da ih je izgovarao pijanac. Bojei se da me ne udari, stezala sam pred sobom Fonsija kao tit - ako nita drugo, imao je otre zube i posjedniku narav. Kao da je razumio, psi je piskavo zareao i proizveo zvuk slian kotrljanju rie u metalnoj posudi, a zatim sam vidjela kako smijeh navire u Ippolitove tamne oi. Usne su mu se pomakle, trznuo se i okrenuo mi leda. "Budite sigurni u to da u odsad paziti na vas. A, ukoliko mu namjeravate poslati poruku, prisjetite se da se glasnik moe lako izgubiti u naim movarama. Bilo bi dobro da podsjetite na to i svoju gospodaricu. Giulio, amac e otii za deset minuta. Budi ondje." Okrenula sam se prema kui, ali Giulio me vrsto uhvatio za rame i, ne obazirui se na bratovu zapovijed, okrenuo me kako bih mu pogledala u oi. Fonsi je mahnito zalajao. Angela ga je uzela k sebi gladei mu glavu i guui mu dok se nije utiao i smireno njukao u njezinu naruju. "Je li to istina?" "Da sam pijunka vojvode Valentina? Ne, Giulio, nije." Dosad sam osjeala neko udno oduevljenje, bila sam polaskana time to je Ippolito mislio da Cesare ima dovoljno povjerenja u mene da bih pijunirala za njega. Sada kada me Giulio zapoeo ispitivati o tome, gorko sam uvidjela koliko je to apsurdna pomisao. "Mogao bi ovog popodneva upasti u Ferraru i najvjerojatnije to ne bih saznala do idueg tjedna", dodala sam osjeajui kako mi se plima crne ui iri tijelom. Zbog zabrinutosti u Angelinim borgijevskim oima osjeala sam se jo gore. "Ali, itate li njegova pisma vojvotkinji?" ustrajao je. "Ona vidi isto to i mi ostale", otresla se Angela. "Vidi svinuti velum i crveni peat koji visi na ljubiastoj vrpci. Nitko ne zna to se zbiva izmeu moje gospe i njezina brata." Mislila sam da lae, ali nisam imala pojma o emu je govorila i bila sam joj zahvalna to se umijeala u prepirku, zato to zbog nje nisam ispala

-164-

Pompea

budala. Kimnula sam u znak slaganja. "A sada se moramo pobrinuti za tvoju ruku prije nego to se posve ukoi." Uz lou alu o ukruenim ekstremitetima, Giulio je dopustio da ga odvede i ja sam se vratila vezu, a slijedio me naputeni Fonsi. Kada je duboka sjena arkade koja se protezala izvan Sale del Elefante progutala Angelu i Giulija, vrt je iznenada izgledao uasno prazno. ak ni kripa kolica ili rezanje nauljenih kara nisu prekidali munu tiinu. Nije bilo povjetarca koji bi jezero namrekao u smijeh ili naveo kestenove na apat, nije bilo glazbe ptica koje su mirno sjedile na granama dok ne proe vrelina ljetnog dana. S ove strane kue nisam ula ni tropot iz kuhinje dok se pripravljao dnevni obrok. Utonula sam u svijetlu tamnicu vreline. Sunce mi je udaralo glavu i peklo plua dok sam disala, a rubovi korzeta grebli su me ispod pazuha gdje se moja potkoulja, mokra od znoja, zguvala u komad mokrog lanenog platna. Nije mi bilo vano je Ii Cesare napao Firencu, Milano, Veneciju ili samo sveto Rimsko Carstvo. Samo sam htjela da zavri ono to je naumio i doe ovamo, da ispuni ovaj dosadni ferrarski dvor alama, spletkama, panjolskom glazbom i nonim kartanjem. Sama bih se popela na taj prokleti kesten i ubrala bodljikave plodove samo kako bih dobila priliku vidjeti kako zabacuje glavu i smije se prizoru golih kurvi koje puu izmeu svjetiljaka u potrazi za plodovima. Kada bih zatvorila oi, uspijevala bih nazrijeti vrh njegova jezika uhvaenog meu bijelim zubima, nanjuiti parfem njegove kose koja mu je padala niz lea. Mijeali su se jasmin, masline, slani zrak iz Ostije kada je vjetar puhao sa zapada te neto tajno i zvjersko to mu je bilo jedinstveno, moda ona istina o njemu. Ili je moda moje izgladnjelo sjeanje patilo od iluzija prouzroenih glau. Naposljetku, elja mi se ispunila, ali kako to obino biva sa svim naim najboljim eljama, ne ba onako kako sam bila zamislila.

-165-

Pompea

Premda smo se tijekom najvrueg dijela dana sve povukle u svoje sobe, Angela mi se nije pridruila. Pretpostavljam da se brinula samo za ranjene Giulijove zglobove. Ni na trenutak nije mi palo na pamet da bi se Giulio uistinu mogao pokoriti bratovoj zapovijedi i vratiti se u grad. Naime, njegov poloaj kopilana oboavane ljubavnice uinio je od njega sklisku jegulju koju je bilo teko uhvatiti. Fidelmi je takoer pripadalo pravo na krevet u naoj sobi, ali bez obzira na sitna neslaganja izmeu Angele i mene otkad smo dole u Ferraru, dijelile smo isto miljenje o Fidelmi. Nije imala smisla za humor, bila je pobona i nije ulijevala povjerenje. Sto god smo povjerile Fidelmi, odbilo se od nje kao voda od vrueg elika i palo bi tko zna gdje i u tko zna kakvim krhotinama. Pobrinule smo se da za nju ne bude mjesta u naoj sobi. Je li me probudio Angelin ustri apat? Njezina ruka koja mi je tresla rame kao to se trese lokot koji je zapeo? Ili sam dola k svijesti nekoliko trenutaka ranije kada me probudila kakofonija vritanja, proklinjanja, razbijanja stakla i lomljenja drveta? "Violante. Probudite se. Trebam pomo oko Lucrezije." "to se dogodilo?" Osjeala sam se kao da su mi oi nateene i pune pijeska, a glava puna dlakave plijesni koja mi je procurila u usta. "Dobila je pismo od Cesarea." Uinilo mi se da mi se srce stegnulo kao pesnica. "Je li mrtav?" "Oh, Bog mi pomogao! Rekla sam od njega, ne o njemu." "ao mi je, ao mi je!" Stresla sam glavom i otrla oi. Bujica katalonskog jezika Donne Lucrezije doprla mi je do uiju odnekud iz prolaza izvan sobe. "Osvojio je Urbino." "Urbino?" "Tono", odgovorila je Angela posve krivo shvativi ok koji nisam mogla ukloniti iz glasa. "Preao je sve granice. Guidobaldo je popularan vladar. Dobri Boe, on je nekad i sam bio stjegonoa ujaka Rodriga! A njegova je ena urjakinja Donni Isabelli. Lucrezia bijesni. Ako je nekako ne uspijemo smiriti, dovest e u opasnost djetetov ivot."

-166-

Pompea

Meutim, premda sam pritegnula prsluk, gurnula stopala u cipele i pourila za Angelom, sve svoje misli usredotoila sam na sebe i svoj udni doivljaj u vrtu urbinske palae. Jesam li to cijelo vrijeme znala? Jesam li trebala rei to sam znala? Nitko mi ne bi bio povjerovao. Bili bi to protumaili, poput Angele, kao tlapnje zaljubljene djevojke koja se razboljela zbog neuzvraene strasti. Uostalom, to sam mogla rei? Same besmislice. Spomenula bih miris parfema, dah koji je moda bio samo zimski povjetarac. Nale smo Donnu Lucreziju kako hoda irokim, nadsvoenim prolazom ispred vrata svoje privatne sobe. Sunce na zalasku bacalo je duge sjene koje je stalno prelazila i izgledala je kao zatvorenica bijesa koji joj je tresao tijelo poput demona. Kosa joj je visjela pred oima, odjea joj se razderala, nadlanice su joj bile izgrebane i krvave. Njezine noge u arapama nemarno su kripale dok je gazila po komadiima stakla i keramike te treicama slomljenog tronoca, a njegovo sjedalo tapecirano koom sada je lealo na ogradi prolaza. "Luda je", promrmljala sam Angeli. "Nita ne moemo uiniti. Moramo dovesti njezina lijenika. Ili sveenika", dodala sam osjetivi kako crvenim. Angela je odmahnula rukom. "Samo je moramo smiriti. Uhvatite je ispod jedne ruke, a ja u ispod druge. Kada bismo je samo uspjele navesti da dovoljno dugo mirno stoji kako bi posluala rijei razuma!" Sumnjala sam da bi rijei razuma ikako doprle do Donne Lucrezije, ali bacila sam se prema njoj kada je krenula prema meni i pokuala sam joj uhvatiti jednu ruku kojom je mahala po zraku. Opazivi me, naglo je zastala. "Vi!" zareala je udnovatim glasom borbene make. Spustila je ruku i usmjerila je prema meni arivi mi u grudi prst s hrapavim noktom kao u sudopere. "Poite sa mnom!" Pogledala sam Angelu. Slegnula je ramenima. Prestravljeno sam slijedila Donnu Lucreziju u njezine odaje. Sobe su izgledale kao da su netom opustoene. Zavjese su bile strgnute s prozora i leale su na podu medu odjeom, draguljima, razbijenim staklom i keramikom. Sve je bilo obiljeeno krvavim otiscima stopala poput crvenog osipa na koi.

-167-

Pompea

"Znate li to je uinio?" upitala me okrenuvi se prema meni prije nego to sam uspjela zatvoriti vrata malenog predsoblja u koje sam je slijedila. Nigdje nisam vidjela ni Catherinellu ni druge sluavke. ula sam da Fonsi negdje cvili, ali nisam ga mogla vidjeti, a nisam ga se usudila pozvati. "N... ne, gospo." Zato me to pitala? Je li znala to se dogodilo u Urbinu ili je njezino pitanje bilo retoriko? inilo se da me nije ula. "Obeao je", nastavila je sada gotovo apui i tresui glavom strano alosno i umorno. Zatim je kriknula: "Obeao si!" Uprla je pogled u mene, stoga sam na trenutak potraila u sjeanju neto to sam joj bila obeala i nisam ispunila, a nisam shvatila da me uope nije vidjela. "U Nepiju. Obeao si, zakleo si se da se nee upletati." Opet je poela hodati ostavljajui jo krvavih mrlja preko onih koje su se ve suile na poderanim zavjesama. Nasrtala je noktima na ui i zamrenu kosu kao da je ondje zasjelo neko strano tijelo i pokuavala ga je istrgnuti. Uskoro su joj se prsti vrsto zapleli u duge pramenove svijetle kose, kao dudovi svilci u svojim ahurama. Bojala sam se za njezine oi. "Zato me nee ostaviti na miru? Ostavi me, pusti me da nastavim ivjeti, mogu to. Imaj povjerenja u mene. Rije je o djeaku? Je li on razlog?" Na spomen djeaka iznenada se smirila. Osjetila sam olakanje kada sam shvatila da nije potpuno poludjela zbog vijesti iz Urbina jer nije zaboravila to duguje svojem neroenom djetetu. "Prerano je", rekla je gledajui ravno u mene i drei ruke na oblini trbuha. "Boli vas, gospo? Moda biste trebali lei." Premda, ako je njezina spavaa soba bila u istom stanju kao ova, sam je Bog znao gdje bi mogla lei. "Poslat u nekoga po lijenika." Zakoraila sam naprijed i pokuala sam je uhvatiti za nadlakticu, ali otresla me nestrpljivo zagunavi. Prelazei oima preko sobe kao da prvi put vidi taj kaos, rekla je: "elim da neto vidite." Podignula je strgnutu tapiseriju i razotkrila pisai stol gdje je drala pisma. Sada je imao samo tri cijele noge pa se zaklimao kada se tapiserija pomaknula i napola presavijen pergament skliznuo je na pod. Donna Lucrezia muno se sagnula kako bi ga uzela i dodala mi ga.

-168-

Pompea

"itajte!" zapovjedila mi je. "Ovaj plemi", proitala sam, "uistinu je sjajan i velianstven, a u ratu nema nijednog pothvata koji mu ne bi izgledao maleno. U potrazi za slavom i zemljama nikad se ne odmara i ne zna za iscrpljenost ili opasnost. On stie u jedno mjesto prije nego to se sazna za to..." "Da, da, to je dosta. Razumijete, poslao je to u ali." Namrtila sam se. Nisam razumjela to je eljela rei. Donna Lucrezia uzdahnula je i objasnila mi: "To je izvjetaj firentinskog veleposlanstva koje mu je dolo u Urbino. Dao je presresti glasnika i prepisati izvjetaj. Poslao ga je, kae, kako bih se zabavila, vidjela kako je lagano oarao >djevianske republikance<, tako ih je nazvao. Vidite, Violante, on nita ne shvaa ozbiljno. to da radim?" "Morate mu pisati i rei to mislite, gospo. Ako shvati koliko vas je pozlijedio, povui e se iz Urbina, u to sam sigurna." Premda su joj suze tekle niz lice, stvarajui slane kanale u ogrebotinama na obrazima koji je, zaudo, nisu pekli, na to se nasmijala rekavi: "Da je imao imalo obzira prema meni, ne bi ga bio ni osvojio. Montefeltri su sada moja obitelj i Donna Isabella, koja ih je primila, kae da su bili prisiljeni pobjei samo s odjeom koju su ve imali na sebi." "I Cesare je vaa obitelj, gospo", usudila sam se rei. "Cesare je..." Sada je poela ozbiljno plakati. Jecala je pohlepno, uzdrhtalo kao da e potroiti sav zrak u sobi koja se mraila. "Sam davao", naricala je oduljujui slogove te rijei kao da zvukom predoava sliku avoljeg repa. Jo je jedanput zapoela svoju pantomimu hodanja, grebanja, upanja kose i mrmljanja o Nepiju. Ne priekavi kako bi me otpustila, pobjegla sam potraiti pomo. "Zato stalno govori o Nepiju?" upitala sam Angelu dok smo urno traile prestraene sluavke Donne Lucrezije pa ih poslale natrag kako bi napravile reda. "Nepi?" Angela je izgledala zaueno. "Hej, ti! Pronai kapelana Donne Lucrezije. I lijenika. Idi!" proderala se na mravog djearca kojeg sam

-169-

Pompea

vjerojatno vidjela s Ferranteom. "Nepi", ponovila je pokazujui vie razumijevanja. "Lucrezia je onamo pobjegla s Rodrigom poto su mu ubili oca. Bio je jo dojene, ali svatko je znao da je Cesare ubio Alfonsa od Bisceglie. Ne vlastitim rukama, ali kao da i jest. Michelotto", uobliila je ustima to stravino ime, ali ga nije bila posve spremna ispustiti u blag veernji zrak Belfiorea. "Lucreziji se slomilo srce. Zaklela se da nikad vie nee razgovarati s Cesareom. Poslije nekoliko tjedana Cesare je svratio u Nepi na putu u Cesenu kako bi se pridruio svojoj vojsci. Nitko ne zna to se ondje dogodilo. Poznato je samo to da se Lucrezia vratila u Rim kao utjelovljenje slatkoe i vedrine, a ponaala se kao da Alfonsa nikad nije ni bilo." Slegnula je ramenima. "To je sve to mi pada na um." * Premda je Donna Lucrezia prestala bjesniti i ekala je poput krotkog djeteta koje zna da je bilo zloesto i pokuava ispatati, oito nije bila pri sebi. Njezine su sluavke popravljale tetu u sobama i ureivale pomaknuto pokustvo i strgane zavjese koliko je to bilo mogue te palile ostatak unitenih stvari na krijesu pored hrpe gnoja u stranjem dijelu stajskog dvorita. Pala je u nesvijest kada se ispovijedala u vojvodinoj kapeli. Njezin lijenik izjavio je da ima groznicu zbog koje joj je pustio krv i preporuio strog odmor u krevetu tijekom barem tjedan dana. Meutim, Donna Lucrezia nije htjela ni uti za to i ustrajala je na hitnom povratku u Ferraru. Bez sumnje, Angela ju je bila izvijestila o Ippolitovoj i Giulijovoj svai i, dok joj je mu bio u Milanu s francuskim dvorjanima, a govorilo se da vojvoda Ercole onamo putuje zbog toga to je Cesare osvojio Urbino, odluila je osigurati svoj poloaj vojvotkinje. "to ako putovanje ugrozi vae dijete, gospo?" prekorila sam je dok sam nadzirala pakiranje njezine odjee, a ona je leala na krevetu. Njezina natekla stopala u ljubiastim svilenim arapama bila su obla i sjajna kao patlidani. "Ako moram izgubiti dijete, to e se zbiti u Ferrari", odgovorila je. "Trudnoa je dovoljno poodmakla da se vidi da je bio djeak." Vrijeme se promijenilo.

-170-

Pompea

Jednolika siva svjetlost prodirala je kroz finu kiu u skladu s bljedilom Donne Lucrezije i odlunim borama koje su joj usta vukle dolje prema eljusti. Rijetko na licu njezina oca nije bio osmijeh, no ovako je i on izgledao kada bi se odmarao - mesnato i bezobzirno, osjeajno i nesavjesno. Odluila sam nita vie ne rei. Iz ovog ili onog razloga Bog je sigurno uvao Donnu Lucreziju.

-171-

Pompea

O SMO

POGLAVLJE

FERRARA, KOLOVOZ 1502. GODINE Ti si moja prva, posljednja i jedina Ijubav. Zapoelo je sa lanom vojvodina kapelskog kora. Bile smo na slubi Bojoj kako bismo proslavile dan jednog od bezbrojnih svetaca kojem smo neto dugovale. Da sam znala kakve e biti posljedice te mise, moda bih se bila sjetila koji je to svetac bio i zapalila bih svijee ili nazvala neko dijete u njegovu ast. Meutim, znala sam samo da je dan bio vru, a u kapeli je zrak proet tamjanom bio gotovo neizdrivo zaguljiv. inilo se da je moja lepeza podizala temperaturu usprkos tome to je trebala smanjiti zaguljivost - to me podsjealo na mijeanje kotla pri emu su nastajali oblaci pare. Nisam mogla zamisliti kako je Donna Lucrezia uspijevala disati ispod gustog vela. Pokuala sam se usredotoiti na misu, ali shvatila sam da ustvari obraam pozornost na tamne mrlje znoja ispod ruku voditelja kora, koje su se ritmiki pojavljivale i nestajale dok je dirigirao, te na trunicu praine u jarkom snopu svjetlosti koja je dopirala kroz prozor kapele. U koru je iznenada nastalo komeanje. Djeak, znojna lica kao da je od izglaane slonovae, pao je na koljena i klonuo na bok. Glazba je zastala, posrnula. Voditelj je pokrenuo glazbenike nizom brzih, izraajnih pokreta rukom. Dva poetnika kojima su se noge zaplele u ipkaste albe, odvukli su djeaka kroz vrata u krstionicu. Misa se nastavila i nisu je skratili. Osjeala sam se bolje, kao da je slabost koju sam osjeala preplavila djeaka iz kora umjesto mene. Kada smo kasnije uli da je umro, svladao me nerazuman i neoekivan osjeaj krivice, gotovo kao da je njegova smrt bila namijenjena meni. ule smo i za druge smrtne sluajeve. Bolest bi zapoela kao movarna groznica. Prvo bi nastupilo znojenje i drhtavica te bolovi u zglobovima, ali za nekoliko sati rtve bi toliko jako povraale da bi im to razderalo utrobu pa su krvarile iz svih tjelesnih otvora. Premda su sobe namijenjene koru u Corte Vecchiju bile

-172-

Pompea

potpuno oiene vrelom vodom, a sa stropa visjele su kuglice napunjene ambrom i kamforom, jo su se dva djeaka razboljela. Prolaz koji je povezivao zamak s Corte Vecchijom bio je zakljuan i palili su tamjan pred vratima, ali uza sve to lijenici Donne Lucrezije jo su se vie trudili nagovoriti je da opet ode iz grada. Meutim, glasnici su otili u Milano po Don Alfonsa jer ga je odluila vidjeti i postupiti onako kako joj on savjetuje. On i njegov otac u Ferraru su stigli otprilike dva tjedna nakon smrti djeaka iz kora, a u to vrijeme mrtvaka kola svakog su jutra skupljala tijela ispred vrata siromanijih gradskih kua. Neustraiva skupina franjevaca poela je odravati masovne sprovode na rubovima vapnenih jama iskopanih izvan Porta degli Angeli. Tamo su prima li sve brojnije mrtvace. Laiko sveenstvo povuklo se unutar zidova katedrale gdje su se stalno pjevale mise, a oni koji su mogli dolazili su zaklinjati svetog Jurja da suzbije zmaja zaraze i svetog Maurelija da ih razrijei svih grijeha zbog kojih su tu nesreu navukli na sebe. Don Alfonso objavio je da e vidjeti suprugu poto se sastane s gradskim vijeem i sazna to bi se moglo uiniti kako bi se olakale patnje naroda i usporilo napredovanje zaraze. To nam je dalo tri ili etiri sata da smislimo kako prikriti oiljke od ogrebotina na licu Donne Lucrezije. Angela se odluila za olovni prah, ali upozorila sam je da sloj ne smije biti predebeo jer bi Don Alfonso mogao pomisliti da i Donna Lucrezia boluje od groznice. Elisabetta Senese dala se na posao. Dohvatila je tuak i muar kako bi napravila smjesu od olovnog praha, karmina i ruina ulja koja e biti iste boje kao i put Donne Lucrezije. U meuvremenu naa gospodarica provela je itav sat u sobi s Fidelmom, a to me uznemirilo. Kada je Don Alfonso stigao u odaje Donne Lucrezije, jo je bio u putnoj odjei premda je pokuao povrno oprati lice i ruke te je stresao najvei dio praine iz plata i izama. Kao poluizbrisani slikarski nacrt, izgledao je zamrljano i nezavreno, oi su mu bile odsutne i neusredotoene, usta su mu se trzala od zabrinutosti. Kada je Donna Lucrezia u Fidelminoj pratnji dola iz sobe za odijevanje u Camera Dal Pozzolo, na licu nije imala ni veo ni minku. ula sam kako Angela blizu

-173-

Pompea

mene hvata dah i osjetila sam da je navukla kapuljau preko glave. Don Alfonso zagledao se u svoju enu, a podignuta ruka koju je htio poljubiti ostala je nasukana u njegovoj velikoj api s prljavim noktima. Sabravi se, naklonio se, okrznuo bradom nadlanicu Donne Lucrezije, a zatim se uspravio i bijesno pogledao oko sobe kao da eli da se stopimo sa zidovima. Meutim, nije nita rekao pa smo ostale na svojim mjestima. "Doavola, suprugo, to ste uinili s licem?" upitao je. "Izgleda kao da ste sudjelovali u krmarskoj tunjavi. Ili su vas uhvatili Sigismondovi takori." Nesigurno se nasmijao. Donna Lucrezia nasmijeila se poput svete djevice, ali nije nita rekla. "No?" Don Alfonso prekinuo je tiinu. Donna Lucrezia ivano je pogledala Fidelmu. Ono to su bile smislile oito im nije polo od ruke. Zakoraivi naprijed, pomislila sam da nema druge nego osloniti na svoj poloaj Angeline spasiteljice i Cesareove inamorate te sagraditi istinu na temelju lai i pustih elja. "Moja gospa bila je toliko utuena zbog djela vojvode od Romagne prema vaoj obitelji u Urbinu da je od alosti sama sebi nanijela ove rane." Neka izvue vlastite zakljuke o razlozima za tu alost. Sama je alost bila dovoljno stvarna. "Nisam vam dopustila da govorite, Violante. Ali, rekla je istinu, suprue." Kleknula je naslanjajui se na Fidelmu. "Oprostite mi. Trebala sam misliti na vae nezadovoljstvo kada me vidite ovakvu." "Ustanite, eno." Osjetila sam olakanje kada sam ula da je njegov hrapav glas zadrhtao i pribliio se osjeajnoj plaljivosti te toplinu u srcu kada sam vidjela da je odbio Fidelminu ruku i sam pomogao Donni Lucreziji da ustane. Hitajui u mislima prema naprijed, pokuavala sam smisliti kako bismo joj mogli skriti stopala jer nee spavati s njom prije nego to se dijete rodi. Meutim, jeftine javne kue koje je najvie volio sigurno su bile pune bolesti, stoga emo se morati pobrinuti da ga, radi obrane svoje gospe, opskrbimo pravom vrstom djevojaka, debeljukastih i pomalo grubih, sposobnih rasporiti kopuna ili pokakljati gospodarevo udo jednako veselo i spretno. Te su veeri mu i ena veerali sami, ali zatim je Don Alfonso otiao ravno na savjetovanje s ocem, Ferranteom i Giuliom kako bi isplanirali svoj pohod na

-174-

Pompea

groznicu. Grad je bio pod opsadom. Nitko nije smio ui kako ne bi unio jo zaraze, kao to ni jaki graani nisu smjeli otii jer su bili potrebni za peenje kruha i klanje ivotinja te voenje mrtvakih kola do sumpornih jama gdje su trupla bila spaljivana. Premda je idovima obino bilo doputeno slobodno ivjeti i raditi medu kranskim puanstvom u Ferrari, vojvoda je sada zapovjedio da odu u staru etvrt oko sinagoge. Rekao je da je tako odlueno radi njihove sigurnosti i ouvanja njihove imovine jer bi ljudi mogli kriviti idove za izbijanje groznice i napasti ih. "To je rekla i kraljica Izabela", rekla sam Fidelmi kada je promukao glas vojvodina slubenika, isprekidan sluzavim kaljem, razlio trgom sve do loe Corte Vecchija, kamo smo otile uti objavu, "u Proglasu o progonu." Moj otac obiavao je to rei istim tvrdim, ironinim glasom koji sam i ja, primijetila sam, sada bila preslikala izgovarajui Fidelmi svoju opasku. Meutim, glas mi se pak malo razlikovao od njegova, kao da mi je pokuavao rei i neto drugo. "To je razumna mjera opreza", rekla je. "Naposljetku, samilosno je ne izloiti kranske due iskuenju kada im prijeti smrt bez mogunosti oprotenja grijeha." Sveenici su odbijali ui u kue bolesnih zbog straha od zaraze. Ippolito se bio ponudio otputovati hitro u Rim kako bi zamolio Papino doputenje da laici daju oprotenje grijeha. Nije bilo sumnje u to hoe li Papa pristati na to, ali doputenje jo nije bilo stiglo. "Zato ste ovdje? Mislim, zato sluite Donni Lucreziji? Ako ste se iskreno obratili kranstvu, bolje bi vam pristajao ivot u samostanu, zar ne?" "Napravila sam ugovor s ocem. On je zlatar. Rekao je da u mu biti korisna ako odluim biti kranka. Neto je napravio za Donnu Isabellu Gonzagu u Mantovi pa ga je ona preporuila Donni Lucreziji, ali s obzirom na to da se njih dvoje ne vole, mislio je da e poboljati svoje izglede ako me poalje u Ferraru. Ne biramo vlastitu sudbinu. Pogledajte svetog Pavla ili samog Krista. Boji posao obavlja se ondje gdje se za to ukae prilika." Nou i danju grad je uao ispod pokrivaa satkanog od prljavog utog dima koji je vonjao po trulim jajima, stoga je bilo teko povjerovati da se tako proiavao zrak. Pripijao nam se za kosu, ulazio nam u grla

-175-

Pompea

skrivao se u naborima nae odjee, prekrio je svijede zgrade aom, a koa

nam je od njega poprimila boju maslaca. Urod crvenih krieva koji su cvali na ulinim vratima nije potovao drutvene poloaje. Svjea je boja u jednakoj mjeri kao krv kapala s reljefnih bronanih vrata plemstva, s vrstih eljeznih vrata gradskih trgovaca i s poderanih koa koje su prekrivale ulaze u najgore jazbine. Jutrima, podnevima i noima krme su bile pune bolesnih, umiruih i ucviljenih ljudi koji su traili zaborav. Vojvoda je zapovjedio da se krme zatvore, ali to je samo dovelo do nemira na ulicama jer bi bande pijanaca susretale povorke flagelanata koji su pjevali himne, stoga su krme ponovo otvorene. Nakon to su umrli svi koji su hranili lutalice, trupla ivotinja uginulih od gladi leala su na ulicama pa su ih prodirali opori podivljalih pasa, a gospodari su im umirali znojei se na slamnatim leajevima ili krevetima s poplunima napunjenim perjem. Dim je barem otjerao muhe. Prolaz izmeu Cortea i zamka ostao je zatvoren. Kuhinjska vrata kroz koja su donosili hranu i pie prala su se svakog dana, a osoblju koje je rukovalo vreama ita i bavama vina, vrevima maslina i kutijama usoljene ribe zapovjeeno je da gazama prekrije usta i nos. Nismo smjeh jesti svjee meso te voe i povre koje je dozrjelo na pokvarenom zraku, a ak su nam uskraivali mlijeko i jaja pa smo nauile ivjeti na gotovo niemu osim palente koju su jeli i seljaci. Nitko nije smio ui ili izai iz vojvodskih nastambi te su se ak i pisma spaljivala. Groznica je pak bila lukava i svakom nas je prilikom poraavala. Potkraj srpnja Giuliana Cecharella, jedna od dama Donne Lucrezije, ozbiljna djevojka nadarena za fino vezenje, pronaena je mrtva u krevetu. Lea su joj bila svinuta i spolni organ bio joj je potpuno izloen pogledima jer je u posljednjim napadajima bolesti nogom zbacila posteljinu i spavaicu. Budui da su oba lijenika Donne Lucrezije bili bolesni, umrla je prije nego to joj je pruena ikakva lijenika pomo. Te se veeri Donna Lucrezia potuila na bol u trbuhu. "Ovdje gdje je nekad bio moj struk", rekla je alosno pokuavajui prikazati simptome kao nevane vjetrove koje je prouzrokovala prisilna prehrana kaom

-176-

Pompea

od ita. Ipak, bojala sam se za nju. Primijetila sam tjelesne sokove koji su se borili u njoj, njezinu potitenost zbog Giulianine samotne smrti prije koje se nije uspjela ni ispovjediti, a tijelo su joj bacili u sumpornu jamu sa svim vrstama radnika i ulinih derana. Istodobno, odavala je duboku radost ene koja e uskoro roditi. Kad god bi se dijete u njezinu trbuhu pomaknulo, tupa odsutnost duha nestala bi iz njezinih oiju i cijelo bi joj se lice ozarilo od sree i uzbuenja. inilo se da postoje izvjesni nedostaci ravnotee izmeu elemenata njezine krvi i krvi njezina djeteta. Mislila sam da se dijete treba roditi kako bi je spasilo, no to se trebalo dogoditi tek poetkom adventa. Odluila sam te noi ostati u sobi Donne Lucrezije jer su njezini lijenici bili bolesni. Nije se usprotivila. Premda sam se poprilino udobno smjestila na improvizirani krevet od popluna naslaganih na pod, malo sam spavala. Dok je harala groznica, no je bilo najbolje vrijeme jer bi se zrak ohladio i vatre bi se zagasile pa je ponovo bilo mogue valjano disati. Bilo mi je drago leati budna, zaahurena meu perjem, i sluati predenje legnja mranjaka, hukanje sova i utanje mieva pod daskama na tlu. Tjeila me pomisao da divlja stvorenja nastavljaju ivjeti ne znajui za nas i nae patnje. Osjeala sam se sigurno zbog svoje beznaajnosti - ako sam bila tako malo vana, moda je bol u mojem srcu bila jo nevanija i postat e podnoljiva tijekom vremena. Moda e potpuno ieznuti. Ta me pomisao trgnula iz polusna. Nisam mogla ivjeti bez te boli kao ni bez zraka koji sam udisala ili vode kojom sam taila e. Ako podlegnem zadovoljstvu, ljubav koja se smjestila u meni smekat e se i priguiti pa u opet biti obina, samo jo jedna mlada ena cijenjenog podrijetla i malog imetka koju e njezina gospodarica uporabiti za pletenje mree utjecaja koja joj je potrebna kako bi se sigurno uvrstila u svojem novom ivotu. Ljubav prema Cesareu inila je moju osebujnost - po njoj sam se isticala. Moja obitelj, moja vjera, ak i moj jezik, sve su mi to oduzeli pa sam prazna mjesta ispunila tom ljubavlju. Kada bih dopustila da ona nestane, tko zna to bi zauzelo njezino mjesto i uinilo me neprepoznatljivom samoj sebi? Budui da se moja volja naprezala kako bi podrala tu potrebnu bol, bila sam posve budna kada je zvuk povraanja koji je proizvela Donna Lucrezia prognao

-177-

Pompea

Cesarea iz mojih misli. Izvukavi se iz hrpe popluna, pourila sam k njoj i odmaknula zavjesu s kreveta te unula kako bih joj pridrala glavu dok nije proao napadaj povraanja. Kada je mjeseina koja se probila kroz prozorske kapke uhvatila sjaj Catherinelline crne koe, tiho se odvojila od tame i unula pokraj mene drei zdjelu u rukama. Nakon to se Donna Lucrezia oporavila od napadaja, upalila sam svijeu pored kreveta i nas smo tri pregledale sadraj zdjele kako bismo saznale ima li u njoj crne krvi koja nastaje zbog groznice. "Svjetlost je slaba", rekla sam. "Za veeru jele smo krvavicu", rekla je Donna Lucrezia, a od prisjeanja na to opet je poela povraati. Samo je Catherinella utjela. Moda, usprkos groznici, nije shvaala opasnost crne boje. Donna Lucrezia zavalila se na jastuke, a pramenovi vlane kose pobjegli su joj iz ipkane none kape koja joj se zalijepila za elo. "Poslat u Catherinellu da nade lijenika", rekla sam. "Sigurno nisu svi bolesni." "Bolje da dovede sveenika." Suze su poele tei niz blijede, nateene obraze Donne Lucrezije, "Do toga je dolo", poalila se slabim glasom. U bijesu sam pomislila da je to Cesareova krivica, a zatim, dok se gnjev kao u podizao u mojem grlu, upitala sam se zato se sve uvijek vraalo na njega. Da nije upao u Urbino, jo bismo bile u Belfioreu, daleko od opasnosti. Nisam znala, kada sam uklonila zdjelu i ponudila Donni Lucreziji gutljaj vode koju je smjesta povratila, volim li ga ili mrzim, odnosno ima li uope ikakve razlike izmeu ta dva uvstva. "Brzo!" viknula sam Catherinelli. "Dovedi lijenika." "Ali, gospa kazati..." "Ne treba joj sveenik. Ne umiru ba svi." Ipak, poto je robinja bosih nogu tiho prela preko uglaanog drvenog poda otiavi iz sobe, Donna Lucrezia je rekla: "Sa mnom je svreno, zar ne, Violante?" "Ne, gospo, ne, naravno..." Meutim, suoena s njezinim tvrdim i beznadnim pogledom, stiala sam glas. "Ne znam", priznala sam. "Pogledajte ispod kreveta. Ondje je krinja. Izvadite je."

-178-

Pompea

Znala sam na koju je krinju mislila. To je bila malena kutija od istroene koe pojaana broncom i zakljuana kljuem koji je Donna Lucrezia nosila na laniu oko vrata. Izvukla sam je i blago poloila na njezino krilo. Lani s kljuem zapleo joj se u kosu, ali odbila je moju pomo jer nitko osim nje nikad nije dotakao taj klju. Nitko osim nje nije mogao poi onamo kamo je ona ila. Lagano trijumfalno uzdahnuvi, oslobodila je lani, prevukla ga preko glave i otkljuala kutiju. Nadala sam se da mi je maska ravnodunosti koju smo mi, dvorske dame, morale usavriti ostala na mjestu, ali u sebi sam kipjela zbog nepristojne radoznalosti. to je bilo u kutiji? Ljubavna pisma? Tajna gomila zlata ili dijamanata? Boica otrova kao posljednje utoite? Isprva sam pomislila da je prazna, a zatim, kada je svjetlost svijee pronala put ispod podignutog poklopca, vidjela sam filigransku kutijicu koju je bila nosila one noi nedugo nakon naeg posjeta Ugovoj i Parisinoj tamnici. Brzo i instinktivno bacila sam pogled na strop traei dasku za pijuniranje, ali ukoliko se zbilja ondje nalazila, bila je zatvorena. Podignuvi kutijicu iz krinje, Donna Lucrezia trenutak ju je drala u zaobljenim dlanovima i smijeila se kao da se u njezinoj mrei izvijenih i ispupenih ica nalazi nekakvo divno sjeanje. "Sjetite se to sam vam rekla, Violante. Ako umrem, morate to dati Cesareu i iskazati mu..." njezin je glas zastao, nekoliko je puta brzo trepnula, a zatim nastavila, "moju sestrinsku dunost i odanost." Pokuala sam smisliti neku izliku kako bih je upitala zato joj je kutijica tako vana, ali nita mi nije palo na pamet. Onda se Catherinella vratila s jednim od Don Alfonsovih lijenika. Lijenik je bio snen, neuredan i naoko prestravljen. Pomislila sam da se taj ne razumije ni u to osim u sifilis pa sam ga mrzila zbog toga to je omeo moju radoznalost. Meutim, mrzila sam i samu sebe zbog toga to sam je osjeala. inilo se da Donna Lucrezia, ve slaba od trudnoe i napora zbog njegovanja Angele, nikako nee moi preivjeti taj najnoviji udarac svojem zdravlju, ali Don Alfonso odluio je poduzeti sve to je bilo u njegovoj moi kako bi je spasio. Budui da sam stekla ugled iscjeliteljice i, rekla bih, s obzirom na to da su me smatrali nevanom, obinom conversom, zapovjedili su mi da danju i nou

-179-

Pompea

budem s Donnom Lucrezijom. Don Alfonso zapovjedio je da mu naprave krevet u njezinoj sobi za odijevanje jer su ga od tamo mogli brzo pozvati ukoliko bi joj se nou stanje promijenilo. Tijekom dana bio je s njom koliko su mu to dunosti doputale, te uvijek kada je jela. Premda sam joj sama iznad eravnika u sobi za odijevanje pripremala sva bolesnika jela - pileu juhu i jemenu kau, a ionako nije mogla zadrati u elucu nita osim malo vode Don Alfonso nastavio je sumnjati da je netko pokuava otrovati. To je bila tek njegova isprazna elja jer je ak i otrov bio bolji od groznice. Kada se vijest proirila palaom, poeli su se okupljati leinari. Doli su veleposlanici drugih sila sa svojim otroumnim oima i zagonetnim osmijesima, slikari i pjesnici te glazbenici koji su uivali zatitu Donne Lucrezije i imali obitelji na grbai, trgovci koji su joj prodavali saten i sapun po previsokoj cijeni, sveenici i lijenici koji su se pogledavali sa suprotnih strana sobe, a svatko od njih bio je uvjeren u vlastito miljenje i prezirao tue. Doao je Gian Luca Pozzi, zamjenik poslanika vojvode Ercolea u Rimu tijekom udaje Donne Lucrezije, koji je otad stalno njukao oko nje u nadi da e u zamjenu za pozitivne - ili barem ne neprijateljske - izvjetaje o njoj koje je slao svojem gospodaru dobiti njezinu podrku za kardinalski eir. Nadalje, ondje u odvojenom kutu sobe vrebao je Francesco Troche oima koje su blistale kao maje oi u tami, a bio je poznat kao Papin povjerenik. S vremena na vrijeme neto bi skriveki proaptao svojem kolegi Kataloncu Francescu Remolinsu koji je iz Urbina donio vijest o padu Camerina pred Cesareovim etama. Takoer, gospodari Camerina bili su u srodstvu s obitelji Este. Obitelj je dola - vojvoda sa sestrom Osannom i skupinom vlastitih ljubimica opatica koje su plakale i derale odjeu te uvjeravale Njegovu Milost da e se dogoditi udo koje e zatititi njegovog neroenog unuka. Ferrante je sa sobom donio naklapanja i knjige poezije te kratko plakao na mojem ramenu. ak je i Sigismondo doao vidjeti snahu kako bi je uvjerio da je groznica jo jedna urota takora i da zna to treba poduzeti. ak je donio truplo jednog krivca koje je balzamirao u zainima za kiseljenje i umotao u muslin za maslac kako bi dokazao da je as pobjede pred vratima. Otjerala sam njega i njegovu lovinu

-180-

Pompea

osjeajui olakanje to imamo vlastitu kuhinju kod podnoja kule Marchesana. Biskup Venose, omiljeni lijenik Njegove Svetosti, na putu u spavau sobe i iz nje proao je kroz gomilu kao Mojsije koji razdvaja Crveno more, a njegovi pomonici nosili su prekrivene zdjele te pladnjeve kupica i lanceta dok su trkarali za njim. Svaki put kada bi izaao iz spavae sobe, strpljiva, zabrinuta, radoznala, proraunata lica koja su ekala okrenula bi se prema njemu, a lice bi mu poprimilo ozbiljniji i zlokobniji izraz. Svaki put kada bi se vrata jo jednom zatvorila iza njega, nastavilo bi se mrmljanje prepuno nagaanja i kovanja zavjera. Uzdasi su nalikovali na apat demona koji ive u eteru. Onda, jednog popodneva, kada se inilo da je Donni Lucreziji malo bolje pa sam se otila odmoriti u svoju sobu i promijeniti odjeu, vratila sam se u njezine odaje i ustanovila da gomile vie nema, a Michelotto da Corella, u odjei viteza svetog Ivana, straario je pred vratima. "Vidi. vidi", rekao je prilijepivi na lice prekriveno oiljcima izraz najblii osmijehu. "Mala idovka. Lijepa dodatna nagrada za mojeg gospodara." "On je ovdje?" Osjeala sam kako mi ponestaje daha. Tlo ispod mojih nogu poelo se naginjati i skliziti kao brodska paluba. Michelotto je kimnuo. Pobojala sam se da u ga poljubiti usprkos tome to je vonjao po enjaku i ueglom maslacu, a zubi su mu bili kao u stara konja. "Ali, ne smije ga se uznemiravati." Uspravio je ramena i upadljivo spustio desnu ruku blizu drke maa. "Donna Lucrezia e me traiti." Zapovjedila sam srcu da se smiri, ali nije se obaziralo na to. "Znate, ja sam njezina posebna njegovateljica." "U ovom trenutku niste", odgovorio je Michelotto odbojno se cerei. "ekat ete ovdje dok vas ne pozovu. Ali, elim malo vina prije nego to se odvie udobno smjestite. I hrane. Bili smo vraki blizu Milana prije nego to je odluio doi ovamo. Uope se nismo zaustavljali. Nismo ak ni promijenili konje." "Imamo jako malo vina i hrane. Groznica nas je potpuno zatoila. Dobro je to ste uspjeli proi kroz gradska vrata." "Ah, ali mi smo hospitalci, vidite?" Pokazao je bijeli kri izvezen preko prsa njegovog kratkog kaputa. "Doli smo pomagati bolesnima."

-181-

Pompea

Osjeajui da bih se mogla rasprsnuti od radosti, pomislila sam da bi Cesare sve mogao okrenuti na alu. "Vidjet u to mogu nai u naoj kuhinji. Imajte na umu da neu ii dalje." "Bojite se da e on opet otpraiti od vas? Morat ete se navii na to, djevojko." "Jako mi je vano biti blizu svoje gospe ako me ustreba." "Dovedi Torellu, Michelotto. Brzo." To je bio Cesareov glas, jasan i jak kao suneva svjetlost, s laganim panjolskim naglaskom. Nisam bila spremna za ovo, nisam sanjala da e biti ovako. Meutim, barem sam na sebi imala istu potkoulju i poeljala sam kosu. Napravila sam kniks i priekala, gledajui u pod, da mi se obrati. "Violante! Hvala Bogu! Poite sa mnom." Rekao je to bez pozdrava, nimalo iznenaeno, kao da smo se juer vidjeli. "Da, gospodaru." Sada sam ga napokon mogla pogledati. Lice mu je bilo bijelo poput buke i nepomino kao maska. ak su mu i usne bile bijele, stisnute, a brada siva od praine s ceste. Strah mu je zatreperio u oima iako nisam mogla razabrati je li se bojao onoga to je vidio u sobi Donne Lucrezije ili izraza vlastitog lica koji bi ga mogao izdati ako se slomi. Okrenuvi mi leda, vratio se u spavau sobu dlanom pridravajui iza sebe otvorena vrata. Nije nosio rukavice i polumjeseci prljavtine obrubljivali su mu nokte. Ruka mu je malo drhtala i udjela sam je dotaknuti, osjetiti njezinu toplinu i pratiti lepezu kosti od runog zgloba do vraka prstiju. Tiho, zvjersko reanje i krkljanje postupno mi je doprlo do svijesti probivi se kroz vrtoglavu smetnju uzrokovanu Cesareovom iznenadnom blizinom poslije vie mjeseci enje. Pourila sam za njim pa smo se gotovo sudarili kada je zastao na vratima, no progurala sam se pokraj njega do kreveta Donne Lucrezije te osjetila kako mi je svaka nit njegovog kratkog hospitalskog kaputa okrznula bedro i rame, a tijelo mi je vrilo ondje gdje smo se dodirnuli. Premda je Donna Lucrezia bila u krevetu kada sam je ostavila, sada je leala na vrhu pokrivaa i bila se umotala u svoju kunu haljinu koja joj je skliznula s jednog ramena i rastvorila se otkrivi joj jednu nogu. Lea su joj se toliko svinula da sam se pobojala da e joj kraljenica pui, oi su joj se prevrnule u

-182-

Pompea

duplje, zapjenjena pljuvaka curila joj je niz bradu, a nezemaljsko reanje dolazilo je duboko iz njezinog zgrenog grla. Fonsi koji je, kao i obino, sjedio na krevetu pokraj nje poeo je mahnito lajati. "Samo smo razgovarali i..." " to? Ne ujem." Opet je progovorio, ali nisam ga mogla uti od zaglunog lajanja. Zgrabio je psa za vrat. Zacvilio je, a ja sam se trgnula. "Uuti!" rekao mu je i kvrcnuo ga po nosu prije nego to ga je opet poloio na podnoje kreveta. Ondje je ostao, spustivi njuku na ape, i bio je savreno tih. Pomislila sam da bih voljela biti Cesareov pas i leati mu pored nogu, osjeati sigurnost u njegovu vonju, samo biti zahvalna na njegovoj panji makar me hirovito udarao nogom ili ljubio. "Ne mogu nita uiniti", rekla sam. "Ona treba lijenika." "Doveo sam Torellu. Izgledala je posve dobro, zato sam mu naloio da se odmori. Nije naviknut na teko jahanje kao Michelotto i ja. Michelotto!" viknuo je prema vratima. "Doavola, gdje je Torella? Koliko vremena treba potroiti kako bi se nekoga pronalo u ovom prokletom mjestu?" Nije bilo odgovora. "Sada mi morate pomoi", rekla sam mu. Nije bilo vrijeme za smjernost i, ukoliko me smatrao drskom, mogao me kazniti poto kriza zavri. Ovako ili onako. "Moramo je poloiti na bok. Ovako. Vi je drite dok posloim jastuke iza nje kako se ne bi prevrnula. Uhvatite joj i jezik. Ako ima padavicu, mogla bi pregristi jezik." Cesare je stezao sestrino tijelo kao da joj se meso od vreline groznice stopilo s njegovim. "Ona nema padavicu", rekao je dok sam po sobi traila neku vrpcu i tap kako bih joj ga uvrstila iznad jezika. "Katkad je groznica prouzroi. Vidjela sam to kod drugih ljudi." Nita. Boice parfema, etke za kosu, posude karmina, pojasovi ureeni draguljima i pribadae za eire. Trebali samo neto kao... "Va pojas za ma. Dajte mi svoj pojas za ma." Ve je bio skinuo ma s pojasa i naslonio ga je na zid u kutu. Meutim, Cesare je ukoeno stajao i nije se mogao pomaknuti. "Pojas za ma!" kriknula sam naslonivi se na krevet samo pedalj od

-183-

Pompea

njegova lica. Trgnuo se, uspravio, pokuao otkopati pojas, ali nije uspio jer su mu se prsti zapleli. Jurnuvi oko kreveta, ugurala sam se izmeu njega i kreveta, a naa bedra i trbusi pritisnuli su se u parodiji pohote koje nismo bili ni posve svjesni ni posve nesvjesni. Otkopala sam pojas, popela se na krevet i, kleei iza Donne Lucrezije, gurnula ga u njezina usta. Zabacila je glavu i propela se kao tvrdoglavi konj koji se opire valama. Pokuavajui je smiriti, protrljala sam joj lea. Tada sam shvatila da je nabrana i zguvana posteljina ispod nje posve mokra. "Iscurila joj je plodna voda", rekla sam Cesareu i pogledala ga. "Dva mjeseca prerano." Gledali smo se u miru potpunog beznaa; ak se i Donna Lucrezia umirila nakon to se oporavila od napadaja dugo, drhtavo uzdahnuv.i, a zatim je leala kao da spava, poteena boli trudova kao da je i dijete znalo da se nita nije moglo uiniti. Onda je Cesare trepnuo i stresao glavom kao da se pokuava probuditi iz sna. "Torella!" zaurlao je. "U ime Kristovo, gdje ste, ovjee?" Dolazak Gasparea Torelle, koji je jo uvijek stezao komad kruha i sira, smjesta nas je utjeio. Srela sam Cesareova lijenika u Rimu nekoliko puta jer je bio jednako vjet u uglaenosti kao i u lijenikom zanimanju, stoga mi se sviao. Dolazio je iz Valencije i obiavao me nasmijavati. Znala sam da mu je Cesare ukazivao veliko povjerenje otkad ga je Torella izlijeio od sifilisa sloenom kurom ienja crijeva, putanja krvi i ivinih kupki koje su bile na glasu u toplicama u Stiglianu dok se Cesare ondje lijeio. Nakon tog uspjeha Torella je napisao radnju o lijeku, i to uz oduevljen pristanak pacijenta. Svojem mladom zatitniku iz utrka sve vee glasovitosti poklonio je zlatnu, emajliranu kutijicu za pilule u kojoj je drao pilule od rosopasa i aloje. Cesare ih je trebao uzimati svakog dana tijekom obroka kako bi sprijeio ponovni nastup bolesti. Cesare se gotovo bacio na njega kada je uao u sobu izbivi mu iz ruke ostatak obroka. Kada je hrana pala na pod, oekivala sam da e Fonsi ustati i pokupiti je jer je volio sir, ali ostao je na mjestu gdje ga je Cesare stavio, a nos mu je optimistino zadrhtao. "Hvala Kristu! Ba smo razgovarali i onda je ona dobila taj... taj napadaj i

-184-

Pompea

sada..." "Da, da, Vaa Milosti. Biste li bili toliko dobri da mirno sjedite dok obavim pregled? Monna Donata? Hoete li mi pomoi?" Torella nije bio ovjek od nadimaka. Pretpostavljam da je lijenikov posao gledati iza krinki. Kada sam odmaknula jastuke i okrenula Donnu Lucreziju na lea, probudila se iz sna bolno stenjui i steui trbuh. "Ne", proaptala je okrenuvi svoj sivi, moleivi pogled prema meni. "Molim vas, ne." "Voda vam je iscurila, gospo." Na zvuk njezina glasa Cesare je poskoio sa stolca gdje se bio smjestio i poeo okretati ma u rukama, a njegove neprivrene kope razdraujue su zveckale po koricama. Kleknuo je pored kreveta i uzeo je za ruku, stoga je Torella morao prestati pokuavati joj izmjeriti puls na tom zglobu i pomaknuo se na drugu stranu. Uinio je to gotovo oinski strpljivo, a Cesare je tiho i strasno sestri neto govorio na brzom katalonskom jeziku. Kimnula je i nasmijeila se, a zatim ju je uhvatio nov gr pa se okrenula od njega, namrtila se i vrsto stisnula oi. "Sada mora otii", proaptala je na talijanskom. "Samo e smetati. Moe doi i vidjeti svojeg novog neaka kada sve zavri." Pokuao se opirati, ali bila je odluna. "Samo e se vie uznemiriti bude li mislila da svjedoite njezinoj patnji", rekla sam. "Otiite do Don Alfonsa. Trebat e mu drutvo." Dodirnula sam mu obraz vrcima prstiju, kao da mi je to neto najprirodnije na svijetu. "Da. Hvala vam." Nije bilo teko pronai Don Alfonsa. Ve je etao amo-tamo ispred spavae sobe, kao medvjed u ulozi zabavljaa prikovana lancem za motku. Catherinella i dvije djevojke koje su nosile hrpe iste posteljine uurile su se pored zidova iako mislim da su se vie bojale Michelottova zakrvavljenog, proraunatog oka nego bespomone alosti Don Alfonsa zbog supruge. Michelotto je sjedio pored malog stola na kojem se nalazio veliki vr vina tik do njegova lakta. Sudei po lakoi kojom ga je podignuo, inio mi se gotovo prazan. Ostavivi mua i brata Donne Lucrezije u zagrljaju punom suza, vratila sam se k njoj.

-185-

Pompea

* Dijete se rodilo u sumrak, kada je nebo s onu stranu prozora spavae sobe bilo izmeu svjetlosti i mraka, a ptice koje su letjele u gnijezda vie se nisu razlikovale od uzvitlanog pepela s lomaa rtava kuge. U posljednjem trenutku Donna Lucrezia dobila je jo jedan napadaj svinuvi lea i zareavi kao pas kada joj je ki skliznula na svijet u mlaci krvi i sluzi. Sada je ve leala u nesvijesti, a ja sam se trudila oistiti je i povezati lanene zavoje izmeu njezinih nepominih nogu kako bi upili krv. Jedna moja polovica ekala je da se djetetovi slabi, novi krikovi probiju kroz zvonjavu veernjeg Angelusa; druga polovica znala je da je dijete mrtvo. Gurajui i okreui maleno truplo poloeno na srebrnom pladnju, drei ga na sve slabijoj svjetlosti, Torella je izjavio da je dijete bilo mrtvo ve barem nekoliko dana. "Koa smekasta, nabrana, upala prsa, bez verniksa." Pogledao je u djetetovo uho razdvajajui vijuge hrskavice i koe kao vrtlar koji trai crva u srcu rue, a zatim kimnuo kao da je uho nekako potvrdilo njegovu dijagnozu. "Nita se ne moe uiniti", rekao je dodavi mi pladanj. Nije ga pokrio jer to nije bio njegov posao. "Razgovarat u s Don Alfonsom ako me odvedete k njemu." Stajala sam ondje kimajui glavom kao idiotkinja i drei pladanj pored rebara. "Pozvat u djevojke da promijene posteljinu i Catherinella e je poeljati prije... mora izgledati najbolje to moe za njega." "Monna Donata", rekao je Torella tie, "ona umire. Mislim da nema mnogo vremena. Naite Don Alfonsa. I njezina sveenika." "A Don Cesarea?" Torella se rezignirano nasmijeio. "I Don Cesarea", sloio se. "Pokrijte pladanj", dodao je pa sam zastala u trku prema vratima. Postavila sam pladanj na stol i pogledala mrtvo dijete koje je, usprkos svim mjesecima pomne zabrinutosti i sloenih priprema, na svijet dolo lagano kao oderani kuni. Bila je savrena: od vlanih bodlji trepavica na rubovima onih kapaka do golog ureza njezinog spolnog organa i sivih noktiju na nonim prstima. Iznenada mi je bilo drago to je mrtva. Tako se nikad nee promijeniti

-186-

Pompea

kao to sam se ja promijenila, kao to se promijenila njezina majka ili svaka druga ena u ovom mukom svijetu. "Recite jednoj od sluavki da se rijei toga", rekao je gospodin Torella. Zatim, krivo shvativi moje oklijevanje, dodao je: "Nije to nita, dijete nije bilo krteno, nema potrebe za obredima." Meutim, sigurno je bilo potrebe za neim to bi obiljeilo postojanje te siune djevojice iji se dolazak na svijet jako eljno i odano oekivao. Nekoliko rijei, osmijeh, dodir. "Sama u to uiniti. Bolje da se ta vijest ne prouje meu slugama prije nego to Don Alfonso sazna. Ja u to uiniti, a zatim u ga potraiti." Gospodin Torella kimnuo je glavom. "Razumna djevojka." Predat u je kolima za groznicu. Tako e barem nad njom nekoliko rijei rei jadni franjevci nadraenih oiju i glasova hrapavih od dima, koji su molili pored jama ivog vapna te katkad i sami podlijegali bolesti pa zavravali unutra spaljeni meu svojim vjernicima. Sada u otii nosei zdjelu, kao da je obina nona posuda ili prazan tanjur, preko dvorita pa na trg. Pored katedrale uvijek su bila kola, ekala su izvan Porte di Giudizio odakle su mrtvace iz crkve iznosili kako bi ih pokopali. Znala sam da e druga kola biti blizu, kod zakljuanih vrata idovske etvrti na Via San Romano, ali nisam mislila ii onamo. Ljudi su govorili da je snoljivost vojvode Ercolea prema idovima navukla Boji gnjev na ljude iz Ferrare i nisu pokuali zatoiti samo groznicu kada su zakljuali vrata. Nisam jo ni poela razmiljati kako u nagovoriti vratara da spusti pomini most, kada sam ula da me netko doziva iz neobine tiine dvorita u kojem su sva vrata i prozori bili zatvoreni. "Violante!" U sve dubljem sumraku, gustom od dima posljednjih lomaa tog dana, glas je bio udnovat, bestjelesan, dolazio je sa svih strana i istovremeno ni od kuda. Je li to bio glas moje savjesti? Ne. Nisam uinila nita loe. Nisam htjela nita drugo osim da dijete poine u miru. "to radite ovdje sama?" Cesare. Oh, Boe, ne, jo ne! Jae sam stegnula zdjelu i

-187-

Pompea

privukla je blie sebi kao da sam je mogla sakriti pod odjeom. to bih mu mogla rei ako me ita upita? Premda, kada se pojavio iz mraka i kada sam mu vidjela lice, brazde izmeu obrva i napet, gotovo moleiv izraaj u oima okruenim kolobarima, shvatila sam da se nita ne moe rei, nema to rei. "Zato niste s gospodaricom?" upitao je glasom koji je prelazio iz nade u stravu. "Je li se dijete rodilo?" Rub zdjele zario mi se u rebra. Moda, ako je dovoljno jako pritisnem, otvorit e mi se kosti i progutati e dijete. "Da, gospodaru. Traila sam vas... i Don Alfonsa, naravno." "Zar ovdje vani? Alfonso promatra ptice. Na krovu je sa svojim leama i vrem vina." Sjetila sam se neprivrene daske na stropu u spavaoj sobi Donne Lucrezije. Pomislila sam da onda ve zna i osjetih olakanje. "Vi ste ovdje", odgovorila sam branei se. "Trebalo mi je malo zraka." Ironino je zakaljao, ali u tome nije bilo humora. "Recite mi, imam li neaka? Kako je moja sestra?" "Gospodaru... Cesare..." "Recite mi. Ne birajte rijei." Uhvatio me za ramena i stresao me. vrsto sam drala zdjelu. Vonj vina i nedostatka sna visio mu je na jeziku. "Dijete je mrtvoroeno." Spustio je ruke na bokove. Pogledala sam zdjelu. Vidjevi kamo gledam, podignuo je rub platna. Uzmakla sam od njega privijajui teret na trbuh, ali nisam ga mogla zaustaviti. "Djevojica", rekao je i ponovo paljivo prekrio zdjelu. "Dobro. Da je sada izgubila sina, to bi za nas znailo katastrofu." Kako je mogao biti tako hladnokrvan? Zar nije pogledao, zar nije vidio ? Njezine siune prste, rairene kao ablje noge, njezina ustaca napravljena za sisanje, brbljanje i ljubljenje svojeg dragana jednog dana? Neto se slomilo u meni. "Njezina ki", viknula sam, "vaa neakinja. Mrtva!" U tom sam ga trenutku mrzila. "Da nije bilo vas, mogla je roditi zdravo dijete jednog ili drugog spola. Da niste napali Urbino, ne bi se razboljela. Recite mi jeste li ovdje zbog toga to ste zabrinuti za nju ili zbog vlastite ambicije?"

-188-

Pompea

"To je jedno te isto", rekao je, a zatim zastao gledajui me kao da me tek tada prepoznao. "Torella vas nije smio zamoliti da se rijeite toga." ak i kroz suze bila sam svjesna neeg u njegovu glasu zbog ega sam se zabrinula za gospodina Torellu. "Dajte mi to." Jo sam jae stegnula zdjelu. "to ete uiniti s njom?" "Samo mi je dajte." Istrgnuo mi je zdjelu iz ruku i, pristupivi ancu pored pominog mosta, ispraznio njezin sadraj u opkop pa je maleno truplo skliznulo ispod lanenog platna ba kao to mrtvaci skliu s omotane daske kada ih pokapaju na moru. Zastao je na trenutak - nazirala sam samo tamnu siluetu i gledao u vodu. Kako tijelo nije potonulo, sagnuo se i podignuo kamen s puta pa ga je bacio na njega. Kada je kamen pogodio metu i ki Donne Lucrezije nestala je s vidika, neto mi se vratilo u sjeanje. Don Juan. Sjetila sam se da je postojao svjedok - straar koji je preko noi uvao poiljku balvana na obali rijeke - koji je vidio kako tijelo Don Juana pada u Tiber s konjskih lea. Konjanik, dobro odjeven mukarac koji je nosio rukavice s manetama ukraenim draguljima, sigurno je proveo neko vrijeme bacajui kamenje na mrtvaev uzbibani plat sve dok truplo nije potonulo. Kau da je tijelo tri funte lake kada ga napusti dua. Straara se to nije dojmilo jer svake su se noi trupla bacala u Tiber. Zatim je Cesare siao sa anca, a kada je izaao iz sjene njegova izbojka, inio se samo obian mukarac u koulji, bez rukavica na rukama, umorna, zatvorena i tuna lica. "Jeste li neto poeljeli?" upitala sam ga. Izgledao je zbunjeno. "Kada ste bacili kamen", dodala sam. "Ah!" zastao je. Bila sam sigurna da tek sada misli na elju i upitala se zato bi se trudio, zato mi jednostavno ne bi slagao. "Da", rekao je, " ali prije nego to vam kaem to sam zaelio, morate mi rei to ste mislili kada ste ono rekli. Ono o Urbinu." To nije bila molba usprkos tome to mu je glas bio posve nehajan. "Znali biste da ste je ranije vidjeli. Kako je plakala i vritala. Kako je upala kosu i grebla lice. ak je strgnula zavjese i polomila veinu namjetaja u Belfioreu."

-189-

Pompea

Potpuno me zbunivi, Cesare je prasnuo u smijeh. "Uistinu, ta makica? No, mora nauiti imati vie povjerenja u mene." Znoj mi je izbijao na elo i iznad gornje usne. Obrisala sam dlanove o suknju i osjeala kako mi se vlano meso izmeu dojki jei na povjetarcu koji je dolazio kako se bliila veer. Zakoraio je prema meni i pritisnuo tijelo na moje. Sada je na sebi imao samo koulju i hlae do koljena. "Sada znate moju elju", proaptao je. Ponestalo mi je daha, a srce mi se bacalo na rebra kao luak na reetke kaveza. Podignula sam lice, udahnula jasmin, znoj i kamenu prainu, dopustila oima da pasu na mravoj krivulji njegovih usta. Otvarala sam se, bila sam iroka kao ljiljan u jezeru, rascvala rua... "Morate poi k njoj. Gospodin Torella kae da nee jo dugo." Tresui se kao da i sama bolujem od groznice, okrenula sam se. Nije bio pravi trenutak. "Umire? Nee umrijeti, Violante, vi ete to sprijeiti." Uzeo me za nadlakticu, iako vie poput tamniara nego ljubavnika, i okrenuo me prema kuli Marchesana. "Recite joj... recite joj da je Guidobaldo od Urbina namjeravao otii obraniti Camerino." Kroz rukav i kou osjeala sam krhkost njegovih kostiju blizu svojih i iznenada mi je postalo jasno da je ta njegova velika fizika snaga, to hrvanje sa seljacima i svijanje potkova te odrubljivanje bikovskih glava bila samo jo jedna predstava, jo jedna krinka. Ta mi je misao dala samopouzdanja. Donna Lucrezia nee umrijeti, ja u je spasiti. "Recite joj sami", rekla sam. Kada smo uli u spavau sobu Donne Lucrezije, isprva se inilo da u njoj uope nema posluge. Cisto laneno platno bilo je stavljeno na krevet i grudi su joj bile povezane kako bi mlijeko prestalo tei, ali jo je uvijek bila u nesvijesti. Obrazi su joj bili blijedi, oni kapci modri, usta ranjena od Cesareova remena koji sam joj ranije gurnula pod jezik. Cesare je otiao ravno k njoj. Legao je na krevet pokraj nje i primaknuo joj svoju glavu pa joj neto tiho govorio. Uhvativi pramenove svoje i njezine kose koji su se pomijeali na jastuku, poeo je upletati tamnocrvenu i blijedozlatnu kosu. inilo mi se da je to odvie intiman prizor da mu ja svjedoim pa sam se dala na posao pospremajui po sobi ostatke zanata gospodina Torelle. Gdje je on? Je li jednostavno odustao i otiao? Tada sam

-190-

Pompea

primijetila Catherinellu. Sjedila je kod stolia za odijevanje. Bila je iza vrata, zato je nisam ranije opazila. Zlatan obru ukraen draguljima svjetlucao je u njezinoj kovravoj kosi, a ogrlice su joj prekrivale grudi. "Ma, to to radi?!" povikala sam. "Gospa umirat", odgovorila je. Podignula sam ruku kako bih je udarila, a zatim, primijetivi njezin odraz u uglaanom srebrnom zrcalu, osvijetljenom svijeama koje su gorjele na stoliu za odijevanje, nisam ugledala robinju koja se koristi gospodariinom slabou, nego svoju Bogorodicu Stranaca. "Moli li za nju, Catherinella?" tie sam upitala, ali prije nego to je uspjela odgovoriti, Cesare se bacio na nju strgnuvi joj obru s glave. Iupao joj je nekoliko pramenova kose vrsto upletene oko zlatnog obrua, a robinja je kriknula. "Gdje je gospodin Torella?" upitao je unijevi joj se u lice toliko blizu da je uzmakla kao da ju je njegov dah oprio. "Otiao." "Kamo je otiao?" Zgrabio ju je za kosu i nagnuo joj glavu unatrag dok nisam ula kako joj kosti pucketaju u vratu. "Nai Don Alfonso", zacviljela je. "Ostavio te da uva gospodaricu, a ovako joj uzvraa. Krade ono to joj pripada." Glas mu je bio jedva glasniji od apata. Povukao je robinju na noge, okrenuo je prema sebi kako bi ga pogledala u lice i strgnuo joj ogrlice s vrata. Kliznule su mu kroz prste i zatropotale na stoliu. Catherinella je poela brbljati na svojem jeziku. Dok ju je Cesare vukao iz sobe, otpale su joj izvezene satenske papue i njezini iroki crni noni prsti zagrebli su po sagovima. "Michelotto!" zaurlao je prema vratima. "Dolazi ovamo!" Topot koraka u trku, zveket maa i mamuza. "Don Cesar?" ostao je bez daha. "Zatvori ovo negdje dok ne naem vremena za obraun s njom." "Da, Don Cesar." Kada se gospodin Torella opet pojavio s neurednim, rastuenim Don Alfonsom, Donna Lucrezia se osvijestila i nagovorila sam je da pojede malo pilee juhe

-191-

Pompea

koju je uspjela zadrati u elucu iako joj je opekla ranjena usta. Mirno, kao da iznosi injenice, Cesare joj je rekao za dijete. "Tvoja utroba stvorena je kako bi nosila sinove", zavrio je, poklonio se i poljubio joj ruku, tako da mu je promaknuo tuan osmijeh kojim je pozdravila taj govor. Tada nita nisam mislila o njezinoj poslunosti jer sam je pripisala njezinoj slabosti i olakanju to nije rodila mrtva djeaka. Ujutro je gospodin Torella zakljuio da je Donna Lucrezia dovoljno jaka da izdri putanje krvi. "To je udo", rekao je pogledavi prema meni dok je birao instrumente iz svojeg koveia s lancetama. "Vi imate dar, Monna Donata, u to nema sumnje." "Vi ste dobar lijenik, messer." Samopouzdanje i irokoumnost gospodina Torelle te priznavanje postojanja prirodnih iscjelitelja mnogo je govorilo o njegovoj lijenikoj vjetini iako sam pomislila da ja vjerojatno nisam jedna od njih. Veina lijenika poricala je tu nadarenost nazivajui je vjetiarenjem ili bapskim priama. "A vjerujem da joj je odanost njezina supruga i vojvode Valentina takoer pomogla u oporavku." Donna Lucrezia kimnula je glavom i nasmijeila se u znak slaganja iako je nelagodno pogledala otricu koju je gospodin Torella sada okrenuo prema svjetlosti iskuavajui joj otrinu jagodicom palca. "Je li nuno pustiti joj krv, ovjee?" upitao je Cesare, kao da joj ita misli. "im prije uspijemo odstraniti pokvarenu krv od njezine trudnoe, tim e prije ozdraviti i vratiti se u suprugov krevet. Ako joj ne pustimo krv, mogla bi joj zaguiti maternicu." "Neka gospodin Torella obavi svoj posao", blago je savjetovala Donna Lucrezia izgovarajui rijei pomalo nejasno kroz ranjene usne. Lijenik je odluio pustiti joj krv iz desnog stopala jer je Mjesec tada bio u znaku Djevice, a Djevica je bila zapadni znak, hladan i enski poput riba koje vladaju nogama. Meutim, uzdahnuo je, Djevica je suha i melankolina, dok su Ribe mokre i flegmatine, ali nije imao izbora. Naloio mi je da postavim nizak tronoac pored kreveta na kojem e Donna Lucrezia moi drati nogu nie od tijela kako bi se pospjeilo istjecanje krvi, ali jo je uvijek imao potekoa u

-192-

Pompea

pronalaenju odgovarajue vene. Napokon je dopustio da joj Cesare dri nogu. Cesare je sve vrijeme zbijao ale i zloesto oponaao ljude koje smo poznavali u Rimu - mrzovoljnog gospara Burcharda, kardinala Piccolominija koji je imao gotovo devedeset godina i naginjao je hrkanju tijekom mise. Don Diega Lopeza de Haroa, panjolskog veleposlanika kojem je Juan Borgia slomio nos tijekom hrvanja pa je sada zvuao kao da pati od prehlade. Oponaao je princa Djema. "Dragi Djeme", uzdahnula je Donna Lucrezia, "sjea li se vremena koje smo proveli s njim? Kako ga je nemilosrdno Juan zadirkivao! Oboavao je Juana, znate, a Juan je uasno oijukao." Premda je njezina primjedba oito bila namijenjena meni, stalno je nelagodno skretala pogled na Cesarea. Sjetila sam se da je jednom rekla da je Cesare volio Djema, no nije ba pokazivao mnogo potovanja prema spomenu prijatelja kada je napuhao obraze i gurnuo bradu u vrat kako bi oponaao prinevu gojaznost. "Pijte sok od maka, dragi moji", rekao je piskavo hripajui, "puno je uinkovitiji od aja." "Uzgajao je neke osobite makove u kutu vrta blizu Belvederea", objasnila je Donna Lucrezia, "od sjemenki koje mu je poslao njegov brat sultan. Od soka ste vidjeli..." Glas joj je na trenutak zamro, a zatim je upitala; "to si ono vidio, Cesare?" "Budunost", odgovorio je, nehajno se nasmijao i preao na Podocarija, grkog tajnika Svetog Oca, koji je u starosti postao nagluh. Kada se Don Alfonso ispriao i otiao na zahod jer je od prekomjernog pia uvijek imao slaba crijeva, Cesare je proirio repertoar i ukljuio Donnu Isabellu pa smo tako, kada se Don Alfonso vratio, svi mi, ukljuujui gospodina Torellu, plakali od smijeha, a Donna Lucrezia stezala je svoje povezane grudi i molila brata da prestane jer nije mogla podnijeti bolove od smijeha dok su joj grudi bile nateene. Jedva je primijetila bol koju joj je nanijelo putanje krvi. "A sada", rekao je Torella poto je odloio zdjelu krvi radi pregleda i oistio otricu mekanom krpom, "morate se odmoriti, gospo. Moda biste htjeli da Don Alfonso ostane s vama dok ne zaspite?" Profinjen izbor rijei. Gospodin Torella

-193-

Pompea

oito je znao da bi izabrala Cesarea, kao i to da bi ga mogla nagovoriti da ode. Cesare je oklijevao. "Neemo otii daleko", obeala sam mu. "Hajdete, gospodaru, proetajte sa mnom po vrtu naranaa." Narane u loncima od olova i terakote rasle su na krovnoj terasi koja je gledala na opkop s kule Leone. Iz odaja Donne Lucrezije do nje se stizalo preko kratkog natkrivenog mosta koji je spajao dva tornja. "Prestanite mi govoriti >gospodaru<!" zapovijedio je Cesare uhvativi me ispod lakta na drugarski nain kada smo stupili na most. "Vi i ja ove smo noi bili u nekoj vrsti vojnog pohoda. To nas ini jednakima." "To je jako republikanski - za jednog vojvodu", pecnula sam ga ohrabrena njegovom prisnou. Grmovi lavande i rumarina protezali su se stazom. Bili su podrezani i uoblieni u pehare, maeve, novac i palice s igraih karata. Cesare je otrgnuo struak rumarina s vrha jednog maa, protrljao ga meu prstima i stavio mi ga pod nos. Udahnula sam otar, vru miris koji mi je ispunio plua pa su mi ivci zatreperili od nove energije. "Narodna vlada ima mnogo dobrih znaajki", odgovorio je Cesare. "Svi moji gradovi u Romagni imaju vlastito vijee staraca. Postavljaju vlastite suce i tome slino. ak im je doputeno podii vlastitu narodnu vojsku, unutar izvjesnih granica.' Shvatio sam da se ljudi bore mnogo bolje kada tite vlastite kue i obitelji." "Ipak, to su jo uvijek vai gradovi." "Znate, Violante, stekao sam velik ugled kao vojnik zbog toga to moj otac voli prireivati trijumfe. eli da me Rimljani smatraju nekom vrstom Cezara naih dana. Ali, iskreno, veina tih gradova predala mi se vlastitom voljom, sretni to su mogli pobjei od tirana koji su hirovito vladali. Pregovarao sam s njima. Tako postupaju najbolji generali. Izbjegavaju bitke ukoliko je to mogue. Ljudi mi ostaju lojalni jer su moji porezi sustavni, moja pravda predvidiva, a moja sposobnost kupovanja ita kada etve zakau gotovo je bezgranina. Novac i dobra vladavina. Ako itate Cezara, a mislim da moj otac to nije inio jo od djetinjstva, primijetit ete da i on kae isto. Ostatak je puka predstava. Ljudi vole i to."

-194-

Pompea

Neto mi nije zvualo posve istinito u toj praktinoj utopiji koju je opisao. "to ete s Catherinellom?" upitala sam. "S kim?" "Robinjom." "Zato? Je li vam stalo do toga?" okrenuo se prema meni pa se sporo i razvratno nasmijao. "Dakle, vaa je cijena robinjin ivot? Samo to?" "Ne znam to time mislite." "Naravno, znate. Svatko ima svoju cijenu. Potedjet u je ako elite." Osjeala sam se ponienom i bila sam ljuta to je mene pokuao uiniti odgovornom za Catherinellinu sudbinu. Jedan dio mene znao je da je takav, ali drugi se borio kako bi to zanijekao. eljela sam da bude vrijedan moje Ijubavi. "Trebali biste je potedjeti zbog svoje sestre", rekla sam. "to se mene tie, ionako vas volim." Evo. Izgovorila sam to. Ne onako kako sam zamiljala jer nisam plakala i djevianski drhtala. Te rijei nisu bile pohotno slatke i ljepljive, nego otre od ozlojeenosti. Kada bi me bio vrijedan, kada bi bio plemenit i milostiv, pravedan i nesebian, shvatila sam da me uope ne bi oaravao. Svakim danom sve sam ga vie voljela. Nagnuo se preko ograde mosta i pogledao prema katedrali. Puhao je blag, topao povjetarac nosei gugutanje grlica koje su se gnijezdile meu frizovima i kipovima. Ruiasto, mramorno proelje katedrale sjajilo je poput mesa na rumenoj svjetlosti zore. "Leon Battista Alberti", izjavio je. "Izgradio je campanile*", dodao je uvidjevi moju zbunjenost. "ovjek koji kae da nema zakona. Nema zakona koje bismo krili i nema zakona kojima bismo se pokoravali. Svatko od nas sam je u vlastitoj dosjetljivosti." Stavila sam dlan na njegova leda. Vrhovi njegovih crvenih kovra lizali su mi prste kao plamenovi. Nije bilo dima, nije bilo sumpora. Nije gorjela vatra. Zrak je bio savreno ist. Oboje smo u isti as doli do iste spoznaje. Okrenuli smo se jedno prema drugom, namjeravajui progovoriti, ali nijedno od nas nije reklo ni rije. Vrijeme se usporilo, zatim zaustavilo, a smjer mojeg ivota zauvijek se
*

Campanile (tal.) - crkveni toranj.

-195-

Pompea

promijenio. Usne koje su se otvorile kako bi neto izustile susrele su se u poljupcu. Jezici koji su zadirkivali i oijukali, korili, branili ili objanjavali sada su govorili samo nijemim jezikom privlanosti. Jako sam umorna, stoga se moda zbog toga istovremeno preputam poljupcu i promatram se dok plutam izvan sebe negdje u ovom novom, istom zraku koji mi sasvim jasno pokazuje to smjeram. Pomiljam na to kako u osnovi ispod svoje svile i lana nismo toliko razliiti od pasa koji se pare u ulinim ljebovima. S tom milju dolazi navala prljave pohote koja tjera moje tijelo do Cesareova ispirui iz mene razum, dolinost i razboritost. Oi mi se sklapaju od teine te misli, dah mi naputa plua i ulazi u njegova. Naposljetku, ba kada pomislim da e me zanos utopiti, kada mi se uini da su mi se svi organi pretvorili u sirup, on me spaava. "Hvala ti", kae izvlaei se iz poljupca iako me nastavlja drati toliko blizu da se gubim u krajoliku njegova lica. Ovako izbliza vidim da je ono geometrov krajolik, sve same plohe i kutovi, a jo ga uvijek vidim, usprkos godinama i oceanu, oima srca koje ne zna za protjecanje vremena. "Za to?" pitam tada, u sadanjosti tog vremena, kada sam jo bila djevojka. "Zato to si spasila Lucrezijin ivot." "Nita nisam uinila. Spasio ju je gospodin Torella. Njemu zahvalite." Odmaknuvi ruku s mojeg struka, nehajno je odmahnuo. "Dobit e nagradu. Imam par lijepih mula za koiju koje u mu dati. Najbolje su. Iz Poitoua. U Francuskoj", dodaje uvidjevi da ne znam gdje je Poitou. "Otamo je vaa ena." Kada sam i sama ula to sam rekla, poeljela sam opozvati te rijei. On nestrpljivo uzdie. "Violante, jednom sam ti rekao da nemam vremena za udvaranje djevicama, je li tako? Tvoja se savjest tie tebe, a ne mene." "A vaa?" "Ja nemam savjesti. To ve zna, zar ne?" Iznenada se nasmijeio i privio me uza se okrznuvi zubima resicu mojeg uha. "Ja sam udovite", zareao je blago iz dubine grla. "Pretvaram se u vuka kada je mjesec pun i gostim se srcima onih

-196-

Pompea

koji su dovoljno nerazboriti da se zaljube u mene. Peenima, s rogom obilja." "Morate jesti moje srce s rumarinom", kaem mu, a dah mi je vru na njegovu vratu. Naime, rumarin je suneva biljka koja smiruje srce i isti um, stoga ne bih trebala nimalo sumnjati u ono to radim. "I naranama." Uzima me za ruku i vodi me u vrt naranaa krivudajui medu stablima u loncima i malenim eravnicima u kojima gore vatre koje ih griju tijekom zime. Voe sazrijeva u razliito doba, zato zrak mirie po plodovima i cvjetovima koji se mijeaju s vruim kamenjem i zujanjem pela koje lete izmeu votanobijelih cvjetova. Loa se protee uza stranji vrtni zid. Duboko u njezinoj udubini nalazi se iroka kamena klupa ispod brokatnog baldahina na kojoj je hrpa jastuka od satena i baruna, a debeli su i sjajni kao voe sa tanda na trnici. Cesare me vodi pod bijelu mramornu arkadu u plavu sjenu loe. Njegova magija zasljepljuje oi pored prozora zamka i vee jezike brbljavaca na trgu. Nita nije vano osim savitljive krivulje njegovih prstiju i vreline njegova dlana na mojem. Gledam dok uzima jastuke s hrpe i prostire ih na klupu. Naoko nehajni, njegovi su inovi izbirljivi, promiljeni. Oarana sam nainom na koji sklad njegova oblika moe preobraziti ak i tako obine domae stvari u neku vrstu tjelesne poezije. Svaki jastuk koji podigne, svako naginjanje i sagibanje struka tvori jednu kiticu pjesme. Mislim o tome kako su jastuci zavreci stihova i od te se misli smijeim, a on zastaje zbog mojeg osmijeha kako bi ga predusreo i sam se smijei. Prua ruku, onu na kojoj je opeklina od baruta. Zakoraim prema njemu i zapoinjem stavljati ruke oko njegova struka, ali on mi uzima ruke i pritie moje dlanove na svoja prsa. Koulja mu se razvezala pa nam se tijela dotiu i znojne dlake na njegovim prsima kovraju se oko mojih prstiju, privezuju nas jedno za drugo. Dlake su tamne, na njima nema crvenila, a srce mu kuca postojano u usporedbi s mojim koje mahnito lupa o prsnu kost. Iznenada sam se ukrutila od iekivanja i nesigurnosti. Osjeam da mi se dlanovi poinju znojiti i molim se da on to ne zamijeti. Ipak, zamjeuje. "to je?" pita me.

-197-

Pompea

Obrazi mi gore od vatre u njegovim oima. "Ja... ja nisam La Fiammetta ili princeza Sancia..." On pritie dva prsta na moje usne. Njuim kamfor uporabljen za zatitu jastuka od moljaca. "Ti si mi dragocjenija od njih obje. To zna, zar ne?" Kimam glavom. Znam to iako ne razumijem zato je to tako jer ne posjedujem nikakav grad, nemam ime ili titulu ni bilo kakve ljubavne vjetine osim onih kojima me poduila Angela. Znanje bez razumijevanja nije dovoljno da se opustim. Osmjehnuvi se ironino i slabo, podignuo me jednom rukom ispod ramena i drugom ispod pregiba koljena te me njeno poloio na jastuke. " ega se onda boji?" pita povlaei koulju preko glave. Dlake na njegovim prstima imaju oblik pehara koji se suava u stalak neposredno ispod rebara. "O emu misli?" nastavlja kada ne odgovaram. Kaem mu. On se nasmije i sjedne pokraj mene. "Pokai mi." Podiem ruku i pokazujem mu toku kod njegove lijeve prsne bradavice, tamnu kao mumula. Promatram ruku kao da pripada nekom drugom. Zamrljana je ljubiastom bojom svjetlosti koja se probija kroz baldahin. Dok vrhom prsta iscrtavam obris pehara, slijedei nabore njegovih rebara do miiave plohe trbuha, Cesare se trza i smije. Shvaam da je kakljiv pa mi srce poskakuje. Meutim, postaje smrtno ozbiljan kada moj prst zastane na mjestu gdje stalak pehara ide ispod pupka. "Nemoj stati", kae i skida hlae. Osloboen okova, ini se da njegov spolni organ udi za mojom rukom. "Vidi, ti si magnet udnje", promrmlja on, ali ruka mi se paralizirala, kao da ima vlastitu ednost posve odvojenu od iega na to bi je mozak pokuao prisiliti, a cijelo moje tijelo dre u tom njihovom ratu. Cesare, koji razumije to je rat, sjeda, skida izme, zatim lijee pokraj mene na jastuke i poinje sporo, sigurno razvezivati moj prsluk. Budui da sam se uurbano odjenula za njegovanje Donne Lucrezije, ne nosim korzet. Dok leim, ruke su mi ukoene pored bokova, pesnice su mi stisnute, nokti zariveni u dlanove, svjesna samo njegovog spolnog organa pritisnutog u udubinu izmeu mojeg trbuha i Venerina brijega. On mi raskopava potkoulju na vratu i ljubi mi dojke, jednu za drugom, okruujui svaku bradavicu vrkom jezika. Mislim

-198-

Pompea

na Angelu. "Jesi li znala", mrmlja, "da je Don Cristobal Colon, guverner Indija, jednom napisao kraljici Izabeli da Zemlja ima oblik enske dojke, a Edenski je vrt njezina bradavica?" Ne pitam se odakle to zna. udnja tee iz mojeg grla do dijelova tijela koji su dosad bili tajni i ekali su svojeg konkvistadora ije su ruke mudre, a smijekom prkosi avlu. Malo se pomaknuvi, stavlja ruku ispod moje suknje, razmie mi bedra pa trai taj Novi svijet. "Vi ne vjerujete u Edenski vrt", podsjeam ga. "Oh, vjerujem!" uvjerava me pa mislim na Don Cristobala i zamiljam sebe kao cijelu Zemlju obujmljenu rukom ljubavnika. Njegovi prsti glade i istrauju, ali ne nalaze svoj cilj pa mu elim to rei, ispruiti ruku dolje i voditi ga, ali ne znam kako. elim ga usreiti, elim da me voli, stoga se pretvaram vrpoljei se i uzdiui te vjerujui da sam ga zavarala. Naglo me ostavlja i die se na noge. Skinuvi ostatak odjee, stoji iznad mene i iznenada elim prasnuti u smijeh. On izgleda tako glupo i ranjivo dok mu je spolni organ - debelo, grubo, tamno meso s naborom hrskavice - ispruen ispred njega. ini se da to ne pripada ostatku njegova tijela koje ine tanke kosti i dugake ile te koa bez ikakvih mana osim malenog, crvenog oiljka u obliku sunevih zraka ba iznad crte njegovih stidnih dlaka. Nita ne pie na njegovu tijelu, stoga ak i gol predstavlja pravu zagonetku. Grizem usne i traim neto ozbiljno o emu bih razmiljala. Kleknuvi izmeu mojih nogu, omata mi suknju oko struka, otvara me s dva prsta i gura se unutra. To je nemogue. Odvie je velik. Razderat u se, sve u meni bit e rastrgano i neravno. Bol je duboka i otra, iznenadna, usredotoena, ali ne mogu rei gdje je tono. Stenjem, tresem glavom, vrsto zatvaram oi. Opet me ne razumije dobro kada se dublje zariva u mene. Ipak, neto se mijenja. Bedra mi se rasteu i podiu kako bi susrela njegova. Ja sam utjelovljenje pohlepe, sama usta koja siu i sline. On se strese, prigueno zastenje na mojem vratu i mirno legne. Osjeam kako mu se koa hladi pokraj moje. Osjeam se kao dijete kojem su

-199-

Pompea

ponudili slatki samo kako bi mu ga uskratili kada je ispruilo ruku htijui ga dohvatiti. Duboko udiem, elim usporiti vlastitu krv, smiriti srce, opustiti zahvat svojih nogu koje su omotane oko Cesareova struka i osloboditi ga. Poslije nekog vremena uspravlja se na lakat i upitno me gleda: "to nije u redu?" eka, ali ne znam to odgovoriti, zato sam dolazi do zakljuka. "Tek sada misli na posljedice, ha?" zadirkuje me dok mi kaklje trbuh. "Nije to. Angela kae da nijedna ena ne zatrudni prvi put." Na to sumnjiavo gleda, ali samo kae: "to je onda?" Vidim da shvaa. "Nisam ti ugodio, zar ne? Hm, hm... to mogu rei u svoju obranu? Vidi, toliko sam te dugo i jako elio, a jo sam skren od sestrine bolesti... Ali, ne eli isprike, zar ne?" Gladi moje stidne dlake, jo jednom istrauje ono to sakrivaju. "To nije vano." Uistinu nije. Naime, njegova potreba omoguila mi je nazrijeti to znai imati mo. Gledam njegovo lice kako se mrti urezujui dvije neravne crte izmeu obrva i oklijevanje koje treperi oko njegovih usta pa kaem sama sebi da smo barem u ovom trenutku jednaki. Vie no jednaki. "Nemoj mi lagati." Podie ruku s mojeg meunoja i lie prste. "Gospa Pika ne lae." Guram njegovu zamrenu kosu iza ramena i, dok mu dodirujem vlanu kou, imam nezemaljski, letimian osjeaj da smo spojeni, da razumijem. "Zbilja", kaem, "to nije vano." Oito uvjeren da govorim istinu, jo se jednom udobno smjeta na na krevet od jastuka. Privinuo me k sebi pa leim drei glavu na njegovim prsima i uho tik do njegova srca. Njegov glas trese mi kosti lubanje dok mi govori: "Onda u ti ispriati to se dogodilo u Urbinu. A, kada zavrim, bit emo spremni ponovo voditi Ijubav. I bit u bolji idui put, obeajem." Pitam se moe li osjetiti moj osmijeh. Dok govori, gladi mi kosu klizei prstima niz moja lea i zavravajui ba kod ruba moje stranjice, gdje na trenutak umiruje ruku prije nego to me opet pone gladiti. "Sjea li se", zapoinje, a to ima gotovo jednaku arobnu mo kao nekad prije, "kada su Francuzi 1494. godine zauzeli Rim?"

-200-

Pompea

"Samo nejasno. Bila sam djevojica. A idovi su imali vlastitu narodnu vojsku. Bila je jako uinkovita. Mislim da su nas Francuzi uglavnom ostavili na miru." "Dakle, imao sam devetnaest godina. Tek sam postao kardinal. Imao sam doktorat iz graanskog prava, ali ne i ma. Juan je bio u panjolskoj, Lucrezia s muem Sforzom u Pesaru, Jofre... oh, ak se i ne sjeam gdje je on bio tada, ali ionako je jo bio dijete. Dakle, tamo smo bili samo tata i ja te nekoliko starih crkvenjaka. Morali smo se skriti u Aneoskoj tvravi. Tata je doveo Giuliju Farnese i moju majku." Nasmijao se, a glas mu je poprimio ton dvorjanika privrena govorkanju koji ushiuje posjetitelje u La Fiammettinim salonima. "Moe li to zamisliti ? Jadni gospodar Burchard, koji je, kuda puklo da puklo, odbio ostaviti tatu, uasno se uznemirio jer nije znao tko bi trebao imati najbolje mjesto za veerom. Giulia je bila tatina tadanja ljubimica ali, s druge strane, mama je bila majka Papine najdrae djece." "Ali, nije rije o tome. Rije je o sljedeem. Dok su se ene prepirale, a moj otac i drugi kardinali planirali kako e pregovarati s Charlesom, promatrao sam njegovu vojsku. Bila je to dotad najvea vojska u Italiji. Kroz Porta del Popolo prola je tek poslije sumraka i koliko god sam promatrao pjeake, nisam primijetio njihov nijedan krivi korak. Imali su top ija je cijev bila promjera velikog kao ljudska glava. S takvom vojskom iza sebe ak i taj slinavi mali bogalj mogao je uiniti to god je htio. Zna, Violante, od toga su me svrbjele ruke i noge dok sam bio zatvoren u tim uasnim sobama debelih zidova u Aneoskoj tvravi i mislio na ono to bih mogao uiniti s takvom vojskom. Zbog toga spotakao bih se o svoju novu sjajnu kardinalsku halju, a majka bi me prekorila zbog nespretnosti." Potaknuta navalom topline prema tom nespretnom djeaku na pogrenom mjestu koje opisuje, diem glavu s njegovih prsa i ljubim ga. "emu to?" pita zabavljeno. "Nita. Nastavite. Jo niste spomenuli Urbino." "Odvie si nestrpljiva. Nema urbe." "Ljudi e nas uskoro poeti traiti. to mislite, koliko je sati?" On procjenjuje kut sjena koje blijede na dvoritu od opeke. "Trinaest, etrnaest.

-201-

Pompea

Dodue, sunce zalazi. Gdje sam stao?" "Kada vas je izgrdila majka." "Plus ca change", kae on alosno. "Hm, da, moda to zna jer je to jedna od onih apokrifnih pria koje se priaju o meni. Govori se da je moj otac postavio Chariesu brojne uvjete prije njegova odlaska. Tako je iziskivao od njega da ja i Djem budemo njegovi taoci koji e osigurati mir. Uzme li se u obzir ono to su njegovi ljudi ve bili uinili u Rimu i drugdje, moglo bi se rei da je to jednako zatvaranju staje nakon to konj pobjegne, ali Charles je taj uvjet ispunio. Gotovo sam smjesta pobjegao. Tata i ja skovali smo plan..." "Znam. Obiavale smo mnogo govoriti o vama u koli. Moje prijateljice prisustvovale su mojem krtenju ponajvie zbog toga to su nadale da e vas vidjeti. Ali, niste se pojavili." "Ah, dobro, tada jo nisam znao koliko si lijepa. Moda bih bio uao u crkvu radi tebe." On mi prstima hvata kosu i stavlja je na lice. Potom se njegova pesnica stie i poinje me vui zastajui tek kada zauje moje bolno siktanje pa shvaa da me ozljeuje. "Ali, Djema su ubili", kae bezizraajno i opasno zvuei kao loe iskaljeni elik. "Donna Lucrezia kae da je umro od groznice." "Otrovali su ga, to je sigurno. Charles je shvatio da smo otac i ja bili osmislili bijeg kada je otkrio da je u mojoj karavani s prtljagom bilo samo kamenje i prazne kutije. Zbog toga je htio napakostiti tati te mu je uskratio novac koji je primao od sultana za Djemovo uzdravanje. Djem je bio jak kao slon i ne bi tako lako bio podlegao groznici." "Vi ste ga veoma voljeli, zar ne?" "Dopustio nam je da budemo ono to jesmo. Nema pojma koja je to rijetkost meu ljudima poput nas." Mislim na samu sebe, na svoju svijetlu kosu i put te tri imena i jezik na kojem katkad sanjam, ali vie ga ne razumijem. Meutim, utim jer elim saznati tko je zbilja Cesare. Sada se potpuno otvorio. "Ui u njegove odaje bilo je kao uetati u san. ivio je u nekakvoj vrsti atora, sa svijetlim svilenim tapiserijama koje su poput jedara visjele sa stropa, a pod je

-202-

Pompea

bio prekriven jastucima i srebrnim pladnjevima koji su imali male svinute noice i bili su prepuni slatkia." Gledam uvis u baldahin iznad nas, osjeam svilu i barun na svojoj koi, siune, nasumine ubode otpalih pera. Moda nas Djem gleda odande kamo muslimani idu nakon to umru. "Palio je tamjan jer mu se sviao njegov miris, a ne kako bi se dodvorio nekom boanstvu kojem nije bilo stalo do njega. Nauio nas je kuhati lokum u bronanom loncu objeenom iznad vatre i poticao nas je da pijemo mak jer je smatrao da u makovu sjemenu ima svih vrsta tajni koje moe osloboditi samo vrelina u naim trbusima. Lucrezia nije razumjela zato se nije moglo samo udisati miris cvjetova jer nije znala da oni nemaju mirisa. Nikad neu oprostiti Francuzima to su ubili Djema." "Ali, oni su vai saveznici. Vaa je ena Francuskinja." "Zato ne moe prestati spominjati moju enu? Ona je moja ena, ali Francuzi nisu moji saveznici. Oni su moje orue, i oni i panjolci. Rei u ti neto o svojem boravku u Francuskoj." Srce mi poinje teko, mokro lupati, kao da netko tue po rublju u mojim prsima. Nisam bila sigurna elim li da mi ita kae o Francuskoj. "Dok sam bio ondje, neto sam shvatio. Bio je to, pretpostavljam, uinak udaljenosti, neka vrsta umne perspektive, protumai to kako god eli. Shvatio sam da, ukoliko Italija ikad kraljevima Francuske i panjolske postane ita vie od igralita, morat e i sama postati drava i imati vlastitog kralja." "Vas?" Slijee ramenima. "To nije vano. Evo to je vano." Okree se i gleda me u lice zavaljujui se dublje u jastuke. Znam da je gotovo stigao do kraja prie jer osjeam da je opet spreman za Ijubav. Pribliavam ga sebi stavljajui ruke oko njegova struka. "Osvojio sam Urbino jer sam to mogao", proaptao je, "jer sam to elio, jer nikad vie neu biti niiji zatvorenik. Neu se nikad vie pokoravati ikome osim samom sebi." Sada je na meni, njegova kosa prekriva naa lica dok se ljubimo te se otvaram slatkom pritisku njegove udnje...

-203-

Pompea

"Don Cesar?" Smjesta je na nogama, navlai koulju preko glave i trese kosu iz oiju. "Michelotto." Vrijeme opet poinje protjecati. * Michelotto je stajao prekrienih nogu naslanjajui se na jedan od bijelih mramornih stupova arkade, a drao se poput ovjeka koji je sve to ve vidio. Prebacio je preko ramena Cesareov pojas s kojeg su visjeli ma i mamuze, a preko ruke crni kratki kaput vitezova svetog Ivana u kojem je Cesare stigao u Ferraru u nekom drugom ivotu. Dok sam traila svoju odjeu meu jastucima, rekao je: "Salvatore je ovdje. Kae da je presreo poziv koji je kardinal Orsini poslao Vitellozzu. Takoer, ima procjenu utvrda u San Leu koju ste zatraili od Leonarda." "Onda zapoinjemo. Dobro. Sada emo iscijediti otrov iz te rane." Michelotto me sumnjiavo pogledao dok je Cesare navlaio arape i hlae do koljena. "Nema problema", rekao je odgovarajui na neizreeno pitanje svojeg narednika. Uistinu nije bilo problema, nisam imala pojma o emu Michelotto govori iako e uskoro cijela Italija brujati o tome. Michelotto mu je dobacio kratki kaput. Navukao ga je preko glave i izaao iz loe. Nakon to je opasao ma, okrenuo se prema meni i rekao: "Pozdravi moju sestru. Reci joj... reci joj da emo provesti Boi zajedno." Potom se iroko nasmijeio, dobacio mi poljubac te otiao. Posljednje to sam ula bio je zveket njegovih mamuza popraen nekom biranom primjedbom o stanju ceste koja vodi u Milano. Pala mi je na pamet Plotinova izreka koja je uvijek bila omiljena mojem ocu. ivot svakog praktinog ovjeka je arolija. Ne znam koliko sam dugo tako ostala leei polugola u loi. Tijelo me boljelo od neispunjene udnje, a ipak su moji udovi, kada sam ih protegnula, bili optereeni nekom vrstom teke tromosti, kao da sam bila pod vodom. Zrak koji sam udisala postao je muno vru, moj je znoj bio ljepljiv, a vlana mrlja gdje je

-204-

Pompea

Cesareovo sjeme iscurilo iz mene nainila je hladan ig na mojem desnom guzu. Uznemirila me misao da je moja djevianska krv zamrljala jastuke Donne Lucrezije. to e biti sa mnom ako se to otkrije? Obrazi su mi gorjeli od stida. Prevrnuvi se na bok, pogledala sam preko ramena. Hvala Bogu, nije bilo nikakvih znakova na mojoj koi ni jastucima, stoga sam se prisjetila onoga to je Angela rekla o jahanju i onoga to smo zajedno radile. Djevianstvo je iskliznulo iz mene kao lopov u noi ne ostavivi nikakva traga. Skupila sam odjeu i poela se odijevati. Gladila sam zguvanu potkoulju i vezivala prsluk to sam bolje mogla prstima koji su mi se naoko nerado pokoravali. urila sam se i prtljala. Bila sam u panici zbog svoje golotinje na tom mjestu gdje nisam smjela biti i istodobno ushiena time zbog toga to je ono obiljeilo moj prijelaz u enstvo u zagrljaju mukarca kojeg sam oboavala. On je mogao imati - i imao je - svaku enu koju je poelio, a izabrao je mene i punio me svojom prisnou sve dok nisam pomislila da u se rasprsnuti od uzbuenja. Zagrmjelo je. inilo se da su bogovi sumnjiavi. Prkosno sam se nasmijeila dok sam obuvala cipele. Prve kapi kie pljusnule su na konate listove naraninih stabala i ostavile tamne mrlje na dvoritu. Nikakva obina ljetna oluja nije me mogla ugroziti jer sam bila ljubavnica Cesarea Borgije, ovjeka kojeg su rimska naklapala zvala Sinom Bojim. Kada me ljudi ubudue budu gledali, vidjet e otisak njegove strasti na mojem tijelu, groznicu iz njegovih oiju odraenu u mojima. Svatko tko proe pokraj mene na ulici moi e udisati miris jasmina koji se zadrao u mojoj kosi. Jedva sam ekala sve ispriati Angeli, ali ipak ne sve. Ima izvjesnih razgovora izmeu ljubavnika koji se, kao drevne slike na zidovima katakombi iskopanih ispod rimskih ulica, pretvaraju u prainu kada su izloeni zraku. Kako sam mogla objasniti Angeli da je istinsku promjenu u meni prouzrokovala mo rijei, a ne tjelesni in prodiranja? Opeklo me kao barut kada sam ula kako strani Valentino opisuje samog sebe kao nespretnog djeaka koji je majci iao na ivce i volio turske slatkie. Dijete u mukarcu napravilo je enu od mene. Oteui i gubei vrijeme kao maloumna razroka djevojka koja je u proljee

-205-

Pompea

prodavala ljubice kod Porta Mare, vratila sam se u kulu Marchesana. Kia je sada ve lijevala zastirui prazni trg dok je u potocima curila s arkada. Postala sam svjesna nepoznatih bolova u tijelu, rastegnutih miia u bedrima, ranjenih usnica i bolnog podbratka od trljanja Cesareove brade, gorenja u svojoj vagini koje se nije moglo opisati samo kao bol. Otiao je, nita nije obeao i sada me moje tijelo uilo kako se osjea gubitak. Tada je kroz vlaan vonj starih, mokrih zidova i ljebova zaepljenih mahovinom do mene dopro miris rumarina. Zastala sam kod grma podrezanog u obliku maa kako bih udahnula njegov miris. Rumarin za sjeanje. Pogledala sam dolje prema opkopu koji je zbog rupa od kie nalikovao istroenoj tavi i pomislila na dijete koje je spavalo u mekanom mulju, meu nijemim ribama. Je li bilo u redu to se ondje nalazilo to dijete koje je odbilo udahnuti zrak i prije no to su ga gurnuli u njega? Jesu li moji instinkti bili pogreni, a Cesareovi savreni ? Je li bilo u redu to me onako ponizio, to sam bila sretna jer me izabrao pa sada nosim stigme njegove strasti? Grom je prasnuo tono iznad mene i dva labuda prestraeno su poletjela iz opkopa. To me vratilo me k svijesti i spoznaji da su mi cipele promoile i da sam ih vjerojatno upropastila. Jo gore od toga bilo je to to su sada sigurno primijetili da me nema. Moram se pokuati uuljati u svoju sobu kako bih neprimjetno promijenila odjeu. Budem li imala malo sree, svatko e jo biti odvie zauzet obavljanjem poslova za Donnu Lucreziju pa me nee primijetiti. Ipak, nadala sam se da e Angela biti u naoj sobi pa e me umotati u runik i uti moju ispovijed. "Hm, draga moja, ovo je lijepo vrijeme za ljubakanje meu naranama." Ferrante koji je drao otvorena vrata na kraju puta. "Otiao sam izraziti sauee vaoj gospi koja je bila jako mrzovoljna jer nije bilo njezina anela uvara. Rekla je da je vojvoda Valentino nerazumljivo otiao bez pozdrava i da ste vi nestali. Pokuao sam joj rei da se moda odmarate, ali vidjeli su vas. Govorkanje i vonj kupusa - i jedno i drugo nekako ude u svaki kutak zgrade. Moram rei da izgledate... no, moda bi vam bilo bolje izbrisati taj osmijeh s lica prije nego to stanete pred nju. Upravo je izgubila dijete."

-206-

Pompea

"A ima jo neto to biste trebali znati prije nego to odete k njoj. Jo jedan gubitak. Robinja Catherinella." Uza sve to se dogodilo posve sam zaboravila Catherinellu. "Ona visi s kule Leone u kavezu", nastavio je Ferrante jednolikim glasom u kojem nije bilo naznake uvstva. "Oko vrata visi joj drvena ploa. Na njoj pie > Catherinella, robinja, izloena na zapovijed preuzvienog Don Alfonsa zbog nedostadca potovanja prema njegovoj plemenitoj supruzi vojvotkinji Lucreziji<." Zagledali smo se jedno u drugo. Naime, oboje smo znali ija je zapovijed stajala iza Don Alfonsove zapovijedi. "Va inamorato i njegova sestra neizrecivo se vole", rekao je Ferrante pa sam odvratila pogled. "Koliko e dugo visjeti?" "Dok ne umre. To nee dugo trajati na ovoj vruini, i to bez vode. Na tome moramo zahvaliti Bogu." Bio je rekao da svatko ima cijenu. "Ali, pada kia. Moramo je spustiti na zemlju." Ferrante me pogledao kao da sam predloila da pomaknemo mjesec sa staze ili zamolimo sunce da sjaji u pono. "Kako? I to bismo mogli uiniti s njom? Alfonso ne bi dopustio da je vaa gospodarica uzme natrag, ak i kada bi to htjela poslije onakva nepotenja." "Ona nije krala, Ferrante, ona je... oh, nije vano! Ali, znam da nije krala. Kako su kavezi objeeni? Moramo ih obrnuti." "Tamniarevi sluge samo ih bace preko prsobrana. Privrste lance na prstene zakovane na krov i bace ih." Pomislila sam na kavez koji se vrti i udara u zid tornja poskakujui po zabatima i prozorskim okvirima. "Ipak, ne bi ga bilo teko opet podii. Catherinella nije teka. Mala je, nije mnogo vea od djeteta, bar mislim, iako je to teko tono procijeniti." Katkad se inila drevnom poput same Afrike. "Violante, budite razumni. To je nemogue uiniti. Otkrili bi nas. Alfonso bi sigurno dao ubiti robinju, a i mi bismo bili kanjeni." "to nam on moe? On jo nije vojvoda, sjetite se toga. Uostalom, oboje znamo da nije on dosudio tu kaznu, to god pisalo na ploi. Uinit emo to. Moramo

-207-

Pompea

nai nekoga tko e nam pomoi. Moda Vittorio?" Ferrante je uzdahnuo. "Vittorio je Cesareov najamnik, Violante. Ja ga podnosim jer ima izvjesne... osobine koje su mi neodoljive. Cesare to zna. Zbog toga ga je izabrao za pratitelja Donne Lucrezije kada je ila u Ferraru." "Boe, Ferrante, vi ste takav... takva ena! Nai u nekoga i sama u to uiniti. Par lakaja Donne Lucrezije. To je to. Ona e nas zatititi ak i od Cesarea." "Mislite da hoe?" mirno je upitao. "A Urbino?" Iznenadilo me njegovo pitanje. Nekako nikad nisam uzela u obzir mogunost da se Ferrante zanima za politiku. Priekao je trenutak, a zatim je, kako nisam odgovorila, nastavio: "Neto mi je palo na pamet. Kukavan kompromis, bojim se, ali Alfonso bi rekao da sam u tome vjet." "to?" upitala sam. "Ne pitajte, dijete." Htjela sam rei da nisam dijete - ne vie - ali Ferranteov glas bio je suutan, nimalo obramben, zato sam uutjela. Morala sam imati povjerenja u njega. "A sada idite gospodarici. Sigurna sam da e joj odvlaenje pozornosti na vau... pustolovinu pomoi u oporavku." Jo sam trenutak stajala na vratima gledajui kako se Ferrante vraa stazom koja je vodila u vrt naranaa. Zgrbila sam ramena zbog jeke koju je Cesare posvud ostavljao kao zloban i armantan vilenjak. Zato sam ga voljela? Jednako sam se mogla zapitati zato mi srce kuca ili plua diu. Idueg jutra, kada je naa druina prelazila trg kako bi prisustvovala misi u katedrali u znak zahvale Bogu zbog ozdravljenja Donne Lucrezije, pozornost nam je privuklo komeanje skupine ljudi koji su zurili uvis u robinju u kavezu. Ljudi su upirali prstima i mrmljali. Umjesto da mirno stoji, malena gomila uzbueno se komeala. ak i ulini prodavai, koji su rijetko obraali pozornost na zatvorenike objeene na tornju, zastali su pored Catherinellina kaveza i iskrivili vratove ne obazirui se na male prosjake dugih prstiju koji su im krali jabuke, marelice i vrue pite od bundeva s pladnjeva. Pogledala sam uvis, ali vidjela sam samo drveni pod kaveza koji je kroz pukotine proputao tokice ute svjetlosti. Pogledala sam Ferrantea koji je stajao pokraj Don Alfonsa steui

-208-

Pompea

misal na prsima. Odbio mi je uzvratiti pogled. Vidjela sam da vue brata za rukav i potie ga da nastavi hodati, ali Don Alfonso ve je bio poslao jednog od svojih plemia koji je trebao ustanoviti to se dogodilo. Vijest je stigla ba kada je kor otpjevao Te Deum. Rijei su prelazile s usta na usta kao vatra koja skae s krova na krov. Robinja je ve bila mrtva. Nekako je nabavila konopac pa se objesila s velikog svornjaka na krovu kaveza koji je drao lanac. Debeli Don Alfonsov vrat pocrvenio je ispod crte kratke kose. Pokraj njega Ferrante je pognuo glavu, kao da je utonuo u molitvu. Nadam se da mu je Svemilostivi oprostio ono to je uinio dovevi u opasnost svoju besmrtnu duu radi dostojanstva jedne robinje.

-209-

Pompea

KNJIGA PREKRENIH OBEANJA Ona zna. da Zemljom upravljaju majke, toliko je sigurno. Takoer, zna da vie nije djevojka. A to se tie zarobljenitva, vjeruje da je zatvorenica otkad je bila ki. Louise Glck, Perzefona Lutalica

-210-

Pompea

P RVO

POGLAVLJE

FERRARA, RUJAN 1501. GODINE Ne dajem ti nita osim prazne krinjice i posuenog stiha. Angela mi je rekla da imam sree. "Barem vam je lice ostalo netaknuto", rekla je uspravivi se i zagasivi svijeu koja mi je osvjetljavala spolni organ dok ga je Angela pregledavala. Smatrala sam da sam se samo ozbiljno prehladila, a to i ne bi bilo udno jer sam se tijekom oluje bila smoila do koe. Kasnije me jo i Donna Lucrezia prisilila da sjedim pokraj nje sve dok nisam objasnila - koliko je bilo u mojoj moi - zato je njezin brat bio napustio Ferraru samo isprazno obeavi da e se vratiti na Boi. Vojvodino obeanje nije joj bilo ni od kakve koristi, stoga me krepko grdila, a ja se zbog premorenosti i hladnoe nisam mogla niemu radovati. Nije spomenula Catherinellu iako njezino objeeno tijelo nisu bili uklonili jo dva tjedna, a dotad su joj vrane bile izjele oi i velik dio mesa pa su se prolaznici na trgu udili to su njezine kosti bijele kao i njihove. Tada je Angela primijetila da se eem. Ne mogu vam rei to je bilo gore bolovi u rukama i nogama od kojih sam se cijele noi bacakala i okretala ne bih li osjetila olakanje ili svrbe i gorenje izmeu bedara koji su me tjerali u tamne zakutke, iza zaslona, vrata i vrtnih sjenica, svugdje gdje sam se u mogla eati u osami. Sanjala sam kako sjedim na gromadama leda i pila sam to sam manje mogla kako ne bih piala otrice. "Samo sam prehladila bubrege", rekla sam podignuvi se na laktove. "Uvjerite se sami", odgovorila je Angela dodavi mi ogledalce koje sam namjetala izmeu nogu dok nisam ugledala odraz svojeg spolnog organa. Maleni ir pun ukastog gnoja ugnijezdio se na otvoru, a na dodir bio je tvrd i bezbolan. "On vam je svakako ostavio mali memento amoris." "Mislila sam da se izlijeio." Zvuala sam tugaljivo.

-211-

Pompea

"Sigurno ne mislite da je bio uzor redovnike kreposti otkad se podvrgnuo Torellinim glasovitim ivinim kupkama, vi guice. Pretpostavljam da se i sam ponovo zarazio." Bolest zari u meni kao vatra u srcu vlanog sjenika i otkucava u noi kao smrtna ura pod krovom. "Voljela bih da je Torella jo ovdje." "Oh, moi emo mi to i same rijeiti. Trebamo abu. Ili pile. To bi bilo lake. Najvanije je da Lucrezia nita ne sazna jer e joj se plan za vau udaju izjaloviti ukoliko vas ne bude mogla predstaviti kao zdravu djevicu." Nakon oporavka Donna Lucrezia vrsto je odluila svima nama nai dobre mueve - dobre ferrarske mueve - jer bi to pomoglo popraviti tetu koju je pobaaj nanio njezinu poloaju. Angela je gorljivo podravala svoju sestrinu u tome jer se sada Donna Lucrezia slagala s njezinom udajom za Giulija. "abu?" "ivu abu treba razrezati napola i pritisnuti na ir. Ili pile." "Na isti nain?" "Da. To je jedan od Ippolitovih lijekova", povjerila mi se, "i provjereno djeluje jer sam zdrava." "Ali, kada ste zadnji put legli s njim?" Ippolito je otiao iz Ferrare i prije nego to je izbila groznica, a znala sam da je ak i prije toga Angela postala ravnoduna prema njegovu udvaranju. Pocrvenjela je. Igrala se ogledalcem koje sam joj vratila dok sam izravnavala odjeu. "Teko je", bilo je sve to je htjela rei. * Premda smo nekoliko puta pokuale uhvatiti abu koristei lonce za cvijee i malene mree, pretvarajui se pred Donnom Lucrezijom i ostalim damama da je to igra koju smo smislile kako bismo otjerale hladnou jesenskih popodeva tijekom etnji u vrtovima, nismo uspjele u svojem naumu, stoga smo morale nabaviti pile. Bio je to prljav posao jer smo pticu trebale razrezati i pritisnuti na bolesno mjesto dok je jo bila iva. Omotavi suknju oko struka i legnuvi na

-212-

Pompea

pod raskreenih nogu kako ne bih zaprljala posteljinu i potaknula pralje na svakojaka pitanja, nisam mogla mnogo pomoi Angeli dok je drala pticu koja se otimala. Zadaa je bila jo tea jer je odluila nositi rukavicu za sokolarenje kako bi si sauvala ruke od kljucanja i grebanja. Angela nije bila sigurna koliko bi dugo trebala pritiskati umirue pile na ir. Ferrante je predloio da ga pritie dok se ne ohladi. On je nabavio rukavicu i straario pred vratima jer nismo imale povjerenja u ostale dame Donne Lucrezije zbog toga to su Angelu i mene vie mrzile nego voljele. Naime, bile smo ljubimice Donne Lucrezije, a pobona Fidelma predstavljala je arite neprijateljstva prema nama jer je smatrala da gospu navodimo na krivi put te da smo vjerojatno skrivile njezin pobaaj jer smo je poticale na ples i kasne odlaske na spavanje. Nainile smo kompromis. Angela je na mojem spolnom organu drala uzvrpoljen krvav komad mesa s kojeg nije bila oerupala perje sve dok se nije smirio i dok krv nije prestala tei pa je bilo oito da je nastupila smrt. Onda ga je bacila u vatru, a ja sam zakaljala zbog smradi nagorjelog perja dok sam skidala zaprljanu podsuknju i prala bedra. "Moda smo trebale napraviti juhu od njega", rekla sam. "Kunem se da nikad vie neu jesti nita od ptijeg mesa." Angela je prolila vodu od pranja na pticu kako bi ublaila smrdljivi dim, ali od toga se smrad samo pogorao. "Hm, sada emo smrdjeti po pileoj iznutrici. Morat ete mi posuditi svoj parfem." "Samo ako smijem posuditi vae rubine. Giulio kae da istiu boju moje kose." Te smo veeri trebale vidjeti novu predstavu koju je smislio Ercole Strozzi, a Donna Lucrezia pozvala ga je na veeru prije toga. Usprkos iskrivljenoj nozi i golom elu koje mu je oi i nos izboilo prema naprijed kao u velikog tvora, sve smo oboavale Strozzija jer nas je nasmijavao. Barbara Torelli, prijateljica Donne Lucrezije, jako je ueno raspravljala o erotskoj moi smijeha, a u to se razumjela jer je spavala sa Strozzijem. To je bila javna tajna. Nasreu - ili zahvaljujui Angelinoj vjetini - lijeenje piletom imalo je uinka. Dok je jesen protjecala u iekivanju kratkog karnevalskog razdoblja prije

-213-

Pompea

adventa, osjeala sam se prekrasno zdrava. Moj tek, koji je obino bio umjeren otkad sam se pridruila kuanstvu Donne Lucrezije koje je posluivalo kranska jela, posrao je nezasitan. Prodirala sam sve - od gustih riota zainjenih juhom od borovice do slatkovodnih rakova koje smo same pekle na malim eravnicima i jele izravno iz oklopa kada bismo pripremale "piknike" u odajama Donne Lucrezije prije nego to bismo stavile na lica karnevalske krinke i otile na zabave u grad. Jednog dana, gledajui predstavu akrobata na trgu, pojela sam toliko zaeerenih badema i slatkih sireva da je Angela promrmljala kako se boji da e se na podij sruiti, a Fidelma se odvaila upitati se debljam ii se u iekivanju adventskog posta poput deve koja razmilja o putovanju po pustinji. Premda su lov i sokolarenje bile dunosti koje sam ranije obavljala samo kada bi mi Donna Lucrezia tako zapovijedila, te sam jeseni svakom prilikom jahala i uivala u mesnatoj toplini svjee ubijene divljai koja se mijeala s vonjem konja i sapuna za sedla te mraza na povrini vode. Voljela sam gledati Don Alfonsove pse tartufare na zadatku u umi i jesti tanke odreske jetkih gljiva zemljastog vonja prenih na maslacu iznad umarskih vatri. Tartufi su imali boju dugo zakopanih kostiju pa sam se pitala jesu li zbog toga privlaili pse. Kada je doao kroja i uzeo nam mjere za nove haljine koje nam je Donna Lucrezia namjeravala dati za Boi, pogledao je svoje biljeke i ustanovio da mi je struk narastao za vie od polovice irine ruke. Takoer, grudi su mi zadobile enstveniju teinu i Angela je primijetila da sam dobila maleni masni jastui ispod brade, isti kao onaj koji je Donna Lucrezia naslijedila od svojeg oca. Svakog jutra provodila je pola sata podiui bradu i isteui vrat te je masirala masno meso pokuavajui ga se rijeiti. "Promijenit u vam ime", objavila je Angela. "Odsad ete se zvati La Bolognese jer svi znamo koliko Bolonjci uivaju u hrani." Neto mi se steglo u utrobi zbog njezine aluzije i nehajnog odbacivanja imena koje mi je dao Cesare. "Nije na vama da mi promijenite ime", otresla sam se i iskrenula tanjur zauljenog kruha s patetom od srdelica na pod gdje ga se doepao Fonsi.

-214-

Pompea

Katkad se ponaamo na odreen nain samo zbog toga to ne znamo zato to radimo. Kada sam shvatila da jedem kako bih popunila prazno mjesto koje je ostavio Cesare - premda sam i dalje esto bila gladna u neoekivana doba dana i noi - bol u mojem elucu pobrkala se s boli u srcu dok sam ekala njegovu poruku koja nikad nije stigla. Tjeila sam se beskrajnim ponavljanjem svojih malobrojnih sjeanja Angeli sve dok joj se oi ne bi zastaklile, osmijeh ukoio pa bi poela kimati se kao automat. Smiljala sam opravdanja za njega. Prvo, bio je s francuskim dvorom u Milanu. Moda je ondje bila i njegova ena, a ak i ako nije, s obzirom na to da je bila kraljiina sestrina, moda mu je bilo teko poslati mi pismo koje ne bi otkrilo njegovu nevjernost. Zatim, poslao je pisma sestri i Don Alfonsu i obavijestio ih da se vratio u Romagnu. Naime, bio je zaposlen ovjek koji se morao pobrinuti za mnogo toga prije nego to se za Boi uzmogne vratiti u Ferraru. Ipak, jedva je bilo dana kada Donna Lucrezia ne bi primila pismo. Katkad bi Angeli i meni itala odlomke iz Cesareovih pisama. Primijetila je da je drskost Donne Isabelle bila gotovo nevjerojatna jer je napisala pismo vojvodi Valentinu zatraivi antiknog Kupidona iz urbinskih vrtova, i to na sljedei nain: "Znam da Vaa Ekscelencija ne uiva mnogo u antikvitetima." Napravila je to u doba dok su bivi vojvoda i vojvotkinja jo uvijek bili u izgnanstvu u Mantovi. Po izvanrednom glasniku poslao je Kupidona i Veneru, a dodao je da mu taj dar priredio velik uitak jer kipovi nisu bili antikviteti, nego krivotvorine koje je izradio Firentinac Michelangelo. Smjesta je prepoznao njegov rad jer je Firentinac sline kipove izradio za predvorje njegove palae u Rimu. Takoer, dodao je da je Guidobaldu poslao Utjehu filozofije iz oeve knjinice prije nego to je ostale knjige spremio u kutije i poslao ih u kulu u Forliju kako bi bili na sigurnom dok ne odlui to e uiniti s njima. Premda smo se sve nasmijale, osjeala sam da je samo moj smijeh nalikovao sumornom i zajedljivom tonu pisma. Samo sam jednom primila poruku od njega. U pismu Donni Lucreziji, koje je poslao iz Imole, bio je malen crte na grubom palimpsestu. Prikazivao je Cesareovu glavu i ramena, a izraz njegova lica bio je karakteristino suzdran,

-215-

Pompea

usta su mu bila nakrivljena prema dolje u kutovima, a oi zaklonjene dugim gustim trepavicama. Duhovi zbijenog nakrivljenog rukopisa bacali su mu sjenu na obraze i zapleli su mu se u bradu. "Daj ovo Violanti", proitala je Donna Lucrezia. "Moj inenjer Leonardo nacrtao ga je dok sam gledao zemljovid Imole koji je nainio za mene, ba kao da je preletio grad na leima velike ptice. Naredio je da izgledam kao prorok iz Starog zavjeta, stoga hi ga naa mala Izraelka trebala cijeniti. Taj Leonardo slui mi na mnogo naina. Neki dan, dok je nae drutvo zajedno veeralo, a Sperulo nas je astio najnovijim panegirikom o mojim dostignuima, pustio je na stol malenog gutera s papirnatim krilima privrenim na leima, a oba su bila u crveno-utoj boji moje livreje. Nastupio je kaos. Veina je ena kriknula i istrala iz sobe, a Ramiro je ubo Torrigiana u aku nastojei pribiti gutera na stol. Kada sam kasnije zapitao Leonarda je li mu drago to njegov suparnik kipar nekoliko tjedana nee moi raditi, jednostavno je rekao da je primijetio kako tonem u san - soba je bila napuena, vatra je jako gorjela, vino je bilo opojno i, iskreno, Sperulova pria o padu ovog lijepog grada poneto je bila dosadna za moj ukus - pa je smislio tu alu kako bi me probudio." Donna Lucrezia nastavila je itati u sebi. Katkad bi se nasmijeila, katkad namrtila, no pustila me da se muim mislima o enama koje je Cesare nehajno spomenuo. Tko su one bile? ene i ljubavnice gostiju na veeri ili njegove ljubavnice? Je li Dorotea Caracciolo bila meu njima? Je li uistinu bila toliko lijepa da je Cesare riskirao gnjev Venecije kako bi je imao? Utueno sam se zagledala u crte koji sam stezala u ruci - pergamentni nadomjestak za toplu kou mojeg ljubavnika, pretakanje vatre koja mu je tekla u venama u crte od ugljena. Pomislila sam da Donna Lucrezia i nije trebala sliku svojeg brata jer su joj ga njegove rijei doarale. Njegova su pisma bila poetak njihovih dugakih, unutarnjih razgovora, kao da su nekako ostali u uzajamnoj prisutnosti usprkos velikoj udaljenosti i sve loijem vremenu poto je stigla zima pa smo bile prisiljene postiti tijekom adventa. Moja bi joj usamljenost bila neshvatljiva, ak i da ju je bila primijetila. Meutim, nije bilo tako. Bila je odvie zauzeta popravljanjem tete koju je pretrpio njezin poloaj zbog gubitka keri te je provodila veeri i noi s muem, a dane s njegovom braom. ak bi s vremena na vrijeme ozbiljno sluala

-216-

Pompea

Sigismonda dok je objanjavao svoj plan zahvaljujui kojem e otrovati kralja takora krvlju svinje koju su objesili naglavake i istukli do smrti. Premda se, kao i uvijek, radovala Ferranteovoj duhovitosti i Giulijovu pjevanju, najvie je pozornosti ukazivala Ippolitu koji se ba vratio iz Rima i donio vijesti iz Vatikana. Dva maliana, Rodrigo i Giovanni, izgledali su arobno u barunastim kapicama koje im je poslala i bili su oduevljeni papigom. Hvala Bogu, Sveti je Otac uivao u krepkom zdravlju i bio je otrouman kao i uvijek. Nije bio nimalo manje ponosan na svoju djecu premda je alio zbog Lucrezijina gubitka te je trenutno bio bijesan zbog tajnovite tiine i tromosti vojvode Valentina. Nauvi Ippolitove razgovore s Lucrezijom, saznala sam da se Tvrava San Leo, u urbinskom vojvodstvu, u listopadu pobunila protiv Cesarea pa su njegovi neprijatelji u utvrdi La Magione obitelji Orsini skovali savez protiv njega. Bilo kako bilo, Cesare naoko nije nita radio osim to je iao u lov oko Imole i razmjenjivao ale s Leonardom. "Zemlja im gori pod nogama", rekao je firentinskom govorniku, "a nema dovoljno piake u ikojem od njihovih djevianskih mjehura kako bi je ugasili." Bojala sam se za njega. Htjela sam povjeriti svoj strah Donni Lucreziji, uti kako mi kae da zna da on vlada situacijom, da je uvijek jedan korak ispred svojih neprijatelja. Meutim, vidjevi njezin napeti i nesigurni osmijeh, bilo mi je jasno da je bila jednako neupuena kao i njezin otac. Tada sam se sjetila da je Michelotto spomenuo San Leo kada nas je pronaao u vrtu naranaa i shvatila sam da se ravnotea poremetila. Taj sam put znala vie od Cesareovim planovima nego njegova ljubljena sestra ili ak Papa. Prigrlila sam znanje kao da je ljubavnik, tjeitelj, tit, ali nisam nita rekla Donni Lucreziji. Da sam joj bila povjerila ono to sam znala, njegova bi se mo bila rasprila. Postavila bi mi pitanja na koja ne bih mogla odgovoriti. Mogla bi povjerovati da sam u stanju izdati Cesarea i upozoriti ga da me se kloni. Tako sam utjela i rekla sama sebi da nema razloga za strah. Svake bi subote Donna Lucrezia i vojvoda Ercole posjetili sestru Osannu. Samo me jedanput povela sa sobom, ali reakcija svete vidovnjakinje na moju

-217-

Pompea

prisutnost bila je toliko udna i zastraujua da su me ubudue odluili, nita mi ne rekavi, ostaviti kod kue. U trenutku kada sam ula u dio sobe namijenjen posjetiteljima, nekoliko koraka iza Donne Lucrezije, nosei njezin hermelinski plat, sestra Osanna dobila je neku vrstu napadaja i sruila se u stranu, povijenih i ukoenih lea, a pjena joj je navrla na usta i procurila na bradu. Lijeva joj je ruka ostala podignuta, pokazujui savijenim kaiprstom u mojem smjeru, sve dok sestra Lucia, koja ju je pratila, nije predloila Donni Lucreziji da me otpusti. Posumnjali su u istinitost mojeg obraenja i poslali me da vidim oca Tommasa. Fidelma je preuzela moje mjesto tijekom subotnjih posjeta premda mislim da se vojvodi to nije svialo. Bilo bi mu drae da sam ja bila tamo. Fideimino kranstvo bilo je puno uvjerljivije od mojeg, stoga nije trebala biti izloena svetim sestrama kako bi sebi zajamila mjesto na nebu. Meutim, bila sam privlanija starevu oku nego krljava Mantovanka, osobito otkad su prekrojili moje haljine koje su sada pokazivale moj novi, enstveniji oblik. Vojvoda vie nije uzdravao ljubavnicu, ali katkad bi me utipnuo za stranjicu kada bi malo previe popio i nekoliko je puta dopustio da se ukrasim draguljima koje je pomiljao dati Donni Lucreziji jer smo imale jako slinu put i kosu, kako je objasnio. Otac Tommaso poslao mi je meditacije o svetim muenicima i molio se nada mnom u kapeli Donne Lucrezije dok mi se nije zavrtjelo u glavi kao sam na kotau svete Katarine, a moj je nekranski eludac reao za neim skuhanim na ranju svetog Lovre. Tajno sam meditirala o dolasku Boia i o vlastitom svecu koji se zvao sveti Valentino. Moda e ostati do Tri kralja. Kao velepotovani obiteljski gost nesumnjivo e dobiti sobe blizu odaja Donne Lucrezije, a mogao bi me i pozvati u njih. Vidjela sam ga kako stoji na vratima svoje spavae sobe, odjeven samo u kunu haljinu obrubljenu krznom, a iza njega vide se razbuktala vatra i kut kreveta. Osjeala sam ga kako me grli, koa nam se dodiruje u atoru od krzna. Imat emo cijele noi za usavravanje voenja ljubavi i jutra ukraena mrazom u kojima emo odjahati na sokolarenje. Moda e se jezero zamrznuti i priredit e zabavu na ledu. Zajedno emo klizati izvan

-218-

Pompea

svjetlosti lanterna, gdje e led savreno odraavati zvjezdano nebo pa e to izgledati kao da letimo, a nae klizaljke zvuat e kao jeka glazbe iz nebeskih sfera. * Boino jutro donijelo je tanak sloj mokrog snijega iz prljavo utog neba, taman dovoljno da prigui gradske boje, ali ne i da oi obraduje pokrivaem svjetlucave bjeline. Premda je na Badnjak, na Ferranteovo veliko zadovoljstvo, mladi asnik Vittorio stigao iz Ferrare, nije bilo znaka njegova gospodara. Otile smo u katedralu na misu, gdje je Ippolito odrao propovijed o pokvarenosti popisa stanovnitva zbog kojeg je sveta obitelj otila u Betlehem. Nijednoj od nas nije izmaklo ono to je htio rei jer su svi znali da je Papa nedavno raspisao nove poreze na sveenstvo kako bi platio, govorilo se, podizanje novih Cesareovih eta. Zabrinuto smo gledale Donnu Lucreziju koja je sjedila pokraj mua ispod bijelog svilenog baldahina i drala ga za ruku zagonetno ozbiljno. Morale smo se probiti natrag preko trga kroz gomilu koja se okupila kako bi ula brbljanje prosjakog fratra o poniznosti djeteta u jaslicama. inilo se da ga neki ozbiljno sluaju, ali jednak broj drugih gaao ga je kupusovim listovima. Iskazujui potovanje, skinuli su kape dok smo prolazile pokraj njih dostojanstveno u visokim drvenim cipelama, a robovi su podizali nae suknje i rubove plateva kako ih ne bi zaprljao mokri snijeg i zgaeno voe. Na pola puta preko trga Fidelma je usporila i okrenula se prema fratru koji se bio popeo na preokrenuta kola. Elisabetta Senese zaletjela se u njezina leda i izgubila ravnoteu. Poto su joj Vittorio i mladi okrugla lica koji ju je posvud slijedio kao psi, a kasnije je umro od boginja, hihoui pomogli da ustane, pljusnula je Fidelmu jer joj je upropastila novu boinu haljinu. Fratrov skup brzo se okrenuo prema borbi. Fratar se ogledao ne bi li vidio to se dogaalo. Fidelma, naoko ne primijetivi Elisabettinu pljusku i crvenu masnicu koja se ocrtavala na njezinom blijedom obrazu, podignula je bradu pokuavajui vidjeti

-219-

Pompea

preko glava gomile. Bila je toliko visoka u svojim drvenim cipelama da joj je to nije bilo teko. inilo se kao da joj se pogled napetim, nevidljivim konopom spojio s pogledom fratra prosjaka u blatnoj halji i otrcanu crnom platu. Pogledala sam Angelu. "Angela", proaptala sam povukavi je za nadlakticu i odvrativi joj pozornost od otresanja blata s rumene i uzrhtale Elisabette, "Angela!" "Sto je?" "Mislim da je ovo Fidelmin fra Raffaello. Znate, propovjednik skitalica koji ju je obratio na kranstvo. Pogledajte ih." Okrenula se. Primijetila sam mrlju krvi na njezinoj modroj suknji. "Krvarite", proaptala sam. "Hodat u iza vas." Zbog sloenosti svojeg ljubavnog ivota Angela je izgubila trag svojih mjesenica. Opsovala me, a zatim se nasmijeila i zahvalila mi, no nisam obratila panju na njezinu promjenu raspoloenja, a zaboravila sam i Fidelmu i njezina fratra. S munim osjeajem u elucu osjetila sam kako mi se rumenilo die u obraze kada sam pomislila kakva sam krajnja budala bila, uvidjevi da ni sama mjesecima nisam imala mjesenicu. Jo otkad je Cesare otiao. Lice mi je gorjelo. Hladan znoj izbio mi je na tijelu pa sam se stresla. To je nemogue... Angela je rekla... Moda je to samo neka trajna popratna pojava sifilisa. Oh, Boe, to ako sam zbog njega postala jalova? Kako se onda nadati dobroj udaji? "Hajdete", rekla sam Angeli estoko je gurnuvi u lea. "Gospa i Don Alfonso gotovo su kod Cortea. Vidjet e da nas nema." Razdraeno me pogledala, ali posluno je krenula pokuavajui dostii Donnu Lucreziju, a ja sam je slijedila kao da joj pomaem sauvati suknju od snijega. * "Morat emo kasnije razgovarati o tome," rekla je nakon to je privezala uloak i stupila u novu podsuknju, a ja sam mrlju na njezinoj brokatnoj suknji protrljala vlanim runikom. "Ne moemo nita uiniti u urbi i bit e nevolje ako propustimo darivanje."

-220-

Pompea

"Mislite li da bi on sada mogao biti ondje? U Sali Grande?" "Najdraa Violante", stresla je glavom u nekoj vrsti dobronamjernog oaja, "on nee doi. Sumnjam da je to uope namjeravao. To je bila samo strategija na odlasku. Cijelog ivota poznajem Cesarea i jo se nikad nije dogodilo da je uinio neto to je rekao da e uiniti. Njemu je prijevara kao droga. On nema pojma kada treba stati." Bijesno sam zatreptala. Odbila sam zaplakati i zamrljati sjenilo koje sam tako pomno nagorjelim tapiem nanijela na kapke. to god Angela rekla, Cesare bi jo mogao stii i to bi mislio o meni kada bi vidio moju crvenu kou i oi nateene od plaa za njim? Kako bih se tada mogla natjecati s arobnom Dorotejom Caracciolom? Darivanje u Sali Grande inilo se beskrajnim. Vojvoda i njegova obitelj sjedili su na podiju na elu dvorane, a dame i gospoda iz naeg kuanstva morali su stajati u zgusnutim redovima - gospoda na jednoj strani, dame na drugoj - i ostaviti mjesta kako bi svi komornici, tajnici, rizniari, kuhari, konjuari, glavar ljevaonice Don Alfonsa i njegov glavni lonar, siuan mukarac iskrivljenih nogu koji je trenirao trkae konje vojvode Ercolea, pjesnici i glazbenici te dvorski slikari ili sredinom dvorane i primali darove. Robovi koji su nosili nove crvene i zelene tunike te konate rukavice odnosili su darove s dugakog stola postavljenog ispod podija vojvodi i njegovoj obitelji propisanim redoslijedom. Pokuala sam odvratiti pozornost od bolnih leda i preuskih cipela te smrada neopranih tijela nedovoljno maskiranog raznovrsnim parfemima, pitajui se koliko je dugo vojvodin glavni komornik uvjebavao robove tako da podsokolareva ena dobije svoju zdjelu zaeernog voa i Sigismondov osobni sobar svoj sveanj izvezenih rupia, a ne obrnuto. Igrala sam se sama sa sobom. Ako konjuar odgovoran za Don Alfonsove trkae golubove primi svoj dar prije uvara Ferranteovih pauna, Cesare e stii za pet minuta. Ako budem mogla nabrojati do pedeset prije nego to ki glavnog pivara prijee put od vrata dvorane do podija, nee biti veere. Ako vie od tri svijee na velikim bronanim stalcima s obje strane podija izgore prije nego to vojvoda Ercole

-221-

Pompea

zavri govor u kojem je zahvaljivao svojoj sluinadi za godinu dana slube, to e biti sutra. to god Angela rekla, moje tvrdoglavo srce odbilo je prihvatiti zamisao da uope nee doi. Dodue, bila sam zabrinuta zbog vremena. Kada su nas napokon otpustili kako bismo se pripremili za veernju zabavu pa smo prelazile dvorite prema kuli Marchesani, snijeg je poeo gue padati. Kaldrma posuta slamom pretvorila se u plavosivi sag, poprskan treperavom bojom marelice na mjestima gdje je na njega pala svjetlost baklji privrenih na vrata tornjeva. Debele tihe pahuljice kovitlale su se iz tamnog neba i zapinjale nam za trepavice. Angela je podignula lice i isplazila jezik. Koa joj je sjala, a snjene zvjezdice na trenutak su zablistale meu njezinim kovrama prije nego to su se otopile zbog topline. Sagnuvi se, skupila je pregrt snijega, uobliila ga u grudu i bacila je na mene. Komad leda pogodio me u vrat i skliznuo prema ramenu topei se, kapajui mi s kose, moei mi potkoulju i prsluk. Suze su bile vrele, po tome sam znala razliku. "Nemojte, Violante, nemojte!" Angela me obujmila i privila k sebi gladei mi kosu, pritiui hladan obraz na moje mokro lice. "ao mi je. Nemojte plakati. Nije vano to Cesare ne dolazi. Znate kakvi su mukarci. Pogledajte Ippolita. Dragi je Ippolito dijelio Sancijin krevet sve vrijeme kada je bio u Rimu, ali to ne znai da manje udi za mnom sada kada se vratio. Mukarci imaju kratko pamenje. Moda nam se to ne svia, ali nemamo izbora. Moramo to prihvatiti. Takav je svijet." Pitala sam se bi Ii bila tako hladnokrvna da je Giulio spavao s princezom Sancijom, ali bilo bi pakosno rei tako neto jer me pokuavala razvedriti. Meutim, ak i ako je imala pravo, ak i usprkos tome to u, kada Cesare bude sa mnom, moi otjerati sve misli na druge ene iz njegove glave, ipak sam imala razloga plakati. "Boe, ovdje ste!" Elisabetta Senese, s mrljom koju je ostavila voda jo uvijek vidljivom kao obrisom zemljovida na njezinom utom venecijanskom barunu. "Angela, morate je urazumiti. Odluila se okupati, a tako je hladno. Ve je zapovjedila da se pripremi kupalite, ali voda e se zagrijavati satima pa emo

-222-

Pompea

zakasniti i vojvoda e se ljutiti, Don Alfonso bit e mrzovoljan i..." "Hm, ja se ne mogu kupati jer imam mjesenicu. Uostalom, Don Giulio mi je rekao da e ove noi on i sva njegova braa izvesti Tromboncinovu novu kompoziciju. Za est viola. Trombocino e svirati estu. Bog zna to e nainiti Sigismondo, ali bolje je ne odugovlaiti." Usprkos Tromboncinovu koncertu za est viola, Donna Lucrezia je ustrajala na kupanju, ali s obzirom na to da se Angela loe osjeala, dopustila mi je da ne budem uz nju. Rekla je a je ekamo u njezinim odajama i nadziremo novu robinju. Cesare je poslao novu robinju koja je nosila zlatnu ogrlicu s njegovim reljefnim grbom. Mislio je da je Dalmatinka koja je isplivala na morsku obalu kod Porta Cesenatica poto su topovi koji su uvali luku unitili piratski brod. Upadljivo dijete, s visokim otrim jagodinim kostima, blijede koe i kose modrocrne poput vranina perja. Nije govorila nijedan jezik koji je bilo koja od nas razumjela i Donna Lucrezia joj jo nije dala ime. Dok sam gledala kako se tiho kree oko odjevaonice Donne Lucrezije, izlaui odjeu, ravnajui siunim vjetim prstima rub prsluka od grimiznog baruna, glaajui rukavom dragulj, nehotino sam se prisjetila nettunske obale. Rekla sam sebi da je taj dio mojeg ivota zavrio, da je to nevano, da ga je sveenik koji me krstio prognao s mojim idovstvom. Meutim, ini se da ljudski um ne moe prisilno prestati raditi, ve nastavlja eprkati meu starim sjeanjima kao ustrajan uenjak koji trai poveznice. Kako je patetian kraj moje majke mogao biti bez svrhe ako je pomisao na njega navela mojeg oca na poznatu odluku, a sjeanje na njega nagnalo je mene da je prihvatim? to ako cesta koja je zapoela u Nettunu zavri mojim iskustvom majinstva? "Moete se rijeiti toga, znate. Znam mnogo naina. Od Sancije. Ne, vi, glupa djevojko, ne tako! Dvije kapi mousa u ruinoj vodi. Boe, Violante, zato je taj va ljubavnik dao objesiti Catherinellu?" Nije, mislila sam, ali tu sam misao zadrala za sebe. "to? Rijeiti se...? Sancia? Ali, rekli ste da je nemogue prvi put zatrudnjeti." "Je li uao u vas samo jedanput?" "Znate da jest. To sam vam rekla ve dovoljno puta. Pojavio se Michelotto."

-223-

Pompea

Slegnula je ramenima. "Hm, uvijek su mogue iznimke koje potvruju pravilo. I, kako sam rekla, znam kako se toga moete rijeiti." "Kao princeza Sancia." "Da, draga, Sancia. Toliko sam joj puta pomogla. Borovica najmanje boli, ali je igla vjerojatno najpouzdanija." Naglo sam sjela na tronoac za odijevanje prije nego to mi noge ne klecnu. "Je li to bilo... Jesu li bila... Cesareova?" Angela je slegnula ramenima. "Tko zna? Jedino u to moete biti sigurni je injenica da nisu bila Jofreova. On je uvijek samo promatrao." "Promatrao. Razumijem." "Ne razumijete, zar ne?" unula je ispred mene uzevi me za ruke. Ruke su joj bile tako tople. "Ali, ako elite imati ovo dijete, hm, znajte da ete postati lan nae obitelji. Bolje vam je saznati kakva smo mi obitelj. Jofre je impotentan. Samo voli promatrati." "A Cesare...?" "Pa, mislim da njezini ostali ljubavnici nisu znali. Ali, Cesare, hm, dajte mu pozornicu i odrat e predstavu." Izvukla sam ruke iz njezinih. "Znam to pokuavate uiniti, Angela, ali to neete uspjeti. Nije mi stalo do toga. Volim ga. Moje je dijete dio njega. Neu vam dopustiti da ga ubijete." Pokuala sam ustati, ali Angela mi je poloila glavu u krilo i teina njezine glave pritisnula me na tronoac. Rukama mi je obujmila struk i osjetila sam toplu vibraciju njezina smijeha kroz slojeve odjee. "Ve imate poprilian trbui", rekla je nagnuvi se na pete. "Morat ete rei Lucreziji. Bolje vam je to to prije uiniti." "Mislite Ii da e se manje ljutiti ako bude znala da je Cesareovo?" "Nisam sigurna", odgovorila je Angela oborivi pogled. Na trenutak mu je toliko nalikovala da mi se grlo stegnulo. * Namjeravala sam rei Donni Lucreziji idueg dana na Svetog Stjepana, ali jako je kasno ustala, i to samo kako bi primila bratova glasnika. ovjek se probio

-224-

Pompea

kroz meavu i donio tajne poruke vojvodi, Don Alfonsu i Ippolitu te poruku Donni Lucreziji ija je kratkoa bila ledena. Sjedei u krevetu umotana u krzneni plat, pijuckajui vruu vodu i sok od limuna, stalno je okretala jedini list papira, presavijen i zapeaen, pregledavajui ga iz svakog ugla prije nego to je zatraila no i odrezala peat. Pobrinula sam se da joj sama donesem jutarnji napitak kako bih dobila priliku zamoliti je za privatnu audijenciju i saopiti joj svoju vijest. Sada sam je mislila zamoliti da me otpusti dok bude itala bratovo pismo, ali zapovjedila mi je da ostanem. "Zabrinuta sam zbog ovoga", rekla je. "Ne ostavljajte me samu s tim." Stajala sam pokraj nje sklopivi ake u rukave radi topline, poloivi ruke na malenu oblinu trbuha i okrznuvi njima svoje nabujale grudi. Glasno je proitala cijelo pismo. "Preuzviena gospo", zapoela je, a zatim zastala i otpila malo pia pa iskrivila usta na njegovu trpkost, "i ljubljena sestro, dopustite da vas obavijestimo da smo jutros, na blagdan Kristova roenja, dali smaknuti Ramira da Lorqua, biveg guvernera Romagne, zbog pronevjere novca." Donna Lucrezia je zadahtala. "Ramiro? Ramiro je bio s njim od... oh, ne mogu se sjetiti koliko dugo. ak dulje od Michelotta. To je nemogue." Pomislila sam na Ramira premda nisam nita rekla, na onog istog Ramira o kojem je pisao tako odano prije samo nekoliko tjedana opisujui zgodu s krilatim guterom. Donna Lucrazia je nastavila itati tonom otealim od sumnje i straha. "Na Svetog Stjepana otii emu u Senigalliju kako bismo prihvatili predaju tog grada, zato bismo zamolili da molite za na siguran put. Va odani brat, koji vas voli kao samog sebe, Caesar Valentinus Predano u Ceseni 25. prosinca, a. d. 1502." Pismo je bilo napisano rukopisom Cesareova povjerljivog tajnika Agapita Geraldinija, a Cesare ga je potpisao. "Da molim", rekla je Donna Lucrezia mrtei se na mene. "Otkad Cesare trai molitve?" Stresla se. "Poaljite poruku mojem muu i zamolite ga da me doe vidjeti, a zatim se smjesta vratite i odjenite me. Pozovite Dalmatinku. Gdje je

-225-

Pompea

Angela?" "Odmah u otii po nju, gospo." Znala sam da Angela u naoj sobi eka vijesti o mojem razgovoru s Donnom Lucrezijom. "I, Violante, moda bi bilo bolje da molimo..." "Da, gospo." Ostatak tog dana i veinu sljedeeg dvorske dame smjele su raditi to god su eljele, a Donna Lucrezia i mu savjetovali su se s njegovom obitelji o sadraju Cesareovih pisama. Premda smo vrijeme uglavnom provodile u Cameri Dal Pozzolo, gdje su bili postavljeni nai maleni tkalaki stanovi i okviri za vez, a imale smo i dobru zalihu knjiga poezije, pjesmarice i nekoliko starih lutnji, ak je i tamo dopirao drhtaj ivanog uzbuenja koje je proimalo dvor. Svaki put kada bismo zaule glasove u vrtovima ili kopita u dvoritu, neka bi od nas pohitala do prozora ili na stubite, gledala bi i sluala. Oko sredine idueg dana neutjeni Strozzi posjetio nas je u tornju, ali premda je uinio sve to je mogao s rimama i alama te bockanjem klaunova Donne Lucrezije, ak i ferrarske djevojke, kojima je Cesare jedva bio neto vie od imena, hladan dah na stranjoj strani vrata, duh u obliju viteza svetog Ivana, ostale su odsutne duhom i ozbiljne. Bila sam u agoniji. Pokuala sam moliti, ali molitve su samo vraale, beskorisne kao jeka. Kojem sam se bogu mogla moliti, conversa od koje su zatraili da moli za ateista? Sto je uope htio postii tim zahtjevom? Je li to bila neka ifra? Ako jest, oito je Donna Lucrezia nije razumjela. Ili se dogodilo neto to je bilo dovoljno da Cesare od straha utekne religiji? Je li ga gospoja Srea napustila? Je li umro? Sigurno bih osjetila da je umro sada kada je njegovo sjeme raslo u meni. Onda se to dogodilo. Stigla je poruka. Ispustila sam loptu konca koju sam motala s Fidelmom i, kada sam se sagnula kako bih je podignula, primijetila sam siunog lava u uzorku saga pod mojim stolcem. San Leo. Sve je to zapoelo pobunom u San Leu. Prisilila sam um da ispita Michelottov grub prekid mojeg sastanka s njegovim gospodarem. to je rekao? "Imam procjenu utvrda u San Leu koju ste zatraili od Leonarda." Zatraio je od svojeg inenjera da

-226-

Pompea

napravi procjenu. Kao da je ve znao, kao da je i sam neto planirao. Dodala sam konac jednoj djevojci rekavi da moram obaviti nudu. Angela me znaajno pogledala jer mi je bila objasnila da je esto mokrenje bio jedan od sigurnih znakova trudnoe. Tiho zatvorivi vrata iza sebe, otrala sam u vojvodine odaje u Corteu. Ne treba ni rei da nikad prije nisam bila ula u njih. Meutim, dok sam stajala kod vrata njegovih privatnih odaja, ekajui da vratar ustanovi je li Donna Lucrezia ondje, nisam osjeala ivanost, samo premoan poriv da uvjerim Donnu Lucreziju da njezin brat nije u opasnosti. ula sam glasove iza vrata, duboke tonove mukih glasova, katkad tiu primjedbu Donne Lucrezije, ali nisam mogla razabrati to govore. Iznenada je Fonsi zalajao i lovaki je pas zareao u znak odgovora pa se zauo amor napetog smijeha. Jedna od vojvodinih egzotinih maaka izjurila je kroz preklop na bazi vrata, a rep joj je bio nauuren kao etka za dimnjak. Zatim sam ula lakajev glas, kratak hrapav vojvodin odgovor i struganje mekanih lakajevih cipela natrag prema vratima. Duboko sam udahnula, podignula ramena i zakoraila u sobu. Prizori lova na zidnim tapiserijama inili su se ivima u svjetlosti vatre i niza svijea na bronanim stalcima kao i lovaki psi koji laju za jelenima u bijegu, koplja lovaca zabodena u bokove pjegavog vepra. Obitelj Este i Donna Lucrezia sjedili su pored dubokog ognjita, Ferrante i Don Alfonso zajedno na klupi, Giulio na podu sa panijelom u krilu, Donna Lucrezia na niskom sklopivom stolcu. Sigismonda nije bilo. Kada sam krenula prema obiteljskom skupu, vojvoda se nagnuo naprijed na svojem stolcu s visokim naslonom, vrsto stisnutih usnica, oiju bezizraajnih kao u zmije. U desnoj ruci drao je maleni srebrni eki za razbijanje oraha i postojano tapkao njime po dlanu lijeve ruke. Stalno sam se podsjeala da mu se sviam dok sam prilazila jer je to esto pokazivao. "Imate li to rei vojvotkinji?" upitao me opasno mirnim tonom glasa. Kada se Donna Lucrezia okrenula prema meni, primijetila sam grozniave mrlje na njezinim obrazima koje su mi govorile koliko se ljuti ispod prividne mirnoe. Oklijevala sam.

-227-

Pompea

"Moete mi rei to god elite ispred moje obitelji", rekla je gotovo se nezamjetno primaknuvi Don Alfonsu. Svrnula sam pogled s njezinog slabog i nedokuivog osmijeha na lica lanova obitelji Este koji su me gledali u iekivanju - od Don Alfonsovih malenih, tvrdih, plavih i zakrvavljenih oiju do Don Giulija iji je pogled bio otvoren i ljubiast kao veernje ljetno nebo. Kako sam mogla govoriti pred njima kada je svatko od njih jo uvijek bio bijesan, bez obzira koliko diskretno, zbog Cesareova postupka prema vojvodi i vojvotkinji od Urbina? Meutim, kako sam se mogla ispriati za upad? Zavrtjelo mi se u glavi, vie nisam mogla misliti. "ao mi je", promrmljala sam osjeajui da mi obrazi poinju gorjeti, a zvuk vojvodina ekia dok je razbijao orah u mojoj je glavi zazvuao kao topovski pucanj. Okrenula sam se i pobjegla, jedva svjesna da se Ferrante podignuo s klupe i zakoraio prema meni. Otrala sam natrag u kulu Marchesanu ne obazirui se na snijeg koji se sada ledio pod mojim nogama, zatvorila sam se u Angelinu i svoju sobu te ekala da se na mene srui svijet. Ubrzo je stigao poziv Donne Lucrezije. Angela je bila glasnica, lica bijelog kao guje jaje kada je zavirila iza vrata i rekla mi da moram doi. Smjesta sam otila tamo. Premda odgoda ne bi bila pogorala stvari, odluila sam da se najbolje suoiti sa sudbinom prije nego to budem imala vremena razmiljati o njoj. Kada sam ula u sobu, nainila sam dubok kniks pred Donnom Lucrezijom. Zamahnuvi barunom i uz topot malenih stopala na podu, pribliila mi se i uhvatila me za uho pa me povukla na noge. Zatim me toliko jako pljusnula da sam osjetila kako mi se kosti eljusti sudaraju i vidjela roj zvijezda pred oima. "Boje mi krvi i muda, djevojko, to ste mislili kada ste se tako ponaali?!" povikala je tek nekoliko palaca od mojeg lica, a njezin dah, koji je mirisao po kliniima, uao mi je u nosnice. "Kao da nije dosta to se ini da moj brat, >koji me voli kao samog sebe<", citirala je podrugljivo, "namjerava ugroziti sve to mi... ja... Zamiljate li da vam to to se s njim igrate kobila i pastuha daje pravo na upletanje u dravne poslove? Kada bi to bilo tako, polovina ena u Italiji

-228-

Pompea

stala bi u red za davanje savjeta. Mislili ste da ne znam", nastavila je zastavi tek dovoljno dugo kako bi proitala pitanje koje se sigurno uobliilo na mojem licu. "Mislite da, kada pitam Michelotta gdje je moj brat i on kae da nitko ne moe nai vojvodu, nas oboje ne znamo to time misli? Oh, odrastite, Violante!" Budui da nije znala za moj pravi poriv da joj kaem to znam ili to mislim da znam, ili to sam prispodobila iz nekoliko napola shvaenih rijei, namjeravala me poniziti. Meutim, razljutila me. Oi su mi bile vrele i suhe. Malen mii zapoeo se trzati u mojem bolnom obrazu, a trbuh mi se stegnuo od gnjeva dok se nisam preplaila da e smrviti dijete. "Imam savreno pravo", viknula sam hitro nastavivi prije nego to se Donna Lucrezia uspjela oporaviti zaprepatenja. "Pogrijeila sam samo kada sam pomislila da pred vojvodom i Don Alfonsom mogu rei ono to sam htjela rei." "O emu govorite, djevojko?" "Trudna sam, gospo. S Cesareom. Mislim da mi to daje barem jednako pravo da se brinem za njegovu dobrobit kao i vi." Tiina. Cjepanica se pomaknula na vatri uz blag prasak. ula sam glupo, jednolino gukanje goluba iza prozora. Donna Lucrezia buljila je u mene stegnuvi pesnice uz tijelo, uzbibanih grudi iza ipkanog trokutastog rupca kojim se zagrnula kako bi pred tastom izgledala edno. Na usta joj je silom izbio osmijeh premda su joj oi izgledale poveane od neisplakanih suza. "Naravno", rekla je. Lice joj je poprimilo izraz kao da se uvukla u sebe, obrve je pomalo namrtila, kao da neto trai. "Jedenje." "Jedenje?" "Da. Sigurno ste primijetili kako Cesare jede? Uvijek je prodrljiv." "Zapravo, nisam imala kada to primijetiti, gospo." inilo se da su je te rijei iznenadile, a zatim je rekla: "Ne, vjerujem da niste. Kada se rodio, bio je jako slab, vidite, nije se oekivalo da e preivjeti. Dok nije navrio petu godinu, gotovo je stalno bio bolestan. Morao je provoditi svako popodne odmarajui se. Moete li to zamisliti?" Nisam mogla. Cesare je bio zloglasan po neprestanom bdijenju, davao je audijencije premorenim veleposlanicima usred noi, lovio je u zoru s

-229-

Pompea

pratiteljima koji bi esto zaspali u sedlu i gledao kako njegovi pripitomljeni leopardi rabe svoje lukavstvo i gipkost protiv brzih jelena i zlovoljnih veprova. Moda je nakupio dovoljno odmora za cijeli ivot u pet godina popodnevnog drijemanja. Moda se rodio znajui da e doi vrijeme kada e se morati utrkivati s poodmaklom dobi svojeg oca kako bi izgradio dovoljno jaku dravu koja e se odrati poslije smrti starog Pape. "U svakom sluaju", nastavila je Donna Lucrezia, "poto je proveo pet godina ivei gotovo samo na kruhu i kozjem mlijeku, dovoljno je ojaao i zadobio golem tek. ini se da e ovaj malian", kimnula je prema mojem trbuhu, "biti isti on." Osjetila sam vrtoglavo olakanje zbog dobroudnosti koju je naoko pokazala uvi moju vijest i bojala sam se da u pasti u nesvijest, stoga sam morala zamoliti doputenje da sjednem. Donna Lucrezia sama je privukla tronoac i upitala trebam li vode. Sjele smo pored vatre - Donna Lucrezia na svojem stolcu s visokim naslonom i jastucima zbog kojih su joj vrhovi nonih prstiju jedva dosizali do poda, a ja na tronocu pokuavajui se ne obazirati na svoja bolna lea. Videi da poseem za cjepanicom i araem, smjesta me prekorila i pozvonila pozvavi robinju. Kada je djevojka popravila vatru i otila, upitala me: "I? to ste mi htjeli rei?" "Ne znam tono. Samo da izgleda da je to to se sada dogaa, to god to bilo, zapoelo s pobunom u San Leu." Donna Lucrezia je kimnula glavom, kao da odobrava moju analizu. "Nastavite." "Pa, kada nas je Michelotto pronaao, Cesarea i mene..." "Da, da, prestanite se smijuljiti i recite to znate." "Rekao je da je doao glasnik, a zatim neto u vezi s Vitelozzom te da je Leonardo pripremio planove San Lea koje je Cesare zatraio. Zbog toga sam se upitala je li Cesare sam organizirao pobunu kako bi uhvatio zavjerenike iz Magionea." Donna Lucrezia je kimnula. "I tako mislite da nema razloga za zabrinutost? Da vlada situacijom i da je zahtjev za naim molitvama neka vrsta dvostrukog blefa? Ili ste jako naivni, ili ste jedina ena koju znam, a lukava je koliko i on.

-230-

Pompea

Rekla bih da se samo trebamo malo strpjeti dok ne saznamo jeste li jedno ili drugo, a vaa nam vijest daje barem neto ime se moemo baviti." "Da, gospo." inilo mi se da i ja moram jednako strpljivo podnositi trudnou. "Morat emo vam pronai mua. A sada e to biti tee nego ranije. Znate da vojvoda jo uvijek odugovlai s plaanjem dijela mojeg miraza pa vam nemam ba mnogo za dati, a vi ste, draga moja, pilula koju treba jako zaeeriti. Conversa i sada trudna. S druge strane", razmiljala je naoko razgovarajui vie sama sa sobom nego sa mnom, "Cesare e priznati dijete i bit e dareljiv pa tako, ako moemo pronai mukarca spremnog na podnoenje dobro opremljenog kukavijeg jajeta... Hm, dobro, ostavite to meni. I pripazite na sebe. Morate se odmarati i izbjegavati okove. Bez plesanja, bez... hm, rekla bih da je to teko mogue. Morate se kloniti vjetra, ali ne sjediti preblizu vatri..." "Gospo?" "Da?" "Smijem li vas neto pitati?" "Naravno." "Gdje je Senigallia?" "Neto junije od Pesara. Zato?" Moj izraz lica sigurno joj je ponudio odgovor koji je htjela uti. Nagnuvi se naprijed kako bi rukom stisnula moje ruke sklopljene u krilu, rekla je: "ao mi je, Violante. ini se da nee uskoro doi ovamo, to god vam rekao." "Onda mu moram pisati i rei mu za dijete." Moram gledati u budunost, a ne u prolost. "Ne", brzo je odgovorila Donna Lucrezia, "ja u to uiniti. Tako e to imati vie autoriteta. Nee pomisliti da ga pokuavate prevariti." "Zato bih to uinila?" "ene to rade. On je bogat i moan i, s obzirom na to da moe biti blag i armantan kada mu je to po volji, misle da ga mogu navesti da povjeruje u sentimentalne lai. Misle da ga poznaju. Nemojte napraviti tu pogreku, Violante. Mogli biste ga prouavati cijelog ivota i jo ga ne biste upoznali." Pogodila je dovoljno blizu cilja da se postidim. U obraze mi je navrlo rumenilo,

-231-

Pompea

ali inilo se da raste i iri se sve dok se nisam osjeala kao da su mi zapalili eravnik u trbuhu. Pokorivi se uputama Donne Lucrezije, odmaknula sam tronoac od vatre. "Ali, gospo, uskoro ete mu rei? Ne bih htjela da se sazna za moje stanje, a oinstvo mojeg djeteta ostane nepriznato." "U pravo vrijeme, to obeajem. Ne brinite se. Sjetite se da je vae dijete i moje krvi. Pobrinut u se da dobije valjanu skrb. Dajem vam rije." "Hvala vam, gospo." "Moete ii. Sada u se odmoriti. Pred nama je duga veer na Roverellinu plesu, a obeala sam Ferranteu da u otplesati voltu s njim. On mi kae da Roverellini glazbenici ve tjedan dana ne vjebaju nita drugo i zbog toga nee biti u redu ako budem preumorna za izvedbu." Osjetila sam olakanje kada sam ula kako govori da e plesati s Ferranteom jer sam osjeala da je bio poneto u nemilosti od Catherinelline smrti, gotovo kao da je Don Alfonso znao... Bila je sezona plesova. inilo mi se da smo se gotovo svake noi poslije veere okupljale u dvoritu zamka pa etale ili jahale do kue nekog od najistaknutijih graana Ferrare kako bismo plesale i sluale intermezza pa jele bajne palae od eerne vate i smjese od badema. Ve je bila prola gotovo godina dana od udaje Donne Lucrezije za Don Alfonsa i poetna hladnoa ferrarskog drutva pretvorila se, ako ne u privrenost prema novoj vojvotkinji, barem u oprezno prihvaanje. Sumorni Castello Estense nije postao rtvom orgija, nije bilo sluajeva trovanja ili tijela naenih u jarku, zapravo niega senzacionalnijeg od nekih novih dekoracija i preureenja vrtova. Gledajui preko ramena na sudbinu vojvode od Urbina, jo uvijek u izgnanstvu u Mantovi, neki su Ferrarci utke zahvaljivali Bogu na Donni Lucreziji koja je, izmeu njih i vojvode Valentina, stajala puno uinkovitije od starih gradskih zidina koje se ne bi mogle oduprijeti njegovoj francuskoj artiljeriji. Nekoliko dana poslije Tri kralja Ercole Strozzi odrao je ples u ast Donne Lucrezije. Premda se su se lanovi Strozzijeve obitelji, inae uspjeni bankari, kretali u najviem drutvu Ferrare, sam Ercole, kao pjesnik i mukarac glasovit po strasnim i beznadnim Ijubavima, bio je drugaiji. Kada je primila poziv, Donna Lucrezia je rekla: "U toj kui barem e se ponaati prema nama kao

-232-

Pompea

prema gostima, a ne zabavljaima." Strozzi je bio odan Donni Lucreziji vie zbog nje same nego zbog onog to je ona zapravo bila. Dijelili su strast prema poeziji i raskonoj odjei, a iza oboje bila je arena prolost kao povlaka arobnog plata, a istina i o njemu i o njoj bila je uglavnom nevidljiva svakome izvan zaaranog kruga koji su nacrtali oko sebe. Trebala sam eljno iekivati Strozzijev ples, ali nisam se mogla rijeiti nezadovoljstva koje me stalno nagrizalo. Odjea mi vie nije bila po mjeri, a ipak sam morala nositi korzet kao i obino jer Donna Lucrezia nije htjela da se ve zna za moje stanje. Koliko sam znala, nije obavijestila Cesarea i nesumnjivo je mislila da bi on trebao saznati prije nego itko drugi. Razumjela sam njezino odgaanje. Naime, nije se javio jo od one delfijske poruke o da Lorqui i maru u Senigalliju. Bila sam zabrinuta. Ako je bio u opasnosti, ako mu je ivot bio ugroen, eljela sam da zna za dijete u sluaju... prije nego to... nisam mogla svoj strah pretoiti u rijei. Ako se Donna Lucrezia nije brinula nizato osim koje bi cipele najbolje pristajale njezinoj bijeloj plesnoj haljini i koliko e brzo iz Venecije stii uti barun za ivanje kratkih kaputa koje je obeala Cesareovim sviraima na lutnji, samo sam se mogla povesti za njom i zadrati svoje brige za sebe. Nedostajao mi je. Kakvi god osjeaji pristajali mojem stanju, eljela sam ga. Njegovo je sjeme raslo u mojoj utrobi, a ipak je ostavio i bol praznine koju su tjelesne promjene u meni naoko samo pojaale. Donna Lucrezia je preporuila smjesu od smokvinih kotica pomijeanih s uljem koja bi ublaila osjetljivost u mojim grudima, ali kada sam je nanijela, osjetila sam samo enju za melemom Ijubavnikovog jezika oko svojih bradavica na dojkama. Angela je rekla da bih trebala i redovito mazati spolni organ uljem jer e to olakati poroaj i osigurati da poslije njega ne ostane rastegnut. Rekla je da mukarci mogu tijekom raanja djeteta osjetiti trenutak sentimentalnosti, ali to bi se moglo brzo okrenuti u ozlojeenost ako dovede do smanjenog uitka. Nisam mogla primijeniti ulje ne podlijeui zanosu od sjeanja na Cesareov dodir, ali bojala sam se da bih mogla zatrovati dijete svojom pohotom i da e doi na svijet ve bolesno od Ijubavi.

-233-

Pompea

Premda je nono nebo bilo prepuno zvijezda i, dok smo pjeaile dugom cestom za koije u Strozzijevu kuu, svjetlost naih baklji treperila je na sloju leda preko svjeeg snijega te se led odlomio sa zaleene fontane uz zveckanje vilinskog smijeha, osjeala sam nezadovoljstvo i razdraljivost. Korzet mi se zario u mesnate jastuie koji su mi narasli ba ispod pazuha i trljali masnice koje sam imala jo od prolog dana, a usprkos hladnoi, stopala su mi toliko natekla da su mi cipele stezale none prste koliko i mraz. Bijesno sam se sjetila da bi Donna Lucrezia, kada je bila trudna, naredila da je nose cijelim putem. Ne bi pjeaila kao ja dok mi je svaki korak potresao bolna lea i grudi. Zasluila je da pobacim pa da se Cesare naljuti na nju. Ipak, posudila mi je dijadem od safira koji je pristajao boji mojih oiju, kako je rekla, i bio je u skladu s mojim rukavima od plavog satena. Poslije veernjeg obroka sama mi je pripravila aj od lia maline. Moje loe raspoloenje bilo je nezahvalno i neopravdano. Oh, kada bi samo Cesare bio ovdje, sve bi bilo u redu! Nainio bi svoju aroliju i lebdjela bih iznad snijega umjesto da se probijam kroz njega. Meutim, bila bih prisiljena promatrati ga kako plee s ostalim djevojkama dok bih sjedila na strani meu matronama i bakama te djevojicama plosnatih grudi. Promatrala bih kako se smijei i oijuka te se poigrava njihovim srcima kao zakrinkani lakrdija. Kada bi samo poruio da je s njim sve u redu! To bi bilo dovoljno. Poslije prvog intermezza sam Strozzi dao je baklju Donni Lucreziji koja Je zapoela ples s bakljama. Pokorno je otplesala prve korake, a zatim odnijela baklju Don Alfonsu. "Dakle, tu nema nikakvih iznenaenja", primijetio je na domain sputajui se na stolac pokraj mene. "Vraki je hladno. Trebao bih otii odavde i ivjeti na jugu. Ili moda u Outremeru. to vi mislite, Monna Violante?" "Mislim da biste nedostajali svima nama kada biste napustili Ferraru, gospoine Ercole." "Glupost! Vaa je gospodarica slika i prilika brane vrline. Samo pogledajte kako ape slatke besmislice u uho Don Alfonsu." "Rekla bih da mu govori da sada svakako treba izabrati Donnu Angelu kako bi

-234-

Pompea

ona odnijela baklju Don Giuliju." "Nadam se da je tako. Njih su dvoje lijep par na plesnom podiju premda sumnjam da bi se kardinal sloio sa mnom." Zastao je i oboje smo bacili pogled na Ippolita, upadljivog u svojoj grimiznoj halji i ozraju osame koje ga je okruivalo premda je bio posve zaokupljen kockanjem s maarskim veleposlanikom. "Ali, govorei o lijepim parovima", nastavio je Strozzi, "zar vi ne pleete? Treba li mi laskati to se drite postrani kako biste pravili drutvo starom bogalju?" Upitno me pogledao premda sam bila sigurna da je ve pogodio zato ne pleem i samo je nastojao potvrditi sumnju. Strozzi je bio takav - brz u rjeavanju zagonetki, ali posve nesposoban da ih ostavi na miru ako su od zagonetki mogla nastati naklapanja. "Ne znam panjolske plesove, gospodine." "udno. A svi kau da ste Valentinova omiljena plesaica." "On dobro vodi. Nije potrebno znati plesove kako bi ga se pratilo." Strozzi se nasmijao, pljesnuo se po bedru i trgnuo kada je jednim od svojih prstena udario bolesno koljeno. "Vi mi se sviate, Violante. Jako mi se sviate. Ali, sada vas moram liiti svojeg prisustva jer ovdje je netko tko se eli upoznati s vama." Srce mi je zatreperilo. Na trenutak pomislila sam da je to on i da zbijaju ale sa mnom. Podignula sam pogled oekujui visoku priliku u crnoj odjei, s krinkom ukraenom perjem i draguljima, s bijelim osmijehom te bradom boje krvi i suneve svjetlosti. Vidjela sam sredovjena mukarca snane tjelesne grae, irokih ramena i zdepastog stasa koji je obiljeavao ljude iz Padske ravnice. Bio je bogato odjeven u halju do koljena od zagasito plavog baruna obrubljenog samurovinom, a na kapi je nosio veliki biser. "Monna Violante, dopustite da vam predstavim gospodina Taddea di Occhiobella." Ispruila sam ruku. Taddeo di Occhiobello poklonio se nad njom. Oi mu nisu bile lijepe. Bile su male i pronicave te zelenkastosmee kao nezreo kesten. Bio je otprilike dobi mojeg oca. Premda nita nismo izgovorili, tono sam znala zato se elio upoznati sa mnom pa mi se uinilo da sam se smeurala od te spoznaje.

-235-

Pompea

Jezik mi se osuio u ustima, kao da bi mi usnice napukle kada bih se nasmijeila. Moja ruka u ruci gospodina Taddea izgledala je kao uveli list. Ogledala sam se za Strozzijem nadajui se da e rei neto duhovito pomou ega bih prevalila tu nemoguu prepreku, ali ieznuo je u gomili oko plesaa i sada, nakon to je gledateljstvo glasno odahnulo, a neki koji su popili previe vina ak su i zapljeskali, Giulio i Angela stupili su na podij. "Ba su lijepi, zar ne?" Nisam mogla to ne primijetiti. Kao i sve druge uzvanike, obuzela me njihova strast. Plesali su toliko blizu jedno drugog da se inilo da je Angela stupila unutar vatrenog filigrana koji je stvarala Giulijova uzvitlana baklja. Kretala se kao plamen - gipko, bez napora, savreno usklaeno s glazbom da se nije moglo uti topot njezinih nogu i inilo se da plee iznad da, na nevidljivom jastuku udnje. Zatim je ples zavrio i Giulio ju je odveo do skupine mladih ena koje su se meu svojim pratiljama smijuljile i hihotale kao jato pilia iza ograde. Dao je baklju Fidelmi koja ju je uspravno i ukoeno drala ispred sebe dok je nespretno plesala na svojim velikim ravnim stopalima, a Giulio se pretvorio u vodu koja tee oko stijene. Tek sam tada shvatila da sam zadravala dah, tek kada sam se zapoela oputati, osjetila sam bol u ramenima koja su se bila napela kao da u poletjeti. Okrenula sam se prema gospodinu Taddeu. "Oprostite mi. Jako volim plesati, ali sam... uganula nogu. To je veliko razoaranje." "Ni ja nisam ba dobar plesa", odgovorio je. Zvuao je trpko, kao da se brani. Primijetila sam da me Donna Lucrezia gleda sa suprotne strane sobe. Tko me jo gledao? Cesare je posvud imao uhode, vjerojatno mu Donna Lucrezia nije nita napisala jer nije ni trebala. Vjerojatno je potplaivao djevojku koja je znala brojati do etiri i pobrinula se da se u mojoj krinji za odjeu svakog tjedna kada sam trebala dobiti mjesenicu pojavi hrpa istih komada platna, a moda je podmiivao i gospodina Taddea. Sama sam to izabrala kada sam se zaljubila u Cesarea. "Sigurna sam da poslovan ovjek kao vi misli o ozbiljnijim temama." Nasmijeila sam se i usne mi nisu napukle premda srce moda i jest malo. Odgovorio je na moj poticaj rekavi da je uistinu zaposlen te da provodi vrijeme

-236-

Pompea

izmeu svojeg imanja na obali rijeke Po, gdje je uzgajao vinovu lozu i imao bazene pune tuka, te obavlja dunosti tajnika Savija u Gradskom vijeu Ferrare, a lan tog vijea gospodin Strozzi njegov je dobar prijatelj. Pourio se dati mi na znanje da je udovac s troje odrasle djece - dvadesetogodinjom keri i dva mlaa sina. Za najmlaeg brinuo se kardinal Ippolito i bio je predodreen za karijeru u Crkvi. Bio je na svaki nain savren, to nisam mogla porei. Mogao bi mi dati dobro ime i udoban dom. S dva odrasla sina i keri zrelom za udaju nije morao zahtijevati da mu rodim nasljednika, ve bi cijenio bilo kakav miraz koji bi mi Donna Lucrezia dala jer bi time opskrbio vlastitu ker za udaju. Dati dom Papinu unuku takoer bi nesumnjivo pomoglo ambicijama njegovog mlaeg sina koji se eli doepati slube u Crkvi. Sto se tie mojeg ljubavnika, Occhiobello e biti slijep, osim ukoliko ne bude elio uistinu ostati slijep. Smijeila sam se i kimala, kimala sam i smijeila se, a Donna Lucrezia zadovoljno se okrenula i gledala kako gospoa izvode galijard. Poslije galijarda i prije veere Strozzi je najavio drugi intermezzo. Gospodin Taddeo je uutio i priekali smo. eludac mi je zakruljio. Nadala sam se da gospodin Taddeo to nee zamijetiti. Glad mojeg ljubavnika naoigled je u meni rasla kao i njegovo dijete. ekali smo zbor, da se glazbenici pomaknu, da ustupe mjesta virtuozima, glumcima, domiljatom stroju koji je trebao predstaviti kretanja nebeskih tijela ili Ledi koja e se pretvoriti u labuda. Nita. Nita osim malenog mukarca odjevenog u uenjaku crninu, koji je stupio u sredite naeg kruga uz apat mekih cipela po uglaanom podu. Uzbueno mrmljanje rairilo se prostorijom. Bembo. To je Bembo. Je li to Bembo? Pitanje kao odgovor na potvrdu koja je odgovorila na pitanje, kao da je ples rijei odraavao plesove glazbe i nogu. Strozzi je doepao do sredita kruga gledatelja i podignuo zdravu ruku pa zamolio za tiinu. "Dragi prijatelji", zapoeo je, "zapala me jedinstvena ast da vam predstavim gospodina Pietra Bemba, najboljeg pjesnika naeg narataja. Tijekom nekoliko mjeseci gospodin Pietro se odvojio od drutva, kao moj gost ili gost Njegove Milosti", na to se Strozzi naklonio u smjeru vojvode Ercolea, "radei na svojim

-237-

Pompea

dijalektikim stihovima o Ijubavi koje je nazvao Asolani. Obavijestio me da napokon misli da su neki dijelovi prikladni za sluanje i ljubazno je pristao odrati recital ove veeri." Zapljeskali smo kada je Strozzi odepao i sjeo pokraj Donne Lucrezije, a Bembo je proistio grlo, bijelo i vitko poput ljiljana. "Dobro", pomislila sam. Koliko god bio velik pjesnik, Bembo je samo malen, tih mukarac. Njegov recital dat e mi vremena da razmislim o svojem novom poloaju dok me ne ometa glazba, ples ili mehanike sprave. Znala sam da e me Donna Lucrezia pitati to mislim o gospodinu Taddeu im nas pozove da je pripremimo za spavanje, stoga joj moram nekako pokazati da cijenim njezin izbor. Htjela sam porazgovarati s Angelom i s njom iskuati prikladne rijei. Podignula sam pogled traei je meu Bembovim sluateljstvom. Pomaknuli su naprijed visoke svijenjake kako bi ga obasjali pa su mi oi zaslijepili nizovi siunih plamenova koji su se gotovo u nedogled odraavali u ogledalima, peharima i draguljima, ali na kraju sam je pronala. Mirno je stajala u skupini ena gdje ju je Giulio ostavio nakon zavretka plesa s bakljom, ali sada je jo jednom bio blizu i stajao je neposredno iza nje. inilo mi se da ona naslanja glavu na njegovo rame, da je ispruila grlo, a usta su joj poluotvorena. Srebrnu au za pun podignula je na pola puta do usta. Bila je mirna poput zamrznute fontane u Strozzijevu dvoritu i jedva je disala usredotoivi svu pozornost na pjesnika. Poela sam sluati. Sada je ljubav svinula stazu mojeg ivota Ono vrijeme sree i oni vedri dani Koji nikad nisu znali za gorak okus suza Izblijedili su u crne izmuene noi... Taj Pietro Bembo nije bio Ovidije ili Petrarca, ali znao je izgovarati stihove tihim i razgovijetnim glasom koji se jasno uzdizao iznad utanja svile i brokata u pozadini, kucanja alica, tihog smijeha nekolicine uzvanika koji nisu obraali pozornost na njega. Uinilo mi se da je dotaknuo moje srce i pretvorio njegovu smetenost u petrarkistike rime. Ba kao to biste mogli pronai izgubljeno pismo ili zaboravljen par cipela dok pospremate duboku krinju, otkrio je istinu, ne novu, nego ve odavno pokopanu. Vidjela sam da Angela osjea isto

-238-

Pompea

pa sam skrenula pogled. * Donna Lucrezia nije me te noi nita pitala o gospodinu Taddeu premda je mnogo govorila o Bembu i ljepoti njegovih stihova. "lako mislim da je vie u izgovoru nego u sastavu", rekla nam je kada smo je pripremale za spavanje. "Ne biste povjerovali da bi ita drugo osim savrenstva moglo sii s tako zgodnih usana. Velika platonska obmana." I sama je bila jako zgodna, oi su joj sjale i obrazi su joj se rumenjeli, ak i poto smo uklonile karmin. * Ni ona ni Don Alfonso jo nisu bili ustali kada je stigao glasnik iz Senigallije, bez daha se ispriavajui zbog kanjenja, a njegova utogrimizna livreja jedva se razlikovala od blata na cesti. Jedva svjesna onoga to inim, odvela sam ga ravno do vrata spavae sobe Donne Lucrezije, gdje sam glasno zakaljala premda sam to jedva ula zbog udaranja krvi u uima. Tako sam je izvijestila o glasnikovu dolasku prije nego to sam ula u njezinu sobu. Samo loe vijesti brzo putuju, rekla sam sama sebi, samo loe vijesti brzo putuju. "On je sada ispred vrata?" upitala me Donna Lucrezia pomalo zapanjeno. Kosa joj je bila raspletena, ubrzano je disala, a plahta koju je stezala jedva joj je pokrivala grudi. Pokraj nje Don Alfonso izgledao je kao neki seljaina zbog crvene koe na prsima i rukama od vremena koje je provodio pored lonarske pei ili u ljevaonici svuen do pojasa, a nadlanice, zamrljane opeklinama, bile su u razliitim fazama zacjeljivanja. Namrtio se na mene, ali Donna Lucrezia pomalo je nestrpljivo rekla; "Ne mogu ga primiti dok ne budem imala neto odjee na sebi, Violante. Moda ete se za nekoliko minuta vratiti da me odjenete kako bi moj mu imao vremena da se povue."

-239-

Pompea

"Da, gospo. ao mi je, gospo." Napravila sam kniks i povukla se zatvorivi vrata, zaarenih obraza od stida poto su Don Alfonso i njegova ena iznenada prasnuli u smijeh. Meutim, nisam imala vremena pronai roba koji bi odveo glasnika u kuhinju da se opere i neto popije prije nego to je Dalmatinka dola po mene te mi je mjeavinom znakova i gunanja koji su predstavljali njezin jezik dala na znanje kako Donna Lucrezia eli da se vratim. "Gdje je on?" upitala je im sam ula u spavau sobu. Jo je uvijek bila u krevetu, ali nosila je ednu spavaicu s visokim ovratnikom i dugim rukavima te kapu u koju je stavila veinu kose. Pokrivai su bili glatki, a jastuci na kojima je maloprije leao Don Alfonso bili su izravnati. Dalmatinka je unula pored ognjita drei kremen i treice od smrekovine u rukama. "eka ispred vrata, gospo." "Dobro, onda ga uvedite. Izgledam dovoljno pristojno, zar ne?" "Rekla bih da je tako, gospo." Oi su nam se susrele. On e izvijestiti o svemu, rekle su oi, sve mora biti ba kao to Cesare eli. Donna Lucrezia gurnula je jo nekoliko vlasi pod kapu. Svinula sam kraljenicu pa mi se trbuh ispupio malo vie nego obino. Donna Lucrezia malo se namrtila, zatim slegnula ramenima, a potom se nasmijeila. "Uite", pozvala je glasnika. Unio je sa sobom vonjeve blata, snijega i konja. Kada je kleknuo pred Donnu Lucreziju, a ja sam vidjela kako se natpis "CESAR" rastee i skuplja na njegovim pognutim leima dok je disao, zapitala sam se hoe li sa sobom u izvjeu odnijeti mirise tuberoze i lavande, suprunike posteljine i vrele smole od smrekovine. Isprva sam mislila da osjeam muninu samo od udnog spoja mirisa. Jo nisam dorukovala i bilo mi je muno od gladi. Stavila sam ruku na trbuh kako bih smirila njegovo podrhtavanje. "Da, da", rekla je Donna Lucrezia nestrpljivo mahnuvi ovjeku da ustane. "Ponite. to imate za mene od visokoroenog vojvode?" "On vas pozdravlja, gospo." "Oh, tako mi neba, dajte mi pismo." Podrhtavanje se nastavilo. Moj se eludac osjeao kao da je pun leptira, kao da

-240-

Pompea

bi mogli izletjeti ako otvorim usta. Promatrala sam kako pismo, umotano u votano platno, prelazi od glasnikove konate rukavice do punakih bijelih prstiju Donne Lucrezije. Gurnula je ureen nokat pod peat koji je vezivao platno i slomila vosak. Leptiri su sada sklopili krila i gazili su mi po crijevima izmama s olovnim potplatima. Samo loe vijesti brzo putuju. Meutim, pismo je imalo nekoliko stranica. Koliko e trebati vremena da ga proita? Kako u podnijeti ekanje? Ne mogavi biti mirna, prtljala sam oko boica za parfem i kutijica za kozmetiku, kri- njica za dragulje i rublja uvjeravajui se da pospremam stvari. Samo pospremam. "Budite mirni, djevojko. Kako u se usredotoiti?" Donna Lucrezia uzela je tri stranice i poloila ih na krevet tik do sebe. "Za vojvodu Ercolea. Za mojeg mua. I Ippolita." Samo je jedna stranica bila za nju. Osjetila sam da se tresem od olakanja. "Da, gospo." Stala sam pored kreveta sklopivi ruke u rukavima, steui podlaktice kako ne bi drhtale. Glasnik je ekao na koljenima u sluaj odgovora. Leptiri su se umirili. Donna Lucrezia je dahnula. "Oh, moj Boe", uskliknula je, a zatim opet, "dobri Boe!" Onda se nasmijeila, a zatim prigueno nasmijala, to nije bilo nita vie od proputanja zraka kroz grlo i nos, a onda, napokon, dodala mi je pismo. "Hm, Violante... ini se da ste imali pravo." "Preuzviena gospo", proitala sam, "najdraa sestro. Dakle, doskoio sam zmiji, zavjerenika iz Magionea vie nema. Sada napokon mogu govoriti o tome. Mora mi oprostiti tajnovitost, ali apsolutna je tajnost bila od najvee vanosti. ak ni ocu nisam povjerio plan prije dana izvrenja jer zna da ga izdaju lice i ponaanje, koliko god se sluio zavaravajuim rijeima. Nadijevao mi je sve vrste imena koja nisu prikladna za ui jedne dame, kako ujem, jer mu nisam pisao pisma, potroio sam sav njegov novac i - kae - nisam radio nita osim to sam provodio vrijeme igrajui calcio i hladei jaja (oprosti mi zbog nepristojnosti, samo citiram Njegovu Svetost) - u Ceseni. Kao i uvijek, to i jest i nije istina. Sve to see natrag do Ramira, ne, jo dalje, do pobune u San Leu jer je to ohrabrilo zavjerenike pa su pokazali karte. Mislili su da e mi ona odvratiti pozornost, ali zapravo je posluila samo kako bih se usredotoio. Kako sam rekao puzavom katelanu kada je stigao u Veneciju da me izvijesti o svojem neuspjehu, izgubivi San Leo, ve je osigurao njegovo ponovno osvajanje.

-241-

Pompea

Ve sam dugo sumnjao da Ramiro uruje s Orsinijevima i ostalim psetima iz Magionea. Prije tri mjeseca morao sam ga liiti poloaja guvernera Romagne jer je ondje njegova pokvarena administracija podrivala moj autoritet. Dugo sam s njime razgovarao u noi prije njegova smaknua (ime sam se liio usluga Marescottijeve ene koju su mi podmetnuli na plesu koji je priredio njezin mu, a koja je poprilino zgodna djevojka). Podsjetio sam ga da je u mojoj slubi bio od moje etrnaeste godine, kada su me poslali u kolu u Perugiju, te da smo bili prijatelji, a ne samo gospodar i najamnik, obojica panjolci daleko od doma, koji bi se u progonstvu trebali drati zajedno. Obojica smo plakali premda on strasnije od mene, a naposljetku mi je rekao to su zavjerenici bili smislili. Rekao mi je da me namjeravaju uhvatiti u zamku u Senigalliji nakon to osiguraju da Doria, njezin katelan, preda kulu meni, a zatim e me napasti, i to kada budem u gradu, okruen etama koje su ukonaili. Bog mi dao pametnije neprijatelje, ljubljena sestro! Bila je to najjednostavnija, najljepa varka na svijetu. Otpustio sam sve svoje francuske asnike i njihove vojnike. To je posluilo u dvije svrhe: u isto sam vrijeme obavijestio Luja da ga vie ne trebam i da u u budunosti ii kamo god budem htio te sam uljuljao zavjerenike u lanu sigurnost. Samo kako bih bio siguran u to drugo, podijelio sam ete juno od Cesene u male skupine koje su ile razliitim putovima te sam hinio da sam ih otpustio za blagdane. Zatim sam ekao poruku za koju sam znao da e stii od Dorije. Ti bi bila zamijetila da sam bio ivan, ali i svatko drugi mogao je to primijetiti, barem dok nisam krenuo u Senigalliju u punoj bojnoj spremi premda sam naoko iao samo na slubeno primopredaju koja je ve dogovorio ovjek okruen sa svih strana mojim lojalnim postrojbama. Kratko sam razmiljao je li to mudro, ali brzo sam zakljuio da nema smisla nenaoruan riskirati kou koju sam iao spasiti. Moja vojska sastala se sa mnom kod Fana pa sam poslao poruku svojim kondotjerima da isprazne grad kako bih ondje mogao ukonaiti vlastite ete. Volio bih da si vidjela njihova lica kada smo stigli onamo, najdraa sestro. Svaki je bio slika i prilika panike, bili su blijedi kao trupla koja su trebala postati i obilno su se znojili usprkos hladnoi. Paolo Orsini nije mogao normalno govoriti, ve je kretao kao papiga, ali Vitelozzo mi je bio najbolji. Bio je toliko bolestan od sifilisa da nije mogao jahati bez pomoi i nosio je zeleni plat koji ga je inio jo bolesnijim. to se mene tie, bio sam utjelovljenje arma. Sve sam ih poljubio. Dok ti to piem, oblizujem usne i ini mi se da mogu okusiti sol njihova straha i, Boe, kako je slatka! Kada smo uli u grad, zakljuali su jedina vrata zatvorivi moje postrojbe unutra i njihove vani. Zapovjedio sam im da me otprate do kue koju mi je Michelotto pronaao, gdje je bio postavljen obrok u savrenoj sobi na gornjem katu, sa samo jednim vratima i reetkama na prozorima. Neka

-242-

Pompea

vrsta posljednje veere. Naime, mogu vidjeti da odmahuje glavom i pucketa jezikom od neodobravanja jer se boji da u huliti i zbog toga neu nastaviti u tom smjeru. Neko sam vrijeme razgovarao s gostima kljukajui ih mnogim besmislicama o tome koliko se moram oslanjati na njih sada kada je kralj Luj opozvao svoje ete i koliko se radujem zbog toga jer su oni najlojalniji i najhrabriji kapetani s ove strane Alpa. Oliverotto da Fermo ak se jedanput nasmijao, a Vitelozzo je popio malo vina premda sam se bojao da bi ga mogao povratiti. Zatim sam otiao obaviti nudu i Michelotto je zabravio vrata iza mene. uo sam nekoliko krikova, struganje namjetaja i tropot prevmutog posuda. Oliverotta i Vitelozza smo, nakon to su velikoduno ispriali detalje opsega zavjere mojem paljivom Michelottu, idueg jutra dali zadaviti, a do kraja su se uzajamno krivili zbog svojeg nevitekog ponaanja i zazivali naeg Svetog Oca da ih razrijei od grijeha. Poslao sam tri Orsinija u Rim. Uskoro u i sam otii onamo. Dopustio sam svojim vojnicima pomalo slobodnije ponaanje u Senigalliji pa je ubrzo to postalo neudobno mjesto za boravak. Tim u vie uivati u karnevalu kada budem mislio na ta tri kurvina sina zatvorena u Aneoskoj tvravi, u iekivanju sudbine koju e na uzvieni otac na kraju smisliti kako bi osvetio Juanovo ubojstvo. Vidi, draga sestro, kada dobijem priliku, dobro je znam iskoristiti. Sada na brat moe poivati u miru i nadam se da sam se napokon iskazao kao valjani nasljednik njegova poloaja gonfalonjera Crkve. Samo alim zbog Vitelozza. U svoje doba bio je najbolji topnik u Italiji. Tvoj brat, koji te voli kao samog sebe. Cesar" Oi su mi prodirale poznati kurzivni rukopis koji je oznaavao prijelaz iz savjesnosti u kaos, kada su mu misli zapoele hitati ispred pera. Tijekom itanja leptiri su opet zaleprali. Kada mi je dala da vidim cijelo pismo, Donna Lucrezia prihvatila me u samo srce svoje obitelji. Primijetivi da sam pritisnula slobodnu ruku na struk, upitala me jesam li dobro. "Pomalo sam nemirna, gospo, to je sve. Toliko uzbuenja prije doruka." "Priite blie." Zakoraila sam naprijed pa je poloila dlan na moj trbuh i malo zacviljela od sree. "To je nae dijete, Violante. Plee zbog svojeg pametnog tate." Uinilo mi se da se leptiri poput oblaka diu od trbuha do vrata. Sada e mu sigurno rei, sada nije bilo sumnje da je dijete stvarno i da postaje jako. Sigurno e on uskoro doi i priznati ga kao svoje.

-243-

Pompea

"Osjeam da e nam se naposljetku gospoja Srea nasmijeiti", rekla je.

-244-

Pompea

D RUGO

POGLAVLJE

FERRARA, SIJEANJ 1 5 0 3 . GODINE Moj ivot nije zavrio, zar ne? Tako brzo? Moda nam se gospoja Srea trebala nasmijeiti dok joj je Cesare iskretao ruku iza lea, ali iskreno ili ne, svi njezini osmijesi imaju isti uinak. Nekoliko dana poslije Cesareove "lijepe prijevare" vojvoda Ercole napokon je popustio u vezi s ostatkom novca od miraza Donne Lucrezije. To je znailo da pripreme za moju udaju za gospodina Taddea mogu zapoeti te da e moja trudnoa biti priznata. Mogla sam odloiti steznik - moje dijete vie nije trebalo plesati u kavezu iskuhane koe i drvenih letvica. Meutim, bolji razlog za osobno veselje bila je Angelina srea. Bila je uvjerena da vojvoda sada mora pristati na njezinu udaju za Giulija. To je bila konana doza lijeka zahvaljujui kojem e se oporaviti od groznice prolog ljeta. Rumenilo joj se vratilo u obraze i zapalilo staru iskru nestaluka u njezinu osmijehu. Opet je nou poela naputati krevet, a tada, bila sam sigurna, nije ila u Ippolitov krevet. Budui da me dijete dralo budnom, a inilo se jednako aktivnim tijekom nonih sati kao i njegov otac, leala bih u tami koju je produbio nedostatak Angelina disanja ili utanja posteljine dok se okretala u snu i nagaala. Je li ila u Giulijovu kuu ili ju je ekao negdje u zamku? Voljela sam misliti da pod krinkom ide u njegovu kuu, tiho gazi po snijegu u svojim drvenim cipelama, samo s luonoom, a njihove duge modre sjene trepere u opustjelim ulicama. Zamiljala sam kako mu u tamnom predsoblju pada u zagrljaj, drhti dok se u tiini bez slugu penju uza stube, pritie svoje draesne tijelo uz njegovo. zanosno uzdiui od olakanja, jer to je bilo ono to je cijelog ivota traila i sada je to i nala. Papa je napisao keri da e Cesare provesti karneval u Rimu gdje e, veselo je predvidio, napraviti tisuu gluposti i potroiti nekoliko tisua dukata.

-245-

Pompea

"Ako je moj otac tako spokojan kada se radi o Cesareovu rasipanju novca, onda je on uistinu postigao nemogue", naalila se Donna Lucrezia nakon to nam je glasno proitala taj odlomak dok smo ukraavale krinke zlatnom icom i paunovim perjem koje smo ukrale pticama u vrtu vojvode Ercolea. Sveti Otac rekao je da je Cesare namjeravao dati grad Camerino svojem malom bratu Giovanniju pa sam se upitala kakav e dar dati naem djetetu. Moda Urbino. To bi bilo prikladno. Uskoro nas je Donna Isabella trebala poastiti posjetom, a napisala je da joj nita ne bi bilo drae nego provesti karneval s dragom zaovom i proslaviti s njom veliku sreu njezine obitelji. Njezinom plemenitom bratu vojvodi Valentinu poslala je na dar stotinu karnevalskih krinki, dvadeset zlatnih, ukraenih biserima i draguljima, dvadeset srebrnih, a ostale su bile od najfinije svile i baruna. "Poslije napetosti i premorenosti koju ste pretrpjeli u tim vaim slavnim pothvatima", bila mu je rekla, "trebali biste pronai i vrijeme za zabavu." Cesare je napisao Donni Lucreziji da je oduevljen krinkama od kojih je jedna bila ukraena brkovima od konjske dlake i turbanom od zlatnog brokata pa ga je podsjetila na princa Djema. Pisao joj je, kao i uvijek, gotovo svakog dana. Katkad bih se zapitala koliko je teleih koa, hrastovih iki i lonaca gumirabike uloeno tijekom godina u njihov odnos te je li taj odnos vie dugovao tinti i velumu nego krvi i mesu. Naime, kada me jednog jutra uoi Svetog Valentina pozvala k sebi, sjedila je za pisaim stolom sa svijenim pergamentom u ruci. Pomislila sam da je napokon napisala pismo Cesareu i rekla mu za dijete pa mi ga je eljela pokazati prije nego to ga poalje. "Kako ste?" upitala me trljajui oi. Svjetlost veljae iz dubokog prozora bila je slaba, priguena izmeu niskog oblaka i blatnog snijega, a svjetiljke nisu bile zapaljene, stoga joj je sigurno bilo teko pisati. "Dobro, hvala vam, gospo. Dijete je jako ivahno i raste, mislim." Nasmijeila se, ali pogled joj je skliznuo s mene pa sam vidjela da zapravo nije ula moj odgovor. "Pokazala sam vam naklonost, zar ne?" zapitala je. "Da, gospo." Zaudila sam se. Zagledala sam se u pismo u njezinoj ruci elei

-246-

Pompea

vidjeti kroz gustu ukastobijelu povrinu veluma do rijei svijenih u njemu. "Ja zahtijevam vau lojalnost." "Naravno, gospo." "Izabrala sam vas, vidite, jer sada imamo poseban odnos." "Izabrali ste me za to, gospo?" Moda sam bila malo otresita. Ozlovoljilo me njezino sporo objanjavanje. Uglavnom, zahvaljujui nainu na koji je govorila, bilo je posve jasno da pismo u njezinoj ruci nije imalo nikakve veze s Cesareom ili sa mnom, kao ni s naim djetetom. Sada sam zamijetila da nije zapeaeno jer, da je bilo namijenjeno Cesareu, sigurno bi ga sama bila zapeatila. "Da izruite ovo." Ispruila mi je komad pergamenta i uzela sam ga, ali nije ga smjesta ispustila. Dok smo bile u toj pat poziciji, a etverokut ukastobijelog veluma napinjao se izmeu nas poput krhka mosta, vidjela sam da na pismu nema ak ni imena primatelja. "I pazite, morate tono slijediti moje upute", uputila me kada mi je napokon prepustila pismo. "Naravno, gospo." "Stranja strana kupalita, gdje vrtlari dolaze pokupiti otpadnu vodu. Strozzi e ondje ekati od petnaest sati. Dat ete mu pismo, a to god vam on urui, smjesta ete donijeti meni." Zastala je. "Bilo bi najbolje da vas nitko ne vidi." "Da, gospo. Razumijem." "Ne govorite to, Violante. Ne pokuavajte razumjeti. Uzmite Fonsija", dodala je. "Tako, ako vas vide, moete rei da ga vodite u etnju." Na putu prema kupalitu, dok mi je psi kaskao do nogu, pitala sam se jesu li ona i Strozzi ljubavnici. Svakako su bili bliski, ali uvijek sam mislila da je to neto poput prijateljstva dviju ena, utemeljeno na govorkanju i Strozzijevoj vjetini nabavljanja kameja, finih tkanina ili rijetkih parfema po niskim cijenama zahvaljujui njegovim vezama u Veneciji. S druge strane, to je s mojim prijateljstvom s Angelom, i to onakvim kakvo je bilo prije nego to mu je Cesare, a zatim Giulio, promijenio narav? "Okoli odgovara, zar ne? S jedne strane judino drvo, a s druge spremnik prljave vode." Strozzi se pojavio iza kupalita, a tap mu je kripao na oljunanoj stazi oko nadsvoene rotunde. Izgledalo je kao da mu je hladno jer

-247-

Pompea

mu je lice bilo zailjeno i plavkasto iznad krznatog ovratnika plata. Pitala sam se koliko je dugo ekao. Fonsi je skoio na njega, isplazio jezik i pandama mu zagrebao izmu. "Ne znam, gospodine Ercole. Samo znam da vam moram predati ovo pismo." "Bila je mudra kada je vas izabrala. Drite svoju radoznalost na kratkoj uzici. Budite dobra djevojka." "Ne elim znati nita to bi moglo ugroziti moje dijete." "A kako je maleni naunik svetog Valentina?" Pogladio me po trbuhu. Dijete je udarilo nogom pa je naglo odmaknuo ruku premda mi se nasmijeio kao da smo upravo podijelili prisnu alu. "Brinete li se valjano za sebe? Nemate plat. Ne smijete se prehladiti." "Vie ne osjeam hladnou. Dijete je poput malenog ognjita u mojem trbuhu." "Neka vrsta osobnog hipokausta." Nasmijali smo se. "Postaje veoma jak. Mislim da e se roditi u svibnju." "I ini se da e vjerojatno biti dobar u calciju." "Poput njegova oca." "Vidite, Violante", u izrazu njegova lica mogla sam proitati da me smatrao mladom djevojkom koja je od ljubavi oglupavila, "kako nas strast moe udaljiti od nas samih. Budite dobri prema gospodarici. Ne sudite joj. Mislite li da bi i na trenutak namjerno ugrozila bratovo dijete? Ona zbog njega ima povjerenja u vas, ona vam iskazuje poast, a ako ne misli onoliko jasno koliko bi mogla, imajte suuti. Nitko od nas ne bira koga e voljeti." Govorio je kao da je to ve iskusio. Naime, deset godina ivio je u sjeni beznadne privrenosti eni udanoj za jako monog mukarca ije se ime zbog toga nikad nije spomenulo. Sjetila sam se svojeg brata Elija kako je u blatu traio naoale, saalnog smijeha La Fiammette i Catherinelle sa slomljenim vratom u kavezu pa sam uistinu razumjela Strozzija. "Imate li neto za mene?" krotko sam upitala. Strozzi mi je dao svijen list pergamenta s neobiljeenim peatom, naslovljen na Donnu Nicolu. Sigurno sam izgledala zaueno. "To je ime koje joj se svia, to je sve", rekao je Strozzi slegnuvi ramenima. Htjela sam upitati kome, ali utjela sam. Osjeala sam masivnost kule

-248-

Pompea

Marchesane iza lea u ijoj se dubini nalazio Ugov i Parisinin zatvor. Osjeala sam oi na svim prozorima. Iznenada, ni iz kojeg razloga, pale su mi na pamet rijei koje je sestra Osanna rekla na prologodinju Pepelnicu. "Morate pripaziti na temelje, keri. Ondje se moe potpaliti vatra. Ne dajte joj zraka kako se ne bi razbuktala." Otvorila sam usta kako bih se oprostila od Strozzija, ali ieznuo je, naoko nestvaran poput pramenova pare koji su se uzdizali sa spremnika upotrjebljene vode iz kupalita. Nisam mogla pronai Fonsija premda sam ga nekoliko puta pokuala dozvati. Jasno sam razabirala na ljunku otiske Strozzijevih nogu, u nejednakim razmacima i naglaene tokom njegova tapa. Nisam se smjela zadravati na mjestu gdje smo se nali. Jednostavno se moram nadati da se pas vratio kui bez mene. Uostalom, ukoliko je Donna Lucrezia oekivala da u se vratiti s porukom njezina ljubavnika, ne vjerujem da e se mnogo brinuti zbog psa. Onda sam ga ula kako ustrajno laje, kao da je upao u zamku i pokuava privui pozornost na svoju nezgodu. inilo se da zvuk dolazi iz smjera etnice pod breskvama koja je vodila od kupalita prema staroj palai. Kada sam zakoraila ispod prvog luka palae, opazila sam Fidelmu s psiem koji se vrpoljio u njezinu naruju dok mu je pokuavala stisnuti njuku i uutkati ga. Izgledala je kao da se osjea jako krivom, kao da je ona bila na tajnom sastanku, pa sam se od te pomisli istinski toplo nasmijeila i pozdravila je. "Mislila sam da se izgubio", rekla je odvrativi pogled s mojeg lica na izboinu mojeg trbuha. Jednom sam Angeli bila rekla kako se bojim da e Fidelmino neodobravanje skiseliti moje mlijeko. Angela je izjavila da je ljubomorna i da joj treba dobro jebanje, a to nee dobiti od onog svojeg blijedog fra Raffaella. "Samo sam ga odvela u etnju." Sada je na meni bio red ne gledati je. Slijedila me, bila sam sigurna u to, ali zato? Sto je vidjela? S kim e podijeliti svoja saznanja? Osjetila sam pismo u prsluku haljine gdje sam ga sakrila, a kruti pergament zario mi se u njenu dojku. Fidelma zasigurno zna da je tu. Nisam ga mogla odnijeti ravno Donni Lucreziji. Najprije moram Fidelmu navesti na krivi trag.

-249-

Pompea

"Gledajte", rekla sam, "moram na zahod. Ovaj mladi", pogladila sam se po trbuhu osjeajui se pokraj visoke mrave Fidelme kao velika ocvala rua, "sjedi mi ba na mjehuru. Odvedite Fonsija kui i pobrinite se da nitko drugi ne zauzme stolac na kojem volim ivati, znate ve, onaj s visokim naslonom." Bez rijei urno je otila. Moja ju je drskost zaprepastila, a psi se i dalje vrpoljio u njezinu naruju moleivo me gledajui crnim okruglim oima. Otila sam u Angelinu i svoju sobu, premda zaobilaznim putem, i ula u zamak kod kule Leone pa kroz niz soba koje su vodile do kule Marchesane, a trenutno su ih preureivali i nije ih posjeivao nitko osim radnika. Kada sam stigla, izvukla sam krinju ispod kreveta kako bih sakrila pismo na dno, ali dok sam podizala neprivrene odjeljke, neto mi je privuklo pozornost. Tamo, na vrhu tanke hrpice Cesareovih pisama, bio je Leonardov crte koji mi je on poslao. Pogledala sam portret koji i jest i nije bio njegov, ali je savreno uhvatio izraz njegova lica koji je imao kada je mislio ili itao, zastrte oi i lagano napuena usta kao da se usredotoio na neto vano, a ipak je rtvovao toliko mnogo drugih njegovih osobina. Upitala sam se koliko je grimasa prelo preko tog gipkog, bistrog, lijepog lica od vremena kada je Leonardo nacrtao portret? Vratila sam ga u krinju i sakrila ga ispod pisama jer je bilo opasno zapamtiti tu sliku. Mogla bih zaboraviti sve ostalo, svu radost, nestrpljenje, odanost, tugu, strast i bijes koji mijenjaju oblik usta, sjaj u oima, boju obraza te maskiraju i razotkrivaju krajnju zagonetku lica koje predstavljamo svijetu. Kakav e izraaj poprimiti, upitala sam se, kada napokon sazna za nae dijete? "Ovdje ste." Angela. "Fidelma je rekla da ste otili na zahod, a zatim je Lucrezia rekla da ste se predugo zadrali pa se zabrinula i poslala me po vas. to radite?" uurila se pokraj mene na podu. "Ne tugujete valjda za bratiem Cesareom? Jo uvijek?" Njezin je glas bio blag, ali vie nestrpljiv nego suutan. "Znate da mu to nee biti vano. Mukarci su takvi. Oni posiju sjeme i ostave nas da ga uzgajamo." Vjerovala sam da nema pravo, ali nisam mogla rei zato. "Ali, to je vano gospi", rekla sam branei se. "To je zbog toga to..." ali nije zavrila reenicu. Pismo koje mi je dao Strozzi

-250-

Pompea

privuklo joj je pozornost. "to je ovo?" Podignula ga je iskuavajui kakvou pergamenta, pipajui svinute rubove tamo gdje se zguvalo na mojoj dojci. "Tko je Nicola?" "Nitko." Angela je na trenutak bila zbunjena, a zatim se grohotom nasmijala kada joj je sinulo. "Znam taj rukopis", rekla je, "Bembo. Nicola. Naravno. On ima omiljenu sestru ili sestrinu, ili... Boe, mogla bi biti njegova kuepaziteljica! U svakom sluaju, znam da u njegovu ivotu postoji neka Nicola. To je nom de guerre, zar ne? Zbog toga Lucrezia hoda naokolo kao maka po vruim opekama. Ne radi se o tome da biste mogli pobaciti, rije je o tom pismu. Od Bemba. Za nju." "Bembo i Donna Lucrezia?" "Naravno. Zapravo, to i nije neko iznenaenje. Ona jo od Strozzijeve zabave ne prestaje govoriti o njegovim zgodnim ustima i lijepo zaokruenim samoglasnicima. Da niste bili tako zauzeti vlastitim poslovima, bili biste i sami primijetili." Angela mi kae tako neto, pomislila sam. Ve tjednima nije provela no u svojem krevetu. "Da ste bili ovdje, mogle bismo bile razgovarati o tome." "Violante", naslonila se na pete upirui svoje iroke sive oi u mene, "da je Cesare bio ovdje, u palai pola kilometra daleko, sam, i elio vas, koliko biste noi proveli u ovoj sobi? Zato zaljubljeni ljudi uvijek misle da nitko drugi nije kao oni? Draga, razumijem, vjerojatno i predobro razumijem. Ja ne uivam u vaoj boli, stoga mi nemojte braniti da uivam." "ao mi je. Samo se osjeam kao u limbu. ekam njega. ekam dijete. ekam da ona kae Cesareu pa e se sve razjasniti. Kako stvari stoje, svi znaju da je to Cesareovo dijete, a ipak se pretvaraju da misle da je Taddeovo, stoga on i ja moramo glumiti da je nevjerojatna zamisao da se nismo mogli suzdrati prije vjenanja istinita. A kada je vjenanje? On mi nee dati ni zaruniki prsten dok ne vidi to e Cesare uiniti za dijete i kako bi mu to moglo biti od koristi." "Dosad mu je ve trebala rei." "Zar ne moete govoriti s njom?" "Ne o tome. Nitko nikad ni njemu ni njoj ne moe govoriti o onom drugom.

-251-

Pompea

Znate kakvi su. Igraju po vlastitim pravilima." "Mrzim vau obitelj. U jednom se trenutku svima smijee, a u sljedeem kapci se zatvaraju i nitko im nije dovoljno dobar." "Sve su obitelji takve, zar ne?" "Kako ja to mogu znati? Moja me prodala. Bila sam samo dio ugovora koji je moj otac sklopio elei pomoi vaem ujaku Rodrigu koji je htio kupiti kljueve Svetog Petra." "A zar vam nikad nije palo na pamet da su Lucrezia, ja, ak i Cesare, takoer bili dio tog ugovora? Premda moda od Senigallije Cesare ima dovoljno kredita pa sam plaa za sebe." Na trenutak smo utjele i svaka je vrtjela u glavi svoje misli, a zatim je Angela rekla: "Hajdete, ne svaajmo se! elite li da vam Lucrezia ostane sklona, bolje da predate to pismo ili, bilo djeteta ili ne, nai ete se u progonstvu u Occhiobellu te neete razgovarati ni s kim osim s izvrsnim tukama gospodina Taddea." Ustala je, ispruila ruku i pomogla mi je ustati. "Fidelma me vidjela kada sam ga uzela, sigurna sam u to. Zbog toga sam ga donijela ovamo. Htjela sam ga sakriti dok ne doe bolji trenutak." "Dajte ga meni. Ona ima kutiju za dragulje s lanim dnom. I prije smo je upotrebljavale." "Prije?" Iznenadila sam se. Donna Lucrezia nekako je ostavljala dojam da je postojana u srcu, ali bila je dobra glumica. Morala je biti takva. "Lucrezia je uvijek imala ljubavnike, vi, glupa guice. To nije nita novo. Iznenauje me samo to joj je trebalo toliko vremena da nekoga izabere. Nikome nije tako dugo bila vjerna kao jadnom malom vojvodi od Bisceglie." Idui je tjedan Donna Isabella stigla iz Mantove i gurnula nae kuanstvo u kaos koji se odrazio u gradskim pripremama za karneval. Donna Isabella i njezina pratnja odsjeli su u sobama vojvode Ercolea u staroj palai, vojvoda se preselio u sobe Don Alfonsa, a Alfonso je otiao u Ippolitovu lovaku kuicu u Barcu jer je Ippolito tada bio u Rimu. Moda s Cesareom. Osim stare panjolske gospodarice Donne Isabelle, koja je s njom bila od djetinjstva u Castelu Estenseu, nitko od njezine sluinadi nije znao gdje se neto nalazi i stalno su se gubili. Kada bi Donna Isabella htjela vruu vodu, bila

-252-

Pompea

bi hladna kada bi stigla do nje, a kada bi zatraila ueerene limune, neka zbunjena sluavka, koja se bojala vratiti praznih ruku, ponudila bi joj pisai papir. U tom zbrkanom ugoaju nitko nije zamijetio moje tajne odlaske do kupalita gdje bih se ispod judina drveta susretala s Ercoleom Strozzijem. to god Bembo bio napisao u svojim pismima Donni Lucreziji, inilo se da joj se to svialo. Nikad je nisam vidjela tako vedru i toliko nalik na djevojku premda je Angela rekla da nikad nije bila toliko nalik sama sebi, jo od povratka iz progonstva u Nepiju i objave njezinih zaruka za Don Alfonsa. Njezina energija naoko je bila nepresuna. Ove godine nije samo gledala Borbu jaja iz loe iznad vrata palae, nego je otila meu svjetinu, u platu i pod krinkom, te joj se pridruila. Poela se rano dizati i odlaziti u lov s mukarcima jaui meu svojim lovakim psima i sokolarima dok se jutarnja maglica jo privijala uz podnoja drvea, a vonj lovine tada je bio najjai. Svake je veeri smiljala zabave za Donnu Isabellu. Smislila je koregrafije za divlje panjolske plesove s kastanjetama i malim bubnjevima, u kojima su ona i Angela bile glavne plesaice pa su mahale dugom raspletenom kosom i lupale petama kao Ciganke. Donni Isabelli nedostajalo je spretnosti, stoga je bila samo gledateljica na tim zgodama. Bila je loa jahaica i preteka da bi dobro plesala, a ako je vojvotkinji od Ferrare bilo po volji to to joj plat gaaju jajima i to svoje lijepe izme od telee koe prlja blatom i konjskom balegom, markiza od Mantove morala je misliti na svoje dostojanstvo. Pravila sam joj drutvo kada nije bila s ocem te kada je posjeivala kue svojih prijatelja u Ferrari. Stalno je govorila o zarukama svojeg sina Federiga za Cesareovu ker Luisu. Pitala sam se boji li se da bi poslije uspjeha u Senigalliji Cesare mogao imati vee planove za Luisu. Pitala sam se zna li da je on otac i mojeg djeteta. Kod Donne Isabelle to je bilo nemogue ustanoviti jer izabrati ono to je bilo vano u njezinu razgovoru bilo je kao traiti siguran tok u zapjenjenom potoku. Mogla je bez ijednog uzdaha prijei s ravnotee sila izmeu Francuske i panjolske na upotrebu alegorije u slikarstvu, nametanja vlasti u kuanstvu gospodina Taddea nakon to se udam na najnoviju modu u Milanu.

-253-

Pompea

Jednog jutra, dok sam je pratila tijekom etnje kroz vrt rua koji je uljepala njezina majka, a sada se za njega brinula Donna Lucrezia, usred tirade o uenjaku, prekinula je govoriti kako bi me upitala to se dogodilo crnoj robinji. "Kojoj crnoj robinji?" upitala sam premda sam ve znala odgovor. "Onoj koju je vaa gospodarica dovela iz Rima, naravno. Sigurno je nije prodala ili zamijenila za ovu." Uperila je prst u blijedu Dalmatinku otrih linih kostiju koja nas je pratila nosei hrpu sagova. "Jednom mi je rekla koliko voli tu djevojku. Dar od mua ukoliko se ne varam." Nisam to znala. "Naalost, umrla je", rekla sam nadajui se da me Donna Isabella nee zapitati od ega. "Sramota. Bila je tako upadljiva, tako jako sjajno crna. Namjeravala sam zamoliti Lucreziju da mi je posudi jer bi mi posluila kao model sluavke na slici Judita s Holofernovom glavom koju sam naruila od Squarcionea." "ao mi je, gospo." Glas joj je bio poput ice koja mi je kroz mozak svrdlala od uha do uha. Htjela sam je pitati zato joj je stalo do toga, kakva je razlika izmeu idovke i crnkinje prema njezinu miljenju? Kakva je to lana hijerarhija koju je uspostavila uinivi Juditu jednom od svojih ljudi, velikom damom s psiima, robinjama i ljubavnikovom glavom u svilenoj vrei? "Nije vano. To se stalno dogaa. One izgledaju jake, a onda podlegnu najslabijoj prehladi. Sve to dokazuje da smo nadmona rasa. A sada mi recite tko e ove godine pobijediti u Battagliuoli." "Moja gospa kae Ferrarci, a Don Alfonso Papine postrojbe." "Ah, oni laskaju jedno drugom! Recite mi to vi mislite." "Pobijedit e strana ije majke najranije odu na trnicu, gospo, i pokupuju najvee povre." Battagliuola je bila buna zgoda u kojoj su se djeje postrojbe borile voem i povrem koje su izbacivale iz praki na Campu Francu kod Samostana Corpus Domini. To se radilo u znak sjeanja na drevnu pobjedu obitelji Este nad Papinom vojskom. Prisustvo Donne Lucrezije bilo je pitanje asti jer su tako ljudi mogli vidjeti da je sada Esteovka i da osjea lojalnost prema Ferrari, a ne Rimu.

-254-

Pompea

etali smo kratkim putom koji je vodio izvan zamka, a Donna Lucrezia i Don Alfonso bili su na elu i drali su se za ruke. Sluge su ih slijedile nosei stolce i eravnike te sagove i dvije krinje u kojima su bile nagrade za pobjedniku postrojbu i postrojbu koja osvoji drugo mjesto. Budui da je nasljednik vojvodstva sada bio oenjen Papinom keri, nije moglo biti poraenih. Don Giulio, maskiran kao Spavente, s crnim paunovim perjem koje se njihalo visoko iznad njegove plavokose glave, hodao je pokraj Angele u kostimu Kolumbine. "Voljela bih da ste vidjeli krinke koje sam poslala dragom Cesareu", primijetila je Donna Isabella, a te je rijei uputila gospodinu Taddeu, ne meni jer sam ve nekoliko puta ula kako opisuje svaki detalj. "Osobito zlatne i srebrne. Mladi kipar koji ih je napravio za mene udesan je, pravo je otkrie. On razumije to mislim kada kaem da umjetnika djela moraju imati lijepo znaenje." Njezin je glas bio nejasan zbog krinke od crnog baruna ukraene hermelinskim repovima koji su poskakivali oko njezinih okruglih obraza dok je hodala. Gospodin Taddeo nasmijeio se kao dobronamjerni lav. "Nesumnjivo je bio zahvalan to je naao tako osjeajnu i razumnu zatitncu, gospo", odgovorio je. Donna Isabella podignula je bradu i opustila ramena u stav velikog samozadovoljstva. Dok smo ekali na trgu da postave stolce za nas, a sluga je hodao naokolo i nosio vreve vrueg zainjenog vina i kolaie, gospodin Taddeo pitao ju je kako glasi ime tog ovjeka. "Tako sam lo udvara", rekao je. "Jo nisam dao zaruniki prsten svojoj zarunici. On izgleda ba ovjek stvoren za taj posao i zbog toga e podariti lijepo znaenje naem braku." Stisnuo mi je lakat. Onda, je li Donna Lucrezia napokon rekla Cesareu za dijete ? Je li dobila vijesti od njega? O njegovim namjerama u vezi s djetetom? Sigurno je stiglo pismo za mene. "Zove se Gideon. Gideon da Quieto d'Arzenta." mene. "To je moj brat, gospo." Tko je progovorio? iji brat? Vino. Bilo je prejako. Iznenadni krik Donne Isabelle prizvao me k svijesti. Donna Isabella zagrlila je Fidelmu. Izgledala je kao golemi spinaker omotan oko jarbola Fidelmina

-255-

Pompea

uspravnog stasa. "Gideon je va brat", uzviknula je Donna Isabella toliko povisivi glas dok je izgovarala rije brat da su ljudi prekinuli ono to su radili i okrenuli se prema njoj. "Da, gospo", odgovorila je Fidelma obazrivo zateturavi ispod teine Donne Isabelle. "Prije nego to sam dola Kristu, bila sam Judita da Quieto dArzenta." Tada sam prvi put ula da Fidelma spominje svoju obitelj ili ivot koji je vodila prije svojeg obraenja. Sjetila sam se pogodbe koju je sklopila s ocem i pomislila sam da su je dobro nazvali jer uistinu je bila vjerna. Nije krila obeanja. Vjetar mi je bacio prainu u oi pa su zasuzile. Dijete u meni udaralo je nogama i prevrtalo se kao da se eli pribliiti uzbuenim borcima koji su se sada gurali oko mukaraca u livrejama Pape i obitelji Este elei dobiti streljivo i pokoji taktiki savjet u posljednji as. Sto e moje dijete postati, upitala sam se pritisnuvi ruku na trbuh kako bih smirila to dijete prekriteljice zakletvi i pobjednika iz Senigallije. "Oh, gledajte!" rekao je Taddeo pokazavi na vojvodsku druinu koju su sluge posjedali na stolce. "Evo naeg pjesnika." Taddeo je galantno Bemba nazvao "naim pjesnikom" jer smo se prvi put susreli tijekom njegova recitala na Strozzijevoj zabavi. Pogledala sam. Bembo, upadljiv u uenjakoj crnoj odjei, hodao je ravno prema Donni Lucreziji. Pogledala sam naokolo traei Strozzija kojeg nigdje nisam mogla vidjeti, ali presreo me strog pogled Donne Isabelle koja se odvojila od Fidelme i tako je pomno promatrala pjesnikovo hodanje preko napuenog trga, kao da se okladila u vrijeme kada e stii. "Oprostite, messer", rekla sam Taddeu. "Moram se pobrinuti da gospi daju valjane jastuke. Odkad je pobacila prolog ljeta, mue je lea." Ba kao to je Pitagora rekao, dvije ravne crte koje se meusobno pribliavaju moraju se susresti u vrhu. Krei svojim velikim trbuhom put kroz zbrku viue djece i njihovih majki koje su ih grdile, hrpu osuenih zimskih naranaa, izoblienih pastrnjaka i slugu okupljenih oko eravnika za kuhanje vina i peenje kestenja, uspjela sam Bemba presresti nekoliko koraka od stolca Donne Lucrezije.

-256-

Pompea

"Monna Violante", poklonio se, a kada se uspravio, vidjela sam da crveni. Dakle, znao je da ja predajem pisma. "Samo sam... Vojvotkinja me zamolila da odrecitiram eulogiju za pobjednike." Izvukao je svijen list pergamenta iz torbe koju je preko prsa privrstio kao arkebuzirski pojas za streljivo. Nisam stigla ni udahnuti zrak, a kamoli progovoriti, kada je Donna Lucrezia ve uzviknula iza mene: "Ah, messer Pietro, napokon ste doli! Ve sam pomislila da emo morati zapoeti bez vas." Bembo je iskrivio vrat pokuavajui pogledati u nju iza mojeg okrupnjelog tijela. "Moram priznati da sam zaduenje koje ste mi dali odgaao do posljednje minute, vojvotkinjo. Oprostite mi! Moda biste htjeli pogledati moj rad kako biste bili sigurni da ga odobravate." Pogledala sam iza sebe i ekala njezinu reakciju. inilo se da Don Alfonso osjea zanimanje, ali Donna Lucrezia nehajno je odmahnula rukom u rukavici. Istodobno sam krajikom oka vidjela da mi Bembo pomalo ustrajno prua pergament. Uzela sam ga. Tek sam onda shvatila da je u prvi list presavinutog pergamenta umetnut drugi. to u sada? Don Alfonso ve je ispruio ruku jer mi je htio oduzeti stihove. Hitajui kako bih ga sprijeila, bacila sam se prema listovima pa su mi iskliznuli iz ruke. Ne mogavi se sagnuti i podii ih, uasnuto sam gledala kako rub tajnog umetka viri iz omota. Bembo se brzo nagnuo pokuavajui ih spasiti, ali nije bio brz kao Vittorio kojeg dotad nisam bila zamijetila. "Dopustite mi, Monna Violante", rekao je, dodao mi listove i pogledao me kao da su on i njegov gospodar znali o emu je rije, ali zasad nee nita uiniti iako bih se trebala uvati. "Hvala vam, Don Vittorio, mojoj gospodarici svia se vaa galantnost." Kimnuo je i izgubio se u svjetini. Vjerovala sam da se razumijemo. Okrenuvi lea Don Alfonsu, nekako sam uspjela gurnuti drugi list u rukav prije nego to sam Bembovu eulogiju dala Donni Lucreziji koja ju je trebala odobriti. Srce mi je ba poelo normalno kucati, kada se podignula sa stolca. "Messer Pietro", rekla je, "priite blie." O Boe, a to sada? to su pisali u pismima koje sam nosila pa je postala tako indiskretna?

-257-

Pompea

Don Alfonso se namrtio. "Sjednite, eno, i neka igra zapone prije nego to sva ta djeurlija proplae za majkama." Donna Isabella, potpuno svjesna svakog nagovjetaja neslaganja izmeu brata i njegove borgijevske ene, ostavila je Fidelmu te promatrala Don Alfonsa i Donnu Lucreziju kao da su protivnici u izjednaenoj partiji tenisa. Donna Lucrezia odigrala je asa. "Htjela sam zamoliti gospodina Pietra da pogleda neke stihove koje sam napisala. Bojim se da su preslabi za njihovu temu." Znaajno se nasmijeila muu. "Nadam se da mi gospodin Pietro moe pomoi uiniti ih vrednijima." "Ah!" Don Alfonso proistio je grlo, premjestio se na stolcu, a njegovo se prirodno rumenilo jo pojaalo. "Hm, hm, suprugo... Siguran sam da bi ono to ste napisali, kakvo god bilo, sluilo na ast tako nevrijednoj temi." Uzeo ju je za ruku i pogladio. Uhvatio je Fonsija koji je skliznuo s njezina krila kada je ustala te je sada psi grebao kod njegova koljena i, dok nije obraao pozornost, Donna Lucrezia predala je Bembu svoje "stihove" te su razmijenili pogled zbog kojeg sam im zavidjela iz dna due. Neto kasnije, kada je Battagliuola bila u punom jeku, razmiljala sam o vanosti Vittoriova ina. Buka djeje vriske i klicanja odraslih, zvuk tikvica koje su pogaale vrata samostana i glavica kupusa koje su udarale o eravnike odravale su moje dijete budnim. Dok je skakao i tukao moj trbuh, a malena je bundeva proletjela tek nekoliko palaca od mojeg nosa, zapitala sam se hoe li u budunosti i on sudjelovati u Battagliuolama i hoe li imati brau koja e se boriti na njegovoj strani. Koliko u se brzo poslije poroaja moi vratiti u Ijubavnikov krevet i zapoeti praviti tu brau? Sto Crkva dosuuje kada se radi o tome? Je li istina da dojenje spreava trudnou? Kada e biti sigurno opet lei s njim? Nikad nisam prestala eljeti Cesarea premda, kad god bih se pogledala u ogledalu, upitala bih se gdje je ona ja za kojom je udio. eznula sam da zna za svoje dijete i doe u Ferraru, poloi dlan na moj trbuh i osjeti kako se nae dijete primie njegovoj toplini, ali bojala sam se kako e reagirati vidi li moj izvrnut pupak i vrsto napetu sjajnu kou na vlanim grudima.

-258-

Pompea

Tada sam pomislila na Vittorija, kako me pogledao kada mi je dodao Bembove papire. Cesare sigurno ve zna, naravno, zna. On se nipoto nije oslanjao na sestrina pisma kako bi znao to se zbivalo na ferrarskom dvoru. Moda je njegova utnja znaila da sumnja da dijete nije njegovo. Dao mi je ime jer sam jedanput prekrila obeanje koje sam mu dala. Zato bi vjerovao da bih mu bila vjerna ljubavnica? Svejedno mu moram rei. Ako mu Donna Lucrezia nee pisati, ja moram to uiniti. Vie nisam mogla obraati pozornost na spektakl. Pismo koje sam morala napisati galamilo je elei doi na list papira. inilo mi se kao da sam mogla osjetiti pero u ruci koje mi kaklja dlan, svijanje i odskakanje njegova vrha dok ga pritiem na isti velum i uobliujem rijei. Koje rijei? Bih li trebala navesti tek gole injenice ili ih odjenuti u ljubavne izjave? Pisati o praktinim temama ili pisati o naem djetetu kao utjelovljenju nae strasti, vezi koja e nas spojiti za cijeli ivot? Bih li trebala olakati vijesti humorom ili bi od toga pomislio da sam odvie frivolna, stoga ne mogu biti dolina majka njegovu sinu? Sto sam vie razmiljala o tome, zadaa je postajala sve vie nemogua. Tada sam se prisjetila pisma u rukavu, pjesnikova pisma ljubavnici. Sigurno ne postoji bolji primjer koji bih mogla slijediti. Meutim, ukoliko ga hou proitati prije nego to ga predam Donni Lucreziji, moram ostaviti Battagliuolu prije nje, moram odmah otii. Okrenuvi se prema gospodinu Taddeu koji je stajao iza mojeg stolca, dodirnula sam mu rukav i privukla mu pozornost. "Pomalo se loe osjeam, dragi", rekla sam. "Mislim da se elim malo odmoriti pa biste mogli bili tako dobri i odvesti me do zamka." "Hoe li vojvotkinja to dopustiti?" zapitao me nesigurno pogledavi Donnu Lucreziju koja je bila zauzeta hranjenjem psia slatkiima, a Alfonso je klicao napadu ferrarskih eta iza barikade od tikvica sa zelenim i utim prugama. "Kako znate, jako joj je stalo do dobrobiti ovog djeteta. Dopustit e mi ako joj sve objasnite pa se smjesta vratite." "Bih li trebao zamoliti Donnu Angelu da vas otprati?" "Voljela bih da me vi otpratite." Stisnula sam mu runi zglob i nasmijeila se nadajui se da pokazujem i snagu i ranjivost.

-259-

Pompea

Oprezno je hodao preko tla skliskog od zgnjeenog voa i povra izbjegavajui pogotke, trzajui se na piskutave vriskove preuzbuene djece. Gledala sam ga kako se klanja Donni Lucreziji i Don Alfonsu, a Donna Lucrezia je naulila uho prema njemu kako bi ga ula kroz buku koju je stvarala bitka. Zabrinuto me pogledala. Namrtila sam se i stisnula ruke na trbuhu, a ona je kimnula glavom i nestrpljivo mahnula gospodinu Taddeu da ode kada se pokuao drugi put nakloniti. * Malo sam pretjerala s klonulou na putu natrag u zamak pa mi je trebalo neko vrijeme kako bih nagovorila Taddea da me bezbrino ostavi i kako bih ga uvjerila da mi ne treba lijenik. im sam nakon njegova naklona i zabrinutog izraaja zatvorila vrata svoje sobe, izvukla sam iz rukava Bembovo pismo. Sjedei na rubu kreveta, razmotala sam ga pazei da ne ostavim nikakav trag svojeg lukavstva - suze, nabore ili mrlje tinte. Zaudila sam se to pismo tako diskretne naravi nije zapeaeno, a zatim sam smjesta shvatila da bi tada samo bilo zamjetljivije zbog voska i vrpci. Daleko od nepromiljenosti uzrokovane strau, to je dvoje bilo vjeto u nezakonitom udvaranju. Znali su pravila igre. Kada sam otvorila pismo, zaarena od stida zbog vlastite nevjernosti i iekivanja onoga to bih mogla pronai, iz njega je ispao jo jedan manji list pergamenta. Bio bi mi pao na krilo da sam ga imala. Meutim, skliznuo je na pod preko mojeg izboenog trbuha. unula sam i podignula ga, a zatim sam se ponovo spustila na krevet. Blistave su mi mrlje zaplesale pred oima od tog napora i nisam odmah mogla uhvatiti dah. Pobojala sam se da u biti kanjena za laganje Taddeu jer e se moja la pretvoriti u istinu. Silei se na ravnomjerno disanje, zahtijevajui od srca sporo kucanje, proitala sam vei list papira. Sadravao je samo nekoliko rijei. "Kako bih ovo mogao poboljati? Vraam vam vae stihove, slatka gospo, kao jedini mogui izraz svojih osjeaja, savreno zrcalo vae savrene draesti." Razmotala sam manju stranicu, gdje je bila pjesma napisana rukopisom Donne Lucrezije. Zapamtila sam je. Jo

-260-

Pompea

je se uvijek sjeam premda su moji razlozi sloeniji nego to biste moda oekivali. Ila je ovako: "Mislim da, kada bih umrla I sa svojim obiljem boli Prestala eznuti, Od poricanja tako velike Ijubavi Svijet bi mogao ostati Bez Ijubavi. Kada pomislim na to, Duga odgoda smrti sve je to moram eljeti Jer mi razum kae da blaenstvo Osjea onaj tko je rob Takve vatre." Jesu Ii to uistinu bile rijei Donne Lucrezije? Dobro je pisala stihove, ali ne bolje od nas kada smo smiljale sonete ili maccheronije kako bi nam tijekom kinih dana prolo vrijeme. Izmiljale smo uzorke rijei i znaenja s manje truda nego kada smo vezle koulje ili oltarske pokrivae. Bilo mi je teko povjerovati da bi ona mogla napisati neto tako jednostavno i puno osjeaja. Meutim, ako je pjesma njezina, hou li se usuditi upotrijebiti je? Cesare e je sigurno prepoznati. S druge strane, zato bi je prepoznao? Zato bi se zanimao za stihove koje je Donna Lucrezia napisala svojim ljubavnicima? Bio je sretniji prouavajui Vitruvija ili Cezarov Galski rat nego itajui bilo kakvu poeziju. Uostalom, Vittorio nije mogao vidjeti to pismo, dodao mi ga je im ga je Bembo ispustio. Ukoliko nije imao oi u Bembovoj tintarnici ili pijuna u pjesnikovu srcu, Cesare nije mogao znati to je u njemu. Opet sam proitala pjesmu. Sjetila sam se da bih se katkad usred noi probudila uasnuta. Uvjerena da je moje dijete mrtvo, pritisnula bih dlanove na trbuh i zahtijevala od djeteta da udara nogama. Onda, osjeajui se kao da mi tijelo ispunjava sav tamni prostor spavae sobe, gurajui svjetiljke i krinje za odjeu, ak i Angelin obino prazan krevet, bila sam sigurna da u umrijeti kada budem raala neko udovite, krvava maternica e mi se razderati i srce e mi prepui od napora. Strah mi je tresao ivce u rukama i nogama, a onda bi me to

-261-

Pompea

prisililo da ustanem iz kreveta i etam naokolo premda bi mi se tijekom noi zglobovi koljena esto ukoili pa bi me boljelo. Kako bih mogla podnijeti vlastitu smrt dok je Cesare jo iv? Od kakve bi mi koristi bilo nebo kada bi on ostao na zemlji? "Od poricanja tako velike ljubavi svijet bi mogao ostati bez ljubavi." Donijela sam odluku. Poslat u mu pjesmu i ona e ga puno bolje uvjeriti od mojih jadnih rijei da sam vjerna ljubavnica i da je dijete koje nosim njegovo. Njegov sin, ako Bog da, njegov prvoroeni sin. * Poslije zavretka karnevala Donna Lucrezia odvratila je sebi pozornost od sumornih odricanja koja su zapoela na Pepelnicu bacajui se u pripreme za moje babinje koje su trebale zapoeti poslije Uskrsa. Moda osjeajui posredan uitak zbog injenice da zbog svojeg stanja nisam trebala postiti, pomno je nadzirala moju prehranu. Kako bih rodila djeaka, morala sam jesti samo toplu hranu. Naredila je da sve moje obroke priprave u njezinim kuhinjama, obino pod njezinim ili Angelinim nadzorom. Angela nije skrivala ogorenje zbog koliine vremena koju je morala provesti bez Giulija. Donna Lucrezia napomenula joj je da trenutno ne bi smjela misliti o Ijubavi. "Ni o govedini s paprikama ili pudinzima od crvenog voa", odgovorila je Angela postavivi ispred mene kompot od smokava u sirupu od umbira u zdjeli ukraenoj slikom krepkog djeaia koji je u potok piao luk zlatne mokrae. "Jedite!" rekla je Donna Lucrezia. Osjeala sam se kao guska koju opaju za pate fegato. Zdjela je bila jedna od onih iz zbirke koju je Don Alfonso nainio za Donnu Lucreziju tijekom njezine zlosretne trudnoe prolog ljeta. Podsjetila me na skvren smotak mesa i kostiju koji je Cesare bacio u opkop, mrk izraz njegovih usta i nain na koji je oborio oi kako se nikakva alost, razoaranje ili bilo to drugo ne bi moglo vidjeti na njegovu licu. Bojala sam se da e te misli pozlijediti svoje dijete, ali nisam mogla nita rei. Donna Lucrezia iskazivala mi je osobitu sklonost kada mi je doputala da jedem iz tih posuda. Takoer, Don Alfonso odobravao je njezinu velikodunost prema meni dok sam bila trudna. Jela sam,

-262-

Pompea

ali Donna Lucrezia sigurno je vidjela nevoljkost na mojem licu, uoila je oklijevanje tako neznatno da ga ni ja nisam primjeivala dok sam prinosila licu ustima. Privukavi stolac blie kako nas nitko ne bi mogao uti, promrmljala je: "Vidite, da nisam bila tako bolesna, on tada ne bi bio doao. Vae je dijete napravljeno zahvaljujui tome to sam ja izgubila svoju ker. Moda e njezina dua ui u vae dijete i ona e ivjeti." Poslije Uskrsa premjestila sam se iz sobe koju sam dijelila s Angelom u unutranje odaje na katu ispod soba Donne Lucrezije gdje mi nije mogao nauditi propuh. Morala sam ostati ondje sve dok est tjedana nakon poroaja prvi put ne poem u crkvu. Donna Lucrezia i babica koju je unajmila savjetovale su mi da ak vie ne sjedim medu eravnicima u vrtu naranaa ukoliko elimo biti sigurne u djetetov spol. Kratko sam se vrijeme pitala kako Donna Lucrezia namjerava nastaviti dopisivanje s Bembom, ali nisam imala energije za toliko brige dok je moje tijelo naticalo i srce postajalo tromo. Kako bih se sasvim zatitila od hladnoe jer je proljee bilo hladno i vlani, slani vjetrovi puhali su s Jadranskog mora, Donna Lucrezia naredila je da u mojoj sobi na zidove objese nekoliko slojeva sagova i tapiserija te da donji dio vrata obloe nekom vrstom salame od tkanine, lanenom cijevi napunjenom vatom na kojoj je na oba kraja bila zavezana uzica. Crvene brokatne zavjese okruivale su mi krevet na kojem je bila hrpa mekanih pokrivaa nainjenih iskljuivo od vune mladih ovnova. Vatra je gorjela danju i nou, a podjarivala ju je dalmatinska robinja koju mi je Donna Lucrezia nevoljko posudila jer je njezina blijeda put naznaavala preobilje hladne ute ui u njezinoj naravi. Rob bi bio bolji, ali mukarci ne smiju ulaziti u odaje za poroaj. Nikad nisam bila sama. Donna Lucrezia provodila je u odajama za poroaj onoliko vremena koliko su joj dunosti doputale, kao da je trudnoa zarazna bolest koju je nastojala uhvatiti od mene. Mi ene igrale smo biribissi i kartale, itale jedna drugoj ili pjevale kako bismo utukle vrijeme. Fidelma je itala odlomke iz De regimine praegnantium Michelea Savonarole, djeda fra Girolama, iji je primjer nadahnuo njezinog ljubljenog fra Raffaella. Na moje iznenaenje, Donna Lucrezia podnosila je itanje i ak je hvalila razumne savjete gospodina

-263-

Pompea

Michelea. Savonaroli su bili cijenjena obitelj u Ferrari, lijenici i uitelji na sveuilitu. Ferrarske ene Donne Lucrezije, od kojih su mnoge ve bile udane, priale su o vlastitim poroajima, a te bi prie postale mranije i jezivije kad god bi Donna Lucrezia bila odsutna. Znala sam da im je bilo mrsko to moraju posjeivati skorojeviku i Valentinovu prilenicu i da su me eljele prestraiti, moda ak i prouzroiti prerani porod. Meutim, bila sam izvan njihova dosega, nita me nije moglo ozlovoljiti dok sam zadovoljno sjedila ne radei nita, gledajui kako moje pratilje iju djeju odjeu ili ulau svoj nakit u partiji cacha, sluajui kako Angela pjeva Giulijove pjesme glasom napuklim kao slomljeno srce u zadimljenom ozraju. Jednog jutra, poto je odsluala misu, Donna Lucrezia dola je u moje odaje s branim parom koji nikad prije nisam vidjela, a sudei po odjei koja je bila jednostavna, premda dobre kakvoe, ista i nezakrpana, bili su seljaci. ena je u naruju drala dijete iji su obrazi bili ruiasti i oi ozbiljne ispod kapice od grube ipke. Um mi se ispunio prizorom mojeg djeteta, sklupanog u mojoj maternici, skupljenog kao opruga dok eka znak da zapone ivot u vanjskom svijetu. Hoe li tako izgledati, kao ta umotana lutka s udno bezizraajnim licem? Poloila sam ruku na trbuh i osjetila kako otro i Ijutito udara nogama. "Ostavite nas!" zapovijedila je Donna Lucrezia mojim pratiljama. "Sve!" dodala je kada je zamijetila da se Angela ne die. Tada, nasmijeivi se najprije eni s djetetom, a onda meni, rekla je; "Ovo je Giuseffa. Ona je iz Medelane." Esteovi su imali ljetnikovac u Medelani, nedaleko od Ostellata gdje je Pietro Bembo esto gostovao u vili obitelji Strozzi. Giuseffa je napravila kniks. Njezin mu, nii od nje, skinuo je kapu sa svoje rijetke kose i naklonio mi se. "Vidjela sam nekoliko ena", nastavila je Donna Lucrezia, "i smatram da je Giuseffa najprikladnija. Podignula je etvero zdrave djece zdrave. Sve sam ih provjerila i imaju ravne udove, jasne oi i krepko diu. Mislim da najstariji ak zna malo itati." Giuseffm mu se nasmijeio i kimnuo u znak potvrde. Nije imao gornje prednje zube. "Za to je prikladna, gospo?" upitala sam.

-264-

Pompea

"Za dojilju, dijete." Govorila je kao da je to oito. Meutim, znala sam da je sama dojila Rodriga. U Rimu se mnogo naklapalo o tome jer je to bilo jako neobino za damu njezina poloaja. Je li to uinila iz Ijubavi prema vojvodi od Bisceglie i njegovu djetetu ili ga je htjela zadrati podalje od kreveta nekoliko mjeseci vie? Zaboravivi na dolino ponaanje, zagledala sam se u nju, a zatim sam se sabrala zagledala u Giuseffu, njezine ispucane obraze, grube crvene ruke i mirno bezizraajno dijete u njezinu naruju. "Ali..." "Da?" Pogled joj je bio dovoljno otar da zaree dijamant, ali razgovarale smo o mojem djetetu, a ne poderanoj haljini ili izgubljenoj rukavici. "Sigurna sam da mi ne treba dojilja, gospo. Moje mlijeko ve obilno pritjee." "Vi ste jako mladi, Violante. Giuseffa mi kae da ima trideset godina. U toj dobi njezino je mlijeko masnije." Otvorila sam usta elei se usprotiviti, ali prije nego to sam uspjela ita rei, Donna Lucrezia je dodala: "Moja majka imala je vie od trideset godina kada me dojila." Jednako je bilo i kada je dojila Cesarea, toliko slabog da se nije oekivalo da e preivjeti prve godine ivota. "Kao vaa velepotovana majka," oprezno sam zapoela, "ja nisam plemenitog roda i nisam naviknula na vae obiaje. GiusefFa, koliko godina ima vae najstarije dijete?" "Uskoro e imati petnaest, vaa milosti. Udat e se im... to jest..." Nesigurno je pogledala Donnu Lucreziju. "Pristala sam dati miraz djevojci." Pomislila sam da je pristala nai i dojilju za prvo dijete svoje dvorske dame. "Dakle, imali ste esnaest godina kada ste rodili ker?" "Ako vi tako kaete, gospodstvo." "I napredovala je od vaeg mlijeka?" "Oh, da, cijeli je ivot bila krasno djevoje!" Giuseffa mi se iroko nasmijeila. Uzvratila sam osmijeh. "To se ne moe usporeivati, Violante", rekla je Donna Lucezia, "i to dobro znate. Ponajprije, rije je o vaem zdravlju." "Mojem zdravlju, gospo?"

-265-

Pompea

"Da, djevojko." Odvela me ustranu i proaptala. "Znam da vam je moj brat poklonio vie od samog djeteta koje nosite u trbuhu, a Torella tvrdi da se sifilis moe prenijeti putem majina mlijeka." "Ali, ja sam se izlijeila, gospo. Ve se mjesecima savreno dobro osjeam. Vie se bojim onoga to bih mogla postati ukoliko ne budem hranila svoje dijete. ena jednog oeva prijatelja poludjela je zbog toga to joj je dijete umrlo pa joj je mlijeko natopilo mozak." "Zar ne mislite da ju je moda smrt njezina djeteta bacila u ludilo? Vjerujem da je gubitak djeteta najtei udarac koji Bog u Svojoj milosti moe zadati jednoj eni." Oi joj se nisu napunile suzama, a usne joj nisu zadrhtale. Samo je u mene uprla pogled od kojeg nisam mogla odvratiti oi. "Upozoravam vas", nastavila je, "budite pripravni. I idovke su ene." "O tome je rije, zar ne?" Nije bila rije o mojoj mladosti, ak ni o zdravlju, nego o mojem idovskom podrijetlu zbog kojeg e moje mlijeko biti neprobavljivo djetetu njezinog ljubljenog brata. To je bila zaraza koju bi njegov sin mogao posisati iz mojih grudi. Nasmijala sam se premda mi je u uima smijeh zvuao sumorno. Giuseffa se uznemireno zagledala u mene i vre stegnula svoje dijete. "Onda, znai da jako malo cijenite samu sebe kao moju kumu jer se bojite da sam u krvi jo Hebrejka." Donna Lucrezia okrenula se prema Giuseffi i njezinu muu. "Idite", rekla je. "ekajte me vani i pobrinite se da dobro zatvorite vrata za sobom." Naklonili su se i otili. U meni se pobudio osjeaj trijumfa, ali ugasio se im sam pogledala Donnu Lucreziju. Pognutih ramena, lica nabranog od utuenosti, iznenada je izgledala deset godina starije. Duboko uzdahnuvi, klonula je na tronoac i naslonila glavu na ruku. "Sjednite!" zapovijedila mi je. Smjestila sam se na rub svojeg visokog kreveta. "Jeste li dobro, gospo?" Podignula je glavu. Pritisak vrhova njezinih prstiju ostavio joj je tri bijela novia na elu. "Katkad", rekla je, "srce e rei ono to um nee priznati. Moda se nisam ponijela prema vama onoliko savjesno koliko sam trebala. Rekla bih da e u ovim okolnostima mnogi rei da nisam zbog toga to sam dopustila da...

-266-

Pompea

vas moj brat tako uhvati." "Ali, to nije vaa krivica, gospo. Bili ste bolesni i on se brinuo za vas, a ja..." Podignula je ruku i prekinula me. "Da, da! Ja znam Cesareove obiaje. Ne trebate mi ih opisivati." Bilo kako bilo, radi same sebe trebala sam ih iznova proivjeti, ba kako sam radila tisuu puta dnevno. "ao mi je, gospo." "Ne, meni je ao. Govorila sam kao kukavica i zatucana ena. Bila sam neuljudna prema vama i izdala sam vlastitu vjeru." Podignula se i stala pred mene uzevi me za ruke, steui ih sve dok se njezini prsteni nisu arili duboko u moje meso. "Jedina moja isprika... ovo mi dijete mnogo znai, razumijete li?" Jo jedanput imala sam dojam da mi pokuava rei neto vie nego to je izrekla, isto kao onog jutra kada smo odlazili iz Rima, a Cesare mi je zapovijedio da odvedem djecu dadilji te su me oboje jednako pogledali, kao par jastrebova usredoenih na istu lovinu. "U tom sam vam sluaju zahvalna, gospo, i alim to sam vam dala razloga da posumnjate u mene." Premda se inilo da iz naeg razgovora nitko nije izaao kao pobjednik, vie nije bilo govora o dojilji. Na mojem jelovniku pojavila su se nova jela poput juhe od jema i toplog vina sa sjemenkama komoraa koje su poticale izluivanje mlijeka. Svake srijede, petka i subote Donna Lucrezia poslala bi jednog od svojih kapelana da me priesti, a iz knjinice vojvode Ercolea donijela je ivot svete Margarete od Antiohije koja je, poto ju je Bog ivu i zdravu spasio iz trbuha zmije, postala zatitnica kranki u trudovima. Zakljuila je da bi Fidelma trebala biti moja stalna pratilja, danju i nou. Zapovijedila je da donesu pernati madrac u moju ve natrpanu sobu i stave ga na pod pored mojeg kreveta, stoga se nisam mogla popeti u krevet ni izai iz njega tijekom noi a da nonim prstima ne pogodim Fidelmino koato tijelo. "Dalmatinka je nepouzdana", rekla je Donna Lucrezia. "Moramo imati nekoga koga moemo razumjeti ako se ita dogodi tijekom noi." Moramo imati psa uvara, pomislila sam, zbog mojeg kranskog morala, a tko je za to bolji od iskreno preobraene idovke? Nema pobonijih ljudi od

-267-

Pompea

preobraenika premda bi se Donna Lucrezia uasnula da je znala u kojem su smjeru krenuli nai razgovori. Osjeala sam mali podli uitak zbog injenice da je Fidelma morala spavati na podu kao sluavka i bdjeti tijekom noi zbog mojih sve eih nesanica. Budui da nisam mogla udobno leati, bez obzira na to koliko je jastuka Fideima pokorno stavila iza mojih lea te zbog teine trbuha kada bih legla na bok, esto bih ustala, upalila sve svijee i na njihovoj pucketavoj svjetlosti itala bih i preitavala Cesareova pisma. Sada sam ih drala ispod jastuka jer se vie nisam mogla sagnuti i dosegnuti svoju putnu krinju pod krevetom. "Dakle, opet vam je pisao?" Fideima je sjela trljajui oi, gurajui zalutale pramenove kose natrag pod kapu za spavanje. Uvijek sam hinila da su to nova pisma zamiljajui da se njihovo istroeno stanje moe opravdati mrljama nastalim od putovanja. Meutim, nisam dobila nikakve vijesti od Cesarea, ak ni odgovor na pismo u kojem sam mu poslala Bembovu pjesmu. Moda ga je Donna Lucrezia presrela. Smatrala sam da sam uinila sve to sam mogla kako bi ostalo tajno jer sam izabrala glasnika u kojeg su Angela i Giulio imali povjerenja, a ja ga nikad nisam vidjela kako razgovara s Vittoriom, stoga sam mislila da ga Cesare vjerojatno ne potplauje. Takoer, kao i obino, stavila sam Bembovo pismo Donni Lucreziji u kutiju za nakit s dvostrukim dnom. Svejedno, nita nije bilo potpuno sigurno. "to kae?" zapitala je Fideima. Na bolonjskom sveuilitu bio je Nijemac... Ako nismo u sreditu Bojeg svemira, zato smo onda ovdje? Uistinu, to je rekao? to je bio ovaj svijet na koji sam trebala donijeti dijete? "Oh, kae mi da su njegovom malom bratu Giovanniju upravo dali vojvodstvo Camerina te da je jako zadovoljan vojvodskom krunom i palicom koje je dobio jer se moe igrati s njima." To sam saznala od Donne Lucrezije. "Vi znate da se to ne moe nastaviti, ta papinska zloupotreba poloaja." "O emu govorite?" Odmaknuvi pogled od Cesareova rukopisa, a um od ispitivanja njegovih misli, pogledala sam u nju. Grlila je svoja otra koljena kroz perinu, a na licu bio joj je pronicav izraz koji je sjao od neega to nije bila svjetlost svijea. Imala je pametno lice, ali pak runo, jako runo. "Fra Raffaello kae..." Prezrivo sam puhnula kroz nos, ali to je nije omelo. "Fra

-268-

Pompea

Raffaello kae da postoji reakcija na to. Zapoela je s fra Girolamom, ali on je pogrijeio kada je pokuao odrati vezu izmeu duhovnog i vremenskog. To dvoje mora biti odvojeno. Boje sluge ne smiju biti pokvarene posjedovanjem imetka ili zemaljskom moi. Crkva se mora opet spojiti sa starim naelima siromatva i ednosti te moi molitve." "Sigurna sam da i Cesare vjeruje u to. Ne zaboravite da je odluio napustiti Crkvu jer nije mogao odrati svoje zakletve. Barem nije licemjeran." "Ipak se ini da nije nita bolji kada je rije o branoj zakletvi." Pocrvenjela sam. Osjetila sam kao da mi je netko upalio eravnik u trbuhu i raspirivao plamenove. To pak nije bilo nita neuobiajeno, dogaalo se nekoliko puta na dan - znoj bi mi peckao kou, osip koji mi se nedavno pojavio iza koljena i ispod pazuha. Sve su moje pratilje govorile da to moram radosno trpjeti jer je to sigurno znai da nosim sina. "On odrava zakletvu Crkvi. Kao vrhovni zapovjednik vojske. Nitko drugi nije tako uspjeno podvrgnuo drave papinskoj vlasti." "ijoj vlasti? Po mojem miljenju, vlast ne pripada Papi." Premda nita nije bilo javno priznato, sada je bilo prihvaeno da je Cesare svoju pozornost pomaknuo jo dalje od Romagne, do Bologne, ak do Firence i Venecije. Neki su mrmljali da e se Cesare uiniti kraljem Italije dok se Francuska i panjolska opet budu svaale zbog Napulja. Mislila sam da e mu trebati nasljednik. "Dakle, on radi tono to to vi i va fra Raffaello elite. Oduzima dravu Crkvi." Fidelmine oi, koje su bile tamne i zapravo, pomislila sam, poprilino lijepe, premda pomalo izbuljene, tjeskobno su se ogledale po sobi. "Dobro je to su ovi zidovi obloeni", rekla je. "Ne mogu se domisliti jedne jedine osobe koja bi htjela uti to to vi govorite. Sumnjam da bi se ak i va... ljubavnik tako otvoreno izrazio." Osjeala sam se glupo. Mene, ljubimicu iz Rima, Valentinovu ljubavnicu, nadmudrila je ta nezgrapna djevojka iz neke pokrajine. "Naravno, on ne radi nita slino tome to vi govorite. Umorna sam. Zbunili ste me tako ozbiljnim razgovorom u ovo doba noi."

-269-

Pompea

"Onda ugasite svijee i poite spavati." Ugasila sam svijee i popela se natrag u krevet, ali nisam mogla spavati, kao ni, inilo se, Fidelma. Nakon kratke tiine prekinute samo utanjem posteljine dok sam se pokuavala nagoditi s trbuhom, a Fidelma je pokuavala udobno smjestiti kosti na pod, rekla je; "Moj otac kae da je Papa odredio porez na idove u Rimu kako bi platio Cesareove ratne igre. Kae da novac u krinjama Svetog Petra nije dostatan Cesareu koji zahtijeva da se ponovo izgrade njegovi gradovi i onda kupe novi topovi iz Burgundije koji e ih opet sruiti." Za razliku od mene, Fidelma je stalno komunicirala sa svojom obitelji. Meutim, nisam povjerovala u to to joj je otac rekao. Papa e uiniti ono to je uvijek inio. Posudit e novac od ljudi kao to je moj otac, koji su, kao i on, bili panjolci i prije nego to su postali Zidovi, a njima e biti drago posuditi mu novac. Postariji kardinali umiru i ostavljaju svoj imetak Svetoj Stolici, a ljudi koji stupaju na njihovo mjesto dobro plaaju za grimizne eire. Uvijek je bilo novca za isplaivanje zajmova i, premda Papa nije plaao kamate, davao je velike darove. * Kako se porod pribliavao, inilo mi se da je samo ekanje upilo svu moju energiju. ak i kada je jednog dana Donna Lucrezia dola u odaje za poroaj, drei kesu od empresnozelenog baruna izvezenu zlatnim Cesareovim grbom, osjetila sam samo blagu radoznalost. Lea su me boljela, grudi su mi bile vrue i bolne, stopala toliko nateena da sam se morala nasloniti na Angelu kako bih odrala ravnoteu kada sam se pokonila Donni Lucreziji. Osip mi se proirio na pregibe laktova i nesnosno me svrbio. eznula sam se okupati u hladnoj vodi, ali to nije dolazilo u obzir jer bi hladnoa vode mogla ugroziti anse da rodim sina. Iskreno, sjeajui se Cesarea i kratkog prekinutog uitka koji mi je pruio, prije sam osjeala razdraenost nego sentimentalnost. "Tesari su isporuili kolijevku", rekla je Donna Lucrezia iskuavajui svojim

-270-

Pompea

cipelama titnik protiv propuha pod vratima. "Voljela bih da je vidite, ali prevelika je, stoga je ne mogu lako donijeti ovamo. Vrata bi bila predugo otvorena. Svi su stupovi izrezbareni kerubinima, a baldahin je oslikan i izgleda kao proljetno nebo, s pticama i pahuljastim bijelim oblacima. U nju Je ugraena domiljata naprava pomou koje je moete ljuljati nogom gotovo bez napora. Iskuali smo je tako to smo stavili Fonsija unutra. Teak je otprilike kao novoroene. Sada ima dovoljno obraenog labueg paperja za dva popluna, stoga, dame, malo manje kartanja i vie vezenja." amor pristajanja popratio je tiho udaranje karata o stol. "Imam neto za vas", nastavila je dodavi mi malenu barunastu torbu. "Otvorite je!" zapovijedila je dok sam je gladila i gurkala prstima nadajui se da je unutra pismo usprkos logici svojih osjetila. Otvorila sam je noktima razvezavi zlatnu uzicu. Kada sam gurnula ruku unutra, uhvatila sam kamen koji nije bio velik, moda veliine evinog jajeta, postavljen na tanko postolje od kovanog zlata ukraenog dijamantima. Kada sam ga izvukla, iz njega se zauo tihi um, kao zvuk vala koji u daljini zapljuskuje ljunak. "To je orlovski kamen", rekla je Donna Lucrezia kada sam podignula mlijeni vodeni kristal prema svjetlosti svijee i u njegovom upljem sreditu razabrala nejasne siune krhotine koje su blistale i aptale dok sam ga naginjala i okretala. "Vidite, on je kao siuna maternica puna svjetlucavih sjemenki. Koristi u smanjivanju boli trudova i olakava poroaj. Poslao ga je moj brat. Od njega e vae dijete blistati. Uvijek ga morate drati na svojoj desnoj strani." im je to rekla, znala sam da je ona to smislila. Nala je kamen, moda kod nekog nadrilijenika na Via dei Volte, i naredila da se na kesu izveze Cesareov grb. Osjeala sam se kao da sam se uhvatila u zamku, vrsto zaplela u mreu koja je povezivala njih dvoje, guila sam se od svih rijei i misli koje su razmjenjivali. Morala sam pobjei. Jedva sam ustala i srnula prema vratima. Rukav mi je zahvatio plamen svijee. Kada sam se okrenula i slobodnom rukom pokuala ugasiti vatru, noga mi je zapela za rub moje cioppe i pala sam. Nije me boljelo dok su mi Donna Lucrezia, Angela i ostale ene hitale pomoi

-271-

Pompea

ustati i vratiti se u krevet. Tek kada su se prestale baviti mnome, lupajui jastuke, izravnavajui pokriva, reui opaljen rub mojeg rukava, osjetila sam neto udno kod baze kraljenice, a ta se teina rairila izmeu mojih bedara gdje je poput tuge ostala dok je nije otjerala oajna udnja da se pomokrim. Donijeli su nonu posudu. Podignula sam skutove i unula, a dvije dame Donne Lucrezije drale su me za laktove. Za nekoliko sekundi posuda je bila puna i promoila je prostirka na kojoj je stajala. "Plodna voda", rekla sam. Glas mi je zvuao slabano i alobno premda sam bila posve mirna. Dok je Donna Lucrezia trkarala naokolo, otro izdajui naredbe kao jedan od porunika njezina brata, stigla je prva bol. Osjeala sam se kao da mi je neija ruka posegnula u trbuh i zgnjeila maternicu kao naranu. Onda je njezin zahvat dovoljno dugo popustio da se nasmijeim zbog prikladnosti te usporedbe i da babica, ena tankih usana s velikim grubim rukama kao zahralim lopatama, primijeti da u se uskoro prestati smijuljiti. Kada je Donna Lucrezia unajmila tu enu, primijetila je da nema nikakve koristi od njenih babica. Upitala sam se kako je tako iznenada stigla. Pala mi je na um luda ideja da ju je Donna Lucrezia drala u krinji pa ju je izvadila kao istu podsuknju ili novu posteljinu. Bila sam puna energije koja je bila prejaka da bi je moje tijelo obuzdalo, stoga sam etala po malenoj sobi sudarajui se s namjetajem, otresajui zabrinute dodire mojih pratilja, grdei Donnu Lucreziju jer mi je trebalo svjeeg zraka, osjeajui da u se rasprsnuti kao zrela dinja ne budem li mogla pobjei iz ta etiri obloena zida. "Duboko diite!" zapovijedila mi je babica kada je bol ponovo nastupila. "to? Dim!" povikala sam sagnuvi se preko niskog stolca naslon kojeg odlomio se u mojim rukama. Bacila sam ga na babicu. Spretno se izmaknula. "Dobro to otac nije ovdje", rekla je Donni Lucreziji. Donna Lucrezia utisnula mi je orlovski kamen u desnu ruku. Kasnije sam bila umorna, boljela su me lea i noge pa sam legla na krevet. Vjerojatno sam zaspala jer, kada sam se probudila, vie nije bilo prostirci na podu, a stolac za raanje nalazio se na sredini sobe. Razgovarala sam s majkom.

-272-

Pompea

Podsjetila me na pijetlovu glavu rekavi da se iznad vrata sobe za poroaj mora pribiti pijetlova glava koja tjera duhove koji bi mogli ukrasti dijete. Kada sam otvorila oi, Angela se uurila pokraj mene briui mi elo i sljepoonice krpom natopljenom ruinom vodicom. Zgrabila sam je za runi zglob. Hladna mi je tekuina curila u uho, od ega mi je glas zvuao kao da nije mogao pobjei iz unutranjosti glave. "Treba mi pijetlova glava", rekla sam joj. "Zato?" "To je idovski obiaj", rekla je Fidelma. "Onda ne spada ovdje", rekla je Donna Lucrezia. "Izbacite tu mravu kravetinu odavde", rekla sam Angeli kroz stisnute zube u novoj navali boli. Bila sam svjesna tmurnog zamiljenog pogleda Donne Lucrezije. "Neka donesu pijetlovu glavu iz moje kuhinje, Angela. Ali, veimo je oko njezina bedra i molitvu svetoj Margareti. Moramo uiniti sve to moemo." To me smirilo. Neko sam vrijeme lake podnosila bolove. Neki su sati proletjeli, a drugi puzali. Kada je Donna Lucrezia rekla da mora otii veerati jer je carski veleposlanik doao u posjet i doveo svoju enu, pomislila sam da je ve sigurno propustila jednu veeru i zbog njezine brige o meni briznula sam u pla. Jecala sam glasno i hrapavo pa se to pretvorilo u stenjanje i krikove dok su mi bolovi mrvili trbuh i izbijali zrak iz plua. "Ne mogu ovo podnijeti", rekla sam Angeli dok je udovite u mojem trbuhu udisalo. "elim umrijeti." "Ne, ne elite." Lice joj je bilo blijedo i znojno, kosa joj je visjela preko oiju i zalijepila joj se na lice. "Mislite..." Pogled joj je preao preko sobe, kao da ono na to bih trebala misliti visi medu pauinom u kutovima ili plee u dimu svjetiljaka. "Mislite kako ete brzo opet biti vitki i imati lijepe haljine. I vidjeti Cesarea." Mislim da sam je udarila. Htjela sam da osjea moju bol. Najvie od svega, gledajui njezino dugako ozbiljno lice s krupnim oima, visokim nosom i crvenom kosom, eljela sam ozlijediti Cesarea. Svi ti mjeseci spokojnog

-273-

Pompea

prihvaanja, pronalaenja isprika i nadanja otili su nebu pod oblake. Nasmijala sam se ili kriknula. Njemu nije bilo stalo do mene. Isporuio me Taddeu i otiao. Bila sam kao nekakav gradi koji je osvojio na putu nekamo drugamo, a imao je probijene sruene zidine, bio je opljakan i preputen krotkom unajmljenom guverneru. "Mislite da u dopustiti da se taj gad opet zatakne u mene? Poslije ovoga?" Tiina, spokoj, kao da se soba ukoila od oka. Glas odnekud medu nestalnim sjenama, samo glas koji je mogao pripadati bilo kojoj od dama Donne Lucrezije. "Ne moete tako govoriti o vojvodi." "Naprotiv, ini mi se da sam se o vojvodi od Bisceglie izrazila na otprilike isti nain kada se rodio na sin. Sve su make crne u mraku." Dakle, Donna Lucrezia se vratila. "to je s njom?" Babica me uhvatila za glenjeve i povukla me niz krevet sve dok mi se stranjica nije nala na rubu kreveta, a zatim je podignula skutove te rekla da raskreim noge i svinem koljena. Kao da je njezina ruka u mojem tijelu pobudila sjeanja na druge ruke - na ruku moje majke kada je zaklanjala svijeu od propuha dok je palila svijee na sabat, na Marjamine okrugle prste pritisnute na mojoj glavi kada mi je prala kosu tijekom prve mikve*, na Angeline mudre prste i jastuie Cesareovih palaca koji su mi okrznuli bradavice na dojkama kada mi je rekao kako je Don Cristoforo opisao oblik Zemlje svojoj ljubljenoj kraljici. "Glava je posve nisko, vojvotkinjo, i rodnica je iroko otvorena. Rekla bih da je vrijeme za stolac." Pratilje su mi pomogle da se premjestim s kreveta na stolac za raanje i drale me ondje jer to je bila samo jednostavna naprava u obliku slova v s niskim naslonom za leda i bez naslona za ruke. Naposljetku, dok su mi se drvene daske zarivale u bedra, a babica je kleknula ispred mene spojivi svoje grube istrljane ruke kako bi uhvatila dijete, shvatila sam u kakvu sam poloaju u navali panike koja je bila neodvojiva od sljedeeg stezanja maternice. Imala sam esnaest godina, nisam imala mua i postat u majka. Kako u odgojiti dijete? Bila sam premlada, preumorna. Nisam imala majku koja bi me poduila. Ovo je sada
* *

Mikva (jud.) - ritualno pranje potpunim uranjanjem, od velike vanosti za idovsku vjeru.

-274-

Pompea

trebalo zavriti, ovo se ne dogaa. "Prestanite", molila sam, ali inilo se da me nitko ne uje. "Jo se jedanput napregnite", rekla je babica. "Sada", rekla je Donna Lucrezia i osjetila sam njezin dah na vratu. Kleala je iza mene drei me ispod grudi. Angela i jedna od ferrarskih dama uhvatile su me za laktove. "Napregnite se. Koliko god moete. Neu vas pustiti. Kamen je tu tik do vas i pomolile smo se svetoj Margareti. Sve e biti dobro." Napregnula sam se jer drugo nisam ni mogla i zbog toga to mi je jedino bilo vano istjerati taj teret iz tijela. Iznenada, poslije dugakih mjeseci tijekom kojih sam bila samo nositeljica tog novog ivota i moju vrijednost predstavljala je samo nijema slijepa sposobnost tijela zahvaljujui kojoj sam mogla uzgojiti dijete kao to priroda uzgaja stabla, koprive ili kine oblake, poetak je bio na vidiku i borila sam se kako bih pronala put prema njemu. Krv mi je tukla u sljepoonicama, kosti su mi pucale. Udisala sam sol i eljezo, pelinji vosak, kamfor i ustajali parfem. Zadrala sam dah i opet se napregnula, a zatim sam plutala u mirisu lavandine vode, podupirala su me aneoska krila napravljena od utirkanog lanenog platna. Kroz glavu mi je prola pomisao da sam mrtva, no nisam se mnogo uzbuivala zbog toga. "Djeak!" Lice Donne Lucrezije pojavilo se iznad mene, rumeno i sjajno, a kosa joj je bila raupana. Pomislila sam da je moram je poeljati, ali bila sam preumorna. "Imate savrenog sinia, Violante. Pogledajte. ak ima crvenu kosu. Oh..." "to? to je?" Mukotrpno sam sjela osjetivi boleljivo ljapkanje krvi koju su upijali zavoji izmeu mojih nogu. Neto u njezinu tonu vratilo je svijet u otro prestraeno arite. "On je... oznaen." Stavila mi je sina u naruje. Jo uvijek neopran, migoljio se na pokrivau, gladak poput oderanog kunia. Pogledao me dugotrajnim i postojanim pogledom tamnomodrih oiju. Njegova kosa boje mrkve zalijepila mu se za glavu u krivuljama nalik na spljotene pueve kuice, a njegovi dugaki prsti pravili su sloene pokrete u zraku kao da jo trebaju nauiti ogranienja ljudskih ruku. Na lijevom bedru, ba gdje je medalja s molitvom

-275-

Pompea

svetoj Margareti utisnula svoj obris na meso mojeg bedra, bila je mrlja plavkaste koe. Primijetila sam da je taj znak imao oblik panjolske na oevim zemljovidima. Smijeak u meni pretvorio se u smijeh. "To je mancha mongolica1 Svi lanovi moje obitelji raaju se s njom, ali ona blijedi i nestane do sedme godine ivota." "Ali, to to znai? Je li to znak prokletstva ili sree?" "To znai da je idov", rekla sam, ali inilo se da me Donna Lucrezia nije ula. Okrenuvi se prema Elisabetti Senese, rekla je; "Neka inovnik donese moj kuanski dnevnik. Moramo zapisati vrijeme njegova roenja i dati da mu se naini horoskop." Upitala je babicu: "Jeste li primijetili koliko je bilo sati kada ste prerezali pupanu vrpcu? Mislim da je bilo neto poslije osamnaest sati." "Da, vojvotkinjo, kazaljka je bila na otprilike pola puta izmeu osamnaest i devetnaest sati. I vidjet ete da sam ostavila dug i dobar rep pa e biti pravi mukarac kada odraste." Nekoliko je hihota auborilo u sobi i zaulo se nekoliko nepristojnih ala. U toj zaguljivoj sobici ve smo se odavno prestale pretvarati da potujemo svoje mukarce. Neka ih svijet hvali zbog toga to prave sinove. Mi nismo tako naivne. Onda je neto poelo zadirati u moje samozadovoljstvo, neto to sam morala uiniti, neto potaknuto govorom o repovima i rezanju. "Kako ete ga nazvati?" upitala je Donna Lucrezia, a jedna mi je ena oduzela djetece iz naruja jer ga je trebalo oprati i umotati u povoje. Bris mila, to je to, nisam mu mogla dati ime prije obrezivanja na osmi dan. "Zar jo niste odluili?" nukala me Donna Lucrezia. "Girolamo", brzo sam rekla osjeajui na sebi osmijehe oekivanja svih tih kranki, "po mojem ocu." Iznenadila sam samu sebe kada sam to rekla. Istina je da nisam razmiljala o imenima. Pretpostavljala sam da sam negdje duboko u sebi oekivala da u imati vremena, onih sedam dana stvaranja svijeta tijekom kojih u smisliti njegovo ime. Meutim, ak ni tada nisam oekivala da u mu dati oevo ime. "Dobro. Jako prikladno. I dodat ete Cesare, naravno."

Mongolska pjega (med.) - nasljedna nakupina melanina ispod koe, karakteristina za neke skupine naroda.

-276-

Pompea

Pogledala sam sina koji je leao na Angelinu krilu, a ona ga je poela umatati izravnavi mu ruke prije nego to mu je omotala lanenu vrpcu oko ramena. Oima sam prodrla iezlo savrenstvo njegovog golog tijela koje je napravio Stvoritelj, ba kao to je napravio i mojeg oca. "I Giulio", rekla je Angela. "Giulio mora biti jedan od kumova. Girolamo Giulio Cesare. Kako to zvui?" "Gotovo dugako kao on." "Narast e i zavladati svojim imenom." Bit e potpun jer mu nitko nee oduzeti nijedan dio onoga to smo mu Cesare i ja dali. Bol ga sigurno nee poboljati. "Hoete li biti njegova kuma?" upitala sam je. "Ne znam tko bi bio bolji." Angela je nesigurno pogledala Donnu Lucreziju koja je na to odmahnula rukom. "Ja sam njegova teta", rekla je. "Bolje nam je podijeliti asti, pruiti mu to je mogue vie zatite." "I darova", dodala je Angela. "to e dobiti za krtenje, maleni? Srebrne lice? eiri od damaska? Konjia za ljuljanje?" Izgledalo je da se Girolamu nijedan prijedlog nije svidio. Zapoeo je cendrati jer su mu udovi bili sputani. Ispustio je visok, svadljiv, aroban zvuk od kojeg su mi mlijeko i svrbe potekli u grudi. "Dajte mi ga", zamolila sam. "Mislim da je gladan." Kada sam ga stavila na dojku i osjetila jako vuenje njegovih usta na bradavici, neka vrsta mirne snage proirila se mnome, dubok osjeaj blagostanja koji je prognao bol iz mojeg trbuha i neudobnost krvavih vrpci zguvanih izmeu bedara. Sagnuvi se i poljubivi njegovu pahuljastu glavicu, obuzelo me udo njegova postojanja. Gledajui mu u oi koje nisu treptale, pitala sam se kakve je misli donio sa sobom iz tamnih voda maternice te jesu li te misli moje, Cesareove ili posve njegove. * Zbog izbijanja groznice u gradu Donna Lucrezia je zakljuila da Girolama moramo smjesta krstiti, i to puno prije nego to prvi put poem u crkvu. Kako

-277-

Pompea

neu moi prisustvovati obredu, postalo je jo vanije izabrati pravog ovjeka za drugog kuma. eljela sam izabrati Ferrantea. Meutim, od Catherinelline smrti bilo mi je teko u njegovu drutvu. Njegova prisutnost bila je kao utjelovljenje moje neiste savjesti i pokvarila mi je sjeanje na Cesarea, ali znala sam da je ono to je on uinio pokazalo vrstu hrabrosti i suuti koje elim svojem sinu i koje, kako mi se inilo, nisam mogla pronai u sebi. eljela sam da Girolamov nov ivot bude zamjena za Catherinellinu smrt. Ferrante me nije smio posjetiti tijekom babinja jer nije bio u rodu sa mnom, ali poslao je darove - siunu kapicu, utu haljinicu od tafta s jarkocrvenim resama i porculansku kutiju zaeerenih slatkia te bijeli kruh koji e me ojaati. Pokuala sam mu pisati, ali svaki put kada bih pokuala staviti pero na papir, uinilo mi se da su se crte na stranici pretvorile u tetovirane krugove na Catherinellinim obrazima. Onda bih briznula u pla pa bi suze kapale na stranicu i zamrljale moje rijei. Od mukaraca na dvoru samo je Taddeo, kao moj zarunik, smio ui u sobu za poroaj. Na kraju zamolila sam ga da bude Girolamov drugi kum. Pocrvenio je od zadovoljstva i nije me mogao pogledati u oi pa je rairio usta u osmijeh priglupog udvaraa kada je pristao, ali nije me zavarao. Vidjela sam kamo je gledao kada mi je rekao koliko je poaen, da e to ojaati njegovu vezu s mojim sinom te da e mu biti otac po svemu osim po krvi. Ranije tog dana stigao je brod iz Cesenatica. Trebalo je est mula da prenesu teret od pristanita do zamka, kako mi je Angela rekla glasom u kojem je bilo mjeavine uzbuenja, zadirkivanja i neke vrste opreznog divljenja. Sav je taj teret bio namijenjen meni - zapravo, Girolamu i meni - a njegov dolazak nadzirao je komornik Cesareova kuanstva. Moja ve zatrpana soba sada je bila prepuna njegovih darova pa sam s djetetom u naruju sjedila na krevetu kao da predsjedam turskim bazarom. Dobila sam bale svih vrsta tkanina, od egipatskog pamuka i briselske ipke za poveze dojenadi do tekih baruna i brokata s raznim uzorcima za prikladne haljine majke nasljednika vojvode od Romagne. Pored njegove kolijevke nalazile su se presavijene zavjese od bijelog damasta, sa znacima zodijaka

-278-

Pompea

izvezenima u zlatu, koje je trebalo pribosti na ogradu stubinih stupova. Zbirka srebrnih lica virila je iz cuchiaiere od slonovae i emajla. U kutu, iza drvene tvrave okiene siunim zastavama s Cesareovim grbom, stajao je flautist u gospodarevoj crveno-zlatnoj livreji. inilo se da ne zna talijanski. Mislim da je bio Francuz, ili moda odnekud iz Rimskog Carstva, ali obavijestio me pokretima da mu je zadaa uljuljati dijete u san sviranjem. Zlatni novac bio je rasut po mojem krevetu kao zemljovid Cesareovih pohoda venecijanski dukati i mediejski florini, francuski lujdori i panjolske doble, kovanice iz kovanica u Urbinu i Pesaru te neke s kljuevima Svetog Petra. Fascinirali su Girolama koji je, ne trepui, zurio u uzorak sjajnih diskova na mojem grimiznom pokrivau. Takoer, Taddeo je buljio u njih dok je jeo Ferranteove slatkie. "Mislim da emo biti zadovoljni", rekao je. "Sigurna sam da emo biti zadovoljni, dragi, ali sada, nemojte mi zamjeriti, morat u uskoro nahraniti Girolama." Osim darova iz Cesenatica, dolo je i pismo koje sam gurnula pod jastuke i udjela ga proitati. im se Taddeo oprostio i otiao iz sobe krivudajui oko bala tkanina i kutija namirisanog voska, izvukla sam ga i raskinula peat. Rukopis nije bio Cesareov, nego od njegova tajnika Agapita. "Potovanoj i kreposnoj Monni Violanti", stajalo je na poetku pisma, stoga sam estoko pocrvenjela na pomisao kako su se tajnik i njegov gospodar moda smijuljili dok su mi se tako obraali. Nastavila sam itati osjeajui hladnou u srcu, kao da mi je sva topla krv iz tijela nahrupila u obraze. "aljemo vam najsrdanije estitke i molitve u kojima zahvaljujemo Bogu to ste bez potekoa rodili svojeg sina..." Napisao je "svojeg" sina umjesto "naeg" ili "mojeg" sina. Meutim, samo je bio oprezan kada je birao rijei napola imajui na umu mone interese obitelji svoje ene. Svakako su raskoni darovi dokazali da je priznao Girolama kao svojeg sina, ak i ako je mislio da je mudrije to ne izrei. Gladno sam pregledavala crte traei nekakav znak, neku ifriranu frazu koja bi objelodanila njegov ponos, uitak i Ijubav. Nita od toga nisam pronala, to je bila tek jedna polovica stranice ispisana otrcanim frazama koje su zavrile njegovim slubenim potpisom "Dux

-279-

Pompea

Valentinus". Borei se s teinom iznenadne strane osamljenosti, napustila sam krevet, otila do vatre i bacila pismo u nju. Gledala sam kako vosak kipi i dimi se, a bik, kljuevi i ljiljani se tope. Jako dobro, mislila sam, jako dobro. Onda ostajemo samo Girolamo i ja, Girolamo i ja protiv svijeta. * "Lucrezia mi kae da razmilja o vaem vjenanju." Angela je leala pokraj mene itajui svoje pismo dok sam dojila Girolama. inilo se da s njim provodim veinu vremena - bio mi je na sisi ili leao na koljenima dok sam ga prematala. Bio je jako gladno dijete. Donna Lucrezia usporedila ga je s njegovim ocem pa sam se drala njezine primjedbe. Koliko je god Cesare postao hladan prema meni, barem nije porekao Girolamovo oinstvo. "eli da se udate i vratite na dvor. Nedostajete joj vi i vaa... posebna zaduenja." "Mislite, moje zaduenje pismonoe. Ovdje moemo slobodno govoriti, Angela. Nalazimo se na krajnjoj granici svemira." Bile smo u Taddeovoj kui u Occhiobellu. Za mene, mladu majku s djetetom na nosiljci, putovanje od Ferrare do Occhiobella trajalo je cijeli dan. Popodne u kolovozu bilo je vrue pa smo se povukle u sjenu ograenog vonjaka na sjevernoj strani kue, okrenutog od rijeke i maglice koja je lebdjela nad sporom vodom. Pele su zujale i fontana je pljuskala u ureenom vrtu s druge strane zidova od opeka. Prostrie smo staru prostirku i legle na nju pa uivale u pikniku s jagodama i hladnim vinom iz podruma. Angela se svukla do potkoulje, a ja sam oslobodila Girolama iz poveza i vrpca kako bi slobodno mogao udarati noicama i mahati rukama. Nisam se bojala da e mu udovi biti neravni. Brzo je postajao vrst i bio je, barem koliko sam ja vidjela, jednako lijepo graen kao i njegov otac. Donna Lucrezia nagovorila je Angelu da me otprati u moj novi dom jer, kako je rekla, razlozi koje je namjeravala iznijeti vojvodi Ercoleu za brak izmeu njezine sestrine i Giulija ojaali bi kada bi Angela izgledala sposobna ozbiljno se ponaati, suzdravati se i iskazivati odanost prijateljici. Uostalom, vojvoda je

-280-

Pompea

poslao Giulija u Veneciju jer je trebao pokuati nagovoriti pomodnog pjevaa Giana de Artigianovu da napusti dudevu slubu. Kada sam premjestila Girolama na drugu dojku, Angela je sjela i poljubila mi obraz. "emu to?" "Zato to ste mi tako lijepi. Pristaje vam sve ovo - dijete, selo. Poinjem vjerovati da biste mogli biti sretni." Dok nije bilo Giulija, a Taddeo je svakog dana dugo bio odsutan zbog poslova, Angela i ja opet smo se vratile u stanje stare prisnosti. "Brati Cesare bit e jako zadovoljan vama." "Oh, mislim da e mu biti poprilino svejedno!" Nisam vjerovala da mogu rei neto takvo, ali rijei su pak visjele u zraku izmeu nas, meu leptirima i trunovima praine. No, nisu me promijenile, samo sam se nalazila na drugom mjestu na cesti. "On ne priznaje Girolama, znate." "Moda ne izriito. On ne postupa tako. On je udan i nepromiljen, ali duboko u sebi oprezan i lukav kao katalonski seljak, ba kao ujak Rodrigo. Nikad se ne kladi ukoliko nije siguran u neto." "Rekla bih da je to istina." Sama sam dola do tog zakljuka, ali jo sam se uvijek bojala da ne vjeruje da je Girolamo njegov sin. Toga sam se straha i dalje drala, kako bi me zatitio od novih razoaranja. Nisam mogla dopustiti sebi lijepo misliti o Cesareu. Nisam mogla troiti svoju zalihu Ijubavi na njega sada kada sam imala dijete na koje trebam misliti. "Sto mislite, kakve e mi darove Giulio donijeti iz Venecije? Zamolila sam samo kutiju voska s mirisom vanilije jer znam da ga je Lucrezia obasula zahtjevima, a Strozzi uputama o tome gdje je najbolje kupovati. Ali, sigurno e donijeti vie." Nasmijala sam se iako je ona bila ozbiljna. Premda Cesareovi darovi meni nisu nita dokazali, Angeli su Giulijovi darovi puno znaili jer ih je davao od sveg srca. "Oh, Violante, voljela bih da smo se mogli vjenati prije nego to je otiao i onda bismo bili proveli medeni mjesec u Veneciji! To bi bilo divno, zar ne? eznem otii onamo." "Otii emo. Donna Lucrezia kae da emo svi otii ujesen jer Don Alfonso eli

-281-

Pompea

da ga ona otprati onamo. Rekla bih da ete se dotad vi i Giulio ve vjenati pa ete tako imati svoj medeni mjesec." Previla sam Girolama i polegnula ga na prostirku jer je trebao zaspati. Malo je cendrao, ali Angela mu je pokakljala trbui perom pa se nasmijao. Zatim je Angela okrenula pero prema meni povukavi tanku crtu niz moje grlo i izmeu dojki, uhvativi me za ruke kada sam pokuala zavezati prsluk. Zagrlila sam je i poljubila u usta pa sam mogla zamisliti, dok su mi oi bile zamagljene naom blizinom, da je njezino svijetlo lice tankih kostiju lice mojeg ljubavnika. * Jo smo leale na prostirci u uzajamnom zagrljaju i drijemale, a Girolamo je spavao pokraj mene, kada sam ula da me Taddeo zove. Uklonivi Angelinu ruku s ramena, ustala sam, izravnala odjeu i odmaknula kosu s oiju. Angela je neto promrmljala, prevrnula se i nastavila spavati. "Ustanite", propitala sam dignuvi njezin prsluk i bacivi ga na nju. "Taddeo se vratio." Girolamo je zajecao, a Angela je sjela trljajui oi. Stavila je dijete na krilo i zapoela ga odijevati. Uvijek se opirao povezima i njegovi su jecaji uskoro postali glasan pla. "Dajte mi ga. Bolje vam je pristojno izgledati." Oi su nam se susrele i zahihotale smo kao kolarke koje su zatekli u nepodoptini. "Ovdje ste." Vidjela sam da se Taddeo pokuava nasmijeiti na prizor moje raspletene kose i neuredne odjee s golim djetetom u naruju. Pastirska Bogorodica. Ipak, inilo se da ne moe posve udesiti crte lica. Usta su mu se razvukla vie u grimasu nego u osmijeh. Nije mi htio uzvratiti pogled niti pogledati ravno u Angelu. Kako su mi lice i vrat iznenada estoko pocrvenjeli, upitala sam se je li bio u vonjaku due nego to smo mislile, je li vidio Angelu i mene. Bilo kako bilo, to nije grijeh. Naime, to je greno samo meu mukarcima jer ene nisu imale tjelesno sredstvo prodiranja. Prkosno sam podignula bradu. "Bile smo na pikniku", rekla sam mu. "Hoete li popiti au vina?" "to...? Ne... Ja... Imam novosti." Njegov ton glasa ispunio me zlokobnim

-282-

Pompea

predosjeajem. Njegove rijei pale su kao kapi ledene vode u snenu popodnevnu vruinu. Angela je privezala prsluk, ustala i zakoraila u suknju. Privila sam Girolama na prsa kao tit. "Morat ete otii. Obje. Smjesta. Papa je mrtav", lanuo je Taddeo. "Ujak Rodrigo? Nemogue", rekla je Angela, ali to je pak bilo mogue. Imao je vie od sedamdeset godina. Angela se poela tresti i petljati prstima po ipki suknje. Tihi bolni jecaji prodrli su joj iz nosa, kroz stisnute usne, a zatim je otvorila usta i zavritala. Pokuala sam joj staviti ruku na rame i smiriti je, ali Girolamo se toliko vrpoljio i plakao da su mi trebale obje ruke da mi ne izmigolji iz naruja. Kroz buku jedva sam ula Taddeovu sljedeu primjedbu. "Otrov", rekao je. "Kau da e i vojvoda umrijeti." "Vojvoda? Mislite..." Mozak kao da mi je oslabio i promoio poput mokre spuve. Upio je rijei, ali nije ih mogao shvatiti. "Cesare", odgovorio je Taddeo stidljivo kaljui, nenaviknut izgovarati njegovo ime. "Vjerojatno je ve mrtav." Toliko sam estoko stegnula dijete da sam pomislila da bi se siuan kavez njegovih rebara mogao stopiti s krivuljom mojih ruku. Udahnuo je i naglo uutio. Pripremila sam se na navalu alosti, ali ona nije nadola. Umjesto toga, osjetila sam gnjev, hladan jasan bijes koji me istodobno poticao da udarim Taddea i upozoravao da to ne bi bilo uputno. "On nije mrtav. Znala bih d a j e mrtav. On nee umrijeti." Moda zbog toga to se zarazio mojim nemilosrdnim spokojem, Taddeo me napokon uspio pogledati u oi. "S obzirom na to koliko njegov ivot ovisi o vama i meni, gospo, mogao bi ve biti mrtav. Kolika je njegova mo sada kada nema vie oca iza sebe? Koliko e vremena proi prije nego to se se oni koje je skinuo s vlasti uuljaju u svoje gradove i bace ga kao hrpu smea u Tiber jedne noi? Ili njegov brat Gandia?" "Bilo bi vam mudro povui te rijei ukoliko ne elite i sami zavriti kao utopljenik, gospodine. Oi i ui mojeg gospodara posvud su oko nas." Angela, Borgia od svoje tamnocrvene kose do nonih prstiju koji su se svijali jedan prema drugom jer je voljela nositi cipele otrih vrhova, uspravila je ramena i

-283-

Pompea

obrisala nos nadlanicom. "Kao i oni koji ga vole", dodala je obujmivi me rukom oko struka i uprijevi u Taddea pogled mrke neosjetljivosti koji me naveo na pomisao da je Cesare sigurno tako izgledao kada je prislukivao na vratima blagovaonice u Senigalliji. "Ljubav", rekao je Taddeo alosnim i ozlojeenim glasom ovjeka koji je otkrio da je antikna Venera koju je elio samo suvremena krivotvorina, "je neto poput mojih tuka. Stavite malo soli u njihove bazene i sve uginu." "Onda me nikad niste namjeravali uzeti za enu? Znali ste da je vojvodin otac starac i da je svakog asa mogao umrijeti." "Ukaite mi ast pokazujui da ne sumnjate u moju rije, gospo. Zar nisam odrao obeanje koje sam vam dao premda va vojvoda nije priznao svoje kopile?" Sada sam osjetila kako su mi suze navrle u oi, alost mi je stegnula grlo, ali nagnula sam se prema Angeli i trudila sam se ostati jaka. "Onda, to se promijenilo?" "Otrov, gospo, otrov. To mi kae da se vojvoda odvie osilio. Postao je neoprezan. Neoprezni ljudi gube svoje posjede ba kao to se gubi par arapa ili novac na kocki." "Vidjet emo to e Donna Lucrezia rei na to", odgovorila je Angela. "Ja bih rekao da e uiniti ono to od nje zatrai mu." "Hajdete, Violante, vratit emo se u Ferraru." Gurnula me pred sebe okrenuvi se od Taddea i oholo zabacivi glavu. "Dat ete nam konje, gospodine Taddeo, samo da to bre stigne sat kada nas vie neete vidjeti." Nije smjesta odgovorio i, premda sam ga odbila pogledati, osjeala sam da se u njemu odvijala borba i inilo mi se da je ona uznemiravala gusti zrak s mirisom breskve dok smo prolazile kroz njega. Zatim je blae rekao: "Moete uzeti moju koiju, Violante, i sve to vam treba za put." ak i krivotvorina ponekad neto vrijedi ako je dovoljno dobra.

-284-

Pompea

* Kada smo stigle u Ferraru, nale smo naputen zamak jer su se njegovi stanovnici preselili u Modelanu. Poslale smo koiju natrag u Occhiobello i uputile se na konjima u planine. Opkoraile smo konje i jahale smo kao par vojnikih prostitutki, kako je rekla Angela, a mislim da smo se obje pitale eka li nas neto slino u naoj iznenada stravinoj
i

praznoj budunosti. Nismo imale pratnju i bilo je jako vjerojatno da u naoj

budunosti nema niega osim razbojnike bande s dugim noevima i udnjom za skupom konjskom opremom. Meutim, cesta je bila mirna i zrak je postao istiji kada smo ostavile grad za sobom
i

udaljile se od ravnice rijeke. Katkad smo i pjevale - zabavljale smo Girolama

koji je leao u koari od prua privezanoj za jabuku mojeg sedla. Angela ga je nazvala Mojsijem. Znale smo da u Quartexani postoji krma gdje bi putnici iz Ferrate u Medelano obino odsjeli. Htjela sam ondje samo zastati i promijeniti konje, ali Angela je ustrajala da prenoimo. Bila bi ludost putovati nou. U krmi su kipjele glasine. Premda smo sjedile u zasebnom odjeljku i jele veernji obrok, kroz navuene zavjese jasno smo ule razgovore drugih gostiju, a uarene rijei pretvarale su hranu u naim ustima u pepeo. "Govori se da su ljudi uli kako Sveti Otac posljednjim dahom sklapa ugovor s avlom." "I to je uo upravo njegov ispovjednik." "Kako sam uo, molio je za jo nekoliko godina ivota." "I avao je bio pokraj njega u liku crnog majmuna." "uo sam da je stari prdonja bio tako oteen da mu nisu mogli ugurati tijelo u lijes." "A vojvodine sluge tako su temeljito opljakale njegove sobe da ga nisu imali u emu pokopati." Pokuavajui progutati ilavu ovetinu krmarove ene uz gutljaj slabog vina, zagledala sam se u Angelu i vidjela vlastitu utuenost odraenu na njezinu

-285-

Pompea

nesretnom licu. Pitala sam se kada je tono Papa umro. ak i glasine putuju tek brzinom najbreg konja. Ako je Cesare jo i bio iv kada su ti mitovi o smrti njegova oca pobjegli iz Rima, sada bi lako mogao biti mrtav, razapet kao demon izmeu svojeg posljednjeg daha i prvih apata pria koje e se pretvoriti u legendu o njemu. Zamiljala sam da ostali gosti tako govore samo zbog nas. Bila sam sigurna da znaju tko smo. Zavjesa koja nas je titila inila se prozirnom. Ismijavali su nas, poniavali, a mi smo bile bespomone. "Trebale bismo putovati nou", promrmljala sam prema Angeli napola uguena komadom hrskavice. "Ovdje nismo sigurne." "Nitko ne zna tko smo, draga. Kako bi nas znali? I kunem se da e mi ispasti svi zubi ako se noas opet naemo na cesti." iroko mi se nasmijeila. "Zamislite da dodem pred Giulija kao bezuba babetina." "Mislite li da je i Cesare mrtav?" "Cesare? On je jak kao bik, a probava mu nije nita gora. Sumnjam da postoji otrov koji bi mogao ubiti Cesarea." Pomislila sam na bolesno dijete koje mi je Donna Lucrezia doarala. ivio je na komadiima kruha i kozjem mlijeku, borio se za zrak tijekom vruih popodneva, a usne i nokti bili su mu plavi kao gloginje. "Ali, ako je netko jedanput pokuao, opet e pokuati. Neim malo pouzdanijim. Noem ili garotom." Njegovo omiljeno sredstvo ubijanja. "Ako su pokuali - sjetite se, u to nismo sigurne - nee dobiti drugu priliku. Hajdete, iscrpljene smo. Ujutro e nam sve initi manje sumornim." Imala je pravo. ak i nakon krmariina uasnog doruka - raenog kruha od kojeg bi se moglo praviti potplate za cipele i sira tako slanog da je zapekao jezik - bilo je nemogue ne osjeati optimizam. Rubovi ceste bili su posuti siunim cvjetovima, mirisnim jastucima kamenika i borovica, gencijanama slinim pahuljicama djevianskog plavetnila otkrhnutih s neba. Bijelosivo kamenje kripalo je kao eer pod kopitima naih konja i, kada smo zastale i popile malo vode iz brzih potoka, imala je okus istog brdskog zraka. Meutim, kada smo ule kroz gradska vrata u Medelanu i pogledale vilu koja se uzdizala na padini iznad grada, zadrhtala sam vidjevi kako njezin visoki zid bez prozora ree

-286-

Pompea

nebo nepostojano modre boje crvendaeva jajeta. * Doekao nas je Ippolito. Stojei u dvoritu, dok mu se sveenika halja pripijala uz noge na pranom povjetarcu, otpustio je konjuara i sam pridrao uzde kada smo sjahale. Girolama jo nije bio vidio. Premda mu se povrno nasmijeio kada sam ga uzela iz koare, Ippolitovo mrko i zamiljeno lice nije se promijenilo. Nije nas poljubio, nije nita primijetio o naem dolasku, a bile smo bez pratnje, bez eira i sunce nas je opalilo kao par seljanki. "Morao sam joj rei", rekao je. "Dragi Boe, volio bih da ste vas dvije bile ovdje! Bilo je strano. Mislio sam da je posve poludjela." Sjetivi se prizora u Belfioreu kada je ula vijesti o Cesareovu upadu u Urbino, lako sam povjerovala u to. "Doveo sam Fidelmu i onu praznoglavu Elisabettu Senese pa se one sada brinu o njoj. To su bile najbolje ene koje sam uspio pronai." "Hoete li nas odvesti k njoj?" upitala je Angela. Zar nitko nikad nee prijei na stvar? "Ima li vijesti o Cesareu?" upitala sam. Ippolito je odmahnuo glavom. Moje noge, jo uvijek slabe od brojnih sati napornog jahanja, gotovo su posve popustile. Spotaknuvi se o rub suknje, eljela sam pasti, poloiti obraz na hladnu istroenu kaldrmu i nikad vie ne ustati. "Jutros je dobila pismo od Cosenze. Sudei po svim izvjetajima, Cesare se jo dri, ali jedva. Stavio je Vatikan u opsadne stanje. Nitko ne ulazi niti izlazi, ak ni radi pokopa Njegove Svetosti. Michelotto je na elu. Kau da je Cesare uglavnom u bunilu. Cosenza nas ohrabruje najbolje to moe, ali itajui izmeu redaka, zvui kao da je tamo unutra pravi Danteov pakao." "Jesu li ga otrovali?" upitala je Angela. "Costanza ne misli tako. Svi se lijenici slau da je uhvatio tercijsku groznicu. ini se da ovog ljeta osobito hara. Naalost, kako kae Cosenza, s obzirom na to da ih Cesare dri zatvorene u palai. u vlastitoj spavaoj sobi, nema nikoga tko bi to objavio pa ljudi naklapaju do

-287-

Pompea

mile volje." "Onda je izgubio razum", rekla je Angela bezizraajno kao da je prii kraj. Kardinal Cosenza bio je pouzdan izvjestitelj, star i vjeran prijatelj Santa Marije in Portico i ve odavno kardinal u palai. "Ali jo se moe oporaviti. Mnogi ljudi preive tercijsku groznicu, a on je mlad i jak." "Oh, Violante, kada bi vaa Ijubav bila ljekovita, ve bi bio zdrav!" Angela se malo nasmijala i stegnula mi nadlakticu, ali Ippolito je bio sumoran i zamiljen. Oito mu enska srca nisu bila na pameti. "Tko je ovdje?" upitala je Angela, pokuavajui zvuati nehajno, dok smo se penjale uz iroke, niske stube koje su vodile iz dvorita na prvi kat gdje su arkade bile zaguene pranim liem boguvile jer kasno ljeti vie ne bi bilo cvjetova. "Giulio je u Belriguardu s naim ocem. Ba kao Alfonso i Ferrante. Ja sam ovdje samo zbog toga to sam joj morao donijeti vijesti o njezinu ocu." Gorko se nasmijao. "Budui da sam sveenik, smatram da su mislili da u je ja najbolje utjeiti." "A jeste li je utjeili?" upitala je Angela, glasa otra od razoaranja. "Vidite i sami." Zastao je pred zatvorenim vratima i pokucao. ekali smo. Jo je jedanput jae pokucao. Vrata su se malo otvorila i blijedo Dalmatinkino lice pojavilo se iz sjene. "Recite svojoj gospodarici da su ovdje njezina sestrina i Monna Violante", rekao je Ippolito govorei glasno i razgovijetno, kao da e ga ona tako bolje razumjeti. inilo mi se da Dalmatinka namjerno nije govorila niti razumjela talijanski jer je eljela porei ropsku ogrlicu oko vrata i zadrati put kui jasno u umu. Lice joj je ponovo nestalo poput blijedog mjeseca koji je progutao oblak. Ippolito je ire otvorio vrata, odmaknuo se i propustio nas. Svi prozorski kapci bili su zatvoreni, stoga isprva nisam nita vidjela. Kada su mi se oi naviknule na polumrak, shvatila sam da zapravo nemam to vidjeti. Jedini namjetaj u sobi inio je leaj na podu tik do zida. Ondje je sjedila Donna Lucrezia i grlila koljena, a raspletena kosa visjela joj je s obje strane lica. Nosila

-288-

Pompea

je haljinu od grubog crnog lanenog platna i potkoulju koja je bila otrcana na mjestima gdje se poderala ipka. Nije nosila nikakav nakit osim vjenanog prstena, a na elu joj je pepelom bio nacrtan kri alovanja. Nisam bila sigurna je li primijetila da smo uli, a zatim sam vidjela kako su joj bjelooice na trenutak zasjale kada nas je pogledala i ponovo odvratila pogled u mlazu popodnevnog sunca koje je dopiralo kroz proreze u kapcima. Napravile smo kniks. "Angela", rekla je Donna Lucrezia. Glas joj je bio promuknuo od plaa. Rijei su zvuale kao jecaji, kao da je alost u njoj ekala kada e otvoriti usta i izbiti van. "Kasnije u razgovarati s vama. Zasad elim popriati s Violante. Nasamo." "Ali..." "Kasnije. Malo se okrijepite. Presvucite se. To silno putovanje na konju sigurno vas je premorilo." Kako je znala detalje naeg putovanja? Angela me pogledala bespomono se udei pa se povukla. Domahnuvi mi da sjednem pokraj nje na leaj, Donna Lucrezia je nastavila. "Jo se ne mogu suoiti s njom. Pitat e me za Giulija i, oh, Violante, sve sam krivo uinila!" "Krivo, gospo?" "Kada mi je Alfonso doao iskazati sauee, nisam ga trebala pustiti da ode, trebala sam se drati njega. Sada u Belriguardu sigurno kuju planove za moju propast. Znate da ljudi ve amore da moj brak nije zakonit jer se nisam valjano razvela od Giovannija Sforze." "Oh, gospo, to su stara govorkanja! Ne mislite valjda da bi se vojvoda Ercole obazirao na njih! Nitko ne moe dokazati je li taj brak bio konzumiran." "To lei na Giovannijevoj rijei. Dok je moj otac bio iv, nitko ga nije ozbiljno shvaao. Meutim, sada... Oh, Boe, voljela bih porazgovarati s Cesarom, voljela bih... Mislite li da je jo iv, Violante?" Poela se ljuljati naprijed i natrag kao luakinja. Pored nje nalazio se glineni vr. Ulila sam vodu i ponudila joj au. Jednako koliko sam je htjela odvratiti od njezinih morbidnih nagaanja, toliko sam eljela i da utai e. Pogledala je au i odmahnula glavom. Ba se onda probudio Girolamo, koji je slatko spavao dok se njihao u koari na

-289-

Pompea

konjskim leima, i poeo cendrati. "Oh, dajte da ga vidim!" uzviknula je Donna Lucrezia. "Rekla bih da je mnogo narastao na selu." "Zahvaljujem Stvoritelju to je jak, gospo." "Dajte mi ga, ja u ga drati." Stavila sam ga u njezine ispruene ruke, a njegovo cendranje smjesta se pretvorilo u glasan pla. "ao mi je, sigurno je gladan", rekla sam. "U svakom sluaju, njegov otac ivi u njemu." Poljubila ga je u elo i vratila mi ga. "Nahranite ga", rekla je toplo i eznutljivo se osmjehnuvi. "Da sam barem mogla dati Alfonsu sina, sve bi bilo posve drugaije to se tie mene i Angele." "Dakle, ne oekujete da e vojvoda dopustiti Giuliju da je uzme za enu?" Donna Lucrezia odmahnula je glavom. "Cak i ako se Cesar oporavi, koliko e izgubiti od onoga to je stekao? to ako dobijemo nesklonog Papu koji ga nee opet postaviti za gonfalonjera? Delia Rovere eli prijestolje svetog Petra, a ima mnogo pristaa i ne voli Cesara." "I Cesare ima pristaa. Sigurno je dovoljan broj kardinala na ije glasove moe utjecati tako da se zatiti od kardinala Delia Roverea?" "Oduvijek je to pokuavao osigurati. Mi... on je pokuao biti spreman za tatinu smrt. Bio je star premda se nikad nije tako ponaao, zar ne? Ali, tko bi bio pomislio da e i sam Cesar biti blizu smrti kada se to dogodi? To je bio trik koji je gospoja Srea dobro sakrila u rukavu. A Delia Rovere je pametan, vjerojatno pametan koliko i Cesar, te ima i prijatelje u Francuskoj." Premjestila sam Girolama na drugu dojku i trgnula se jer sam imala rane na bradavicama. Dijete je jako sisalo i nije mu bilo stalo do majine ugode. "Listovi kupusa", rekla je Donna Lucrezia. "Pokuala sam", odgovorila sam premda sam mislila na neto drugo. "Della Rovere nema krvne veze u Francuskoj kao Cesare. Njegova ki u svojim ilama ima francusku kraljevsku krv." Pokuala sam odrati ton ravnodunim, ali od pogleda Donne Lucrezije koji je bio pun razumijevanja bilo mi je jasno da nisam uspjela. Na trenutak tiho smo sjedile, a svjetlost koja se probila kroz prozorske kapke ublaila se do boje starog zlata i marelica pa se u sobi ulo samo tiho,

-290-

Pompea

vlano Girolamovo sisanje. Onda je Donna Lucrezia uzdahnula, ispruila ruku i vrhovima prstiju dotaknula djetetove pahuljaste crvene kovre. "Morate uiniti neto za mene", rekla je. "Bit e opasno, ali vi ste u boljem poloaju nego itko drugi. Morate otii u Rim." "U Rim? Ja?" "Morate umjesto mene posjetiti mojeg brata, Violante." Kratko se i gorko nasmijala. "Znate, neposredno prije nego to smo iz Ferrare stigli ovamo, dragi messer Pietro razbolio se od groznice. Alfonso je bio odsutan i posjetila sam ga. Sjedila sam na rubu kreveta i dala mu lijek od vrbine kore kako bih mu snizila temperaturu. Brisala sam mu bradu i gladila kosu, a on me drao za ruku i rekao je da bi umro od Ijubavi prema meni ako ne od nieg drugog. Jednostavno, ali opasno." "Da, gospo, jako opasno." Meutim, ve sam se toliko zaprepastila kada mi je rekla da moram otii u Rim da njezina iskrenost o aferi s Bembom zapravo i nije ostavila dojam na mene. "A sada se svijet preokrenuo i za mene je manje opasno njegovati ljubavnika nego vlastitog dragog brata. Ne mogu jo vie ugroziti svoj poloaj i otii k njemu. Ako... kada se oporavi, trebat e mu prijatelji poput obitelji Este, stoga ete morati otii umjesto mene. On vam je privren..." "Kao i mnogim drugim enama, gospo." "Ipak, ne mogu se sjetiti nijedne druge ene koju je gledao kako spaava njegovu sestru od napada padavice. To je iskustvo koje mu je sigurno dalo pouzdanje u vas kao iscjeliteljicu, to je sada vanije nego... hm... tota drugo. I, Violante..." "Da, gospo?" "Ne smijete se vratiti." "Kunem se da me neete vidjeti u Ferrari dok Cesare opet ne bude zdrav. Gospo, poaena sam vaim povjerenjem..." "Mislim, Violante, da se ne smijete vratiti, ak i poto moj brat ozdravi. Nee pomoi mojem poloaju bude li se mislilo da uza se drim bratovo kopile." "Oh... da... razumijem."

-291-

Pompea

"Poite svojoj obitelji. Ondje ete biti na sigurnom." "Hoete rei, nikome nee pasti na pamet potraiti sina vojvode od Romagne u kui jednog idova." "Prije nego to date maha svojem otrom jeziku, djevojko, pomislite da ne biste bili majka sina vojvode od Romagne da vam ja nisam bila sklona. Zato sve to mi Borgije kaemo mora imati dvostruko znaenje? Zar ne mogu jednostavno cijeniti vrijednost obitelji kada je moja slomljena i rasprena?" "ao mi je, gospo." "Morate otii u zoru, zato je potrebno obaviti pripreme. Poaljite mi Sancha. Naredit u da vam pripremi propusnicu za putovanje. Odaberite dobrog konja i mogu vam dati jednog od vlastitih orunika. Oh, i jo neto..." "Da, gospo." "Pokuajte me izvijestiti o Giovanniju." "Sigurno ga je majina obitelj uzela k sebi, gospo." "On je Borgia. Tko bi ga sada htio osim nas?" "Ja jo elim Girolama." "Vi ste drugaiji." "Ja sam samo majka, kao Donna Giulia. Ona ne bi dopustila da netko nanese zlo njezinu djetetu." "Hm, da. Nadam se da je on s Cesareom." Iz nekog razloga na pamet mi je pao prizor Giovannijeve punake ruke svijene oko Cesareovih prstiju kada mi je maliana povjerio na dan naeg odlaska iz Rima. "Onda se i ja tome nadam, gospo." "Vie vas neu vidjeti prije nego to odete, Violante. elim vam sreu." "A ja molim da sve bude dobro s vama." "A sada, pozovite Angelu." "Da, gospo." Tek nakon to sam zatvorila vrata za sobom i na trenutak zastala, gledajui dolje u dvorite, u komad kamena poutjelog od sunca i ugao korita za vodu

-292-

Pompea

uokviren liem boguvile, pomislila sam na Papu te kako je izvjesna plonost svjetlosti obiljeila njegov odlazak iz njega, kao da je svijet koji sam poznavala iznenada postao samo slika samog sebe.

-293-

Pompea

T REE

POGLAVLJE

ALPE Dl SAN BENEDETTO, KOLOVOZ I503. GODINE Moj je ivot poprimio znaajke sna, ali ne znam koji je stvaran - ovaj ili drugi, u kojem jo ivi. On nosi fine mekane rukavice s ipkanim manetama, a lice mu je blijedo, jako blijedo, uplje poput lubanje premda nije lubanja. Oi mu sjaje ivinim suzama pa shvaam da ne gledam njega, nego njegov odraz u staklenom ogledalu. Pruam ruku jer ga elim dotaknuti, ali prsti mi kroz ogledalo prolaze kao kroz vodu. Slika se mreka, lomi, nestaje i daje vodi u ogledalu istu blijedoplavu boju koju ima njegova koa. Spajam dlanove i on pije iz njih, lapui mlijenu tekuinu kao maka, a jezik mu kaklja moj dlan... Ne diraj ovu. Pogledaj joj ruku. Dobio bi od nje malo vie nego to bi htio." To je bila istina koliko god sam to pokuavala porei. Osip mi se pojavio na dlanovima im smo ostavili Medelanu, a nita ga nije moglo objasniti osim ponovnog izbijanja sifilisa. Mirno sam leala, sluajui korake mukaraca koji su se udaljavali, a izme su strugale po krhkim stijenama i pljuskale po lokvama. Zvualo je kao da su bila dva para izama. Mislim da me osip spasio premda mi je vlastiti spas bio posljednji na pameti dok sam ondje leala osjeajui kako mi hladna voda natapa odjeu i pokriva. Hrid mi je ponudila zaklon prole veeri, ali tijekom noi vjetar se sigurno promijenio i potjerao kiu ba na izboenje gdje smo se ulogorili. eljela sam umrijeti. Kosti su me boljele, a zubi su mi cvokotali od groznice. Nisam se mogla vratiti u Ferraru, no kako sam se mogla pojaviti pred Cesareom bolesna i izobliena od sifilisa? Kako e mi to pomoi u uvjeravanju Cesarea da je on odgovoran za Girolama? Svejedno, moram ga uvjeriti iako me Angeline igrarije s mrtvim piletom nisu izlijeile. Pomislila sam na Sigismundov rat protiv kralja takora i na staru kurvu koja je obiavala traiti milostinju od oaloenih ljudi koji su nosili svoje pokojnike iz Porte di Giudizija. Ono to joj je ostalo od nosa titila je istroenom konatom navlakom, to je potaknulo brojne ale o tome to je najprije trebala zatititi. Tijelo me izdalo i vie se nije

-294-

Pompea

pokoravalo mojoj volji, nego hirovima bolesti. "Uzmi konje. Izgledaju kao da bismo ih mogli prodati za lijepu svotu", rekao je drugi mukarac, onaj koji nije okrenuo moj dlan prema svjetlosti baklje prije nego to je prosudio da me ne vrijedi ak ni silovati. Glas mu je bio hrapav kao kripav kota na kolima. Pitala sam se gdje je Beppo. On bi ih sprijeio u krai konja. Trebala sam ustati, ali bila sam previe ukoena i umorna te me teina mokrog pokrivaa pritiskala na tlo i gurala me u blato, tamu, hladnou grobnice. Nije mi bilo stalo do konja. "Mogla bi imati neto novca sa sobom." "Hm, ja je neu pretraiti. Neu je dotaknuti." "Onda je ubijmo." "Nema smisla. Nita nije vidjela. Ionako izgleda polumrtva. Prejeftina je da bismo zbog nje prodali due avlu." Nasmijali su se i otili gazei po blatu. Slab jecaj zarezao me kao vrela ica. eljela sam zaepiti ui, ali nisam mogla pomaknuti ruke. Bile su povezane icom, povezane oko Girolamova siunog, toplog tijela. Kao Talija u staroj prii, probudila sam se iz mrtvila zbog potreba svojeg djeteta. Skinuvi pokriva s ramena, sjela sam i ogledala se oko sebe. Bockale su me bolne grudi jer mi je od djejeg plaa poteklo jutarnje mlijeko. "Priekaj malo", rekla sam mu. Neto je bilo krivo. Sve je bilo krivo. Cvrkutalo je nekoliko ranih ptica pokuavajui doarati zoru ispod oblanog kinog neba. Urlao je i umio nabujali potok na putu kroz klanac gdje smo prole noi nali zaklon i zatim je tekao dolje niz planinu. Meutim, bilo je tiho, pretiho. Nikakva kopita nisu toptala po oljunanoj livadi, nije se ulo zveckanje konjske opreme ni pucketanje vatre. Nisam ula Beppovo pjevanje. Ne bih nikad bila pomislila da bi mi tako neskladna buka mogla toliko nedostajati, ali naviknula sam se na nju. Svakog jutra tijekom putovanja probudilo bi me Beppovo pjevanje i vonj neega to se peklo na vatri. Girolamov pla postao je jai i ustrajniji, kao da su i njemu nedostajale Beppove pjesme pa je pokuavao ispuniti prazninu njihove odsutnosti. "Beppo!" Nije bilo odgovora osim jeke mojeg glasa koja se odbila od strana klanca. Opet sam ga pozvala, ali u sebi sam znala da mi nee odgovoriti. U

-295-

Pompea

meni je navrla panika kao duh u svjetiljci, ali napregnula sam se kako bih je svladala. Morala sam nahraniti Girolama. Svladala sam poriv da kriknem i briznem u pla pa sam dopuzala natrag do izboenja gdje je litica jo uvijek nudila neto zatite od kie. Jedva sam se uspijevala prisjetiti vremena kada nije padala kia, kada mi je ljetno sunce ispunjavalo kosti nadom i titilo oi od sumorne istine o mojem poloaju. Trebalo mi je neto vremena da se pobrinem za Girolama. Stalno prekrivene slojevima vlane odjee, pukotine u mojim bradavicama nisu imale kada zacijeliti, a zbog toga je dojenje bilo tegobno za nas oboje. Meutim, u mojem sinu bilo je izvjesne otpornosti, stoga je svoju siunu iljastu bradu drao mirno i postojano gledao bez treptanja, a ja sam bila sigurna da je odluio ivjeti to god mi se dogodilo. Katkad se pitam je li moja majka vidjela tu istu osobinu u meni na obali kod Nettuna. Nakon to je prestao micati glavom i batrgati se u povojima, umirilo me njegovo ritmiko sisanje pa sam poela procjenjivati situaciju. Putovali smo sami klonei se glavnih cesta. Beppo je rekao da je to najmudrije. Isprva sam se protivila. Nosila sam novac uiven u odjeu i propusnicu od Donne Lucrezije koja mi je omoguavala prolaz pred guvernerima bratovih gradova i katelanima njegovih tvrava. "Malo sutra!" rekao je Beppo koji je bio vojnik u Romagni dok je Cesare jo uvijek uio deklinaciju u grkom i borio se drvenim maem. Njezini su gradovi toliko esto mijenjali gospodare da je u krvi graana bilo nepovjerenje prema njihovim vladarima. Nije mislio da e im mnogo znaiti novac ili propusnica od Donne Lucrezije. U Imoli se dokazalo da je imao pravo jer vratar ak nije htio pozvati guvernera bez Cesareova osobnog potpisa. U Forliju smo izvan gradskih vrata naili na skupinu flagelanata koji su recitirali parole protiv Pape i bievali se svenjevima trnovitih grana pred oima ete strijelaca jako nemirnih prstiju. Beppo je mislio da bi bilo mudrije otii nego pred flagelantima ili strijelcima kazati tko smo. Tako smo otili u planine, koatu kraljenicu zemlje koja Cesareovo vojvodstvo razdvaja od firentinske republike. "Ondje gore pucat e u nas prije nego to ita pitaju", rekao je Beppo, "ali mi ne

-296-

Pompea

elimo odgovarati na pitanja, zar ne? A ja i sam dobro gaam." Gdje je on? Uurbano sam nahranila Girolama, oprala ga koliko sam mogla i promijenila mu pelene te se vratila pucom urezanim u klanac uz potok za koji je Beppo rekao da e nas odvesti u Arezzo. Beppo je imao bratia u Arezzu. Opet sam ga zazvala. Uvjerila sam se da je otiao u lov radi doruka ili je progonio lopove pa se ve vraa u klanac s naim konjima, ili se jednostavno sklonio negdje iza stijene gdje prazni crijeva. Od te pomisli zabolio me trbuh i dobila sam svoj periodini napadaj proljeva. Budui da se nisam imala vremena sakriti, unula sam iznad potoka i obavila nudu, a moje stenjanje odjekivalo je od stijena klanca kao da su i same planine bolesne. Prije nego to smo se prole noi zaustavili, jahali smo klancem i slijedili tok potoka pa sam nastavila u istom smjeru. Znala sam da je Arezzo negdje na jugu, ali sve dok je sunce bilo iza oblaka, nisam se mogla orijentirati i morala sam vjerovati da je Beppo znao kuda idemo. Kako je jutro odmicalo, moj prazan eludac eznuo je za njim premda mi je glava govorila da sam sada sama i neumoljivo mi oitavala litaniju svega to su lopovi odnijeli. Sva moja suha odjea, iste krpe i pelene za Girolama bili su spremljeni u bisagama. Moje dobre cipele, sjetila sam se kada sam udarila nonim palcem o stijenu, bile su medu stvarima na Beppovu konju. Nisam imala kutiju za kresivo, stoga nisam mogla zapaliti vatru. Nisam imala ime uloviti neko meso koje bih mogla ispei na njoj ako se Beppo ne pojavi. Imala sam samo zlatnike koje mi je dala Donna Lucrezia. Bili su uiveni u moj steznik i njezino sprovodno pismo bilo je umotano u votanu tkaninu koju sam zavezala za podsuknju. Moj poloaj bio je toliko beznadan da se inilo da se mogu samo smijati. Tako sam se smijala, a neki idiot kojeg su zatvorili u planine uzvratio mi je smijeh. Moda su se smijale hijene, avke i sve vrste svetih luda Stvoritelja, i to tako da su svojim smijehom mogle raskinuti vlastitu praznu utrobu. Smijale su se propasti vojvode Valentina, njegove idovske kurve i malenog kopileta naranaste glave. Toliko sam se smijala da sam se spotaknula i otklizala niz hrpu ljunka koji se smijuljio pod teinom mojeg tijela. Zaustavilo me neto sloeno, tvrdo i popustljivo, udnog oblika.

-297-

Pompea

Tijelo. Prestala sam se smijati i obrisala sam suze prljavim kutom rupca. Beppovo tijelo. Sigurno su ga napali iz zasjede jer nije bilo znakova borbe, nikakvih uboda, masnica ili poderane odjee, samo ista, gotovo beskrvna rana na lijevoj strani prsa. Naslonivi Girolama na kamen, pretraila sam njegovo tijelo kao iskusni pljaka grobova, a cijelo sam se vrijeme promatrala i ispitivala samu sebe. Jesam li tako brzo nauila tu nemilosrdnu praktinost iz potrebe ili je oduvijek bila u meni, u mojoj idovskoj krvi, jo od Mojsija koga je kompromis s neprijateljem obiljeio ba kao ovjeka kakva je Gospodar vojski trebao tijekom uobliavanja Svojeg naroda? Bilo kako bilo, nisam mogla puno toga pronai. Lopovi su uzeli Beppov ma i luk, konati prsluk, izme i rukavice. Meutim, nisu uzeli njegov no za meso moda zbog toga to je pao ba na njega i tako ga sakrio od oiju, ili moda zbog to je imao samo kuanske vrline, otricu od kosti, neuinkovitu u veini sluajeva, osim kada je meso bilo dobro kuhano. Ipak sam ga uzela, ba kao i njegov podstavljeni prnjak koji se jo mogao rabiti zbog urednosti smrtonosne rane. Nisam ga ondje mogla pokopati, na mjestu gdje su kosti planine bile samo tanko prekrivene zemljom, stoga sam naslagala hrpu kamenja iznad njega kako bih ga zatitila od leinara i izrekla sam neke stihove iz Davidovih psalama: "Neki vjeruju koijama, a neki konj ima; ali mi emo se sjeati imena Jahvea Elohima. Oni su poraeni i pali; ali mi smo se podignuli i stojimo uspravno." Nisam znala kranske molitve za pokojnike, a kao ena nisam mogla izrei kadi* Uostalom, izgovorene rijei nekako su bile prikladne za nas oboje. Nagon mi je govorio da putujem niz planinu i pokuam doi do glavne ceste. Nisam mogla loviti ili lako zapaliti vatru. Morat u riskirati drutvo drugih putnika i potroiti neto novca koji mi je dala Donna Lucrezia na hranu i zaklon ukoliko elim preivjeti. Ako budem imala sree, drugi e me se kloniti zbog moje bolesti, ba kao Beppovi ubojice. Gotovo kao da je odobravalo moj plan, sunce se probilo kroz oblake dok sam hodala. Isprva je bacalo slabu svjetlost na stazu, a zatim se pojaavalo sve dok mi se od topline na leima nije prohtjelo zapjevati pa sam se pokuala sjetiti rijei Beppovih pjesama za mariranje dok

Kadi (jud.) - idovska molitva za mrtve.

-298-

Pompea

sam visoko dizala dijete u naruju i nasmijavala ga. "rtvovali smo Beppa suncu i sunce je sretno", povikala sam, a zatim sam se iznenada prestravila shvativi da vie nisam sama. Nije vano. Gledajte me, sluajte me. Sifilitina luakinja. Nitko mi se nee pribliiti. "Ne znam tko je bio Beppo, ali itekako sam zahvalan za njegov utjecaj na sunce." Glas, hrapav i visok, oznaavao je djeaka koji je pokuavao zvuati poput mukarca. Naglasak nisam prepoznala, a bio je grlen, pun siunih kamenia. "Jeste li sami?" "S djetetom sam." "A Beppo je bio... va mu?" Oklijevao je jer se moda bojao ene koja je naoko rtvovala mua suncu. Odmahnula sam glavom. Smijeak olakanja rairio mu se preko golog lica. "udna vremena", rekao je. "Uistinu udna." Proli smo kroz naputeno selo, a njegova tiina nas je uutkala. Mrav pas pogledao nas je u nadi i oboje smo odvratili pogled. "Kako to psi rade?" upitao je mladi. Nosio je ma predug za njega i prsluk od preklopljenih konatih ploica pa je izgledao kao mrava kornjaa. Moda je dezerter? Hm, iz koje bitke? to se uope zbivalo u svijetu? Produljila sam korak. Mladi je zastao i zavirio u seosku pekaru, ali penica je bila hladna, prazna poput mojeg trbuha. "Hajde", rekla sam, "ovdje nema niega. Trebali bismo nai krmu prije sumraka." "Imate li novca? Ili neto na prodaju?" Glas mu je zvuao kao da osjea udno neodobravanje za jednog vojnika, ali nisam imala priliku razmisliti o tome jer je njegov pogled skliznuo s mojeg lica na neto iza mene, a nov zvuk dopro mi je do uiju. Ritmiko tropotanje i cviljenje. Kolica koje je trebalo podmazati. Ruka mojeg pratitelja spustila se na drku maa, ali onda se iroko nasmijeio pa se grohotom nasmijao i rairenih ruku otrao prema kolicima koja su se primicala. "Felice?" Mukarac koji je gurao kolica, a koja su zapravo bila slinija takama, zvuao je kao da po obiaju sumnja u sreu. "Naravno, to je Felice", potvrdio je starac ija je glava bila na hrpi presavijenih

-299-

Pompea

vrea u takama, noge su mu bile mrave pa su kao slomljene grane visjele preko prednje strane vozila, "premda je odrezala kosu i odjenula hlae." Pomislila sam na Ferrantea i Vittorija. Pitala sam se jesmo li negdje blizu Imole i shvatila da, ak i ako jesmo, ja ne znam gdje sam. Traila sam i nisam uspijevala nai ni sjenu same sebe ni jeku netaknute djevice iste koe koja se neko izgubila u zamku i otkrila daleko trpkiju istinu od puta u kuhinje. Dok su se dva mukarca i mladi koji je, kako je izgledalo, bio djevojka pozdravljali, ostala sam postrani i borila sam se s drugim, starijim nizom prizora. Napalo me sjeanje na mukarce i djeake koji su trali i gurali se, sklizali i znojili, na naoale zgaene u blatu i na duge lijepe noge u svilenim arapama. Fiammetta, Cesareova djeak-ena, posuda za ljubav neprilagoenih. Sve je to neto znailo, sigurno je znailo. Ti se motivi ne ponavljaju sluajno u ivotu, ba kao ni u umjetnosti. Hm, to je to znailo? Girolamo je zaplakao i gurao mi ustima dojku. Pogledali su me Felice i dva mukarca. Obris Feliceine prilike sada mi je bio toliko jasan da sam se zaudila to nisam prije primijetila da joj preklopne ploice prsluka ne lee posve ravno na grudima. "Mogli bismo ovdje prenoiti", rekao je mlai mukarac. "Zgrade e nam pruiti nekakav zaklon. Felice, pomogni mi s djedom, a zatim moe uzeti kolica i skupiti drva za vatru." "to bih ja mogla uiniti?" upitala sam elei otjerati sjeanja, osjetiti se manje odvojenom od njih. Dok su Felice i mukarac za kojeg sam pretpostavila da joj je otac podignuli starog bogalja iz kolica i naslonili ga na srueni stari kameni zid, osjeala sam da vie ne pripadam ak ni sama sebi. "Nahranite svoje dijete jer u suprotnom nijedno od nas nee uti ni vlastite misli", odgovorio je tonom glasa punim topline i nor- malnosti. Bila sam jako zahvalna, oajno zahvalna, kada sam shvatila da u meni vidi samo mladu majku s gladnim djetetom pa su mi noge gotovo popustile i naglo sam sjela pokraj oduzetog djeda osjetivi kako mi se kosti kraljenice meusobno sudaraju.

-300-

Pompea

* Nekoliko dana putovala sam s novim suputnicima. Saznala sam da je Felice prole godine pobjegla sa vicarskim kopljanikom i nastavila je sluiti umjesto njega poto je poginuo od eksplozije topovske cijevi dok je vojevao pod tirolskim grofom. Kako je njegova smrt bila nesretan sluaj, grof joj nije dao penziju pa Felice nije imala izbora. "Mogla si doi kui", rekao je njezin otac. Felice je slegnula ramenima. "Sada mi to kae." "Okolnosti su se promijenile." inilo se da govori vie meni nego njoj, ali sigurno sam to samo umislila. Nikom nisam nita rekla o sebi, ak ni to da putujem u Rim, premda sam znala da oni putuju u Cittu di Castello odakle su se nadali nastaviti putovanje brodom. Neposredno izvan Sansepolcra povezli smo se na polupraznim kolima za ito. ena koja ih je vozila gunala je da je vrue kao u paklu. Zatim se bunila zbog kie i injenice da od smrti Svetog Oca svi mukarci tre naokolo vitlajui maevima umjesto da poberu ljetinu, takvu kakva jest. eljela je brz oporavak vojvodi - moda je veerao s avlom, ali se barem pobrinuo da itnice budu pune i da seljaci dobiju dobru plau za svoju robu. "Taj vojvoda je pravedan ovjek", primijetio je Felicein otac. "Kako to moe rei poslije onoga to nam je uinio?" "Jezik za zube, djevojko!" "A sve se toboe promijenilo." Felice je uzdahnula, sklopila ruke i utonula u mrzovoljnu utnju. Gorjela sam od radoznalosti. "Ako ja nita ne zamjeram vojvodi, zato bi mu ti zamjerala?" upitao je Felicein djed. "Ne govorimo vie o njemu", rekao je njezin otac izgubivi strpljenje. "Jako mudro", sloila se naa vozaica kimnuvi prema meni, "jer je ovdje djevojka bez vjenanog prstena i s djetetom naranaste kose." vre sam umotala Girolama u rubac, obrazi su mi se zaarili pa me osip zasvrbio. Osjetila sam da su moji suputnici uprli oi u mene, a topao

-301-

Pompea

popodnevni zrak bio je iznenada pun njihovih neizgovorenih pitanja. "Onda je pitajmo", rekla je Felice. "Ako je to vojvodino kopile, da vidimo to ona misli." " Felice..." Meutim, nije se dala zaustaviti. "Ispriat u vam priu. Jednom, kada je vojvoda opsjedao Imolu i grad je bio napola sravnjen sa zemljom od njegove topovske paljbe, a trupla nismo mogli skupljati s ulica jer je pucao na nas i nou i danju, poten ovjek, po zanimanju tesar, otiao je u kulu s ostalim potenim ljudima zamoliti Donnu Caterinu da se preda prije nego to grad potpuno unite. Donna Caterina zaprijetila im je arkebuzom i otjerala ih. "I tako, poto je dola druga no, tesar se iuljao iz grada i otiao u vojvodin logor. Vojvodini ljudi bili bi ga smjesta razrezali na komade, ali je vojvoda htio znan to mu ima rei. Tesar je bio radio na utvrivanju kule, kako je objasnio, i znao je slabu toku utvrde gdje bi se moglo u nju prodrijeti. Dat e vojvodi tu obavijest u zamjenu za obeanje da njegovi ljudi nee opljakati grad niti silovati ene, a vojvoda e platiti iz vlastitog depa za tetu koju je nanio topovima. Vojvoda je to obeao i tesar mu je nacrtao malenu skicu. I, uistinu, uskoro poslije toga kula je pala." "Vojvoda je odrao rije. Sve u svemu, njegovi su se ljudi dobro ponaali, a one koji nisu bili dobri, objesili su na gradskom trgu. Grad je bio obnovljen, a to graane nije mnogo stajalo. Onda je jednog dana vojvoda pozvao tesara koji je rado doao mislei da e mu vojvoda ponuditi nagradu. Meutim, vojvoda mu je objasnio da ne moe javno odobriti izdaju, zato mora, duboko alei, kazniti tesara. Nije ga dao smaknuti jer mu je to izgledalo nepravedno. Umjesto toga, dao ga je vezati za rep neukroena konja pa je gledao dok je konj est puta trao oko gradskog trga vukui tesara za sobom. Poslije toga, premda ga je njegovao vojvodin osobni lijenik, tesarovo tijelo bilo je odvie smrskano i nije ga se moglo izlijeiti, stoga je ostao bogalj do kraja ivota." "Kako vam se to svia?" "Ja... ne znam to rei." Navrle su mi suze na oi, ali ne zbog tesara. Feliceina je pria na trenutak uinila Cesarea toliko ivim, toliko stvarnim da nisam

-302-

Pompea

vjerovala da je doista moda mrtav pa sam zaplakala od olakanja. "Ostavi je na miru", rekao je starac blago. "Uinio sam ono to sam morao, kao i vojvoda. Razumjeli smo se. Ne bih volio da je bilo drugaije." "Zna, ja bih htjela ivjeti u republici, kao ljudi u vicarskim kantonima. U vicarskoj nema ratova." "Ba tako, ali oni su bezbojna eljad koja pravi sireve s okusom loja." Svi smo se nasmijali i napetost je popustila, ali kod vrata koja su vodila u Sansepolcro, dok su se svaali s poreznikom oko svote koje moraju platiti za ito, ostavila sam im jedan od zlatnih dukata Donne Lucrezije i otila. Bili su mi dobri i nisam ih htjela ugroziti. Otad sam esto mislila na njih i pitala se jesu Ii oiljci koje su dobili od Cesarea zacijelili bar malo bolje nego moji. * Kupila sam prijevoz u Rim na teglenici koja je prevozila tuf i mramor iz Carrare. Mnogo rijenog prometa prolazilo je kroz Sansepolcro, zato sam uspjela nai bru lau, a brodar je putovao sa enom i djecom pa sam se osjeala sigurnije. Takoer, komadi mramora, blistavo bijeli u prorezima navotenih lanenih omota, ulijevali su mi pouzdanje. Rim se jo uvijek gradio. Svijet nije skonao. Tko zna, moda je neto tog kamenja bilo namijenjeno Cesareovoj palai. Moda se ba u tom trenutku udubio u planove sa svojim arhitektima ili je dodijavao radnicima jer e se morati preseliti iz Vatikana poslije izbora novog Pape. Napokon e morati odluiti gdje podii staje i hoe li izgraditi lou na krovu. Nasmijeila sam se od te pomisli pa se nasmijala i brodareva ena. Rekla je da se brine za mene jer sam mlada, jako ozbiljna i boleljiva te imam dijete koje moram podii. Moda zbog spokojnosti njezina tetoenja osjeala sam se kao tek jo jedno dijete iz njezina jata prljave djece. Mogla sam prostrti odjeu preko velikih kamenih blokova i osuiti je ili se jednostavno odmoriti, sjesti leima okrenutim prema toplom hrapavom tufu i licem prema suncu. Do trenutka kada smo proli ispod zidina Rima od moje bolesti ostalo je samo malo suhe koe na

-303-

Pompea

rukama i licu. Bila sam jaka i smravjela sam od tog dugog jahanja i pjeaenja u planinama te sam se dobro odmorila. Bila sam spokojna. Da je on bio mrtav, bila bih se mogla nositi s tim, ali nije bio mrtav. Da je bio mrtav, ne bih bila osjeala taj polet, taj mjehur sree koji je rastao u meni kao pjesma. Uskoro u ga vidjeti, moda ve danas. Pristat emo na doku u Campu Marziju, a odande treba samo kratko pjeaiti kroz Borgo do Vatikana. Odluila sam proi pored San Clementea u sluaju da je on ve tu. Premda smo neko vrijeme morali ostati na teglenici poto smo je privezali, dogaaji su mi ulijevali nadu koja me inila strpljivom. Malo prije nego to smo zavrili vezanjem lade, prili su nam orunici. Jedan od njih ostao je na obali drati glavu konju s teglenice, a dvojica su se popela na brod. Nisu bili obini poreznici, zato ih je brodar, sa enom uza se, upitao to ele. Nii od njih dvojice izvukao je bode i prislonio vrh na brodarevu bradu. "Mi smo Borgijini ljudi", rekao je. Imao je jak panjolski naglasak. "Jo nije gotov." Njegove su mi rijei doprle u ui u ritmu plesa. "A ja dugujem porez gradu, a ne Borgiji", progunao je brodar. Njegov je konj stresao glavom gotovo oborivi ovjeka koji ga je drao. "Samo elimo provjeriti nosite li iskljuivo ono to je na teretnici", rekao je vii orunik osmjehnuvi se hladno i pomirljivo. "Recimo da elimo biti sigurni da grad dobije porez na sve to ste donijeli." Brodar me nesretno pogledao. ena ga je gurnula u rebra. "Obitelj", promrmljao je, to je u tim okolnostima moglo znaiti vie toga. Vii se nasmijao. "Moja je u Napulju i pazim da ondje i ostane. Pogledaj!" zapovijedio je panjolcu koji je prolazio palubom diui vrhom bodea pokrivae s kamenja i piratski se cerei brodarevoj djeci, jedan prednjih zubi bio mu je zamijenjen komadiem zlata. "Nada", rekao je panjolac zvuei razoarano. "Hvala vam", rekao je drugi brodaru i vratio mu teretnicu lagano se naklonivi. "Ne moemo biti previe oprezni. Na sjeveru je francuska vojska, na jugu panjolska, a Don Cesare radije bi pregovarao s njihovim generalima nego sa pijunima."

-304-

Pompea

Stisnula sam usta i prisilila se progutati pitanja koja su navirala iz mene. Je li Cesare ozdravio ili je blefirao? Gdje je? Tko je s njim? Je li dri grad ili samo Borgo? "Ima li kakvih vijesti o novom Papi?" upitao je brodar razgovorljivo. Vii se mukarac okrenuo drei jednu nogu na rubu teglenice. "Jo ne. Sve njihove visosti zatvorile su se u Sopri Minervi kao kokoi u kokoinjcu." "Sopra Minerva? Sto ne valja sa Svetim Petrom?" "To biste trebali upitati Don Cesarea." im su straari otili, napustila sam teglenicu uz zagrljaje, suze i molitve za sreu brodareve ene te sam se uputila u Vatikan kroz stare zavojite ulice koje su okruivale Campo Marzio. To je inae bila najnapuenija gradska etvrt u kojoj su ljudi ivjeli, tvrdili su povjesniari, jo prije Enejina doba. Neke su kue ba tako i izgledale, odgovarali su im aljivdije. Meutim, danas je bila gotovo prazna. Uski putovi prepuni rupa i ovla poploeni krovovi bili su preputeni makama, psima i golubovima. Nisko na zidovima jo se vidjela osuena sol od nedavne poplave. Poderane vree za riu i sruene hrpe cjepanica vidjele su se u stranjim dvoritima i prolazima izmeu zgrada. Kada bi Tiber izaao iz korita, ljudi su se obino sklanjali u Aneosku tvravu jer su im visoki zatitini zidovi nudili dobru zatitu od rijeke. Meutim, obino bi se vratili im bi se razina vode spustila. Gdje su sada bili? to se ovdje dogodilo? Zadrhtala sam i Girolamo, osjetivi moje raspoloenje, zapoeo je cendrati. Sjela sam i nahranila ga naslonivi se na zid bunara u kojem sam oprala lice i noge premda nisam pila zbog straha da je poplava pokvarila vodu. Znala sam da je San elemente iza ugla, na jednoj strani trga po kojem je palaa dobila ime. Svi prozori koji su gledali na ulicu bili su zatvoreni i utonuli su u sjenu kasnog popodneva dajui domu mojeg ljubavnika neprijateljski i izgubljeni izgled. Smjesta sam osjetila da on nije ovdje premda je skupina mukaraca etala ispred zatvorenih ulinih vrata, a na malom trgu bila su postavljena etiri bronana topa s cijevima uperenim u red nadsvoenih trgovina nasuprot njima. Zastala

-305-

Pompea

sam ne znajui trebam li se obratiti straarima ili jednostavno otii u Vatikan. U tom trenutku jedan ovjek odvojio se od skupine. Premda je hodao u mojem smjeru, to oito nije bilo zbog mene jer me nije vidio sve dok nisam pomislila da u morati stupiti ustranu i propustiti ga. Bio je visok, imao je kovravu crvenkastu kosu i lice na kojem se isticao uzak orlovski nos. Njegova uredna brada prikrivala je pomalo slabu eljust. Bio je raskono odjeven. Nosio je podstavljene hlae, rukavi su mu bili zatezani i rukavice s manetama bile su mu ukraene draguljima. Kada me zamijetio, rairio je velike izbuljene oi i ve blijeda put pobijelila mu je kao da je vidio duha. "Lucrezia?" "Zovem se..." i dok sam sam smiljala neko ime, sinulo mi je tko je on. "Don Jofre", rekla sam. Izgledao je sumnjiavo. "Tko ste vi?" Spustio je desnu ruku do drke maa. "Ja sam prijateljica vaeg brata Don Cesarea." Oi su mu preletjele preko mene i vidio je moju istroenu haljinu preko koje sam jo nosila Beppov prnjak premda vie kao uspomenu nego zbog toga to sam ga trebala sada kada se opet pojavilo sunce. Primijetio je moju nepoeljanu kosu i Girolama umotanog u moj prljavi rubac. "Jo jedna", rekao je umorno. "udim se kako uope uspijeva vladati dravom poto je potroio toliko energije pravei kopilad kako bi je napuio. Neu gubiti vrijeme na vas, eno." Bio bi nastavio hodati, ali preprijeila sam mu put. "Ovdje sam na zamolbu vojvotkinje od Ferrare. ekajte! Evo." Gurnula sam mu sina u ruke i priekao je iznenaeno i nespretno s mojim djetetom ispruenim preko podlaktica dok sam prevrtala podsuknje traei propusnicu od Donne Lucrezije. "Poznajete li njezin peat?" upitala sam nakon to sam uzela Girolama i dodala mu pismo. Kimnuo je, raskinuo peat i proitao pismo. "to vam se dogodilo?" upitao je kada je zavrio. "Duga pria. Gdje je Cesare?" "Jo uvijek u svojim odajama u Vatikanu. Violante... smijem li vas tako zvati?" Dodirnuo mi je ruku vrhovima prstiju u rukavicama. "Jo je uvijek jako bolestan. Nisam siguran da e preivjeti."

-306-

Pompea

"Odvedite me k njemu. Ja sam dobra njegovateljica. On to zna. Vjerovat e da ga mogu izlijeiti." "Zato?" Rekla sam Don Jofreu o groznici Donne Lucrezije prolog ljeta i to je gospodin Torella rekao o meni. Razmislio je trenutak, a zatim rekao: "U sestrinu pismu pie da imate obitelj u Rimu." "Da." "Onda ovu no provedite s njom. Rei u Cesareu da ste ovdje i pozvati vas ujutro. Ne smije ga snai nita neoekivano. Jo nije dovoljno jak. Naredit u da vas otprati jedan od mojih ljudi i tako u znati gdje ste odsjeli." Premda se sutranji dan inio nemogue udaljenim, premda mi nita to sam ikad ula o Don Jofreu nije ulijevalo povjerenje u njega, govorio je razumno. Njegova se zabrinutost za brata inila iskrenom, ak i ako je iznikla iz straha za vlastitu kou koju e teko spasiti ako Cesare umre. Meutim, Cesare nije umro. Jo je uvijek sve bilo mogue. Vidjet u ga sutra. Oporavit e se. Osigurat e izbor prijateljskog lica na stolac svetog Petra i svi emo se probuditi iz more. Don Jofre naao mi je mulu i, spojivi dlanove, pomogao mi je uzjahati. Kada je njegov orunik uhvatio uzde i odveo me, povikao je za mnom; "Moja je sestra lukava mala lisica, znate. Ne smijete je podcijeniti." Jedva sam ga ula. Um mi je bio pun Cesarea i sutranjeg dana. "Kamo elite poi?" upitao me pratitelj kada smo zaokrenuli na Trg svetog Petra. Pogledala sam Santa Mariju in Portico koja je izgledala istroeno i zanemareno, a prozorski kapci bili su svijeni od suneve topline. Na vratima koja su gledala na ulicu nije bilo lijepo odjevenih lakaja koji su ondje uvijek stajali i potpuno ravnoduno nadzirali nae dolaske i odlaske. Zatim, kada sam preko trga pogledala Vatikan, neto mi je bljesnulo u krajiku oka, ploan plavkasti odsjaj razbijenog stakla koji je odraavao ljetno popodnevno nebo, a umjesto zidova palae, njezinih zatvorenih prozora i straara u Cesareovoj crveno-zlatnoj livreji, vidjela sam drveni podij ukraen zastavama i krcat dvoranima u raskonoj odjei. Usred svega toga sjedio je stari Papa i kunem se da sam ga ula kako se smije, a njegov smijeh nije zvuao kao da stie iz groba.

-307-

Pompea

Desno od njega djevojka u smaragdnozelenoj camorri otimala se zahvatu naoita mukarca iji su se prsti arili u njezino bedro dok ju je pritiskao na sjedalo ostavljajui masnice koje e imati tjednima. Nisam je pak zamijetila dok se nije otrgla mukarevu zahvatu i vrite- i otrala u smjeru bazilike. ak ni tada nisam je jasno vidjela. Vidite, izgubila sam naoale, pale su dok sam trala i drugi natjecatelji su ih izgazili u blatu. Nisam vidjela da mi je sestra, nisam uoila masnice koje joj je nainio Valentino. "Gospo?" Rekao je najamnik Donjofrea. "Kamo?" "Ostavite me. Imam mulu, mogu i sama." "Don Jofre e htjeti mulu", rekao je mukarac nesigurno. "Poslat u je. Molim vas, ostavite me! Bit u na sigurnom, a znat ete da sam stigla na odredite kada se mula vrati. Recite Don Jofreu da sam vas otpustila. Siguran sam da ima previe briga da bi se na vas naljutio zbog mene." inilo se da shvaa da je to razumno pa se okrenuo natrag prema San Clementeu. Sudei po nainu na koji je spustio ramena, rekla bih da je osjetio jednako olakanje kada me se rijeio kao i ja kada sam se rijeila njega. Ni danas ne znam zapravo to mi se dogodilo tog popodneva na Trgu svetog Petra. Kada pomislim na to, rekla bih da je to jednostavno bio trik uma iscrpljenog od putovanja i loeg zdravlja. Meutim, sjeanje na Elija kada je trao s drugim idovima, kopao po blatu i traio razbijene lee, taj udan osjeaj da sam on, a ne ja, kao da su mi tada rekli da odem kui, ba u stanju u kojem sam bila - sa sinom i mulom. Ove u noi sjediti za oevim stolom. Oprat u se i preodjenuti te upaliti svijee kao da nikad nisam otila od kue. Moja e me obitelj zagrliti, zvat e me Estera te u leati u svojem starom krevetu
i

uspavati dijete priajui mu o svim svojim imenima.

Odbacivi enski stremen koji mi je dao Don Jofre, opkoraila sam mulu i udarila je nogom natjeravi je da ustro kaska. U meni se nalazi ura koja u mozgu zvoni otprilike sat vremena prije zalaska sunca. To je ba idovski - ta potreba da budem u kui prije izlaska veernjae koja oznaava poetak sabata. Neki su me mukarci zaustavili na mostu kod Aneoske tvrave, ali propustili su me kada sam im pokazala peat Donne Lucrezije i otad je moje kratko

-308-

Pompea

putovanje teklo bez potekoa. Prola sam pokraj nekoliko ljudi na cesti, ali urili su, bili su zaokupljeni samima sobom, pogrbili su ramena i uprli oi u malen komadi da pred svojim nogama. Veleposlanici i avvisi piu u stilu biblijskog Otkrivenja da drutvo propada kad god nastane mete zbog cijene kruha, kada ima vie smrti od kuge nego prethodne godine ili kada nam Turin zazvekee sabljom tik do uha. Meutim, dok su plave sjene preko Tibera postajale sve dulje, a kopita moje mule otro odjekivala sa slijepih zidova trgovina i kua, pomislila sam da je to nain na koji se propast uistinu pokazuje, u tom lomljenju u krhotine dok je svatko uvuen u vlastitu puevu kuicu i ne gleda dalje od stope u budunost. idovska etvrt izgledala je tronije no prije, ulice su bile runije, psi mraviji. Postala sam svjesna da se ljudi okreu i bulje u mene pa sam gotovo mogla zamisliti da sam isto toliko otmjena kao crvena konata oprema na mojoj muli. Tako sam matala sve dok sam gledala ispred sebe, sve dok mi ogrubjele ruke i slomljeni nokti nisu bili na vidiku, sve dok sam izbjegavala misliti na rupe u cipelama i otrcani rub suknje. Trebala sam zaobii sruenu zgradu koja je potpuno zakrila Via di SantAmbrogio, zato kada sam sjahala s mule i pokucala na ulina vrata oeve kue, bio je gotovo mrak, a veernjaa je sjala potpuno jasnom svjetlou na ljubiastom nebu meu krovovima. Vrata su izgledala loe odravana. Neke su daske bile razbijene, kao da je netko sjekirom udarao po njima premda ne svom snagom. Mezuza koju smo majka i ja donijele iz Toleda jo je bila privrena na dovratku, ali bila je naherena i sporo se njihala na povjetarcu koji je zapirio sa zalaskom sunca. inilo se da nije bilo upaljenih svjetiljaka u dvoritu. Drugi sam put pokucala pa me nagradio apat mekih cipela po ploicama dvorita i kripa nepodmazanih arki od koje je mula strignula uima od neugode kada su se otvorila mala vrata. "ao mi je", rekao je stariin glas. "Ne mogu podii zasun, toliko je svijen. Morat ete ui na ova vrata." "Marjam!" Bila je pognutija i deblja no prije, a svjetlost baklje nemilosrdno joj je obasjala udubine i bore na koi oko oiju i usta. Drugi put tog dana suoila sam se s nekim tko je izgledao kao da je vidio duha. "Marjam, ne prepoznaje me? Ja

-309-

Pompea

sam Estera." Glas mi je zvuao tanko i moleivo, poput glasa utuena djeteta. "Ne moete ostati ovdje", rekla je pogledavi iza ramena. "Zato?" Prije nego to je ita odgovorila, zaula sam Elijev glas iz dvorita. "Tko je to, Marjam?" inio se prestraen i rezigniran, kao da naveer ima mnogo posjetitelja, a nijedan nije dobrodoao. Gdje je moj otac? inilo se da Marjam ne zna to odgovoriti. Zakoraila sam pokraj nje u dvorite drei usnulo dijete ispred sebe kao tit. "Dobri Boe!" rekao je Eli, a zatim promrmljao hitru molitvu za oprotenje od Gospoda to Ga je nazvao imenom. "Zaprepaten sam to ima drskosti doi ovamo." "Kako to misli? Gdje je tata?" Marijina dobrodolica u betlehemskoj krmi bila je toplija od njegove. "Kao da ne zna", zagrmio je Eli i zalisci pored njegova uha zatresli su se, a otvorena su mu usta izgledala kao ljutiti prorez u crnim kovrama brade. Zalisci pored uha? Kada ih je poeo nositi? Tata je uvijek uredno podrezivao bradu i zaliske. "Ne znam", rekla sam. Glas mi je drhtao. Prestraila me Elijeva hladnoa, a zatim i njegov iznenadan bijes. "Gospodine Eli, moda..." zapoela je Marjam. "Tebi je zabranjeno govoriti. to uope radi vani izvan enskih odaja?" enskih odaja? to se ovdje zbivalo? "Nije bilo nikoga drugog tko bi otiao do vrata." "Bolje da nisi otila." Nestrpljivo uzdahnuvi, Marjam je otila prema kuhinjama premda je dranje njezinih ramena bilo svakakvo, samo ne pokorno. "Eli, to se ovdje dogaa? Pozovi oca. On nee ovako vikati na mene." "Na je otac umro, Estero. Hoe li se pretvarati da to ne zna?" inilo se da mi se dvorite njie pod nogama kao brodska paluba. Zateturala sam, ili sam moda to samo umislila, jer nitko nije ispruio ruku kako bi me uhvatio. Pokuala sam zakoraati prema Eliju, ali drao je ruku preko lica kao

-310-

Pompea

da se titi od mene. "Nisam znala", proaptala sam, nagnula se i poljubila djetetovu glavu osjeajui jedinu utjehu u toplini njegove koe ispod kapice. "Kada? Kako se to dogodilo?" "Pogledaj oko sebe." Eli je zamahnuo rukom. Pogledala sam okoli. Sada sam vidjela da je fontana zaepljena razbijenim opekama iz bazena koji je izgledao kao da ga je divovsko, Ijutito dijete razbilo tapom. Mnoge ploice na dvoritu bile su napukle ili razbijene. Prsteni za vezanje konja bili su iupani iz zidova, od ega su hrpice tukature pale na tlo. Visterija oko vrata koja su vodila u predvorje, kojom se moj otac jako ponosio, jo je bila iva, ali sada je leala na tlu i slomljene daske palira virile su iz busenja trave i savijenih granica. "To je djelo tvojeg ljubavnika", rekao je Eli ispljunuvi rije ljubavnika krajnje prezirno. "Sav Rim to zna i sav Rim zna zato. I ti ima drskosti doi ovamo, hiniti nevinost, pitati za oca. Gadi mi se." Pogledao je dijete u mojem naruju oima koje su iza lea naoala bile tvrde poput kamenia. "Ovo je njegovo, pretpostavljam. Oh, ne pokuavaj porei! Zna, vidio sam te kako sjedi, a on ti dri ruku na koljenu. Poneto vidim i bez naoala." Osjetila sam da me druge oi gledaju iz kue pomiui se iza poluzatvorenih kapaka i blistajui u nadsvoenim sjenama arkade. Osjeala sam se tako maleno, otrcano i glupo. to sam mogla rei? Da imam Ijubavnikovo dijete, ali ne i njegovo povjerenje? utjela sam. "A sada se nosi odavde. Idi k njemu. Podijeli njegovu sudbinu ako ima jednu jedinu vjernu kost u tijelu. Neka ti se Sudac ovjeanstva smiluje jer ja ne mogu. Ja vie nemam sestru." Okrenuo mi je lea pa ga je progutao sumrak koji je padao na trijem. Njegova tamna odora zakvaila se za savijenu granicu visterije dok je ulazio i vrata su se zalupila iza njega. Usprkos upozorenju Don Jofrea, pretpostavila sam da moram otii u Vatikan. Drugamo nisam mogla ii. Moda bi me Donna Adriana primila, ali inilo se da je palaa Santa Maria prazna kada sam ranije tog dana prola pored nje. Uostalom, Donna Adriana udala se u obitelj Orsini i vjerojatno je odluila da je mudrije stati na njihovu stranu nego na stranu svojih roaka iz obitelji Borgia sada kada je Aleksandar bio mrtav, a Cesare jako teko bolestan. Morat u otii Cesareu bez obzira na

-311-

Pompea

rizik. Sada nije mogao odbiti Girolama. Trebao je sina. Kada bi umro, od kakve bi mu koristi bila ki u Francuskoj? No je brzo padala. Morala sam pouriti. "Gospoice Estero!" "Marjam?" aptala sam i ja napreui oi kako bih vidjela gdje se Marjam skrila. "Ovamo. Prema kuhinjama." Kada sam se pribliila svodu dvorinog zida koji je vodio prema kuhinjama iza kue, ruka se ispruila i uhvatila me za nadlakticu. "Brzo", rekla je Marjam. "Doite u moju sobu. Tamo vas nitko nee traiti." Stidljivo sam shvatila da je to istina. Naime, nikad nisam bila u Marjaminoj sobi, ak nisam ni razmiljala kako i gdje ivi u toj jazbini u zgradi iza glavne kue. Odluila sam bolje postupati kada se Cesare opet bude dobro osjeao i sve se vrati u normalno stanje, a on Girolama i mene smjesti u vlastitu kuu u Rimu. Marjam me napola odvukla spotiui se preko mranih nepoznatih staza koje su vodile ispod toliko niskog nadvoja da sam se ak i ja morala sagnuti kako ne bih udarila glavom u njega. Dok je Marjam palila svjetiljku, stajala sam sluajui tutnjanje vlastite krvi u uima i zadovoljno pijukanje pilia u gnijezdima negdje blizu sobe. Zasjala je svijea, a zatim se topla svjetlost izlila iz svjetiljke s kapcima od votanog papira rasvijetlivi skromnu sobu. Utabani zemljani pod bio je prekriven svijetlom prostirkom od krpa. vrsti, dobro uglaani tronoci nalazili su se pored ognjita, a krinja nevjesto oslikana idilinom slikom pastira i pastirica sluila je kao stol na sredini sobe. "Noas moete spavati u mojem krevetu", rekla je Marjam stavivi svjetiljku na krinju. "inite se nasmrt umorni." "Velik sam dio puta pjeaila." "Iz Ferrare?" "Ukrali su mi konja, a onda..." "Pssst! Sjednite." Uzela je okrajak svijee iz eljezne posude i upalila ga na plamenu svjetiljke. "Idem u kuhinju po vruu vodu i malo hrane. Ako se netko priblii, ugasite svjetiljku i diite jako tiho." "Otii u. Ne elim te dovesti u neprilike. Imam mulu. U Vatikan mogu stii gotovo odmah."

-312-

Pompea

"A to mislite ondje nai? Ne idete nikamo dok se ne okupate, veerate i odspavate. Va bi se brat trebao stidjeti. Sam sebe naziva pravednim idovom, a nee pustiti u kuu vlastitu sestru koja ga treba. Vai bi se roditelji okrenuli u grobu." "Marjam, to se ovdje dogodilo?" Shvaajui da je moja potreba za znanjem bila vea od potrebe za hranom i odmorom, sjela je nasuprot meni poloivi svijeu na pod pored tronoca. "Prolog proljea Papa je raspisao nove poreze za idove. Navodno je trebalo platiti novi javni bunar. Kako znate, imamo samo onaj na Piazzi Giudecci, a taj je prolog ljeta gotovo presahnuo. Ali, uskoro smo otkrili da e novac potroiti na postrojbe vaeg... na vojvodu Valentina. I tako su mnogi odbili platiti. Sve su vie tukli idove. Svake subote skupine mladih grubijana vrzmale su se oko sinagoge, derali su se, gurali nas. Zapravo, nitko nije rekao da su to vojvodini najamnici, ali svi su znali da je tako. Va je otac isposlovao sastanak s Papom jer je htio pokuati srediti situaciju. Ne znam to se dogodilo, ali vratio se napuhan od bijesa kao Ijutita aba, a te je noi vojvoda zapovijedio upade u kue svih najistaknutijih idovskih porodica. Pokrali su novac i dragulje, ak i nae menore. Kada su doli ovamo, va ih je otac pokuao urazumiti, ali jedan ga je od njih udario drkom koplja. Umro je poslije tri dana." Ispruila je ruku i pogladila mi koljeno kako bi me utjeila premda nisam osjeala alost, ve samo hladan bijes od kojeg mi se uinilo da su mi se unutranji organi sledili, jedan po jedan, postali su krhki i otri. "Nikad se nije osvijestio. Jako je malo patio, hvala nebesima! Papa je izrazio suut i obeao Eliju da e se vojvoda pobrinuti da njegovi najamnici budu dolino kanjeni." Oh, pomislila sam da je on jako dobar u dolinom kanjavanju. Marjam je ekala da neto kaem, ali ono to sam imala rei nije bilo upueno njoj. Uz neku vrstu postienog kvocanja u dubini grla, ustala je, uzela svijeu te otila u kuhinju po hranu i vruu vodu. Prepustila sam se njezinoj ljubaznosti dopustivi joj da skine s mene istroenu i

-313-

Pompea

zaprljanu odjeu te blago iscijedi spuvu tople vode preko mojih ramena dok sam se ispred vatre pogrbila iznad male bakrene posude za pranje rublja. Pucnula je jezikom vidjevi moje izranjavane bradavice na dojkama i otila potraiti nekakvu ljekovitu mast meu svojim ljekarijama. Dok sam se brisala, izvadila je ostatak zlata Donne Lucrezije iz mojeg prsluka i pomno poslagala kovanice na vrh svoje krinje, a zatim je svu moju staru odjeu bacila u vatru, ak i Beppov prnjak premda je njegova vunena podstava mogla uguiti plamen. Onda mi je dala da odjenem rublje i haljinu koju sam prepoznala. "Ovo je jedna od mojih starih haljina!" uzviknula sam. "Sad je nikako neu moi navui na sebe." Meutim, uspjela sam i poprilino mi je dobro pristajala premda je bila malo prekratka i uska u grudima pa sam shvatila koliko sam zapravo kratko bila odsutna. "Jesi li zadrala svu moju odjeu?" upitala sam Marjam kada mi je stavila na krilo tanjur artioka prenih na ulju s enjakom. "Nikad se ne zna kada e neto dobro doi. Sada jedite, a ja u se pobrinuti za dijete." Artioke su bile jedan od Marjaminih specijaliteta, ali imale su gorak i metalan okus, kao da su predugo bile ostavljene u tavi, stoga sam od sluzavog ulja osjetila muninu. Koa mi je sjala od kupanja, ali krv mi je jo bila hladna, a suze za ocem smrznute. Odloila sam hranu i pokuala se radovati gledajui kako moj sin uiva u toploj vodi, mae vrstim nogama i rukama te cii od radosti dok ga Marjam polijeva po trbuhu i kaklja rubom krpe za pranje. Bila je jako vjeta za enu bez djece. Otkad sam je upoznala, otkad me gospoa Abravanel povjerila njezinoj brizi na kraju naeg putovanja iz Toleda, Marjam je bila stara, a mi smo bili jedina obitelj koju je imala. Moda su sada Eli
i

Josefa imali djecu. Pomiljala sam je to upitati, a zatim sam zakljuila da ne

elim znati. To ionako nije bilo vano. Marjam je obrisala Girolama, a zatim ga je polegla na prostirku i namazala mu gusju mast na bedra i stranjicu kako bi mu izlijeila ranjenu kou. "Dakle, neobrezan je", primijetila je pomalo nakubivi usta.

-314-

Pompea

"Kao i njegov otac", rekla sam i shvatila da je htjela jo neto rei, ali ju je neto u mojem glasu zaustavilo. Pitala sam se je li ikad bila s mukarcem, je li uope ikad vidjela golog odraslog mukarca pa sam se iznenada osjeala puno starijom od nje. "Koliko malo znam o tebi, Marjam!" Slegnula je ramenima. "Malo se toga ima znati", rekla je zapoevi umatati Girolama u iste povoje. "Ostavi ga. Voli se igrati." Prisjetila sam se kako je leao na prostirci u Taddeovu vonjaku dok smo Angela i ja jele jagode i pile frascati. Shvatila sam da nijednom nisam pomislila na Angela otkad sam otila iz Medelane. Osjeajui grinju savjesti, pokuala sam zamisliti kako se osjea sada kada vie nije imala izgleda udati se za Giulija, ali nisam bila sposobna osjeati nijedno uvstvo osim bijesa na Cesarea. Bila sam puna bijesa, leao je kao obilan obrok u mojem trbuhu, kuala sam ga u ustima, njegove su boje bile u sjenama koje su se pomicale po Marjaminim zidovima. "Predugo nisam obraala pozornost na obiteljsku cast, Marjam." "Pokorili ste se ocu. to se vie moe oekivati od jedne djevojke? Ako mene pitate..." "Moj je otac elio da sluim Donni Lucreziji i da se dobro udam." Obje smo pogledale dijete koje se smijeilo, gukalo i prualo prste duge kao latice ljiljana koji se otvara suncu. "Zna da ga promatramo." "Da." Kakav otac, takav sin. Uhvatila sam ga i privinula k sebi, umotanog u ist rubac koji je Marjam pronala. Upro je u mene onaj svoj pogled bez treptanja. Donna Lucrezia obiavala je rei da dojenad tako gleda jer se raa slijepa, ali ak i da je bilo tako, Girolamo sada nije bio slijep. Bio je gladan svijeta i svega ime mu je svijet poticao i oaravao osjetila. "uvaj ga umjesto mene, Marjam. Potrudi se da ga obreu. Neka naui Toru. Odgoji ga kao idova. Zadri zlato, ono bi trebalo platiti veinu trokova, a ja ga ne trebam." Sada kada sam znala to sam joj htjela rei, rijei su samo hitale iz mojih usta.

-315-

Pompea

"Znate da ne mogu. Znate da bi gospodin Eli to apsolutno zabranio. Moete ostati ovdje preko noi i otii prije zore. To je najvie to mogu uiniti za vas u spomen na vau majku." "Molim te, Marjam! Eli se odrekao mene, ali ne i Girolama. On je dojene. Moe napraviti bilo to od njega. Ne mora biti Borgia. Moe biti Sarfati, odrasti s Josefinom djecom, voditi poslove s mojom braom. Zna, nazvala sam ga po ocu." "Mislite da moete tek tako dati sina?" Marjam nije povisila glas, nego mi je govorila bijesno sikui kao Ijutita guska. "Mislite da vas je vaa jadna majka odvukla cijelim putem od Toleda i umrla pritom samo kako biste dali djecu drugima, kao da ona rastu na drveu? On nam daje djecu i samo nam ih On moe odluiti oduzeti. Vi leite s Papinim sinom i mislite da ste vei od Svevinjeg?" "Samo elim da bude na sigurnom." Zvuala sam kao tugaljivo dijete. "Na sigurnom? Na ovom svijetu nema sigurnosti, ali Estero..." "Da?" "Ima ljubavi. Vi slijedite ljubav." "I dunost?" "Vi slijedite ljubav." Oi su joj sjale meu mekim borama na licu, a ruke prepune starakih pjega hvatale su suknju. To je zvualo tako jednostavno, ali to ako vas ljubav uputi u dva razliita smjera? inilo se da Marjam vie nema nita za rei. Otjerala me u krevet, ba kao kada sam bila dijete, i stavila mi sina na pregib ruke. Mogu se tek posve nejasno sjetiti da se popela do mene, da se madrac uleknuo od njezine teine. Spavala sam dubokim snom i nisam nita sanjala. Kada me Marjam probudila neposredno prije zore, nita mi nije bilo jasnije nego prole noi. inilo mi se da sam uhvaena u neku beskrajnu tafetu u kojoj roditelji djeci predaju prepuklo srce. Dok sam hranila Girolama, Marjam mi je spakirala torbicu s ostacima kruha od prole noi, loniem ljekovite masti za grudi i, jako brino, zlatom Donne Lucrezije pomno brojei zlatnike. Zatim je otila do police gdje je drala ljekarije i svenjie osuenih biljaka te skinula neto to je izgledalo kao knjiga. Knjiga?

-316-

Pompea

Marjam? "I ovo sam sauvala za vas", rekla je. Konate korice bile su zamrljane solju i istroene, a ono to je neko mogao biti crveni maroken postao je hravosme od starosti i nebrige. "to je to?" "Knjiga recepata od vae majke. Bila je meu vaim stvarima kada ste doli ovamo. Rekla bih da se ne sjeate. Nikad mi se nije inilo da je pravo vrijeme da vam je dam, ali sada kada ste odrasla ena s vlastitom obitelji, trebali biste je imati." Knjiga u rukama bila mi je i udna i poznata, konate korice tople na dodir kao koa mojeg ljubavnika. Kada sam odmotala uzicu sa abice koja ju je zatvarala, nekoliko neuvrenih listova palo je na pod nosei sa sobom stare vonjeve nae kuhinje u Toledu, prenih badema i ulja od narane, cimeta i peene janjetine, dragocjene vanilije nalik svilenoj podstavi za nosnice, mirisi krhki i sasueni kao preano cvijee. Ne znajui to Marjam oekuje od mene, sagnula sam se i podignula neuvrene stranice pa sakrila lice. "Lokum", proitala sam, "slatki koji Mauri al-Andalusa prave od ruine vode. Mislim da nema panjolsko ime." Lokum. U progonstvu e me Cesare nauiti praviti lokum i bit emo sretni. Marjam je rekla da slijedim ljubav i sada mi je Ijubav pokazala put. "Hvala ti, Marjam. Mora znati da e najamnici Don JoffFrea Borgije moda doi po mene. Ako dou, svakako im reci da odlazim u Vatikan i da u vratiti mulu u San Clemente." Mula. Dotad sam je zaboravila. Ako je bila u staji ili ostavljena u dvoritu, Eli je sigurno znao da sam jo uvijek ovdje. Moda su najamnici Don Joffrea ve doli po mene i Eli ih je vratio. Ne, naravno. Tek je svanula zora, jo nije bilo nagovjetaja dana osim slabog bljedila na Marjaminu etverokutu prozora s votanim papirom. "Mislim da bi vam bilo bolje zaboraviti mulu, Estero. Pustit u vas na stranja vrata. Ako vas itko ita pita, samo recite da idete na trnicu na Cvjetni trg. Morate ii rano jer elite kupiti najbolje povre." Jedva sam je ula, toliko mi je u glavi odzvanjalo nestrpljenje zbog odlaska. Sada sam napokon uistinu bila Violante, conversa, djevojka bez ikakvog obiteljskog imena osim onoga koje mi je

-317-

Pompea

dao sin. Borgia. * Srebrnasta maglica pripijala se za rijeku iz koje su se u sablasnoj tiini pojavile prilike drugih koji su rano ustali, brodara i prosjaka, pognutih ena koje su nosile velike pokrivene koare. inilo se da maglica priguuje zvuk kao i vid. Morala sam brzo otii do rijenog nasipa i propustiti bune lovce, mlade mukarce i ene u barunu jarkih boja i eirima s perjem koji su jahali na nemirnim konjima sa sokolima na runim zglobovima. Mislila sam da sam prepoznala jednog od mladia, bratia Orsinija koji je otpratio Donnu Lucreziju u Ferraru, ali inilo se da me nije zamijetio. Ispod nasipa bio je drugaiji svijet u kojem su siromasi spavali pod mostovima, leali uhvaeni u blatu kao Adam koji eka Stvoriteljevu ruku. Red ljudi s okovima na rukama i nogama koji su bili spojeni lancima na njihove vratove, tako da su im glave izgledale kao zrna nanizana na ogrlici diva, uz tropot se popeo na teglenicu s jedrima koja je bila na putu u Ostiju. Tada, dok sam se penjala stubama na najzapadniji gat mosta kod Aneoske tvrave, pokazao se na istoku iznad krovova i tornjeva hrapav rub suneva diska. Galebovi su graktali u krivudavu letu preko neba iznad maglice i suneva im je svjetlost pozlatila krila. Nasmijeila sam im se, a srce mi je iznenada obuzelo blaenstvo blijedoplave, ruiaste i ute boje. Pomislila sam da galebovi lete pored visokih prozora Cesareovih odaja u Vatikanu, a njegov sobar otvara kapke elei uhvatiti najbolju svjetlost jer mu treba urediti bradu te se rana suneva svjetlost hvata za crvene preljeve na njoj. Vi slijedite ljubav. Ljubav je najpostojanija od svega to je postojano. Svjetina se skupila na Trgu svetog Petra. To ne bi bilo neobino da nije bilo jako rano. Skupine hodoasnika i drugih stranih posjetitelja koji su doli pogledati palau vladara kranskog svijeta pojavit e se kasnije, poslije mise i doruka te uobiajenog cjenkanja s gradskom straom. Sve su se glave okrenule prema sjevernoj strani trga, u smjeru Porta del Popolo. Kada sam se pridruila gomili,

-318-

Pompea

gurnuli su me i u iznenadnom valu ponijeli naprijed. " to se zbiva?" upitala sam jer nisam bila dovoljno visoka pa nisam mogla vidjeti preko glava nekoliko mukaraca ispred sebe. "Vojvoda odlazi", rekao je netko preko ramena. Odlazi? Kako je to mogue? Don Jofre obeao je da u ga jutros vidjeti. Neto se sigurno dogodilo, ali to? vre zavezavi Girolama u rubac, tako da su mi obje ruke bile slobodne, probila sam se do prednjeg ruba svjetine ne obazirui se na one koji su me gurali i kleli dok sam im gazila po nonim prstima i gurala ih laktovima u rebra. Kada sam zaobila velikog kopljanika u Cesareovoj livreji, koji se trudio otvoriti put za povorku njegova gospodara, gomila se ljudi iza mene iznenada smirila i utiala. Na trenutak inilo mi se da se cijeli svijet zaustavio, napola sam oekivala da e ptice pasti s neba, tisuu siunih Ikara u padu zbog jednog koji se uistinu previe prebliio suncu. Onda su zvona bazilike zazvonila jutarnji Angelus, kopljanik je zauzeo mirni stav, a skupina vojnika na konjima projahala je sporo i ozbiljno kroz vrata palae. Slijedilo ih je osmero ljudi koji su nosili nosiljku sa zavjesama od grimiznog damasta, a iza njih visoko je stupao ratni konj bez jahaa okien crnim barunom i na jastuku privezanim na lea nosio je Cesareovu vojvodsku krunu i druge oznake poloaja. Vidjela sam kako se ljudi kriaju i zaula da je negdje iza mene neka ena briznula u pla. Morala sam znati. Neznanje mi je najtee padalo. Na kraju krajeva, s onim to zna moe se nositi. Potrala sam preko praznog prostora izmeu gomile i nosiljke. Udaljenost se inila beskrajnom. Kada sam ispruila ruku prema zavjesama sa zlatnim resama, krv mi je itala i udarala u uima kao da sam trala cijelim putem od Ferrare. Nisam ula viku, topot kopita u galopu, struganje maa isukanog iz korica. Zatim su mi noge iznenada poletjele zrakom, nezamisliv splet hrbata i otrih vrhova zario mi se u lijevi bok, a nosnice su mi se napunile vonjem konja i koe. "Natrag, Don Jofre", povikao je poznati glas. "Michelotto?" Nije me mogao uti, jedva sam udahnula zrak i progovorila. Ljudi koji su nosili nosiljku zaprepateno su zastali premda je nisu poloili na

-319-

Pompea

tlo. Michelotto me blago spustio na tlo, a svjetina je uzdisala kao da gleda akrobatsku predstavu. "to, dovraga...? Bila je... mogla je..." Don Jofre, bez daha, rumen, drei jo uvijek ma u ruci, zauzdao je konja pred Michelottovim i oinuo ga pogledom. Bio je za glavu vii od najamnika svojeg brata i vieg poloaja, ali nije bilo sumnje tko je vladao situacijom. "Nije mislila nita loe", rekao je Michelotto pa je Don Jofre odvratio pogled. Vratio je ma u korice, prkao s uzdama, a zatim okrenuo konja i odjahao natrag niz povorku do mjesta odakle je doao. Michelotto mi se nasmijeio pokazavi nazubljen niz istroenih smeih zubi. "Je li dijete neozlijeeno?" Girolamo je glasno plakao i uvjerio me da mu se nita nije dogodilo. Kimnula sam glavom. "Hvala vam. Cesare...?" Zanjihala sam Giroiama u naruju i smirila ga jer sam htjela uti Michelottov odgovor. Michelottovo mogranjsko lice izgledalo je ozbiljno. "Pomogli ste Donni Lucreziji. Pomoi ete i njemu." "Michelotto, ja nisam... mislim da bi se ionako bila oporavila." "On ne misli tako. eli vas vidjeti." Michelotto se nagnuo iz sedla i podignuo jednu zavjesu. Njegove su se radnje inile beskrajnima, pokreti spori kao sunce koje putuje nebom pa je trenutak, kada sam mogla zaviriti u tamnu unutranjost nosiljke, doao iznenada kao nestanak sunca na obzoru. Odmah me pogodio smrad, grozna kaa bljuvotine, izmeta i ustajalog znoja. I starog psa. Kao i uvijek, uz njega je bio slijepi lovaki pas. Bilo je teko povjerovati da bi ita ljudsko ili ivotinjske moglo disati na takvu zraku. Ruka se ispruila iz polumraka i uhvatila me za rubac, a bila je toliko mrava da je koa na njoj zadobila boju kostiju ispod sebe pa sam pomislila da je to sigurno ruka nekog nespokojnog duha. Privukavi me blie u taj zatvoren, krvavomraan prostor, u taj oajan smrad, proaptao je: "Lucia. Dola si me spasiti. Kao to si me prije spasila. Sada e sve biti u redu." Onda ga je svladao estok napadaj povraanja i pljuvanja. Nazrela sam mu lice kada se naslonio na jastuke - smijeio se. Njegov me osmijeh prestravio. Nisam mogla podnijeti teret njegova povjerenja. Onda sam

-320-

Pompea

shvatila da to nije moj teret. "Tko je Lucia?" upitala sam Michelotta kada me otpratio do kraja povorke gdje e mi, kako je bio rekao, pronai mjesto u koiji. "Oh, samo ime! Lako se zbuni. Torella mu je pustio toliko krvi da sumnjam da je preostalo dovoljno da mu um ostane bistar. Znate Cesarea i... ene." Izgledao je postieno i bilo mi je neugodno. "Michelotto, zato ste iznenada tako dobri prema meni?" Kimnuo je prema Girolamu koji je sada bio posve zaokupljen sunevom svjetlou koja je blistala s konjske opreme i oruja. "Njegov sin, moj sin", rekao je i dolo mi je da ga zagrlim jer, ako Michelotto nije sumnjao u oinstvo mojeg djeteta, onda sigurno nije ni Cesare. "Evo", nastavio je zauzdavi konja pored zatvorene koije koju je vuklo est jako lijepih sivih konja, "popnite se unutra." Kada sam otvorila vrata, enski je glas upitao: "to se dogaa? Zato smo stali?" Bio je to jak glas, dubok gotovo kao u mukarca i naviknut na odgovore. "Don Cesar eli da vam se ova dama pridrui, Monna Vannozza, ako vam je to po volji." "Mojem je sinu sigurno svejedno je li mi to po volji ili ne jer se dama ve penje u moju koiju. Sastanak sa smru nauio ga je poniznosti, zar ne?" "Moram nas opet pokrenuti, madama. Don Prospero Colonna nee nas zauvijek ekati. Potovanje, Monna Violante." Poklonio se i odjahao viui zapovijedi. Tako sam putovala s majkom svojeg ljubavnika, strahovitom Vannozzom dei Cattanei, iji mi je duh odsutnosti iz ivota u Santa Mariji in Portico uvijek izgledao jai nego to bi bila njezina prisutnost. Koja majka jednostavno povjerava jedinu ker skrbi druge ene i ne sudjeluje u njezinu odgoju? esto je posjeivala kue svojih sinova - a i oni njezinu - ali nikad nije zakoraila u Santa Mariju dok sam ondje ivjela. Mislei o tome, nije mi bilo teko oboriti oi i poprimiti dolino ozbiljan izraz dok sam sjedala nasuprot Monni Vannozzi. "Hej, Violante!" Djeaki sopran, pomalo hripav. "Giovanni!" Premda mi se nikad nije naroito sviao, okrenula sam se i tako strasno zagrlila Dijete Rima da mu je gotovo ponestalo daha. "Hm", rekao je odmaknuvi se od mene i gladei pero na kapi, "jeste li slomili moje pero? Gdje je Lucrezia?"

-321-

Pompea

"Sveti Isuse, Marijo i Josipe", rekla je Monna Vannozza, "vi ste ona idovka. Istina je ono to kau." "Roena sam kao idovka, ali preobratila sam se, gospo", rekla sam. Glas joj nije bio srdaan i upitala sam se je Ii ona jedna od onih koji nemaju povjerenja u converse. Govorilo se da je pobona ena. "Lucrezia joj je kuma, bako", objasnio je Giovanni. "Da, dragi", odgovorila je Monna Vannozza, ali nastavila me gledati kao da se ne usuuje odvratiti pogled. Koija se trznula i pokrenula, opet zastala, a zatim su konji poeli hodati u sporom ritmu. Pod je titrao od klopotanja kotaa, prigueni agor svjetine prodro je kroz zaklone od praine koji su proputali nejasnu mutnu svjetlost. "Gledajte, Dorotea, gledajte! Ona je slika i prilika moje preuzviene keri, zar ne?" "Nikad nisam imala ast upoznati vojvotkinju od Ferrare, gospo." Glas je bio tih, krotak, u njemu je bilo daka nesigurnosti i podrhtavanja, kao da je njegova vlasnica rijetko iskuavala govor. Dorotea? Onda, je li to bila tajanstvena Dorotea Caracciolo, ena koju je Cesare navodno oteo ? Kriom sam je pogledala i vidjela da ona radi isto premda je vie gledala Girolama na kojem su njezine tune tamne oi poivale u nekoj vrsti svetakog pomirenja. Sveanj na krilu premjestila je s lijevog koljena na desno. Sveanj se oglasio. Dijete. Imala je dijete. "Hm, jest, moete mi vjerovati na rije. To je doista nevjerojatno." Pomislila sam da Monna Vanozza to odvie naglaava, ali moda se zapravo i nije mogla prisjetiti kako joj ki izgleda. Dorotejino dijete poelo je cendrati. "Je li gladna?" upitala je Monna Vannozza. "Nadam se da nee opet zaplakati", rekao je Giovanni ispuhnuvi zrak iz nosa i prekriivi ruke u parodiji zlovoljne odrasle osobe. "Ne bi trebala biti gladna. Nahranjena je neposredno prije nego to smo otili." "Hm, dajte mi je." Monna Vannozza ispruila je ruke u rukavicama, okiene mnotvom dragulja. Prsteni su svjetlucali na svakom prstu, ak i na palcima, a tri ili etiri narukvice bile su joj na oba runa zgloba. Dorotea joj je dodala dijete. inilo se da je Girolamova vrnjakinja.

-322-

Pompea

"Koliko je stara?" upitala sam elei da se nisam osjetila prisiljena na to, nadajui se da je moje pitanje zvualo samo prijateljski. Dorotea se nasmijeila. Imala je lijepa usta, pune i lijepo oblikovane usne iste tamnoruiaste boje kao maslina u studenom. "Rodila se odmah poslije Uskrsa." Ne vie od est tjedana prije Girolama. Osjetila sam da se ljubomora smjestila iza mojih rebara kao teret i nadala sam se da mi nee pokvariti mlijeko. "A vae dijete?" upitala je Monna Vannozza. "U svibnju, gospo." Monna Vannozza izgledala je ponosno. Dorotea je svrnula pogled s mene na glavicu svojeg djeteta i uinilo mi se da vidim pomalo plavkasti preljev na svetakom bljedilu njezinih obraza. Zatekla sam se u pitanju je li je on drao unutar etiri zida tijekom tih dviju godina, kao igraku u ormaru, pa je izvadio kada mu se prohtjelo. Koa joj je izgledala pretanka za vjetar i sunce. Barem to nije bila moja sudbina. Bolje sam se osjeala. Zatim sam se sjetila da izgledam kao seljanka i sakrila ruke iza Girolamovih povoja. Bilo mi je drago to mi je kosa raspletena jer sam njom mogla pokriti ogrubjele obraze. "Je li djeak ili djevojica?" "Djeak, gospo." "Sjajno." "Dobro", rekao je Giovanni, "moe mi biti prijatelj. Tu je samo Camilla, a ona je djevojica. Gdje je va mu, Violante? Je li i on umro od groznice kao moj tata?" Osjetila sam oi dvaju ena na sebi, osjetila sam da ekaju to u rei. Dakle, ako Dorotea nije znala tko je Girolamov otac, pogodila je. "Bio je jako bolestan, dragi, ali sada se oporavlja." "Dobro. Vi ste simpatini. Cesare je uvijek govorio da ste najzabavniji od svih Lucrezijinih dama. Rekao je da znate zbijati ale na grkom." "Samo jednu, a ni ona nije bila moja. To je bilo neto to sam morala zapamtiti iz Aristofana kada sam bila mala djevojica. Rekla bih da me Don Cesare brzo prozreo." Ipak, pogledala sam Doroteju jer sam eljela vidjeti kako e primiti Giovannijevu primjedbu. Zaposlila se stavljajui dijete u krilo Monne Vannozze i inilo se da ga nije ula. Moj pogled nije susreo njezin, nego pogled Monne

-323-

Pompea

Vannozze i, na trenutak, Cesareove su oi uzvratile moj pogled, zasjenjene i tamne, pune podozrive bistrine. "Djevojke obino ne ue grki, zar ne?" rekao je Giovanni. "Hm, zapravo sam samo obiavala sjediti s braom." Pomislila sam na malenog uitelja arkih oiju i suiavog rumenila u obrazima te kako bi mu se slomilo srce da je znao da je sve emu me nauio bilo oijukati na stranom jeziku. "Kladim se da Dorotea ne zna govoriti grki." To je zvualo kao neoprostiv nedostatak. Uzela sam ga za ruku i stisla je. "Oh, zbilja!" rekla je Monna Vannozza. "Ti si odvie napredan za svoje godine, dijete, uti!" "ao mi je, bako." Izgledao je kao da se kaje, ali kada je mislio da ga Monna Vannozza ne gleda, namignuo mi je. Zapitala sam se koliko ima godina. Moda est? Sedam? inilo se da smo brzo stigli do Porta del Popolo s obzirom na gomile ljudi koje su stajale na uskim ulicama i na veliinu naeg drutva koje su inili konjanici i pjeadija, teretna kola i povorka mula te, bez sumnje, osobiti kavezi na kotaima u kojima bi Cesare prevozio svoje leoparde kada bi iao u lov. Zastali smo, vjerojatno kako bismo se nali s Don Prosperom kojemu je, kako je Monna Vannozza objasnila, bilo zabranjeno ui u grad jer je bio na elu ete panjolskih pjeaka. Don Prospero dao je svoju vilu na Tivoliju Cesareu na raspolaganje jer mu je elio pomoi u oporavku i, rekla mi je Monna Vannozza, sada smo se uputili onamo. Dok mi je to objanjavala, netko je otvorio vrata koije i pojavila se Don Jofreova glava na ijoj je kapi dijamant estoko blistao na jutarnjem suncu. "Vi ete poi sa mnom", rekao je trznuvi glavom u Dorotejinu smjeru. Na trenutak je zaueno skupila svoje lijepe obrve, ali bez pitanja se okrenula i uzela ker od Monne Vannozze. Poslije dvije godine s Cesareom pretpostavljam da se naviknula na zagonetne naredbe i iznenadne promjene planova. Premda je Cesare savreno razumio sve to je radio, pokuao je to initi tako da nitko drugi nita ne razumije. "Ne dijete", rekao je Don Jofre. Glas mu je bio grublji od bratova i ne tako

-324-

Pompea

artikuliran. Don Jofre, prosudila sam, bio je lijen ovjek. "Ali...?" Dorotejini blijedi vitki prsti zgrili su se oko djeteta, kao i nakiene ruke Monne Vannozze. Na ovoj Salomonovoj presudi nije bilo dvojbe koja e majka pobijediti - potpora vee sile moe bilo koju travestiju pretvoriti u pravdu. "Moja preuzviena majka i dojilja pobrinut e se za vae dijete. Trai vas va mu, eno, kao prava privrena stara budala. Ali, ni u kojem sluaju ne eli nikakva podsjeanja na va boravak s vojvodom. Ne brinite se, siguran sam da e s vama imati jo mnogo djece ako jo uvijek ima tinte u peru." Don Jofre i njegova majka izmijenili su iste pakosne osmijehe. U Dorotejine oi pune nevjerice navrle su suze. Trepnula je pa su joj suze potekle u kutove lijepih usta. Toliko sam privila Girolama k sebi da se zapoeo vrpoljiti i cviljeti te sam zahvalila Stvoritelju to me napravio tvrdoglavom i manipulativnom te to je Donni Lucreziji podario savjest. Nisu mogli tako postupiti sa mnom. Girolamo nije imao dojilju. "Oh, pokrenite se, Dotti!" otresao se Don Jofre. "Neki mukarci iz Venecije vas ekaju i ne izgledaju kao da im je ugodno s mojim bratom." Nasmijao se. "Bojim se da misle da je ustao iz mrtvih." "Jofre!" Monna Vannozza podignula je jednu ruku s male Clamille i prekriila se. Kada je Cesare bio dijete, govorilo se da je pozirala s njim za kip Bogorodice i Djeteta, ali kasnije je zabranila da kip bude izloen jer je mislila da je svetogrdan. Sjetivi se toga, osjetila sam suut prema njoj jer je pokuavala smiriti zlu sreu koja joj je dovela dijete na dohvat smrti. Dorotea je oklijevala. Ruke su joj drhtale, a pogled lutao naokolo kao da ne moe pogledati ker. Dijete, moda uhvativi raspoloenje svoje majke ili mojeg razdraljivog sina, briznulo je u pla. ivotinjski kriknuvi, Dorotea se kroz vrata koije bacila na Don Jofrea, kao da ga je mislila oboriti na tlo, ali premda je bila visoka, nije bila jaka. Don Jofre, zateen, malo je zateturao, ali brzo se snaao i zgrabio je za rune zglobove. Otimala se pa sam pomislila da e joj slomiti zglobove, a zatim je iznenada izgledalo da ju je borbenost napustila pa je klonula, oborila glavu i koljena su joj zaklecala te ju je samo Don Jofreov zahvat odravao na nogama.

-325-

Pompea

"Dobra djevojka", rekao je, "tako je bolje. Idemo." Okrenuo se prema poetku nae povorke i odveo je pritiskujui joj lea dlanom, a njezina su se uska stopala vukla i posrtala u praini. Sagnula sam se i poljubila sinovljevu glavu. Moje mu je srce reklo da nama to nikad nitko nee uiniti. * "Govorit u vam na latinskom", rekla je Monna Vannozza. Giovanni, koji se alio da mu je dosadno, otiao je sjesti na vrh s koijaem, a Camillina je dojilja zauzela njegovo mjesto u koiji. Pitala sam se to mi Monna Vannozza ima rei to dojilja ne smije razumjeti i hou li je uope razumjeti jer sam imala malo iskustva u govorenju na latinskom. "Da se razumijemo. Budui da ste majka mojeg unuka, podnosit u vas. Dijete se ne moe kriviti za bilo kakvu prijevaru koju ste vi i moja ki skovale kako biste ga rodili, zato moete ostati i brinuti se za njega dok ne smislimo neto bolje." Zastala je, usta su joj se stisnula od gaenja, a ruke je sklopila u krilu. Njezini dragulji katkad bi zablistali kada bi se zrake sunca probile oko zavjesa na prozoru. Pomislila sam da sam je krivo shvatila jer nisam imala pojma o emu govori. "Da, domina." "Ali, ne moete oekivati da u dobro misliti o vama." "Ne, domina." "Da, domina, ne, domina. Hinjena nevinost nee proi kod mene, mlada damo." Taj me nepravedni napad razljutio. "Domina, oprostite mi, ali ne znam o emu govorite. Nadam se da sam vjerno i dobro sluila vau preuzvienu ker, a ja... jako volim vojvodu i elim da se oporavi. Ovdje sam samo zbog toga to je zatraio da doem, a to e vam Michelotto posvjedoiti." inilo se da je zastala na spomen Michelotta. Kakve god mane imao, nije bilo sumnje u Michelottovu odanost gospodaru, stoga ako sam imala njegovu podrku, nisam mogla biti posve loa. "Moda ga volite. Moda je na kraju krajeva Lucrezia prevarila i vas, ali to je

-326-

Pompea

sloeno i bojim se da moje znanje latinskog nije dovoljno dobro za to." Okrenula se dojilji. "Ti, djevojko, zaepi ui. Ako ponovi makar jednu rije onoga to u rei Monni Violanti, budi sigurna da u saznati za to i rei vojvodi pa e ti on dati iupati jezik iz glave. Jesam li jasna?" Djevojka je kimnula. Pitala sam se sjea li se i ona sudbine ovjeka koji je proirio vijesti o Savellijevu pismu. "Dobro." Monna Vannozza smjestila se kao da e mi ispriati priu prije spavanja. Pria koju mi je ispriala bila je udna i, kao sve dobre prie, zapoela je zamkom. "Sva moja djeca, zapravo sva djeca koju sam rodila Rodrigu, rodila su se u njegovu zamku u Subiacu, gore u brdima. Vidite, bio je diskretan zbog svojih ambicija. Sva su se djeca trebala roditi na selu i zatim bi ih bio doveo u Rim kada bi ih mogao prikazati kao neake ili tienike. Otad je kua obnovljena, ali onda je bila pravi zamak s visokim tornjevima i krunitem. Nipoto s onim runim zdepastim zidovima koje vidite ovih dana, a tamo su jer mogu odoljeti topovskoj paljbi. "Popodne kada sam dobila trudove s Cesareom bilo je lijepo, ba kakvo biste oekivali sredinom rujna, zlatno sunce, zrelo groe, tek zavrena druga kosidba sijena. Ali, u noi je avao dahnuo na Subiaco. Ujutro je na zemlji bio mraz. ak i u trudovima osjeala sam hladnou od koje mi se smrznuo znoj i babiine ruke kada me pregledala jer je htjela znati kako napredujem. Kada je Cesare stigao na svijet, prerezala je pupanu vrpcu te mu puhnula u lice i potaknula ga na pla. Znala sam, ba sam znala, kao to majka zna, da je tim plaem udahnuo avolov mraz. Vidjela sam kako mu taj mraz lei u pluima i sui ih kako je sasuio groe na vinovoj lozi. inilo mi se da ujem zveckanje ledenih siga na vjetru dok je disao. Slabano je sisao, usta i nokti bili su mu modri, a koa ljepljiva kao grob. Babica ga je i krstila jer je mislila da nee preivjeti. Tako je dobio ime Cesare, znate, a ne jedno od onih borgijskih imena kao to su Juan, Pedro Luis ili Rodrigo. To je bilo ime babiina brata. "Meutim, podcijenile smo njegovu upornost. Preivio je. Juan se rodio i ubrzo je prerastao svojeg brata. Rodrigo je s obojicom jednako postupao, dao im je maeve, ponije i malene oklope, ali Cesare nije bio dovoljno jak za jahanje i

-327-

Pompea

uenje vitekih vjetina premda se vidjelo da je od sveg srca zavidio Juanu kada se razmetao na poniju ili s maem. Ali, imao je vrstu uma koji nije mogao bez uenja. Jako je mlad nauio itati, gledao je i sluao. Jednom mi je rekao da se iz tog doba najjasnije sjea kako lei na leaju u vrtu pored kue mojeg mua i slua ohara koji prelazi preko terase te maku koja vreba na njega. Bio je iznimno dijete. "Kada se rodila Lucrezia, imao je pet godina. Rodrigo je bio toliko oduevljen to ima ker da je ustrajao da oba djeaka dou u Subiaco i vide je. Nisam htjela da Cesare doe. Imala sam lo predosjeaj. Bila sam sigurna da e ga putovanje ubiti. Leala sam u krevetu, s novim djetetom u kolijevci pokraj sebe. Juan je dotrao u sobu i bacio se na mene ljubei mi lice, beskrajno brbljajui kako je sada nauio skoiti na ponija, a tata mu je obeao sokola za roendan. Tako sam jedva zamijetila da je Rodrigo, koji je nosio Cesarea, spustio djeaka pored kolijevke i predstavio mu njegovu novu sestru. Ali, uvijek se sjeam onoga to se zatim dogodilo. "Cesare je pogledao u kolijevku i ona mu je uzvratila pogled. Nije trepnula, samo je gledala, a oi su joj izgledale stare kao vjenost. Cesare je, jasno poput zvona, bez hripanja ili kalja, rekao da to sve mijenja. To sve mijenja. Kako jedan petogodinjak moe rei neto takvo, ak i netko kao Cesare? Od toga mi se najeila koa. Juan je prestao brbljati pa je ak i Rodrigo izgledao pomalo zbunjeno. Tada sam znala. Oduzeli su mi dijete i, umjesto njega, podmetnuli drugo. "Pokuala sam to rei Rodrigu, ali samo me pogladio po ruci i dao mi dijamantni prsten. Rekao je da su nove majke matovite i naloio babici da nae neto to e pomoi da mi se maternica stisne i mlijeko usahne. Rekao je da me treba vratiti u normalno stanje, a oi su mu toliko sjale da se to nije moglo krivo shvatiti. Vrijeme je prolazilo i nauila sam svoje sumnje zadrati za sebe. Cesare je ojaao. Na Lucrezijin prvi roendan bio je vii od Juana i mogao ga je nadmaiti u veini sportova premda se Juan estoko natjecao s njim, i to dobrim dijelom oko Lucrezije. ak i tada mogla je namamiti ptice s drvea, a njezin otac i braa stalno su je mazili. Rodrigo je rekao da je njezin uinak na Cesarea bio

-328-

Pompea

udesan, ali nisam tada imala povjerenja u nju, kao to ga nemam ni sada. Ona je vjetica i, kada je Cesareu spasila ivot, to je bilo u zloj namjeri, sigurna sam. "Bojim vas se, Violante. Vjetije ari poslale su vas ovamo i uinit u sve to je u mojoj moi kako bih vas zadrala daleko od sina." Pitala sam se vjeruje li uistinu u ono to je rekla. Ako nije tako, uvrijedila je moju pamet mislei da me moe uvjeriti da je to istina. Pogledala sam dojilju, ali bila je zaokupljena hranjenjem Camille. Sagnula glavu iznad djeteta iji su tihi zvukovi sisanja kao kamenii padali u ponor tiine koji se otvorio izmeu Monne Vannozze i mene dok sam razmiljala o njezinoj prii. Istina, Cesare i njegova sestra bili su jako bliski, daleko blii, pomislila sam osjeajui aljenje u utrobi, nego moja braa i ja. Meutim, ako je to bila veza u kojoj nije bilo uzajamne jednakosti, Cesare je bio jai od Donne Lucrezije. Zbog njegova ina u Urbinu ona je pala u nemoan bijes, ona je u stravi neznanja ekala ishod dogaaja u Senigalliji, a ne obrnuto. Je li Monna Vannozza tako malo poznavala sina? Ako je bilo arolije u njegovu preivljenju, on ju je nainio, a ne Lucrezia. Ona nije bila vie podmetnuto dijete od mene. Zatim sam se prisjetila neeg drugog, prizora iz ranog djetinjstva. Rahela Abravanel vukla me za kosu dok je plesala oko mene drei pramen moje kose u ruci, vrat mi se iskretao i iskretao dok se nisam morala okrenuti, a Rahela je sveano govorila: "Estera je dibuk, Estera je dibuk." Okolo, naokolo. Bez prestanka. to se Donni Lucreziji toliko svidjelo u meni? Zatvorila sam oi i nadala se da e Monna Vannozza pomisliti da sam zaspala. Moda sam zaspala. Moda su slike Cesarea i njegove sestre, koje su se uzajamno pribliavale i odvajale pa opet pribliavale unutar mojih kapaka, bile prikaze iz sna.

-329-

Pompea

ETVRTO POGLAVLJE
NEPI, RUJAN 1 5 0 3 . GODINE Uvijek si mi zamjerala to sam otiao iz Nepija bez pozdrava. Zar nisi shvatila da je pozdrav ve bio izreen? Smjesta sam znala da nismo u Tivoliju. Ondje sam esto bila s Donnom Lucrezijom koja je voljela taj gradi i obiavala govoriti da e oponaati cara Hadrijana i jednom ondje izgraditi vilu. Sile smo iz koije i razgibale ukoene udove u dvoritu tvrave izgraene radi provoda. Okruivala nas je ista vrsta zdepastih protutopovskih zidova na koje se Monna Vannozza poalila kada je opisivala Subiaco, a inilo se da su odaje za stanovanje niz okruglih tornjeva s uskim prorezima kao jedinim prozorima. Visoke zidine moda su predstavljale posljednje unapreenje vojne znanosti, ali zgrade unutar njih sigurno su bile stare stotine godina jer je mahovina izbijala iz buke, kao i stare mrlje od vode nalik tragovima suza. "Nepi", rekla je Monna Vannozza ispruivi ruke prema dubokom popodnevnom plavetnilu neba dok su joj dragulji svjetlucali na blagom suncu. "Taj djeak nikad ne radi nita to je rekao da e uiniti. Sumnjam da u imati dovoljno toplih haljina." Nepi. inilo se da mi se srce prevrnulo naopako iza rebara kada sam jo jedanput vidjela Donnu Lucreziju u Belfioreu - gola krvava stopala kripala su po krhotinama stakla i keramike, a ona je vritala kao da je Cesare moe uti sve do Urbina: " U Nepiju. Obeao si, zakleo si se da se nee upletati." Pogledala sam tornjeve bez prozora koji su bacali tamne sjene preko metea ljudi i ivotinja, kola i koija u dvoritu. Pitala sam se to su skrivali, a pogled mi se zaustavio na Cesareovoj nosiljci koja je zagonetno mirovala u sreditu sve te aktivnosti, okruena njegovim straarima, jo uvijek s navuenim zavjesama. Koje su rijei bile uhvaene u kamenju, kakva su djela bila izvedena u uskim vrpcama

-330-

Pompea

svjetlosti koje su se probijale kroz proreze i u sjenama izvan njihova dosega? Monna Vannozza, moda zamijetivi kuda gledam, prola je pokraj mene, tako blizu da sam na golim glenjevima osjetila prolazak njezinih skutova, i izdala zapovijedi straarima koji su se u nelagodi pomicali, ali nisu se pokorili. Michelotto nam je doao u pomo odvojivi se od skupine koja je mali top gurala na poloaj ispred najvieg od etiriju tornjeva tvrave. Povukao je zavjese na nosiljci. Sestra Arcangelo u samostanu obiavala je rabiti drvenu lutku spojenih udova kada nas je uila crtan. Jedan je dan djeak koji je punio tintarnice izvadio sve njezine klinove i zbog toga bi se svaki put kada bi sestra Arcangelo pokuala namjestiti lutku u neki poloaj ona bespomono sruila. Cesare me podsjetio na to kada su dva straara spojila dlanove i napravili mu oslonac, a druga dvojica izvukli ga iz nosiljke. Kada su ga uhvatili ispod pazuha, udovi su mu visjeli, a glava klonula. Njegove guste kovre mjestimice su zamijenile tamne tupe ekinje. Zaula sam bolni krik, a zatim iznenadnu zgranutu tiinu. Svi su zastali usred pokreta. Svi su se okrenuli prema meni - pralje razjapljenih usta koje su privijale svenjeve odjee na grudi, mule pakosnih oiju i nemirnih uiju, krepki vicarski pjeaci i par patuljaka koji su nosili kape sa zvoniima te mahali svinjskim mjehurima na tapovima, ba kao da namjeravaju odrati predstavu za gospodara. Camillina me dojilja saalno uhvatila za nadlakticu. Jesam li ja kriknula? Mislila sam da je kriknuo on. "Oh, Boe, Violante", proaptao je Giovanni uhvativi me za ruku, "to e biti s nama? Hou li jo uvijek biti vojvoda od Camerina?" Premda sam samo stisnula djeakovu ruku jer sam ga eljela smiriti, pomislila sam da ono to se treba dogoditi sada se dogaa. Povijest nisu izvjea iz novog svijeta ili suhoparna opaanja Herodota, Plutarha ili Livija koja sam neko prouavala s braom, ona je taj mali, tuni kaos, ta besciljna zbrka zbunjenih ena, djece i pasa te leoparda u kavezima. "Ne brini", rekla sam jer nije se imalo smisla brinuti. Cesarea su smjestili u Guvernerov toranj, a nisu ga uvali samo njegovi

-331-

Pompea

vicarski kopljanici, nego i majka te njezini sveenici. Okruila se njima virei izmeu njihovih crnih ili ipkastih ramena kao vojnik koji gleda neprijatelja iza barikade. Ja sam u meuvremenu ekala istraujui drevni zamak i njegovu okolicu, etajui po njegovim zdepastim bedemima i gledajui u malene kamene spilje soba, traei tragove onog to se tamo nekad dogodilo, to je Cesare nekad obeao sestri, a onda tako katastrofalno prekrio obeanje upadom u Urbino. Onda sam jednog jutra na dobro utabanoj stazi u zahod susrela Michelotta. Kakvi god bili zahodi u Guvernerovom tornju koje su za Donnu Lucreziju obnovili kada su je postavili na poloaj guvernerke Nepija, svi mi ostali morali smo rabiti zajedniki zahod neposredno iza zidina zamka na kraju gudure nesigurno sjedalo, ali higijensko jer je slap padao i odskakao u klanac dubok mnogo stopa. Kada smo se pozdravili, Monna Vannozza prola je pokraj nas uz zveket kljueva i utanje tekog damasta koji je voljela nositi. Njezina skupina sveenika urila je za njom oborivi glave na hladnom povjetarcu, ostavivi tragove tamjana i kamfora u zraku okusa hladnog kamena i uvelog lia. "Dolazi jesen", primijetio je Michelotto zakiljivi prema nebu punom uzvitlanih oblaka. "Kako je jutros va gospodar?" "Treba mu odmora, ali ima samo Don Jofrea koji se brine za njegove poslove, hm..." "eljela bih ga vidjeti." "I ja bih to elio." Mrano je pogledao leda Monne Vannozze, a zube. "Svi imamo mane, vidite." "Dolino je da mukarac iskazuje potovanje svojoj majci." "Kada bi se osjeao dovoljno dobro, iskazao bi joj potovanje izmom", rekao je usrdno Micheloto. "Doite danas. Neka sam proklet ako e sve biti po njezinu. A sada mi crijeva kau da ne mogu vie ekati, oprostite mi." Nisam se bojala Donne Vannozze. Rekla sam sama sebi da ona ima vie razloga da se boji mene ukoliko vjeruje da sam vjetica. Povjerivi Girolama Camillinoj zatim mi se iznenada iroko nasmijeio nudei mi udesan pogled na svoje upropatene

-332-

Pompea

dojilji, s kojom sam sada dijelila krevet u sobi napuenoj svim moguim enama u tornju u kojem su bile kuhinje i praonice za kuhinjsko posue, otila sam u Cesareove odaje. Kao i obino, dva su straara stajala ispred njegove spavae sobe, ali vrata su bila poluotvorena i ula sam tiho ustro mrmljanje koje je dopiralo iz nje. Izaao je ozbiljan lijenik nosei pokrivenu zdjelu, a pratila ga je sluavka sa svenjem prljave posteljine, obraza mokrih od suza. Osjetila sam hladnou. Kada je djevojka pohitala kraj mene, briui nos rukavom, eljela sam je upitati to se dogodilo, ali inilo se da mi je srce stegnulo grlo, kao da nije htjelo znati. Iznenada sam zaula snaan povik, gotovo krik koji se zavrio tugaljivim cviljenjem. "Lucia? Luda, gdje si? Neka mi je netko nae, ne mogu..." Nisam ekala da ujem to ne moe, nego sam kroz poluotvorena vrata jurnula prije nego to su me straari uspjeli zaustaviti. "On zove mene", rekla sam otiavi ravno do kreveta, rasprivi stado sveenika i lijenika te jo jednu malu sluavku koja se posve sama naprezala kako bi navukla istu plahtu ispod pacijenta koji se uvijao i bacakao. "Izbacite tu enu odavde. Ona mu eli nanijeti zlo." ula sam struganje maeva koje su iza mene vadili iz korica, ali bilo mi je svejedno. Ako sam trebala umrijeti, onda u barem umrijeti zbog toga to sam mu pokuala pomoi. Kada mu se tijelo ohladi, ublait e se njegova groznica. Bio je gotovo prevru na dodir - iz njega je zraila vrelina kao iz avla u Geheni. Uhvatila sam ga za rame i pokuala ga gurnuti na jastuke. Opet je kriknuo, a stari pas koji je bio uuren pored kreveta zareao je. Odskoila sam, a ruke su mi bile ljepljive od Cesareova znoja. I krvi. Njegova nona koulja bila je promoena, a s lea i prsa curile su mu mrlje blijede, smekaste krvi i utog gnoja. Iznad gornje usne nakupio mu se znoj i svjetlucao u podrezanoj kosi. Oi su mu gledale u prazno, zjenice su mu se rairile i u njima nije bilo nieg osim siunih odraza mojeg lica, lica te Lucije, tko god je ona bila. "Vamos", rekao je Michelotto iza mene. Nisam bila sigurna govori li straarima, Monni Vannozzi ili nekom od ljudi koji su se nagurali oko kreveta. Nije mi bilo stalo.

-333-

Pompea

"Treba mu zraka, treba ohladiti groznicu", rekla sam suzdravajui se od povraanja. "Svi se udaljite. Gledajte, ve je mirniji." Prestao mi se opirati i mirno je leao, poluzatvorenih oiju, a rukama je upao posteljinu u malim beskorisnim grevima. Sada sam vidjela da mu je koa, ondje gdje je bila vidljiva, prekrivena mjehurima i otvorenim ranama na mjestima gdje su se drugi mjehuri rasprsnuli. Runi zglobovi i lanci na prstima bili su mu nateeni kao u reumatiara. Disao je brzo, hripavo i smrdljivo kroz otvorena usta. Pomislila sam da bi se ionako ubrzo bio prestao bacakati jer je bio posve iscrpljen, ali su se sveenici prekriili, lijenici zakaljucali, proistili grla i protrljali vratove, a mala je sluavka uzviknula: "Ovo je udo!" Monna Vannozza skupila je svoju pratnju i otila iz sobe drei nos u zraku dok joj je osvetniki izraz bio na licu. Uskoro smo bili sami. Jedino je Michelotto ostao. "to trebate?" upitao me i ula sam kako Cesareu isto pitanje postavlja u drugaijim okolnostima. "Vodu i iste krpe. I spuvu ako je moete nai te vino i vodu, slatko ako ga ovdje ima." to bi Cesare odgovorio? Uhodu, ma, ovjeju glavu na tanjuru, zdravu kurvu? Kada je Michelotto otiao, zapovijedivi neto straarima na svojem barbarskom navarskom jeziku, ispruila sam se na krevetu pokraj Cesarea. Njegov se pas odmakao kada sam ga odgurnula cipelom ostavivi neto bijelih dlaka na ljubiastom svilenom prekrivau na kojem je bio izvezen grb Bisceglie. Zavjese kreveta bile su jednake, sve napravljene, kako sam pretpostavila, za tugovanje Donne Lucrezije, pokrovi za njezino slomljeno srce. Gladei ga po glavi, rekla sam mu da u sutra nai veseliju opremu za krevet kako bi se bre oporavio. Pazila sam da mi glas bude vedar premda nisam bila sigurna uje li me uope. Pipajui krhke kosti njegove lubanje, upitala sam se je li ve izvan dometa ljudskog sluha jer ono to je malena sluavka nazvala udom meni je izgledalo vie kao umiranje. Onda se ritam njegova disanja iznenada promijenio, produbio te je okrenuo glavu prema meni i protrljao je o moj struk.

-334-

Pompea

"Haljina je jako zgodna", rekao je premda su mu oi ostale zatvorene. Govorio je tiho. Oito nije govorio o mojoj haljini jer sam jo nosila staru haljinu koju je Marjam nala, jednobojnu, s visokim ovratnikom, prekratku i jako tijesnu u grudima. "Bit e lijepa mladenka, ali zna da ja ne mogu prisustvovati." "Zato ne?" Pomislila sam da mu je najbolje ugaati. "Zna zato ne." Sada je zvuao nestrpljivo pa sam smjesta poalila svoju odluku. Opet sam mu poela gladiti glavu i pokuala sam ga uutkati, ali taj me put moja "magija" iznevjerila. Odgurnuo me i uspravio se, ponovo praznih i izbuljenih oiju, usta iskrivljenih od uzrujanosti. Na donjoj usni pojavila mu se pukotina koja je poela krvariti. "Daj mi svoje cipele." "to?" Govorio je katalonskim jezikom, moda sam ga krivo razumjela. "Svoje cipele. Te koje nosi. Hajde, brzo! Nemamo cijeli dan." Skinula sam cipele i dodala mu ih. Stavivi jednu u krilo i drei drugu, zapoeo je slobodnom rukom kopkati pod krevetninom. "No", rekao je, "gdje je moj no? Posudi mi svoj no, draga." To mi se nije svialo, ali skinula sam no za jelo s ispletene konate vrpce privrene za pojas i ponudila mu ga. Nije bio jako otar, stoga bi moda bilo manje opasno dati mu ga nego uskratiti. Zaprepateno sam gledala kada je poeo raditi na potplatima mojih cipela pomno dijagonalno reui kou od pete do prstiju i onda natrag, onako kako se vepar priprema za peenje. "Evo", rekao je vrativi mi cipele, "sada se nee okliznuti kada taj glupan bude plesao s tobom. Naime, ve danima glaaju pod, a on te nee vrsto drati." Premda su potplati bili upropateni, navukla sam cipele jer je i to bilo bolje nego biti bos na hladnim kamenim podovima starog zamka. Tada me zgrabio prstima za ramena i neoekivanom snagom zario ih u moje kosti. "Ja sam uvijek s tobom, vidi, uvijek te uvam. Nikad to nemoj zaboraviti." Zatim me poljubio, grubim, gladnim, Ijutitim poljupcem. Zubi su mu se sudarili s mojima, jezik mu je grubo trljao moja usta, a srce mu je podrhtavalo na mojoj prsnoj kosti. "Sada idem. Ali, ne brini se. Mi nismo kao ono tele u Capraroli. Mi neemo umrijeti." Ispustio me, opet legao, okrenuo se od mene na bok i naoko zaspao ostavivi okus svoje krvi na mojim usnama. Jo sam se uvijek tresla kada

-335-

Pompea

se Michelotto vratio. "Evo." Na vrh krinje za odjeu pored kreveta stavio je vr, zdjelu i hrpicu savijenih ubrusa. "Je li sve u redu? I sami pomalo izgledate kao da imate groznicu." Rekla sam mu to se dogodilo. "to to znai?" upitala sam. Michelotto je slegnuo ramenima. "Nemam pojma." Bila sam sigurna da lae, ali toliko je vjeto lagao da sam znala da neu nita postii ako mu se usprotivim. Kasnije, u tamnici Aneoske tvrave, nije progovorio ak ni kada su ga muili i gotovo biste mogli povjerovati, barem se tako govorilo, da nikad nije uo za Cesarea Borgiju. "U svakom sluaju, sada je miran." "Da. Mislim da spava. Moda je groznica popustila." Dodirnula sam mu elo nadlanicom. inilo se hladnije, manje ljepljivo. "Hoete li ostati s njim? Moram nahraniti Girolama." Nisam htjela da dojilja zauzme moje mjesto, ne poto sam vidjela kako su rastavili Doroteju Carracciolo od keri. To se meni nee dogoditi. "Hou." Nasmijeio mi se, a ogrubjela koa nabrala mu se oko oiju boje ribiza. Od kakve je vanosti bila ta Lucia? Ovdje nije bila ona, nego ja. "Dobro ste to izveli, djevojko." "Vratit u se im budem mogla." Ispalo je da se tog dana nisam vratila, a ni idueg jer je Girolamo dobio groznicu i nisam ga se usudila ostaviti. Treeg je dana dola osobno Monna Vannozza i raspitala se za njega te upitala treba li mi to. "Kako je vojvoda, gospo?" upitala sam ne obazirui se na njezino pitanje. Bila sam ena s iscjeliteljskim rukama, zar ne? to bih mogla trebati? Uostalom, bila sam sigurna da su Girolamovi vreli obrazi i cendravo nezadovoljstvo uzrokovani samo izbijanjem zubia. Camillina dojilja, koja je odgojila petero vlastite djece i dojila jo troje, dala mu je da vae malen kotani prsten i to ga je naoko smirivalo. "Sjedi na stolcu i prima poslanstvo kardinala Carafe", priznala je, "Rekla bih da raspravljaju o izboru." Ogledala se po pretrpanoj sobi traei mjesto gdje bi sjela. Naposljetku, to je shvatio i mladi sveenik koji ju je pratio pa je s druge

-336-

Pompea

strane sobe donio niski tronoac spotiui se preko hrpa odjee i zguvane krevetnine. estoko ga je ietkala rukom prije nego to se spustila na njega i izgladila skutove na koljenima. Pomislila sam da krme koje je kupila u Rimu novcem pape Aleksandra mora odravati u jako dobrom stanju i jao si ga sluavci koja nije obrisala prainu iz kuta ili pospremila krevet. Girolamo je okrenuo glavu prema baki i upro u nju svoj tamni pogled bez treptanja. Jesam li samo umislila da je malo zadrhtao? Otar je povjetarac lupao kapcima i napuhavao podsuknje koje su visjele na zidu blizu jednog od uskih prozora. "Za doruak pojeo je dvije zdjele pilee juhe s bademovim mlijekom i pokuao zatraiti unku. Gospodin Torella rekao je da se boji da to ne bi bilo mudro", nastavila je. "Violante, neto u vam rei." Nagnula se prema meni s laktovima na koljenima i govorila tihim glasom da je sveenik ne uje. "Voljela bih da je umro u djetinjstvu jer je i Bog to sigurno htio. Voljela bih da nije poivio i iznevjerio sve nade koje sam polagala u njega." Nisam mogla zamisliti neto stranije i neprirodnije to bi majka mogla izrei. Meutim, kada sam to ula, osjetila sam nekakvo olakanje jer sam sada nedvojbeno znala da je luda, da to god mislila o Donni Lucreziji i to god ljudi nekad govorili o meni u sinagogi u Toledu, ni ona ni ja nismo vjetice. Ako je Cesare laskanjem naveo sudbinu da mu uini po volji, to je uinio sam. "Mislila sam da bi i on mogao jednog dana biti papa ali, oh, ne, imao je druge zamisli, zamisli koje su ga kraju dovele u sukob s ocem. A uvijek je trebao Rodrigovu zatitu, to god mislio o tome." "Vi sigurno ne mislite da je bio pogodan za crkvu, gospo?" "Ondje bi bio na sigurnom, siguran od... nje." "Zbilja, Monna Vannozza, ne mogu to vie sluati. Vaa je preuzviena ki bila ljubazna i velikoduna prema meni. Ona je moja kuma i ne smijem obraati pozornost na ono to tvrdite o njoj. Molim vas..." "Jako dobro, idem, ali vi ste glupa naivna djevojka i ne moete vidjeti ono to vam je pred nosom. I sami ovi zidovi to govore. Ili ste moda samo svojeglavi." Otila je gotovo se zaletjevi u Fatimu, tamnoputu djevojku koja je nosila

-337-

Pompea

naunice od nizova siunih zlatnika, a znoj joj je vonjao po kuminu. Mladi sveenik pohitao je za njom, a stranja mu je strana vrata pocrvenjela kao odgovor na Fatimina naliena usta i gole ruke. * Kasnije tog dana Michelotto me potraio u praonici gdje sam prala Girolamove pelene. "On pita za vas", rekao mi je naslonivi se na niski nadsvoeni ulaz, a iza glave bilo mu je stado uzburkanih oblaka i para se dizala na mjestu gdje su se stijena i ipraje sputali do potoka koji je bunar zamka opskrbljivao vodom. "Ne mogu..." Uspravila sam se od kamenog slivnika gurnuvi vlane pramenove kose s oiju rukom crvenom i nabranom kao u pralje. "Doi u im ovo zavrim." "Zapravo, zapovijedio je da doete." Michelotto je zvuao gotovo kao da se ispriava. To je pokazivalo koliko se sve promijenilo. "Ali..." "Pa, ni on ne izgleda ba najbolje." Odmotala sam plahtu koju sam bila omotala oko sebe jer sam pokuavala zatititi haljinu i slijedila ga. Cesare je sjedio na stolcu s visokim naslonom okrenutim prema prozoru njegove spavae sobe. Guvernerove odaje imale su prave prozore, dijelom zastakljene, i pogled na malen vrt i mjeavinu crvenih i utih krovova grada Nepija u podnoju brda. Kosa medena svjetlost jesenjeg sunca padala je na Cesareovu desnu nadlanicu poloenu na naslon za ruku, na opeklinu od baruta, sjajnu crvenozlatnu kosu i safir vjenanog prstena. Prsten je bio labav pa se spustio prema zglobu. Pored stolca nalazio se stoli s hrpama spisa, iji su peati s vrpca visjeli kao grozdovi udnog voa, grimiznog i ljubiastog, zelenog i zlatnog, a jedan je bio omiljene tamnosmee boje Donne Lucrezije. Prela sam preko sobe i nainila kniks, svjesna da se Michelotto povukao zatvorivi vrata iza sebe. "Hm, Violante, bih li ti trebao promijeniti ime? Bih li te moda trebao nazvati

-338-

Pompea

Panaceja ili Egerija? Kau da si mi spasila ivot." "Mislim da samo On koji daje i oduzima ivot moe to uiniti, pspodaru i neu se odvaiti rei da sam bila Njegovo orue. Vi ste jaki i dobro su se brinuli za vas." "Oh, za ime Boje, nemojmo poeti s tim gospodaru i rjekanjem! Zar nije malo prekasno za to? Jesi li dovela djeaka? Volio bih ga vidjeti. Majka kae da je moja slika i prilika." Zbilja? "Sada kada vidim da ste dobro, dovest u ga. Nisam bila sigurna... niste odgovorili na moje pismo." "Pismo?" Izgledao je zbunjeno. "Napisala sam pismo u kojem sam vam rekla da sam trudna. Moda ga niste dobili. Poslala sam... pjesmu Pietra Bemba." Tiina. Osjeala sam se posve glupo. Pitala sam se koliko mu je samo djevojaka napisalo pismo, platilo pisaru da ga napie ili je sanjalo o mojeg? "Oh, da..." polako je rekao, zatim proistio grlo, guvao nabore iroke brokatne halje koju je nosio, izravnao svoje manete od samurovine. "Pjesma nije bila Bembova." Kao da je znao kako sam dola do nje, kao da me razotkrio. "Nisi je smjela poslati. Zbog toga ti nisam odgovorio." Zagledala sam mu se u ruke, otvorila usta jer sam ga htjela upitati zato ne, vidjela sam kako mu se prsti iznenada stiu u pesnice bijelih zglobova i hvataju tkaninu halje kao da e je poderati. Rijei su mi umrle na jeziku. "ao mi je", proaptala sam i pokuala progutati slinu, ali usta su mi bila suha. Onda je podignuo ruke u kretnji otputanja, ispruio dlanove. Gurao me od sebe. "Nije vano. Bilo pa prolo. Volio bih vidjeti svojeg sina." "Sada?" "Zato ne? Misli da sam preruan? Boji se da u ga preplaiti?" Hrapavo se nasmijao. "Primjeujem da me nee pogledati, a nedavno nisi mogla odvratiti svoje velike oarane oi od mene." Zagledala sam se u svoje upropatene cipele. Moda me zarazilo udno pisanju takva pisma mukarcu poput Cesarea? Kakvo sam pravo imala misliti da e se sjeati

-339-

Pompea

praznovjerje Monne Vannozze, ali nekako sam osjeala da ova umanjena oronula prilika koju je visoki tamni stolac gotovo progutao uope nije Cesare. Kada bih ga pogledala u lice, shvatila bih to. Vie se ne bih mogla zavaravati i svi bi se moji snovi i sjeanja rasprili od njegovog mrtvakog pogleda. "I tako si Dalila naeg doba. Slab sam, glava mi je obrijana pa e otrati svojim Filistincima." "A u ovom trenutku, gospodaru, mislim da epate na obje noge." Noni zglobovi i glenjevi koje je stavio na stoli za noge natekli su mu kao runi zglobovi i ruke. "Ne mogu te slijediti." "Samo ako jako sporo hodam." "Nisam raspoloen za igre rijeima." Da budem iskrena, nisam bila ni ja. "Oprostite. Samson je epav u idovskoj legendi." "I pita se to je vidjela u njemu, zar ne?" Okrenuo je alu protiv sebe kao baklju. Sada sam ga pogledala, privuena iznenadnim povratkom njegovog starog ironinog humora - odjek vremena kada nisam znala da sam sretna, zahvaena svadbenom groznicom u Santa Mariji in Portico. Line kosti bile su mu otre poput noeva i katkad, ak i sada kada sam umorna, zatvorim oi i osjeam oiljke koje je ondje ostavio na donjoj strani mojih kapaka. Pogledao me kao hrabro dijete, odluno, ne znajui to e biti u budunosti, preplaeno i prkosno. Svakim skidanjem krinke, svakim slojem blistavosti kojeg se liio inilo mi se da ga manje razumijem. "Sjedni, Violante", rekao je. Nala sam tronoac i odvukla ga do prozorske udubine gdje se nalazio njegov stolac. Sjela sam i ekala. Igrao se prstenom, izravnao manete i na kraju rekao: "Djeca su mi vana." "Naravno, jesu. Morate imati nasljednike." "Istina, ali nisam to mislio." Zastao je, kao da nije siguran to je mislio, a zatim je opet zapoeo: "Kada je Juan postao gonfalonjer, moj je otac naruio novo uprizorenje pjesme Beatus vir za slubu Boju. Nakon to je Juan umro, a ta je ast zapala mene, naredio je da izvedu istu kompoziciju za moju investituru. A sada je mrtav. Nikad u njemu nisam mogao pobuditi dovoljno Ijubavi jer sam

-340-

Pompea

uvijek bio tek Juanov nadomjestak. Bio sam manje naoit, manje armantan, manje sposoban pobuditi Ijubav. Nisam bio dovoljno vaan da bi se za mene skladala nova glazba. Ono u emu sam bio bolji - strategija, taktika, politika, vlada, diplomacija - bilo je vano samo umu mojeg oca, a ne srcu. Nije me pozvao premda je znao da umire. Sve to vrijeme leao sam bolestan, samo jedan kat iznad njega, a nije poslao nekoga da pita kako sam. Nisam mogao nainiti mjesta za sebe u njegovu srcu, a sada je prekasno. Nema ga. Praina. Razumije li me?" Rijei od kamena, presavreno isklesane. Neto se u meni steglo, napravilo vrst vor u mojem trbuhu. "Znate li zato sam ovdje, Cesare?" Odmahnuo je glavom. "Iskreno, nisam razmiljao o tome." "Donna Lucrezia poslala me natrag ocu. Zbog Girolama." "Girolamo? Tako se djeak zove?" "Girolamo Giulio Cesare. Don Giulio dEste mu je kum." "Dobro. Giulio je poten ovjek. Zato onda nisi u oevoj kui?" "Zato to sam, kada sam stigla onamo, otkrila da je moj otac umro, a brat me nije htio primiri. Zbog vas." "Mene?" "Mojeg oca udarila je kap poto su vai ljudi doli..." zastala sam, udahnula, pokuala govoriti postojanim glasom, "pokupiti porez. Vjerujem da su se tako izrazili. ak su uzeli menoru koju smo iz panjolske donijele majka i ja. Kako bi vai vojnici dobili plau. Putovala sam kroz Romagnu jer sam htjela doi u Rim, naravno. Vidjela sam vojnike premda sam ih se pokuavala kloniti. Nisu se ponaali kao dobro plaeni ljudi, Cesare." "Artiljerija je skupa", mrzovoljno je primijetio. "Uutite i sluajte me. eljela sam vas ubiti. Onda me jedna dobra ena podsjetila da je Ijubav vanija od dunosti premda je, koliko znam, cijelog ivota obavljala svoju dunost, zato ne znam odakle joj ta mudrost. I zato sam vam donijela sina. On je va jedini sin i sada moramo misliti na njega. Kasnije e biti dovoljno vremena za aljenje za oevima." Srce mi je tako udaralo u grudima da sam se bojala da u pasti u nesvijest. Vid mi se zamaglio, a glava mi

-341-

Pompea

se inila kao napuhani mjehur - napola sam oekivala da e se podii s ramena i odletjeti kroz otvoreni prozor. "to misli da bi bilo najbolje za njega?" upitao je. Govorio je njeno, gotovo ponizno, ali nije me mogao tek tako razoruati. "Vi pitate mene? Vi ste veliki Valentino, pobjednik Senigallije, onaj..." "Potedi me sarkazma, eno. On poprilino umanjuje blistavost tvojeg posljednjeg zgodnog govora. Mogao bih mu dati pregrt titula, ali iskreno govorei, odrati ga na ivotu, ouvati sav ovaj..." Mahnuo je rukom prema prozoru, sobi, zamku. Rukav mu je zapeo za hrpu spisa i rasuo ih po podu. Onda je nastavio: "Ovaj cirkus mi je najvaniji. to misli, koliko ovdje ima ljudi? Sto e jesti kada doe zima? Nemam nita osim onog to je Michelotto uspio uzeti prije nego to su se leinari poeli okupljati oko Vatikana, a to malo moram upotrijebiti za odravanje Delia Rovereine guzice daleko od prijestolja svetog Petra ili je sa mnom gotovo. Jedva se mogu podii sa stolca, a o jahanju na elu vojske ne treba ni govoriti. Zna, bio sam mislio na sve. Sve, Violante, osim na to da u, nakon to mi otac umre, i sam patiti od groznice. "A sada sam tako umoran. Katkad se osjeam kao da mi na ramenima sjedi tamni demon, poput morskog starca princeze eherezade, i toliko me vrsto stee nogama i rukama da jedva mogu disati, a kretanje, razmiljanje ili bilo kakav posao ne treba ni spominjati." "Bolestan sam", napisao je. "Bolest ari u meni kao vatra u srcu vlanog sjenika, otkucava u noi kao smrtna ura pod krovom." Sada sam razumjela. "Trebali biste se pomiriti s Bogom, Cesare." "Zato? Jesi li se predomislila o meni, gospo lijenice? Ipak umirem?" "Ako ima nesklada izmeu mukarca i njegova Stvoritelja, nastupi melankolija." "Torella mi kae da je rije o neuravnoteenosti crne ui pa mi daje da jedem bijelu hranu kako bi se tome suprotstavila. Rekao bih da mi, krani, moramo ii zaobilaznijim putem do Boga jer nismo Njegov izabrani narod." "Pokuavam vam pomoi, a vi zbijate ale!" Iznenada je podignuo ruke okrenuvi nadlanice prema meni. Gesta predaje? iroki rukavi njegove halje skliznuli su prema ramenima razotkrivi mravost ruku i ranjenu kou punu mjehura. Meutim, Ili je mi to elio pokazati.

-342-

Pompea

"Vidi li oiljke?" upitao je izvijajui ruke. Na svakoj nadlanici bilo je moda est oiljaka, finih mostova podignute koe preko vena koje su ostavile lijenikove lancete za putanje krvi. "Od njih sam zapoeo misliti na sestrinu opaticu. Shvatio sam da je njezino proroanstvo bilo tono." "Kako tono?" Ispunila sam glas ustrim zdravim razumom, ali sjetila sam se - a vidjela sam da se i on sjetio - zgranutog bljedila njegova lica, naina na koji je zateturao, gotovo kao da su mu rijei sestre Osanne zadale udarac. "Dala mi je broj dvadeset. Tada sam mislio da govori o mojoj dobi. Budui da sam ve imao vie od dvadeset est godina, pomislio sam da je varalica koja mi samo laska. Ako je Lucrezia eli dati Ercoleu dEsteu, tim bolje, mislio sam. Ali, nedavno sam shvatio, ako broji mjesece od datuma njezina proroanstva do smrti mojeg oca, dobiva dvadeset. I tako, svaki put kada vidim mogunost da se izvuem iz ove nevolje, pogledam nadlanice i prisjeam se da to nema smisla, nema plana koji mogu smisliti, nema nieg to mogu poduzeti." "Oh, Cesare!" Ustala sam i prela kratak prostor izmeu nas, potaknuta nekom maglovitom zamisli da u ga utjeiti. Obujmila sam ga rukama, ali uzmaknuo je i propitao od boli kada su mi ruke dotaknule njegova ramena. Odmakla sam se i ispriala. Sumorno se nasmijao. "Dri se dalje od mene, Violante, jer sam car kraljevstva boli, zatoen u ledu." "Cesare, vi niste opet u bunilu, zar ne?" Odmahnuo je glavom. "Samo pogreno citiram Dantea. Na vrhuncu groznice lijenici su me uronili u bavu punu leda jer su mislili da e mi krv isklpjeti. Led mi je oderao veinu koe s tijela. Nisam umro, ali nisam ni iv." "Ali, ostali ste ivi. Dante se nije predao pa se ni vi ne smijete predati." "Dante je imao vjeru. Dante je imao Beatrice." "A vi imate samo mene. To mislite?" "Ne laskaj sama sebi. Rekao sam ti to mislim. Bio sam iskren prema tebi. Zar to ne moe shvatiti kao kompliment, onako kako sam i namjeravao?" "To je teret, odgovornost. Oekujete da neu nita uiniti sa znanjem koje ste mi dali? Isto bih tako mogla uzeti no i zabosti vam ga izmeu rebara." Uzeo me za ruke. Zagledala sam se u svoju kou, grubu i pocrvenjelu od

-343-

Pompea

sapuna za pranje rublja i sifilisa, te u njegovu, nateenu i izbrazdanu oiljcima. "Ti se ne predaje, zar ne?" "Da naginjem predaji, bila bih umrla kada je umrla moja majka i nikad vas ne bi srela, a vi ne biste imali sina. A prije nego to opet zaponete o tome kako mu ne moete biti ni od kakve koristi, razmislite o tome to ste mi rekli o Juanu i svojem ocu. ak i ako nemate gradove, topove ni dijamantno prstenje, moete mu dati svoju Ijubav i to e mu znaiti vie nego ita drugo." "Dovedi mi ga i vidjet emo. Sutra. Sada sam umoran. Mislim da u malo odspavati." "Dopustite da vam pomognem da legnete." "Za Ijubav Kristovu, mogu hodati tako daleko bez pomoi. Ostavi me!" Kada sam se krenula van, peta moje cipele, olabavjela od Cesareova napada u deliriju, zapela je za prorez izmeu dvije podne daske pa sam se spotaknula. "Evo", rekao je, "hvataj!" Meutim, presporo sam se okrenula i klju je uz zveket pao na pod. Kada sam se sagnula i podignula ga, nastavio je: "Na katu ispod ovog nalazi se soba u kojoj je moja sestra ostavila neto odjee i stvari. Prepostavljam da nosi odjeu iste veliine. Uzmi neto od toga." Bilo je nemogue znati je li se sjeao to je bio uinio ili da me bio poljubio. Nisam namjeravala prihvatiti njegovu ponudu. inilo mi se nekako nedolino kopati po stvarima Donne Lucrezije u njezinoj odsutnosti - inilo mi se kao da itam njezina privatna pisma ili prislukujem njezine razgovore. Meutim, kada me obuzela pomisao na novu haljinu koja bi mi dobro stajala, na isto rublje, nezakrpane arape i nepromoene cipele, nisam je mogla odagnati od sebe. Shvatila sam da lutam prema Guvernerovu tornju, stiui klju u ruci, a kroz glavu su mi promicale slike upamenih i zamiljenih haljina, kao da nije nita vie od krojaeve knjige uzoraka. Znala sam da me ljudi gledaju - Michelotto i Monna Vannozza, ba kao i Don Jofre kada je preao preko dvorita razgovarajui sa svojim tajnikom. Colonne, Don Prosperov glasnik, nedavno je Don Jofreu donio poruku da je njegova ena namjeravala otii s Don Prosperom u Napulj jer ga je htjela utjeiti zbog Cesareove prijevare, a Don Jofre muio se jer joj nije znao odgovoriti. Pomislila sam da moram barem otkljuati sobu i

-344-

Pompea

svima pokazati da me zanima i neto drugo osim Cesarea pa tako izbrisati razliite sloene osmijehe s njihovih lica. Na katu ispod Cesareovih odaja bile su dvije sobe - ona klju koje sam imala i riznica koju su uvala etiri Cesareova vicarska pjeaka u arenim odorama, sa svojim visokim kopljima. Ispruila sam klju ispred sebe kao propusnicu kada sam se pribliila vratima, a promatrale su me hladne oi ljudi s planina. Vrata su se zaglavila. Ne, neto je bilo iza njih. Morala sam ih gurnuti ramenom kako bih ih otvorila, a i tada sam se morala provui kroz usku pukotinu. Odluila sam da nita neu uzeti, samo u pogledati unutra. Tu bi moglo biti stvari koje bi Donna Lucrezia voljela uzeti, stvari koje bih mogla zapakirati i poslati po sljedeem glasniku koji e stii iz Ferrare. Meutim, munja koja je bljesnula promijenila mi je miljenje. Nisam bila primijetila da se vrijeme mijenja dok sam razgovarala s Cesareom, a zatim pohitala nahraniti Girolama pjevajui mu odsutna duha dok su mi se misli na suknje, prsluke i izvezene potkoulje vrtjele u umu. Bilo kako bilo, iznenadna eksplozija svjetlosti privukla mi je pozornost na prozorski prorez, na pljutanje kie po kamenom rubu, na smei smeurani list koji je plesao preko uske vrpce neba eline boje. Dolazila je zima. Trebale su mi vrste cipele i topao plat. Dugovala sam sinu brigu o svojem zdravlju. Grom je zatutnjao kada sam za sobom zatvorila vrata. Isprva je soba bila puna sjena, udnih zaobljenih oblika koji su se tek postupno pretvorili u zatvorene krinje i hrpe odjee. Meutim, dok sam se probijala kroz njih, shvatila sam da to nije bila odjea Donne Lucrezije. Prnjaci ukraeni rozetama i vrpcama kao lakrdijaki kostimi, rukavi i hlae do koljena od arene svile i zlatne tkanine, kape s draguljima i biserima velikim poput jaja, platevi podstavljeni krznom s filigranskim kopama, meke izme i zlatne ostruge bili su rasuti kao raskomadana trupla na bojnom polju, sve je bilo razbacano u posvemanjem neredu. Kada je munja drugi put bljesnula, sjaj dragulja gotovo me zaslijepio. Gazila sam kroz to bajno more nasumce uzimajui stvari kao da sam skitnica koja skuplja dragocjenosti na obali nekog kraljevstva iz bajke. Ovdje kapa od ljubiastog baruna - s toliko dragulja da je bila teka poput krune - ondje

-345-

Pompea

ostruga s vrhom od dijamanta. Koulje tako tanke da su mi kroz ruke klizile kao zrak, plesna cipela s potplatom od pozlaene koe koja je izgledala kao da je nitko nikad nije nosio, a potom i zelena izma od jaree koe ija je sara bila prekrivena blatom. Primaknula sam izmu nosu, kao da bi mi vonj zemlje mogao rei na kakvom je putovanju bila, ali zemlja je bila stara i suha pa se smrvila pod mojim prstima i nije vonjala ni po emu. Paunovo pero podrhtavalo je na jakom propuhu, tamnomodra fontana izbijala je iz turbana od zlatnog satena s kopom od komada uglaanog koralja. Zamislila sam duh princa Djema kako se kao popustljivi stric smijulji ludostima mladih ljudi i upitala sam se je li ga Cesare ikad nosio ili je to bio samo neki memento mori. Tu su bile sve koe koje je svukao, a sada nije bilo nijednog ukrasa, brade, rijeke crvene kose, podstave od miia, ak ni koe u kojoj se bio rodio. Naime, ostali su samo krv i kosti, vatra u njegovu srcu i kamen u njegovoj volji. Odloila sam izmu, prela prstima preko paunova pera, prekoraila krinje za odjeu i kutije za nakit te otila do stranje strane sobe gdje se niz suknji i prsluka dostojanstveno njihao sa ipke. Crnina, shvatila sam kada je sljedea munja obasjala bogat zagasit sjaj crnog satena, tanke pjene ipke na vratu, rukavu ili rubu suknje. Zbog toga ju je Donna Lucrezia ostavila. Izabrala sam tamnoljubiastu suknju i prsluk s crnim i bijelim prugama za koje sam pomislila da su sigurno bile namijenjene razdoblju polovinog alovanja. Bile su pomalo staromodne i uvelike preraskone za mene, ali dobro saivene, s dovoljno tkanine u suknji da je razreem i saijem drugu haljinu ako ustreba. U krinji s razbijenim lokotom bilo je rublje od egipatskog pamuka, lijepo izvezeno crnom svilom s viticama brljana i siunim spodobama Orfeja koji se osvre. Izvadila sam svilene arape ljubiaste i smeecrvene boje s crnim podvezicama, uredno sloene, namirisane cedrovinom. Brzo sam presvukla odjeu osjeajui se kao da inim neko nedjelo, gotovo kao da me Donna Lucrezia gleda dok ulazim u njezine suknje, navlaim njezine arape, privrujem prsluk preko vlastitih bujnih grudi kao nekad ona, sama sa svojim siniem iza tih zidova od opeke. Pomislila sam na cipele. Ili je ona stavila tu rije u moj um, praktinu grudu

-346-

Pompea

rijei koja je za sobom vukla pramenove tihog smijeha i plesnih melodija koje su svirali u susjednim sobama? Desetak pari bilo je poredano ispod niza haljina barunaste cipele, izme od jaree koe s pozlaenim petama i bisernim gumbima, visoke venecijanske drvene cipele za kiu. Uzimala sam jedan par za drugim traei najvre, pregledavajui koliko su potplati istroeni. Jako sam brzo nala prikladan par, a to su bile jahae izme od marokana koje su izgledale kao da nikad nisu bile noene i jedva su mi stezale stopala. Meutim, kada sam sjela na poklopac krinje i htjela ih obuti, zapeo mi je za oko drugi par. Nisu bile crne, nego od ruiastog satena, ukraene siunim biserima i smaragdima. Uzela sam ih jer sam samo htjela pogledati izradu. Zapravo, uvjeravala sam se da to radim samo iz puke radoznalosti. Te su cipele bile iznoene, istroenih peta, zgnjeenih prstiju, a jedna je na vrhu bila tamna od neeg to je izgledalo kao stara krvava mrlja. Srce mi se stegnulo kada sam se sjetila koliko smo esto sve plesale dok nam stopala nisu prokrvarila, a zatim provele dan s oblozima na nonim prstima i podignutih glenjeva, spremne da idue noi sve uinimo iznova. Kao da e se to zauvijek dogaati, kao da je to bilo jednako sigurno kao izlazak i zalazak sunca. Munja je obasjala suze u mojim oima i zaslijepila me. Steui cipele, izmjerila sam vrijeme izmeu munje i groma pa priekala da mi se vid vrati pipajui uzorak veza na cipelema, otrinu nonih prstiju, krivulju peta i neto drugo. Potplati tih cipela bili su popucali, ne, popreno razrezani. Odbacila sam ih kao da su mi opekle ruke. U iznenadnoj tiini iza groma ula sam kako dahem i promrljala neto nijeno. Rekla bih da sam ula i tiho pucketanje u vratnim kostima kada sam odmahnula glavom. Pokupivi staru odjeu, pobjegla sam. ak nisam zastala zakljuati vrata i bila sam tek napola svjesna zviduka vicarskih straara koji su prodirali kroz bubnjanje moje krvi u uima te da pete izama od Donne Lucrezije topou po podu poploanom kamenim ploama.

-347-

Pompea

* "Tko je ona?" Nije bilo straara na njegovim vratima, nieg i nikog tko bi me sprijeio od upada u sobu i postavljanja pitanja koje je u meni bujalo tako da mi se uinilo kako e mi se grudi rasprsnuti. "Tko je Luda?" Kapci na prozorima bili su zatvoreni. Vani je tutnjala grmljavina, tresui ih snagom svojeg glasa. Monna Vannozza sjedila je unutar drhtavog kruga svjetlosti svijee, s vezom u krilu. Lice koje je okrenula prema meni, blijedo, izrezbareno ispod njezine iroke kukuljice, velikih uiju ispunjenih mirnom znatieljom, bilo je poput sovina. "On spava", rekla je kao da ga nisu mogli probuditi gromovi i munje, moja vika ili vrata koja su tresnula o zid. Kao da ne bi mogao leati iza navuenih zavjesa na krevetu sluajui oluju, itanje i pucketanje voska svijee, struganje niti kroz tkaninu, kucanje vlastitog srca, demona koji mu brblja u uho. Toliko se ponosila njegovom vjetinom sluanja, Premjerila me i prezrivo puhnula kroz svoj dugaak nos. "I tako ste sada drskosti dodali krau, zar ne?" "Njegova je milost rekla da smijem uzeti neke stvari. Dao mi je klju. Moje cipele... hm, vidjeli ste kakva mi je haljina. Dolazi zima. A Donna Lucrezia nee trebati ove stvari sada kada se preudala." Monna Vannozza nije se htjela obazreti na posljednju primjedbu. "Vi govorite o praktinim stvarima, ali znam vau igru. Vratit ete te stvari kamo pripadaju. Zabranjujem vam da vas moj sin vidi u odjei podmetnutog djeteta. ok bi ga ubio." Uspravila sam lea, podignula ramena, stisnula pesnice jer nisam htjela da mi se ruke tresu. "Va sin zapovijeda u ovoj kui, gospo, a ne vi. Presvui u se ako on to naredi, inae ne." Nisam ekala odgovor. eljela sam da Cesare spava, eljela sam da se sutra probudi i opet bude kakav je nekad bio - jak, zabavan i na vlasti. Duha s rukama krhkim kao krila uginulih moljaca i njegovog sumornog govora o demonima bojala sam se daleko vie nego to sam se ikad bojala stranog vojvode koji mi je obiavao namigivati tijekom dosadnih kazalinih prizora i nasmijavati me. eljela sam ga upitati o Luciji i biti sigurna

-348-

Pompea

da e mi rei neku glatku i zabavnu la. Poslije dva hladna i kina dana stigao je posljednji blagi dah ljeta. Na obroncima ispod zamka zapoela je berba groa, a u vonjaku zamka svi smo se iznenada dali na skupljanje kruaka, ranih jabuka i debelih zlatnih marelica koje su se sunale pored zidova toplih poput mesa. Poslije oluja i apatije koju su izazvali niski oblaci, siva svjetlost i zadimljene vatre, bili smo proeti osjeajem hitrine, osjeajem da ne moemo zauvijek ostati ovdje. U Rimu je zapoela konklava za izbor nasljednika Cesareova oca, a meu onima koji su zabrinuto ekali njezin ishod nesumnjivo je bilo mnogo ljudi koje je Cesare liio imetka prilikom osvajanja Romagne. Meutim, dok smo istili voe i stavljali ga u boce, mi, ene i djeca, smijale smo se, pjevale i naklapale oko velikog drvenog stola u kuhinji, na kojem su bile porezotine od noeva i glatke udubine od godina mijeenja tijesta, te smo znale smo da smo i ovdje u sreditu neeg. Mrea podataka irila se iz Nepija i vraala natrag u Nepi, veleposlanstva su stizala svakog dana, katkad svaki sat, iz cijele Italije i izvan nje glasnici su dolazili i odlazili, katkad u Cesareovoj livreji, i nosili su zapeaena pisma, katkad u neobiljeenoj odjei, to je znailo da ne nose nita. Mislila sam da je zaboravio na Girolama i zasad mi je bilo drago to je tako jer sam znala da u, kada ga opet vidim, morati saznati istinu o Luciji, a nisam bila sigurna da u imati hrabrosti za to. Usprkos neprijateljstvu Monne Vannozze, kao majka vojvodina sina uivala sam osobit poloaj meu enama u zamku. Prema meni ponaale su se kao da sam uistinu njegova ljubavnica, a ja sam rado podravala to pretvaranje. Moda bi, kada bismo sve dovoljno usrdno hinile, to doista postala istina. Tako, kada sam se neoekivano suoila s njim u vrtu, srce mi je uinilo neto sloeno, to je bilo jednako povezano sa stravom koliko i sa udnjom. "Vidite, Violante", rekao je mahnuvi tapom od ebanovine u mojem smjeru, "Sfinginoj zagonetki prkosim time to hodam na tri noge usred dana." Oito su ga zglobovi jo uvijek boljeli premda je bio malo dobio na teini i imao je neto rumenila u obrazima, a u njegovu osmijehu, uokvirenom grubim dlaicama nove brade, bilo je estokog veselja jednog pirata. Izala sam jer sam htjela

-349-

Pompea

pronai mirno mjesto i nahraniti Girolama, odmoriti lea na toplom kamenu poslije sati naginjanja iznad kuhinjskog stola. Imao je cijelu pratnju. Njegov tajnik Agapito koji se nedavno vratio iz Rima i Torella razgovarali su u hodu, nalik na par crnih vrana. Jedan maleni pa bio je gotovo skriven iza hrpe jastuka, a drugi je teturao pod tovarom knjiga i gitare. Ozbiljna djevojka koatih zglobova nosila je vr vina i pehar na pladnju istodobno stisnuvi pod ruku lepezu s dugakom drkom. Napravila sam kniks. "Drago mi je to vas vidim na nogama, gospodaru." "Osjeam se puno jae. Doite i sjednite pokraj mene. Upoznajte me sa svojim sinom." Krevet za njega postavili su u umarku limuna okrenutom na terase maslina koje su se kao tamne pesnice zgrile uz crvenu zemlju. Listovi stabala limuna sjajili su pod modrim nebom premda smo ovdje bili previsoko za dobre limune pa je voe jo bilo zeleno, kiselo i ista mirisa. ekali smo dok su njegovi sluge opremali krevet jastucima i pokrivaima. Girolamo je poeo cendrati. Pokuala sam ga smiriti, gladila sam mu paperjastu glavu i aptala, ali bila sam napeta jer sam se bojala da e Cesare izgubiti strpljenje sa zaplakanim djetetom i otpustiti nas, a moj je gladni sin nanjuio mlijeko. "Zapjevat u mu", rekao je Cesare i proistio grlo. Pokuao je otpjevati nekoliko rijei neke uspavanke, ali brzo je odustao. "Ne mogu. Glas mi je slab otkad sam se razbolio." "Oporavit e se. Sjeam se da lijepo pjevate, gospodaru." "Hm, u svakom sluaju milozvunije nego to vae dijete. Ne, stavi dva iza mojih leda, deko!" otresao se na paa koji je stavljao jastuke. "I stavi vino ovdje gdje ga mogu dosei", dodao je izmijenivi pogled s ozbiljnom djevojkom kakva sam nekad bila, a nisam to eljela. "Zao mi je. Gladan je", rekla sam. "Onda ga nahranite." Osjetila sam da crvenim. "Evo ovdje. Ako se malo odmaknem, ima mjesta za vas na rubu kreveta. to je? Mislite da nikad prije nisam vidio kako majka doji dijete? Tako mi milostivih

-350-

Pompea

Bojih uiju, eno, zaepite mu usta prije nego to me ne zaglui!" To je rekao kao da je bio poprilino ponosan na injenicu da ga je Girolamo mogao zagluiti. "A vi, svi ostali, ostavite nas! Gospodaru Agapito, pripremite pisma o kojima smo govorili i donesite ih ovamo da ih potpiem." Njegova se pratnja duboko naklonila i otila rasprivi se meu stablima limuna kao da je nikad i nije bilo, kao da su duhovi drvea pripremili tu sjenicu za nas, s jastucima namirisanim cedrovinom, knjigama u koricama optoenim draguljima, srebrnim vrem za vino, vitkom panjolskom gitarom prislonjenom na krevet. Cesare me gledao gotovo jednako gladno i estoko kao Girolamo kada sam raskopala prsluk i stavila sina na dojku. Znala sam to skriva po postienom nainu na koji je uzeo knjigu s hrpe pored sebe i otvorio je na krilu. Meutim, rekao je samo: "Odjea moje sestre dobro ti pristaje." "Hvala vam." Nasmijeila sam mu se, a njegov je pak pogled izgledao udno bolan. Ispruila sam ruku i dotaknula mu stopalo. Moda zbog topline njegove koe koja je prodirala kroz finu arapu, zbog mirisa limuna, ptice koja je negdje pjevala kao da je proljee ili ugodnog osjeaja djetetovih usta koja su me povlaila za bradavicu na dojci, umjesto da ga upitam o Luciji i zarezanim plesnim cipelama, rekla sam: "Jo vas uvijek volim." Gotovo kao da mi je rekao da ga se vie ne moe voljeti u takvu stanju raspadanja, omravjela tijela, oderane koe i zbog naina na koji je njegova lubanja izgledala tako bijela i koata kada je skinuo kapu i preao prstima kroz ekinje tamnocrvene kose. Kada sam to rekla, kao da su se sve rijei koje su bile tako vrsto zavezane u meni poele odmatati pa se nisam mogla zaustaviti. "Dopustite da ostanem s vama. Ne bih traila mnogo, samo da vas katkad vidim. Mogli bismo imati jo sinova. Bila bih diskretna, nikad ne bih posramila vas ili vau enu. I sama bih se udala, ukoliko biste to eljeli, za nekog starijeg i vrijednog potovanja. Ne bih oekivala da mi budete vjerni ili ak da me naroito volite. Ali, voljela bih pokoju no spavati s vama i idueg se jutra probuditi pokraj vas. elim samo da mi dopustite da vas volim jer bih mogla... ne znam... prestati disati ili tako neto."

-351-

Pompea

Girolamova usta olabavila su se oko moje bradavice, oi su mu se zatvorile i zapoeo je slatko, tiho hrkati. Umjesto da se pokrijem, okrenula sam se prema Cesareu nudei mu svoje tijelo. Moje grudi vie nisu bile plitki jastuii buntovnog mesa koje je milovao u sestrinom vrtu naranaa, nego nabrekle od svrhe. Bradavice su mi bile njene i uspravne pod peckavim dodirom povjetarca. Bila sam lijepa kao Helena ili Eva kada su je Adamove oi prvi put ugledale. Sjeanje na Cesareov dodir obasjalo mi je kou, osjetila sam topao teret njegova trbuha na mojem, otrinu boka uz bok, slatku bol njega unutar mene, njegov jezik s okusom rumarina u mojim ustima i sve je bilo jednako stvarno kao nekad. Na trenutak bio je miran. Sve je bilo mirno osim mojeg srca koje mi je lupalo u grudima i svjetlosti koja je plesala meu liem limunovih stabala. Zatim je proaptao ne, podignuo ruke i odbio me. "Mislite li da je to mislila ona ena koja je obavljala dunost, a priala vam o ljubavi?" Njegove oi gledale su moje ustrajno poput redovnika. Njegova je majka rekla da je bio nauio sluati kljocanje kukca koji hoda po kamenoj ploi staze, tih krik stida koji mi je puzao preko koe. Okrenula sam mu lea, pogrbivi se preko svojeg golog tijela, i pokuavala urediti odjeu, ali ruke su mi toliko drhtale da sam zapetljala sve kukice i vrpce. "Oprostite mi." "Daj mi dijete", ljubazno je rekao Cesare. Pomislio je, rekla bih, da njega molim za oprotaj. Okrenula sam se tek toliko da moe uzeti Girolama, ali odvratila sam pogled. "Obino..." "Ja u ga odmotati", izjavio je Cesare. "elio bih biti siguran da su mu udovi ravni." "... ga odmotam", zavrila sam pa smo se nasmijali na tu podudarnost. "Da ja to uinim?" "Mogu i sam." Sumnjala sam u to i zabrinuto gledala kada je izvukao jedan od jastuka iza lea, stavio ga u krilo i poloio dijete na njega, a zatim zapoeo odmotavati poveze. Obavio je tu zadau s mnogo pouzdanja i bez ikakva Girolamova prigovora.

-352-

Pompea

Dijete je upiralo oi u oca i zatim, osloboen poveza, malo je kriknulo od uitka i popialo se na jastuk. "Oh, ne!" "To je u redu, dobro cilja. Uspio je promaiti moju i svoju odjeu", rekao je Cesare podignuvi Girolamove testise vrhom prsta i gladei rukom noge kao da provjerava kakvou konja. "Nita nije bolje od pianja na zraku, a, Girolamo?" "Jako ste strpljivi s njim, gospodaru." "Hm, uvijek je bilo mnogo dojenadi naokolo. Navikne se." "Ljudi vas openito ne poznaju takva, gospodaru, kao velikog patrijarha." "Nisam bio glava obitelji do nedavno", mirno je odgovorio. Zatim se slabo nasmijao i protrljao bradu lankom slobodne ruke. "I sada kada je zbilja trebam, lijenici su me liili moje patrijarhalne brade." "Mislim da je bila malo urednija od Mojsijeve. I opet raste. Kada Girolamo bude imao prednje zube, sigurna sam da e vaa brada biti ponos Italije." "Samo moja brada, misli? Zabrinut sam zbog tog izbora, Violante. Delia Rovere sigurno se natjee, a on je jedini ovjek ije se pameti bojim. On nikad nee biti moj saveznik. Ono to on eli preblizu je onom to ja elim." "Tko god bio papa, potreban mu je dobar gonfalonjer. Nema boljeg od vas." "Ali, naalost, razotkrio sam se. Svatko zna da moja ambicija see dalje od skupljanja sveenikih poreza i punjenja krinja Svetog Petra. Delia Rovere radije bi stavio korpiona u vlastitu cipelu nego mi dao vojsku. Uostalom, vjerojatno bi radije sam obavio taj posao. Osim Ippolita, on je jedini kardinal kojeg poznajem koji se bolje osjea u oklopu nego u grimiznoj svili." "Ippolito?" Nisam mogla zamisliti Ippolita u oklopu. "Ne daj se zavarati njegovim uljudnim ponaanjem. On strojeve rata voli jednako kao i Alfonso, samo on to bolje prikriva. Mladi se moraju pretvarati ako ele uspjeti u svijetu." "Kao to se vi pretvarate sa mnom?" "Postupam prema tebi najiskrenije to mogu." Zvuao je povrijeeno. Girolamo je zajecao.

-353-

Pompea

"Mislim da mu postaje hladno. Dajte mi ga i odjenut u ga." Cesare mi ga je vratio i, dok sam ga odijevala, sagnula sam se i poljubila ga u elo udiui njegov miris, vonj kiselog mlijeka, vanilije i lanenih povoja osuenih iznad zadimljene vatre. "A tko je Lucia?" "Nitko, izmiljotina." Odgovorio je prebrzo, prespremno. ak nije pokuao prikriti la. Razljutila me pomisao da nisam zasluila ni hinjenu iskrenost, pantomimu zbunjenosti i traenja u sjeanju imena neke napola zaboravljene ljubavnice. "Izmiljotina koju ste zvali u deliriju. Nala sam cipele, Cesare, skrivene meu stvarima Donne Lucrezije. Potplati su bili zatezani ba kao to se zatezali moje." Sada je usitinu izgledao zbunjeno. "to?" "U groznici ste mi uzeli cipele i razrezali cipele na komade. Ovako." Rubom dlana iscrtala sam u zraku ispred sebe rombove. "A u sobi s odjeom nalazi se isti takav par meu stvarima Donne Lucrezije." "Hm, to me ne udi. Ona to radi jer se ne eli okliznuti kada plee. To pomae da se cipele dre za pod. Sigurno ste vidjeli druge parove njezinih cipela zarezanih na isti nain ili ste jako nepaljiva dvorska dama?" "Ali, vi..." Poljubili ste me, htjela sam rei, ali rijei su mi zapele u grlu. Kada bih govorila o poljupcu, rasprio bi se u zrak kao parfem ili jutarnja maglica na suncu. "Nije udo to vas je otpustila." "Nije me otpustila, ona..." "Da?" Sklopio je ruke na trbuhu i ekao. to sam mogla rei? emu ita rei kada je ve znao odgovor? Ustala sam. Otii u. Uzet u konja i jo taj dan napusriti Nepi. Vratit u se u Rim i zamoliti Elija da mi se smiluje, odrei u se svojeg preobraenja i nikad vie neu zai meu krane. Neka bace Cesarea u Tibet kao njegova brata Juana ili neka ga izaberu za cara Rimskog Carstva, bit e mi svejedno. Neka ive i umru kako im se svia - on, njegova sestra, njegova majka, Angela, svi oni sa svojim hladnim sjajem i kobnim armom. Iznenada smo zauli da netko tri prema nama topui po pjeanoj stazi. Netko je vikao Cesareovo ime.

-354-

Pompea

"Gdje si, brate? Gotovo je. Habemus Papam." Don Jofre, crven i bez daha, briui nadlanicom znoj s gornje usne. Glasnik, lica pokrivena bijelom prainom, naglo je stao iza njega i naklonio se. "Tko je izabran?" upitao je Cesare. Njegov je glas bio miran, ali lijevo oko poelo mu je trzati, a prsti su mu se jae stegnuli. Pretpostavljam da je prolo samo nekoliko sekundi prije nego to je Don Jofre odgovorio, a ipak sam se zagledala u Cesareove ruke i pomislila to sve znaju - kako pobuditi uitak ili stisnuti garotu, smiriti konja, napisati sonet ili potpisati smrtnu osudu. Uinilo mi se da su proli sati prije nego to je Don Jofre rekao: "Piccolomini." Shvatila da uope nisam disala. "to ti misli, Jofre?" na kraju je upitao. "Ja?" Jofreovi su obrazi sada problijedili jednako koliko su se prije crvenjeli. "Hm, ja..." "Kardinal Piccolomini uen je ovjek", brzo sam rekla. Sjeala sam ga se kao krhkog ozbiljnog ovjeka koji se zanimao za moje preobraenje jer su katkad slubenici mojeg oca u njegovo ime pregovarali o kupnji rijetkih viejezinih Biblija. "Mislim da se nee potruditi promijeniti ovozemaljske prilike sve dok nita ne krene po zlu. Vjerujem da e vas postaviti na stari poloaj, vaa milosti." Cesare je izgledao kao da mu je kamen pao sa srca, gotovo sam pomislila da je zahvalan. "Da. A njegov stric, Pio II, dugovao je mojem ocu za svoj izbor i bio mu je sklon u mnogoemu. Koje e ime uzeti?" "Takoer Pio", odgovorio je Jofre. "Dobro, dobro. Onda u mu pisati i podsjetiti ga da moe slijediti striev uzor na praktinije naine umjesto da se samo nazove po njemu. Kako je proteklo glasovanje?" Jofre je nestrpljivo pucnuo prstima prema glasniku koji je izvadio pismo iz torbe i dodao ga Jofreu. Jofre je raskinuo peat i pregledao sadraj. "Della Rovere pobijedio je u prvom glasovanju." Cesare je zareao. Jofre je hitro nastavio. "Pa su se DAmboise i Ascanio Sforza u drugom glasovanju udruili i predloili Piccolominija."

-355-

Pompea

"Onda je Agapito sretno pomijeao moje upute i vlastitu inicijativu te ih dobro savjetovao", rekao je Cesare. "Nitko ne moe prigovoriti Piccolominiju. On nema politikih interesa, nema obitelj koja oekuje da je uzdigne. Ali, trebamo biti brzi. Moji e neprijatelji smjesta zapoeti aptati u njegovo uho pokuavajui ga uvjeriti da sam ih nezakonito izbacio iz njihovih upa. Moram se pobrinuti za njegovo srce prije nego to drugi ne zavladaju njime." "Svi kau da on nije dobrog zdravlja", dodao je Jofre sretno. Mogue implikacije kratke papinske vlade nisu ga uznemiravale ako je Cesare opet zadobio svoju karakteristinu odlunost. "Uasno pati od kostobolje." "Onda", rekao je Cesare oprezno birajui rijei, "imat e suuti prema mojem vlastitom stanju. Hajde, Jofre, daj mi ruku, treba obaviti mnogo toga." Jofre mu je pomogao ustati, ali Cesare je energino epajui krenuo ispred brata, to me podsjetilo na njegova oca. Onda je iznenada zastao, tako naglo da je Jofre morao hitro zakoraiti ustranu kako se ne bi sudario s njim. "Oh, gotovo sam zaboravio!" rekao mi je kopkajui u depu skrivenom medu podstavljenim plohama svojeg prnjaka. "Evo." Dobacio mi je kutijicu i kimnuo u znak odobravanja kada sam je uspjela uhvatiti slobodnom rukom. Bila je to zlatna i emajlirana kutijica koju mu je gospodin Torella dao za pilule protiv sifilisa. "Primijetio sam... malene oiljke kada ste..." Traio je diskretne rijei kojima e se posluiti pred bratom i glasnikom iz Rima, ali na kraju je utekao nejasnoj gesti zaobljenih ruku pred prsima. "Morate se pobrinuti da ouvate zdravlje mojeg sina." Don Jofre se zasmijuljio i malo odmaknuo od mene. I sam bi imao sifilis, pomislila sam strano crvenih obraza, kada bi se ta napuljska kurva kojom se oenio ikad udostojala lei u njegov krevet. "Ali, zar ih vi ne trebate?" upitala sam Cesarea. "Oh, izlijeen sam! Francuska bolest ne moe ivjeti uz tercijsku groznicu. Torella mi kae da su loi susjedi pa tercijska groznica uvijek progna drugu bolest. Uzmite ih, a naredit u da vam Torella napravi jo pilula." "Hvala vam", rekla sam premda ono to sam osjeala nije bila zahvalnost.

-356-

Pompea

* Novi je Papa ubrzo potvrdio Cesarea u svim njegovim zaduenjima, ali inilo se da mu nije po volji dopustiti da se Cesare vrati u Rim. alio je to ne moe jamiti za vojvodinu sigurnost i nikad nee moi oprostiti sebi ako bude mislio da bi njegova djela mogla ugroziti ljubljenog sina njegovog svetog prethodnika. "A ipak ovdje nisam ba siguran", bjesnio je Cesare, a od toga se manje vana kuhinjska posluga razbjeala. Pokazivao je Giovanniju kako ubiti slatkovodnog raka, a ovjek koji mu je bio donio desetak rakova u bavi vode iz jezera u Braccianu rekao mu je o glasinama da Guidobaldo od Urbina pokuava podii vojsku i navaliti na Nepi. Zabo je no u rakovu glavu, a zatim vjeto prevrnuo stvorenje kroz Pitagorin kut sve dok otrica noa nije bila usporedna sa sredinom leda. Klijeta su mu se slabo pomicala. Giovanni je to gledao otvorenih usta i oiju okruglih poput kestena. "Vidi, mora biti brz ili e sve upropastiti." "Moda biste trebali otii u Romagnu", rekla sam shvativi dvostruko znaenje njegovih rijei. Probio je noem rakova lea, "Evo", rekao je Giovanniju, "ti ga oisti. Trbuh i sve tamne komadie iz repa. To bi bio kukaviki in", odgovorio mi je. "Ili razuman in. Jo jednom ondje izgradite bazu moi, a zatim poite u Rim." "ene nita ne razumiju. Ne, Giovanni, to je ikra. Morat e nauiti razliku, deko, ili nikad nee daleko stii u udvaranju." Pogledao me, nasmijao se, a neposredno ispod mojih rebara kao da se neto otopilo. Voljela sam njegovu hladnokrvnost i nain na koji me uvijek znao nasmijati pa sam znala da ga neu ostaviti. * Papa Pio zapravo se jako brzo predomislio premda je nama koji smo gledali kako se Cesare jedi u Nepiju ekanje izgledalo beskrajno. Bio je nae sunce i mjesec, a njegovo loe raspoloenje djelovalo je na sve nas kao promjena

-357-

Pompea

vremena. Jesen je ostala zlatna i lijepa, a ipak su me kosti boljele od zabrinutosti, kao da bolujem od zimske groznice. Postala sam nestrpljiva s Girolamom kojem su rasli zubi. Nije volio kada sam ga pokuavala odbiti od sise. Njegov me pla toliko zabolio da sam se otresla na njega, a zatim sam od grinje savjesti popustila i stavila ga na dojku. Monna Vannozza rekla mi je da bih ga trebala dati Camillinoj dojilji. Rekla mi je da sam postala ovisna o djetetu kao to neki ljudi postaju ovisni o maku. Neu ponoviti to sam joj uzvratila jer se stidim. Zatim, jednog popodneva, dok sam etala u brdima iza zamka, pokuavajui smiriti ivce i odvratiti um od bolnih grudi, srela sam kod vrata Don Jofrea sa svenjem pisama. Uvijek bi prvi pozdravio glasnike koji su gotovo svakog dana stizali iz Rima, Ferrare ili francuskog dvora i uvijek se nadao da e dobiti pismo od grene princeze Sancije, ali je bio osuen na razoaranje. Meutim, danas se smijeio od uha do uha razotkrivi svoja tri preostala onjaka i pukotinu gdje je bio etvrti dok ga nije izgubio u tunjavi. "Napokon je to uinio", povikao je Jofre maui pergamentom na kojem je bio Papin peat. "Cesare je nagovorio starog jarca da nas pusti da odemo kui." "Volio bih da ne ita moja pisma, braco." Cesare, gol do pojasa, vukui stari tupi ma po izbrazdanoj praini dvorita, govorio je tiho, ali je upro u Don Jofrea pogled bezizraajan kao u zmije. "Ja... mislio sam da se odmara. Nisam te elio uznemiriti neim nevanim." "Maevao sam s Michelottom. Moram povratiti snagu sada kada u opet biti gonfalonjer." Na prsima jo su mu bili tragovi ledene kupke, krpice mrtvaki bijele boje i nabrana koa gdje nije rasla dlaka, kao da je pehar koji sam jednom ocrtala vrhovima prstiju bio razbijen i loe popravljen. "Daj mi pismo, Jof." Jofre mu ga je dao. Rastvorio je smotani pergament i preletio oima preko njega pa se slabo nasmijeio. "Znate, napisao je pismo u kojem je starom Piccolominiju rekao da umire", rekao mi je Jofre. "Preklinjao ga je da mu bude doputeno otii kui i umrijeti u miru. A glupi mu je starkelja povjerovao. ini se da je rekao ferrarskom

-358-

Pompea

veleposlaniku da nikad nije mislio da e aliti vojvodu, ali da sada uvida da ga ali iz dubine due." Jofre se nasmijuljio na svoj nain koji me razdraivao. "Jezik za zube, Jofre. Blebee gluposti kao nekakva djevojka." "Njegova Svetost bit e jako iznenaena kada vas vidi, gospodaru", rekla sam. "Ugodno iznenaena, sigurna sam." "Ah, ali umire se na mnogo naina, Violante."

-359-

Pompea

P ETO

POGLAVLJE

RIM, LISTOPAD I503. GODINE Sjeam se mjesta gdje smo se obiavali skrivati meu vokama, gdje sam zgnjeio bubamaru jer sam bio siguran da nikad neemo zatrebati njezinu siunu zalihu sree. Za svaki nain smrti postoji nain obrane. Rim je bio prepun Cesareovih neprijatelja, leinara, kako je on to sroio, koji su se doli poastiti njegovim truplom i opasnijih no ikad sada kada su bili osueni na gladovanje. Nakon to smo se vratili u Palau San Clemente, Cesare bi je rijetko ostavljao, a nikad poslije sumraka. Velika su vrata ostala zakljuana i zabarikadirana i, usprkos prigovorima iz Vatikana i svih vanih rimskih obitelji, niz malih topova bio je postavljen na trgu izvan palae, zbog ega su kola morala voziti drugim putovima kroz kretav labirint Borga. Cesare je uza zidove vrta dao postaviti improvizirane stube za paljbu na koje su se straari penjali Ijestvama od konopa, stoga su zidovi izgledali kao bokovi lae spremne za osvajanje. Ljudi s psima patrolirali su po stazi koja se protezala izmeu zemljita palae i Tibera, a bilo je nekoliko pritubi laara ije su konje ubili. Dopustio je da u vrtu njegovi ljubimci leopardi budu na slobodi, a bili su razdraljivi poslije puta iz Nepija jer su na kolima poskakivali po neravnim cestama. Cesare je stalno bio naoruan, ak je i spavao s maem na jastuku, govorili su oni koji su to moda znali, a moda i nisu. Poeo je nositi prsten koji dosad nisam bila vidjela. Kameja je inila poklopac siunog pretinca u kojem je, govorkalo se, bio legendarni otrov nazvan cantarella. Obiavali smo se smijati zbog cantarelle koju je navodno smislila Donna Lucrezia jer se htjela rijeiti svojeg prvog mua Giovannija Sforze. "Hm", rekao bi Cesare igrajui se imenom otrova, "ak bi i pjesmica lako mogla ubiti slabia kao Sforzu." Meutim, sada kada pomislim na to, ne sjeam se da je ikad porekao postojanje otrova.

-360-

Pompea

Gledajui ga, pitala sam se nosi li otrov za neprijatelje ili za sebe. Tanka koa ispod njegovih oiju poela je nalikovati na zamrljan pergament, a kapci su mu se od umora nabrali kao kapci puno starijeg mukarca. Crte sline dubokim oiljcima protezale su mu se od nosa do kutova usta. Sumnjam da je spavao nakon to bi se napokon povukao u krevet kada bi zora zapoela svladavati aroliju svijea, a gradska bi zvona pozivala ljude na jutarnju misu. Njegova mata bila je prejaka, zato ak ni isukan ma na jastuku i naoruani straari kod vrata i prozora nisu mogli otjerati sve strane mogunosti koje su mu se sigurno kovitlale u umu, sablasti neuspjeha koje su vrebale u tamnim kutovima, usamljenost, iskuenje smrti. Pretpostavljam da je bilo ena koje su mu razbijale usamljenost, ali sada znam da su je samo pogorale. Svejedno, pred vanjskim svijetom nosio je nasmijeenu masku optimizma. Graditelji koji su nainili stube za paljbu i provjerili slabe toke u palainim zidovima ostali su i nastavili raditi na modernizaciji koja je prekinuta kada mu je otac umro. Kamo god Cesare iao, pratio ga je graditelj koji je nosio hrpu oznaenih i presavinutih nacrta s bujicom pitanja i opaanja o stajama s hipokaustima, odvodnim sustavom za zahode, prozorima za knjinicu te upitom bi li bilo mogue izgraditi pomini studiolo sa spravama koje bi slijedile svakodnevno kretanje sunca. inilo se da je i palaa bila zaraena istim osjeajem pomine nestalnosti kao i ljudi koji su ivjeli u njoj. Jedan si dan mogao ui u sobu samo kako bi idui dan shvatio da tetura na rubu hridi od razbijene opeke. Zidovi su se pojavljivali i nestajali pa ponovo pojavljivali u novim oblicima, kao da izvode udan, spor, praan ples. Svijenjaci od venecijanskog stakla visjeli su sa stropova pokriveni lanenim plahtama kao kukuljice divovskih moljaca. Spodobe na napola dovrenim freskama na jednoj su svjetlosti naoko imale energiju Adama koji izlazi iz blata, a na drugom bile su duhovi koji iezavaju u blijedoj buci. Kua je odisala ivim vapnom od kojeg su nas pekla grla i suze su nam tekle iz oiju. Dok su graevinari, slikari i tesari renovirali njegovu palau, Cesare je radio na obnavljanju svojeg oslabjelog tijela. Svakog dana hrvao se s afrikim divom kojeg je imao u tu svrhu i provodio satove vjebajui gaanje iz luka i arkebuze

-361-

Pompea

ili maevajui se s uiteljem maevanja. Organizirao je utakmice calcia izmeu straara i ljudi iz kuanstva, pa je i sam bio voa jedne momadi, a Don Jofre, koji je puhao i gunao te esto zastajao i otpijao grappe iz boce, bio je na elu druge ekipe. Onda je zakljuio da bi nogometai trebali ojaati stopala igrajui bez cipela jer, im novi Papa bude okrunjen, odmarirat e natrag u Romagnu pod zastavom Papina gonfalonjera. Ve je bio poslao Michelotta s predstraom u kolu Sorianu. Zalihe masti za porezotine i mjehure brzo su se istroile pa je svaka nepotrebna potkoulja ili iznoena koulja razderana u vrpce za zavoje, a vrhovni je konjuar sumnjao da emo moi nabaviti dovoljan broj mula ili volovskih zaprega kako bismo prebacili epavce na sjever kada doe vrijeme. Uostalom, kakva vojska putuje na kolima s povezanim nogama kao kitajske kurtizane? Pogoralo se i zdravlje ljudi zbog neprestanog klaenja, to je stvorilo optube za udeene utakmice i sukobe koji su doveli do niza napuklih rebara i slomljenih nosova, a jedan je mukarac gotovo umro nakon to su ga uboli bodeom u plua. Napokon me njegov tjelesni straar, uvelike mrmljajui i tresui glavom zbog stanja vojvodina uma, upitao bih Ii mogla nagovoriti Cesarea da prekine s utakmicama jer, kako se inilo, on to ne moe uiniti. U improviziranom svijetu zatvorenom visokim zidovima bez otvora u San Clementeu postojan je bio jedino moj udan neodnos s Cesareom, krug neizreenih i neodgovorenih pitanja koji je ljudima izvana izgledao kao ljubavna veza. "Razgovarajte s njim, on e vas sasluati", govorili su ljudi i eljela sam im povjerovati. Bio je u vrtu. Nisam ga mogla vidjeti dok sam virila kroz osunanu pukotinu na jednima od triju vrata koja su se iz salona u prizemlju otvarala prema vrtu, ali znala sam da je ondje jer sam nazirala orunike koji su budno stajali meu kipovima i orezanim grmljem. Imao je mnogo sjena, kao da je nekako trebao dokazati da je stvaran. Oprezno sam malo vie otvorila vrata govorei sama sebi da ne budem glupa. Ako Cesareovi straari nisu bili zabrinuti, leopardi su oito bili na lancu. Jedan se mukarac naglo okrenuo kada sam istupila ispod

-362-

Pompea

nadsvoenog trijema i stavio ruku na jabuicu maa. Ruka je bila povezana, primijetila sam, a tamna je krv promoila zavoj. "To je Violante", rekla sam nadajui se da sam govorila dovoljno glasno jer mi je grlo jo uvijek bilo suho zbog mogue prisutnosti leoparda. "On je u ruinjaku", odgovorio je mukarac i izgledao je kao da e rei jo neto, ali onda se predomislio i pogledao prema kuhinjskom vrtu u kojem se nalazio zid poredanih bresaka i plodova koji su uglavnom leali na tlu, truli i prekriveni osama. Opreznim korakom izbjegavajui izmet leoparda, koji je otro i trajno smrdio, pola sam u ruinjak. Cesare je sjedio na zemlji, a leda je naslonio na postolje mramornog Ciceronova torza. Kasni je komarac sjedio na plemenitom elu glasovitog govornika ije su slijepe oi buljile u neto iznad Cesareove glave, a usta su mu bila stisnuta u stoikom neodobravanju. Ba je tako u svoje doba moda gledao Cezara. Pribliivi se, vidjela sam dugaku tanku otricu biskajskog noa koja je visjela na Cesareovim prstima. Bila je tamna od krvi. Njegove ruke i manete od flamanske ipke bile su prekrivene hravom tvari. Osjetila sam da mi dah izlazi iz tijela kao da su me udarili u prsa. Moda sam i malo zateturala. Pomislila sam da je mrtav, da se njegov demon vratio, uzeo biskajski no i zario mu ga u trbuh. Nisam se mogla pomaknuti. Da pozovem straare? Bi li pomislili da sam ga ubila? Je li to uinio netko od njih? Nisu svi bili s nama u Nepiju. Oni koji su ostali lako su mogli biti podmieni od gospodarevih neprijatelja dok su mu lea bila okrenuta, a ionako se oekivalo da e umrijeti od groznice. Otisci stopala. Moram potraiti otiske stopala na tlu posutom uvelim ruinim laticama. Kako sam stajala ukoeno i neodluno, Cesare je okrenuo glavu i pogledao me. "Violante." Glas mu je bio tup i ravnoduan, kao da je znao da u doi. Stresla sam se od olakanja. Ne znajui kako sam se ondje nala, shvatila sam da kleim pokraj njega i vuem ga za rukav neuinkovitim uzdrhtalim prstima. "Mislila sam da ste mrtvi. Dola sam razgovarati s vama o calciju i... Odakle sva ta krv? Jeste li ozlijeeni? to se dogodilo?" Iz usta su mi potekla pitanja

-363-

Pompea

isprazna poput magareeg njakanja. "Tirezija." Bradom je pokazao mjesto pod nogama. Tu je leala hrpa bijelog krzna i krvavog mesa, a tlo oko nje bilo je grimizno. "Tirezija", ponovila sam. "Bit e da je dolutao ovamo, jadni stari deko. Leopardi su ga epali. Kada sam ga pronaao, nije bilo druge. Morao sam..." Preao je noem preko grla gotovo okrznuvi bradu otricom. Pogledala sam mrtvog psa, vidjela istu i lijepu porezotinu izmeu krpica mesa i krzna koje su ostavile leopardske pande. "Niste dopustili da pati. A bio je i jako star." "Rodio se u mjesecu u kojem je moj otac postao papa." Glas mu je zadrhtao, kao da pokuava suzbiti pla. Sada sam primijetila da su mu oi zakrvavljene, ali takve su bile svima zbog pei u kojoj se prilo vapno. "Trebao sam ga dati utopiti, ali pomislio sam da bi slijepi pas mogao biti dobar lovac na tartufe. Otriji njuh, znate? Zbog toga sam ga zadrao. A to je i bio." "Pruili ste mu dobar ivot. Stari umiru. Mi nastavljamo ivjeti. Tako je to." "Da." Uzdahnuo je i nov zrak u pluima naoko ga je vratio k svijesti. Obrisao je otricu noa rukavom, nagnuo se prema naprijed i vratio ga u korice privrene na stranji dio pojasa, a zatim uz blago nezadovoljstvo pregledao svoje zakrvavljene ruke i zamrljane manete. "Ovog popodneva idem s majkom na veernju misu", rekao je. "Bolje da se presvuem. Zatrait u da mu Bernardino izradi nacrt za grob", dodao je kada je ustao i povukao me sa sobom ostavivi siune kapi krvi starog psa na mojem rukavu. "On je na jednoj od Bernardinovih slika, znate, na velikoj fresci koju je naslikao iznad vrata u Dvorani svetaca na kojoj sam ja car, a Lucrezia sveta Katarina. Tirezija je do nogu Juanova konja i gleda Juana oboavateljski, onako kako samo slijepi pas moe." Nasmijao se. Uzvratila sam opreznim osmijehom jer se nikad nije znalo to je Cesare osjeao prema svojem ubijenom bratu. Zapoeo je redovito ii na misu, najee zajedno s majkom, u njezinoj obiteljskoj kapeli Santa Maria del Popolo, gdje je Juan bio pokopan. Avvisi su smatrali da mu je blizina smrti izotrila savjest, a Cesareovi su ih najamnici trgali s Pasquina i palili pred gomilama koje bi se svakog dana okupile oko kipa

-364-

Pompea

i prepriavale najnovije glasine. Bilo je nemogue znati je li to Cesare bio naloio ili on za to nije uope znao. Jednog jutra, dok sam sjedila s Girolamom u vrtu, gledajui ga kako se napree dok se pokuava prevrnuti na trbuh, zaula sam poviene glasove iz kue. "Ali, ako sada ostavim podlogu, osuit e se i cijeli e se zid morati jo jednom obukati prije nego to opet zaponem." Prepoznala sam mantovanski naglasak malog slikara Bernardina kojeg je Monna Vannozza opet pozvala u Rim jer je trebalo oslikati zidove Cesareove kapele. "Boji rad mora biti na prvom mjestu." "Slikanje je Boji rad. Kako bi vai vjerski skupovi razumjeli ono to brbljate na latinskom jeziku kada ne bi bilo slika?" "Koliko god vae freske bile krasne, gospodine Bernardino, morate priznati da je vojvodina udnja za ispovijedi gotovo udesna." "Ja bih pripazio to govorim, sveenie." "A vi biste trebali pripaziti na ono to ujete, slikaru, jer vas ispovjedna tajna ne titi i rekao bih da ima ljudi u Rimu koji bi otili do jako... matovitih granica samo kako bi otkrili ono to bi vojvoda mogao ispovijediti. Zid upropatene podloge bio bi vam nevaniji od deset smrskanih prstiju." U tom trenutku, trijumfalno guui, Girolamo se napokon prevrnuo na trbuh i leao, smijeei mi se dok mu je jedan obraz bio zgnjeen na pokrivau, a kada sam opet svrnula pozornost na raspravu, govornici su se ve bili udaljili. Meutim, njihove su rijei ostale sa mnom, kao i tiina izmeu njih, pa se nisam mogla ne upitati kako e Cesare prekinuti tiinu, to e odluiti ispovijediti. Svakako, tijekom iduih dana ponaao kao ovjek s ijih je ramena palo breme premda sam osobno smatrala da ga je razvedrilo ponovno preuzimanje dunosti, a ne uklanjanje obaveza. Okrunili su novog Papu i, kako je bio obeao, vratio je Cesareu bijelo koplje gonfalonjera i vojskovoe. Premda su Orsinijevi i njihove pristae jo uvijek vrebali izvan Borga kao vukovi oko rubova vatre, Cesare je objavio da e odrati zabavu kako bi to proslavio i zahvalio se onima koji su ga podrali u tekim vremenima. Graevinari i dekorateri sada su radili bez prestanka, ekii su udarali kao masivni otkucaji

-365-

Pompea

srca, novi mramorni podovi bili su rumeni i sjajni od svjetlosti baklji, a posvud je bilo praine koja je zaklanjala zvijezde i guila mjesec. drijela kuhinja progutala su cijela trupla goveda i veprova, jata riba svih vrsta i jata peradi. Pojavila se papinska tijara, nainjena od bademove smjese i ukraena draguljima od siunih komadia ueerenog voa te golema piramida pozlaenih pajih jaja, koju su uspjeli sigurno izgraditi u blagovaonici usprkos prisutnosti tesara koji su radili na reljefnim ukrasima stropa. Rekla bih da je u slatki dospjelo jednako drvenih strugotina koliko i zlatnih listia premda na kraju, kako je ispalo, vjerojatno ga je pojelo kuhinjsko osoblje koje sigurno nije prigovaralo. Kuhar koji je za peenje zeeva predloio ulje zainjeno tartufima bio je smjesta otputen jer je Cesare bio izjavio da poslije Tirezijine smrti nikad vie nee jesti tartufe. Unajmili su novog kuhara koji je sa sobom donio malenu kutiju za mirodije koju nikad nije isputao iz vida - djeak zaduen za raanj koji mu se svidio rekao je da je ak konatom vrpcom vee na prsa dok spava dodavi: "Ba kao idov sa svojim arobnim kutijicama na glavi i rukama." Govorkalo se da su u kutiji zrna kakaovca koji je na velikoj cijeni medu divljacima Novog svijeta, a rabe ga u svojim vjerskim obredima. Zatim se zaulo zlokobnije govorkanje da Cesare namjerava sakriti otrov u zrna jer, kako nitko nije znao kakav im je okus, nitko nee moi rei da imaju udan okus. Cesare je bio neskloniji trovanju no ikad. Uivao je upravljati poslovima svojeg kuanstva i bio je dobro raspoloen kada je posredovao svom svojom starom diplomatskom vjetinom izmeu prgavih kuhara i svadljivih slikara. Prireivao je audijencije glazbenicima i obavio inspekciju novaka u Papinoj vojsci te provodio sate zatvoren s Don Jofreom i vrem jakog avignonskog vina koje je osobito volio piti kada bi smiljao spektakle tijekom kojih je zabavljao zaprepatene goste. Neoekivano je pozvao sve nas na jedan od tih spektakala. Okupili smo se u blagovaonici nespretno se naguravi oko skele, radnih klupa i lonaca s bojom, a Cesare i njegov brat popeli su se na podij koji je je visio sa stopa na koloturima te je kasnije malo podignut kako bi svatko uzmogao dobro vidjeti. Uzeli su sa

-366-

Pompea

sobom plitku posudu, eravnik i nekoliko kunia koji su ve bili oieni i nadjeveni. Girolamo, obuzet uzbuenim agorom u sobi, zaciao je i u mojem se naruju vrpoljio kao prai. Vie ga nisam povijala jer bi jednostavno kriao dok ga ne bih odmotala. Monna Vannozza, koja se lako mogla vratiti kui sada kada su potvrdili Cesareov poloaj gonfalonjera, ali je odluila ostati u San Clementeu, namrtila se prije nego to joj lakrdijaenje vlastitih sinova nije zaokupilo pozornost. Jofre je poloio jednog kunia na pladanj. Gledatelji su uutjeli. Kuni je poeo cvrati, a miris peenog mesa pomijeao se s vonjevima boje, piljevine i neopranih tijela. agor razgovora opet je poeo i postao glasniji, kao plima koja navire. Jofre se okrenuo prema Cesareu koji je izgledao zaueno, a zatim razoarano neprestano prelazei rukom preko guste tamne kose koja mu je sada pokrivala glavu. Neto je promrmljao prema Jofreu koji je uzeo klijeta i htio podii kunia iz posude, kada su uzdasi iz prednjeg dijela gomile naveli ostale na guranje i krivljenje vratova jer su htjeli bolje vidjeti. vrsto steui dijete pod rukom, drugu sam ruku iskoristila kako bih ostala u uspravnom poloaju kada sam zakoraila na nisku poprenu gredu i pogledala preko glava drugih gledatelja. Kuni se micao u posudi kao riba na suhom, a trbuh mu se grio od valia i podrhtavanja koji su se pojaavali sve dok mu se noge nisu poele podizati i sputati u ludoj parodiji trka. Jofre se grohotom nasmijao i malo zaplesao, od ega se platforma zanjihala pa je nekoliko komada eravice palo na gomilu s nje. Cesare, drei se za konopac kolotura, iroko se smijeio kao djeai koji je zaokupljen otkidanjem krila s muhe. Onda se zauo glasan prasak. Jedna je ena kriknula i Girolamo je briznuo u pla. Oba su mukarca skoila unatrag i Cesareova je slobodna ruka poletjela na jabuicu maa. Jofre je izgubio ravnoteu i pao u naruje jedre ene koja se brinula za pranje rublja, a zatim je izgledao sretno elei joj ostati u zagrljaju dok je gledao kako se Cesare opet uspravlja i oprezno viri u sada praznu posudu. "to se dogodilo?" doviknuo je Jofre.

-367-

Pompea

"Proklet bio ako znam." "Hm, ja znam", oglasio se netko tko je stajao na podu. "Kuni se rasprsnuo. Sav sam poprskan polukuhanim mesom i... kapima srebrne kie?" "iva", rekao je Cesare. "Stavite ivu u kuniev trbuh, onda ga skuhate i skae kao da je iv. Htio sam vidjeti uspijeva li to prije nego to ga iskuam na gostima." "Oh, zbilja!" rekla jc Monna Vannozza okrenuvi se jer je htjela otii, a gomila se razdvojila pred njom. Pogledala sam uplakano djetetovo lice i upitala se koliko e vremena proi prije nego to pone smiljati ale, a ja neu uspijevati vidjeti nita smijeno u njima jer u moi vidjeti samo opasnost, stranu krhkost njegova ivota. "Je li on u redu? Zao mi je ako se prestraio." Cesareov glas, sada posve blizu. Sa svojeg povienog poloaja pogledala sam njegovo uzdignuto lice koje je bilo i pokajnike i zabavljeno. Ispruio je ruku i pomogao mi skoiti na pod. "Nisam znao da iva to radi kada vri. Dosad sam je vidio samo toplu, u kupkama koje mi je prepisao Torella." Proistio je grlo. "Pilule...? One imaju uinka?" "Osjeam se sasvim dobro, hvala." "Dobro. Da, sjeam se da mi je Sandro Farnese, zna, Giulijin brat, rekao da je jednom vidio taj trik s kokoima i uvijek sam ga elio isprobati." Nasmijeio se djeaki i nastavio me drati za ruku, tako da nisam imala izbora osim ii s njim dok je izlazio iz blagovaonice. Osjetila sam na leima oi ukuana koje su me gurkale svojim nagaanjima i borila sam se s iskuenjem koje me tjeralo da se okrenem i poviem: "Ovo ne znai nita! Ja nisam drugaija od vas. Ostavite me na miru! Ne ulijevajte mi nadu." Meutim, nisam nita rekla. Voljela sam toplinu njegove ruke, njezin vrst zahvat i apat svojeg ramena kada je dotaknulo njegovu nadlakticu te nain na koji sam uskladila svoje korake s njegovima dok smo hodali. Na podnoju stuba koje su vodile u njegove odaje zastao je i rekao: "Sada imam posla, ali neto mi je palo na pamet. Hoe li veerati sa mnom poslije zabave? Samo nas dvoje?" Kimnuo je u smjeru soba na katu. Grlo mi se stegnulo od uzbuenja. Ne mogavi progovoriti, pokuala sam se nasmijeiti premda nisam znala hoe li

-368-

Pompea

mi se tijelo htjeti imalo pokoriti. Cesare me upitno pogledao podignuvi obrve. "Znai li to da?" "Da", uspjela sam protisnuti priguenim glasom i pobjegla prije nego to bih morala rei ita vie. * Na Cesareovoj zabavi nije bilo goa, kako je on rekao, iz obzira prema kardinalima koje je pozvao nosei svoju novu pobonost na rukavu kao znak naklonosti neke dame. "Treba obaviti teak posao", to je mislio, "jer je Pio star i slab, a Delia Rovere jo kao gladan vuk vreba oko moje kue." Meutim, ja sam se pripremala toliko estoko i mahnito, kao da sam poasna goa. Najvie mi je trebala prikladna haljina. Suknja i prsluk koji sam uzela iz hrpe odbaene odjee Donne Lucrezije pokazivali su znakove istroenosti - rub suknje bio je otrcan i praan, prsluk zamrljan mlijekom. Meutim, nisam imala vremena ni novca za nabaviti neto novo. Sjeanje na sve haljine i dragulje koje sam ostavila u Ferrari nije mi davalo mira, zbog ega sam neko vrijeme bila frustrirana prije nego to sam se otresla tromosti i zapoela moliti ili posuivati ono to sam mogla od ena u kui. Pretvarala sam se da se jednostavno trebam presvui dok ne oistim i zakrpam odjeu iz Nepija, ali nisam nikog zavarala sve su one vidjele kako me Cesare dri za ruku, sve su vidjele kako razgovaramo u podnoju stuba koje vode u njegove odaje. Neke se ene bile mrzovoljne i odbile su mi pomoi, druge je zahvatilo moje uzbuenje pa smo se dale na posao iglom i koncem te onim to smo uspjele nai meu vlastitom imovinom, trampiti na trnicama ili ukrasti od vlasnica utonulih u samosaaljenje. Poslije Tirezijine smrti Cesare je zapovijedio da se njegove leoparde opet vrate u kaveze pa bismo za lijepih dana sjedili u vrtu, s Camillom i Girolamom te katkad s Giovannijem, a oni su se igrali na prostirci u sredini naeg kruga dok smo ivale i naklapale. Povezivala nas je napeta raspjevana nit mogunosti. Iz groznice u njihovim oima i matovitosti njihova razgovora bilo je lako vidjeti to druge misle. Sada je moda red na meni, ali to

-369-

Pompea

e se dogoditi drugi put i poslije toga? Njihov sultan dao je na znanje da namjerava posjetiti harem pa su se poele gurati za mjesto kao golubovi u prenapuenom golubinjaku. To mi nije smetalo. Mogla sam dopustiti sebi velikodunost. Jednog mi je popodneva Fatima ponudila gatari iz tarota. Budui da je svaka druga ena htjela da joj gata, pojednostavnila je postupak rabei samo Veliku arkanu, i to tri karte. Prvo je okrenula Veliku sveenicu s Torom u krilu, zatim Ljubavnike i na kraju Cara - niste trebali biti strunjak kako biste znali to to znai. Tako sam jedva sluala njezino tumaenje, izbjegla sam njezin pogled kada je govorila o izborima, dvojnostima i tankoj crti izmeu mudrosti i ludila te kako se mo ne moe uvijek obuzdati. Na dan prije zabave uzela sam limun iz kuhinje, iscijedila sok u zdjelu vode i oprala kosu komadiem sapuna s mirisom rue koji sam sauvala jer ga je Angela voljela pa me podsjeao na nju. Isplela sam kosu u pletenice dok je jo bila mokra jer sam je htjela malo nakovrati, a zatim sjela pred eravnik u Girolamovoj i svojoj sobici te trljala koru od limuna po koi kako bih je izbijelila dok mi se suila kosa. Lice i podlaktice bile su mi neprihvatljivo smee od jahanja i pjeaenja otkad sam napustila Medelanu. Tog popodneva, na dan zabave, dok su Cesareovi gosti stizali u kaosu glasnih konjuara, zveee konjske opreme i udaraca nosiljaka koje su se sputale na kaldrmu, svukla sam se i pomno oprala tijelo ostatkom sapuna. Od njegovog mousnog mirisa udjela sam za Angelom. Koliko bi bilo zabavnije da je bila ovdje sa svojim izravnim savjetima o ljubavnom umijeu! Dugakim jakim prstima s pomalo grubim vrhovima od sviranja gitare kopkala bi po mojoj kutiji za nakit i trala po sobi nosei razliite kombinacije suknji i prsluka, potkoulja i trokutastih rubaca koje bi drala uza se dok ne bi odluila to najbolje izgleda. Pogledala sam neuredan trokut tamnih dlaka koje su prikrivale moju enskost i dlaice na bedrima. Bilo je jednako loe pod pazusima. Trebala sam vrui vosak i kare, ali nisam imala ni jedno ni drugo. Uostalom, kada bih sada uporabila vrui vosak, izgledala bih kao svjee operuano pile. "On e me vjerojatno prisiliti da progutam ivu i zapaliti vatru ispod mene",

-370-

Pompea

rekla sam sinu koji me nije razumio i jo se uvijek naprezao dok se pokuavao podii rukama. Uspjela sam malo urediti svoj vrt eljem i noem za meso pa sam se utjeila milju da e ve pasti mrak kada on... kada mi... Uostalom, vjerojatno e biti pripit. Polako sam se odijevala jer je trebalo nekako ispuniti dugotrajno popodne izravnavi sve siune vrpce na istom rublju, izgladivi svilene arape koje su bile samo malo istroene na koljenima. Dok sam pritezala steznik, obratila sam osobitu pozornost na nain na koji mi je uzdizao grudi kako bi to bolje izgledale. Premda sam sada uglavnom odbijala Girolama od sise, katkad sam ga jo dojila preko noi pa su mi grudi ostale pune i vrste, a bradavice su mi se lijepo ocrtavale nosei na krajevima ivaca sjeanje na jezik i vrhove prstiju mojeg ljubavnika te njegovo udno poznavanje osobnih pisama Don Cristofora Colona. Na kraju sam stupila u suknju od jaglasto utog satena ukraenu plohama zlatne ipke, privrstila prsluk od svijetlozelenog brokata, s vrpcama sprijeda zahvaljujui kojima sam ga mogla sama odjenuti, navukla svilene cipele boje breskve koje su mi tek malo stezale none prste, sjela i ekala. to? to e se sada dogoditi? Hoe li poslati nekog roba po mene? Zna li uope Cesare gdje se moja soba nalazi u tom labirintu od palae kojoj se oblik naoko svakog dana mijenja? Koliko e dugo trajati njegova zabava? Pokuala sam procijeniti broj jela i trajanje zabave izmeu njih, a zatim koliko e vremena Cesare morati provesti u razgovoru sa svakim od tih mukaraca zahvaljujui prijateljima i laskajui neprijateljima. Sigurno e sve to potrajati cijelu no, a onda e biti preumoran da me pozove na veeru. Ili e jednostavno zaboraviti da me pozvao. Voljela bih da sam imala neku razbibrigu, neki vez ili knjigu. Taj sam put povjerila Girolama Camillinoj dojilji pa se ak ni s njim nisam igrala, nisam mu pjevala niti sam ga uspavljivala dok se etverokut svjetlosti u mojem malom prozoru gasio, a zatim je zasjao naranastim sjajem kada su upalili baklje u dvoritu. Ustala sam i upalila svijeu zastavi kod zdjele za pranje u kojoj sam promatrala svoj odraz na povrini vode jer nisam imala ogledalo. Voda je bila

-371-

Pompea

mutna od pjene sapuna i inilo mi se kao da sam se gledala kroz maglu. Meutim, ak i na laskavoj svjetlosti koju su bacale svijee i baklje na prozoru primijetila sam da su mi se crte lica izotrile i ostarjele u posljednjih nekoliko mjeseci, da sam sve vie nalik na svoju majku. Uzmakla sam kao da je aka izronila iz vode i udarila me u lice. to bi moja majka mislila o meni ovako odjevenoj u nisko izrezanu haljinu i okienoj jeftinim nakitom poput prostituke? Eli je imao pravo kada mi je zabranio ui u nau kuu i sakrio svoju enu od mene. Bilo kako bilo, s druge strane, da moja obitelj nije onako spremno iskoristila moju ljupkost, sada bih bila dobra idovska supruga, drala bih se koer ishrane, poduavala djecu Toru, palila bih svijee na abat. Uostalom, nisam bila prostitutka. Imala sam samo jednog ljubavnika - nikad nisam ni pogledala nekog drugog mukarca - podarila sam mu jedinog sina. Usprkos Cesareovoj francuskoj princezi, po svemu sam bila njegova ena. Naime, nita me nije spreavalo od odlaska u njegove odaje. Nisam trebala ekati na poziv kao neka robinja od koje bi mogao zatraiti potrebno olakanje. Jednostavno u otii u njegove odaje i ekati ga, a ako me natjera da predugo ekam, ak bih i sama mogla poslati roba koji e ga podsjetiti na obavezu. "No, ne trebam pitati kamo idete ovako dotjerani i nakovrane kose." Monna Vanozza. Stajala je kod podnoja privatnog stubita s dva vicarska straara, kao mala vrana kojoj udvara par papagaja. Dok me u prezrivoj tiini mjerila pogledom, ula sam priguen amor razgovora iz blagovaonice, a fin miris vanilije i pelinjeg voska dopro mi je do nosa, spoj koji me do dananjeg dana podsjea na kestenje. "Rekla bih da ete dugo ekati", nastavila je. "Nije u pitanju samo vae uzdrhtalo srce." "Naravno, to znam, gospo, nisam glupa." "A ipak se dobro pretvarate da jeste. Violante, proetajte malo sa mnom." Uhvatila me za nadlakticu, ne odvie vrsto, ali bilo mi je jasno da nije oekivala otpor pa me odvela izvan dosega uiju straara, u niu u kojoj se nalazila klasina Venera bez ruku. "Rekla sam vam da mislim da predstavljate opasnost za mojeg sina", zapoela

-372-

Pompea

je, "a vi ste mi se usprotivili i odluili nastaviti svoje sebino napredovanje. Onda ete moda posluati ako vam kaem da smatram da ste vi i va sin u opasnosti od njega." Zastala je i zagrebala pomalo poutjelim noktom prainu u naborima Venerina ogrtaa. "Moj sin je strastven mukarac, Violante." eljela sam rei da to ve znam, ali tada sam shvatila. Vidjela sam Cesarea Ijutitog i samovoljnog, vidjela sam ga kada je oijukao, zavodio i kada je bio polumrtav od smijeha, ali nikad nita od toga nije inio strasno. Sada mi se inilo da mu je u dnu due bilo neto hladno, odvojeno i analitiko, neka vrsta osobnog Disa koji bi zamrznuo svu strast. Ako je mogao biti strastven, eljela sam to sama istraiti, a ne stajati ispod mramorne Venere i sluati njegovu majku kako mi to govori. "Moram ii", rekla sam. "ekajte, elim zavriti! Ta... njegova strast - nema druge rijei za to - neto je jako osobito i duboko. Moda sakriveno negdje gdje se ne moe vidjeti. Ali, ja to vidim i vidim da vas to usisava u sebe. Vi ste mali amac koji tone u vrdogu. Uinite to vam kaem. Preklinjem vas, vratite se u svoju sobu." Da je o Cesareovoj strasti govorila jednako otvoreno kao to je obiavala govoriti o drugim temama, moda bih to bila i uinila. Moda i ne. To preklinjanje bez osnove samo je pobudilo pakost u meni. "Jeste li mislili da e se promijeniti ako ga svakog jutra odvedete na misu?" otresla sam se. "Jeste li zamiljali da e zamoliti od pape Pia da mu vrati crven eir, a ne bijelo koplje?" Na moje zaprepatenje zapuhala je kroz nos od smijeha. "Ja nisam budala, djevojko, i razumijem Cesarea puno bolje od vas. On ne ide u crkvu da ga vidi Bog, nego ljudi koji su blizu novog Svetog Oca. Pio je bogobojazan i okruuje se pobonim slugama. Mislim da se Cesare ak priestio s njim prije krunidbe. Kladila bih se da je taj dan pakao slavio. Vjerujem da je znak milosti Boje to se moj sin nije udavio kada je primio hostiju." Pomislila sam da je to jo jedan znak nedostatka Cesareove vjere jer, svatko tko bi promislio o ideji da se kruh i vino udesno pretvaraju u ovjeju krv i meso kada ih sveenik blagoslovi, sigurno bi se udavio. Meutim, nisam bila raspoloena za teologiju. "No, znate kako Cesare voli jesti, zato ne smijem dopustiti da me eka. Ispriavam se, gospo." Progurala sam se pokraj nje i izala

-373-

Pompea

iz nie. Zateena mojom neotesanou, pustila me da proem. * Nisam se trebala brinuti da u omesti Cesarea u veeri. Osim straara kod njegovih vrata, koji je shvatio zato sam ondje, iako nije znao tko sam, pa se jasno cerekao dok se pomicao kako bih ula, privatne odaje bile su naputene. Vatra je gorjela u sobi za primanje i vidjela sam nizak stol prostrt za dvije osobe, s finim porculanom i zlatnim priborom za jelo. Bilo je i viljuaka, primijetila sam pomalo negodujui jer nisam bila jako vjeta u jedenju viljukom. Don Alfonso donio ih je iz Venecije netom prije nego to sam otila iz Ferrate i, premda smo ih svi iskuali na privatnim veerama u odajama Donne Lucrezije, veina nas nije bila ba jako vjeta, pa nam je veina hrane zavrila u krilu. Uzela sam pruti iz alabastrene vaze na ognjitu i upalila svijee, podrezane i netaknute u kienom svijenjaku od pozlaena srebra. ist sladak miris pelinjeg voska pomijeao se sa smolom smreke iz zadimljenog prutia i mirisom jasmina od kojeg su me spolni organi gladno zasvrbjeli. Sjela sam na jedan od divana do stola stisnuvi ruke izmeu bedara jer sam htjela da se prestanu tresti. udnja u mojem trbuhu zatreperila je kao ulovljeni moljac. Pomislila sam da viljuke nisu vane jer neu imati teka. Vino je poput medenog zlata svjetlucalo u kristalnom vru, ali nisam ga se usudila naliti u pehar jer sam se bojala da u ga proliti. Ogledala sam se po sobi u nadi da u pronai neto to e me zaokupiti. Bila je bogato namjetena, drvene ploe na zidu bile su ukraene prizorima iz Cezarova ivota, strop prekriven pozlaenim reljefnim ukrasima koji su prikazivali bikove, ljiljane i kljueve svetog Petra. Niz stolaca od ebanovine ukraenih slonovaom i sedefom nalazio se tik do zidova, a divan na kojem sam sjedila i njegov dvojnik bili su presvueni aleksandrijskim barunom. Na mramornoj ploi iznad ognjita bio je uklesan moto: Aut Caesar, aut nihil. Ili Cezar, ili nita. Nita, pomislila sam jo jednom promatrajui elegantnu praznu sobu, pozornicu koja je ekala glavnog glumca.

-374-

Pompea

Klada se sruila u ognjitu i proizvela kiu iskri. Prevrnula sam eravicu i ubacila jo jednu kladu iz bakrene kutije za drvo koja se nalazila do ognjita. Kada se vruina pojaala i svijee se ugasile, kapci su mi oteali, ali morala sam ostati budna. to e Cesare pomisliti ako zaspim? Uzevi jednu svijeu iz masivnog svijenjaka, odluila sam istraivati. Naposljetku, odaje nisu velike i lako u uti njegov korak na stubama, zveket oruja kada straar stane u stav mirno. Imat u dosta vremena za vratiti se u primau sobu i namjestiti se na divan kao da se nisam ni pomaknula s njega. Odaje su bile povezane vratima od orahovine, a prvo se ulazilo u mali ured u kojem je bio pisai stol s priborom za pisanje. Povealo je lealo na otvorenoj knjizi - Euklidu ili moda Vitruviju - jer je bila puna obiljeenih dijagrama i primijetila sam samo rijetke retke na latinskom. Donna Lucrezia govorila je da je Vitruvije bio poput Biblije njezinom bratu, a topovi su bili njegovi sveti apostoli koji su propovijedali svoju blagovijest moi i razaranja. Takoer, uoila sam i zakljuan ormar za knjige, privrene lancima iza raskonih bronanih reetki, a njihove korice, ukraene draguljima, sumorno su sjale na svjetlosti moje svijee. Tako skupocjeni tekstovi moda su potjecali iz urbinske knjinice. Od te sam se pomisli najeila gurnuvi sljedea vrata kada sam se nala na pragu spavae sobe mojeg ljubavnika. Ondje sam i ostala jer me obuzeo osjeaj da sam uljez. Osjeala sam se kao dijete koje je nehotice nailo na roditelje dok vode Ijubav. Zato? Zar nisam bila ondje gdje sam eljela biti, gdje me Cesare namjeravao odvesti? Zagledala sam se u krevet na kojem su zavjese bile privezane pa su razotkrivale savreno istuene jastuke, svilene plahte i brokatni pokriva preklopljen u jednom kutu. eznula sam lei na njega, podii plahte i kliznuti pod njih, poloiti glavu na jastuk ba kao on svake noi, ali spreavala me pak njegova potpuna bezlinost. Ni jedna jedina crta ili udubljenje nije odavalo injenicu da je itko ikad spavao u tom krevetu, sanjao, vodio Ijubav u njemu ili jednostavno buljio u mrak i ekao da no zavri. Gotovo su ga mogli ondje postaviti kao one zlatne viljuke i nove svijee - samo kao scenu za zavoenje. Meutim, miris jasmina bio je jai i povukao me u sobu. Vatra je i ondje gorjela,

-375-

Pompea

a u njezinoj nepostojanoj treperavoj svjetlosti vidjela sam lica koja su me gledala sa zidova, podrugljiva, ravnoduna, bez oiju. Smijeila su se iznenadno, bezubo, kriala su bez zvuka, zagonetno su napuila crvena usta. Premda sam znala da vise na zidovima, inilo mi se da pak lebde neposredno ispred njih prkosei mojem osjeaju za mogue i dozivajui mi u sjeanje Monnu Vannozzu te njezine prie o arolijama i podmetnutoj djeci. Naime, Monna Vannozza bila je luda kao Don Sigismundo i znala sam to su ta sjajna lica. To su bile krinke, zlatne krinke. Bez sumnje, to su bile krinke koje je napravio Fidelmin brat, a Donna Isabella darovala ih je Cesareu. Nasmijeila sam se kada sam zamislila izraz njezina lica kada bi saznala da ih je iskoristio kao ukrase u svojoj spavaoj sobi, toj jazbini tajanstvenih poroka. Polako sam hodala oko zidova podiui svijeu do svake od njih, divei se duhovitosti i profinjenosti rada, siunim osobitostima izraza zahvaljujui kojima su oivjele u svjetlosti vatre. Neposredno pored kreveta, ondje gdje bi poboan ovjek objesio raspelo, bila je maska u obliku lubanje kojoj je eljust bila privrena siunim zlatnim pribadaama, a zubi su joj bili od sedefa. U jedan onjak bio je umetnut dijamant, to je lubanji dalo izvjestan lupeki arm. Ta je mrtvaka glava imala osmijeh koji ste joj morali uzvratiti. "Sutra ujutro", upitala sam je ispruivi ruku jer sam htjela dodirnuti finu crtu line kosti, "hou li se probuditi i ugledati te?" "Ako ne sutra, onda jedan dan, u to moe biti sigurna", odgovorila je lubanja. Vatra je pucketala i pljuvala, vosak u mojoj svijei blago je zacvrljio prije nego to mi se izlio na ruku gdje se ukrutio i osuio. Tiina Cesareove odsutnosti sve je pokrila kada sam se vratila u sobu za primanja pomno zatvorivi vrata za sobom. Koliko jo? Otila sam do prozora i malo otvorila kapke, ali nita se nije vidjelo, nita se nije ulo osim nemirnog razgovora lia na sve jaem vjetru i zapljuskivanje rijeke o obalu. Te sobe gledale su na vrt palae, ali te veeri sva je zabava bila unutra jer je ve bilo poodmaklo godinje doba. Iznenadni ivotinjski krik probio je tamu - moda je to bio samo kuni ili vodeni takor -

-376-

Pompea

ali pomislila sam na leoparde i njihova gipka tiha tijela, tajnoviti bljesak njihovih oiju, krvave komade mesa u njihovim zubima. U toj kui nije bilo odmora. Zatvorivi kapke, vrativi svijeu na stolni svijenjak, opet sam sjela i ekala. Okus je zasjenio mjesto izmeu spavanja i bdijenja - neto suho, tamno i gorko na vrhu mojeg jezika, unutar donje usne. Otvorila sam oi i vidjela tamu koju je svjetlost svijea uobliila u lice - Cesareovo lice - tako blizu mojeg da je jedva bilo neto vie od apstrakcije svjetlosti i sjene. Meutim, moje ga je tijelo prepoznalo obavivi se oko njega kao stisnuta aka. "Prah zrna kakaovca", proaptao je, "ponuda mira." Oblizala sam usnu otkrivi jezikom vrh prsta koji mi je otvorio usta. Kuala sam sol pomijeanu s udnim okusom zrna kakaa. "Koliko je sati?" promrmljala sam jo uvijek u polusnu. "Nemam pojma. Moda pet ili est? U svakom sluaju, ve je kasno. Nisam se mogao prije izvui. Firentinski veleposlanik stigao je jako kasno i poeo priati o nekoj ljubavnoj pustolovini koja se dala na zlo, a trebalo je popraviti puno toga izmeu mene i Firence. Uostalom", dodao je podignuvi se iz unja, protegnuvi se i zijevnuvi, "svia mi se messer Niccolo. Duhovit je." Sjela sam, izravnala kosu i suknju te otrla vrhom prsta ostatak kakaa s usana. "Sto misli o ovom?" "udno. Gorko. Ima okus kao... kora drveta. to radite s tim?" "ini mi se da je bilo malo kakaa u umaku od vina koji su nam posluili sa zecom, ali nisam ga kuao. Zato sam naredio da se ovo posebno samelje." Dodirnuo je poklopac kutijice za zaine koja se nalazila na stolu tik do soli. "Znate li to e ljudi rei? Da ste ga donijeli ovamo kako biste ga pomijeali s otrovom. Karijera kakaovih zrna zavrit e prije nego to uope pone." Nasmijali smo se i sjeo je pokraj mene ispruivi svoje duge noge i prekriivi glenjeve. "Zrno kakaa kao metafora. Jesi li gladna?" Odmahnula sam glavom. Nalio je dvije ae vina. "Onda pij. Spavala si otvorenih usta. Sigurno su ti sada suha."

-377-

Pompea

Osjetila sam kako crvenim. Pogladio mi je zaaren obraz jednim prstom pravei crtu kao oiljak od dvoboja od sljepoonice do kuta usana. "Ne brini se", rekao je, "izgledala si prekrasno. Gotovo te nisam htio probuditi, ali ipak jesam. Glazba?" Usta su mu bila toliko blizu mojih da sam osjeala njegov dah, njuila vino, kardamom i jasmin. Nisam vidjela nita osim njegovih oiju, golemih i crnih, s tokom ive na srcu, ali sigurno je negdje u sobi bio glazbenik jer je zapoeo svirati lutnju, a fontana nota potekla je u vru izvor udnje od koje sam se topila. Poljubili smo se - najprije vjeto, zatim pohlepno. Neto je palo sa stola i sruilo se na pod, a zatim se zaulo jo kucanja, vikanja, struganja, udarac kao da tijelo udara u pod. Glazbenik je prestao svirati. Cesare je ustao i izvadio bode. "Podrite me!" zapovjedio je glazbeniku drei slobodnu ruku na kvaki dok ovjek nije odloio lutnju, izvukao kratki ma i stao pokraj gospodara. Tada je Cesare otvorio vrata i skoio kroz njih ba kada je Don Jofre upao preko praga u sobu. Spopala me neka vrsta luakog veselja i poela sam se neobuzdano smijati premda to brai nije bilo smijeno. Cesare je izgledao ubojito. Nogom je prevrnuo Jofrea na leda i pritisnuo mu prsnu kost stopalom, a glazbenik je primaknuo vrh maa Jofreovu grlu. Nekoliko orunika s kopljima preprijeilo je vrh stepenita. "to je, brate?" Cesare je pljunuo rije brat kao da je najgora uvreda koju je mogao smisliti. Meutim, Jofrea je najvie zaboljele to to je Cesare govorio talijanski. Naime, obitelj Borgia njegovala je valencijsko narjeje. "Pusti me, Cesare! Ne mislim nita zlo. Rije je o Papi." "Papi?" Cesare je odmaknuo stopalo s Jofreovih prsa, a glazbenik je podignuo vrh maa premda je ostao na oprezu i dao na znanje da Don Jofre ne bi smio napraviti nikakve nagle pokrete. Jofre je oprezno ustao trljajui bolne kosti. "Ima napadaj povraanja i jaku groznicu. Kau da umire, Cesare." Cesare je gurnuo bode u korice. "Oh, Kristovih mi krvi i kostiju!" zaurlao je, podignuo jedan stolac od ebanovine i bacio ga kroz vrata. Orunici na vrhu stepenita rasprili su se kada je stolac odskoio i poletio niza stube proizvevi kiu drvenih treica. "Zar nije mogao priekati tjedan dana?" Drugi je stolac

-378-

Pompea

slijedio prvi. "Smiri se", rekao je Jofre. "Da se smirim?" Cesare je zgrabio brata za bradu i iskrenuo je sve dok ga nije prisilio toliko nakriviti glavu da je izgledalo kao da mu je slomio vrat. "Da se smirim", ponovio je Cesare. "Na svakom mi se koraku rugaju i onemoguavaju me, a sve to moe rei je da se smirim. Bojeg mi imena, ime sam zasluio ovakvu nesreu?" "Odakle eli da ponem?" odgovorio je njegov brat, a ja sam se malo zabrinula za vlastitu sigurnost. Meutim, Cesarea je proao bijes ili je moda shvatio da mu prijeti opasnost od vlastite retorike. "Poalji mi Sassatellija i pronai glasnika koji moe brzo jahati." "Posljednji put kada sam ga vidio, Sassatelli je leao u nesvijesti u blagovaonici." "Onda ga polij kantom vode iz bunara i reci mu da Papa umire. To bi ga trebalo izlijeiti od mamurluka." Okrenuvi lea Jofreu, pogled mu je preao na mene. Izgledao je zbunjeno, iznenaeno, kao da me bio posve zaboravio. "Ah, Violante!" rekao je preavi rukom preko oiju kao da me pokuava izbrisati iz vidnog polja. "Umorni ste", rekla sam zapanjena svojom smionou. "Noas se nee nita dogoditi. Ne moete poslati glasnike po mraku. Ostavite to do jutra." Jo me vie zapanjilo to to me naoko sasluao. Uzevi me za ruke, povukao me na noge i otro se zagledao u mene. "to eli?" upitao je. "eli li brzo jebanje od ovjeka koji ima vanijih briga? Da postupim s tobom kao s nekom robinjom ili kurvom? Ili bi to htjela ostaviti za bolja vremena, kada ti budem mogao posvetiti pozornost? Obeao sam ti neto, ini mi se da se sjeam, u vrtu naranaa. Moe mi barem dopustiti da odrim obeanje. A sada idi, pobrini se za mojeg sina. Uzdam se u to da e ga uvati od opasnosti." Lovila sam divlju zvijer, neto nalik na lava s dugom crvenom grivom i tijelom zamrljanim udnom podvodnom svjetlou duboke ume. Bojala sam se, ali htjela sam da zvijer zna da sam ondje, stoga sam je pozvala. Neko vrijeme nije odgovarala, nisam ula nita osim vlastitog dahtanja i ritmikih udaraca apa

-379-

Pompea

po tlu ume. Onda se iznenada okrenula i pokazala lice zlatne lubanje. Ula sam u onu duplju slijedei toku svjetlosti koja joj je svjetlucala u njezinu sreditu, ali to nije bila vatra, ve je to bilo lice zvijeri koja mi se biserno smijeila. Znala sam da bih trebala pobjei, ali uhvatila sam se u vitice s listovima nalik na oznojene dlanove i siunim sisaljkama koje su mi peckale kou. Zvijer mi je stisnula rame eljustima i zapoela me tresti. "Ti si krinka", rekla sam joj. "Ja sam slijepi Tirezija", odgovorila je. "Violante, probudite se." Otvorila sam oi. Visoka spodoba bez lica privila je mojeg sina na grudi i drala mu glavu rukom, a njegove naranaste kovre lizale su njezine savijene prste kao upravo upaljeni plamenovi. "To je san", rekla sam premda mi je srce lupalo kao zvono na uzbunu. "Probudite se, djevojko." eljela sam ostati u snu i slijediti volju zvijeri, ali nisam mogla ostaviti Girolama u zahvatu neeg to je imalo gorue ruke i bilo je bez lica. "Dajte mi sina!" kriknula sam. "Dajte mi sina!" "Evo." Monna Vannozza pruila mi je dijete nagnuvi se naprijed tako da joj je popodnevno svjetlo obasjalo lice - sami komadi mrave sjene u krutoj kapuljai. Sjela sam, sklonila kosu s oiju i izravnala zguvanu suknju. "Idemo k meni", rekla je Monna Vannozza. "Mi? K vama?" ponovila sam jo uvijek tromog uma od sna. "Je li ovo popodnevni Angelus? Koliko je sati?" "Otprilike dvadeset." Prerano za Angelus. "On kae da e ujutro otii iz Rima u Romagnu. eli da povedemo djecu prije nego to ode, dok su njegove ete jo uvijek ovdje i mogu nas tititi."

-380-

Pompea

Osjeaj strave pokrio me kao mokar plat. "Dakle, Papa je umro?" Zakoni Rima zahtijevaju da se svi vojnici povuku iz grada u sluaju sede vacante*. "Jo ne, ali svakako uskoro hoe. Vie ne moe tititi Cesarea od njegovih neprijatelja. Cesareu se najbolje pridruiti Michelottu i kraj meuvlaa priekati u vlastitoj bazi moi." Ustala sam, obula cipele, osjetila stezanje u grudima koje mi je reklo da je Girolamo sigurno gladan i pritisak u mjehuru zbog kojeg sam pomislila da sam sigurno spavala nekoliko sati. Sjetila sam se razgovora s njim u Nepiju, kada je takav potez osudio kao kukaviki bijeg i zadirkivao me zbog nerazumijevanja. "elim otii s njim", rekla sam. "Girolamo bi svakako bio sigurniji izvan Rima." Girolamo je cendrao i nestrpljivo mi lupao glavom u prsa dok nisam opet sjela na rub kreveta i stavila ga na dojku. "Bit e borbe", rekla je gledajui krtim eznutljivim osmijehom punake obraze svojeg unuka i krepko micanje eljusti dok je sisao. "On mi kae da je uo za sastanak prole noi u kui venecijanskog veleposlanika. Ondje je bio Annibale Bentivoglio, ba kao i Giovanni Sforza te neki od Manfredijevih. Uobiajeno ironino kae da misli da mu ondje nisu pisali pjesmu u znak podrke." Dakle, zbog toga je doao jako kasno. "Sjeam se gospodara Annibalea", rekla sam glupo, "jo od putovanja u Ferraru." Bilo je teko zamisliti da taj otvoren galantan ovjek kuje ubojstvo. Bilo kako bilo, na kratak boravak ondje, gdje su se Giulio i Angela upoznali, inio se jednako nestvarnim. "teta to moja ki nije mogla uiniti vie i pridobiti ga." Zvono je jo uvijek imalo visok sumoran zvuk. "to je to?" ponovo sam upitala. "Ne obazirite se na to!" zapovjedila je Monna Vannozza. "To se nas ne tie", dodala je, rekla bih, da uvjeri sebe koliko i mene. Ubrzo je postalo jasno da je bilo mnogo drugih koji se nisu dali tako lako odvratiti. Dok sam skupljala ono malo to smo Girolamo i ja posjedovali, zvuk povienih glasova i ustralih nogu zauo se s
* Sde vacante (lat.) - izraz koji se koristi u kanonu Katolike crkve za situacije kada je ispranjeno mjesto na vrhu crkvene hijerarhije (bilo kardinalsko, papinsko ih sl).

-381-

Pompea

druge strane vrata. Kada smo zakoraile u uski prolaz, ostali su nas povukli za sobom. Svi su hitali prema glavnom dvoritu. Pridruili smo se gomili pekara i tajnika, sveenika i mrcavih pralja, a svi su se gurali laktovima i sudarali u uskim prolazima i starim niskim veama koje su se skrivale iza modernog proelja. Kada smo se pribliili, zvonjava je postala glasnija, a onda sam shvatila da je to zvono u zvoniku samog San Clementea. To je znailo da napadaju palau. Dojurili smo na dvorini trijem na vrhu vala djeaia, korskih pjevaa, bubnjara i kuharevih pomonika. Cesare je stajao na ogradi bunara, okruen neprijateljski raspoloenim orunicima koji su vikali iz sveg glasa. Gutik otrica blistao im je iznad glava na podnevnom suncu koje je sjalo ravno na dvorite i ponovo zapalilo vatru u Cesareovim kratkim kovrama. Osjetila sam da mi se eludac stee od mjeavine strave i enje. "elite me ubiti?" inilo se da ne vie, a ipak se njegov glas jasno uo iznad nezadovoljnog gunanja njegovih buntovnih postrojba. "Evo, izvolite. Sam sam i nenaoruan. Ovo vam je prilika." Nije rekao ba potpunu istinu. Kada mi je um zapoeo shvaati ono to su oi opaale, shvatila sam da je bunar okruen nizom golemih vicarskih kopljanika koji su bili Cesareovi osobni tjelohranitelji. Meutim, zbog naina na koji je stavio ruku na grlo i olabavio ovratnik koulje svi smo se usredotoili na njegovu slabost. Nitko nije vidio kopljanike, nitko nije primijetio da su se okupili oko svojeg voe i spustili vrhove koplja. Svatko od nas sjetit e se samo trokuta slabe koe na bazi njegova grla. ula sam kako Monna Vannozza uvlai dah. Prekriila se dodirujui elo, prsa i ramena krutim grevitim pokretima. "to on sebi umilja?" promrmljala je. "Razderat e ga na komade." Zrak je zazvidao. Kao da su ga doarale rijei Monne Vannozze, dugi je no poletio u vitkom luku preko etverokuta neba ogranienog palainim zidovima. Obasjala ga je suneva svjetost, odskoila od njega kao voda od vrelog eljeza. Pomislila sam da e zauvijek visjeti u zraku, a oi zautjelih buntovnika sada su

-382-

Pompea

se podignule prema njemu u parodiji molitve. Cesare je rairio ruke uz povik koji se inio gotovo radosnim. Zatvorila sam oi, nanjuila znoj i mast za kuhanje, otar smrad straha Monne Vannozze i mlijeka koje je kiselilo moj prsluk. inilo mi se da pogrbljena padam unatrag preko svojeg sina dok mi ruka dri njegovu meku glavicu, a njegovi se prsti zapliu u moju kosu i vuku, vuku me prema dolje... * Kada sam opet otvorila oi, shvatila sam kleim, a ruka Monne Vannozze

da

drala me za rukav. "To je udo", dahnula je, "udo." U dvoritu nije bilo nikog osim Cesarea koji je sada sjedio na ogradi bunara, drao laktove na koljenima i spojio ruke na stranjoj strani pognutog vrata. Dva njegova vicarska kopljanika gurali su velike eljezne zasune na glavnim vratima. Bljesak elika pokazao mi je no koji je leao na ogradi pored njega. Truplo je lealo na trbuhu - manje od dvije duine ruku od bunara - s otricom sjekire napola zarivenom u kraljenicu. "to se dogodilo?" "No ga nije pogodio, a zatim su nekako otvorili vrata i vicarci su ih sve otjerali na ulicu." Kada smo ustale, neki se mukarac progurao pokraj nas i gomile djeaia koji su zanijemili i stajali nepomino poput jata prljavih mramornih Kupidona. Zazivajui Cesarea, potrao je preko dvorita. "to je sada?" upitala je Monna Vannozza. Cesare je skoio na noge, a mukarac je ustro gestikulirao u smjeru Trga svetog Petra. Premda nisam uspjela uti veinu onog to je rekao, ula sam rije Orsini, a zatim je Cesare izustio niz kletvi zbog kojih je Monna Vannozza prosiktala od neodobravanja te zatraio oklop i konja. Jo jedanput dvorite se ispunilo vojnicima - sada je bilo vie vicaraca - i etom koju je predvodio Don Jofre koji nije nosio nikakvu zatitu osim prsnog oklopa, a izgledao je ivano na nemirnom konju. Poslije kratkog rjekanja izmeu brae, Cesare je uzeo konja i podbo ga kod vrata palae, a

-383-

Pompea

mukarci koju su ih upravo bili zatvorili opet su ih otvorili. Izvukavi ma, izjahao je na ulicu na elu neeg to je izgledalo vie kao svjetina nego vojska. Vrata su ve bila opet zatvorena u trenutku kada je Cesareov perjanik Juanito, postariji ovjek premda lojalan i sitniav, stigao u dvorite donijevi oklop. Na kraju ovjek koji je bio pozvonio na uzbunu u zvoniku i sve vidio objasnio nam je to se dogodilo. uvari koji su otjerali buntovnike na Trg San Clemente otkrili su da je gotovo u istom trenutku neprijateljska eta Orsinijevih i njihovih pristaa razvalila vrata Borga i krenula u napad na palau. Mnogi su buntovnici poginuli, neki su prebjegli Orsinijevima, ali drugi su stali na Cesareovu stranu kada se pojavio meu njima maui maem iznad glave, viui da ionako nikad nije namjeravao umrijeti u krevetu. Dok sam jasno u sebi vidjela prizor njegovog golog vrata i noa koji se vrtio ispod modrog neba, pomislila sam da mu, naravno, ne bi bilo ao umrijeti na velikom trgu gdje je nekad plesao s bikovima, pod zlatnim Cezarovim okom. Bila sam ljuta. Kako je mogao biti tako nerazborit i sebian? Oito njegova sentimentalnost prema djeci u Nepiju nije bila nadahnuta niim drugim osim slabou, a sada kada je opet bio jak, bio je spreman sa svojim demonom sklopiti ugovor koji mu je bio po volji i svi mi ostali mogu otii dovraga. "I sam je dijete", bijesno sam rekla Girolamu, ali on je samo na nekoliko trenutaka svrnuo svoj hladnokrvni crni pogled na mene, a zatim je zaspao. Nisam mogla podnijeti pomisao na ono to se moda dogaalo s druge strane vrata koja su vodila u palau pa sam otila u vrt i hodala prema rijeci, to dalje od ulice. Nala sam se u vrtu rua premda je ak i tamo prodrla buka borbe, natjeui se s pospanim zujanjem zakanjelih pela i povicima laara kojima nije nimalo bilo stalo tko je Papa sve dok su Rimljani jo uvijek trebali ito i masline, sir i kobasice te epove od pluta za svoje vinske boce. Netko je prekopao mjesto gdje je tlo upilo Tirezijinu krv pa sada tamo vie nije bilo trave i opalih latica. Poslije borbi s bikovima obiavali su posuti piljevinu preko trga jer ona upija krv, a zatim pomesti blijedoruiaste grude u take i odnijeti ih na smetita izvan gradskih zidova gdje ih se spaljivalo. Nadala sam se da e se nai netko tko e tako postupiti s Cesareom kada on pogine.

-384-

Pompea

* "Obriite suze, djevojko." Nisam bila svjesna da sam plakala premda, sada kada mi je Monna Vannozza skrenula pozornost na tu injenicu, osjeala sam vlagu na obrazima koju je hladio povjetarac s rijeke. "Oni su na sigurnom." Njezino lice, uokvireno strogom tamnom kapuljaom, izgledalo je staro, koa joj je padala u tankim suhim naborima oko usta i nosa. "Nalaze se u Aneoskoj tvravi." Iznenada sam se osjeala slabo i klimavo od olakanja pa sam gotovo ispustila Girolama prije nego to sam se sabrala. "to se dogodilo?" "Prisilili su ih na povlaenje, ali uspjeli su ui u Vatikan kroz vrata koja vode u baziliku, a zatim kroz podzemni prolaz u zamak. Rekla bih da Pio nije ni znao da su ondje sve dok nisu izali s druge strane." Izmijenile smo suzdrane osmijehe. Bez sumnje, ona i ja titile smo osobna sjeanja na sakrivena vrata i tajne prolaze, hladan zrak proet drevnim strahovima i romansama. Na trenutak upitala sam se to La Fiammetta sada radi, na koga je prenijela naklonost poslije Valentinova pada. "Isposlovao je propusnicu za svoju obitelj. Za nas. Smjesta emo mu se pridruiti u Aneoskoj tvravi." bili su gramzivi i hiroviti tirani, ali sjeate se stare izreke: Bolje vrag kojeg poznajete... Molili su vojvodu za milost. Vojvoda ih je bacio u tamnicu ili, ukoliko je mislio da odgovarajui ljudi promatraju, dao ih je zadaviti i baciti u rijeku. Kada nitko nije gledao, dugo bi sjedio, utonuo u nedodirljivi spokoj, neusredotoenih oiju, praznih ruku u krilu, stoga sam znala da ga je tada titio njegov demon kojeg sam eljela moi otjerati. Nadala sam se da e me jo jednom pozvati na privatnu veeru, ali u Aneoskoj tvravi vladala je nestaica privatnosti, osim kod, rekla bih, izvjesnih zatvorenika u tamnicama ispod nas. inilo se da ga vie tjei biti s Giovannijem nego s bilo kim drugim. Njegovo strpljenje s tom malom cendravom dosadom pobudilo je zavist u meni, ali istodobno sam se nadala da e, kada Girolamo bude stariji, biti jednako

-385-

Pompea

spreman uiti ga trikovima s kartama, odgovarati na pitanja o vjebanju pasa, tumaiti mu od ega su napravljene zvijezde i koliko dugo traje putovanje u kraljevstvo prezbitera Ivana. ak je na sastanak u Vatikanu s Delia Rovereom i nekim drugim kardinalima sa sobom poveo Giovannija. Djeaku e biti bolje od promjene okolia, tvrdio je. Sada ima sedam godina i vrijeme je da se pone sluiti obrazovanjem u praksi, dodao je. Promatrala sam kako jau natrag preko mosta. Giovanni je sjedio ispred Cesarea, a Cesare je vodio bratova ponija. inilo se da Giovanni spava drei obraz na Cesareovim prsima. Dok je u dvoritu ekao da konjuar podigne djeaia sa sedla, vidjela sam kako se sagiba i ljubi djetetovo tjeme. To je bila gesta iste njenosti od koje sam svrnula pogled, kao da sam ga zatekla u neem tajnom i sramotnom. Poslije dva dana Delia Rovere bio je izabran za papu i uzeo je ime Julije. Svatko je shvatio ironiju. Njegov prethodnik, kako se Cesare prisjeao sa studija teologije u Pisi, bio je svetac potovan zbog svoje uloge u rjeenju arijevske rasprave, ali sumnjao je da je to potaknulo Delia Roverea na uzimanje imena kada se nalazilo uz ime Cezar. Tada se krto i tvrdo osmjehnuo pa nestao u malu sobu za odijevanje koju je rabio za privatne audijencije, a slijedio ga je Agapito otrei pero u hodu. Cesare se pojavio nakon to je pao mrak. Pripremila sam Girolama za spavanje te postavila pladnjeve i ae za veernji obrok. U naem kuanstvu vladala je udna jednakost. Kako smo svi bili nagurani u nekoliko soba s debelim zidovima i niskim stropovima, svi smo jeli zajedno - mukarci i ene, djeca, vojnici i njihovi asnici te nekolicina sluinadi koja nam se pridruila iz San Clementea. Veina nas ak je dijelila spavaonice u kojima su visjeli pokrivai objeeni na konopima u najveoj sobi i dijelili mukarce od ena i djece. Samo su Cesare i Monna Vannozza imali vlastite spavae sobe. Dok Cesare nije uao u dvoranu, bila sam sama. Camillina dojilja uvala je dojenad, a Monna Vannozza otila je donijeti kruh iz kuhinje. Nita nije rekao, samo je kimnuo, a zatim stajao i promatrao me dok nisam osjetila da mi se vrelo rumenilo penje vratom i obrazima te silazi do vrhova grudi. Bila sam nespretna

-386-

Pompea

pa sam ispustila rog za pie na pod. Zakoraio je naprijed, nagnuo se, uzeo ga i stavio na postolje na dugakom stolu. "Ostavi to", rekao je, "i doi na krov. elim razgovarati s tobom." Ostavivi hrpu alica i tanjura, obrisala sam oznojene dlanove o suknju i slijedila ga kada je proao kroz duboka urezana vrata i potrao uza stube koje su se kroz sredinu stare utvrde uvijale kao iskrenuta kraljenica. Dok sam se muila sa skutovima na uskim stubama, glatkim poput leda od stoljea uporabe, voljela sam ga zbog njegove gipkosti. Vojnik do sri, ovdje je bio kod kue, to god on rekao - u sivoj staroj tvravi kojoj su zidovi bili obukani priama o herojima. Preao je preko krova, posutog smeem i ptijim izmetom, do stuba za paljbu koje su gledale na rijeku, grad i Vatikan. "Popeo sam se ovamo jer elim disati", rekao je naslonivi ruke na prsobran zida. Kada sam mu se pridruila, straari koji su uvali taj sektor, vidjevi da je njihov gospodar u drutvu sa enom, nestali su u tami. Nekoliko je svjetala jo uvijek svjetlucalo ispod nas, baklje onih koji su bili nepromiljeni ili oajni pa su bili vani po mraku, sjaj svjetiljaka iz ulaza u krme, male vatre ljudi koji su ivjeli pod mostovima i eravnici teglenica spremni za no. Sam je Vatikan bio u tami. Mjesec bi povremeno zasjao izmeu dubokih brazda oblaka u kojima su bile posijane malene udaljene zvijezde. Vjetar je donosio tanku, prodornu hladnou pa sam poalila to nisam ponijela plat ili to se nisam usudila pritisnuti svoje tijelo uz njegovo da mi bude toplije. "Ujutro se selim natrag u Vatikan", rekao mi je okreui svoj prsten s kamejom. "Je li to vaa elja? Ili Papina?" "Ja sam njegov gonfalonjer. Njegova je elja i moja." "I tako ste ga na kraju podrali." "Jesam li imao izbora? Kolegij je odbio DAmboisea i nije bilo nade za jo jednog panjolca." Na trenutak je zastao. Moda se nadao da u uzvratiti nekom laskavom primjedbom o njegovu ocu. "Vratit ete se u Vatikan kao moj gost", nastavio je. "To je rekao Delia Rovere. Bit u njegov gost, uvjerava me, a ipak

-387-

Pompea

me ne moli da doem, on to zapovijeda. Gost je rije koja ima mnogo tumaenja. Sve je u kontekstu." "Mogli biste je preokrenuti", rekla sam pokuavajui zvuati samouvjereno. "U latinskom jeziku emfaza dolazi na kraju fraze, a ne na poetku." Mrko se nasmijao. "Julije Cezar. Kako misli da se osjeao na martovske ide? Je li znao to ga eka, je li imao povjerenja u Bruta? Delia Rovere je na glasu kao ovjek od rijei." "Takav je bio i Brut." Sada bih voljela da sam rekla neto drugo, ali tada se to inilo prikladnim i oboje smo se nasmijali. Pohvalio je moju duhovitost rekavi da je izbruena kao u mukarca. "No, moramo se nadati da je Delia Rovere bolji ovjek od Bruta ili da se barem vie boji da ne zavri u Satanovu drijelu. Ali, Violante..." Okrenuo se i pogledao me ba kada se mjesec pojavio iz oblaka, od ega je njegovo lice postalo mramorno. "Premda se nadamo najboljem, moramo planirati kao da e se dogoditi najgore." Osjetila sam kako mi se grudi steu. "Djeca e otii u ladanjsku kuu moje majke u Capraroli. Kada se opet smjestim u Ceseni, pozvat u ih." "Vaa majka i ja sada imamo bolji odnos", rekla sam i smjesta se postidjela svojih rijei, njihove krajnje neistinitosti, njihove lane krhke nade. "Ti nee ii s njima." U meni je navrla vrela plima munine. Kako je mogao nastaviti govoriti tim mirnim odlunim tonom, kao da odreuje raspored postrojbi ili planira detalje karnevalske vragolije ? "Ima jo neto to elim da uini za mene. Vratit e se u Ferraru i dati ovo mojoj sestri." Kada je skinuo prsten s kamejom, oteo mi se vrisak, eksplozija buke od koje je uzmaknuo korak, posrnuo i gotovo pao preko zida. U tokici mirnoe u srcu bijesa palo mi je na um da ga gurnem. Moda sam ga i zgrabila jer sam onda postala svjesna da me obujmio, jednom rukom iza lea, a drugim dlanom uhvatio me za glavu pritiui moj obraz na prsa tako da sam mogla osjetiti kucanje njegova srca, a zlatne niti ukrasa na

-388-

Pompea

njegovu prnjaku zarezale su mi se u meso. Kao jastreb kojem su tek navukli kukuljicu na glavu, u tami njegova zagrljaja bila sam iznenada krotka, bespomona, povezana s njime slijepim povjerenjem. Osim to nisam bila jastreb, bila sam ena koja bi mogla izgubiti dijete. Prizor Monne Vannozze s Girolamom u naruju, lica skrivenog u sjenu kapuljae, njegove vatrene kovre u njezinim savijenim prstima podignuo se izmeu Cesarea i mene istjeravi me iz njegova zahvata. "Ne!" kriknula sam izvukavi mu se iz ruku. Zgrabio me za runi zglob, ali trznula sam se, oslobodila i potrala. Straar mi je preprijeio put kopljem. ula sam da mu Cesare, negdje iza mene i pomalo bez daha, zapovijeda da ostane na mjestu. Vrata koja su vodila prema stubitu bila su mi na vidiku i jo uvijek poluotvorena kako smo ih bili ostavili. Kada bih se samo mogla provui kroz njih i zatvoriti ih iza sebe, to bi mi dalo dovoljno vremena da uzmem dijete i pobjegnem. Otila bih na rijeku, nala lau za Ostiju. Vratila bih se kui u panjolsku jer me ovdje nita ne zadrava. Bolje da mi inkvizicija provjerava vjeru nego da se odreknem djeteta. Moda bih ak mogla ukrasti konja s teglenice i jo noas pobjei iz grada. Tada je iznenadan zapuh vjetra zatvorio vrata. Bacila sam se na njih, ali mjesec je nestao iza oblaka pa nisam mogla pronai kvaku. Pipala sam i gurala, ali prsti su mi bili slabi i nekontrolirani. Bila sam lagana i nisam se mogla boriti s hrastovinom debljine dlana. "Neka ti bude", apnuo mi je u uho. Dah mu je bio vru na mojem vratu, a ruke su mu stiskale moja rebra. Pomislila sam da bi ih on i slomio ako ustreba, a to ga ne bi brinulo vie nego rezanje ptice tijekom veere. Onda sam shvatila, buntovno osjetivi uitak, da mu je jedna ruka skliznula prema gore i prekrila moju dojku. "Pobijedila si. Tvoje dijete ostaje kod tebe. A sada doi u krevet." Gotovo kao da je to zapovjedio, mjesec se pokazao iza oblaka i obasjao kvaku. Jo me uvijek drei jednom rukom, podignuo me slobodnom rukom, nogom otvorio vrata i zatim me odnio niza stube. Jesmo li tako proli dvoranom, izloeni pogledima ljudi koji su ondje veerali? Mislim da ne. Jo mi se uvijek ini da se sjeam nekog uskog vlanog prolaza, nerasvijetljenog i neravna poda.

-389-

Pompea

Osjeam aroban dodir pauine, njuim hladan kamen i sjeam se da sam otvorila oi u sobi jednako udobnoj i bogato ukraenoj kao soba u srcu Ijubavi. Blago me poloio na krevet, a zatim sjeo pokraj mene i skinuo izme. "Uzima li jo uvijek Torelline pilule?" upitao je dok mi je razvezivao prsluk i poljubio toplo mjesto izmeu dojki. Kimnula sam glavom jer nisam mogla govoriti. "Dobro." * Te je noi vodio Ijubav sporo i velikoduno, kao da ga ujutro ne eka nita osim kasnog doruka. Njegova usta i ruke bile su slatko radoznale, osjeala sam se kao da sam prva ena ije je tijelo istraio, a njegov je dodir bio toliko mudar i pun razumijevanja da se nekako inilo da je ogulio obian sloj ula i izloio gole ivce, srce uitka. Kada sam napokon zaspala, jo me uvijek grlio i smijeio mi se svojim tamnim oima. Nakon to sam se probudila, imala sam dojam da mi je neto omelo san. Kada mi je um zaplivao prema svijesti, shvatila sam da kapci udaraju i kia pljuti kroz uski prozor bez staklenog okna. Drui sam ustala i ogledala se oko sobe traei odjeu. Opazila sam da jo neto nije u redu. Nije bilo Cesarea. Nije bio nedavno ustao zbog toga to je trebao ii u zahod ili je htio pozvati sobara, nego je posve nestao, kao da ga nikad nije ni bilo. Gledajui glatke plahte i istuene jastuke na njegovoj strani kreveta, poela sam se pitati jesam li sanjala cijelu prolu no premda sam znala da nisam kada sam dodirnula prstima bolne usne i osjetila blago, ugodno stezanje u bedrenim miiima. Tada sam primijetila prsten s kamejom koji je leao na nonom stoliu, ondje gdje ga je bio ostavio rekavi da mu smeta u finom radu kojim su se bavile njegove ruke. Uzela sam ga. Zlato je sigurno bilo isto jer je bilo mekano i prilagodilo se obliku mojeg prsta, ali obru je bio jednostavan, ukraen samo urezanim sloganom. Kameja je prikazivala Lukrecijino samoubojstvo. Upitala sam se koji je slogan ugravirao ispod slike. Polako okreui prsten i

-390-

Pompea

pokuavajui vidjeti rijei,

proitala

sam; "Age debendo quidquid accidet." Onda

sam vidjela da s unutranje strane ima jo rijei, i to na katalonskom. " Un cor, una via." Sjela sam na rub kreveta, omotavi svileni pokriva oko sebe, i zagledala se u prikaz ene koja je uperila no u svoje grudi. Sto je to znailo? Misli su mi odletjele do Nepija. Jesu li ondje njih dvoje sklopili neki dogovor, neki alosni i zlokobni plan za buduu katastrofu koji je tada izgledao kao bezopasna igra? Koja je bila moja uloga u svemu tome ? Zato me izabrao da odnesem njegove sumorne upute sestri? Nisam to eljela. eljela sam sina i normalna svakidanja zbivanja. eljela sam vidjeti jesu li se tijekom noi novi zubii probili kroz njegove tvrde male desni. Meutim, ako je u prstenu bio otrov, prvo sam ga se morala rijeiti. Donna Lucrezia bila je kuma koja mi je podarila novi ivot i, koliko god moje vjerovanje u njezinu religiju bilo klimavo, bila sam sigurna da bi bila travestija odnijeti joj sredstvo samoubojstva. to ako se Gospodar osvete odlui osvetiti na mojem sinu za takvu izdaju? Nismo svi bili Abraham, nismo se mogli osloniti na ovna u grmlju. Pokuala sam noktom otvoriti prsten, ali nije ilo. Pipala sam oko ruba traei nekakvu kvaku ili toku koja bi na pritisak otvorila prsten, ali bezuspjeno. Moda bih mogla pronai neko orue u Cesareovoj sobi za odijevanje. Ondje bih mogla nai eljeve, turpijice za nokte, britve, kope za broeve. Stegnuvi prsten akom, oprezno sam otvorila vrata od sobe za odijevanje. Takoer, bila je prazna, krinje za odjeu bile su uklonjene i ostali su samo etverokuti bez praine na podu, stol na kojem je radio bio je posve oien osim slomljenog pera i okrajka svijee utaknute u vlastiti vosak. Pauina napeta preko jednog kuta stropa treperila je na vjetru, ali ak ni u njoj nije bilo pauka. Ugoaj naputenosti pripio mi se za kou kao demon koji je vonjao po praini, kamenju i jasminu. Jedva sam se usudila otvoriti druga vrata od straha da ni ondje neu nita nai. "Dakle, budni ste." Michelotto. Nasmijeila sam se od olakanja. Ako je Michelotto bio ovdje, njegov gospodar nije mogao biti daleko. Bila sam umorna i osjetila su mi bila prenadraena. Lupanje kapka i pauina i, evo, umislila sam

-391-

Pompea

da su me ostavili. "Bojim se da sam dugo spavala. Njegovo gospodstvo moralo je jako tiho ustati." Michelotto je neto promrmljao. "Hm, bolje mi se odjenuti i potraiti sina." Prsten mi se urezao u dlan. Iako mi ga je Cesare povjerio, nisam htjela da Michelotto zna da ga imam. Trebala sam se udaljiti od njega do nekog privatnog kutka gdje bih ga mogla u miru pregledati. Michelotto je ustao s tronoca pored vrata na koji je bio sjeo i stupio pred mene. Nije bio mnogo vii od mene, ali tijelo mu je bilo iroko i snano, a njegovo dranje poruivalo je da jo nije bio spreman pustiti me da odem. "Sto je?" upitala sam. "On je otiao." "Tko? Cesare? U Vatikan?" Osjetila sam se glupo, odbaeno, kao zaprljana koulja ili par poderanih arapa. Michelotto je odmahnuo glavom, a zatim se naoko predomislio i otresito kimnuo. "Da. To jest, ne. Da, otiao je, ali nisam tako mislio." "Zato niste poli s njim?" Pokuala sam pribjei zapovjednikom tonu, ali samo sam zvuala mrzovoljno i piskavo. "Zapovjedio mi je da ostanem ovdje s vama." "Zbilja?" Nekako se nisam mogla domisliti veoj asti. "Monna Violante..." Poloio mi je ruku na nadlakticu. To mi se inilo odvie blisko, kao in koji njegov gospodar ne bi odobrio, pa sam odmaknula ruku. Razumio je, uzdahnuo i spustio ruku. "Svi su otili", rekao je. "Don Cesar, Monna Vanozza, djeca..." "Ne, varate se. Rekao je..." "Ne varam se. Sam sam podignuo vaeg sina u koiju. Otili su prole noi. Sada su ve dosta odmaknuli prema Capraroli." "Onda moramo uzeti brze konje i dostii ih." "Violante..." "Ne ponaajte se kao da smo bliski." "Oh, tako mi Boga, sluajte samu sebe, vi, glupa mala droljo! Ne, kada bolje

-392-

Pompea

razmislim, sluajte mene." Potapao je tronoac. "Sjed- nite ovdje, ne miite se i sluajte to vam elim rei. Vi idete u Ferraru. Ja u vas otpratiti. Morate predati..." Znala sam to e rei, rastvorila aku i pokazala mu prsten. "To", potvrdio je. "Predat ete ga Donni Lucreziji. Kada ga vidi, opet e vas uzeti u slubu. Vaeg e sina odgojiti njegova baka. Vjerojatno ga vie nikad neete vidjeti. Razumijete Ii?" Noge su mi zapoele klecati. Klonula sam na tronoac, nejasno svjesna da me Michelotto uhvatio za lakat i da me smiruje. eljela sam samo da mi dopusti da padnem i nastavim padati, daleko od tog praznog zamka, daleko od Cesareove izdaje, svojeg ponienja i bolne praznine koja se uobliavala u meni ondje gdje je nekad bila moja radost zbog djeteta. "Kaete, prole noi?" "ao mi je." "Zbilja? Nekako sumnjam u to. Ja mu nita ne znaim pa zato bih neto znaila vama?" Na to nije znao odgovoriti. "Pokrijte se", rekao je povukavi pokriva koji mi je skliznuo s ramena. "Odjenite se. I ne pokuavajte nita glupo. Bit u iza ovih vrata, a druga su izvana zatvorena zasunom. A prozor je jako visoko. I moda bi bilo bolje da se ja pobrinem za prsten." Ispruio je ruku pa sam stavila prsten na njegov dlan. Naravno, pomislila sam na prozor koji je visoko iznad rijeke, a tada sam se sjetila da moj sin nije bio mrtav koliko god sam se osjeala naputeno. Sto ako me jedan dan potrai i oni mu kau da sam se tako lako predala bacivi se s prozora kada su mi ga uzeli ? Kakva bi to slabana Ijubav bila? Ljubav mi je zadala zadau da ostanem iva pa vjerujem da emo se opet sastati. Marjam je rekla da slijedim Ijubav. Nikad mi nije rekla da e to biti lako. ustro sam se odjenula. eljela sam to bre pokriti tijelo, prikriti njegovu sramotu i zatoiti njegovu buntovnost u kitove kosti te vrpce i slojeve tkanine. Sada je vrijeme da odrastem, pomislila sam tijesno steui steznik preko bolnih grudi i povlaei vrat potkoulje prema gore jer sam htjela sakriti mjesto gdje su mi Ijubavnikovi zubi okrznuli meso. Kada sam uzela prsluk s poda i poela

-393-

Pompea

izravnavati petlje, primijetila sam tanku crvenkastu kosu u jednoj rupici. Sjetila sam se kako su se Cesareu sviale promjene na mojem tijelu koje je donio poroaj dok me svojim pretvornim rukama gladio po grudima, trbuhu i izmeu bedara. Stalne promjene koje nee izblijedjeli kao ugrizi i masnice i nee se pretvoriti u lai kao njene rijei mojeg ljubavnika. Sjetila sam se poruke na prstenu. Uini ono to mora, to god se dogodilo, rekla sam sebi. Jedno srce, jedan put.

-394-

Pompea

GIDEONOVA KNJIGA
Tko je trei to hodi pored tebe? Kad brojim, samo smo dvoje Ali kada pogledam uz bijelu cestu Uvijek jo jedan uz tebe kroi. T. S. Eliot, Pusta zemlja

-395-

Pompea

P RVO

POGLAVLJE

REGGIO, LISTOPAD 1505. GODINE Poalji mi neto to si nosila. Poalji mi arape u kojima si plesala ili potkoulju u kojoj si spavala tijekom vrue noi. Poalji mi svoju navlaku za jastuk ili etku za kosu. Uvjeri me da si jo iva. Gospa je vesela jutros." "Moda je dijete malo jae." "Ne znam. Mislim da je to vie zbog nekih pisama koja je uspjela dobiti od brata." Tek sada, usprkos sebi, poela sam obraati pozornost na razgovor, razabirati u umu tko govori i shvaati to govore. Skupina novih djevojaka pridruila se kuanstvu Donne Lucrezije prole zime poslije smrti starog vojvode. Sve su bile jednake, sve neopisivo mlade i pune nade. Toliko su se brinule zbog izreza haljina na vratu, ukrasa za kosu i oblika peta na cipelama, kao da su im ivoti ovisili o tome. Rekla bih da i jesu u neku ruku. Nisam ih htjela bolje upoznati. Premda me Angela korila i podsjeala da sam i sama nekad bila ba takva, vjerovala sam da se ne sjea dobro - nikad nisam bila tako lakoumna, nikad nisam imala priliku to biti. "Oh, voljela bih da sam ga srela!" rekla je prva govornica. "Kau da je bio strano naoit." "Hm, pretpostavljam da vie nije naoit jer je proveo godinu i pol u panjolskoj tamnici. Violante, vi ga se sigurno sjeate? Je li bio jako lijep?" Bila sam svjesna da je Fidelma prestala ivati i podignula je iglu u zrak kao ticalo. "Hm..." potaknula me radoznala djevojka. "Nos kao u jastreba", zaula sam samu sebe, "a oi su mu bile preblizu." Onda sam odloila ivanje i promrmljala da moram otii na zahod jer jo nisam htjela govoriti o njemu. Otila sam uzeti plat i pronala roba koji me otpratio u kuu gdje su ivjeli

-396-

Pompea

Angela i Giulio. Morala sam napustiti kulu prije nego to me Donna Lucrezia pozove jer sam znala da e to uiniti ukoliko je primila pisma od Cesarea. Apsolutno je odbila prihvatiti pomisao da bi me vijesti o njemu mogle povrijediti ili da me on moda jednostavno vie ne zanima. Kada sam prigovorila rekavi da me posebno okrutno prevario u vezi Girolama, ledeno se nasmijeila i rekla: "Osnovno je pravilo varke, Violante, upotrijebiti rtvinu osjetljivost protiv nje same. Uostalom, kakvo vam je zlo zapravo nanio? Dijete je na sigurnom i pobrinuo se da stignete ovamo ivi i zdravi. Sigurno niste oekivali da ete zauvijek zadrati sina. To se tako ne radi. Pogledajte mojeg Rodriga." Htjela sam joj rei da pogleda samu sebe, rei da pogleda darove koje je izabrala za njega, pisma koja mu je pisala mimo znanja svojeg mua, kako se zabrinula kada se govorkalo o kugi u Napulju ili kada su ljeta bila prevrua, a zime prehladne. "Vi ste imali vremena oprostiti se od njega, gospo." Vi niste bili u prevarantskom Ijubavnikovu zagrljaju dok su vam sina odvodili u mrak, u sjeanje i u sve njegove zamke. Sama Angela otvorila je ulina vrata kada sam pokucala. Kose skupljene ispod slamnatog eira sa irokim obodom, u suknji privrenoj iznad glenjeva i istroenim starim jahaim izmama, izgledala je kao lijepa seljanka. "Radimo u vrtu", rekla je. Ponadala sam se da vlasnik kue, koji ju je morao napustiti zbog dolaska vojvodina brata, nee mariti za posljedice Giulijove strasti. "Pridruite nam se. Blijedi ste." "A vi ste pocrnjeli kao djevojka sa sela." Angela i Giulio nisu se trudili sakriti injenicu da ive kao mu i ena te su svi smatrali da e se vjenati im vojvoda Alfonso pridobije svojeg brata kardinala koji je sada bio njegov glavni savjetnik. U tjednima poslije roenja sina Donne Lucrezije jo su se vie nadali da e biti sretni. Kada je dokazala da moe roditi ivog sina, Donna Lucrezia sigurno je uklonila i posljednju preostalu ljagu sa svojeg imena. ak i najnovija razmirica izmeu Ippolita i Giulija, zbog kapelana Rainalda, prikladno je nestala poslije glazbenikova iznenadnog nestanka. Giulio je mislio da je mrtav, a Angela je rekla da mu je vjerojatno dojadilo to natezanje i da je otiao na neki drugi dvor. Ippolito nije rekao nita.

-397-

Pompea

"Pogledaj tko je ovdje", rekla je dok me vodila kroz nadsvoenu kolonadu u vrt. Giulio se poput pranog fauna pojavio iza gredice grmlja fuksije istresajui ruiaste cvjetove iz kose. "Violante!" Zakoraio je s gredice i privio me k sebi u svoj miris zemlje, znoja i zelenila, a njegova drvena lopatica poeala mi je leda. "Hm, dragi..." prekorila ga je Angela oduzevi mu lopaticu i obrisavi zemlju s otrice. Pomislila sam da joj je pod noktima vjerojatno bilo dovoljno zemlje za novu gredicu. "Jeste li sami?" "Dovela sam roba. Otiao je u kuhinju." "Trebali ste nas obavijestiti o svojem dolasku. Kao to vidite, nismo spremni za goste." "To nije vano." "Violante ba i nije gost, Giulio." "Prohtjelo mi se doi. Trebala sam otii na neko vrijeme." Obrativi se Angeli, dodala sam: "Stigle su vijesti..." "Od Cesarea", rekla je Angela umjesto mene. "I tako je Sanchu napokon polo od ruke vidjeti ga. Znate li kako je?" Htjela sam odgovoriti da ne znam i ne marim za to, ali ugrizla sam se za jezik. Na kraju krajeva, on je bio njezin brati. Odmahnula sam glavom. "Otila sam prije nego to me Lucrezia stigla pozvati." "Hm, rekla bih da e me obavijestiti ukoliko bude vanih vijesti." "I ja bih to rekla." "Pusti to, Angela. Violante nije dola ovamo govoriti o Cesareu. Posve je suprotno, mislim. Otii emo do zapadne terase, sjesti dok sunce ne zae i neto popiti." Pljesnuvi rukama kako bi pozvao robinju, Giulio nas je poveo oko kue do ograene terase rekavi da hodamo po jastucima majine duice koja je nicala meu kamenjem. "Ona e vas razveseliti, Violante. Sva suneva svjetlost uhvaena je u tim siunim listovima. Pravo udo." "Vi me uveseljavate, Giulio."

-398-

Pompea

Posjeo nas je u stare udobne stolce prekrivene prostirkama koji su na veernjem svjetlu zadovoljno trunuli onako kako sam voljela misliti da e on i Angela trunuti, kada dou u poodmakle godine, a goli ukrasni cvijetnjaci ispod nas budu puni zrelih biljaka. Kuna robinja donijela je vr zaslaenog soka od limete. "Ujutro je bilo leda", rekla je Angela, "ali dosad se posve otopio. Kola bi zapravo trebala dolaziti dvaput dnevno." Pijuckali smo sok, gledali duge plave sjene koje su voke bacale prema dnu vrta i vatreno lice sunca na zalasku ispresijecano njihovim granama. utke smo sluali kako zemlja die, posljednji ptiji pjev u zraku koji se hladio, apat maglice koja je puzala s rijeke prema uskim gradskim ulicama. "Ve je listopad", rekla je Angela omotavi stolu oko ramena. "Hvala Bogu!" odgovorio je Giulio usrdno. Ljeto je bilo strano, vrue i kuno te s obzirom na to da je stari vojvoda prodao veinu prologodinjeg vika ita kako bi isplatio arhitekta, mnogi su u Ferrari gladovali. Donna Lucrezia stalno nam je govorila da bi vie ljudi bilo umrlo od gladi nego od kuge da Francesco Gonzaga nije velikoduno omoguio prijevoz kroz svoje zemljite za ito narueno iz Pijemonta. "Ipak, rana zima nee pomoi Alessandru." Novi je nasljednik bio boleljiv, mrav i nerado je prihvaao sisu. Kao i njegov stric Ferrante, alili su se veseljaci, premda sam mislila na njegova ujaka i gledala koliko odlunosti ima u izrazu njegovih blijedih usta ili u krivulji siunih pesnica. "Preivjet e bude li htio", rekla sam. "Zato netko ne bi htio ivjeti?" upitao je Giulio. "Sigurno tu dijete nita ne moe." "Oh, moe!" rekla sam, ali kada je Giulio ispruio ruku prema Angeli, poeljela sam da nisam rekla nita. Bojala se da joj je pobaaj naruio zdravlje i da nikad nee moi podariti djecu Giuliju, a oito je mislila da govorim kao sve majke. Pomislila sam da bih trebala otii jer u njihovu raju nije bilo mjesta za moj ogrubjeli i ogoreni duh. Ustala sam i oprostila se od njih. "Kada se svi vratimo u Ferraru, vi i Ferrante morat ete nam doi u pravi posjet

-399-

Pompea

i veerati s nama", rekla je Angela. Jedan dio ivota koji su Angela i Giulio planirali za sebe podrazumijevao je moje i Ferranteovo vjenanje. "On je ljubazan", rekla mi jednom Angela. "Tjeit e vas, a kada naete drugog ljubavnika, hm, ba ga i nee prodirati ljubomora, zar ne?" Jednostavno. * "Gdje ste bili?" Fidelma je izgledala stroe nego to je zvuala u svojoj jednostavnoj tamnoj haljini i kapuljai koja joj je posve skrivala kosu. "Zvala vas je." U mojoj odsutnosti, otkad je Angela otila ivjeti s Giuliom, Fidelma je postala jedna od njezinih najodanijih sluavki pa se inilo da misli da joj to daje pravo na nabusiti ton. Vidjelo se u kakvu je odnosu s naom gospodaricom po tome to su tijekom prole korizme triput zatraili od fra Raffaella da propovijeda u njezinoj kapeli. "Otila sam vidjeti Angela. Dajte mi pet minuta. Promijenit u cipele i urediti kosu." "Ona to ne bi smjela raditi. Ono to se dogodilo vojvodi Valentinu Boja je volja i to se ne moe poricati. Ako ona misli da e mu ikad biti doputeno vratiti se u Italiju, vara samu sebe - i vas." "Ne vara mene, Fidelma. Ni njega, rekla bih." Gotovo kao da je namjeravala potvrditi moje miljenje o stanju Cesareova uma, prvo to mi je Donna Lucrezia rekla kada sam ula u sobu bilo je: "Dobra vijest. Premjestili su ga u La Motu." La Mota je bila velika kraljevska tvrava u Medini del Campo, neosvojivog srca panjolske. Nisam mogla razumjeti zato je to dobra vijest. "Kae da su ga ondje posjetili poslanici Filipa Flandrijskog koji radi na njegovu osloboenju. Kae da mu Filip eli povjeriti zadau dovoenja Don Carlosa u Kastilju, jer je sada njegova majka kraljica." "Dakle, dopustit e joj vladati ?" Filipovu suprugu Juanu, koja je od Izabeline smrti nosila naslov kraljice Kastilje, openito su smatrali ludom, dok ju je zapravo njezin otac kralj Ferdinand drao zatvorenu u kunom zatvoru.

-400-

Pompea

Donna Lucrezia slegnula je ramenima. "Mojeg brata nije briga za nju." "Gdje je sada Don Carlos?" "Mislim u Flandriji." "Dakle, Cesare se nee vratiti u Italiju." Donna Lucrezia poloila je svoju ruku na moju. "ao mi je. Jo ne. Morat e opet sebi osigurati poloaj prije nego to se bude smio vratiti i suoiti s papom Julijem." Nije mi bilo ao jer sam bila zabrinuta za Girolama. Donna Lucrezia bila je dovoljno milostiva da me obavjetava o njemu premda sam katkad vjerovala da bi bilo bolje da to nije inila. Cesare je uspio isposlovati svoju slobodu od pape Julija uz uvjet da ode u progonstvo u Napulj. Troje djece Girolamo, Giovanni i Camilla poli su tamo s njim, u kuu Don Jofrea i princeze Sancije. Meutim, Papa ga je prevario. Moda je bilo obrnuto. Kada se radilo o Juliju i Cesareu bilo je nemogue znati tko je koga prevario. Cesare je opet bio uhien, ovaj put na zahtjev kraljice Izabele koja je htjela da mu se u panjolskoj sudi za ubojstva Don Juana i Alfonsa od Bisceglie. Ako se Cesare ikad vrati u Italiju, sigurna sam da e to vie no ikad ugroziti ivot njegova sina i nasljednika. "Ali, Sancho ga je vidio", nastavila je Donna Lucrezia istim vedrim ustrim glasom koji je rabila za molbe na koje nije imala lagan odgovor, "i kae da mu je dobro. Pomalo je mrav, ali dobro raspoloen. A ova pisma", mahnula je lepezom zamrljanih pergamenata prema meni, "mnogo govore o tome koliko su njegove odaje udobnije nego one u Chinchilli. I kako mu od kraljiine smrti kralj Ferdinand iskazuje naklonost. Na kraju krajeva, Ferdinand je na roak." "U svakom sluaju, vojvoda e imati topliju zimu." "Idue zime bit e u Flandriji", odgovorila je Donna Lucrezia kao da ne misli trpjeti protivljenje svojoj tvrdnji. "Slobodan." "Kako je danas Don Alessandro?" upitala sam pogledavi u kolijevku prekrivenu ipkom pored kreveta Donne Lucrezije. Premda je bila odjevena, jo je uvijek bila u spavaoj sobi jer nije mogla nositi cipele zbog nateenih stopala i glenjeva od groznice koju je navukla

-401-

Pompea

poslije poroaja. Dojene je izgledalo vedro, njegovo lie izmeu kapice i povoja bilo je blijedo i mirno kao u malenog sveca. Osjeajui otar gubitak, sjetila sam se Girolama u istoj dobi, njegovih crvenih obraza i lica zgrenog od gnjeva zbog toga to je bio omotan, bespomoan i ovisan. "Popio je malo mlijeka", rekla je Donna Lucrezia, "ali je pretih." "Rekla bih da slua." Nikad nisam spomenula Donni Lucreziji svoje razgovore s njezinom majkom. Poslije povratka jednostavno sam promatrala kako joj Michelotto daje prsten, a zatim sam ga ostavila kako bi joj priopio sve obavijesti o bratu koje je smatrao prikladnim. Izvrila sam zapovijed pa on nikad nee moi rei da sam ga prevarila kao to je on prevario mene. Vratila sam se u sobu koju sam nekad dijelila s Angelom, njezinim staromodnim haljinama i ustajalom mirisu parfema tuberoze te opet zapoela obavljati dunosti dvorske dame kao da nikad nisam bila odsutna. Meutim, Donna Lucrezia je sada rekla: "Dakle, znate? Za Cesarea? Puna sam nade. Alessandro dijeli njegov zvjezdani znak, znate." Znala sam. "Nada je", rekao mi je jednom vjerojatno u nastojei biti ljubazan, "ono ega bismo se najvie trebali bojati." Ispruila sam ruku prema kolijevci, u namjeri da pogladim djetetovo lice, ali nisam se mogla prisiliti dotaknuti tu meku kou. Jedanput ili dvaput zaljuljala sam kolijevku i promrmljala nekoliko smirujuih besmislica koje nehotino uu u eninu glavu im se mukarevo sjeme ukorijeni u njoj. Lice mu se malo iskrivilo. Otvorio je oi. Pomislila sam da e zaplakati, a zatim sam primijetila da su mu se zjenice tako izvrnule u dupljama da su mu se vidjele samo bjelooice. Mjehur sline pojavio mu se u kutu usta. "Gospo, mislim..." "Sveta Marijo, jo jedan napad, zar ne? Brzo, potrite po Castella i njegovateljicu." Lijenik i njegovateljica nisu bili daleko. Alessandro je tijekom noi imao nekoliko napada. Prema ohrabrujuim osmijesima koje su stavili na lica prije nego to su otili u spavau sobu Donne Lucrezije, uspjela sam razabrati da

-402-

Pompea

nema nade. Htjela sam se povui, ali Donna Lucrezia zamolila me da ostanem. Dovukla sam tronoac do njezina kreveta i sjela, drei je za ruku, dok su lijenik i njegovateljica radili sve to su mogli. Kada je smrt ula u sobu, lijenik se odmaknuo sputene glave. Njegovateljica je podignula ukoeno malo tijelo iz kolijevke i poloila ga u majino naruje. Donna Lucrezia poljubila mu je elo i proaptala na svojem starom jeziku: "Adeu, mon petit." Onda ga je krotko dala sveeniku koji je rekao ono to je morao rei i odnio tijelo kako bi ga pripremili za odar. Castello je spremio stvari i samo otiao naklonivi se ustro i nijemo. Njegovateljica je pokuala dati nekakav savjet o povezivanju dojki, o masti od ruina ulja i pilulama od tartufa za smanjivanje maternice prije nego to sam je otpustila. S obzirom na svoje zanimanje, trebala je nauiti biti diskretnija sa majkama koje su ostale bez svoje djece. No dola je u Reggio po preporuci Donne Isabelle koja nije vie zavoljela svoju snahu tijekom mjeseci moje odsutnosti. Sada e bez sumnje pohitati natrag jer je i Donna Isabella bila trudna. etvrti put. "I bez sumnje zdrava kao rasplodna kobila", bila je primijetila Donna Lucrezia kada je njegovateljica stigla nosei pokroviteljsko pismo Donne Isabelle. Kao da je u oima drutva neka mana biti zdrava kao rasplodna kobila. Pozvala sam robinju da odnese kolijevku iz sobe, ali Donna Lucrezia privila se uz ipkanu kapuljau i odbila se rastaviti od nje. Uzela je jastuk na kojem je Alessandro maloprije leao i stavila ga u krilo gurnuvi lice u finu bijelu pamunu navlaku kao da se htjela uguiti. Meutim, pohlepno je disala kroz nos udiui miris mlijeka i nove koe, miris svega to joj je preostalo od sina. Zatim se uspravila stalno izravnavajui jastuk svojim punakim prstima, hvatajui njegove nabore i kutove izmeu svojih savreno manikiranih noktiju. "Obavijestite mojeg mua." Premda su joj obrazi blistali od suza, glas je bio vrst. Don Alfonso bio je u Belriguardu. Ondje je proveo ljeto nadzirui obnovu koju je bio zapoeo poslije oeve smrti. "I moram napisati jo jedno pismo. Pomoi ete mi oko toga." "Ne, gospo, ja..."

-403-

Pompea

"Ne mojem bratu, Violante. Francescu Gonzagi." Neto u nainu na koji je izgovorila to ime navelo me da se na trenutak upitam tko je bio Alessandrov otac, ali otjerala sam tu pomisao im mi je pala na pamet. Mogli bi me objesiti u kavezu kule Leone i za manji prijestup. Meutim, ostala je gorka jeka, podli tihi glas koji mi je rekao da je Donna Lucrezia imala barem utjehu nove Ijubavi koja e ublaiti alost za pokojnim djetetom. Sama je napisala pismo pa sam ga odnijela, kako me uputila, do mjesta blizu glavnih gradskih vrata gdje se tezga za prodaju peradi nalazila neposredno ispod ploe na gradskom zidu s imenima poginulih u Bici kod Legnana. Ercole Strozzi doepao je iza klimave hrpe drvenih kaveza punih Ijutitih kokoi i zbunjenih jarebica. Poklonio sc i pozdravio me kao da se tako sastajemo svakog dana. Raspitao se za zdravlje Donne Lucrezije i izrazio nadu da je Don Cesareu udobno u novom smjetaju. Poela sam se pitati je li posljednja godina i pol bila samo lo san iz kojeg sam se sada probudila i shvatila da je sve bilo kao i prije smrti pape Aleksandra. Odgovorila sam da nisam dobila poruku od Cesarea te da se Donna Lucrezia dobro oporavlja, ali kada sam Strozziju dala pismo i krenula, stavio mi je ruku na rame. "Znate, mala gospodarice, ivot ne uzima zarobljenike. Vaa gospa vojvotkinja to zna i bilo bi dobro kada biste se poveli za njezinim primjerom." "Hvala vam, gospodine Ercole, vi ste mudri." "Samo sam praktian, draga moja, samo praktian." * Reakcija vojvode Alfonsa na gubitak sina bio je poziv da mu se ena pridrui u Belriguardu. "On se nada da e mi odvratiti pozornost kada vidim sve promjene koje ondje izvodi", rekla je Donna Lucrezia upravljajui pripremama za odlazak. "Dossi je iscrpljen, kae, zato e dovesti slikara iz Carpija koji e na vrijeme zavriti glavni salon radi koncerta onog pjevaa... kako se zove... zbilja, moje pamenje... to je od trudnoe, gospo, budite oprezni..." i nastavila je brbljati, vesela i krhka

-404-

Pompea

kao leptiria. "Ostanite malo!" zapovjedila mi je kada su sve krinje za odjeu bile u kolima u dvoritu, a nakit povjeren majordomu. "Imam jo jednu zadau za vas prije nego to odemo." Izraz lica bio joj je mjeavina iscrpljenosti i neukrotivosti koja me protiv moje volje podsjetila na njezina brata one posljednje noi na grudobranu Aneoske tvrave. "Sastat ete se jo jednom s gospodinom Ercoleom na istom mjestu. Imat e neto za mene." Kada sam stigla do tezge s peradi, Strozzi nije bio tamo. ekala sam, isprva nestrpljivo, na vjetru s planina, otrom od prvog snijega, koji mi je piljevinu iz kokoinjaca tjerao u oi. Zatim, kada je prodava peradi zapoeo mrmljati o ljudima koji se vrzmaju oko njegove robe i nita ne kupuju, zabrinuto sam se odmaknula i hinila da pregledavam piramidu utih jabuka na susjednom tandu. Upravo sam uzela najmanje natuenu jabuku i dala nekoliko novia prodavau, kada sam primijetila drugu spodobu koja se zadravala kod prodavaa peradi. Visok mukarac kojeg nikad prije nisam vidjela bio je koat, neupadljivo i otrcano odjeven kao da je tako nastojao nadoknaditi svoju upadljivu visinu i mravost. Pomislila sam da je sigurno uhoda jer su otkrili varku Donne Lucrezije. Navukavi kapuljau na lice, uputila sam se u suprotnom smjeru prisiljavajui se da ne potrim ili uinim ita ime bih privukla pozornost. Bila sam samo djevojka koja je kupila jabuku. to je moglo biti obinije od toga? Meutim, zbog ljepljivog soka na prstima shvatila sam da sam zarila nokte u koru jabuke. Onda sam osjetila neiju ruku na ramenu. Dah mi je napustio tijelo u tihom kriku. Negdje sam ula struganje maa izvuenog iz korica. Glas je poeo mrmljati molitve koje molimo kada raamo i u drugim opasnostima. Bio je to enski glas, bez daha i drhtav. Moj glas. Sada je netko drugi progovorio. Mukarac. Uhoda. "Stavite ma u korice. Ne mislim je ozlijediti." Noge su mi popustile pa sam pala na koljena u prainu, listove kupusa i psei izmet na ulici. "Zao mi je, nisam vas htio prestraiti", rekao je uhoda. Primivi me za ruku

-405-

Pompea

ispod lakta, podignuo me na noge i poeo je otresati prainu s moje suknje. "Tko ste vi?" "Poslao me messer Ercole." Zbog olakanja noge su mi gotovo jo jedanput popustile, to me ozlovoljilo. "Dobro, zato ro niste rekli, umjesto da se uljate naokolo kao neki... neki..." "Kuhar peradi? Uzgajiva golubova?" "Nije bilo golubova", otresla sam se, ali osjetila sam osmijeh u svojemu glasu, a to je oito osjetio i poslanik gospodina Ercolea jer se njegovo dugako koato lice iznenada prepolovilo irokim osmijehom. Njegovi su zubi, primijetila sam, bili veliki i pomalo neravni - ovjek finijeg odgoja moda bi ih pokrio dok se smijei. "Mislim da oekujete neto od mene?" To bi jo uvijek mogao biti trik. "Varate se, gospodine." "Vi ste sigurno Donna Violante?" "Kako znate?" "Nisam znao dok niste rekli birkat hagomel*. Tada sam bio siguran. Gospodin Ercole rekao mi je da ste conversa. Druga conversa, kako je on kazao." Lagano se poklonio. "Ja sam Gideon da Quieto dArzenta iz Mantove, brat ene koju mislim da poznajete kao Fidelmu." "Zlatar!" uskliknula sam. "Ba on." "Da ste nosili svoju zvijezdu, shvatila bih tko ste." Sada kada sam ga pogledala, bilo je oito. Bio je trkljast kao Fidelma, istog koatog lica i lijepih izbuljenih oiju. Pomislila sam da nalikuje zecu. "Mislite? Prema mojem iskustvu, conversi su najgori antisemiti. Uostalom, nosim zvijezdu." Rastvorio je kaput domae izrade koji je nosio preko prnjaka i pokazao zvijezdu od utog platna naivenu na njega. "Ba i ne bi bilo dobro da me uhite dok obavljam jednu od tajnih misija gospodina Ercolea. A sada, da vam predam pismo?" "Zato vas je gospodin Ercole poslao? Zato nije sam doao?"
** Birkat HaGomel (jud.) - idovska molitva zahvalnosti nakon izbavljenja od nevolje.

-406-

Pompea

"Ne steite tako plat, izgledate kao depar. Nije me poslao, zamolio sam ga da odem." Nasmijao se i povukao me s ceste, uklonio me s puta mule natovarene irokim koarama. "Ne laskajte sebi, moja fina damo! Nije me nadahnula ljepota vaeg lica premda je jako lijepo, a da sam ga prije vidio, moda bih se ranije bio obratio gospodinu Ercoleu. Rije je o vaem utjecaju na vojvotkinju. Sestra mi je rekla da vam mnogo vjeruje, a meni je stalo od nje dobiti narudbu. Njezin brat poznaje moj rad i..." "Znam." Upitala sam se to se sada dogodilo s onim krinkama. Orsinijevi su temeljito opljakali San Clemente poslije bitke na Trgu svetog Petra. Upitala sam se koji bi od njih mogao imati huspu* i objesiti zlatnu mrtvaku glavu pored kreveta i ponosno zakljuila da to ne bi mogao nijedan od njih. "Meutim, moja gospodarica u sadanjim okolnostima nije sklona na sva zvona objavljivati svoju prisnost s bratom. Mogli biste", nastavila sam pomno birajui rijei, "vie postii putem njezina suparnitva s Donnom Isabellom Gonzaga." "Dakle, ovo je od Don Francesca?" "Pssst. Drite oi otvorene kada vojvotkinja ostavi Reggio, to je sve." * Bilo je razumno otputovati u Borgoforte odakle sam oekivala da emo rijekom otii do Belriguarda, ali kada nas je Don Francesco doekao, on i Donna Lucrezia ubrzo su skovali druge planove. Nepokolebljivo je tvrdio da Donna Isabella eli vidjeti svoju snahu i izraziti joj suut zbog djeteta, ali s obzirom na to da je sada bila u poprilino poodmakloj trudnoi, nije mogla otii iz Mantove. Pomislila sam da e se Donna Isabella vjerojatno htjeti razmetati svojom plodnou pred mojom jadnom gospom. Premda sam to pomislila dok sam je odijevala za putovanje, iz njezina ponaanja bilo je jasno da su ona i Don Francesco prole veeri nali priliku nasamo razmijeniti nekoliko rijei. Ukoliko __________________________
* Huspa ili chutzpah (jud.) - izraz koji oznaava aroganciju, hrabrost, no na dosta grub nain (imati "muda").

-407-

Pompea

je Donna Isabella planirala trijumf, vjerojatno e se razoarati. Voljela bih da je Angela bila s nama, ali ona i Giulio vratili su se u Ferraru. Nisu htjeli ii u Belriguardo jer bi ondje morali sresti Ippolita. Nisam mogla povjeriti svoje sumnje Fidelmi ak i da sam htjela jer nisam eljela odati ulogu njezina brata u cijeloj toj aferi. Ili odati svoju ulogu kada smo ve kod toga. Tako sam utjela, a ako je govorkanja i bilo, nita nisam ula. U mojoj prisutnosti nove djevojke Donne Lucrezije obino bi zanijemile. Angela je imala obiaj rei da je to bilo tako zbog mojeg povratka iz Rima jer se oko svih nas irila aura bordijske svetosti. Meutim, znala sam da se radi o neem drugom. Premda nijedna od njih nije znala za Girolama, njegov gubitak nosila sam kao pokrov. Bila sam poput duha, nisam bila dobrodola u njihov ivahan krug mode, oijukanja i zabava. Nisam bila prisutna kada je Donna Isabella primila Donnu Lucreziju, ali kada smo se ukrcali na galiju Don Francesca, prisilna prisnost ivota na brodu inila je govorkanje suvinim. Donna Lucrezia pobrinula se da s njom i Don Francescom putuju samo oni ljudi u koje je imala povjerenja, a svi su drugi putovali na drugoj lai, stoga sam se iznenadila kada sam, nagnuvi se preko pramca, shvatila da stojim pokraj Gideona dArzente. kripa i pljuskanje vesala mijeali su se s glazbom sviraa Don Francesca stvarajui zavjesu zvuka izmeu nas i ljubavnika koji su sjedili u improviziranoj sjenici na krmi. Vonj svjeeg katrana i dim iz eravnika pekao mi je nosnice. "Mislim da moemo oekivati kiu", primijetio je Gideon zakiljivi prema niskom ukastom oblaku iznad smee rijeke. "Kladim se da niste oekivali da ete me opet vidjeti, zar ne?" nastavio je kada nisam odgovorila. "Uope nisam mislila na vas, gospodine dArzenta." "A ja sam mislio da niste propustili nijednu priliku da me preporuite svojoj gospi." "Da je bilo prilike, ne bih je bila propustila." Tada se nasmijao i nakrivio bradu pokazavi smeu kou i izboene kosti na grlu. Okrenuvi lea ogradi palube i naslonivi se laktovima na nju, rekao je:

-408-

Pompea

"Vi imate otar jezik, Violante. Ne zavidim vaem muu. Mislim da va zagrljaj sigurno ima vie bodlji nego zagrljaj eljezne djevice." "Kako ste se uope ovdje nali, messeri" "Ah, ja sam oi i ui Donne Isabelle." Na licu mi se sigurno vidjela uznemirenost jer se opet nasmijao, dodirnuo pregib lakta vrcima prstiju i rekao: "S vama je lagano zbijati ale, gospodarice." "Ne biste se smjeli aliti u vezi svega." "A ljubavne afere ljudi poput vae vojvotkinje i naeg izvrsnog markiza od Mantove treba ozbiljno shvatiti?" "Ljubav je jako ozbiljan osjeaj." "Kada bismo razgovarali o Ijubavi, sloio bih se s vama. Ali, to je", kimnuo je prema krmi broda, "samo igra. Ozbiljnije bih shvatio calcio." Dio mene znao je da je on u pravu i da Don Francescova ruka nije nikoga ozlijedila dok je leala u krilu Donne Lucrezije. Meutim, ukoliko nisam vjerovala u iskrenost njihove Ijubavi, po koliko je jeftinoj cijeni moje vlastito srce slomljeno? "Uza sve to", rekla sam, "vjerujem da je savjest moje gospe dovoljno osjetljiva da se opire prisutnosti oiju i uiju Donne Isabelle." "U zamjenu za moje zapravo nejasno obeanje da u je izvjetavati o muu i snahi, Donna Isabella dala mi je preporueno pismo za Donnu Lucreziju. Poslat u joj neko neodreeno izvjee. Na kraju krajeva, to smo vidjeli? Dama i gospodin oputaju se na lai. Oaloena majka trai utjehu od prijatelja. Spavam na palubi meu brodskim robovima i san mi ometa samo zveket njihovih lanaca kada ustaju i idu piati. Oprostite to govorim bez uvijanja." "Navikavam se na to." "Drago mi je jer se nadam da u ee razgovarati s vama kada se smjestim u Ferrari. Mislim da u vaem rudniku ima dubokih ila." "Pretpostavljam da je to kompliment. Od jednog zlatara." U Sermideu, na granici drava Mantove i Ferrare, Don Francesco oprostio se od nas, a oni koji su putovali na drugoj lai preli su na nau kako bi Don Francesco imao prijevoz kui. Meu skupinom djevojaka Donne Lucrezije koje su na mene navaljivale pitanjima i pretpostavkama samo je Fidelma utjela,

-409-

Pompea

stoga nisam znala je li to bilo zbog neodobravanja ili zbog potpuno istanane vrste radoznalosti. Oekivala sam da e barem spomenuti brata, ali nije i samo sam ih jedanput vidjela kako razgovaraju, i to kada sam vodila Fonsija u svakodnevnu etnju palubom. inilo se da im je neugodno kada su zajedno otri kutovi njihovih tijela rezali su zrak izmeu njih u nespretne oblike, a njihova velika stopala pomicala su se u nespretnom ritmu. Sjetila sam se da je Sveti Otac volio promatrati Cesarea i Donnu Lucreziju dok su plesali i krv koju su dijelili skladno je tekla dok vodili katalonski sardanas. Prisjetila sam se kako je njihov otac zaplakao od eznutljivog zvuka flaviole. Jo sam jedanput vidjela okom uma stare plesne cipele Donne Lucrezije sa zarezanim potplatima i Cesarea u deliriju kako ree moje cipele noem za meso. Moda bih bila vidjela i vie da ba u tom trenutku naa laa nije skliznula pored pristanita na dnu vrta gospodina Taddea di Occhiobella, stoga sam se okrenula i otila u potpalublje. Mislila sam da se Donna Lucrezia odmara, ali dok sam se sputala niza slaz, pozvala me iz svoje kabine. Kada sam ula i nespretno napravila kniks u skuenom prostoru, potapala je krevet pored sebe
i

zapovjedila mi da sjednem. Nije bilo mjesta za stolac, kao ni za tronoac jer su

krinje za odjeu Donne Lucrezije zauzele sav prostor na podu. Zatekla sam se kako mislim koliko je neumjesno Don Francesco izgledao u obilju svile i ipke. Poloila sam psia na njegov svileni jastuk i sjela na krevet. "to mislite o mladiu za kojeg Fidelma kae da joj je brat?" upitala je Donna Lucrezia. "Mislim da joj i jest brat. Svakako su slini. Gospodin Strozzi ima povjerenja u njega." "Strozzi?" "Posljednji put kada ste zatraili da se sastanem s gospodinom Strozzijem u Reggiju, gospo, poslao je gospodina dArzentu umjesto sebe." "Hoete rei...?" "Bila sam oprezna, gospo. Nisam nita primila od njega dok nisam bila sigurna u njegov identitet."

-410-

Pompea

"Sigurna? Kako ste mogli biti sigurni, glupa djevojko? Mogao ga je poslati bilo tko. Donna Isabella, moj mu..." Zastala je, a zatim nastavila blaim glasom, kao da govori sama sebi: "Ne, on ne. Sigurno je bila Isabella. Fidelma je rekla da je radio za nju, zar ne?" "Gospo, malo sam razgovarala s njim. Uistinu mislim da ga ne zanima..." "Zanimat e ga ono za to ga plate da ga zanima. Tako je to na svijetu. Fonsi, zloesti pas." Pas, kojem je dojadilo to to mu nismo posveivale pozornost, skoio je u krilo Donni Lucreziji i popeo se na svoje vrste stranje noge pokuavajui joj oblizati lice. Obino bi se u takvoj situaciji nasmijala, ali sada ga je nestrpljivo kvrcnula po nosu. "Recite mu da doe ovamo, Violante", nastavila je nadglasavi psee cviljenje. "Da vidimo to namjerava uiniti." Nala sam ga na palubi s Fidelmom. "Donna Lucrezia vas eli vidjeti", rekla sam. Lice mu se ozarilo od onog njegovog iskrivljenog smijeka. "Zbilja?" ak je i Fidelma izgledala manje ozbiljno no inae. Odluila je pozabaviti se njime te je gurnula labavu nit u njegovu otrcanu manetu, rekla mu da izgladi kosu, sakrije zvijezdu kako ne bi izgledao tako... hm, tako idovski. "A ima li svoje crtee?" na kraju je upitala. Potapao je istroenu konatu vreicu koja mu je visjela na pojasu. "Uvijek", rekao je. "Ne bih se previe nadala", upozorila sam ga, ali hodao je ispred mene prema vratima slaza pa zbog vjetra nije uo moje rijei. Upitala sam se to je vidio kada je stao na vrata kabine i poklonio se. Je li moda vidio bogatstvo i utjecaj, arite svoje ambicije? Je li vidio mo i velianstvo ili neki preostali talog velianstvene dekadencije dvora njezina oca? Ili je vidio ono to sam i ja vidjela? enu koja je leala na krevetu, u dubokoj crnini, raspletene kose i s kriem od pepela na elu. Kriem koji smo svakog dana osvjeavali svetom prainom iz boce koju je drala meu loniima sa smjesom od karmina i bijelog olova. Je li primijetio elik u njezinim sivim oima ili e ga ona uhvatiti na prepad?

-411-

Pompea

"Gospodine dArzenta", rekla je. "Vojvotkinjo. Iskazujete mi veliku ast." "Naprotiv, ja bih trebala biti poaena vaom panjom. Oprostite mi ako vas prije nisam zamijetila." Mahnula je zavaravajue mekanom rukom. "Toliko mukaraca, vidite... Uvijek je bilo tako." Uao je ravno u klopku. "Vaa velika ljepota, vojvotkinjo..." Donna Lucrezia se uspravila pomaknuvi jedan jastuk koji je prilikom pada pogodio Fonsija u nos. Uzvratio je mahnitim lajanjem. Vidjela sam kako se Gideon trgnuo kada je zvuk proparao ustajali zrak. "Vas se moja ljepota ne tie, djeae", rekla je Donna Lucrezia glasom koji je, bez obzira na pseu galamu, bio savreno razgovijetan premda istovremeno tih zbog prijetnje. Sada je Gideon je gledao utke u nju, a ja sam ga u sebi preklinjala da odvrati pogled. Moda je bio ambiciozan, ali oito se nije potrudio nauiti dvorske obiaje. "Zato ete svrnuti oi s mene i rei mi zato ste tono doli na moj brod." Uzela sam psa, pritisnula mu rukom nos i uutkala ga premda to nikad nisam uspijevala uiniti onako vjeto poput Cesarea. U trenutku kada su udarci i pljuskanje vesala postali najglasniji zvuk u sobi, uinilo mi se da su se Gideonova ramena malo opustila. "Stalo mi je samo do toga da vam sluim, vojvotkinjo." Svrnuo je pogled na palubu, ali mislim da mu glas nije zvuao toliko pokajniki koliko bi Donna Lucrezia eljela. "Lijepa fraza, ali ula sam i puno ljepih, jo kao mala djevojica. Cijeli sam ivot bila okruena laskavcima." "Onda ete znati da vam ne laskam. Ja nisam dvorjanik, Donna Lucrezia..." "To doista niste." "Ali, posjedujem umijea za koja vjerujem da bi vam se svidjela." "A to su zapravo ta umijea? Varke? Smicalice? pijuniranje? itanje tuih pisama? Mogla bih narediti da vam i za manji prijestup od toga priveu kamenje za noge i bace vas u rijeku kao kuhinjski otpad." Primaknuo je ruku vreici koja mu je pored noa bila privrena za pojas.

-412-

Pompea

Donna Lucrezia se lecnula. "Violante, to to on namjerava? Gdje su moji uvari?" "Mislim da vam ne kani nanijeti zlo, Donna Lucrezia." "Samo vam elim pokazati izvjesno svjedoanstvo svoje vjetine, vojvotkinjo." Shvatila sam da ju je zadirkivao te sam istodobno bila okirana i zadivljena njegovim postupkom. Nitko nije zadirkivao vojvotkinju, ak ni Don Alfonso. Hm, gotovo nitko. Izvukao je sveanj papira iz vreice i dodao mi ga. "Biste li mi ukazali cast i pogledali ovo, vojvotkinjo? To su nacrti za narudbu markize od Mantove u posljednjoj godini papinstva vaeg preuzvienog oca." Pogledala sam svaki list prije nego to sam ih stavila, jedan po jedan, na krilo Donne Lucrezije. Ugledala sam lica, udnovato poznata, usprkos injenici da je svako od njih bilo iskriano ravnim crtama i prekriveno biljekama o kutovima i mjerama. Ovdje je bio vladar s turbanom, ondje maka sa zaliscima. Kerubin kovrave kose slijedio je mandarina kosih oiju. Posljednji crte prikazivao je lubanju lupekog osmijeha s dijamantom na jednom zubu. "Mislim da ove poznajem", rekla je Donna Lucrezia tonom potisnutog uzbuenja pa sam se ponadala da je opasnost prola. Prepoznala je nadarenost u Gideonovu radu i nanjuila priliku da ga preotme od Donne Isabelle. "To su neke od krinki napravljenih za mojeg brata, zar ne? Dar od markize?" "Da, vojvotkinjo. Naruila je dvadeset pet zlatnih i dvadeset pet srebrnih maski. Ja sam trebao napraviti srebrne, ali onda se moj metar zlatar razbolio, a posao se nije smio odgoditi. Cijena zlata, razumijete. Tako sam sam napravio dizajne i za zlatne, te izlio krinke dok me on nadzirao." "One su izlivene, a ne iskovane?" upitala je Donna Lucrezia otroumno poput domaice koja iskuava kakvou posteljine ili svjeinu ribe. "Ove su sve izlivene, vojvotkinjo. Neke su bile iskovane, ovisno o zahtjevima dizajna." "A tko je bio va metar, djeae?" "Sperandio, vojvotkinjo." "Ah, da, mislim da ga poznajem. Mislim da je jednom izlio medalju za mojeg

-413-

Pompea

plemenitog punca. Razumije se i u kovinu za topove." "Umro je prole godine, vojvotkinjo. Navrio je gotovo osamdeset godina." "Bog se smilovao njegovoj dui." Donna Lucrezia se prekriila, a Gideon me pogledao ekajui hou li i ja uiniti isto. "I tako ste sada vlastiti metar?" "Nadam se da u jednom imati vlastitu radionicu. Zasad u raditi gdje mogu." "I ne bojite se praviti prikaze ljudi?" "Krinke ne predstavljaju ive ljude, vojvotkinjo. To su samo krinke." "Hm, moda emo napraviti kranina od vas. gospodine dArzenta. Vaa sestra iznimno je pobona ena." Zatim se malo poklonio, ali zbog buntovna izraza njegovih usta pomislila sam da vjerojatno nikad nee slijediti Fidelmin put do Krista. "Onda imam zadau za vas. Izlit ete medalju, s mojom slikom na jednoj strani i dizajnom po vaem izboru na drugoj, u spomen na cijelu prvu godinu otkad nosim naslov vojvotkinje od Ferrare. Medalja mora biti spremna prije poetka korizme idue godine." "Hvala vam, vojvotkinjo. Neete poaliti to ste mi povjerili izradu medalje." "Znate li zbog ega je markiza naruila krinke?" "Svatko to zna, vojvotkinjo." "Onda bih vas eljela podsjetiti na to to se dogodilo ljudima koji su se urotili protiv mojeg brata u Senigalliji. Samo za sluaj da ikad padnete u iskuenje uiniti neto zbog ega bih poalila to sam vam dala svoje povjerenje." "Razumijem, vojvotkinjo." Poklonio se, izaao natrake iz kabine i namignuo mi zakoraivi na slaz. D R UG O
P O G L A VLJ E

FERRARA, STUDENI 1 505. GODINE Jutros SU mi donijeli ogledalo, dobro uglaano srebro, i vidio sam svoje lice prvi put u ne znam koliko mjeseci. Pitam se to su time htjeli postii. Kada smo se nakon Strozzijeva lova u Ostellatu vratili u Ferraru, Donna Lucrezia otila je u crkvu, stoga nisam ni sumnjala da su ona i Don Francesco nekako uspjeli utaiti svoju strast premda su vojvoda Alfonso i Ippolito bili gosti u Strozzijevoj vili na selu. Dok je vojvoda vjerojatno bio odvie zaokupljen

-414-

Pompea

natjecanjem za najveu torbu lovine te nije mogao primijeti to mu supruga radi, udila sam se to su uspjeli zavarati Ippolita. Meni je to bilo tako oito premda Don Francesco nije mogao doi u njezin krevet, kao ni ona u njegov. Zbog toga pretpostavljam da su morali iskoristiti sve prilike koje su imali u umjetnim piljama u vrtovima gospodina Ercolea dok su jahali po umi ili kada su se nali u kui gdje je on drao svoju raskono opremljenu rijenu barku. Meutim, Donna Lucrezia bila je grozniavo ivahna, a takvu je nisam vidjela od smrti njezina oca. Don Francesco, iji su puteni prohtjevi bili na zlu glasu te nije bio izbirljiv, ponaao se nepromiljeno paljivo spram nje. Izluivali su pohotu kao konj znoj, a ja sam se osjeala kao izgladnjela ena koja njui vjetar koji dopire iz pekare. Naime, bilo mi je lake to sam kod kue premda je Donna Lucrezia postala mrzovoljna i netrpeljiva nakon to smo se vratili u Ferraru, a Don Francesco vratio se u Mantovu priekati enin poroaj. eljno sam iekivala tihe tjedne adventa, veeri kraj vatre u ognjitu kada smo ivale prostirke za katedralu i vlastite haljine za boinu proslavu. Znali smo provoditi vrijeme u neuzvienu govorkanju i uzvienu itanju jer smo se trebali pripremiti za razdoblje koje je dolazilo. Pronala sam spokoj u injenici da mi ni vjera ni oijukanje nisu bili vani, kao i u tome to sam voljela sitnice poput mirisa cjepanica jabukova drva u ognjitu, zvuka kie na prozorskim kapcima usred noi ili paukove mree koja se iskrila od rose. To je bio doseg mojih misli
i

nisam eljela nita vie.

Takoer, posjeti sestri Osanni bili su dio korizmenih priprema Donne Lucrezije premda je ivot u Samostanu svete Katarine bio organiziran manje spartanski no prije. Uskoro poslije smrti starog vojvode poelo se govorkati da je sestra Lucia varalica koja sama stavlja znakove na sebe i odrava rane otvorenima bodui ih naotrenim tapiem svake noi kada je bila sama u svojoj eliji. Poslije nekoliko tjedana trajno su je zatvorili u tu eliju, ak joj nije bilo doputeno pohaati misu u kapeli, a sestra Osanna zadobila je ugled kao jedina istinska nositeljica Kristovih rana u Ferrari. Osanna je ubrzo pokazala dotad dobro skrivenu sklonost prema slatkoj hrani i tapeciranom namjetaju, kao i

-415-

Pompea

sklonost nekakvog tiranskog djeteta koje eli da sve bude po njegovu. Jednog mirnog i hladnog jutra, kasno u studenome, dok je dah rijeke nad gradom visio u niskoj magli i kondenzirao se na zidovima zamka iza tapiserija objeenih tijekom zime, planirali smo posjet. Meutim, Donnu Lucreziju probudila je glavobolja i hladni udovi pa me poslala donijeti svijee od pelinjeg voska i vinje u sirupu iz Svete Katarine, kao darove u znak pokajanja. Rekla mi je da se svijee moraju upotrijebiti u molitvama za Cesareovo osloboenje. Nasmijeila sam se i kimnula u znak potvrde, a osjeala sam se poput skupocjene tapiserije iza koje curi hladan znoj zime. Putem sam prola pored Giulijove palae pa sam poeljela zastati
i

posjetiti Angelu. Skoro je uope nisam vidjela od naeg povratka, a stanka bi

mi bila dobro dola ak i nakon kratkog jahanja u samostan jer su me zglobovi jako boljeli na vlanom zraku. Bila sam uvjerena da je ljekarnik koji je preuzeo na sebe odgovornost pripravljanja pilula za gospodina Torellu pogrijeio u itanju recepta. U dvoritu je ve bilo nekoliko konja i jedna mula na kojoj je bila grimizna oprema, stoga sam znala da je kardinalova. Tijelom mi je proao drhtaj koji nije imao nikakve veze s hladnoom. Otkad je izbila afera s Rainaldom, Ippolito i Giulio nisu izmijenili nijednu uljudnu rije. Ippolitova prisutnost u Giulijovoj kui slutila je na nekakvo zlo. Meutim, prije nego to je kuni rob otvorio velika dvokrilna vrata u piano nobile, zaula sam poviene glasove. "Gdje je on?" upitao je Ippolito. "Bolje da mi kae. Moji ljudi pretrauju kuu i zemljite. Pronai e ga." "Pusti me!" povikala je Angela. "Giulio nije ovdje, a ja ne znam nita o tvom kukavnom pjevau niti mi je stalo do njega." Premda su njezine rijei bile prkosne, zvuala je napeto i prestraeno. Rob je oklijevao drei ruke u bijelim rukavicama iznad kvake od pozlaenog srebra. Kimnula sam mu da otvori vrata. "Monna Violante", najavio je, povrno se naklonio i negdje se izgubio. Ippolito je drao Angelu za runi zglob. Kada me ugledao, ispustio ga je kao zapaljenu granu. Pohitala je zagrliti me i osjetila sam da se njezino tijelo trese uz moje, a

-416-

Pompea

njezine suhe usne dodirnule su mi obraz. Stala je pokraj mene, steui mi ruku, a Ippolito se okrenuo prema vatri, stisnutih aka, dok mu se grimizna svila istezala preko prsa. Poeo je dobivati na teini, postao je vrst i snaan kao dobar borbeni bik, i inilo se kao da njegov bijes ispunjava sobu. "Pola sam u Svetu Katarinu", rekla sam slabim i priguenim glasom. "Mislila sam da..." Upravo tada otvorila su se vrata iza mene. Osjetila sam da se Angela oputa, a zatim opet postaje napeta kada je shvatila da to nije Giulio, nego jedan od Ippolitovih orunika. "Nita, preuzvienosti", rekao je odluno udarivi petom o petu. "Svugdje smo gledali, ak i u ledanu." "Sve prostorije u kui? pilju iza slapa? Hram gracija?" "Da, preuzvienosti." Glasno diui od gnjeva, Ippolito nam je pristupio toliko blizu da sam nanjuila vino i ulje klinia u njegovu dahu i vonj kamfora po kojem mu je odjea mirisala. Gledajui Angelu kao da ja nisam prisutna, upitao je: "to misli, zato mali kopilan eli sve to je moje?" "Ja nisam tvoja, kao ni Rainaldo. Bog je svakom od nas dao slobodnu volju." "Ti mi se usuuje govoriti o Bogu, droljo?" Podignuo je ruku kao da e je udariti, ali ona nije uzmaknula te je prkosno podignula svoju zgodnu bradu prema njemu. Spustio je ruku. "Angela, to ti on moe dati, a ja ne mogu? Imam vee bogatstvo, imam mo, a ne moe rei da te ne znam zadovoljiti." "Ne moe odrediti Ijubav bogatstvom, moi i vjetinom u krevetu, Ippolito", rekla je, ali nije zvuala neljubazno, nego umorno strpljivo poput odrasle osobe koja govori upornom djetetu. "Volim ga. Jedan njegov pogled vie mi znai nego ita to bi mi ti mogao dati. ao mi je." "Zao", ponovio je. "Ti ne zna znaenje te rijei." Zastao je teko diui. "Ali, saznat e." Povikom je pozvao svoje orunike i ostavio nas, a Angela je klonula na prozorsko sjedalo naslonivi lea na otvoreni prozorski kapak. Sjela sam pokraj nje i utke ekala dok je gledala vani u vrt. Njezin pogled odraavao je nemir fontane ispod nas mlaz koje se njihao na povjetarcu. Zatim se sabrala,

-417-

Pompea

nasmijeila mi se i uzela me za obje ruke. "Trudna sam", objavila je. "Mislim ve odavno, ali pomislila sam da je to samo, znate... od pobaaja. Meutim, prole veeri osjetila sam da se dijete mie. Hou rei, mislila sam da je to zbog loe probave. Jeli smo jako masne makarone za veeru, ali je Giulio rekao da e mi istrljati trbuh pa je shvatio." Prislonila je jednu moju ruku na svoj trbuh. "Evo. Opipajte." Premda njezin trbuh nije bio velik, bio je posve tvrd, a poslije nekoliko trenutaka osjetila sam drhtaj novog ivota pod dlanom. "to mislite, koliko ste mjeseci trudna?" upitala sam trudei se da mi glas zvui obradovano i uzbueno. "Pet, moda est. To je krasno, zar ne? Sada nam moraju dopustiti da se uzmemo." "Nadam se da niste rekli Ippolitu." "Vi ste prva osoba kojoj sam se povjerila. Da niste danas doli, bila bih vas potraila ak i pred Lucrezijom. Radujte se zbog mene, Violante." Nasmijeila sam se i ponadala da je moj osmijeh bio uvjerljiv poput melema na rani u mojem srcu. eljela sam podijeliti njezinu radost. Nisam se mogla izlijeiti od gubitka vlastitog djeteta zamjeranjem njezinoj srei. Nakon nekog vremena njezina me toplina poela otapati. Preselile smo se s prozorskog sjedala na tapeciranu klupu pored ognjita. Rob je podjario vatru i donio pladanj crostinija i salate te neto prenih uiju kunia koje je Angela odbila iz straha da dijete ne bi imalo zeju usnu. Razgovarale smo o potrebi jedenja vruih jarkih jela kako bi dijete bilo muko, o odmoru, tjelovjebi i imenima te nainu na koji e Angela opremiti sobu za poroaj. Nadala se da u moi ostati s njom tijekom poroaja i rekla mi da Giulio ve sklada pjesme koje e je umiriti za vrijeme trudova. Vrata od sobe za poroaj bit e otvorena, objasnila mi je, i samo e biti pristojno navuena zavjesa, a Giulio lijepa glasa sjedit e vani pokraj vrata sa svojim glazbenicima. Govorkale smo o Donni Lucreziji i Don Francescu Gonzagi te o tome koliko se esto dopisuju. Donna Lucrezia je rekla da joj Don Francesco pomae osloboditi Cesarea, a moda je zaista i bilo tako. To bi bio najsigurniji put do njezina srca.

-418-

Pompea

Kada je pala veer pa je rob doao upaliti svijee, iznenada sam se sjetila svojeg zaduenja u vezi sa sestrom Osannom. Angela je otila sa mnom u dvorite. Zajahala sam mulu, a Angela je trljala mulin nos dok smo se opratale obeavi jedna drugoj da emo se sastati idueg dana kada Angela bude namjeravala obavijestiti o svojoj trudnoi svoju sestrinu u zamku. Iznenada su su otvorila vanjska vrata i Ferrante je galopom dojurio u dvorite rastjeravi make i kokoi te gotovo oborivi kuhinjskog pomonika koji je vadio vodu iz bunara. Obitelj je jo alovala za vojvodom Ercoleom, a Ferranteova nepodrezana kosa i brada uokvirivale su mu bolno lice poput divlje pjeane zmije. Uzbibani bokovi njegova konja bili su tamni od znoja i poprskani slinom. "Angela, morate doi. Hvala Bogu to ste ovdje, Violante", zadahtao je bacivi se sa sedla. "to se dogodilo?" Prvo sam pomislila da u se razljutiti zbog toga to je tako naglo upao u nau prisnost, ali u toj je drami bilo neeg nasmrt ozbiljnog i to me preplailo. Pogledavi Angelu, vidjela sam da i ona to osjea. eljela sam odvesti Ferrantea u stranu i saznati to to Angela nije smjela uti, ali bilo je prekasno za to. "Giulio", rekao je. "Napali su ga." "Napali?" Angela je prigueno zaciala. Zaljuljala se i zgrabila mulinu uzdu kako ne bi pala. Mula je potresla glavom i uzmaknula, a dok sam se trudila obuzdati je, Ferrante je Angelu uhvatio za nadlakticu i posjeo je na panj za zajahivanje. inilo se da ga je njezina prestravljenost smirila. "Napali su ga iz zasjede na putu u Belriguardo." "Jutros je otiao onamo", rekla je Angela. "U sokolarenje, tako je rekao. I ja bih bila otila, ali..." "Znam", rekao je Ferrante, "trudni ste. Ve mi je rekao. Neko sam vrijeme bio s njima." "Je li...?" Ferrante je odmahnuo glavom i shvatila sam da sam bila zadrala dah. Zavrtjelo mi se u glavi od iznenadnog naleta zraka u plua. "Odnijeli su ga u zamak. Mislim da biste se trebali vratiti sa mnom."

-419-

Pompea

"Je li teko ranjen?" Ferrante je zastao i gotovo mi se uinilo da vidim kako njegov um slae rijei, a zatim ih odbacuje. Na kraju krajeva, ne moete uljepati ni najbolje ni najgore vijesti, samo kompromise i izmotavanja izmeu njih. "Njegove oi", rekao je i obujmio rukom Angelu stegnuvi joj rame kao da se bojao da e se raspasti. "Onaj tko je to uinio pokuao mu je izbiti oi." "Onda znam tko je kriv." "Znate?" "Ippolito." "Ippolito? Ne budite apsurdni." "Morate mi vjerovati, Ferrante. Ne pitajte me kako znam, ali znam." Ferrante me pogledao nijemo molei me da budem razumna. "Bojim se da bi Angela mogla biti u pravu. Meutim, to sada nije vano. Svakako bismo trebali otii k njemu." "Ne mogu", rekla je Angela. "Ali, on vas treba, pitao je za vas. Idemo." Ferrante ju je pokuao podignuti na noge, ali ona se odbila pomaknuti. Povukao ju je kao da joj je tijelo teko kao panj za zajahivanje, a zatim odustao zbunjeno maui glavom. "Zato?" "Neu ga moi pogledati. to ako je slijep? to ako od toga dijete oslijepi?!" Dva tjedna Giulio je leao u mranoj sobi i, premda je bilo jasno da e preivjeti jer su njegove rane bile iste i nisu se inficirale, nije se oekivalo da e zadrati vid. Za njega se nisu skrbili samo njegovi vidari, nego i dva lijenika koje je Donna Isabella poslala iz Mantove. Giulio je bio njezin omiljeni brat i objavila je da je skrena od alosti zbog napada na njega. Don Alfonso i Donna Lucrezia posjeivali su ga svakog dana, a Ferrante se gotovo nije odvajao od njega. Bojala sam se da ugroava vlastite oi time to satima ita Giuliju uza svjetlost jedne jedine zasjenjene svijee. ak ga je i Don Sigismondo doao posjetiti. Krivio je takore za Giulijeve ozljede i uvjeravao ga da priprema pohod na njih kako bi im se osvetio. Giulijevi lijenici ugaali su mu jer se inilo da je on jedina osoba koja je njihova pacijenta mogla nasmijati. S druge strane, fra Raffaellu koji je jedanput doao po nalogu Donne Lucrezije zabranili su da se vrati jer je njegovo

-420-

Pompea

moraliziranje, kako se inilo, imalo nepovoljan uinak na Giulijovu utuenost. Dvoje ljudi isticalo se zbog svoje odsutnosti: Ippolito i Angela. Premda je bilo slubeno objavljeno da su Giulija napali banditi, svatko je znao za neprijateljstvo izmeu njega i Ippolita. Dakle, kada su zapoela govorkanja o bijegu krivaca u Maarsku, gdje je Ippolito imao nadbiskupiju, ljudi su tonije no ikad procijenili situaciju. Meutim, vojvoda Alfonso nije nagovijestio da e ita poduzeti protiv kardinala, a ak mu je dopustio posjetiti Mantovu, gdje ga je Donna Isabella ljubazno primila usprkos svojoj alosti zbog Giulija. Dvor je bio obavijen oblakom mrzovolje i nelagode zbog ega sam osjeala olakanje kada sam posjeivala Angelu koja je poput pustinjaka ostala zatvorena u Giulijovoj palai. Odlazila sam tamo gotovo svakog dana, esto na Ferranteov poticaj, kako bih je pokuala nagovoriti da posjeti svojeg ljubavnika. Stalno je pitao za nju i plakao je zbog njezine odsutnosti, a sol u njegovim ranama inila je njegovu patnju gotovo nepodnoljivom. Ferrante nije mogao razumjeti njezinu bezosjeajnost. Ponavljala sam mu da je Angela zabrinuta zbog djeteta nadajui se da u tako ublaiti Giulijovu bol, ali zapravo sam znala da je prava istina bila tamna i beznadna, duboko ukorijenjena u Angelinoj bordijevskoj krvi. Ona ga nije htjela vidjeti jer ne bi mogla podnijeti gledati ga u takvu stanju. Voljela ga je zbog njegove ljepote, zbog njegove pune zlatne mladosti, a u njezinu srcu nije bilo suuti za ranjenu slijepu ljudsku olupinu. Sluajui njezine sve slabije isprike, poela sam shvaati i neto o Donni Lucreziji, o nainu na koji je ubojstvo Don Alfonsa od Bisceglie naoko potonulo na dno oceana u njezinu srcu. ene iz obitelji Borgia voljele su - i toga su se drale radi vlastitog preivljavanja - uspjeh. Kada su zbog slabosti podlegli napadaima, i Giulio i vojvoda od Bisceglie postali su gubitnici. * Donna Lucrezia ponudila je moje usluge lijenicima rekavi da se razumijem u lijeenje i da ne uzmiem u situacijama koje bi mogle poraziti manje jaku narav. Pomislila sam da ona ne zna ni polovinu toga i skromno pognula glavu, a lijenici su se u svojim crnim haljama nasmijeili kao svrake koje kradu triarije.

-421-

Pompea

Jednog jutra, kada sam skinula Giulijove zavoje kako bi lijenici mogli provjeriti rane, gospodin Andrea, stariji od druge dvojice lijenika iz Mantove, rekao je da na Giulijevu desnom oku eli isprobati postupak koji je jednom vidio u Firenci pa me poslao na trnicu kod katedrale kupiti dvije bijele grlice. Giulio, premda snen od makova soka koji sam mu dala prije uklanjanja zavoja, apnuo mi je da u njegovo ime zapalim svijeu svetoj Luciji i zamolim je da pomogne lijenicima u njihovu trudu. Nasmijeio mi se ljupko i nestano. "Hou ako mislite da e ona sasluati moje molitve", rekla sam. "Oh, mislim da mi je sklona! Jutros vas mogu vidjeti. Ovim okom." Pokazao je prstom lijevo oko pazei da ne dodirne neravnu i grubo zaivenu posjekotinu koja je slijedila crtu one duplje, a samo je nekim udom promaila oko. "to vidite?" upitao je gospodin Andrea malo otvorivi prozorski kapak. "Anela u aureoli svjetlosti." Gospodin Andrea se prekriio, a Giulio se nasmijao. Zbog njegova smijeha moje su se oi zamaglile od suza - toliko ga vremena nisam ula. "Ne bojte se, doktore, ne umirem. Svjetlost koja pada na kosu Monne Violante stvara poseban odsjaj. Kao da je gledam kroz prizmu. Znate, zemaljska kugla na kojoj ivimo puna je udesa." Brzo sam otila, prije nego to zbilja ne zaplaem. inilo mi se kao da je svojim stoicizmom i opratanjem i on sam bio udo. Dok smo se robinja i ja probijale trnicom - ona koarom, a ja laktovima
-

razljutila sam se, napola zbog Giulija, a napola na njega zbog toga to se nije

htio poaliti na Angelu, zakleti se na osvetu Ippolitu ili se makar potuiti na svoju sudbinu. "Bolje da postane redovnik", promrmljala sam gurajui se ispred ljudi oko najboljeg prodavaa peradi. Imao je tand neposredno kod glavnih vrata katedrale te je ponosno pokazivao grb obitelji Este i grb nadbiskupije na malim zastavama koje su vijorile iznad nizova debeIjukastih vezanih ptica. "Tko?" Zaula sam muki glas pun lakonske zabavljenosti, preblizu mojeg uha. Nisam bila raspoloena za prisnost. Zapoela je slaba masna kia i to me oneraspoloilo. Umjesto da odgovorim na pitanje, jako sam mu nagazila na

-422-

Pompea

nogu. Zaciao je od boli, a ja sam se usredotoila na dobivanje posljednjeg para golubova prije nego to ga kupi krupna ena s visokim turbanom. Poslala sam robinju natrag u zamak sa stvarima koje smo kupile i ula u katedralu ispuniti obeanje koje sam dala Giuliju. Uzela sam svijeu iz zalihe u bonoj kapeli gdje je moja Bogorodica Stranaca gledala sveenike i ministrante, opatice koje su dole sa sela, kupce i poslovne ljude te djevojke koje su kriom motrile djeake iza velova i pratilja. Giulio mi je dao zlatnu kudu kojom u platiti molitve pa sam se sjetila da mogu kupiti i drugu svijeu za Catherinellu. Upalila sam svoje dvije malene svjetlosti i dodala ih mnotvu razigranih plamenova i zadimljenih okrajaka svijea pored oltara, a zatim sam se naslonila na klecalo umetnuto u jedan od stupova kapele i pustila da me misli same vode. Mislila sam na Giulija, Ferranteovu neopjevanu hrabrost, na Ippolitov arm i na suzdranog otresitog vojvodu te o emu zapravo vojvoda razmilja nakon to je u jednoj godini izgubio oca, sina i vjernost brae. Kratko sam se prisjetila vlastite brae, prije nego to mi je um uzmaknuo od posljednjeg sjeanja na Elija, onda kada je bjesnio meu opalim liem visterije u naem dvoritu. Nisam mogla izbjei sjeanje na brata Donne Lucrezije - Cesarea - kojeg nisam mogla zamisliti u zatvoru, i naeg sina koji je sada imao vie od dvije godine, kojeg vjerojatno neu prepoznati ak i da ga opet dobijem priliku vidjeti. "Dobar dan, gospodarice!" Gideon dArzenta upravo se uspravljao iz naklona kada sam dola k sebi i shvatila da mi se netko obraa. "Gospodine dArzenta. to radite ovdje?" "Molim se za nogu", odgovorio je i alosno se osmjehnuo. "Netko ju je nagazio kod tanda s peradi. Bojim se da bi mogla biti slomljena." Stid me nagnao da mu otresito odgovorim. "To i zasluujete jer se obraate dami bez odgovarajueg predstavljanja." "Imate pravo, moje ponaanje je uasno. Sestra mi to stalno govori. Molim vas, oprostite mi." Spustio je koaru s povrem i guskom koja je leala na leima. Noge su joj bile vezane pa je bijesno lepetala krilima. "Kako napreduje rad? Nadam se da ste se smjestili i da se osjeate kao kod kue."

-423-

Pompea

Slegnuo je ramenima. "Za idove se moe rei da oni ne spadaju nigdje, zato im je cijeli svijet dom." Guska je zagakala, a sveenik koji je poeo ureivati oltar Crne Bogorodice neprijateljski ju je pogledao. "Moda bi bilo bolje izai odavde", rekao je Gideon. "Bojim se da bi me moja guska mogla izdati koliko god skrivao zvijezdu." "Izgleda da namjeravate odrati veliku proslavu." "Slavi se Hanuka. Zar ste zaboravili?" Hanuka, dan kada sam smjela ostati budna do kasno u no i pomagati majci upaliti svijee, a kasnije i Marjam pa bismo uvijek razgovarale o istom. Gledala bih kako dodaje slatki sir u smjesu za krokete i upitala je zato na Hanuku uvijek jedemo sir. "Prisjeamo se kako je Judita prevarila Holoferna", odgovorila bi. "Zato ga je prevarila?" "Zato to je bila hrabra ena koja je uinila ono to je morala." Odmahnula sam glavom, ali nisam mogla pogledati Gideona i znala sam da je shvatio da sam slagala. "Zato nam se ne pridruite?" upitao je. "Doite u kuu gdje u noas paliti svijee. I pridruite nam se na veeri, naravno", dodao je mahnuvi Ijutitom guskom prema meni, "ako vam mu dopusti." Stajali smo u zaklonu jednih od dvaju zapadnih vrata katedrale odakle se vidjela kula Marchesana, put na terasi koji je vodio u kulu Leonu i vrt naranaa vojvotkinje Eleanore, gdje su se eravnici puili na kii. "Moram ostati s Don Giuliom." "I nou? Zar je toliko bolestan? U gradu se govori da e preivjeti." "Oh, preivjet e, barem njegovo tijelo! Premda mu je svjetlost iezla iz srca kao i iz oiju. On je najbolji, najdrai ovjek na svijetu i kako ona moe postupati s njim tako... hm, ona ne zna kakvu sreu ima, to je sve." "Oito vam je jako drag. Nadam se da ne inite mua ljubomornim." "ao mi je, zaletjela sam se. Zaboravite to sam rekla. To su obiteljske stvari. A

-424-

Pompea

zato", dodala sam poslije kratke stanke tijekom koje je moj razum trebao prevladati, "govorite o mojem muu? Zato mislite da sam udana?" Gideon je proistio grlo i iznenada se inio zaokupljen sadrajem koare. "Samo sam pretpostavio... hou rei, vi izgledate kao da ste udani." "Nisam." "Ali, htjeli biste biti. Postoji netko, zar ne?" "Ne postoji nitko, uvjeravam vas, gospodine dArzenta." "Dobro, onda je dogovoreno. Nai emo se kod vrata u San Romanu kada sunce bude zalazilo." "Ne mogu obeati", rekla sam. "Moram dobiti doputenje od Donne Lucrezije." Nisam mogla zamisliti da e mi Donna Lucrezia dopustiti otii na idovsku proslavu, ali dok sam urila preko trga, pognuvi glavu zbog kie, ve sam smiljala kako da te veeri pobjegnem s dvora. Iskoristila sam Angelu kao opravdanje. U sluaju potrebe ona bi lagala za mene makar samo kako bi se bolje osjeala zbog Giulija. Izabravi roba kojem sam jednom uspjeno preporuila melem od podbjela za hemoroide, poslala sam ga da joj odnese poruku i naloila mu da se ne vrati sve dok ukuani ne odu spavati. Sunce je ve bilo zalo kada sam napustila palau. Donna Lucrezia nekoliko se puta predomislila koju e haljinu nositi te veeri ili je bila takva samo zbog toga to je trebala veerati sama s vojvodom. Zatim je Fidelma traila da proitam propovijed koju je fra Raffaello namjeravao odrati posljednje nedjelje adventa. Ukoliko meni bude uvjerljiva, prosuivala je, onda e sigurno ganuti ak i najnepobonije vjernike. Rasvijetlivi mi lice, straar me prepoznao i propustio. Premda je veer bila oblana, inilo se da su oblaci zadravali posljednju svjetlost dana ba onoliko dugo koliko mi je trebalo da doem do vrata na uglu trga kod katedrale koja su vodila u idovsku etvrt. Vrata su bila su visoka i bez otvora pa nisam znala iako sam i predobro znala - to se nalazi iza njih. Kada je Gideon iskoraio iz sjene zida, podignuvi baklju ija je svjetlost treperavo obasjala kvrgav neravan okoli njegova lica, ispunila me snana strepnja te sam se gotovo okrenula i otrala natrag u zamak. Meutim, stavio mi je ruku pod lakat i poveo me, a

-425-

Pompea

straar je otvorio vrataca u vratima upozorivi Gideona da idui put ne eka tako dugo, i bilo je prekasno da se predomislim. Ulice su bile prazne, no visoke stare kue izgledale su kao da podrhtavaju od ivota, kao da njihovi troni zidovi i sklepani krovovi jedva mogu drati cjelinu na okupu. Svi prozorski kapci u prizemlju bili su otvoreni, a otvori su bili puni malenih zvijea svjetala. Odlomci razgovora, iznenadni praskovi smijeha ili povici uzbuene djece prosipali su se u sumornu veer, a kada smo proli pored jedne kue, uli smo pjev mukaraca uz veselo zveckanje citre. Vlaan zrak bio je krcat vonjem od kuhanja. Kad god bih udahnula, snani mirisi vrueg ulja
i

karamela, peene guske i prenog luka navrli bi mi u dubinu grla, zbog ega

bi mi iz usta potekla slina. Gotovo nisam ni primijetila uski ulaz u uliicu u kojoj je Gideon ivio, zato sam, kada je skrenuo udesno, zakoraila ravno pa smo se sudarili. Na trenutak naa su se tijela okrznula i kao da su svjetla, smijeh i glazba napravili vrstu lopticu na dnu mojeg trbuha, bimuelo* radosti natopljen finim sirupom udnje. Odmaknula sam se i nastavila hodati ispred njega niz uliicu ne obazirui se na njegova upozore* Bimuelo (p.) - vrsta krafne koja se sprema za Hanuku. nja o opreznom koraanju zbog blata, takora te opakog pijetla iza sljedeih vrata koji u udne sate budi svoju ivotinjsku vrstu. Nisam mogla vjerovati da udim za njim, ak nisam bila sigurna svia li mi se. Odjednom se iz rasplesanih sjena Gideonove baklje nekom arolijom preda mnom pojavio Cesare, crvena rijeka njegove kose, bljesak njegova osmijeha, otre divlje kosti njegova lica. Zar je to napravio od mene
-

enu koja udi za svakim mukarcem koji je sluajno dotakne?

"Evo nas", rekao je Gideon otvorivi ulina vrata i propustivi me. Vrata su bila iskrivljena, a zvuk struganja po kamenom podu izazvao je psei lave te je obitelj izala i pozdravila nas. Moda mi se zbog siunog i gotovo posve zakrenog dvorita, razbijene fontane napuknute ploice koje su na

-426-

Pompea

svjetlosti baklji blistale plavim sjajem poput mora ljeti inilo kao da se barem dvadeset ljudi gura, smijei i eli mi dobrodolicu u svoj dom na Zot Hanuku. Nekoliko djece proguralo se ispred gomile i zagledalo u mene svojim oima okruglim kao u sove pa sam se, osjetivi krivnju, sjetila da sam trebala donijeti darove. Meutim, evo me, praznih ruku i srcem ispunjenim jedino gorkim odjecima upropatene Ijubavi. Mukarac za kojeg sam pretpostavila da je glava obitelji prekorio je djecu pa su pobjegla krivudajui poput riba meu enskim suknjama i dugim tamnim mukim haljama. Odgodili su paljenje svjetiljki do naeg dolaska i onda su nas uveli u sobu koja je bila rasvijetljena samo amaom2, dok je menora iza nje sjajila u mraku poput malenog stabla. Okupili smo se oko svijee, odrasli su se uljudno pomicali, gurajui djecu naprijed, i dodavali dojenad dok se svi nisu smjestili. Stajala sam na vanjskom rubu kruga
i

oborila oi da ne gledam Gideona koji mi je stalno mahao da se pribliim.

Trgnula sam se kada su upalili prvu svijeu, moda mi se vie stresla dua nego tijelo jer se inilo da nitko to nije zamijetio, ak ni Gideon iji sam ustrajan i zabrinut pogled stalno osjeala na sebi. Tijekom nastavka obreda shvatila sam da sam se malo opustila. Otkrila sam da se sjeam svih rijei blagoslova, ak sam opaala na koji su se nain obiaji njihove kue razlikovali od obiaja kue mojeg oca. Kada su upalili sve svjetiljke i postavili menoru na stalak na otvorenom ulazu, upalili su svjetiljke u glavnoj sobi te su ene poele donositi hranu na dugaak stol koji je iskrio od srebra, bronce i arenog stakla. Kada mi je postarija ena u crnini dodala iroku zdjelu od majolike u kojoj je bio kupus s maslacem i rekla mi da je stavim na stol, pomislila sam da poznajem te ljude. S njima sam provodila proslave u Rimu dok sam bila dijete, a oni su neprimjetno ivjeli u malenim jednostavnim kuama i sve dragocjeno ili lijepo to su imali pohranjivali su u kutije jer su uvijek bili spremni na odlazak. Meutim, ukoliko biste otili u njihove kue na Purim, Hanuku ili Jom Kipur, vidjeli biste kako su znali procvjetati, jednako naglo kao cvijee u pustinji

2 ama (jud.) - deveta svijea kojom se za vrijeme Hanuke pali ostalih osam svijea.

-427-

Pompea

poslije kie. Starije djevojke i njihove majke zamijenile bi svoju skromnu, ak jednolinu odjeu prugastom svilom i zarezanim barunom te rupcima za kosu na kojima su zveckali siuni zlatni novii. Zlatno
i

stakleno posue nadomjestilo bi posue od drveta i kosti te bi bilo jela

obojenih afranom i kurkumom, mirisnih od cimeta, oraia i destiliranih naraninih cvjetova. Moj otac, koji se nije trudio sakriti svoje samopouzdanje i imao je iroku mreu korijena u gradu, imao je posve drugaiju kuu. Izgledala je poput seoskog ljetnikovca goja* kojima je posuivao novac pa su oni gradili iste kue i nalazila se ba na rubu idovske etvrti. Kada bismo se moja braa i ja popeli na najvie ljive u vonjaku, vidjeli bismo kroz prozore prvih katova kranskih kua. Poslije obroka djeca su pospremila stol, a zatim je Gideon ustao
i

poeo teatralno kopati po depovima. Kako su se djeca okupljala oko njega,

vadio je lijepo izraene unikatne zvrkove za svako dijete. "Izraivao ih je tjednima", rekla mi je mlada ena ponosnim tonom gazdarice, stoga sam je jako pozorno promotrila. Izgledala je lijepo, jednako krhko i prozrano kao Dorotea Caracciolo. Primijetila sam da ne nosi vjenani prsten. Istovremeno sam promatrala Gideona jer sam htjela vidjeti koliko esto gleda u njezinu smjeru. Meutim, on je bio posve zaokupljen davanjem malenih zvrkova i objanjavanjem pravila igre svojem preuzbuenom sluateljstvu, a jedno se dijete ba popelo na stol i pokuavalo je skinuti Gideonovu kapu. Imala sam letimian neobian osjeaj da pomou neke vrste maginog teleskopa gledam u budunost i vidim kako e Gideon za deset ili dvadeset godina izgledati - kao dobronamjerni patrijarh na elu svoje obitelji. Taj me prizor na trenutak ugrijao, a zatim sam poeljela da nisam dola * Goj (jud.) - naziv za svakog neidova. ovamo jer ono to je predstavljalo njegovu budunost ujedno je bila i moja prolost, a prolost je mjesto kamo se ne moete vratiti. Naglo sam ustala. "Nije vam dobro?" upitala je mlada ena, moda vie u nadi nego zabrinutosti. "Trebala bih otii", rekla sam obrativi se Gideonu. "Ako ostanem do kasno u

-428-

Pompea

no, uvari me nee propustiti." "Oh, ne brinite se za to! Oni su naviknuli da ja ulazim i izlazim u udna doba." iroko se nasmijeio. "Kaem im da me vojvotkinja pozvala zbog narudbe." Zauo se ivan smijeh, oi su me pogledale, a onda su se ponovo spustile. Osjetivi napetost medu odraslima, djeca su uutjela. "Hm", rekla sam prisilivi se na osmijeh, "istina je da esto ostajemo budne do kasno u no. Pretpostavljam da vam ak i vjeruju." "Onda ete jo malo ostati?" "Ne, zbilja, ja... svi ste bili jako ljubazni prema meni i obrok je bio slastan, ali..." "Donijet u vam plat", rekla je mlada ena ustajui od stola. "Onda u vas otpratiti kui", rekao je Gideon. "Propustit ete Kordovanca", upozorio ga je postariji mukarac s punom bradom i kovrama oko uiju. "Neu se dugo zadrati. Kada stigne, otiite u moju sobu kao i obino. Sve je spremno." Vie nije bilo oblaka, zahladnjelo je, a zamagljeni mjesec bacao je srebrnast odsjaj na mokre krovove. Veina svjetiljaka za Hanuku ve je bila ugaena, a u starim ulicama bile su samo make te slab vonj peenih gusaka i prenog eera. I mi. Gideon i ja s nelagodom smo sluali glasno kripanje svojih koraka. "Tko je Kordovanac?" upitala sam ga jer sam htjela malo prekinuti tiinu. "ao mi je to ga neete vidjeti zbog mene." "Bolje vam je ne pitati", rekao je nekako praktino, a to se nije uklapalo u nain na koji je inae govorio. Jaz izmeu naih svjetova zijevao je i u njemu su kipjele tajne. "Ovo je bilo ljubazno od vas, Gideone", rekla sam, "ali nemojte me opet pozvati." "Nazvali ste me imenom", rekao je trijumfalno. "Nazvali ste me mojim imenom. Naravno, opet u vas pozvati. Zar niste uivali? Zar hrana nije bila odlina? Zar vas nisu lijepo doekali?" "Vai gostoprimci ponijeli su se tono kako treba kada na dan proslave doe gost u kuu, ali nisu se zagrijali za mene. Bili su radoznali, to je sve. Conversa na

-429-

Pompea

dvoru. Vjerojatno bi zaboli pribadae u mene da su se usudili, samo kako bi vidjeli je li moja krv iste boje kao njihova." "Ne, to je zabranjeno u Tori." Rekao je to jako ozbiljno te nisam odmah shvatila da se radi o ali pa me utipnuo za ruku potaknuvi me na smijeh. Meutim, moj osmijeh nije bio iskren i eznula sam za vlastitom sobom. "Ja ovdje vie ne pripadam, to je sve. Vie nisam idovka." Nisam imala nita osim te sobe u kojoj su Angeline stare haljine nakupljale prainu, Leonardova crtea koji je blijedio i Cesareova pisma koje je popucalo po naborima na dnu moje putne krinje. Nisam imala nikakvu obitelj osim Girolama, a Girolamo je bio Borgia. "Ja sam Violante, ja krim obeanja." "idov je uvijek idov. ak je i moja sestra jo uvijek idovka. Mi nismo zahtijevali da budemo idovi, mi smo izabrani. Nita Mu nismo obeali. On je obeao nama." Proli smo kroz gradska vrata i upravo smo preli preko trga kod katedrale. Pogled na veliku staru tvravu koja se izdizala iz svojeg opkopa probudio je u meni enju za domom i imala sam osjeaj kao da sam dugo bila odsutna. eljela sam biti unutar njezinih zidova, zakukuljena u njezine spletke poput muhe umotane u pauinu. "Ostavite me ovdje", rekla sam Gideonu. "Ako tako elite. Pa..." Ponudio mi je baklju. "Siguran sam da u vas vidjeti kada doem na dvor pokazati vojvotkinji svoje nacrte." Uhvatila sam drak baklje, ali on je nije odmah ispustio iz ruke pa smo stajali ondje, ruke su nam se dodirivale, zahvaene u nijemoj pristojnoj borbi za svjedost. "Ne traite me!" upozorila sam ga. "Ne znate nita o meni. Nita." "Sada imam jo bolji razlog za potraiti vas. Ja sam radoznao ovjek, Monna Violante." Naklonio se i ostavio me koraajui natrag preko trga s rukama u depovima. Od vlage u zraku obod njegovog pustenog eira nabrao se kao list kupusa. Kada sam stigla do svoje sobe i pripremila se za spavanje, nisam mogla zaspati. Vatra se ugasila i posteljina je bila vlana, a gozba za Hanuku teko mi je pala na eludac. Moda sam se zbog toga sjetila majine kuharice koja je trenutno leala na dnu mojeg putnog kovega s ostatkom moje oskudne povijesti. Stavila

-430-

Pompea

sam kuharicu u koveg poslije povratka u Ferraru i otad je nisam pogledala. Upalila sam svijeu na nonom stoliu, izvadila knjigu iz kovega, a zatim sam se popela natrag u krevet i, savinuvi koljena kao stalak, otvorila sam njezinu prvu stranicu. "Lea Sarfati", napisala je vlastito ime samouvjerenijim rukopisom nego oevo. Mislila sam da datum ispod imena oznaava dan njihova vjenanja jer se oko godinu dana kasnije rodio Eli. " U ovoj knjizi zapisat u sve to sam nauila i to u nauiti o odravanju dobrog idovskog doma i odgajanju djece pred oima Naeg Oca. Njegova milost moda e mi jednog dana podariti ker kojoj u ovu knjigu predati na njezin svadbeni dan, ali ponajprije molim za sinove." Ispod toga su rukopisom mojeg oca bile napisane neke rijei na hebrejskom jeziku koje sam smatrala molitvama i blagoslovima za dom i obitelj. Sljedee stranice sadravale su recepte za spremanje jela za proslave i dnevne obroke, lijekove za posjekotine, masnice i prehlade, arolije protiv kuge i velikih boginja, smjese za ienje srebra i bronce te popravljanje razbijenih lonaca. Zapisala je svoju satnicu priprema za sabat, redoslijed kuhanja i ienja, naine na koje e poslagati odjeu za djeake i isplesti mi kosu u pletenice neposredno prije zalaska sunca u petak kako bih izgledala uredno do kraja abata. Pomno je popisala posude za kuhanje kako ne bi dolo do zabune u vezi toga koja je posuda za meso, a koja za mlijeko. Njezini zapisi zapoeli su istim urednim, stidljivim rukopisom kojim je napisala svoje novo ime dobiveno udajom. Meutim, kako su godine prolazile, njezina obitelj se poveavala, a panjolska je postajala sve stranije mjesto za idove, stoga joj je rukopis postao hitriji i neuredan, tinta je bila zamrljana i suena bugaicom, rijei su se sve vie naginjale naprijed kao da se trude to prije dovriti misao. Osjeajui ogroman gubitak, pomislila sam da je trebala biti sretna kada je napokon dobila ker kojoj e moi predati svu tu mudrost. U doba Elijeva roenja ondje je bilo pregrt arolija za poroaj i lijekova za ublaavanje boli od trudova, bolnih bradavica na dojkama i znakova rastezanja na trbuhu. Slijedili su ih napici za uspavljivanje dojenadi, masti za olakavanje bolova u desnima tijekom izbijanja zubi, upute za odravanje ravnih djejih udova, kao i upute za kovranje njihove kose. Povijest svakog od nas dala se

-431-

Pompea

iitati medu recima recepata za hranu tijekom razdoblja odbijanja od sise, lijekovima za greve, mastima protiv vodenih kozica i oblozima za izgrebana koljena. Meutim, nije spomenula niije ime, kao da je njezina Ijubav prema nama bila opasna sila koja se trebala obuzdati pomnim zapisivanjem sastojaka i omjera, metoda i doza, onako kako se arolijama sputavaju duhovi. inilo se da je kuanski ivot moje majke naglo zavrio receptom za sredstvo za latenje namjetaja koji joj je dala Jasmina Abravanel, kao to je zapisala u mjesecu elulu 5251. godine. To se dogodilo cijelu godinu dana prije nego to smo napustile Toledo. Polako sam prevrtala prazne stranice sve dok nisam naila na jo jednu stranicu blizu kraja knjige na kojoj je opet poela pisati. "arolija za ponovno buenje strasti", pisalo je na vrhu stranice. "Morate uzeti kvalitetnu svijeu od pelinjeg voska i namazati je uljem od cimeta. Na njezinu plamenu spalite lovorov list na kojem ste napisali ime ljubljenog. Stavite jastuk napunjen kliniima i cvjetovima vanilije na njegovu stranu kreveta. Zadrite jedno sjeme limuna koji ste pojeli i posadite ga pa dajte biljku svojem ljubljenom kako biste odrali svoju Ijubav svjeom i istinskom. Morate napraviti lutku s odrescima kose ili noktiju vae suparnice, okruiti je listovima angelike i tako ete je otjerati iz kue." "Dobila sam ovo od senore da Souza, portugalske pralje na CalEbraicu", dodala je ispod arolije. "Rekla bih da je sve to besmislica, ali to mogu uiniti protiv ene koja je toliko mona u magiji da ga moe odvui sve do Rima? Jutros je opet otiao rekavi da je rije o neizbjenom poslu iako ima svoje inovnike u Rimu. Zato sam mora ii onamo samo est mjeseci nakon zadnjeg posjeta? Prole je noi rekao njezino ime u snu, zato sam danas posjetila senoru da Souzi koja je bila poznata po diskreciji, ili su mi barem tako rekli. ena se zove Marjam." Naglo sam zatvorila knjigu, kao da u moi izbrisati ono to je moja majka napisala ako to ne budem gledala. Dakle, zbog toga nas je ostavio u panjolskoj. To nije imalo nikakve veze s mojom svijetlom kosom i modrim oima premda se, naravno, otad dobro sluio njima. Kao svaki uspjeni poslovni ovjek, iskoristio je i ono to je imao, a nije alio za onim to je izgubio. Osjetila sam vrtoglavi osjeaj gubitka jer mi je na pamet pala iznenadna pomisao da osoba kojom sam se smatrala i mjesto za koje sam vjerovala da zauzimam u svijetu nikad nisu postojali te sam bila netko posve drugi. Tek kada sam shvatila da ja nisam bila kriva za majin nagli odlazak iz Toleda i njezinu bijednu smrt,

-432-

Pompea

shvatila sam koliko me bila izjedala krivica. Sada u je jednostavno prebaciti na Marjam, kao to sam prebacila toliko toga, od kunih poslova do Ijubavi prema svojoj obitelji. Bila mi je rekla da slijedim Ijubav. Meutim, kamo je Ijubav odvela nju ili mojeg oca? Nisu se uzeli, ak ni kada je znao da je to bilo izvedivo. Pokuavala sam se prisjetiti, ali u svom sjeanju nisam pronala ni jednu jedinu sliku njih dvoje u uzajamnoj odanosti. Je li moja majka slijedila Ijubav kada me odvela iz Toleda premda smo mogle ostati na sigurnom i proi kao kranke ili ju je potjeralo neto drugo? Takoer, kamo je Ijubav odvela Angelu, a i jadnog unakaenog Giulija? Ili mene. Kada sam prestala razmiljati o tim pitanjima, svanula je zora, a nisam se pribliila ikakvu odgovoru. Upravo sam zatvorila oi, mislei da u jedan sat odspavati, kada se oglasilo zvono s katedrale. Sjetila sam se da je Badnjak i da u se morati pridruiti Donni Lucreziji na jutarnjoj misi. U glavi mi je tutnjalo od tupe glavobolje tijekom cijele slube Boje, koja se inila beskrajnom, a koljena su mi se bunila protiv hladnoe koja je prodirala kroz mramorni pod kapele. Ponadala sam se da sam se prehladila, ali pomislila sam da je vjerojatno opet zapoela moja druga bolest i da trebam porazgovarati s nesposobnim ljekarnikom. Fra Raffaello nije odrao propovijed, hvala Gospodu, jer je njegov stil bio prikladniji za manje radosne dane u crkvenom kalendaru. Vlastiti vrhovni kapelan Donne Lucrezije, mukarac gladak i debeljukast kao tuljan, nije nas dugo zamarao svojim razmiljanjima o Kristovu roenju. Na kraju slube zamolila sam Donnu Lucreziju da mi dopusti otii malo prilei, ali ona je to zabranila. Prisilila me da odem s njom u njezinu sobu jer je htjela da joj pomognem odloiti molitvenik i krunicu, tako je barem rekla, ali pribojavala sam se da eli razgovarati sa mnom o Cesareu. Njezin majordom Sancho vratio se iz panjolske prije nekoliko dana. Bio je vidio Cesarea u Medini del Campo i donio je njegova pisma. Pitala sam se bi li jedno od pisama moglo biti za mene, a zatim sam otjerala tu pomisao. ak i ako mi je pisao, nisam eljela znati to mi je htio rei. Nisam se eljela truditi itati taj poznat rukopis sa svim svojim vijugama i potezima niti sam htjela itati njegove lijepe lai.

-433-

Pompea

Rei u vam da mi je laknulo kada je rekla: "elim da poete sa mnom u vojvodine sobe, Violante. Dogovorio je sastanak kardinala i Don Giulija. eli sklopiti mir medu njima prije sutranjih proslava. Nakon toga posjetit emo Angelu. I za nju imam prijedlog." * Bio je to uasan razgovor. Giulio je stajao u zasjenjenom kutu vojvodina privatnog salona, izvan dosega svjetlosti, i nosio je povez preko desnog oka, a lijevo mu je jo uvijek bilo jako nateeno i bezbojno usprkos lijeenju golubljom krvi. Ippolito, kojem je vojvoda bio zapovjedio da se vrati iz Mantove, izgledao je kao mrzovoljni buldog. Stajao je to je dalje mogao od Giulija u toj prisnoj sobi i odbio je prihvatiti izazov unitene bratove ljepote. Osim trojice brae Este, Donne Lucrezije i mene, jo je bio prisutan samo vojvodin slubenik pjesnik Niccolo da Correggio. Pitala sam se hoe li dobiti zadau napisati eulogiju te zgode. Vojvoda je ekao da Ippolito progovori, ali on je to odbio pa je vojvoda rekao Giuliju koliko je Ippolitu ao zbog zla koje mu je nanio. Tada je Giulio zakoraio u svjetlost odgurnuvi slugu koji ga je vodio i pridravao ga za lakat. Primijetila sam da se Donna Lucrezia pokraj mene trgnula i odvratila pogled. Oborila sam oi jer je to iziskivao moj poloaj i vidjela sam da se Ippolitove noge u grimiznim cipelama malo premjetaju ispod nadbiskupske halje. "Gospodaru", rekao je Giulio obrativi se vojvodi kao da su sami, "vidite kako sam. Ipak", okrenuo se prema Ippolitu, "moram zahvaliti Bogu i naoj Blaenoj Djevici to su mi dopustili zadrati vid. I premda je ono to me zadesilo bilo krajnje okrutno, neovjeno i nije se dogodilo mojom krivicom, ipak opratam vaem gospodstvu i neu prestati biti isti va dobar brat koji sam uvijek i bio." Vojvoda Alfonso, naoko nesvjestan ironije u Giulijovu glasu koja mi moda nije izmaknula jer sam se oslanjala samo na sluh, neto je promrmljao, a zatim odustao i briznuo u pla, na to je Correggio zamolio brau da se uzajamno vole i uivaju u svom poloaju jer e u protivnom vojvoda biti prisiljen djelovati protiv svojeg prirodnog poriva za opratanjem. "Izmijenit ete poljubac mira", rekao je vojvoda Alfonso poto se sabrao. Nitko

-434-

Pompea

se nije pomaknuo. Zadrala sam dah i sigurna sam da je to uinila i Donna Lucrezia. Na kraju Giulio je zakoraio prema Ippolitu. "Vaa milosti", vojvoda ga je potaknuo te je i Ippolito istupio. Imala sam dojam da nisam ula poljubac, nego samo struganje brade o bradu. * "Napravila sam planove u posljednji trenutak", rekla je Donna Lucrezia im je Giulijov kuni rob zatvorio vrata iza nas pa smo ostale same s Angelom u malenoj dnevnoj sobi s pogledom na vrt u kojoj je ona sada provodila veinu svojih dana. Premda nisam znala kada e roditi, bilo je oito da se radi o tjednima, a ne mjesecima. Leala je, onako golema i nepomina, na dnevnom krevetu pored jedinog visokog prozora. Njezin tanak plat nije joj ocrtavao samo oblinu trbuha i grudi, nego i mast koja se nakupila u bedrima, ramenima i nadlakticama. Na stolu pored nje stajala je zdjela slatkia i ueerenog voa te vr slatkog utog vina. Nije nas pogledala niti nam je ponudila okrepu, nego je nastavila zuriti kroz otvoren prozor u mokar smei vrt, a ruka joj se mehaniki pomicala izmeu usta i zdjele slatkia. U ognjitu nije bilo vatre, a soba je bila ledena. Nakon primjedbe Donne Lucrezije nastupila je tiina pa nisam ula nita osim piskutavog cvrkuta zimskog crvendaa i primijetila sam da su ak i fontane u vrtu prestale raditi. Donna Lucrezia nestrpljivo je uzdahnula. Dok mi je davala znak da dovuem stolac do Angelina leaja, sjela je, nagnuvi se prema naprijed, i poloila podlaktice na bedra. To je bila muka poza koja me podsjetila na njezina brata. "Dobro, ako mi se neete obratiti, barem me moete sluati. Jutros je moj brat pomirio svoju brau. Ukoliko vam je stalo do njega, Giulio moe slobodno ostaviti Corte i vratiti se kui." Tiina. inilo se da e to biti dan znaajnih tiina. "U tom sluaju", nastavila je Donna Lucrezia, "on mora ostati ondje dok se... ne navikne na svoje stanje. Jasno vam je da se morate udati. Govorila sam o tome s gospodarem Sassuola Alessandrom Piom i on e vas rado uzeti za enu. On je jako velikoduan s obzirom na to da va miraz sigurno nije velik. Sve to imam moram potroiti na Cesareovo oslobaanje. Pisala sam vaem bratu. Rei u

-435-

Pompea

vam samo to da, kada bi on imao toliko dukata koliko isprika, ne bi bilo potekoa. Ipak, uspjet emo i bez njega. Don Alessandro pohvalio je vau ljepotu", skeptino je pogledala sestrinu, na to se ona nije obazrela, "i vau obrazovanost pa mi je rekao da misli da mu se posreilo. Pobrinite se da ga ne razoarate." "Vjenanje e se odrati u isto vrijeme kada i karneval. U meuvremenu otii ete u Medelanu i ondje roditi. To je dovoljno daleko za diskreciju. Vojvoda je jako velikoduno ponudio svoju galiju za vae putovanje. Violante e vam pomoi da se spakirate." Na to je Angela okrenula glavu prema nama i uprla volovski pogled u svoju sestrinu. Oi su joj bile tupe, koa mutna i imala je mrlje na elu. Kosa joj je bila neuredno svezana i pramenovi, nalik na istroene bakrene ice, zalijepili su joj se za sljepoonice. eljela sam zaplakati. eljela sam je zagrliti i rei joj da se nita nije promijenilo. Nas dvije sa svojim alama i zamislima nismo nigdje otile, a mukarci se mogu otii priti u Gehenu. "Ne mogu danas otii. Moram se odmoriti", rekla je. Kada je otvorila usta jer je htjela jo neto rei, primijetila sam da su joj zubi zapoeli utjeti od slatkia. "Bit ete na barci prije mraka", odgovorila je Donna Lucrezia. "Violante e otii s vama. Zadrala sam u slubi babicu i njegovateljicu koje e takoer otputovati s vama. Nemate se ega bojati. Seoski zrak e vam pomoi. A sada, diite se s kreveta i pobrinimo se za pakiranje." Kada smo Donna Lucrezia i ja primile Angelu za nadlaktice i podignule je s dnevnog leaja, prvo sam pomislila da mi je drago to u otii s njom. Odmah nakon toga zaokupilo me runo, armantno lice Gideona dArzente. * Kada smo se Angela i ja ukrcale na vojvodinu lau, nestalo je svjetlosti s niskih oblaka i rijeka je pljuskala o pristanite, gusta i crna kao eerni sirup. Pogledavi prema gradu, vidjela sam Corte i zamak obasjane svjetiljkama za proslavu Badnjaka te sam potraila u srcu neki osjeaj zavisti ili iskljuenja. Meutim, bila sam zadovoljna, sretna to sam sama s prijateljicom ak i u takvim okolnostima. Upravo smo se spremale na putovanje rijekom u zimskoj tami u ono to je trenutno izgledalo kao neka vrsta progonstva. Vojvodina

-436-

Pompea

barka bila je raskona poput male palae. Zidovi kabina bili su obloeni barunom i tapiserijama koje ne proputaju hladnou ni udarce vesala. Osim babice i njegovateljice, imale smo robove koji nam slue i kuharicu, a Donna Lucrezia posudila nam je La Fertellu da nas zabavlja. Moda se ni ona ni Angela nisu sjeale da joj je lakrdijaa poklonio Ippolito. Meutim, to je pak pridonijelo mojem zadovoljstvu. Dok smo ekale nosiljku Donne Lucrezije kojom su nas trebali odnijeti na dok, Donna Lucrezia povukla me u stranu. "Imam novosti koje e vas obradovati", objavila je. "Znate li da se Sancho vratio preko Napulja? Proveo je jednu no s mojim bratom Jofreom." "I, je li moj sin dobro?" Nisam je smjela prekinuti, ali nisam se mogla suzdrati, a inilo se da mi nije ni zamjerila. "Jako dobro", rekla je ozareno od jako usrdne radosti, "kao to ete uskoro i sami vidjeti. Poslije Nove godine otputovat e u Ferraru sa sestrom Camillom i vojvodom od Camerina." Ne sjeam se jesam li je upitala kako se to dogodilo ili je njoj moda jednostavno bilo po volji poastiti me objanjenjem. Tada sam to jedva razumjela, inilo mi se da razlog njegova dolaska nije vaan u usporedbi s divnom injenicom o njegovu dolasku. Za nekoliko kratkih tjedana bit emo zajedno i opet u biti potpuna. inilo se da se upravo zbog toga Don Jofre, koji je zbog iznenadne smrti princeze Sancije obudovio u godini kada su poslali Cesarea u panjolsku, elio opet oeniti, a njegova mladenka nije htjela preuzeti na sebe brigu za troje malene bordijske kopiladi. Uz izvjesne uvjete vojvoda Alfonso pristao je da dou u Ferraru. Nisam pitala koji su to bili uvjeti, a Donna Lucrezia tada mi to nije rekla. TREE
P O G LA V LJ E

FERRARA, KARNEVAL, I 506. GODINE Tada sam bio jako mlad i pobrkao sam pohotu s ljubavlju, kao to to mladi ine. P romatrajui Angelin odraz preko njezinog golog ramena u dugakom ogledalu na svjetlosti svijee, pomislila sam kako se nai ivoti sporim koracima kreu naprijed. Poput proljetne plime kreemo se naprijed i natrag, a ipak svaka plima stigne tek do malo vie toke od one posljednje. Na Boi, tijekom plovidbe u Medelanu, Angela je rodila ker na brodu. Dijete

-437-

Pompea

je bilo maleno, roeno moda prerano zbog napornog putovanja, ali bilo je jako. Angela je vrsto odluila da e joj se ki zvati Giulia, ali zatim ju je smjesta predala dojilji i inilo se kao da je ki vie ne zanima. Za vrijeme cijelog naeg boravka u Medelani Angela se alila na posljedice koje je trudnoa ostavila na njezinu tijelu i trudila se ponovo ga dovesti u stanje prijanje ljepote. Povezala je grudi zavojima natopljenim u smjesu mljevenih kotica smokava kako bi im vratila vrstinu i zamolila me da joj trljam trbuh uljem od slatkih badema i lavande kako bi uklonila znakove rastezanja koe. ak i prije nego to je prestala krvariti, poela je pjeaiti i jahati po imanju pa sam se pobojala da e joj se maternica spustiti, ali ona je bila uvjerena da e joj to pomoi stegnuti enske dijelove tijela te da e njezin novi mu u njoj pronai uitak. Nasreu, dijete bilo ensko i maleno, stoga nije rasteglo stidnicu kao djeak - to je rekla jednom i to je bio jedini put kada sam je ula da spominje ker. Donna Lucrezia mudro je izabrala njegovateljicu. Prisustvovala je poroaju brojnih ena koje su se iz ovog ili onog razloga to prije eljele vratiti u mukarev krevet. "Shvatite to kao igru", predloila je i nasmijeila se bez imalo potovanja. "Pomijeajte malo ruine vode s maslinovim uljem i neka vas on izmasira." Meutim, ni Angela ni ja nismo imale ljubavnika ni mua, ali imale smo jedna drugu i provodile smo vrijeme na selu u igrama o kojima njegovateljica vjerojatno nikad nije ni sanjala. Upravo sada kada se njezino vjenanje trebalo odrati za manje od jednog sata, ona jo uvijek nije bila zadovoljna svojim izgledom. "Boe", uzviknula je okreui se na sve strane, a jezici svjetlosti svijea treperili su joj na koi, "izgledam kao babetina. Trbuh mi visi kao u prasice, a sise su mi plosnate kao palainke. On e zavritati i otrati majci, a ona e misliti da je imala pravo u vezi Angele." Naime, njegova majka nije bila ba sretna zbog tog braka, zato Angela nije otputovala na vjenanje u Sassuolo, nego se trebala tajno udati u kapeli Donne Lucrezije i poslije toga ostati na dvoru. Angela je laknulo kada je ula taj plan. Nije se htjela zakopati na selu niti baviti se samo mljekarstvom i vonjacima. "Voljet e vas ba kao svi mi", rekla sam.

-438-

Pompea

"Uistinu?" Okrenula se prema meni. Promatrajui svoj odraz na tvrdom uglaanom srebru ogledala, zamijetila je da joj lice izgledalo umorno, koa ispod oiju bila joj je krhka i nateena, a bore u kutovima usana koje su joj se nazirale kada se smijeila bile su dublje no inae. to god umjetnici govorili, nedostaci tvore ljudsku ljepotu. Moda ba zbog toga Stvoritelj nije napustio Adama poto je ovaj pojeo voe. "Uistinu." Imala sam u pravo. Don Alessandro, u pratnji bratia iz Carpija, nije mogao skinuti oi sa svoje mladenke tijekom kratke slube Boje, kao ni tijekom dugotrajne veere koja je uslijedila. Pomislila sam da e se rasprsnuti od sree kada mu se Donna Lucrezia napokon smilovala i, ustavi od stola, zapovjedila Perru i Gattu da odvedu sretni par u svadbene odaje. U tiini koja je uslijedila, dok smo ekali da raskre prostor za glumce i glazbenike koji su nas trebali zabavljati dok su Don Alessandro i Angela u susjednoj sobi ispunjavali uzajamna obeanja, uinilo mi se da ima jo ljudi koji nisu prisustvovali tom dogaaju. Sjetila sam se Giulija koji je jo uvijek bio u Corteu Vecchiju, na njegovu ki u Medelani, na njegovu zatvorenu kuu i uutjele fontane u vrtu. Pomislila sam i na Girolama koji putuje iz Napulja, kao to sam to obiavala initi tisuu puta dnevno, molei se u nijemom oaju bilo kojem boanstvu koje bi me moglo usliati za Girolamovu sigurnost. Pokuala sam zamisliti kako on sada izgleda, ali uspjela sam se sjetiti samo lica njegova oca koje mi je najvie nedostajalo. "Nedostaje vam on?" upitala je Angela jedne veeri u Medelani dok smo leale ispred vatre pijui vino zainjeno medom i kliniima. "Tko? Evo, jedite." Dobacila sam joj pregrt groica. Bacila ih je natrag. "Ja sam na dijeti. To znate i znate na koga mislim." Moda zbog toga to sam popila vie vina nego to sam trebala, potrudila sam se iskreno odgovoriti. "Ovdje", rekla sam dodirnuvi prstima sljepoonicu, "nikad mu neu moi oprostiti nain na koji me prevario. Ali, ostatak mene... da, on mi nedostaje." "Zna li on to?"

-439-

Pompea

"Bi li mario za to?" Slegnula je ramenima pa joj je potkoulja skliznula sa zlatnog ramena. "Piite mu pa ete vidjeti hoe li odgovoriti. ini se da neka njegova pisma stiu k nama." "Ne." Uspravila sam se u sjedei poloaj iznenada se osjeajui neudobno u vlastitom tijelu, svjesna hladnog daha prazne ljetne palae na leima. Zadrhtala sam i zagrlila koljena. "U mojem srcu nema nieg to bi me potaklo na to da budem ljubazna prema njemu. On to ne zasluuje i vjerojatno mi ne bi ni zahvalio kada bih s njim postupala kao da mu treba milostinja." Angela je lagano zapljeskala. "Oh, lijepa li govora!" Kleknula je iza mene i omotala moju haljinu oko ramena poput plata. "Zapravo, hoete rei da se bojite da vam nee odgovoriti na pismo. Vi jo uvijek bjeite od istine o mojem bratiu, zar ne, Violante? Samo zbog toga to je irokogrudan, ne znai da ga se moe jeftino kupiti." "Znam. Samo vie nisam sigurna da on toliko vrijedi." Njezine ruke tada su se ukoile na mojim ramenima i znala sam da sam otkrila vie istine nego to sam namjeravala. Pobudila sam osjeaje u njezinu srcu koji su se odnosili na Giulija. Poslije vjenanja Don Alessandro se sam vratio kui i majci, a Angela se bacila u karneval kao edan ovjek u rijeku. Po cijele noi bi plesala, esto s bratiem Don Alessandra iz Carpija, i svaki bi dan pratila Donnu Lucreziju dok je ona pod krinkom jahala gradom u drutvu izvjesnih vojvodinih ljubimaca. Sjedei u prvom redu na svakoj predstavi, privukla je nekoliko prvaka u borbi jajima i poslala poljubac ovjeku koji je zavezanih oiju uspio probosti svinju. Vie no itko drugi uzdisala je od divljenja kada je il Cingano, vojvodin Ciganin, hodao po uetu napetom preko trga sa eljeznim ipkama i okovima privrenima na glenjeve. Svi su zadrali dah kada ju je Ippolito - ekstravagantno zakrinkan u rukotvorinu od bisera i paunova perja, ali ipak Ippolito - zamolio da s njim otplee chaconne. Uzdahnuli su i kada je pristala na ples te zapoela veoma skladno plesati skrivajui se iza svoje krinke od bijelog satena, ukraene

-440-

Pompea

vrpcama od tila koje su leprale poput aneoskog daha. Vojvoda Alfonso i Donna Lucrezia bili su energini i sjajni ukoliko je to uope bilo mogue, a njihova je prisutnost u sreditu proslave bila poput krinke koja je prekrivala oaloeno kamenje naeg zamka duhova. Na pokladni utorak otila sam u posjet Giuliju. Odnijela sam mu palainke iz kuhinje Donne Lucrezije. Nisam htjela misliti kako e uskoro zapoeti dugi korizmeni post bez blagdanske hrane koja bi ga razveselila. Meutim, kada sam stigla, on je ve imao drutvo. Tamo su bili Ferrante i brati Don Alessandra Don Alberto Pio da Carpi. Prazan vr za vino stajao je na niskom stoliu izmeu njih i ve su gotovo ispili drugi. Iznenadila me prisutnost Don Alberta. Stidei se oiljaka na licu i nespretnosti prouzrokovane oteenim vidom, Giulio se posve klonio karnevala, a gotovo mu nitko nije dolazio u posjet. Ferrante ga je posjeivao svakog dana. Giulio je rekao da bi rado ugostio svoju brau vojvodu i kardinala, ali nijedan od njih dvojice nije se htio prestati zabavljati kako bi proveo dosadne sate s bolesnikom. Giulio nije nita rekao o Angeli i svojoj keri premda je njegova spremnost na provoenje vremena sa mnom - ak i ako sam utke sjedila - dovoljno govorila o tome. Takoer, volio me sluati dok sam itala. Mirisala sam po dvoru Donne Lucrezije. Bila sam Angelina prijateljica i bila sam s njom dok je raala. Giuliju sam moda bila utjelovljenje nade, mogunosti. Zbog toga je Giulio ustrajao da ostanem premda sam stavila hranu na stol i zamolila ga da me ispria. Njegovi drugovi, koji su bili dobro raspoloeni zbog vina, dodali su svoje gorljive premda poneto smuene nagovore. Sjela sam i odgovarala na njihova pitanja o svojem zdravlju, priala sam kako uivam u karnevalu, koje mi se predstave i spektakli najvie sviaju, ali cijelo sam vrijeme imala osjeaj da sam neto prekinula. Na uljudan razgovor okrznuo je povrinu dubljih tamnijih rijei pa sam se nelagodno osjeala. Kada se dalmatinska robinja Donne Lucrezije pojavila na vratima Giuoliove polumrane sobe i rekla mi svojim jo uvijek nerazumljivim talijanskim jezikom da Dona Lucrezia zahtijeva da doem u Cameru di Paravento, zamalo sam je bila zagrlila.

-441-

Pompea

Camera di Paravento bila je nov dodatak njezinim odajama - soba odijeljena paravanom s reetkama iza kojeg bi Donna Lucrezia sjedila sa svojim damama dok su gospoda plesala s druge strane. Tako je doputala neudanim djevojkama o kojima se skrbila da promatraju mladie koje je im je namijenila, a to ujedno ne bi naruilo njihovu ednost. Bila sam sigurna da je robinja krivo shvatila njezinu zapovijed ili da sam ja nju krivo razumjela. Nije bilo govora o muu za mene otkad sam se vratila iz Rima. U mojoj dobi i uzimajui u obzir moju povijest, udaja je bila gotovo nemogua. Nije mi ostalo mnogo ednosti koja bi se mogla naruiti. Meutim, Dalmatinka je posve odluno koraala putem koji je spajao Corte Vecchio s kulom Marchesanom, stoga sam je slijedila bez pitanja nalazei put kroz gutaru montanih skela poput djeteta iz bajke izgubljenog u umi. Poslije blagdana opet je trebala zapoeti izgradnja krova iznad puta, a i bilo je vrijeme za to, pomislila sam kada sam kroz sloj leda propala u lokvu. Samo je Fidelma bila s Donnom Lucrezijom, to je takoer bilo udno jer divljenje obliku mladieve cjevanice ili hihotanje zbog gipkosti njegovih bokova dok je plesao morescu nije bila njezina omiljena razbibriga. Fidelmino srce bilo je odano fra Raffaellu koji je bio svetaki blijed i u crnim je oima nosio srebrnasto sveti sjaj. Vjerovala je da se predala kranskom bogu i svakom je prilikom molila Donnu Lucreziju da joj se dopusti zarediti. Ispunila je obeanje ocu, njezin je brat imao narudbu od vojvotkinje pa bi sigurno tek sada njezin ivot mogao pripadati samo njoj. Kada me nije razdraivala, njezina mi je naivnost bila dirljiva. "Pogledajte", rekla je Donna Lucrezia kada sam ula u prostoriju te je robinja poela toiti vino i nuditi tanjure datulja umotanih u marcipan. Podignula je srebrni disk grubih rubova. "Dizajn za moju medalju. Juer mi ga je dao gospodin dArzenta." Juer je doao na dvor i nije me potraio? Zapravo, rekla sam mu da to ne uini. "to mislite?" Donna Lucrezia pruila mi je disk. Na prednjoj strani bio je jako vjeran profil Donne Lucrezije. Bojala sam se da e pomisliti da nije dovoljno laskav jer nije potedio njezinu uvuenu bradu ili debeljukaste obraze. S druge strane, uspio je uhvatiti ironian odluan izraz usta kao da ju je cijelog ivota poznavao.

-442-

Pompea

"Portret mi se jako svia, Donna Lucrezia." "Dobro. I meni. Iskren je, kao to je Fidelma primijetila." Ona bi ba tako i postupila - bila je nespretna u rijeima koliko i u pokretima. "Iskrenost je osobina kojoj bih se ja kao vojvotkinja trebala diviti." "Da, Donna Lucrezia." to sam mogla rei? Moda sam bila jedina ena na svijetu prema kojoj je mogla biti iskrena. Naime, izabrala me za nositeljicu njezinih ljubavnih pisama i bila sam ena koja je, kako je mislila, voljela njezina brata koliko i ona sama. "I ne bih htjela biti prikazana kao nekakvo djevoje. To ne bi gradilo pouzdanje mojih podanika. U redu je da izgledam pomalo... matrijarhalno. A sada", nastavila je prije nego to je bilo koja od nas imala priliku promisliti o stravinoj ironiji rijei matrijarhalno, "preokrenite je. Pogledajte drugu stranu." Druga strana bila je ukraena Kupidonom s povezom preko oiju, zavezanim za drvo lovora, a pokraj drveta bila je violina, gudalo i notni stalak. Pera Kupidonovih krila okrznula su njezin osjetljiv obris. "Jako dobra izrada, Donna Lucrezia." Kompozicija je bila savrena, drvo se nadvilo preko prikaza Boga, a krivulje drveta odraavale su se u kutu njegova tijela. Sve je bilo uzbibano, uzburkano od vjetra, uhvaeno na rubu promjene te ste osjeali da je, kada biste na sekundu zatvorili oi, pri iduem pogledu slika posve drugaija. Nisam mogla poistovjetiti njezin sklad s Gideonovim golemim koatim rukama, plosnatim vrhovima i izgrebanim zglobovima prstiju. "Kako to tumaite?" upitala je Donna Lucrezia. "To moram prepustiti vama, gospo. Vi imate prednost jer ste bolje obrazovani." "To je krajnja besmislica. Kada smo se upoznale, citirali ste Dantea jednako dobro kao i ja, a va grki je... posve profinjen." Pomislila sam na Giovannija i svoju jedinu alu na grkom te kako e on, moj sin i Camilla za koji dan biti ovdje. "Hm", zapoela sam, "Kupidon zavezan za drvo lovora upozorava nas da ne smijemo nepromiljeno voljeti." Donna Lucrezia se nasmijeila i kimnula premda je u zimskoj svjetlosti koja je do nas stizala samo kroz paravan bilo teko rei je li joj osmijeh dopro do oiju. "Nastavite", rekla je.

-443-

Pompea

"Violina moda predstavlja vaeg preuzvienog mua jer on jako dobro svira, a gudalo predstavlja njegovu... mukost." ula sam kako je Fidelma zadahtaJa. "Gudalo pokazuje Kupidona, a krila mu dotiu violinu pa on blagoslivlja vae zdruenje, gospo." "Dobro, ali bit u jo smjelija. Izjavit u da gospodin dArzenta eli da vidimo violinu istesanu iz drveta lovora koje simbolizira Dafninu ednost. Osim toga, Kupidonovo sljepilo savjetuje mi da se usredotoim na ono to mi kau druga ula, da se ne oslanjam na ono to vidim, nego na ono to ujem. Moj mu mi kae da je edan i da je s Ferrarom sve u redu. I moram vjerovati u to." "On vam odaje tajnu branog sklada, gospo." Nasmijala se. "Vidite kako je pametan. Njegov rad nadahnuo je takvu raspravu da sam gotovo zaboravila zato sam vas pozvala. Fidelma, moete nas ostaviti. Potraite brata i recite mu da smo zadovoljni te da moe izliti dvanaest zlatnih medalja za dvanaest mjeseci vladavine mojeg mua i trideset - ne, recimo dvadeset devet - srebrnih. Sancho e se dogovoriti s njim u vezi plae sutra kada doe u njegov ured." Kada je Fidelma otila, od iznenadnog propuha i promjene u svjetlosti postala sam svjesna da su se otvorila vrata koja vode u glavni dio sobe, a koja se nalaze s druge strane paravana. Zaule smo amor razgovora i struganje nogu, kao da nekoga guraju ili vuku preko praga. Onda piskav povik "Neu!" nakon kojeg je uslijedilo brzo topotanje na iskrivljenom plesnom podiju. Koraci, lagani i brzi. Djeji koraci. Pritisnuvi se na paravan, viknula sam: "Girolamo!" Onda sam pomislila da tri mala djevojica, a zatim vie nisam bila sigurna. Napokon, Girolamo nee jo nekoliko godina nositi hlae do koljena ili imati kratku kosu. Crvene kovre, estoka narav, odbijanje autoriteta, to bi takoer mogla biti Camilla, kao i Girolamo ili bilo koje drugo Cesareovo dijete. "Pssst!" zapovjedila je Donna Lucrezia. "Ne smiju saznati da smo ovdje." Tada su sva djeca ula u sobu sa skupinom umornih paziteljica i mukarcem prljavim od puta, koji je nosio konjia za ljuljanje, naramak lutaka, obru i palicu. Giovanni, primijetila sam, postao je vii i mraviji premda je jo uvijek jako sliio na Donnu Lucreziju i njihova oca. Obrativi pozornost na drugo

-444-

Pompea

dvoje, shvatila sam, uz osjeaj krivnje i panike, da sam ih jedva razlikovala dok su skakutali ispred mukarca koji je nosio igrake i vukli ga za rukave kako bi odloio teret. Oboje su nosili vunene halje, jednostavne, ali dobre kakvoe, i meke kape dobro navuene na glave zbog hladnoe. Oboje su imali dugu, neurednu crvenu kosu. "Girolamo?" Meutim, bili su odvie buni da bi me uli. Jedno je dijete zgrabilo lutku koju je drugo smjesta poeljelo pa je dolo do natezanja. Naravno, lutkina se glava odvojila od tijela, a dijete koje je dralo glavu izgubilo je ravnoteu i naglo sjelo. Drugo dijete trijumfalno je uskliknulo maui tijelom bez glave po zraku i kaskajui po sobi u znak pobjede te pokazujui vrste noge u vunenim arapama. Kako bi dao svoj doprinos divljanju, Fonsi koji je cijelo vrijeme pritiskao nos na reetku sada je pobjegao ispod nje, zalajao i pojurio meu djecu. Dijete koje je dralo lutkinu glavu pogledalo je prema reetki i, premda toga nije bio svjesno, oi su nam se na trenutak srele. Njegove su oi bile jako tamne, u njihovim dubinama bio je stari hladnokrvni duh kojeg sam jako dobro poznavala. Zatim je obratio pozornost na psa i dobacio mu lutkinu glavu. To je bio Girolamo. "Gospo, molim vas, smijem li otii sinu?" "Ne, Violante." Poloila mi je ruku na nadlakticu i zaustavila me. "Bolje ne." "Ne razumijem", rekla sam, a osjeaj strave potekao mi je venama, nisam bila sigurna elim li razumjeti. "Htjela sam vam pruiti priliku da se uvjerite da je dijete dobro, ali neu vam ga vratiti. On mora otii u Carpi Don Albertu Piu. Don Alberto je ovjek na dobrom poloaju i ima nadarene ljude u kui. On moe osigurati Girolamu potpunu naobrazbu kakvu iziskuje njegov poloaj." "Ali..." "Nema mjesta za raspravu. Kada biste bili udani, moglo bi biti drugaije, ali niste imali sree i moramo ekati dok se to ne promijeni. Moj bi vam brat bez sumnje prvi to rekao." "Ja sam se voljna udati, gospo. Kada sam rekla da nisam?" Tuno mi se nasmijeila. "Postoji jaz izmeu volje i sposobnosti koji se ne moe

-445-

Pompea

premostiti. Svakom mukarcu morala bih za vas platiti visoku cijenu, a ja jednostavno nemam toliko novca. Papa Julije zaplijenio je sve to je Cesare imao, to znate. Moi ete vidjeti sina. Pobrinut u se da katkad doe u Ferraru. Ali, morate obeati da mu neete rei tko ste." Nakon stanke nastavila je; "To je i Cesarova elja, Violante." "Djeca su mi vana", bio je rekao i to je dokazao - uljudno mi je podario cijelu no u svojem krevetu kako bi mi to dokazao. Pomisao na otpor zabljesnula mi je u umu i ieznula poput zvijezde padalice, ali potpuno sam je jasno vidjela u tami koja je nastupila. Otpor njihovim planovima samo bi me jo vie odvojio od sina. Ukoliko se budem drala uvjeta Donne Lucrezije, ponekad u ga viati i primati vijesti o njemu. Znat u kako raste, to je nauio, kada je prebolio djeje bolesti, dobio prvog ponija ili kada se prvi put zaljubio. Znat u vie o njemu nego to je moja vlastita majka ikad saznala o meni. "Slijedi Ijubav." To nije ravan put, a moda nije ni jako udoredan. * Sve me vie privlaio Giulio. Premda se Angela preselila natrag u sobu koju smo dijelile i ponaala se kao da se nita nije promijenilo otkad smo prije etiri godine dole u Ferraru, nisam joj mogla povjeriti svoj sve jai osjeaj da su me izdali u vezi Girolama. Njezina ki, koja je jo uvijek bila u Medelani povjerena brizi svoje dojilje, naoko je ostavila manje traga na njezinom majinskom srcu nego na njezinom lijepo obnovljenom tijelu. Znala mi je jednostavno rei da se to dogaa, da sam se provela, platila cijenu te da je vrijeme novi poetak. Istrunuo zrak nostalgije u Giulijovim sobama bolje je pristajao mojim sklonostima. ak i kada se pribliio Uskrs, a dani su postali dulji, Giulio je ostao iza zatvorenih kapaka Jer je tvrdio da mu svjetlost ranjava oi. Njegove sobe kao da su ostale u zahvatu vjene zime premda je svuda drugdje dolazilo proljee. Katkad bih mu itala, a katkad bismo se zabavljali recitirajui po sjeanju ili uglas pjevajui premda sam u usporedbi s njim bila jako loa glazbenica pa sam osjeala olakanje kada bi doao Ferrante ili pjeva iz Artigianove kojem je vojvoda bio sklon i kojeg je posudio bratu kako bi mu

-446-

Pompea

ubrzao oporavak. "Uasan pjeva", rekao je Giulio netipino mrzovoljno kada je Gian Cantore prvi put doao u njegove odaje, "a uz to sam mu ga ja sam nabavio. Treba mi novac. Kristovih mi muda, ak vie ne mogu sam loviti divlja niti potpisati raun za poveze na oku. Kako u ivjeti?" Naravno, pretjerivao je, a pjeva je to znao isto kao i ja te je bilo dovoljno odsvirati malo nove Tromboncinove barellette jer bi ga to smirilo. Glazba bi ga uvijek razvedrila jer za nju nije trebao oi - ba naprotiv, otkrio je kako mu je bez vida sluh bolji, a prsti osjetljiviji na titranje ica. Jedanput se gorko naalio o tome da bi Angela, kada bi mu se vratila, otkrila da joj njegov dodir moe ponuditi vei uitak no prije. Tijekom noi, dodao je, kada se ugase svijee. Smjesta se ispriao zbog svoje nepristojnosti i nikad je vie nije spomenuo. Cesto je mene zapalo ispuniti tiinu, to sam inila priajui o Girolamu. Premda nikad nismo razgovarali o Giuliji, nekako sam znala da Giulio razumije moju bol i da mu je od mojih pria lake. Ubrzo nakon Uskrsa vojvoda Alfonso otiao je u Veneciju te je postavio Donnu Lucreziju za guvernerku dok je on bio odsutan. Poslao je poruku Giuliju u kojoj je stajalo da bi se Giulio trebao vratiti u vlastitu palau jer eli da vojvotkinja stanuje u njegovim odajama u Corteu dok njega nema, a njezina e posluga trebati sobe kojima se sluio Giulio. Smjestio je u zamak garnizon vicarskih plaenika premda se inilo da za to nema potrebe, to je proizvelo nelagodu na cijelom dvoru. To me podsjetilo na San Clemente tijekom zadnjih dana koje sam provela u Rimu. Kad god bih otila u zamak, ula bih zvukove kao u San Clementeu - grleno gunanje vicaraca, zveket mamuza i oklopa, kuckanje kutija s kockama. Takoer, mirisalo je po koi, masti i eliku, ustajalom vinu i mukom znoju poput San Clementea. Smatrala sam da je to uzrok moje nelagode sve dok nisam, pomaui Giuliju da se opet smjesti u svoj dom, ispustila jednu njegovu knjigu iz koje je ispalo pismo. Ne bih ga bila pogledala, ali sam na njemu vidjela ime Alberta Pia pa nisam mogla odoljeti. Giulio je bio u vrtu s Ferranteom, ula sam im glasove kroz otvoren prozor. Giulio se alio na svjetlost, a Ferrante mu je rekao da mu je potreban zrak i kretanje te da se mora priviknuti na svjetlost.

-447-

Pompea

Pismo je bilo od Francesca Gonzage premda nije bilo napisano njegovim rukopisom koji bih smjesta bila prepoznala. Zahvalio je Giuliju za izjave prijateljstva i uvjeravao ga da njegova Ijubav prema urjaku i alost zbog postupka prema njemu nije nimalo manja. " Vjerujem da vas je Don Alberto Pio", napisao je, "osobno obavijestio o mojem odobravanju djela koje vi i Don Ferrante namjeravate izvriti kako biste se osvetili velepotovanom kardinalu za zlostavljanje Vae Preuzvienosti..." Nisam se usudila dalje itati. to je to znailo? Zvualo mi je kao izdaja jer bi bilo koja osveta koju bi Giulio smislio za Ippolita istodobno predstavljala i napad na samog vojvodu, a oni su bili jako prisni. Bilo kako bilo, ako su planirali osvetu, kako su Giulio, Ferrante i njihovi suuesnici mogli biti toliko nevjesti i pisati o njoj? Moda je to ipak bila neka ala ili staro pismo koje ve dugo nije bilo ni od kakve vanosti, umetnuto u knjigu i zaboravljeno. Pogledala sam u knjigu iz koje sam prije samo nekoliko dana itala Giuliju i pronala sam neke nedavno otisnute Ariostove stihove. Opet sam pogledala sadri li pismo datum i vidjela da je bilo napisano tijekom Svetog tjedna. Gurnuvi pismo u prsluk, povikala sam kroz otvoreni prozor mukarcima u vrtu da moram otii jer e vojvotkinja zahtijevati da joj pomognem u odijevanju za veernje audijencije. "ini se da izvjesna dama iz Centa eli zamoliti Donnu Lucreziju da joj dopusti za Tijelovo odrati turnir dama u Barcu", rekla sam im zaprepatena vlastitom mirnoom. "Nadam se da e pristati", odvratio mi je Ferrante. "To bi bilo neto za bolne oi." Na to ga je Giulio gurnuo u rebra pa su se potukli kao djeaci. Nisu imali pojma to sam pronala niti to sam s time namjeravala uiniti. to sam mogla uiniti ? Koliko e brzo Giulio shvatiti da pisma nema i posumnjati u mene? Pomislila sam da ga trebam smjesta odnijeti Donni Lucreziji, a ona e uiniti sve to je u njezinoj moi i pokuati sprijeiti novu razmiricu izmeu brae. Meutim, bilo je i potekoa. Kada se Donna Lucrezia tijekom Svetog tjedna povukla u Samostan Corpus Domini, razboljela se od tercijarne malarije i jo je bila slaba. Bojala sam se da e se opet razboljeti ako joj pokaem pismo. Meutim, hodajui niz Via degli Angeli prema Corteu, prola

-448-

Pompea

sam pokraj mukarca koji je preko ramena nosio vezanu perad objeenu na motki i tada mi je sinula ideja. Poto je sasluala i odbila molbu dame iz Centa te sasluala i druge, obinije molbe u vezi s parnicama oko vlasnitva, dozvolama za vjenanje, zahtjevima za penzijom i molbama za pokroviteljstvo, Donna Lucrezia otila se odmoriti pa sam mogla pobjei iz zamka. Utjecaj Donne Lucrezije omoguio je Gideonu da pronae mjesto u radionici popularnog srebrnara koji je radio pod arkadama na rubu trga te nisam trebala ii daleko. Bila je lijepa rana veer i ljudi su jo uvijek marljivo troili novac poslije korizmenog odricanja. Stari grad bio je pun kupaca i nosaa, prodavaa riba ija je odjea vonjala po rijeci, kmetova sa zemljom pod noktima koji su gurali kolica s tikvicama, jo uvijek okrunjenima malim utim cvjetovima. Izraiva maeva i brusa noeva vodili su dvoboj rijeima o kakvoi robe koji me gotovo zagluio kada sam ula u uliicu pored ljekarne gdje se vonj samljevenih oraia mijeao sa svinjskim smradom. Na kraju, iza svinjca, drvarnice i police tava za useljavanje na kojima su se suile kotice maslina nalazila se srebrnarova radionica, gdje sam potraila Gideona. Kada sam ula, odgurnuvi debelu konatu zavjesu na vratima, ula sam zvidanje i zvuk sitnih udaraca nekog tko je radio malim oruem. Svjetiljke nisu bile upaljene, ali otrice svjetlosti zarivale su se kroz tamu iz proreza u drvenim zidovima i krovu i pravile svijetlu reetku u kojoj su trunice zlatne i srebrne praine lutale i vrtjele se na propuhu. Kada su mi se oi priviknule na polumrak, ta je tamnica svjetlosti naoko nestala i ugledala sam Gideona koji se nagnuo nad radnu klupu radei neto dlijetom koje nije bilo vee od pincete kojom sam upala obrve Donne Lucrezije. Na elu je imao povealo s nekom vrstom ianog okvira, a tanjur kruha s odrescima dimljene jegulje leao je netaknut pokraj njega. Hrana je sjala zbog naslage zlatnog praha. Proistila sam grlo, odjednom oklijevajui jer ga nisam htjela prekinuti u radu. Naglo se uspravio gotovo udarivi glavom u krovnu gredu. Lea je poskoila, a zatim mu je skliznula preko jednog oka i bila bi pala da je nije uhvatio. Razmotavi konatu vrpcu kojom ju je privrstio na elo, stavio je spravu na klupu. Njegova je nadlanica, primijetila sam, takoer sjajila od zlata te je zlato obiljeavalo crte

-449-

Pompea

njegova lica kada mi se nasmijeio, kao da su mu sve pore napunjene njime. "Ah!" rekao je kao da me oekivao. "Trebam vau pomo", odgovorila sam ne elei da zbog mene gubi vrijeme. Opet je naslonio stranjicu na radnu klupu i prekriio ruke. "Razumijem. Kako vam mogu pomoi?" Nije pokuao odvratiti pogled dok sam eprkala po prsluku u potrazi za pismom koje mi je prilikom hoda kliznulo dublje u haljinu. Kada mi je ruka okrznula dojku, iznenada sam osjetila kao da mi ondje lei njegova ruka i pravi zlatne uzorke na mojoj koi, a tiha se vatra upalila na dnu mojeg trbuha. "Mogu li ita uiniti?" upitao je odajui osmijeh u glasu. Okrenula sam se na drugu stranu. Nisam trebala doi. Trebala sam otii ravno Donni Lucreziji. "Pronala sam ovo", rekla sam napokon uhvativi rub pisma i izvukavi ga iz haljine. Dodavi mu ga, primijetila sam koliko je toplo te da se velum prilagodio obliku mojeg tijela. Drei pismo na jednoj od zraka svjetlosti koja je polako blijedila i postajala neprozirnija kako se pribliavala veer, brzo ga je proitao stisnuvi pritom usta i namrtivi se. "Gdje ste ga nali?" "Ispalo je iz jedne Giulijove knjige. Nisam namjeravala... samo..." Meutim, kako sam mogla to objasniti? Nije bilo vrijeme za govoriti o sebi. "Trebali biste ga vratiti na svoje mjesto." "Ali, ako Giulio planira..." Nisam se mogla prisiliti izustiti svoju misao. "I Ferrante. Mora ih se zaustaviti. Don Francesco ih oito iskoritava, moda zbog gospe ili zbog neke nove razmirice s vojvodom. Ako ih uhvate, mislite da e ih on zatititi?" "Oni su i njegovi urjaci", rekao je, ali nije bio uvjeren u to. "Ali, kakve to veze ima sa mnom?" "Sjetila sam se onog to ste rekli na brodu. Da ste uhoda Donne Isabelle. Znam da to niste ozbiljno mislili, ali ona bi vas pak sasluala, mogli biste joj rei i mogla bi razgovarati s Don Francescom i..." "Vjerojatnije je da bi otila vojvodi ili kardinalu. I eljela bi dokaze, eljela bi znati kako ste doli do toga."

-450-

Pompea

To mi nije palo na pamet. Upitala sam se jesam li mislila na ita osim na to kako me mukarac s peradi podsjetio na Gideona kada je nosio gusku za Hanuku. "Zato ne odete Donni Lucreziji? Ona vam je oito sklona i rekao bih da je tip ene koja je vjeta u izglaivanju neprijateljstva." "Bolesna je. Nisam je htjela uznemiriti." "Meutim, moda biste mogli svaliti krivicu na glasnika, tog..." Pogledao je pismo jer se trebao podsjetiti imena. "... Pia. Samo recite da ste sigurni da on nita ne zna, ali..." "Ne!" kriknula sam. Gideon je na trenutak izgledao uznemireno, ali onda je poprimio izraz razumijevanja. "Aha!" rekao je. "Dakle, imate ljubavnika. Znao sam." "Ne... ne, posve ste krivo shvatili, Gideone. Nemam dragana, ali... ne bih htjela lano optuiti Don Alberta." To je bilo neuvjerljivo objanjenje, ali kako sam inae mogla opravdati svoju brigu za Don Albertov ugled? Iznenada, od sveg srca poeljela sam da Gideon ne sazna da sam odbaena ljubavnica osramoenog Valentina, majka za koju se smatralo da je nesposobna odgojiti sina. eljela sam da me otopi u pei poput loe izlivenog ukrasa i pretvori me u neto novo. Naprezala sam se, treptala, gutala slinu i stiskala zube, ali nisam mogla suzdrati jecaje koji su me svladavali. Gideon je ustao s radne klupe i zagrlio me. "Tako mi je ao", rekao je, "nisam to namjeravao rei, to god te rastuilo. Uistinu, uistinu mi je ao." Otprilike je visok kao Cesare, pomislila sam jer se njegova kljuna kost naslonila na moju sljepoonicu ba kao Cesareova. Osim toga, tkanina na mojem obrazu bila je domae izrade, a ne barun, i bila je poprskana voskom. Vonjao je po dimu drveta, vuni i loem vinu, a ne po tamnoj i opasnoj zavodljivosti jasmina i tueg straha. Pomislila sam da je dobar ovjek i osjetila istodobno razoaranje i olakanje. "U redu je", rekla sam podignuvi lice iz nabora njegove tunike. mrcnula sam. Izvukao je otrcan rubac iz rukava i ponudio mi ga. Obrisala sam nos i nasmijao se. "Sada imate zlatan nos", rekao je, a na to sam se i sama nasmijala.

-451-

Pompea

"Recite mi, peru li vam odjeu badava sve dok pralja moe ispirati zlato iz vode?" "One se natjeu koja e mi oprati koulje. Zar to ne vidite?" Uhvatila sam zguvani rukav njegove koulje koja je jednom, pretpostavljala sam, bila bijele boje. Pod kouljom ruka mu je bila topla, prepuna tvrdih i ilavih miia. Popevi se na prste, poljubila sam njegova iroka usta svojim naherenom osmijehom. Uzmaknuo je, zbunio se pa sam se postidjela. "Moram poi", rekla sam. "Imate pravo, trebala bih jednostavno otii Donni Lucreziji i sve njoj prepustiti." Na razgovor otiao je dovoljno daleko, moda predaleko, stoga nisam htjela riskirati jo jedno spominjanje Don Alberta Pia. Okrenula sam se jer sam htjela otii. "ekajte", rekao je poloivi mi ruku na nadlakticu. Ukoila sam se, a kratkotrajna povezanost koju su uzrokovale moje suze upravo je bila prekinuta jer je njegova prisnost bila nedolina. Povukao je ruku kao iz vatre. "Pecate li?" "to?" Njegovo je pitanje bilo jako udno pa sam se krenula suoiti s njim i otkriti to ga je potaknulo na to. "Pecanje", ponovio je kao da je to neto najobinije na svijetu. Naravno, pecanje je nekim ljudima sasvim neto obino. "Doite pecati sa mnom u nedjelju." "U nedjelju moram otii na misu." "Sigurno ne cijeli dan." "Dvaput." "Dobro, onda moete doi." "Sumnjam da bi gospa to dopustila." Meutim, jo dok sam to izgovarala, znala sam da Donna Lucrezia ne bi marila za to. Smislila bih neku ispriku, moda bolest, kao objanjenje svojeg izostanka sa svakidanje rutine vezenja i itanja iz ivota svetaca te bi mi poeljela brz oporavak. Obje bismo bile svjesne lai te, premda sam joj bila simpatina i katkad mi se povjeravala, vie nisam vrijedila na branoj trnici pa sam mogla raditi to sam htjela. "Ona eli vidjeti zavrene medalje. Sutra u ih donijeti i moemo je zajedno nagovoriti." "Zato pecanje? Dama bi, recimo, oekivala poziv u nekakav lijep vrt ili na

-452-

Pompea

sluanje glazbe." "Ba zbog toga e vam pecanje biti neto novo i originalno. Kladim se da vas gospodin Alberto Pio ne vodi na pecanje. Ustvari, kladio bih se u to da sam kockar." "Jedva poznajem Don Alberta Pia, asna rije." Gideon je sumnjiavo puhnuo kroz nos. "Krenite", rekao je, "prije nego to padne mrak. Sutra emo se vidjeti. I elim vam sreu." "Sreu?" "S pismom." Gotovo sam ga zaboravila. Mislila sam na ribe. Kada sam se skrenula iz uliice prema Corteu, netko se pojavio iz sjene arkade i stupio ispred mene. Imao je kapu navuenu preko oiju i plat koji mu je pokrivao donju polovicu lica pa nisam odmah prepoznala Ferrantea. "Violante." Trgnula sam se. Ruka mi je nehotice pola prema njedrima gdje sam opet bila spremila pismo. "To sam ja, Ferrante. Ne bojte se." Spustivi plat, razotkrio je ironian osmijeh koji nije prekrio zabrinutost u njegovim oima. "Otpratit u vas natrag." "To je jako uljudno od vas." Znoj mi je bockao kou. Moda se tinta razlije i opasne Don Francescove rijei postanu samo crna mrlja na mojoj koi. Ferrante mi je ponudio ruku. Uhvatila sam je. "Hvala vam to pomaete Giuliju. On ima tako malo samopouzdanja i bili ste jako ljubazni prema njemu." "Smatram se njegovom prijateljicom." "U svaijem drutvu?" "Voljela bih misliti da je tako." "Onda biste mu morali vratiti ono to ste uzeli." "Ja? Nita nisam uzela." Glas mi je zvuao je usiljeno i neprirodno. Osjeala sam da mi pismo pritie prsa kao kamen. "Oh, dobro, moda sam se zabunio!" Glas mu je bio nehajan, oputen, ali laktom je uklijetio moju nadlakticu na svoja rebra. "Budui da kaete da ste Giulijova

-453-

Pompea

prijateljica, bez sumnje nema razloga za zabrinutost." "Nadam se da nema, Ferrante. Uistinu se nadam." Tada smo ve stigli do Cortea, ali Ferrante me okrenuo od vrata pa smo nastavili hodati uza zid palae. Sumrak se produbio na trgu i smanjile su se gomile veernjih kupaca, a trgovci su zatvarali prozorske kapke i pripremali se prebrojati novac. inilo mi se da smo Ferrante i ja, zagrnuti polusvjetlou, sami na svijetu pa sam se upitala namjerava li me ubiti, zabosti mi no u rebra ili slomiti mi vrat. Ta me pomisao pak umirila jer nisam mogla nita uiniti ukoliko je to namjeravao. Kao sva braa Este, Ferrante je bio velik mukarac. Tada se zaustavio, okrenuo se i suoio sa mnom, kao da je neto odluio. Pomislila sam na Gideona i upitala se koliko e dugo ekati u nedjelju prije nego to odustane. Mislila sam na bol, molitve i pitala sam se hoe li me se Gideon negdje duboko u srcu ikad sjetiti. "Mogli biste nam se pridruiti", rekao je Ferrante. Protumaivi moju zaprepatenu tiinu kao doputenje da nastavi, rekao je: "Pomognite nam dobiri pristup Alfonsu i Ippolitu pa emo vam vratiti sina." Srce mi je zadrhtalo. "Kako?" "Kada budu... sklonjeni, ja u biti vojvoda. Mogli bismo se oeniti. Pretpostavljam da bih trebao imati enu jer je to dolino, a tko bi meni vie odgovarao od ene koja ve ima sina? Proglasio bih Girolama svojim nasljednikom. Mogao bi postati sljedei vojvoda od Ferrare. Razmislite o tome." Pokuala sam sagledati tu mogunost, ali osjeala sam se kao da mi je u umu bio vrtlog praine u kojem su se pojavljivali oblici i mogunosti koji se nikako nisu mogli razbistriti. Zatim mi je, na moje zaprepatenje, u pomo pristigao Girolamov otac. Sjetila sam se kako mi je oduzeo sina, kako su ga on i Donna Lucrezia otpremili u Carpi kao da moj sin nije vrijedio vie od nekoliko mula za vuu koije ili zaeerenih citrusa koji se poklanjaju. Ukoliko bih pristala na Ferranteov prijedlog, sigurno ni ja ne bih bila bolja. Iskoristila bih Girolama u vlastite svrhe. "Slijedi Ijubav", rekla je Marjam, a ona te katkad odvede u smjeru suprotnom od putokaza. "Ne, Ferrante, ne ulazim u to."

-454-

Pompea

"Imate li pismo?" "Rekla sam vam, ne ulazim u to, a vi i Giulio trebali biste odmah prestati s tim. Prije nego se dogodi jo vie zla. Samo dodajete sol na ranu." Ferrante mi je naglo ispustio ruku i naslonio se na zid ispod jednog od visokih prozora s reetkama. "Boe, umoran sam od toga!" rekao je. "Ne elim biti vojvoda. Moete li to zamisliti? Samo sam elio pomoi Giuliju, a sada... hm, sve je izmaknulo kontroli." "Otiite odavde na neko vrijeme. Otiite u toplice u Porretti. Ondje prave zabave koje su po vaem ukusu, zar ne?" "Ne prestajete me zapanjivati, Violante. Kako bi mlada dama poput vas znala to se dogaa u Porretti?" "Don Francesco je govorio o tome." "Pred damama?" "Da vojvotkinja... zna." Zasmijuljio se. "Kaem vam, Violante, nas bismo dvoje, po svemu sudei, bili udoredniji vojvoda i vojvotkinja nego Alfonso i njegova gospa, od kojih jedno cijeli dan provodi u javnoj kui, a drugo zabavljaju priama iz toplica u Porretti." "Nikada vie ne govorite o tome, Ferrante. Poite i recite Giuliju da i on ode." Okrenula sam se i otila. "to ete uiniti?" ula sam da vie za mnom, ali pretvarala sam se da ga ne ujem. * Donna Lucrezia dugo je utke itala pismo, a zatim je okrenula stranicu i opet ga proitala. Premda je bila blijeda, nisam se bojala za njezino zdravlje jer je istodobno njezino lice poprimilo izraz pronicave i odlune proraunatosti, odnosno jedan od onih izraza koji su stanjivali i izotravali njezino lice sve dok me ne bi podsjetilo na lice njezina brata. "Ostavite nas nasamo!" zapovjedila je svojim damama. Angela je oklijevala. "I vi!" rekla je Donna Lucrezia pa je Angela bacila svoje karte na stol. Otrovno me pogledala preko ramena dok je odlazila.

-455-

Pompea

"Pogledajte kroz prozor!" zapovjedila mi je Donna Lucrezia. "Provjerite jesu li prozorski kapci u daljini odakle bi nas mogli uti otvoreni i ima li ikog u opkopu. Ranije su ga istili." Svakog su proljea istili opkop kako bi mu dubina bila postojana i voda ista te kako ne bi previe smrdio za topla vremena, stoga bi se svakog proljea moje srce sjetilo Cesareove zatvorene krinke bezizraajnih oiju koja me pogledala kada je zakoraio na anac i ispraznio zdjelu gospodina Torelle, a ja sam se bojala da e netko pronai siune kosti mrtvog djeteta. Bila je to nerazumna pomisao jer je toliko kostiju tijekom godina potonulo u mulj opkopa te se one ni po emu ne bi razlikovale od kostiju mrtvog kunog ljubimca ili ostataka obroka baenih iz kuhinje. "Morate mi rei sve to znate o ovom", rekla je Donna Lucrezia kada sam zbog opreza vrsto zatvorila prozorske kapke iza sebe premda nisam primijetila nikakve znakove pijuna. Meutim, posvud na dvorovima ima pijuna - oni su bit dvorova kao to je drvo bit stabla, bez njih dvorovi bi bili neto posve drugo. Rekla sam joj kako sam otkrila pismo. Jednom sam posjetila Giulija kod kojeg je bio i Alberto Pio te sam joj ispriala sve drugo ega sam se mogla sjetiti osim svojeg posjeta Gideonu dArzenti. Nisam spomenula ni svoj razgovor s Ferranteom. "Hm, s Piom e biti lako", rekla je kada sam zavrila priu. "Pronaite roba i recite mu da ga pozove." Premda su Girolama poslali u Carpi sa svojom dadiljom, sobarom i skupinom uitelja. Don Alberto ostao je u Ferrari, a sada je bilo oito i zbog ega. "Onda mi donesite bratova pisma. Znate gdje ih uvam." Skinula je s pojasa klju od svojeg pisaeg stola i dala mi ga. Vjerojatno je uvijek smatrala kako e me utjeiti budem li znala gdje su pisma, a katkad sam se pitala je li oekivala da u ih itati premda to nikad nisam uinila. Kada sam se vratila i donijela konati fascikl, tako tanak da ga nikad ne biste zamijetili ispod lanog dna pisaeg stola osim ako niste znali da je ondje. Don Alberto je stajao ispred Donne Lucrezije i izgledao je poput kunia uhvaenog na jarkoj svjetlosti. Don Francescovo pismo lealo je na njezinu stoliu za kartanje, nehajno ubaeno meu igrae karte i hrpicu sitnog novca. Svaki put kada bi pogledala pismo, Don Alberto pogledao bi u istom smjeru - prema

-456-

Pompea

svojem imenu napisanom na njemu kao na uhidbenom nalogu. "Ah, Violante, hvala vam!" rekla je kada sam joj dodala fascikl, a zatim ga je napadno otvorila. "Don Alberto, pomislila sam da biste rado uli izvrsne vijesti o mojem bratu." Izvukla je pergament i mahnula njime u njegovu smjeru. Jasno se vidio Cesareov monogram, njegov osobni potpis. Datum pisma nije se vidio. Don Alberto kimnuo je glavom, progutao slinu i uinilo mi se da je pozelenio. Bezuspjeno se pokuao nasmijeiti. "Da", nastavila je Donna Lucrezia. "Pie da vjeruje da e optube protiv njega biti odbaene jer nema dokaza, znate, i da e ga kralj Ferdinand pustiti na slobodu. Kae", dodala je vjerojatno se nadajui da e se to i ostvariti ukoliko ona to izgovori naglas, "da se nada da e provesti Boi sa svojom obitelji u Ferrari. Njemu je njegova obitelj jako vana. Don Alberto, kao i oni koji nam vjerno slue." "Poaen sam to sluim vaem plemenitom bratu, vojvotkinjo." "Zbilja, Don Alberto? Mislite da dajete dobar primjer Don Girolamu? Hoe li moj brat odobriti vau skrb za njega kada sljedei put vidi sina?" Pomislila sam da su Don Girolamo i moje dijete nainjeni od dviju jako razliitih vrsta snova. "Vi ste sami izabrali njegove uitelje, gospo." Oito je Don Alberto pomislio da se moe skriti iza zaklona pravednog gnjeva. "Da", odgovorila je Donna Lucrezia onim svojim glasom za koji biste pomislili da bi mogao poput kiseline urezati ukrase u otricu maa, "i izabrala sam vas. Samo zbog toga to sam pokazala sklonost prema vama te je va brati trenutno oenjen mojom sestrinom, nemojte misliti da se imate pravo mijeati u moje poslove." "Gospo, ja..." "Ne prekidajte me, Don Alberto! Ako vam je stalo do te vae pristale glave, upotrijebite mozak koji je Bog stavio u nju pa proraunajte odakle potjee va probitak. Jesam li se dovoljno jasno izrazila?" Napravio je gestu koja je bila spoj kimanja i naklona. "Dobro. Onda bih vam predloila da se u najveoj urbi vratite u Carpi i brinete

-457-

Pompea

za mojeg sinovca ili u o njegovoj budunosti morati ponovo raspraviti s bratom. I, naravno, s muem." Don Alberto ponovo se naklonio i nesigurno natrake izaao iz sobe. "Vina", rekla mi je Donna Lucrezia, "i vi popijte malo. Pretpostavljam da vam ovo nije bilo lako. Ipak", nastavila je prije nego to sam uspjela odgovoriti, "moda smo ubili dvije muhe jednim udarcem. Otii e Giuliju i Ferranteu pa e im rei da su njihove namjere otkrivene. Ne bih htjela mijeati Alfonsa u ovo." Pomislila sam kako ni ja to ne bih htjela pa sam se molila da Giulio i Ferrante posluaju Don Alberta kada ve mene ne ele posluati. Nekoliko smo minuta utke pile vino, a zatim je Donna Lucrezia duboko udahnula. "Oh, Boe, nedostaje mi!" "Sigurno e se brzo vratiti, gospo. Otiao je u Veneciju." A vi imate Don Francesca, dodala sam u sebi. "Cesar, Violante. Kada bi barem bio u Veneciji! Kada bi barem bila istina to to sam rekla Don Albertu! Znate, kada vam se ne bih mogla povjeriti, mislim da bih poludjela od brige." "Vi mi ukazujete ast, gospo." "Ne, ne ukazujem. Mi samo... imamo zajednike brige." Pomislila sam na Gideona i njegov poziv pa na Cesarea i pozive, na razbijene naoale mojeg brata koje su svjetlucale u blatu te na stolac koji se razbio na kamenim stubama. Srce mi je lupalo u krilu poput nekog stvorenja koje je u zarobljenitvu poludjelo i nije mi dalo progovoriti, ali inilo se da Donni Lucreziji ne smeta moja utnja. "Naravno, dok smo bili djeca, nismo ivjeli zajedno. Kao to znate, ivjela sam s tetom Adrianom, a djeaci su bili kod kardinala Vere. Meutim, obiavali smo zajedno provoditi najtoplije ljetne tjedne na imanju moje majke u Capraroli. Jedne se godine rodilo tele s dvije glave i est nogu. Zaudo, ni ono ni njegova majka nisu odmah uginuli pa ga ovjek koji je upravljao imanjem nije dirao." Razum me potaknuo da se upitam zato mi je poela priati o tome, ali nagon me natjerao da utim i sluam. "Tele je prvo ivjelo na polju pored kue, ali Juan ga je obiavao gaati

-458-

Pompea

kamenjem pa ga je kravar preselio u staju podalje od sela. Tim bolje jer je inilo ljude nervoznima zbog toga to je est avolski broj. Krivili su ga za nekoliko snanih oluja koje smo doivjeli tog ljeta, a kada je doao idovski kotlar, koji je obiavao dolaziti svake godine, seljaci su ga kamenovali na glavnoj ulici i odbili kupovati od njega." Pomislila sam da me zaboravila, ali iznenada je rekla vragoljasto se osmjehnuvi: "Cesar ih je pokuao zaustaviti. Rekao je da misli da avao ne bi izabrao idovskog kotlara kao svojeg predstavnika jer bi to bilo odvie nalik Bogu koji je izabrao idovskog tesara. Vjerovao je da bi davao bio originalniji. Naravno, nitko nije razumio tu alu i neko vrijeme izgledalo je kao da e i njega kamenovati. Kao to vidite, njegova karijera avlove desne ruke rano je zapoela." "Koliko ste onda imali godina?" odvaila sam se upitati. "Moram razmisliti... sigurno je imao dvanaest godina jer je to bilo pretposljednje ljeto prije njegova odlaska u Perugiju, tako da sam ja vjerojatno imala sedam godina." "A to se dogodilo s teletom?" "Na kraju je uginulo. Kravar je bio sve sigurniji da raste u dva teleta pa ga je jedan dan odluio raspoloviti. Otili smo to pogledati, to jest dopustili su Cesaru i Juanu da tome prisustvuju. Jofreu i meni nisu dopustili to gledati, ali Cesare me prokrijumario iz kue tijekom sijeste dok su mama i moja dadilja spavale. To smo imali obiaj raditi. Bjeali bismo kroz prozor pa stranjim stepenitem iz loe." Upitala sam se gdje je nestala ta djevojica, bosa divljakua koja se provlaila kroz prozore i ila u pustolovine s braom, u suknji podignutoj do mravih koljena i sa sjemenjem trave u kosi? Kada bi skinula slojeve raskoi i lijepe odjee, bijelo olovo i karmin, oiljke sa srca i bore s lica zbog kojih je izgledala starije od dvadeset pet godina, bi li ta djevojica jo uvijek bila ovdje? "Bilo je mnogo gledatelja, ali prepoznali su nas i dopustili nam da proemo naprijed premda sam zasigurno zaradila nekoliko pogleda neodobravanja. Rekla bih da su bili upueni dekima jer su me oni doveli, ali Juan ih je

-459-

Pompea

razoruao osmijehom, a Cesar bi im uvijek nekako zabranio da ga gledaju, kao da je imao titove oko sebe. Tele je bilo objeeno u ormu na krovu staje. Jednom je njukom mukalo, a jednim je parom oiju gledalo i kolutalo. Druga glava zapravo nije bila valjano izrasla. Oi su joj bile plave i mutne. Vie je nalikovala nekoj vrsti velikog sloenog ira. Kravar je imao malen malj kojim je trebao onesvijesti tele. Juan je pokuao prigovoriti upotrebi malja. Ispoetka sam se slagala s njim, ali onda je Cesar iznio dvije pretpostavke. Prvo je rekao da malj pokazuje to kravar misli. Ukoliko je mislio da bi ivotinju trebalo onesvijestiti prije nego to zapone odvajanje, onda je znao da e patiti i vjerojatno umrijeti. Zatim mi je rekao da pogledam u telee oi i, budem li pomno gledala, vidjet u sve to sam trebala vidjeti. Kada su ga poslali u panjolsku, napokon sam shvatila to je time mislio." "Mi nismo poput onog teleta u Capraroli. Mi neemo umrijeti." "Uvijek mi je neto nagovjetavao. Cijelog ivota." Sada sam bila sigurna da me zaboravila i da govori sama sebi rasvjetljujui neto to ve dugo nije ispitivala. "Osjeam da su u mojem umu, kada sam se rodila, bile misli koje je on u njega stavio, koje je ostavio u maternici jer je htio da ih pronaem." Govorila je o podmetnutom djetetu, kako je vjerovala njezina majka. O dibuku. Poput mene. * inilo se da je razgovor Donne Lucrezije i Don Alberta ispunio svoju svrhu. Idueg dana vratio se u Carpi. U subotu se vojvoda neoekivano vratio iz Venecije i djelovao je oputeno, a u nedjelju ujutro opet je otiao na godinji sajam u Lancianu. Uivao je u sezoni sajmova i opravdanju koje mu je ta sezona pruala jer je pronalazio zabavu u kurvanju, opijanju i tunjavi po krmama. U meteu njegova odlaska nije mi bilo teko otii na pecanje s Gideonom koji me susreo kod Porte Mare kuda sam posljednji put prola s Angelom kada smo ile u Medelanu. Vozar koji je nosio tovar graevnog materijala i ovjek koji je stajao ispred zgnjeenog sira na sredini ceste uasno su se svaali. Bio je to jedan od onih golemih slanih sireva koje prave u Parmi, tvrdih poput mramora. Ferrante se obiavao aliti kako bi komad tog sira bilo savreno oruje za ubojstvo jer bi mievi pojeli dokaze. Okupilo se veliko mnotvo ljudi koji su

-460-

Pompea

stali na jednu ili drugu stranu, ili su samo ostali skupljati komade sira prije nego to se svega doepaju ulini psi. Kada sam pogledala za Gideonom, primijetila sam poduzetnog derana koji je skinuo pregrt klamfi za skele sa stranje strane kola i upitala se po kojoj e ih cijeni idueg dana prodati vojvodinim graevinarima. Gideona je bilo lako zamijetiti zahvaljujui njegovoj visini. Nosio je mekan eir sa irokim obodom koji je poskakivao nad gomilom dok je on pokuavao doi do mene. U vrpci na eiru bilo je zabodeno mnogo siunih pera jarkih boja. To me podsjetilo na slike uroenika iz Nove panjolske koje sam jednom davno vidjela, ili moda nisam? Prebacio je tapove za pecanje preko ramena, ali inilo se da je stalno zaboravljao da su ondje, stoga su stalno zapinjali za tua odijela ili tue noge, a njegov je prolazak bio obiljeen zborom ozlojeenih povika. Kada je stigao do mene, pucala sam od smijeha. "Kakav cirkus!" rekao je umjesto pozdrava zamahnuvi velikom koarom prema siunom djetetu koje mi je namjeravalo odrezati kesu novca. Promaio je, a dijete je pobjeglo negdje drugdje iskuati "Ovdje dolje uvijek je tako." "Bio bih vas rado odveo na sjever grada. Ondje je pecanje bolje, ali sve je to vojvodina zemlja. Bojim se da emo morati malo pjeaiti." Uhvatio me za lakat te me odveo oko posvaanih ljudi i unitenog sira kroz gradska vrata na javno pristanite gdje su zvonila zvona i povieni glasovi, udarci konopaca o jarbole i kovanica po stolovima trgovaca na veliko i poreznika. Zrak je smrdio po ribi i katranu. Galebovi su kretali iznad naih glava te sam, pogledavi gore prema njima, iznenada osjetila veliinu neba koje se prostire odavde preko Carpija i Nepija, Nettuna i Rima, do panjolske, Jeruzalema, Novog svijeta i Kraljevstva prezbitera Ivana. Ono je sadravalo sve to sam poznavala, ba kao i sve to u poznavati. Izgledalo je da se ljulja poput atora na vjetru, ali to se vjerojatno dogodilo zbog toga to me Gideon vre uhvatio za lakat i upitao osjeam li se dobro. "Svjetina", rekla sam, "a poprilino je vrue." "Savreno za pecanje. Nema vjetra, a zahvaljujui toplom vremenu u ovo doba

-461-

Pompea

godine, ima mnogo vodencvjetova." Nasmijala sam se. "Mogli biste govoriti i turski." "Vae je neznanje uasno. Zar vas otac nije nita nauio?" "Ja sam gradska djevojka, Gideone. Odrasla sam u Rimu." "Rim ima rijeku, zar ne?" "Ne biste htjeli jesti ribu iz nje." "Hm, Mantova je jako mali grad okruen mnogobrojnim jeze"Dakle, uvijek ste udvarali djevojkama na obali rijeke?" pecnula sam ga. "Uglavnom na brodovima", odgovorio je, a pritom nisam bila sigurna misli li ozbiljno ili ne. Kada smo proli pored vojvodina privatnog gata, sada naputenog jer je galijom otplovio u Veneciju, na kojem su svi konopci za privezivanje brodova bili uredno smotani, a zastava obitelji Este mlitavo je visjela na motki u sparini, Gideon mi je rekao: "Recite mi neto o Giuliju dEsteu." "Zato?" "Traio me. Kae da je vidio medalju koju sam nainio za vojvotkinju i htio bi napraviti narudbu." "Dakle, zbog toga ste me pozvali na pecanje." Izvukla sam ruku iz njegova zahvata i hodala uz obalu malo se udaljivi od njega. Nije mi se krenuo pribliiti, samo je malo podignuo glas zbog ega je zvuao kao lo glumac koji pokuava da ga se uje u stranjem dijelu velike sobe. "Razmislite trenutak prije nego to dignete nos u zrak, Violante. Kada sam vas zamolio da poete sa mnom na pecanje, nitko nije vidio zavrene medalje, ak ni vojvotkinja. Sve se to dogodilo tek juer." Naravno. to se sa mnom dogodilo? Je li mi pamet otila u Carpi sa sinom? Ili je otila jo dalje, sa starim ljubavnikom? "Evo nas. Ovo je dobro mjesto." Zastao je ondje gdje se suavala rijeka nad kojom su visjele tek prolistale vrbe bijele kore i srebrnastozelenih grana koje su se vukle po povrini vode. Stavio je koaru na tlo i poloio tapove za pecanje pored nje na djeli sive obale koji je bio savijen poput komada divovskog nokta, a ja sam se nastojala zadrati na travnatom hrptu gore pitajui se bi li bilo tee

-462-

Pompea

oistiti mrlje od trave ili rijeni mulj s moje suknje. Nosila sam svilu jer je vrijeme bilo pretopio za vunenu haljinu, a premda je to bila samo moja druga najbolja haljina, voljela sam njezinu modru boju i izvezene plohe s uzorkom millefiori koji sam sama izradila. Kao odgovor na to, Gideon je savreno poput pastira iz pastorale izvadio pokriva iz koare i rairio ga kod mojih nogu. "Sjednite", rekao je pa Je posegnuo duboko u koaru i prvo izvadio niz tajanstvenih kutijica, a zatim koliinu hrane koja je mogla nahraniti posadu ribarskog brodia. Fino bijelo pecivo, svjei sirevi. voe i salata poredali su se po prostirci kao da je ispraznio rog obilja. "Nisam znao to volite jesti", rekao je, "pa sam donio sve." "Vidim." Pokuala sam zvuati zadovoljno, ali osjeala sam krivicu. Takvo obilje sigurno ga je stajalo puno vie nego to je mogao priutiti, ak i ako mu je Giulio obeao narudbu. "Dodue, morate zaraditi obrok." Spustivi se na stegna, otvorio je jednu kutijicu i izvadio kuglicu same. Iz druge kutijice izvadio je siunu kuku s perom slinom ukrasima na njegov eiru. Privezao ih je na jednu od uzica za pecanje i ponovio postupak s drugom uzicom. Zatim je otiao do vode i rekao mi da pomno promatram dok mi pokazuje bacanje uzice. "Prvo, pogledajte iza sebe. Nema nieg glupljeg od pecaroa - ili pecaroice - kojem je uzica zapela za drvo. Zatim morate misliti o tapu kao da je opruga. Natovarite ga teretom uzice i zavitlajte ga u vodu." Pokuala sam pozorno sluati dok me uio obraati pozornost na kut tapa tijekom bacanja unatrag, napetost uzice i tisuu drugih tehnikih detalja, ali moja svojeglava ula bila su svjesna samo njega, njegove trkljaste siluete obasjane svjetlucanjem dranja rijeke, njegove neoekivanog glave, sklada njegovih pokreta, otvorenog usredotoenog njegovog smijenog,

oduevljenja na svaki ulov koliko god bio malen. To me inilo loom uenicom. Dopustila sam da se moja uzica zaplete, preblizu sam bacala udicu, a jednom, kada sam pomislila da je neto zagrizlo, bila je to samo stara izma. "To nam ne koristi mnogo", primijetio je Gideon, "ukoliko ne naemo i drugu." Ve sam se bila zarumenjela, oznojila i previe oneraspoloila da bih uivala u

-463-

Pompea

njegovu humoru. Bacivi tap za pecanje na obalu, popela sam se, sjela na prostirku i namrgodila se. Korzet me stezao, a znoj mi je pekao glavu ispod kape. Gledajui rijeku koja je lijeno krivudala izmeu obala, srebrne ribe koje su skakale za tirkiznim vilinim konjicima, lastavice i iope koje su letjele u niskim irokim lukovima, eznula sam zaplivati, biti dio bezbrine jednostavne prirode. Moda bih mogla barem skinuti kapu, izuti cipele i arape pa ohladiti stopala u vodi. Mislei da je Gideon zaokupljen pecanjem, bila sam neoprezna te sam podignula skutove do koljena kako bih lake odvezala arape. Iznenadna mirnoa, osjeaj da se netko zaustavio i zadrao dah navela me da podignem pogled i shvatim da me on promatra. Usprkos raspletenoj kosi i golim cjevanicama, osjeala sam jo veu toplinu dok se moje tijelo borilo s onim to ga je sputavalo. Gideon je odloio tap za pecanje i, popevi se na obalu, krenuo prema meni. Bio je skinuo prnjak. Njegova koulja bila je jako iznoena te sam kroz tkaninu dobro vidjela tamne krugove njegovih bradavica i mrlju dlaka na prsima. Zlatan ukras na lancu ljuljao se ispod olabavljenog ovratnika dok se penjao. Pomislila sam da bih se trebala pokriti, ali ruke su mi bile preteke te ih u sparini nisam mogla podii. Kada je kleknuo ispred mene, njegovo lice uokvireno tamnim kovrama izgledalo je poput lica pomalo oronulog anela, ali muka tijela nisu profinjena, a ljudsko obiljeje njegove namjere bilo je oito. Posegnuvi naprijed, okrznuo je vrhovima prstiju pregib mojih koljena, a zatim uzeo rub suknje i povukao je prema glenjevima. "Nikada ne znate", rekao je, "tko sve prolazi ovuda." Osjeala sam se prljavo i postieno te mi se uinilo da vidim Cesarea kako mi se smije iz svojeg zamka u panjolskoj. Ja sam djelo tvojih ruku, otreslo se moje srce, a u istom sam trenutku znala da bi Cesare bio rekao da smo svi krojai vlastite sudbine. "Jako je vrue." Gideon se zbog obazrivosti nije osvrnuo na moju slabu ispriku. "Idemo jesti", rekao je, "prije nego to postane jo toplije." Kleknuo je na prostirku, zasukao rukave i dodao mi komad kruha sa sirom i maslinama. "Bojim se da ovdje nije

-464-

Pompea

elegantno kao kod vojvodina stola." Ruka mu je drhtala. * Kada smo pojeli obrok, leali smo bokom uz bok na pokrivau posutom mrvicama, zatvorenih oiju, sluajui ubor rijeke i katkad pljuskanje ribe u Gideonovoj mrei. Ptice su u popodnevnoj jari prestale pjevati, a nizvodna pristanita zavila su se u tiinu. Isprekidane zrake sunca koje su se probile kroz vrbine grane crvenkasto su treperile kroz moje zatvorene kapke. Da nisam ula Gideonovo disanje pokraj sebe, mislila bi da sam sama u svemiru. Poslije nekog vremena osjetila sam kako je Gideonova nadlanica okrznula moju, kao i oprezan pritisak koji je nastao vie zbog zraka, nego miia i kostiju. "Violante?" "Da?" "Koje je vae pravo ime?" Zaahurenoj u osjeaju samoe, nije mi smetalo izgovoriti svoje pravo me jer bi to nekako bilo kao da ga govorim sama sebi. Meutim, kada sam ga se sjetila, iznenada sam posumnjala da u ga moi izrei. "Volio bih znati", ustrajao je osjetivi moje oklijevanje. "Zato?" "Zato to je Violante okrutan nadimak. Boli me kada ga izgovaram." "To je samo ironija, Gideone." Meutim, to nije bila samo ironija, nego je to ime neko bilo istinito, a za svoje nedosljedno ulaganje, oijukanje zbog kojeg nisam odgovorila na poziv na trke, platila sam mnogostruke kamate. Nisam namjeravala prekriti jo vie obeanja. "Estera", rekla sam. "Zovem se Estera Sarfati." "Vidite?" Savio je prste oko mojeg dlana. "To nije bilo tako teko, zar ne?" Od iznenadnog slabljenja svjetlosti otvorila sam oi. Gideon se okrenuo na bok i pogledao me u lice naslonivi obraz na lijevu aku. Obasjala ga je arena svjetlost zbog koje mu nisam mogla jasno vidjeti lice. "Hoete li se udati za mene, Estero Sarfati?" upitao me.

-465-

Pompea

Nasmijala sam se zbog besmislenosti tog pitanja. "Vi me ne elite uzeti za enu, Gideone." ak mu nisam mogla ni zahvaliti ili mu rei da se osjeam poaenom. "Vi me ne poznajete." "Znam da ste pametni i lijepi, a moje se srce raduje kada sam u vaem drutvu." "Nemam novca, znate, kao ni obitelji." "Da mi je bilo stalo do miraza, prvo bih bio otiao vojvotkinji." To bi bio i uinio, pomislila sam kiljei prema njemu na sunevoj svjetlosti. Nije bilo ovjeka u Italiji koji je manje od njega bio upuen u dvorske obiaje. Vjerojatno je trebao enu poput mene kako bi se zatitio od samog sebe. "Mogu zaraditi za sebe i za vas", nastavio je. "Vi niste jedna od onih frivolnih djevojaka, zar ne?" Odmahnula sam glavom. "Ja uope nisam djevojka." Tada sam imala dvadeset godina. Mogla sam jednako imati i devedeset. "Budite barem uljudni i razmislite o mojoj ponudi." "Moram biti jo uljudnija i odbiti. Vjerujte mi, Gideone, ja nisam ono to elite." "Vi mi to govorite, ali ne dajete mi dokaze. Bez dokaza, kako mogu vjerovati da bi enidba s vama bila tako strana pogreka? Sada je doba znanosti, Estero. Znanje je vano. Recite mi neto o sebi. Opravdajte svoju tvrdnju." Njegovo zanimanje za mene sigurno bi prestalo da sam mu ispriala o Cesareu i Girolamu. Otvorila sam oi i pogledala ga kao da sam na njegovu licu mogla proitati vrstu znanja koja bi ga zadovoljila. Oblak je proao nad njegovom glavom. Njegov me oblik podsjetio na ensku dojku. "U redu", rekla sam, "evo neeg to znam. Don Cristoforo Colon jednom je napisao Izabeli Katolikoj da su ga njegova putovanja navela na zakljuak da je Zemlja nalik enskoj dojci." Gideona se to nije dojmilo. "To uope nije tajna ili nije vaa tajna." "Uvjeravam vas da je to tajna. Ne znam bi li inkvizicija voljela da se za to nadaleko zna ili da se u to vjeruje. To sam ula sam od nekog tko je jako dobar u otkrivanju tajni. Budui da je on to rekao meni, tajna je moja." "To je argument, slaem se, ali moda nije neoboriv." "Je li ikoji argument neoboriv? Sada je red na vama. Sto ete mi rei o sebi?" Sjeo je, skinuo zlatni lanac s vrata i stavio ga u moju ruku - ukras topao poput ivog stvorenja na mojem dlanu. inila su ga tri koncentrina kruga s trokutom

-466-

Pompea

u sreditu, a bio je povezan znakovima koje sam prepoznala kao hebrejska slova. "To je moja tajna", rekao je glasom od kojeg je bilo jasno da mi pokazuje neto to mu je jako vano. "to je to?" Osjeala sam se glupo i poneto krivom jer sam ga zavarala Cesareovim zgodnim i vjerojatno neistinitim zavoenjem. "To je simbol znanja. Osobitog znanja koje posjeduju samo oni koji imaju ui kojima uju i oi kojima vide." u mojem sjeanju otkljuavala se brava i otvarala su se vrata. Sjetila sam se ozbiljnih mukaraca koji su obiavali posjeivati mojeg oca u naoj kui u Toledu mjesecima prije nego to je otiao u Rim. Razmiljala sam o tome kako sam sada opet vidjela neke od njih. Moj otac nikad nije bio jako strog prema ukuanima, ali kada bi ti mukarci doli u posjet, uvijek bi me prognao iz javnih soba. Jedan od njih, prisjetila sam se, doao je iz Cordobe. "Ima li to neke veze s Kordovancem?" "Pssst!" Opet je stavio lanac oko vrata. "Ne spominjite ga. Moda bi bilo najbolje da posve zaboravite da sam vam pokazao taj simbol." "Zato ste mi ga onda pokazali?" "Zato to sam mislio... pitao sam se je li vam moda poznat." Odmahnula sam glavom. "Slova su hebrejska, zar ne? Koliko ena koje poznajete znaju itati hebrejski? Moj otac bio je prosvijeen ovjek, ali sve ima svoje granice." "Sama slova znae manje od svojeg poretka i onog to predstavljaju. Ona pokazuju svemir. Slova u sreditu imenuju Onog koji se ne smije imenovati i zbog toga skrivam ukras." "A meni ste ga ipak pokazali?" "elim da shvatite da nisam onakav kakav se inim." To je bilo neto to sam jako dobro shvaala. "Naime, niste ni vi, rekao bih", nastavio je. "Ali, ova stvar", podignuo je ukras s grla i drao ga okrenutog prema meni, "ui nas da dolazi vrijeme kada emo moi biti ono to jesmo. Kada se vie neemo morati preruavati u svrhu ostvarenja svojeg istinskog potencijala."

-467-

Pompea

Sjela sam iznenada usplahirena. "Gideone, govorite li o pobuni? Ukoliko govorite, moram vas upozoriti da ne smijem to sluati. Sto god vi mislili o mojem poloaju, Donna Lucrezia bila je dobra prema meni. Uostalom, ne znam kako je u Mantovi, ali u Ferrari dobro se postupa sa idovima. emu sve dovesti u opasnost?" "Dobro, Estero. Vi mislite da se dobro postupa sa idovima? Mi smo otpadnici ak i u zemlji svojih predaka. S jedne strane, moramo se klanjati Papi, a s druge strane, sultanu. Tjeraju nas od nemila do nedraga, naguravaju nas u najstarije i najloije kue, iskljuuju nas iz javnih slubi, krive nas za sve - od kuge do propalih etvi." I za izoblienu telad, pomislila sam premda sam utjela i dopustila mu da zavri. "Vi to zovete dobrim postupkom? Kaem vam, kada budemo spremni u Gospodnjim oima i kada Mesija stigne, vidjet ete promjene." "Oh, mene e vjerojatno spaliti s kranima i muslimanima!" "Nemojte biti neozbiljni", blago je rekao. "Nisam se dobro izrazio. Naravno, znam da je govor o Mesiji smijean. Mesija nije ovjek, ak ni Bog odjeven u ljudsko odijelo. Mesija je stanje uma, spremnost, otvorenost. Kordovanac nas ui traiti prilike i okoristiti se njima kada ih naemo. To vam nudim, Estero, priliku." "Za to? Priliku da se udam za vas i budem dobra idovska supruga s dvije zbirke lonaca za kuhanje i mezuzom na svakom dovratku? Ili da se okrenem protiv svoje vojvotkinje? Uza sve svoje grijehe, ona je moja majka pred Kristom, Gideone, a ona i njezina obitelj dali su mi vie nego moja." Ustala sam na koljena i zapoela trpati ostatke naeg piknika u koaru gnjeei sireve i voe jer bih ga inae bila udarila. "A sada bih htjela otii kui." "Vaa elja, moja zapovijed, gospo", rekao je, sjeo na stegna, a zatim skoio na noge i duboko mi se poklonio. "Prestanite!" Pokuala sam zatvoriti koaru, ali nisam mogla gurnuti poklopac do kraja. Kada sam povukla klipak, otkinula sam ga. Tresla sam se kao da imam vruicu i upitala se hvata li me groznica. Gideon mi je oduzeo koaru i vjeto ponovo privrstio klipak. Ponudio mi je ruku, ali sama sam ustala i krenula

-468-

Pompea

prema gradu te nisam priekala da uzme tapove za pecanje ili dovue na kopno mreu s ribama. utke smo pjeaili prema naputenim dokovima, pored vojvodina gata, galebova na bitvama i lukih radnika koji su spavali u sjenama skladita. Zvuci stenjanja i piskanja privukli su mi pozornost na bludnicu koja je naslonjena na deblo posluivala klijenta, a siva gruba bedra omotala je oko njegova struka dok mu se debela stranjica izvijala i tresla. Tisuu mi je uvstava puzalo po koi, kao da su mi odrali kou u ledenoj kupki, kao nekad davno Cesareu. Tek kada smo gotovo mogli vidjeti Portu Mare, shvatila sam da Gideon ne nosi ribe te sam prekinula vulkansku tiinu izmeu nas i upitala ga to im se dogodilo. Slegnuo je ramenima. "Morao sam ih ostaviti. Niste mi dali vremena da ih onesvijestim i zapakiram." "Koji gubitak." "Ne mislim tako."

-469-

Pompea

ETVRTO POGLAVLJE
FERRARA, TIJELOVO, 1506. GODINE Nikad nismo nita uzajamno skrivali. To je naa jedinstvena snaga jer smo morali biti vjeti u skrivanju istine od drugih. Nekoliko mjeseci nisam vidjela Gideona. Na ivot poprilino se vedro nastavio u vojvodinim odajama u Corteu, ali sada kada mislim na njega, vidim da je naa spokojna svakodnevica bila poput glatke povrina mora koja skriva jake struje. Donna Lucrezia nije se mogla odvojiti od Ippolita s kojim je svakog dana dijelila vlast dok je vojvoda bio odsutan. esto prisutan premda teko vjerojatan, trei lan regentstva bio je maleni Giovanni kojem su dopustili ostati u Ferrari. Tjeila sam se milju kako je vojvoda malenog brata Donne Lucrezije sigurno smatrao manje opasnim od Cesareova sina. Donna Lucrezia jako se zanimala za njegov odgoj i smatrala je da bi mogao mnogo nauiti ukoliko bude promatrao svakodnevno upravljanje vojvodstvom premda se obino inilo da se jako dosauje i esto je prekidao postupke isputajui igrake ili zapitkujui koliko dugo jo mora sjediti. Donna Lucrezia uvijek se smijeila i bila je strpljiva s njim. to god Ippolito mislio, zadrao je to za sebe. Nisu on i Donna Lucrezia samo zajedno radili, primajui veleposlanstva, razglabajui sa savjetnicima, pregledavajui obrambeni sustav grada, nego su esto i zajedno veerali. Pritom su se smijali vojvodinim pismima koja su detaljno opisivala njegove pustolovine na Jadranskom moru s parom venecijanskih kapetana koje je pokupio u Lancianu i smiljali zabave za Tijelovo. Ni Angela nikad nije bila daleko od Ippolita, a mu joj je bio u majinoj kui u Sassuolu i ki jo uvijek na selu. Moje sudjelovanje u dvorskom ivotu bilo je manje zapaeno jer sam jo uvijek prenosila Don Francescova pisma izmeu Donne Lucrezije i Ercolea Strozzija. Donna Lucrezia jo je uvijek oekivala, kada to nitko drugi nije htio, da u sluati njezine zamisli o Cesareovu oslobaanju, itati i odobravati njezine

-470-

Pompea

patetine molbe kralju Ferdinandu u kojima se oslanjala na srodstvo za koje je svatko osim Borgija znao da je izmiljotina. ak je pisala papi Juliju koji je bez sumnje svakog dana molio da zatoenje skri Valentina i poalje ga ranije u grob. Ve je proveo dvije godine u zatvoru, a jo uvijek nije bio odreen dan suenja za zloine kojima su ga teretili. Poslije pisama koje je donio Sancho nismo vie nita uli o njemu. U sluaju da je Donna Lucrezia primila ikakve vijesti, nije mi ih povjerila. Meutim, savjesno me obavjetavala kako moj sin napreduje u Carpiju. Pokazivao je preuranjenu bistrinu, rekla je, i ve je mogao proitati slova svojeg imena na ploici. Don Alberto mu je kupio ponija i nauio ga malo skakati bez nezgoda. Don Albertova supruga i njegove dame bile su oarane njim premda se to ne bi moglo rei i za sluinad. "Zvui vie kao Juan nego Cesare", primijetila je skupivi obrve tijekom kratkog zabrinutog mrtenja. Ili kao Mali Haim, pomislila sam, koji je dovodio Marjam do ludila svojom neurednou i raznovrsnim trikovima sa sluzavim stvorenjima i velikim kukcima. Ferrante je neredovito dolazio na dvor i nije bio drutven kada bi doao. inilo se da se njegov Vittorio rasplinuo sa svim drugim to je pripadalo Cesareu osim njegova mjesta u sestrinu srcu - to je Ferrantea gurnulo u grozniavu razdraenost koju sam jako dobro poznavala. Pretpostavljam da je imao druge djeake, ali oni nisu bili Vittorio. Ostao je potiho buntovan zbog toga to se naoko nitko nije obazirao na Giulija, a Ippolita i Donnu Lucreziju promatrao je krivei cinino usta, to je njegovo iroko ugodno lice izobliilo gotovo onoliko koliko su Ippolitovi ubojice izobliili Giulija. Na kraju je pokuao razgovarati s njom. Da Ippolita nije bilo ondje te da je mogla slobodno govoriti, moda bi tota bilo ispalo drugaije. Donna Lucrezia odravala je svakidanje audijencije u zamku, u Sali Grande. Ona i Ippolito sjedili su na podiju u stranjem dijelu dvorane. Donna Lucrezia izgledala je siuno na vojvodinu prijestolju s visokim naslonom, a noge su joj bile na pozlaenom grimiznom podnoku jer nije mogla dosei pod. Ippolirovi inovnici stajali su iza njega, a Giovanni i mi koje smo sluile Donnu Lucreziju

-471-

Pompea

sjedile smo na jastucima ispred prijestolja, ba kao i ona kada je bila djevojica i prisustvovala je oevim audijencijama. Straari su stajali kod glavnih vrata i onih manjih iza nas koja su vodila u sobu koju su lanovi Gradskog vijea koristili kao sobu za odijevanje. Budui da su vremena bila nesigurna, uza zidove stajali su i vojnici u razmacima. Tog jutra Ferrante je ekao u stranjem dijelu dvorane sve dok nisu sasluali sve druge molitelje. Kada se soba ispraznila, krenuo je naprijed, a topot njegovih izama odjekivao je zidovima prekrivenim freskama i nadsvoenim stropom. Skinuvi iroku kapu koja mu je davala privid anonimnosti, duboko se poklonio. Ippolito se pomaknuo na stolcu poput ovjek koji boluje od hemoroida, ali Donna Lucrezia armantno se nasmijeila Ferranteu. "Brate", rekla je, "dobro doli!" Ferrante je stupio na podij i kleknuo jer joj je htio poljubiti ruku, ali ona je ustala, podignula ga na noge i poljubila ga u oba obraza popevi se na none prste kako bi ih dosegnula. Pogledao je prema meni. "to mogu uiniti za vas, Ferrante?" upitala je Donna Lucrezia. "alosti me to osjeate da morate ekati kako bi doao red na vas meu svima onima koji se ale na svoje ukradene koze i stanje gradskih smetita. Vi znate da u vas u svako doba sasluati. Je li tako, kardinalu?" Ippolito je iz dubine grla promrmljao neto neodreeno, to se moglo protumaiti kao slaganje. Ferrante ga nije ni pogledao. "Ovdje sam zbog Don Giulija", zapoeo je. "Zar nije mogao sam doi? Zar je opet bolestan?" Prije nego to je otiao, vojvoda je izjavio da Giulio smije ii kamo eli. Vojvoda Alfonso jasno je svima dao do znanja kako ne vjeruje naklapanjima o spletkama protiv njega. Imao je dolino povjerenje u svoju brau. Pojaavanje garnizona bila je prirodna mjera opreza u njegovoj odsutnosti. "On nee napustiti svoju palau, gospo. Vie voli provoditi vrijeme sa svojim konjima ili meu svojim biljkama nego na dvoru jer se boji da e ga ljudi gledati. Bojim se da mu se ponos sporije oporavlja od tijela." "Jadni Giulio."

-472-

Pompea

"u velikoj biste mjeri olakali njegovu patnju ukoliko biste ga posjetili, sestro." "Moemo li otii? Ovdje je dosadno", rekao je Giovanni. Uvijek je bio neosjetljivo dijete, bez nagona za razumijevanje raspoloenja odraslih koje veina djece naoko stjee kako bi preivjela. Uutkala sam ga i pokuala ga zabaviti malenim drvenim vitezom na konju u njegovim rukama. Donna Lucrezia nesigurno je pogledala prema Ippolitu. "Da... da, moram to uskoro obaviti." "On osjea veliko ogorenje jer se jako malo uinilo za njega. Poput mene i Sigismonda, on ima samo kuu i penziju koju mu je ostavio na otac i sada to ne moe poveati ratnim plijenom ili povoljnom enidbom." "To ne moe ni Sigismondo", rekao je Ippolito. "Oprostite, vaa milosti, njegov se sluaj poneto razlikuje. On nema obavezu odravati isti ivotni standard kao Giulio. Njegove su potrebe jednostavne koliko i on, ako ba hoete. Moda... jedna ili dvije prebende? Na brat osjea da bi se mogao zarediti. Kao to znate, poboan je, a njegova bi mu Ijubav prema glazbi u Crkvi dobro posluila. Kada bi imao prikladan dohodak, mogao bi postati vaan zatitnik vjerske glazbe." "Ti oekuje da u podijeliti svoje prihode s njim?" "Neki bi rekli da u tome ima neto pravde. Drugi bi mogli rei da Kristove sluge na Zemlji imaju dunost oponaati ga." "Mudro govorite, Ferrante", rekla je Donna Lucrezia. "Pisat u muu o tome." "Oprostite, vojvotkinjo", rekao je Ippolito, "shvatit ete da o ovome ja i on imamo isto miljenje. Don Giulio i ja smo se pomirili. Ispriao sam se za svoje nepromiljeno i nebratsko ponaanje. Don Giulio je zbrinut. Takoer, premda vie ne moe biti vojnik, vjerujem da nema nieg to bi ga sprijeilo od enidbe. Mukarac ne treba oi kako bi dobio nasljednika. Kladio bih se da u nekim sluajevima bolje prolazi bez njih." Donna Lucrezia slabo se nasmijeila na Ippolitovu alu. "Ukoliko to tvrdite, kardinalu, onda se bojim da ne mogu nita vie uiniti. Ferrante, recite Giuliju da... alim zbog njega." "A njegova ki, gospo? Smije li je barem vidjeti?"

-473-

Pompea

"Bojim se, brate, da o tome smije odluivati jedino Don Alessandro Pio jer sada je on njezin zakoniti skrbnik. Donna Angela... Donna Angela mogla bi se bojati uinka oevih rana na djetetovo zdravlje. ao mi je." Ferrante je jako problijedio, a pjege rasute preko hrbata njegova nosa gotovo su poplavile. Sve nas je, tako lijepo poredane na podiju, pogledao toliko prezirno da sam pocrvenjela, a zatim se poklonio i otiao. "Ne okrei mi lea!" povikao je Ippolito za njim, ali izgleda da ga Ferrante nije uo. "teta", proaptao je Giovanni. "Nadao sam se da e doi do tunjave." "To bi se jo uvijek moglo dogoditi", odvratila je tiho jedna od novih djevojaka koja je i sama bila poput djeteta. im su se vrata zatvorila, Donna Lucrezia napala je Ippolita: "Sve to ste rekli zvualo je proraunato, kao da ste to izgovorili u namjeri da pogorate trenutnu situaciju. Jeste li to namjeravali? Ako je tako, sumnjam da e Alfonso biti naroito zadovoljan." "Mislite da nee? On zna za njihovu urotu, ba kao i ja. to ih prije razotkrijemo, tim bolje." Obrazi su mi se zaarili. Pozabavila sam se Giovannijem i nadala se da Ippolito nee primijetiti da ih sluam. "Ne mislite li moda da bismo ih najprije pridobili kada bismo uinili neto za Giulija?" rekla je Donna Lucrezia. "Jedna biskupija ovdje? To bi bila lijepa gesta." Ippolito je oinuo pogledom Giovannijevu glavu. "Dok god ste vi ovdje vojvotkinja, sumnjam da e Sveti Otac sasluati bilo kakve molbe moje obitelji." "Je li to prijetnja, vaa milosti?" "Nije, naravno." Na trenutak gledali su se kao par hrvaa, a zatim je Donna Lucrezia rekla: "Dobro, ako jutros vie nemamo posla, odjahat u u Barco i vidjeti u kakvu je stanju trkalite. Moje dame htjet e znati na koga bi se bilo pametno kladiti kada budu trke za Tijelovo. A i ti bi to volio znati, zar ne, Gianni?" Pogladila je brata po glavi, nasmijeila nam se, a zatim ustala i prola pokraj Ippolita do malenih

-474-

Pompea

vrata na stranjoj strani podija koja su vodila u sobu za odijevanje. * im smo se vratile u privatnost naih odaja, poslala je Giovannija njegovu uitelju matematike i zatim dala oduka svojem bijesu. Hodala je amo-tamo, gurajui prste kroz kosu, dok nisam pomislila da emo najvjerojatnije cijelo popodne provesti ponovo joj ureujui frizuru, a ne jaui prema Barcu. "Zato me moraju muiti posvaana braa?" Tresla je glavom, uzdisala i mrmljala sama sebi, a na kraju se zaustavila ispred mene. Odvela me ustranu i zapovjedila mi da odem Giuliju. "Zamolite ga, ne, poruite mu da mora otii iz grada im bude mogao. Trebao bi otii u Mantovu. Primit e ga Donna Isabella, a ja u se zaloiti za njega kod Don Francesca." "Je li to mudro, gospo, s obzirom na pismo koje sam vam pokazala?" "Violante, otvoreno u vam rei jer vam ne elim nita preutjeti. Govorila sam o tome u svojim pismima Don Francescu, a on me uvjeravao da vie ne namjerava kovati urote protiv mojeg mua. On shvaa da me na taj nain stavlja u nemogu poloaj i kae da je potaknut samo ljubomorom koja ga je nevrijedna premda mi laska. Dao mi je svoju potenu rije." "Hoete li napisati poruku Don Giuliju, gospo?" "Mislim da ne. Ne smijemo nita staviti na papir ukoliko je to mogue. Pokaite mu ovo kao znak moje dobronamjernosti." Odstranila je s prsluka veliki biser Giulijov vjenani dar - i dodala mi ga. "Vratit u se za sat vremena, gospo, prije nego to itko primijeti da me nema." * Stigla sam u Giulijovu palau i saznala sam da je on u Hramu gracija. To je bio ljetnikovac koji je sagradio u podnoju stuba niz koje je uzdu vrta tekla voda. Fontana s bronanim dupinima zaklanjala ju je

-475-

Pompea

od kue i stajala je u sredini grmlja imira u engleskom stilu. Njezin ulaz, sa stupovima i trijemom od ruiastog mramora, bio je okrenut od palae i gledao je na park gdje je Giulio u svojevrsnom golemom kavezu od srebrne ice drao jelene, minijaturne konje i irafu. Dobro sam poznavala Giulijov vrt, stoga sam do hrama otila bez pratnje. Kada sam se pribliila ulazu, uinilo mi se da ujem mrmljanje, ali Giulijov majordom nije spomenuo druge posjetitelje pa sam pomislila da me zavarao ubor vode iz fontane. Stupivi pod trijem, pozvala sam ga. Nije bilo odgovora, ali sada sam sigurno ula glasove i, dok sam slijedila zvuk koji je dopirao iz atrija gdje je Giulio drao svoju zbirku klasinih kipova, zaula sam jo i udno grleno reanje, kao da netko davi psa. Oklijevala sam, a zatim ubrzala korake. Nala sam Giulija u dugakoj svijetloj sobi koja bi predstavljala svetite da je hram bio pravi. Pomno se sagnuo preko "oltara". Ondje je leao pas gruba izgleda, okruen nizom vreva i zdjela te velikim kamenim tukom i muarom kakve biste mogli nai u ljekarni. Psea glava leala je u lokvi bljuvotine koja se suila, a oi su mu bile otvorene i imale su tupi sjaj kamenia izgrebenih morskom soli koje katkad moete pronai na obali. Giulio me nije odmah opazio jer se bio udubio u razgovor s Gideonom dArzentom. Polako sam hodala opaajui detalje okoline. Osim mrtva psa, u kavezima na podu bilo je nekoliko drugih ugavih ivotinja - pasa, maaka, golubova i velik guter. Soba je smrdjela po ivotinjskom smradu, a lokve mokrae i izmeta oneistile su njezin mramorni pod. Nimfe i satiri bezizraajnih oiju gledali su prizor sa svojih postolja. Na zidnim i stropnim freskama na kojima je bila zgodna pastirska Gracija te lica slina Angelinu zabavljale su se u umama, na livadama i na obalama potoka. Pogledala sam Gideona koji je malenom drvenom lopaticom mjerio licu nekog bjeliastog praha pa ga je sasuo u alabastrenu zdjelu, kao i Giulija te njegovo unakaeno lice i crni barunasti povez na desnom oku. Osjetila sam muninu. Trebala sam tada otii, ali morala sam obaviti zadau Donne Lucrezije. Uostalom, svjetlost koja je padala na Gideonova ramena isticala je privlaan,

-476-

Pompea

gavranski modri sjaj njegove kose. "Dobar dan, gospodo!" rekla sam povisivi glas jer sam htjela biti sigurna da me uje od silnog mijaukanja, gukanja i klepetanja krila. Obojica su podignuli pogled hitro i kao da osjeaju krivnju, kao djeaii uhvaeni u nekakvoj psini. "Violante!" rekao je Giulio uznemirenim glasom. "Gospo..." Gideon se formalno naklonio i to sam shvatila kao ironiju. "emu dugujemo ovaj uitak?" upitao je Giulio. Povevi se za njegovom smjelou, nisam gubila vrijeme na uljudne fraze. "Moemo li govoriti nasamo?" "Nema niega to bih skrivao od gospodina dArzente", odgovorio je kao da je dobro znao da ja to nisam mogla rei. "Moja gospodarica naloila mi je da vam predam poruku." "Nastavite." "Ona kae da biste trebali otii iz Ferrare. Predlae da poete svojoj sestri u Mantovu." "Zato? Zar misli da e mi promjena klime izlijeiti oi?" "Giulio, smijem li iskreno govoriti?" Pogledala sam Gideona koji se zaposlio svojim prascima kao da ne slua nijednu rije naeg razgovora. "Ve sam rekao da smijete." "Jako dobro. Ferrante je jutros doao na audijenciju Donne Lucrezije. Kao i obino, Ippolito je bio ondje. Ferrante ih je zamolio da uine vie za vas. Ippolito nije htio ni uti za to. Rekao je... hm, rekao je da vjeruje da vi i Ferrante kujete nekakvu zavjeru i da bi vas trebalo razotkriti." Gideon je ispustio vr, a jedan je pas u kavezu mahnito zalajao. Gusta ljubiasta tekuina potekla je u krhotine plavog stakla kao da se u njoj mramorni pod rastvara poput soli. Giulio se nasmijao. "Ako se toliko brine za mene, zato nije osobno dola?" "Vi znate da ljudi ne smiju saznati da radi protiv svojeg mua." "Hoete rei, to to spava s njegovim urjakom nije vano?" "Nisam sigurna da znam to time mislite." "Oh, Violante okanite se tog udorednog tona, ne pristaje vam! Sve vrijeme ste

-477-

Pompea

posredovali." Gotovo sam mogla uti Angelin glas, njezin zvonki znakoviti smijeh kada bi naklapala o meni, drei glavu do njegove na jastuku, ili brbljala preko ramena dok joj je sluavka privezivala korzet, a on se zadravao na vratima. Ukoliko je on to i mogao uiniti, nije to pokazivao. Teko je itati mukarevo lice kada mu oi nemaju nikakav izraz. "Pisma koja nosim tiu se Donne Lucrezije. Pokuava isposlovati osloboenje vojvode Valentina. Don Francesco je podrava." "Ba kao i svi mi ostali, Don Francesco eli da bivi vojvoda nikad vie ne stupi na obale Italije. Draga djevojko, va stari ljubavnik namijenjen je vjealima, pomirite se s tim." Na sekundu, koja mi se inila kao itav ivot, prizor oko mene izgledao je ukoeno poput freski na zidu. ivotinje u kavezima, mrtav pas koji je leao u svojoj bljuvotini, Giulijov podrugljivi osmijeh koji mu je lice izobliio kao jo jedan oiljak, Gideon na koljenima koji je metlicom istio slomljeno staklo izgledali smo kao likovi u bajci na koje je netko iznenada bacio aroliju. Onda je Gideon progovorio. "Oprostite", rekao je, "samo u baciti ovo." Zamahnuo je lopaticom sa staklenim krhotinama i pobjegao. Ja i Giulio gledali smo ga u lea dok nije nestao iza vrata. "Uinio sam neto, zar ne? to je to bilo?" rekao je Giulio zvuei utueno, ba onako kako je obiavao zvuati kada bi se Angela posvaala s njim te bi doao k meni jer nije razumio to ju je tako ozlovoljilo. Njegov me ton smekao. "Rei u vam jer iskreno razgovaramo. Prije nekoliko tjedana zamolio me da se udam za njega. Pokuala sam ga upozoriti na injenicu da ne zna nita o meni. Hm, rekla bih da sada zna." "Jeste li razmiljali o njegovoj branoj ponudi?" "Ne, naravno. On je idov i zlatar. Nije ba prikladan mu za mene." "Hm, onda nije vano." "Nije. Giulio?" "Da?" "Molim vas, poite u Mantovu. ak i ako Ippolito nema pravo, ve je dokazao

-478-

Pompea

koliko moe biti opasan." "Razmislit u o tome. Sada moram otii i pronai gospodina dArzentu. Jo uvijek imamo posla." "Naravno." Jo sam jedanput pogledala mrtvog psa i ivotinje u kavezima, a zatim zakljuila da ne elim znati kakvim se poslom bave. Vidjela sam Gideona kada sam odlazila, mutnu siluetu na drugoj strani fontane sa suncem na zalasku iza lea. Imala sam dojam da me vidio pa sam otila drugim putom do vrata palae, uz emprese i pored malenog amfiteatra gdje je tijekom ljetnih veeri Giulio neko volio prireivati predstave. * Poslije dva dana struja koja je tekla ispod mirne povrine naeg mora usisala je prvu rtvu. Giulijova slugu, mukarca kojeg nisam poznavala, ali koji je, kako su mi rekli, bio zaposlen u kuhinjama gdje je tjerao muhe od hrane, uhitili su na Via San Romano dok je nosio koaru punu ulinih maaka. U poetku smo bili zbunjeni jer nismo shvaali zato bi se hvatanje maaka smatralo zloinom. Zatim smo saznali vijest da je, poto su mu mu zaprijetili muenjem, priznao da je Don Giulio koristio make u svojim pokusima. "Pokusima?" upitao je istraitelj. "S otrovima", odgovorio je mukarac. Bacili su ga u tamnicu koja se nalazila u zamku. Pomislila sam da e se, ako bude imao dovoljno snage, popeti do reetaka na prozoru pa e na Tijelovo barem vidjeti utrke brodova na vodi u opkopu. Meutim, nije bilo utrka brodova, samo uobiajenih konjskih trka u Barcu, a i one su bile slabo posjeene. U vojvodinoj loi nije bilo nikog osim Donne Lucrezije, Ippolita i Giovannija. Izgledalo je da je barem on uivao dok se gorljivo kladio sa svojim uiteljem jahanja u kutijicu starih novia i perli za nakit koju mu je dala Donna Lucrezia. Ponadala sam se da e Don Alberto dovesti Girolama u grad, ali Donna Lucrezia je rekla da to u danim okolnostima ne bi bilo dobro uiniti. Uvjerila sam samu sebe da je njezina briga dobar znak. Takoer, sjetila sam se da bi mi pogled na njega samo ponovo otvorio ranu u

-479-

Pompea

srcu, a sjetila sam se i Donne Doroteje te sam se upitala koliko esto misli na Camillu. Ni Camilla nije dola na utrke jer su je povjerili opaticama u Samostanu Corpus Domini. Sigismondo je priredio jedinu uzbudljivu zgodu na proslavi. U rijetkom trenutku bistrine prisjetio se da mu je netko rekao da bi se od sifilisa izlijeio kada bi spavao s djevicom. Budui da dosad nije poduzeo nita u vezi toga, uhvatili su ga dok je pokuavao provaliti u Samostan Corpus Domini. Bio se popeo do polovice Ijestava gol golcat, kada ga je majka poglavarica opazila i podignula uzbunu. Doli su njegovi lijenici i vratili ga u palau, i to umotanog u grub pokriva i s vreom na glavi. Ba poput jednog od njegovih takora, pomislila sam, a Angela je zbijala predvidive ale o vjerojatnosti nalaenja djevice u samostanu. Tjedan dana poslije Tijelova Ippolitovi ljudi uhitili su dva lana Ferranteova kuanstva u Romagni. Premda su ih kasnije oslobodili, Ippolitov in imao je uinak poput podrhtavanja da. Nijedna se zgrada nije sruila, ceste nisu napuknule, ali sve se malo pomaknulo, sve se inilo tamnijim i manje pouzdanim. Ostali smo u Corteu. Katkad bismo etali po vojvodinu vrtu premda su ga u to doba preureivali pa je bio jedva neto vie od prekopanog zemljita s koliima koji su oznaavali gdje e ubudue stajati grmovi majine duice, labirinti imira ili gredice karanfila. Fonsi je uivao dok je kopao rupe i posipao svoje bijelo krzno grudicama zemlje. Ferrante je provodio vrijeme s nama, kao ovjek koji nosi raskopan kaput jer eli pokazati svijetu da ne skriva oruje. Naposljetku, Giulio je otputovao u Mantovu, a Fidelma je usput spomenula da je njezin brat otiao s njim. Zbog toga sam osjetila olakanje. Ostale su uhitili ili su negdje ieznuli ostavivi iza sebe odjeke govorkanja. Jedan ovjek pomiljao je otrovati vojvodu u Veneciji, a drugi ga je htio probosti noem dok nije bio na oprezu prilikom boravka u svojoj omiljenoj javnoj kui. Govorilo se da je Don Giulio kovao urotu jer je htio postaviti Don Ferrantea za vojvodu nakon to mu je Don Ferrante obeao udvostruiti penziju kada je uo za lijenike na istoku koji bi mogli izlijeiti Don Giulijove oi te ga uiniti

-480-

Pompea

ljepim no prije. Ippolito i Donna Lucrezia smijali su se tome u javnosti kao da je to bila tek jo jedna komedija gospodina Niccola da Correggija, ali i najtie kripanje podne daske ili lupanje kapka u noi probudilo bi Donnu Lucreziju, a Angela je rekla da je Ippolito nalik na okovanog gladnog medvjeda. Jedne noi, poto sam ula da je Donna Lucrezia kriknula, otila sam u njezinu spavau sobu i vidjela je kako sjedi na krevetu, dri upaljenu svijeu i stie Cesareov prsten. Ne razmiljajui to radim, bacila sam se prema njemu. Privila ga je na grudi i pogledala me u oku. "Gospo, ne smijete..." "Sto ne smijem, djevojko?" "Prsten... nita ne moe biti toliko loe. Sjetite se vojvode. Sjetite se... sina." esto sam se pitala ima li njezina privrenost Giovanniju neke veze s Rodrigovom odsutnou i njezinim stalnim neuspjenim pokuajima raanja nasljednika vojvodi Alfonsu. Na trenutak izgledala je zbunjeno, a zatim je prasnula u smijeh. Kada sam je pogledala - a lice joj nije bilo sreeno i kosa joj se bila izvukla iz kape za spavanje - shvatila sam da sam zaboravila koliko je jo uvijek mlada. "Jeste li pomislili da u njemu drim otrov?" upitala je. "udim se to nikad niste zavirili unutra." "Nisam ga mogla otvoriti", priznala sam utueno i iskreno. "Istina, to je jedna od dosjetljivijih spravica mojeg brata", priznala je, "ali uvjeravam vas da u prstenu nema nieg opasnog." Nekim skrovitim pokretom koji nisam mogla dobro vidjeti na slaboj svjetlosti svijea otvorila je vrh prstena i pruila mi ga rekavi; "Samo ovo." Primaknuvi svijeu, zavirila sam u odjeljak obloen sedefom. U njemu je bio malen neuredan pramen kose, jako izblijedio premda je preostalo dovoljno prvotne boje da vidim kako su unutra pomijeane srebrnastoplave i tamnocrvene vlasi. "Napravila sam to prije mnogo godina, jednog ljetnog popodneva na naem tajnom mjestu meu majinim grmljem bobica. Cesare je trebao uiti grki, ali on i Juan stavili su sirup od smokve u uiteljevo podnevno vino i pobjegli dok

-481-

Pompea

je jadnik snosio posljedice. Moete li vjerovati da je Cesare nekad to mogao omotati oko svojeg runog zgloba?" Nastavila ga je gledati kao da ga opet vidi na djeakom zglobu, tankom i smeem, s ispupenjima od kostiju i deltom vena ispod koe. "Ljudska kosa tako je jaka i elastina." "Mislite da vam ga je zbog toga poslao?" Odmahnula je glavom. "Ne znam. Moda, na neki nain." Nasmijeila se. "Upitat u ga im se opet vidimo. Rei u da Violante to eli znati." "Sumnjam da bi to utjecalo na njega, gospo." Usprkos tome, osjetila sam kako crvenim od uitka. "Nisam vam ovo prije rekla jer... no, svejedno. On vam je zahvalan na brizi i prijateljstvu u tekim vremenima." Ohrabrena prisnou malenog kruga svjetlosti koji nas je spajao, rekla sam: "Znai, zbog toga mi je oduzeo dijete i poslao me natrag ovamo kao... kao konja kojeg je iskuao i proglasio nedostatnim?" "Oh, Violante, ako jo uvijek ne razumijete njegova djela, ne mogu vam pomoi!" Vratila je prsten na noni stoli. "Ostavite me. Sada u zaspati, a i vi biste trebali poinuti." Ugasila je svijeu pa sam se vratila u krevet premda nisam mnogo spavala. U umu mi je kipjelo od stida i osjeaja da se neto vano nalazi neposredno izvan mojeg dosega. Imala sam osjeaj kao da bi jo jedna svijea rasvijetlila trag koji traim, ali nisam pak imala kremen kojim bih upalila svjetlo. Sve e biti jasnije ujutro, rekla sam sama sebi, samo treba priekati. * Ujutro je dola hitna poruka od vojvode Alfonsa da se vraa u Ferraru. Venecijanci su uhitili pomorske kapetane - njegove prijatelje - i proglasili su ih uhodama. Odbili su sasluati Alfonsove molbe u vezi njih, zato se vojvoda vraao kui gdje je trebao promisliti kako bi najbolje mogao uzvratiti za La Serenissiminu drskost. Barem je tako Donna Lucrezia rekla Ippolitu i Ferranteu. Kasnije je postalo jasno da je imao i druge razloge. Kada su se Ippolito i Ferrate vratili iz Monastirola, kamo su otili doekati ga, ve je stigao u Ferraru te se

-482-

Pompea

zadubio u privatne rasprave s Donnom Lucrezijom i ovjekom po imenu Capilupo koji je esto nosio pisma izmeu dvorova u Mantovi i Ferrari. Naravno, nita od toga nisam znala, ali poto sam kasnije razmislila o svemu, evo to mislim da se dogodilo. Kada je vojvoda uo za Giulijov bijeg u Mantovu, bio je uvjereniji no ikad da njegov brat kuje zavjeru protiv njega pa je prekinuo putovanje smislivi izliku da se dogodio incident s kapetanima. Takoer, napisao je pismo Giuliju i pozvao ga kui, ali Giulio je odbio doi. Prema Niccolu da Correggiju, Giulio je smatrao da se jednako treba bojati povratka u Ferraru kao to se nekad bojao odlaska iz nje. Uhitili su jo nekolicinu ljudi bliskih Ferranteu i Giuliju. Ferrante je otiao vojvodi jer se htio zauzeti za njih, ali umjesto toga, priznao je bratu sve o Giulijovim pokusima s otrovima i njihovim planovima za preuzimanje vojvodstva. Osjeajui muninu, ekala sam da prizna ono to mi je predloio. Nitko ne bi povjerovao da sam ga odbila jer, da sam pristala na to, vratila bih svojeg sina. Naime, poto otkriju da sam vidjela to se zbivalo u Giulijovu Hramu gracija, jo manje bi mi vjerovali, stoga nisam nita rekla. Bilo je mnogo onih koji su govorili da je Ferrante kukavica, ali nikad nisam vjerovala u to. Na svoj nain Ferrante je bio najhrabriji od hrabrih. Vie nije elio biti nepoten, traiti pravdu za Giulija nepravednim sredstvima. Rekla bih da je, poput mene, u snovima vidio Catherinelline bijele kosti. Za razliku od mene, moda se prisjetio i izraza njezina lica kada je otvorio njezin kavez i ubacio konopac u njega. Ferrantea su zatoili u sobu ispod odaja Donne Lucrezije u kuli Marchesani, na istom katu gdje su bile njezine kuhinje. Kada je jedan kuhar izvijestio da ga je vidio kako kroz prozor gleda preko opkopa prema trgu gdje se tog dana odvijalo dobro posjeeno vjeanje mukarca optuenog za spolni odnos s magaricom, vojvoda je zapovjedio da zazidaju prozor. uli smo da su pjevaa Giana Cantorea uhitili u Rimu i da je svoju najbolju izvedbu imao pred Papinim istraiteljima u Aneoskoj tvravi. Njegova Svetost, govorilo se, oekivala je svaku novost u sagi obitelji Este gorljivo poput djeteta koje prije spavanja eka nastavak prie. to se mene tie, inilo mi se da je svako novo otkrie nastupalo

-483-

Pompea

s ispitujuim pogledima, znaajnim izrazima lica i tonovima glasova. Bila sam ozbiljna, na pravim sam mjestima pokazivala ok i suut, a inilo mi se da mi tanka otrica sjekire dotie dlake na stranjoj strani vrata. Na neki nerazuman nain bilo mi je drago tako patiti jer sam imala neto zajedniko s Cesareom koji je i sam bio podloan hirovima koje nije mogao nadzirati. To nas je stavilo u isti poloaj. Poetkom kolovoza zapoelo je suenje zavjerenicima u Sigismondovoj palai. Zvali su je Schifanoia ili Palaa zaborava. Mislim da je ime bilo Giulijova ideja. Sam Giulio ostao je u Mantovi. Don Francesco i Donna Isabella sloili su se da bi Giulio trebao ostati zatvoren u svojoj sobi, ali nisu ga htjeli poslati natrag u Ferraru, ak ni kada je vojvoda po njega poslao odred vojnika naoruanih samostrelima. Suenje je zapoelo sumornom parodijom sveanosti koje su obiljeavale godinji prijelaz iz jednog blagdana u drugi. Jednog od zavjerenika, ovjeka po imenu Gherardo iz Carpija, proveli su trgom sjedei natrake na konju te s okovima na rukama i nogama. Pred njim ili su sveenici i vojnici, a meu njima isticao se fra Raffaello kojem su ljudi klicali jednako vatreno kao to su zvidali Gherardu. Promatrali smo ih s balkona iznad glavnih vrata koja su vodila u Corte, a pored njih bili su kipovi vojvodinih predaka Borsa i Niccola, ovjeka koji je smaknuo Uga i Parisinu. Gherardo je pogledao uvis dok su ga vodili pored balkona i zatekla sam se kako ga gledam ravno u oi. Upitala sam se poznaje li mojeg sina. Bih li mogla iza prevlake strave i mirkave zbunjenosti vidjeti svojeg crvenokosog djeaia kako sada izgleda dok jae na poniju, pie slova, bori se drvenim maem protiv slamnatih ljudi u Don Alfonsovu dvoritu? enska glupost, znala sam, svatko je trebao neto ega e se drati. Kada smo tog jutra odjenule Donnu Lucreziju, odluila je da e, osim ostalih dragulja, nositi Cesareov prsten s kamejom. Naravno, bio joj je prevelik pa ga je na prst privrstila svinutom zlatnom ukosnicom. Kasnije tog dana sav dvor i gradsko plemstvo prisustvovali su sveanoj misi u katedrali. Kada smo prolazili izmeu crkvenih klupa pod vodstvom Ippolita,

-484-

Pompea

njegovih sveenika i pjevaa vojvodina kora s kojima je Gian Cantore nekad pjevao poput anela, svrnula sam pogled s kamenih ploa pod svojim nogama tono onoliko koliko mi je trebalo da krajikom oka vidim Crnu Bogorodicu. Dok smo stajali
i

kleali, utei sputali glave ili mrmljali odgovore, njezino lice u zlatnom

okviru tjeilo me svojom bezizraajnom plosnatou, osmijehom koji je bio samo boja, oima poput krupnih badema koje nisu nita vidjele. Ona nije vidjela kako je Ferrante napeto uvukao ramena dan poslije Catherinelline smrti, Gideonovo veselje kada me pozvao na gozbu za Hanuku, perje njegove guske koje je plutalo meu trunovima praine u polumranom hladnom zraku. Ona nije nita znala o nama, naoj Ijubavi i ljubomori, naim strahovima i razoaranju. Nije imala srce koje se moglo slomiti. Upitala sam se koliko je dugo bila ondje, to drugo jo nije vidjela i to nee vidjeti u budunosti, a pomisao na njezinu sljepou tjeila me poput molitve. Rano idueg jutra, nastojei izbjei vruinu kolovoza, Donna Lucrezia i njezina sluinad odjahali su u Belriguardo i usput proli pored mjesta gdje su Ippolitovi ljudi napali Giulija iz zasjede i time zapoeli svu tu nesreu. Igrala sam sumornu igru sama sa sobom. Ako nas ondje ne zaustave vojvodini ljudi koje je poslao da me uhite, onda neu biti u opasnosti jer Ferrante nije spomenuo moje ime. Dok sam prolazila cestom koja je vodila preko livade gdje je Giulio lovio sa sokolima, uprla sam oi u mjesto negdje izmeu uiju svojeg konja i pokuala sam se ne obazirati na jeenje koe iznad kraljenice. Meutim, nisam mogla ne obratiti pozornost na trzaje uiju kada smo se pribliili rubu livade, a topot kopita pojaao se iza nas. Noge su mi zadrhtale. Drala sam se za jabuku sedla kako ne bih pala i pokuala sam usredotoiti misli na Cesarea. Kako se ponaao kada su ljudi Gonsalva da Cordobe doli po njega u Napulj? Je li bio uljudan, ponizan, bijesan? Je li se smijao, plakao ili proklinjao gospoju Sreu, ili samog sebe zbog toga to je imao povjerenja u nju? Sto uiniti? Vojvoda sigurno razumije, ima milosti. Samo sam htjela opet imati sina, to je bilo sve. to je prirodnije od toga? Sada su nas jahai dostigli. Dva mukarca teko su disala, a konji su im bili

-485-

Pompea

zapjenjeni i tamni od znoja. "Poruka za vojvotkinju", jedan je zadihano rekao, a drugi je odjahao do njezine nosiljke i izmijenio nekoliko rijei s jednim od orunika pokraj nje. Nosiljka je zastala. Ruka u rukavici odmaknula je zavjesu kada je glasnik siao s konja, kleknuo i kratko progovorio kroz prorez. "to je?" upitala sam drugog mukarca. Glas mi je drhtao, ali inilo se da ovaj to nije primijetio. "Presudili su Don Ferranteu", rekao je. * Kada smo se vratili, vojvoda je osobno doekao svoju enu. Stajao je kod podnoja dugakog stubita u dvoritu Cortea, a izgledao je staro i skreno. Kada je oborio glavu i spustio ramena, inio se puno manjim i krhkijim od straara oko sebe. Giovanni, koji je skoio sa svojeg ponija i potrao prema Donni Lucreziji kada je napravila kniks vojvodi, upro je okrugle radoznale oi u njega i rekao, dovoljno glasno da ga svi mi ujemo: "Jeste li plakali?" "Don Giovanni!" Snano sam ga pljusnula i dodala mu Fonsija. "Evo, odvedite ga u vrt. eli se istrati poslije putovanja." Na trenutak izgledalo je kao da e se poaliti sestri zbog mojeg postupka, ali predomislio se i otrao s psiem u naruju. Htjela sam uti barem malo razgovora, stoga sam vjerojatno upadljivo podeavala povlaku Donne Lucrezije spreavajui je da se spotakne idui uza stube. "Giulio je na putu ovamo. Ovaj put poslao sam dvije stotine ljudi ukljuujui nekolicinu onih albanskih konjanika. Francesco se prestraio, to vam mogu rei. Dalje je sve samo formalnost. Dokazi su neporecivi. Po svemu se ini da mu je neki idov spravljao otrove." "Jesu li i njega uhvatili?" upitala je Donna Lucrezia, gotovo kao da je osjetila kako sve vre steem njezin plat. Pitala sam se koliko je uistinu znala o onom to je Giulio radio u svojem Hramu gracija. Vojvoda je odmahnuo glavom. "Francesco je zapovjedio da ga potrae, naravno.

-486-

Pompea

Meutim, izgleda da je Mantovanac i najvjerojatnije se skriva meu svojim sunarodnjacima. To me ne brine. Rekao bih da ga je zanimao Giulijov novac, a sada kada njega vie nema, pronai e nekog drugog gospodara." "Imate pravo, gospodaru. Imate dovoljno posla s braom i bez potrage za nekim beznaajnim idovom." Zavrila sam posao i, naklonivi se, odstupila. Dakle, Gideon je bio slobodan, a Ferrante nije spomenuo na razgovor na trgu. Dan je bio vjetrovit, zato su me sigurno zavarale sjene uskovitlane odjee, konjskih repova ili zastava na krovu Cortea. Moda je Donni Lucreziji ula praina u oko, ali mogla bih se zakleti da mi je namignula kada je pustila da je mu uzme pod ruku i ula u Corte. * Posljednji sam put vidjela Giulija jednog sunanog i vjetrovitog jutra poetkom listopada. Proli je dan bio odreen za smaknue drugih zavjerenika i stidim se rei da sam sjedila iza Donne Lucrezije i ponavljala u sebi koliko sam imala sree dok su drugi umirali. Podignuli su stratite na trgu, ali bilo je gotovo nemogue odvesti krivce kratkim putem iz dvorske tamnice jer je bijesna svjetina napala njihova kola, izbila bice iz kotaa i prestravila konje. Bilo je potrebno dopremiti druga kola i zavezati oi konjima. Dok su zatvorenici ekali, ranjena su dva straara i nekoliko gledatelja. Svjetina se nije smirila sve dok na stratite nisu doveli prvog zavjerenika, gdje ga je sveenik iz Ippolitove pratnje nevoljko razrijeio od grijeha, a zatim su mu vezali oi. onesvijestili ga udarcem, odrubili mu glavu i raetvorili ga. Sve ostale zadesila jc ista sudbina premda je svjetina dala do znanja da bi im bilo drae da su zavjerenici bili pri svijesti kada su ih vodili do krvnikova panja. Njihove glave i raetvorena tijela podignuli su na koplja iznad gradskih vrata. Te sam noi loe spavala, stoga sam ula kako se Angela prevrtala i okretala u krevetu pokraj mene premda ni ona ni ja nismo nita rekle. Bilo je lake pretvarati se da spavamo. Katkad sam mislila da sanjam, imala sam sumorne more u kojima se isticao taman obris stratita koje je poput udovita ualo na

-487-

Pompea

trgu. Meutim, to nisu bili snovi, stratite je bilo ondje i moda je nudilo zaklon od none hladnoe nekolicini prosjaka, ekajui jutro, Ferrantea i Giulija, kao i to da ja nauim koliko vrijedi moja srea. Svi smo oekivali da e vojvoda ublaiti kaznu. Kada je Donna Lucrezia to pokuala predloiti, zauli su se glasovi. Znala sam da vie nema nade onog trenutka kada se tama prorijedila i ustupila mjesto biserastoj blijedozelenoj svjetlosti iznad krovova i gradskih tornjeva, kada je Danica iezla te su grlice u Albertijevu zvoniku poele utati i gugutati, a leinari kod gradskih vrata poeli su kruiti zrakom i kretati oko glava, nogu i trupova. Angela i ja odjenule smo se u tiini, kao da se jo uvijek pretvaramo da spavamo. Tiho smo uzajamno privezale uzice na korzetima, uredile kosu i pole probuditi Donnu Lucreziju bijelim pecivom i naranama iz vrta na krovu. Kada smo dole, ona je ve bila ustala i odjenula se premda joj je kosa jo uvijek bila raspletena i nije nosila minku ni nakit. Kleala je molei se, a fra Raffaello i Fidelma bili su s njom. Moda sam vidjela samo neki odraz vlastitog duevnog stanja, ali uinilo mi se da je njezino tijelo uspravnih leda, pognute glave i uredno spojenih peta bilo bojno polje na kojem su se njezina unutranjost i vanjtina, kao i njezina prolost i budunost uzajamno trgale na komade. Kada je zavrila s molitvom, otpustila je Fidelmu i fratra. Stavila sam doruak na stol pored prozora, a Angela je otvorila prozorske kapke. Sjela je, ali nije pokuala jesti pa smo stajale pred njom ekajui upute o haljini i draguljima, a Dalmatinka je utke presavijala njezinu spavaicu i pospremala krevet. Ve je odavno prerasla metalni ovratnik koji joj je dao Cesare, a vrat joj je bio vrlo dugaak i bijel, pomalo izoblien zbog ovratnika. Na kraju je Donna Lucrezia odgurnula hranu i dala znak robinji da je smije pojesti. Robinja se douljala i uzela hranu plaho i hitro poput divlje ivotinje te je unula pored ognjita gdje je zapoela guliti narane, a taj zvuk koji je nalikovao kidanju mesa ispunio je sobu. "Sjeate li se Juanove smrti?" upitala je Donna Lucrezia Angelu. "Zapravo, ne. Tada nisam bila u Rimu." "Prije toga nikad nisam izgubila nekog bliskog. Pitala sam se kako je mogue

-488-

Pompea

podnositi takvu bol i nastaviti ivjeti, a onda... shvatila sam. Bol je dokaz da smo ivi. Bog nas bode pribadaama i odrava budnima." Sumorno se nasmijala. "Imajte to na umu, to god se danas dogodilo. Bog vam je dao ivot. ivite ga." "Pokuat u", rekla je Angela ozbiljno, ali bilo je nemogue razabrati je li to zaista mislila ili je zakljuila da se mora ponaati kao da situacija iziskuje ozbiljnost. * Trg je ve bio prenatrpan gledateljima kada smo zauzele mjesta na balkonu iznad vrata. Ljudi su se nagurali ispod kolonada i virili kroz gornje prozore kua na rubu trga, a njihovi su vlasnici danas dobro zaradili na pogledu. Mali djeaci popeli su se na kipove Borsa i Niccola, a prenakrcane lae opasno su se njihale na vodi u opkopu. Prodavai pita i udesa gurali su se s pipniarima i prodavaima bombona koji su htjeli nahraniti tijela i due svjetine. Kurve razgaljenih grudi zadravale su se u zasjenjenim veama. Cijele su obitelji dole sa sela i sada su sjedile na kolicima s djecom na ramenima. Vonj kuhanog mesa i neopranih tijela uhvatio se ispod modre nebeske kupole i oi su me boljele od svjetlucanja zastava i ptijih krila, truba i jeftinog nakita. Kada se proulo za dolazak vojvodine druine, sva ta lica crvenih obraza i otvorenih usta okrenula su se prema nama poput hidre s mnogo glava zdepastih seljaka iz Padske doline. Komad jeftinog papira doleprao je na balkon i pao mi pored nogu. Uzela sam ga i pogledala. Na njemu je bio otisnut grub drvorez Don Giulija i idova kukastog nosa koji su se odvratno cerili dok su prouavali veliku bocu na kojoj je pisalo "OTROV". Zguvala sam ga i gurnula u rukav, ali bilo je prekasno. Primijetila ga je Donna Lucrezia. Tiho se obratila vojvodi koji je pocrvenio, stisnuo aku i nekoliko puta njom udario bedro. Donna Lucrezia stavila je svoju ruku preko njegove, ali on ju je maknuo i obratio se jednom od predvodnika strae koja je stajala iza nas. Sljedee to sam vidjela

-489-

Pompea

bilo je kratko natezanje na trgu poslije ega su prema zamku odvukli ovjeka s konatom torbom prebaenom preko ramena. Zatim je netko primijetio pokret kod vrata zamka pa se svjetina okrenula i pogledala u tom smjeru, a njezin agor ustupio je mjesto tiini kada su ona ista kola od juer krenula preko pokretnog mosta na trg nosei nove rtve. Taj put nije bilo udaranja kotaa ili guranja konja jer je svjetina poput Crvenog mora uzmaknula i propustila kola. Mnogi od onih koji su bili najblie kolima skinuli su eire i poklonili se, a ene su nespretno pravile knikseve. Na licima im se vidio stid i nelagoda, kao da je zlo koje su poinili njihovi vladari nekako prelo i na njih. Djeak prestar za suze briznuo je u glasne jecaje. Upitala sam se je li moda bio jedan od Ferranteovih ljubavnika. Primijetila sam Angelin snani uzdisaj jer je sjedila tik do mene. Nije vidjela Giulija jo od Ippolitova napada na njega. Pitala sam se osjea li ok ili kajanje. Giulio je izgledao velianstveno. Glava mu je bila gola, a njegova zlatna kosa, koja je narasla tijekom zatoenitva u Mantovi, zbog vjetra mu je pala na lice pa se oiljci nisu vidjeli. Za razliku od Ferrantea, visoko je podignuo glavu, a ist skladan obris njegove eljusti jasno se oitavao usprkos neurednoj bradi. Bez obzira na to je li nas uoio, postojano je gledao prema balkonu okrenuvi lea stratitu dok su se kola ljuljala kroz svjetinu. Kada je voza spustio stranju stranu kola, Giulio je skoio na tlo bez iije pomoi usprkos okovima oko runih zglobova i glenjeva, a zatim se okrenuo nastojei pomoi Ferranteu to je bolje znao. Ferrante se inio krhak i kretao se kao da su mu okovi preteki. Rekla bih da se o njemu nisu tako dobro brinuli u kuli Marchesani kao za Giulija u Mantovi. Giulio ga je gotovo morao gurati uza stube na stratite, a tako je zateturao kada se suoio s krvnikom da sam se bojala da e pasti u nesvijest. Vidjeli smo kako je krvnik kleknuo i zamolio oprotenje od obojice. Izgledalo je da se Giulio ak naalio s njim. Kada su i braa kleknula i primila sveenikovo razrjeenje od grijeha, a Giulio je jo jednom uinio sve to je mogao kako bi smirio Ferrantea, shvatila sam da to radi radi sebe koliko i radi njega. "Mi smo jednaki", Ferrante mi je jednom rekao, "obje nas podnose, ali nas posve ne prihvaaju."

-490-

Pompea

Pomislila sam na Donnu Lucreziju i njezine dvorske dame, kako je Ferrante osobno vratio Catherinelli njezino ljudsko dostojanstvo i shvatila da svi mi trebamo druge jer jedino tako moemo obiljeiti vlastite granice. Tada su mi pozornost privukli Angelini prsti koji su mi se uvukli u dlan te sam svila ruku oko njih kako bi se prestali tresti. "Koliko on uope vidi?" ustro je proaptala. "Tako je lijep dan. elim da vidi to." Mladi je akon drhtavom rukom ba zapoeo njihati kadionicu bacajui oblake tamjana u zrak, kada je vojvoda ustao. Pokuao je zapovjediti da svi zaute, ali glas mu je zakazao. Dosjetljivi truba priskoio mu je u pomo i otrubio improviziranu fanfaru. Vojvoda mu je kimnuo glavom u znak zahvalnosti. "Neka na ovoj kui ne bude znaka Kaina!" rekao je glasom koji se pojaavao dok se ugrijavao u svojoj nakani. "Neu da mi krv brae bude na rukama premda oni ne bi oklijevali kada bi moja krv bila na njihovim rukama. Krvnie, odloi sjekiru! Danas vie nee biti smrti." Tijekom tog govora braa su ustala i sada su stajala gledajui prema balkonu i drei se za ruke, spojenih okova. Vidjela sam kako se Ferrante trese kao da ima groznicu i naslanja na Giulija koji je malo zateturao, ali uspio je odrati uspravnim i njega i sebe. Krvnik je poloio sjekiru na panj i povremeno klicanje zaulo bi se iz nekih dijelova svjetine premda su svi ostali izgledali razoarano. Mnogi su dugo putovali jer su eljeli vidjeti taj spektakl, a drugi su vjerojatno oekivali da e tog dana zaraditi godinji prihod. Brzo se prilagodivi nesigurnom raspoloenju, vojvoda je nastavio; "Umjesto toga, proslavimo kraj nesloge i krvoprolia izmeu brae i poetak novog doba mira i blagostanja. Upalit emo krijesove, bit e glazbe i plesa, a na trgu emo ispei volove i odojke." Vojvoda je sjeo, a na licu mu je bio izraz dubokog samozadovoljstva. "Dobro", rekao je brutalno suutno poput kirurga koji prevlai kou preko mjesta amputacije, "a sada na veeru." Klicanje se pretvorilo u radosno urlanje koje je bilo toliko glasno da je prestrailo leinare iznad gradskih vrata. Osmijesi i mrmljanje odobravanja rairili su se vojvodinom pratnjom premda sam zamijetila da se Donna Lucrezia nije nasmijeila niti je pogledala mua. Moda

-491-

Pompea

je cijelo vrijeme znala to on namjerava. Ferrante i Giulio odvedeni su natrag u zamak, u odvojene sobe u kulu Leonu. Vrata koja su vodila u te sobe bila su zapeaena, a prozori zazidani - u svakom prozoru ostavljen je prostor koji nije bio puno vei od vrata za make starog vojvode. Bili su osueni ondje provesti ostatak ivota te je u vojvodstvu Ferrare ili grofoviji Modene bilo zabranjeno ikad spominjati njihova imena premda je moja prijateljica katkad u snu krila tu zapovijed. A. d. 1506. Ferrante dEste imao je dvadeset devet godina, a njegov brat Don Giulio dvadeset est. Nikad ih vie nisam vidjela, zato su u mojim oima zauvijek ostali u toj dobi, uhvaeni u jantaru sjeanja poput onih koji umru mladi.

-492-

Pompea

K NJIGA LJUBAVI
U meni je brat ija su pisma Bila kao voda Kada mi je srce bilo edno Sada, kada dolaze druga, Ne njegova. Misao na njega dok pie Gori u meni poput vatre. Shmuel Hanagid, O smrti Izaka, njegova brata

-493-

Pompea

Jupiterova glava, Mantova, esti dan teveta. pet tisua dvije stotine ezdeset sedme godine Esteri Sarfati od Gideona d'Arzente Pozdrav! Zavjetovao sam se sam sebi da neu ovo uiniti. Sveano sam se zakleo sam sebi da nikad neu pokuati stupiti u vezu s vama, ali sada mi kau da je Valentino na slobodi i da e se vratiti u Italiju pa izgleda da malo toga mogu izgubiti i sve dobiti ako vam napiem ovo pismo. Pretpostavljam da ste jako sretni i uistinu se radujem zbog vas ako je to istina. Ipak, prisjeam se neeg to mi je Don Giulio tijekom izgnanstva rekao o vama i Valentinu pa se pitam jeste li sretni i tada osjeam pukotinu u svojem oklopu, iskuenje da vam se obratim i vidim je li ono to sam mislio da sam vidio u vama bilo stvarno ili samo plod mate zaarene gubitkom, glau, strahom i beznaem. Morat u poeti od poetka, od trenutka kada sam vidio da uurbano odlazite od mene u Don Giulijovu vrtu. Gledao sam vam u leda sve dok niste prili staklenicima, a zatim se sunce iznenada pojavilo iza oblaka i zaslijepila me njegova svjetlost koja se odbijala od stakla. Kada sam vas ponovo htio pogledati, vie vas nije bilo. Don Giulio bio je dovoljno uljudan pa se ispriao za svoju indiskreciju. Bio je ljut, osjeao je bol i bio je oajno zabrinut za svoju budunost Bio je toliko zaokupljen vlastitim brigama da nije dovoljno razmiljao o uinku koji bi njegove rijei mogle imati na druge. Takoer, nije me krivio to sam bio slab na vas jer ste jako zgodna djevojka, obrazovana. zabavna i vjerna prijateljica njegove ljubljene Donne Angele. Nikad nije prestao govoriti o Donni Angeli. ak i poslije njezine udaje za Alessandra Pia jedan je dio njega vjerovao da e mu se vratiti i da e njih dvoje zauvijek sretno ivjeti sa svojom keri. Meutim, drugi dio njega postao je izopaen te je kovao zavjeru protiv vojvode i kardinala i inilo se da iskreno vjeruje da bi Don Ferrante mogao biti dobar vladar. Naravno, uope nisam poznavao Don Ferrantea, ali vidio sam samo armantnog lijenog kicoa, posve nesposobnog za upravljanje kokoinjcem, a o dravi ne treba ni govoriti. U to vrijeme Don Giulijeva mo samoobmane inila se neizmjernom. Sada se pitam jesam li zbog toga nastavio raditi za njega ak i poto sam shvatio da se ne zanima za moju umjetniku sposobnost, nego za poznavanje kemije. Privukla me ideja samoobmane. ivio sam u snu u kojem mi je bilo sueno stei jednaku vrstu slave kao Michelangelo, Leonardo ili mladi Rafael. ak sam pomislio da izgledam kao RafaeL Jedanput sam ga vidio kada me moj metar poveo na put u Urbino, a bio je mrav, kao ja, imao je kovravu kosu premda nije bio visok

-494-

Pompea

poput mene. Zapravo, njegovo je lice imalo lijepe proporcije, za razliku od mojeg, ali kako sam rekao, taj dio moje prie govori o samoobmani. Moglo bi vas zanimati i to da je nae putovanje bilo neuspjeno jer je va Valentino upravo bio osvojio grad i nije se zanimao za zapoljavanje umjetnika. Nismo smjeli ui u palau, zato smo jednu no ostali s gospodinom Santijem, Rafaelovim ocem, i idui dan vratili smo se u Mantovu. Sjeam se da su ceste bile pune vojnika. Samoobmana moe prouzroiti i izvanrednu, neki bi rekli nepromiljenu, hrabrost. Sada kada mislim na to, jedva mogu vjerovati da je Don Giulio onoliko dugo ostao u Ferrari i onako otvoreno izvodio pokuse s otrovom koji e, naravno, posve nezamjetljivo, ubiti vojvodu i kardinala te osvetiti njegove oi. Moda je trebao o tome potraiti savjet od vaeg Valentina. On je velik ovjek kada je rije o otrovima, zar ne? Meutim, Donna Isabella na kraju je nagovorila brata da otputuje u Mantovu. Uljudno me pozvao da mu se pridruim istaknuvi injenicu da nas je barem jedna osoba na dvoru - naravno, vi - vidjela zajedno u sumnjivim okolnostima te da u biti sigurniji u Mantovi meu ljudima svoje vrste, kako je on to rekao, kao da je jedan idov gotovo potpuno isti kao i drugi. Rekao je da bih se ondje mogao bez napora uklopiti, zlatar se puno ne razlikuje od mesara, izraivaa svijea ili brusaa noeva. Rado sam otiao. Vie nisam imao posla u Ferrari i nieg drugog to bi me ondje zadralo. Budui da sam prije radio za Donnu Isabellu, nisam imao razloga misliti da me nee opet zaposliti. Jesu li Borgije tako dobri trovai jer nisu napravljeni od mesa, nego od neke otrovne tvari? Ubrzo se pokazalo da Don Giulio nije potovani gost u sestrinoj kui, nego zatvorenik u udobnom zatvoru. Sto se tie mene, poto je ula da me, kako se izrazila, "uzela k sebi" njezina zaova, Donna Isabella upitala se bih li smatrao njezina skromna potraivanja nedovoljnim izazovom za svoju veliku nadarenost. 1 tako dalje i tako dalje. Razum mi kae da me se klonila jer me smatrala sudionikom u Don Giulijovoj zavjeri, ali zato to ne spomenuti? Zato se izraziti rijeima koje su zvuale kao da me veza s vojvotkinjom Lucrezijom zatrovala? To je u modi, zar ne? Otkad je Valentino pao, a Donna Isabella uvijek je robovala modi. Dakle, moda e Vtlentinovo osloboenje ili bijeg - to nama ovdje u Mantovi nikad nije razjanjeno - znaiti poboljanje mojeg stanja. Moda e i sam veliki ovjek velikoduno gledati na mene jer, po svemu sudei, bio je jako zadovoljan svojim krinkama. Jeste li ih vidjeli? Donna Isabella obavijestila me da je bio toliko oduevljen mojom zlatnom lubanjom da ju je objesio pored kreveta, zato bih rekao da ste vidjeli barem nju. Sveznajui zna da mi treba malo sree. Prije nego to su vojnici doli odvesti Don Giulija, uspio

-495-

Pompea

sam pronai neto malo posla medu manje obazrivim kupcima nego to je Donna Isabella. Napravio sam slanik koji je bio bajno vulgaran za ovjeka koji je dobro zaradio jer su u Mantovi svi poludjeli za namirisanim rukavicama. Bjesni li to ludilo i u Ferrari ili suparnitvo izmeu vojvotkinje i markize iskljuuje svako slaganje u modnim pitanjima? Napravio sam malene komade emajliranog nakita za pomorskog kapetana koji ima etiri supruge uroenice u Novoj panjolskoj. Vratit u se na njega. Sam je Don Francesco naruio, putem diskretnog posrednika, srebrnu znaku s velikim citrinom za kapu djeaka iz kora koji mu se svidio premda mi jo uvijek duguje posljednji obrok. Pitam se zna li vaa gospa Lucrezia koliko je neumjeren u svojoj privrenosti ili je naviknuta na takve pojave u vlastitoj obitelji. Meutim, od procesa sam svugdje persona non grata Odselio sam se iz oeve kue jer se bojim da bi moja prisutnost mogla ugroziti moju obitelj Dok su se metrova udovica i sinovi svaali to uiniti sa studijem koji je stajao prazan od njegove smrti, pomislio sam da bih ondje mogao stanovati, ali studio je bio zakljuan i imao je reetke, a nisam htio provaliti i privui pozornost na sebe jer bi me uhitili. Pitate se zato i ja nisam otiao iz Mantove? Naravno, ne pitate se, ali moda biste se htjeli upitati. To bi bilo razumno pitanje. Rei u vam sljedee. Da sam tada morao otii iz Mantove, jedino mjesto u koje bih bio elio otii bila bi Ferrara. Taj bi me grad privlaio onako kako Platon kae da je dua privuena ljepoti, ali nisam bio siguran da e mi ondje poeljeti dobrodolicu. Meutim, dolazila je zima i poeo sam se pitati hou li biti prisiljen zamoliti franjevce koji ovdje imaju prenoite da mi se smiluju. Barem ljudi vojvode Alfonsa, ukoliko bi doli, vjerojatno ne bi traili idova u franjevakom prenoitu. Onda sam se sjetio Jupitera. U doba svoje smrti stari Sperandio radio je na bronanom Jupiteru, tako velikom da se nije mogao izliti u jednom komadu, nego je prvo trebao izliti dijelove i zatim ih spojiti. Revolucionarna tehnika, jako zahtjevna, ali to vas nee zanimati. Moglo bi vas zanimati, s obzirom na adresu koju sam stavio na zaglavlje ovog pisma - oh, dobra igra rijeima, vrijedna jednog dvorjanika - to da je prije smrti Sperandio zavrio samo Jupiterovu glavu koja je leala u dvoritu studija jer je bila prevelika da stane unutra. Bila je izlivena pomou tehnike izgubljenog voska, zato je bila uplja - i dovoljno velika da u nju stane nekakav krevet. Mladenka koja ureuje svoj prvi dom ne bi bila sretnija od mene kada sam se popeo uz Jupiterovu bradu i kroz otvorena usta u praznu kupolu njegove glave. Lijevanje te vrste slino je moralnoj prii pretvorenoj u sliku - premda je izvana lijepa, iznutra zna biti hrapava, imati kratere od mjehuria zraka stvorenih grijanjem metala i otre izboine gdje se bronca ohladila oko jezgre od

-496-

Pompea

gipsa. Tako je moja prva zadaa bila rabiti eki, dlijeto i turpiju sve dok nisam dobio prostor gdje sam mogao postaviti leaj, a pritom ne razbiti na komade njega ili razderati vlastito meso. Ipak, bio sam jako zadovoljan izboinom koju sam pronaao na mjestu izmeu Jupiterova nosa i lijevog oka, koja je posluila kao jako dobra kuka za moju odjeu. Ovdje sam ve dva mjeseca i posve mi je udobno. Uspio sam zdipiti nekoliko koa od koara koje su mi posluile kao zavjese koje me zaklanjaju od vjetra. Teke su, to je izvrsno, premda poprilino smrde po ovjoj mokrai. U Jupiterovoj obrvi napravio sam policu na kojoj mogu upaliti svijee na abat i preko jedne strane eljusti postavio sam dasku na kojoj jedem te na kojoj sada piem ovo pismo. Nitko me ne uznemiruje jer. kada ljudi vide svjetlost ili kretanje unutar bojih usta ili onih duplja, misle da su u glavi duhovi i klone je se. Pretpostavljam da bih mogao ovdje ostati onoliko vremena koliko e i Don Giulio provesti u zatvoru
-

dok ne umrem od gladi ili ne poludim. Ali, Valentino je na slobodi, a to sve mijenja.

Odluio sam otii iz Mantove im se vrijeme pobolja. Najprije u otii u Rim, a odande u Ostiju gdje u se susresti s pomorskim kapetanom kojeg sam spomenuo, mukarcem s etiri indijanske ene. Estero, odluio sam otii u Novu panjolsku. Ovdje za mene nema budunosti. Bojim se da nema budunosti ni za koga od nas. Naravno, vi znate za pokolj idova u Lisabonu. Ja sam domiljat ovjek i, premda jo uvijek imam ambiciju postati velik umjetnik, sada znam da se ona ne moe ostvariti brzo ili izravno. Vjetine koje sam nauio u svojem obrtu prilagodljive su i mogu se bilo gdje dobro iskoristiti - ako On eli da budem kova ili izraiva maeva, neka bude tako. Kako sam vam prije rekao, moja vjerovanja ue me pripravnosti, spremnosti na bilo koje planove koje On ima za mene. Moja prosidba nije bila oijukanje premda me iznenadila barem onoliko koliko i vas. Volim vas i tu se nita ne moe uiniti. Pokuao sam. Don Giulio i ja pokuali smo sve ono to mukarci pokuavaju kada ele zaboraviti ene. Radili smo, pili i vodili Ijubav sa strankinjama - ipak smo beskrajno govorili o vama i Donni Angeli te shvatili da su strankinje s kojima smo vodili Ijubav na kraju krajeva izgledale kao vas dvije. U jednom od onih dugakih, plaljivih, pijanih razgovora Don Giulio mi je rekao neto drugo o vama. Pretpostavljam da je mislio da, ako me od vas ne moe odbiti pomisao na injenicu da sam suparnik opasnog Valentina, treba poduzeti drastinije mjere. Rekao mi je da imate sina i da je on djeakov kum. Neu vam opisivati kakvu sam muninu osjetio od toga, od pomisli na tu ivu potvrdu vae

-497-

Pompea

Ijubavi prema drugom mukarcu, od naina na koji vas dijete uzajamno nerazrjeivo povezuje. To je doaralo prizore u mojem mozgu i osjeaje u srcu kojih se stidim. Kau da Valentino ima crvenu kosu. Ima li va sin crvenu kosu? Ne, ne elim znati. Ionako u uskoro saznati. Estero, hoete li poi sa mnom u Novu panjolsku? Ako ne radi sebe, onda radi sina. ak i ako Valentino uspije osvojiti sve to je izgubio. kakve izglede ima djeak u Ferrari, s Don Giuliom kao kumom? Uz pomo Oca svih nas, spreman sam mu biti otac, a u novom svijetu on e moi odrastati slobodno, nesputan prolou i svim njezinim opasnostima. Hm, dijete bi nas moglo i zdruiti, tko zna? Ako nisam u pravu, ostaje mi samo da katkad ujem vijesti o vama, iz velike kue u koju vas je ljubavnik smjestio i poalim dan kada nisam ostao u Italiji i zatitio vas. Ali, ukaite mi ast i pomno promislite o mojoj molbi, u sluaju da ono to mislite da elite nije ono to uistinu elite ili ako vie niste zaljubljeni u Valentina i ne radujete se zbog njegove slobode. Naime, ukoliko elim biti iskren, a sada moram to biti, uviam da je to opet samoobmana jer sam uvijek osjeao da u vaem ivotu ima nekog osobitog i odluio sam ne obazirati se na svoj instinkt. Volio bih da ste mi ranije priali o svojem ivotu, a onda se podsjeam da sve to to radite jo uvijek ini vas, ak i lai koje govorite. Jeste li mi se bojali povjeriti? Moete li voljeti mukarca kojeg se bojite? Ne, to nije pravedno pitanje. Kasno je i glava me boli od hladnoe. Jeste li ove godine proslavili Hanuku, kao to smo je proslavili prole godine? Jo jedno nepravedno pitanje. Hoete li mi pisati? Upitajte me nekoliko nepravednih pitanja. Jo barem mjesec dana neu napustiti Mantovu jer moj kapetan nee isploviti prije mjeseca adara. Javite mi patite li od morske bolesti. Sluga vaeg srca, Gideon d'Arzenta

-498-

Pompea

P RVO

POGLAVLJE

FERARRA, 12. TRAVNJA I507. GODINE Ovo su pisma koja nikad neu poslati i krv mojeg srca. Za sutra sam sve isplanirao. Predajem pisma Juanitu i nalaem mu da ti ih donese ako umrem. Zahvaljujui mojim rijeima, moi e me uskrsnuti, kao to je Izida oivjela Ozirisa. Tjednima su se oko nas kovitlala govorkanja. Sigurna sam da smo svi bili izvjebali to emo rei, uiniti i misliti te kako emo se osjeati ukoliko se glasine potvrde. Meutim, kada je stigao Juan Grasica i polagano siao s konja u dvoritu zamka, kao da odgaanjem kraja svojeg putovanja moe porei i njegovu svrhu, nismo bili spremni. Ponaali smo se kao graanska vojska koju svake godine uvjebavaju za proljetne poplave, a ona zatim zaprepateno stoji kada rijeka tee ulicama odnosei njihove vree pijeska i ostavljajui za sobom trag utog blata, utopljenih svinja i slomljenog namjetaja. Juanita su dobro poduili to mu je bilo initi. Prvo je otiao Ippolitu jer mu je trebao prenijeti vijesti, ali pretpostavljam da su u Pamploni, divljoj zemlji Navare, zaostajali za zbivanjima. Odnos izmeu Ippolita i Donne Lucrezije nikad se nije posve oporavio poslije sage obitelji Este, a neizgovorena imena Giulio i Ferrante lebdjela su izmeu njih kao vile koje kisele mlijeko. Nije bilo vrijeme da se Ippolito pretvara da nije tako, zato je zapovjedio fra Raffaellu da odnese Juanitovu poruku Donni Lucreziji. Te je godine Uskrs rano doao i Donna Lucrezia je tijekom karnevala bila zaokupljena Don Francescovim posjetom, stoga su neke udaje koje je isposlovala za svoje mlade dame nastupile u tjednima izmeu Uskrsa i Tijelova jer je karneval bio u dubokoj zimi. Takoer, Donna Lucrezia jo je jedanput pobacila, to su neki pripisali preobilnom plesanju i jahanju, a drugi, drei ruke na ustima, preobilnoj aktivnosti druge vrste u drutvu s Don Francescom Gonzagom koji je doao u Ferraru bez Donne Isabelle jer je ona i sama imala roditi. Bile smo u Cameri Dal Pozzolo i ile smo svadbenu opremu za daleku

-499-

Pompea

roakinju iz obitelji Gonzaga koja se idue subote trebala udati za neaka venecijanskog veleposlanika. Sjeam se tih nevanih detalja, ak i injenice da sam upravo provukla ukastobijelu svilenu nit u iglu jer sam vezla kitice divljih mauhica oko ovratnika spavaice. Sjeam se zaarenih obraza, fra Raffaellovih trzavih usta i naina na koji su se samozadovoljstvo i strava sukobljavali u njegovim oima, kao i mirnoe Donne Lucrezije kada je odloila vez na krilo uvi robinju koja je zagrebla vrata i rekla: "Uite." Meutim, otad sam uvijek iznova morala rekonstruirati u svojoj mati kako sam se osjeala kada je fra Raffaello spustio glavu i rekao: "Gospo, morate biti hrabri. Imam jako vane vijesti." "Da", rekla je. Sigurna sam da je znala, kao i ja, to e rei. "Vijesti od navarskog kralja", nastavio je zagrijavajui se za svoju zadau. Donna Lucrezia niim mu nije pomogla, ve ga je pogledala hladno i sivo, a taj pogled nalikovao je etverokutu neba neprimjerenog godinjem dobu koji se vidio kroz prozor iza nje. Premda je cijenila njegovu duhovnu poduku, na kraju krajeva on nije bio blizak njoj, nego samo vojvotkinji od Ferrare. Gledajui je, postalo mi je jasno da je ona na svoj nain bila jednako dobra u noenju krinki kao nekad Cesare. Nekad. Ve sam mislila o njemu kao o nekom iz prolosti. "Njegov je glasnik donio poruku o smrti vojvode od Valentinoisa u bici, gospo." "Vojvode od Romagne", ispravila ga je, ali gotovo ispod daha. Fra Raffaello nije dao znak da ju je uo. "Bog mu je podario hrabar kraj u pravednoj borbi", nastavio je. Donna Lucrezia kimnula je glavom kao da odobrava pjesmu ili skladbu. "Glasnik", upitala je, "tko je on?" "Mukarac po imenu Juan Grasica, gospo. Mislim da je..." "Znam tko je, brate. Bit u vam zahvalna ako nas sada ostavite i zamolite Juana Grasicu da doe." "Zar neete moliti, gospo?" "Naravno, molit u, ali ne ovdje i sada. U ovom trenutku malo sam u opreci s Bogom. ini se da, to mu vie pokuavam ugoditi, vie me kua." Fratar se poklonio i povukao.

-500-

Pompea

"Fidelma", rekla je Donna Lucrezia, "otiite i recite svojem fratriu da u primiti Juana Grasicu u svojoj sobi. Vi druge me ostavite. Ne vi, Violante", dodala je kada smo odloile igle i htjele krenuti, "vi ete ii sa mnom." Ustala je sa stolca, a ja sam joj bez razmiljanja prila i obujmila je. Poslije kratkog oklijevanja uzvratila mi je zagrljajem. Bez obzira na to koliko puta prela preko tog prizora u sjeanju, nisam sigurna to mi je bilo na umu. Ne znam jesam li htjela utjeiti nju ili samu sebe, ili sam pokuavala osjetiti neko uvstvo koje sama nisam mogla osjetiti. Juanita su pustili u njezinu privatnu sobu tek nakon to sam je odjenula u alobnu odjeu koju je nedavno prestala nositi poslije smrti svekra i sinia. Izabrala je najdublju korotu - crnu suknju i prsluk, potkoulju bez ikakve ipke i veziva, crne arape i cipele. Oprala sam joj minku s lica, raeljala kosu i nisam je ukrasila nikakvim nakitom osim vjenanim prstenom i otrovnim prstenom s kamejom koji sam joj donijela iz Rima. Tada se sagnula i umoila prst u pepeo koji je ostao od vatre koja je gorjela prole noi i njim nacrtala kri na elu. "To je trebao uiniti sveenik", promrmljala je, "ali Cesaru bi bilo drae ovako. Sada sam spremna, Violante. Molim vas, pozovite Juanita. Lei u na krevet. Mislim da nisam dovoljno jaka da sjedim." "Moda biste trebali odgoditi Juanitov posjet, gospo." "Ne. Sada ga elim vidjeti." Jadni Juanito. Nije bio mlad. Kao i Michelotto, pridruio se Cesareovu kuanstvu kada je Cesare otiao u Perugiju u kolu i bili su zajedno tijekom svake promjene u njegovu ivotu. Izgledao je sivo kada je uao u sobu, od iscrpljenosti, tuge i praine kukavnog putovanja koja se podignula u oblaku oko njega kada je skinuo kapu i kleknuo pred gospodarevom sestrom. Udovi su mu bili toliko ukoeni od dugotrajnog jahanja da sam mu morala pomoi ustati. "Molim vas, sjednite, Juanito", potaknula ga je Donna Lucrezia, ali odbio je. Stao je u stav mirno pored njezina kreveta i jednom je rukom stezao kapu na prsima, dok je drugu zatitniki rairio preko pune torbe koja mu je visjela na ramenu. "Dobro, ali upozoravam vas, ovo e biti dugotrajan razgovor. Zahtijevam da mi

-501-

Pompea

sve kaete." "To sam i oekivao, gospo." "Molim vas, zaponite." Dala mi je znak da sjednem na krevet pokraj nje i uzela me za ruku. Kada je Juanito zavrio svoju priu, prsti su mi bili utrnuli, a njihovi zglobovi bili su ranjeni od njezina zahvata. "Kao to ve znate, moj gospodar trebao je otpratiti njegovu preuzvienost Don Carlosa iz Flandrije u panjolsku." Obje smo kimnule glavom. Cesareovo uvjerenje da je trebao odigrati ulogu u obrani prava malenog Don Carlosa na prijestolje Kastilije nije pokolebala iznenadna smrt djeakova oca Filipa Flandrijskog koji je umro od gripe. Naprotiv, zbog nje se odluio na bijeg. Kako je napisao Donni Lucreziji poto je stigao na urjakov dvor u Pamplonu, nije namjeravao sjediti kao koko u kokoinjcu i ekati da ga taj stari lisac Ferdinand Aragonski uhvati. "Kao dio priprema on i kralj Jean eljeli su pojaati Navarine utvrde i zatraili su od grofa de Beaumontea da im vrati tvravu u Viani. Odbio je rekavi daje vazal kralja Ferdinanda, a ne kralja Jeana, zato je njegova milost kralj postavio mojeg gospodara na elo vojske i zatraio da osvoji Vianu. Gospo, trebali ste ga vidjeti onog dana kada je odjahao iz Pamplone. Kao u stare dane, mukarci su klicali, ene su plakale pored ceste i maleni djeaci vjeali su se po njegovim ostrugama, a on je bio velik i naoit, soro, kao mladi sokol." "Prvo smo otili u Larriagu i opsjeli je." Vidjela sam da Donna Lucrezia postaje nestrpljiva, ali dopustila je Juanitu da nastavi jer je htjela biti milosrdna prema njemu. Razlaganjem o detaljima pohoda odravao je svojeg ljubljenog gospodara ivim u srcu i to mu je davalo snagu za dalje. Poslije puno strunog govora o bombardiranju i grudobranima, kulverinima i balistama te izraunavanju putanja topovskih kugli i kopanju jaraka objasnio je da je Cesare izgubio strpljenje s Larriagom koja mu se odbila pokoriti, odustao je od opsade i otiao u Vianu. "Kralj Jean drao je grad", objasnio je Juanito, "ali Beaumonteov sin zatvorio se u zamak. Dodue, ponestajalo mu je hrane i nikakve poiljke ili pojaanja nisu se mogle probiti mimo znanja Don Cesara.

-502-

Pompea

Dakle, to je izgledalo kao lagan posao koji emo brzo dokonati, a zatim krenuti u Flandriju. Vrijeme je bilo strano. Plosnata smea brda na kojima nije bilo nieg to bi zaustavilo vjetar ili odbilo kiu. Nita osim ovaca i provalija u koje su padale. Moj gospodar odluio je da nee postaviti straare preko noi jer je rekao da su oluje naa najbolja obrana. Imali smo pristojnu kuu dobrih kamenih zidova, ali ak i unutra vladala je ledena hladnoa. Kralj Jean dao je Don Cesaru lijep plat od vuje koe i mislim da ga nijednom nije skinuo, ak ni kada je iao spavati, osim, oprostite mi, moje dame, ako nije naao drugi nain da se ugrije." "U zoru dvanaestog oujka, bio je utorak, probudio nas je veliki mete, vika, zvonjenje zvona, straari na gradskim zidinama trali su naokolo kao oparene make govorei da smo napadnuti. Kasnije smo otkrili da je Beaumonte uspio unijeti poiljke u zamak tijekom oluje, stoga je ispalo da je loe vrijeme bilo njegov prijatelj, a ne na, te su straari vidjeli samo njegovu pratnju kada se vraala. Ali, trim pred rudo." "uo sam kako Don Cesar vie da mu daju oklop, ali spopao ga je jedan od njegovih napadaja gnjeva pa je hodao po sobi kao leopard u kavezu i toliko kleo da je ak drolja u njegovu krevetu izgledala postieno, zato nisam uspio staviti na njega nita vie od lagana oklop i prsnog titnika, a ljem sam morao baciti niza stepenice za njim jer ga je zaboravio." Donna Lucrezia se nasmijeila, a ja sam mislila na "drolju" u Cesareovu krevetu koja mu je izmatala tijelo iz plata od vuje koe koji je dobio na dar i upitala sam se je li ga pokuala zaustaviti. "Kada sam doao do vlastitog konja, nije ga vie bilo. ak se nije zaustavio provjeriti kolan, rekao je konjuar, to, kako znate, nije nalik njemu i pokazivalo je koliko je bio nestrpljiv zbog svih tih malenih Navaraca i njihovih domaih prepirki. Bio je toliko bijesan da je jahao kao lud ak i prema vlastitim standardima pa ga, naravno, nijedan od nas nije mogao dostii i tako..." "Nastavite, Juanito. elim uti sve. To sam ve rekla." "Kada je ujahao u Beaumonteovu zasjedu, bio je posve sam. Nisam shvatio to se dogodilo dok nisam vidio da njegov konj galopira natrag prema nama. ak

-503-

Pompea

sam i tada mislio... no, bio je velik borac i gotovo dvaput vii od malenih Navaraca." Juanito je proistio grlo. Prkao je po kopi na torbi i moleivo gledao Donnu Lucreziju, ali nije mu se smilovala. "Kada smo stigli tamo, vie ih nije bilo. Oduzeli su mu sve - oklop, oruje, ak i odjeu. Jedan od njih imao je pristojnosti pa mu je stavio kamen preko spolnog organa, to je bilo sve." Suze su navrle na perjanikove oi i izbrazdale mu prainu na obrazima. Samo stisak ruke Donne Lucrezije, koja je mrvila moju, potisnuo je moje suze jer mi je prouzroio jednostavniju i trenutaniju bol na koju sam se usredotoila. "Kia je jo uvijek lijevala, zato je njegovo truplo izgledalo posve isto, samo je zemlja oko njega bila crvena. Zatim je stigao kralj i pokrio ga svojim platem. Pomolio se, a zatim je zapovjedio da ga odnesu natrag u grad. Sam sam ga pripravio za pokop, gospo. Nisam htio da se stranci pobrinu za njega. Bio sam njegov sluga otkad je imao etrnaest godina, zato mislim da sam ispravno postupio." "Hvala vam, Juanito. To je bilo dolino i obazrivo od vas." "Izgledao je kao mladoenja kada ga je estero najboljih vitezova kralja Jeana nosilo u Crkvu Santa Maria. Poeljao sam mu kosu i podrezao bradu onako kako je on to volio initi i obukao sam ga u najbolji oklop, crni s cizeliranim zlatom na prsima. Uvijek je govorio da ga osjea kao drugu kou, taj oklop. Nosio je svoj vjenani prsten i Orden svetog Mihaela koji mu je dao kralj Luj, a kralj Jean dao mu je malenu krunu umjesto vojvodskih znakova koji su se negdje izgubili u svoj onoj strci u Napulju." "Recite mi kako mu je izgledalo lice." "Kako sam rekao, gospo, jako lijepo i vedro. Crkva je bila puna zaplakanih ena. Rekli su mi da je na njegovom jadnom truplu bilo dvadeset pet rana premda mu je lice bilo netaknuto. Znam samo to da ih je bilo previe da ih prebrojim i morao se boriti kao avao." "Dvadeset pet. Dobro. To je pet puta pet rana Naeg Gospoda na kriu. Jesu Ii mu oi bile otvorene ili zatvorene?" "Zatvorene noviima, gospo, naravno."

-504-

Pompea

"Kada ste ga nali." eljela sam da ga prestane ispitivati. Nisam bila sigurna ima li Juanito snage za nastaviti, ali ona je pak imala snage, zato smo je morali imati i on i ja. "Otvorene, gospo. Nekako... iznenaene." "A jeste li ita vidjeli u njima? Ljudi kau da je slika ubojice neko vrijeme poslije smrti utisnuta u oku." "Je li tako, gospo? Hm, moda sam prekasno stigao. U njegovim oima nisam vidio nita osim kie." "Bogovi sigurno plau zbog smrti takva ovjeka. Hvala vam, Juanito, govorili ste dobro i hrabro. Vi znate Sancha, mojeg majordoma?" "Upoznao sam ga u Medini del Campo, gospo." "Odite k njemu. Dat e vam neto novca i pronai smjetaj. im budem mogla, uredit u neto trajnije za vas. Voljela bih da ostanete u Ferrari, Juanito, da ponekad moemo govoriti o starim danima." Perjanik se poklonio. "Nemam nikamo drugamo otii, gospo." Dok sam ispraala Juanita i objanjavala mu gdje moe pronai Sancha, zamolila sam ga da kae Sanchu da poalje glasnika Donni Angeli u Sassuolo. * Angela je dola slijedee veeri jaui u pratnji samo jednog konjuara. Jedna od njezinih dvorskih dama doi e kasnije i donijet e njezinu prtljagu, objasnila je pokuavajui ispuniti nelagodnu tiinu izmeu nas. Posljednji put vidjela sam je prole zime kada je Donna Lucrezia, zaloivi neto nakita i prodavi malen komad zemlje koji je zaboravila da posjeduje u Calabriji, uspjela nabaviti dovoljan miraz da umilostivi Don Alessandrovu majku. Cijeli je Piov klan doao u Ferraru na drugo javno vjenanje u vojvodine novoureene odaje u Corteu. Jeli smo pladnjeve kamenica s naranama i krukama, tuke s ueerenim cvjetovima boraine i salatama od srdelica, stoga biste jedva znali da je bio advent. Za desert imali smo kolae od gospine trave u obliku golih

-505-

Pompea

ljudi koji su nadahnuli mnogobrojne ale prikladne za vjenanje premda je izgledalo da se Don Alessandrova majka nije zabavljala. Poslije veere svrstali smo se u bunu povorku koju su vodili glazbenici, akrobati i guta vatre kojeg je La Fertella negdje pronaao pa smo ispratili mladence u njihove sobe u gradu. Obrazi su nam sjali od hladnoe i vina. Svjetlost baklji iskrila je na draguljima i plesala po snjenim ulicama, bacala divlje sjene na zidove zgrada, obasjavala sjaj u oima promatraa iza prozorskih kapaka. Tek sam na trenutak osjetila tamno potezanje kule Leone dok smo prolazili pored nje podignuvi oi, kao i uvijek, jer sam htjela vidjeti vise li jo uvijek koare hrane na koloturima na krovu - njihovo svakidanje putovanje uza strm zid tornja bio je jedini dokaz da su Ferrante i Giulio jo uvijek ivi. Sa svojeg mjesta u povorci nisam mogla razabrati je li Angela pogledala u tom smjeru ili nije, stoga su mi se misli brzo vratile na vlastitu radost. Don Alberto Pio doveo je Girolama sa sobom u Ferraru na vjenanje. Giovannijeva privrenost prema meni, koja je zapoela Cesareovom pohvalom moje grke ale, produbila se tijekom naeg boravka u Nepiju i Rimu. Pretpostavljam da smo bili kao vojnici koji su se zajedno borili - bili smo povezani zajednikim doivljajima koje nije dijelio nitko oko nas. Naime, kada bi se igrao s Girolamom, esto me elio ukljuiti u igru. Sretnog i slomljenog srca gledala sam kako tjeraju obrue kroz Salu Grande ili igraju turnire na svojim drvenim konjiima i drkama od metli. Bila sam sudac u njihovim bitkama kada bi Giovanni pokuao dominirati nad svojim sinovcem, a Girolamo, malen i ilav, uporan i hrabar, opirao bi se tome. Premda nije bio debeljukast kao nekad, Giovanni je jo uvijek bio lijen i poneto tup. S druge strane, Girolamo je dosta nalikovao svojem ocu - bio je onakav kakvim sam ga ja zamiljala u toj dobi da nije bio jako slaba zdravlja ili onakav kakav je njegov otac postao poto se Donna Lucrezia rodila pa je odluio ivjeti. Takoer, upravo smo bili saznali da je Cesare slobodan. Slomio je kljunu kost, nekoliko rebara i gleanj kada je skoio s kraja konopca koji je objesio s prozora jer je loe procijenio udaljenost do tla, stoga je njegovo putovanje u Pamplonu sigurno bilo mukotrpno. Meutim, onda je eljno iekivao proslavu Boia u

-506-

Pompea

urjakovu drutvu, kao to je iekivao i a. d. 1507. jer je znao da e se njegova sudbina promijeniti na bolje. Sada je mrtav. Dok smo se Angela i ja pozdravljale u dvoritu zamka u hladan proljetni sumrak, opreka sadanje boli i prole sree naoko je poveala jaz koji se otvorio izmeu nas sada kada je bila udana ena na dobru glasu i u velikom kuanstvu. "Kako je ona?" upitala je Angela dok smo ile u sobe Donne Lucrezije. "Ne mogu to opisati. Sami ete vidjeti." * alovanje Donne Lucrezije za bratom bilo je istodobno oajno i strasno, ba kao to je sigurno bilo i njegovo umiranje. U njemu nije bilo dostojanstva, nikakva uzdravanja ili svijesti o samoj sebi, kao ni razmiljanja. Poto je Juanito zavrio svoju priu i ostavio nas, posve se skrila. Derala je odjeu, kosu, kou na licu i rukama i urlala je kao da je bila opsjednuta avlom, nezemaljski grleno je stenjala i reala pa me podsjetila na borbene make i prosjake koji nemaju dovoljno pristojnosti da tiho umru pored ceste. Uzela je pregrt pepela i trljala ga po glavi, licu i grudima, a kada su opet zapalili vatru, zagrabila je lopaticom eravicu iz nje i pokuala hodati po njoj, zato sam je morala ugasiti prvom stvari koja mi se nala pod rukom - sadrajem none posude. Dalmatinka je prestravljeno pobjegla stalno se kriajui dugakim bijelim prstima koji su drhtali ispred njezinog dugakog bijelog vrata. Mislila sam da e Donnu Lucreziju umiriti Angelina prisutnost, ali inilo se da je jedva primijetila da joj je stigla sestrina. Meutim, kada sam pokuala otii, nakratko se podignula do vrha jame u koju je pala i zabranila mi da odem. "Vi ste ja", rekla je. "Nemate kamo otii." "Violante mi samo eli donijeti hrane i pia, sestrino", rekla je Angela, "i eli pronai metlu kako bi pomela pepeo." Donna Lucrezia zabuljila se u nju kao da nema pojma tko je ona ili o emu

-507-

Pompea

govori i stresla je glavom. Pramen kose uhvatio joj se za usnu. Isplazila je jezik i njime ugurala kosu u usta i poela je sisati. inilo se da joj je to na trenutak privuklo pozornost pa je dopustila da je odvedemo natrag u krevet. "Mislite li da bismo je trebali vezati?" upitala me Angela. "Barem dok ne doe lijenik." Meutim, prije nego to sam uspjela odgovoriti, opet je ustala, ispljunula kosu i uputila se prema prozoru spavae sobe mrmljajui o konopcima i strminama te da bi Cesare bio dobar matematiar da je samo imao vie strpljenja. Istrala sam pred nju, zatvorila prozorske kapke i privrstila ih pojasom, a Angela ju je jo jednom odvukla u krevet. "Idem po njezina lijenika", rekla je Angela. "Ovo je puno gore nego to sam oekivala." "A to ste oekivali?" Tada me udno pogledala, i proraunato i uznemireno, ali nije mi odgovorila. Kada je dovela lijenika, Donna Lucrezia razbila je boicu parfema i proderala se kroz vrata da, ako ue itko osim Angele, probost e ga komadom stakla. Bio je to cvjetni parfem od jasmina, a njegov je miris plutao kao duh oko krevetnine i ispupenih ukrasa na stropu, nogu stolaca i raspela ukraenog draguljima na klealici i lijepio nam se na kou. Donna Lucrezia potezala je ruku, ali kada sam joj pokuala previti ranu, odmaknula se od mene. "Mislite da je to vano?" upitala je prezrivim tonom glasa. Fra Raffaello doivio je isto, kao i Ippolito, ak i vojvoda koji je doao u munjevit posjet iz Genove gdje je francuskom kralju pomagao skriti bunu. Sigurno mu se bilo drago vratiti buni. Tijekom dva tjedna Donna Lucrezia nije htjela pustiti nikog blizu sebe osim Angele i mene. Bjesnila je, plakala i zvala Cesareovo ime, ponekad ga je preklinjala na brzom, nerazumljivom katalonskom jeziku kao da je mislila da ga moe prisiliti da se vrati. Nije nam dopustila da joj skinemo poderanu odjeu, zato smo je pokuale pokriti pokrivaima koji su se vukli po podu iza nje, ruili namjetaj, obarali sa stolova knjige i ae, etke za kosu, nakit i kutijice za prah sve dok pod nije postao

-508-

Pompea

ljepljiv i klizav od kae prolivenog vina, minke i razbijenog stakla. Prljala se nasuminom svojeglavou malena djeteta. U rijetkim prilikama kada bismo je uspjele nagovoriti da jede i pije gurala je hranu u usta prstima i laptala vodu iz zdjele, a mekana kora stvorila joj se na usnama i bradi pa joj je od toga pucala nadraena koa. Dok je spavala, to je bilo rijetko i kratkotrajno, Angela i ja sjedile bismo pogrbljeno u polusvjesnoj tiini, nismo imale energije za razgovor, da i ne govorimo o ienju oajnog kaosa oko sebe. ekala sam, bila sam spremna na vlastitu alost za koju sam bila sigurna da e doi, ali nije - ne tada. inilo se kao da je alost Donne Lucrezije, u svojem divljem velianstvu, postidjela moju. Nitko nije mogao alovati kao ona, a ak su i Trojanke izgledale kao slabe glumice u usporedbi s njom. Meutim, bila sam jako umorna, preumorna da skupim snagu i dolino alujem za svojom prvom Ijubavi, za ocem svojeg sina, mukarcem ije su tamne oi i pametan osmijeh jednom ocrtale cijeli moj svijet. Donna Lucrezia obino je spavala na podu, sklupana kao dijete, koljena bi privukla do grudi i u ustima bi drala palac. Kada se posljednjeg jutra probudila, kiljei prema blistavom traku suneve svjetlosti koja je sjala kroz prorez u prozorskom kapku, prvo to je vidjela bila je prljava torba koju je Juanito ostavio, a ja sam je strpala pod njezin krevet i vie nisam mislila na nju. "to je to?" upitala je izvadivi palac iz usta i obrisavi ga o ostatak prsluka. "to je to?" ponovila je dok smo se Angela i ja trudile razbuditi. Pokuale smo shvatiti kamo gleda. "Pod mojim krevetom? Toga prije nije bilo." "Ah!" Shvatila sam. "Juanito je to ostavio. Ne znam to je unutra." Zapuzala je preko poda, jo uvijek na boku, izvijajui tijelo kao zmija sve dok nije uspjela posegnuti pod krevet i uhvatiti torbu. Kada ju je izvukla, preklop se otvorio i ispali su nekakvi spisi. Bili su izblijedjeli i istroeni, ali nije bilo dvojbe o rukopisu koji je bio prepun petlji i krivulja te se ukosivao prema kraju svake crte. Donna Lucrezia je sjela. Odgurnula je kosu s oiju, a zatim pogledala svoju ruku i slomljene nokte rubovi kojih inili su polumjesece prljavtine. Zaudila se kao da joj to je neto nepoznato i poprilino uasno. "Ostavite me", rekla je.

-509-

Pompea

"Ali..." zapoela je Angela. "Nemate se ega bojati. Idite." Otila sam u svoju sobu jer sam htjela spavati. Meutim, premda mi je tijelo bilo teko od iscrpljenosti, um mi je bio otar i nemiran, neto je oekivao. Kako se nisam mogla mirno smjestiti, izvukla sam svoju putnu krinju i potraila na dnu pismo koje mi je Cesare napisao iz Rima i crte gospodina Leonarda. Prvo sam morala izvaditi majinu knjigu recepata i nedavnije pismo koje sam primila od Gideona. Sama sam sebe iznenadila jer sam ga sauvala u nelagodnom miru koji je uslijedio iza poznate sage. Mislila sam da je udno i drsko, a, u svakom sluaju, on je ve odavno otiao. Nanizala sam sve te stvari na krevet i zagledala se u njih kao da oekujem da e mi neto rei. Uzela sam Cesareovo pismo i ponovo ga proitala, ali ostalo je elegantno i nerazumljivo kao i uvijek. Odloila sam ga i pogled mi je preao na crte, zastrte oi, izraz usta skrivenih bradom i brkom. Bio je to divan crte. Lice je bilo iskreno i ljudsko, imalo je pomalo nepravilan nos i podonjake, ali crte nije bio ivotan. Bio je samo tvorevina od spaljenog drveta i janjee koe, trenutak uhvaen i privren iglom kao lijep moljac. "Zao mi je", rekla sam mu i iznenada mi je bilo ao zbog svega to nismo zajedno uinili - zbog zabava uza svjetlost baklji koje sam nekad zamiljala, ljetnih etnji u mirisnim vrtovima, neotpjevanih pjesama i neotplesanih plesova, stihova koje nismo izmijenili, slatkih gluposti koje nismo jedno drugom proaptali. Uvijek sam mislila da e biti budunosti, a sada, naglo, zbog udarca nekakvog navarskog maa, nije je bilo. Zguvavi sliku na srcu, klonula sam na krevet meu one druge male ostatke svojeg vremena na zemlji, te sam plakala dok mi oi nisu poele gorjeti i grlo me boljeti i mislila sam da sam isplakala sve suze koje sam imala. Nisam bila svjesna Angeline prisutnosti dok se nije bacila na krevet pokraj mene i zagrlila me. "Tako je bolje", rekla je gladei mi glavu i lea pa izvukavi rubac iz rukava kojem sam obrisala nos. "Vano je plakati." Bilo je utjehe u njezinoj Ijubavi, u

-510-

Pompea

njezinoj fizikoj prisutnosti. "Nakon to su napali Giulija", rekla je, "osjeala sam hladnou u sebi. Kao da sam se pretvorila u kip ili u jednu od onih mehanikih naprava koje stavljaju na karnevalska kola, koja neprestano neto radi." Iznenada se nasmijala. "A pokazivali ste jako neodobravanje." "Nisam." Pomislila sam na vrijeme koje smo provele same u Medelani, poslije Giulijina roenja. Je li to bilo neodobravanje ? "Oh, jeste, u sebi! Mislili ste da trebam ostati uz njega usprkos svemu. Poznajem vas, Violante. Niste trebali nita rei. I bili ste u pravu. Ali, jednostavno nisam mogla. Stalno sam mislila da bi mi mogao biti odbojan i da e to osjetiti. Koliko bi to bilo gore nego uraditi ono to svi oekuju od nas?" "Vas?" "Mene i Lucrezije. Borgije. Nemilosrdne. Meutim, bila sam u krivu. Da sam bila hrabrija i potenija, Giulija ne bi zakljuali u onu sobu." Stresla se. "Kaem vam, Violante, nema dana kada ne mislim o staviti na kunju kada ju je napravio." "Mislim da je On jako ironian. Kua vas prisutnou vae keri, a mene odsutnou mojeg sina." Osjetila sam da mi je jo jedna plima alosti prekrila srce. "Sada ga nikad neu imati, zar ne?" Njezina mi je tiina rekla sve to sam trebala znati. Napokon mi je pogladila koljeno i rekla: "Cesarea nije odgojila vlastita majka. Ni mene. Tako je to s veinom ljudi. To nam ne nanosi zlo." "Veina ljudi barem smije znati tko su im majke." "Oh, Lucrezia e popustiti! Sada kada se valjano smjestio u Carpi, a vie nema... vjerojatnosti da e se okolnosti opet promijeniti, u tom nee biti nikakva zla. Lijepo emo se provoditi. Zajedno emo ii u posjete da se moj mu i Don Alberto upoznaju. Znate to? Stavit emo pokvarenu kamenicu u hranu Albertovoj eni i, nakon to ona umre, moi ete se udati za njega." Sada se iroko smijeila njiui se kao dijete uzbueno zbog te zamisli. Ba kao i njezin plan za Ferrantea tome. to ako ovo, to ako ono? A Giulia sada toliko slii na njega, u njoj nema nieg mojeg. Kao da me Bog htio

-511-

Pompea

i Giulija, to je bilo nemogue, a davalo joj je samo privid vlasti nad vlastitim ivotom. Domaa verzija, mislila sam, malo se zabavljajui, onog to je njezin mrtvi brati bezuspjeno pokuavao pomou svojih vojski i politike. * Da nije bilo crnine Donne Lucrezije, pepelnog kria na njezinu elu, krasta na licu i rukama, gotovo bih bila povjerovala da sam sve to sanjala - poevi od postiene fra Raffaellove ozbiljnosti do beznadne ivotinjske estine njezine patnje. Gotovo bih povjerovala da me pozvala kako bi mi rekla da e se Cesare na proljee vratiti u Italiju. Tog je jutra ve provela neko vrijeme sama s Angelom i primila je Agapita, koji je sada bio tajnik Papina poslanika u Bologni, jer je s njim mogla podijeliti prisna sjeanja na brata. Malo je ljudi na dvoru eljelo govoriti o njemu. Vojvoda ak nije razumio od kakve bi koristi bilo slubeno alovanje premda je pristao da Ippolito odri misu za pokojnike u katedrali. Nadala sam se da e skladati novu glazbu za misu. "Dugujem vam zahvalnost", rekla mi je Donna Lucrezia kada sam napravila kniks. Leala je na krevetu jer se jo nije osjeala dovoljno jaka da bi ustala. Pored sebe imala je Juanitovu torbu, kao i praznu kutijicu od filigrana koju sam jednom trebala predati Cesareu ako joj se ita dogodi. "Samo obavljam svoju dunost, gospo." "Violante, otkad vas poznajem, uvijek ste inili daleko vie nego to vam je bila dunost. A sada u zatraiti od vas jo jednu uslugu." Naklonila sam se. "Kasnije danas moram govoriti s Giovannijem. On zna da je Cesar mrtav, naravno, ali jo nisam porazgovarala s njim niti sam ga pitala kako se osjea. Kao to znate, jako je volio Cesara. Takoer, jako voli i vas, stoga bih voljela da budete sa mnom tijekom naeg razgovora. Ima puno toga to ne moe razumjeti i bojim se da e to samo pojaati njegovu alost." "Naravno, gospo. Uinit u sve to mogu da ga utjeim." Pitala sam se tko e utjeiti Girolama ako mu utjeha uope bude potrebna.

-512-

Pompea

"Prvo morate znati neto o Giovanniju." Zastala je. Neuobiajen zvuk u njezinu glasu naveo me da je pogledam. Koa ispod njezinih oiju bila je siva, a oni kapci nateeni i izborani kao u mnogo starije ene. Gledala me nekako ivano, dijelom kao da je osjeala krivnju, dijelom prkosno. Drei se kao netko tko je donio nepromiljenu odluku, nastavila je: "Giovanni nije sin mojeg oca, nego Cesarov." "Razumijem." Shvatila sam da se nisam iznenadila. Na povrinu mojeg sjeanja doplutao je prizor - Cesare u dvoritu Aneoske tvrave, saginje se i ljubi glavu usnulog djeteta prije nego to ga konjuar die sa sedla. Njean in, in odanog roditelja. Pretpostavljala sam da je Donna Lucrezia oklijevala jer se bojala moje reakcije kada shvatim da Girolamo ipak nije Cesareov nasljednik. Shvatila sam da nisam ljuta. to bi jedan ili drugi uope naslijedio? Moda bi mi trebalo biti drago to su Girolama povjerili Don Albertu jer su ga mogli ostaviti da besciljno luta po Ferrari kao Giovanni. "Ne, draga, ne razumijete. Cesar je njegov otac, a ja sam njegova majka." Tada sam trebala otii. Uvjerila sam samu sebe da sam ostala iz suuti prema Donni Lucreziji ili iz navike da priekam da me otpusti, ali ondje me zadrala vlastita razbludna opinjenost. Vi ste ona idovka. To to kau je istina. Gledajte, Dorotea, je li ona slika i prilika moje preuzviene keri. "Bila sam savrena budala, zar ne?" Donata. Dar. Vidjeli su svoju priliku i posluili se njom. "Ne, Violante, zavarali su vas ljudi koji silom prilika moraju znati jako dobro varati. Gotovo sam smjesta uvidjela svoju greku, im sam opazila koliko ste iskreno zavoljeli Cesara. Pokuala sam ga zaustaviti..." Oh! Dakle, to je sve promijenilo! Ukoliko je Donna Lucrezia pokuala postupiti savjesno, barem se nju ne moe kriviti nizato. "Zvuite kao da smo on i ja bili nekako vie u krivu nego vi", rekla sam poneto zaueno. "Volim ga." Glas joj se histerino povisio i na trenutak sam se pobojala da pada natrag u alost koja ju je svladala poslije razgovora s Juanitom, ali obuzdala se i nastavila: "ba kao i vi. Vie. Otkad znam za sebe, nije bilo dana, trenutka kada me nije muila grinja savjesti zbog njega i sebe. A sada..." Mahnula je rukom prema sobi: "Ja sam ovdje i posjedujem toliku imovinu, a on je, on je..."

-513-

Pompea

Ponestalo joj je rijei. Stresla se. "Vi ste mu rekli da napie ono pismo, zar ne?" upitala sam. Pitala sam je jer sam to morala znati, kao i zbog toga to sam se i ja klonila pomisli na mjesto gdje se Cesare sada nalazio. Osjetila sam nerazuman poriv da se molim da je bio u pravu, da religija zbilja nije nita drugo nego prianje pria, kao to je i on sada samo meso koje tiho spada s kostiju u suhoj crvenoj navarskoj zemlji. Utueno je kimnula glavom. "Ali, nije htio potpuno prekinuti s vama. Moda to laska objema. Cesar je uvijek cijenio potenje. To je veini ljudi udno i mnogi su to smatrali njegovom slabou. Ponekad se vie oslanjao na neiju potenu reputaciju nego na ono to je vidio vlastitim oima. Vjerujem da je cijenio potenje kao to cijenimo ono to ne moemo imati. Prepoznao ga je u vama i cijenio je to. Uvjerila sam samu sebe da bi elio da vam sve ovo kaem, ali moda jednostavno ne mogu podnijeti sva svoja sjeanja, svu svoju... Ijubav. Ako trebam nastaviti ivjeti, brinuti se za sina i praviti planove za njega, moram znati da na svijetu ima nekog tko e mi pomoi nositi breme. A oito to ne mogu rei Giovanniju. Jo ne. Vjerojatno nikad i neu to moi." "Zar to to ste mi ve rekli nije dovoljno? Uzeli ste me k sebi kao igraku svojeg brata. Moj sin, za kojeg sam uvijek vjerovala da je njegov nasljednik, nije njegov nasljednik. Jesam li ja jedina osoba koja nije znala to se zbivalo? Angela?" "Angela se od poetka odluno protivila mojem planu. Sprijateljila se s vama jer vas je htjela zatititi. Imate se pravo ljutiti, a ja nemam to rei u svoju obranu. Samo vas molim da me sasluate zbog svoje prirodne suuti." Meutim, nije me ljutila njezina podmuklost, nego injenica da mi nije ostavila nita za im bih alovala. Mukarac kojeg sam oplakivala nikad nije postojao. Nisam mogla odgovoriti na njezinu molbu, zato sam je gledala u estokoj tiini kada je izvukla snopove spisa iz Juanitove torbe. "Smijete proitati ovo", rekla je rairivi ih oko sebe na krevetu. Odmahnula sam glavom, podignula ruke kao da odbijam udarac, ali gurala je stranice prema meni naglim ustrajnim pokretima. Neki su spisi bili uredno ispisani na lijepom istom pergamentu, a neki navrljani na zguvanom palimpsestu. Bilo je i nekoliko otrcanih etverokuta

-514-

Pompea

lanenog platna koji su izgledali kao da su bili nainjeni od krevetnine ili ak koulja. Na nekim mjestima tinta je izblijedila do blijede ukaste hre, jedva vidljive, a o itljivosti u umjetnom sumraku sobe sa zatvorenim prozorskim kapcima ne treba ni govoriti. Kako sam prije primijetila, svi su ti spisi bili napisani Cesareovim rukopisom. Sada sam vidjela da su to pisma i da su sva naslovljena jednako. "Luda, mi cor", napisao je na zaglavlju svakog pisma. Lucrezia, Lucia. To je bilo toliko oito da sam se osjeala jo gluplje i ljutila sam se na samu sebe to to nisam prije uvidjela. Njegova vjera da u ga izlijeiti, zarezane cipele, govor o teletu, njegov poljubac koji mi je dao u deliriju kada se nije pretvarao, samo oajna glad koju sam jednom i sama iskusila dok sam mislila na njega, svi su tragovi preda mnom, a ja sam nabasala na tu zbrku slijepo kao Kupidon, "Vi znate kako je to zapoelo", rekla je dok sam pomicala pisma po krevetu bezuspjeno poput nekog tko pokuava nai pobjedniku kombinaciju kada ima loe karte. "Moja majka vam je rekla." "Vaa majka mi je rekla da vjeruje da ste podmetnuto dijete i da ste odrali Cesarea na ivotu u nekoj zloj vilinskoj namjeri." "A vi ste skloni sloiti se s njom." Nasmijala se kratko i izvjetaeno. "Moja se majka udobno osjea samo kada neto moe objasniti. Cesar i ja smo... bili smo... moda jednaki, ali nali smo se jednom nogom na granici ovog svijeta i... nekog drugog mjesta. Ponekad se osjeam kao da ivim na beskrajne Svisvete." "to je mislio Cesare?" eljela sam je prisiliti da mi kae. "Sjeao se da je imao dojam, kada me prvi put vidio, da se sve na svijetu malo pomaknulo i napravilo mi mjesta. Kada ga je Juan odgurnuo kako bi me pogledao, nije se ozlovoljio jer je znao da to vie nije vano." "Vi ne vjerujete da je Cesare ubio Don Juana, zar ne?" Bilo je vrijeme za otvoren govor, za nezamislive istine. "Znam da nije. Juana su ubili na zapovijed Orsinijevih. Djevojka s kojom se Juan iao sastati te noi, zaslaena klopka ako hoete, bila je iz obitelji Orsini. Cesarov jedini zloin bilo je to to je nagovorio tatu da opozove lov na ubojice i dopusti mu da udesi valjanu osvetu. Zbog toga je izgledalo da je kriv.

-515-

Pompea

"I jo neto. Na krtenju mojeg sina Rodriga dali su ga Don Paolu Orsiniju da ga odnese iz bazilike do Crkve Santa Maria. Gledala sam s prozora jer jo nisam bila u crkvi prvi put poslije poroda, zato nisam smjela prisustvovati samom obredu. U trenutku kada su ga stavili u Don Paolovo naruje, poeo je vritati, a dotad je bio miran kao bubica. To je sigurno bio znak njihove krivice. "Cesar je bio posve sposoban za ubojstvo, kao to znam, na svoju tetu - i njegovu - ali nije imao razloga eljeti Juanovu smrt. Naprotiv, Juan mu je dao priliku da boravi na panjolskom dvoru onoliko dugo koliko se bude dobro ponaao. A on nije bio zao, znate, samo mlad za svoje godine i poprilino glup." Osjeala sam neku vrstu strahopotovanja dok sam sluala njezinu hladnokrvnu analizu Don Juanova ubojstva. Poela sam shvaati to je Monna Vannozza vidjela u njoj i zbog ega se bojala vlastite keri. "Ali, trim pred rudo. Morate mi prestati postavljati pitanja i dopustiti mi da vam ispriam priu onako kako se odvijala." Nije niim pokazivala da je svjesna uinka koji je imala na mene. "Gotovo se ne sjeam vremena kada smo svi ivjeli zajedno u majinoj kui. Imala sam oko est godina kada su me poslali teti Adriani, a Cesar i Juan ve su odavno bili otili. Sastali bismo se u Crkvi Santa Maria radi tate, ali kako znate, proveli bismo zajedno dugo vremena samo ljeti u Capraroli." Njeno je izgovorila to ime i njezin se izraz lica ublaio. "Tijekom vruih noi obiavali smo spavati na krovu i ponekad, kada bih bila preplaena ili usamljena - zvijezde vas mogu navesti da se osjeate usamljeno jer su jako daleko i tako su posve ravnodune prema vama - uvukla bih se Cesaru ispod njegovih pokrivaa. Nikad ispod Juanovih jer bi se samo alio da sam prevrua ili da mu kradem sve pokrivae i slino. I ne ispod Jofreovih, naravno, jer je i sam bio tek beba." Zastala je i poela kopati po pismima na krevetu. Pronala je jedno i dodala mi ga. "Evo", rekla je, "itajte! Neka vam on to kae vlastitim rijeima." "Ne. Molim vas. Ionako ne znam va jezik." "Znat ete ako budete htjeli", rekla je. inilo mi se da sam bila uljez na mjestu najvee tajnovitosti i privatnosti, a ipak nije bilo tako - pozvali su me i nisam odbila poziv. Poela sam itati.

-516-

Pompea

"Prve noi kada su mi dopustili da odem na palubu tijekom putovanja u Villu Nuevu del Grao bio je pun Mjesec. Sjea li se - naravno, sjea se - kako smo svi mi obiavali spavati na krovu u Capraroli, a ti bi se uuljala ispod mojeg pokrivaa i pitala me sva pitanja koja su ti se vrzmala po glavi i nisu ti dala da zaspi? Kako imii mogu vidjeti u mraku? Kako planete znaju kamo odlaze? to e se dogoditi teletu sa est nogu? Hoe li se udati za mene kada odrastemo? Mislim da smo tada imali oko jedanaest i est godina. Jedne noi, kada je Mjesec bio pun, objasnio sam ti kako Mjesec utjee na plimu i rekla si da sam ja kao Mjesec, a ti si more koje me uvijek prati. A ja nisam nita rekao jer sam znao da je zapravo obrnuto." Opet sam bila posve oarana. Podignuvi pogled, susrela sam njezine oi i smjesta je znala o emu sam razmiljala. "Sva su takva", rekla je. "Evo." Dodala mi je drugo pismo. "Bili smo jako mladi", itala sam. "Bili smo kao mekana glina za modeliranje. Naa su tijela ono to je jedno uinilo od drugog, uzajamno su se gladila i izravnavala kako bi savreno pristajala jedno drugom. Zatim smo se spalili u pei ivota, zauvijek smo se oblikovali jedno prema drugom." Opet je progovorila. "Sve se zapoelo mijenjati onda kada je Cesar krenuo u kolu. Kada smo prvog ljeta otili u Caprarolu, a on je doao iz Perugije, bio je drugaiji. Bio je vei, iri, zapoela mu je rasti brada pa je samo elio biti s Juanom i raditi ono to je nazivao mukim stvarima. Ili su u lov i na pecanje te su se bavili svojom tenadi i stalno borili s malenim bikovima, ali provodili su i sate u kutovima hihoui nad nekom knjigom koju je Cesar nabavio. Rekao je muu nae majke da je to platonski dijalog koji opisuje ponaanje koje dolikuje mladim mukarcima. Knjiga nije bila nita slino tome, naravno, ali bila je na grkom, a gospodin Giorgio nije ba dobro znao grki. "Jo uvijek bismo spavali na krovu i jo uvijek bih se uvukla pokraj njega, ali ponekad bi mi okrenuo lea i bio bi nestrpljiv dok bih brbljala. Onda, jedne noi moja je ruka okrznula..." "Molim vas, gospo, sigurno ne trebam uti sve detalje." Meutim, nisam je mogla sprijeiti da mi ih kae. Ili ih je eljela opet proivjeti, ili je htjela ispatati. Moda je htjela pomalo i jedno i drugo. "Bila sam zgranuta", rekla je, "ali uzeo me za runi zglob i drao mi ruku ondje

-517-

Pompea

pa sam tada postala radoznala. Vidite, uvijek sam bila radoznala. To ba i nije enska osobina. Tada sam bila zadovoljna jer sam uvidjela da mi ono to radim, to god to bilo, daje neku mo nad njim. Vie se nisam osjeala kao da su me izostavili. To nas je vratilo u prijanje stanje kada smo ja i Cesar bili zajedno, a Jofre negdje drugdje. "I tako je ostalo usprkos cijeni. Perotto, Pantasilea, Djem..." Prva dva imena nisu mi nita znaila. Zvuala su kao osobe iz komedije, ali Djem... Sjetila sam se kako je Cesare glumio Djema pa ga je Donna Lucrezia zamolila da prestane jer su je nateene grudi boljele od smijeha. "Djem?" upitala sam. "Znate li da je moj otac u neku ruku naslijedio princa Djema kada je postao papa? A mi, djeca, poeli smo ga posjeivati u njegovim odajama. Oh, Violante, to je bilo kao da stupamo u drugi svijet! Moda smo se zbog toga Cesar i ja tamo osjeali kao kod kue premda je Djem uvijek najvie elio vidjeti Juana. ak i zrak. Cijelo je vrijeme palio tamjan, ali on nikad nije imao onaj hladni uskogrudni vonj koji ima u crkvi. Bio je zainjen, vru, inilo nam se da udiemo zrak pustinje iz koje je Djem doao. I nije imao stolce, samo jastuke svugdje po podu, stoga smo svi sjedili zajedno - sultanov brat i nas tri skorojevika kopileta, marrana, te smo jeli slatkie. Ondje, u Djemovom >atoru< osjeali smo se kao pravi Cigani. "Uskoro je Djem zaveo Juana. Obiavao ga je odijevati u turske halje, turbane i... dirati ga. I, budui da smo se opijali vinom pomijeanim s makom, to nam se inilo posve smijenim." Upitala sam se je li zbog toga Donna Lucrezia, usprkos svoj svojoj pobonosti, uvijek prihvaala Ferranteove sklonosti bez uzbuenja. "Tako smijeno da smo ih obiavali oponaati. Cesar bi glumio Djema, a ja Juana. No, u to je doba Cesar imao oko osamnaest godina. Zavrio je sveuilini studij, bio je svjetski ovjek premda su ga tek bili primili u Crkvu i morao je nositi tonzuru." Zahihotala je. "Boe na nebesima, kako je to mrzio! Uvijek je doputao da mu kosa izraste i zbog toga je morao vriti pokore. U svakom sluaju, da, to se mene tie, bilo je dosta govora o zarukama i teta Adriana

-518-

Pompea

odrala je svoj govor o branim dunostima premda mislim da se brane dunosti jako razlikuju od dunosti mladih ena koje su zaljubljene u svoju brau. "Ne mogu rei da nisam znala to radimo ili da time ne greznemo u grijeh onoliko duboko koliko je to uope bilo mogue, ali to se pak inilo... u redu. To je bio neizbjean kraj puta kojim smo poli od roenja. "Djem nam je dopustio da budemo ono to jesmo", rekao mi je jednom. "Ali, zato je dao ubiti Djema." "Nikad neu oprostiti Francuzima za Djema." "Cesare?" upitala sam. "Djem nije umro od groznice. On nikad nije bio bolestan." "Ali, mislila sam da je Cesare volio Djema." "Ne toliko koliko je volio mene ili vlastiti ugled." Pokuala sam se utjeiti milju da barem njegovo tijelo nije lagalo, da je njegova udnja za mnom bila stvarna. Tada sam se sjetila njegove besprijekorne koe, istog sklada njegovih kostiju i ila, lijepe prijevare kojom je to tijelo zatrovalo moje svojom boleu. "Pobrinuo se za sve", rekla je Donna Lucrezia, "ali nikad nije znao obuzdati ljubomoru. "Nekad si bila jako ljubomorna na Sanciju", napisao je na jednoj stranici. " Optuila si je da je bila moja prva ljubav. Ha! Ti si moja prva, posljednja i jedina Ijuhav, a to zna. Samo si se pretvarala, zar ne?" "Znate, nije htio doi na moje vjenanje, moje prvo vjenanje s Giovannijem Sforzom. "Bio sam jako mlad. Pobrkao sam pohotu s ljubavlju, kao to mladi ljudi rade. Moda sam jedan dan mislio da ne mogu ivjeti bez Sancije (Vjerojatno onaj dan kada mi je darovala bijelo barunasto odijelo, sjea li se?) To su bili dani olakanja i oaja. Ali, uvijek sam znao da ne mogu ivjeti bez tebe. To je nepromjenljiva injenica, kao to da Sunce izlazi na istoku ili da imam pet prstiju na svakoj ruci. To je Ijubav, Luda, i ne pokazuje se razmetljivom klonulou ili zgodnim frazama, ili ekstravagantnim darovima. Ona je jednostavna i duboka, kao more kada ga nitko ne gleda. "Doao je ujutro, u moju sobu u Santa Mariji gdje su me sluavke odijevale. Bila

-519-

Pompea

sam jako okrutna. Nisam mu dopustila da me zagrli. Bila sam premazana limunovim sokom, vidite, za izbjeljivanje koe, i bila sam ljepljiva. Sjedila sam ondje u potkoulji koja mi se pripila na tijelo i gledala kako on pati. Rekao je da mi je donio dar." Uzela je filigransku kutijicu, umorno, kao da je bila jako teka. "U njoj nije bilo nieg osim smotanog veluma, povezanog isprepletenim zlatnim i bakrenim icama. Kada sam ga izvadila, rekao je: >Evo, u toj je kutiji moje srce koje je prazno bez tebe.< Na to sam briznula u pla te sam se prestala pretvarati i koketirati. Bila sam prestravljena zbog Giovannija, odlaska, mogueg gubitka Cesara. On me utjeio." alosno se nasmijala. "Halja mu se namoila sokom od limuna..." "Rekao je da neete biti kao ono tele, zar ne, da neete umrijeti zbog razdvajanja? I zarezao je potplate vaih plesnih cipela." "Kako ste to znali?" "Jedanput mi je iskreno govorio, kada je bio u deliriju." "Jako mi je ao." "to je pisalo na velumu?" "Oh, nita vano, samo neki stihovi katalonskog pjesnika koji nam se davno prije toga sviao." Uutjela je. Gledala sam razbacana pisma, fraze koje su se pojavljivale iz navrljanih crta kao to ponekad oblaci tvore slike. "Ima jedna Ciganka... Volio bih izvaditi njezine pjesme iz zraka i pritisnuti ih izmeu listova papira za tebe, kao cvijee... Probudio sam se u noi s okusom malina na jeziku... Morao sam ti rei za zalazak Sunca... Zemlja je gorjela od alosti zbog oprotaja... uvijek, kada pleem, pleem s tobom." Upitala sam se hoe li itko drugi ikad proitati te rijei i kako e znati jesu li istinite. Pogledala sam Donnu Lucreziju koja je stezala svoju praznu kutijicu sklopivi ruke iznad nje kao to ruke trudne ene lee na oblini trbuha. "Ispriajte mi o Giovanniju", rekla sam. Zatreptala je i izgledala je zbunjeno, kao netko tko se iznenada probudio iz dubokog sna, a zatim je odloila kutijicu. "Kada sam shvatila da sam trudna, otila sam u San Sisto. Znala sam da je dijete Cesarovo, a ak i glupan kao Sforza mogao bi izraunati da nije njegovo kada bi znao brojati do devet. On i ja poprilino smo zadovoljno ivjeli u Pesaru, ali kada smo se vratili u Rim, dolo

-520-

Pompea

je do potekoa. Cesar je imao savrenu izliku pa nas je drao razdvojenima jer je u to doba bilo oito da brak ne slui nikakvoj politikoj svrsi, a tata je htio isposlovati razvod. Trebalo mi je vremena da razmislim, i to negdje gdje ne bih bila s obitelji. Uzela sam sa sobom jednu sluavku, djevojku po imenu Pantasilea, i odbila sam biti u vezi s obitelji osim preko glasnika. Tata je obiavao poslati Perotta Calderona jer je znao da mi je drag. "Od toga se Cesar jo vie razbjesnio i na kraju je jednog dana upao u samostan, rastjeravi opatice kao lisica kada upadne meu kokosi, i optuio me da imam aferu s Perottom. Umirila sam ga i povela u etnju do dalekog kuta samostanskog vrta gdje sam znala da nas nitko nee uti i rekla sam mu da sam trudna te da je on otac." U njezinim se oima pojavila blaga svjetlost. "Bio je jako uzbuen i tako smijeno brian. Raalostio se to je vikao na mene. Zabrinuo se jer sam predaleko hodala, uznemirio se zbog samostanske hrane i tvrdih kreveta, kao i tisuu drugih sitnica. Hrana i kreveti u San Sistu nisu se puno razlikovali od onih na koje sam bila naviknuta u Santa Mariji." Vragoljasto mi se nasmijeila. "Sestra Osanna ondje bi se osjeala kod kue. Znate li da sam tu staru varalicu poslala natrag u Mantovu? Neka je Isabella uzme, ima moj blagoslov. Pomiljam da postavim Fidelmu u Samostanu svete Katarine kao majku glavaticu i uinim fra Raffaella njezinim duhovnim savjetnikom. to mislite?" Meutim, nastavila je ne priekavi moj odgovor. "Na trenutak, u tom zanemarenom kutu punom kopriva i bijelih leptira, Cesar i ja bili smo kao bilo koji mukarac i ena koji se vole i upravo su otkrili da oekuju prvo dijete. Bila sam sretna tijekom te trudnoe mislei na taj komadi Ijubavi, tu arobnu sekundu spajanja koja u meni raste kao novi ivot. Kao da me titio oklop zadovoljstva, ak i kada je Juan umro i Cesar plakao dok mi je to govorio, a zatim se ljutio sam na sebe i slomio tronoac. On mu je uvijek nedostajao, rekla bih, jer je uvijek bio njegovo mjerilo. ak i kada sam morala lagati o svojem braku sa Sforzom, upirala sam oi u Cesarove i hinila sama sebi da nema nikog drugog u sobi, da je moja elegantna mala izjava zapravo himna Ijubavi koju pjevam svojem lijepom bratu.

-521-

Pompea

"Imala sam gotovo jednako godina kao i vi kada ste rodili Girolama, i tako, vidite, gledala sam kako vam dijete raste u trbuhu, bila s vama tijekom poroaja i opet sam proivljavala to vrijeme. Njime mjerim sve radosti koje su uslijedile. Nijedna mu se nije pribliila i sada nijedna vie nikad i nee." Pomislila sam na njezin drugi brak, s vojvodom od Bisceglie, ali utjela sam jer sam znala da e doi na to. Morat e. Dok sam ekala nastavak pripovijedanja, uzela sam jo jedno Cesareovo pismo. "Pokuavao sam se sjetiti trenutka kada sam uistinu bio sretan", proitala sam i imala sam udan osjeaj da on upravlja mojim inovima odande gdje se sada nalazi, gdje god to bilo, jer eli nastaviti svoj doivotni razgovor sa sestrom s druge strane smrti. "Oekivao sam da u ga nai u svojim sjeanjima na tebe, ali nisam. Nita nam nikad nije bilo jednostavno, zar ne?" "Otvorite prozorske kapke", rekla je, "ukoliko ne elite otetiti vid." Kada sam joj se pokorila, pogledala sam kroz prozor prema dijelu vrta koji se vidio s njezina prozora - srebrnasto grmlje rumarina sa siunim plavim cvjetovima, loza gdje sam nekad sjedila i itala Cesareovo jedino pismo. Padao je sumrak umirujui moje napregnute oi, umotavajui vrt u tipavac zaborava. Blijed komadi Mjeseca, tanak poput odreska nokta, drei duh svoje bive punine u vitkim rukama, visio je ba iznad gradskih zidova u zraku boje akvamarina. Lastavice su kruile i obruavale se kod etverokuta naeg prozora dotiui vodu u jarku, a zatim letei uvis natrag prema prenoitima. "Bit e lijepa veer", rekla sam. "Da." Pogladila je krevet. "Vratite se i sjednite. Jo vam uvijek imam mnogo toga rei prije nego to pozovem Giovannija, a ne elim ga zadrati do prekasno u no." Jo sam jedanput napravila prostor za sebe meu pismima, sjela pokraj nje pa je ona nastavila pripovijedati. "Vrijeme je prolazilo i jo uvijek nismo odluili to emo uiniti kada se rodi dijete. Cesar je htio da se posluimo njegovim starim miljenjem da sam imala aferu s Perottom. Morat u >priznati< tati i tata e se pobrinuti za dijete. Ali, nisam se sloila s tim. Kao prvo, Perotta e kazniti za neto to nije uinio, ali

-522-

Pompea

daleko je gora bila injenica da bi mi tata sigurno oduzeo dijete. Tada je bio jako zauzet pregovorima o mojoj udaji za Alfonsa od Bisceglie i jo sam jedanput trebala biti predstavljena kao virgo intacta." Nasmijala se sumorno i ironino. "Nisam mogla podnijeti pomisao da u izgubiti svoje dijete i mislim da je Cesar u dnu srca osjeao isto to i ja, stoga bi to moglo objasniti zato je oklijevao premda je to bio jedini praktini prijedlog. "Onda se sudbina umijeala, gotovo kao da su bogovi izgubili nadu da emo se ikad odluiti te su mislili da se moraju uplesti i spasiti nas od propasti. Isti dan kada se rodio Giovanni, Giulia Farnese rodila je djeaka. To je bilo nae rjeenje. Giulia se loe osjeala i smjesta su dali dijete dojilji. Za zamjenu djeaka bila je potrebna samo odreena svota novca te Perottova i Pantasilejina suradnja, a Giulia ne bi nita znala. Barem sam tako mislila. Cesar je odluio... da trebamo biti oprezniji." "Giovannija su dali Giulijinoj dojilji, prema planu, ali Cesar je mislio da je potrebno vie od novca kako bi se kupila njezina utnja. Dao je ubiti Pantasileju i Perotta te se pobrinuo da se njihova trupla otkriju - u rijeci, blizu mosta kod Aneoske tvrave. Nae podruje, mogli biste rei. Tako e ena sigurno shvatiti." "A drugo dijete?" Zastala je, a zatim rekla: "Reeno mi je da je umrlo." Jo sam jedanput vidjela Cesarea kako stupa na anac kod pominog mosta zamka i baca sadraj srebrne zdjele gospodina Torelle u jarak. Vidjela sam kako je lice okrenuo prema meni i napokon razumjela njegovu bezizraajnost. Otila sam do ognjita, udarila kremenom u njega i upalila svjetiljke. "I tako ste sve uli, Violante. Hoete li sada dovesti Giovannija?" Zapoela je skupljati Cesareova pisma i stavljati ih natrag u torbu. Pritom je jedno kliznulo na pod, a ja se sagnula i uzela ga. " Uvijek si mi zamjerala to sam ostavio Nepi bez pozdrava", proitala sam na vrhu stranice prije nego to sam joj ga predala. "Gospo, sluala sam strpljivo i zaboljelo me to to ste mi rekli. Moda ete mi dopustiti jedno pitanje?"

-523-

Pompea

Izgledala je kao da bi radije odbila, ali kao i njezin brat, imala je osjeaj za ast koliko god udan bio. "Naravno", odgovorila je. "to se dogodilo u Nepiju? Zato vas je Cesareov napad na Urbino onako potresao?" "To su dva pitanja, ali u pravu ste to ih povezujete i odgovorit u vam. Morat emo se vratiti na godinu jubileja, kada se Cesar napokon vratio iz Francuske. Bio je odsutan gotovo godinu dana. Naravno, pisao mi je gotovo svakog dana, kao i uvijek, ali tijekom tog vremena dogodilo se puno toga to nas je oboje promijenilo. Otkrila sam u sebi, s vojvodom od Bisceglie, sposobnost za Ijubav i sreu izvan odnosa s Cesarom i imala sam jo jednog sina koji je ublaio bol koju sam osjeala dok sam gledala kako Giovannija odgaja druga ena. Takoer, Cesar je imao suprugu za koju je izjavio da mu se jako svia, a sada i ki premda je nikad nije vidio. Ali, najvanije, zapoeo je graditi svoju dravu. I svoj ugled. "Kada smo se ponovo sastali, pokuali smo vratiti sve na staro, ali nije nam uspjelo. Nisam osjeala radost u njemu jer sam se osjeala krivom zbog Alfonsa, a zatim krivom zbog njega jer sam ga povrijedila. Poslije Francuske na nain ivota inio mu se glupim i uskogrudnim, kako je on to sroio. Sjedio bi s nama kao gavran u svojoj crnoj odjei i nasmrt nam je dosaivao svojim planovima za dvor u Ceseni poto ga ustanovi, govorio je kako e i ovo i ono na njemu biti francusko. Naime, to je vie hvalio vrline Francuske, to sam vie bila uvjerena da voli svoju enu i vie sam se drala svojeg mua. to mislite o ovom?" Prekopala je torbu i izvukla jedno pismo iz nje. udila sam se sigurnosti kojom ga je prepoznala medu ostalim pismima, kao da je znala svaku krivulju, svaki nabor na pergamentu, ba kao to majka pozna svoje dijete. " Uviam da razmiljam o Charlotti premda se jedva sjeam kako izgleda. Zna li ime sam je pridobio? Svojim poznavanjem imena divljeg cvijea. U vrijeme kada sam napustio Francusku samo sam trebao proaptati u njezino uho talijansko ime za podbjel ili sljez i privila bi se uza me kao francuska rua. Nikad joj nisam rekao da poznajem divlje cvijee jer ti njihova prisutnost ili odsutnost moe odati prirodu zemljita prema kojem marira. Politiar mora itati ljudska lica, a vojnik mora promatrati poljsko cvijee."

-524-

Pompea

"To se ini... jako istinitim, gospo." "Da. U tome ima neeg to me uznemiruje. Hm, sada imam sve vrijeme na svijetu da se pitam o tome, zar ne? Gdje smo bile? Ah, da! "Znate, naravno, kako je dolo do sukoba izmeu nae obitelji i aragonske kraljevske kue? Cesar se nije ljutio samo na Alfonsa i Sanciju, nego i na to to se njihova sestra Carlotta odbila udati za njega, a njezin otac nije uinio nita kako bi je prisilio. Njegov ponos to nije mogao podnijeti, ak ni poto mu je kralj Luj dao Charlottu koja je bila jednako visokog roda i puno zgodnija. Bio je neutjean i strahovito usamljen, okruen ljudima koji su ivjeli svoje ivote. Naravno, i on je ivio svoj ivot, ali imao je puno manje strpljenja nego mi ostali. Nikad nije znao ekati da se neto samo dogodi, nego je to uvijek pourivao. "Iznenada je zakljuio da je moj brak s Alfonsom zapreka njegovu savezu s Francuzima jer su obje strane polagale pravo na Napulj. Ili je to samo bila njegova izlika. Znala sam da je ljubomoran, i to ne samo na Alfonsa, nego na sve nas i na udoban obiteljski krug kakvim nas je smatrao nakon njegova odlaska. Mislio je da je Sancia zavela tatu i da ga pokuava podrovati u njegovim oima. "Onda se sruio krov, doslovno." Sjetila sam se toga. Tijekom izrazito jake ljetne oluje dimnjak na krovu Vatikana sruio se od vjetra kroz strop sobe u kojoj je sjedio Papa. Nekoliko sati vjerovalo se da je mrtav, a onda su ga njegovi straari uspjeli iskopati iz ruevina. Imao je samo porezotinu na glavi. "Poslije toga", nastavila je Donna Lucrezia, "s Cesarom se vie nije moglo razumno govoriti. Kao da mu je na umu bila jedna jedina pomisao, a to je bila potreba za osiguravanjem vlastite budunosti dok je na otac jo uvijek bio na ivotu. Tada je imao sedamdeset godina. Kojeta se moglo dogoditi. Cesar se ak vie nije trudio raspravljati sa mnom o svojim planovima. Nikad me ni iz kojeg razloga nije potraio. Spavao je s onom svojom kurvom La Fiammettom jer je tvrdio da je lake platiti nego tratiti vrijeme na zavoenje ena. Nisam se iznenadila to je poslao Michelotta da ukloni Alfonsa, ali bila sam uasnuta

-525-

Pompea

njegovom bezosjeajnou i nasmrt preplaena njegovom besramnou. "Ljudi kau da sam otila u Nepi oplakivati mua. To je istina, ali bilo je sloenije od toga. Oplakivala sam dvije Ijubavi - onu prema Cesaru i Alfonsu. Htjela sam razmiljati. Oito vie nisam mogla imati povjerenja u Cesara zbog njegove ljubomore, a moja je budunost pak bila vana za njegovu, kao i za budunost naeg sina. Razmiljajui o Giovanniju, doivjela sam neku vrstu otkrivenja, mogli biste to tako nazvati. Znate li tko je Heraklit?" Kimnula sam glavom. Naravno, ula sam za njega, ali znala sam malo o njegovoj filozofiji. "Cesar ga je jako volio. >Priroda voli prikrivanje<, rekao je Heraklit, to bi se moglo napisati za Cesara. Takoer, govori o logosu koji pravi red iz kaosa, ali samo ga nekolicina ljudi razumije. Dakle, u Nepiju, tijekom neke vrste filozofske sekunde, razumjela sam to. Vidjela sam savreno jasno to moramo uiniti. Napisala sam dva pisma. Jedno Cesaru u kojem sam ga preklinjala da me posjeti u Nepiju i da me zamoli da mu oprostim jer sam osjeala toliku alost da sam se bojala da neu preivjeti. Vidite, on nije bio jedini koji je znao govoriti lijepe lai ili navesti druge da vjeruju u njih. "Drugo je pismo bilo za Ercolea dEstea, a u njemu sam se ponudila kao ena Don vUfonsu. Znam. Nevjerojatna smionost, ali znala sam da je moj otac ve zapoeo provizorne pregovore, a za mene je to bilo jako vano. I za Giovannija. Moj je otac bio star i slab od nesretnog sluaja, a moj brat naoko od ljubomore nije bio pri pameti kada se radilo o meni, ak i kada je ono to je inae radio imalo smisla. Na koga sam se mogla osloniti ako ne na samu sebe? Pomou udaje u tako uglednu obitelj kao to je Este bila bih na sigurnom, bila bih dio poretka. Bez obzira na Cesara, tako bih bila najbolje osigurala Giovannijevu budunost." Prekinulo nas je obazrivo kucanje na vratima. "to je?" otresla se Donna Lucrezia. "Kardinal je poslao glasnika koji pita hoete li veeras veerati s njim", odgovorio je glas. "Molim vas, zahvalite kardinalu i recite mu da se jo ne osjeam dovoljno

-526-

Pompea

dobro. Veerat u u svojoj sobi." ekale smo u tiini dok se tihi koraci nisu udaljili. "Ovo nije razgovor koji bih htjela da drugi uju", rekla je Donna Lucrezia. "Voljela bih da sam vidjela lice vojvode Ercolea kada je primio vae pismo." "Njegov odgovor bio je jako spreman i uljudan. Nairoko sam mu pisala o svojoj religiji i zanimanju za znakove Kristove patnje na kriu te sam ga podsjetila da sam dokazala svoju sposobnost raanja zdravog sina", tada se ironino nasmijala, "i da upravljam imetkom u vlastito ime. Oh, i moda sam natuknula neto o ambicijama svojeg brata, kao i njegovim nedavnim vojnim uspjesima. Znala sam da e ga zanimati to to sam mu imala rei." "A Cesare?" "Doao je, kao to znate. Putovao je i pridruio se svojim etama radi jesenskog pohoda, a jednu je no ostao sa mnom. Da", rekla je primijetivi moj pogled. "No." "Kako je udno to su tajnoviti ljudi esto jo i teatralni! Uao je u sobu mojeg zamka u punom oklopu, gologlav, a izgledao je ba kao osoba iz vitekog romana i, ne rekavi ni rijei, pao je na koljena pa mi je poljubio rub haljine. Znate, Violante", njezin je glas postao udaljen, "toliko sam se puta upitala je li to bio posljednji zvuk koji je uo." "to?" "Zveket svojeg oklopa kada je pao s konja. I je li ga to podsjetilo, je li mislio na... no, nije vano, to je isprazno nagaanje. Jedan dio mene znao je da je to gluma. Oito nije jahao cijelim putem iz Rima u punom oklopu. Morao se zaustaviti ba pred Nepijem i staviti ga na sebe. Ali, drugi dio njega nije mogao misliti na nita osim na injenicu da je ondje, sam sa mnom, sa svom svojom lijepom kosom rasutom oko mojih nogu poput jezera vatre. Kleknula sam i zagrlila ga. Na trenutak to nas je moglo stajati svega. Vjerovala sam da zauvijek moemo tako ostati, zakljuani u staroj utvrdi, skriveni od svijeta ivjeti od Ijubavi." Iznenada sam osjetila udan poriv da je uzmem za ruke, da joj pokaem da nismo dijelile samo izgled, nego i divlje snove. "Odvela sam ga u svoju sobu i sama mu pomogla skinuti oklop kako nam nitko

-527-

Pompea

ne bi smetao. Mislio je... ono to mukarci uvijek misle, ali rekla sam mu ne jer sam imala neto vano rei. Izmotavao se, ustrajao da mu treba kupka, rekao da mogu govoriti s njim dok se bude kupao i da mu mogu oprati kosu jer sam mu je uvijek prala bolje od ikog drugog. Napunili su kadu. Razodjenuo se preda mnom kao da je bio kurva, a ja njegova muterija i njegova ljepota u svjetlosti vatre i vodenoj pari gotovo mi je slomila srce. Znao je da e se to dogoditi. "Ali, taj me put podcijenio. ekao je povoljnu priliku i posve se krotko okupao, a ja sam mu oprala kosu i rekla mu ono radi ega sam ga pozvala. Rekla sam mu da je otiao predaleko kada je ubio Alfonsa i da, koliko god se voljeli, nikad vie ne smijemo dopustiti da nas nadvlada strast jer smo trebali misliti na Giovannija, uvijek na Giovannija. "Rekla sam mu da znam da su on i tata raspravljali o mogunosti moje udaje za Alfonsa dEstea, zato sam i sama bila pisala vojvodi i uvjerila ga da u biti savjesna, pobona i lojalna snaha koja e uvijek staviti volju svojeg mua ispred volje svojeg oca ili brata. Bila sam natuknula da e moja prisutnost u Ferrari obuzdati bilo kakve namisli koje bi moj brat mogao imati u vezi s tom dravom jer e sigurno Ferrara postati njegov saveznik u tim okolnostima. Rekla sam Cesaru da mora nastaviti graditi svoju dravu i da e moja prisutnost u Ferrari osigurati njezinu sjevernu granicu, a Venecija se nee mijeati u njegove poslove dok ne bude dovoljno jak da je napadne. Jedan dan, rekla sam, na e sin biti kralj Italije. "Cesar je zapoeo drhtati. Pruila sam mu runik kada je izaao iz kade i omotala ga oko njega kao da je bio dijete pa pomislila da mi dodir njegova tijela ispod tkanine ne znai nita. Pokuala sam uiniti srce tvrdim kao staro kamenje koje nam je davalo zaklon, ali nisam uspjela. Namjeravala sam ga smjesta otpraviti, ali nisam mu mogla odoljeti dok mu je koa bila istrljana i mirisala je po sapunu. I tako mi... onda sam mu poeljala kosu dok se suila pored vatre i dolazila je no. "Kada sam se probudila idueg jutra, ve je otiao, zato sam znala da je razumio. To je bio na posljednji put. Otad neemo misliti na sebe, samo na Giovannija i na dravu koju emo mu izgraditi.

-528-

Pompea

"Razumijete li sada zato sam bila onako bijesna kada je upao u Urbino? To je bio nepromiljen in, ugrozio je ono radi ega smo se odrekli toliko toga. Izdao je nau Ijubav. Napravio je sprdnju od svega to sam rtvovala za njega." Zagledala sam se u nju. Nisam znala to misliti. U otkrivenju da je veliki Valentino, u jednakoj mjeri bi talijanskih tirana i talijanskih ena, cijelo vrijeme davao srce i pokornost svojoj sestrici nalazila se neka vrsta kozmike ale. Meutim, istovremeno njezina mo nad njim ispunila me strahopotovanjem. Igrala sam se pismima ne znajui trebam li se osjeati poaeno zbog njezina povjerenja ili povrijeeno zbog njezinog krajnjeg nehaja prema mojim osjeajima. Uzela sam grub etverokut neeg to je izgledalo kao komad posteljine na kojem su zamrljanom tintom boje ciglene praine pisale rijei zahvaljujui kojima sam donijela odluku: "Pio mi kae da Girolamo ima jaku narav i da je jako bistar. Dri ga blizu sebe, Lucia, i ne dopusti mu da zaboravi da je Giovanni moj nasljednik." Sada mi je preostao jedino moj sin - on je sve to je nastalo od Cesarea, mene i onog to je bilo izmeu nas, samo nas, bez posrednitva ili manipulacije Donne Lucrezije. Zato bi se on, kao ja, zadovoljio ostacima? Oduzet u ga Don Albertu i otii daleko, ondje gdje ime Borgia ne znai nita. Angela e mi pomoi i na kraju e Donna Lucrezia uvidjeti da je tako bilo najbolje. Tako Giovanni sigurno nee imati suparnika u borbi za oevo nasljedstvo. Pronala sam Angelu u naoj staroj sobi sa sluavkom. Pakirala se za povratak u Sassuolo. Kada sam ula, okrenula se prema meni prislonivi prsluk s crnim i bijelim prugama koji sam donijela iz Nepija. "Draga, smijem li ovo uzeti? Izgledao bi tako lijep kada..." Njezine su rijei zamrle kada mi je vidjela lice. Otpustivi sluavku, rekla je: "Znate, zar ne? Rekla vam je. Pitala sam se hoe li vam moda rei... sada. Hajdete, sjednite. Ovo je strano za vas." Otresla sam ruku koja mi je hvatala rukav. "Nemam vremena. Hoe dovesti Giovannija prije nego to on ode na spavanje." Angela je izgledala uasnuto, lice joj je bilo blijedo i otro na svjetlosti svijea koje su jo malo drhtale od propuha prouzroenog mojim dolaskom. Odvratila

-529-

Pompea

sam pogled na otvorene krinje, kutije razbacane po sobi i prazninu ispod njih. "Ona mu nee rei, zar ne?" "Ne, naravno. On je samo jo jedna izlika da nastavi govoriti o Cesareu." "Uznemireni ste. Malo se strpite. Sigurna sam da, kako stvari stoje, Giovanni moe priekati da ode u krevet." "Oh, prestanite biti ljubazni! Sada je malo kasno za to. Vi ste znali za... njih, Cesarea i..." nisam se mogla prisiliti naglas spojiti njihova imena, "cijelo vrijeme. Zato mi niste rekli? Kakva ste vi prijateljica?" inilo se da mi odgovor nudi predodba Giulija dok mu sjajna kosa pada na oiljke na licu. "Pokuala sam", viknula je, "pokuala sam tisuu puta, ali nikad niste htjeli sluati. Bili ste slijepi kao ono odvratno staro pseto kada se radilo o Cesareu." "Eto, sada sluam. Pomognite mi da dobijem Girolama. Recite mi kako da to uinim i nikad vie neu zasmetati nikom od vas." Isto sam je tako mogla zamoliti da ukrade nakit Donne Lucrezije ili zavede vojvodu Alfonsa. "Ubila bi vas prije nego to bi vam dopustila da ga imate. To je nemogue. Valjda ne mislite da je, samo zbog toga to je Cesare mrtav, odustala od svoje ambicije? Ona e se sada htjeti tu dvojicu djeaka vie no ikad. Vi se jedino moete nadati da ete viati Girolama ukoliko nastavite ivjeti kao da se nita nije promijenilo." "Ne. Kako bih to mogla? Odvest u ga. Ona se ionako zanima za Giovannija. Girolamo i ja moemo jednostavno... nestati." Pomislila sam na Gideonovo pismo i odjednom sam znala zato sam ga zadrala usprkos njegovoj drskosti, usprkos riziku. "Sada znam. Imam plan." Angela je upadljivo prekrila ui dlanovima. "Nemojte mi ga rei. Zbilja ne mogu sudjelovati u tome." "Ne, naravno, ne moete. Nikad niste ni mogli. Sretan put. Vjerojatno u ove noi spavati u djejoj sobi, zato ne oekujem da u vas vidjeti prije nego to odete." Slijedi Ijubav. ak i ako put vodi u kukavne kompromise, tajne i lai.

-530-

Pompea

Meutim, moe li je slijediti nakon to prestane biti osoba kojoj Ijubav neto znai? Dok je Marjam krotko ivjela u sluinskoj sobi utabanog poda i s loim namjetajem, nikad nije razumjela da Ijubav zahtijeva prvo vjernost samom sebi.

-531-

Pompea

E PILOG
CACHIQUIN, DAN ISPATANJA, 5 1 8 1 . GODINE Jutros su moji uvari napokon zakljuili da je sasvim bezopasno skinuti mi okove. Kada su me doveli ovamo, prikovali su mi rune zglobove i glenjeve za zid - mislim, prije pet ili est dana. Izbjegao sam ludilu boli i tromosti jer sam mislio na Boi koji sam proveo u Ceseni, kada sam bio najivlji i putovao sam incognito po planinskim selima, rvajui se, pleui i pijui previe njihovog estokog pia pa jebui njihove punake ene. Bio sam sretan, Lucia, tek jednostavno, nemarno sretan. Zna li zato? Ba zbog toga to nitko nije znao tko sam. Sada nemam puno vie rei o vremenu i nainu na koji sam sluila Donni Lucreziji Borgia, vojvotkinji od Ferrare. Otkad sam napustila Italiju, moj je ivot dio druge prie u kojoj nisam niija majka ili krinkama i pretvaranju, zato je neu ispriati. * Jedne srijede u svibnju u ferrarskoj se katedrali otpjevala misa zadunica za najplemenitijeg i najuzvienijeg vojvodu od Romagne i Valentinoisa, seigneura Francuske. Obitelj Este, dok su ispred nje ili njezini sveenici, a iza nje njezino kuanstvo, prela je preko trga na jarkoj sunevoj svjetlosti koja je ve nosila u sebi ljetnu estinu. Svi su nosili duboku korotu i crne su zastave krasile kuna proelja, a ak i stari Borso i rogonja Niccolo bili su prekriveni crnim vrpcama. Trgovine su bile zatvorene i zvono je turobno zvonilo u Albertijevu zvoniku. Nekoliko je graana stajalo u rezigniranoj i skeptinoj tiini. Da nije bilo duboke alosti njegove sestre koja je sakrila izgrebano lice ispod gustog vela i ruke u rukavice, Cesare bi bio umro od smijeha. Donna Lucrezia ustrajala je da djeca odu na misu, zato je ondje bila Camilla s dvije opatice iz Samostana Corpus Domini. Njezino je lice inilo malen, ozbiljan oval, a crvena kosa bila joj je skrivena bijelim velom novakinje. Don Alberto Pio ki, sluavka, sulonica ili dvojnica, nego sam samo ono to zbilja jesam. Ta ja nemam mjesta u ovoj prii o

-532-

Pompea

i njegova ena radije su sami doveli Girolama nego ga povjerili njegovim uiteljima, stoga je sjedio izmeu njih na klupi, a na licu mu je bio savreno ozbiljan izraz iako je cijelo vrijeme kakljao stariju Don Albertovu ker koja se vrpoljila pokraj njega u agoniji smijeha. Pobrinula sam se da dobijem mjesto odakle u ga moi gledati i razmiljati, ali ne o njegovu ocu koji je bio moja prolost, nego o budunosti koja e zapoeti u trenutku kada ova sluba Boja zavri i jo jedanput izaemo na sunce. im mi je Donna Lucrezia rekla da e Girolamo doi u Ferraru zbog mise, napravila sam planove. Saznala sam od Fidelme gdje je Gideon i napisala mu pismo premda sam sumnjala da e ga primiti prije nego to moj sin i ja i sami ne stignemo do obala Nove panjolske. Anonimno sam rezervirala brodsko putovanje iz Venecije, preko agenata tvrtke svojeg oca. Poslala sam ono malo prtljage koju sam htjela uzeti sa sobom u novi ivot i unajmila potanske konje za hitan put u Veneciju. Sve sam to obavila, a nitko nije ni u to posumnjao Valentino me nije tek tako izabrao za svoju ljubavnicu. Sada sam samo trebala ekati priliku da se domognem sina i odvedem ga iz Ferrare prije nego to itko primijeti da ga nema. Corte i zamak bili su u uobiajenom kaosu zbog gostiju koji su se natezali oko slobodnog prostora i prvenstva gubei se u naem labirintu soba i prolaza. Sada kada se kula Leone nije rabila, a vojvoda Alfonso dao je veliku Don Giulijovu palau svojem ljubimcu Niccolu da Correggiju, bilo je gore no ikad. Nisam sumnjala da e se ubrzo pojaviti prilika ukoliko budem drala oi otvorene. Ba kada je skup uutio i sluao Ippolitovu eulogiju. Don Albertova ki iz osvete je udarila nogom Girolama u cjevanicu. Zaurlao je od boli i povukao je za kosu. Ippolito je proistio grlo i premetnuo papire, a odrasli su pogledah dvoje djece kao da ih to zabavlja ili moda pak ozlojeuje. Don Albertova ena nagnula se i blago ih prekorila. Vidjela sam da se smijei keri i gladi Girolamove kovre. Primaknuo joj se i poloio joj glavu na nju, a obraz mu se prilagodio obliku njc- zina struka. Nastavila mu je gladiti kosu i za nekoliko sekundi oi su mu se zatvorile i zaspao je blago nakubljenih usta od zadovoljstva.

-533-

Pompea

Ippolito je progovorio i u njegovim elegantnim, besmislenim frazama, u tiini u kojoj ga ljudi sluali, ali ne i uli pitajui se koliko e on jo dugo govoriti i to e oni imati za veeru poslije mise, ula sam kako mi se srce slama. Slamalo se glasno, glasno kao razbijanje leda ili paljenje stakla, stoga sam pomislila da mi je najbolje otii iz katedrale prije nego to mi se srce posve slomi i privue pozornost skupa. Ili probudi moje dijete. Nisam namjeravala trati. Znala sam da se tako iskazuje nepotovanje, ali i to je bilo bolje nego raspasti se na komadie pred velikim damama i gospodom, uenjacima i trgovcima, svim okupljenim drutvenim staleima kojima nisam pripadala, nikad im nisam pripadala premda Girolamo jest. Donna Lucrezia pobrinula se za to. * Otplovila sam iz Venecije imajui na umu samo vrtlog slomljenih sjeanja koja je brod mojeg srca odbacio kada je potonuo. Nekoliko sam dana leala, patei od morske bolesti, muena mirisom naranaa i slijepim pogledom Bogorodice Stranaca, pored kaveza koji su se preobrazili u koare za hranu, crno meso i bijeli kruh, bijele kosti u crnom blatu, tamne oi, bijele zube i rijeke crvene kose. Mislim da sam prieljkivala vlastitu smrt. Bilo kako bilo, smrt je svojeglava i rijetko doe kada se za to molite. Oporavila sam se, naviknula sam se na plovidbu i poela razmiljati o tome kako u ivjeti. Sada sam ostala sama u grubom novom svijetu gdje je sve bilo mogue. U njemu nije bilo zakona jer jo nije imao ogranienja. Kada smo pristali na Azore, jedan od mladih asnika primio je vijest da mu je ena rodila prvo dijete. elio joj je poslati pismo, ali nije bio dovoljno kolovan u pisanju, stoga se nije znao izraziti onako kako je htio. Upitao me bih li mu mogla pomoi. Naime, jedine druge ene na brodu bile su kapetanova supruga, kojoj se nije usudio obratiti, i ene koje su ivjele u potpalublju, prale rublje i obavljale druge poslove za lanove posade premda to nije ukljuivalo pisanje pisama njihovim suprugama. Njegovi su osjeaji, mislio je, bili odvie profinjeni da bi ih podijelio s drugim mukarcem.

-534-

Pompea

Pomogla sam mu. Otkrila sam u sebi izvjesnu vjetinu u ureivanju i izraavanju uvstava drugih ljudi, a na ovaj ili onaj nain mnogo sam znala o pismima i moi napisanih rijei. Kada smo pristali u Villu Ricu, ve sam stekla ugled meu suputnicima. Iznajmila sam sobu u uurbanoj kui, dijelom krmi, dijelom prenoitu, dijelom javnoj kui, blizu glavnog gradskog trga, i novcem, koji mi je ostao poto sam platila mjesenu stanarinu, kupila sam pera i noeve za pera, posipa pijeska, izvjesnu koliinu tinte i listove istog pergamenta. Brat moje kuevlasnice izradio je znak za mene - iskieno pero naslikano na komadu srebrnastog drveta - i objesio ga na drvo mesquite koje je bacalo sjenu na plohu crvene praine koju je ogradila i nazvala svojom terasom. Ondje sam sjedila jutrima i veerima, za klimavim stolom poduprtim kamenjem, i pisala sam pisma za druge ljude koji su mi plaali za to. Moja kuevlasnica uzimala je svoj dio i procvala je zahvaljujui auri pristojnosti koja se stvorila oko njezine kue poput udnih, jarkih, neurednih cvjetova koji ponekad niknu posvud oko nas. Kada je saznala ono malo to sam bila voljna rei o svojoj prolosti, rekla je bratu da doda mojem znaku grub crte grba obitelji Este. Usuujem se rei da me Gideon pronaao zahvaljujui tome. Ljudi bi brzo stali u red. Ponekad sam imala nekoliko klijenata koji bi me ekali dok sam slagala orue u dobrohotnoj varavoj svjetlosti ranog jutra, u otroj plavoj sjeni mesquite. Zamolili bi me da napiem molbe za novac ili vijesti od kue, prosidbe, izvjea o uspjehu ili neuspjehu, pisma puna strasti ili ledenog odbijanja. Svjetlost je padala na ivote mojih klijenata kroz krmarski krov od palme, u mrljama i zarezima, okruena sjenom. Pisala sam molitve na malene listove pergamenta koje je trebalo vrsto smotati i ostaviti u pukotinama svetih stijena ili u crkvenim vratima koja su napukla na vruem slanom zraku. Pisala sam jednako lagano na panjolskom, latinskom, talijanskom ili francuskom, kao da je sloboda novog svijeta izbrisala jezine barijere. Meutim, najbolja su mi bila ljubavna pisma. Stekla sam neto slave zbog svoje sposobnosti uobliavanja nesuvislih zaljubljenih poriva u elegantne strasne fraze. Naravno, mnoge od njih nisu bile moje.

-535-

Pompea

" Toliko sam plakao da izgledam kao ovjek koji pati od snjenog sljepila. Molim te, poljubi mi oi i ublai ih posljednji put melemom svojih usana." Da je fraza bila moja, sumnjam da bih je se bila sjetila. Kada sam dodala posljednju krivulju na slovo a, podignula sam pogled i nasmijeila se jer sam znala da mukarac koji je cijele te noi bio plakao u Nepiju nije imao nikog tko bi mu poljubio oi, a nadala sam se da e se mladi ljubavnik koji je stajao preda mnom dok mu je budunost sjala na rumenim obrazima, bolje provesti. Klijent mi se naklonio, a iza njega, diui se iznad njegovog niskog vrstog tijela, stajao je Gideon, odjeven kao uroenik u bijelu pamunu tuniku s ispletenim pojasom arenim poput papige. Priekala sam da moj klijent stavi znak na pismo i dade mi novac. Gideon je gledao dok sam stavljala kuevlasniin dio nastranu i ostatak spremala u dep. "Mislio sam da emo se sresti", rekao je poloivi na stol pismo koje sam mu poslala iz Ferrare, "a onda mi je netko rekao da se u Villi Rici nalazi ena koja pie pisma za druge. Pomislio sam da je to vrijedno vidjeti. Jeste li ve primijetili da se moe doi u posve novi svijet, a u njemu je sve gotovo isto kao i u starom? Ja se nadam, a vi mi izmiete?" Razoarao me. Nije zvuao kao mukarac koji mi je pisao o vanosti otvorena srca dok se eka. "Plan mi je propao", odgovorila sam. Primaknuo je tronoac i sjeo ispred mene, stoga sam ga morala pogledati u lice. Premda se smijeio i oi su mu bile tople, bila je to umorna toplina, stari plamen. Nadlanice su mu bile iskriane opeklinama u raznim stupnjevima zacjeljivanja. "ekao sam vas mjesec dana u Ostiji", rekao je poloivi laktove na stol, "nakon to su krenule glasine da je Valentino mrtav. Mislio sam da biste se mogli predomisliti." Uroenica u panjolskoj haljini, lica obrubljenog raskonom mantillom, zastrugala je nogama i nestrpljivo uzdahnula iza Gideonova ramena. "Zatvoreno do dvadeset tri", rekla sam, "dok Sunce ne izae." Pokazala sam prstom prema zvoniku Crkve pravog kria. ena je otila i promrmljala neto na svojem jeziku, a Gideon se nasmijao. "Dakle, razumijete njihov jezik." "I vi biste mogli kada biste pokuali. Ona govori totonaki jezik. Sada ivim u

-536-

Pompea

Cachiquinu, a otamo oni dolaze." "A to je rekla?" "Ne elite znati." Slegnula sam ramenima. Oi su me pekle i ramena boljela od sati koje sam provela pogrbljena nad udnjama drugih ljudi. eljela sam jesti, a zatim provesti popodnevnu vruinu u snu bez snova. Nisam bila raspoloena za igre. "I tako sam pak bio u pravu", rekao je Gideon. "U pravu?" "Valentino je umro i vi ste doli ovamo. Na kraju. Je li va sin s vama?" Odmahnula sam glavom. Bojala sam se tunog okusa Girolamova imena u ustima. Gideon je ispruio ruku preko stola i prekrio moju ruku svojom ranjenom koatom apom. "Dajte da vas odvedem nekamo da neto pojedete." "Mogu jesti ovdje. Besplatno je." "Imam novca", rekao je. "Zapravo, imam poprilinu svotu." Primijetivi da sam pogledala njegovu odjeu, urodeniku tuniku i otrcan slamnat eir koji mu je leao na krilu, dodao je: "Odijevam se ovako zbog klime. Da sam znao da u vas danas vidjeti, bio bih se malo dotjerao." Primijetila sam da vie ne nosi zlatni ukras koji mi je pokazao onog dana kada me odveo na pecanje. "Neto se promijenilo, Gideone. Gdje je vaa ogrlica? Sto se dogodilo?" Slegnuo je ramenima. "Otkrio sam da stari nazori i novi svjetovi ne idu zajedno." Odveo me u krmu blizu dokova koja je bila neuglaena i jeftina, ali slavna po ribljoj juhi i dobrom vinu koje je vlasnik uspio odstraniti iz susjednog skladita koje je pripadalo Genovljaninu koji se obogatio trgovanjem vanilije. Gideon mi je rekao da i on pomalo uzgaja i prodaje taj zain premda najveim dijelom zarauje za ivot izraujui i popravljajui iane stalke na kojima se sue vitke crne mahune. "Odatle opekline", rekla sam. "Odatle opekline. Kada sam isprva doao ovamo, mislio sam da e biti lagano baviti se zlatarstvom. Napokon, ova je zemlja doslovno poploena zlatom i

-537-

Pompea

srebrom ili je barem puna zlatnih i srebrnih ila. Ali, uroenici vjeruju da je zlato sveta kovina. Samo ga njihovi sveenici smiju obraivati, ili su njihovi zlatari sveenici. Zapravo, nikad nisam shvatio o emu se tono radi. A ja... ne svia mi se nain na koji panjolci postupaju." Na trenutak lice mu se smrailo od mrzovoljnog gnjeva. "Skinuo sam privjesak i otopio ga. Zavrio je kao dio neke besmislene triarije koju sam napravio za mornarevu draganu. Koliina krvi koja se ovdje prolila zbog zlata ne ini ga dragocjenim, nego sramotnim." Onda se razvedrio. "Vanilija je puno bolja jer je zapravo ne moete uzgajati, samo se moete nadati da e loza narasti oko debala stabala koja posjedujete. Xanat kae da Bog daje crne cvjetove samo ljudima iskrena srca." "To je lijepo. Tko je Xanat?" Nije trebao odgovoriti. Mogla sam to zakljuiti iz varavog pogleda i naina na koji je progutao slinu, kao da je najbolje da mi ne da odgovor koji je bio pripremio. "Ah!" rekla sam. "Je li njezino srce iskreno?" "Guramo zajedno", odgovorio je. * Idui se dan vratio i opet ekao na kraju reda mojih klijenata pritisnuvi svoj stari eir na prsa. "Udajte se za mene, Estero", rekao je im je posljednji klijent otiao. "Prole noi nisam ni trenutka uspio zaspati. Nairoko sam raspravljao o situaciji s moljcima, komarcima i povelikim guterom, a svi su oni rekli da je to to sam vas opet ovako naao in providnosti pa su me poticali da vas zaprosim." Nasmijala sam se. Lini miii ukoili su mi se i upitala sam se kada sam se zadnji put nasmijala. "Ne zadirkujte me", zapovjedila sam. "To je ozbiljno." "Onda je prekasno." "A Xanat?" Slegnuo je ramenima. "Ona je uroenica. Njihovi su obiaji drugaiji." Tada mi je u sjeanje dola slika Judite s glavom Holoferna u koari koju nosi crna robinja. "Ljudi ba tako govore o idovima, Gideone, kao da mi nismo

-538-

Pompea

ljudi koji imaju osjeaje. Mislila sam da ste rekli da ste odbacili stare nazore. Xanat je ena. Nema razlike izmeu nje i mene." "Onda, zato ste ovdje ako ne da me naete?" Nisam mu to mogla rei. ak i sada kada je Donna Lucrezia umrla, ne mogu to rei njemu ni ikom drugom. Molim Boga da je unitila pisma. "Dok sam bila djevojica, imali smo domaicu po imenu Marjam. Jednom, kada sam stigla do svojevrsnog raskra u svojem ivotu, savjetovala mi je da slijedim Ijubav. Nisam bila sigurna je li tada znala o emu govori, ali kasnije sam otkrila da je znala. Pokuala sam slijediti njezin savjet. Pokuavala sam to kada sam dola ovamo i pokuavam to jo uvijek. ao mi je, Gideone, to je najbolje objanjenje koje vam mogu dati." "Onda se udajte za mene. Slijedite moju Ijubav." "To ne ide tako. Moram slijediti vlastitu Ijubav, a zbilja mislim da ne biste htjeli ii onamo kamo me ona vodi." Uzela sam pero, umoila vrh u au vode i oistila ga, a zatim sam ga odloila. "Ima jo neto to biste trebali znati o Cesareu Borgiji i meni, neto to niste saznali od Don Giulija. On mi je podario sina, ali i francusku bolest." Tako dugo dok je Cesare ivio, vjerovala sam u pilule gospodina Torelle, ali njegova je smrt raskinula sve moje veze s nadom, osjeajem na koji me upozorio. Bio je u pravu - on je obmana. Prije ili kasnije, uspijem li izbjei ugrizu zmije otrovnice ili groznici od koje koa postaje uta, ili groznici od koje mokraa postaje crna, umrijet u od sifilisa. "Vidite, bio je jako ljubomoran ovjek. Volio je igosati svoje ljubavnice." "Ja volim vas, Estero. Vi niste bolest." * Bio je u pravu, ali ona je krinka koju nosim, pogodan nain za skrivanje osjeaja. Dola sam u Cachiquin kada mi je zdravlje zapoelo poputati, ali nisam se planirala udati za Gideona. Pronala sam izvjesni mir promatrajui kako on i Xanat stare zajedno, isprepleteni kao stablo i loza. Rekla sam mu da u ivjeti s

-539-

Pompea

njim kao sestra pa to i inim. Ja sam odana teta njegovoj djeci, naizmjenino ih mazim i korim. Sve sam ih dovela na svijet i pokopala dvoje. Kuham i istim, pravim i popravljam stvari s Xanat te ponekad jo uvijek piem pisma umjesto drugih ljudi. Nije mi ostao nitko kome bih mogla pisati u svoje ime, nitko tko tono zna to rije sestra meni znai. Tako sam stigla do kraja. Podiem umorne oi sa stranice i gledam kroz otvorena vrata prema naem dvoritu od utabane zemlje, naim piliima, kozama i Gideonovoj radionici u kojoj izrauje stalke za suenje od eline ice iz Toleda. Pramenovi plavog dima prelaze mi preko vidika na umu u kojoj sva stabla nemaju nie grane i oko njih se obavija loza, a njihov se egzotini miris mijea s neugodnim vonjem zaarenog elika. Gideon kae da je Ijubav teak teret. Mislim na svoje roditelje, Marjam, Angelu i Giulija, Cesarea i njegovu Luciju i na dva mlada mukarca koji rastu u Ferrari ne znajui tko su njihove majke te uviam da u biti sretna nakon to odloim taj teret. Pogled mi privlai stablo narane sa svoje dvije zelene narane pune nade i ivahnim sjajnim liem koje svjetluca u tami ume vanilije. Pitam se eta li moj sin ikad po vrtu naranaa kada posjeuje Ferraru, sjedi li ikad u loi gdje je zaet. Kada sam poela priu, vjerovala sam da ovo piem radi sebe, ali sada uviam da sam to uvijek inila radi njega, djeaka crnih oiju i pametnog osmijeha, s rijekom crvene kose, djeaka kojeg sam voljela i ostavila.

-540-