A L I J A N A ME T A K:

IS LAMS KI KU LTU R NI S P O MENIC I

TU R S KO GA P ER IO DA
U BO S NI I HER C EGO VINI
DR AVNA TAMP AR IJA U S AR AJEVU
ALIJA NAMETAK
I I
TURSKOGA PERIODA
U BOSNI I HERCEGOVINI
D R A V N A T A M P A R I J A U S A R A J E V U 1 9 3 9
S a r a j e v s k a
s p
II 79
930.86(497.6):2Q(0.036.6)
0127445 COBIS S
,SASAH KIK1' - SARAj
_JxJM^
' m
\22J&&~
Pretampano iz Glasnika Ivz. Kraljevine Jugoslavije u Sarajevu, god. VII, br. 13
PREDGOVOR
Godine 1933 u ljetu pozvala me Matica Hrvatska da
napiem lanak o islamskim kulturnim spomenicima u Bosni
i Hercegovini za Umjetniki zbornik koji je namjeravala te
jeseni izdati, a u povodu stogodinjice Ilirskoga preporoda, iz
koga se razvila i sama ona. Iako nisam strunjak za arhitek-
turu i slikarstvo, a trailo se da uglavnom o tome piem, ja
sam se primio toga posla, jer sam sluei u sarajevskoj Drav-
noj srednjoj tehnikoj koli i druei se stalno s njezinim na-
stavnicima arhitektima, graevinskim ininjerima i slikarima
ipak stekao neto i toga znanja, a jo vie ljubavi za ovu
vrstu spomenika koje nam ostavie nai preci. Za nepun mjesec
napisah lanak, jer se urilo da se knjiga izda to prije. Urednik
Zbornika g. Ljubo Karaman, kustos Muzeja u Splitu, potvrdio
mi je prijem lanka, odabrao slike iz onih koje sam uz lanak
priloio i obeao lanak tampati.
No kako te tako ni slijedeih godina Matica ne izdade
najavljeni Zbornik, jer jo svi suradnici nisu svrili ni poslali
radove.
Godine 1937 u oktobarskom broju Glasnika Ivz. (go-
dina V, broj 10) napisao sam lanak Islamski spomenici u
Jugoslaviji u kome sam pledirao, da se ovi tragovi kulture
naih djedova i pradjedova ne zatiru naim nemarom ili
neumjenou. lanak je bio zapaen i neki muslimanski listovi
su se osvrnuli na nj, ili su ga skoro u cijelosti pretampali. To
me je ponukalo da isti lanak koji sam prije pet i po godina
poslao Matici Hrvatskoj tampam u naem Glasniku, jer
e, nadam se, dati povoda naem svijetu da izmijeni krivo ste-
eni sud, da nai preci nisu na kulturnom polju uinili koliko
T
4
su pretstavnici drugih vjera. Iz njega e se vidjeti, da su nai
preci, pored objekata za isto islamske vjerske svrhe, podizali
i vane objekte za sve graane ma kojoj vjeri pripadali: napra-
vili su na hiljade kilometara kaldrme, vodovode, esme, mo-
stove, sahat-kule i banje kojima su se i drugi osim muslimana
sluili. Tako su ovdje i opisani ne samo islamski nego i opi
kulturni spomenici turskoga perioda, kojima su hair-sahibije
(osnivai) muslimani. Naroito e me radovati, ako koji stru-
njak, nakon ovoga moga amaterskoga rada, nauno obrad isti
predmet.
Budui da je moj lanak ranije bio namijenjen uglavnom
nemuslimanskoj italakoj publici, on je ovdje donekle izmi-
jenjen, a i nadopunjen, jer se ovih zadnjih pet godina uz neko-
liko sitnijih priloga iz ovoga podruja, pojavila i jedna velika
radnja o jednoj grupi kulturnih islamskih spomenika, o hama-
mima (banjama) od Hamdije Kreevljakovia.
Ako ovim lankom uspijem da pobudim interesovanje
kod onog naeg islamskog svijeta koji die nove damije i
druge hajrate ili restaurira stare, da osjeti ljepotu naih sta-
rih kulturnih spomenika i da mu ona bude vodiem u ovoj
vrsti javnoga rada, cilj ovoga lanka je time postignut.
Sa r a j e v o , 20 decembra 1938.
Mjedena rozeta sa vrata
Husrev begove damije
Godine 1453, padom Carigrada pod Turke, poinje novi vijek bal-
kanskih zemalja. Iako su i ranije pale neke pokrajine na Slovenskom Jugu i
propala srpska drava, padom Carigrada za dugo vremena je zapea-
ena sudbina svih junih Slovena. Mladi i svjei turski narod, regrutovan
u prvo vrijeme iz nomadskih plemena, navalio je svom silinom na drave
balkanskih naroda. Posebna balkanska drava na historikom raskru
Istoka i Zapada, kraljevina Bosna, bila je poprite meusobnih borba
visokoga plemstva, te univerzalne katolike crkve i narodnog patarenskog
pokreta. Iscrpljena zemlja je podlegla 1463. sultanu Mehmedu el-Fatihu,
bosansko kraljevstvo je prestalo postojati, a velik dio patarena primi
islam.
Turska drava, sve do nedavna, bila je samo islamska drava, a kao
takva, spona koja je okupljala veinu muslimana svijeta oko centralne
linosti, halife, vladara nad turskom dravom i vrhovne duhovne linosti
nad veinom muslimana. U prvo vrijeme su Turci, kao osvajai, samo
muslimani, i, osim irenja islama sa irenjem dravnih granica i svoga
politikog prestia, Turci nisu imali aspiracija da turciziraju pokorene
1
6
narode. Kod nas u Bosni to im nije uspjelo ni kad su htjeli, jer smo imali
svoju nacionalnu dravu nekoliko vjekova prije nego su dijelovi naih
zemalja doli u sklop Turske carevine.
Nai preci u Turskoj carevini priroenom svojom sposobnou i jer
je prosperitet bio svakom osiguran ko je bio u islamu, dravnoj vjeri
Gazi Ali pa.ina damija u Sarajevu
turskog naroda, zauzee prva mjesta. Zauzevi Carigrad, Malu Aziju i
vei dio Balkanskoga Poluotoka, Turci su se ustalili u dravi velikoj
opsegom, vjerski homogenoj, s rijetkim oazama isto kranskim, kojih
7
je prema XVIII. vijeku bivalo sve manje, i bogatoj zemaljskim proizvo-
dima, a ta je drava postala i nasljednica bizantijske kulture i civiliza-
cije. Vrlo malen razmak vremena je bio izmeu turskoga naroda pod
nomadskim atorima i onoga u sjajnim palaama kasno-bizantijskog
sloga. Ondje gdje je prestajao stvarati preivjeli bizantijski duh, koji je
iz prefinjenosti naginjao u degeneraciju, nastavio je stvarati mladi turski
duh, svje i bez tradicija, jednostavan kao to su bili jednostavni atori na
turanskim visoinama.
I prvi islamski spomenici u Carigradu i svoj Turskoj, u koliko
nisu nastali na ranijim kranskim gradnjama preudeenima za novu
.
ejh Bagdadijin mesdid u Sarajevu
vjeru, nose biljeg jednostavnosti i smirenosti linija. (Ne treba zaboraviti
da je sultan Osman, zaetnik dinastije Osmanovia u Turskoj, ivio u
atoru, uvao svoje stado ovaca i poivao, iako sultan, na obinoj ovijoj
koici).
Prvi turski carevi su dobri muslimani, uvjereni da im je poziv
iriti s granicama Turske carevine i islam, pa iako su pretrli razne narode,
detronizirali mnoge vladare i prisvojili njihova imanja, oni ne troe
ogromne svoje prihode na svoj dvor nego na podizanje javnjih grade-
8
vina, u prvo vrijeme damija, koje su bile u prvim vjekovima islama, a u
nekim islamskim krajevima i danas, koliko mjesta gdje se vjernici oku-
pljaju na molitvu, toliko i kole gdje su se predavale razne znanosti. Prva
damija je sagraena u selu Kuba, na putu iz Mekke u Medinu. Kada je
Muhammed a. s. morao napustiti Mekku i kad se veina Njegovih prista-
lica ve bila sklonila u Medinu, 16 jula 622., krenuo je On sa svojim
vjernim drugom i kasnijim nasljednikom halifom Ebu Bekrom u
Medinu. Prigodom toga prvoga puta sagraena je damija u selu Kuba,
^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ koja je poznata pod imenom
Mesdidi Kuba. To je bio pro-
stor u pjeanom tlu, ograen radi
uvanja istoe, a vjernici su pri
molitvi okretali lice prema hramu
Mesdidul - Aksa u Kudsi - erifu
TB . f^ \ 'VW .fc<JM i (.lerusalemu). Kasnije, za boravka
Muhammedova u Medini, promije-
njen je smjer za stav pri mo-
litvi i to prema Kabi i gradu
Meki, starom Ibrahimovu (a. s.)
hramu, dotada nocionalnom sve-
titu Arapa, a otada prvoj vjer-
skoj svetinji svih muslimana. I
danas su sve damije na svi-
jetu napravljene u tom smjeru,
koji za Bosnu i Hercegovinu
iznosi oko 44 stupnja od suna-
nog juga prema istoku, a 38 stup-
njeva na istok od juga magnetske
igle. Aja Sofija, najprije crkva a
zatim damija, nije smjerom oltara
odgovarala svom pravcu kao da-
mija, pa je mi h r a b (oltar) po-
maknut u desno i pri molitvi
se vjernici poredaju u redove,
koji padaju koso na pobone zidove damije. Takva je damija u
nas Fethijja u Bihau.
U prvom vijeku turskog vladanja u naim krajevima graditeljstvo
je u Turskoj na veoma visoku stupnju. Mimar Sinan (14901588), naj-
slavniji turski graditelj, podie nevjerojatno velik broj javnih i privatnih
zgrada u Carigradu i ostaloj Turskoj, a jedno njegovo djelo je i u Bosni,
most Mehmed pae Sokolovia u Viegradu. U monografiji o ovom
velikom graditelju, koju je 1931 napisao i izdao Ahmed Refik, nalazi se
Fatime-kadun damija u Mostaru
9
jedan popis, koji je istonjaki basnoslovan, ali obzirom na dug ivot
ovoga graditelja dosta vjerojatan. Mimar Sinan je sagradio: 81 d a mi j u ,
50 me s d i d a , 26 t u r b e t a (mauzoleja) i d a r u l - k u r a a (zgrade, u
kojima se tumaio Kur-an), 14 i ma r e t a (javnih dobrotvornih kuhinja),
55 me d r e s a (kola, u kojima se sticala srednja i visoka naobrazba),
3 bolnice, 8 mostova, 16 k a r v a n s a r a j a (hotela sa sobama za goste i
stajama za karavane), 33 dvorca, 6 magazina i 32 banje. Lako je mogue da
je pod uiteljevo ime dola i gradnja kojega darovitoga uenika, kojih je
imao Sinan sigurno velik broj.
Iako i prije Mimara Sina-
na ima u Bosni i Hercegovini
damija i drugih javnih zgrada,
ipak su sve one znamenitije na-
stale u doba Sinanovo i malo
iza njegove smrti.
Prva damija bie ona u
istonoj Bosni u Gornjem Po-
drinju, u mjestu Ustikolini, gdje
je bilo prvo sjedite turskih
vojskovoa, koji su zavladali
ovim dijelom Bosne. Nekoliko
godina prije definitivnog pada
Bosne pod Tursku i u Vrhbosni,
kasnijem Sarajevu, ima damija.
Te prve damije, a veina
i onih koje su kasnije nastajale,
su sasvim jednostavne zgrade,
kvadratine baze, nevisokih zi-
dova i obinog bosanskog drve-
nog krova. I zidovi su esto od
balvana, oblijepljenih bukom
i obijeljenih vapnom. Zidovi su
rijetko od kamena, osim teme-
lja pod zemljom i nevelik dio
iznad zemlje, gdje se nastavlja e r p i , cigla na suncu peena. Radi
kia i snjegova, od kojih bi ovakvi zidovi stradali, krov se nadastire daleko
izvan zidova i strm je da se na njemu snijeg ne zadrava. Uz damiju je
prizidana i mu n a r a ili je, jo obiajnije, naslonjena uz desni (zapadni)
zid damije iznutra kraj ulaza, pa prolazi kroz damijski krov. Munare su
od kamena ili od drveta sa spiralnim stepenicama unutra do e r e f e t a ,
odakle mu e z i n doziva vjernike na molitvu. Horizontalni presjek munare
je najee poligon, pri dnu obino kvadrat, a iznad njega 12-erokut.
Vrata Husrev begove damije
10
Odmah uz damiju sa sjeverne strane, gdje je ulaz, ima redovno ha j a t
(trijem), u visini neto iznad poda damijskoga, a izdignut prema
ulici za kojih 50 cm. Od ulice je hajat ograen, ako damija nema jo i
dvorite i groblje oko sebe, drvenom ogradom. Skoro redovno pred da-
mijom, u damijskom dvoritu ili na ulici ima i e s ma , gdje se u z i ma
a b d e s t .
Prema tome, gdje je u okolici bilo ljepeg graevnog materijala,
i graevine su ljepe. Gdje je bilo sedre ili miljevine koje se dadu lako
obraivati, tamo su i graevine elegantnije, njenije i prefinjenije (vidi
izradu erefeta Roznamedi Ibrahim ef. damije u Mostaru).
Trijem Husrev begove damije
Hercegovake su damije oblikom dosta sline bosanskima, jedino
su sve od kamena, pa i munare, a kameni je i krov. Seoske damije, kao i
one u gradovima iji osnivai nisu bili bogati, imaju i munare kvadratine
baze, a erefeta su samo markirana s etiri prozora, kroz koje muezin pro-
moli glavu kad o k u i e . Takva munara se zavrava piramidom. Veina
mostarskih damija je od slatkovodnog vapnenca (Ca C 0,), mukle milje-
vine, koja se obino zove t e n e l i j a . Ovaj kamen, otporan na zraku, je
vanredno pogodan za izraivanje raznih figura i ornamenata. Zato skoro
sve mostarske damije imaju minuciozno izraena stalaktitima ukraena
e r e f e t a , mi h r a b e , u r s o v e , mi mb e r e , i ma h f i l e .
11
U koliko se i danas podiu damije u pojedinim mjestima Bosne i
Hercegovine, sve su graene prema spomenutom opisu.
Skoro u svim gradovima Bosne i Hercegovine u kojima je bilo vie
damija bile su i mu s a l l e , tj. mjesta za zajedniki namaz svih musli-
mana dotinoga mjesta u petak ( duma) i na B a j r a m e. Ali kad je
nakon gubitka Undurusa, Like i dalmatinskog Zagorja islamsko stanov-
nitvo u Bosni i Hercegovini radi stalnih ratovanja i epidemija se prori-
jedilo, u mnogim mjestima je naputeno zajedniko klanjanje na musal-
lama, jer nisu htjeli muslimani da inovjerci opaze kako su brojano opali.
Danas tek u nekoliko mjesta Bosne i Hercegovine odrava se lijepi vjerski
Mahfil u Husrev begovoj damiji
obiaj klanjanja Bajram-namaza na musallama (Konjic, Teanj i ne znam
da li jo gdje drugdje) dok se u mnogim mjestima sauvalo ovo ime za
neke trgove koji su kasnije nastali na naputenim musallama. Musalle su
bile kao ograena livada s mihrabom, gdje je imam stajao pri namazu.
U Donjem Kamengradu (kod Sanskog Mosta) za musallu (koja je pred
svjetski rat pokrivena kubetom) postoji narodna tradicija, da je tu sultan
Mehmed El-Fatih klanjao pred vojskom dum'u. Njegova je vojska zaista
i osvojila Donji Kamengrad, ali se ne zna, da li je ba i sam sultan dopirao
12
Najznamenitiji graevni period u Bosni je cijelo 16 stoljee, a za
giad Sarajevo od godine 1521 do 1541, kada je bio carski namjesnik na
Bosni Gazi Husrev beg. Izmeu stalnih ratova i prodiranja s turskom voj-
skom u zemlje austrijskoga cara i madarskoga kralja ovaj veliki dravnik
i pobjedama ovjenani vojskovoa je zatitnik i podupira svakog kul-
turnog nastojanja u zemlji. Najznamenitije njegovo djelo je damija u
Sarajevu, koja se zove njegovim imenom, sagraena godine 1530. Graditelj
joj je Mehmed iz kole Mimara Sinana. Damija Gazi Husrev begova je
jedina u Bosni, kojoj baza nije ni kvadrat ni paetvorina nego poligon.
Srednja laa damije pod glavnom kupolom je kvadrat sa stranom
od 13 metara, ali kupola, 26 metara nad podom damijskim, ne poiva
Mihrab i mimber Gazi Husrev begove damije u Sarajevu
s june strane na zidu nego na velikom luku, na koji se naslanja jedna
polukupola, visoka 16 metara, nad produenim dijelom srednje lae. Tim
produenjem je damija postala prostranija, ime je omoguen smjetaj
veeg broja vjernika prigodom molitve. Radi istoga cilja damija je pro-
irena s dvjema pobonim laama (tetimmama) kvadratinih baza, sa stra-
nicom od 6.5 m, presvodenim kupolama, visokim nad podnicom 14 m.
Begova damija svojim savreno jednostavnim tlocrtom, njegovim
loginim i konstruktivnim razvijanjem u prostornu masu vanrednih pro-
porcija, djeluje neobino monumentalno, a uz to i skladno. . . . Glavni
13
prostor, kroz uspjele omjere irine naprama visini i to vie kroz jedno-
stavnu i smiljenu diobu masa, djeluje dinamiki i mnogo prostranije nego
to su same dimenzije. To je velika zasluga neimara, koji s manjim dimen-
zijama prostora postizava znatno vei dojam prostornosti. Iz donjega
kubusa glavnog prostora sa lijepim bogatim stalaktitima, pandantivi ine
prelaz u tambur, pa zatim na kugleni odsjeak svoda. (Ing. Mato Bajlon).
Osim ovoga glavnoga prostora damije, srednje lae i dviju spo-
rednih, natkrivenih trima kupolama i jednom polukupolom, damiju vee
s prostranim dvoritem predvorje, natkriveno s pet kupola, od kojih je
srednja neto vea od drugih, naslonjenih preko pandantiva na sjeverni zid
damije, etiri granitna stupa i dva pobona zida.
Koski Mehmed paina damija u Mostaru
Munara uz damiju je prilino glomazna i disharmonira, ali onakva
kakva je danas, nije djelo graditelja damije nego se vjerojatno preure-
ivala tokom vjekova, a kad je pred okupaciju sagraena pravoslavna
crkva u Sarajevu, koje je zvonik nadvisivao munaru Begove damije, na
zahtjev muslimana produena je munara da bi nadvisivala zvonik.
Ostale damije u Bosni i Hercegovini su prostorno manje i izgrad-
njom jednostavnije. Medu naroito lijepima su Gazi Ali paina damija
(sagraena 1561) i Careva u Sarajevu (ona iz godine 1459, to ju je
sagradio Isa beg poruena je i na njezinu je mjestu 1565 sagraena ona,
14
Musalla Mchmcda El-Fatiha
u Donjem Kamengradu
koja i danas postoji), Karadozbegova
u Mostaru (1557), Ferhad paina u
Banjoj Luci (1583), Alada damija
u Foi (1550), Kalaun .lusuf paina
damija u Maglaju i Kizlar agina u
Varcar-Vakufu (1593). Sve one imaju
kvadratinu bazu. etiri zida se preko
pandantiva, obino ureenih bogatom
grupacijom stalaktita, produuju u
oktogoni tambur, s uglatim ili okru-
glim prozorima, na svakoj pojedinoj
ili svakoj drugoj strani oktogona, ili
bez njih, a na tamburu poiva kupola
prekrivena olovnim ploama ili, u
novije vrijeme, bakrenim. (AHpaina
damija na Buni ima na kupoli izlje-
venu plou od betona.) Sve one imaju
predvorje natkriveno manjim kupo-
lama, koje se naslanjaju na damijski
zid i zid nastavljen na stupovima.
Hercegovake damije uz to imaju
jo i poseban krov, koji se prua od
ovih kupola nad predvorjem, na dvo-
rite do 2V4 do 3 metra iznad zemlje,
mmmmammmmmmmmmammmmmm
to ih titi od velika vjetra. Pored
toga, kako su hercegovake damije
veinom pravljene od miljevine, koja
je podesna za izradu svakojakih uresa
i ornamenata, sve su munare, od-
nosno e r e f e na njima, m ih r a b i
i m i m b e r i okieni ukusnim sta-
laktitima.
U nekim mjestima su kasnije
uz damije pravljeni duani, pa je
vrlo esto strancu teko razabrati
gdje je ulaz u damiju. (Na pr. ek-
reki Muslihuddinova damija u Sa-
rajevu). Sulejmanijja damija u
Travniku pak nainjena je tako, da
su u prizemlju duani,a damija je na
prvom spratu. U Kulen Vakufu sultan
Ahmedova damija poiva na svodo-
vima i ispod nje je glavna ulica.
Cesta ispod Sultan Ahmedove
damije u Kulen Vakufu
la
U veini damija u Bosni i Hercegovini ma h f i l je prilino malen
prostor izdignut nad podom damijskim 2V
L
do 3 metra, a u desnoj strani
damije odmah do ulaza. Povrina mu je svega desetak metara, i redovno
na njemu bi bilo mjesto samo muezinu. Ali u nekim damijama, koje je
Gazi Husrev begova damija u Sarajevu
posjeivalo mnogo vjernika, mahfil nije nainjen samo za muezina nego
i za demaat, pa je proiren du cijelog sjevernog zida. U nekim dami-
jama, osobito u Bosanskoj Krajini, mahfil je produen jo i uz istoni i
16
zapadni zid, pa na njemu moe klanjati malo manji broj vjernika nego
u glavnom damijskom prostoru.
Fethija damija u Bihau ima mahfil na dva sprata, jedan iznad
drugoga, ali samo uz sjeverni zid kod ulaza.
Mahfili su graeni obino od drveta, ali esto su im stupovi od
kamena, s kapitelima lijepo ukraenim.
U prva vremena su u islamskom svijetu damije sluile osim za vjerske
obrede jo i kao kole, u kojima su ueni ljudi predavali nauku omladini,
obino iza sabaha i iindije.
Sluai su pravili h a l k u (krug) oko predavaa, koji je predavao
razne teoloke znanosti i teologiji pomone nauke. Kasnije se kod islam-
skih naroda, najprije kod Arapa, otvaraju posebne kole ito: me k t e bi ,
poetnike, i me d r e s e , gdje se sticala
srednja i via naobrazba. Prvu je medresu
osnovao Nizamul-Mulk Tusi u Bagdadu
godine 1067, koja se po njemu zove Niza-
mijja. Bogati ljudi su podizali damije, a
uz damije, obino preko puta, i medrese,
gdje su sluai imali potpunu opskrbu bes-
platno, da se materijalno osigurani mogu
intenzivno baviti naukom. Sve nae medre-
se iz turskoga doba su pravljene na isti
kalup. Prema dvorinim vratima damije
su dvorina vrata medrese. Usred medre-
sanskog dvorita je a d r v a n, gdje se
moe uzeti a b d e s t . Okolo dvorita su
,-., ...
v n
. . .. sobe za jednoga s o f t u (sluaa) ili dvo-
Dzamija Ali pase Rizvanbegovica
J b v
>
na Buni jicu, od kojih je po nauci mladi duan slu-
ati starijega, a prema glavnim dvorinim
vratima je d e r s h a n a (predavaonica). Prema tome da li je osniva
zadubine bio vie ili manje bogat i medrese su pravljene s vie ili manje
komfora i smisla za umjetnost. Naroita je umjetnina Gazi Husrev begova
medresa u Sarajevu, zvana spoetka, Selukijja, jer ju je Gazija napravio
na ime svoje matere Seluke, keri sultana Bajezita II, ili kasnije kur -
u ml i j a , jer je bila olovom pokrivena. Okolo nutarnjega dvorita
poredano je dvanaest kvadratinih soba presvodenih kupolama, koje
poivaju na masivnim zidovima to na vrhu prelaze u jednostavne pandan-
tive. U dnu dvorita je d e r s h a n a , u koje su nad ulazom iz atrija sta-
laktiti kvaderskih oblika. Kako svaka sobica ima i pe, graditelj je nainio
visoke dimnjake prekrivene strmim piramidalnim pokrovom, takoer
presvuenim olovom. Dimnjaci su od cigle i kamena u slojevima. Uope,
17
f
itava ova medresa je jedno malo arhitektonsko remek djelo, koje je u
novije vrijeme izgubilo neto od svoje draesti, jer su izvoene i neke
promjene. (Izvaeni su stari na luk svedeni prozori i umetnuti novi uglati.)
Suprotno od Gazi Husrev begove damije dojam prostornosti medrese
je manji negoli su stvarne
izmjere, jer njena odlika
nije u prostornom djelo-
vanju, to je neimar ovdje
odlino uoio. Trebalo je
stvoriti neto strogo i
isto u proporcijama kao
to je ist ivot i stroga
disciplina odabranih za
muderise (nastavnike). Kad
unie ovjek u centralno
dvorite, osjea se odije-
ljen od svijeta, od vanj-
skog ivota i kao posve-
en nekom drugom misao-
nom i lijepom ivotu, a
plavi komad neba, koji se
kroz okvir arkada vidi, po-
buuje jo jae misao bes-
krajnosti. (Ing. M. Bajlon).
U Bosni i Hercegovini
esto i u vrlo zabitnim ka-
sabicama, pa i selima, bilo
je za turske vladavine oko
100 medresa, koje su, u
ona vremena, bile donekle
i srednje kole, no malo
/ ih je bilo solidno izraenih
da bi arhitektonski mnogo
znaile. Drukije njihov je
znaaj za kulturno podi-
zanje naega svijeta u
vjersko-obrednom pravcu
bio velik.
Mektebi su bili obino male i neugledne zgrade i kao takve u
arhitekturi ne znae nita. Koji su se do danas sauvali vie bi mogli
posluiti kao tuitelji naih predaka, da se vidi gdje su neduna djeca
zatvarana da bi mahinalno uila principe uzviene vjere islama, a esto ni to.
Munara Rozname-
dijine damije
u Mostaru
Jedan od est prozora
Roznamedijine damije
u Mostaru
18
Misticizam (arapski: tesavvuf) je religiozno filozofski pravac.
Pristae ove struje tvrde, da je nemogue spoznati Boga putem znanosti
i vjere, nego jedino uvstvovanjem i enjom za Njim. Priroda, koja
ovjeka okruuje, a i sam ovjek, odraz je boanskog bia: promatrajui
svijet i njegove pojave ovjek e doi do iste spoznaje o boanstvu.
ovjek je kaplja vode, koja konano mora utonuti u beskrajno more
boanstva kao u svoj praizvor. Sve stvari materijalnog svijeta proete su
boanskim duhom i upuuju na Boga.
Da ovjeja dua doe dakle do iste spoznaje Boga treba pregaziti
sve to ima veze sa ovim svijetom i uriti se putem ljubavi praizvoru
vasione, da se konano utopi u
njemu . . .
Neograniena odanost i slijepa
pokornost prema Bogu i starjeini
uope je karakterna crta ovih ljudi
( de r vi a ) . Starjeina zadaje nova-
ku i duhovne vjebe, koje ovaj stalno
obavlja. Ove se vjebe mogu vriti
pojedinano, a i u zajednici pod vod-
stvom starjeine. Za zajedniku mo-
litvu dervia odreena kua zove se
tekija. (Dr. air Sikiri).
De r v i i su se sastajali da
obavljaju zikr u t e k i j a ma ili
h a n i k a h i ma . Hanikah se od te-
kije razlikuje tim, to dervii u
njemu stiu potrebnu vjersku nao-
brazbu. U islamskom svijetu ima dva-
naest glavnih dervikih redova, koji
su bili zastupani i u naim krajevima.
Do godine 1931 bio je sauvan jedan hanikah, to ga je podigao
Gazi Husrev beg u Sarajevu. Od poara je stradao dva puta, a od ruenja
upravo u svojoj jubilarnoj (400) godini, kad je morao ustupiti mjesto
jednoj dvokatnici, gdje je sada smjetena Gazi Husrev begova medresa.
Moda nije ni zgodno da se medresa (kola) nalazi u ovako ivom
dijelu grada, ali svakako je bio grijeh zaguivanje Gazi Husrev begove
damije visokim zgradama u koje je poela tonuti ve odmah iza okupa-
cije. Ruenje hanikaha, koji odavna nije sluio svrsi, i nadozidivanje na
njemu zgrade za Gazijinu medresu bio je atak na estetsku cjelovitost to
Stalaktitima ukraeno erefe
Roznamedi Ibrahim ef. damije
u Mostaru
19
su je inile damija, kurumlija i hanikah kao jezgra Sarajeva i njegove
arije, i drugdje, u kulturnijem svijetu, ne bi bilo dozvoljeno ruenje
ovakvih lijepih kulturnih spomenika, makar to i imalo praktine koristi,
Dvorite medrese Kurumlije
Dimnjaci Gazi Husrev begove (Kurumlije) medrese
kao u ovom sluaju gdje je jedna utrnula Gazijina ustanova ustupila
mjesto jednoj ivoj njegovoj ustanovi.
20
Oko dugog a uskog dvorita sa adrvanom u sredini bile su
samice, ispred kojih je jedan dio dvorita bio natkriven, a krov su
drali vitki kameni stupovi. Do 1931 godine dralo se samo jedno krilo
ovoga hanikaha, jer je jedno ranije u poaru nastradalo, pa se nije ni
obnavljalo.
Tekija ima jo ponegdje u Bosni, a osobito u fojnikom srezu.
esto su to obine kue, u kojima je privatni stan kojega eha, a drugi
d e r v i i ili mu r i i iz toga mjesta dolaze tu i obavljaju zikr (obrede).
Poznata je Sinanova tekija u Sarajevu, sagraena prije 1693. Znamenita
je tekija na Oglavku u srezu fojnikom.
Trijem u Husrev begovu Hanikahu
(ne postoji vie)
Islam zahtijeva od svojih sljedbenika naroito i tjelesnu istou-
Musliman mora prije molitve oprati pojedine dijelove tijela, koji nisu
pokriveni odjeom, ime dolaze u direktan dodir sa zrakom. To pranje se
zove abdest. Nakon izvjesnih tjelesnih inova moraju se musliman i musli-
manka bezuvjetno okupati. Radi toga ima i u najsiromanijoj musliman-
skoj kui banja, pa makar to bilo i sasvim primitivno ograeno mjesto
21
u sobi. Nije onda udo, da je javnih banja bilo i po malim mjestima ito
ne jedna nego i po vie ih. U 34 mjesta Bosne i Hercegovine za turskog
vladanja u njima postojale su javne banje. Danas malo selo Blagaj kod
Mostara, imalo je nekada dvije javne banje, dok na pr. Mostar ima sada
jednu, a i ta radi samo 3 dana u sedmici, i uza sve to je Mostar u zavidni-
jem poloaju od Sarajeva, gdje nema ni takve javne banje kakva je
mostarska. U Sarajevu je prva banja nainjena 1462, dakle godinu prije
pada bosanskog kraljevstva. Osniva joj je osniva i Sarajeva Isa beg,
a i danas, preudeena na mjestu postanka, slui svojoj svrsi. Godine 1914
je prestala raditi Gazi Husrev begova banja. Ona je potpuno sauvani
tip starih glasovitih turskih kupalita, u kojima
se metoda kupanja sastoji u tome, da posjetnik
prolazi kroz sistem odaja (soba), u kojima tem-
peratura postepeno raste, te je prema tome i
parna atmosfera u njima raznoga stepena.
(Truhelka). U ovoj banji dolazi osvjetljenje s
poligonog prozora s vrha kupola u pojedine
pregratke. Iako je ova zgrada mogla jo uvijek
sluiti svrsi, za koju je napravljena, danas se
nalazi u njenim prostorijama krma i kavana.
Posluiti openitosti bilo je geslo onoga
bezbroja naih predaka, koji su svoje veliko
bogatstvo troili na javne ustanove kojega bilo
reda, od velebnih damija u gradovima do
neznatnih esama na planinskim putevima.
()groman broj esama i adrvana je podignut u
Bosni i Hercegovini, mnogima se i ne znaju
zakladnici, ali na usamljenu putu u bezvodnu
kraju, kad se nade ovakav trag kulturna ovje-
ka, dohode putniku pred oi uobiajeni natpisi
s esama:
i|# \ Jf *M J* >
Starije esme su jednostavnije, obino bez natpisa, mlade su vrlo esto
vanredno finih oblika s kienim natpisima, koji slave zakladnika i biljee
godinu gradnje. Narodna tradicija vee nastanak gradnje ovakvih esama
i vodovoda s raznim dt^gadajima i linostima. Izgradnja goleme esme
od steaka zvane Careve vode na planini Romaniji pripisuje se sultanu
Mehmedu el-Fatihu, osvajau Carigrada i Bosne.
Za vodovod u Mostaru postoji prianje, da je zadubina nekoga
stranca, kojemu se svidjelo to mjesto, pa je odluio da o svome troku
dovede vodu iz rjeice Radobolje iz sela Cima. Po narodnoj tradiciji, taj
Sahat-kula
u Donjem Vakufu
22
je ovjek dotjerao u Mostar tovar zlata na magarcu i svega ga utroio
dok je vodu doveo do mostarske periferije. Kad mu je nestalo novaca,
prodao je magarca, i za dobiveni novac nastavio s gradnjom. ovjek, koji
je kupio od njega magarca, poklonio mu ga je, a ovaj ga je ponovo
adrvan pred Koski Mehmed painom damijom u Mostaru
Vrelo Rotim u selu Rotimlji kod Stoca
prodao i nastavljao s gradnjom. etrdeset je puta prodao istoga magarca
i etrdeset puta su mu ga Mostarci poklonili, dok je vodu doveo u grad.
Tako kae narodna tradicija, dok povijest zna Roznamedi Ibrahim
efendiju kao hair-sahibiju mostarskoga vodovoda.
23
U dvoritima veih damija, medresa, a i u pogdjekojoj veoma
bogatoj privatnoj kui, podizani su a d r v a n i (vodoskoci). Obino su
ograeni drvenom ogradom s vie irokih vrata. Uz ogradu su drvene
Most sultana Sulejmana (stara uprija) u Mostaru
Most preko Neretve u Konjicu
klupe za odmaranje i hladovanje. Bazen, iz koga iskae voda, je podignut
iznad dvorine ravnine. Na stranama bazena su esme, a pred svakom
24
Tipovi niana: 1) iz vremena fetha, 2) vojniki sa sarukom, 3) derviki,
4) hadijski (trgovaki), 5) jeniarski
25
6) i 7) hodinski (hadijski), 8) djevojaki sa santraem i
9) enski iz prologa vijeka
26
esmom pravilno isklesan i uglaan kameni kvader, na kojemu stoji onaj,
koji uzima abdest. Iz sredine glavnoga bazena izdie se na kamenom stupu
drugi mnogo manji, a u njemu je vodovodna cijev, iz koje izbija voda uvis
Niani kod Ali paine damije u Sarajevu
Niani na grobovima brae Celja u Sarajevu (Maguda)
i prelijeva se preko oboda maloga bazena u veliki. I veliki bazen a i manji
s njim su prekriveni eljeznom mreom u obliku kupole. adrvani u da-
mijskim i medresanskim dvoritima obino su natkriveni krovovima, koji
27
poivaju na est ili osam drvenih ili kamenih stupova. Kameni stupovi su
ili zidani ili klesani iz jednoga komada. Krov je u obliku kupole, prekri-
vene olovnim ploama ili je obini strmi krov, u Hercegovini, kao i u kua,
od kamenih ploa.
Najvelianstveniju sliku pruaju mostovi turskoga perioda u Bosni
i Hercegovini. Ove zemlje u rimsko doba i doba svoje samostalnosti su
neprohodne praume s vrlo blijedim tragovima civilizacije, bez veih
gradova i bez dobrih cesta i mostova, koji bi vezali kraj s krajem i dovo-
dili u doticaj narod s na-
rodnim. Ono stoje posto-
jalo do 1463 i 1483, do
pada ovih dviju pokra-
jina, je skoro bez ika-
kva znaenja prema o-
nome to se podie pod
konac 15 i kroz 16 i 17
vijek. U svoje vrijeme
se na pr. govorilo i
pisalo da su stupovi u
predvorju Gazi Husrev
begove damije uzeti od
neke crkve u Blauju.
Crkva s onakvim stu-
povima bi bila toliko
golema, da bi bez sum-
nje bila poznata u cije-
lom ondanjem kran-
skom svijetu, dok me-
utim o njoj nema ni
spomena. Mrnja na
Turke, zavojevae na
junoslovenske narode,
prijeila je da se prizna
i ono to su oni, ili
pravije, Bonjaci i Her-
cegovci za turskoga pe-
rioda, privrijedili kul-
turi i civilizaciji ovih krajeva poriui im svaki smisao za duhovni
napredak. Tako se i nastanak raznih mostova pripisivao bez ikakva
povoda Rimljanima, samo da se ne bi reklo da su islamski kulturni
spomenici.
Nian Omer age Baia kod Glamoa
28
Najznamenitiji je most ovoga razdoblja mostarski, graen od 1557
do 1566. Graditelj mu je Hajrudin, suvremenik Mimara Sinana, to se
vidi iz monografije o Mimaru Sinanu od Ahmed Refika (II knjiga,
5 strana); Evlija elebija u VI svesku Sejahatname pripisuje ga Koda
Mimar Sinanu. Prvi turski geograf atib elebija ga pripisuje jednom
domaem majstoru stolaru, koji ga je napravio nakon to ga nije mogao
podii Sinan. Jedan ferman, sultana Mehmeda IV od 14 marta 1649 koji
se nalazi u Zemaljskom Muzeju u Sarajevu pod br. 3930, zove mostarski
most imenom sultana Sulejmana
(umro pod Sigetom 1566). U jed-
noj turskoj me d mu i (biljenici
raznoga sadraja), koja se sada
nalazi u Jugoslavenskoj Akademiji
u Zagrebu, ima biljeka da je
most tvrave Mostara ponovo
sagraen 24 X 1557 pod nadzorom
Karadozbega, a po nalogu Hajda-
ra, zapovjednika Hercegovine.
Ista biljeka se nalazi u jednoj
Kanunnami u knjinici Zemalj-
skog Muzeja u Sarajevu u tur-
skim rukopisima br. 553, strana
96. I Evlija elebija i atib ele-
bija u svojim djelima piu da je
neto nie od ovoga mosta bio u
stara vremena most na lancima
debelim kao ljudsko stegno, a da
su stanovnici Mostara zamolili
sultana Sulejmana da im naini
most i da je most nainjen 974 po
Hidri; (ta je godina trajala od
19 VII 1566 do 9 VII 1567). Gore spomenuta hidretska godina je isklesana
i u lijevoj nozi mosta, gdje poinje luk. Most je nainjen na jedno okno,
iji je raspon 29.4 metara, a visoko 21 metar nad vodom, irina mosta
je 4.3 metra. Ovaj most i danas zadivljava gledaoca, pa nije udo to
Evlija elebija nema dovoljno rijei da ga opie. Ovaj most uporeduje
S dugom i veli da je poznat u itavu svemiru. Most je pretrpio i veih
teta, pa je zabiljeen u lijevoj nozi mosta i jedan popravak iz godine
1737, a u jednom mostarskom sidilu (sudskom protokolu), koji se sada
nalazi u Zemaljskom Muzeju, zabiljeena je jedna naredba o popravku
mosta od 15 srpnja 1779.
Nian Mahmut bega Brankovia
na Ladevinama kod Rogatice
29
Koliko mi je poznata literatura o ovom mostu prvi ga naziva
rimskim ruski konzul u Sarajevu Aleksander Hilferding u djelu BOCHJH,
TepueroBHHa H crapa Cepin (Pet rograd 1859). Na 43 strani Hilferding,
koji je inae mrzio sve to je islamsko, kod opisa Mostara i njegova mosta
pie: vrsti visoki most od velikih kamenova smjelo savijen jednim lukom
preko dosta iroke tekue rijeke s tvrdim obalama, nosi biljeg rimske
gradnje.
U vakfiji (zakladnici) Muhamed bega Karadozbega, dobrot vora
Mostara, iz poetka marta 1570 ima pasus: Zatim je odredio (M. Kara-
dozbeg) da se poprav-
ljaju oni mostovi, koje
je on napravio: jedan
je blizu Blagaja na ri-
jeci Buni, drugi u Blatu
(Mostarskom) na Listi-
i, a trei u Konjicu.
Na rijeci Buni imaju tri
stara kamena mosta iz
turskoga vremena: je-
dan je u Blagaju na pet
okana, drugi u Kosoru,
a trei u selu Buni na
14 okana. Uz ovaj po-
tonji most nalaze se
zemlje, koje su pripa-
dale Karadozbegovu va-
kufu.
Medu osobito lijepe
arhitektonske spomeni-
ke turskoga perioda u
Bosni i Hercegovini spada kameni most u Konjicu, sagraen godine
1682/83, nakon to je raniji drveni Karadozbegov most Neretva odnijela.
Nedaleko od Sarajeva na rijeci Miljacki je kozja uprija, most
dosta slian starom mostu u Mostaru, samo to ima velike olakavajue
otvore. Olakavajue otvore ima i Latinska uprija u Sarajevu, na 4
okna i sa iljatim pilerima u Miljacki, nainjena prije 1565. Obnovljena
je iz ostavtine Hadi Abdullah age Brige u dananji oblik godine 1797,
est godina nakon to ju je voda poruila. eher ehajina uprija iz 1617
odrvala se i najveim poplavama Miljacke, dok je Careva uprija uz
istoimenu damiju dva puta stradavala od poplave. Godine 1628 ju je
Prorezani nian u Bos. Petrovcu
30
ponovo sazidao Hadi Husejn aga Haralija, a 1791 Hadi Mustafaga
Belija. Iza okupacije je poruena radi regulacije onoga kraja.
Viegradski most Mehmed pae Sokolovia iz godine 1571 je jedno
od najveih arhitektonskih djela u naim krajevima i jedino djelo Mimara
Sinana u Bosni. Most je na 11 okana sa iljatim lukovima, iji je raspon
od 13.7 do 18.6 metara. Duljina mosta je 170 metara, a irina 6.3 m. Rjeka
Drina je tu vanredno brza, ali nikada nije uinila velike tete mostu, iako
ga je jednom preplavila. Za vrijeme zadnjega rata poruena je sredina
mosta i danas je na tom dijelu podignuta posebna eljezna konstrukcija.
Od veih mostova treba spomenuti onaj na 5 okana sultan Sulejmana
u Donjem Vakufu preko Vrbasa, most velkog vezira Rustem pae na
rijeci eljeznici kod Ilide, na 15 okana, most Gazi Ali pae na Bosni u
Sarajevskom Polju. U selu Arslanagia Mostu kod Trebinja preko Tre-
Gazi Husrev begovo i Murat begovo turbe
binjice stoji i sada stari turski most s karakteristinim olakavajuim
otvorima, krunim otsjecima.
lako se u prvo vrjeme islama nisu stavljali nikakvi nadgrobni
spomenici (Vehabije, dananji purifikatori islama u Arabiji, rue sve
mauzoleje kao bi d' at , (novotarije), ipak se dosta rano, a vjerojatno pod
utjecajem jo stare svjee arapske poganske tradicije, podiu nadgrobni
kamenovi. Prvi nadgrobni kamenovi (koji se u Bosni zovu n i a n i , a u
Hercegovini b a l u c i ) u islamskom svijetu su bez natpisa i vrlo su maleni.
Kasnije, razvijanjem dravne moi i sjaja, i mrtvacima se podiu vei
nadgrobni kamenovi s natpisima.
Postoji tradicija da je sa sultanom Mehmed el-Fatihom ilo 12.000
klesara, koji su podizali nadgrobne kamenove njegovim poginulim vojni-
cima. Na najstarijim nianima u Sarajevu kod Alipaine damije isklesane
31
su razne figure: ptice, maevi, lukovi i strjelice, topuzi i slino. Na prvim
nianima bosanskih domorodaca natpisi su pisani bosanskom irilicom,
t. zv. bosanicom ili begovskim pismom. Interesantno je, da ponekada
jedan par niana slui za dvije osobe. Tako u selu Dubu kod Rogatice
ima nian na kojemu pie irilskim slovima: . . . Hasan i Ahmat, dva
Radilovia sina. Pri kraju na tom nianu, kao i na bogomilskim stecima
stoji: Da je blagosloven tko e projti i proklet koji prevaliti. I niana
ima vie vrsta i po obliku glave i po veliini. to je ovjek bogatiji
nian je vei. Nian ili baluk je kamen najee etvrtast, visok 1 do
3 metra, a vrh mu je razliit, prema tome kakvu je staleu umrli pripadao.
Na nianima iz prvih dana islama u naim krajevima ima raznih
isklesanih ukrasa: maeva, lukova, topuza, balta (sjekira), bajraka, ali
ima i raznih ivotinja: sokola, jele-
na i zmija. Iz novijeg vremena
ima baluka s raznim biljnim or-
namentima u boji (ponajvie u
zlatnoj i plavoj). Cesto ima ukle-
sanih izdubina na balucima, gdje
se nahvata kinica. Takvi su niani
na grobovima brae Celja u Sara-
jevu u Magudi. Ima i prorezanih
niana, kakvi se vide na naoj
slici jednog groba iz Bosanskog
Petrovca. Najstariji su niani medu
patarenskim stecima, jer su novi
muslimani htjeli da lee uz svoje
oeve i djedove dobre Bonjane.
Takva groblja, gdje se musliman-
ski baluci ili niani nastavljaju na Krehino turbe u Mostaru
patarenske steke, dosta su esta
u Bosni i Hercegovini. Najvei nian se nalazi na grobu Omer age Baia
kod Baia Mosta na putu izmeu Glamoa i Livna, iz godine 1798. Visok
je 4.7 m, a i opseg saruka mu je 4.7 m.
Kad se islam proirio na nearapske narode, poinju se mrtvacima
podizati i t u r b e t a (mauzoleji). U nas ima uglavnom tri vrste turbeta:
a) ozidanih i prekrivenih obinim krovom ili kupolama, b) na stupovima
i prekrivenih i c) otkrivenih. Najvee je Gazi Husrev begovo turbe u
Sarajevu iz 1541. To je oktogona zgrada s visokom kupolom, a u podu
je grob Gazi Husrev begov, nad kojim je izdignuta kubura (sarkofag).
Do njegova turbeta je turbe njegova vojvode Murat bega Tardia, rodom
ibenianina, koje je neto manje, a baza mu je esterokut. (Ako pogle-
damo danas iz nove zgrade Gazi Husrev begove medrese na njegovu
32
damiju i ova dva turbeta, vidjeemo da se, poavi od glavnog kubeta
nad sredinom damije, ostala kubeta, ono nad lijevom tetimmom i nad
grobovima Gazi Husrev begovim i Murat begovim pravilno smanjuju, i
jedna skoro prava linija, potegnuta od vrha damijskog kubeta do vrha
Murat begova turbeta, dodirivala bi tjemena kubeta Gazijina turbeta i
onoga nad tetimmom. Ako pak pogledamo u dvorite, gdje se takoer
sputa jedan red kubeta: (nad sreditem damije, nad sreditem trijema
i nad adrvanom, ne opaamo takvu pravilnost, a to je radi toga to je
adrvan krajem prologa vijeka poveavan i u irinu i u visinu. Stari
adrvan bio je arhitektonski ljepi i s okolinom harmoniniji. Jo jedan
dokaz kakva je trebala biti i ostati arija oko Begove damije u Sarajevu).
U Sarajevu takoer imaju dva lijepa turbeta iz druge pole XVIII vijeka.
Oba su na isti nain pravljena. Na etiri stupa s jednostavnim kapitelima,
Seh Jujino turbe u Mostaru
s kojih poinju iljati lukovi (t. zv. dos dane) preko pandantiva, nastavlja
se oktogoni tambur, a na ovome mala kupola bakrom prekrivena. To su
mauzoleji Mehmeda Jahia, sina sarajevskog mulle, i Jusuf pae, zago-
netnog bjegunca iz Carigrada. U Mostaru je vrlo lijepo turbe eh Juje
Ejubovia koje je podigao u prvoj poli prologa vijeka Ali paa Rizvan-
begovi. Na est kamenih stupova s polukrunim lukovima nastavlja se
poetak kamene eliptine kupole, od koje je ozidan samo jedan otsjeak,
red klesanih kamenova, na kojima je markirana kupola od eljezne
mree. Iz godine 1760 je dvostruko turbe Hadi Mehmedage Krehe uz
ose Havade damiju u Mostaru. To je turbe na osam stupova s njenim
-1
-
/.
9
^ a,
33
ukrasima, danas neto oteenima, na kapitelima i s oblim lukovima, nad
kojima se nastavlja zid od klesana kamena. Vrh zida je prekriven kamenim
ploama, s kojih se voda cijedi van turbeta. I ovo turbe je bez krova,
Slika Meke na zidu u Miinoj damiji u Sarajevu
to je namjerno uinjeno, da moe kia, boji r a h me t , padati po
grobovima. Drugi grob u istome turbetu je vjerojatno njegove ene,
to je obino bivalo kod bogatijih ljudi, koji su pravili dvostruka turbeta.
Slika Medine na zidu u Miinoj damiji u Sarajevu
U Travniku ima dosta turbeta, a najljepe je Abdullah pae (umro
1748) i Delaluddin pae (1822) zajedniko turbe na 8 mramornih stupova
koji zatvaraju oktogon. Lijepo je turbe i Abdullah pae Deftedarije iz 1782.
3
34
Turbeta inae ima po svoj Bosni i Hercegovini.
U vie gradova i gradia u Bosni i Hercegovini imaju s a h a t - k u l e .
To su etvrtasti zvonici, s kojih zvono otkucava vrijeme po a la turca
satu, po kojemu je uvijek zalaz sunca u 12 sati, kako se svaki dan sat
udeava. Sahat-kule su obino pravljene gdjegod u strani nad arijom.
Kopija levhe Hasan Kafi Ak-Hisarijine iz 1015 po Hidri
Najvia je sahat-kula uz Gazi Husrevbegovu damiju u Sarajevu. U nekim
mjestima su stali satovi na sahat-kulama, a na pr. u Travniku je sahat-kula
preudesena u vatrogasni toranj. Sahat kule su najvie nastradale za
svjetskoga rata kad su skinuta s njih zvona za ratne svrhe, a iza rata nisu
povraena na mjesta odakle su oduzeta, ali ih ima dosta, koje i dandanas
uredno funkcioniraju. U nekim mjestima su bile i po dvije sahat-kule.
Natpis nad vratima Gazi Husrev begove damije u Sarajevu
Muhamed, Resul-ul-lah, nauavao je islam, monoteistiku vjeru,
medu Arapima, koji su do Njegove pojave bili mnogoboci i idolopoklo-
nici. U Kabi, glavnom njihovu svetitu, veli se da je bilo onoliko kipova
boanstava koliko i dana u godini, a iznad svih su bili kipovi bogova
35
Lata i Uzzata. Ovako primitivan narod kakav i ' rapski, koji je istom
primao jednu monoteistiku vjeru, po ijoj i, >g nema slike ni
prilike, shvatio je da mu je zabranjeno prikazivanje ljudskih likova u
slici i kipu, iako to nije u Kur-anu i hadisu spomenuto. Pred uspjelom
Duborezni natpis u mihrabu u emalovia kuli na Buni
slikom ovjek stane, promatra je i divi joj se, a primitivnu je ovjeku
opasno dati sliku, jer e on iz divljenja prei u oboavanje, a oboavati
se smije samo On, koji je bez slike i prilike. Tako je ova grana umjetnosti
utuena u zaecima islama i nije se nikad razvila do najnovijega doba
Model kue Osman pae Skopljaka u Sarajevu
medu muslimanskim narodima. Istina je, da se u prvom vijeku islama
pojavljuju ljudske slike na zidovima palaa pansko-arapskih vladara, u
Perziji se razvija naroito minijaturno slikarstvo i s prikazivanjem
3*
ljudskog ivota, ali kod Turaka i naroda, koji su preko njih islam primili,
slikarstvo se ne razvija, pogotovu ne prikazivanje ljudskih likova. Ali
umjesto toga razvilo se posebno umjetno pisanje arapskoga pisma, koje
je malo po malo prelazilo u isti ornamenat. Natpisi nad damijskim ili
medresanskim vratima, na nadgrobnim spomenicima, nad esmama i
knjinicama su tako majstorski izraeni da se esto ne zna gdje prestaje
slovo a gdje poinje ornamenat. Najobiniji su natpisi, klesani ili slikani, u
mi h r a b u u damiji: <~*\^\ \fj WJc Jia \T\ na esjuama:
w
*J. $ *ll\ <> \~j
na knjinicama: o ^ ^ , dok se posebno razvio na papiru, samtu ili
staklu, pisani natpis, 1 e v h a, u ko-
jima su citati iz Kur-ana, mudre
izreke i slino, to se uokviri u
drveni okvir i prekrije staklom, da
tako bude ures zidova u kuama
mjesto ljudskih likova. Levhe mogu
biti izrezane u drvetu, kao to je
ona to ju je napravio 1015 (1606)
Hasan Kafi el-Akhisari, a uva se
u njegovu turbetu u Pruscu. Na
njoj je, pored godine kad je nai-
njena i imena vjetog duboresca i
odlinog pisca, relijefnim slovima
napisano: La ilahe illal-lah, Mu-
hammedun Ressul-lah. Ista izreka
se nalazi u jednoj levhi u ejh Si-
nanovoj tekiji u Sarajevu, samo
to je ovdje ta izreka dvanaest puta
u krugu napisana, naizmjeninQ u
tamnijoj i svjetlijoj boji, da ini
dvije esterokrake zvijezde s dva
Sulejman-muhura (Salamonova slo-
va) u sredini. Kod rukopisa nastalih u naim krajevima nalaze se veoma
esto majstorski obojeni u vie boja unvani (okviri oko naslova djela
ili bismille na prvoj strani teksta). (Unvan u bojama na petoj strani
ove radnje uzet je iz djela Jjjal j\jA j JtJkN j\j\ od Kadi Bejdavije
[ <5_>Uu ^l * ], a prepisao ga je u Sarajevu Ahmed bin Ali el-Gazgani
el-Bosnevi es-Saraji, koji je posao prepisivanja dovrio mjeseca muha-
rema godine 1148 po Hidri [iza 24 maja 1735]. Ovaj unvan je donesen
da se vidi majstorski rad ovog sarajevskog kazandije iz 18 stoljea koji
se bavio i naukom. Samo pismo nije na naoj slici vjerno s originala
preslikano, jer se slika izraivala u Ljubljani, gdje tiskar nije mogao
Pe i banjica (hamamdik)
u Rudiji u Sarajevu
37
vjeto preslikati arapsko pismo kao to je preslikao polihromne ornamente.
Knjiga je od davnina u porodici Spaha, a sada
4
je vlasnitvo Nj. Pr.
Reis-ul-uleme Fehim ef. Spahe). Ima i drukijih ukrasa u naim rukopisima
kao to je na pr. u jednom starom turskom kalendaru, u kojem se
nalaze i hrvatski narodni nazivi za mjesece: sianj, velja no, oujak
itd., gdje se prostor oko slova ispise mastilom, a slova se razabiru iz
nepocrnjena papira.
Iako su zidovi veine damija kao i privatnih domova bili bijeljeni
vapnom, ipak su neke damije bojene prema raznim uzorcima bojenja
carigradskih damija. No e-
sto se nije pogodila sretna
boja i ornamentika sa zgra-
dom. Lijepo je ouvana stara
boja u Koski Mehmed painoj
damiji u Mostaru.
Osim ovakvih bojenja
prema stranim uzorcima kod
nas je esto koji bezimeni
majstor zamijeao tri-etiri
boje i na damijskim zidovi-
ma islikao vinovu lozu ili li-
mun (u Hercegovini) ili ljivu
(u Bosni). Omiljeli je pred-
met i slikanje dvaju svetih
mjesta: Meke i Medine. U
Miinoj damiji u Sarajevu
je ova dva grada na damij-
skom zidu odlino naslikao
domai majstor-samouk Ha-
di Mustafa Faginovi, koji
je bio godinu dana u Meki i
Medini a jedno vrijeme i u
Carigradu, gdje je prebojio
jednu od carskih damija. Na
slikama se vidi da je pozna-
vao perspektivu, koju je pri-
mijenio kod slikanja obaju Haremi-erifa (dvorita), dok su mu kue u
pozadini iste veliine kao i one naprijed. Palme, kojima je okruio Medinu,
su do sitnica vjerno izraene.
Nedostatak slikarskih radova u privatnim i javnim zgradama
nadomjeten je bogatom ornamentikom. Ornamentika Alada-damije u
Foi iz godine 1549, koje je zakladnik Hasan Nazir elebija, sin Jusuf
Sinana, koja je u zadnje vrijeme skoro sasvim propala, pokazuje koliki
Duborezna vrata na hamamdiku
u emalovia kuli na Buni

38
je bio umjetnik, koji joj je zidove islikao. Damija je bojena i svana i
iznutra, a izraeni su razni motivi vegetabilnih i geometrijskih orname-
nata, od kojih je najljepa trotrana pletenica (bijela s crvenkastim ivicama
na modru temelju). Mijeanje vegetabilne i geometrijske ornamentike
vidi se esto i na okvirima natpisa.
Muslimanski dom u Bosni i Hercegovini neugledan svana, jer se
sav ivot uputio na dom i blinje, je rasporedom prostorija, ureajem
i dekoriranjem esto umjetnina za sebe. Iako nema u njemu naroitih
soba za spavanje i salona u evropskom
smislu, on je ekonomino smjeten, pa
je svaka soba, koja u danu slui za rad
i primanje, u vee pretvorena, po po-
trebi, u spavaonicu. Za smjetanje po-
stelja, posteljine i pokrivaa u zidu su
uzidani ili su pred zidom nainjeni or-
mari, a zovu se m u s a n d'e r e, iz kojih
se u noi te stvari vade i prostiru po
podu, pokrivenu ilimima. Mjesto sto-
lica su oko soba s e i j e ili m i n d e r-
l uci (nepokretni divani). Uza zid, u
kojemu su vrata, obino je zidana pe
i banjica ili hamamdik. esto u poje-
dinim kuama i svaka soba ima banjicu.
Musandere, pe i banjica su u istome
redu, jedno do drugoga. U obinim
kuama je sve to skromno i jednostav-
no, a u kuama bogataa, koji nisu dirali
u starinski ureaj, u izradi ovog nepo-
kretnog pokustva se pokazuje veoma
esto trag umjetnikoga rada. Osobito
se posveivala naroita panja ukrasi-
vanju i e t a (stropa), koje je redovno
od drvene grade i obojeno. Osobito se
pazilo na izradu sredine stropa, gdje je
bila bakrena ili pozlaena jabuka. Od
pokustva su naroito ukrasivane: ma n g a l e (u Bosni) ili d a g a r e (u
Hercegovini), i r a c i (svijenjaci), d e mi r l i j e , i b r i c i i t e s t i j e,
posude za vodu, t a b a c i , posluavnici, p e k u n i , stolii od orahovine
(sada se najvie izrauju u Konjicu), rahle, posude za kahvu a i za jelo,
to je sve rad domaih majstora iz Sarajeva i provincije.
Od umjetnog obrta u prvom redu treba spomenuti k u j u n d i j e ,
zlatare, koji su izraivali, a i danas izrauju, razne predmete za dnevnu
Duborczna vrata u jednoj
, tajnikoj sobi

39
upotrebu i ukras. Naroita je vjetina inkrustacija i tauiranje te fili-
granski rad sarajevskih zlatara. Bi a k d i j e, noari, su pravili naroito
lijepe velike noeve sa usjeenim srebrnim icama u elik (tauiranje).
Tu f e k d i j e , pukari, su izraivali t. zv. male puke s ukrasnim jabu-
kama. Najbolju sliku kulturnog ivota u Bosni i Hercegovini za turske
uprave pokazuje umjetniki obrt knjigovea, m u d e 11 i d a, koji se
javljaju u Sarajevu ve godine 1580. Danas u Sarajevu imaju dvije ulice:
Veliki i Mali Mudellidi, gdje su se knjige uvezivale.
Ortaluk (srednji dio ieta) u emalovia kuli na Buni
Nekih islamski ustanova je ve nestalo u naim krajevima kao to
su i ma r e t a (besplatne kuhinje za nemone, siromane i strance) i
mus a f i r h a n e , gdje je svaki stranac mogao ostati tri dana, da ga nitko
ne upita ni odakle je. No od nazad nemnogo vremena pokazuje se i suvie
OCita tendencija, da se zbriu s povrine i ostali kulturni spomenici
turskoga, dakle islamskoga, perioda u Bosni i Hercegovini. Planovi
40
gradova su obino tako udeeni, da regulacione linije zahvataju mnoge
damije. Burmali damija u Skoplju morala se sruiti dinamitom kao
ruevna i sklona padu, da se na njezinu mjestu podigne oficirski
dom. S vremena na vrijeme se piu lanci po lokalnim novinama i aso-
pisima, kako je nesuvremena nastava u medresama, ne radi toga da bi se
to stanje poboljalo, nego da se takve medrese zatvore i po malo rue.
A i ono to nesumnjivo potjee iz turskoga perioda u naoj zemlji nastoji
se opovri i na ozbiljnu mjestu (kakve bi trebale biti Enciklopedije).
ie u staroj Rudiji u Halilbaia ulici u Sarajevu
Vjerska nesnoljivost, produkt vjekovne borbe naroda raznih vjera,
zasljepljuje esto i uenjake, pa ne e da vide ni ono to je oito.
Islamski period u ovim zemljama ostavio je vidljive tra-
gove materijalne kulture. Ta kultura nije ni neznatna
ni nevrijedna da bi je trebalo zaboraviti ili
prezreti. Ono to Bosnu ini Bosnom, to je
islamski period njezin i njegovi kul-
turni spomenici, koji su vrste
grade, koji vijekovima pr-
kose zubu vremena
i koji se nee
dati zbrisati.
L i t e r a t u r a
Ed mu n d St yx, Das Bau\vesen in Bosnien und der Hercegovina,
Wien 1887; Ke l l n e r J o h a n n , Baukunst (Bosnien und Hercegovina in
Wort und Bild, Wi s s e n s c h a f t l i c h e Mi t t e i l u n g e n aus Bosnien und
der Hercegovina, Wien, I. Bd. 1893; Ba a g i dr. S a f v e t b e g , Znameniti
Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u turskoj carevini, Zagreb 1931; Di z d a r
M u h a ni e d E m i n, Nastavni zavodi kod starih Arapa (Tridesetgodinji
izvjetaj eriatske sudake kole u Sarajevu), Sarajevo, 1917; Ahme d
Ref i k, Mimar Sinan (dvije knjige), Istanbul, 1931; Mi r z a Sa f ve t
(dr. Safvet beg Baagi), Gazi Husrev beg, Sarajevo, 1907; S p a h o
Me h med, Gazi Husrev beg, Sarajevo, 1907; T r u h e l k a dr. i r o, Gazi
Husrefbeg, (G. Z. M., XXIV), 1912; S p o me n i c a Gazi Husrev begove
etiristogodinjice (Suradnici: Hamdija Kreevljakovi, Salih Ljubuni,
Alija Nametak, Ing. Mato Bajlon, dr. iro Truhelka, Muhamed Emin Dizdar,
Fehim Spaho, dr. Jusuf Tanovi, ing. Aleksander VVundsam i efket abi),
Sarajevo, 1932; Sv a r a Mak si m, Arhitektura Husrevbegovih graevina
(Novi Behar, IV 1930-31); Mu l a b d i Edhe m, Magnetska igla -
Kblenama (Novi Behar, III 1929-30); K em ur a e j h Se jf ud di n,
Javne muslimanske graevine u Sarajevu (G. Z. M., XX, XXI, XXII i XXIII,
19081911); Zu h r i O m e r, Najstarija damija u Bosni (Novi Behar,
IV, 1930-31); Za r z i c k v M i r o n, Varoica Ustikolina (G. Z. M., III, 1883);
Z a r z i c k y, A r n d t, S t r a t i m i r o v i , Alada damija u Foi (G. Z. M.,
III, 1883); Ra k i F r a n j o , Prilozi za geografsko-statistiki opis bosan-
skoga paalika (Starine, XIV, 1882); Ma n d i dr. Mi h o v i l , Vezirski
grad Travnik, Zagreb, 1931; Ka l a b i Me hme d, Hadi Sinanova tekija
(G. Z. M., II, 1882); S i k i r i dr. ai r , Sarajevske tekije (Narodna Sta-
rina, XIV, 1927); P e e /. K a r 1, Mostar und sein Kulturkreis, Leipzig, 1891;
Mu h i b b i Mus t a f a H i 1 m i, Stara uprija u Mostaru (G. Z. M., I,
1881); Na me t a k Al i j a, Stari most u Mostaru (Sarajevo 1932);
Ho e r ma n Ko t a , uprija u Viegradu (G. Z. M., I, 1881); Ko r k u t
De r vi , Obnova natpisa na Sokolovia mostu u Viegradu (G. Z. M., XLI,
1929); Kr e e v l j a k o v i Ha md i j a , Sarajevska arija, njeni esnafi i
obrti za osmanlijske uprave (Narodna Starina, XIV, 1927); Sv a r a
Ma ks i m, Propadanje bosanskih umjetnih zanata (Novi Behar, IV,
1930-31); S p a h o Fe hi m, Nai narodni nazivi mjeseci u turskim kalen-
darima (G. Z. M., XLII, 1930); S p o me n i k Srpske kraljevske akademije,
XVIII, (Stojan Novakovi), Beograd, 1892; u r i Ve j s i l , Uglednija
muslimanska kua u Sarajevu (Narodna Starina, XIV, 1927); J e l a vi
V j e k o s l av, Francuska izvjea o Bosni (G. Z. M., XVIII, 1906); r H JI fa-
ci} ep AH Hrb A., BocHia, PepueroBHHa H Orapafl Cepm, Petrograd, 1859;
Evi i j a e l e b i j a , Sejahatnamesi, Istanbul, V i VI sv., 1897 i 1900;
Ha md i j a Kr e e v l j a k o v i , Hamami (javna kupatila) u Bosni i
Hercegovini 14621916 (Beograd, 1937); Ha md i j a Kr e e v l j a k o v i ,
Damija i vakufnama Muslihuddina ekrekije (Glasnik Ivz., god. VI, br. 1,
1938).
Slike na stranama: 6, 8, 17, 18, 22, 23 (donja), 28, 31 i 34 (gornja)
foto Sulejman Su l j a g i , blagajnik Financijske direkcije u Sarajevu.
Slike na stranama: 15, 35 (donja), 36 i 40 posudila je Na r o d n a
s t a r i n a iz Zagreba, a izile su u tom asopisu u 14-om svesku (broj 1,
knjiga VI) od 1 XII 1927.
Crtee na stranama 24 i 25 napravio je g. Slavko Ma r k e , a na
strani 26 akademski slikar Karlo M i j i .
S a r a j e v s k a
s p
II 79
930. 85(497. 6): 28(0. 036. 6)
0127445
C O BIS S
C IJENA 20 DINAR A