Braća Ćiril i Metod i početci

slavenske pismenosti
Sveti Ćiril (826./827. - 869.) i Sveti Metod (815. -
885.)
• Poznati su i kao Solunska
braća, Sveta braća i slavenski
apostoli.
• Najraniju mladost proveli su u
Solunu koji je u to vrijeme
posve okružen Slavenima.
• Metod postaje upravitelj jedne
arhontije u istočnoj Makedoniji,
dok je Ćiril, odgojen na
carskom dvoru, nakon
završenih filozofskih i teoloških
studija postavljen za
bibliotekara Svete Sofije u
Carigradu i učitelja filozofije na
carigradskoj visokoj školi.
• Godine 856. u doba političkih i crkvenih
trzavica Metod napušta svoj položaj
arhonta i povlači se u samostan na Olimpu
u Maloj Aziji. Malo kasnije za njim dolazi i
Ćiril.
• po nalogu bizantskog cara Mihajla, 860.
oba brata odlaze kao misionari među
tursko-tatarske Hazare u južnoj Rusiji.
• nakon povratka iz Rusije angažirani su za novu misiju
kod Slavena
• 862. poslanstvo moravskog kneza Rastislava zatražilo je
od cara Mihajla biskupa i svećenike koji će propovijedati
na slavenskom jeziku kršćansku vjeru.
• Rastislav, traži u Bizantu oslonac protiv cara Ludovika
Njemačkog, ispod čije se vlasti ogorčenom borbom
istrgao.
• Rastisavljeva koncepcija - samostalna moravska crkva s
domaćim klerom i vlastitim liturgijskim jezikom postane
brana svakom stranom utjecaju.
• Ćiril je sastavio prvo slavensko pismo (glagoljicu) i na
jezik makedonskih Slavena iz okolice Soluna (koji su od
djetinstva dobro znali) preveli su najnužnije crkvene
knjige.
• Na taj su način stvorili prvi slavenski književni jezik i
postavili temelje slavenskoj književnosti.
• Godine 863. braća kreću na put i stižu 864. knezu
Rastislavu
• Protiv slavenskih misionara počinje podmukla borba
njemačkog svećenstva (tzv. trojezična teorija prema
kojoj postoje samo tri sveta jezika na kojima se mogu
vršiti vjerski obredi: hebrejski, grčki i latinski.)
• Nakon trogodišnjeg boravka u Moravskoj braća polaze
na put :
Panoniju neko vrijeme su se zadržali na dvoru kneza
Kocelja kako bi ga upoznali sa svojim radom na
slavenskoj crkvenoj knjizi stekavši i tu mnogo učenika
• zatim polaze u Veneciju gdje su morali voditi oštru
polemiku s tamošnjim "trojezičnjacima".
• Odatle odlaze u Rim. Papa Hadrijan vidi u slavenskim
misionarima dobre pomagače u borbi protiv osiljenih
i neposlušnih njemačkih nadbiskupa. Hadrijan je
odobrio slavensku službu, a Metoda poslao 869. knezu
Kocelju, čak ga prilikom njegovog drugog boravka u
Rimu posvetio za panonskog nadbiskupa.
• U Rimu se Ćiril razboli i uskoro kao redovnik umire u
Rimu (sahranjen je u crkvi sv. Klementa, gdje je i danas
sačuvan njegov grob).
• Čim je Metod došao u Panoniju, njemački ga svećenici napadaju
kao heretika, a kada je stigao u Moravsku (gdje je Rastislava zbacio
njegov sinovac, njitranski knez Svatopluk) njemački biskupi pozivaju
Metoda na svoju sinodu, osuđuju ga i bacaju u tamnicu, gdje je
ostao 2,5 godine.
• Godine 873. Metod je na papin nalog pušten iz tamnice, ali je
slavenska liturgija zabranjena.
Kako je Metod ipak nastavio svoju djelatnost te se slavensko
bogoslužlje sve više širilo po Moravskoj, podignuta je protiv njega
optužnica u Rimu.
• Metod je 879. pozvan pred papu da se opravda. Papa Ivan VIII.,
nastojeći da ne ošteti rimske pozicije u Moravskoj potvrdio je
slavensko bogoslužlje bulom Industriae tuae iz 880. godine. Isto je
učinio i 882. carigradski patrijarh Fotije koji se pomirio s papom.
• Metod prevodi u Moravskoj na slavenski jezik
Bibliju. Nakon njegove smrti u Moravskoj je
zabranjena slavenska liturgija, a knez
Svatopluk je prognao njegove učenike. Neki
od njih prodani su u ropstvo, a neki su se
uspjeli skloniti u Bugarsku, Makedoniju, Rašku
i primorsku Hrvatsku gdje su nastavili svoj rad.
Prijevodom liturgijskih i biblijskih knjiga
udarili su Ćiril i Metod temelje slavenskoj
pismenosti.
GLAGOLJICA
 GLAGOLJICA – prvo slavensko
pismo
• Rano doba pismenosti - ovisilo je o školovanju koje je
tada bilo privilegija. U srednjem vijeku glagoljski pisari
su bili uglavnom redovnici: kler, koji je imao najveći
pristup školovanju.
• Glagoljica je specifična po tome što je šire i razvijaju
pisari - putnici, redovnici glagoljaši koji imaju svoje
područje, posjećuju određena mjesta (sela i vlasteline),
obavljaju određene pisarske zadatke, vjerske i svjetovne.
Pisar je uvijek morao sa sobom nositi svoj pribor, znati
pripremiti podlogu za pisanje, imati pero i boju te sve to
brzo i učinkovito prirediti na terenu.
• Unatoč poteškoćama, pisari su u rano doba pismenosti
razvili su fantastičnu oblikovnu razinu rukopisne
glagoljice unatoč svim ograničenjima.
• Traktat Crnorisca Hrabra – tri faze u razvoju
slavenske pismenosti:

• poganska faza: Slaveni bez pisma; „crtama i

urezima brojahu i gatahu”

• nakon pokrštavanja: pokušaj bilježenja

latinskim i grčkim slovima, bez sustava

• Konstantin Filozof, „muž pravedan i istinit”,

stvorio pismo
Glagoljica je
staro hrvatsko
pismo koje se u
9 st.
javlja u
povijesnim
izvorima na
pergameni i
kamenu
Glagoljica je dobila ime po glagolu
glagoljati – govoriti

U evanđeljima se često navodilo :

u ono vrijeme glagolja Isus
 Zašto glagoljica?

• Uz pomoć najstarijeg slavenskog pisma među

slavenskim doseljenicima širilo se kršćanstvo

• Za uspješnost misije Ćirila i Metoda bilo je

potrebno bogoslužne knjige prevesti na
staroslavenski
 Gdje se javlja?
• Glagoljica se javlja se u Hrvatskoj počevši od
12. st., najčešća je u primorskim krajevima (Istra
, Hrvatsko primorje, Dalmacija, zadarski i
kvarnerski otoci, prije svega Krk, Cres i Lošinj),
ali nalazi se i u unutrašnjosti Like i Krbave, sve
do Kupe, čak do Međimurja i slovenskih krajeva.

• 1992. se došlo do glagoljskih natpisa u crkvama

uz rijeku Orljavu, o kojima se do tada nije ništa
znalo. Konkretno, radilo se o natpisima na
crkvama u Brodskom Drenovcu i Lovčiću, ali i u
još nekima, čime se došlo do spoznaje da je i
Slavonija bila područje gdje je postojala
glagoljica
 Nazivi za glagoljicu

• Jeronimovo pismo
• Littera, de littera sclava
• Lingua slava

• Illyrica
• Hrvacke knjige
• Brevijar hrvatski
 Tipovi glagoljice:
trokutasta, obla i uglata
Kurzivna glagoljica
Najstariji glagoljaški spomenici
• Bečki listići
• Kijevski listići
• Valunska poča
• Bašćanska ploča
• Krčki natpis
• Plominski natpis
• Supetarski fragmenat
• Humski grafit
• Ročki abecedarij
 ZNAČAJKE KANONSKIH TEKSTOVA

 podloga: pergamena
 scriptura continua
 kraćenja
 nema interpunkcije (~ točke)

 nema velikih slova (~ inicijali)

 rastavljanje riječi na kraju retka nije se

označavalo
 Tri pisma
• latinica ( misionari iz franačkog
biskupskoga grada Akvileje nose knjige na
latinskom jeziku )

• glagoljica ( staroslavenske liturgijske

knjige na glagoljici )

• ćirilica ( nastala iz grčke majuskule

dodavanjem slavenskih slova )
 ĆIRILICA
 nastala na temelju grčkog uncijalnog pisma –
dugogodišnji proces prilagodbe
 svečano pismo, s velikim uspravnim međusobno
nepovezanim slovima
 skupina znakova preuzeta iz grčkog alfabeta –
zadržana glasovna vrijednost; skupina posebnih
znakova za specifične slavenske glasove
 glasovna i brojevna vrijednost grafema

 893. normirana na državno-crkvenome saboru u

Preslavu – službeno bugarsko pismo
 Tri jezika
• Staroslavenski – južnomakedonski govor
na koji su sv. Ćiril i Metod preveli Sveto
pismo i liturgijske tekstove
• Crkvenoslavenski – staroslavenski
književni jezik s elementima drugih
slavenskih jezika ( npr. hrvatskim, srpskim,
češkim, makedonskim ) u pisanim
spomenicima od 12. do 16. st.
• Hrvatski crkvenoslavenski –
staroslavenski književni jezik s hrvatskim
jezičnim elementima
 Oče naš
Latinski
Pater noster, qui es in caelis:
Sanctificétur nomen tuum:
Advéniat regnum tuum:
Hrvatski crkvenoslavenski
Otče naš, iže jesi na
nebesih!
Sveti se ime tvoje! Pridi cesars
tvo tvoje!
Stari hrvatski
Otče naš koji jesi na nebesih!
Sveti se ime tvoje!
Priđi kraljevstvo tvoje
 AZBUČNA MOLITVA

A ja riječju ovom molit ću se Bogu:

Bože svake stvari – stvoritelju i držitelju
Vidljive kao i nevidljive,
Gospodine, duha mi pošalji životnoga
Da udahne u srce mi riječ
Jaku – na sreću nek bude svima
Živima – što na tvoje zapovijedi paze,
Zaista je naime svjetlilo života
...
MODEL TVORBE GLAGOLJIČKIH SLOVA

Georg Černohvostov Vasil Jončev

 NAJSTARIJE PISMO – GLAGOLJICA

• jezik (arhaičniji u spomenicima pisanim glagoljicom)

• pisarske pogreške u ćiriličnim tekstovima (zbog sličnosti
glagoljičkih slova u predlošku)
• palimpsesti (glagoljički tekst u pozadini)
• Crnorizac Hrabar: Slaveni bi odgovorili da je pismo
sastavio Konstantin
 HRVATSKOGLAGOLJSKI TEKSTOVI
• od XIV. stoljeća uspostavljanje različitih tipova
književnoga jezika ovisno o funkciji/namjeni
pojedinoga teksta
• XIV. i XV. stoljeće – zlatno doba hrvatskoga
glagoljaštva
• vrhunac: 1483. hrvatski prvotisak Misal po zakonu
rimskoga dvora – 1. europski misal koji nije otisnut
latinicom i latinskim jezikom
• XVI. stoljeće – opadanje gospodarske moći
glagoljaštva i početak zamiranja glagoljaške
tradicije
 RAZVOJNE FAZE GLAGOLJICE
(NA HRVATSKOME PROSTORU)

a) obla glagoljica (do 12. st.)

b) pismo formativnoga razdoblja

c) ustavna/uglata glagoljica (od 13. st.)

d) kurziv i poluustav (od 14. st.)

 BAŠĆANSKA PLOČA
SIMBOL POČETKA HRVATSKE
KNJIŽEVNOSTI
Bašćanska ploča (oko 1100.)

1. A[ZЪ] [VЪ IME O]TCA I S(I)NA [I S]V(E)TAGO DUHA AZЪ

2. OPAT[Ъ] DRЪŽIHA PISAHЪ SE O LEDI[N]Ê JUŽE
3. DA ZЪVЪNIMIRЪ KRALЪ HRЪVATЪSKЪÏ [VЪ]
4. DNI SVOĘ VЪ SVETUJU LUCIJU I SV<E>[DO]-
5. MI ŽUPANЪ DESIMRA KRЪ[BA]VÊ MRA[TIN]Ъ VЪ L(I)-
6. CÊ PRBЪNEBŽA [S]Ъ POSL[Ъ] VIN[(O)DO]LÊ [ÊK(O)]VЪ V O-
7. TOCÊ DA IŽE TO POREČE KLЪNI I BO(G) I BÏ AP(OSTO)LA I G E-
8. VAN(ĴE)LISTI I S(VE)TAÊ LUCIÊ AM(E)NЪ DA IŽE SDÊ ŽIVE-
9. TЪ MOLI ZA NE BOGA AZЪ OPATЪ DBROVITЪ ZЪ-
10.DAHЪ CRÊKЪVЪ SIJU I SVOEJU BRATIJU S DEV-
11.ETIJU VЪ DNI KЪNEZA KOSЪMЪTA OBLAD-
12.AJUĈAGO VЪSU KЪRAINU I BÊŠE VЪ TЪ DNI M-
13.IKULA VЪ OTOČЪCI [SЪ S]VETUJU LUCIJU VЪ EDINO
 Bašćanska ploča, 1100.
( pravni i književni tekst )
• Dragi kamen hrvatske
pismenosti svjedoči o  ritmička
prirodnom rastu organizacija
hrvatskoga jezika  paralelizmi
 anafore
 asonance
 svečani ton
 simetrična
konstrukcija
 polisindeton
 Valunska ploča
•

Jedan od najstarijih glagoljskih spomenika, datira iz

11. st., pronađena je u Valunu na otoku Cresu. Predstavlja
nadgrobni spomenik lokalne obitelji. Nepravilna je oblika i sadrži
dva kratka teksta istovjetna sadržaja, pisana dvama pismima
( oblom glagoljicom i latinicom) i dvama jezicima (hrvatskim i
latinskim).
Dvojezičnost Valunske ploče svjedoči o tome da je
na otoku usporedno živjelo staro stanovništvo koje govori
romanskim jezikom (razvilo se iz latinskoga) i novo stanovništvo
koji govori hrvatski. Na ploči se mogu zamijetiti elementi
najstarijih, trokutastih glagoljskih slova.
NAJSTARIJI EPIGRAFSKI SPOMENICI
NA HRVATSKOME PROSTORU (2)

Valunska ploča (11. st.)

TÊHA SINЪ VЪ(NU)KЪ JUNA
TECHA ET FILIUS EIUS BRATOCHNA ET IUNNA
NEPUS EIUS
 Krčki natpis
Natpis spominje podizanje danas
nepoznate građevine benediktinaca
glagoljaša, njihova opata i , bilježi tri
stara hrvatska imena: Dobroslav,
Radonja i Rugota. Nalazi se na zidu
stubišta kanoničke kuće u Krku.
 NAJSTARIJI EPIGRAFSKI SPOMENICI
NA HRVATSKOME PROSTORU (3)

Krčki natpis (11. st.)

SE ZIDA MAJЪ OPATЪ I RADONÊ RUGOTA
DOBROSLAV(Ъ)
 Plominski natpis

• Plominski natpis je uzidan na

vanjskom zidu crkve sv.
Jurja u Plominu koja datira iz
11. stoljeća. Prikazan je
ilirsko- rimski bog Silvan –
bog flore i faune. Nekadašnji
Plominjani pretpostavili su
da je to prikaz svetog Jurja te
su i crkvu nazvali njegovim
imenom.

• Natpis je kratak: "Ovo je

pisao S."

Autor: Mirela Zubčić

NAJSTARIJI EPIGRAFSKI SPOMENICI
NA HRVATSKOME PROSTORU (1)

Plominski natpis (11. st.)

SE E PISЪLЪ S
• AZ je prvo slovo
glagoljske azbuke i
koristi se za pisanje
glasa A. Zbroj imena
prvog slova - AZ - i
drugog - BUKI - daje
glagoljskom
slovoredu ime
AZBUKA.
• BUKI je naziv za slovo
izvedeno od "bukva", a o tome
nam govori arhaični naziv za
početnicu - BUKVAR. U
germanskim jezicima možemo
naći sličnost: BUCH je naziv
za knjigu, a on dolazi od
naziva za bukvu - BUCHSE.
Germani i Slaveni su u svojim
pradomovinama "pisali" tako
što su urezivali znakove u koru
bukve i breze. Koristi se za
pisanje glasa B.
• VEDE je slovo kojim se piše
glas V, što u prijevodu na
suvremeni hrvatski jezik znači
"pozna" ili "zna". Prema tome,
prva tri slova (AZ, BUKI i
VEDE) znače, otprilike: "Tko
slovo zna...".
• Broj tri često se pojavljuje u
glagoljici, pa tako i u ovom
slovu. To možemo pripisati
simbolici Svetog Trojstva,
posebno ako znamo da su
najvjerojatniji autori ovog
pisma, sv. Ćiril i Metod, bili
grčki redovnici.
• GLAGOLI je slovo koje
se koristi za pisanje glasa
G, a znači: čitati, govoriti,
čitati glagoljicu, služiti
misu na glagoljici, govoriti
crkvenoslavenski
(glagoljati). Od tuda i
naziv za pismo -
GLAGOLJICA. Zbog toga
su i svećenici, dobili naziv
od naroda -
GLAGOLJAŠI.
• DOBRO je slovo kojim se
piše glas D, a i ime mu
jednostavno znači
"dobro". Naša rečenica
( AZ + BUKI + VEDE +
GLAGOLI + DOBRO) do
sada značila bi otprilike:
"Tko slova znade čitati
dobro..."
• (J)EST je slovo kojim se
piše glas E, a znači je ili
jest.
• ŽIVETI je slovo kojim se
piše glas Ž.
Zbog "kvačice" upisane
iznad znaka postoje
teorije da je upravo ovo
slovo utjecalo na razvoj
čeških dijakritika koje
smo i mi preuzeli u
hrvatskoj latinici.

• ZELO je slovo koje se

koristi za pisanje glasa
DZ, koji je nekad bio u
upotrebi. Kao što vidimo
radi se o dvoglasu, jer su
i raniji alfabeti imali
istodobno dvoglase,
troglase kao i samostalne
glasove.
• ZEMLJA je slovo kojim pišemo
glas Z. Svrstavamo ga u najveća
slova glagoljice. I u tom slovu
može se naći utjecaj Svetog
Trojstva, odnosno vjersku
simboliku koja je utjecala na
autore kada su stvarali
glagoljicu.

• IŽE označava glas I, ali samo u

iznimnim slučajevima. Češće se
koristilo kao inicijal, odnosno,
kao početno slovo u tekstu ili
dijelovima teksta. To je slovo čija
je forma simetrična i podsjeća na
pješčani sat.. U obloj glagoljici
izgleda kao obrnuto S, a u
kurzivnoj slovo je postavljeno
vodoravno, ali je zadržalo
zatvorene prostore koji se sada
nalaze jedan pokraj drugog.
• I - Forma ovog slova je
simetrična i podsjeća na
pješčani sat.

• KAKO - To je slovo jedno

od rijetkih koje nije
sastavljeno od zatvorenih
prostora (oka). Sastoji se
od dvije vertikalne crte
koje se nalaze jedna iznad
druge tako da je gornja
malo pomaknuta ulijevo.
Na vrh slova stavlja se
krovna crta. KAKO se
upotrebljava za pisanje
broja 40.
• LJUDI je slovo koje se
koristi za pisanje glasa L,
iako bi mogli zaključiti iz
imena da se koristi za
pisanje glasa LJ. Ima iste
osnove kao i slovo
ŽIVETI, a razlika je u
tome što slovo LJUDI ima
iznad gornje crte mali
zatvoreni prostor.

• MISLITE se koristi za
pisanje glasa M. To je
slovo najsličnije svom
latiničnom paru, ali treba
naglasiti da je stariji obli
glagoljski tip, koji
podsjeća na grozd, bio
sasvim autentičan.
• POKOI se koristi za
pisanje glasa P. U
prijevodu na suvremeni
hrvatski jezik otprilike
znači mir.

• RCI je slovo kojim

zapisujemo glas R.
Podsjeća na slovo NAŠ,
ali je postavljeno
naglavce. Može se reći
da ima grčku osnovu jer
podsjeća na naglavce
postavljeni grčki kapitalni
RHO.
• SLOVO je znak kojim pišemo
glas S. To je vizualno
najdojmljivije slovo glagoljice.
Kroz obli i uglati alfabet to se
slovo malo mijenjalo,
neprestano zadržavajući oblik
gljive. U obloj glagoljici vizualni
par mu je slovo I, jer ima isti
oblik, ali okrenut naglavce.

• TVRDO je slovo kojim pišemo

glas T. Kod ovog slova
možemo vidjeti kako se isti
oblik primjenjuje kod dva slova
okretanjem za 180 stupnjeva.
Po tome vidimo da se autor
vodio principima kombiniranja
jednog oblika na više načina,
što je u to vrijeme bilo
uobičajeno kod stvaranja
pisma.
• UK ili UKI ime je slova kojim
pišemo glas U. Ovdje je riječ o
samoglasniku jer ima
elemente koji su prisutni i kod
samoglasnika O i E. Možemo
reći da se u uglatom slovu UK
spajaju O i E.

• FRT je slovo koje označava

glas F. To slovo različito je u
obloj i uglatoj glagoljici po
svom obliku. U obloj glagoljici
ono podsjeća na vagu zbog
dvije plitice koje se nalaze s
lijeve i desne strane slova, a u
uglatoj to slovo dobiva formu
grčkog slova ? (fi).
UGLATA GLAGOLJICA
OBLA GLAGOLJICA
"Ja koji poznajem slova
govorim da je vrlo dobro
živjeti na Zemlji."
Važnost glagoljske bašćine za hrvatsku
kulturu

• jedan od prvih književnih spomenika pisanih hrvatskim

jezikom, u kojem se spominje hrvatsko ime, jest
Bašćanska ploča (oko 1100.)
• najstariji poznati međunarodni diplomatički spomenik
pisan hrvatskim jezikom jest Istarski razvod (1275.-1395.)
• najstariji poznati zakon pisan hrvatskim jezikom je
Vinodolski zakon, pisan glagoljicom godine 1288.
• najstarija poznata inkunabula pisana hrvatskim
crkvenoslavenskim jezikom jest
Misal po zakonu rimskoga dvora (prvotisak) tiskan godine
1483.
• najstarija poznata hrvatska početnica za djecu jest
glagoljaška početnica tiskana 1527.
• http://www.croatianhistory.net/etf/
novih.html