Univerzitet u Tuzli

Filozofski Fakultet
Odsjek za historiju
Predmet: Historija zemalja jugoistočne Evrope srednjeg vijeka I

Student: Ahmed Hadžić

Broj indeksa: 8-21/16

KONSTANTIN ( ĆIRIL ) I METODIJE

Seminarski rad

Predmetni nastavnik:
Dr.sc. Adnan Velagić vanr. prof.
Predmetni asistent:
Dr.sc. Mersiha Imamović, viši asistent

Tuzla, 2017.
SADRŽAJ
Uvod

Konstantin i Metod odigrali su veliku ulogu u počecima stvaranja kulturne historije kod južnih
Slavena .

Djelo Svete braće ugrađeno je u sve slavenske srednjovjekovne književnosti, a jezik koji zovemo
staro (crkveno) slavenski ugrađen je u povijesni razvoj svakoga slavenskoga književnoga jezika.

O njihovu životu i djelovanju govore njihova Žitja napisana na staro (crkveno) slavenskome

neposredno nakon njihove smrti, kao i liturgijske Pohvale

U ovom radu pratićemo misionarski život Konstantin I Metoda …

1
Konstantina i Metoda prije odlaska u Moravsku

Konstantin I Metod rođeni su u gradu Solunu, koji je u bizantskom carstvu oduvijek važio za
važan centar znanja i trgovine. Metod je rođen oko 820. godine a Konstantin krajem 826. ili
početkom 827. godine i bili su sinovi visokoga bizantinskoga vojnog zapovjednika Leona.

Što se tiče njihove mladosti još u prvim godinama njihog života Metod koji bješe stariji se
odlikovao snažnim tijelom i bistrim praktičnim umom, dok je mlađi Konstantin bio slabašan, ali
neobično snažnog duha. U kasnijim godinama Metod je ušao u javnu službu i postao upraviteIj
nekoga balkanskoga kraja nastanjen Slovenima. Poslije nekoliko godina on se odreče toga
zvanja te se povlači kao monah u manastir na bitinskom (maloazijskom) Olimpu baveći se
odsada dalje isključivo naukom. Mladi brat Konstantin već je u ranoj mladosti pokazivao
sklonosti za nauku, pa stoga ga i poslaše u Carigrad, gdje mu je učitelj bio patrijarh učeni Fotije.
Pored toga Konstantin se odlikovao oštroumljem pogotovo se istakao na polju filozofije , bio je
patrijarški bibliotekar kod sv. Sofije i profesor filozofije u Carigradu, međutim i on je odbacio
sve počasti i povlači se u isti manastir u kojem se nalazio njegov brat Metodije1

Nakon ruskog napada na Carigrad , bizantsko carstvo bilo je potaknuto da pošalje poslanstvo
među Hazare kako bi sa njima osvježili odnose. Za novi duh koji je vladao u Bizantu poslanstvo
je imalo misionarsku zadaću i na njeno čelo stupio mladi Konstantin zahvaljući svom
genijalnom daru za jezike i svom ogromnom znanju . On je bez sumnje bio najsposobnija osoba
u cijelom Bizantu , koja je u hazarskom kraljevstvu nasuprot židovskim i islamskim utjecajima
trebala da zastupa kršćansku religiju i kulturu2Međutim tada se pred Konstantinom I njegovim
bratom Metodom našao važniji zadatak .

Naime moravski kralj Rastislav je 862.g. odlučio da primi kršćanstvo te je od Carigrada tražio da
mu pošalju misionare koji bi propagirali kršćansku religiju I kulturu na slavenskom jeziku. Za
ovaj zadatak Regent Varda i patrijarh Fotije izabrali su Konstantina I Metoda Budući da su
braća rođena u Solunu. Zbog čega su bili idealni za ovaj zadatak jer znamo da je Solun još od
kraja VI. st. bio okružen Slavenima, a slavenski se govorilo i u samome gradu, pa su i braća, uz
grčki, još od mladosti poznavala i govorila slavenski jezik. Budući da je Konstantin bio odličan
lingvista još prije samog polaska načinio je prvo slavensko pismo.

1
Ferdo Šišić, Pregled povjesti hrvatskog naroda str. 94
2
Georgije Ostrogorski, Povjest Bizanta str. 81
2
 Nastanak glagoljice

Prema podacima iz Konstantinove žitije još prije samog polaska u Moravsku on je sastavio prvu
slavensku azbuku takozvanu glagoljicu. Tom prilikom za književni jezik uzeo je njemu poznati
govor makedonskih Slavena3.

Za alfabetsku osnovu poslužio je se grčkim minuskulom ,ali je on ipak tako vješto prikriven da
se samo veoma pozornim i pomnim studijem dolazi do toga pouzdanog rezultata, dok su samo
neki znakovi, kojih nije bilo u grčkom alfabetu, preuzeti iz hebrejskoga i samaritanskoga pisma.

Upravo ova tentendencija glagolskog pisma jest da u jednu ruku Konstantin zataji svoje grčko
porijeklo, a u drugu da izgleda kao orginalno slavensko pismo. Međutim samo pismo odaje , da
je bilo načinjeno za susjedne Bugare a ne za udaljene Moravce pred kojima ne bi bili toliko
smisla da se skriva grčki karakter pisma. 4

3
Historija naroda Jugoslavije ,Zagreb str.156
4
Ferdo Šišić , Povjest hrvatskog naroda, str 96
3
Položaj Slavena do dolaska svete braće u Moravsku

Početkom sedmog vijeka Slaveni sa Balkanskog poluotoka priznali su vlast cara Heraklija , ali
zbog teškog stanja u kojem se nalazilo Bizanstsko carstvo na njih se nije obraćalo pažnje veće od
zvanične dužnosti sve do devetog vijeka. Razlog tome je što je carstvo bilo zauzeto u rješavanju
većih problemima koji su se ogledali u odbrani granica od Arapa te velikim ikonoboračkim
progonima.

Međutim kod Slavena su nastupile razne promjene . Krajem sedmog vijeka pojavljuje se jedno
hunsko – ugarsko pleme zvano Bugarima koje prelazi Dunav i polako obrazuje svoju kraljevinu
u čijem sastavu su ušla Slavenska plemena koja su Bugarima morala plaćati danak te su sa njima
zajedno nastupali protiv Bizantinaca. Ako posmatramo teritoriju koju je ova kraljevina
zauzimala onda posmatramo čitavu pozadinu Balkanskog poluotoka a 800.g. kontrolisali su i
transilvaniju kao i vlašku niziju 5U više navrata sa Bugarima su ratovale carske trupe ali

5
Stiven Ransimen-Vizantijska-civilizacija str. 275.
4
vremenom oslabljeni 2 Bizant je morao priznati Bugarsku državu između Dunava i planine
Balkan.

Nagli uspon Bugarske započinje na samom početku devetog stoljeća kada se ona širi na
sjeverozapad prema propaloj Avarskoj državi ali i prema zidinama carigrada. Veliki utjecaj na
dalji razvitak Bugarske imalo je kršćanstvo koje se u devetom stoljeću počelu naglo širiti iz
Bizanta. Nakon dugog kolebanja između Rima i Carigrada kan Boris je 865.g pristao da prihvati
kršćanstvo preko Carigradske crkve i nakon krštenja promjenio je ime u Mihajlo.6 Nakon toga uz
ohrabrenja od strane patrijarha Fotija težio je da uspostavi autonomnu vazalnu crkvu sa
upotrebom narodnog jezika u liturgiji.

Zanimljivo je da se u tom period pojavljuje nova politička snaga u podunavlju . Naime dolazi do
stvaranja veliko moravskog plemenskog saveza u svrhu odbrane od Franak , koji pod vodstvom
kneza Rastislava 854. godine stiče i nezavisnost oslobađajući se tada uticaja njemačkog kralja
Ludovika. Međutim u namjeri da ponovo pokori Veliku Moravsku , Ludovik sklapa protiv nje
savez sa Bugarima7 . Zbog ovog događaja Rastislav uspostavlja vezu sa Bizantom 862. godine
tada je odlučio da prihvati kršćanstvo te je zamolio Cara da mu pošalje misionare koji dobro
poznaju slavenski jezik , kako bi mu pomogli da uspostavi samostalnost i u crkvenim stvarima.
Bizantski car se tada nadao da će u Moravskoj naći saveznika protiv Bugara i shodno s tim
uslišao je ovu molbu a za ovaj posao patrijarh Fotije izabrao je Konstantina i Metoda.

Misionarski rad Konstantina i Metoda

Nakon što je načinio prvo slavensko pismo Konstantin i Metod upućuju se u Moravsku
864.godine kao misionari. Međutim te godine Nijemci ponovno pokorili Moravljane čime je
propala Rastislavljeva ideja da se crkveno osamostali. Oni su tu naišli na razne poteškoće u
samom radu budući da zbog same situacije ne mogu javno da propagiraju svoje učenje te su bili
primorani na tihi misionarski rad.

Na tihi misionarski rad braće Konstantina i Metoda upućuje i činjenica, da njemački kler nije
njihov dolazak smatrao izazovom, pa su oni tako pune tri i po vršili svoj misionarski rad sa
velikim uspjehom i bili su podupirani od kneza Rastislava i njegovog sinovca Svatopluka, kneza
njitranskoga.8

6
Historija naroda Jugoslavije, Zagreb str. 79
7
Historija naroda Jugoslavije, Zagreb str. 155
8
Ferdo Šišić, Povjest hrvatskog naroda str. 96
5
Naravno bili su ograničeni u svom poslu te su se njihove aktivnosti svodile tek na krštenje,
podučavanje mladeži i ostaloga puka u crkvenom pojanju , zatim vjeronauku, te na čitanje i
pisanje glagolskom azbukom i crkvenim slavenskim jezikom, na kojem je Konstantin, kao
svećenik, zacijelo već sada služio i pjevao službu Božju i obavljao ostale funkcije.

Međutim vremenom je ipak taj rad počeo smetati članove njemačkoga klera u Moravskoj, te su
se oni obratili za pomoć papi Nikoli I, na što je papa pozvao Konstantina i Metoda u Rim .
Braća se odazvaše pozivu te putujući na jug zadržaše se duže vrijeme kod panonskoga kneza
Kocelja u Blatnom gradu, koji postade njihovim pristašom. Tokom boravka kod Kocelja
Konstantin i Metod pridonijeli su njegovom političkom odvajanju od Franak9.
Nastavivši svoj put dalje prema Rimu Konstantin i Metod u susjednim zemljama naišli su na
latinske hrišćane i tom prilikom Konstantin se odluči da slavensku crkvu stavi pod rimsku
episkopsku stolic. Papa Nikola I radosno je primio ovaj poklon ali u međuvremenu on umire
(13. nov. 867.), a naslijedi ga Hadrijan II. (867.—872.). Koji je dočekao braću sa velikim
počastima

Nakon što se utvrdilo , da u njihovom učenju nema ništa sporno , papa Hadrijan je odobri
prijevode vjerskih dijela na slavenski jezik. Također tom prilikom dao je i zaredit Metodija
svećenikom budući da je sve dotada bio doduše monah, ali laik kao i neke učenike svete braće.10

Konstantin je u tom periodu bio jako bolestan te je se povukao u neki rimski samostan u kojem je
se pokaluđerio i primio ime KYRILLOS ( Ćiril) . Ubrzo nakon toga umire 14.02,869.g. i biva
pokopan u crkvi sv. Pape Klimenta

Metodije kao panonsko – Moravski nadbiskup

Nakon Ćirilove smrti 869. godine dolazi do ustanka svih slavenskih plemena protiv Franaka. Oni
su uspjeli da uguše pobunu ali slobudu su zadržali Velika Moravska i Donja Panonija. Otada
Kocelj je vladao samostalno sve do svoje smrti 874. godine.
Knez Kocelj nastojio je da obnovi nekadašnju srijemsku mitropoliju a kako je u taj čas knez
Rastislav opet bio u ratu s Njemačkom, boravio je u Koceljevoj kneževini te na njihov poziv a
uz papin pristanak Metodije se vraća 870. godine u Blatni Grad kao nadbiskup obnovljene
panonsko – srijemske dijeceze , pod čiju upravu se pored panonije trebala naći i Moravska. 11
Također on je uspio slavenskim bogoslužjem da se salzburška svećenstvo povuče iz Koceljeve
države.
Međutim ovaj je krupni događaj sasvim prirodno odmah izazvao protivljenje Nijemaca, u
prvom redu nadbiskupa salsburškoga, pod čijom se jurisdikciju nalazila Koceljeva Panonija.

9
Historija naroda Jugoslavije , Zagreb str.156
10
Ferdo Šišić, Povjest hrvatskog naroda str. 97
11
Ferdo Šišić, Povjest hrvatskog naroda str. 97
6
Baš u tom periodu knez Rastislav pada u njemačko ropstvo te ubrzo potom umire, nakon čega
Nijemci u popunosti zagospodariše Moravskom, potkraj 870.godine .
Posluživši se lukavstvom sa ciljem da ponovno vrate svoju vlast njemački feualci su namamili
Metoda te ga utamničili u samostan.12
Za vrijeme u kojem je Metod bio utamničen Kocelj je očuvao i podržavao njegovo djelo a jedna
od tih činjenica je da je Konstantinovim i Metodovim učenicima omogućio ne smetan rad.
Međutim nakon smrti pape Hadrijan II. naslijedio ga papa I v a n VIII. (872.—882.) koji
saznavši šta se desilo sa Metodijem odmah uputio zahtjev nijemcima da ga oslobode što su oni i
uradili 873. godine .
Po izlasku iz tamnice Metod je nastavio obavljati dužnost nadbiskupa panonsko - moravskog ali
papa ipak tom prilikom u znatnoj mjeri pustio Nijemcima, te je Metodu zabranio upotrebu
slavenskog jezika prilikom mise, a doskora se i Panonija izmakla Metodovoj jurisdikciji te se
faktički vratila pod salzburšku nadbiskupiju.

Metod kao Moravski nadbiskup

Nakon što je 874. godine Svatopluk potpisaoi mir sa kraljem Ludovikom Njemačkim postao je
gospodar Moravske . Istina morao je plaćati danak njemačkom kralju ali ipak je imao
neograničenu vlast u Moravskoj.
Ali uza sav taj snažni položaj, ipak je Svatopluk gledao, da ide Nijemcima u susret, te se ta
pažnja jasno odražava u njegovoj crkvenoj politici, jer umjesto da je osnovao samostalnu
slavensku crkvenu organizaciju, on je dopustio , da se pored Metoda i njegovog slavenskoga
klera širi i njemačko-latinski. Samim time on je dopustio da zemlja i narod budu pod uticajem
crkvenog dualizma
Kako u taj čas zbog papinog uređenja nije moglo da bude raspre o jurisdikciji u nezavisnoj
Moravskoj, njemačko-latinski kler izazvao je raspravu o crkvenom jeziku , jer unatoč zabrane
Ivana VIII. od 873., Metod je i dalje služio misu u svojoj crkvi na slavenskom jeziku.13

12
Vidi više Ferdo Šišić, Povjest hrvatskog naroda str. 97
13
Ferdo Šišić, Povjest hrvatskog naroda str. 98

7
 Ovo ponašanje Metodovo su iskoristili njegovi protivnici klevećući ga čak i za herezu kod pape
i kod kneza. Na ov klevete papa je pozvao Metoda u Rim krajem juna ili početkom jula 879.
godine sa ciljem da ispita njegovo pravovjerje.
Također papa je poslao i pismo Svatopluku u kojem mu je poručio da ostane vjeran jedinom
pravom i apoštolskom nauku r i m s k e c r k v e , a svaki čini, koji nije s njime u skladu, pa
makar ga učio i b i s k u p ili pak svećenik (tu se očito nišani na Metoda), je lažan. 14
Metod se odazva papinom pozivu u Rim gdje je na zasebno sazvanom sinodu ne samo dokazao
svoje pravovjerje, već su slavensko pismo i crkveni jezik ponovo dobili potvrdu svete stolice, a
tako i on sam ponovno dobi titulu m o r a v s k o g a nadbiskupa.
Nakon ovog događaja papa ivan VIII se u junu 880. godine obratio pismom knezu Svatopluku, u
kojem mu stavlja do znanja, da treba se prilikom službe Božije evanđelje i epistol treba
n a j p r i j e pročitati latinskim jezikom, a tek onda slavenskim. Ovim možemo zaključiti da je
papa potvrdio dualizam moravske crkve. Međutim i kasnije je latinsko – njemački kler
pokušavao da ukloni Metoda iz Moravske te kada Metod više nije mogao da podnese sve te
napade odluči da napusti Moravsku i ode u Carigrad na poziv cara Bazilija. 15Međutim na tom
putu umire 6. Aprila 885. godine.

Dešavanja sa Metodovim učenicima nakon njegove smrti

Još pred smrt Metod je preporuči za nasljednika Moravca G o r a z d a, svoga učenika.

Ali do ostvarenja ove Metodove želje nije došlo, jer je m njemačko-latinskom kleru konačno
uspjelo da potkopa slavensko crveno učenje i kod kneza i kod Pape. te su Metodovi učenici
mogli da biraju ili da odu iz Moravske ili da se pokore i napuste slavensko pismo i učenje.

Naravno da su odabrali ovo prvo te su napustili Moravsku i svoje djelovanje nastavili u

Bugarskoj i drugim zemljama. Na ovaj način Moravska je izgubila plodove rada braće iz
makedonije a ubrzo nakon toga je i kažnjena. Moravska država je nestala pod napadima
Mađarskih plemena 907. godine. Ovim Mađarskim napadom dio Slavena iz Panonije sklonio se
u hrvatsku.

14
Ferdo Šišić, Povjest hrvatskog naroda str. 98

15
Vidi više Ferdo Šišić, Povjest hrvatskog naroda str. 99

8
Kada su protjerani učenici stigli u Bugarsku, gdje ih je primio Boris i upotrijebio da bi slavizirao svoju
crkvu. Njihovom pomoći i zaštitništvom cara i patrijarha, počinje autonomna Bugarska crkva, sa
liturgijom na narodnom jeziku. Također širenje Bugarske je pod pomoglo širenje i učenja ovih učenja
zanimljivo je da je Raška bila pokrštena u toku misije braće iz Makedonije,međutim ona je rano
potpala pod uticaj Carigrada, ali je u početku bila i suviše siromašna da bi imala ikakvu sređenu
civilizaciju.16

Interesantno je da je pad prvog Bugarskog carstva potpomognut pojavom bogumilske hereze u

samoj Bugarskoj, koju je započeo sveštenik Bogomil. To je bilo neko dualističko vjerovanje,
koje nije odobravalo ni rad kao ni rađanje, i koje je usvajalo stav pasivne rezistencije,
sudbonosan za državu. Hereza je stvorila narodnu književnost legendi i vilinskih priča, nekih
samoniklih, ali više grčkog, jermenskog i istočnog porjekla. U Bugarskoj su carske vlasti
istrijebile heresu u toku od jednog vijeka poslije osvajanja zemlje. Ali ona se proširila na zapad, i
učvrstila u Bosni i Hrvatskoj. U Bosni je hereza ostala glavna vjera do dolaska Osmanlija.17

Za razliku od Raške, ostale slavenske države prema zapadu više su se orijentisale ka Jadranskom
moru. One su isto tako bile konstantinova duhovna djeca međutim Hrvatska, pojavivši se kao
velika vojna sila krajem devetog vijeka, odlučila je, pod svojim kraljem Tomislavom, da joj je
dobra volja Rima bitna zbog njezinih ambicija u Dalmaciji. Shodno s time u Splitu 924. i 929.
godine, Hrvatska i zemlje u njezinoj sferi, prešle su na latinsku liturgiju.

Zaključak
Sta mislis da zakljucak stavim onaj tekst iz uvoda??

16
Stiven-Ransimen-Vizantijska-civilizacija str. 281
17
Stiven-Ransimen-Vizantijska-civilizacija str. 282
9
.

10