SVEUILITE U MOSTARU

GRAEVINSKI FAKULTET


Kolegij: ,, Mehanika stijena

Akademska godina : 2007 / 2008







SEMINARSKI RAD
TEMA: PEINA VJETRENICA

















Profesor : prof.dr.sc. Pero Marijanovi Studenti IV. godine
Asistent : mr.Amira Gali



Mostar , veljaa 2008.godine
1

SADRAJ



UVOD
OSOBNA KARTA VJETRENICE
GEOLOKE OSOBINE
KLIMATSKE OSOBINE
POVIJEST ISTRAIVANJA
PODZEMNA STANITA
STECI
LITERATURA
2
UVOD

Dana 10.studenog mi studenti etvrte godine Graevinskog fakulteta
Sveuilita u Mostaru uputili smo se u struni obilazak peine
Vjetrenica. Posjet peine Vjetrenica je bio organiziran u sklopu
terenskih predavanja iz kolegija Mehanika stijena, kojeg sluamo kod
profesora dr.sc. Pere Marijanovia.

U 08.00 sati ujutro uputili smo se zajedno s naim profesorima prema
Popovu polju, najrazvijenijem i najljepem krkom polju u regiji, a i u
svijetu. S june strane tog polja nalazi se spomenuta peina
Vjetrenica. Poto su nam profesori prije polaska objasnili da se radi o
krkom fenomenu, kojeg rijetko gdje moemo vidjeti, studenti su se
odazvali u velikom broju. To to smo vidjeli u krkom polju bilo je
iznad svih naih oekivanja.
Detaljniji opis tog krkog fenomena dat je u narednom tekstu.
3
Osobna karta Vjetrenice


Uvod

Vjetrenica je najvea i najpoznatija peina u Bosni i Hercegovini, zatieni spomenik prirode i turistiko
odredite u jugoistonom dijelu Hercegovine. Smjetena je 300m istono od Zavale, na zapadnom
rubu Popova polja, u opini Ravno, te 12 km udaljena od mjesta Slano na obali Jadranskog mora
(Republika Hrvatska), odnosno 80km od grada Mostara. Ukupno je otkriveno 6.300 metara podzmnih
kanala. Speleoloke posebnosti ove jedinstvene peine su magina ljepota, prostrani hodnici i
dvorane, brojne nakupine siga, te bogat hidrografski svijet sa brojnim jezerima, nekoliko vodopada,
vie stalnih potoka i na desetke manjih periodinih tokova koji teku u raznim smjerovima, a ne treba
zaboraviti ni pojavu snanog vjetra na ulazu kao i osjetno strujanje zraka na nekoliko mjesta u
unutranjosti, estu pojavu magle u djelovima Absolonova kanala, kao i davna uruavanja stropva
divovskih razmjera. Vjetrenica je podjednako zanimljiva u ekolokom, geomorfolokom i ekonomskom
smislu, a istovremeno ona je i jedan od najsnanijih izvora identiteta ireg podruja Bosne i
Hercegovine. Zatieni je spomenik prirode od 1950 godine.
Zooloke karakteristike
Vjetrenicu karakterizir aiznimno bogati piljski svijet, u kojem je zabiljeeno gotovo 200 razliitih
ivotinjskih vrsta, od kojih 92 troglobionata, to je ini prvom u svijetu po bioraznolikosti, a 37 njih je
prvi put pronaeno i opisano na ovom mjestu (locus typicus). U fauni Vjetrenice veliki je broj uskih
endema tzv. stanoendema. Unutranja temperatura zraka je 11,4 C, vode 11,3 C

Povijest istraivanja
Prvo navoenje Vjetrenice kao zanimljivog peinskog fenomena zabiljeeno je kod Plinija Starijeg u
njegovom djelu Historia naturalis77. godine nae ere. Najvee otkrie vrio je eki speleolog Karel
Absolon u vremenu od 1912. do 1914. godine, dok ju je prvi nauno opisao beogradski istraiva
Mihajlo Radovanovi 1929. godine. Kasnija istraivanja uraena su u sklopu zajednikog projekta
ureenja peine Vjetrenice, kojeg su izveli speleoloko drutvo Bosansko-hercegovaki kr i BiH
privredni gigant Energoinves iz Sarajeva u vremenu od 1958. do 1961. godine. Novu topografsku
kartu podruja izradio je SO Velebit iz Zagreba 2002. godine,a od 2004. cjelovita istraivanja faune i
stanita od strane Hrvatskog biospeleokog drutva iz Zagreba. Od 2002. godine odravaju se
speleoloki kampovi, a kr Popovog polja je predmet modernih vrednovanja krkog krajolika.

Paleontoloka otkria
U Vjetrenici je do sada pronaen itav niz zanimljivih paleontolokih nalaza, meu kojima se izdvajaju
cjeloviti kostur leoparda (Panthera pardus), pronaen 1968. godine (nalaz South Weast Caving
Cluba), te vie djelominih nalaza ostataka ivotinja. Najcjelovitiji paleolontoloki opis peine do sada
uradio je Mirko Malez 1969. godine.

Vjetrenica danas
Peina je bila elektrificirana u duini od 1050 metara, staza sa prekidima ureena je do 1800 metara,
a otvorena je za turistike posjete od 1964. godine. U posljednjem je ratu oprema posve devastirana,
ali je Speleoloka udruga Vjetrenica-Popovo polje obnovila turistiki program uz provizorno
osvjetljenje. Uraen je projekt moderne elektrifikacije niskonaponskom strujom koji treba realizirati u
pilji.

Program popularizacije obuhvatio je izradu web stranice, pokrenuti su kulturni sustreti u Vjetrenici,
tampana prigodna potanska marka, te su u domaoj produkciju uraena dva dokumentarnafilma s
etiri epizode.
Na prijedlog ANUBiH Vjetrenice je kandidirana za UNESCO-ov popis prirodne batine. Za njegovu
realizaciju bit e potrebno rijetiti vie pitanja kao to su prevrednovanje statusa Vjetrenice, obnoviti
ratne ruevine u Zavali, ukloniti ili onemoguiti prijetnje zagaenju Vjetrenice, i formirati tijelo koje bi se
brinulo o Vjetrenici.





4
Geoloke osobine

Krako polje je geoloki fenomen u kru, i predstavlja najvea udubljenja u ovim krenjakim terenima.
Najvei su povrinski oblici kra, najbrojniji u naem dinarskom holokrasu, jedinstvenom na povrini
planete Zemlje. Postala su kombinovanim djelovanjem tektonike (rasjedi), rijene erozije i korozije,
rjee samo spajanjem krakih uvala. Pojedina kraka polja kao Popovo polje razvila su se iz rijenih
dolina. Naa najvea kraka polja lee u jugozapadnoj Bosni, ze zapadnom i istonom dijelu
Hercegovine, a najznaajnija su: Livanjsko polje, Nevesinjsko polje, Popovo polje, Gatako polje,
Glamoko polje, Duvanjsko polje, Mostarsko polje i druga. Kraka polja pojavljuju se i u susjednim
zemljama, na podruju Like, dinarske Slovenije i Crne Gore.


Slika 1. Geoloka karta dinarskog kra

Dinaridi su prepuni pilja, ali su one po dravama razliito istraene i dokumentirane, pa se za veliko
podruje ne mogu dati podrobniji podaci. Jedinstven katastar speleolokih pojava izraen je u
Sloveniji, koji broji oko 8300 jedinica. U Hrvatskoj ne postoji javni katastar, ali se rauna da ima oko 10
tisua objekata, a u BiH se spominjala brojka od tri tisue speleolokih pojava. Slino je i za Srbiju, za
koju je objavljen podatak od oko etiri tisue takvih pojava, a u Crnoj Gori oko - 1500.
Najdue pilje u Dinaridima metara
Sustav Postojnska jama 19.555 Pivska kotlina Slovenija
Sustav ulin ponor Medvedica 16.400 Gorski kotar Hrvatska

Polje u jugoistonom dijelu dinarskog kra, u kojem su se razvili brojni povrinski i podzemni oblici. U
irem smislu, geoloki, popovska udolina obuhvaa uravnjeni prostor meu brdima od Trebinja na
jugoistoku do Hutova na sjeverozapadu. U uem smislu Popovo polje je donji, sjeverozapadni dio
doline Trebinjice koji prekrivaju plodni nanosi zemlje, tj. prostor izmeu Poljica i Hutova. Dugo je oko
37 km, iroko 1-3 km, povrine 68,4 etvornih kilometara. Nadmorska visina 250-220 m. Od Poljica do
Ravnog zove se Gornje polje, a od Ravnoga do ponora Trebinjice Donje polje.

5

Slika 2. Popovo polje

Najvei dio podruja izgrauju karbonatne stijene koje su se nataloile u kredi: vapnenci, dolomiti i
dolomitini vapnenci. Postotak kalcijeva karbonata u vapnencu u nekim se slojevima kree do 99,98
posto, to znai da su stijene u Popovu polju u dalekoj budunosti osuene na potpuno otapanje - bez
gotovo ikakva traga!



Slika 3. Geoloka karta podruja Popova polja

6
U Popovu polju prisutna je vea povrina kvartarnih nanosa. Ona su po miljenju pedologa
nerazvijena tla, koja vie predstavljaju najmlai geoloki supstrat nego tla u pravom smislu. Izdvajaju
se sljedee skupne zemljita: karbonatni glinoviti aluvij, karbonatni ilovasti aluvij, koluvijalne lesivirane
crvenice i smea glinovita beskarbonata tla kamenjara. Njihov se nastanak pripisuje aluvijalnim
nanosima Trebinjice i koluvijalnom spiranju s okolnih vapnenakih terena. Uoena je velika razlika u
vertikalnoj slojevitosti i razlika u teksturi unutar slojeva jednog te istog profila.


Slika 4. Pogled na Popovo polje ispred ulaza u peinu Vjetrenica

Iz Popova polja voda otjee u vie smjerova. Izravno se odlijeva u Jadransko more: na jug prema
vrelu Omble, na zapad prema vrulju Janska i Smokvina kod Slanog te u Bistrinu nedaleko Stona.
Znaajan dio tee podzemno prema Neretvi: na sjeverozapad prema donjem toku Neretve te na sjever
prema Hutovu blatu. Zamrena hidrografija Popova vidljiva je i po injenici da voda iz ponora ne izvire
uvijek u najbliem vrelu. tovie podzemni tokovi znaju biti ukrteni, pa ak se, ovisno o podzemnoj
razini voda, razlijeva u razliita vrela.

Najvaniji ponori Popova polja:
Baba estavela s dva otvora u dijelu koje se zove Strujiko polje.
Crnulja ponor impozantna otvora na sjevernom rubu polja ispod brda Vjetrenik.
Doljanica najvei ponor u Popovu polju. Ulaz je ispod brda Gradina
Ponikva nalazi se pri kraju prirodnog rijenog korita Trebinjice, ispod brda Klek.
Provalija jedan od mlaih ponora Popova polja, nalazi se u polju ispod sela Trnina.
ira ponor 3 km zapadno od Turkovia. Nalazi se 3-4 metra iznad ravni polja.


Klimatske osobine

Izmijenjena mediteranska i submediteranska klima. Zime su blage, a ljeta arka, suha i vedra. Snijeg
je rijedak. Srednja godinja temperatura na irem podruju iznosi 13,8 C, srednja vegetacijska (IV-IX)
18,8 C, a srednja temperatura najtoplijeg mjeseca (srpanj) 22,9 C. Oborine su obilne, ali nejednako
rasporeene. Srednje godinje oborine u Ravnom od 1950. do 1989. iznosile su 1957 mm, od ega
najvie 1969: 2692 mm, a najmanje 1953: 960 mm. Kroz godinu oborine su tako nejednako
rasporeene da su manjkovi iznosili prosjeno 155 mm (tokom ljeta), a vikovi prosjeno 1324 mm
godinje (od rujna do svibnja).
Velike oborine i prostrana naplavna povrina 45 puta vea od povrine Popova polja slila bi u
Popovsku valu (drugi narodni naziv za Popovo polje) ogromne koliine vode, to bi samo za nekoliko
dana stvorilo jezero duboko i preko 30 metara. Najdua poplava trajala je 311 dana (1897). Inae od
1891. do 1939. poplave su trajale prosjeno 248 dana. Blatom, kako se zvala vodena povrina, plovile
su lae, barke i barele. Popovci su svilenim mreama lovili endeminu popovsku gaovicu koje je bilo
u izobilju.


7

Povijest istraivanja

Prvo znaajnije istraivanje kra vee se za pokuaje Trsta da u zaleu, u slovenskom Krasu, nae
dovoljne koliine vode. Tako se naziv Kras poeo upotrebljavati za odreenu vrstu reljefa, a potom se
proirio najprije na susjedne pokrajine u samoj Sloveniji, a onda i ire. Inae, izraz grast zabiljeen
je u Sloveniji 1177, a izraz kras 1230. u Hrvatskoj. Germanizirana rije za kras, preko talijanskog
carso dobila je oblik karst, i postala svjetski priznat pojam za tu vrstu reljefa. Naziv kras se
koristi u ekoj, Slovakoj i Poljskoj. U Hrvatskoj se koriste tradicionalni termini kras i kr to ne
prolazi bez strunih i drugih polemika u BiH i Crnoj Gori kr, a u Srbiji karst, kras i kr.

Kr je termin koje koristi stanovnitvo koje ivi na tom podruju, a oznaava neto to je nastalo
krem, lomljenjem, to ima svoje opravdanje u genezi tog fenomena, zato to je postanak kra
prethodila snana tektonska aktivnost boranje, kidanje, pucanje i sl.

U 19. stoljeu u Sloveniji se razvilo piljarstvo; slovenske su pilje bile najvee tada poznate u svijetu.
pilja Vilenica bila je prva turistiki ureena pilja ve u 18. stoljeu, potom je Postojna preuzela slavu
i do danas vrijedi za prvu po nizu kriterija. U njoj je poetkom 18. stoljea (1831) vodi Luka e
pronaao prvog podzemnom kukca Leptodirus hochenwartii. Sredinom 19. stoljea (1857) izgradnjom
eljeznice Be - Trst, Kr ulazi u novu fazu istraivanja. Godine 1878, dolaskom Austrije u Bosnu i
Hercegovinu, zemljom koja je do tada bila slabo dostupna gradi se mrea pruga, pa se tako i u BiH
otkriva kr. Istodobno, pojam kr pored BiH proiren je i na Hrvatsku. Poslije 1920. kr je otkriven i
izvan umjerenog pojasa u tropskim i polarnim krajevima. Godine 1929. za vrijeme talijanske uprave,
u Postojni se osniva prvi speleoloki institut, koji 1947. prerasta u Institut za istraivanje kra SAZU.
Danas taj institut uiva svjetski znaaj.



Slika 5. Tlocrt peine Vjetrenica


1582. Jakov Sorkoevi opisuje Vjetrenicu i Popovo polje
1584. Nikola Gueti istrauje pojavu vjetra na ulazu u Vjetrenicu
1859. Jonakije Pamuina opisuje Vjetrenicu
1889-1990. Hristifor Mihajlovi opisuje Vjetrenicu
1893. Josip Vavrovi opisuje Vjetrenicu
8
1910-1911. opisani kukci iz Vjetrenice
1912. u Trebinju osnovan prvi speleoloki klub u BiH
1912-1914. Karel Absolon istrauje Vjetrenicu
1924-1926. Mihajlo Radovanovi istrauje Vjetrenicu
1930-tih Ljubo Mievi ureuje turistiku stazu do Velikog jezera
1950. Vjetrenica zatiena zakonom
1956. osnovano Speleoloko drutvo BiH
1958. Ratimir Gaaparovi geodetski snima Vjetrenicu
1962-1964. turistiko ureenje Vjetrenice
1962. Odran Trei Kongres speleologa Jugoslavije u Sarajevu i istonoj Hercegovini
1975. Poinje u Sarajevu izlaziti asopis Na kr
1991.-1996. rat i unitenje opreme i objekata Vjetrenice
2000-2003. rad na monografiji o Vjetrenici
2002-2004. speleolozi Velebita iz Zagreba uz pomo Mosora iz Splita i Karlovca iz Karlovca snimaju
topografski Vjetrenicu i istrauju nove kanale
2004. poinju nova biospeleoloka istraivanja Vjetrenice
2004. Vjetrenica kandidirana za Svjetski popis batine
2005.- Australski dizajner peina Neil Kell radi idejni nacrt ponovnog osvjetljenja turistikog dijela
Vjetrenice
2006. ef Radne grupe za kr i peine IUCN-a Elery Hamilton-Smith posjeuje Vjetrenicu i BiH,
podrava kandidaturu za WHL i sugerira vlastima da Vjetrenicu proglase nacionalnim parkom.

































9

Vjetrenica


Razgranata pilja ija se sredinja etaa, Glavni kanal, gotovo bez iznimke prostire horizontalono
od poetka do kraja. Iznad njega uzdiu se vertikalni kanali, dimnjaci, koji ga povezuju sa
topografskom povrinom, a ispod njega nekoliko niih sustava kanala poput Donje Vjetrenice i
Absolonova kanala. Prvih 150 metara pilja je niska i veim dijelom orjentirana od sjeveroistoka
prema jugozapadu a potom se razvija u irok i visok kanal koji od Prostrane dvorane daljnjih 600
metara koljenasto slijedi glavni smjer od sjeverozapada prema jugoistoku. Zatim uglavnom ide na jug
do kraja Skrivenog glavnog kanala.
Prva dvorana dugaka je oko 40 metara, iroka 10-15 metara. Zavrava Vratima, okruglastim
prolazom promjera ok 2,5 metra, nastalim erozijom. Njima se ulazi u Roguljastu dvoranu, koja je s
preko 20 metara ira nego dua. Ona nas uvodi bono u Prostranu dvoranu-Raskrsnicu, dugu
preko stotinu, a iroku izmeu 10-15 metara. Njezin sjeverozapadni dio zove se Vilino gumno, zbog
naglaene mitoloke prolosti tog prostora. U njenim kutovima pojavljivali su zagonetni zvuci koji je
narod prozvao rvanj, Bubanj, Mlin i Mali Bubanj.


Slika 6. Unutranjost pilje

Mitoloka prolost Vjetrenice, koja se esto opisuje u starim tekstovima, vjerojatno se odigravala
upravo ovdje. Jakov Sokorevi 1582.godine pie: itelji tamonjeg kraja kau da u toj pilji stanuju
nimfe koje mi u naem jeziku zovemo vile i da tu nou prireuju svoje plesove i u toj peini da sviraju...
Tragovi utisnutih stopala nemaju oblik ljudske obue nego kao da je to uinila kakva zvjer koja ima
panu dijelom raspuknutu dijelom cijelu. Dok sam bio s ostalima unutra iz radoznalosti, svojim sam
oima to vidio i promatrao taj trag. I jako su brojni, kao da su nastali u plesanju, skakanju, u igri.
Na oko 110 metara od ulaza nalazi se Nakapni stupci, oko 210 metara od ulaza silazi se u Donju
Vjetrenicu, splet od ukupno 370 metara kanala. Nia je i prua se na suprotnu stranu od Glavnog
kanala Vjetrenice, prema sjeverozapadu. Dopire upravo pod ulaz u Vjetrenicu. U njoj je nekoliko
stalnih jezera u kojima je mnotvo ivotinjskog svjeta beskraljenjaka. Od ulaza u Donju Vjetrenicu
Glavni kanal do 130 metara pokrivaju kaskadne kamenice. Narod ih je prozvao Pjati, to je lokalni
10
izraz za tanjure.Prvi Pjati vode do sporednog kanala iju glavnu pilju ini Zlatna dvorana, njezin uti
saljev svojevrsni je simbol Vjetrenice.



Slika 7. Zlatna dvorana




Slika 8. Kaskadne kamenice ( pjati )



Na oko 480 metara od ulaza u Glavnom Kanalu nalazi se Tree kalcitno jezero, prva stalna vodena
povrina u Glavnom kanalu. Odmah iza njega je skupina stalagmita Tursko groblje. Dvadeset metara
iza njih nailazi se na Hajduki stol umjetno napravljen kameni stol i nekoliko kamenih sjedita - gdje
zavrava turistiki dio staze. Na desnu stranu kanala odavde se odvaja sporedni Gaparoviev
kanal, koji se nakon nekoliko desetaka metara iri u Duboku dvoranu. Ona ima oblik obrnute
piramide, kroz ije se dno moe ui u Absolonov kanal, a lijevo pod stropom u sporedni
Radovanoviev kanal.
U Glavnom kanalu, kod Hajdukog stola zapoinje novi niz sigastih kamenica Drugi pjati. U
jednom poveem, koji se nalazi meu prvima, do 1991. bila je izloena ovjeja ribica. Potom se
Glavni kanal proiruje (600 metara udaljeno od ulaza) i na desno se odvaja Radovanoviev kanal.
Malo je dui od 220 metara i zavrava sifonskim Crnim jezerom. Iz Radovanivieva kanala se ulazi u
11
Absolonov kanal najvei sporedni kanal Vjetrenice. Njegov tlocrt podsjea na nepravilni polukrug
ukupne duine oko 685 metara. Ime je dobio po slavnom istraivau Vjetrenice, ekom speleologu
Karelu Absolonu. Zapoinje Gornjim jezerom iz kojeg istjee Aboslonov potok, koji tee cijelom
duinom kanala i ulijeva se ispod saljeva na kraju kanala. Kanal je iznimno bogat ivotinjskim svijetom.
Povrinu Glavnog kanala ubrzo umjesto krja prekiriva glina odnosno ilovaa, to omoguuje
zadravanje vode i stvaranje povremenih ili trajnih vodenih povrina. U prijelaznom dijelu Glavnog
kanala nalazi se nekoliko manjih ponora, do kojih je prvi, nedaleko od Radovanovieva kanala,
glavni drenani objekt ovog dijela Glavnog kanala. Tokom hidroloki aktivnog dijela godine, Vjetrenica
bude posve potopljena izmeu 700 metra od ulaza i Velikog jezera, to je duina od preko pet stotina
metara. Na lijevoj strani Glavnog kanala, 920 metara od ulaza, nailazi se na skupinu siga naznanu
Sigov dolac. Iza njega su Trei pjati koji se vie ne obnavljaju, zatim Sifon, ulegnuto mjesto Glavnog
kanala za kojim se i strop spusti na 120 cm visine (1003 m od ulaza). Tokom zime ovdje Vjetrenica
potpuno potone i prolaz je dalje nemogu. Neposredno iza Sifona je Malo jezero sa saljevom Orgulje
(1045 m).
Na oko 1100 metara Glavni kanala iri se u Novu dvoranu, ispunjenu obruenim kamenim blokovima
koji djelomino ograniavaju protok vode. Dogaalo se da ondje voda zimi naplavi barke koje ostanu
na Velikom jezeru, pa je zato ovaj dio Vjetrenice nazvan Bermudski trokut. Na oko 1200 metara nod
ulaza Glavni kanal pod pravim kutom skree lijevo, a staza produuje u Visoki kanal. Na 1250 metara
od Glavnog kanala ispunjava Veliko jezero koje je sa oko 180 metara najvea vodena povrina
Vjetrenice. Ima krivudav tlocrt kojem s desne strane prilaze tri kraka Visokog kanala. Visoki kanal je
vie apsolutne visine od Glavnog kanala i djelomino je jako iskien makaronima i slonovaastim
sigama. Iza Velikog jezera ide se uz Potok Velike dvorane koji prolazi pored galerije siga nazvane
Dolina suza (1460 metara od ulaza), a onda kroz nizak sifon ulazi u sporedni kanal nazvan Velika
dvorana. Glavni kanal, meutim, ne slijedi potok nego pod pravim kutem skree desno (jug), i u
cijelosti je prekriven velikim brojem sigastih kamenica. To su etvrti pjati. Oni nastaju ispod saljeva
Vododjelnica (1500 metara od ulaza). Iznad njega tri su dimnjaka kojima po kiama dotie voda i
jednim dijelom odlazi prema sjeveru, i ulijeva se u Veliko jezero, a drugim dijelom Glavnim kanalom
tee prema jugu. Dakle, ovo mjesto je granica sljevova unutar Vjetrenice. U sljedeih nekoliko
desetaka metara kanal skree prema istoku pa nakon nekoliko desetaka metara prema jugu i tako
nastavlja do kraja.
Na oko 1685 metara od ulaza s desne strane je saljev Kameni buk, a s lijeve se ulazi u Leopardov
kanal. To je oko 250 metara dug vrlo uzak kanal s Leopardovim potokom. Na ulazu u kanal
doekuje nas povrina jezerca Malo olujno more, koju snaan hladan vjetar stalno dri namrekanu.
U unutranjosti tog niskog kanala pronaen je cjelovit kostur leoparda. Leopardov potok nastavlja tei
Glavnim kanalom prema jugu urezujui korito meu glinene breuljke, te se gubi u kamenom krju na
ulazu u Cvijeevu dvoranu. Na tom mjestu prema zapadnoj strani Glavnog kanala uzdie se 12
metara visok Saljev viseih jezera (1735 m od ulaza) niz koji pritjee manji stalni potok i ulijeva se u
Leopardov potok. S vrha saljeva ulazi se u Cvijievu dvoranu, s 200 metara duine najprostraniju
dvoranu Vjetrenice, cijelu ispunjenu krjem koje formira 60 metara visoko Poovo brdo.
U nastavku, prema jugozapadu, izdie se Visoki zasigani kanal, kojeg zatvara Veliki sigasti saljev.
Ta kalcitna nakupina nije posve istraena, ali neki speleolozi pretpostavljaju da bi mogla biti najvea u
Vjetrenici. Pored njega, nalijevo, skree se u Ploasti kanal, a kroz njega se moe provui u Velki
kanal. Ime je dobio po junovelkom speleolokom klubu (SWCC) koji ga je otkrio 1968, zajedno s
Leopardovima kanalom. Nakon 240 metara Velki kanal se zavrava, pa se za nastavak pilje treba
vratiti u Cvijievu dvoranu, ondje nai 50x70 centimetara uzak prolaz izmeu krja i stijene Prkno i
kroz njega ui u Skriveni glavni kanal. Skriveni glavni kanal je dakle nastavak Glavnog kanala koji je
odvojen zaruenim blokovima. Ondje Vjetrenice dosee promjer preko 130 metara.
U Skrivenom glavnom kanalu nailazimo na potoi Stiks, vjerojatno nastavka Leopardova potoka.
Glavni kanal je irok, prekriven je krjem veim dijelom utopljenim u glinu i ilovau, a njegov desni dio
uzdignut je 20-30 metara, kao to je i strop ukoen s desna na lijevo. U tom dijelu nalazi se nekoliko
saljeva od kojih je najvii Bijeli saljev (2100 metara od ulaza) ije se kamenice pjati rasprostiru 50
metara preko Skrivenog glavnog kanala. Oko 200 metara dalje na lijevo se odvaja Ravanjski kanal iz
kojeg istjee potok. On je 2004 istraen u ukupnoj duini od oko 400 metara iji se uski meandri i
odvojci slojevito granaju kroz stijene. Malo dalje u Skrivenom glavnom kanalu nalazi se Duboko
jezero (2470 metara) iznad kojeg rastu ogromni kameni blokovi koji u potpuno zatvaraju dalje prodor
Vjetrenice.




12
Podzemna stanita

Podzemna stanita ine piljski kanali, pukotine, podzemne vode i drugi ivotni prostori u podzemlju.
Kao ivotni uvjeti, razmjerno su stabilni, to znai da su temperature stalne (uglavnom prosjene
godinje temperature tog podruja), kao i vlanost zraka, koja je u pravilu maksimalna. Podzemna
stanita su sasvim mrana i zbog nedostatka bilja u njima vlada stalna relativna oskudica hrane.



Slika 9. Kaskadne kamenice ( pjati )


ivotne prilike u Vjetrenici

Vjetar: Pojava snanog "vjetra" na ulazu fascinantno je obiljeje Vjetrenice. Strogo uzevi, ne radi se
vjetru nego o fizikalnoj pojava strujanja zraka, kojom se nastoje izjednaiti stalna unutarnja i
promjenjiva vanjska temperatura zraka. Na topografskoj povrini iznad Vjeternice nalaze se duboke
pukotine kroz koje ljeti ulazi topli zrak, hladi se i izlazi na glavni ulaz pilje. Do sada nije due mjerena
brzina vjetra, ali povremena mjerenja govore da se radi o brzini do 10 m/s, premda postoji zapisano da
je dostizao i 13 m/s. Zimi, kad se vanjska temperatura znatno spusti ispod unutarnje, vjetar obrne
smjer. U prijelaznom razdoblju vjetar nekoliko puta zna mijenjati smjer, jer primjerice ujutro je vanjska
temperatura manje a po danu vea od unutarnje. Meutim, zna se desiti da je istodobno potopljen
Glavni kanal u Sifonu, nakon ega se prekida cirkulacija zraka.
Temperatura: U Vjetrenici je ujednaena, barem ljetni kad je mjereno. Temperatura zraka je oko 11
stupnjeva, stalnih jezeraca u Glavnom kanalu oko 10,5
o
C, kao i tla ispod povrine, iznimno ak do
10,2
o
C. Gotovo sve tekue ili stajae vode koje se vjerojatno prihranjuju s povrine, neto su toplije
(bar u rujnu) iznad 11
o
C.
Kemijska slika vode
Zasienost kisikom mjerena je samo u jezercima Glavnog kanala i iznosila je gotovo 100 %. Koliina
kalcija je u svim vodama otprilike ista, 43-50 mg/l, a koliina natrija, 1,7-2,3 mg/l. Vee su razlike u
koliini kalija, koja u nekim jezercima moe biti manja od 0,1 mg/l, u veini voda neto iznad te
vrijednosti, ali ponegdje i nekoliko desetinki miligrama.







13
Steci

Dva plitka reljefna crtea, koji prikazuju motive lova i vitekog turnira, nalaze se u stijeni na desnoj
strani ulaza u Vjetrenicu. Prema literaturi, radi se o ne tako estoj izvedbi steka, nadgrobnog
spomenika tipinog za srednjovjekovnu Bosnu. Srednjovjekovni grob nastao je na mjestu nekog
prapovijesnog obitavalita. Uz podatke koje nam prua arheologija, ima razloga posumnjati kako se
radi o spomeniku nekom velikau koji je imao dovoljno moi smatrati kako je Vjetrenica njegova stvar.
Prema starim tekstovima, on je na ulazu bio sagradio ljetnikovac koji je hladio zrakom iz Vjetrenice.
Od njega jo postoje ostaci lijevo od ulaza u pilju. Takav sluaj naa etnologija jo nije zabiljeila..
Kasnijim ureivanjem prostora ispred pilje, dijelovi spomenika su raskopani i uniteni.



Slika 10. Steak na desnoj strani ulaza u Vjetrenicu

























14
Kr i okravanje

Postoje razliite definicije kra, ali svim je zajedniko da se radi o kamenitim, manje ili vie ogoljelim
povrinama, ispresijecanim dubokim pukotinama. Zbog toga je kr vodopropusan, pa u njemu
prevladava podzemno pretakanje voda. Te vode rastapaju stijene, to stvara povrinske i podzemne
oblike u kru.
Kr se razvija pod djelovanjem vode na pukotine stijena. Struni izraz je okravanje. Uslijed toga
oblikuje se specifian krki reljef i podzemni krki oblici, "upljikavi krtinjak kra" (Rogli 1974). Na
razvoj kra utjeu litoloke osobine, graa i debljina karbonatnih stijena i alogeni nanosi, te ekoloke
prilike i njihovo vremensko kolebanje.




Slika 11. Primjer pukotine i korozije na stijenama iji se slojevi obruavaju






















15
Topivost stijena

Najrairenije topljive stijene su vapnenac i dolomit, slino se kr takoer razvija i u gipsu, sedri i
naslagama soli (NaCl). Vapnenci sadre veliki postotak minerala kalcita i aragonita CaCO
3
. Stijene u
Popovu polju sadre ak do 99,98 posto kalcita!

Koroziju ini niz meusobno ovisnih i povratnih, tj. obnovljivih kemijskih dogaaja:
kinica i podzemne vode imaju CO
2
koji u vodi tvori blagu ugljikovu kiselinu:
CO
2
+ H
2
O H
2
CO
3

Koliina rastopljenog CO
2
ovisi o visini tlaka CO
2
nad vodom, od razvijenosti pukotina i od temperature
vode. to je voda hladnija, mogunost rastapanja je vea. Voda na 0
0
C moe primiti dvostruko vie
ugljikova dioksida nego na temperaturi od 20
0
C. Znatne koliine CO
2
nalaze se u opalom liu.
Ugljikova kiselina brzo disocira:
CO
2
+ H
2
O H
+
HCO
3
-

Kalcit disocira i dvostruko pozitivan ion se oslobaa s povrine kalcitnog kristala u vodu:
CaCO
3
Ca
++
+ CO
3
-

Pozitivni ion vodika karbonatnim se ionom vee u bikarbonatni ion:
CO
3
+ H
+
HCO
3

Jaina korozije utvruje se mjerenjem tvrdoe voda na izvorima. Tako su izraunavani utjecaji korozije
na sniavanje visine stijena u Sloveniji (I. Gams). Utvreno je da u veim porjejima godinje vode
odnesu 30-110 kubinih metara vapnenca s jednog etvornog kilometra povrine, to znai godinje
sniavanje od 0,03-0,11 mm tj. 30-110 metara na tisuu godina.




Slika 12. Topljive stijene



Pri stvaranju sigovine iz vode, reakcija otapanja stijena tee u obrnutom smjeru. Na mjestima na
kojima se sloj vode zasiene kalcijem smanjuje, poveava se njezino isparavanje i izluivanja
kristalia, koji se taloe u okoliu. U piljama se pri tome stvaraju razliiti oblici. U Postojni-Planini,
Taborskoj peini i kocjanskim peinama mjerena je brzina rasta siga pa se pokazalo se da iz jedne
litre vode, koja se slije niz sige, izlui 0 do 180 mg CaCO3. Za jednu godinu iz jednog kubinog metra
vode prosjeno se nataloi 40 g siga; u kocjanskim peinama izluuje se i vie. to veu povrinu
ima voda koja se cijedi, vie se izlui sigovine. Prema jednom mjerenju, na staklenoj povrini 61x18
cm na godinu se prosjeno izlui 0,11 mm sige.



16
LITERATURA

INTERNET STRANICA:

www.vjetrenica.ba

www.wikipedia.com