DIE

SUDSLAWISCHE frage
U1MDDER
WELTKRIEG
iibersichtliche darstellung
DES
GESAMT-PROBLEMS
VON
L. v. SUDLAND
MIT 3 KARTEN
W1EN 1918
MANZSCHE KUK. HOF-, VERLAGS- U. UNI VERS1TATS-
BUCMHANDLUNG
Naslovna strana Izvornog izdanja
PITANJE
PRIKAZ CJELOKUPNOG PITANJA
j
1
J
1
i
L. V. SUDLAND
1
JUNOSLAVENSKO
]
1
J
1
l
J
J
"1
PREVEO
FEDOR PUCEK
TISAK: DP TISKARA VARTEKS, VARADIN
1
J
1
J
PRVI DIO 3 I
POSTANAK BALKANSKIH SLAVENA
J
J
/. Balkanski poluotok
3
2. Rimsko carstvo 4 ,
3. Narav slavenskog naseljivanja na Balkanu
6
\
4. Odluni moment pri stvaranju junoslavenskih naroda 7
^$
DRUGI DIO
'....'.
//
HRVATI 1 STVARANJE HRVATSKE DUA VE
U n
1. Doseljenje i stvaranje drave
}\ \
2. Hrvati na raskriju Iztoka 1 Zapada
12
3. Sjajno doba Hrvatske
13
4. Propast hrvatske drave 1 prikljuenje Ugarskoj 16
\
5. Hrvali za vneme Aipadovia i Anuvinaca. 18 , il
6. Razdoblje od Anuvinaca do Habsburgovaca. 22
7. Tursko doba i njegove nevolje 24
8. Komadanje hrvatskog podru/a _ 28
9. Vojna Krajina
30
10. Hrvatska pragmatika sankcija 34
11. Hrvatski narodni preporod. 35 H|
12. Od 1848. do 1867. 38
J
TREI DIO 41
SRBI I STVARANJE SRBSKE DRAVE. 41
/. Seoba i podruje naseljenja 41
]
2. Srbi 1 njihovi susjedi 42
J
3. Obiljeje prvih srbskih dravnih tvorevina _ 45
4. Neman/ii kao prvi osnivai srbske drave 47 H)
5. Sveti Sava _ _ 52 i
6. Sjajno doba srbske drave 55
7. Propast Srbije 60
8. Tursko doba 62 H
9. Uzbs Srbije 67
J
10. Pravci razvoja suvremene Srbije ...73
ETVRTI DIO.
'.
! 77
n
BOSNA 1 STVARANJE BOSANSKE DRAVE 77
'
1. Bosna kao politiki, zemljopisni i socioloki problem 77
*
'
2. Bosna kao nacionalni problem 79
3. Bosnaje hrvatska zemlja 81 '"l
4. Bogumili 85
5. Politika pozadina bogumilskog pokreta 89
6. Sudbina Bosne kao bogumilske drave 94
7. Prielaz bogumila na islam 98
8. Problem balkanskih Romana 103 UJ
9. Postanak Srba a Bosni .. 110
10. Etnika sudbina Bosne istovjetna je sa sudbinom Trojedne kraljevine 115
1
11. Zakljuak.
'. ".
120
PETI DIO J25
KATOLICIZAM1 PRAVOSLAVLJE 125
1. Uvod. 125
2. Pravije razlog crkvenom razkolu politike prirode 126
3. Poviestni temelji razlikovanja obiju Crkava 129
4. Di avno-politike posljedice razkolu 134
5. Sociaino-pohifke posljedice razkola 140
6. Osnovna misao bizantinizma 1 pravoslavlja 145
r
. Bizantinska mrnja 148
8. Bizantinska opasnost 154
ESTI DIO 159
U EMJE SRJUNOSLAVENSKOJ PROBLEMA 159
1. Pojam velikosrpstva 159
2. Srbska dravna 1 crkvenu predaju 161
j
i
3. Srbsko-pravoslavna Crkva kao narodno-politiki mbenik
165
4. Pecka patriarhija -
U'
5. Nomadski element kao drutvovni i politiki mbenik
181
~<1
6. Safafik i Vuk Karadi kao znanstveni osnivai dananjeg nacionalno-polilikog svesrbstva 187
7. Svesrbstva kao misao vodilja srbske dravne politike 195
"
8. Novaformulacija svesrbskih nastojanja
202
9. Odnos Srbije prema Bugarskoj i Crnoj Gori 208
n
SEDMIDIO -
214
:,
MONARHIJA 1 JUNI SLAVENI
214
1. Uvod. - 214
r-t, 2. Austrija ijuni Slaveni do bekog kongresa 1815. 218
3. God. 1848. kodjunih Slavena u Austriji 225
4. Od 1867. do 1868.
232
5. Hrvatska i Slavonija odgod. 1867. - 239
"^
6. Dalmacija odgod. 1797.
250
7. Bosna i Hercegovina odgod. 1878.
260
8. Maari i juni Slaveni
275
9. Auslro-Ugarska pod utjecajem Bizanta - 288
10. Usvjetski ral ,
298
OSMI DIO......
310
HRVATSKO-SRBSKO NASTOJANJE OKO JEDINSTVA
310

n
/. Pravo lice Hrvata i Srba. _
310
2. Zajednikijezik
318
w J
3. Razmjeri snage obih naroda
324
4. Predhistorija nastojanja okojedinstva Hrvata i Srba
331
1
5. Rieka rezolucija
340
j
6. Daljnji razvoj do narodnog jedinstva Hrvala i Srba
352
7. Trializam -
363
^
8. Razvoj za vrieme rata - - - 370
DEVETI DIO..
379
-J
RJEENJE JUNOSLAVENSKOG PITANJA
379
1. Rjeenje problema i svjetski rat -
379
'"!
2. Prvi korak k rjeenju junoslavenskog jjitanja.
383
3. Potreba ujedinjenja triju posebnih podruja
387
4. Rjeenje junoslavenskog pilama i postojee dravo pravno ureenje Monarhije 393
5. Praktina provedba ujedinjenja
398
_Z 6. Hrvatska drava
401
j
7. Rjeenje problema i Monarhija
407
8. Zakljuno razmatranje -
412
H
1
1
J
1
1
J
1
J
J
1
J
d
VII
SADRAJ
PRVI DIO
POSTANAK BALKANSKIH SLAVENA
1. Balkanski poluotok
3
2. Rimsko carstvo
4
3. Priroda slavenskog naseljavanja na Balkanu 6
4. Odluni moment pri stvaranju junoslavenskih naroda 7
DRUGI DIO
HRVATI I STVARANJE HRVATSKE DRAVE
1. Doseljenje i stvaranje drave
1
1
2. Hrvati na raskriju Iztoka i Zapada 13
3. Sjajno doba Hrvatske
14
4. Propast hrvatske drave i prikljuak Ugarskoj 1
7
5. Hrvati za vrieme Arpadovia i Anuvinaca 19
6. Razdoblje od Anuvinaca do Habsburgovaca 23
7. Tursko doba i njegove nevolje 25
8. Komadanje hrvatskog podruja , 29
9. Vojna Krajina .
31
lO.Hrvatska pragmatika sankcija (1712.)
35
1 1 .Hrvatski narodni preporod
36
12.0d 1848. do 1867
39
TREI DIO
SRBI I STVARANJE SRBSKE DRAVE
1. Seoba i podruje naseljenja
43
2. Srbi i njihovi susjedi
44
3. Obiljeje prvih srbsklh dravnih tvorevina 47
4. Nemanjii kao prvi osnivai srbske drave
49
5. Sveli Sava
54
6. Sjajno doba srbske drave
57
7. Propast Srbije
62
8. Tursko doba
64
9. Praci razvoja suvremene Srbije
75
Vll
VIII
ETVRTI DIO
BOSNA I STVARANJE BOSANSKE DRAVE
PETI DIO
U EMU JE SR JUNOSLAVENSKOG PROBLEMA
1. Pojam velikosrbstva
161
2. Srbska dravna i crkvena predaja
163
3. Srbsko-pravoslavna Crkva kao narodno-politiki inbenik 167
4. Pecka patriarhija
173
5. Nomadski element kao dravotvorni i politiki inbenik 1 83
6. afarik i Vuk Karadi kao znanstveni osnivai dananjeg nacionalno politik-
og svesrbstva
Igo.
7. Svesrbstvo kao misao vodilja srbske dravne politike 197
8. Nova formulacija svesrbskih nastojanja 204
9. Odnos Srbije prema Bugarskoj i Crnoj Gori 210
VIII
1
,. i!
m
:
J
1
1
.
Bosna kao politiki, zemljopisni i socioloki problem
79
2. Bosna kao nacionalni problem
81
3. Bosna je hrvatska zemlja
83
J
4. Bogumili
87
5. Politika pozadina bogumilskog pokreta
91
Hj
6. Sudbina Bosne kao bogumilske drave 96 J
7. Prielaz bogumila na islam
100
8. Problem balkanskih Romana
105
r
}
9. Postanak Srba u Bosni
112 J
lO.Etnika sudbina Bosne istovjetna je sa sudbinom Trojedne kraljevine 1 1
7
1 1 .Zakljuak
122 Hl
i
H
j
KATOLICIZAM 1 PRAVOSLAVLJE
1. Uvod
127 H|
2. Pravi je razlog crkvenom raskolu politike naravi
128
J
3. Poviestni temelji razlikovanja obiju Crkava
131
4. Dravno-politike posljedice razkola
136
5. Drutvovno-politike posljedice razkola
142
6. Osnovna misao bizantinizma i pravoslavlja
147
7. Bizantinska mrnja
1 50
uJ
1
8. Bizantinska opasnost
156 i
ESTI DIO
ci
j
j
IX
SEDMI DIO
MONARHIJA I JUNI SLAVENI
1. Uvod
217
2. Austrija i juni Slaveni do bekog kongresa 1815 218
3. God. 1848 kod junih Slavena u Austriji 225
4. Od 1867. do 1868
232
5. Hrvatska i Slavonija od god. 1867 239
6. Dalmacija od god. 1797 250
7. Bosna i Hercegovina od god. 1878 260
8. Maari i juni Slaveni
275
9. Austro-Ugarska pod utjecajem Bizanta 288
10.U svjetski rat
298
OSMI DIO
HRVATSKO-SRBSKO NASTOJANJE OKO JEDINSTVA
1. Pravo lice Hrvata i Srba 31
1
2. Zajedniki jezik :. 318
3. Razmjeri snaga obih naroda 324
4. Predhistorija nastojanja oko jedinstva Hrvata i Srba 331
5. Rieka rezolucija
340
6. Daljnji razvoj do narodnog jedinstva Hrvata i Srba 352
7. Trializam
363
8. Razvoj za vrieme rata : 370
DEVETI DIO
RJEENJE JUNOSLAVENSKOG PITANJA
1. Rjeenje problema i svjetski rat
379
2. Prvi korak k rjeenju junoslavenskog pitanja 383
3. Potreba ujedinjenja triju posebnih podruja 387
4. Rjeenje junoslavenskog pitanja i postojee dravopravno ureenje Monarhije 393
5. Praktina provedba ujedinjenja 398
6. Hrvatska drava
401
7. Rjeenje problema i Monarhija
407
8. Zakljuno razmatranje
415
Bijeke
415
Upotriebljena knjievnosti
428
Kazalo imena
51
1
IX
X
PREDGOVOR PREVODIOCA
n
1
Ua poviest naroda valja pisati sine ira el studio, ujemo ve u kolama, Ne moe biti J
nikakve sumnje, da pisci poviesti, kojima je iole stalo do svog imena, zaista nastoje,
koliko god im je to prema razpoloivom gradivu mogue, zbivanje dogaaja u
\
prolosti prikazati objektivno i nepristrano bez obzira na to, da li takav prikaz
dogaaja u taj as ide u prilog njima samima, njihovoj sredini ili njihovu narodu.
^
No poviest je takoer i magistra vitae. Zato njezini rezultati ne zanimaju samo
j
povjestniare u uem smislu, nego manje-vie i svakog pojedinca, koji ne misli samo
od danas na sutra, pa i svakog onog, koji se od zanata ili po svom pozivu bavi n
buduim problicima svog naroda, a loje politiar. Zato je oduviek izmeu poviesti i J
politike postojala veza, te su pojedine stranke u politikim borbama i preesto
pokuavale s pomoupoviesti dokazivati svoje zasade i teze. H
Zbog toga je mnogo puta povjestniaru vrlo teko prikazivati dogaaje samo
^
onako, kako su se zaista zbili, a osobito je to teko onda, kad pisac, u dnevnim
politikim borbama, i sam stoji najednoj strani. Ondaje gotovo i nemogue od njega
\
traili, da gleda na dogaaje u prolosti bez ikakvih obzira na svoje vrieme. To
J
dakako ne znai, da bi se on sviestno smio ogrieitii o ono staro u uvodu spomenuto
r
-,
pravilo, nego znai, da pojedinim povjestniarima ne smijemo zamjeriti, ako su se
ovdje ili ondje, htijui ostati nepristrani koliko god imje to bilo mogue, ipak u tom
pravcu ogrieili, jer nijedan pisac nije sasvim slobodan. Povjestniar ne podliee
**-,
samo svom vlastitom razsuivanju i svojoj savjesti, nego on ivi u svome doba na
<J
nekom mjestu, gdje se neke stvari u laj as prosuuju aprioristiki, u nekom
odreenom pravcu. Kao da postoje neki poviestni aksiomi, koji se dodue ne mogu
matematiki dokazati, alije gotovo nemogue u njih dirati.
Od vremena do vremena potrese se meutim itav sviet, pa i zgrada poviestne
znanosti, a onda dolazi i vrieme, da se i te aprioristike zasade podvrgnu nekom,
podrobnijem izpitivanju, te se onda moe nai, da nije sve ba onako, kako su prvi i
najbolji duhovi na tom polju u prolosti mislili. Onda se dogaa, da dotadanjoj slici
nekog dogaaja valja poneto pridodati ili oduzeti, da dobijemo sliku, koja odgovara
naem dananjem gledanju, a koju e poznija pokoljenja moda opet jednom podvri
reviziji, kad se bude mienjalo gledanje na sviet. I kao to mi danas imamo pravo od
tih, kasnijih pokoljenja traiti, da nam budu pravedni sudci, da uzmu u obzir, da nam
danas nisu poznate neke okolnosti, koje e njima biti poznate, isto lako mi danas
nemamo prava omalovaili ili ak sasvim poricati vriednost rada naim
povjestniarima 19. stoljea, koji su udarili temelj hrvatskoj povieslnoj znanosti, samo J
zato, to nam se danas ini, da su stajali i previe
j
J
i
XV
pod dojmom nekih aksioma 19. stoljea. Odnos izmeu hrvatske historiografije 19.
stoljea i naih dananjih gledanja na predmet imao bi vie biti nalik na odnos
klasine mehanike i suvremene teorije relativnosti, koja nije niekanje, nego samo
dopuna klasine mehanike.
Hrvatska historiografija 19. stoljea obiljeena je imenima Kukuljevia, Rakoga,
Smiiklasa i Klaia. To su, pisci, koji su manje ili vie sudjelovali i u naemjavnom
politikom ivotu, i u borbama hrvatskog naroda. Je li onda udo, da se i u njihovu
poviestnorn radu opaaju tragovi njihova politikog djelovanja? A zar bi bilo i
mogue oekivati, da e netko kao politiar izpoviedati jednu ideologiju, a kao
historiar drugu, onojprvoj oprenu?
Da shvatimo stanovite spomenutih naih starijih povjestniara, valja nam se
prenieti u, njihovo duevno razpoloenje i treba da pokuamo misliti, kao to su mogli
misliti oni, recimo tamo negdje oko godine 1870. Vratimo li se u ono doba, mogli
bismo o hrvatskoj prolosti umovati odprilike ovako:
Hrvati su svojevoljno izabrali Habsburgovce svojim kraljevima, vjerno im sluili, i
branei sebe od Turaka, branili i njihovo carstvo i obratno. U svim ratovima protiv
Turaka Hrvatska je teko stradala i izgubila je velik dio svog stanovnitva, Uzprkos
tome Austrija je pozivala Hrvate i u borbu za njezine probitke u Njemakoj. U
Tridesetgodinjem ratu i u Sedmogodinjem ratu, u sukobu o prevlast u, njemakom
Reichu izmeu Fridrika i Marije Terezije lili su i Hrvali svoju krv, no mjesto nagrade
za, njihove usluge Hrvatima je bila nametnuta beka centralizacija Josipa 11. Kad
bijahu na vidiku napoleonski ratovi, proizaii iz Francuzke revolucije, beka je
germanizacija u hrvatskim zemljama popustila, i Hrvati su u napoleonskim ratovima
opet doprinieli teke rtve na strani Austrije. No kadje minula opasnost, zavladaoje
opet kruti Metternichov absotutizam. Dalmacija, kadje padom Mletaka dospjela pod
istoga kralja kao i druge hrvatske zemlje, koje ne bijahu granicama Turske, ostalaje i
nadalje zasebna pokrajina. Bosna bijae i dalje u sklopu turske carevine, pa i sama
ostala Hrvatska

hrvatski sjever

bijae podieljena: na graansku i vojniku. Od

osnova Josipa 11., koje bijahu povoljne za Hrvate, nije se ostvarilo nita. Bijae dakle
prirodno, da su Hrvali nastojali popraviti i ojaati svoj poloaj drugim sredstvima.
Konzervativni krugovi potraie jai oslonac u Maarima, s kojima ih djelomice
vezahu zajedniki probitci, te im od vremena do vremena preputahu ak i zastupanje
svojih vlastitih probitaka, a drugi, koje bismo dananjim rjenikom mogli nazvati
naprednijima, prihvatie

pod dojmom ideja Francuzke revolucije i njemake
romantike

misao o ilirskom narodu. Polo se naime s gledita, da su Hrvati i uobe

svi stanovnici nekadanjeg rimskog lliricuma potomci starih Ilira. Takvom shvaanju
mnogo je dopriniela injenica, da su mnogi strani pisci iz neobavietenosti zaista
nazivali narod u tim krajevima ilirskim, a osim togaje hrvatsko ime, kao dravno ime
u prvome redu, slabljenjem hrvatske drave tokom stoljea bilo ve mnogo izgubilo s
obzirom na, svoju proirenost, te mnogi smatrahu Hrvatima samo stanovnike podruja
zvanog reliquiae reliquiarum, koje bijae pod banskom vlau, dok se za ostale
Hrvate uvrieie mjesto narodnoga hrvatskog imena razna pokrajinska imena kao
Dalmatinac. Bosanac, Hercegovac, Slavonac, Sriemac i t. d.
No i ti pokuaji, da se poloaj Hrvatske popravi, ostadoe bez uspjeha. Austrijske
vlasti zabranie ime ilirsko, a ne htjedoe ga prihvatiti ni Srbi, koji
XVI
n
i
ni
su onda ve imali vlastitu malu vazalnu kneevinu, gdje su se postupno izgraivali kao
dravni narod. Pokuaj suradnje s Maarima imaojejo i kobnije posljedice. Maari
se okoristie (ekim poloajem Hrvatske, te joj pokuae sa svoje strane takoer
nametnuli svoj maarski centralizam i pomaaritije. Iz toga njihova pokuaja nastao
je madarsko-hrvatski sukob godine 1848., pa su Hrvati, borei se na strani Austrije,
protiv Maara, mnogo pomogli Austriji i dinastiji, da se svlada maarski ustanak.
Dranje Hrvata god. 1848. mnogo im se zamjeravalo u tako zvanim naprednim i
slobodarskim krugovima Europe, koji su, izgleda, mislili, da se s pravom moe traiti
od Hrvata, da rtvuju svoju vlastitu slobodu, na korist slobode nekoga treeg.
1 sad se opet ponovila stara igra. Nakon pobjede s pomou Hrvata, Austrijaje i u
Hrvatskoj zavela zloglasni Bachov absolutistiki i centralistiki sustav. Hrvati su lime,
kako netko zgodno ree, dobili kao nagradu ono isto, ime su Maari bili kanjeni.
Ogorenje u Hrvatskoj bijae veliko. Unutar nekoliko desetljea bijahu gorko
razoarane i prevarene sve nade, koje se bijahu stavljale najprije u Maarsku, pa u
Austriju, pa u ilirizam, i konano opet u Austriju. No ne samo da se ne izpunie nade,
nego se onaj, koji bi ih trebao izpuniti, redovito pokazao kao novi neprijatelj. U tomje
poloaju Otac domovine dr. Ante Starevi stao nauavati svoju nauku vraanja n
istom hrvatstvu. No bilo da se taj put mnogima inio i suvie tekim i dalekim, bilo iz
J
drugih razloga, veina odgovornih hrvatskih, politiara krenulaje drugim pravcem.
Rusija je god. 1848. pomogla uvrstiti stanje u Srednjoj Europi svojom H
intervencijom. Ona se je u Krimskom ratu uspjeno suprotstavila koaliciji itave
ostale udruene Europe, pa kojeg li onda uda, da je njezin ugled stao rasti kod
potlaenih balkanskih naroda, kad se ona ionako gradila njihovim zatitnikom. U to
doba nastao je iz pojma kulturnog slavenstva, koje se osnivae samo na zajednici
jezika i knjievnosti, i pojam politikog slavenstva. Oslanjajui se dobrim dielom na
predaju ilirizma, politiko slavenstvo postalo je u Hrvatskoj naskoro gotovo obe
priznatim sredstvom u borbi protiv Austrije, Maarske i Talijana. U praksi je to
znailo odprilike ovo: Hrvati govore slavenskim jezikom, zato su oni t. zv. slavenski -i
narod i obvezatni su zbog t. zv. slavenske uzajamnosti sluili nekim obim slavenskim
probitcima ak i onda, kad bi ti probitci doli u protivnost s hrvatskima. Iz injenice,
daje hrvatki jezik slavenski, zakljuilo se odmah, da su Hrvati i po podriellu, isti
Slaveni i da im je zato vodili nekakvu slavensku politiku. To je onda ujedno znailo
borbu protiv Austrije, protiv. Maara, protiv Talijana i protiv Turske. Hrvatima bijae
ostavljena samo jedna mogunost suradnje, sa susjednim Srbima, i unapried
onemoguena svaka suradnja s bilo kojim drugim, susjedom, a sve to samo zato, to
hrvatskijezikjezikoslovno spada meu slaven skejezike.
Kako je velik dio nae inteligencije zastupao taj politiki pravac i kako su taj
pravac zastupali gotovo svi hrvatski povjestniari, ne treba se iznenaditi, to su oni
moda i nehotice iz prolosti izticali uviek samo ono, stoje makar i posredno moglo
posluiti u potvrdu njihova politikog stajalita, a preuivali su ili su barem premalo
uzimali u obzir one injenice, koje ne bi mogle slutiti njihovu politikom stajalitu.
^j
r
l
n
j
r
i
XVII
Nakon politikog sloma ilirskog preporoda prestaje tvrdnja, da su Hrvati potomci
Ilira, te se umjesto toga bez ikakvog daljnjeg istraivanja uzima, kao gotova injenica
i kao neki poviestni aksiom, da su Hrvati isti Slaveni, ne samo po jeziku, nego i po
podriellu bez ikakve druge primjese, i da prema tome imaju voditi slavensku politiku.
Sva vrela, i to upravo ona najstarija, ne govore meutim takojasno o tom slavenskom
podrietlu, nego pokazuju i druge elemente, koji su, sudjelovali u stvaranju hrvatskog
naroda, a neki izvori idu ak tako daleko, da Hrvate u prolosti gotovo poistovjeuju s
Gotima. Meutim je naa starija poviestna nauka naprosto prelazila preko tih
proturjeja i injenica, jerjoj nikako nisu, pristajati u vladajui sustav o absolutnom
slavenstvu Hrvata, pa ihje zato ili preuivala ili naprosto proglasila neozbiljnima.
Zato se naskoro pojavila reakcija, protiv pretjeranog naglaivanja slavenstva, i to
ne samo u politikim, krugovima, koji su na tome mogli biti zanimani i ne sasvim,
nepristrani, nego i u istim, znanstvenim krugovima. Prvije u toj stvarijasno podigao
svoj glas Gumplowicz. No i prije njega biloje pisaca, koji su vodili rauna i o drugim
elementima pri postojanju hrvatskog naroda.
Tako ima napr. ve u Adelunga, (Mitridates II, str. 612, Berlin 1809.) ovo mjesto:
Die Slaven waren allerdings ein eigener, von allen iibrigen verschiedener
Volkerslamm. Dass sie indessen in ihrem Ursprunge mit den Deutschen, mit welchen
sie immer im Osten wohnten, und anderen alten benachbarten Vblkern nahe venvandt
geM'esen, zeigen die Wurzeln ihrer meisten Worter, welche sich in der deutscken und
anderen Sprachen immer wiederjinden. Aber auch in der Folge konnen sie Blut und
Sprache wohl nicht immer urtvermischt gehalten haben. So zahlreichi sie auch
gewesen sein mogen, so hatten sie doch Europa unmoglich wie Dalmatien on bis an
das Eismeer, und von der Elbe an bis an die Volga besetzen konnen, wenn sie nicht
eine Menge in diesen Ldndern bereits vorgefundener Volker bezwungen, sich
einverlebt und an ihre Sprache gewohnt hatten, welches denn nicht ohne betrachtliche
Einfliisse aufdie Sprache wird haben geschehen konnen; so dass viele der dlteren und
neueren Slaven nicht geborene, sondern nur eingepfropfte Slaven sein werden.

Na etimoloke veze izmeu slavenskih i germanskih riei upuuje nadalje u

poetku prolog stoljea i Christian Friedrich Temler u razpravi: Ober die Spuren
der Harmonie zmischen den illyrischen und celtischen (germanischen) Sprachen u
12. svezku razprava danskog znanstvenog drutva. U nas je ve Smiiklas u svojoj
hrvatskoj poviesti (l, str. 79.) o tome mislio ovako: Odsele (god. 397.) ime Gota i
ostaje za dugo na zemljitu hrvatskom, s njimi poimlju nai stari Ijetopisci poviest
hrvatsku. Pod ovim imenom dolaze razni narodi kod Bizantinaca, pak i Slaveni,
barbarskijezik i nonja neko vrieme nose samo gotsko ime.
Kasnije se sve vie mnoe glasovi, da, se pitanje podrietla. Hrvata ne moe rieiti
jednostavno i jednostrano, pa danas nakon radova egvia, Rusa, Hauptmanna i
Sakaa imamo ve mnogojasniju sliku, koju bismo moda mogli opisati ovako:
Hrvati nisu najedanput doli u svoju dananju postojbinu, nego u nekoliko navrata
kroz nekoliko desetljea, a moda i stoljea. Gibbon u svom djelu Decline andfali of
the Roman Empire London 1776., govori u VI.
XVIII
knjizi na str. 258. izdanja 1890. o tome ovako: From tke Eiaine to the Adriatic, in the
1
state
of captives or subjects, or allies or enemies,
of
the Greek Empire, they
*
overspread the land; and tke national appellation oftke Slaves has been degraded by -i
chance or malice from the signification
of
gforj to that
of
servitude. Among these
J
colonies, the Chrobatians or Croats, who now attend the motions ofan Austrian army,
are the descendanls
of
a mighty people, the conguerors and sovereigns ofDalmatia.
H|
(Od euksinskog dojadranskog mora razirili su se po zemlji, bilo kao roblje, bilo kao _ I
podanici, bilo kao saveznici bilo kao neprijatelji grkog imperija; narodni nazivi za
Slavene ponieni su bilo sluajem bilo zlobom od slavnog znaenja do robskog. Meu
H|
tim kolonijama, Hrobatijani ili Hrvati, koji se danas iztiu u redovima austrijske
J
vojske, potomci su monog naroda, osvajaa i vladara Dalmacije).
Poput gotovo svih naroda u Europi, i hrvatski je narod nastao mieanjem raznih
\
naroda i rasa, koje su teajem stoljea obitavale na dananjem zemljitnom posjedu
J
hrvatskog naroda. U dananjim Hrvatima ima bez sumnje vie ili manje rasne
primjese Kelta, Ilira, Huna, Avara, Rimljana i Gota, koji su se u dananjim hrvatskim
J
zemljama, nalazilijo prije l. zv. doseljenja Hrvata, a i Hrvati, koji su se po prianju
cara Heraklija doselili god. 641., bit e da jo nisu bili sasvim homogeni, negoje po H
svoj prilici slavensku veinu predvodio jedan manje brojan ratniki sloj gotsko-
kavkazko-iranskog podriella, koji se je s tom veinomjezino ve prilino asimilirao,
ali juje podvrgao svojoj organizaciji. Ti doseljeni Hrvati naili su na ostatke rimske Hj
dravne uprave, koju su bili Goli djelomino sauvali, a na tim, ostatcima stvorili su
oni vlastitu novu dravu. Hrvatska drava kao da je dakle organizam ustrojen od
gotsko-kavkazkih Iranaca za slavenska plemena na teritoriju zapadno-rimskog \
carstva. Kao stoje Siidlondprvi iztaknuo, narodi su na Balkanu nastali kao posljedica
dravne tvorbe. 1 dananje Hrvatstvo zapravoje posljedica stvaranja hrvatske drave, r-,
pa su zato u dananjem Hrvatstvu i sadrane sve one komponente, koje su sudjelovale
u stvaranju hrvatske drave. A te su neslavensko stanovnitvo prije doseljenja Hrvata,
slavenska veina stanovnitva, koje se doselilo sa sjevera pod gotsko-iranskim "i
kavkazkim vodstvom, i ostatci rimske dravne uprave. Dodamo li k tome jo neka
~]
obiljeja, koja su kasnije pridola, a to su utjecaj zapadnoga kranstva, prevladali
slavenski jezik i zajednika sviest, onda smo spomenuli uglavnom sve komponente, H
koje sainjavaju poviestno Hrvatstvo. Pojava islama u hrvatskom narodu od 15.
-j
stoljea sa svojim pozitivnim zasadama nije u unutarnjoj suprotnosti s tim
komponentama, jerje on uvao sve duhovne zasebnosti hrvatskog naroda u podruju
svoga irenja i njegovu etniku suvislost. Glavni problem Hrvatstva, a s njime i
J
hrvatske drave, oduviek bijae, a i danas je jo problem meusobne asimilacije svih ,
^
komponenata i vriednosli, koje doprinose unutarnjoj homogenosti narodne cjeline.
j
itavo bosansko pitanje u toku hrvatske poviesti moe se s toga gledita dobrim
dielom svesti na tekoe oko asimilacije tamonjih romaniziranih nomada, kao stoje ^
to Siidlandprvi u svom djelu iznesao.
j
Hrvati su dakle gotov proizvod mjeavine raznih etnikih i rasnih komponenata, i
zato se ne moe tvrditi, da su oni samo Slaveni ili samo Goti.
^
j
j
XIX
Da bi Hrvati bili Goli, nije uostalom nitko nikada ni uztvrdio, nego se sa strane
pristaa t. zv. gotske teorije uviek samo upozoravalo na injenicu, da sva starija djela
govore mnogo o Gotima u vezi s Hrvatima i da zbog toga treba gotskom elementu u
stvaranju, hrvatske drave i Hrvatstva pripisati mnogo vei udjel, nego to su to mislili
pristae onog pravca, koji bismo mogli nazvati integralnim slavenskim pravcem.
Danas bi bilo posve izlino htjeti utvrditi toni brojani udjel pojedinih etnikih
komponenata u Hrvatstvu, ali je sasvim sigurno, da je gotsko-iranska komponenta
razmjerno dosta visoka, i to poradi toga, to su osvajai i vladajui slojevi uviek
posvuda u svim prilikama imali vazda mnogo vie mogunosti za bioloko odranje i
mnoenje od onih rasnih elemenata, koji im bijahu podloeni. O njihovoj brojnosti
svjedoi i njihov odluan udjel u razbijanju i unitavanju silnih Avara. Isto tako ne
moe bili nikakve sumnje, daje u dananjem Hrvatstvu razmjerno najjae zastupana
rasna, komponenta slavenska, t. j. nordijska, jer i Slaveni su Nordijci, premda ta
slavenska komponenta moda nema absolutne veine.
Hrvatski jezik je slavenski. Mi se njime ponosimo, on je za nas najljepi jezik na
svietu, i mi emo uinili sve, da taj jezik ouvamo ist i nenatrunjen raznim
germanskim i romanskim primjesama. Mi zato i mislimo, da je na pr. ljepe i bolje
kazati ravnatelj sveuiliine knjinice nego direktor univerzitetske biblioteke, a i
razne institute za nacionalni publicitet ne bismo mogli priznati svojim. Nojezik nije
sve, i samo zbog tejezikoslovne injenice, daje naime hrvatskijezik slavenskijezik, ne
moemo nikako izvesti zakljuka, da hrvatskom narodu treba zato voditi i neku
slavensku politiku, a najmanje ondje, gdje bi takva politika znaila odricanje sama
sebe, slabljenje nae vlastite samoobrane ili zanemarivanje probitaka hrvatskog
naroda.
Iz istih razloga nije nam voditi ni nekakvu neslavensku, ili protuslavensku politiku,
nego naprosto hrvatsku, t. j. vodili rauna samo o hrvatskim probitcima. Mi ne
moemo dopustiti, da se naivni romanliki zakljuci o jezikoslovnom srodstvu jezika,
nastali u 19. stoljeu, danas primjenjuju na podruju, gdje im nema mjesta.
Pristae rasne teorije dodue tvrde, da je lielo samo izraz due i da postoji uzka
veza izmeujezika i rase. To bi naoko potvrivalo tezu, dajejezino srodstvo ujedno i
krvno srodstvo, no pri tome ne valja zaboraviti, da se lielo ovjeka kroz pokoljenja
enitbama unutar srodnih porodica mnogo ne mienja, dok s druge strane ve djeca
mogu nauiti tui jezik, a da ne govorimo o praunucima, pa bismo ih onda, kad bi
tako bilo, kad naue siranijezik, imali smatrati dielovima stranoga naroda ne samo u
jezinom, nego i u rasnom pogledu. Negdje je u knjievnosti posljednjih godina vrlo
liepo izlaknul primjer djece, koja se rode na pr. u Njemakoj od kinezkih roditelja i ne
naue nikad kinezkogjezika, ali zato od svoje najranije mladosti znaju njemakijezik.
Ta se djeca zato ipak ne mogu smatrati Niemcima. Istovjetnost jezika ne moe zato
nikako znaiti i krvnu, t. j. rasnu istovjetnost.
Posvuda na svietu dogaalo se. a i danas se jo dogaa uzprkos svim liepo
zamiljenim, a nepodpuno provaanim mjerama za zatitu manjina, da pripadnici
jednoga naroda uslied seobe, izseljivanja i drugih uzroka dospiju medu pripadnike
drugog naroda, te onda nakon stanovitog broja godina najprije primejezik tog drugog
naroda, a zatim se njihovi potomci enitbama i rasno priljube (asimiliraju) tom
drugom narodu. To se uviek dogaalo i danas se
XX
.i
Neka mi ovdje bude doputeno izmeti jedan takav karakteristian primjer iz podruja
knjievnosti.
Jo god. 1848. spjevaoje Jovan Sundei pjesmu, Modro oko. Pjesma glasi:
Klonte me se laskatelji.
Sto hvalite crne oko:
Pa ga ima' bieli labud
Pa ga ima' sivi sako.
Modro oko

to je oko
Gorske vile, dine Lae.
Toje oko, koje k srdeu
Ponajbolje stazu znade,
loje oko. biser-oko.
XXI
1
m
dogaa, a moda je i pravo, da je lako. Na taj se nain mnogo Hrvata pretopilo u
Niemce, u Talijane, u Amerikance i druge narode, a i Hrvatima, je uspjelo na svom
narodnom podruju sebi priljubiti liep broj inorodnog elementa, kao napr. Romana u
primorskim zemljama, a Niemaca i Maara u Slavoniji. Dokje to Hrvatima uspievalo
s pripadnicima zapadnih Crkvi, sasvim, je to drugaije s pripadnicima iztone Crkve.
U Hrvatsku se tokom stoljea doselilo mnogo stranog elementa, cincarskog, grkog,
romanskog, a bijae u njoj odprije i balkansko-romanskog elementa (vlakog). Bilo bi
-i
dakle logino, da seje taj element priljubio Hrvatima, jer to bi se u slinim prilikama
po svoj prilici na svakom drugom mjestu dogodilo. No u Hrvatskoj dogodilo se upravo
'"1
protivno. Sav taj strani element nije se doavi u Hrvatsku priljubio Hrvatima, nego
od njega odjednom, postadoe Srbi poradi toga, to je taj element bio zakona
istonoga, a iztonom Crkvom zagospodarie u nas Srbi upravo u doba, kadje misao \
o narodnosti krila sebi putove u najire narodne slojeve. Tako su na pr. pravoslavne
crkvene obine u Zemunu i Brodu jo prije 100 godina bile grke, a ne srbske
rt
(Popovi: O Cincarima), a danas u njima nema Grcima ni traga, jer od njih postadoe
j
sami Srbi.
Problem bive drave, t. zv. Jugoslavije, bijae vrlo sloen. On bijae prije svega H
problem hrvatsko-srbskih odnosa. Problem stvaranjajednog novog naroda od ve tri J
postojea, ili bolje, problem, kako e 5 milijuna Srba progutali odprilike isto toliko
Hrvata, bijae to zatim probem Iztoka. i Zapada u kulturnom pogledu, no to bijae
1
moda prije svega i rasni problem. Jer dok su u Hrvatstvu tokom stoljea doli do
^
izraaja i prevlasti oni svjetliji elementi, koje danas djelomice nazivamo nordijskim ili
^
europskim u uem smislu, u Srba su izbili na povrinu i dali obiljeje srbskom dahu i
srbskim tenjama oni tamniji elementi, koje kadkada zovemo cincarskim ili vlakim.
Pa ako na Balkanu negdje postoji kakvo narodno jedinstvo u krvnom, pogledu, onda r
1
ono mnogo prije postoji izmeu Srba i Rumunja, nego izmeu Srba i Hrvata, jer su i
J
Rumunji kao i Srbi rasna mjeavina uglavnom slavensko-balkansko-romanska, s tom
razlikom, da je u srbskoj mjeavini prevladao slavenski jezik, a u rumunjskoj
H
romanski. Izgleda, kao da seje ona nordijska slavensko-gotsko-iranska komponenta u J
rasnim mjeavinama na Balkanskom poluotoku najjae odrala na zapadu kod
Hrvata, dokje sve dalje prema iztoku vie podliegala komponenti prastanovnika, koji 1
su samo djelomino primili slavenskijezik, kao na pr. Srbi, dok su Bugari ve primili i
- J
neslavensko ime, a Rumunji ak i zadrali svoj romanskijezik
Izvan svakeje sumnje, da i u samome narodu imade mnogo razumievanja za rasne
j
probleme. Tomu su najbolji dokaz narodna pjesma i narodni obiaji, gdje esto
nailazimo na tragove narodnog osjeaja za pitanja o podrietlu
-
^
i
vi
Ove i sline misli nameu, nam se itajui Siidlandovo djelo Die
sudslavischeFrage und der IVeltkrieg, koje sada izlazi u hrvatskom prievodu. Ovo
djelo zauzima u naoj knjievnosti posebno mjesto. Napisano na njemakom jeziku
podkraj prvog svjetskog rata, onoje ve u Beu doivjelo dva izdanja. Jedno podpuno,
a drugo dobrano prorieeno, jer iskrena, premda formalno blaga kritika austrijske
politike u hrvatskim zemljama tokom 19. stoljea nije bila doputena od tadanjih
austrijskih vlasti. Podpuno izdanje na njemakom, jeziku postalo je prava riedkost, a
to lim vie, io su na neki udnovati nain s trita i kod nas i u inozemstvu nakon,
rata nestali svi primjerci. Ne emo se prevariti, ako drimo, da su itavu nakladu te
knjige pokupovali Srbi, kako bi sprieili, da se misli i stajalita pisca toga znamenitog
djela proire u krugovima hrvatske i svjetske inteligencije. Biloje malo Hrvata, koji su
to djelo proitali na njemakomjeziku odmah kadje izalo, i zato ono zapravo u ono
vrieme nije ni izpunilo svog zadatka, jer daje tada, u poetku stvaranja bive drave,
bilo poznalo irim krugovima hrvatske inteligencije, moda se mnogi dogaaji ne bi
onako razvijali i mnogi bi se Hrvatjo pravodobno trgnuo, jer bi mu Siidlandovo djelo
otvorilo oi, pa bi spoznao, da
Oko slae,jo od meda:
To je oko

kojim svaki
ArieI rajsku slavu gleda.
Ovim uznesenjem modrog oka kao da nije bila zadovoljnajedna crnooka Srbkinja. jer ono
u 26. broju ..Siavinca" odgovara god. 1882. pjesniku, ovako:
udim Ti se ba, pjesnie,
io mi hvali modro oko:
Pa ga ima' Neli labud.
Pa ga ima' sivi soko.
Modro oko. bit e oko
Kakve vile, dine Lae:
Bit e oko. koje k srdcu.
Ponajbolje stazu znade.
Bit e oko. biser-oko.
Oko sladejo od meda:
Bit e oko, kojim svaki
Aneo rajsku slavu gleda.
A! vatreno, ivo nije.
Sije slriela modro oko
to ti strano, krutno. smrtno
Prodre u srdce preduboko.
Sije zrano, nije arko.
Kao sunce previsoko.
Sije sitno, nije amo.
Sije sr bs k o . modro oko.
XXII
, j
su Srbi naoko prihvatili jugoslavenstvo samo kao sredstvo, da njime nacionalno
\
razoruaju Hrvate, koje bi kasnije naprosto posrbili. Ta misaoje uostalom ve godine
1909. jasno izreena u uvodu u djelo Servia by the Servians, koje je u Londonu,
^
izdao Alfred Stead, a nastaloje suradnjom itava niza tadanjih ministara i 'utaknutih
j
javnih radnika kraljevine Srbije. Na strani 3, veli se tamo, govorei o tokavskom,
akavskom i kajkavskom narjeja srbskog jezika, doslovce ovo: But ali these n
differences of
language are so smoli that the Servians may be said to passess, and ^ I
certainlv to feel, a unity
of
language bolh in the literarv works and in the spoken
language. Today this language has arrived at such perfection that it may be T
considered as the best
of
the Slav languages, and this will undoubtedly lead it to
-*
replace the Croatian and Bulgarian languages. Hrvatski znai to odprilike ovo: No
sve te razlike ujeziku tako su, malene, da se moe rei, da Srbi imajujedinstvojezika
]
u knjievnosti i u govoru. Danas se tajjezik razvio do tolikog savrenstva, da se moe
smatrati najboljim slavenskim jezikom, a to e bez sumnje dovesti do toga, da e
^
nadomjestiti hrvatski i bugarskijezik .. . i
No za dobru stvar nikada nije prekasno, i zato Stidlandovo djelo, kojim Matica
Hrvatska izlazi pred hrvatskujavnost sada, punih 25 godina iza njemakog izdanja, a r%
u doba, kad se u tih 25 godina zbilo mnogo vie nego inae u sto godina i kad se
vj
nalazimo usred politikog i socialnog previranja i preoblikovanja, kakvome nema
premca unatrag mnogo stoljea, jo uviek dobro dolazi, jer nije izgubilo mnogo od
r
l
svoje suvremenosti. Sredinje pitanje hrvatsko-srbskih odnosa,
<*
pitanje Bosne i Hercegovine, nije nigdje tako cjelovito obraeno
kao u ovome djelu. Nakon Klaieve Poviesti Bosne (1879.) imali smo
]
Milobarovu razpravu Bosnien und das kroatische Staatsrecht. (1898.), kojom je
pisac s dravo pravnim i poviestnim razlozima odgovorio na Spalajkovievu pariku
deklaraciju o Bosni i Hercegovini (1897.). Kasnije, u doba aneksione krize, Stjepan
Radi je svojom brourom ivo hrvatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu. (1908.)
iznio ponovno hrvatsko gledite o Bosni i Hercegovini, obrazlaui ga i narodnim i
politikim razlozima. Ipak je tek Sudiand prvi pokuao itav problem Bosne i
Hercegovine osvietliti sa sociolokog i rasnog gledita i time je protumaio mnoge
pojave dnevnog politikog zbivanja u Bosni i Hercegovini.
Kad se danas nakon 25 godina ponovno ita Sudlandovo djelo, ini nam se, da se svi
pievi zakljuci vie ne bi mogli usvojili bez ikakve napomene. Tu je prije svega
predloeno rjeenje hrvatskogpitanja unutar Austro-ugarske monarhije, na nain, koji
je slian trialistikim koncepcijama, no bez slovenskih zemalja, lako to predloeno
rjeenje odgovara odprilike obsegu dananje Nezavisne Drave Hrvatske, u pievu
obranu valja spomenuti, da on u svojoj argumentaciji pred 25 godina nije bio posve
slobodan. Tada je Austro-Ugarska jo vrsto stajala, i pisac je svoje djelo morao
pisati sa stajalita zabrinutoga austrijskog dravljanina, ako je htio, da mu djelo
uobe ugleda sviet. 1 premda je pisac upravo zbog toga bio prilino kompromisan u
pravcu dinastije i u pravcu odranja Austro-llgarske, ipak mu to nije pomoglo, da mu
djelo i u Austriji ne bude zaplienjeno. To valja iztaknuti zbog
i
XXIII
onih, koji bi mogli prigovoriti, da je djelo napisao Austrijanac s austrijskog
stajalita.
Zatim bi se danas i problem bosanske Crkve odnosno bogumila mogao moda
drugaije prikazati, jer smo posljednjih godina raznim znanstvenim razpravama o
bosanskim bogumilima dobili i o tome pitanju mnogo podpuniju sliku.
1 pitanje utjecaja pravoslavne Crkve na politiko dranje njezinih, pripadnika mi
bismo danas moda drugaije promatrali itav taj kompleks duevnog stanja i
razpoloenja cielih ljudskih skupina, koji pisac oznauje utjecajem Bizanta odnosno
pravoslavlja, ini nam se, da nije dovoljno diferenciran. Danas naime vidimo, da i u
drugim zemljama, u Grkoj, u Bugarskoj i u Rumunjskoj postoje pravoslavne Crkve, a
da kulturni i politiki utjecaj pravoslavne Crkve u tim zemljama ne nosi onakve
plodove, kakve je donio upravo u srbskoj pravoslavnoj Crkvi. Mislimo tu onu mrnju
na sve, to se ne zove srbsko, i ono duboko preziranje svega, stoje strano i bilo na koji
nain povezano sa Zapadom, a u prvom redu mrnju na Hrvale i vabe. Modaje to
zato tako, ioje stvaranje srbske Crkve bilo uzko spojeno sa stvaranjem srbske drave,
dok stvaranje grke i rumunjske Crkve nije toliko vezano o dravne i narodne
tradicije, pa se zato u srbskoj pravoslavnoj Crkvi razvio onaj nacionalni ovinizam i
imperializam, kome u njegovoj preuzetosti i megalomaniji nije nikada na daleko bilo
premca. Radi toga bi zapravo bilo tonije, kad bi se to razpoloenje u pravoslavnom
svietu medu Srbima oznailo svetosavljem, a ne samo utjecajem Bizanta.
* * *
Ta megalomanska pretencioznost spojena s hiesnom mrnjom primitivaca na sve,
to je uljuenije i na viem stupnju, bijae esto puta i razlogom, da su stranci Srbe
teko razumjeli. Jedan od takvih je napr. Hermann grof
Keyserling, koji je u svojem
Spektru Europe, uztvrdio, da su Srbi u svojoj biti divljaci, koji jo ive u herojsko
doba. (Zweitens sind nicht nur ausgesprochen, sondern \vesentlich wild. Leben die
Serben noch heute zum Teil im heroischen Zeitalter.)
*
Za prikaz megalomanije svetosavlja dobro nam dolazi jedan primjer iz knjievnosti.
Beogradski idov Oskar Davio objavio je godine 1939. u Peatu" pripoviest ..Ljudi u
tunelu. ". U njoj se donose razgovori t. zv. malog sviela nou u vlaku na putu iz Beograda
uzkotraarom prugom prema Sarajevu, Na strani 214. mee pisac gospodinu u naoarimav u
usra ove riei:
..

E, daje pokojni kralj iv, druga bi nama pesma pevala i sve bi drukije bih. Moda
bismo davno ve bili carevino. Rei u vam. Onda. kadje poao u Francusku, trebali su da
se dese vani dogaaji, sudbonosni. Krunisanje. Krunisanje! Da, ali kakvo ... lle, gospodo
moja. da mu je to upalilo, gde bi nam bila numera. Jer. da se on krunisao za cara svih
Jugoslovena

a o tomt se radilo

svih. razumete. i onih. s kojima se jo nismo ujedinili,

shvaate, pa postao tako car svih Slavena, e onda. voleo bih da vidim toga, koji bi se
usudio da zucne i tamani drave kao da su kiki-riki. A stoje najlepe. mi bi i dalje bili prvi,
Beograd bi ostao prestonica. Istina, morati bismo izgraditi oblakodere i asfalt, pa da sve
ide kao podmazano. Jedina nezgoda bilo bi to, to bi vlada morala da zasedava u Moskvi
bar iri meseca godinje, preko leta. zbog vruine, a i da se Rusi ne uvrede i ne izmisle neko
njino rusko pitanje, kao ovi nai Hrvati.
XXIV
1
.i
Ne moemo ovdje mimoii ni injenicu, daje Srbstvo s pomou takve Crkve za svoju
slubu odgojilo ne samo nesrbske elemente istonog obreda, osobito po hrvatskim
zemljama, nego i mnogobrojne hrvatske starosjedioce, koji u oskudici vlastite
katolike duhovne pastve u turskom dielu Hrvatske priedoe u pravoslavlje, koje je
uivalo zatitu turskih vlasti. Novija istraivanja, osobito dra K. Draganovia, dadoe
nam o tim konverzijama obilje podataka koji nisu bili poznati piscu ovoga djela.
"]
Uza sve iznesene zamjerke, Sudlandovo djelo ostaje i danas standard work za
- *
razumievanje pitanja Bosne i hrvatsko-srbskih odnosa uobe. Dok Klaieva,
orovieva i Napredkova poviest Bosne prikazuju uglavnom samo puko historijsko
*~|
zbivanje, Siidland u svojem djelu razodkriva i one dublje razloge tim zbivanjima, pa
nam se, itajui njegovo djelo, otvara pogled na itavjedan novi sviet. Jo nitko nije r\
na pr. poviest Srbije za Nemanjia prikazao tako saeto u nekoliko stranica, iznievi
j
pri lome sve ono, stoje najkarakteristinije za to razdoblje srbske poviesti.
Sve vanije Sudlandove teze iznesene u ovom djelu i danas jo ne gube svoje n
vriednosli, naprotiv, mi bismo danas nakon 25 godina ivota u bivoj dravi nali za
J
sve pieve teze moda i bolje dokaze, nego to ih je on iznio, poradi toga, to namje
danas poznato sasvim sigurno i ono, to je pisac mogao tek nasluivati. A to je
HJ
najbolji znak za vriednost ovoga djela, koje je proroanski predvidjelo sve ono, to
--
smo izkusili u 25 godina bive drave.
No ovo je djelo danas modajo i najbolja politika poviest hrvatskoga naroda, H
napisana do konca svjetskog rata, i nitko, tko bude htio govoriti o hrvatskoj politici, ne
e moipriei preko rezultata, kojeje pisac ovdje iznio.
J
Ovaj prievod poeo je izlaziti jo godine 1928. u, omladinkom mjeseniku
Hrvatska Mladica, pod urednitvom dra Mile Starevia i dra Rikarda Flogela, no
n
izala su, samo piva dva diela. Prievodje izlazio u nastavcima, koji su s autentine
J
strane pregledavani i mjestimice izpravljani i dopunjavani Zato ima na poetku djela
nekih mjesta, kod kojih se vidi, da su umetnuta poslije godine 1918. estosieanjska H
diktatura uinilaje kraj izfaenju Hrvatske Mladice, pa time i ovome prievodu.
- i
Odmah nakon stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske pojavila se elja, da se djelo u
cielosti izda, ali se to onda nije smatralo zgodnim. Sretnim razvitkom dogaaja ti su
razlozi meutim odpali, pa ovo djelo moe danas izai pred hrvatsku javnost u
neskraenom obsegu.
Spomenuli mije, da pri prevoenju iz njemakoga izvornika nisam imao uviek pri
ruci sva hrvatska i srbska djela, koja pisac u, knjizi navodi, i zato navodi u prievodu
nisu veinom izvorni, nego su prevedeni s njemakoga. Mislim meutim, daje sama
misao uviek vjerno reproducirana.
Siidland je sam svojemu djelu, dodao bibliografiju knjiga i razprava, kojima se
sluio piui svoje djelo. Ja sam pokuao tu bibliografiju proiriti i na ona djela,
kojima se on. nije sluio, zatim na djela, koja su izasla na stranimjezicima, i konano
na djela i vanije razprave, koje su izale nakon godine 1918., a obraduju predmete,
koji zasiecaju u itav sklop u prvom, redu hrvatsko-srbskih odnosa i prilika na
Balkanu uobe. Taj pokuaj dakako nije
vJ
XXV
mogao biti podpun. Sjedne je strane predmet tako obsean,to se sve vie pokazivalo
pri skupljanju grade, a s druge strane vrieme za taj posao nije ba najprikladnije, jer
zbog dananjih prilika razne knjinice i asopisi nisu lako pristupani. Tako se
dogodilo, da itatelj ne e u bibliografiji na koncu knjige nai po koje djelo ili
razpravu, to bi ih trebalo spomenuti, te e se jednom kasnije ta bibliografija morati
tu i tamo nadopuniti. No i ovako mislim, da e prikupljeni bibliografski podatci moi
dobro posluiti svakome, tko se bude zanimao za itav sklop tih naih problema.
U Varadinu, pred Boi 1943.
FEDOR PUCEK
XXVI
PREDGOVOR
Dr. MiUm Kovat-evi: Die Kroaten kommen' Em Kriegervolk un Volker im Knege. (Hrvati dolaze ' Ratniki
narod zaraenim narodima.) Leipzig 1916. Kemen-Verlag.
VII. 4., sir. 8. l'potrtebljemi literaturu navodim po diehvima i tekuim brojevima. Po/edina djela navodim
lako, da rimski broj znai dio knjige, a arapski broj tekui broj, pod kojim se navedena knjiga nalazi.
. J
1
.i
"1
i
U asu, kad moemo opravdano tvrditi, da se pribliujemo koncu rata, to je
preko nas prohujao, sasvim je umjestno vratiti se na njegovo izhodite, na
junoslavensko pitanje, kojeg je srbsko pitanje tek jedan dio.
To mi se ini tim opravdanije, to mi iz itava nepreglednog mnotva ratne
knjievnosti, koja je od poetka, rata preplavila knjievno trite Austro-Ugarske i
Njemake, nije poznata, do jedne jedine iznimke,
1
ni jedna publikacija o pitanjima
speciatno junih Slavena. Zato se nadam, da sam zadovoljio jednu potrebu, pokuavi
izpuniti tu .prazninu posebnim djelom. Mislim, da ne grieim, ako govorim o toj
potrebi. injenica je, naime, da netko, tko u Austro-Ugarskoj ili Njemakoj eli neto
znati o pitanju junih Slavena, osobito u odnosu prema Monarhiji, mora posegnuti za
djelom Engleza Setona Watso.na ili za srbskim piscima. To su nesumnjivo izvori, koji
moraju i u nama pobuditi nepovjerenje. Smatranu to upravo neodrivim stanjem i
^
nalazim, daje upravo sramota, to do danas i uzprkos tom stranom ratu, koji je nastao
iz pitanja junih Slavena, jo uviek u Austro-Ugarskoj nema domaeg djela, koje bi se
]
pozabavilo samo tim pitanjem.
ini mi se, da je suvino govoriti o vanosti pitanja Junih Slavena. O knjizi
,--
Setona Watsona moe se imati najrazliitije miljenje

ja u prema njemu zauzeti

vrlo kritino stajalite
ali njegove riei:

Danas se ve obenito priznaje, daje

pitanje junih Slavena ivotno pitanje Austro-Ugarske; a svakom itaocu ove knjige n
postat ejasno, da ne moe biti ravnoduno ni Njemakoj,
2

sadre u sebi aksiom,

Ji
koji po mome miljenju mora postati obim dobrom naega politcickog miljenja.
Nadam se takoer, da e ovo; knjizi .uspjeti uvrstiti to uvjerenje u svakom itaocu, 3
jer e se poslije rata polako shvatiti, kolika je zapravo ogromna ciena plaena za
sistematsko zaputanje i zanemarivanje tog pitanja.
Drim, da je vano ukratko razjasniti sklonome itaocu, kako sam zapravo doao
do toga, da napiem ovu knjigu.
Ima ve skoro dvadeset godina, da me je ivotna sudbina bacila duboko na Jug
Monarhije. U svojoj sam mladosti proao ve mnogo zemalja junih Slavena, pa mi
zato ne bijahu sasvim strani ni zemlja, ni ljudi, a ni jezik. Sviahu mi se ljudi uzprkos
njihovim mnogim manama i njihovoj zaostalosti.
Kao pripadnik starodrevne Monarhije i privren njoj odgojem i uvjerenjem,
osjeao sam se pozvanim da pomognem narodu tamo na jugu. Latih se ustro posla,
htjedoh raditi, ipomnagati, podizati. Ali sav trud bijae mi uzaludan! Nevidljive,
nerazumljive i nepremostive zapreke stavie izmeu mene i svakog iole znatnijeg
uspjeha. Podvostruili svoju
i
marljivost i nastojanje: uzalud! Na koncu se okanih usreivanja naroda kao
nezahvalnog posla, ali me obuze sve vea radoznalost da vidim, to se to zapnavo
skriva na jugu za svim tim stvarima. Tako je promatranje, prouavanje i razjmiljanje
o pitanju, junih Slavena postalo zanimanjem, koje je polako obuzimalo itavo moje
bie. itao sam knjievnost o junim Slavenima, osobito poviest i politiku, skupljao
broure, programe, izrezke iz novina i t. d. Po zanimanju pravnik i ekonomist, a po
osobnom nagnuu antropolog i sociolog, imao sam teoretske temelje da zadrem u taj
neobino zapleteni material. Slubenim putovanjima i izletema proao sam sve zemlje
junih Slavena i pohodio veinu poviestnih mjesta, promatrao oima antropologa
ljude, koji tamo stanuju i prislukivao njihovu govoru. Tako sam tokom godina tono
upoznao narjeja junih Slavena, te sam doskora mogao posvuda razgovarati s
narodom u njegovu narjeju, stei povjerenje naroda i iz razgovora s njime uti vie od
ostalih.
Ipak mi, u prvih deset godina, uzprkos mnogim pojedinanim spoznajama, nije
uspjelo stvoriti podpunu sliku o razvoju pitanja Junih Slavena. Naprotiv! Sto sam
vie prouavao i to sam vie tao, to je vea bivala pometenost, to sam se ee naao
nasuprot obe priznatciim istinama, koje me nisu zadovoljavale, nego mi se, tavie,
priinjahu nevjerojatnim, pa ak i nemoguim. Tek kad sam se zadubio u vjersku
povitest Balkanskog poluotoka, kad sam se upoznao s bizantskom povieu i
bizantskim duhovnim ivotom ta s vanim pojmom bizant, kao da mi je pala mrena
s oiju, i ja sam pred sobom ugledao istinu u svoj njenoj koliko strasnoj, toliko
privlanoj golotinji.
Kad je buknuo rat

a ja sam ga skoro deset godina gledao kako dolazi te je

postao oit sav obseg nesree, tad mi se nadala prilika, da javnosti ne zatajim
spoznaju, do koje sam doao. Neminovan bijae obseg ove knjige, jer je pitanje Junih
Slavena jednaba s vie nepoznanica, nego to se sluti, pa ne moe biti rijeena, dok se
za svaku nepoznanicu ne postavi posebna jednaba. Morao sam zato posegnuti daleko
unatrag, da dam; podptunu sliku o predmetu, to ga. valja prikazati.
Nu ova knjiga treba da ima i osobno, subjektivno obiljeje. Ona je krik izmuene
due, koja ve dvadeset godina gleda, kako na jugu nestaju temelji moi Monarhije.
Ova knjiga neka bude glas vapijuega u pustinji, da prilike na jugu. vie ne smiju ii
dosadanjim putem, ako se ne eli, da drava pretrpi nenadoknadivu tetu.
Nastojao sam promatrati itav problem sub aspectu aetenniatis, bez osobne
pristranosti i jedino s gledita traenja istine.
Rie ambrozijskog pjesnika: ovjek griei, dok ivi ne vriedi samo za pojedinca,
nego i za, drave, pojedince vieg reda. Ustanovljene zablude i pogrjeke nisu stoga
mogle u meni izazvati ogorenje, nego jedino saaljenje i ujedno vrstu odluku, da
odkrivanjem zabluda poradim na odstranjivanju pogrjeaka.
S obzirom na vie probitke, o kojima je rie, zamolio bih svakog itaoca, da se
prenese u isto takvo razpoloenje.
Na jugu, u sienju 1917.
L v. Siidland.
PRVI DIO
1
i
vi
1
POSTANAK BALKANSKIH SLAVENA
/. Balkanski poluotok
lj& prosudivajnjie pitanja junih Slavena moramo u prvom rediu poznati njegove
nosioce: junoslavenske narode. Naalost ne vladaju o njima svuda jasni pojmovi, pa
nam ne preostaje drugo, nego da te narode i poviest njihova postanka izbliza
\
i
pogledamo
Poznajemo etiri naroda junih Slavena: Slovence, Hrvate, Srbe i Bugare. Njihova
r%
domovina ili podruje njihova nastavanja je Balkanski poluotok sa svojim
j
pograninim zemljama.
Balkanski poluotok je jugoiztona izboina europskog kontinenta. Do njegovih
r
l
mea drolazimo, ako povuemo ravnu crtu od Rieke do ua Dunava, recimo do
v j
grada Suline.
Uzporedimo li Balkanski poluotok s oba zapadnija junoeurapska poluotoka.
r
l
Apeninskim, i Pirinejskim, upada nam on smjesta u oi, i to ne samo radi svoje
^
glomazne irine, nego osobito stoga, to su oba spomenuta zapadna poluotoka
vidljivo odieljena od europskog kontinenta naravniim, na prvi pogled; vidljivim
]
granicama, velikim gorskim kosama.
"-*
Stoga se oba zapadna poluotoka prikazuju politiko-geografskim jedinicama, kao ,-,
podruja sposobna za jedinstvenu etniku (rasnu) i politiku tvorbu. Ovakovog
j
naravnog razgranaenja prema sjeveru Balkanski poluotok nema. Njegovo
razgnanienje moramo naslutiti kao idealnu svojevoljno povuenu crtu:. Naravnoj
^
granici ne odgovara ovakvo razgranienije, koje se ni jednom dielu problino
w j
podudara s Dunavom i Savom, a te se obje rieke ne poklapaju u cieloj svojoj diljini s
idealno povuenim razgranenjem izmeu Balkana i Europe. Rieke su osim toga,
"}
kako je poznato, granice od slaboga politikog djelovanja. Balkanski poluotok nije
J
stoga tim granicama odrezan od srednje i iztone Europe i tako geografski omeen
kao Apeninski i Pirinejaki poluotok.
1
Ako Balkanski poluotok nadalje paljjiivo promotrimo, uoit emo, daje u sredini
^
podieljen crtom, povuenom od gradia Bjela (izmeu Varne i Rurgasa) do Skadra,
^
,
naime golemim gorskim lancem Balkan-planine na iztoku i albanskah Ailpa na I
zapadu, u dvie polovice sjevernu i junu. Od tog sredlnjebalkankog lanca odbijaju se
dva gorska lanca na sjever i na jug. Prema sjaveru zapadna balkanska planina do ^
Dunava, prema jugu Rilo-gora i Rodopako gorje sve do Egejskog mora. Tako vidimo,
j
da se masiv Balkanskog poluotoka glavnim gorskim kosama razpada u etiri vidljivo
omeena diela: sjeveroiztoni, jugoiztoni, jugozapadni i sjeverozapadni.
"
-j
3
Ne moemo mimoii ni osebujni jugozapadni privjesak Balkana, poluotok Moreju,
klasini Peloponez. Svaki naobraeni ovjek znade, da je Peloponez podrujem,
omeenim Olimpom i Pindom, geopolitiki od ostalog Balkana otro razstavljen kraj
(negdanja Etolija, Arkadija, Tesalija, Beocija i Atika), nekada domovina helenskog
naroda, koji je svojim neizporedivim djelima postao luonoom ovjeanstva.
Stoga treba iztaknuti, da se Balkanski poluotok razpada u pet geopolitiki otro
razluenih podruja: najjunije, jugozapadno, sjeverozapadno, jugoiztono i
sjeveroiztono.
Toje vrlo vano, jer ako promatramo Apeninski i Pirinejski poluotok, vidjet emo,
da su oni danas narodnostno politiki jedinstveni u skladu s jedinstvenou politiko-
geografskom.
Naprotiv Balkanski poluotok s obzirom na svoju razvedenost nije nikada bio
jedinstven, a to nije ni sada. U savezu s tom geopolitikom rascjepkanosti Balkanskog
poluotoka nije on nikada postao pozornicom samosvojnih dravnih tvorevina, koje bi
bile kadre politiki ujediniti cieli Balkanski poluotok. To je polo za rukom samo
velikim dravama: za as dravi Aleksandra Velikog, pa rimskoj dravi odnosno
njezinu ogranku, bizantskom carstvu; zatim otomanskoj dravi.
To politiko-geografski i historijski razkidano podruje postalo je domovinom
junih Slavena.
2. Rimsko carstvo
Nastanak junoslavenskih naroda obino se prikazuje kao posljedica slavenskog
naseljavanja. To je meutim tono samo uz jednu bitnu primjetbu: ja u se truditi da
ovu po mom nuljenju vanu primjetbu to jasnije predoim.
Za budui narodni i politiki razvitak balkanskih Slavena bijae vrlo vano ono
razdoblje, u kojem se Balkan nalazio pod rimskim gospodstvom. Ne mogu ulaziti u
poviestno prikazivanje ovog razdoblja, koje poinje 12 godina poslije Krista, drei,
daje manje vie poznato.
Poto je Rimsko carstvo politiki obuhvatilo razcjepkani Balkanski poluotok i
vladalo njime gotovo 300 godina, najednom je propalo. Snaga Rimskog imperija
bijae izcrpljena i slomljena, najdivniji upravni stroj, to gaje sviet dotada vidio, sve
je vie zatajivao. Rim, ta svjetska metropola, bi zauzet od barbarskih osvajaa, a
rimski narod, koji je sve to stvorio, izumro je i razplinuo se u vrevi potlaenih naroda.
Razumljivo je, da je najstranija slika propasti i razpadanja bila na Balkanu i u
susjednim pokrajinama. Nasrtanje barbarskih gomila bilo je ovdje najee i
najdublje; vrata Balkana sa sjevera i sjeveroiztoka bila su otvorena. Narodna smjesa

koja je malo pomalo nastala na Balkanu, iznutra bez veze, samo povrno
ujedinjena rimskom upravom, jezikom i obiajima, a sastojala se iz nacionalnih
elemenata Grka, Daana, Traana, Hira, Kelta i iz izsluenih vojnika, koji su doli iz
ciele drave

nije imala snage, da se pomladi sama iz sebe. Tako je propadanje
sustavno napredovalo: gradovi su opustjeli, stanovnitvo je ne-
D
stajalo, izseljivalo se ili izumiralo, oranice su leale na ugaru.. Nakon, najezde
]
germanskih ratnih gomila, te mongolskih i uralo-altajskih horda u 4. i 5. stoljeu,
dolazile su u 6. i 7, stoljeu slavenske seobe kao posljednji val velike seobe maroda.
Slaveni se pojavie na dva naina: kao ratniki osvajai, gdjekad pod vodstvom kojeg !
poduzetnog kneza, kome je uspjelo sjediniti vie plemenskih dielova pod sobom, ili
kao mirni ratari, koji se, potiskivani sa sjevera i sjeveroiztoka, sele i zauzimaju ns
naputene oranice i sela, da ih iznova napue. Dakako, ni to se nije zbivalo sasvim ^j
mirno. Bilo je okraja i s jedne i s druge strane. Ipak su se prilike svagdje nekako
sredile. U bivoj rimskoj dravi vladala je, kao posljedica sveobeg razsula, sve vea Hl
nestaica ljudi tako, da mjestna poglavarstva nisu mogla tome naseljivanju seljaka
^
prigovoriti, ako su se ovi iole htjeli prilagoditi postojeim prilikama. Ta je vrsta
naseljivanja, koja je usliedila tokom 6. stoljea, najvanija. Ona je imala za
]
posljedicu, da je poetkom 7. stoljea vei dio Balkanskog poluotoka bio rjee ili
gue naseljen slavenskim seljakim naseljima. No ne smijemo ovo stanovnitvo
n
smatrati politiki ili nacionalno jedinstvenim. Jedino se na sjeverozapadu natisnulo
j
jedno prilino kompaktno alpinsko-slavensko pleme sve do nutrine Balkanskog
poluotoka u dananju Hrvatsku i Slavoniju. Potomci tog plemena su dananji nj
Slovenci. S iztoka prodirala je kompaktna, etniki i jezino jedinstvena, slavenska
J
rasa, koja je naseljivala iztonu i jugoiztonu Ugarsku, Sedmogradsku, Vlaku,
Sriem, vei dio dananje Srbije i sadanju Bugarsku. To, je bilo ono slavensko pleme,
1
koje je poslije mieanjem s uraFo-altajskim elementima stvorilo bugarski narod i koje
^
emo pleme suglasno s velikim slavistima nazivati bugarskim Slavenima. Ali oba
prije spomenuta, uglavnom jedinstvena podruja, ne smijenio ipak smatrati etniki
podpuno jedinstvenima. Posvuda je bilo razasutih elemenata stranih doseljenika ili
ostataka razbijenih ratnikih gomila. Moemo kao sigurno uzeti, da su manje ili vise
gomile Slavena sudjelovale na vojnim pohodima i germanskim i mongolskim, te su i
od njih mjestimice preostali ostatci. Uzmimo samo jedan primjer: naseljenje
iztonosla venskih Hrvata u sredinu podruje alpinskih Slavena. U danas isto
njemakim krajevima sjeverne tajerske nalazimo spomen na to u imenu Hrubath (od
Horvat
=
Chzobat).
Dok na iztoku i na krajnjem sjeverozapadu Balkanskog poluotoka imamo jezino i
etniki prilino jedinstveno slavensko narodno podruje, moramo na prekretnici 6. i 7. vj
stoljea ostale dielove Balkanskog poluotoka

ukoliko su oni bili naseljeni
Slavenima
smatrati sasvim nejedinstvenima. Tu su slavenska plemena bila
izmijeana s pripadnicima razliitih stranih plemena, povrno romaniziranim
J
Traanima i Ilirima, a dalje na jugoiztoku Balkana s Grcima. Tako je izgledalo u ono .
,
vrieme u junom dielu dananje banske Hrvatske, u zapadnom dielu dananje
'
Slavonije, u Dalmaciji, Bosni, Sandaku, Grnoj Gori, Albaniji, Staroj Srbiji,
Macedoniji, Epiru, Tesaliji, Atici, Beociji i Peloponezu.
^
r
i
i
^
3. Narav slavenskog naseljivanja na Balkanu
U etvrtom desetljeu sedmoga stoljea zapoelo je naseljivanje Hrvata, a neko
vrieme kasnije stadoe se naseljavati i Srbi.
Budui da danas vidimo pred sobom gotov hrvatski i srbski narod, to nas lako
moe zavesti, da krivo prosudimo znaenje tog naseljivanja. Kriva je predoba, da su
Hrvati i Srbi kao, takvi ono podruje, koje danas nastavaju, naselili, ovdje se
razmnoili, a njihovi potomci da su dananji Hrvati i Srbi. To je sasvim neizpravna
pretpostavka. Dananji Hrvati i Srbi, kao i svi ostali narodi Europe, nastali su kao
proizvod stapanja prastanovnika i doseljenika, koji su dali novonastalom narodnu
svoje ime, pa jo i drugim tokom poviesti nadolim elementima stranih naroda. No ne
moemo uztvrditi, da su ta naseljenja Slavena sama po sebi bila dovoljna, da odlue
nacionalnom sudbinom sjeverozapadnog Balkana; zato su naselja bila brojano
preslaba. Ja zastupam miljenje, da injenica doseljenja Hrvata i Srba ne bijae sama
po sebi odluna za postanak obadvaju naroda, jer postanak tih naroda bijae odluen
tek nastupom drugih momenata, preteno polikoga karaktera.
Kako sam ve utvrdio, Hrvati i Srbi ne bijahu prvi, nego posljednji Slaveni, koji su
doli na Balkan.
No starija slavenska naselja na Balkanskom poluotoku ne bijahu kompaktna, nego
ona bijahu meu staro stanovnitvo razsute naseobine slavenskog ivlja, koje bijahu
nejedinstvene i meusobno razline i plemenom i jezikom.
Da ponovim: treba iztaknuti etiri kategorije slavenskih naselja:
1. Slavenski narodni preostatci, koji zaostae kao ostatak slavenskih gomila, to
sudjelovahu u germanskim i mongolskim vojnim pohodima.
2. Preostatci ratnih podhvata isto slavenskog znaaja, kako ih poznaje poviest 6.
stoljea, kao na pr. u godinama 527., 546., 548., 551.,553. i t. d. Treba smatrati, da su
kod svih tih podhvata pojedini raztrkani dielovi ostali u podrujima, kroz koja su
prolazili.
3. Tiho naseljivanje slavenskih poljodjelaca u 6. stoljeu, koji ovamo prodirahu u
manjini obiteljskim skupinama u potrazi za plodnom zemljom, pa se tako razgranae
sve do krajnjih izdanaka Balkanskog poluotoka.
4. Slavenski osvajaki opori, koji krenue, da osvaju zemljita, kao to to bijae
sluaj kod Hrvata i Srba.
Balkanski poluotok prua dakle poetkom sedmoga stoljea sliku podpune etnike
razkidanosti i narodne neizjednaenosti, jer iz prvih .triju kategorija naseljavanja
uobe nisu mogli nastati jedinstveni narodi i drave bez izvanjskog djelovanja. Tim
manje, to

kako sam to gore utvrdio

i bez te etnike neizjednaenosti.
geopolitiki raztrgan Balkanski poluotok ne bijae zgodan da stvori jedinstvenu
narodino-politiku tvorevinu.
Tima vanjskim momentima pridolazi jo daljnji vani moment, a to je vrlo slaba
politika sposobnost predhrvatskoga i predsrbskoga sla-
.i
4. Odluni moment pri stvaranju junoslavenskih naroda
Od etiri junoslavenska naroda, koja poznajemo, od Slovenaca, Hrvata, Srba i
Bugara, tri posljednja nastupie dravotvorno, te osnovae drave veeg ili manjeg
svjetskoga poviestnog znaenja. Jedino Slovenci nisu osnovali drave.
1 u poviesti slovenskog naroda mogu se zapaziti zametci neke dravne tvorevine,
ali ta dravna tvorevina

kneevina na Gosposvetskom polju

nije nikada dola

dalje od svoga poetka i sigurno nije nikada imala kakvog veeg poviestaog znaenja.
Stoga su zapravo Slovenci samo nevoljmi ostatci neko velikog i nadaleko
razirenog naroda. Moramo si uviek predoavati jedan vremenski razmak u rasnom
razvitku srednje Europe, u kojem su alpinski Slaveni napuivali najvei dio dananjeg
alpinskog podruja. Bez toga ne
i
i
venskoga stanovnitva na Balkanu. Ja sam dodue ve iztaknuo, da drim slavensku
]
seljaku kolonizaciju estog stoljea vrlo vanim momentom, koji je odluio
_>
slavenskom sudbinom na Balkanskom poluotoku. Da je seljak uobe i kod svih
naroda politiki najpasivniji element, uzimam kao obenito poznatu injenicu. Koliko
se slaba politika djelatnost balkanskih Slavena temelji na njihovu seljakom zvanju,
a koliko na rasnim osobinama, ne mogu ovdje iztraivati, no treba koliko-toliko nj
naglasiti, da su u svakom sluaju oba momenta djelovala na sveukupnu tu pojavu.
Moram ipak iztaknuti, da tu slabiju politiku darovitost Slavena smatram takoer
jasnom osobinom, kojoj povod lei u Slavenima svojstvenom prevladavanju
r
|
osjeajnog nad misaonim ivotom i u sklonosti jakom podavanju asovitom utisku.
^
Ne smije se pustiti takoer s vida, da su ba ta svojstva znatno pojaana seljakim
zvanjem.
|
Svakome misaonom ovjeku podpuno je jasno, da stanovnitvo iznutra etniki
nejedinstveno, politiki slabo nadareno i previeno slabim svojstvima za stvaranje
^
drave, ima vrlo slabe izglede za veliku draivu organizaciju, pogotovo ako je stalno I
nastanjeno uz kulturno jae narode, pa ma bili ovi posljednji i te kako oslabljeni i
razmrvljeni.
q)
Pa ipak su se juni Slaveni odrali na veem dielu Balkanskog poluotoka. Velika
vj
su podruja dodue izgubili u dananjoj Vlakoj, u dananjoj Albaniji, u dananjoj
Grkoj, ali je ipak velik dio masiva Balkanskog poluotoka sve do sjeveroiztonog i
H)
jugozapadnog diela jo danas nastanjen junim Slavenima. Nakon razdoblja J
uzmicanja pokazuju juni Slaveni od poeltka devetog stoljea jaku sklonost za
ekspanzijom.
|
Tu nam pojavu valja tim vie iztaknuti, ako je usporedimo s germanskim
plemenima, koja su takoer svojedobno provalila u timska podruja, kao to se to
zbilo s Vandalima, Langaibardima, Gotimia, Francima, Bungundima i kako se sve
zvahu, i koji narodnostno propadoe uzprkos tome to bijahu ratniki i dravotvorno
bolje nadareni.
ini mi se, da toj pojavi nije nigdje posveena dovoljna panja. Stoga u to ovdje
j
uiniti, iako naravno u uzkom obsegu ovog rada.
J
u
moemo na jednostavan nain raztumaiti razne znanstveno utvrene injenice, kao
na pr. da u francuzkom narjeju patois imade u Waadtlandu u vicarskoj preko
stotinu slavenskih jezinih koriena.
Promotrimo li ostala tri slavenska naroda, smjesta zapaamo, da se oni poklapaju s
tri poviestne dravne tvorevine, s dravnom tvorevinom bugarskom, srbskom i
hrvatskom.
to se tie dananjih Bugara, oni nisu svojim poviestnim postankom isti
slavenski narod, ve su mjeavina dravotvornih uralsko-altajskih Bugara i svladanih
Slavena. Osvajai primie jezik osvojenih, a pokoreni ime osvajaa. Koje je to
slavensko pleme, koje je posluilo uralsko-altajskom plemenu kao podloga za
kalemljenje, nije lako odluiti. Svakako bijae to jezino i rasno jedinstveno pleme s
velikim podrujem, kako sam to ve prije utvrdio. Uzporedimo li dananje bugarsko
narodno podruje s podrujem slavensko-bugarskog pranaroda, mora nam smjesta
upasti u oi, da je ono izgubilo velike komplekse svoga negdanjeg podruja, i to
cielu iztonu Ugarsku, iztonu i sjevernu Srbiju, Moravsku i Vlaku. Zapitamo li za
uzroke te pojave

te napose nae istraivanje proirimo u tom pravcu - zato su se

Bugari mogli kao slavenski narod na svojem dananjem podruju uzdrati, a ne u
ostalom kraju svog pranaroda. Iako dolazimo do odgovora, da su se bugarski Slaveni
uzmogli narodnostno uzdrati samo ondje, gdje su, iako uz pomo uralo-altajsku i
neslavensku, stvorili ipak dravu podpuno slavensku. Samo ona podruja, koja
sudjelovahu dulje vrieme pri tvorbi slavenske drave, mogahu se uzdrati kao
slavensko-bugarska. U onim podrujima, koja nisu dovoljno dugo sudjelovala u
vlastitom dravnom ivotu, propadoe Bugari etniki, te su ih asimilirali neslavenski
narodi Maari i Rumunji ili slavenski, no ipak dravotvorno djelotvorniji Hrvati i
Srbi.
Dravne tvorbe Hrvata i Srba razlikovahu se od dravne tvorevine Bugara time,
to bijahu podpuno slavenske. Bugarska dravna tvorevina poivae na tome, da donji
sloj Slavena, svladan i prekrit uralo-altajskim gornjim slojem, ipak konano asimilira
strane uralo-altajce. Hrvatska i srbska dravna tvorevina poiva na tome, to prvotni
slavenski sloj, etniki skroz naskroz nejedinstven i ne posvuda jednako gust,
organiziran u lokalnim savezima, bijae prekrit slojem drugih Slavena, koji nastupie
osvajalaki. te nametnue oni prvi svoju dravnu organizaciju. Dravne tvorevine svih
triju osvajaa: Bugara. Srba i Hrvata temelje se upravo na potrebi, da se osvojene
zemlje i vlast odre i osiguraju. To i odgovara shemi, prema kojoj, po najnovijoj
sociolokoj spoznaji, nastaju sve drave.'
Te slavenske dravne tvorevine osnovali su narodi hrvatski i srbski. Slavenska
naselja, koja smo spomenuh, etniki nejedinstvena, bijahu ba tim dravnim
tvorevinama povezana jaom vezom. Tada je tek usliedila etnika i jezina nivelacija,
a pri tome je bie vladajuih Slavena postalo mjerodavnim, te je proizvelo najvei
utjecaj.
To se zbivae tim lake, to ne bijae, premda su pokoreni Slaveni bili posvuda
nejedinstveni, velike razlike izmeu osvojenih Slavena i osvajaa Slavena ni u.jeziku
ni u biu, pa je unutarnje niveliranje moglo
'
Izporedi Dr. l-'r. v. d. Velden, Das Patois der IVesisc/meiz a/s Zevge volkergeschichllicher Vorgiinge
(Pulom zapadne vicarske kao svjedok zbivanja narodne poviesiij, 1 5. Sve:. 9., Sir. 451. i 521
:
1 6, Sir. JI -I
J
tim lake nastupiti. A to je najvanije, stvaranjem slavenskih dravnih tvorevina
|
veega stila, zaprieeno je izbijanje autohtonog praelementa, romaniziranih Traana,
"
Ilira i Kelta.
Prema prastanovnicima inili su Slaveni osvajai i osvojeni Slaveni zajedniku
1
frontu.
Ba ta prvotno loa strana slavenskog naseljavanja, da se naime sastojala od n,
seljaka, dakle od preteno politiki manje djelatnog elementa, postala je kasnije
)
prednou.
Slavenski se seljak za svoje sudjelovanje u dravnom ivotu nastojao u prvom '"l
redu odtetiti time, stoje preuzeo po mogunosti to vie plodnoga zemljita u svoje
-i
ruke, te time potiskivao romanizirane prastanovnike. Potonji bijahu potisnuti s
najboljeg zemljita, te se moradoe povui u gradove, na otoke i bregove te u
|
neplodne krajeve, zadovoljiti se najgorim zemljitem ili posve napustiti obraivanje
zemlje i postati nomadskim pastirima, kakvima se pokazuju na Balkanu od 10.
stoljea dalje. f
Poradi toga su slavenska porazbacana naselja napredovala, dok su naselja
starosjedilakih naseljenih Romana gubila na znaenju i obsegu, te su zahirila i
n,
konano se dielom izkorienila, a dielom i etniki asimilirala.
,J
To se zbivalo po selima, dok je u gradovima romansko i grko stanovnitvo u
cielosti dulje odralo. Ali gdje je Slavenima uspjelo organizirati politiku vlast u
r
)
zemlji, tamo se nisu mogli ni gradovi odrati kao rimski i grki. Jae troenje ljudi J
uslied gradskog ivota pomlaivalo se pridolazkom sa sela.
im je jednom okolina gradova postala slavenska, bila je stalnim doseljivanjem
]
stanovnitva sa sela i sudbina gradova zapeaena, ako ne u toku desetljea, a ono u
^
toku stoljea.

Htjedoh time rei, da slavenska naselja nisu sama po sebi bila dovoljna, da odlue
5
narodnostnom sudbinom Balkanskog poluotoka. iroka podruja tog poluotoka bijahu
takoer naseljena Slavenima: Peloponez, Atika, Beocija, Albanija, Sedmogradska,
^
Vlaka i Moldavska. No gdje nije nadoao kvasac slavenske dravne tvorbe, gdje
]
takva tvorba nije dulje vrierne potrajala, da dade narodu dravnu tradiciju, kulturni
zamah i stanoviti kulturni pravac, gdje politika mo Slavenima nije davala podpore "}
protiv njihovih neprijatelja, tamo se slavenska naselja nisu mogla odrati, nego su se
v j
asimilirala i odnarodila.
Atika i Peloponez bijahu u 8. stoljeu isto tako gusto naseljeni Slavenima kao i
Dalmacija, ali su tamo Slaveni uzprkos tome za tri do etiri stoljea bez traga nestali.
Dalmacija je ipak uzprkos kasnijem etiristogodinjem romanskom gospodstvu ostala
slavenskom zemljom. Tu si pojavu moemo razjasniti samo gore spomenutom
injenicom. Slaveni u Atici nisu nikada stvorili dravne organizacije veega stila.
Stoga i moradoe propasti netragom. Dalmacija je naprotiv kolievka hrvatske drave,
najstarije slavenske dravne tvorevine.
ti
vJ
Zbog tih su se razloga Hrvati mogli odrati uzprkos etristogodinjem mletaeko-
romanskom gospodstvu i naseljivanju, te im je trebalo samo esdeset godinia, da
nestane Romana poput sniega na proljetoom suncu.
Na ovom. smo primjeru mogli spoznati mo dravne predaje, pa moemo i
prosuditi, kako bijae jak utjecaj drave. Na kraju ovoga poglavlja htio bih ponoviti,
da su slavenska naselja iz 4.7. stoljea dodue bila podloga za postanak slavenskih
maroda na Balkanskom poluotoku, jer bez njih nam taj postanak ne bi uobe bio
shvatljiv, no uzprkos tome ta naselja sama po sebi ne bijahu odluna za postanak
slavenskih naroda. Ona su mqgla vrlo lako propasti, kako se to i veim dielom zbilo.
Odluni moment za postanak sadanjih slavenskih naroda bijae osnivanje drava.
Samo gdje je to Slavenima uspjelo, gdje se je njihova drava mogla neko vrieme
odrati ili gdje su Slaveni mogli makar tuu dravnu tvorbu preuzeti, poput bugarskih
Slavena, gdje seje dakle stvorila dravna predaja i po tom kulturna podloga, tamo su
se mogli narodnostno odrati. Ali to nije sve. Razvitkom svoje drave, njezinom
sudbinom, kulturnom i dravotvornom tradicijom, svim onim zbrojem utisaka i
utjecaja, postale su slavenske dravne tvorbe mjerodavne za znaaj i mentalitet
naroda, kojemu su pruile uvjete za ivot. To se meutim dogaalo posvuda na svietu
i suvremena je sociologija podpuno spoznala presudni utjecaj drave kod stvaranja
narodnosti.'
Ali nigdje nije dravna tvorba tako odluna i tako presudno djelovala na
postajanrje narodnosti kao ba na Balkanu.
To emojasno razabrati iz kasnijeg razlaganja.
hporedi 1-6. Staai itnd National/tat. Sir. 159.
10
DRUGI DIO
HRVATI I STVARANJE HRVATSKE DRAVE
1 . Doseljenje i stvaranje drave
"1
J
1
J
1
U Austrougarskoj monarhiji brojili su Hrvati i Srbi 5,000.000 dua, dakle 10%
sveukupnog stanovnitva. Nije udo, da se je kod neupuenih, a osobito kod
H)
inorodaca, obiavalo srodne narode Hrvate i Srbe nazivati zajednikim imenom, JI
najee imenom Srbohrvata, jer je kraj povrnoga gledanja na bit t.zv.
junoslavenskog pitanja doista moglo izgledati, da su ova dva naroda jedno. Ali
3
odmah naglaujem da moram iz vanih razloga odkloniti ovo shvaanje, koje
^
proizlazi samo iz nepoznavanja stvari, a to u svoje stajalite kasnije jo poblie
obrazloiti.
Stoga u ova dva naroda obraditi svaki zasebno, a zajednike momente iztaknuti,
kad bude uztrebalo.
Da Hrvate i Srbe ovakio bacaju u jedan ko, daprisnielo je mnogo, to su se oni
j
gotovo neposredno jedni iza drugih doselili u svoju sadanju domaju (Hrvati po
afariku .g. 634., a Srbi g. 638.), to su se smjestili neposredno jedni kraj drugih to
r
i)
ih je daljnji tok njihove poviesti nerazluno izmieao, te to ih je prvi pisac, koji seje
wj
s njima pozabavio, obradio u jednoj knjizi bez jasnog razlikovanja. Kako je to djelo
najstariji i najodluniji izvor poviesti obaju naroda, tako je i to gledite ostalo uzorom H
za mnoge kasnije povjestniare sve do danas.
^
U glavama 29. do 30. svoga djela De adiministrando imperio ocrtao je
Konstantin Porfirogenet slavenska naseljivanja Dalmacije i ostalih pokrajina
iztonorimskog carstva Hrvatima i Srbima,
v"'
Ma koliko se time spoznaja o postanku obaju naroda podpomogla, ipak je carski
^
povjestniar poluio i nepoeljan uspjeh, jer je visoki pisac prikazao, nekoliko
j
gledita svojim nasljednicima, koja su vie u skladu s njegovim politikim
nastojanjima negoli s poviestnim injenicama. Jer iako obinom povjestniaru nije i
uviek lako ostati objektivnim prikazujui poviestne injenice, takova je objektivnost
j
upravo nadovjean zadatak za osobu, koja ima snositi toliki teret politikih zadataka,
tradicija i tenja, kao to to bijae sluaj kod jednog iztonorimskog carevia. Ja u se
dakle u ovom djelu drati naela, da tvrdnje carskog povjestniara treba upotrebljavati
J
tak cimi grano salis.
Kao prvi doselili su se Hrvati, i to kao ratni osvajai. Oni su u Dalmaciji potukli
Avare zajedno s njihovim pomonim narodima i zaposjeli zemlju. Naselivi se trajno,
oni zapoee potiskivati rimsko stanovnitvo Dalmacije i oduzimati mu obradiva .
,
polja. Romani bjeahu na otoke, a ,
//
primorje preputahu osvajaima. Hrvate navodno vodahu petero brae i dvie sestre s
udnim imenima, koja su imala personificirajui simbolizirati sedam glavnih
plemenskih rodova.
ini se, da je izpravna tvrdnja, da su Hrvati ponajprije naselili zapadni dio
tadanje Dalmacije, koja je meutim u ono doba obsezala: Bosnu, zapadnu Srbiju,
Sandak, Crnu Goru i Hrvatsko Primorje. Ti su krajevi ponajvie mamili osvajae, jer
su bili od rimskih vremena najkultiviraniji. Ipak se ini, da nije mogla, uzprkos
tadanjem procvatu, krna i manje plodna zapadna Dalmacija pruati itavom narodu
dovoljno uzdravanje, te stoga pokazuju Hrvati jako nastojanje da se ire na sve
strane.
Tako je poviestno utvrena ponovna seoba prema sjeveru, prema Noriku i
Panoniji, gdje su Hrvati s obje strane Drave i Save zaposjeli nova sjedita.
Ne smije nam izmai, da dalmatinski Hrvati pokazuju i nadalje znaajnu
ekspanzivnost, jer su se, proirujui svoju vlast i osvajajui unutarnjost Balkana,
probili sve do Morave i na jadranskoj obali na jugu sve do Skadarskog jezera, dotino
do Bojane. Tim ratnim podhvatima uspjelo je naseliti i zauzeti te zemlje. Uspjeh
ovoga irenja pokazuje nam u 8. stoljeu postojanje poviestno nepobitno dokazane
Crvene Hrvatske

dananje june Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore. Uspjeh ove

ekspanzije bijae poslije potisnut srbskom ekspanzijom.
Polaznu toku za dravno ustrojstvo prualo je strogo centralizirano vojniko
vodstvo, potrebno za ratne podhvate, a jo vie za odranje i obranu posjeda zemlje,
koju je trebalo braniti od Romana, Ilira, Avara i predhrvatskih Slavena, koji su svi
teili, da opet dou do svoga prijanjeg posjeda. Tako vidimo uskoro nakon
naseljenja, da se stvaraju tri hrvatske drave:
Sjevernodalmatinska ili Biela Hrvatska, koja se pruala od Istre do geopolitike
gorske brane Biokova;
Junodalmatinska ili Crvena Hrvatska, koja se prostirala od Biokova do
Skadarskog jezera' i
Panonska Hrvatska, koja se je svjedobno, prije dolazka Maara prostirala od
poetka alpinsko-balkanskog gorja sve do Blatnog jezera i do Dunava.
Ovo prvo diavno ustrojstvo, osnovano na vojnikoj organizaciji, naskoro je
oslabilo. U 8. stoljeu ne vidimo vie jakih dravnih organizacija. Na mjesto njih
stupie plemenski poglavice.
Na prielazu 8. stoljea u 9. obje su sjeverne hrvatske drave pale pod franaku
vlast. Savezno s tim pojavie se knezovi kao nosioci nastojanja Hrvata za
nezavisnou. Spominje se Ljutovid ili Ljudevit Panonski. Sjevernodalmatinski
Hrvati ostali su s Francima u dobrim odnosima, tako da im je vrhovnitvo ostalo
nepovriedeno. Primorski Hrvati nauie od domaih Hira i Romana pomorstvo, te su
postali vjeti mornari, kakovima su ostali do dananjih vremena. Kadkada i gdjegdje
postadoe opasnim gusarima te zapadoe u kavgu s Mletcima, kojima je mo sve vie
rasla.
'
Grki pisac Teofan spominje, da su se Bugari irei se sudarili sa slavenskim narodom od sedam
plemena. To se vjerojatno odnosi na Hrvate.
1
Nakon radnje spomenute pod II.

12. ne moe se vie pnei preko ove injenice, koju Srbi ivahno
poriu. Valja uzporediti takoer i oznaku teritorija, koju opetovano susreemo: Croatiam et Dalmatiam
a medio Cancni
9
)
usque adJlnes Duracv (ili Duratii). pod ime se oito razumieva bizantinska tema
Draka.
II
2. Hrvati na raskriju Iztoka i Zapada
.j
1
i!
^
Odmah, gotovo neposredno nakon seljenja, stadoe Hrvati prelaziti na kranstvo.
Prema Porfirogenetu krstili su ih rimski sveenici. Ovo krtenje bijae napose zasluga
pape Ivana IV. (640. do 642.), koji je sam bio podrietlom Dalmatinac. On se je
ustrajno trudio oko krtenja Hrvata. Pod utjecajem kranstva Hrvati su prionuli uz h)
miran ivot, te su ivjeli preteno od rada svojih ruku.
j
Time su Hrvati u crkvenom pogledu stupili u doticaj sa Zapadom, dok je naprotiv
njihov teritorij, koji su zaposjeli, prije zaposjednua bio bizantsko dravno podruje, Hl
a Bizant se drao naela legitimiteta, t. j. naela, da zemlje, koje su jednom bile
^
rimske, takvima moraju uviek i ostati.
Taj je razdor postao sudbonosan za budunost Hrvata, tim vie, stoje zemlja, koju
su Hrvati zaposjeli, leala na granici Iztoka i Zapada. To je ve izbilo na javu kod
*
prve diobe Rimskog carstva, kad je Teodozije god. 395. razpolovio Rimsko carstvo
^
na partes orientis i partes occidentis, i obje pole podielio meu svoja dva sina, !
Arkadija i Honorija. Rimska Dalmacija, kako gore rekoh, mnogo vea od dananje
Dalmacije i omeena crtom od Beograda na Dunavu do Skadra, dola je tada u partes
nj
occidentis i bila pridruena Zapadu. Kod te su diobe igrali odlunu ulogu geografsko-
wj
politiki momenti. Meutim je sam Bizant teko podnosio, daje najljepa pokrajina,
koju je on smatrao svojom neodtuivom domenom, morala dospjeti u utjecajnu sferu
r
l
Zapada, Jedva 40 godina nakon diobe uspjelo je lukavom Teodoziju II., da prigodom J
pohoda zapadnorimskog cara Valentiniana IV. izcjenka Dalmaciju. Kad je nakon
pada franake moi. Bizant imao slobodne ruke na sjeveru, oajno se napinjao, da ]
opet dovede pod svoju vlast Hrvate, koji su se pod knezom Domagojem politiki
*-*
vrsto vezali uz Rim. Nakon smrti Domagoja umieao se Bizant u svae oko nasliea
priestolja u Bieloj Hrvatskoj te je pomogao astohlepnom Sedeslavu do vlasti.
]
Tako su Hrvati bili stavljeni pred izbor, da se priklone Rimu ili Bizantu, da se
izjasne za lztok ili za Zapad.
Hrvati su odluno prionuli uz Rim, uz Zapad. Ve dvie godine nakon poetka
j
vladanja Sedeslav je izgubio i vlast i ivot, a na priestolje je stupio Branimir, vjerni
privrenik Rima.
H
Odtada su Hrvati ostali vjerni Rimu i Zapadu. Ja u se i kasnije potanje pozabaviti ^ J
tom zanimljivom pojavom, koja je imala vrlo velik utjecaj na sudbinu Hrvata.
Taj izbor Hrvata mora nas zapravo iznenaditi. Od Zapada nisu oni doivjeli
mnogo dobra, lztok im je mogao dati mnogo vie, mogao im je dati dravnu Crkvu i
narodni jezik u crkvi, a za to su se u zapadnoj Crkvi kroz vjekove uzaludno borili. I
jedno i drugo bijae trajna polazna toka za svae Hrvata s Rimom. Da su Hrvati
teili za narodnom hrvatskom dravnom Crkvom, proizlazi jasno iz nastojanja
hrvatskih knezova, a kasnije kraljeva, da izrade poseban poloaj hrvatskom biskupu
(episcopus chrovatensis).
II
J
12
No s tom novotarijom doli su Hrvati u sukob s monim rimskim klerom
dalmatinskih primorskih gradova, koji je u tome gledao ogranienje svoga utjecaja i
smanjivanje dohodaka. tovie, Hrvati su time doli u sukob i sa samim Rimom koji
bijae tim manje pripravan, da to odobri, kad toga nije odobrio ni monijim
narodima, Francuzima i Englezima.
Iztiem to poradi toga, jer nalazim u poloaju Hrvata izmeu Rima i Bizanta klju
za razuimievanje hrvatske poviesti. To je historijsko shvaanje do koga se hrvatska
poviestna znanost, preteno pod katolikim utjecajem
Jo
nije dovoljno dovinula.
Uzrok, da su Hrvati uzprkos tome drali s Rimom, nalazim ponajprije u injenici,
da je crkvena pripadnost Bizantu znaila istodobno i politiku zavisnost u
neizporedivo veoj mjeri negoli je to bio sluaj kod Rima.
Hrvati su u savezu s Rimom nalazili vise mogunosti da odre svoju nezavisnost.
Drugi je moment psiholoke naravi; prema mom shvaanju postoji u istinu vee
duevno srodstvo Hrvata s Rimom negoli s Bizantom, to pokazuje njihova trajna,
kroz cielu poviest vidljiva tenja k Zapadu.
S tim emo se problemom potanje pozabaviti na drugom mjestu.
3. Sjajno doba Hrvatske
Hrvatska je ojaala, kad su Franci i Bizant oslabili. U uspjenoj borbi s Maarima,
koji su napredovali prema jugu, i s Bugarima, koji su napredovali prema zapadu,
uspjelo je Tomislavu, najsnanijem hrvatskom knezu (g.
900.930.), da uzprkos
svim zaprekama sve tri hrvatske drave, Panonsku, Bielu i Crvenu Hrvatsku, sjedini
u jednu dravu. Ta se drava prostirala od rieke Rae u Istri do dunavskog koljena, od
srbske Morave do Skadarskog jezera, te se ujedno uvrstila i protiv Bugara i protiv
Maara.
Ovaj politiki uspjeh bijae okrunjen jo krunitbom Tomislava za hrvatskog kralja
g,
925. na Duvanjskom polju u zapadnoj Bosni. Krunitba je obavljena s velikim
sjajem, a papinski je legat hrvatskom kralju vlastoruno stavio papinsku krunu na
glavu.
Hrvatska je postala kraljevinom.
Vriedno je uoiti znaajnu vojniku mo. koju su tada Hrvati predstavljali.
Bizantski pisci svjedoe, da su Hrvati za vrieme kralja Tomislava mogli podii
vojsku od 100.000 pjeaka i 60.000 konjanika, 80 velikih i 100 manjih ratnih laa,
stoje bila u ono vrieme velika sila.
Svakako su Hrvati ve onda bili izvrstni vojnici, kakovima su ostali sve do danas.
Hrvatska je postigla najvei obseg i svoje sjajno doba. To je nalo izraza i u tome, da
je sam carigradski imperator smatrao primjerenim, da Tomislavu podieli naslov
konzula i proglasi ga svojim prijateljem i saveznikom. No ve za vrieme Tomislava
poele su se na hrvatskoj dravnoj zgradi pokazivati pukotine, koje su mladom
organizmu postale s vremenom pogibeljne.
13
U vrieme Tomislava odrala su se dva crkvena sabora, jedan 926., a drugi 928. u
]
Splitu. itamo li sauvane zakljuke tih crkvenih sabora, razabiremo neoekivano,
'
.da je katolika Crkva zapoela borbu ne samo protiv dravno-cnkvenih i crkveno-
^
jezinih tenja Hrvata, nego upravo protiv hrvatskog narodnog bivstva i hrvatskog
I
jezika. Centralizacija i latinski jezik, pogodujui namjeri Rima, naoe se tu na istom
pravcu s izvlatenim i potisnutim dalmatinskim Romanima, koji su pokuali
H|
posljednji oajni napor, da se ponovno doepaju vlasti, te odnarode slavenske J
osvajae,
Dalmatinski Romani, koji su se za vrieme hrvatske provale bili sklonili na otoke,
r
)
stadoe se tokom sedmog i osmog stoljea vraati na kopno, te se naseljivahu u
^
razvalinama negdanjih svojih gradova ili u njihovoj okolici. Tako je Split u blizini
Solina nastao iz ruevina Dioklecianove palae, u blizini Epidaura nastao je Hj
Dubrovnik, stara Jadera oivjela je kao Zadar. Dekatera kao Kotor i t. d. Hrvatski se
osvajai prema pommlaenim Romanima, valjda uslied utjecaja katolike Crkve,
^
nisu ponaali izrazito neprijateljski. Ali zaposjednutu zemlju nisu Hrvati putali iz
]
aka tako, da su gradski Romani mogli posjedovati zemljita samo u najblioj blizini
gradova. Time su gradovi bili prisiljeni posvetiti se trgovini i obrtu. r%
Budui da je Bizant u ono vrieme jo uviek, iako samo teoretski, drao vlast nad
J
krajevima, koje su zaposjeli Hrvati, Romani su u Bizantu nali prirodnoga zatitnika
tim vie, to je Bizant vladao i nad podrujem, kaje je geografski pripadalo Italiji kao
r
|
mletako podruje. No crkveno su dalmatinski Romani bili privrenici Rima.
J
Ovakav razvoj doveo je do toga, da je u desetom vieku, uz od Bizanta stvarno
neovisnu kraljevinu Hrvatsku, postojala i umanjena rimska Dalmacija, koja se je I
sastojala od nekoliko romanskih gradova i otoka. Ta se je romanska Dalmacija
nalazila pod bizantskom vlau, pa je njom upravljao bizantski namjestnik (strategos,
protospatharios).
Bijae dakle sasvim prirodno nastojanje hrvatskih kraljeva, da ovaj privjesak
hrvatskoga teritorija, koji se je odlikovao kulturom, obrtom, trgovinom i bogatstvom
H)
svojih stanovnika, dobiju pod svoju vlast. Knez Sedeslav, privrenik Bizanta,
~]
postigao je eljeni uspjeh, jer mu se kao nagrada za njegovu privrenost Bizantu
preputa godinji danak, koji su odsada dalmatinski gradovi plaali njemu umjesto
Bizantu. Ovu prednost nastojahu i ostali hrvatski vladari uzdrati i nakon to se
oslobodie bizantskog vrhovnitva, te dobivahu u ime godinjeg danka od Splita 200
dukata, od Zadra 110, Raba, Krka i Trogira po 100 dukata, u svemu 710 dukata
godinje. Ovi su danci s vremenom bili znatno povieni.
Hrvatski su knezovi od toga vremena financijski neposredno interesiram na
dalmatinskim romanskim gradovima, pa nastojahu da te gradove, koji gotovo uviek
bijahu politiki vrlo nepouzdani, priveu uz dravu susretljivom, politikom ve i
zato, da mogu zadrati naslov kralja Hrvata i Dalmatinaca.
U tom je razvoju nastupio jo i daljnji jedan moment. Gradovi, koji bijahu
J
politiki skloni Bizantu, postadoe i u crkvenom pogledu ovisni o iztonom Rimu.
No kad seje nakon Focija (820.898.) poeo sukob
^
i
u i
"5
14
izmeu Rima i Bizanta zaotravati, papinska je politika ila za tim, da bogate gradove
dalmatinske privue k sebi. Kao protuuslugu dobili su dalmatinski gradovi papinsku
pomo u, smislu njihove politike, koja, kako sam to ve prikazao, nije bila ni
najmanje prijateljski razpoloena prema hrvatskoj narodnoj dravi.
Tako su hrvatski narodni vladari dolazili sve vue pod utjecaj nenarodnih
elemenata, naime visokog latinskog klera i romanskih gradova, a dapae i u ovisnost
o njima. Hrvatski kraljevski dvor sve se je vie latinizirao, stare i patriarhalne
obiaje, doseljenih Hrvata poela je sve vie proimati starosjedilaka latinska
kultura.
To je imalo za posljedicu, da se je stvorila hrvatska narodna stranka, koja si je
stavila za zadau u prvom redu braniti probitke hrvatskog dravotvornog ivlja,
njegove politike interese, njegov jezik i obiaje i t. d. Njoj je nasuprot ustala
klerikalno-romanska stranka, koja se je upirala na romanski ivalj u gradovima, te na
moni visoki latinski kler. Kod prosuivanja razmjera snaga obiju ovih stranaka
moramo si predoiti sveukupni razvitak crkvene politike u katolikoj Crkvi. Ba u
ono vrieme dozrievala je misao, koja je ila za tim, da ne uzdigne samo visoko
papinsku premo, nepogrjeivost u crkvenim stvarima, nego ak i da sve europske
drave pokori pod crkvenu zapovied. Ta je osnovna misao nala najizrazitijeg
pobornika u velikom, vatrenom duhu Hildebranda, kasnijeg pape Grgura VII.
Tako se slubena politika rimske kurije sve jae mieala u unutarnju politiku
hrvatske drave, te je konano proizvela takav pritisak, da su svi crkveno-klerikakio
nastrojeni dostojanstvenici morali podpomagati latinizirajuu politiku latinske
stranke. Tako su hrvatski narodni vladari pod utjecajem financijski jakih romanskih
gradova, uplivnoga visokoga latinskog klera i rimske kurije, postupno zapadali u
protunarodni pravac. Ovaj je razvitak postao osobito vidljiv u vrieme Petra
Kreimira, inae snanog i izvrstnog vladara, tim vie, to je on bio sin Mletanke
Hicele, keri duda Petra II. Orseola i u Mletcima latinski odgojen. Na navaljivanje
romanskih gradova ukinuo je ovaj vladar hrvatski narodni jezik u crkvi.
Nezadovoljstvo hrvatske narodne stranke s ovom politikom dolo je vidno do
izraaja i u tome, to nakon smrti kralja Petra Kreimira nije doao na priestolje
njegov kandidat i neak (poroda od srdca nije imao), nego kandidat narodne stranke
Slavi, iz roda Svaia. Ali mona latinska stranka nije toga trpjela. Ona je pozvala u
pomo junotalijanske Normane, iji su knezovi bili papinski vazali. Tako doe god.
1075, u zemlju eta Normana pod vodstvom grofa Amika I. Giovinazza, zarobi i
odvede u suanjstvo nesretnog kralja Slavia, kojega zauviek nestade iz poviesti.
Ovaj put je time latinska stranka nadvladala te je mogla kod sljedeih izbora
progurati svoga ovjeka za hrvatskog kralja. Izabran bi ban Dimitrije Zvonimir,
papinski ovjek, koji uivae i osobni ugled, jer bijae u tastbini s maarskom
kraljevskom kuom. Ne smijemo zaboraviti, da je taj ovjek bio suvremenik Grgura
VII. (1073.1089.), da
15
. SI
je dakle ivio u vrieme, kad je rimski car njemake narodnosti ponosni
I
Hohenstaufovac Henrik IV. morao kao pokajnik hodoastiti u Canossu.
Zvonimir je po uzoru junotalijanskih Normana poloio Grguru VII. lensku
r-i
zakletvu, te je morao sa znatnom vojnom moi svoga naroda voditi ratove u interesu l
papinske politike. Ti ratni pohodi iziskivahu velike rtve u krvi i imetku, a ne
odgovarahu ni probitcima drave ni dravotvornoga hrvatskog naroda, nego im
H)
bijahu upravo suprotni. Zbog toga se stadoe buniti u pozadinu potisnuti, elementi _ j
narodne stranke, te se u njihovim redovima stadoe iriti opasne agitacije. To je dalo
povoda kralju Zvonimiru, da je na neko vrieme napustio ovu politiku. Ali kad je
T
Dimitrije Zvonimir god. 1079. drao, da se mora odazvati papinskom pozivu na
^
kriarsku vojnu, sazove on na Kosovu polju kod Knina ratni sabor, ali bi ubijen od
razdraenih pristaa narodne stranke. I
S time se i svrilo sjajno doba hrvatske narodne samostalnosti.
u
4. Propast hrvatske drave i prikljuenje Ugarskoj
Hj
Kad je posljednji slabani odvjetak narodne dinastije Drislavia, Stjepan II.., kog
su iz samostana izveli na uzdrmano hrvatsko priestolje, naskoro umro, izbila je Hj
ogorena borba za vlast u hrvatskoj dravi, poglavito izmeu obiju stranaka, latinske tj
i narodne. To bijae zapravo kulturni boj, pojaan rasnom borbom izmeu obiju
stranaka, latinske i narodne, zatrovan borbama o priestolje i raznim vanjskim
utjecajima: crkvenim, rimske kurije, i politikim, mletakim, bizantskim i
maarskim. Moram osim toga primietiti, da je velika ofenziva Bizantinaca, koju su
oni spremali i stvarno poduzeli pod Komnenima oko god. 1114., ve unapied
djelovala. Izbila je borba sviju proti svima, koja je pokidala sve veze dravnog
ustrojstva tako, da kriari, koji su god. 1096. djelomino prolazili hrvatskom
zemljom, ne naioe nigdje na organizirani dravni odpor, kako nas izvjeuje
franaki historiar Raimondus de Agiles.
Razumljivo je, da je susjedna maarska drava nastojala izkoristiti za sebe tu
^
teku krizu hrvatske drave i povremenu nemo narodne obrane Hrvata.
j
Maari, koji se god. 896. doselie u svoju dananju postojbinu, zapoee naskoro
potiskivati panonske Hrvate te njihove granice, koje su se svojedobno protezale sve H
do Blatnog jezera, kao na pr. za kneza Braslava, suzivati prema jugu.
-i
Rodbinske veze izmeu dinastija obiju zemalja

umoreni Dimitrije Zvonimir

imao je za enu ker Bele II., sestru Ladislava Svetoga, imenom Jelenu

omoguile
su Maarima bolji uvid u hrvatske prilike, i osigurale im takoer stanovite osobne
utjecaje. Sto im prije 70 godina nije polo za rukom, nastojali su Maari postii sada.
Tako vidimo, da su Maari od god. 1090. poduzimali velike napore, da Hrvatsku
podloe svojoj vlasti. Vodili su ponovno ratne pohode i nastojali u Hrvatskoj stei
pristae.
H
vi
i
"1
i
j
16
Poznata je prepirka izmeu Hrvata i Maara, je li Hrvatska od Ugarske na mau
osvojena ili joj se pridruila dravnim ugovorom, tako zvanim Pada conventa,
sklopljenim god. 1102. u. Krievciima, kojim je stupila u personalnu uniju s
Maarskom.
Istina je po sriedi. Bez sumnje su Maari osvojili neke dielove Hrvatske.
Maarski konjanici mogli su postizati uspjehe i odrati se samo u ravnici panonske
Hrvatske. Planine bijahu im velike zapreke, pa zato morsku obalu, za kojom se
uglavnom ilo, nisu mogli drati uslied zemiljitnih potekoa i ratnog duha
stanovnitva. Gdje oruje ne mogae poluiti uspjeha, morali su pomoi dravni
ugovori i diplomatska lukavost. Prema tome dravnopravni .poloaj, koji je Hrvatska
zauzimala pod Arpadoviima, ugovorene slobode, koje su Hrvati uivali, ne
doputaju zakljuka, da seje radilo o jednom naprosto vojnikom osvajanju.
Uzprkos svemu tome, nain, kojim su zastupnici dvanaest hrvatskih plemena
odbacili 1 102. svoju dravnu samostalnost, ostavlja neugodan i bolan utisak. Pa ipak
je u tome aktu leao dublji smisao. Hrvati su odbacili svoju dravnost, da spase svoj
jezik i svoje narodnostno bie. Kroz 1 70 godina hrvatskog kraljevstva bijahu prodrli
kulturom nadmoni Romani i domogli se postupno dravnog ustroja, stvorenog od
Hrvata.
Da je naime razvoj poao dalje onim putem, kojim je zapoeo, tko zna, ne bi li
gospodarski i kulturno premonim Romanima, u savezu s monim klerom te monim
utjecajem papinske kurije i prekojadranskim mletakim politikim i krvnim
utjecajima, uspjelo Hrvatsku odnaroditi i asimilirati. Ako je ostatcima rimskih legija
u Daciji uspjelo latinizirati kolievku velikog diela balkanskih Slavena i stvoriti
rumunjski narod, tko moe drati izkljuenim, da se slian razvoj ne bi mogao desiti i
u Dalmaciji, u klasinoj zemlji klasine latinske kulture? Od svoje volje poduzetom
amputacijom vlastite dravnosti Hrvati su jednostavno presjekli tu mogunost. I
poviest im je dala pravo.
U 12. i 13. stoljeu poeli su se romanski gradovi naglo pohrvaivati. U 14.
stoljeu dola je opet Dalmacija pod romansko-mletako gospodstvo. Ali
etiristogodinje gospodstvo Mletaka i rieke latinske krvi, koje su snova pritjecale u
Dalmaciju, nisu mogle promieniti taj zapoeti razvoj. God. 1813., kad je Austrija
stekla Dalmaciju, sainjavali su Talijani u njoj 25% .puanstva, a god. 1910.
sainjavali su samo 2%. Godine 1896. umro je na otoku Krku Antonio Udina Burbur,
posljednji ovjek, koji je govorio starodalmatinsko-romanskim narjejem, a s njim je
izprustio duu i romanizam na iztanoj obali Jadrana.
Nije mu pomoglo niti stoje Austro-Ugarska kroz stotinu godina od 1814.1914.
na svojoj jadranskoj obali iz petnih ila podupirala talijanstvo, a na tetu hrvatstva,
sve pod utjecajem pretjeranog straha pred nekim panslavizmom. Zadaa e
sadanjega pokoljenja Hrvata biti, da Talijane uvjere, da Dalmacija, kolijevka
hrvatske drave i kulture, ne moe nikada biti zgodnim podrujem za njihovo
narodnostno i gospodarsko prodiranje.
17
5. Hrvati za vrieme Arpadovia i Anuvinaca
* j
1
,i
Dinastija Arpadovia ve je bila prekoraila vrhunac svoga razvitka, kad se je rt
Hrvatska pridruila Ugarskoj. Arpadovii su izgradili maarsku dravu i dali joj
najvee mogue naravne granice, Pridruenjem Hrvatske dali su oni svojoj dravi
prielaz k moru. No time je niz velikih djela ove dinastije iscrpljen. Od Kolomana je
Hj
dinastija u vidljivom opadanjiu. Od Bele Sliepoga (1131.1141.) nose ugarski J
kraljevi naslov kralja Rame, pri emu je Rama imala znaiti Bosnu kao pars pro toto
{dio za cjelinu). Sama ta injenica prikazuje nam se kao nudna posljedica
Hj
pridruenja Hrvatske. Bosna bijae svakako u razliitom obsegu sastavni dio hrvatske
^
drave. Daje do tog stjecanja dolo u vnieme sliepog i nesumnjivo, slabog vladara,
dokazuje nam, da to stjecanje nije stajalo nikakvih napora, nego se oitovalo samo 1
kao logina posljedica pridruenja Hrvatske.
Arpadovii su se zapravo brinuli malo za Hrvatsku, Hrvatska je bila gotova,
^
ureena drava, koja je samo prolaznom krizom bila neto oslabljena. Vanjski
J
utjecaji bijahu protuteom sjedinjenih snaga obiju drava odaleeni, i tako su se
naskoro prilike u Hrvatskoj same od sebe sredile. Pitanje politike uprave rieili su n
Maari na taj nain, da su upravu ovih partes anexae (pripojenih dielova) povjerili
3
jednom kraljeviu, lanu kraljevske kue. Time je u Hrvatskoj stvorena neka vrsta
sekundogeniture. Hrvatska je inae tek onda dolazila u pitanje, kad su se morali
HJ
voditi ratovi s vanjskim neprijateljima, koji bi ugroavali teritorialnu cjelokupnost
*-
Hrvatske. U prvom redu bili su to Mletci i Bizant, a kasnije otomanska carevina, kao
pravni nasljednik Bizanta.
Ugarski kraljevi bijahu prisiljeni dalje voditi borbu, koju su svojedobno zapoeli
Hrvati protiv nepouzdanog romanskog Primorja i protiv Mletaka. Vodili su je bez
^
osobitog zamaha i odlunosti, pa takoer i bez velikog uspjeha. Poloaj se u korist
]
ugarskog kralja poboljao zapravo sam od sebe. Premjetajem kraljevske vlasti u
Maarsku izgubili su Romani onaj utjecaj, koji su bili stekli na kraljevskom dvoru u
^
vrieme hrvatskog nacionalnog kraljevstva. I crkvena je politika zadobila novu
,j
orientaciju. Gubitkom neposrednog utjecaja na dravnu vlast, Romani Dalmacije
vidno su propadali. Dok su romanski gradovi u vrieme hrvatskoga narodnog
'^
kraljevstva romanizirali Slavene, koji su dolazili u gradove, poeo je sada upravo J
protivni razvitak, zaudo pod jednom neslavenskom dinastijom, Slaveni, koji su
dolazili u gradove, poslavenili su postupno nekada mone romanske gradove u
j
Dalmaciji. Time seje poloaj ugarskih kraljeva sasvim poboljao, jer su poslavenjeni
gradovi postali pouzdaniji za dravu, poto su u njoj traili oslona protiv mletakog
pritiska i proirivanja na Jadranu. Cieli taj razvitak krenuo se je zapravo u povodu
jednoga dosada premalo zapaenoga socialnog razvitka. Hrvatska je bila plemika
drava, a stari Hrvati osvajalaki ivalj. Vlast se je prema ostalom stanovnitvu
osnivala na mau i na plemenitoj krvi. Stare Hrvate moramo si zamiljati kao
slavensko-arijski narod istog arijskog tipa: svjetlokos, plavo-
1
J
wJ
18
ok, visokog uzrasta i dolihokefalne glave. Ba kao plemika drava traili su oni
prikljuak plemikoj dravi Ugarskoj. Za razdoblja Arpadovia zapoelo je socialno
razpadanje plemenskih rodova. Hrvati kao Slaveni ivjeli su u plemenskoj i
obiteljskoj organizaciji zadruge. Pod utjecajem rimskoga individualistikog
shvaanja i prava poelo je probijati individualno vlastnitvo nasuprot slavenskom
zadrunom, plemenskom i obiteljskom vlastnitvu. Plemenski poglavice nastojahu
pod utjecajem romanskoga prava pretvoriti zadruni posjed cielog plemena u svoje
osobno vlastnitvo, a slino i obiteljski starjeine stadoe smatrati zadruni posjed
ciele obitelji svojini osobnim samovlastnitvom. U plemenima i obiteljima nastale su
borbe i trvenja, te su jai pojedinci iztiskivali slabije iz zadrunoga poajeda, a jai
lanovi obitelji iztiskivali su opet slabije iz zajednikoga obiteljskog zadrunog
posjeda. Tako je jedan dio Hrvata izkorienjen i iztisnut s batinskoga zadrunog
zemljita. Tome je razvitku pogodovao ugarski feudalizam, osnovan na t. zv.
donacialnom sustavu, po kome je vladar itave komplekse zemljita darovao
zaslunim pojedincima. Najjae obitelji porasle su do monih feudalaca, kakve ve
nalazimo u 13. stoljeu. Slabiji utonue u stale seljaki ili se odputie trbuhom za
kruhom u romanske gradove. Taj stalni pritok Hrvata u gradove, koji je bio u punom
tieku za vrieme Arpadovia, odluio je etnikom sudbinom dalmatinskih gradova,
gdje je ve u 12. stoljeu bilo sve vie slavenskih patricijskih porodica. Dananji
dolihokefalni (dugolubanjski) stanovnici dalmatinskih gradova upravo su mjeavina
starih Romana i hrvatske plemike kivi.
Ne smijemo nadalje pustiti iz vida loa izkustva, koja su dalmatinski gradovi
stekli s mletakom upravom, a napose u gospodarskom pogledu. Ta ih izkustva nisu
mogla oduevljavati za prekojadranske gospodare. Mletci su tjerali bezobzirnu
politiku trgovakog izrabljivanja i poreznog pljakanja zemlje. Tako vidimo, da su
dalmatinski gradovi redovito voljeli ugarsko gospodstvo nego mletako.
Za Ugarsku uzprkos tome nije posjed dalmatinskog primorja nikada bio ni trajan
ni miran. Mletci su neumorno nastojali, da se domognu dragocjenog Primorja. U
sjevernom dielu Jadrana nisu trpjeli nikakve druge vlasti, nego otvoreno teili za
svojom politikom i trgovakom prevlasti. To bijae smiljeno provoenje i poetak
programa politike mare nostro dananje Italije.
Za vladanja, a napose za propadanja Arpadovia, vidimo neto kao nastojanje
Hrvata, da politiki samostalno nastupe. Ali ne vidimo ni jasnoga cilja ni
jedinstvenoga nastupa itavog naroda. Razpadanje, zapoeto propau narodne
drave, oevidno je dalje napredovalo. Hrvatski gospodujui sloj, kao to ve rekoh,
nalazio se u nekom stanju drutvenog raztakanja. Osim toga tatarska provala,

koja
je usliedila sredinom 13. stoljea i kojoj su se Hrvati odluno suprotstavili tako, da se
u Hrvatskoj mogla ustaviti,

poruila je posjedovne odnose i imala za posljedicu

seobu plemena. Imovinski i posjedovni odnosi hrvatskog plemstva teko su se
potresli. Razvitak feudalizma u cieloj Europi, a osobito u Ugarskoj, kao i rimski
pravni nazori, slomie
19
'
Priepornoje. da li je Karlo Roberi samo pomazan kraljem ili propisno krunjen za kralja. Za ovo potonje
shvaanje govore neki dokumenti, ah se ipak ne moe smatrati sasvim sigurnim.
20
vi
staru snagu hrvatskih plemenskih rodova. Tako se nisu mogla izkristalizirati l
jedinstvena narodna nastojanja; sve je dolo pod vodstvo osobnih ambicija, pa.
glavne tenje pojedinih feudalaca bijahu nastojanja za osobne feudalne probitke.
^
Nakon nasilne smrti Ladislava IV. Kumanca doe na ugarsko-hrvatsko priestolje
jj
Andrija 111., sin Stjepana i Tomasine Morosini, unuk Arpadovia Andrije II.
Unutarnje ustrojstvio ugarske drave bijae teko potreseno. Unutarnje razsulo
r
]
hrabrilo je vanjske aspiracije. Kao vrhovni lenski gospodari javie se Rudolf J
Habsburki i papa Nikola IV. Svaki je od njih htio razpolagati izpranjenim
priestoljem radi naslova vrhovnoga lenskog gospodstva. Rudolf je dao Ugarsku i Hj
Hrvatsku u leno svome sinu vojvodi Albrechtu, a papa Nikola Karlu Robertu,
*
odvjetku vjerne mu kue Anjou. Tako su sjedinjene Ugarska i Hrvatska imale sretno
tri kralja
Andriju III., Albrechta Austrijskog i Anuvinca Karla Roberta. Hrvati su 1
stajali pred izborom, za koga da se odlue. Oni se odluile protiv najjaeg kandidata,
Andrije III. Ne samo da bijahu strogi legitimisti, kakvima ih uviek u poviesti vidimo,
^
te sumnjahu u legitimnost Andrijinu (bio je posthumus i vrlo sumnjivog arpadovskog
J
podrietla); nego su se uz to jo i bojali, da Andrija, kao sin mletake patricijke,
odgojen u Mletcima i zvan Mletanin, ne bi dovoljno i energino suzbijao n
Mletie, zavjetne dumane Hrvata, u njihovoj tenji za Dalmacijom. Polazei s toga
J
politikog stajalita, odluie se Hrvati za Karla Roberta, jer Anuvinci bijahu
najmonija onodobna vladarska kua i ogoreni protivnici Mletaka. Tako su i H,
nacionalni i klerikalni elementi u Hrvatskoj predobiveni za Anuvince, a kod
^J
klerikalaca je sigurno djelovao i papinski utjecaj. Karlo Roberto bude dakle kao
kandidat Hrvata okrunjen u Zagrebu za kralja Ugarske i Hrvatske.
3
U borbi izmeu
}
Anuvinaca i Andrije III., koja se sad razplamtjela, nae Andrija III. smrt. God.
1 301 . je Karlo Roberto neprieporni kralj ugarsko-hrvatski.
^
Uzporedo s ovim poviestnim dogaajima tekao je jo jedan drugi razvitak. Kao
Jj
svagdje u srednjem vieku, tako je i u Hrvatskoj mo feudalnih gospodara stajala u
obrnutom odnosu prema kraljevskoj vlasti. Tako je u vrieme pada Arpadovia
r
i
nekolicina hrvatskih feudalaca postala osobito mona. Meu njima se osobito
wj
odlikovao rod bribirskih knezova iz plemena ubi (iz istoga roda niknuli.su poslije
glasoviti grofovi Zrinski). Sa svojim sjeditem, smjetenim daleko na jugu, u 1
bregovitoj srednjoj Dalmaciji, bijahu izvan izravnog utjecaja ugarskih kraljeva,
J
bijahu bogati i moni, gotovo neovisni dinasti u svojoj dravini. Posjedovali su
najvei dio tadanje Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Knezovi ubii stajali su dakle u
gotovo neovisnom odnosu prema dravi, a osim toga bijahu hrvatski banovi.
^
Obnaali su nasljednu bansku ast, te bijahu po svemu tome de facto neovisni. U toj
se porodici uzdigao ban Pavao Bribirski tako visoko, da se inilo, kao da e
samostalnost Hrvatske opet uzkrsnuti. No s banom Mladenom dosegla je ta porodica
vrhunac svoje moi, te je iza toga sliedio brzi pad. Ve u vrieme bana Pavla nastale
su potekoe vjerske naravi. U Bosni se pojavila hereza (krivovjerstvo) bogumilstva,
j
koja se tamo
]i
brzo irila. ubii kao revni katolici nastupie odluno protiv bosanskih heretika.
Uslied toga nastadoe teki sukobi, i kod jedne taikve prilike izgubi Mladen ivot.
Svakako bijahu opreke i trvenja izmeu bogumilskoga bosanskog plemstva i
katoliki razpoloenih banova Bribirskih jedan od glavnih uzroka propasti njihove
moi. U smjeru slabljenja premone obitelji ubi djelovala je i zavist ostalih slabijih
plemenskih rodova, koji su se osjeali ugroenima od premoi Subia. Sve je to
spretno podjarivala i izrabljivala neumorna mletaka diplomacija, koja je nerado
gledala jaanje ijedne porodice u Hrvatskoj. Konano je odluila ojaana sredinja
vlast pod Anuvincimta da zapeati propast mone obitelji. Neprijateljski feuidacci
predali, su Mladena Bribirskog u ruke kralja Karla Roberta, koji hitae potaknut od
mletake diplomacije protiv opasnoga feudalnog gospodara.
To je jedno od protuslovlja, koja su toliko znaajna za hrvatsku poviest. Hrvati
podigoe na priestolje Karla Roberta, da nau u njemu obranu od Mletaka. AH Mletci
izkoristie jakoga kralja, da unite opasne hrvatske feudalce, najprije grofa
Bribirskoga, a kasnije grofa Nelepia ili Nelipia. im pak grofovi Bribirski bijahu
oslabljeni i ponieni, lukavi Mletci izkoriuju uvrieenu porodicu knezova
Bribirskih kao orue protrv ugarskog kralja i kue Anjou.
Karlo Roberto nije ispunio nade, koje su Hrvati stavljali u njega glede Mletaka.
Okretni Mletci znali su odkloniti kraljevu mo od sebe. No sin Karla Roberta
Ljudevit I. Veliki vodio je zbog Dalmacije dva velika rata s Mletanima. Prvi
(1356.1358.) zakljuen bi zadarskim mirom. itava Dalmacija do Kotora pripala je
ugarsko-hrvatskom kralju. Drugi rat je zakljuen mirom u Turinu 8. kolovoza 1381.,
kojim je uzdran status quo (stanje kao prije rata). Vano je iztaknuti, daje u prvom
ratu kao saveznik Mletana nastupio srbski car Stjepan Duan. Samo je njegova smrt
tokom rata uinila, da taj rat nije postao neugodan za Ljudevita I. Ja to iztiem i
naglaujem, da je savez Srba i Talijana injenica, s kojom mi Hrvati trebamo u
budunosti raunati.
Hrvati ostadoe vjerni obitelji Anjou. Kad su meutim nasljedstvo Ljudevita 1.
Velikog preuzele njegova ena i ki, i kad se kraljevska vlast u rukama slabih ena
izrodila u pravu revoluciju, pa se inilo, da e kruna priei na Luksemburgovce
podigli su Hrvati opet na priestolje jednog Anuvuica, Karla Drakog. No ovoga su
Maari umorili, a Hrvati i ojaano bosansko kraljevstvo pristadoe uz Ladislava
Napuljskog, njegova sina. Taj se pak nije usuivao dolaziti u ove opasne zemlje, gdje
je njegov otac iz potaje ubijen, i zato je drao pametnijim god. 1409. prodati
Mletcima za 100.000 dukata koliko stvarni toliko i oekivani posjed kao i sva svoja
prava na Dalmaciju.
Tako su Hrvati opet doivjeli gorko razoaranje, jer su ih Anuvinci,
koje su
oni podigli i kao protuteu Mletcima za svoje vladare izabrali, te za njih toliko krvi
prolili,

konano sramotno izdali i njihovu stvar prodali tim istim Mletcima.

7
To uvia takoer i Tireek. tporedi III.-3.. str. 370.
21
6. Razdoblje od Anuvinaca do Habsburgovaca
J
1
1
.j
3
Anuvinci. su stvorili za svoga gotovo stogodinjega gospodstva (1301.1390.)
relativnu unutarnju sreenost u dravi, slomivi mo feudalne gospode. Tek to su se
nali u posjedu tako politiko-geografski povoljno smjetene drave, dali su se
zavesti, da tjeraju na sve strane ekspanzivnu politiku, koja. ih je slabila. Nisu uoili
veliku opasnost, koja se pribliavala: Osmanlije. Moda ta pogibelj u njihovo vrieme,
u itavom obsegu jo nije bila ni vidljiva. Borba s tim novim protivnikom postala je u
sliedeem razdoblju poviesti hrvatske i ugarske njenim glavnim sadrajem. No Hrvati
i Maari bili su ba u to vrieme slabiji nego ikada da vode tu teku borbu. S
Ljudevitom 1. Velikim ugasnula je mona dinastija Anjou, te je nadolo doba
izbornoga kraljevstva i s njime obratni razvitak. Stala su se jaati feudalna gospoda
na raun kraljevske vlasti, koja. je vidljivo opadala. Sredinja vlast u Maarskoj i
Hrvatskoj bijae oslabljena razpolaui samo vojskom, sastavljenom po
banderialnom sustavu i ovisnom o dobroj volji odporne feudalne gospode, pa nije
bila dorasla suprotstaviti se tako silnoj ratnikoj sili, kao to bijae osmanlijska. Kad
je u kasnijim desetljeima poela ta pogibelj vidljivo rasti, kuali su joj se hrvatsko-
H
ugarski kraljevi odluno suprotstaviti. Ali bijae ve prekasno, snage ne bijahu
U
dovoljne za tu ogromnu zadau. Kualo se pozvati u pomo misao kriarskih vojna,
misao borbe sveukupnog kranstva protiv polumjeseca. Ali kako kriarske vojne 1
uobe nisu postigle eljene uspjehe, nisu mogle nita bitno pridonieti., da ba se
^
otomansko nadiranje zadralo. Sigismund Luksemburgovac bijae se stavio na elo
jedne kriarske vojne, ali bi god. 1396. kod Nikopolja hametom potuen. Njegov
nasljednik i zet, Albrecht Austrijski, prvi od ove obitelji na ugarsko-hrvatskom
priestolju, zaglavi u istom, poslu na bojnom pohodu, jer bijae od ugarskih velikaa rj
ostavljen na cjedilu. Njegov nasljednik Vladislav Poljski poveo je opet kriarsku
J
vojsku protiv Turaka. No kod Varne 1444., izgubi bitku i ivot. Njegov nasljednik
Ladislav IV. Posthumus pretrpi na Kosovu polju g. 1448., gdje bijae pred 59 godina
r
J
odluena sudbina srhske drave, odluan poraz. Snagu ugarsko-hrvatskog
kraljevstva, koja je tonula, prolazno je uspjelo dignuti snanoj osobi Matijaa
Korvina (1458. do 1490.). Meutim, uzprkos tome oborili su i osvojili Turci
n
bosansko kraljevstvo
(1463.), te je turska vojska prvi puta dola sve do Save. Matija
^J
Korvin poduzime protunapadaj, te osvoji sjevernu Bosnu,i osnuje tamo dvie
banovine, jajaku i srebreniku, kao krajine protiv Turaka, koji su neprestano
nasrtali. Pokuao je dapae uzpostaviti bosansko kraljevstvo, te je bosanskdim
kraljem imenovao Nikolu Ilokoga, davi ga okruniti za kralja (1472.1477.). To -,
bijae sasvim izpravno shvaanje, ali je na.alost dolo prekasno. Dinastija
J
Jagelovia, koja je naslijdila Matijaa Korvina, razsipala je svoju i dravnu snagu u
borbi s Poljskom i Austrijom te nije mogla izai na kraj s monim velikaima u
'}
dravi. Neizreciva financijska nevolja nastala je u nesreenoj dravi. Poput Ugarske i J
Hrvatska bijae u podipunom razsulu: borbe izmeu velikaa razdiraie su zemlju.
Nezakoniti sin Matijaa Korvima, Ivani
22
7\
Korvin, pokuao je kao herceg hrvatski stati na put tome razsulu. Kad mu to nije
uspjelo, odrekao se hercetva i povukao se g. 1492, na svoje posjede u Slezkoj.
-5 Sliedee godine bijahu Hrvati, oslabljeni meusobnim borbama zemaljskih velikaa,
:
kod Udbine na Krbavskom polju, od Turaka hametice potueni. Tu pade cviet
hrvatskog plemstva, a Turci prvi puta stigoe u tajersku i Kranjsku. Tako je razsulo
"i
napredovalo, dok nije god. 1526. kod Mohaa usliedila konana nesrea, koja je
- a pokopala neovisnost ugarske drave.
Hrvati su tako ostali bez vladara i trebalo je izabrati novoga kralja. Kakvo
^
raspoloenje bijae ve pred Mohaem, najbolje pokazuje injenica, da su hrvatski
stalei na saboru u Krievcima 25. sienja 1526. raspravljali o tom, da zakonitom
kralju Ljudevitu II. Jageloviu zbog zanemarivanja kraljevskih dunosti odkau
poslunost, da se od Ugarske odciepe i da izaberu novoga kralja. Veje tada bila jaka
stranka u zemlji, koja je htjela dovesti na priestolje Habsburgovca, ali jer nisu bile
rn, nazone mjerodavne osobe, nije dolo do toga izbora.
Moram se ukratko osvrnuti na dogaaje, koji su proizveli ove znaajne dogaaje.
U prvom redu bijae to posljedica injenice, da su se ve od Anuvinaca svi ugarsko-
^^
hrvatski kraljevi stalno mieali u austrijske, poljske i eke poslove, doim, su
j
zaputali Jug svoje drave, gdje su se pripremali teki dogaaji.
Na jugu je bio poloaj osobito opasan. Anuvinci su skrili monu hrvatsku
H
feudalnu gospodu, najvee hrvatske plemenske rodove ubia, Nelipia, Frankopana,
-j
dielom ih izkorienili, a dielom oslabili. Hrvati su izabrali Anuvince, da u njima nau
obranu protiv Mletaka, koji su nadirali na hrvatsku obalu. Diplomatski spretna
republika znala je meutim osujetiti ovaj naum. Proti omraenoj i monoj hrvatskoj
~- J
feudalnoj gospodi umjela je ona potaknute Anuvince, te na koncu sklomiti
^
posljednjeg Anuvinca, da od njega ak odkupi pravo na Dalmaciju. Ali time je i
kraljevska ast spala na nizke grane. Uslied toga nije uobe bilo sile u dravi, koja bi
se mogla uspjeno Turcima suprotstaviti. U Hrvatskoj, koja je prva bila izloena
1 otomanskoj navali, ta se slaboa vrlo jako osjeala, Turcima suprotstaviti odpor, kako
]
su to na Kosovu polju uzmogli Srbi, Hrvati nisu vie mogli. To bijae posljedica
zdruenoga nastojanja Anuvinaca i Mletaka.
Stoga su se Hrvati tjeskobno ogledali za moi, koja bi im u ovo sudbonosno doba
. i mogla biti na pomo. To bijahu u prvom redu Habsburgovci.
injenica je, da su Habsburgovci prvi upoznali i izpravno ocienili veliku
opasnost, koja je zaprietila cieloj srednjoj Europi od ratnikih i agresivnih
Osmanliija. S ovog izpravnog gledita podpomagali su oni ve god. 1526. Hrvate u
borbi protiv Turaka financijskom i vojnikom pomoi toliko, koliko je to bilo
mogue, s obzirom na okolnost, da se je radilo o stranom dravnom podruju. Da su
kod toga gledali i na svoje dinastike aspiracije na Ugarsku i Hrvatsku, ne umanjuje
bitno njihove zasluge.
'"
Zanimljivoje obrazloenje, koje nanije sauvano ujednom mletakom izvjetaju. Veli se famo. daje
Hrvatima slobodno izabrati si novog kralja, koji e ih dobro braniti (che loro e liilo trovani un altro
signore. che li defenda). Tu dolazi dojasnog izraaja misao samoodreenja, kojaje od uviek ivjela na
jugu.
23
/. Tursko doba i njegove nevolje
6
Izborna tprava nalazi se u Kukuljevia: Jura Regm Croatiae. Dalmatiae el Sfavoniae. Pars II. vol- 1. f.
20.22. ili u Seatona IVatsona (VII4. Str. 355. do 357.). O (ome imao bih rei mnogo zanimljivoga, ah
io ne mogu uiniti, jer moram biti kratak.
1
J
ni
Posljedak tih odnosa bijae taj, da su Habsburgovci imali u Hrvatskoj znatan broj
pristaa, mnogo znatniji nego u Ugarskoj, gdje je stvoren saborski lanak od 12.
listopada 1505., koji je bio uperen protiv Habsburgovaca i koji je odreivao, da treba
^
kazniti smru onoga, koji bi tuinca (nemaara) predlagao za kralja na ugarskom
priestolju.
Valja imati na umu, da su Habsburgovci svoje zahtjeve na ugarsko-hrvatsko h,
priestolje ve odavna sistematski pripravljali. Ja u se ograniiti te prikazati etiri
J
ugovora: prvi od 24. srpnja 1463. s Matijaem Korvinom, drugi od 7. studenog 1491
.,
trei od 5. kolovoza 1506. i etvrti iz srpnja 1515. s Vladislavom 1L Jagelom, kojim T
se svim ugovorima ilo za tim, da nakon izumra tadanjih dinastija u Ugarskoj i
--
Hrvatskoj Habsburgovci dou na zajedniko hrvatsko-ugarsko priestolje. S obzirom
na strogo legitimistiko raspoloenje Hrvata i na njihovu potrebu za jakom rukom,
koja bi ih zatiivala, nije bilo udo, da kod Hrvata Habsburgovcima nije bilo teko
prodrieti s priznanjem ovih ugovora. Na Novu Godinu 1527. bijae u tvravi
Cetingradu, kraj Slunja u Hrvatskoj, odran izborni sabor, te bi izabran Ferdinand
Habsburgovac za hrvatskoga kralja.
est dana iza toga bi u Dubravi u Slavoniji u smislu zakonskog lanka od 1505.
izabran nacionalni kandidat Ivan Zapolja, pri emu je odluio ugarski utjecaj zbog
mnogobrojnih ugarskih magnata, koji su u Slavoniji posjedovali imanja.
Izmeu obih kandidata iznio je pobjedu ozbiljniji i valjaniji. Sto Zapolji
nedostajae s obzirom na ozbiljnost i predanost stvari, to on nastojae nadoknaditi
poputanjem Turcima, dok nije konano svoje dane svrio kao turski vazal.
Ulagivanje Turcima upropastilo je Zapolji ostatke simpatija, to ih je imao kod
Hrvata. Nakon, etiri godine nestalo je Zapoljine stranke u Hrvatskoj, te su
Habsburgovci postali neogranieni gospodari u Hrvatskoj, ukoliko nije bila od
Turaka osvojena. Tako poinje za Hrvate ono poviestcno razdoblje, koje je trajalo 1
blizu 400 godina, i od svog poetka pa dalje predstavljalo borbu s Turcima sa svim
svojim tekim posljedicama, a vezano je uz dinastiju habsburku.
H|
H
J
Tursko doba poinje za Hrvatsku sredinom 15. stoljea, osobito padom Bosne
r
]
(1463.). To je bilo trajno stanje, koje je zahvatilo cjelokupni narodni ivot u svim J
njegovim podrujima, te je iz temelja promienilo i potreslo podlogom njegova ivota.
To mueniko razdoblje hrvatskoga naroda je tim tee, to je trajalo 250 godina.
Preko sredine hrvatskih zemalja tekao je pravac, to ga je Srednja Europe morala
podravati protiv nasrtljivog Osmanstva. Na tom pravcu lomili su se najei valovi^
njihova razorna mo tu je bila najsilnija. U svemu nije od cieloga predturskog ivota
hrvatskog naroda u kulturnom, priradno i drutvovnom pogledu ostao ni kamen na
kamenu.
'l
24
Shvaanje biti ovoga stanja vrlo je izbliedilo, koliko u Hrvatskoj toliko u
susjednim srednjoeuropskim, zemljama. Stoga su o tom stranom razdoblju nastali i
- drugi pogledi. Samo, tko je desetljea proivio u junim hrvatskim krajevima i
stjecao utiske neposredno iz vlastitog opaanja, taj moe bolje shvatiti bit ovog
razdoblja. Ja sad ne mogu to pitanje iz razumljivih razloga potanko razglabati, te u
"1
samo naglasiti, da je otomanska drava bila takav dravni ustroj, kod kojega je
j ekspanzija i vojniko osvajanje sluilo podlogom ciele dravne organizacije, u kojoj
je organizatorski darovita i ratniki vrlo valjana ratna rasa bila vladajui sloj, i kod
^
koje je osvajanje zemjje, podjarmljivanje ili unitavanje nevjernika, bilo vjerska
zapovied. Ja u se uostalom zadovoljiti s prikazom, kojim profesor Sckivicker u
svojoj poviesti Vojne Krajine crta nasrtaje surovih osmanlijskih ratnikih opora:
Posljedice se oitovahu u sve veoj pustoi, razaranju i bjeanju stanovnitva iz
krajeva, od Turaka izravno ugroenih. Osjeaj krajnje nesigurnosti obuzimao je sve
ugroene. Ljudi su ostavljali hrpimice zaposjednute i ugroene krajeve, te su sa
enama, djecom i pokretnom imovinom bjeali u tuinu.
Samo u jo u glavnim crtama prikazati najvanije drutvovne i politike
n posljedice, koje su za Hrvate proiztekle iz nevolja ovih turskih vremena:
_j ] . Ve sam iztakao, da je hrvatska drava bila proizvod stapanja gospodujueg
slavenskog sloja s ostatcima predhrvatskoga podvrgnutog, slavenskog, avarskog,
1
romanskog i ilirskog ivlja. Za Arpadovia se promienio unutarnji sustav ovog
^
gospodujueg sloja pridolazkom feudalizma iz Ugarske, nastalog od ugarskog
donacionalnog sustava. Digoe se oligarhijski rodovi, koji u svojim podrujima
gotovo neovisno vladahu. Kraljevi iz kue Anjou slomie snagu ovih plemikih
" J
rodova u Hrvatskoj, a Sigismund Luksemburgovac u Bosni. Sjeverna Dalmacija,
^
zapadna i sjeverna Bosna bijahu prvobitna sjedita ovih rodova, odakle se oni
razirie daleko prema iztoku i zapadu. Kako je pritisak Osmanlija tekao prema
sjeverozapadu, tako su sjedita hrvatskoga plemstva odmah nakon pada Bosne zapala
-*
pod vlast osmanlijskih osvajaa ili su postala neposrednim ratnim podrujima,
]
osobito odkako je Ugarska nakon Mohaa bila veim dielom osvojena, dok su jak
odpor umjele urediti tek austrijske nasljedne zemlje i njihovi gospodari. Poto su
^
hrvatski plemii, u skladu s njihovom snagom kao dravotvorni i politiki vodei
-j element, postali organizatorima odpora protiv Turaka, to su oni morali naskoro
osjetiti bies Turaka, koji se sada u Hrvatskoj po prvi puta u Europi osjetio, ali je
naiao na zapreke. Hrvatsko se plemstvo zatiralo i iskorjenjivalo iz svoje djedovinske
J
roene grude, pa je listom bjealo pred Turcima prema sjeveru i sjeverozapadu.
Najbolje sile bijahu unitene i najbolji pojedinci popadae u neprestanim bojevima.
Mnogi plemenski rodovi izumriee, a mnogi se opet odselie u Maarsku, gdje se
odnarodie i postadoe Maarima. Jedan se dio sklonio u preostalo podruje
Hrvatske, neosvojeno od Turaka, u upanije zagrebaku, varadinsku i krievaku.
j
Vodei element hrvatskog naroda, koji je dravu stvorio i politiki vodio, bijae
dielom
25
^i
j
izkorienjen, dielom uniten, pa je izgubio neposredni dodir s ostalim hrvatskim
narodom.
J
2. Bolje nego plemstvu ne bijae ni ostalom hrvatskom narodu. Prirodne veze, koje
su vezale narod i plemstvo, popucale su, jer su takoer i ostali slojevi hrvatskog
|
naroda imali izkuati bies Osmanlija. Tako je tursko doba bilo razdoblje neprekidnog
izseljivanja Hrvata u Ugarsku, Austriju i Italiju. Zaokruene hrvatske naseobine u
ovim zemljama: u upanijama Poun, opronj, Moonj, Va (eljezna upanija),
Zala, Ba-Bodrog i Baranja, gdje se i danas prema popisu stanovnitva iz god, 1910.
nalazi oko 300.000 Hrvata, nadalje hrvatski otoci na Moravskom polju i na Leithi, u
Moravskoj, Italiji (pokrajina Molise, kotar Larino, sela, u kojima se jo danas govori
hrvatski: Montemitro, San Felice, Slavo, Aquavivacolle croci) i Bavarskoj
(Eisenstadt) etniki su ostatci onog doba izseljivanja. Pri tome su sve te kolonije
|
samo ostatci seoba u skupinama, koje su zapravo bile manje vane, jer su mogle
samo kadkada i povremeno usliediti. Mnogo tei etniki gubitak predstavljale su
seobe pojedinaca, pojedinih obitelji, manjih iskupina od vie obitelji, koje su se 1
stalno izseljivale, pa ih je nova postojbina naskoro odnarodila.
Valja iztaknuti, da je upravo najbolji dio hrvatskog naroda bio onaj, koji se
ri
seljenjem uklanjao nepodnosivim prilikama, da to bijahu oni, koji su navikli boljim
JJ
ivotnim prilikama, a ostajali su samo gospodarski slabiji, koji se povukoe u
neprohodnije krajeve, udaljene od glavnih prometnih putova, pak su tamo nekako Hj
dalje ivotarili. Dok su se gospodarski sposobniji i kulturno vie stojei izselili, dotle lJ
su tjelesno jai i sposobniji smuli za obranu domovine u borbu, u kojoj su izgibali.
Tursko razdoblje predstavlja dakle razdoblje negativnoga probira najtee vrste
j
za hrvatski narod, u kome su najsposobniji pogibali ili bili izgubljeni za narodni
J
ivot. Taj je gubitak bio neizporedivo tei, nego li ga je pretrpio na pr. njemaki
nanod u Tridesetgodinjeani ratu, jer je to ratno razdoblje za Hrvate trajalo osam puta I
dulje.
3. Spomenutim izseljivanjem Hrvata bijahu prostrani krajevi u hrvatskim zemljama
h|
opustjeli. Kako Turci iz dravnih, financijskih i vojnikih razloga nisu mogli putati
zemlju pustu i bez stanovnitva, nastojali su te puste krajeve ponovno naseliti
ljudima, koji su im ba stajali na razpolaganju. Oni naseljavahu iz krajeva Balkana
seljake i pastirske elemente, a budui da ne bijae muslimanskih seljaka pastira, jer
su muslimani bili gospodujui sloj, naseljivahu gotovo izkljuivo pravoslavne
elemente. Ti elementi ne bijahu narodnostno jedinstveni; tu bijae Bugara,
pravoslavinih Arnauta, Grka, Cigana, a osobito vrlo mnogo Vlaha, pastirskih
Aromuna, a i stanoviti postotak Srba, jer su srbska podruja leala u susjedstvu.
Budui da su Srbi bili kulturno najbolje oirganizirani u svojoj srbskoij narodnoj
Crkvi, kako emo to poslije jo vidjeti, poslavenili su se doskora neslavenski
pravoslavni elementi, ali kod toga podlegoe utjecaju najjaeg istovjetnog elementa,
t. j. Srba, pak postadoe i sami Srbima, Tako su nastali dananji Srbi u Dalmaciji,
Hrvatskoj, Slavoniji. Bosni i Hercegovini. Tursko doba imalo
wi
J
26
r
Tt
je dakle kao posljedicu nestanak hrvatskog etniki jedinstvenog podruja, i postanak
novog narodnog ivlja, t.
j,
Srba u hrvatskim zemljama, s posebnim karakterom,
-, vlastitim naziranjima i politikim ciljevima, koji se nisu poklapali s hrvatskim ni u
jednom pravcu.
4. Daljnja posljedica turskog doba bijae teko propadanje kulturne i gospodarske
i
razine hrvatskih zemalja. Razlozi za to propadanje ne bijahu samo napried spomenuti
_j negativni probir i gubitak fiziki najjaih te gospodarski i kulturno najsposobnijih
narodnih elemenata, koji se dielom izselie a dielom bijahu u borbama pobijeni.
T
Prilike djelovahu, da je i preivjelo hrvatsko stanovnitvo ostalo natrano u
J
gospodarskom i kulturnom pravcu. Kraj neuvenih bojeva i pljakakih pohoda
Turaka

takve su za uzvrat vrili i Hrvati

ne bijae nita opasnije, no iztaknuti se

imetkom, ugledom, osobnim utjecajem ili slinim. To bijae najsigurnije sredstvo, da
bude prvom prilikom orobljen, a moda i ubijen. Naprotiv jedino sredstvo za
ouvanje osobne sigurnosti i cjelokupnosti posjeda bijae upravo u to manjem
posjedu i ivotarenju u to skuenijim i siromanijim prilikama. Ratnike i pljakake
bande nisu dolazile k onome, u koga se nita ne mogae nai ili odnieti. Moemo si
dakle ivo predstaviti, kako su nepovoljno djelovali na hrvatski narod turski ratovi,
koji su trajali stoljeima.
5. Time, to je vei dio hrvatskoga naroda pao pod tursko gospodstvo, dospio je on
takoer i pod utjecaj orientalnog, osmanlijsko-bizantskoga kulturnog kruga, ali se sad
ne mogu pozabaviti razglabanjem ovog ogromnog i zamrenog problema, nego se
moram ograniiti na nekoliko toaka, kojima u nastojati to pitanje osvietliti. Nekoje
od tih toaka izniet u kasnije na za to zgodnom mjestu. Poznato je, da su Turci na
podruju vojnike organizacije stvorili neto veliko, jer su u vrieme svoga napona
snage imali u Europi najbolje ustrojenu vojsku. Mnogo su manje stvorili oni na polju
dravne organizacije, a na polju kulturnom i gospodarskom gotovo nita. Njihova
dravna organizacija poiva izkljuivo na vjerskoj osnovi. Zajednika pripadnost ne
prosuuje se prema narodnostnim ili rasnim momentima, nego izkljuivo prema
vjerskim. Tko je pristupio islamu, nije stupio samo u vezu vjerske solidarnosti, nego
je pristupio interesnom krugu vladajue tursko-islamske rase
postao je politiki
Osmanlijom. To se prenielo i na ostale etnike i vjerske skupine u dravi, one se
zvahu millet

vjere. Takvo shvaanje zahvatilo je i dva susjedna naroda: Srbe i

Hrvate, te je uz ostalo djelovalo kao jak moment, koji je pridonio poistovjeivanju
vjere i narodnosti kod junih Slavena. Tu su dodue vanu ulogu igrali takoer jo i
drugi momenti, s kojima u se poslije pozabaviti, no taj razvoj predstavlja nam u
svakom sluaju znatnim dielomn zahvaanje osmanlijskog vjerskog naziranja u ivot
junih Slavena.
Ne smijemo dakle kraj ovih glavnih momenata smetnuti s uma daje trajni utjecaj
orientalnog, bizantsko-osmanlijskog kruga bio nepovoljan, te je sveobi nazadni
pravac kod Hrvata i ostalih junih Slavena jo poveavao. Taj utjecaj donio je
nedjelatnost i orientalnu pasivnost u gospodarskom i kulturnom smislu, pomanjkanje
svakog smisla za
27
1
]
gospodarsku proizvodnu djelatnost kao i za priradnu organizaciju, sklonost sitnom
pogonu, ukoenu i aprioristiku tvrdokornost u vjerskim, dogmatskim i politikim
pitanjima. Svaki promatra prilika na slavenskom Jugu lako e opaziti, da te znaajne
crte u velikoj mjeri kod Hrvata i dalje djeluju.
8. Komadanje hrvatskog podruja
S turskom dobi i razvojem, koji se na to doba nadovezao, u najtjenjem je savezu
postanak poviestno-politikih podruja Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, te Bosne i
Hercegovine. Budui da emo se s tom teritorialnom podjelom u ovoj knjizi morati
mnogo puta pozabaviti, predoit emo si ukratko postanak ovih poviestno-politiko-
teritorijalnih jedinica.
Bosnom i Hercegovinom pozabavit emo se na posebnom mjestu tako, da sada te
]
pokrajine moemo mimoii.
^
Zanimljiv je postanak Dalmacije. Do pada Bosne bijae borba protiv Romana
vodea politika ideja kod Hrvata, te sam iztaknuo, da ta borba bijae jedan od
|
glavnih momenata, koji je Hrvate sklonio, da stupe s Maarskom u trajnu dravnu
svezu. Nastupom nevolja turskog doba prestaje ta borba, jer osmanlijska pogibao
^
bijae sudbonosnija, pak Hrvati zaboravise svoju mrnju protiv Latina i Mletaka.
J
Svakako je mnogo tome doprinielo, to se borba protiv Osmanlija shvaala obom
kranskom dunou i to su se pape neumorno trudili ostvariti saveze kranskih
rj
sila, poticali kriarske vojne protiv Osmanlija i nastojali izgladiti trvenja meu Li
kranskim narodima. Hrvati kao dobri katolici nisu se mogli oteti ovoj temeljnoj
misli. Ne samo da je borba Hrvata s Mletanima prestala, nego su Hrvati dapae
nastupali kao saveznici i suborci Mletana i voljeli doi pod njihovu vlast, nego pod
tursku.
Poznato je, daje Dalmacija sve od naseljenja Hrvata zapravo bila vie historijski
|
pojam nego stvarno podruje, jer je negdanja rimska Dalmacija postala kraljevinom
'"'
Hrvatskom. Dalmacija je znaila ostatak romanskog politikog posjeda u Hrvatskoj, r-,
t.
j. u stvari nekoliko dalmatinskih gradova i otoka: Zadar, Dubrovnik i Kotor, koji su
]
svoj romanski karakter uzmogli zadrati kroz nekoliko stoljea. No jo prije nego to
su ih Mletci, unato revnom nastojanju, mogli konano osvojiti, bijahu ti gradovi iz n
temelja pohrvaeni. Tako su oni za Mletke postali nesigurnim posjedom, jer su ti
uj
gradovi uviek simpatizirali s ugarsko-hrvatskim kraljevima. Tek prestankom borba
izmeu Mletaka i Hrvata, dotino ugarsko-hrvatskih kraljeva, i uslied okolnosti, daje
r
l
snaga ugarskih kraljeva, a poslije i snaga Habsburgovaca, bila zaokupljena tekom
^
borbom s Osmanlijama, bijae omogueno Mletcima, da se domognu bizantske
Dalmacije, a oni onda to svoje gospodstvo proirie i na ostalo hrvatsko primorje.
]
Tom je razvitku pogodovalo takoer to to su Mletci od 17. stoljea dalje nastupali
esto kao saveznici habsburke kue protiv Turaka i to ih se nije moglo prieiti
H
U
*. J
28
- i)
^J
da stjeu turska podruja, koja su nekad pripadala Hrvatskoj. To se nije moglo tim
manje, to su Hrvati, kao to smo gore iztaknuli, voljeli doi pod mletaku vlast,
i,
nego ostati pod turskom. Tako su Mletci. koji do god. 1444. na istonoj obali Jadrana
ne mogae ustaliti svoje vlasti, od spomenute godine svoju mo stalno proirivali. U
velikom oslobodilakom ratu protiv Osmjanlija, to ga je poveo Ferdinand IV. kao
1 saveznik Poljske i Mletaka (1671.1679.), a koji se svrio karlovakim mirom,
zadobila je Dalmacija od Stona do sredine Velebita svoj dananji oblik. Time se ime
Dalmacije ponovno proirilo i na podruja, koja su neko bila starohrvatske upanije
i od iskona pripadala hrvatskom narodnom tielu. Tim istim mirom izposlovala si je
takoer Dubrovaka republika, umorna od vjeitih sukoba s Mletcima, da svoje
vlastito podruje osigura protiv Mletaka dvjema izboinama turskog teritorija na
Jadranu, koje je dobrovoljno prepustila osmanlijskom carstvu. Tako su postale dvie
izlazne toke Hercegovine na Jadransko more kod Neum-Kleka i Sutorine. Na jugu
od Dubrovnika stekli su Mletani Herceg-Novi i Risan, te od njih obrazovali t. zv.
Mletaku Albaniju.
Dananja se dakle Dalmacija sastoji: I. od mletake Dalmacije, 2. od podruja
slobodne Republike dubrovake, 3. od tako zvane Mletake Albanije. Ta su podruja
pripala mirom u Leobenu god. 1797., a zatim nakon bekog kongresa Austriji.
Tonije uzevi, znai Dalmacija od god. 1444. proirenje latinskog posjeda na
hrvatskom primorju. To treba dobro uoiti, jer je to vano u dananjem sukobu
Hrvata s Italijom, a to treba izticati i u budunosti, dokle god taj sukob bude postojao.
U doba podizanja turske moi od god, 1526.1606. Hrvatska je veim dielom
dola pod tursko gospodstvo. Samo posve malo podruje Hrvatske i Slavonije, jedan
uzki komad od mora na kranjskoj granici, nadalje dielovi upanija Zagreb, Varadin i
Krievci, ostadoe kao slobodna Hrvatska pod Habsburgovcima. Hrvatski stalei
nazivahu to podruje reliquiae reliquiarum inclyti olim regni Croatiae (ostatci
ostataka slavne neko kraljevine Hrvatske). Te tri upanije zapravo nisu pripadale
uoj Hrvatskoj, nego Slavoniji, jer je to ime u srednjem vieku, nakon pada hrvatske
samostalnosti, dobila Panonska Hrvatska. ini se, da je ime podruja sjeverno od
Drave prelo na podruje juno od Drave, biegom cjelokupnoga hrvatskog plemstva
na podruje slobodno od Turaka, dakle pridolazkom politiki djelotvornog
dravotvornog elementa, proirilo se poviestno i staro ime Hrvatska opet na tri
prije spomenute upanije. Opadanjem osmanlijske moi i napredovanjem habsburke
vlasti, irilo se tada opet podruje Hrvatske i Slavonije do stanovitih geopolitikih
prirodnih granica, dok nije karlovakim mirom zadobilo svoje dananje granice;
samo to je u svom sustavu razgranienja zadralo osobitu tvorbu. Vojnu Krajinu, s
kojom emo se poslije obirno pozabaviti.
Tako je provalom Osmanlija kao i borbama protiv njih Hrvatska raskomadana na
tri diela, koji su osobito u austrijsko doba jasno vid-
29
^J
ljivi, i to u jedan najvei dio, u Bosnu i Hercegovinu, koji gotovo do god. 1878. !
odnosno do god. 1908. stoji pod tursko-bizantskom vlau i njihovim kulturnim
utjecajem, u Dalmaciju, koja je do god. 1797. stajala pod kulturim i politikim rt
utjecajem latinsko-mletakim., i konano u dananju Hrvatsku i Slavoniju, koja su
]
podruja stajala preteno pod njemako-maarskim kulturnim i gospodarskim
utjecajem. Ta poviestno-politika podjela ostala je od turskog gospodstva (sve do
Hl
sloma Austro-ugarske monarhije, kad su Hrvati pod pali pod utjecajne prilike u novoj
~1
kraljevini S. H. S.), a u minogom pogledu postoji jo i danas.
9. Vojna Krajina
|
Nesreom na Mohakom polju pao je glavni teret borbe protiv Turaka na
Habsburgovce. Za njih je moralo biti odluno, da je pritisak Osmanlija djelovao
osobito u sjeverozapadnom pravcu, te da su nakon pada Bosne (god. 1463.) vojniki i
pljakaki pohodi Osmanlija sve ee nadirali na nutarnje austrijske zemlje. t\
Habsburgovci su dakle cetinskim izborom preuzetu dunost obrane Hrvatske vezali s
J
dunou obrane nutarnjih austrijskih zemalja. Tim se je povodom pristupilo ivljoj
organizaciji obrane i ivom provoenju obrambenih mjjera, popravljanju pograninih H
gradova, u hrvatske su gradove postavljene posade, gradovi obskrbljeni hranom i J
streljivom i t. d. Obrana je ipak bila izvanredno oteana time, to su pogranina
podruja Hrvatske opustjela, a to tim vema, to su Osmanlije imali obiaj podpuno H
opustoiti pogranina podruja i unititi sva tamonja naselja, Uslied toga nastao je
^
manjak u ljudima, pa je od toga trpjela obrana. Kako je pak hrvatsko stanovnitvo
bjealo prema sjeveru i zapadu, tako je, na jednaki nain, turska bujica uzvitlala i
]
ostalo stanovnitvo balkanskih zemalja, osobito Srbije, pak je to stanovnitvo pred
turskim etama bjealo ili pak kao posluno ratno roblje ili kao pomone ete s njima
/-
napredovalo. Tako je nastala jaka seoba balkanskog puanstva prema sjeveru i
J
sjeverozapadu. Taj ljudski material upotrebljavali su Osmanlije vrlo spretno za lake
ete, za predstrae i za pljakake bande. A budui daje taj ivalj bio i od prirode

n
sklon pljakanju otimanju i grabeu, sviet ga se vrlo bojao. Austrija se htjela toj J
taktici suprotstaviti na taj nain, to je i ona pokuala ovo nomadsko stanovnitvo
iskoristiti u svoje svrhe, a napose njime naseliti opustjele hrvatske krajeve.
Austrija je podielila zemljita turskim prebjeglicama (Vlasima, Racima, uskocima
ili prebjezima) kao vojniko leno uz obvezu daje brane od osmanlijskih napada. Po
prvi puta naseljeni su ovi elementi na opustjelom zemljitu gospodtije Sichelburke 1
(Dumbirinke), a s vremenom i na ostaloj turskoj granici u Hrvatskoj i Slavoniji, a
poslije takoer i u Banatu i Sedmogradskoj. Tako je mjestimice meu hrvatsko
stanovnitvo utisnut posve novi i strani element, s kojim emo se jo kasnije morati
pozabaviti. Kako je ta obrana u prvom redu ila u korist nutarnjih austrijskih zemalja,
morale su ove snositi i trokove, ali su se zato brinule i za orgamizaciju obrane na
turskoj granici. Iz sveukupnog
j
30
r
^\
ovog nastojanja i djelovanja, iz ovog naseljivanja i ureenja obrane, vodene od
nutarnjih austrijskih stalea, nastala su prva graniarska podruja. Kad se to ureenje
-j. uspjeno primienilo, ono se prostorno sve vie proirivalo rako, da je pomalo
zahvatilo i susjedne krajeve, u kojima je nastavalo isto hrvatsko puanstvo.
Takoje s vremenom nastala t. zv. Vojna Krajina.
"1
Protezanje vojno-graniarskog ustrojstva na vea podruja, koje je dobilo prvi
._j puta izraaj u tako zvanom graniarskom ustavu od 5. listopada 1630., dovelo je do
tekih trzavica i neugodnosti, od kojih je najznaajniji tako zvani varadinski ustanak
n
<
od god. 1775. Pod pritiskom ovih prilika bijahu provedene reforme, uvedene
- J
graniarske regimente i provedena t. zv. Hildburghausenova reforma. Meutim su
nevolje turskoga doba izgubile svoju otrinu, pak je usliedio obratan razvoj. U
balkanskim zemljama poeli su pokreti za osloboenje od Turaka, pa su Osmanlije
"
imali pune ruke posla s nutarnjim potekoama. vrsto vojniko ustrojstvo, po kom
je svaki za oruje sposobni mukarac bio vojniki izvjeban i vojnoj dunosti
podvrgnut, uinilo je ovu uredbu osobito vanom za obranbenu snagu Monarhije.
Ona je naime postala predteom obe vojne dunosti. 1 ne trebajui se obraati
dravnim staleiima, imali su vladari u 18. stoljeu na razpoloenju izvrstne
graniarske trupe, koje su se mogle brzo i lako mobilizirati. One su brojile u svemu
62.000 momaka, od kojih je na onaj dio Vojne Krajine, ikoja je leala u hrvatskom
podruju, odpadalo oko 45.000 momaka. Vojna Krajina postala je na taj nain jakim
izvorom vojnike snage Monarhije, koju je ona upravo radi toga obilno
upotrebljavala u sudbonosnim ratovima terezijanskoga doba, kao i u turskim i
francuzkim ratovima od god. 1788. do 1810. te u ratovima god. 1848., 1859. i 1866.
Uviajui neizporedivu vriednost ove ustanove, usliedila je daljnja nutarnja izgradnja
Vojne Krajine tako zvanim temeljnim zakonom od god. 1807. i 1850., s kojim bijahu
spojene i neke upravne reforme. Glavni svoj oslon imala je oarganizacija Vojne
Krajine u ustanovi kunih zadruga, koje imaju jednako Hrvati kao i Srbi, a njihova je
bit u tom, da najblii krvni roaci ostaju u zajednikom kuanstvu i zajedno ive u
imovno-pravnoj zajednici dobara. Tako nastaju zadruge s dvadeset do trideset,
dapae do petdeset i stotinu ukuana, meu kojima se naravno provodi jaka razdioba
rada. Ovakove brojne zadruge predstavljaju jake gospodarske jedinice, koje su mogle
na due vrieme ostati bez veeg broja svojih mukih lanova, a da time nisu
gospodarski bitno stradale. Stanovnitvo Krajine organizirano na ovakovoj
gospodarski jakoj i solidnoj podlozi, mogle su se trajno u vojnikom smjeru jae
izkoriivati. negoli to bijae sluaj u bilo kojem drugom dielu Austro-ugarske
monarhije.
Hrvatski stalei teko su snosili izdvajanje velikih podruja Hrvatske i Slavonije
od graanske uprave. Oni su radili i slali neprestano molbe za ukinue Vojne Krajine,
No veliki dravni interesi na ovoj vojniki toliko dragocjenoj i izdanoj organizaciji
bili su ipak jai negoli tube hrvatskih stalea. Vojna Krajina ukinuta je najprije u
nehrvatskim
j
31
J
krajevima: tako god. 1871. u Sedmogradskoj, a god. 1872. u Banatu. Ustanova
|
Krajine osnovana je prvotno na isto junoslavenskoj uredbi zadruge, pa se nije
'
mogla podpuno udomiti i uivjeti kod njemakog, ugarskog (Sikulci) i romanskog
elementa june Ugarske, koji nije poznavao zadruge. U tim krajevima nastupile su
J
sve mogue neprilike, a to je i ubrzalo ranije ukinue tamonje krajine.* T. zv.
Varadinska Krajina u Hrvatskoj bila je pridruena graanskoj upravi hrvatskoga
q
bana i sabora god. 1871. Manifestom od 15. srpnja 1880. pripojena je i preostala jo
J
Vojna Krajina u Hrvatskoj vlasti hrvatskoga bana i sabora.
elimo li ukratko oznaiti sveukupno djelovanje ustanova Vojne Krajine za H
hrvatski narod kroz gotovo trista i petdeset godina, iztaknuti nam je sliedee:
--
1. Vojna Krajina postala je snanom obranom protiv nadiruih Osmanlija. Turci
su u njoj po prvi puta naili na vojnu dravnu organizaciju, koja je bila bolja od

njihove i koju nisu mogli oboriti. Vojna Krajina postala je snanom zatitom
podruja, koje je za njom lealo, dakle ne samo nutarnjih austrijskih, zemalja, nego i
civilne Hrvatske, koja se zato mogla bre oporaviti i preboljeti rane turskoga doba
J
negoli druge hrvatske zemlje.
2. Spomenuo sam ve, daje austrijska uprava u Vojnoj Krajini ponovno naselila i rn
kolonizirala za turskih ratova opustjela hrvatska podruja. Pravoslavno balkansko
J
puanstvo tvorilo je glavni dio naseljenika. Narodnostnom prirodom ovoga puanstva
kasnije emo se jo izblie pozabaviti. Pod danim prilikama i u hrvatskoj sredini ovi
^
su se naseljenici, koji su veim dielom bili neslavenskoga podrietla, poslavenili,
J
privukli k sebi jedan dio Hrvata, koji je preao na pravoslavlje, stopili u jednu
jedinstvenu etniku masu, pa su potomci ove etnike mjeavine dananji, preanski
\
Srbi u Hrvatskoj. Ovi naseljenici bijahu mjestimice tako brojni, da su pravoslavni u
J
nekim predjelima po broju premaili i katolike (Hrvate). Hrvati zahvaljuju dakle
Vojnoj Krajini, to je njihovo podruje u Hrvatskoj i Slavoniji, etniki jedinstveno do
J
turskih vremena, pretvoreno u etniki mjeovito podruje; to je jako tetno utjecalo
ma kasniju politiku borbu.
]
3. Strogi vojniki odgoj, zapt i red graniarske organizacije, koja je u Vojnoj
J
Krajini mnogo dublje zahvaala u obiteljski i pojedinani ivot, djelovali su bez
sumnje uglavnom povoljno u kulturnom pravcu, mnogo vie nego je mogla djelovati H
onodobna graanska uprava u drugim dielovima Monarhije. Uzpostavljena bi u
bezpriekorna sigurnost, nemilice bijahu iztriebljeni razbojnici i hajduci, uobe svi
dravnom redu protivni elementi bijahu bezobzirnom vojnikom strogou }
izkorienjeni. Podivljalost, nastala turskim ratovima, bijae time znatno ublaena. Na
taj nain bijahu stvorene gospodarski i drutvovno sreene prilike, jer
r
^
'
Bit e da je tome glavni razlog, to Krajina u Banatu i Sedmogradskoj vie nije imala smisla,
odkako su se bile prilino osamostalile kneevina Srbija, Moldavska i Vlaka.
32
1
je vojnika uprava nastojala udovoljiti svim stvarnim potrebama stanovnitva i
gospodarsko-geograrskim prilikama, ve i stog, kako bi uzmogla to bezprikornije
-ti
djelovati. Pojedine zadruge bijahu prisiljene tono udovoljavati svojim poljodjelskim
'
dunostima. Obraivanje zemlje bijae takoer stavljeno pod vojniki zapt. Ve s
gledita vojnikih probitaka brinula se uprava za dobre prometne veze, napose za
"1
dobre ceste te za njihovo uzdravanje. Ona je pobijala slavensko naginjanje k
_j razsijanim selitima, pa je stanovnitvo bilo prinuivano nastaniti se u zaokruenim
selima. U najnaprednijim mjestima razvile su se tako zvane krajike obine
^
(Grenzkommunitaten). koje su dobile obinsku upravu s prilino ogranienom
- l
samoupravom, te su doskora postale (iako u prilino ogranienom obsegu) sreditima
obrta i trgovine. Vii zapovjednici kao i vei dio astnika bijahu austrijski Niemci, na
najviim mjestima veinom pripadnici nutarnjeg austrijskog plemstva, dakle kulturan
ivalj, ijem je utjecaju uspjelo u svemu dignuti kulturnu razinu. Sve u svemu bijae
-u
to otra vojnika stega, ali uglavnom namienjena dobrobiti cjeline.
j
4. Kad je turska pogibelj prestala (dakle nakon karlovakoga mira g. 1699.).
uskoro je postalo jasno, da je vojnokrajiko ustrojstvo zapravo zapreka za uspjeni
^
razvitak Krajine i njezina stanovnitva. Jednostrano zahvaanje vojnikih probitaka u
i sveukupnu upravu nije po svojoj naravi moglo biti trajno uspjeno i koristno za
drutvovni, gospodarski kao i za sveukupni kulturni napredak puanstva. Najvea
teta nastupila je u gospodarskom pogledu. Poviest nas ui, da su one dravne
- J
organizacije, koje su se preteno razvijale prema gospodarskim gleditima
,
bile
vojniki slabe i obrnuto. Izmeu te dvie tenje ini se da lei nutarnje protuslovlje, pa
to stajalite nalazi uvjerljivi izraaj u antitezi trgovci i junaci, postavljenoj po
Sombartu. Za poljodjelstvo nije graniar imao nikakovoga gospodarskog smisla.
^
Postoje stoljeima svoje zemljite obraivao po nalogu, zamrla je u njemu spoznaja
gospodarske potrebe intenzivnog obraivanja svoga zemljita. Takvo bijae to
djelovanje ve u vrieme postanka Vojne Krajine, a kad je ona bila ukinuta, dolo je to
i jo jae do izraaja. Neobino jako oduzimanje muke radne snage, koje je bilo u
j
ratnim vremenima neizporedivo vie nego u pokrajinskom podruju Hrvatske,
prieilo je svaku snaniju gospodarsku djelatnost, osim najnudnijeg obraivanja
zemlje, bez ega ne bijae obstanka. Teki gubitci najboljih mukaraca u ratnim
-
godinama, dakle gototvo kroz cielo 18. stoljee i kroz prvu polovicu 19. stoljea,
bijahu vrlo osjetljivi i sami po sebi gospodarski negativan moment. U kulturnom
pogledu djelovalo je obavljanje vojnike dunosti na pojedinca natrano i prieilo ga,
- J
da se usavri u kojoj obrtnoj ili trgovakoj struci. Samo vrlo mali i odreeni broj
pojedinaca iz Vojne Krajine mogao se posvetiti slobodnim zvanjima i posjeivati vie
kole. Nastojalo se dodue u tako zvanim krajikim obinama nai tome lieka i
stvoriti neko olakanje, pa se gradsko stanovnitvo ustrojilo u tako zvane slobodne
streljake kompanije s osobitim pravilnikom, u kojima su vojnike dunosti bile
znatno smanjene. Time se ipak nije moglo korjenito pomoi obem nedostatku. God.
1 869. ustanovilo se, da devet
33
krajikih obina, i to: Senj, Karlobag, Petrinja, Kostajnica, Bjelovar, Ivani, ?
Petrovaradin, Karlovci, Zemun i Brod, u razdoblju od god. 1815. do god. 1869.
-*
uobe nisu imale prirasta puanstva, nego da su tri od njih po broju ak i nazadovale.
Toje konano zapeatilo sudbinu Vojne Krajine. Ona bijae postupno ukinuta, to
f
sam ve gore ocrtao,
10. Hrvatska pragmatika sankcija H
Nakon karlovakog mira nastale su u Hrvatskoj i Slavoniji sreenije prilike.
Nevolje turskoga doba jenjavale su. Hrvatska je dolazila k sebi i poela o sebi
T
razmiljati, politiki misliti, htjeti i djelovati. No Hrvatska bijae teko osakaena. uJ
Dalmacija bijae mletaka, veliki sastavni dielovi hrvatskog podruja u Bosni jo pod
turskim gospodstvom, a napose treina Hrvatske i Slavonije kao Vojna Krajina pod Hl
izkljuivo vojnikom upravom te udaljena od svakoga narodnoga politikog ivota.
^
Mali ostatci Hrvatske bijahu nesposobni za snaniji politiki ivoti a to je vea i
sretnija Ugarska izkoriivala, te je dala Hrvatima osjetiti svoju premo, kad su !
turske nevolje jednom prestale.
Poetkom 18. stoljea pojavie se u kui Habsburga velike brige. Nakon smrti n
cara Josipa 1. dne 17. travnja 1711. bijae jedina muka glava neprekinute muke loze
JJ
vladalake kue Karlo VI., kojemu je trebalo nastupiti bogatu batinu. Karlo VI..
oenjen Jelisavom Kristinom od Braunschweig-Blankenburga, nije imao od srdca
poroda, pak su stoga 5. i 12. rujna 1703. kunim zakonom uvedene nove odredbe,
kojim je nasljedno pravo vojvodkinja, ve od prije u razvitku, prema naelu
prvorodstva tako proireno, da u sluaju izumra muke loze moe enska loza doi Hl
na priestolje nasljednih zemalja. Odredbe kunoga zakona drane su meutim do
^
god. 1713, u strogoj tajnosti pred staleima i velikaima pojedinih zemalja, osobito
Ugarske, jer postojae bojazan od potekoa tim vie, to se s pravom dralo, da 1
maarski stalei ne e propustiti priliku da promjenu na priestolju uciene za to
obilnije proirenje svojih stalekih prava.
^
Tada je hrvatski sabor 9. oujka 1712. posve iznenada zakljuio lankom 6. svojih
j
saborskih zakljuaka, da u sluaju da izumre vladalaka kua Habsburga u mukoj
lozi (od ega neka nas Bog ouva!), hrvatski stalei priznaju nasljedno pravo enskoj
^
lozi i na nju prenose kraljevsko pravo Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Stavili su
w j
samo uvjet, da zemaljske slobodtine i povlastice budu takoer u ime buduih
gospodara obaju rodova zajamene i da saborsko priznanje vriedi samo za
H
nadvojvodkinju, koja e osim Austrije vladati takoer pokrajinama tajerskom,
^i
Korukom i Kranjskom, a stolovati u Austriji.
To je prvi, zapravo preuranjeni zakonodavni prihvat odredaba kunih zakona u
predmetu nasljednoga pitanja u austrijskoj vladalakoj kui, koji je ponajprije doao
J
do izraaja u izjavi o kunom redu od 19. travnja 1713. kao t. zv. pragmatika
^
sankcija. To je tako zvana hrvatska pragmatika sankcija.
]
34
Maari, kod kojih oporba protiv ureenja ovoga pitanja bijae najotrija i
najopasnija, bijahu tvrdo uvjereni, da su to sve spletke dvorskih krugova. No to je
sasvim krivo, kako su nam Turba i Klai nesumnjivo dokazali. Ovaj je dravniki in
tek izljev starodavnoga dravnog i ustavnog osjeaja Hrvata, onog osjeaja prava
narodnog samoodreenja, koje se kod Hrvata ve god. 1301. i 1526. tako jasno
oitovalo.
Voe bijahu pri tome dva mua: biskup i banski namjestnik Emerik grof
Esterhazv i protonotar kraljevine Juraj Plemi od Otoka. Esterhazv bijae rodom
Maar, ali kao dugogodinji opat pavlinskog samostana Lepoglava (Pavlini bijahu u
Hrvatskoj vrlo patriotski nastrojeni redovnici) utio se posve Hrvatom, Plemi bijae
naprotiv hrvatski ljivar, tipini zastupnik onog djelatnoga politikog sloja ljudi u
Hrvatskoj, koji bijae slobodan od jednostranoga feudalnog zastupanja vlastitih
interesa te seje uviek nalazio meu najizrazitijim nosiocima hrvatske dravne sviesti
i ustavnog osjeanja. Stvar se zapoela ovako: Esterhazv bijae dosada
neustanovljenim nainom saznao za odredbe t. zv. kunog reda od 5. i 12. rujna 1703.
pa se nije mogao suzdrati, da to svoje znanje politiki ne izkoristi. Povjerio je to
protonotaru Plemiu. Od potonjeg posjedujemo koncept od 8. oujka 1712., gdje se
vidi skiciran cieli redoslied njegovih misli. On umuje odprilike ovako: Svojedobno
velika i cvatua Hrvatska propala je i smanjila se, te je veliku tetu pretrpjela u vezi s
Ugarskom. Sklapanjem saveza Maara i Turaka nastala je za Hrvatsku velika teta,
osobito u vrieme Emerika Tokolvja i Franje Rakoczvja. Hrvatska moe izgubljene
dielove stei natrag samo s pomou dinastije. Maari su naprotiv nastojali prigodom
podjele ratnih doprinosa natovariti Hrvatskoj velike terete. Ovakove misli izbijahu na
saborskoj sjednici od 9. oujka 1712. Tu se jasno vidi osjeaj vlastite dravnosti,
dravne samostalnosti, koji je procvao iz neprekinute hrvatske dravne tradicije i koji
je traio nove putove. To nastojanje okrenulo se protiv Ugarske i trai oslona kod
dinastije. Tim politikim inom bijae potaknuto daljnje rjeavanje pragmatike
sankcije, pa njezino rjeenje bijae znatno pospjeeno.
11. Hrvatski narodni preporod
Tokom 1 8. stoljea prilike su se u Hrvatskoj i Slavoniji jo vie sredile. Rane,
ostale od turskog doba. sve su vie cielile, stanovnitvo se mnoilo, gospodarska se
razina podizala. Kad je onda nakon napoleonskih ratova stao novi vjetar piriti u
Europi, pojavie se i u Hrvatskoj i Slavoniji nove tenje. Ba u onom
sjeverozapadnom kutu Hrvatske, koji je ostao poteen od Turaka, a gdje se bijae
nastanio, bjeei pred Turcima, politiki vodei i djelatni dio hrvatskoga plemstva,
zapoela je obnova hrvatskoga naroda, tako zvani hrvatski preporod.
Ovdje treba prije svega ustanoviti, da za prvih est stotina godina dravne
zajednice Maara i Hrvata ne bijae nikakvih nacionalnih trvenja u veoj mjeri. Jedni
su uz druge ivjeli, te su se to manje jedni za druge brinuli. Ako su Hrvati bili
nezadovoljni s prilikama, izabrali bi sebi drugoga kralja, pa bi se itav priepor rieio
u krizi dinastike borbe.
Izriito priznaje lo Springer. Izporedi VII.

-12.. sir. 19.

35
.i
J
1
U tom pravcu donio je jozefmizam temeljiti preokret. Josip II. pregnuo je preko
svih poviestno-poiitikih i narodnostaih raznolikosti u Austriji stvoriti jedinstvenu
njemaku dravu. Ovo se nastojanje meutim razbilo uglavnom na odporu Maara.
Ali Maari, ne nauie nita iz Josipova neuspjeha, nego postadoe njegovim revnim
naslijeivaima. Od god. 1790. nastupaju Maari u Hrvatskoj centralizatorski i
maarizatorski. Suvremeni nacionalizam naao je u Maara najrevnije uenike, te je
n
u njihovoj zemlji doveo do obnove maarskoga narodnoga jezika i njegova
f
slubenog uvoenja u javni i dravni ivot.
Jozefinizam je ugrozio svojim slobodarskim reformama interese plemstva, osobito H|
feudalne gospode i velikaa; jer je donosio sa sobom ukidanje kmetstva i uvoenje -
1
poreznih dunosti takoer i za plemstvo. U Hrvatsku posla Josip II. grofa Balau,
ovjeka surova i nasilna, koji se nije mnogo brinuo za hrvatski ustav i staleke
]
pravice. Prestraeno hrvatsko plemstvo vidjelo je svoj spas samo u to uem
>*
prikljuku Ugarskoj, budui da je maarskom odporu uspjelo slomiti jozefinske
reforme. Uslied toga bi u hrvatskom saboru zakljueno, da se prihvati nekoliko 1
toaka u naputku za hrvatske delegate na maarskom dravnom saboru, kojima bi se
Hrvatska imala jo vre vezati uz Ugarsku, osobito u financijskom pogledu; time su ri
hrvatski plemii svojevoljno napustili svotje stoljetno pravo samostalnoga
J
odluivanja u poreznim stvarima, te su ova svoja prava prenieli u djelokrug
ugarskoga dravnog sabora. Apetit Ugarske bio je time podraen. Maari sad f]
pregnue u prvom redu da pripoje Ugarskoj tri slavonske upanije, te da u Hrvatskoj J
uvedu maarski kao slubeni i obvezatni jezik. Iz toga se meutim porodie teke
borbe, koje su podpuno izpunile vremensko razdoblje od god. 1790. do god. 1795. i
zatim od god, 1820. do god. 1830. Hrvati su ilavo branili latinski jezik, kojim su se
^
stoljeima sluili, obmanuti neizpravnom pred postavkom, da e se ukidanjem
latinskog jezika ugroziti takoer njihova ustavna prava i povlastice, koje bijahu
|
napisane latinskim jezikom. No kad ipak tokom vremena opazie, daje duh vremena
*
protiv njih, te da se s latinskim jezikom ne e moi odhrvati maarskom nasrtaju,
n
zaponu se i Hrvati sluiti svojim narodnim hrvatskim jezikom. Mladi i rjeiti dr.
Ljudevit Gaj preudesio je slova prema ekom uzoru za hrvatski pravopis.
Knjievnim jezikom bi izabrano tokavsko narjeje, koje se u 16. i 17. stoljeu
"i
upotrebljavalo u knjievnosti dalmatinske Hrvatske. Krug mladih, oduevljenih ljudi J
poveo je knjievni pokret, koji je sa sobom povukao narod. Oni, koji su branili
hrvatska prava, zadobie oslonac u narodu i dobie podpore i na dvoru, te bi tako
"]
maarski nasrtaj suzbijen. vJ
Cisto knjievni pokret, koji je dr. Gaj zapoeo, preao je naravno doskora na
politiko polje.
]
Hrvati su meutim ipak ubrzo osjetili svoju slabost zbog svoga malog teritorija.
Zapoeli su tim ivlje zahtievati pripojenje u meuvremenu
(g. 1815.) konano
n
steene Dalmacije, a bacili su oko takoer i na Bosnu, te poeli tragati za stajalitem, I
s koga bi mogli traiti, da se itavo to podruje ujedini u jedan za ivot sposobni
teritorij.
^
J
H
I
36
3
Do tog svoga stajalita oni su morali doi tim lake, to je starodrevna hrvatska
nacionalna sviest pod turskim i mletakim robstvom bila gotovo bez traga izumrla.
~5 Traeno se stajalite meutim uskoro nalo. U austrijskim uredima bijae
uobiajen izraz ilirski narod za balkansko stanovnitvo iztone vjeroizpoviesti,
nastanjeno na jugu Austrije, Napoleon je osnovao ilirsku kraljevinu, pa je podizanjem
1 narodnog bia, njegovanjem znanosti i kulture proizveo dojam na june Slavene. K
_ii tome je pridola, uostalom posve kriva teorija, koja je tvrdila, da su stari Iliri bili
pradjedovi balkanskih Slavena. Tako je ime Ilir (Uirac) uzdignuto na skupno ime
^
junih Slavena i ilirizam postade oznakom itavoga novoga kulturno-politikog
- J
pokreta u Hrvatskoj
.
Ipak je ovaj pokret ivo uznemirivao Maare. Oni su stoga traili u zemlji
saveznike, i ubrzo su ih nali. Njima je ilo u prilog, kao to sam gore izloio, da se
jo od vremena jozefinskih reforma pojavilo nastojanje hrvatskoga plemstva, da svoj
^
spas trai u to uem prikljuku Maarskoj. Novi ilirski pokret naao je, sasvim
naravno, protivnike i u samoj zemitji, meu koje su se brojili u prvom redu svi
konzervativni elementi. Nerazpoloenje je nadalje stvaralo i prihvaanje tokavskog
n narjeja, neobinog i stranog Hrvatima iz graanske Hrvatske, naviklima na svoje
J
domae kajkavsko narjeje, koje je tovie imalo iza sebe knjievnu tradiciju, iako
ogranienu i samo lokalnu. Konano se strogo katolikim Hrvatima nije sviao
^
konfesioni prizvuk, to ga je oznaka Ilir, ilirski, imala u dotadanjoj jezinoj upotrebi,
-J
i to u smjeru pravoslavlja. Svi se ti elementi udruie u novu stranaku tvorevinu,
koju podupiranu Maari, u tako zvanu unionitiku ili maaronsku stranku,, koja je
nastupila kao estoka protivnica iliraca. U svojim politikim nastupima, nailazili
J
su ilirci na jaku oporbu kod maarona. Te su borbe izbijale jednako na
n
upanijskim skuptinama kao i u saboru. Plemstvo se razdielilo u ilirsku ili narodnu i
u horvatsku ili maaronsku. stranku. Voa prve bijae Janko grofDrakovi. a druge
Antun pl. Josipovi, turopoljski kome.
8
Njemu je uspjelo predobiti za se
->
nenaobraene turopoljske plemie-seljake i ostale plemike obine, pa su tako
]
maaroni stekli veinu u zagrebakoj upanijskoj skuptini. Maaroni uvedoe
takoer maarski neobuzdani i strastveni nain politike borbe. Ilirci odgovorie na
'
isti nain, pa se borba tako izrodila, da je bilo esto mrtvih i ranjenih. Konanu
>
pobjedu u zemlji odnesoe konano ilirci, jer su bili napredna i suvremena stranka.
Tome nije nita smetalo, stoje maaronima uspjelo izposlovati, daje ilirsko ime bilo
privremeno zabranjeno. Maaronima nije preostalo drugo, nego ilircima u njihovu
radu na svakom koraku smetati, ali tako navukoe na sebe glas, da su natranjaka
stranka, koja smeta kulturnome razvoju zemlje i naroda, pa se protiv njih u zemlji
razvila ogromna mrnja. Maare je srdilo, to njihovi pristae u Hrvatskoj nemaju
uspjeha, zato pomaganu maarone u njihovoj djelatnosti, koja je smetala razvitku
zemlje; maaronski protesti, obtuivanja i sumnjienja, iako neopravdana, nailaahu
na maarskome saboru na punu podporu. Trojici hrvatskih odaslanika (dvojica za
donju, a jedan za gornju kuu),
*
Obmuplemenitih seljaku najugu Zagreba, koja je oduviek imala vlastitu autonomnu upanijsku organizaciju.
37
J
koji su ponajee pripadali narodnoj ilirskoj stranci, ivot se po mogunosti imao to
i
vie ogoravati. Umjesto razumievanja za svoje ambiciozne kulturne ciljeve, naioe
^
Hrvati u maarskome saboru samo na neprijateljstvo i smetnje.
Razloio sam ve kod prikaza dogoaja od g. 1526. do g. 1712., kako se kod
|
Hrvata od vremena do vremena pojavljivao neki umor od saveza, koji se oitovao
u samostalnoj dravnoj djelatnosti, u kojoj se izraavala duboka sviest hrvatske
ri
dravne samostalnosti.
]
Ovaj umor od saveza u vezi s dubokim gnjevom na Maare, koji su Hrvate
zatirali, gdje god su samo mogli, naao je g. 1848. priliku da se oituje. Te je godine
^f
dolo do sukoba izmeu Maara i dinastije. Priroena vjernost Hrvata prema J
izabranome kralju nala se na istom pravcu s tim gnjevom i bez oklievanja pooe
g.
1848. Hrvati na Maare. Pod darovitim voom banom Josipom grofom Jelaiem,
Hj
koji je kasnije postao narodnim junakom, pomogoe Hrvati dinastiji svladati
w*
maarski ustanak god. 1848.
Hrvati postigoe i djelomice eljeni uspjeh: g. 1849. do g. 1867. bijae 750- i
godinji savez izmeu Maarske i Hrvatske de facto prekinut. Ovaj prekid naao je
izraaj u hrvatskom zakonskom lanku XL1I. od god. 1861,, sankcioniranom od
m
kralja, u kojem je sveano proglaena nezavisnost Hrvatske od Ugarske. Time su
Hrvati navukli na sebe duboku mrnju Maara, a vanjski im je sviet predbacivao, da
su zapravo bili sluge reakcije.
i
3
12. Od 1848. do 1867.
Razvoj prilika u itavoj Monarhiji od g. 1848, do g. 1867., doveo je Hrvate, koji
su se bili rieili stoljetnih veza s Maarskom, ponovno do nagodibe s Maarskom. Iza
graanskih ratova god. 1848., nastao je u itavoj Monarhiji obi gospodarski i
duhovni napredak, a osobito u Hrvatskoj. Maarskih smetnja je nestalo, a rad Hrvata I
od 1 836. do 1 848. na podruju jezikoslovlja, knjievnosti, umjetnosti i nastave, stao
je nositi liepe plodove. Napredak i procvat zemlje bijae oevidan. U to doe godine r-*
1851. i Bachov absolutizam. Rudolf Charmatz opisuje poloaj ovako: irilo se 1
ogavno policajno doukivanje, ponovno je zapoinjalo omalovaavanje inteligencije,
a na slobodan govor ili pisanu rie nije se moglo ni misliti. itava vojska stranih h
inovnika navalila je u Hrvatsku, iztisnula domae Hrvate i zapoela djelovati u
t j
gornjem smislu. Poradi nedune pjesmice budu obtueni pjesnik Ivan Filipovi i
urednik Mirko Bogovi. upanijski sud i Banski stol rieio ih obtube, ali Vrhovni
r
]
sud u Beu osudi ih na dvie godine teke tamnice i oni moradoe godinu i pol
^J
odsjediti.
Takav razvoj prilika uvelike je razoarao Hrvate. Oni, koji su radili za cara i \
dravu, koji su se zavadili s Maarima, svojim saveznicima kroz stoljea, oni
imaahu sada snositi punu teinu proturevolucije, a da nisu revolucije skrivili, nego
n
tovie pomogli, da ju je uspjelo skriti. !
'
)
J
J
o
38
Jo je ovdje bila na djelu jedna okolnost. Odpisom od 26. veljae 1860. izjavio se car
pripravnim udovoljiti opetovanim eljama Hrvatske i Slavonije za sjedinjenjem s
Dalmacijom, te se pozva tom prilikom na poziv veljakog patenta, prema kojemu bi
dalmatinski sabor u prvome redu imao birati zastupnike, kojima bijae dunost
pregovarati s hrvatsko-slavonskim saborom o utjelovljenju Dalmacije. Veljaki ustav
bio je naklonjen jednostrano svojom izbornom geometrijom Talijanima u Dalmaciji
tako, da je 15.000 Talijana biralo 28 zastupnika, a 400.000 Hrvata samo 15
zastupnika. Takvom izbornom, geometrijom bijae utjelovljenje ve unapried
osujeeno. Schmerlingovom ministarstvu ne bijae teko talijansku veinu u
dalmatinskome saboru ponukati, da ne izabere zastupnike, koji bi imali razpravljiati o
utjelovljenju Dalmacije Hrvatskoj.
Sve je to pridonosilo jaanju onih stranaka u Hrvatskoj, koje bijahu za uniju s
Maarskom. Tako unionistima ili maaronima, koji se opet pojavie, prilaahu
pristae sa sviju strana.
U zemlji nastadoe tri stranke: jedna unionistika, koja se poglavito sastojala od
starih maarona i koja je traila realnu uniju s Ugarskom, zatim narodna stranka, koja
je ila samo za personalnom unijom, i konano poetci kasnije Starevieve stranke,
koja je zastupala prilino nejasnu osnovu o izravnom pregovaranju s vladarom. Pri
takvom stanju stvari bi banu okeviu predloeno, da Hrvatska bude s devet
zastupnika zastupana u sredinjem bekom saboru. Ali rane iz Bachova vremena ne
bijahu jote zacielile. Zalud opominjahu ponajbolji narodni krugovi, neka se prema
Austriji ne stane na stajalite tvrdokorne nesuradnje. Jedan dio narodne stranke prie
k unionistima, a pozivu u Be ne odazva se nitko.
To bijae pobjeda misli unije s Maarima. Razvoj prilika morao je nakon
zauzimanja netom spomenutog stajalita neminovno krenuti u ovome pravcu.
Hrvatima bijae vrlo nelagodno. Prevladalo je uvjerenje, da se smije s Maarskom
stupiti samo u personalnu uniju i da su potrebne dalekosene garancije, kao to ih
sadri zakonski lanak XLI1. od g.
1861.
1 sam je Be tjerao razvoj prilika u smjeru prema Maarskoj. Carski odpis od 27.
veljae 1 865,
pozvao je Hrvate, da smjesta izaberu regnikolarnu deputaciju, koja bi
sa slinom delegacijom ugarskog sabora imala razpravljati o meusobnim odnosima,
kao i o odnosima prema itavoj Monarhiji; pitanje utjelovljenja Dalmacije Hrvatskoj
moi e se prema carskom odpisu razpravljati tek onda, kad bude prvo pitanje
proieno.
Ova regnikolarna deputacija bijae izabrana dne 10. oujka 1866., a 16. travnja
sastadoe se obje deputacije u Budimpeti. Pregovori su iznieli nepremostiv jaz
izmeu Hrvatske i Maarske. Maari nastojahu, da po mogunosti to temeljitije
uzpostave odnos prije god. 1848. Njihovo glavno nastojanje bijae: Hrvate dovesti u
maarski sabor. Maari, koji bijahu bolje orientirani, predviahu dogaaje, koji e se
zbiti g. 1 866. Kad im nije uspjelo odmah poluiti svoje ciljeve, poee s pre-
39
1
govorima zavlaiti. Nakon dva mjeseca razstadoe se regnikoiarne deputacije
1[
nesvrena posla.
^
U to doe rat od
g. 1 866., Sadova, Kraljiin Gradac i praki mir.
Iztisnuta iz Njemakog carstva, nastojala je Austrija sto urnije urediti svoje
]
odnose s Maarskom.
Hrvati upoznae opasnost, koja .se pribliavala, te nastojahu. da se opet priblie
Austriji. Ali znajui, da su bez Vojne Krajine i bez Dalmacije kao torzo prema
Maarskoj u vrlo loem poloaju, zatrae oni podjednako utjelovljenje Vojne Krajine
kao i pripojenje Dalmacije.
Hl
Austrija, stavljena pred alternativu, dualizam ili federalizam, odluila se za prvo.
^
Deak doe u Be s osnovom ureenja zajednikih poslova izmeu Ugarske i Austrije.
Car je odgovorio odpisom od 17. veljae 1867. Nagodba s Maarskom bi sklopljena
]
bez Hrvata, te tako stvoren dualizam.
Maari imaahu uspjeha i slobodne ruke, pak se mogahu sada svima silama
^
oboriti na Hrvatsku. I
Poloaj Hrvata bijae izvanredno teak. Bijae im voditi borbu na tri bojita:
protiv Austrije radi Dalmacije, protiv krune i vojnike uprave u Vojnoj Krajini i n
protiv Maara radi nagodbe. Poradi svoje tvrdokornosti u pogledu Dalmacije i Vojne
J
Krajine izgubie Hrvati podporu krune i Austrije i bijahu tako prema prejakoj
Ugarskoj upueni sami na sebe. Tako bi izlaz borbe nedvojben: Hrvati izvukoe krai H|
kraj. Kao politiari bijahu im Maari daleko nadmoniji. Osim toga nedostajae
u^
Hrvatima i strune spreme u dravnim, gospodarskim i financijskim pitanjima. Zato
je dolo uzprkos nekim formalnim ustupcima sa strane Maara do nagodbe uglavnom
\
po Hrvate nepovoljna sadraja. Hrvati spasie dodue svoju autonomiju, ali to bijae
obmana zbog odredbe, da glavu autonomne vlade imenuje kralj na priedlog maarske
^
vlade. Ban postade eksponentom maarske vlade, a time bijae itava autonomija
j
orue u njenim rukama. U financijskom i gospodarskom pogledu bijae Hrvatska
predana Maarima na milost i nemilost. Ukoliko Maari ne uspjee postignuti eljena "i
cilja, nagodba se izpravljala, kao u spornom pitanju Rieke, gdje je naliepljena krpica
J
papira, tamna toka ove nagodbe. Odsada bijae hrvatska politika jalova. Maari
poee nagodbu tumaiti slobodno, na svoj nain, a Hrvatima ne preostade drugo,
'"]
nego boriti se za odranje nagodbe. U toj neplodnoj borbi izcrpla se politika i
J
gospodarska snaga Hrvata. Glas za sjedinjenjem s Dalmacijom javljao se sve rjee i
slabije, a u novije doba stavljahu taj zahtjev za sjedinjenjem s Dalmacijom sve ee
sami Maari.
-*
Prije svega sam htio ovime utvrditi sliedee: od 9. do 12. stoljea postojala je
samostalna hrvatska drava, iji poetci seu unatrag sve do u sedmi viek, koja je,
premda skromno, igrala neku ulogu u svjetskoj politici. Nacionalni posljedak ove
dravne tvorevine jest dananji hrvatski narod. Ta dravna misao prebrodila je nalet
Turaka i ivjela u hrvatsko-slavonskoj autonomiji. Treba stoga Hrvatima priznati, da
su historijski narod i da je hrvatska diavna misao najstarija u Austrougarskoj
monarhiji.
40
TREI DIO
"i
"i
-j
SRBI I STVARANJE SRBSKE DRAVE
]. Seoba i podruje naseljenja
Srbi se doselie nekoliko godina kasnije od Hrvata, po afariku u god. 638.
poslije Krista. Oni pooe ponajprije duboko na jug u solunski temat, ali se ini, da
tamo nisu bili zadovoljni sa zemljitnim prilikama. Zbog toga pooe opet na sjever i
zauzee sjedita u gorovitim predjelima srednjeg Balkana. I u ovo prianje
okrunjenog povjestniara o doseljenju Srba ne bismo imali povjerenja, ali mjesto
Serfide (= Srbite, mjesto na Haliakmonu, koje se mnogo spominjalo u prvom
balkanskom ratu), a koje jo i danas postoji, govori o tome toliko jasno, da
Porfirogenetov prikaz treba ipak smatrati istinitim.
Prema Porfirogenetu zauzeli su Srbi nakon povratne seobe navodno Srbiju, Bosnu,
Neretvansku oblast, Zahumlje, Travunju, Konavlje i Duklju.
Promotrimo li taj prikaz doseljenja malo temeljitije, ne eon moi izdrati kritike.
Svakako bi bilo sasvim krivo shvaanje, kad bismo odmah na poetku doseljenja
traili Srbe svuda tamo, gdje kasnije nalazimo srbsko ime. Izpravno je samo to, da su
Srbi izprva naselili prilino ogranieno podruje, onu gorsku zemlju, u kojoj se nalazi
podruje Lima i Ibra, i koja prema naem dananjem, politiko-geografskom nazivlju
obuhvaa najvei dio Novopazarskog Sandaka, jugozapadni dio kraljevine Srbije od
prije god. 1912., te sjeverne dielove Stare Srbije, koja je po gradu Ras dobila ime
Raa.
Naseljenje veeg obsega po naravi same stvari ne bijae ni mogue. Bilo je to
zauzimanje zemlje s pomou oruane sile, a staro stanovnitvo, premda ne suvie
mnogobrojno, bi djelomice odtjerano, a djelomice podloeno. Odtjerae ga s najboljih
zemljita i iz najplodnijih krajeva, dok se moglo odrati samo na teko obradivim i na
manje vriednim zemljitima. Ali i tu ih podloie i prisilie na plaanje danka. Tko je
htio ostati slobodan, morao je utei u neprohodne krajeve. Ovakvo stanje moglo se
odrati samo s pomou oruja u ruci. Ali kako da si zamislimo, da e skupina od
nekoliko desetaka tisua ljudi moi odravati podruje od skoro 200.000 etvornilj
kilometara, tako teko pristupano i gorovito, protiv mnogostruke premoi
prastanovnitva. Uz ovakve prilike bili su osvajai prisiljeni da se nasele nagusto, da
bi si u sluaju nude mogli orujem pomagati. Preriedko naseljivanje po-
41
J
vuklo bi za sobom bezuvjetno podlieganje napadajuem, vie ili manje,
'
romaniziranom stanovnitvu, koje uza sve propadanje ne bijae bez svake
^
organiziranosti i bez vojnikih, sposobnosti,
^
Prastanovnitvo, ije romaniziranje zbog udaljenosti i gorovitog karaktera zemlje
|
ne bijae jo jako napredovalo, bilo je na zapadu ovog podruja ilirsko, a na iztoku
trako. Kod prastanovnitva opaala se ve socialna razlika, t. j. vladajui sloj i sloj rt
ratara, koji je ivio u neke vrste kmetstvu.
J
Nova domovina Srba bijae opora i gorovita, na zapadu movarna, na iztoku
umovita i malo plodna. U ovim neprolaznim gorskim krajevima odrastao je kran i
H|
ratniki soj seoskih gortaka, koji se pomalo stapao s prastanovnirvom. Teki,
i
djelomice upravo jadni uvjeti ivota, odgojili su skromno, odporno, svim tegobama
doraslo gorsko stanovnitvo. Kasniji narataji nali su samo malo prostora za irenje u
|
samom tom podruju, pa se moradoe izseliti u okolna podruja i tako naselie Srbi,
^
istina tek tokom sliedeih stoljea, zaista sasvim ili samo djelomice one krajeve, koje
im Porfirogenet bijae onako obilno podielio. Dodue Srbi naselie jo i neke krajeve 1
na jugu, koje im Porfirogenet ne bijae priznao.
Poloaj jezgre srbskih zemalja bijae sredinji. Sa zemljopisnog gledita
rt
predstavlja nam ova zemlja srednji dio zapadno od balkanskog poprenog gorja.
Jj
Bijae to visoravan, koja se sputala prema sjeveru i jugu, te u oba pravca pruala
povoljne mogunosti irenja. Na jug je sve narode mamila priroena tenja za H
suncem, a na sjever vukla su korita rieka Lima, lbra, Drine i Morave. Ali i prema u
zapadu bijae otvoren put, uzprkos stanovitim gorovitim smetnjama u tlu. Ve smo
ustanovili, da etniko razprostranjivanje sliedi osobito rado tok rieka. Nedaleko jezgre
i
srbskih zemalja nalaahu se izvori rieka: Neretve, Morae i Bieloga Drima, koje
uJ
utjeu u Jadransko more.
p-.
Nedaleko bijae i izvor Vardara, koji utjee u Egejsko more. 1
Sve te rieke vukle su prekobrojno gorsko puanstvo niz vodu k moru, k plodnoj
zemlji i boljim ivotnim mogunostima.
H)
S istog zemljopisnog stajalita pruala je jezgra srbskih zemalja svojim
j
naseljenicima sve preduvjete za narodno irenje prema jugu, prema sjeveru i prema
zapadu. Ona bijae poput tvrave, koja gospodovae nad itavom okolinom vojniki i i)
politiko-strategijski, pa emo vidjeti, kako je politiko i narodno irenje Srba zaista J
usliedilo u oba pravca i da su se Srbi iz malenog sredinjeg naroda razvili u znatnu
amalgamirajuu etniku i politiku silu.
j
2. Srbi i njihovi susjedi
Sad emo promotriti uvjete, pod kojima je nastala srbska drava. Od dvaju sredita
j
srbskog naseljivanja, vano je samo sjeverno. Srbi u solunskom tematu nestaju i nisu
u poviesti od vanijeg znaenja. Sjeverno sredite srbskog naseljenja, koje se po .-
gradu Rasu nazvalo Raom, postalo je sreditem, iz koga se razvijala budunost
j
naroda. Iz-
42
prva ne naioe Srbi u Rai na iole znatnijeg protivnika. Naeno stanovnitvo ne
bijae mnogobrojno, a njegova traka ili ilirska narodna sviest bijae ve pod
^
rimskom vladavinom prilino utrnula, dok je samo romaniziranje bilo uzprkos tome
samo povrno. Bijae to jadno stanovnitvo bez kulture, a sastojalo se od seljaka i
pastira. Veih gradova ili kulturnih sredita uobe nije bilo. Zbog toga ne naioe Srbi
"1
u prastanovnitvu svoje nove domaje ni izdaleka na onako opasne protivnike kao
_j Hrvati u visoko kulturnom gradskom romanskom puanstvu Dalmacije. I zato nam
poviest do 12. stoljea ne spominje dogaaja, koji bi se mogli tumaiti kao kakav vei
1 sukob Srba s tim elementima.
-
i
Poradi toga bijae stvaranje drave kod Srba mnogo polaganije nego kod Hrvata.
Ne bijae romanskog kulturnog elementa, koji je hrvatsku dravu onako naglo
podigao, ali joj i od poetka uciepio mikrobe raztvaranja, koji su je kasnije unitili
nakon razmjerno kratkog obstanka. U stvaranju drave i u ustrojstvu, koje je zato
rn, potrebno, gledam naime samo organizaciono prikupljanje sila, da bi se osvojena
zemlja zadrala u vlasti.
Mnogo su na stvaranje srbske drave utjecale i susjedne drave. Tu dolazi u
i prvome redu u obzir Bizant, hrvatska dravna organizacija Biela Hrvatska i Duklja
^j
(Crvena Hrvatska), te mlado bugarsko carstvo.
Bizant, okruen sjajem veliine i snage nekadanjeg rimskog carstva, ta drava
1
bez premca, nosilac dravnog legitimiteta, koji uzto bijae i vlastnik zemalja, koje
^
Srbi zaposjednue, taj Bizant vrio je najvei upliv na srbsku dravu i srbski narod u
nastajanju. To je mogao tim vie, to je pokraj dravnog ustrojstva, koje poivae na
rimskim tradicijama, imao i crkveno, ustrojstvo, najue povezano s dravom, a ija
J
vrhovna glava bijae zapravo car (cezaropapizam), te koje stajae zbog toga posve u
.-->, slubi dravne ideje. Veliinu tog utjecaja moemo najbolje prosuditi, ako uzmemo u
obzir, da su po Porfirogenetu Srbi za razliku od Hrvata pokrteni od grkih sveenika
i da su prema tome itavo svoje sveenstvo dobili iz Bizanta. Ovako nam je jasno, da
~i je poetak stvaranja srbske drave bio sasvim u duhu bizantskog utjecaja. Drugi
j
politiki inbenik bijahu hrvatske dravne tvorevine, poimence Crvena Hrvatska, koja
izprvice obuhvaae dananju Hercegovinu i Crnu Goru. Zaista se opravdano misli,
1
da je u 8. st. hrvatsko plemstvo za neko vrieme zavladalo nad srbskim seljacima

- 'i gortacima. Flavije Blondo nas izvjeuje, da se Raa smatra pokrajinom Hrvatske.
Ali se ini, da su Bizantu skloni Srbi s pomou svog sveenstva ubrzo slomili
vladavinu Rimu sklonog hrvatskog plemstva. Tako tamo doe do mieanja obih
naroda, a pri tome nadvladae konano Srbi. Opaa se, da sredovjeni grki pisci, a
osobito Zonaras i Cedren zovu narod u Rai i Duklji Srbima, koji se zovu i Hrvati
ili Hrvatima, koji se i Srbi zovu. To isto spominje i Scvlices. Budui da stvaranje
hrvatske drave i njen razvitak poinje veoma rano, sasvim je naravno, da su u dravu
prije orgamizirani Hrvati povremeno pretegnuli svoju vlast i na neorganizirane ili
slabije organizirane Srbe.
'
Izporedi V. U.
-ll.-ll,, -H<J'J.,sir. 2-10.
*
Na tsiom mjesni, str. 27/. io prihvaamo ovo shvaanja, razlogom su djelomice vlasina opaanja. U
neposrednoj blizini grada Rasa ima selo Rvali, a daljejo na iztok drogo selo Rvarsko. I'o mome mjerenju to su
osmici naseliti iz #. vieka. Naao sam naime nekoliko istoimenih sela i u Bosni, uli ona su svu muslimanska, a u
n/iltovo/ okolini nalazimo neobino mnogo dolihokefalnih oblika lubanja, le odatle zakljuujem, da su tu vrlo
staru nasel/ii.
43
'"1
Trei politiki inbenik bijahu Bugari, nekadanji saveznik Avara. Ovo se
j
uraloaltajsko pleme odieli od njih i poe pod vodstvom kana Kubrata u nizinu izmeu
Dunava i Balkana, gdje se stalno naseli (679). Ovaj narod donio je, mogli bismo rei, *-*
ve gotovu dravu u svoju novu postojbinu. Razpolagao je veliajnom vojnikom
j
organizacijom, koja je postala sigurnom osnovom njihova dravnog ustrojstva. Pa
koliko god se uraloaltajski osvajaki soj pomalo izcrpljivao, toliko su se podjarmljena
T
slavenska plemena polako srasla s ovom vojnikom organizacijom, pa se tako wj
Uraloaltajci i Slaveni stopie ujedan narod slavenskog jezika i uraloaitarjskog imena i
vojnike organizacije. Odmah po svome dolazku predstavljaju Bugari znatnu H|
vojniku silu, koja se svuda osjetila i koje su se svi bojali. Glavni protivnik Bugara
-*
bijae Bizant, koji iz pojmljivih razloga ne mogae mirno gledati, kako se na
podruju, koje njemu pripada, utvruje tako nemiran i vojniki pogibeljan protivnik, I
kao to to bijahu Bugari. Izmeu Bizanta i Bugara nastadoe une borbe, koje s
promjenljivim uspjehom trajahu preko 700 godina i koje zavrie time, da su se oba
^
ilava protivnika meusobno toliko izcrpla, da je od toga imala koristi samo sve jaa
Jj
turska sila, koja konano uniti oba oslabljena protivnika.
Ali jo prije Turaka okoristie se Srbi neprestanim ratovima izmeu Bugara i
H|-
Bizanta. Srbi imaju zahvaliti samo trajnoj zaokupljenosti ovih dvaju opasnih
U)
protivnika, to su mogli stvoriti vlastitu dravu i znaiti neto na Balkanu. I Bizant i
Bugari mogahu se samo povremeno, kad je jedan od njih sluajno na kratko vrieme H
nadvladao, okrenuti protiv Srba. Ali onda mogahu Srbi uviek biti jeziac na tezulji i
stati na stranu slabijega. Ovom politikom kolebanja izpunjena je srbska politika od
g,
900. do 1204. (etvrti kriarski rat i pad Bizanta). !
Ali ovaj odnos uvjetovao je takoer i daljnji smjer razvoja srbskog naroda i srbske
drave. Budui da je bizantski pritisak dolazio s jugoiztoka, a bugarski s iztoka, bijae
^
pravac prvog razvoja srbske drave u smjeru najmjaujeg odpora, u smjeru
j
sjeveroistoka. Najoiglednije bijae to u 10. stoljeu,
Za jakog cara Simeuna (893.927.) nadvladae Bugari Bizant. Bugarsko carstvo
hj
postade najjaim politikim inbenikom na Balkanu i podloi svojoj vlasti veinu
Jj
ondje naseljenih slavenskih plemena. Pa ni susjedi Srbi ne mogahu se oteti tome
udesu, i samo Hrvati bijahu, kako ve napried spomenuh, dovoljno snani da se H|
obrane od Bugara. Ali lake bijae zavladati nego trajno vladati tvrdokornim srbskim >-i
brdskim Slavenima. Simeun pokuavae odravati srbsku zemlju u zavisnosti s
pomou raznih knezova srbskoga podrietla. No svi pouzdanici, koje Simeun iljae u
Rau, odmetnue se uviek od njega. Pokraj narodne tvrdokornosti bijae tome
vjerojatno razlogom i utjecaj bizantskog sveenstva, koje bijae neprijateljski
razpoloeno prema Bugarima. Sve to pobudi toliko Simeunov gnjev, da odlui unititi
j
zemlju, Najodlinije porodice dade smaknuti, zemlju temeljito opustoiti, puanstvo
poubijati ili raztjerati, te ostavi Rau opustoenu bez organizacije.
-
1
Srbsko se puanstvo razbjegnu na sve strane. Najvei se dio skloni na zapad, i
j
sjeverozapad k Hrvatima, koji su, kao to sam ve razjas-
i
44
nio, pokazali dovoljno isnage, da dva puta osjietljivo poraze Bugare, koji su naviraii.
ini se, da je uz ostale politike i crkvene prilike, koje emo kasnije upoznati, ova
promjena odluila etnikom sudbinom Duklje. Ve sam naglasio, da smatram Duklju
samo daljnjim razvojem Crvene Hrvatske (koja je prvotno hrvatska naseobina). Ali se
ini, da je sloj naseljenih Hrvata bio vrlo riedak i da se zbog geopolitikih zapreka
nisu gajili odnosi s nacionalno jaom Bielom Hrvatskom, pa je kasniji razvoj odluio
na tetu Hrvata. Izgleda, da je ovdje sudjelovala i okolnost, to se upravo u Duklju
izselio jedan dio gornjeg sloja Srba, politiki djelatnog diela naroda. Poevi od god.
924. postaje srbski utjecaj jai, a u razdoblju velikog osvajanja Komnena u 12.
stoljeu ( 1 1 68. do 1 1 80.), ini se, da je sve jai bizantski utjecaj jo i vie djelovao u
korist pravoslavnih Srba protiv katolikih Hrvata. Ovako pripade Duklja postepeno
sve vie u djelokrug srbskog utjecaja. Postade u neku ruku drugim politikim
sreditem srbskog naroda. Ali prvotno hrvatsko naseljenje kao etniki moment i jaki
utjecaj katolicizma udarili su ovom podruju tako neizbrisivo, posebno obiljeje, da
se Duklja, kasnije Zeta, kroz itavu srbsku poviest javlja kao posebna individualnost,
koja obino stoji u nekoj protivnosti s etnikim sreditem u Rai. Ovi razluni
elementi pokazali su se tako jakima, da ih do danas nije bilo mogue svladati, pa tako
vidimo jo i danas pokraj prave Srbije jo i Crnu Goru, nasljednicu nekadanje Duklje
i Zete.
3. Obiljeje prvih srbskih dravnih tvorevina
Koliko god je sredite srbske zemlje bilo zgodno za odravanje i odgajanje
narodne snage, toliko bijae nepovoljno za politiki razvoj, za stvaranje drave.
Stvarno ne vidimo od 7. do 10. stoljea nikakve znatnije srbske dravne tvorevine.
Neplodna, siromana gorska zemlja, bez veih gradova, bez ikakve kulturne tradicije,
bijae naprosto nesposobna za stvaranje drave. Tek kad je Duklja (Zeta) napried
spomenutim biegom i seobom dobila srbsko puanstvo i uz bizantsko-pravoslavnu
pomo dospjela u politiki djelokrug srbstva, poinju Srbi sudjelovati u stvaranju
drave, koja dodue nije isto srbska, ali su Srbi u njoj ve u tolikoj mjeri dionici, da
se ne moe preko njih naprosto priei.
Bugarska sila propade doskora nakon smrti Simeuna Velikoga. Sad zapoe uzpon
Bizanta. Suzbijajui Bugare, poe Bizant upotrebljavati u tu svrhu Srbe, pa tako
nastade tristagodinje razdoblje, u kojem Srbi uivahu u najveoj mjeri podporu
Bizanta. Oni za uzdarje priznavanu bizantsko vrhovnitvo, prionue vjerno uz iztonu
Crkvu, pomagahu Bizant orujem i ratovahu protiv njegovih neprijatelja, poimence
protiv Bugara.
U ovo razdoblje spada i osnivanje prve srbske drave. Kad je bugarski pritisak
prestao, Srbija se stade dizati, te nastade razdoblje narodnog preporoda. Srbski
element vraao se iz progonstva polako natrag u narodno sredite su Rau, te je tom
zgodom donio sa sobom sva-
45
I
kako hrvatsko-romanski kulturni utjecaj i politike tradicije. U ovom razdoblju
|
snanog narodnostnog uzpona,

upotrebljavajui kulturne elemente, donesene iz
civiliziranijeg zapada i upirui se na proireno narodno podruje prama Zeti, a uz
ni
najsnaniju pomo Bizanta, koja se oitovala najvie, stoje bizantsko sveenstvo
J
pomagalo svjetovno nastojanje osnivaa drave,

uspije nekom srbskom odliniku,

po imenu aslavu (93 1
.
960.), osnovati srbsku dravu. Bijae u interesu Bizanta, da
H|
se ta novonastala sila ne razvije prema jugu u stare bizantske pokrajine, nego prema -i
sjeveru u krajeve, koji su izmakli vlasti Bizanta. I zaista opaamo, da se ta prva srbska
drava razprostirala prema sjeveru u narodno podruje Hrvata i Bugara. Upirui se na Hj
vojniku snagu Rae i Zete, osvoji aslav Bosnu sve do Save i dananju Srbiju do
L *
Save, Dunava i Morave. Sad je pleme srbskih gortaka prvi puta izkusilo sreu
n
vladanja nad drugim slavenskim plemenima. !
Ali ta drava bijae i suvie uzko vezana uz osobu aslava. Kad on pade g. 960,
navodno u Sriemu u borbi s Maarima, raspade se ta prva srbska drava. Hrvatski i
r\
bugarski krajevi bijahu pripojeni samo iure bellico. Vladavina aslava, koja trajae
J
jedva dva desetljea bijae prekratka, a da bi mogla potisnuti osjeaje narodne
pripadnosti u Hrvata i Bugara. 1*1
Srbsko gortako pleme nije bilo sklono da slui stranim probitcima. Premda se J
podigoe bizantskom pomou, zapoee Srbi nakon prvih uspjeha nastupati
samostalnije, nego je to Bizantincima moglo ii u raun. Svladavi bugarsku dravu, a
r
|
kasnije bugarsko-rusku dravu Svjatoslavljevu, osjeti Ivan Cimisk potrebu, da
^
pritegne Srbe jae pod vlast Bizanta. G. 972. osvoje Bizantinci Rau oruanom silom.
Jedan dio srbskog naroda, koji se bijae povratio, pobjegne opet u Duklju.
Ovo opetovano pridolaenje ojaa srbski element u Duklji (Zeti) toliko, da od 11.
st. ne moemo Duklju vie smatrati isto hrvatskom nego mieanom hrvatsko-
srbskom dravnom tvorbom. Duklja (Zeta) stade odsada sve vie sudjelovati u
politikom udesu Rae, s kojom bijae geopolitiki bolje vezana nego s ostalom
Hrvatskom. Ali uzprkos tome ne moemo dravnim tvorevinainia Vojislava i Bodina Hj
priznati isto srbsko obiljeje, nego mieano hrvatsko-srbsko, jer grki pisac Niketes J
zove Duklju jo uviek Chorbatia ili Crvena Hrvatska. Na svaki je nain ve tada
dolazio do izraaja pojaani bizantski utjecaj.
Bizant bijae upleten u teku borbu s Normanima, te mogae trebati oruanu
^
pomo ratnikih Slavena-gortaka. Ali tu mogae zadobiti samo ustupcima.
Bodinova je drava nastala poput aslavljeve. Uz sklonost i moralnu pomo
Bizanta udari hrvatsko-srbska drava na sjever i sjeverozapad i podloi si dielove
dananje Bosne i Hercegovine i dananju sjevernu Srbiju.
^
Uz bizantski pritisak u pravcu sjeverozapada djelovala je tu i hrvatska plemenska
j
sviest, koja je nastojala novoj dravnoj tvorevini pripojiti to vie od posjeda
hrvatskih plemena. Ali druenje s Bizantom donielo je klicu smrti Jo uviek preteno
]
hrvatsko-katolikoj Duklji. U isto vrieme, kad Hrvati Biele Hrvatske i Panonije
J
sklapaju savez s
'"i
J
'
Dananja kraljevina Srbiju (do balkanskih ratova) bijae izprva etniki naseljena onim slavenskim plemenima,
koja bijahu bazu bugarskog naroda, a na zapadu stanovahu tu Hrvati. Ovt Slaveni bijahu posrbljeni tek u 13.
ili 34. stoljeu. Zato se Beograd u starim izpruvuma do 13. si. naziva Alba Bulgonae
.
46
n
A
"J
. j)
_J
-.J
Maarima, dolazi Duklja pod vrhovnu vlast Bizanta. Veliki udar Komnena podloio
je njihovoj vlasti Duklju, koja dotada bijae bedemom Zapada. Kad se sedamdeset do
osamdeset godina kasnije oslobodila, oslobodie je Srbi. Srbi nauie dovoljno od
svojih uitelja za samostalno nastupanje. Bizant se mogae svladati samo s pomou
bizantskog oruja.
4. Nemanjii kao prvi osnivai srbske drave
Istom na prielazu iz 12. u 13. stoljee, uspjelo je, Nemanjiima osnovati isto
1 srbsku dravnu tvorevinu.
J
Ve sam prije iztaknuo jedan od odlunih razloga, zbog kojih je srbska drava
trebala gotovo 500 godina, da poprimi vrsti ustaljeni oblik: maleni obseg, te
gospodarsko i kulturno siromatvo sredita srbskih zemalja. Vanjski kulturni utjecaj,
koji mogae djelovati na Srbe u njihovoj sredinjoj postojbini, bijae i suvie
-
neznatan, a da bi mogao odrati dravu u prilino tekim okolnostima. Najblii i
najjai utjecaj, bizantski, ne bijae u onoj oporoj gorskoj zemlji toliko snaan, da bi se
drugaije oitovao osim u crkvenim stvarima. A pokraj toga, taj utjecaj se stalno
1 mienjao. Samo u vrieme, kad bi Bizant zapao u nezgodan poloaj, podupirao bi on
samostalna politika nastojanja u srbskom podruju. Ali kad bi se Bizant osilio, taj bi
utjecaj djelovao protiv nastojanja oko samostalne srbske drave, te bi podupirao ona
nastojanja, koja bi radila na tom, da se Srbi sasvim podloe. Srbski sije narod morao
sam stvoriti uvjete i boriti se za to, da stvori vlastitu dravu u tekoj koli ivota.
Poput sviju Slavena i Srbi imaahu plemensko ustrojstvo, kojem bijae temelj
obiteljski ivot u zadruzi. U prijanjem poglavlju vidjesmo ve, da ovaj ureaj bijae
temeljem hrvatske Vojne Krajine. Obitelj, koja se mnoi, ostaje u kunoj zajednici, a
pri tome je pojedinano vlastnitvo, t. zv, osebunjak, veoma ogranieno. Glava
zadruge bijae njen najstariji lan, starjeina; vie zadruga tvorilo je rod, a vie rodova
sainjavalo je pleme. Poglavica roda bijae upan, najugledniji starjeina roda, a
najugledniji starjeina plemena bijae veliki upan, koji je u doba narodnog uzpona
preuzimao vodstvo sviju plemena, od kojih se sastojao srbski narod.
Kod Srba bijahu prilike sasvim drugaije nego kod Hrvata, koji dooe u zemlje,
snano proete romanskim kulturnim utjecajima, gdje su rimske pravne zasade, koje
se osnivahu na naelu pojedinanog vlastnitva, doskora nadvladale slavensko pravno
shvaanje djedova i postale temeljem vladarove vlasti.
Vladarova vlast u Srba, koja se razvijala iz ureaja velikog panstva, trebala je
stoljea, da poprimi takav oblik, koji omoguuje obstanak drave. Zato od g. 900. do
g. 1200. vidimo u srbskim zemljama, da samo povremeno i uz sudjelovanje hrvatskih
ili bugarskih dravnih tradicija nastaju dravne tvorevine, koje mogahu obstajati,
samo kad se pojavljivahu osobito jaki pojedinci, ili kad politike prilike bi-
47
J
jahu osobito povoljne. im bi odpalajaka linost osnivaa drave, nastupila bi obitelj,
zadruga osnivaa drave sa zahtjevom na zajedniki posjed drave, nastupili bi mnogi
J
pojedinci, koji bi si meusobno pravili smetnje. Time bijae sudbina drave
zapeaena, ona je morala propasti.
|
Razdoblje vladavine Komnena, a poimence vladavina Manojla Komnena
(
1 1 43.

1 1 80.) posljednjeg viteza meu bizantskim carevima, postalo je labuim pjevom rj

bizantske moi; poslije njega usliedila je nagla propast. Manojlo Komnen nastojao je
J
ponovno podii nekadanju veliinu Bizanta, nastojao je ponovno stei zemlje, koje
Bizant nekada posjedovae, te ivo poradi na tom. Vlast Bizanta proiri se daleko Hl
prema sjeveru sve do granice Maarske. Srbi, koji se ve od 10. do 12. stoljea s
lj
promljenljivom sreom nastojahu oduprieti vrhovnoj vlasti svojih susjeda, bijahu i
suvie pametni, a da bi se izcrpli u borbi protiv premonog neprijatelja, pa se pokore i
|
ekahu na bolja vremena. I tako dospjee pod bizantsko gospodstvo. Traei pogodne
linosti za upravu srbskih zemalja, naie Manojlo na sinove Zavidine, potomke stare _
ugledne vladarske porodice iz Rae, koji se bijahu povodom jedne od nezgoda izselili I
u Duklju, i preda im srbske krajeve na upravljanje.
Od etvorice brae: Tihomira, Miroslava, Sracimira i Nemanje, bijae ovaj
rs
posljednjjj najjaa linost. Roen u kutivirainim primorskim predjelima Duklje i
J
katoliki odgojen, bijae on obrazovaniji, elastiniji, a imaae i starih rodbinskih
veza u Rai, te novih tek steenih u Duklji (Zeti). Doskora doe on u sutkob sa
HJ
svojom braom, ali uspije, da se njegov vrhovni gospodar za njega toliko zauzeo, da uJ
mu je pomogao protiv brae, imenovao ga velikim upanom i predao mu sve srbske
zemlje u upravu. im Nemanja osjeti vlast u svojtoj ruci, pobuni se odmah protiv
\
Manojla i uznastoji oruanom rukom otresti se bizantskoga vrhovnog gospodstva. U
^
bitci kod Pantina imaae toliko sree, da mu uspije suzbiti bizantski napadaj.
Bizantinci ga dodue kasnije ponovno podloe, ak i zarobe i odvedu u Carigrad,
Jj
gdje pobudi udivljenje zbog skladnosti svog tiela. Ali se on uspije ponovno ulaskati
Bizantincima, te mu oni povrate njegovu zemlju. im stie kuci, smiljae odmah,
nj
kako e ih ponovno izdati, te potrai oslonca u Ugarskoj, i ponudi se ak voi kriara,
j
Fridriku Barbarosi, koji je tuda prolazio, te poloi vazalnu prisegu. Nikad vie
Bizantu ne uspije da ga ponovno trajno podloi.
Nemanja postade na taj nain osnivaem srbske nezavisnosti i dinastije
Nemanjia, koja se kroz 200 godina, t. j. do izumra, uzdrala na srbskom priesitolju.
Za njene vladavine prela je Srbija kroz svoje zlatno doba i razvila se u prvu vlast na
Balkanskom poluotoku. Ovo sjajno doba usjeklo se duboko u narodnu duu, pa
postade u doba najveeg ponienja stegom, zviezdom vodiljom itavog naroda, koji
nije nikad izgubio ni vjeru ni nadu, da e se opet jednom povratiti vremena moi i
slave.
C3
J
r
i
..i
r
i-
" '1
48
T
Ovo razdoblje veliiue i snage imaju Sribi zahvaliti sretnoj okolnosti, to su u
najpovoljnijem asu svoje povaesti imali jaku dinastiju, koja je znala do kraja
izkoristiti neuzporedivo povoljnu priliku.
Ve sam prije istaknuo, kakva je za Srbe bila srea, to su se Bugari i Bizant
meusobno trli u nepomirljivoj borbi. U jednom od takovih trenutaka izcrpljenja
propao je god. 1204. Bizant. Franaki vitezovi etvrte kriarske vojne pod vodstvom
sliepog, ali sranog Mletanina Enrika Dandola osvojie Carigrad, zbacie Komnene s
priestolja i osnovae katoliko Latinsko carstvo (1204.1261.). AH lake bijae
svladati ilavi Bizant, nego njime trajno zavladati. Bizantska dravna misao sklone se
u Malu Aziju i nae utoite u Nikejskom carstvu, odakle je nakon 60 godina,
utjelovljena u Mihajlu Paleologu sruila suiavo Latinsko carstvo i ponovno zauzela
svoju priestolnicu.
Bijae to neprispodobivo povoljna prilika za Srbe. Bizant, taj vrhovni gospodar
Srbije, vlastnik zemljita, to ga Srbi nastavahu, najjai i najopasniji neprijatelj Srbije
zbog svoje kulturne premoi, zbog svojeg velebnog dravnog i crkvenog ustrojstva,
zbog tradicija rimsikoga carstva, taj neprijatelj bijae za desetljea sasvim uklonjen i
osuen na lagano izumiranje, ak i onda, kad je kasnije opet malo oivio. Ali ne samo
to! U Malu Aziju prognana bizantska dravna misao traila je, u svom nastojanju, da
se ponovno doepa Bizanta, na svim stranama saveznike, pa zbog toga joj nije mogla
izmai iz vida sve jaa mo tog ratnikog gortakog naroda i njegova ambiciozna
dinastija. Srbi dadoe svoju pomo dobro platiti, pa emo vidjeti, da su upravo u to
doba doli do nekih tekovina, koje su ih osposobile, da, u dodue kratkom razdoblju
sjaja, preuzmu na Balkanu nekadanju ulogiu Bizanta.
Pokuat u sad pregledno prikazati glavna djela Nemanjia.
1. Prvim temeljem podizanja srbske dorave bijae uzko spajanje Rae i Duklje
(Zete). Potekavi iz jedne rake vladarske porodice, a roen i odgojen u Zeti, imaae
Nemanja i njegovi nasljednici dovoljno znanja i osobnih veza, da zadre trajno
zajedno ove dvie protivne pokrajine. Istom trajnim povezivanjem ovih dviju pokrajina
bijae otvorena dovoljna prostorna i tvarna osnovica za diravnu tvorevinu, koja bi
bila sposobna za ivot.
2. Nemanjii bijahu prvi Srbi, kojima uspije osnovati dinastiju. Ve prije njih
bijae u Srbiji obitelji dinasta, t,
j,
odlinih obitelji, od kojih je vie lanova bilo
dinastima, ali ne bijae dinastija. Nijedna se od tih obitelji nije znala trajno uzdii nad
poloaj obinoga inovnikog plemstva, niti izmeu sebe dati redom niz vladara, koji
bi se ugledom i vlau podigli toliko, da bi im druge upanske obitelji priznale
prvenstvo. Sve ovo uspije tek Nemanjiima. Da je to bilo snano djelo, da im se
mora pripisati zasluga za podizanje itavog naroda, proizlazi najbolje iz naih
razlaganja o znaenju stvaranja drave za nastajanje junoslavenskih naroda, i o
utjecaju slavenskoga zadrunog ustrojstva i shvaanja zajednikog vlastnitva
obitelji, koji je koio stvaranje dorave. Gotovo nesavladive potekoe pruao je
nedostatak pojedinanog nasljednog prava i u dui naroda ukorienjeno pravno
shvaanje
s
Dinastija Nemanjia vladala je neko 200 godina, od god. J 170. do /_?//. Iz nje su izali ovi vladari;
Nemanja 1170. 1196.; Stjepan Prvovjenani 1198. 1228.; Stjepan Radoslav 1228,-1234.: Stjepan
Vladisiav 1234. 1243.; Stjepan Uro 1245 1276:; Stjepan Dragutin 1276- 1282.: Stjepan Uro V. Milutin
1282. 1321.: Si/epan Uro III. 1321, 1331.; Stjepan Duan Silni 1331. 1355.; Car Uro 1355, 1371.
49
o zajednikom vlastnitvu obitelji. Izgleda, da su to Nemanjii shvatili, te su na 1
genjalan nain preli preko te zapreke. Osniva dinastije Nemanja i njegov sin
A
Stjepan Prvovjenani zahvale se jo prije svoje smrti na asti i odrede svojim
n
nasljednikom onog lana dinastije, koji im se injae najsposobnijim, te se povuku u
srbski manastir Hilandar na Svetoj gori

Atosu. Ova njihova odluka, da sjaj
priestolja zamiene tihim odricanjem zemaljskih slasti, i Bogu posveeno samovanje, n
podali su obojici toliku mueniku aureolu, da se oba potivaju kao narodni svetci. A w I
ta svetaka aureola prijanjeg vladara bijae najboljim titom njegova nasljednika,
ona lebdae nad njim i osiguravae ga od svih napadaja. Osiguranim nasljedstvom i H
na taj nain ustaljenim odnosima ojaa dinastija, drava i narod, a ovaj potonji shvati
J
prednosti ovih odnosa. Na taj nain bijae mogue prebroditi sve nutarnje i vanjske
tekoe, te osigurati dvjestagodinje vladanje Nemanjia, a time i podizanje Srbstva.
1
3. Za vladanja Nemanjia pala je odluka o vjerskom pitanju kod Srba. I Srbima
J
trebae stvoriti odluku o sudbonosnom pitanju: Iztok ili Zapad, Bizant ili Rim. I to
n
ne samo zbog toga, to osniva dinastije, sam Nemanja, bijae u Zeti katoliki
J
odgojen, nego i zbog toga, to je u doba Nemanjia nastalo ono veliko kolebanje, kad
se naas inilo, da e Rim konano pobiediti Bizant, kad je sam Bizant bio sruen, a
n
na njegovim razvalinama podignuto katoliko Latinsko carstvo. Bilo bi sasvim J
razumljivo, da su se i Srbi u to doba orientirali prema katolicima, a bijae i pokuaja u
tom pravcu. Ali desilo se na kraju upravo obrnuto. Upravo za vladavine Nemanjia
H
odlui se Srbstvo konano u korist anatolskog kranstva; upravo za vladavine ove
^
narodne kue, srasla je drava i Crkva, vjera i narod kod Srba tako udesno, daje to
za svakog zapadnjaka gotovo nepojmljivo. Ne bijae narod samo odan bizantskom
**}
pravoslavlju zbog tradicije i odgoja, on bje odatle dobio i pokrtenje, prvi kranski
J
nauk, pa i pismo i prvu narodnu knjievnost. Dinastija kao takova opredielila se
n
izriito za iztonu Crkvu, te zapoela prema katolicizmu onu politiku, koju je kasnije
j
Srbstvo tako esto i uspjeno vodilo. Ona se priblii katolicizmu i nastoji kod njega
pobuditi to vie nada i oekivanja. Sad nastoji Srbstvo susretljivost, koja je
r-j
posljedica tih oekivanja, izkoristiti to se vie moe, te se onda u odlunom trenutku
povue na stranu ili ak i neprijateljski izstupi protiv katolicizma. Tako se Stjepan
Prvovjenani pribliio papinstvu, da stekne protuteu Bizantu. Za uzdarje dobi on od
Rima krunu i kraljevski naslov,
6
to je mnogo pridonielo uvrivanju dinastije i
d
dizanju srbskog naroda. im bijae ta prednost steena, otue se Srbi od pape i
zaponu provoditi onu politiku, koja je u vrieme Stjepana Duana Silnoga dovela do
okrutnog progona katolika.
7
^
Za sve ovo ne bijae kod naroda odluna samo mo predaje i utjecaj za ono doba
jo preteno bizantskog sveenstva, nego i uvjerenje, ona nutarnja i imponderabilna
srodnost po izboru naroda s iztonim kranstvom; to je problem, kojim emo se jo
kasnije pozabaviti. Ali kod dinastije ne bijahu samo odluni obziri na narod i sve-
" Zbog toga Prvovjenanu: Dvoje od velikog znaenja. Po shvaanju legitimnost, u zemljama nekadanjeg
rimskog carstva, mogae podieliti krunu samo car bizantski i papa kao nosioci rimske vlasti.
'
Toje ve Kallav primietio. Onpie: 111- L, str. 33.: . . . premda srbski upani i kraljevi ne bijahu nikada
iskreni i upotrebljavahu prijateljstvo papa, da bi postigli svoje ciljeve. A kad ihpostigoe i ne trebae im vie
papinske podpore, okrenuli bi katolikoj Crkvi odmah lea, loje vrlo vano, jer kao to ukasnije nastojali
dokazati, Srbi nastoje ovu istu politiku provoditi i prema katolikoj Austriji.
1
50
1
^J
1-1
^ r
enstvo, nego i pametno politiko razsuivanje. Sve snanija dinastija Nemanjica
upoznala je sasvim izpravno, od kolike je prednosti za dinastiju ona uzka sveza,
^
gotovo jedinstvo izmeu drave i Crkve, koja daje obiljeje iztonoj Crkvi, pa nije
htjela, da joj ta prednost izmakne. Tim vie, to joj je pad Bizanta omoguio da
nacionalizira srbsku Crkvu i da grko sveenstvo nadomjesti narodnim, srbskim. Ovo
"i postade bitnim momentom narodne nezavisnosti i jaanja dinastije, drave i naroda.
4. Iztaknuo sam ve daje glavnim razlogom polaganom razvitku srbske drave
bilo kulturno i materialno siromatvo krajeva, to ih Srbi naselie. Tu injenicu
H spoznae Nemanjii, pa nastojahu podii zemlju i narod kulturno i materialno, kako bi
J
time i svoju mo ojaali. Treba im priznati, da su u tom pravcu mnogo uinili.
Nemanja, koji iz svoje mladosti poznavae kulturnu premo romansko-hrvatskih
primorskih gradova u Duklji i u sjevernim pokrajinama, nastojae odanle crpsti
J
kulturnu glavnicu. Romanske, u hrvatskoj sredini na pola poslavenjene patricijske
obitelji, zaigrae vidnu ulogu u kulturnom i gospodarskom ivotu Srbije za vladavine
Nemanjica. Pri tome su Kotorani zavladali diplomacijom, a Dubrovani trgovinom,
novarstvom i rudarstvom. Osobita se panja posveivala rudarstvu. Sasi budu
i
naseljeni kao rudari, a Dubrovani postadoe poduzetnici i novari. Od srebra,
dobivenog iz vlastitih rudnika, kovahu se prvi srbski novci, a vodila se briga i o
trgovini, obrtu i redovitom prometu. Provelo se ustrojstvo raznih socialnih i
gospodarskih stalea, pa se na toj osnovici osiguravahu fiskalni interesi drave i
dinastije. Da uredi i osigura trgovinu i promet, uzakoni Stjepan Duan postojee
obiajno pravo, koje se razvilo iz smjese slavenskih i bizantskih pravnih obiaja u
Zakoniku, koji je najvee slavensko kodifikatorno djelo srednjega vieka. To je
takoer i jedino dravno kodifikatorno djelo na Balkanu. Hrvati imaju mnogo
zakonika, ali svi su od gradova i seoskih obina, te nemaju nijedno poznato
kodifikatorno djelo, koje bi obuhvaalo itavu dravu. I oruana se snaga drave
popravila i podigla. Jaki vladari Nemanjica drahu stalno i plaeniku vojsku,
poimence njemake ete i voe, koji su svakako takoer pridonosili, da se podigne
oruje, sprema i organizacija vojske. Unutarnja i vanjska sigurnost i red, postignuta
tim sredstvima, omoguila je obe materialno podizanje, kojim se i dinastija znala
koristiti. Steena bogatstva upotriebie vladari iz kue Nemanjica za podizanje crkava
i zadubina, koje postadoe ognjitima crkvene organizacije, narodne knjievnosti i
kulture, a kasnije, u doba stradanja od Turaka, i ognjitima narodnog osjeanja i
predaje o vlastitoj dravi.
Treba Nemanjiima priznati, da su podjednako i skladno svoju brigu znali podieliti
meu vlastite dinastike, dravne, narodne i crkvene probitke, tako, da nijedan od
ovih inbenika nije bio prikraen, te se mogahu podjednako razvijati i pod ovom
jednakom skrbi srasti u zajednicu interesa, kakvu emojedva u poviesti nai u drugog
naroda. A to bijae obiljeje srbske drave i naroda u srednjem vieku, te je ostalo u
velikoj mjeri jo i danas, kako emo kasnije vidjeti.
.j
_j
51
Hl
5. Sveti Sava
Tko s malo razumievanja i smisla za dublje pragmatike odnose proui poviest
Nemanijia, taj ne e mimoii jedne linosti, srbskog narodnog svetca Savu, ili kako
ga Srbi zovu svetog Savu. koji se snano izdie iz srbske poviesti u prvoj polovici 13.
stoljea.
*
,_.
Osniva dinastije Nemanja imaae tri sina: Vukana, Stjepana i Rastislava .1
(Rastka). Ovaj posljednji utee, kad mu je bilo sedamnaest godina, pun elje za
znanjem, iz roditeljske kue. obaran prianjem nekog prosjaka, monaha s Atosa, i H
ode za svojim obsjenarom u samostan Rusiko na Atosu, gdje je primio prvu posvetu.
J
Sva nastojanja roditelja, da bjegunca sklonu na povratak u svjetovni ivot, ostadoe
bezuspjena, te plavooki i plavokosi mladi posveti svoj ivot Bogu. Petnaest godina 1
proveo je Rastko, primivi ime Sava, na Atosu u samostanima Pantelejmon i
Vatopedi. Kako je njegov otac Nemanja, kao monah zvan Simeun, takoer provodio
n
svoje posljednje dane na Atosu, sagradie oni zajedno manastir Hilandar, koji postade
prvim slavenskim manastirom na Atosu i srbskim narodnim manastirom. Kad su
god. 1207. zbog franako-Jatinskih
osvajanja prilike na Atosu postale nesigurnima,
r
]
poe Sava, primivi u se sve teoloko znanje anatolske crkve, u Srbiju, u kojoj je tada J
buknula svaa izmeu vladajuega velikog upana Stjepana i njegova najstarijeg
brata Vukana, koji bijae, oslanjajui se na katoliku stranku, na neko vrieme zbacio
Stjepana s priestolja. Sava izmiri doskora zavaene strane. ini se da mu je pri tome
mnogo pomoglo, to je sa sobom nosio zemne ostatke svog otca, Nemanje-Simeuna,
koji bijae meutim proglaen svetcem, tako da ga velikai i brojni narod sveano i
pobono doekae. U Srbiji poe on u manastir Studenicu (kasnije u Rau i icu),
J
gdje je nakon izmirenja u zemlji revno nastojao oko ustrojstva pravoslavne Crkve'
Kao sin vladarov i brat vladajueg vladara posjedovae on sva sredstva i mogunosti,
da radi i djeluje prema vlastitom uvjerenju.
Ali isto tako razvijae on ivu
diplomatsku djelatnost u svim kritinim asovima za vladavinu i dravu svoga brata.
Nakon izmirenja Stjepana i Vukana, djelovae Sava uspjeno u razpri s odmetnikom
knezom Dobromirom Strezom. Njega savlada Sava sladkoom jezika i snagom
nei, kako to priaju njegovi vjekopisci. Konano je u kritinom asu, kad se na
Stjepana Prvovjenanog
podigao ugarski kralj Andrija II. i protiv sve snanije srbske
drave sakupio jaku vojsku, Sava upriliio sastanak obaju vladara kod Ravnog, koji
se. zahvaljujui bez sumnje govornikoj snazi rjeitog monaha, zavrio time, da je
Andrija II. odustao od daljnjih neprijateljstava prema Srbiji (1215.).
U meuvremenu su se zbile velike promjene. Bizant bijae sruen. Latini vladahu
na Bosporu, a u Nikejsko carstvo i Epirsku despotovinu spasie se ostatci nekadanje
romanske veliine. Te dvie krnje drave traile su saveznike protiv katolikih
osvajaa.
Sava, taj prepredeni diplomat, shvati tu neprispodobivo povoljnu priliku, ode god.
1219. .u Nikeju i izposlova od cara Teodora Laskarina, daje Srbija, koja je dotada
podpadala pod ohridskog nadbiskupa, do-
H
52
bila vlastitog nadbiskupa, a prvim nadbisikupom bude imenovan sam Sava. Mora da
se prepredeni monah jednako posluio opasnou, koja je pravoslavlju prietila od sve
snanijeg katolicizma, kao i politikim momentima, te je obeao po svoj prilici
Nikejcima srbsku pomo protiv Latinskog carstva. Zacielo je upotriebio Ijubomor
Nikejaca prema Epirskoj despotovini, iji glavni grad bijae upravo Ohrid, jer je
izmeu obje krnje drave postojala utakmica, tko e od njih prvi osvojiti Carigrad. Pa
tako godinu dana kasnije vidimo, gdje Dimitrije Homatian, nadbiskup ohridski, otro
prosvjeduje protiv menovanja Save nadbiskupom.
Ali sve to nije pomoglo: Srbija imaase svoju aurtokefalnu Crkvu, a Nemanjii
dragocjeno orue u ruci za podizanje svoje vlasti. Srbi se tako konano rieie grkog
utjecaja u crkvenim stvarima.
Sava tjerae bezobzirno sve grke biskupe i sveenike iz Srbije i nadomjesti ih
srbskima. Kod toga posla pruahu srbski monasi iz manastira Hilandara na Atosu
prikladni, primjereno obrazovani material. On stvori i velebnu osnovu za ustrojstvo
srbsko-pravoslavne autokefalne Crkve i podjeli dravu svoga brata u 9 biskupija, a
dvjema od njih, u Stonu i Dabru, namieni oito zadatak, da proire pravoslavlje jo
vie prema zapadu i sjeveru. Vidjet emo, kako je ova Savina veliajna organizatorna
osnova kasnije nakon vie stoljea sama od sebe izpunila namienjeni joj zadatak.
U isto doba s ovim velikim uspjehom u nutarnjoj politici ili ak i neto prije toga
postigao se isto takav uspjeh u vanjskoj politici. Dotadanji srbski veliki upan
Stjepan dobije kraljevsku krunu od pape Honorija III. Nije sasvim jasna uloga, koju je
Sava igrao kod tog vanog dogaaja, koji se nije mogao postii bez pribliavanja
zapadnoj Crkvi. Srbski uenjaci ne mogu se sloiti u odgovoru na pitanje, da lije sam
Sava sudjelovao tu ili nije. Svakako je sigurno, da je trpio katolike sklonosti svog
brata, uviajui velike politike prednosti od toga. Nakon postignutog uspjeha on je
svakako poradio, da su veze s papom ohladile, te on ponovno okruni kao nadbiskup
svog brata po pravoslavnom obredu, a kasnije i Radoslava, koji bijae odreen
priestolonasljednikom. Konano je svojom prokuanom diplomatskom vjetinom
uspjeno suzbio pogibeljan nastup ugarskog kralja Andrije II. protiv podizanja srbskih
knezova.
Godine 1228. oboli smrtno Stjepan Prvovjenani. Sava pohita iz svog sjedita,
nadbiskupije u ici, na kraljevski dvor u Ras, zaredi na smrt bolestnog brata za
monaha te objavi narodu smrt prvoga srbskog kralja rieima: Umrie monah Simeun
za vlade kralja Radoslava.

Odavle se jasno razabire nastojanje, da se izmakne

potekoma oko promjene na priestolju stvaranjem gotove injenice. I zaista uspije
Radoslavu, koji stajae pod zatitom svog monog strica, da bez prigovora s bilo koje
strane stupi na srbsko priestolje i da ga zadri.
Meutim bijae zavreno ustrojstvo Crkve. Znatnom knjievnom djelatnou,
prema kojoj se Sava iztie kao prvi srbski pisac, bijahu snabdjeveni manastiri
tipikonima, crkve crkvenim knjigama, biskupska
53
sjedita predmetima za bogosluje, svetakim moima i knjinicama (ponajvie
prievodima s grkoga). Poloaj dinastije bijae vrst i osiguran, pa neumorni duh
"
Save ne imaae vie posla. Zbog toga se vrati on opet svojoj prijanjoj sklonosti,
r,
vjerskom razmatranju. Iz tog duevnoga razpoloenja proizala su njegova dva puta u
j
Svetu zemlju, i to prvi godine 1233., koji bijae spojio s putovanjem u Nikeju. Kod
ove su se zgode zacielo vodili pregovori izmeu oba dvora. Nakon povratka u Srbiju h
odree se Sava nadbiskupskog dostojanstva i posveti na svoje mjesto monaha
J
Arsenija, roenog u Sriemu. Nakon toga poduzme svoje drugo putovanje u Svetu
zemlju (1235.). Na povratku zadra se u posjetu na dvoru roaka svoga, bugarskoga
Hj
cara Arsena, te umre tamo u Trnovu, dne 14. sienja god. 1236.
^
Zadrali smo se malo dulje na ivotu ovog neobinog mua iz razloga, to u ovom
svetcu iztone Crkve gledamo najvaniju linost srbske poviesti, budui da je on u
prvome redu poloio osnovicu za kasniji srbski uzpon. Ni Nemanja, ni Stjepan
Prvovjenani nisu pravi osnivai dinastije Nemanjia, nego skromni, ali pametni i
rodoljubni monah iz manastira Vatopedi. Svi kasniji vladari iz dinastije Nemanjia
troili su samo glavnicu, to je ovaj narodni voa bijae namro srbskom narodu. Kad
poblie razmotrimo one toke, koje sam u prijanjem poglavlju naveo kao glavne n
zasluge dinastije Nemanjia, opazit emo, da su toke 2. i 3. (stvaranje dinastije i
^
rjeenje vjerskog pitanja) i od toke 4. svakako duhovno pridizanje srbskog naroda
zapravo uglavnom zasluge Savine. On je poloio temelje, stvorio poetak, a svi
^
kasniji Nemanjii iahu naprosto putem, to im ga on bijae utro.
^
O pravoslavlju govorit u jo obzirnije na drugom mjestu (V. dio), pa moram
ovdje itaoca uputiti na tamonje izvode. 1 premda je moj sud vrlo kritian i konano
nepovoljan za pravoslavlje, ipak treba iztaknuti, da ne valja podcjenjivati njegovu
vriednost, a poimence ne onog oblika, koji se gojio na Atosu. Ono nam na svaki nain
predstavlja sutinu itavoga ivotnog znanja, to ga je prednja Azija izdestilirala u
]
hiljadu godina starom kulturnom ivotu. To ivotno znanje uvalo se onda i
nauavalo na Atosu kranstvom razvodnjeno i prekriveno. Iz tog izvora crpao je
^
snaan duh Save, koga bijae silovito i snano privlaio taj itavi vjersko-snatrei i
]
asketski dah. 1 sve, to mogae u se primiti,

a to bijae gotovo sve

predavae
njegov domoljubni duh opet narodu, koga ljubljae nada sve. Njegov iznimni poloaj,
"]
to ga on zauzimae kao sin vladara i kao neobino snana linost i crkveni ^
dostojanstvenik, omoguivae mu, da radi svom snagom bez stega i ikakovih zapreka.
Tako predade narodu sve, to bijae u moralnom i duhovnom pogledu sam stekao.
Poimence bijae njegovo i samo njegovo djelo ona tiesna veza izmeu drave,
^
naroda i Crkve, koju susreemo kasnije u svim daljnjim fazama ivota srbskog
^
naroda. Sv. Sava stvorio je i organizirao srbsko-grkoiztona Crkvu, a stvorio ju je
tako. da je uviek morala stajati u slubi srbskog naroda i srbske drave. To bijae
naravna posljedica injenice, da je njezin osniva u jednoj te istoj osobi lan
^
vladajue dinastije.
1
-
\
U-ji
^ J
54
n
narodni domoljub i pravoslavni svetac. Ovaj je odnos nadalje najbolje obiljeen
injenicom, da su Nemanja i njegov sin, oba osnivaa srbske dinastije i srbske drave,
svetci itave grkoiztone Crkve.
U drugim poviestnim djelima nije Savina linost tako iztaknuta, kao na ovom
mjestu. Ali to je jedna od sporednih pojava one uzke veze izjneu narodnog ivota i
Crkve, to sam ga toliko iztaknuo. Za srbsku poviestnu nauku dolaze u prvome redu u
obzir crkveno-pravoslavna gledita, a za pravoslavnu Crkvu je sv. Sava u prvom redu
svetac i crkveni uitelj, ono, to Srbi zovu: narodni svetitelj. I zbog toga poznaje
srbski narod svog najveeg ovjeka samo kao svetca svoje Crkve. Tek je najnovija
srbska poviestna nauka uspjela, da u sv. Savi iztakne i politiara, rodoljuba i
diplomata. Ali u sviest irokih slojeva srbskog naroda i u veinu poviestnih djela ovo
shvaanje jo nije prodrlo. Daje to shvaanje izpravno, dokazat e daljnji izvodi.
6. Sjajno doba srbske drave
Uzpon srbske drave, koji emo sada opisati, samo je logina posljedica
djelovanja momenata, koje smo ve uglavnom prikazali. Tvrdi, ali za ivot sposobni
narod seljaka gorana zadobio je u narodnoj crkvenoj organizaciji sv. Save ustanovu,
koja je ivo i uztrajno radila na moralnom, i duhovnom pridizanju naroda. Narod
imaae i dinastiju, koja se u narodu vrsto ukorienila i koja je u autokefalnoj
narodnoj Crkvi razpolagala jedinstvenim, uviek podatljivim sredstvom vlasti. Tako
mogae Srbstvo do kraja izkoristiti prednost svog sredinjeg poloaja, svoje ivotne
snage i neuzporedivo povoljnog meunarodnog poloaja, te se bez znatnijih zapreka
proiriti na sve strane.
Ve sam ukratko prikazao pad Bizanta i postanak katolikoga Latinskog carstva
(1204.1261.). Ova tvorevina etvrte kriarske vojne nastala je suradnjom mletake
mudrosti i volje, te franake hrabrosti i odvanosti. Ali nijedan od ovih inbenika ne
htjede drugome priznati prevlast. 1 tako bi stvoreno neto polovino i bez snage.
Latinsko carstvo, taj proizvod katolike ofenzive protiv tvrdokorne grke shizme,
bijae od prvog trenutka potisnuto u obranu, te ne bijae doraslo savezu okolnih
pravoslavnih sila, pa je moralo neslavno propasti. Za tih estdeset godina bezizgledne
borbe uivahu Srbi s juga podpuni mir. Oi Bugara i Epirske despotovine (kasnijega
Solunskog carstva) bijahu uperene na carigradski plien. Taj bijae siguran, a
nesigurno bijae samo, kome e pripasti. U toj utakmici triju natjecatelja Nikeje,
Bugarske i Epira nala je Srbija najbolju priliku, da zatiti vlastite probitke. Ve smo
vidjeli, da su Srbi ba s pomou tog poloaja doli do autokefalnosti i do
nacionalizirane Crkve. Ali i nakon uzpostave ostade Bizant nemoan, a isto tako i
Bugari. U onoj meusobnoj besprimjernoj ilavoj borbi od 700 godina, izcrpie oba
borca svoje snage. I tako kroz svih 200 godina njihove vladavine ne bijae nikakove
opasnosti za Nemanjie s juga, odakle su prije dolazili najopasniji napadaji. tovie,
Srbima uspije protegnuti granice svog podruja duboko prema jugu sve do
55
Egejskog mora. Sa sjevera, od geografski toliko povoljno smjetene ugarske drave,
prietila je vea opasnost. Samo to dinastija Arpadovia bijae iu 13. stoljeu ve
vidljivo slabija, a kad je Maarska za Anuvinaca (1307..1382.) takoer ojaala, ~
bijae ona svojim dinastikim probitcima u Poljskoj i ekoj i svojim borbama s
j
Mletcima toliko zaokupljena, da Srbiji i s te strane nije prietila prevelika opasnost.
Srbima uspije ak, da u pravcu Maarske prptegnu svoj posjed sve do Dunava. Tako n
je u doba Nemanjia prela preko Srbije samo jedna vea bura: provala Mongola u 5.
j
desetljeu 13. stoljea. A i to bijahu samo posljednji izdanci velikog vala, te pokraj
toga ne mogahu, u teko prohodnim krajevima Srbije, tatarske konjanike ete
r
]
poiniti vee tete, pa bijahu sretne, da to prije odande iziu.
^
U ovakovim prilikama mogahu Nemanjii prilino nesmetano raditi na jaanju
svoje moi. Ne smije im se odrei, da nisu sviestno, ilavo i bezobzirno radili na
promicanju svojih ciljeva. Njihova bezobzirnost bijae tolika, da je neka stanovita
hladna okrutnost, neiskrenost i nevjera postala gotovo jo znaajnijom oznakom
^
nemanjikog doba, nego u ostaloj sredovjenoj poviesti, kako kae Kallay: Ali zato
trai od nas ta ista objektivnost, da priznamo, da se srbska poviest, unato gotovo
jednakom stupnju razvoja kao i drugdje, ipak ini mnogo mranijom od poviesti rt
ostalih europskih dirava, i to zato, to, kako sam netom spomenuo, u Srbiji nije bilo
jj
posjedovnog elementa. (Tu misli Kallav gradove i graane, koji bi u sebi nosili klicu
kasnije civilizacije.)
r
l
Ovdje sam naveo miljenje tog izvrstnog poznavaoca srbske poviesti, ali moram
odmah iztakmiti. da nikako ne dielrm njegovo shvaanje o razlozima mraka u srbskoj
poviesti. Jer danas imaju Srbi svoj graanski stale ve blizu itavo jedno stoljee, a
ipak njihova poviest nije prestala da bude mranijom od poviesti okolnih slavenskih
naroda. Ovim problemom pozabavit emo se jo na drugom mjestu, pa u ga nastojati
. .
9
" * :
i
razjasniti.
j
A sad emo nau pozornost posvetiti jednom drugom podruju srbske politike,
koje je tim zanimljivije, to se ini, da ono ponovno uzkrsava u najnovijim fazama
^
srbske politike. Radi se o enitbenoj politici Nemanjia. To je staro, poznato i svuda
razireno sredstvo. Ima na svietu malo dinastija; ako ih uobe ima, koje se njime ne bi
posluile. AH ipak mislim, da smijem uztvrditi, da su se Nemanjii na tom podruju
napose iztakli i da su tu znali postii zamjerni uspjeh izkoriujui i irei sebi d
svojstvenom bezobzirnou ve jednom steene prednosti. Jedva da e se nai jo
koja dinastija, koja bi se posluila ovim sredstvom tako snano, dosljedno i rafinirano
kao upravo Nemanjii.
" J
Ve se Stjepan Prvovjenani iztaknuo na tom podruju. U doba, kad jo Bizant
^
bijae najjaom silom na Balkanu, oeni on Eudoksiju, kerku bizantskog cara
Aleksija 111. Ali im ovoga svrgnuse kriari s priestolja, odmah ohladi ljubav
Stjepanova prema svojoj grkoj eni i on je odtjera predbacujrui joj nevjeru. Sve -,
vea bijae tada vlast sliepog mletakog duda Andrije Dandola; on upravljae u
^
Carigradu svim nitima. Stjepan se brzo priblii toj zviezdi na pomolu i oeni nje-
*
///. /., sir. 63.
9
Ovdje moram red. da /e Kallaypo mome miljenju od sviju siranih pisaca najdublje proniknuo u srhsko one.
Svakako je napadno, da on kao Maar, stoji daleko nad Slavenom Jtreekom, koji uzprkos upravo zapanljivom
poznavanju pojedinosti pokazuje mnogo manje poviesino-filozofkof; razumlevanja srbske povtesn i njene bili.
56
jl
"A
govu unuku. Ali im ste pokazalo, da ta nova latinsko-katolika tvorevina na Bosporu
u sebi nema dovoljno snage za ivot i da je Epirskoj despotovini uspjelo da protiv
Latinskog carstva postigne stanoviti uspjeh, uznastoja dinastija Nemanjia, da se
priblii sve snanijoj pravoslavnoj sili, te priestolonasljednik Radoslav oeni jednu
kerku epirskog despota Teodora Komnena.
Ta politika izpunja itavu srbsku poviest za dobe Nemanjia. Ali najvie je na
ovome podruju postigao Stjepan Uro II., koji je uspio spojiti svoj razuzdani ivot s
politikim nastojanjem svoje obitelji. On imadae ni manje ni vie nego etiri ene, te
je uviek odtjerao enu, kad bi tonula, zviezda njegova tasta, i potraio si novu druicu
iz dinastije, koja se tada jaala. Njegova prva ena bijae kerka sevastokratora Ivana
Tesalskoga, druga Jelisava, kerka ugarskog kralja Stjepana V., zatim Ana, kerka
bugarskog cara Jurja I. Terterija, i konano etvrta, mlaahna Grkinja Simonida,
kerka bizantskog cara Andronika II.
Ali za budunost srbskog naroda najvaniji uspjeh ove grane srbske politike
postigoe Nemanjii u osobi kralja Stjepana Dragutina. Prisiljen od oporbe jedne jake
stranke, odree se on nakon nekoliko godina vladanja i priestolja, zadra samo neke
krajeve na sjeveru i preda vlast svome mlaem bratu Stjepanu Urou IV. Milutinu.
ena Stjepana Dragutina bijae Katarina, najstarija ki maarskog kralja Stjepana V.
Njegova punica, Jelisava Kumanka, upravljae sama krajevima, koji Ieahu izmeu
Ugarske i Srbije, te se prostirahu duboko u dananju Srbiju. Bijahu to banovina
Mava i bosanske banovine Usora i Soli. Ove krajeve preda Jelisava god. 1284.
svome zetu, koji je odtada nosio naziv kralj sriemski.
10
Ovo mu ona dade zacielo
samo u leno. Ali to Nemanjii znadoe odrati u posjedu, tovie, stekoe na iztoku
jo i Branievo, a kad je s juga doao pritisak Turaka, postadoe ovi krajevi, koliko se
prostirahu iztono od Drine, utoite ostataka srbske drave. Ovo 150-godinje
razdoblje odluilo je onda i o narodnosti ovih krajeva. Naseljeni preteno bugarskim
Slavenima, a u Mavi i Sriemu i Hrvatima, ovi krajevi bijahu za ovog razdoblja
veinom porobljeni. Slanojevi izriito priznaje,
1
'
daje odluka o etnikoj sudbini ovih
krajeva pala tek u ovo doba. Ovdje vidimo opet, kako je odlunu ulogu kod stvaranja
junoslavenskih naroda igrao dravni moment. Ovih 150 godina sudjelovanja u
srbskom dravnom ivotu odluilo je o etnikoj sudbini ovih krajeva. Bez sumnje
bijae ovdje vaan i tok vode. Izvori Morave nalaze se u sredinjim srbskim
zemljama. Tok vode povlaio je sa sobom srbsko puanstvo u plodnu ravnicu Dunava
i Save. Ta dva momenta odluie o etnikoj pripadnosti tih krajeva u srbskom smislu.
A upravo ovi krajevi igrali su presudnu ulogu kod preporoda srbske drave. To se
slae podpuno s pojavom, kojiu opaamo i kod Hrvata. Hrvatski preporod zbio se
daleko od nekadanjeg narodnog sredita, u krajevima, koji su primili hrvatsko ime
tek naseljivanjem hrvatskog plemstva, kad je bjealo izpred Turaka. Mislio sam, da tu
toku valja iztaknuti, jer je ona zapravo iznimka od injenice, da Nemanjii uglavnom
nisu imali mnogo sree s politikom irenja svoje vlasti u pravcu
'"
Poznam /t', da ;e srbsko puanstvo Zemuna i Sriemu pozdravljalo prestolonasljednika Aleksandra, kad je
za provali- Srba n jeseni l'Jl4. doao onamo, rteima: ivio kralj sriemski. To bijae aluzija na ovo
razdoblje. I 'sptmuii i Ili. 5., str. 125. A nekadanji Srtem protee se duboko u dananju Srbiju.
"
Uzporedi Ili. 5.. sir. 126.
57
n
III 4.. str. II.
sjevera i sjeverozapada. Njima dodue uspije, da na zapadu podvrgnu trajno svojoj
vlasti i srbskoj narodnosti Zetu.
Juna Dalmacija do Neretve podpadala je dodue (bez Dubrovnika) neko vrieme
r
,
pod srbsku vlast, ali hrvatsku narodnu sviest ne mogahu Srbi promieniti.
j
Najtvrdokorniji bijae odpor u Bosni, koju im, uzprkos velikim naporima, ne uspije
nikad podloiti svojoj vlasti. Treba jo iztaknuti, da je srbski kralj Stjepan Uro II.
i
(1282.

1321.), koji se takoer nastojae pribliiti katolicima, primio Hrvatsku i
Dalmaciju u vladarski naslov. On se godine 1 308. nazivae: Hvrosus, dei gratia
Dalmaciae, Croaciae, Dyoc1iae, Serviae el Rassiae Rex et Dominus totins maritimae
^
regionis. Svakako je sigurno, da je taj naslov odgovarao vie eljama nego stvarnim
posjedovnim odnosima kralja Uroa. Po Jireeku izgleda, da se Stjepan Uro sluio
ovakovim naslovom samo kao protumjerom protiv hrvatskog nasljednog bana
Mladena 11. ubia, kad se je ovaj domogao na neko vrieme Huma,
12
koji su dotada
posjedovali Srbi. Ipak je zanimljivo, daje ovaj naslov nestao u doba Stjepana Duana,
r
.
premda je ovaj jedini poveo vojsku sve do Splita. ini se, da to bijae u skladu s
bizantskom tradicijom, koja samo nerado spominje Hrvate.
Da Srbi u pravcu zapada i sjeverozapada nisu postigli odluan uspjeh, ne moemo nj
shvatiti kao posljedicu snage ugarske drave, jer ta ista snaga nije mogla zaprieiti, da
J
Srbi ne protegnu svoj krug utjecaja sve do Save i Dunava. Kasnije emo vidjeti, da tu
bijahu po sriedi dva momenta, koji zaprieie napredovanje Srba, i to: ilavi odpor
r
^
Hrvatstva protiv napredovanja Bizanta u svezi sa snagom vjerske ideje bogumilstva.
^
Tek suradnjom ovih dvaju inbenika nasta dovoljna sila, da se izpriei pred
nadiranjem Bizanta i Srba.
Svoje najvee uspjehe postiglo je Srbstvo u pravcu juga i jugozapada, I nakon
uzpostave (1261.) ne mogae se Bizant oporaviti. Rimsko helenstvo bijae vie
politiki, kulturni i vjerski pojam, nego narod i rasa, a politiki element Bizanta bijae
teko stradao za vrieme 60 godina Latinskog carstva. Nekadanja Helada bijae u
rukama Latina, franakih i talijanskih plemikih porodica. Vladavina Epirske
despotovine oslabila je osjeaj pripadnosti tamonjih krajeva prema sreditu drave i
izniela na povrinu takoer neke obitelji, koje se ne mogahu snai u jedinstvenom
ustrojstvu drave. U helenstvu ne bijae vie snage; vojniki ne bijae nikad snano, a
sada prepusti ono obranu drave posvema plaenikim vojskama, koje bijahu sve
ee turskoga podrietla. One opaze brzo slabost Bizanta i izkoriste je doskora.
Srbstvo je na jugu i jugozapadu nailo na mjesto manjeg odpora. Kad je Bizant bio
na vrhuncu razdora izmeu careva Paleologa i Kantakuzena, imali su Srbi na
^
priestolju najjaeg vladara iz dinastije Nemanjia: Stjepana Duana Silnoga. Bijae to
jak i liep ovjek, hrabar i odvaan, njegova narav osvajae, a osobno bijae privlaiv.
Bijae dobar poznavalac ljudi, a poznavao je i bizantsku vjetinu zadobivanja
prijatelja s pomou novca i naslova. Ta svojstva bijahu u njemu spojena s
1
izvanrednim darom za ureivanje i organizaciju, kojim se on sluio i
j
i
i
58
u politici i u vojsci. Gospodarska snaga, koju Srbija bijae stekla jo u doba njegovih
predastnika, omoguila mu je, da za ostvarenje svojih ciljeva upotriebi znatna
sredstva i da osobno bude dareljiv.
Tako prodirae on stalno prema jugu
j
jugozapadu, te osvoji jedno za drugim:
Macedoniju, Albaniju, Epir i Tesaliju. Koristei se svaom Grka, nakon osvajanja
iztisne grke inovnike i zapovjednike, te ih nadomjesti Srbima. Doskora spoji, on
gotovo itav jugozapadni dio Balkanskog poluotoka u svojoj ruci. a osim toga drae
velik dio iztono-rimskog carstva, te se od god. 1345. stane nazivati gospodarom
gotovo itavoga romajskog carstva. Sad dozori u njemu i njegovoj okolini osnova,
koju bijahu nepromiljeno zasnovali sami Bizantinci. Carica Irena, supruga
Andronika 11. Paleologa, pokuala je, kad je brak Uroa 11. Milutina s njenom keri
Simonidom ostao bez djece, da pribavi srbsko priestoije jednom od svojih sinova,
Dimitriju ili Teodoru, i da tako sjedini Srbiju s Bizantom. Sada, kad je Bizant
propadao, a Srbija se dizala, pokua Stjepan Duan da tu osnovu obrnuto izvede i da
Bizant sjedini sa Srbijom. Na Uzkrs, dne 16, travnja god. 1345. okruni se Duan na
saboru u Skoplju carem Srba i Grka i podigne svog prijanjeg kancelara (logoteta),
srbskog nadbiskupa Joanikija, na dostojanstvo patriarha Srba i Grka, da bi to uskladio
sa shvaanjem pravoslavnog iztoka. Duan oponaae itavo ustrojstvo bizantske
drave. Srbi sa slavenskim imenima noahu zvune bizantske naslove: protosebastos,
despotes, kaisar i t. d. Kao vano treba jo dometnuti, da je krunitbi za cara
prisutstvovao jo i bugarski patriarh trnovski Simeun.
J
Svakako biljee neki pisci, da
je Duan primio i bugarski carski naslov, te se nazivao v Hrista Boga blagovjerni car
i samodrec Srbljem, Grkom i Blgarem. Carigradski patriarh Kalisto prokleo je
dodue tek nakon nekoliko godina novog cara i protukanonskoga novog patriarha.
Time se Srbstvo pod Nemanjiima popelo na vrhunac svoje moi. Jednako
dosljednom i bezobzirnom politikom postade Srbija prva vlast na Balkanu. Blizu
bijae, da se popne na mjesto Bizanta, podigla je ruke za najviim, stoje astohleplje i
mata iztonog kranina mogla zamisliti. Sva sjajna tradicija, sva snaga i bogatstvo,
sva kultura i savrenstvo dravne i crkvene organizacije, koje Srbin mogae zamisliti,
bijae utjelovljeno u Bizantu i sve se to inilo sigurnim plienom. Tko pozna duu
ovog naroda, koji je kao malo koji drugi gramzljiv za vlau i tat, moi e zamisliti,
koliko je njega obuzeo i zanio ovaj vanjski uspjeh u vezi s dobrim nutarnjim
ureenjem i dotada jo nevienim blagostanjem. Veliina ovog razdoblja usjekla se
kao predoba najveega zemaljskog blagostanja duboko u duu naroda, te je
nerazdjeljivo spojena pojmom Duanovo carstvo. Kad srbski seljak hoe kazati, da
mu je neobino dobro, on e rei dobro mi je, kao u doba cara Duana.
Predoba nekadanjega velikog doba, koja je razprostranjena u itavom narodu,
temeljem je t. zv. zavjetne misli, t.
j,
narodne dunosti svakog Srbina, da poradi na
ponovnom uzpostavljanju nekadanje veliine i snage. Ona je postala politikom
krilaticom, koja jo i danas snano ivi i djeluje.
''
/// 3.. sir. 5*7.
14
IH. 3., str. 3X9.
59
'
Sm Stjepanu drota ili. i Manje Paleologme, neakinje ve prije spomenute srbske kraljice Simomde.
Njegova prva tena, mati cara Stjepana Duana, bijae Bugarkmja Teodora.
60
_j
n
7. Propast Srbije
Nakon uzpona sliedio je nagli pad. 20. prosinca 1355. umre car Duan u najljepoj
muevnoj snasi od 48 godina.
Njegov sin i nasljednik car Uro (1355.1371.) ne bijae dorastao zadatcima, koji
ga ekahu. Za deset godina potratio je ovaj slabi sve to mu je otac za itavoga svog
"1
ivota stvorio; razpala se itava ponosna zgrada srbske drave.
j
Nesrea je poela time, to je drugi preostali Nemanji, Uro Simeun, mladi brat
pokojnog cara Stjepana Duana,
15
sam napola Grk, nastupio kao suparnik, takoer
H
primio carski naslov i stao vladati kao Simeon Uro Paleolog u preteno grkim
-^
jugozapadnim pokrajinama, u Tesaliji i Epiru, gdje je s majine strane imao mnogo
veza. Tako se drava razpade ponajprije na dvie polovice, na sjevernu i junu.
H
Zatim se pojavie dva plemia, braa Vukain i Ugljea Mmjavevi, koji bijahu
prije Duanovi namjestnici u Macedoniji. Prvi od njih, koji bijae u neku ruku skrbnik
i suvladar nesposobnomu caru Urou, primi kraljevski naslov i stade samostalno I
vladati. Zanimljivo je, da obojica bijahu oito Hrvati, jer prema Orbiniju potekoe iz
hrvatske upe Hlievno (Livno), a ime Mrnjavac, Mmjavi spominje se opetovano u H|
hrvatskoj poviesti.
j|
Za primjerom Mrnjavevia povedoe se i drugi namjestnici, te izkoristie obi
mete u svoju korist. Najiprije se pobunie Grci, a na zapadu Albanci. I tako se u
^
srbskoj poviesti pojavljuju nova imena: Bala, Topija, Kropa, Angelis, Brankovi,
Draga, Dejanovi, Altoman, Hrebeljanovi i t. d. Svi spomenuti bijahu nekadanji
namjestnici, lanovi srbskoga inovnikog plemstva, koji utvrdie mo svoje kue i
postadoe feudalna gospoda. Svi su oni teili za nezavisnou i nastojali na raun
svoje okoline podvrgnuti svojoj vlasti to vee podruje.
Usred ovakovog razvoja dogaaja pojavljuju se Turci, koji su znali svoje uspjehe,
j
postignute izkoriavanjem bizantske slabosti, postaviti na vri temelj nego Srbi.
Prvi puta pooe Srbi pod vodstvom brae kralja Vukaina i despota Ugljee
h
Mrnjavevia daleko ususret neprijatelju sve do ernomena na Marici (u blizini
J
Drinopolja). Ali kralj Vukain izgubi bitku i ivot, a srbska drava bude u svom
razpadanju jo jae uzdrmana
(1371.). Kod sliedee odlune bitke potraie ve Turci
rn
!
Srbe. Uzprkos obem razpadanju bijae srbska drava jo toliko jaka, da se mogla
^
odluno braniti. Dvojica vojvoda srbskih dravica, knez Lazara i Vuk Brankovi
organizirae zajedno obranu; u pomo im pohitae okolne slavenske drave i njihovi 1
vladari: Bugari, Bosanci i Hrvati. Tako je dolo do velike odlune bitke na Kosovu
J
polju (1389.). U prvi mah se inilo, daje bitka zavrila neodluno. Ali pobjednici
ostadoe oni, koji bijahu u cielosti jai, t. j. Turci. S ove dvie bitke zapoinje tursko
vladanje nad Slavenima na Balkanu.
"
June srbske udjelne dravice dospjee odmah pod tursko vrhovno gospodstvo, i
koje ih postepeno sasvim raztvori i pretvori u turske pokrajine. Nasljednici kneza
j
Lazara, koji se kasnije nazivahu despotima,
u
^j
povukoe se na sjever Srbije u ona podruja, koja bijae Stjepan Dragutin stekao
srbskoj dravi. Odavde tjerahu politiku kolebanja izmeu Turske i Ugarske, dok nije
godine 1459., 70 godina iza Kosova, padom Smedereva nestala i ova dravica.
Godine 1499. osvojie Turci jo: Zetu, gdje su Balie nasliedili Crnojevii, a time
doe i posljednji ostatak nekadanje srbske drave pod tursku vlast. Nakon jedva 100
godina zenita srbske moi sliedio je nadir njezina ponienja.
Potraimo li uzroke ovog neobino brzog propadanja, nai emo ih lako u ovim
injenicama:
1. itavo podizanje srbske vlasti zapravo je rezultanta triju sastojaka: a)
bezuvjetni momenti snage, koji se nalaahu u dravotvornom srbskom narodu, a to
bijahu: jaka ivotna snaga, neobina obenita nadarenost i bezuvjetno jaka vojnika
sposobnost i hrabrost; b) povoljni vanjskopolitiki poloaj, koji se sastojao u tome,
to su okolni politiki inbenici i takmaci ili utali u snazi, kao Ugarska i Hrvatska,
ili su se pak nalazili u nutarnjem razpadanju kao Bizant i Bugarska, tako da Srbima
nije bilo teko prisvojiti vee dielove njihovih pokrajina; c) neutaiva glad za silom i
vlau, kojom bijahu jednako izpunjeni vladajua dinastija kao i narod, u savezu s
politikom spretnou, da se ovo nastojanje pretvori praktiki u djelo i da mu se dade
politiki oblik. Dvie posljednje toke, t. j.
vanjskopolitike povoljne prilike i glad za
vlau, te politika spretnost, bijahu daleko pretene nad tokom a), t. j.
nad stvarnom
snagom srbskog naroda. Kad su se povoljne prilike prvi puta jae preokrenute, ne
bijae djelotvorna snaga Srbstva dovoljno jaka, da odri dravu, koju je stvorila. Sada
nije bila dovoljna sama politika spretnost i elja za vlau, da se odri cjelina, a elja
za vlau ak se okrenula u protivno i postala element, koji je dravu raztvarao. jer je
svaki velmoa razpadajiue drave bio eljan vlasti i nastojao stei to vei i iri krug
svoje moi. Jer Srba jo uviek ne bijae mnogo, oni bijahu jo uviek gortaci, koji se
dodue proirivahu na sve strane, ali koji u veini pokrajina bijahu samo razmjerno
neznatna vladajua klasa sa svojim privrenicima. A i nesrbski slavenski elementi,
bugarski, macedonski i hrvatski Slaveni, ne bijahu jo sasvim posrbljeni, a jo manje
Grci, Albanci, macedonski Rumunji, Sasi i primorski Romani. Svi ovi, vladajuem
Srbstvu strani elementi, pomaganu centrifugalna nastojanja. Samo osobito povoljne
prilike i izvanredne linosti mogahu drati na okupu ovaj mozaik etnikih
elemenata.
16
Kad se povoljne prilike okrenue i kad vie ne bijae snanih linosti,
morade itavo to umjetno zdanje propasti.
2. Ne valja smetnuti s vida jo jednu nepovoljnu okotnost. Uzprkos svem
nastojanju sv. Save i kulturnom podizanju, to ga Srbi imaju zahvaliti njemu i od
njega osnovanoj narodnoj Crkvi, bijae kulturni stupanj Srbstva razmjerno jo uviek
prilino nizak. Jer Srbi bijahu po poloaju i kulturnom stupnju svoje domovine
neuglaeni osvajalaki narod gortaka, kome Bizantinci, Grii, primorski Romani i
Hrvati ostadoe kulturno nadmoni. Zbog toga podnaahu ovi nerado i pro-
'"
Valjci izporedili. to Jireek pie o meunarodnom obiljeju srbskog ifvora. III. S-. sir. 36H.
61
8. Tursko doba
Sad dolazi kod Srba ono stanje, koje oznaismo kod Hrvata turskom dobi. to o
tom predmetu tamo rekosmo, to vriedi uz stanovite iznimke i kod Srba. Ovdje ne
emo nita opetovati, nego samo navesti, u emu se tursko doba i njegove posljedice
za srbski narod razlikuju od posljedica istoga razdoblja za hrvatski narod:
1. Tursko doba trajalo je kod Srba due nego kod Hrvata. Ono poinje kosovskom
bitkom
(1389.), dolazi na vrhunac propau despotovine (1445.), dok kod Hrvata
poinje padom Bosne (1463.) i dolazi do vrhunca bitkom kod Udbine (1493.),
odnosno mohakom bitkom (1526.). I kao to tursko doba kod Srba prije poinje, ono
se i kasnije zavruje. U neturskin sredinjim hrvatskim krajevima (Hrvatskoj,
Slavoniji ijednom dielu Dalmacije), svrava ono karlovakim mirom (1699.),
tiv svoje volje njihovu vlast, koja im se injae neugladenom, surovom i manje
]
vriednom, pa zato nadahu svi Srbima neprijateljski pokreti velike izglede u uspjeh.
3. Srbi su svoju vjeru i crkveno ustrojstvo poprimili od Bizanta, a time su dobili i
n
glavne smjernice svog kulturnog razvoja. Temeljna misao shvaanja cara Duana,
]
koje je ilo za tim, da ivotno snanije Srbstvo preuzme bizantsko carstvo, bijae
mogua, samo ako se ureenje i ustrojstvo drave preuzme po bizantskom uzoru i ako
'}
se preuzimanjem s njezinim drutvovnim i kulturnim prilikama suivi. Srbi time
J
preuzee bezkoristno imovinu i batinu vrlo sumnjive vriednosti. Po mojem uvjerenju
bijae vriednost bizantinizma u svako doba sumnjiva. A u ono doba, kad su se Srbi
"}
spremali da preuzmu bizantsku batinu, nalazio se bizantinizam ve u podpunom
j
razpadanju. Kod preuzimanja batine nije se dalo zaprieiti, da stanoviti mikrobi
raztvaranja toga gnjiloga dravnog tiela ne uu i u mladu srbsku dravu u nastajanju.
j
Nesumnjivo bijae i to jedan, premda sasvim abstraktni moment, koji pourivae
propadanje drave.
4. Konano, ne mogu priei nikako preko okolnosti, na koju sam ve prije
j
upozorio. Radi se o nutarnjem, drutvenom ustrojstvu srbskog naroda. U strbskom
narodnom sreditu ne bijae veih gradova
i
ne bijae graanskog stalea. Tko pozna H
njemaku poviest, zna, da su gradovi sa svojom novanom, duhovnom i vojnikom i
snagom bili protutea feudalnom plemstvu i da su se carevi uspjeno sluili
gradovima u te svrhe. Isto tako postadoe u Hrvatskoj dalmatinski gradovi neko
*"|
vrieme uporita ugarskih kraljeva protiv snanih hrvatskih plemikih porodica. U
|J
Srbiji uobe ne bijae ovog posredovnog elementa ili ga bijae tek na okrajku drave i
inorodnog, pa ne dolaae u obzir kao dravotvorni element. I tako sredinja vlast u
\
Srbiji nemae nikakva uporita, na koja bi se mogla osloniti u borbi protiv
*
namjestnika, koji se razvijahu u feudalnu gospodu.
Uzmemo li u obzir sve te momente, moi emo razjasniti tu riedku pojavu tako
J
naglog propadanja srbske moi.
1
62
a u Srbiji se svrava tek hatierifom god. 1830. Tako poinje tursko doba kod srbskog
naroda 75 godina prije i traje 130 godina dulje. Prirodno treba stoga utjecaj turski na
srbski narod u cielosti oznaiti veim i dubljim.
17
Ali treba odmah ustanoviti, da to ne
vriedi za sva podruja narodnog ivota, i da je uzprkos tome srbska narodna snaga u
tursko doba manje stradala od hrvatske, to emo kasnije jo obirnije obrazloiti.
2. Nastojali smo prikazati, kako su Srbi, koji izprva bijahu malobrojan osvajalacki
narod, uslied prirode svojih sredinjih zemalja, koja je davala narodu snage i uslied
kulturnog utjecaja iztonog kranstva,

kojeg su crkveni dio poprimili izravno iz

njegova duhovnog sredita na Atosu, a njegov politiki dio bizantskom batinom,

te pogodovani svojim sredinjim poloajem prodrli na sve strane i postali vanim

politikim inbenikom. Iztakli smo takoer, daje nagla propast morala usliediti ve iz
tog razloga, to onaj pravi srbski narodni sloj u dravi ne bijae dosta snaan, da
poslui kao protutea centrifugalnim nastojanjima. U tom je pravcu tursko doba, koje
je trajalo etiri stoljea, donielo vanu promjenu. Ono je ukinulo drutvenu razliku
izmeu vladajuih Srba i ostalih nesrbskih Slavena kao i veim dielom neslavenskih
prastanovnika, koji ivljahu u nekoj podlonosti kao meropi ili kao poluslobodni
sebri. Prema unutarnjem ustrojstvu osmanlijskog carstva bijahu svi nemuslimanski
dravljani, t, j. raja, stale s manje prava, koji se trpio samo zbog toga, da obrauje
zemlju i da hrani muslimanski gospodski sloj, koji bijae duan sluiti kao vojnik. Svi
srbski dravljani, bez obzira, bili odlinici, slobodnjaci, sebri ili mteropi, spadaju u
raju. Pod pritiskom strane vlasti nestade svih stalekih razlika; zajednika prolost,
zajednike patnje toga razdoblja i jaka kopa srbske narodne Crkve, spojile su
podpuno nekada inorodne etnike elemente u jednu drutveno, jeziki i etniki
jednolinu narodnu gomilu, u kojoj ve u 16. i 17. stoljeu ne nalazimo socialnog
razlikovanja. Pri tome je Srbstvo dokazalo svoju veliku mo priljubljivanja, jer je u
sebe primilo sve te raztrkane elemente.
3. Spomenuto je ve, od kolikog je znaenja za Srbe u politikom i narodnom
smislu bila narodna Crkva, koju je osnovao sv. Sava. Njezino koristno djelovanje nije
prestajalo, premda u doba razsula propade i narodna Crkva, i Srbija bude podreena
grkom ohridskom nadbiskupu. Kasnije podpadoe srbske zemlje izravno pod
carigradsku patriarhiju, i grki sveenici poplavie krajeve, u kojima nastavahu Srbi.
Ali i ove nepovoljne injenice ne mogahu posvema unititi duh srbske narodne Crkve.
On se skloni u mnogobrojne manastire, koje su u doba sjaja utemeljili srbski vladari i
koji bijahu organizirani jo od sv. Save.
1
Ovi manastiri ostadoe narodni, jer se
monasi obnavljanu izkljuivo od okolnog srbskog puanstva i uvahu predaje sv.
Save. koje se sastoje u stavljanju na razpolaganje pravoslavne Crkve narodnim i
politikim ciljevima srbskog naroda. Sve je to imalo za posljedicu, da je vanost
sveenstva spala, a znaenje manastira poraslo. U najteim danima postadoe tako ti
manastiri utoitem srbske narodne misli. Ovdje treba
'''
Ostavljamo po struni injenicu, do su Hn'iili i Srbi u Bosni zajedniki bili izvrgnuti turskom uplivu do god.
1878.
'*
Sv, Sova don je prvim srhskim manastirima upikone, i, ;. statute, prema kojima se kasnije osnivahu drugi
manastiri.
63
"///.
12. sir. Hl)
"1
i
_
.. j
i
r~i
1
navesti, to o tome pie jedan od izvrstnih poznavalaca toga predmeta.
19
Manastiri
bijahu za turskoga vladanja na Balkanu jedina mjesta duhovnog ivota. Skoro svaki
srbski manastir je zadubina iz doba srbske nezavisnosti, i zato u svakome ivi
ivahna poviestna predaja o nekadanjoj narodnoj veliini. Tamo bijae starih knjiga
okovanih srebrom i zlatom s inicialima kraljeva i kneevskih darovatelja, a na
zidovima bijae starih nadpisa o umrlim visokim gostima i o starim vladarima: razni
1
nadgrobni nadpisi i mnoge druge stvari opominjahu posjetnike na propalo, ali sjajno
doba. Vjeti pisci prepisivahu srbski kraljevski ljetopis, koji priae o starim srbskim
vladarima, carevima, knezovima i despotima. Tako na pr. ljetopis, koji se nalazi u
1
manastiru itomisliu u Hercegovini, bijae napisan u Hopovu godine 1364. On
govori o Nemanji, o prvom okrunjenom vladaru, o sv. Savi, vrlo obirno o caru
Duanu, zatim o caru Lazaru i kosovskoj bitci, o Miloevu junatvu, kako probode
sultana Murata, o Stevanu sinu Lazarovu, o zauzeu Beograda i o despotu uru.
Ljetopis zavrava rieima: Jovan umre i ostavi srbski narod u alosti. Ta ista
predaja, sadraj ljetopisa o kraljevima, nalazi se i u srbskoj junakoj pjesmi. Moe se
ak smatrati, da su pisani izvori imali odluan utjecaj na sadraje ustmene predaje, jer
narod ostade vazda u tiesnom dodiru s manastirima, monasi bijahu narodni sinovi, a
1
skuptine, sajmovi i narodne sveanosti obdravahu se uviek pred manastirom i u J
njegovu dvoritu. Ruski konzul A. Hilferding, poznavalac Bosne iz prvog diela 19.
stoljea, misli, da su se narodna pjesma, narodno kolo i narodni obiaji uobe odrali
samo tamo, gdje bijae manastira.
Turci, u kojih bijae mnogo iztananog razumievanja za politika pitanja,
spoznae doskora snagu ove narodne vjerske ustanove. Oni pokuae upregnuti tu silu
u slubu otomanske dravnb misli. I veliki vezir Mehmed Sokolovi, roeni
Hercegovac, uzpostavi godine 1557. peku patriarhiju, postavivi patriarhom
nadbiskupa Makarija. Odtada se peki patriarh zove: Srbski patriarh sviju Srba,
j
Bugara i Primorja. Ali Osmanlije raunahu krivo, stvar poe protivnim putem. Po
svom unutarnjem ustrojstvu ne mogae osmanlijsko carstvo ni u kojem sluaju pruiti
kranskoj vjeri ono, to joj mogae pruiti kranska drava. Peki patriarsi stupie
doskora u odnose s Austrijom, postadoe posrednici za njene politike osnove i
imaahu udjela u osnovi, da se svi kranski narodi na Balkanu pobune protiv Turaka.
Zbog toga morade peki patriarh Arsenije Crnojevi pobjei s 36.000 srbskih obitelji
u Austriju, a srbska narodna Crkva nastavi se u patriarhiji karlovakoj. Nakon ovih
izkustava ukinue Turci, razumije se, peku patriarhiju

dodue tek god. 1 776.

i
podloie srbsku Crkvu izravno carigradskom patriarhu. Sva via sveenika mjesta u
srbskim zemljama zaposjedoe Grci, i samo manastiri ostadoe u narodnim rukama.
Ali ovaj obrat nije nipoto smetao, da je srbski narod u toj patriarhiji, koja je trajala
1 50 godina, gledao nastavak svoje nekadanje drave i da je ta ustanova, kako emo
vidjeti, bila narodu kasnije od najvee praktine koristi. Pod nju ne podpadahu samo
srbske, nego i hrvatske zemlje, koje se tada uz neke iznimke nalaahu go-
n
i
1
64
tovo sve pod turskom vlau. Hrvatski katolici ne imaahu nita slino, da joj stave
nasuprot, i tako postade pecka pabriarhija zapravo predteom dananjih velikosrbskih
tenja.
4. Iztaknuto je ve, da je uzprkos duljem trajanju turska vladavina djelovala
manje razorno na narodnu snagu Srba nego na snagu Hrvata. Ova je injenica
potrebna za razumievanje sadanjice obaju naroda, pa je treba potanje razjasniti, jer je
osim toga naoko u prvi mah paradoksna.
a) Srbski odpor protiv nadiruega turskog vala preuzee na sebe srbske dravice,
koje bijahu nastale nakon propasti Duanova carstva. Uzprkos ve poodmaklom
razpadanju, bijae u njih jo dovoljno snage, da se Turcima izpriee u velikim
bitkama kao na Marici i na Kosovu polju. Nepovoljni izhod ovih bitaka imao je
posljedicu, da su potuene dravice dospjele u neki zavisni, vazalni odnos prema
Turcima. Zbog toga Turci nisu imali povoda da izkale svoj bies na srbskom
puanstvu, kao to su to radili na hrvatskom. Osmanlije su ili samo za tim, da unite
dravu, a nemahu interesa da unite srbski narod. A ba kod Hrvata nije se borila
drava, jer Hrvati u to doba nisu imali organizirane dravne sile, nego se borio narod
kao takav: svaki se plemi borio, da ouva svoj posjed sa svojim kmetovima i ostalom
svojtom. U jednome pismu staleima zemlje izpod rieke Ennsa izdaje car
Maksimilian god. 1572. Hrvatima izseljenicima svjedobu da su se u svojoj domaji
Turcima opirali do krajnjih mogunosti i da to jo danas ine njihovi srodnici, koji su
tamo ostali.
20
Zbog toga bijae turski bies uperen prije svega na hrvatsko plemstvo i
na narod, pa nastojahu izkorieniti i unititi oboje tim vie, to se Hrvati prislonie na
austrijsku kuu i to su Turci osjeali, da su tu prvi puta naili na protivnika, koji e ih
nadvladati. Osim toga prolaahu hrvatskim krajevima dvie fronte: jedna, koju je
drala Austrija, i druga, koju su drali protiv Turaka Mletani. Sasvim je prirodno,
da puanstvo tih krajeva bijae unitavano u jaoj mjeri nego Srbi, kojih su drave
dospjele u dodue nepovoljan, ali ipak kako-tako sreeni odnos prema osmanlijskom
carstvu.
b) Dok su Hrvati stalno i dosljedno provodili prema Turcima politiku
nepopustljivog odpora, dotle su Srbi vrlo rano zapoeli s onom njima svojstvenom,
oportunom politikom kolebanja. Prije svega opaamo i ovdje, kao i u svakom
drugom razdoblju srbske poviesti, srbsku politiku enitbe. Carica Milica, udovica cara
Lazara, koji pade na Kosovu, uda smjesta svoju ker Oliveru za novog sultana
Bajazita 1., a despot orde Lazarevi uda svoju kerku Maru za sultana Murata.
Da su Srbi u praksi izrabljivali svoje zetove-careve, shvatit e svatko, tko samo iole
pozna srbsku poviest.
U svojstvu turskih vazala Srbi su nadalje svojim vrhovnim gospodarima pomagali
i orujem. Treba naglasiti, da su se na strani Turaka borili god. 1396. u bitci kod
Nikopolja protiv kranske kriarske vojske i u bitci kod Angore god. 1402. protiv
Timurlenkovih Tatara i da su se u obje prilike vojniki iztakli, ali ih to nije smetalo,
da se sporazum ievaj u i s neprijateljima Turaka, poimence s maarskim kraljevima.
'
Dr. H. J. BieJermann Nevere slamsche SU'dlungen auj' sUdcieutsvhem Boden. Slullgarl, 1$8<S., sir 38?
65
d) Razumije se samo po sebi, da svi ti imbenici ne mogahu nadoknaditi sve
Ali dok su Turci imali uspjeha, dotle su im ostajali vjernim vazalima. Nastojahu
takoer umieati se i u unutarnje borbe turske dinastije. Tako se na pr. umieae u
borbu brae Muse i Mehmeda, koji se obojica proglasie sultanima, ali uviek oprezno n,
nastojahu, da budu na strani onoga, koji tog asa bijae jai. A da su Srbi iz svog
j
poloaja kao vjerni vazali i saveznici nastojaii izbiti koliko se moglo, razumije se
samo po sebi.
H|
c) Srbe je konano titila i njihova narodna Crkva. To bijae znatna zatita, koje - i
Hrvati nisu imali u tolikoj mjeri. Vidjeli smo prije, da su ak Turci pokuali srbsku
narodnu Crkvu uiniti sredstvom vlastite politike, ali im to nije uspjelo. U ovoj prilici
]
posluie se Srbi opet svojom politikom zavaravanja, pobuujui razna oekivanja,
^
koja nisu izpunili. I premda se taj turski pokuaj izjalovio, ipak bijae jedno
vremensko razdoblje, u kome su Srbi i pecka patriarhija, kao osobito pouzdani
(
elementi turskoga carstva, uivali neku naklonost, te se s njima bolje postupalo
nego s ostalim kranima. Ali i inae je uviek vrhovni crkveni srbski poglavar, pa bio
->
to nadbiskup ohridski ili patriarh peki ili carigradski, imao svoje sjedite unutar
j
otomanske carevine, te je zbog toga morao biti donekle lojalan i mogao se Turcima
uviek initi povjerljivijim i simpatinijim od rimskog pape, tog zakletog neprijatelja
r
l
nevjernih Turaka, koji je protiv njih organizirao jednu kriarsku vojnu za drugom. J
Poradi toga lako je pojmiti, da se s grkoiztonjacima u turskom carstvu u cielosti
bolje postupalo nego s katolicima, pa emo kasnije nastojati pokazati na jednom
r
}
stvarnom sluaju, kako je ta okolnost bila kobna za katolike Hrvate.
^
i
nepovoljne utjecaje, koje je po svojoj naravi moralo imati tursko vladanje za jedan ?
lJ
uj
-J
1
kranski narod. I iz srbskih zemalja bjealo se od straha pred Turcima. Ali dok su se
hrvatski izseljenici, koji se izselie u Austriju, Maarsku i Italiju, tamo stopili s
^
domaim iteljstvom i neminovno mu se priljubili te se tako izgubili za svoj narod, to
se isto kod Srba nije u tolikoj mjeri dogodilo. Srbi dolaahu veinom predvoeni
svojim crkvenim poglavicama, organizirali su se u narodnoj Crkvi, zadobie razliite n
povlastice i t. d., te ih ova okolnost mnogo zatiivae, da se ne odrode. Pa dok su
dakle katoliki Hrvati, ak i onda, kad bi se selili u slavenske zemlje, kao na pr.
Kranjsku i Moravsku, tamo postali Slovencima ili esima, mogli su Srbi, koji se i
onako naselie dobrim dielom u hrvatskim zemljama Monarhije, veim dielom uslied
c ^
svoje narodno-crkvene organizacije, sauvati svoju narodnu osebujnost. Kako emo
kasnije pokazati, upravo je taj doseljeni element zadobio najveu vanost kod
osloboenja i duhovnog podizanja itavoga srbskog naroda.
Ovim razlikama u utjecaju turskog vladanja na Hrvate i Srbe pozabavili smo se
neto due, jer nam se ini, da su one vane za prosuivanje sadanjosti Hrvata i Srba.
Ali ipak treba ustanoviti, daje tursko vladanje u cielosti bilo tetno za srbski narod.
Posljedica bijae propadanje na drutvenom, kulturnom, duhovnom i moralnom polju.
Srbi,
vi
66
koji u 13. i 14, stoljeu postadoe veim svojim dielom vladajui sloj u srednjem i
zapadnom Balkanu, propadoe u etiri sliedea stoljea i postadoe siromaan, neuk
seljaki narod, izrabljivan od Turaka i grkog sveenstva.
9. Uzkrs Srbije
Sredinom 16. stoljea postiglo je osmanlijsko carstvo svoj vrhunac. Ali osvojenje i
vladanje nad prostranim podrujima izcrplo je ivotnu snagu dravotvornih
Osmanlija; na prielazu iz 16. u 17. stoljee poinje osmanlijsko carstvo najprije
polagano, a zatim sve bre propadati. To bijae as, kad je ona politika tvorevina,
kojoj pripada zasluga, daje zaustavila turski val,

a to su zemlje austrijske kue,

morala prirodno priei iz stanja obrane u napadaj. To se i zbilo, a posljedica ovog

vremenskog razdoblja bijae pet ratova Austrije protiv Turske: rat od 1663.1664.
(vavarski mir), etrnaestgodinji rat od 1684.1699, (karlovaki mir), rat od
1715.1718. (poarevaki mir), rat od 1736.

1739. (beogradski mir), te rat od
1789.1791. (svitovski mir). Ovi ratovi bijahu od najvee vanosti za srbski narod,
jer se poevi od etmaestgodinjeg rata radilo uviek i o srbskim zemljama kao i o
osloboenju Srba od turskog jarma. Jedna od posljedica etmaestgodinjeg rata bijae
i to, da se oko 350.000 Srba, kako sam ve prije spomenuo, pod patriarsima
Crnojeviemi i Jovanoviem naselilo na jugu Monarhije i tako nalo put, na kojem se
moglo stalno i snano razvijati. Posljednji veliki rat protiv Turske (1789.1791.)
bijae od osobitog znaenja za Srbe. Austrija se bijae obratila na Srbe s pomou
agenata i proglasa i pozivala ih u borbu protiv inovjernog tlaitelja, obeavajui im
osloboenje od turskog jarma. Srbi (poimence najsjeverniji krajevi kraljevine Srbije,
razumije se, one pred balkanskim ratovima) odazvae se u velikom broju tom pozivu,
i postrojbe, koje vjebahu i organizirahu austrijski astnici, uinie sve, to im bijae
mogue. Ali ne izpunie se nade, koje se bijahu polagale u konani izhod ovog rata s
ove i s one strane Dunava. Sve ih pokopa svitovski mir. jer njegov posljedak bijae
status quo ante. Tisue i tisue Srba naselise se u Sriemu i junoj Maarskoj. Ali
mnogo vanije od toga bijae ovo: mnogi austrijski Srbi, koji pooe kao astnici,
uitelji i inovnici u Srbiju, stupie u veze s tamonjim Srbima, ime se pripremie
putovi za kasnije posredovanje suvremenih misli i kulturnih nastojanja izmeu
Austrije i Srbije, a osim toga probudilo je i snano prodrmalo ovo ratno razdoblje te
Srbe, koji bijahu mnogo izgubili od svoje nekadanje vojnike spreme i
samopouzdanja uslied vjekovnog robstva i razoruanja. Austrija izvjeba veliki broj
Srba iz Srbije i upozna ih sa zapadnoeuropskim orujem, vojnikom stegom,
ustrojstvom, zaptom i ratnom vjetinom. Uspjesi tih eta podigoe u velikoj mjeri
narodnu sviest, pa se Turci, kad nakon mira u Svitovu ponovno zaposjedoe zemlju,
moradoe u udu zapitati: Susjedi, to to uiniste iz nae raje?
67
;. jl
.1
1
Tako je osobito posljednji austrijsko-turskt rat postao vanim inbenikom, koji
bijae pozvan, da kod kasnijih srbskih ratova za osloboenje odigra vanu ulogu.
Kod Srba, koji se naselie u Austriji, i kojima se dodue obeavalo, da e ih se
natrag preseliti u Srbiju, a kojima se iz vanjskopolitikih razloga to nije moglo
dopustiti, zapoeo je koncem 18. stoljea ivahan pokret, koji je iao za tim, da se
narod duhovno i kulturno podigne. Uz crkvene organizacije, svuda se osnivahu kole i
tako udarae temelj kasnijim crkveno-kolskim obinama, koje bijahu toliko vane za
politiki razvoj Srba. Snani pojedinci, kao Dositej Obradovi i Vuk Stefanovi
Karadi, uinie, da se narodni jezik prihvati kao knjievni, ime bi irim narodnim
slojevima teko razumljivi crkvenoslavenski jezik sretno zamienjen te uobe
omoguena narodna knjievnost.
Ovaj razvoj nije mogao ostati bez posljedica ni za one Srbe, koji bijahu pod
turskim gospodstvom, te je morao i kod njih uzrokovati sline tenje i nastojanje, da
se popravi politiki, gospodarski i drutvovni poloaj srbskog naroda. Ovo nastojanje
poticae i pomagae snano uspomena na nekadanju narodnu veliinu, koju
njegovae narodna predaja, narodna pjesma i narodna Crkva, i koja postade obim
narodnim dobrom.
r
l
Ali taj pokret, koji je iao u cielom srbskom narodu za tim, da se njegovo stanje
J
popravi, nastao je vremenski u razdoblju, u kome se itavo stanje Srba u otomanskoj
carevini pogoravalo. Razvitak unutarnjeg propadanja osmanlijskog carstva bijae
r
}
doao u osobito zaotreno stanje. Vojnika sila Osmanlija, taj temelj veliine i uzpona
Turaka, bijae podloena procesu raztvaranja. To se oitovalo osobito u dva pravca, u
propadanju osmanlijskog lenskog sustava i u izraivanju janjiara, koji nekada bijahu
probir i sr turske vojske. Mjesto odabranika razliitih naroda prostranog carstva,
nagrnue sad u postrojbu janjiari protekcionai i razni velegradski olo iz Carigrada.
r
^
Ratniki duh propade; u vojsci se pojavi neko nametnitvo, iz nje postadoe vojnici
najgore vrste, podkupljiva banda, koja nije samo sudjelovala kod svih dravnih udara,
zavjera i promjena na priestolju, nego je ovakve promjene, ako ikako bijae mogue,
^
sama izazivala, da bi zatim mogla ucjenjivati nove vlastodrce. Na taj nain postadoe
]
janjiari raztvorni element, koji je teko ugroavao sigurnost i mirni razvoj
osmanlijske drave. Prvi pokuaji, da se janjiari uine nekodljivima, ne uspjee pa H
dooe na malo sretnu zamisao, da ih razpre, premjetavajui ih iz glavnog grada ^
drave u pokrajine. Posljedica te nakane bijae, da se zlo stalo iriti po pokrajinama.
Osobito se u Srbiji janjiari izrodie. Snagom svoje stoljetne organizacije oni bijahu
nadmoni svim drugim dravnim ustanovama, proirie se po itavoj zemlji,
J
postadoe svemona klika, s kojom nitko ne mogae izai na kraj. A kad jednom
^
podpuno zavladae, zapoee nemilosrdno izrabljivati poloaj i obogaivati se
j
grabeom i nasiljem takoer i na raun ostalih muslimana u Srbiji, a najvie dakako
na raun raje.
Osobito im bijae omililo protjerivanje osmanlijskih posjednika lena, a to bijahu
obino muslimani bosanskog ili albanskog podrietla, s nji-
J
/
J
_J
68
iovih lenskih posjeda, i nasilno pribavljanje neogranienog vlastnitva tih lena, t. j. da
prema osmanlijskim pravnim pojmovima postanu itluk-sahibima. Za tadanje prilike
u Turskoj znaajna je injenica, da je sredinja vlast bila nemona protiv ovakvih
postupaka, i da su janjiari mogli prisvojiti gotovo sva dravna lena. Pa dok su pravi
posjednici lena, t. j. spahije, razmjerno blago i tedei postupali sa srbskim
stanovnitvom tih lena, janjicari-uzurpatori bijahu nada sve silovitiji, okrutniji, te
izcrpljivahu i pljakahu narod. Prilike u tursko-srbskim zemljama, koje bijahu ionako
nesnosne, postadoe neizdrivima, o kakvoj sigurnosti ivota ili vlastnitva ne
mogae ve biti ni govora. Protuudar na te prilike ne mogae izostati.
Ovi dogaaji ne zbivahu se dakako bez unutarnjih borba medu samim Turcima.
Janjiari naoe podpore kod konzervativnih, strogo nabonih elemenata, a spahije
pak u prijateljima reformi, koji ojaae za vladavine sultana Selima III. i koji ujedno
bijahu liberalni element meu Tiurcima. Oni uvidjee, da takav razvoj mora dovesti
carstvo na rub propasti.
Janjiari naoe meutim monog zatitnika u Pazvan-ogluu vidinskom, jednom
monom mjestnoin poglavaru, koji je teio za samostalnou i koji ih je u svim
tekim asovima pomagao svojim brojnim kirdalijama (etama). Da bi se odrali i
uspjeli protiv tog monog saveza, moradoe od Porte izaslani pae pozvati u oruanu
pomo kransku raju, kako bi spahijama povratili njihova zakonska prava. Tako je
osobito radio blagi, pravedni i Srbima skloni Hadi Mustafa-paa. U tim unutarnjim
borbama sami su Turci naoruavati Srbe, vojniki ih snaili i dizali njihovu
samosviest.
Ali povratak u staro nije. mogao izostati. Dobroudnog Hadi Mustafa-pau,
zvanog srbska majka, savladae i ubie dahije i janjiari, koje su oni predvodili, a
dahije, koji se sad opet doepae vlasti, stadoe se osveivati srbskoj raji. Mjeseca
veljae god. 1804. upriliie dahije veliki pokolj uglednijih Srba i naprosto poklae
sve knezove i glavare.
Srbski je narod uvidio, da se nalazi u opasnosti, a pokraj toga osjeao se i u pravu,
jerje samo pomagao zakonitu vlast u borbi protiv pobunjenih dahija i janjiara.
Tako doe do ustanka Srba protiv uzurpatora, koji se doepae vlasti, do t. zv.
ustanka protiv dahija. Bijae to lojalni ustanak, jer Srbi ne ustadoe protiv turske
vlasti, nego protiv buntovnih i za dravu pogibeljnih uzurpatora, dahija.
Ustanak plane u isto vrieme na vie mjesta nezavisno, a bijae uperen u prvome
redu protiv dahija i njihovih zamjenika kabadahija i subaa. Protivna strana Turaka, t.
j. spahije i njihovi pristae, pomaganu otvoreno ustanak. Voe ustanka bijahu knezovi
i ugledne srbske linosti.
Ovdje treba spomenuti, da su se tursko-srbske prilike u drugoj polovici 18. stoljea
tako razvijale, da bijahu poloeni neki zametci samouprave. Nakon podpunog razpada
srbskoga dravnog ustrojstva bijae ipak ostalo obiteljsko i plemensko ustrojstvo,
kakvo imaju svi Slaveni.
69
"1
"
Znaajnoje, daje ni rie germanskogpodriet/a. Ona potjee od izionogolske nei Kiinmg, novonjemake
Komg. Odatle nastade knez ih knfaz.
70
.
I
Na tom temelju razvilo se seosko ustrojstvo, a na njegovu elu bijae mjestni
starjeina, knez. Kad se zemlja dielila u kotare zbog oporezovanja, dobije svaki
kotar takoer po jednoga kneza, koji se imao brinuti za razpodjelu i utjerivanje r-
poreza, a osim toga bijae nadlean i u nekim sporovima. Vie kotara bijae podlono
J
velikom knezu. Za knezove postavie Turci najuglednije i najbogatije ljude, a njihova
sluba omoguivala im je, da podignu jo vie svoj ugled i svoje bogatstvo. l
S pomou ovakvoga jednostavnog ustrojstva uspjelo je Srbima uz podporu _ j
njihovih najuglednijih ljudi, knezova i starjeina, koji izmakoe pokolju u veljai, i uz
podporu hajduka, tih prijanjih pljakakih ustanika, te narodnih popova i kaluera,
1
da se uspjeno odupru dahijama. Njih i njihove zamjenike, kabadahije i subae
iztjerae iz pojedinih posjeda.
Tada se pojavi ovjek, koji skupi sve te pojedinane pokrete i podade im obiljeje
narodnog pokreta. Bijae to Karaore (Crni ore), sin seljaka Petronija iz Vievaca
u kotaru kragujevakom. U pokretu, koji je predhodio austrijsko-turskom ratu, bijae
^
on utekao u Austriju i stupio u austrijsku vojniku slubu, u kojoj je dotjerao do
j
feljbabe. Kasnije se povratio kui i stekao neto imetka trgujui svinjama. Kad je
ustanak buknuo, ne izabrae ga voom samo u njegovu kotaru, nego i u itavoj n
srednjoj Srbiji, koja se zbog obilja uma nazivae umadijom.. Poto bijae hrabar,
vJ)
nagao i bezobziran
ustrielio je svog vlastitog otca, kad nije htio s njime bjeati u
Austriju
bijae on pravi ovjek, da se probije u onoj sredini, koja bijae uzavrela i
r
]
podivljala u borbi s Turcima.
Oslanjajui se na snagu Sumadije, koja mu bijae osobno odana, a osim toga jo
uivae prednosti sredinjeg poloaja i nepristupanosti, te odlikujui se pogledom i
predvianjem pred svim ostalim voama, postade on brzo voa

verhovni vod

itavog naroda i osniva kasnije dinastije Karaorevia.

Na taj nain doskora bi slomljena vlast dahija i osvojena veina gradova na
j
sjeveru tako, da se dahije mogahu drati jo samo na jugu. inilo se, kao da e
nastupiti paradoks, da potlaeni Srbi uspostavljaju zakonsko stanje u jednoj pokrajini
^
otomanske carevine.
Ali nastupilo je ono, to nije moglo izostati. Srbi nastojahu, koliko god to bijae
mogue, sauvati fikciju, daje njihov pokret lojalan. No Turci i Srbi ne stajahu, samo
jedni prema drugima kao tlaitelji i potlaeni, kao politiki i nacionalni protivnici,
nego i kao dvie neprijateljske vjeroizpoviesti, a obadvie bijahu jedna drugoj odvratne
i disahu meusobnom mrnjom. Turci gledahu s nepovjerenjem sve vee uspjehe
Srba, a pokraj toga uinio je vjerski moment, da se kod Turaka poelo iriti
shvaanje, da su s posjeda odtjeranim spahijama jo uviek blii buntovni, ali
pravovjerni janjiari, nego nevjerna raja. A uspjehom opijeni Srbi ne mogahu se
suzdrati i od nekih sasvim neosnovanih, okrutnih i neprijateljskih postupaka i prema
drugim Turcima. im vei bijahu oruani uspjesi, tim su veina rasli i prohtjevi Srba.
Sasvim je jasno, da oni nisu mogli smatrati nagradom za svoju prolivenu krv, da na
mjesto jednog tlaitelja dobiju drugoga, makar i neto blaeg.
j
I
_j
J
I
Porastom toga meusobnog odtuivanja i postavljanjem zahtjeva, koji su ili za
1
autonomijom zemlje, nastao je sukob Srba sa sredinjom vlasti otomanske carevine.
m Mjeseca travnja g. 1805. odrae Srbi sastanak u Ostrunici, izrazie tonije tamo
I
svoje elje i poslae poslanstvo u Carigrad, da ih predloi sultanu. Ali sultan Selim
III. poalje kao odgovor vojsku pod zapovjednitvom Hafiz-pae iz Nia na Srbiju sa
I
zadatkom, da razorua i umiri zemlju. Srbima poe za rukom da potuku ovu vojsku,
koja postupae osorno s rajom, te Hafiz-paa morade bjeati iz Srbije i umre malo
zatim u Niu.
I
Iz ovog dogaaja nastao je srbski rat za osloboenje god, 1806707.
Karaoru i ostalim srbskim voama bijae jasno, da se siromana, malena i sama
na sebe upuena zemlja ne e moi odrati protiv sile itave otomanske carevine.
I Zbog toga stadoe Srbi traiti saveznike. Najblii bijae velika susjedna Monarhija.
*
Karaore nuae Austriji opetovano, da joj preda Srbiju. Ali zapletajima
- napoleonskih ratova bijae Austrija toliko zauzeta, da je na svom jugoiztoku eljela
J
bezuvjetno mir, pa je izbjegavala sukobe s Turskom.
Kad ih na ovoj strani odbie, svrate Srbi svoj pogled na Rusiju, kud ih je osobito
1
privlailo zajednitvo vjere. Znaajno je, da ova zamisao potjee zapravo od jednog
austrijskog Srbina, od karlovakog metropolita Stratimirovia, koji bijae na glasu
zbog svoje lojalnosti: On napisa god. 1804. jednu spomenicu, koju preda ministarstvu
Ivanjskih
poslova u Petrogradu srbski, izpovjednik ruske velike kneginje Aleksandre
Pavlovne.
22
Tamo padne ovo sjeme na plodno tlo. Rusija bijae dotada vodila dva
velika rata s Turcima, 1768.1774. i 1787. 1792. Budui da ne bijae toliko
I zauzeta napoleonskim ratovima, spremae se upravo da zapone svoj trei turski rat
(1806./1812.), pa joj zbog toga jedan mali posluni saveznik bijae dobro doao.
JRusi
dodue ne pomogoe Srbima u veoj mjeri, ali ipak jo toliko, da to bijae veliki
moralni oslonac malenom narodu, koji se teko borio za obstanak i slobodu. U
Petrogradu naoe, da nije najzgodnije ugovarati s nekolicinom buntovnika, pa
|
savjetovahu Srbima, da ustroje privremenu vladu, sinod, kojim upravljahu ruski
|
inovnici po narodnosti Srbi. Tako bijae stvorena polazna toka jednoga
samostalnog ustrojstva i poduzeti prvi upravni koraci za kulturno i gospodarsko
1 podizanje zemlje.
I Rusko-srbski odnosi za trajanja rusko-turskog rata 1806..1812. bijahu u cielosti
prilino slabi. Ali zato bijae za Srbe mnogo vrednije, to Rusija kod sklapanja mira
^
nije zaboravila svoga malenoga pravoslavnog brata. I Srbija bude uvrtena u
bukuretanski mir.
Srbi dobiju papuni oprotaj, bijahu im obeane bolje prilike, osobito neka
autonomija u unutarnjim stvarima, ali tvrave u zemlji, koje bijahu stalni kamen
smutnje izmeu Turaka i Srba, ostadoe u turskim rukama.
Premda to samo po sebi ne bijae bogzna to, ipak zadobie Srbi time ne samo
meunarodno i dravopravno priznanje, nego i jamstvo jedne velevlasti za svoje
zahtjeve.
j
"
Zavrieiak spomenice log ausinjskog dostojanstvenika neobinoje zanimljiv, pa ga zbog loga ovilje navodimo. Po Kal I a y u glasi on ovako:
Misao osnivanja jedne nove slavenosrbske drave lakoje ino pred mojim oima, ini mi se iako konsinom 2a carsku rusku vladaloku kuu i iako
slavnom za sve Slavene da za njeno ostvarenje ne bi trebalo aliti ni tntda ni troka te bi svaki pravi Slaven i gorljivi Itus. koji Je s to/h caru istinski
odan. svim snagama morao prionuti uz njezino osrvarenje. fer se im da je ono mogue upravo uz sadonje okolnosti. Alt oitoje da Kallavmjc znao
svega, io ovaj austrijski dostojanstvenik j/isae u Rusiju. Budui daje to vrlo znaajno, nadoimnjujem po Kisni. Siraimnrovi misli, da bi vi Itusija
u ovakvom nanulu i u lako vjerski srodnoj dravi stvorila prirodnog, bezuvjetno jtouzdanog saveznika, kah'og do danas linhe nije imala. Ova drava,
jireinda bi tzprva Turcima plaala danak, poveavala hi se postepeno izumiranjem turske carevine. 7a vladara osloboene Srbije piedhe
Siranmirovicjednog niskog velikog kneza: a ako to ne bi bilo mogue treba Srbimo dan jednog protestantskog pnnca. no uz uvjet, da njegovi
potomci predu na grkoizionu v/eni. A da srbske zemlje, osloboene otl Turaka ne bi podjmle pod Austriju i poveale njenu vlasi, potrebno bi bilo.
da one dou poil rusko titniivo.
71
I
_ j
Ali ovo posljednje bijae i jedini pozitivni uspjeh bukuretanskog mira, jer se on s
obzirom na Srbiju nikad ne izpuni. Stvari se razvijahu naprotiv sasvim protivno. God.
1813. poduzmu Turci, ocienivi povoljno meunarodni poloaj, ozbiljnu vojnu protiv
Srbije. !
Srbi se ne uzmogoe oprieti. U zemlji bijae sve bezglavo. Karaore ostavi sve
na cjedilu, pobjegne u Austriju, te Srbija dospije ponovno pod neogranienu tursku
o>
vlast. Razumije se samo od sebe, da je usliedio jaki protuudar i da se poloaj Srba u
j
velikoj mjeri pogorao.
Ali narod bijae ve protiv Turske poluio previe uspjeha, bijae odvie dobro
r
~|
upoznao ponosni osjeaj snanog samoodranja i vlastite samopomoi, a da bi sad ,J
prekriio ruke. Jedan od vojvoda iz doba Karaoreva postavi se na elo naroda,
podigne iznova zastavu ustanka i preuzme vodstvo.
j
Milo Obrenovi bijae seljaki sin kao i Karaore, sin Teodora iz Dobrinja, a
-"
nakon rane smrti svog otca stade se preivati po svom pootimu Obrenu. U mladosti
stupi u slubu svog polubrata Milana, koji postade vrhovnim glavarom okruga
j
rudnikog, poekog i uikog, te ga zamjenjivae i u njegovim dunostima voe.
Nakon bratove smrti preuzme on njegov poloaj. A budui da se ne bijae previe
^
izloio, nije morao bjeati iz zemlje nakon nesree god. 1813. Ne bijae tako silovit i
j
nagao kao Karaore, ali ipak mnogo lukaviji od njega. U povoljnom trenutku
prikazivao se kao da poputa i da se pokorava, a pri tome je neodstupno radio na
^
ograniivanju turske vlasti i na osloboenju svog naroda. Vodei kod toga i mnogo
uj
brige o svojoj materialnoj koristi, postade on osnivaem druge srbske dinastije,
dinastije Obrenovia.
God. 1815. zapone Miloev ustanak. On gaje poveo tako spretno i uspjeno, da
je do g. 1816. poluio mnogo uspjeha. S obzirom na meunarodni poloaj i na Rusiju,
inilo se Turcima, da je najbolje, da ne tjeraju mak na konac, te se upuste u
pregovore, koji potrajae nekoliko godina.
Karaore se nalazio u to doba nita ne radei u Austriji. Grki heteristi predobiju
ga za misao zajednikog ustanka kranskih naroda u Turskoj, te on god. 1817. doe
u Srbiju. Razumljivo je, da dolazak Karaorev Milou Obrenoviu ba ne bijae
ugodan. On to javi beogradskom pai. Po njegovoj uputi, a po Miloevu nalogu pade
Karaore, prvi srbski voa od srbske ruke, a Milo poalje njegovu glavu
beogradskom pai u znak svoje pokornosti.
Priredivi sebi na taj nain slobodan put, izabran, bi Milo jo iste godine i
potvren od Porte srbskim knezom. Samo nasljeivanje kneevskog naslova bijae
jo neko vrieme sporno, ali i to se pitanje takoer riei povoljno za Srbe, navodno
time, stoje Milo nekoga kod Porte podmitio. Meutim bijae Srbija opet ukljuena u
rusko-turski privremeni ugovor u Akermanu (1826.),
koji bijae kasnije potvren
ugovorom u Drinopolju (1829.). Time bijahu utvrena naela i obseg srbske
autonomije. Hatierif od 27. rebinlevela 1246, (kolovoza 1830.) donese podrobnu
provedbu mirovnog ugovora, i osnovni potezi kasnije Srbije bijahu gotovi.
(
uji
TI
"
A
.J
_.J
72
Srbija postade autonomnom pokrajinom otomanske carevine, proviena
meunarodnim jamstvom. Budui da su Srbi imali zahvaliti glavne etape
meunarodnog okoritenja u svojini ratnim oslobodilakim podhvatima bezuvjetno
Rusiji, to je Srbija u velikoj mjeri dospjela pod ruski utjecaj, tako da se u stvari moglo
govoriti o ruskom protektoratu.
Srbski ratovi za osloboenje od g.
1804.1817. snano su djelo jednoga malenog
naroda. Mnogi se s pravom uahu, da je siromani seljaki narod bez ikakve
inteligencije i bez znatnije pomoi mogao, upirui se gotovo izkljuivo samo na se,
odolievati tako uspjeno carstvu, koje je nekad osvajalo sviet.
Povjestniari kova jednog Rankea naoe se pobueni, da se pozabave tom
pojavom, koja je Srbima priskrbila mnogo naklonosti, priznanja i povoljnih koristi.
Vei dio drutvovnih, meunarodnih i nutarnjopolitikih momenata tog razdoblja
prikazali su i protumaili uzorno Kallav i Ranke. Ipak u na drugom mjestu ove
knjige nastojati pridodati nekoliko novih gledita.
J0. Pravci razvoja suvremene Srbije
Nije moj zadatak napisati poviest suvremene Srbije. Prikazivanje starijeg vremena
napisao sam u namjeri, da iz njeg izdvojim one momente, koji nam se danas prikazuju
kao razvojno-poviestni temelj dananje politike i drutva Srbije te koji su kao gotov
naslieen zbir doprli iz srbske prolosti u srbsku sadanjost. Pri tome bijae moja
polazna toka, da ba o toj prolosti postoje mnoge krive predobe, a esto i pogrjena
shvaanja, pa sam nastojao da to razjasnim.
S obzirom na najnoviju srbsku poviest ograniit u se na najnudnije, polazei sa
stajalita, daje o tom predmetu znanje prilino razireno.
A moda nije ni najzgodnije srbsku poviest od g. 1830. do 1914. htjeti prikazati u
jednom odlomku. Jer to se razdoblje dieli oito u dva diela, jasno razliitog obiljeja,
u razdoblje do objave nezavisnosti (1 878.) i od toga dogaaja do svjetskog rata.
Prvo razdoblje obiljeeno je nastojanjem, da se razkinu sve niti, koje su zemlju
vezale za otomansku carevinu i da se postigne podpuna nezavisnost. Paljivom
promatrau ne e izbjei, da ovaj razvoj ide neobino brzim tempom i da je srbski
narod radio na ovom zadatku usredotoujui na nj sve svoje sile panje vriednom
dosljednou i uztrajnou. I premda vremenski razmak od 50 godina, koji bijae
potreban, da se taj cilj postigne, nije ba malen, ne treba iz vida izgubiti omjer snaga.
Na jednoj strani bijae silna carevina, a na drugoj osiromaen, propao, malen narod,
koji bez ikakvih novanih i tehnikih sredstava ne mogae osim toga u slubu rada na
osloboenju staviti ni sve svoje narodne snage, nego samo one, koje bijahu u jednoj
veoj, povoljno smjetenoj pokrajini.
Ali ne treba dakako smetnuti s uma, da su nutarnje stanje i razvoj otomanske
carevine kao i idejni pravac ostale Europe neobino poma-
73
...i
J
3
I
gali srbska nastojanja. Otomanska carevina bijae se popela na svoj vrhunac
(
neprestanim ratovanjem, jer rat protiv nevjernika ne bijae samo vjerska zapovied,
nego obiajna dravna uredba u razdoblju uzpona: svakog proljea morao je sultan
^
krenuti u rat i osvojiti bar jednu pokrajinu. Temelji dotadanjeg vojnikog ustrojstva,
j
lenski sustav i janjiari, nalaahu se sad u punom razpadanju, a novo suvremeno
vojniko ustrojstvo po zapadnoeuropskom uzoru jo ne bijae stvoreno. Upravo u ^)
razdoblju srbskih ratova za osloboenje bijae na vrhuncu ta kriza, koje posljedica .J
bijae propadanje carstva. Idejni temelj za obnovu trebalo je tek izvojtiti od
konzervativnog vjerskog uvjerenja. Nekada vojniki silna turska drava bijae sad
gotovo nenaoruana, a osim toga stalno pritiskivana s mnogih strana, poimence od
Rusa. Pod ovim uvjetima bijae i malim vojnikim sredstvima jednoga odlunoga
malenog naroda mogue, da se s uspjehom iztaknu.
\
S druge pak strane nalaae se u biti otomanske carevine vladanje pravovjernih
muslimana nad inovjercima. Sredstvo za osnivanje i odravanje ovih odnosa vladanja
bijae vojnika sila i mo. Zahtjev za vladanjem, osnovan na vjeroizpoviednom
temelju, bijae jo ostao, kad je ve nestalo vojnike sile i snage, koja bijae potrebna,
da se taj zahtjev stvarno odri. A silu, koje
je
stvarno nestajalo, nadomjestili su Turci,
1
koji se puni straha borahu za odravanje svog vladanja, nasiljem i krenjem ljudskih
J
prava inovjeraca. Ova stalna pojava posljednjih 1 50 godina turske poviesti, koja je u
svojim razliitim oblicima postala stalnim izvorom nemira u meunarodnim
^
odnosima, stvorila je u diplomatskom svietu Europe uvjerenje, da Turska naelno nije
^
sposobna za vladanje nad stranim kranskim narodima, pa je Europa, osobito u
poetku 19. stoljea, naelno podupirala pokrete za osloboenje kranskih naroda
turske carevine i prieila, koliko to bijae mogue, da Turska u tom pogledu natrag
stekne poloaj, koji bijae izgubila.
^
Te dvie injenice pomogoe Srbima bitno, da postignu samostalnost, ime ne
mislim umanjiti vriednost njihova djela.
Pod ovim uvjetima radili su Srbi od g. 1830. do. 1878,, da skinu posljednje spone,
koje ih vezahu uz otomansku carevinu, a poradie i na unutarnjem ustrojstvu svoje
mlade drave.
Od neobine vanosti za Srbiju bijae protivnost izmeu Rusije i Austrije. Ove
dvie drave otimahu se o prevlast na Balkanu. Budui da Srbija kraj Rumunjske
bijae najznatniji element na Balkanu, potrudie se obje drave, da zadobiju u Srbiji
to vie utjecaja. Kao to vidjesmo, Rusija bijae u tom pogledu u mnogo boljem
poloaju, jer ne bijae toliko zaokupljena napoleonskim ratovima i jer je svoju
napadaku politiku prema Turskoj znala bolje izkoristiti na korist Srbije. Kad su
izmeu Srbije i Turske prestali neprestani ratni zapleti, nastojala je Monarhija, da
diplomatskim podupiranjem stekne u Srba sklonosti i utjecaja. Mislim, da treba
ustanoviti, da sav taj liepi trud bijae uzaludan. Nikada Austrija nije u Srbiji mogla
stei sklonosti! tovie, protivno od toga! Treba utvrditi, da su obje dinastije, koje se
izmjenjivahu, redovito bile zbacivane s priestolja, kad su pokuavale, da kroz dulje
vrieme budu austrofilske. Tako se god. 1858. Aleksandar Karaorevi mo-
J
74
rao zahvaliti najvie iz tog razloga; austrofilstvo bijae dobrim dielom i razlogom
propasti Obrenovia u svibnja g. 1903. Ova nas pojava mora tim vie zauditi, stoje
bila Srbija geografski i politiko-gospodarstveno bezuvjetno upuena na Austro-
ugarsku. S tom pojavom pozabavit u se jo kritiki na drugom mjestu ove knjige.
Pod utjecajem tih momenata zbivao se razvoj Srbije od g.
1830.
1878. Poto su
prilino poznati, nije potrebno prikazivati pojedine politike dogaaje, koji obiljeuju
odpadanje Srbije od turske carevine.
Ovdje u samo zabiljeiti, da se proglaenje srbske nezavisnosti god. 1878.
pojavljuje opet kao sastavni dio jednoga rusko-turskoga mirovnog ugovora:
sanstefanskog mira. Na toj okolnosti nita ne mienja injenica, daje sanstefanski
mirovni ugovor berlinskim kongresom bitno skraen, ali za Srbiju bitno poboljan u
onom dielu koji se nje tie. To je dokaz, daje takmienje velesila bilo samo od koristi
Srbima. Ali u duu srbskog naroda ta injenica nije prodrla; on je ostao uvjeren, da
svoje podpuno osloboenje ima zahvaliti samo svome monome sjevernom roaku.
Na drugo razdoblje, t. j. od g. 1878. do g. 1914., osvrnut u se samo s nekoliko
kritikih napomena.
a) U predhodnim redcima ve sam utvrdio, da je samo povoljni meunarodni
poloaj omoguio Srbima, da pribave meunarodnu potvrdu uspjehu, to ga
izvojevae vlastitom snagom. Na taj se nain narod navikao da oekuje plodove svoje
politike od meunarodne politike. Daljnja posljedica te injenice bijae, daje srbski
narod posveivao meunarodnoj politici mnogo vie panje, nego bi to trebalo
oekivati od tako malenog naroda, koji se nalazi na razmjerno jo niskom kulturnom
stupnju. Time se moe razjasniti, daje srbski narod, koji je od prirode nadaren, dao
itav niz nerazmjerno sposobnih diplomata, koji su znali probitke svoje domovine
dobro i uspjeno zastupati, premda im osobna naobrazba ne bijae osobita. Ne smije
se pregledati injenica, da se Srbija znade neobino dobro diplomatski zastupati i da
zapravo vri utjecaj, koji znatno prelazi njezinu stvarnu veliinu i njezinu unutarnju
vriednost.
b) Uzporedo s nastojanjem oko zadobivanja podpune samostalnosti, nastojahu
Srbi takoer da svoju zemlju gospodarski oslobode i podignu. Ta se nastojanja
udvostruie, kad je koncem 19. stoljea zemlja dola u poloaj, koji ne bijae ba
povoljan za dravne financije. I uspjeh ne izosta: Srbija se podigne gospodarski
uzprkos nesreenim unutarnjim politikim prilikama. Koliko god to bilo neugodno
Austriji, treba ipak istini za volju priznati, da je prosjena gospodarska razina bila u
Srbiji via od razine u junoslavenskim pokrajinama Monarhije. Nema tamo dodue
veleobrta i iztaknutih gospodarstava, ali je poljodjelstvo, trgovina i prosjeno
blagostanje vee, nego u ikojoj drugoj junoslavenskoj zemlji Monarhije. Mislim, da
to moram utvrditi, jer emo se s ovom injenicom sresti kasnije kao s vanim
politikim inbenikom, te emo se morati njome poblie pozabaviti.
75
Kao neobino zanimljivo treba iztaknuti, da Srbija nije postigla svoj gospodarski
procvat prislanjajui se na Austriju, koja je njezino prirodno podruje za razmjenu
robe, nego uzporedo s gospodarskim podizanjem Srbije ide sve neprijateljskiji i
napetiji gospodarski odnos prema Monarhiji. Ovo spominjem kao panje vriednu
injenicu uz ve prije spomenuto neprijateljstvo na politikom i gospodarskom
podruju.
c) Ratnim i diplomatskim uspjesima protiv Turaka pojaana sviest Srba u
kraljevini (prije balkanskih ratova) stala je traiti oblik i izivljavanje. Kraljevina
Srbija poela se smatrati narodnim sreditem, premda je, ako se poviestno promatra,
od narodnog sredita najudaljenija pokrajina, koje stanovnici po svome mjestu
podrietla veinom nisu ni Srbi. Posljedica toga osjeanja bijae, da se zanimanje za
Srbe probudilo i izvan politike granice kraljevine i da se poelo u podruje politikih
slaganja uzimati srbska i pravoslavna naselja, koja se bijahu u tursko doba seljenja
pomakla daleko prema sjeveru i sjeverozapadu, a koja podpadahu pod srbsko-
pravoslavnu crkvenu organizaciju.
Opazie, da bi silno dobili na politikoj snazi i moi, kad bi se sjedinile snage svih
srbsko-pravoslavnih elemenata pa i onih izvan Srbije. Zbog toga pozvae u pomo
narodnostna naela, ukoliko bijahu vana kod stvaranja drava; osobito prouavahu i
kopirahu poviest ujedinjenja Italije, mieahu narodne tenje s nastojanjem oko
proirenja srbskog pravoslavlja i poee se smatrati Piemontom budue Jugoslavije,
koja je u svojoj sri imala biti samo Velikom Srbijom. Ovaj razvoj, koji je
nadovezivao na nekadanju veliinu Duanova carstva, naiao je u itavom narodu na
podpuno razumievanje i plodno tlo, pa tako postade nastojanje, da se okolni
pravoslavni elementi oslobode strane vlasti i ujedine s nacionalnim sreditem, malo
pomalo sve vie milju vodilicom srbske unutarnje i vanjske politike, a napose nakon
balkanskih ratova, kad su vojniki i diplomatski uspjesi sasvim nerazmjerno i
neumjereno podigli srbsku samosviest.
d) Tamne pojave u srbskoj poviesti, koje sam prije napomenuo, a koje je Kallay
tako izvrstno prikazao, valja spoznati i zabiljeiti i u ovom razdoblju. I danas igra u
srbskom dravnom ivotu hinba i okrutnost znatnu ulogu, tako da ukupna slika o
ivotu ovog naroda daje mnogo tamniji dojam nego kod okolnih naroda. U tome
prevlauje zakon ustrajnosti poviestnih pojava, koji ne smijemo izgubiti iz vida kod
naih razmatranja o balkanskoj poviesti. Razlozima ove pojave pozabavit emo se jo
i na drugom mjestu ove knjige.
Razmotrili smo ukratko poviest postanka Srba: ovako stupaju oni u najnovije
razdoblje poviesti koje se dalje razvijalo u svjetskom ratu.
76
ETVRTI DIO
BOSNA I STVARANJE BOSANSKE DRAVE
1. Bosna kao politiki, zemljopisni i socioloki problem
JNe bi bilo sasvim na odmet i bez zanimanja, da se sad ukratko prikae i trea
poviest junih Slavena, bugarska. Ali ovo prikazivanje povealo bi jo i vie obseg
ovog djela, koje je ve i onako preobseno. Zbog toga u se toga odrei, tim vie, to
potanje prikazivanje bugarske poviesti s naeg stanovita, t. j. sa stanovita najbliih
probitaka Austro-ugarske monarhije, nije ba potrebno. Onoliko, koliko je, od toga
potrebno za prosuivanje ukupnog junoslavenskog problema, mjestimice sam ve
umetnuo u moje dosadanje razlaganje, a ako se pokae potreba, umetnut e se i na
drugim mjestima.
Tim vie treba posvetiti pozornost jednom drugom pitanju, pitanju Bosne i
Hercegovine. Neka mi je ovdje doputeno spomenuli, da u ubudue ove dvie
pokrajine zvati skupnim imenom Bosna i dvostruko ime upotrebljavati samo onda, kad
to budu zahtievale izvanredne okolnosti.
Blie promatranje ovih zemalja nije potrebno samo zbog toga to je Bosna
posljednjih 40 godina postala sreditem junoslavenskog pitanja u Monarhiji, nego i
zbog injenice, koja se ne moe porei, da bosansko pitanje ve pol vieka sve vie
zaposluje austrougarsku vanjsku politiku, da je u posljednje vrieme ta vanjska politika
njime upravo proeta i da ono odtada snano, a naalost i nesretno djeluje i na nau
itavu unutarnju politiku.
Koliko god je to pitanje vano, treba ipak utvrditi, da je poviest Bosne najmanje
poznati dio poviesti junih Slavena, i da prema tome vlada esto zbrka i u
najtemeljnijim pojmovima. Poto se ova zbrka izkoriuje uviek samo na tetu
Monarhije, pokuat u ovo pitanje razjasniti.
Moje stanovite prema bosanskom, pitanju razloit u sasvim jasno. Ve preko 40
godina pati Monarhija od toga, to Srbi pruaju prodrljivo svoje ruke na Bosnu. I ovaj
rat nastao je zapravo zbog toga njihova nastojanja. Jedino opravdanje ovog zahtjeva je
t. zv. naelo narodnosti. Ostavljam po strani pitanje, koliko je to naelo samo po sebi
opravdano i koliko se njime mogu opravdati prohtjevi za tuim posjedom. Nas zanima
vie pitanje, jesu li Bosna i Hercegovina zaista srbske zemlje. Kroz itavo dugako
doba, to je Monarhija prepatila, nije se nitko naao, tko bi se s tim neobino vanim
pitanjem poblie pozabavio i nastojao izbliza osvietliti taj problem na temelju
poviestnih i-
77
,J
i
njenica. Usudit u se prii tom tekom pitanju i dokazat u, da Srbi nemaju nikakva
prava na Bosnu i Hercegovinu ak ni onda, kad bismo u cielosti usvojili t. zv. naelo
narodnosti. Bosna ne bijae nikada srbski narodni posjed, ona to ni danas nije, a pitanje
^
je budunosti, hoe li to ikada biti. \
Polazei s toga gledita pristupit emo ovom problemu.
Ali ve u uvodu treba istaknuti odmah jedan moment, koji silno oteava spoznaju o O
Bosni. To je injenica, daje zemljopisni pojam Bosna, s obzirom na njegov obseg, j
tokom stoljea bio vrlo promjenljiv. Podruje, to ga danas obino nazivamo Bosnom,
ne slae se nikako sa sredovjenom Bosnom. Dananja Bosna je u stvari zemljitni
pojam, koji se izkristalizirao tokom turskog vladanja od g.1463.1878, i koji na vie
mjesta prelazi preko podruja nekadanje Bosne.
Od godine 1699. (karlovaki mir) pa do godine 1878., dakle kroz ne mnogo manje
(
od 200 godina, ostale su granice Venecije i Austrije s jedne strane, a Turske s druge
strane, gotovo nepromienjene, ako izuzmemo jednu kratku promjenu pod konac 18. st.
Unutar ovih granica prema europskom zapadu ustalila se jedna turska upravna jedinica,
koja kasnije postade podlogom lanka XXV. berlinskog ugovora i stvori novu jedinicu,
koja je stupila u trajnu vezu s Monarhijom i predstavlja dananju Bosnu i Hercegovinu,
U ovoj tvorevini nalaze se podruja, koja su u predtursko doba prela prilino
razliitu poviestno-politiku sudbinu i koja se uobe ne mogu jednolino prikazivati.
Ne mogu i ne u se uputati u smetene pojedinosti bosanskog poviestnog nazivlja,
te u dananju Bosnu i Hercegovinu podieliti samo u one najvanije skupine, koje su
jednolinog politiko-poviestnog obiljeja.
Te su skupine:
1. Sjeverozapadni i zapadni dio, koji si moemo predstaviti, ako od Save sliedimo
tok Vrbasa do Bugojna, a zatim povuemo od Bugojna do Metkovia pravac. Ovi
krajevi pripadahu hrvatskom dravnom podruju od 12. stoljea sve do turskog
osvojenja i nose u svom sjevernom dielu jo i danas naziv Turska Hrvatska.
2. Sjevemobosansku ravnicu, kojoj moemo odrediti granice, ako od Jajca
povuemo pravac na Zvornik. Podruje, koje lei izmeu Save i tog pravca, predstavlja
nam banovine Soli, Srebrnik, Usoru, a kasnije i Jajce. Ovi krajevi izprva pripadahu
banovini Hrvatskoj (Posavskoj Hrvatskoj), a kasnije i ugarskoj Hrvatskoj, a padoe
samo privremeno pod pravu Bosnu.
3. Dananja Hercegovina, koja odgovara nekadanjim podrujima Huma i
Travunje i koja je zbog svojih geolokih, klimatskih i gospodarskih posebnih prilika
ponajvie ila vlastitim putovima, doivljavala je i svoju posebnu sudbinu.
4. Dosele jo nespomenuti dio Bosne, predstavlja pravu sredovjenu Bosnu
(Bossona, Bossina, Wossen), koja se po jednoj zapadnoj, uz rieku Rajnu poloenoj
pokrajini zove i Rama. Ona predstavlja pravo
'1
i
, i
78
sredite kasnije samostalne dravne tvorbe, koja je prema politikim prilikama
privlaila okolne dielove dananje Bosne i Hercegovine, a kadto i dielove ostalih
hrvatskih i srbskih zemalja. Kad god dakle govorimo o srednjovjekovnoj Bosni,
razumievamo ovu posljednju (pod 4. spomenutu) Bosnu (a ne u dananjem obsegu).
Utvrdivi na taj nain ovu zemljopisnu podjelu, bez koje ne moemo shvatiti
problem Bosne, prelazimo k najvanijem pitanju, kako treba definirati nacionalnu
pripadnost Bosne.
S ovim pitanjem moramo se tim vie pozabaviti, to se ini, daje Bosna iznimka od
pravila, koje sam postavio, da su junoslavenski narodi samo posljedica politiko-
dravne tvorbe. Postojala je samostalna bosanska drava, to je poviestna injenica. A
ipak nikad nije bilo bosanskog naroda, niti e ga ikada biti. Ovdje susreemo dakle
jedan socioloki problem, koji moramo bezuvjetno rieiti, ako ne emo, da nam itava
sazidana zgrada opasno ne napukne. Bez razjanjenja ove iznimke od pravila, itav
nam bosanski problem mora ostati nejasan i nerazumljiv.
Osim toga pripisujem najsudbonosnije posljedice pomanjkanju jasne spoznaje u
bosanskom pitanju. Tvrdim, da je pomanjkanje vrstog i zbijenog, na jasnoj spoznaji
istine osnovanog stanovita u pitanju nacionalne pripadnosti Bosne, jedan od glavnih
razloga, to politika Monarhije u toj zemlji nije nikako uspievala u tolikoj mjeri,
uzprkos stvarnim rezultatima, da bosansko pitanje ne postane ve nekoliko godina
Ahilovom petom austrougarske politike i da je to pitanje konano moralo postati
polaznom tokom svjetskog rata.
2. Bosna kao nacionalni problem
Traimo li u poviestnoj knjievnosti obavjetenja o narodnoj pripadnosti Bosne, ne
emo u tom pravcu nai jasnoe. To nas mora tim vie zauditi, to je knjievnost o
Bosni razmjerno bogata i see mnogo dalje unatrag nego historiografija veine
junoslavenskih zemalja.
Ve godine 1787. izae u Beu Politika poviest kraljevine Bosne i Rame od
Maksimiliana imeka, djelo za ono doba dobro i razmjerno kritino. O nacionalnoj
pripadnosti Bosne izrazuje se imek nejasno. On veli: Srbi, koji su grkom piscu
poznati, jer bijahu najmoniji, naselili su navodno itavu Bosnu.' Ali ima i Hrvata,
osobito u donjoj Bosni, izmeu Une i Vrbasa. A navodno nas poviest ui, da su Hrvati i
na jugu Bosne bili vrlo jaki i da su osnovali i Crvenu Hrvatsku.<r
Ali kad je koncem 18. i poetkom 19. stoljea zapoeo srbski pokret za
osloboenjem, a s njime zajedno i smutnje u Bosni i Hercegovini, zapoee poviest
Bosne i Hercegovine prikazivati sve vie zajedniki s povieu Srbije. Tako poimence
Srbin Jovan Raji, Hrvat Franjo Pejaevi Virovitiki i njemako-maarski
povjestniar Johann Christian v. Engel. A kada je onda kapacitet svjetskog glasa
Leopold v. Ranke napisao svoje djelo Srbija i Turska u 1 9. stoljeu, i u to
'
III /., sir. 6.
-
Hl. I., sir. 7. i 8.
'
Isiori/ct raznih slavenskih norodov, na/pae Bofgar, Horvuiov i Serbov, ~lr
Ud., Wien. 17'j-i.
*
Historici Serviae, se u colI oqmaXIII. de slala regnt ct religionts Semite, Colocae, I78'J.
>
Geschtchte Bosmens bis zum Zeifctll des Konigretchs, Leipztg, ItfX5.
79
6
JI1.-2.
7
ili L.str. 21.
H
IV.- 25., sir. 96. (IV. 25,).
9
IV. -3., sir, 43.
10
VII -29.
"
VII. 33.
ni
. j
1
djelo uvrstio i lanak o Bosni te izrazio miljenje, da Bosnu smatra srbskom zemljom,
6
bijae sasvim naravna posljedica, da si to miljenje nije prokrilo put samo u
Njemakoj, nego i u itavoj Europi. I izvrstno djelo Kallavevo zastupa to isto
miljenje. Istoga miljenja je i Helfert u svojoj poviesti Bosne. U svom prijanjem djelu
Bosnisches zove on bosanske muslimane izravno potureni Srbi,
8
Kad se nakon okupacije Bosne pokazala potreba jedne suvremene poviesti Bosne,
napisa Hrvat Klai jedno dobro, s hrvatskog na njemaki prevedeno poviestno djelo,
9
ali se ne mogae osloboditi shvaanja, koje je obenito vladalo, te oznai Bosnu
hrvatsko-srbskim graninim podrujem.
"1
Tek u novije doba pojavie se pojedinano glasovi, koji Bosnu oznaie hrvatskom
J
zemljom. Tako poimence mnogo zapaena knjiga dra Petriniensisa (prof. Milobara):
Bosna i hrvatsko dravno pravo (na njemakom), u kojoj se dokazuje, da je Bosna i
hrvatska zemlja.
Tome nasuprot izdano je sa srbske strane za vrieme aneksione krize itavo mnotvo
r
^
svezcia i politikih spisa, kojii svi prikazuju na strastven nain Bosnu kao zemlju, koja
j
oduviek bijae srbska, a od kojih spominjemo dra Vladana orevia: Srbsko
pitanje i prof. Jovana Cvijia: Aneksija Bosne i Hercegovine i srbski problem.
1 '
^
U svemu tome nema jasnoe, premda communis opinio doctorum naginje vie na
j
srbsku stranu, te se smatra, da je Bosna ipak srbska zemlja. Ali budui da je uzprkos
tome pitanje ostalo tamno, ira javnost, novinstvo i praktina politika pomogoe si
]
polovinim rjeenjem. Kad su poetkom 20. st. nastojanja oko ujedinjenja Hrvata i U
Srba urodila pojmom srbohrvatstva, prihvatie taj novi pojam, koji bijae zgodan, da
izpuni prazninu nejasnih etnikih odnosa u Bosni. Najrazirenije postade miljenje, da
]
su Bosna i Hercegovina srbskohrvatske zemlje, emu je dopriniela i okolnost, da je
" J
bosansko-hercegovaka zemaljska vlada slubeno nazivala srbskohrvatskim jezikom ._,
narjeje, koje se govori u Bosni.
|
Ali ve sam jednom iztaknuo, da se plaim, pojmova Srbohrvat. srbsko-hrvatski
jezik, i da, nesklon svim polovinostima, priznajem samo Hrvate i Srbe. -^
Zbog toga smatram svojom dunou, da tono ustanovim, jesu li Bosna i
Hercegovina hrvatske ili srbske semlje, odnosno u kakvom se odnoaju nalaze ta dva
naroda u tim zemljama.
Tvrdim dakle, da Bosna poevi od 8. st, bijae hrvatskom zemljom, da je to do
danas ostala i da e tek budunost odluiti, hoe li moda postati srbskom.
Podpuno sam sviestan tekoe, to u pobijati shvaanja, koja izgledaju posveena
ugledima jednog Engela, Rankea i Kallava, i to tim vie, to njihove radnje, koje se
dre u strogo poviestno-znanstvenom obliku, moram ovdje pobijati u kraem, vae
politiko-znanstvenom obliku. Ali i ovaj teki zadatak preuzimam u osvjedoenju, da
sluim samo istini i dobroj stvari, i uvjeren sam, da e mi kasnije znanost i budui
politiki razvoj bezuvjetno morati dati pravo.
j
_j
80
3. Bosna je hrvatska zemlja
Kada odreujemo etniku pripadnost Bosne, treba nam poeti s njenim
naseljivanjem.
Uzronik itave pometnje u ovom predmetu je Konstantin Porfirogenet, carski
povjestniar, koga poznati bizantolog Gfrorer ne naziva sasvim krivo jadnim
mazalom. Njegovu pristranost, nepouzdanost i politiki namjerno pisanje utvrdili su
ve mnogi znanstveno, a poimence Raki s obzirom na hrvatsku poviest.
Uostalom djelo De administrando imperio, u kome se nalazi to prikazivanje
naseljenja, politiki je tendenciozno, pisano ad usum delphini, te Raki utvruje, da se
po osnovi u uvodu moe razdieliti na etiri diela: U prvom dielu (poglavlje 1..

12.)
pokazuje nam pisac, koji su narodi opasni po carstvo i kako ih se moe drati na uzdi s
pomou drugih naroda, u drugom dielu (poglavlje 13.)
pokazuje nam, kako se njihovi
zahtjevi mogu zaobii i izigrati, u treem dielu (poglavlje 14.

46.)
govori o
podrietlu, obiajima i ureajima ovih naroda, o njihovu odnosu prema Bizantskom
carstvu i meusobno, a konano u etvrtom dielu (poglavlje 47.

53.) bavi se
dogaajima i promjenama na dvoru i u carevini.
Zbog toga oekujem, da e se smatrati opravdanim i uvidjeti, da ne moemo primiti
ovu poviest o naseljenju, jer je sasvim tendenciozna na tetu Hrvata i na korist Bizantu
sklonih Srba, a osobito je lana s obzirom na Bosnu.
1
.
Nije nam teko u srednjovjekovnoj grkoj knjievnosti nai dokaza za obaranje
Porfirogeneta. Joannes Kinnamos, jedan od bizantskih dostojanstvenika Manuela
Komnena pie (Lib. III. p. 104 ed. Bonn):
'Eon c> ij BooOva ov ry/ Zspfiicov dpxiovnav\{/ xo.i amr\ eiKovoa, d/J. eOvoc; iia
napa. ravrn xai Ccbv xai dpxopevov",
a to hrvatski znai: Bosna nije podlona srbskom velikom upanu, u njoj ivi i
vlada jedan drugi nezavisni narod. Taj drugi narod ne treba nam dugo traiti. Poto
to nisu Srbi, mogu da budu jedino Hrvati. Ovo nam je svjedoanstvo tim vrednije to se
Bizant, kako sam ve spomenuo, upravo u doba Manuela Komnena jako bavio srbskim
poslovima i bio Srbima naklonjen, tako da se s bizantske strane nikako ne treba bojati
jednog suda, koji bi prema Srbima bio nepravedan.
2. Zadubemo li se u stare izvore, primietit emo, da je i tamo ovo pitanje
mjestimice zbrkano, ali da se sve vie iztiu Hrvati i sve vie stupaju u pozadinu Srbi,
to vie poemo natrag. Ne u itaoce zamarati suvinim teretom izvora, te u se jo
samo ukratko pozvati na Cedrena, koji potvruje, da Hrvati granie s Bugarima, a tu
granicu traiti nam je na sjeveru, poglavito u dananjoj kraljevini Srbiji; pozvat u se
jo i na Flavija Blonda, koji Bosnu oznauje pokrajinom kraljevine Hrvatske i na
biljeku u registru samostana sv. Petra kod Solina u Dalmaciji, po kojoj je Bosna
cjelovit sastavni dio Hrvatske, te se bosanski ban oznauje izbornim knezom kod
biranja hrvatskoga
17
IV. 32., str. 157, do 159.
''
IV 32., str. 162.
14
Decacfis 11. , knjiga 2., lidil. Basileae, sir. 179.
8]
'5
IV.25., sir. 28.
16
E, Diimmler, Oberdie aliesie Geschichle der Slawen m Dalmatien (O najstarijoj poviesii Slavenu u Dalmaciji)
Sitzimgsberichte der philos. tv.stor, Classc der kuis. Akademie der Wissemchafien in IVien, XX, $v. 1856,, s/r. 3/3.
i 374.
17
VII- -18.,.sir. 12.
82
/
1
1
kralja, a ovu injenicu spominje i Helfert;
15
pozvat u se jo na opetovane mletake
izvjetaje, koji glase appertenendo la Bossina a la Croazia i t. d. Sve nam to mora
znatno uzdrmati vjeru u Porfirogenetovu poviest naseljenja, jer je teko shvatiti, da bi
zemlja naseljena Srbima stalno bila u vezi s Hrvatskom, a ne sa Srbijom.
3. Nisam ja uostalom jedini, koji pobijam Porfirogenetovu poviest o naseljenju. To
su uinile ve i poviestne veliine kao Krause i ugledni austrijski povjestniar Ernest
^
Diimmler
16
koji meu ostalim veli: AH jedva e nam dostajati da razjasnimo onu ranu
j
vojniku snagu Hrvata, ako uzmemo ue Vrbasa u Savu kao krajnju sjeveroiztonu
granicu stare Hrvatske, nego izgleda da je potrebno i Bosnu, smatrati izvorno ne kao ^1
srbsko podruje, nego kao nekadanji hrvatski posjed. Ovo se podpuno slae s naim ,J
tvrenjem, da su Bugari u 10. st. bez ikakvog odpora pregazili Srbe, dok su ih Hrvati
dva puta osjetljivo porazili: prvi puta pod njihovim vojskovoom Alogoboturom, a
drugi puta pod samim njihovim monim carem Simeunom. Odatle se jasno vidi, da su
Hrvati izprva morali biti brojniji i razireniji narod od Srba, premda nas potovani
Porfirogenet eli uvjeriti o protivnom.
4. Ne u moje itaoce zaokupljati uenim raspravljanjem. Svoju u tvrdnju radije
podkriepiti u neku ruku zornom geografsko-politikoru obukom. Prilazem maleni
zemljovid trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
To su neosporno hrvatske zemlje, jer jo danas ine Hrvati u Hrvatskoj i Slavoniji
62,5%
17
, a Srbi 24,6%, a u Dalmaciji ak Hrvati 82,5%, a Srbi 16,3% prema popisu od
godine 1910.
Treba samo pogledati crno oznaene hrvatske zemlje i Bosnu, koja je ostala bielom.
Kako si moemo zamisliti, daje u jednoj zemlji oblika izpruenog estara nastao jedan
narod, a u zemlji, koja se nalazi unutar tog estara, da je prebivao jedan drugi narod?
Nije potrebna osobita mo spoznaje, da se uvidi, da je postojanje hrvatskog naroda u
Trojednoj kraljevini

a to je injenica, koju nam oigledno dokazuju poznata
vojnika djela Hrvata u tekim borbama svjetskoga rata

i u Bosni izprva morala biti

narodotvorna sila. Postanje jednog naroda na podruju Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
naprosto je geopolitiki i antropoloki nemogue, ako se tom podruju ne doda i
Bosna. Razvoj je mogao usliediti samo na nain, kako sam ve prikazao, da su se
Hrvati iz svog prvotnog sredita, koje se prostiralo do Vrbasa, tokom prvih dvaju
stoljea proirili koliko prema jugu i sjeveru, toliko i prema iztoku, i tu zemlju -
]
postupno naselili, preslojili, njome zavladali, tamonje slavenske i neslavenske
elemente asimilirali i tako zapoeli stvaranje jednog hrvatskog naroda.
^
Jednako kao po svom naseljenju tako je i politiki Bosna hrvatska zemlja. To sliedi -J
ve iz razmatranja, do kojih je morao doi svatko, tko samostalno misli, kad promatra
priloeni zemljopisni nacrt. Ako su dananje zemlje Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
nekada pripadale hrvatskoj dravi, onda joj je nudno pripadala i Bosna. Jer kao to je
nemogue stvoriti jedan narod, tako je nemogue stvoriti ijednu dravu .
1
J
_ J
83
.. i
'*
Mnogo mzprave bijae o etimologiji riei ban*. Jedno miljenje, koje je prilino razireno, izvodije od avarske
riei bujan. Ja nisam toga miljenja i dovodim rie ban u vezu s ekom i poljskom rieju pan - gospodin, pa
nalazim u tome rie iz starog arijskogjezinog blaga. Ustaroperzijskom jeziku nalazi se rie merzubun
--
Murkgraf, marchio.
"
17/ 32.. str. 486.
2
"
IV 4.. str. 82. i shedee.
"'
Kuku/jevi Codes dtplom, croat. I/., p. 8.
J
Izporedi takoer: Autem Pannomae rex . .. possedit omnes regni parles Bosna, Crovaliam, Dalmatiam.
Naivnom 1 1, d,: Schwandtner, Scriptores Rerum Hungaricarum, Lipsiae, ]748., Tomo IH., str. 523. i 524.
84
_J
^j
u zemlji tako nemogueg oblika, kakvog su spomenute dananje tri hrvatske zemlje. i
Ali i osim toga posebno udokazivati pripadnost Bosne hrvatskoj dravi.
1. Da je Bosna bila sastavni dio hrvatske drave, najbolje dokazuje politiko
^
ustrojstvo i kasniji razvoj zemlje u samostalnu dravu. Od svog ulazka u poviest do
proglaenja kraljevinom stoji na elu Bosne ban.
18
Banska ast je izkljuivo hrvatska
ustanova, koja se u banu Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ouvala do danas. Kasnije, u
^
doba dravne zajednice Hrvata i Maara, prela je banska ast i u maarsko dravno
J
pravo, te je imala znaenje namjestnitva u junoslavenskim pokrajinama, kao to to
jo danas dokazuje Banat u junoj Maarskoj i poviestne banovine Macso, Szorenvi i 1
druge. Srbi ne znaju za ustanovu bana. U njih bijae samo upana i velikih upana, iz
kojih je proizalo i srbsko kraljevstvo. Nigdje u srbskoj poviesti ne nailazimo na
bansku ast, nego samo u hrvatskoj. Odatle je jasno, daje zemlja, u kojoj se ustrojstvo
drave razvilo iz ustanove bana, morala etniki i dravno pripadati Hrvatima.
2. Bosanski ban bijae po hrvatskom dravnom pravu hrvatski stjegonoa i hrvatski
^
izborni knez, i to prvi izborni knez u hrvatskoj dravi. Upuujem na ve prije
j
spomenutu viest samostana kod Solina.
19
3. Ugarska je stekla Bosnu uno actu s Hrvatskom kao sastavni dio hrvatske
n
drave.
20
Ovo je injenica, koju Maari ne priznavaju, jer svoje pretenzije osnivaju na
J
nekom vojnikom osvajanju Bosne.
Ali razlozi, kojima Maari podkrepljuju svoju tvrdnju, ne mogu me uvjeriti, pa
H
moram i nadalje zastupati uvjerenje, koje sam stekao.
^>
Maarska poviest poinje odnose Maarske prema Bosni obino od Bele III.
Sliepog (1 135.). Ali se ne moe mimoii, da postoji izprava iz godine 1 103., koja glasi:
In nomine domini Jesu Christi. Anno ab incarnatione Christi MCIII, die XV junii
uV
Colomanus dei gratia Hungarie, Dalmatie, Chroatie, Rameque Rex.
2i
Pa tko sad misli,
r1
,
daje puki sluaj, to se godinu dana nakon krievakih Pacta conventa, kojim su Hrvati i
Kolomana priznali svojim zakonitim kraljem, Bosna spominje u naslovu ugarskih
kraljeva, zacielo je na krivome putu. Jer to je silan dokaz, da je Koloman zajedno s
i
krunom, kojom bijae okrunjen u Biogradu na Moru, stekao i pravo na Bosnu. To
vriedi ak i za sluaj, da je navedena izprava krivotvorena, kao to to tvrde neki
povjestniari. Ali u tome sluaju nije krivotvoritelj, koji mora da je dobro poznavao
prilike, uzeo pukim sluajem godinu 1103., za poetak ugarsko-bosanskih odnosa,
nego je htio izraziti, da je Ugarska zajedno stekla Hrvatsku i Bosnu. A on je svakako
morao imati bolji pregled o stvarnim prilikama, nego to ga mi danas imamo." Kad
bismo pak poetak tih odnosa stavili tek od vremena Bele Sliepog, mogli bismo ve iz
osobina tog slabog i sliepog kralja zakljuiti, da je uzimanje bosanskog naslova vie
politika posljedica stjecanja Hrvatske, i da stvarno znaci izticanje prava, nego stvaran
posjed. Ovu stvar treba prosuivati ovako tim vie, to nam se ne spominju nikakvi
dovoljni dokazi, daje Koloman oruanom rukom zauzeo Bosnu, a tako velika podruja
}
kao Stoje Bosna, ne stjeu se bez veih naprezanja, to mogu posvjedoiti Austrijanci i
Maari iz godine 1878. i Srbi iz godine 1914.. a takoer je mnogo tee ovo podruje
osvojiti, nego zadrati.
Iz svega proizlazi: Bosna je od naseljenja Slavena pa sve do 12. st. hrvatska zemlja.
Sjeverozapadni dielovi dananje Bosne bijahu ak odmah iz poetka sredite hrvatskog
naseljivanja. Ostali dielovi, naseljeni bezimenim slavenskim plemenima i ostatcima
predslavenskog ivlja, bijahu preslojeni Hrvatima tokom sliedea tri do etiri stoljea.
Hrvati uredie dravno ustrojstvo i sfjojie ih trajno i organski s hrvatskom dravom.
Prolazno srbsko osvajanje za vrieme Caslava trajalo je prekratko, a da bi moglo togod
promieniti tim vie, to ne bijae ni isto srbsko.
Meutim ostaje injenicom, da su Srbi danas u Bosni najjai narodni i
vjeroizpoviedni element, da sainjavaju odprilike 43% od sveg puanstva i da su
nacionalno najsvjestniji, a te narodne sviesti nema ni izdaleka u tolikoj mjeri kod
katolikih Hrvata, kojih ima do 20%, a pogotovo ne kod muslimana, kojih ima do 33%,
a nemaju jo izgraene narodne sviesti. Kod muslimanske inteligencije pokazuju se
poetci nekog narodnog osjeaja, ali su oni podieljeni, jer jedan dio naginje Hrvatima,
a drugi Srbima, premda treba priznati, da preteni dio muslimana simpatizira s
Hrvatima. Pa kako je mogue razjasniti ove pojave, koje su sasvim protivne naoj
tvrdnji, da su Bosna i Hercegovina hrvatske zemlje? Priznajem, da dosele nigdje nisam
naao podpuno razjanjenje postanka dananjih etnikih prilika u Bosni i Hercegovini i
da je u nizu junoslavenskih problema najtee rieiti bosanski problem. Jedino tono
poznavanje ljudi i krajeva omoguilo mi je, da rieim i ovo pitanje, pa rado priznajem,
da mi je tek podpuno razumievanje Bosne omoguilo razumjeti problem junih Slavena
u cielosti.
Sva, pa i najvrednija djela iz poviesti previdjela su podpunoma ulogu, to ju je u
bosanskoj poviesti odigrala krivovjerna bogumilska sekta.
Tko pozna samo priblino Bosnu i Hercegovinu, te je iz gradova dospio i na sela,
morao je zacielo primietiti na uzvisinama itave redove ogromnog dugoljastog
etverouglastog kamenja, pokadto krovastog oblika. Ako se je za tu pojavu zanimao
poblie, mogao je uti, da su to t. zv. bogumilski grobovi, jedini ostatci nekada vrlo
jake sekte bogumila.
Pa kao to su ti bogumilski grobovi znaajni za bosanski krajobraz, tako je i
bogumilska sekta postala obiljejem bosanske poviesti i najjaim inbenikom, koji joj
je odreivao put. Prije no to zaemo u posebnu bosansku poviest, moramo se zbog
toga najprije ukratko upoznati s bogumilstvom.
4. Bogumili
Kad se tokom drugog i treeg stoljea po Kristu kranstvo stalo pobjedniki iriti
na iztok i na zapad, sudarilo se na iztoku sa Zoroastrovom ili Zaratustrinom naukom,
koja bijae u perzijskom carstvu
85
zavladala kao dravna vjera. Iz mjeavine obiju nauka i upotriebivi gnostike
elemente stvorio je Perzijanac Mani (216.276, poslije Krista) jednu novu kransku
nauku, manihejstvo, koja je preuzela bitne momente Zaratustrine nauke, kao na pr.
^
stari arijski dualizam i propise o hrani. Kad se ta nauka stala velikom brzinom iriti u
Bizantskom carstvu, uzprotivi joj se odluno dravna vlast. Jer basileus ne bijae samo
svjetovna, nego i duhovna glava drave (cezaropapizam). Uslied okrutnih progona od
^
strane drave razpade se manihejstvo u itav niz sekta, od kojih u spomenuti samo:
j
paulikijance, masilijance, markionite, boketiste, borborite i tondrakijce, koje bijahu
takoer izvrgnute progonima. Jedna od tih vrsta progona sastojala se u tome, to je
^
Biziant od 6. do 10. stoljea ponovno silom naseljivao navedene krivovjerce na
J
bizantsko-bugarskoj granici, da ih upotriebi kao topovsku hranu protiv napadakih
Bugara. Ovi krivovjerci iz Sirije i Male Azije prebjegoe meutim na stranu Bugara i
napravie tamo prozelite, tako da se ovo krivovjerje stalo naglo iriti i u Bugarskoj.
U Bugarskoj se pojavi u prvoj polovici 1 0. st. neki domai, slavenski sveenik, pop ^
Jeremija, koji iz ovih krivih nauavanja, u biti manihejskog sadraja, sastavi jednu \
novu nauku upotriebivi stare slavenske poganske obiaje i predobe; on si nadjene
ime Bogumil i stade nauavati svoj nauk. Ovaj nauk raziri se doskora po Bugarskoj, to
^
bre, to kranstvo jo ne bijae uhvatilo vrstog koriena, budui da se protiv njega iz
j
politikih razloga pojavila u zemlji jaka oporba, koja je, sasvim opravdano, gledala u
kranstvu samo orue bizantskih tenja. Tako se ovaj nauk proiri u Bugarskoj i H
Macedoniji, zahvativi i Srbiju. Tamo bijahu meutim ve na vlasti Nemanjii, koji u
svemu, pa i u tome tono oponaahu Bizantince, pa stadoe progoniti bogumile i tlaiti
krivovjerce u njihovoj zemlji okrutnim kaznama (trganjem jezika i t. d.). Bogumili na
Balkanu, takoer poznati pod imenom babuni,
23
dooe u Bosnu izravno iz
u
Bugarske, a i bjeei iz Srbije, te se doskora snano podignu. Pokraj politikih
momenata, s kojima emo se kasnije poblie pozabaviti, doprinielo je tome neobino
mnogo takoer nedovoljno ustrojstvo katolike Crkve u Bosni. Ve sam spomenuo, da
je katolika Crkva u hrvatskoj dravi nastojala polatiniti puanstvo. Praktina
posljedica tog nastojanja bijae, da su se sjedita katolikih nadbiskupa nalazila
ponajee u latinskim primorskim gradovima i da su ti crkveni velikai, veinom
Talijani, zbog pomanjkanja poznavanja jezika i lokalnih prilika, mogli tek samo malo
doprinieti ustrojstvu u unutarnjoj Bosni. Osobito zanemarie brigu oko odgoja domaeg
sveenstva, a poslani strani legati ne mogahu nikada stei u zemlji dovoljnog utjecaja.
Na taj nain bijahu prilike katolike Crkve u Bosni i Humskoj zemlji vrlo nepovoljne,
pa seje bogumilstvo, koje je zbog svojih perzijsko-arijskih i staroslavenskih elemenata
vrlo prijalo dravotvornim arijsko-slavenskim Hrvatima, moglo brzo proiriti, tako da
je povremeno sasvim iz zemlje iztisnulo katolicizam.
Tako postade bogumilstvo kroz tri stoljea najjaim inbenikom politikog,
kulturnog i duhovnog razvoja Bosne, Pada u oi, da su povjestniari preli preko
velikog politikog utjecaja ovog vjerskog pokre-
"'"
UMacedoniji postojijo danas Botunu planina. Ova/ naziv poltee od bugarskih bogumila, koji su se po svoj
prilici lamo sakrivah za vnemeprogona. V Bosni nalazimo to ime jednako u topografiji kao i u porodinim
imenima (Babrmovi),
i
3
J
"S
i
86
ta u Bosni. Dogmatskim dielom ovog pokreta pozabavit emo se sad sasvim ukratko.
Za bogumilski nauk je znaajno, to je preuzeo stari arijski dualizam u gledanju na
sviet, koji je znaajan za Zaratustrin nauk. Svietom vladaju dva naela: Bog, naelo
dobra, i Lucifer ili sotona, naelo zla. S obzirom na to nastade doskora razcjep u taboru
bogumila. Jedni postavie tvrdnju, da ova dva naela postoje odavno nezavisno jedno
od drugoga; bijahu to absolutni dualisti. Ali, time bi bilo ukinuto bitno naelo
kranstva: jednobotvo. I zbog toga pojavi se druga struja, koja nastojae tome
izbjei nauavajui posredovni nauk: Samo Bog kao naelo dobra postoji od iskona, a
sotona je aneo, kao naelo zla, stvoren od Boga, ali se od Boga odmetnuo.
Bog, kao naelo dobra, stvorio je duh ovjeka, od njega potjee i sve duhovno. Sve,
stoje tjelesno, sve, to osjeamo naim utilima, sva tvar (chyle) djelo je sotone, naela
zla. Prema tome je dua ovjekova djelo Boje, a tielo ovjeje djelo sotone. Bogumili
priznavanu Sv. Trojstvo, ali Sin (Logos) bijae manji od Otca, a Duh Sveti manji od
Otca i Sina. Majka Boja ne bijae im ovjek, nego aneo, i nije rodila Krista, nego je
on izskoio iz njezina uha; Isus Krist nije uobe nikada imao pravog ovjejeg tiela,
njegova tjelesnost bijae samo prividna (nauka doketista od 8oxeiv
=
initi se). Oni
zabacie tovanje svetog kria, koji smatrahu nedostojnim, a isto tako i krtenje vodom.
Krtenje (kao in primanja u sektu) vrili su bogumili slikovitim inom, koji se sastojao
u tom, da su krteniku poloili evanelje na glavu. Stari Zavjet zabacie posvema, osim
psalama, to treba shvatiti kao reakciju na semitske elemente u kranstvu. Naprotiv
priznavanu itav niz apokrifnih djela, a osobito ona, koja prijahu njihovoj sekti zbog
svog mistinog sadraja. Sakramenata ne priznavahu. Od molitava priznavahu samo
Otena, ali s izmjenama, koje odgovarahu duhu njihova nauka. Umjesto da mole za
kruh na svakidanji, moljahu se za vrhunaravni kruh: panem nostrum
aupersubstantionalem. U smislu svog nauka ne mogahu dakako od Boga moliti za
tvarni kruh, koji je djelo sotone. Crkva uobe nisu gradili. Svoje pobone obrede, koji
se sastojahu od pjesme i molitve, odravahu u slobodnoj prirodi, na bregovima, u
umama ili u privatnim kuama. Sjajne crkve nazivahu mjestima idola i kuama
sotone.
Tko je htio biti primljen u bogumilsku Crkvu, morao je proi kroz periodu ienja,
jer bogumili smatrahu i katolike i pravoslavne neistima kao pse i svinje. Uobe
bijae bitnim obiljejem bogumilstva naelna protivnost i duboka odvratnost prema tim
dvjema velikim slubenim Crkvama. Sami sebe nazivahu Crkvom Kristovom i
potomcima apostola, svoga poglavicu nazivahu vikarom Kristovim i potomkom
svetoga Petra. Po izmaku vremena ienja bio je neofit slikovito krten knjigom
(baptisma libri), a zatim mu polagabu ruku na glavu (manuum impositio) svi vjernici,
mukarci i ene, ime bijae zavreno primanje u Crkvu. Bogumili bijahu podieljeni na
obine vjernike (credentes) i na one, koji bijahu dostigli vii stupanj savrenstva, a koji
se zvahu kristjani, dobri ljudi i dobri Bonjani
87
'
'
Bogumilsko nazivlje na hrvaisko-bosanskomjeziku poznajemo naalost samo nepodpuno, jer domaih vrela
nema, te smo upueni na papinske izvjetaje, latinske polemike, formule odricanja i i. d., pa su nam zbog loga
osim osobnih oznaka poznati samo latinski i grki religiozni tehniki izrazi.
' }
(.'mi se, da je bogumilstvo ova/ nain usiro/stva preuzelo u paultkt/anaca. l'auliki/anska obina bijae
razdiel/ena u crkve.
88
n
_i
-
1
:i
3
ji
perfeeti sive boni homines, dobri ljudi kristjani).
24
Ovi potonji bijahu podizani na vii
vjerski stupanj posebnim sveanim formalnim inom (consolamentum, jekemaio). Iz
redova kristjana, ili dobrih Bonjana, bijahu birani crkveni poglavice. Crkvena
hierarhija bijae jednostavna, poglavica jedne crkve bijae djed. Za njim je gost, a
za gostom starac. Najnii stupanj je strojnik. Hiertarhiju dviju vladajuih Crkava
silno su prezirali, a od klerika i redovnika se zgraahu. ^
ivot sviju lanova Crkve bijae strog i asketski, a razumije se, da su pripadnici
viih stupnjeva ivjeli mnogo stroe nego pripadnici niih. To bijae posljedica samih
osnovnih naela ove nauke: sva nesrea dolazi od naela zla i od tvari, koja je njegovo
djelo; vrhovna zapovjed bijae preziranje i svladavanje tjelesnih uitaka. Za bogumile -i
su vriedila tri signacula manihejaca: signaculum manus, oris et sinus, i to za obine
vjernike priblino, a za dobre kristjane strogo. Signaculum manus znaio je, da se
uobe ne smije ubiti ni jedno ivo bie. Signaculum oris znaio je, da se treba uvati
svakog uivanja mesa i svake ivotinjske hrane, jer je ona u poveanom stupnju djelo
sotone, budui da je nastala coitusom. Signaculum sinus znaio je pak, da se treba
suzdravati od spolnog obenja. Smatrahu, da brak valja zabaciti, ali ga ipak doputahu
obinim vjernicima. Laganih grieha njihov nauk nije poznavao, nego samo teke. La
^
bijae najveim griehom, a zakletva naelno nedoputena. Prezirahu takoer primanje i
davanje milodara. Svatko bijae duan raditi i ivjeli od rada svojih ruku. Zato bijahu
bogumili veinom ratari
j
obrtnici. Trgovina i spekulacija bijae strogo zabranjena. H)
Ubiti ovjeka bijae najtei prestupak i zato osuivahu vojniko zvanje i rat. Bogumili ^J
bijahu neumorni i lukavi u irenju svoga nauka i u prikupljanju novih pristaa. Budui
daje svatko morao itati evaneljei apokrife, bijahu bogumili veoma naitani i mnogo 1
vjetiji pismu nego katolici i pravoslavni onoga doba. Postojala je takoer bogata
*~J
bogumilska knjievnost, ali je ona propala u doba katolike reakcije i za turskih navala.
Bogumili bijahu po zemljama razdieljeni u Crkve, Bosna bijae Crkva za sebe i to
jedna od najuglednijih.
25
Kao i u Bosnu, dopro je bogumilski nauk i u junu Francuzku i Italiju, gdje se
^
takoer neobino brzo proirio pod imenom Waldenza. Albigenza, Kataraca i Patarena,
j
te bijae uguen uz najvei napor potocima krvi. S jednovjernicima u Francuzkoj i
sjevernoj Italiji bila je Bosna u stalnom dodiru i izmjenjivala je vjernike. n
Smatrao sam svojom dunou podrobnije prikazati nauavanje, koje bijae -j
pozvano da izvri najdublji utjecaj na junoslavensku poviest uobe, a napose na
hrvatsku poviest. Ovaj utjecaj bijae to snaniji, to je mistini i ozbiljni znaaj tog
1
nauka neobino prijao naravi Hrvata, te je uhvatio vrsti korien meu prostim pukom, a
J
i meu plemstvom.
Na svaki je nain bogumilstvo prvi pokret reformacije u Europi. Najnovija
iztraivanja odkrivaju sve jasnije veze bogumilstva s kasnijim pokretima reformacije, s
ekim bratovtinama, s husitizmom i s nauavanjem Petra Chelickoga. Ali to ve ,
^
prelazi preko okvira naeg zanimanja, te se time ovdje sad ne moemo baviti.
T
5. Politika pozadina bogumilskog pokreta
Vidjeli smo, kako je u Hrvatskoj kao uztuk na romanizatorsku tendencijo katolike
Crkve nastala narodna stranka, i znamo, da su borbe izmeu narodne i latinsko-
klerikalne stranke hrvatsku dravu toliko oslabile, da su Maari mogli zapoeti i uspjeti
sa svojim tenjama. Vidjeli smo nadalje, da se u tom asu hrvatska narodna stranka
uzprotivila i Maarima, ali bude potuena na Gvozdu od Maara i Hrvata, pristaa
maarske stranke, kojom je prilikom poginuo i Petar Svai, posljednji hrvatski kralj
domae krvi.
No bilo bi krivo misliti, daje nakon ovog poraza netragom nestala hrvatska narodna
stranka, koja je u sebi osjetila nagon za samostalnim ivotom itavog jednog ilavog i
ustrajnog naroda, kakav bijae hrvatski. Pa to uini, to morade uiniti ta stranka?
Njeni pristae moradoe se izseliti iz krajeva, koji stajahu pod utjecajem njihova
protivnika, klerikalnih Hrvata, primorskih Romana i Maara. Poto su klerikalni
Hrvati, primorski Romani i Maari zavladali samo obodnim podrujem, povukla se
hrvatska narodna stranka u unutarnjost zemlje, a to bijae zbog oblika tla hrvatskih
zemalja upravo Bosna i Hercegovina. Goroviti, teko pristupani predjeli Bosne,
postadoe utoite neslomivog hrvatskog narodnog plemstva i njegovih pristaa, koji se
onamo sklonie i naoe toliko zatite, da su mogli uztrajati u svom odporu protiv
Romana, protiv klerikalno-papinske politike i protiv tenja ugarskih kraljeva.
Ovom seobom jednog politiki aktivnog narodnog elementa u Bosnu bijae udaren
temelj kasnijem stvaranju bosanske drave.
to ta seoba hrvatske narodne stranke u Bosnu nije izazvala u Hrvatskoj
j
Dalmaciji
pokret protiv maarskog vladanja, bijae uvjetovano time, to narodna stranka ostade
nakon poraza na Gvozdu oslabljena. A prije nego to je imala vremena da se u Bosni
oporavi, umre poetkom godine 1114. Koloman. Smrt ovog spretnog i snanog vladara
i politiara, kao i pojavu nedoraslog Stjepana II. na ugarskom priestolju, izkoriste
odmah Mletci pod dudem Ordelatom Falierom, da bi se domogli Dalmacije; A jedva
deset godina kasnije zaponu borbe ugarskih kraljeva protiv Komnena, pod kojima je
Bizant posljednji put pokuao prodrieti prema sjeveru.
Krivo bismo shvatili silnu mrnju Hrvata prema Romanima i njiiovu odvratnost od
svega bizantskog, kad bismo drali, da e oni ovakve prilike izkoristiti, da ustanu
protiv maarskih kraljeva. U tom sluaju morali bi se oni pojaviti kao saveznici
Mletana ili Bizantinaca. A to se ne moe oekivati od Hrvata, te u doba bizantskih
ratova vidimo, kako su se Hrvati upravo pribliili Maarima. Sredinom II. st. pomau
ak Bosanci pod banom Boriem orujem Mlaarima protiv Bizanta.
Ali vidimo takoer, da je spomenuti ban Bori gonio bosanske katolike. To je
jedan od vanijih temelja za nae shvaanje bosanske poviesti. Hrvatskom narodnom
plemstvu, koje se sklonilo u Bosnu, nije moglo ostati tajnom, da katolika Crkva u
dravi, koju su oni osnovali.
*/!'!. str. 50.
89
i
j
pomae jednostrano dalmatinske Romane, Pa budui daje katoliko-klerikalna stranka
u Hrvatskoj bila Hrvatima nenakionjena, naravno je, da je hrvatska narodna stranka
morala biti orientirana antiklerikalno, pa i protukatoliki. Odrazilo se to tako, da prvi
bosanski ban, koji se pojavljuje i samostalno nastupa kratko iza seobe hrvatske narodne
stranke u Bosnu, pokazuje protukatoliku, orientaciju.
Godine 1 163. nestade bana Boria, a Bosna, kao i sve ostale hrvatske zemlje, dolazi
'"1
pod bizantsko vrhovnitvo. U jednoj izpravi iz godine 1155. spominje se i Bosna u J
naslovu Manuela Komnena. A kad je nestalo bizantsko-komnenske bujice godine 1 180.
nakon smrti Manuelove, pojavi se u Bosni ve bogumilstvo. Sliedei bosanski ban H
Kulin, koji jo i danas ivi u predaji naroda u Bosni, ve je gorljiv bogumil, a bogumila
imade ve u to doba u Bosni na desetke hiljada.
Pa to nas ui ta pojava? Protukatolika orientacija Hrvata, koja bijae ve zapaena
u doba bana Boria, pola je za korak dalje. Hrvatsko-bosansko plemstvo prelo je
naprosto bogumilstvu, upravo zato, jer je u bogumilstvu, koje bijae naelni protivnik r
^
katolicizmu, nalo najpovoljniji izraz svojem razpoloenju. Tome je zacielo pridoniela
i okolnost, to su u bogumilstvu gledali narodnu slavensku vjeru, koja je puku prijala; u
bogumilstvu naidoe na slavenski jezik u crkvi, za koji se uzalud borahu u vlastitoj
r
^
dravi. I njihovo nastojanje za nezavisnom dravnom Crkvom nae priliku da se WJ
ostvari, jer bogumilstvo bijae organizirano u Crkve po zemljama. Sigurno je takoer
bizantsko vladanje u Bosni od g. 1163. do 1180. pokualo sve mogue, da u Bosni 1
unapriedi pravoslavlje, a nesklonost Hrvata bizantinizmu i pravoslavlju bijae zacielo
samo daljnji poticaj za prielaz na bogumilstvo. Ono bijae jednako neprijateljski
razpoloeno i prema katolicizmu i pravoslavlju, pa prielazom na bogumilstvo bijae
postavljena brana protiv jednog i protiv drugog.
Vidimo dakle, da su u Bosni kao i u Bugarskoj politiki razlozi bili od odlune
^
vanosti za prielaz itavog naroda na bogumilstvo: u Bugarskoj bijae odluno I
protivljenje pravoslavlju, koje je politiki i nacionalno bilo sklono Grcima, a u Bosni
protivljenje Hrvata katolicizmu, koji je bio sklon romanskom elementu, a kasnije
h
Maarima.
j
Pokraj seobe hrvatskog plemstva bijae bogumilski pokret najvaniji moment, ija
posljedica bijae stvaranje samostalne drave u Bosni. H
Kao to smo ve vidjeli, bijae bogumilstvo organizirano u t. zv. bosanskoj Crkvi. ci
Ova se Crkva nastojae proiriti, te prodre i na neko vrieme u Slavoniju i Dalmaciju.
Ovo prodiranje uznemiri katolike krugove i dovede do snane reakcije katolicizma.
Ali to se meutim zbilo? Razjasnili smo ve u drugom poglavlju, kako se dalmatinski
J
Romani stadoe brzo poslavenjivati, im izgubie iz ruku politiko kormilo. U 12. i 13. ,.
A
stoljeu zbivao se taj proces, a u 14. st. pojavljuju se ti Romani veinom ve kao
Hrvati. Zbog asimilacije Romana pojavljivahu se kod primorskih Hrvata sve jae
katoliko-klerikalne tendencije, te oni poradie na suzbijanju bosanske hereze. ^
Posljedica toga bijae, da se bosanski bogumilski Hrvati sve vie otuivahu od
j
primorskih katolika i da potonji nastupahu ofenzivno prema brai u Bosni,
90
a bosanski Hrvati sad opet sasvim naravno nastojahu, da se osamostale i politiki
odciepe od primorskih Hrvata, te da podruje bosanske Crkve izgrade politiki
samostalnim podrujem. Da je ovo shvaanje ispravno, neoborivim je dokazom ve
spomenuti neuspjeli pokuaj ubia da proire svoju vlast.
Vidjeli smo, da je dokazano, da su Pavla ubia, brata i nasljednika Mladena
ubia, ubili bosanski bogumili, ime bijae ustavljen uzpon kue ubia. Drugi
nasljednik ubijenoga i njegov sinovac Mladen ubi vladae jakom rukom u Bosni i
Humskoj zemlji i postavi Stjepana Kotromania svojim namjestnikom. Taj izda svog
gospodara i izigra ga prema Karlu Robertu Anuvinjcu, koji bijae meutim izabran za
kralja Ugarske i bijae sviestan da se domogao tog snanog feudalca. Mladena Subia
ubrzo zatim naprosto nestade.
Kako da razjasnimo injenicu, da na ubojstvo vladara bijahu zavedeni bogumili,
kojima vjera ak zabranjivae ubijati ivotinje? Samo tako to se ubi, ija porodica
bijae poznata kao revna u katolicizmu, rukovodio naelom cujus regio illius religio,
te ga zbog toga ubie ojaeni bosanski bogumili, jer se bio zadjeo o njihove vjerske
svetinje,
Ti isti momenti bijahu odluni i kod izdajstva Stjepana Kotromania. Vjerojatno je,
da se neak Mladena ubia u karakteru i uvjerenju nije mnogo razlikovao od svog
strica istoga imena, jer ga i poviest prikazuje nasilnikom. A dokazano je, da Stjepan
Kotromani bijae bogumil. Revni i siloviti katolik ubi bijae nesnosan
bogumilskom lenskom posjedniku i bosanskom narodu, koji tada ve bijae veinom
bogumilski, pa tako ga Kotromani izda ve i radi toga, da sam ne podlegne mrnji
svog bogumilskog naroda.
Stjepan Kotromani postade meutim osnivaem dinastije Kotromania i
utemeljiteljem samostalne bosanske drave. Pa tko e sad zaniekati tvrdnju, da
bogumilstvo ne bijae glavna pokretna sila u stvaranju posebne bosanske drave?
Drim, daje to svakome jasno i da bi sve daljnje dokazivanje bilo suvino.
Ta dva osnovna razloga za stvaranje bosanske drave, t, j.
seoba hrvatske narodne
stranke i bogumilstvo, odredie takoer dranje Bosanaca prema ostalim hrvatskim
zemljama i prema Ugarskoj za sve vrieme bosanske samostalnosti.
1 premda bijahu Bosanci doli u suprotnost prema ostalim Hrvatima, ipak ne
zatomie nikad sasvim osjeaja zajednike narodne pripadnosti. Svaki narodni pokret
katolikih Hrvata podupirahu uviek Bosanci. Kad god bi Hrvati sebi izabrali kralja,
priznavanu ga i Bosanci svojim vrhovnim lenskim gospodarom. Ovo je tim znaajnije,
to Hrvati izvan Bosne ne pokuavahu nikada iznuditi oruanom rukom u Bosni
priznanje svojih kraljeva, a bili bi jedva i u stanju da to uine. U toj stvari bijae
odluno tradicionalno stanovite Bosne, kojemu izvor bijae hrvatsko podrietlo Bosne i
navedena seoba hrvatske narodne stranke.
Jednako bijae i tim navedenim inbenicima, koji igrahu ulogu u stvaranju bosanske
drave, odreeno i stanovite Bosanaca prema Maarima. Izprvice stajahu na
stanovitu tvrdokornog odbijanja maar-
91
37
IV-~J str. 26.
}H
Istini za volju valja napomenuti, da teorija o secesiji ne potjee od pisca ovih redaka, nego od hrvatskog
uenjaka dru Petrmiensisa. koji ju je razvio ti ve prije spominjanom djelu iiosnien und das kroalische
Siaatsrecht . Ja sam je samo provjerio na temelju mojih dugogodinjih, studija i naao sam. da joj nema
prigovora. Bogumilska teorija je meutim posljedak vlastite spoznaje, a isticanjem bogumila kao dravotvornog
elementa moe se tek podpuno razjasniti itavi problem.
92
1
j
ske vlade, ali kasnije zbog opasnosti meunarodne naravi, kad se pojavie vanjski
neprijatelji, jednako opasni Hrvatima kao i Maarima, pribliile se ovim potonjima. A
im bijahu te opasnosti svladane, nalaze se Bosanci prema Maarima opet u oporbi.
Upravo bogumili, kod kojih ne bijae odsudan samo nacionalno-politiki nego i vjerski
moment, bijahu najzadrtiji protivnici Maara. Maar Komlossv priznaje to sasvim
neuvijeno piui; Patareni su pribavili maarskim kraljevima mnoge brige i rtve. n)
Njihova je poglavita krivnja, to se maarska hegemonija u Bosni nije mogla dublje
ukorieniti. A to se podpuno slae s naim shvaanjem s jedinom razlikom, to mi tu
pojavu znamo podpuno protumaiti, a Komlossv ne. Poloaj se maarskih kraljeva H|
popravio, kad poslije Arpadovia Anuvinci zasjedoe na ugarsko priestolje. Jo prije vi
nego Maari okrunie Karla Roberta maarskim kraljem, izabrae ga Hrvati hrvatskim,
a takovim ga priznavanu i Bosanci i pomaganu u borbi za maarsku krunu. Priznavi 1
jednom Anuvince hrvatskim kraljevima, bijae Bosancima teko to priznanje kasnije
^
povui. A Anuvinci postavi kraljevima ugarskim, zapadoe automatski u politiku,
koja bijae upravljena protiv bosanske samostalnosti. Na taj se nain razvie zamreni
odnosi privlaenja i odbijanja, u kojima ostade stalno samo to, da Maari pri
pokuajima ostvarivanja svojih politikih tenja nastupaju uviek pod platem zatitnika r%
katolicizma, i da se bosanski vladari nastoje osloboditi opasnosti s te strane spretnim
J
balansiranjem izmeu pape i ugarskih kraljeva. Stvarno se ta slika sveudilj ponavlja,
dok Turci godine 1463. ne sruie bosansku, a 66 godina, kasnije i ugarsku dravu.
f
^
Svakako valja utvrditi, da zbog ogorenog odpora bogumila nije maarskim ^j
kraljevima nikada uspjelo Bosnom podpuno zavladati i da je izmeu Bosne i Ugarske
kroz itavo to doba bio samo oslabljen i esto sasvim prekinut lensko-pravni odnos.
Teorija o seobi i bogumilstvu, kojom sam se posluio, da protumaim bosanski
problem, razjanjava nam jo i jednu drugu pojavu, t.
j,
pojavu, da je stvaranje
bosanske drave iznimka od pravila, koje smo postavili, prema kojemu su
junoslavenski narodi tek posljedice dravnih tvorevina junih Slavena. Posljedica
stvaranja bosanske drave nebijae stvaranje bosanskog naroda, a to se sasvim logino
nadaje iz injenice, da stvaranje bosanske drave nije iskonsko stvaranje drave jednog
osvajalakog plemena, nego tek drugotna tvorevina hrvatskog naroda, koji bijae u to
doba u glavnim obrisima ve oblikovan. Povod za stvaranje bosanske drave ne bijae
osvajanje i nastojanje, da se osvojeno zadri, nego samo vjeroizpovjedni nagon za
samoodranjem i obranom. A te sile ne bijahu dovoljne, da ukinu poviestno naelo
uztrajnosti i da promiene jednom ve ustaljeno nacionalno obiljeje.
U svojoj biti i po svojoj sviesti bijahu zato sredovjeni Bosanci Hrvati, ali nema
sumnje, da je nacionalna sviest sve vie slabila tokom poviestnog razvitka, dok nije
skoro sasvim propala u velikoj kataklizmi osmanlijskog osvajanja. Ovim posljednjim
razvitkom pozabavit emo se jo kasnije,
"i
Hi
vj
^"*
i
Zj>
Netko e primietiti: Ova se hipoteza sasvim liepo ita, ali sve su to zapravo
nagaanja; ima li gdje kakav neoborivi dokaz, da ti bosanski bogumilski plemii bijahu
ba Hrvati?
Znanstveno iztraivanje poslije okupacije Bosne dalo nam je na sreu i te dokaze.
Ogromno monolitsko nadgrobno kamenje je jedino, to preostade od tih bogumila.
Nadpise, koji se na njima tu i tamo nalaze, pomno je skupljala bosansko-hercegovaka
vlada i objelodanila ih u Glasniku Bosansko-hercegovakog zemaljskog muzeja.
Treba samo zaviriti u te nadpise i nai e se dokaz, da pod tim nadgrobnim
spomenicima lee veinom plemii i velikai. Da navedem samo nekoje od tih nadpisa!
Na putu od Rogatice prema Glasinakom polju u Koranu lei steak s nadpisom:
V ime Boie, ase lei Tvrdia Banovi. dobri vitez, na svojej plemenitoj.
Nadalje u Banovu Dolu u iztonoj Bosni, 35 kilometara od Tuzle, itamo na
ornamentima ukraenom kamenu: Ase lei Boiko Banovi, na svoej zemli, na
plemenitoj.
Pa onda onaj uzprkos neslomivom ponosu tako bolan nadpis, jer je svjedokom
umiranja jedne snane rase, to nam ga spominje Thalloczv: Ovdje lei Vladko
Vlavi. koji se ne pokloni ni najjaem sinu ovjekovu. Mnogo putova, umre kod kue i
ne ostavi ni brata ni sina.
Ovi nadpisi, kojih ima sva sila, kazuju nam mnogo. Kud nas upuuju ti banski
sinovi, koji poivaju u Banovu Dolu? K Hrvatima, jer Srbi ne imahu banova!
Gdje nailazimo na slavenskom Jugu na tako neslomivu rasu, koja se jo u asu smrti
ponosi svojim povlasticama, svojom plemikom zemljom i svojim vitetvom? Samo u
Hrvata! ubii, Nelipii. Zrinski, Frankopani, Berislavii, Blagaji, Kolonii;
Drakovii, Keglevii, Bacani i t. d, jesu katoliki predstavnici iste snane i neslomive
rase, koje bogujiilski potomci poivaju pod stecima 13. i 14. st ije kamenje nam
govori sasvim jasno.
A starinski, isti ikavsko-hrvatski jezik (saj bilig postavista, nevisxa), kojim su
pisani ti spomenici, i koji ivo podsjeaju na narjeje dalmatinskih otoka, dopunja
samo harmoniki tu sliku.
Pa ako ima jo netko, tko u to sumnja, neka se izvoli potruditi u muzej Hrvatskog
starinarskog drutva u Kninu u Dalmaciji, u tom starom hrvatskom kraljevskom gradu,
pa neka pogleda umjetnine 10. i 11. st. iz razdoblja narodne dinastije u Hrvatskoj, A
zatim neka izvoli u bosansko-hercegovaki muzej u Sarajevu i neka pogleda bosanske
umjetnine iz 12. do 14. st., pa e se samo uditi istovjetnosti umjetnikih elemenata. Ne
moe biti nikakove sumnje, da su stvaratelji jednih i drugih morali bezuvjetno biti
pripadnici jednog te istog naroda. Ovu injenicu ustanovio je ve Thalloczv.
A tko je sagradio sve srednjovjekovne gradove u Bosni i Hercegovini? Doline
Bosne i Drine naikane su starim gradinama ba kao i dolina Rajne. Pa tko je u tim
starim gradinama ivio? Samo pripadnici jedinog krvnog plemstva na Balkanu, a to
bijahu Hrvati. Krvnoga
19
IV. 23., god 1X95.. sir, 355.
,u
IV. 23.. god. 1X95.. sir. 5^1
31
IV. 22.. str. 20.
93
jl
plemstva ne bijae ni u Srba ni u Bugara, nego samo inovnikog, kao u svih
'
Bizantinaca.
Zbog svega toga ne moe biti nikakove sumnje, da bogumilska rasa, koja vladae u
^
Bosni od 12. do 15. st. bijae hrvatskog podrietla, i itavo podruje zapadnog Balkana,
u kome nailazimo na bogumilske steke, pripadae nekada hrvatskom narodnom
posjedu. n)
6. Sudbina Bosne kao bogumilske drave
Hotimice sam se dulje zadrao prikazivanjem bogumilske teorije, da itaocu Hj
omoguim stvaranje vlastitog suda o tome, kakav je morao biti utjecaj bogumilstva na
-
*
kulturni i politiki razvoj Bosne.
Kulturni utjecaj bijae uglavnom povoljan. Onaj snani asketski potez, koji je
\
proimao tu nauku, odgojio je triezni, umjereni i zato fiziki sposoban narod. Oba
dunost rada, od koje ni sveenstvo ne bijae izuzeto, stvorila je marljivi srednji stale,
koji se bavio obrtom. S time u vezi bijae razmjerno blagostanje, koje se meutim
nigdje ne mogae razviti u bogatstvo, budui da trgovina i spekulacija bijahu prezrene
da ne bi ljudi podlegli lai, zakletvi i prevari. Zato bijae u doba bosanske hj
samostalnosti trgovina u Bosni usredotoena gotovo izkljucivo u rukama Dubrovana.
Ovu sliku, koja je u cielosti povoljna, dopunja jo injenica, da bogumili bijahu
prilino naitani, to se moe tumaiti prosvjeivanjem bogumila putem evanelja.
Koliko bijae ta slika s jedne strane povoljna, toliko bijae s druge strane
nepovoljna. A to bismo mogli i rei o politikom i dravotvornom znaenju jedne
nauke, po kojoj je sve to se stvarnog oko nas nalazi, djelo sotone? A zadatak je drave,
da se bavi uglavnom stvarnom stranom ljudskoga ivota. Kakav je poloaj drave u toj
nauci, ako je ono, to joj je glavni zadatak, djelo sotone i prema tome ne samo suvino,
^
nego i prezira vriedno? Kako da se razvija drava, u kojoj se brak naelno zabacuje i
podnosi samo per nefas, gdje su savreni, vii i vodei krugovi ljudskog drutva zbog
zabrane braka i spolnog obenja iskljueni od rasploivanja, a time nestaju upravo
vredniji i savreniji ljudi, kao to vidimo u sluaju gospara Vladka Vlavia. Kako da se
razvija drava, gdje se naelno prezire trgovina i promet zbog nekog bolestnog straha
od lai, zakletve i prevare, gdje je nemogue prikupljanje bogatstva, gdje je posjed
zemljita jedina mogunost drutvenog uspona i gdje je prema tome itavo puanstvo
podieljeno u seljake, u marljivi i radini, ali nepomini i neambiciozni srednji stale i u
stale silne feudalne gospode? Pa onda jo k tome i stroga zabrana ubijanja ivotinja i
ljudi, koja je, koliko god simpatina, ipak jednaka naelnoj zabrani rata i vojevanja,
koja je i tako ratnikom narodu, kakvi bijahu Hrvati uobe, a poimence Bosanci,
morala oduzeti njegove ratnike vrline, te njegovu dravnu tvorevinu uiniti
nesposobnom za proirivanje i obranu?
Ne treba nam dalje vie nita istraivati i razmiljati, jer je na prvi pogled jasno:
bogumilstvo bijae politiki opasan i poguban pa ak i protudravan nauk.
'i
vJ
vJ
94
Ova nam tvrdnja razjanjuje mnoge pojmove o bosanskoj dravnoj tvorevini. U njoj
zapravo i ne bijae nikakve snage, a u njeno najbolje doba bijae njena ekspanzivna
snaga vrlo umjerena, osobito kad Bosnu uzporedimo sa Srbijom. Ovo je tim napadnije,
to bosanski Hrvati bijahu po svojoj naravi vrlo ratoborni. Razlog tomu bijae vladajui
bogumilski nauk. Jer drava, u kojoj ne kola novac, koja nema oruja i koja se iz
vjerskih razloga ne smije spremati na rat, takova drava ne moe pomiljati na
proirivanje. Jedina snaga, koja se u toj dravnoj tvorevini pojavila, bijae odpor protiv
katolicizma. To bijae ona za Hrvate tako znaajna upornost i odpornost, koju kasnije
nalazimo kod katolikih Hirvata s obziroom na Turke. Jedina bijae razlika, to ta
odpornost poivae na bogumilskoj vjerskoj osnovi i bijae uperena protiv Maara, a
tamo na katolikoj osnovici i uperena protiv Turaka.
Bogumilstvo nam tumai i nestalno dranje bosanskih vladara. Pada u oi. kako
bijahu uviek brzo spremni zatomiti svoju vjeru i primiti katolicizam, i kako su brzo
opet upali u bogumilsko krivovjerje, im nestade vanjske sile, koja ih primoravae da
prime katolicizam. Moram priznati, da sam ovo ponaanje dugo smatrao
bezkarakternou, balkanizmom, kao to to dri Thalloczv. Tek kad sam se zadubio u
bit samog bogumilstva, naao sam, u emu je stvar. Gotovo da je obrnuto; ovo
ponaanje nije posljedica bezkarakternosti, nego krute nude, od koje je nastala
nepostojanost, koja jo i danas karakterizira Bonjaka. Bosanski kraljevi bijahu
stvorovi, koje bi trebado aliti. Jedva bismo mogli drati, da od prirode nadareni
Bosanci nisu uvidjeli, da s bogumilstvom u politikom pravcu ne e mnogo
napredovati. Ali drava bijae postala na bogumilskom temelju, pa bi odricanje
bogumilstva znailo naputanje temelja drave, a narod se osim toga tvrdokorno drao
uz tu vjeru, koju bijae zavolio. Bosanski vladari nalaahu se tako u stalnome kripcu, s
bogumilstvom ne mogahu vladati, a niti protiv njega, jer u tom sluaju imali bi protiv
sebe sve dravotvorne, hrvatske bogumilske elemente. Te este promjene vjere, ta
okretanja fronte brjahu zapravo samo zdvojno bacanje beznadno pritisnutog organizma,
koji htjede, ali ne mogae, ivjeti.
U bosanskoj poviesti nailazimo tako na bana Sebeslava, koji bijae gorljiv katolik,
jer mu papinski dvor izdaje svjedobu, da je sicut lilium inter spinas. Ali kao
bosanski ban proigrao se za nekoliko godina, pa ga zanaviek nestade.
Kotromanii, ta sposobna bosanska dinastija, koja je vjetim upravljanjem
podignula zemlju na kraljevinu, imaahu dovoljno uviavnosti. da spoznaju praktinu
politiku vriednost pravoslavlja. To pitanje nije jo sasvim razjanjeno, ali vele, da
simpatizirahu s pravoslavljem. Ja to podpuno shvaam i uvjeren sam, daje tako, jer bi
bilo udno, kad jedna sposobna dinastija, uviajui beznadnost stanja, u kome se
nalazi, ne bi pokuala, da makar i tim putem izae iz tog zdvojnog poloaja.
Stjepan Tvrdko (1353.

1391.), u mladosti bogumil, kasnije pravoslavac, a u
zrelijim godinama katolik

ime je dobio slobodnije ruke prema papi i prema
Maarima

pokua zasliepljen srbskim uspjesima nasljedovati Srbe i povesti Bosnu

na put kojim se razvijae srbska
95
vj
drava. Kad godine 1371. Nemanjii ostadoe bez potomaka, sjeti se on, da i u
njegovim ilama tee nemanjika krv i zauzevi susjedne dielove srbskih zemalja,
poimence vei dio dananjeg Novopazarskog Sandaka, okruni se na grobu sv. Save u
Mileevu dvostrukom krunom Bosne i Srbije i stade se po uzoru srbskih kraljeva
nazivati: Stefan Tvrdko, po milosti Gospoda Boga kral Srblem, Bosni, Primorju,
Hlmsci zemli, Dolnim krajem, Zapadnim stranam, Usori, Soli, Podrinju i k tome,
Krunitba na grobu sv. Save dovoljno nam jasno govori, kakva bijae politika zamisao
ovog formalnog ina, jer smo se ve namjerno podrobnije pozabavili ovim zanimljivim
svetcem anatolske crkve. Budui da sv. Sava bijae zastupao misao, da je pravoslavlje
^
najzgodnija vjera za june Slavene, jasno je, da vezanje jednog dravnikog ina na
i
spomen sv. Save nije nita drugo, doli okretanje fronte u pravcu pravoslavlja.
Samo to je taj pokuaj sasvim neuspio. Uzprkos njegovoj nemanjikoj krvi, ne -\
htjedoe Srbi nita znati o vladaru, koji bijae u svojoj prolosti bogumil, a isto tako ne
htjedoe da znaju nita ni o zajednici s krivovjernom Bosnom, Ali i Bonjaci, veinom
jo bogumili, ne htjedoe nita da znadu o nekoj politikoj zajednici s pravoslavnim
Srbima. Pokuaj Stjepana Tvrdka ostade tako bez [kakovih znatnijih politikih
posljedica. Ambiciozni Stjepan Tvrdko bijae bogatiji za jedno razoaranje, bosanski
kraljevski naslov za jedno zvuno ime, a potomstvu ostade kolski primjer za tvrdnju,
da poviestni razvoj ide pravilima, koja se ne mogu po volji mienjati.
Ova se ista igra ponovila jo jednom. Nekadanja Crvena Hrvatska podielila se s
^
vremenom u tri podruja: U Zetu, koja se kasnije sasvim posrbila, u slobodni grad
ui
Dubrovnik, koji je izprva romanski, kasnije sasvim pohrvaen, i u Humsku zemlju sa
susjednom Travunjom, koja je privremeno podpala pod Nemanjie za vrieme njihova
j
najsnanijeg razdoblja, ali je kasnije od Nemanjia otee bosanski kraljevi (1325.), pa
^J
ona dospije konano u podruje bosanske dravne tvorbe, gdje je i ostala. Na taj je
nain postala i dionikom njene sudbine i njenih tekoa zbog nepovoljnih unutarnjih
utjecaja bogumilstva. Geopolitiki prilino jedinstvena Humska zemlja, razvila se u
podruje snane feudalne vlasti obitelji Vuki. to slabija bijae sredinja vlast
^
feudalnih gospodara, to se jae uzdizala mo feudalne gospode, a poimence vojvode
~
j
Hrvoja Hrvatinia i Stjepana Vukia (Kosae). ini se, da seje Stjepan Vuki, u ijoj
se zemlji bijahu veoma proirili bogumili u doba katolike reakcije u Bosni, htio onako H
slino preorientirati kao i bosanski kralj Tvrdko. Ali izgleda, da je on kuao ci
zapadnoeuropske i istonoeuropske pomone inbenike staviti u slubu podizanja svoje
vlasti. On si dade god, 1 440. od cara Fridrika IV. podariti slubu uvara groba sv. Save
1
s naslovom herceg svetog rimskog carstva, a njegova zemlja zvae se odtada
J
Hercetvo sv. Save, od ega nastade dananje skraeno ime Hercegovina. Ali sve to
osta bezuspjeno kao i kod kralja Stjepana Tvrdka.
Na ovim primjerima vidimo, kako se posvuda sluilo sv. Savom i njegovom
predajom kao utjelovljenjem razvitka junoslavenske moi.
^
96
Zato nas ne smije uditi, da su Turci spoznali tu strasnu snagu, koja izvire iz ivota i
rada ovog ovjeka i da su je nastojali uiniti nekodljivom. Na proljee godine 1594.
otvore Turci grob sv. Save u Mileevu, izvade njegovu leinu i spale je dne 27. travnja
1 594, na Vraaru u Beogradu.
Uzalud! Zemni ostatci bijahu dodue spaljeni, ali duh i djela sv, Save djeluju jo i
nadalje.
Nakon neuspjelih pokuaja kralja Tvrdka, da se izvue iz svog beznadnog poloaja,
ne preostade Bosni drugo, nego da tiho zahiri. To bijae sudbina ove zemlje na prielazu
iz 14. u 15. st.
Neprijateljsko obiljeje vladajueg nauka zaprieilo je dravi, da se osili, a sve vei
feudalizam, kome se priklonie svi ambiciozni i za ivot sposobni elementi u zemlji, jer
bijae jedina mogunost izivljavanja, raztvarao je dravnu vlast tim vie, to je svaki
feudalac sam za sebe mislio, da mora nasljedovati nestalnu politiku bosanskih kraljeva,
koji su se priklanjali sad ovamo, a sad onamo. Na taj nain bijae zemlja
demoralizirana. Neratniki, mirotvorni duh bogumilstva tokom stoljea probio se
uzprkos ratnikoj naravi naroda, a time postade vojnika snaga odpora itave zemlje
sve slabija,
U meuvremenu mogla se Ugarska u savezu s katolicizmom sve vie uvrivati u
Bosni. Bijae sad sve vie kriarskih ratova na nesretne Bonjake, a sredinom 1 5. st.
doe do prave katolike reakcije. Nadraeni gotovo tristagodinjim uztrajnim
politikim i vjerskim odporom bogumila u Bosni, zaboravie Maari i katolici pravu
mjeru te izkalie svoj okrutni i krvavi bies na bosanskim krivovjercima. Komlossv
priznaje, da su se franjevci i dominikanci, koji obavljahu dunost inkvizitora, dali
zavesti u svojoj prerevnosti na strane okrutnosti.
32
Neuspjesima razdraeni papa
preporuivae zapljenu imetka kao pogodno sredstvo protiv bosanskih krivovjeraca.
Tim sredstvom posluivahu se u 15, st. sve vie, pa jo i onda, kad je bilo dovoljno
razloga, da ga upotrebljuju s mnogo opreza.
Bitkom na Kosovu polju
(g, 1389.) propade srbska drava. Juni Slaveni osjeahu,
da im se radi o glavi i prelazei preko svih suprotnosti, poalje politiki otroumni
Bonjak Stjepan Tvrdko jedan jai odred vojske Srbima u pomo, a i katoliki Hrvati
priskoie im u pomo odredom vojske pod Ivaniem Horvatom, Ali sve to bijae
uzalud. Osmanlijska bujica razli se preko ruevina srbske drave i stade kroz sve
pukotine nadirati u trulu bosansku dravu.
Sila feudalne gospode porasla je toliko, da kralj kraljevae samo jo prividno. Zbog
toga morade se on posvema osloniti na maarsko-katoliku pomo. Za protuuslugu
povede ovo oslanjanje za sobom korjenito iztrebljenije bogumila, to se i zbi
polovinom petnaestoga stoljea. Tko tada nije podpao pod inkviziciju ili krvni sud,
toga odtjerae s njegova posjeda, a posjed dodielie jednom katoliku. Postojaniji
utekoe u Hercegovinu, gdje vladae izprva bogumilima skloni vojvoda Stjepan
Vuki, a nepostojaniji prime prividno katoliku vjeru, da bi spasili svoj posjed, ali
potajno ostadoe ipak bogumilima.
IV. 5., str. 2fi.
97
'
IV 15., sir. 1-1.
JI
a
J
i
Turci, koji meutim snano pritiskivahu na junu granicu Bosne, bili bi zaista ludi,
kad ne bi ove prilike izkoristili za sebe i Bosnu maknuli s puta. Bogumilima, koji se
l
bijahu u mnotvima sklonuli na jug, obeavahu, da e ih ponovno uvesti u njihov
posjed, a potajnim bogumilima, da e slobodno moi izpoviedati svoju vjeru, A kad bi
se feudalna gospoda meusobno sloila, obeavahu pomo slabijemu. Istodobno
razirie glasine meu kmetovima i zakupnicima obiju vjera, da e se pod turskom r-,
upravom osloboditi svojih gospodara i ivjeti uz bolje uvjete.
I onako ve dovoljno raztrovana zemlja bijae na taj nain polako minirana. Kad se
Turci pod sultanom Mehmedom Fatihom (Osvajaem) osmjelie na taj podhvat, pade
r
"|
Bosna zapravo bez odpora, izdaja bijae Turcima posvuda pripremila put. Bonjaci se Ji
stide te svoje slabosti jo i danas, jer narodna pjesma tui: I pade Bosna bez uzdaha.
Bogumilstvo napravi Bosnu slobodnom dravom, a to isto bogumilstvo bijae i
razlogom, stoje Bosna pala.
7. Prielaz bogumila na islam
r
l
Bosanske pokrajine, to ih tad Turci osvojie, postadose zastrte tminom.. Dok o
Bosni iz predturskog doba posjedujemo bezbroj izvora u domaim glagoljskim i
^
irilskim, izpravama, u hrvatskim i ugarskim poviestnim izvorima, nadalje mnotvo
izprava u papinskim, mletakim i dubrovakim pismohranama, sve to naglo prestaje
nakon osmanlijskog osvajanja. Tek tu i tamo dopire do nas kakva sitna viest, koja nam
nipoto ne daje dubljeg pogleda u sudbinu Bosne.
Zato su nai podatci o poviesti Bosne u tursko doba vrlo nepodpuni. Tek u novije
vrieme, odkako je Austro-Ugarska otvorila Bosnu i Hercegovinu svjetskom prometu a
zapadnoeuropskoj kulturi, poinje muno sakupljanje onog malog, to je jo do nas
^
doprlo, pa se stvorila osnovica za pouzdanije poznavanje i spoznanje poviesti toga
doba. Zbog tog pomanjkanja pouzdanih viesti dogodilo se, da danas u znanstvenom
svietu postoji mnotvo krivih teorija i miljenja, kojima je svima zajednika oznaka, da
su na tetu Austro-ugarske monarhije. Zadatak je zato ovog djela, da unese svietlo u taj r
j
labirint i da pomogne konanoj pobjedi istine.
j
Jedno je sasvim sigurno. Bosanski bogumili preli su svi kao jedan na islam. U
tome se slau svi noviji pisci o Bosni, Navodim bosanskog pisca Savfetbega Baagia. ^
On pie: Od svega tog (t. j. od pokuaja Maara i od njih zavisnih bosanskih kraljeva,
cj
da Bosnu privedu katolicizmu) ne imaae Bosna nita, nego samo ubrzanje vlastite
propasti. Vjerska mrnja, koja se bijae u bogumila stoljeima nakupila, prevrila je 1
svaku mjeru. U tom kritinom asu zakljue bogumili rtvovati nezavisnost i vjeru,
i
samo da se osvete kralju i papi.
33
Tako postade Bosna zemljom, u kojoj bitni dio
domaeg, autohtonog puanstva prigrli islam i posta time ivom kopom izmeu
zemlje i osmanlijske drave. Ovdje treba izporediti odmah i srbske zemlje. ] u Srba
bijae odmet-
,
r
"S
1
J
V-J
98
r
^
nika, ali to bijahu samo pojedinci, koji se utopie u osmanlijskoj bujici, dok itavi
dielovi Srbstva nikad ne prigrlise islama. Srbstvo bijae odvie uvreno s pomou
svoje narodne Crkve, a da bi se takvo to moglo dogoditi. To je vrlo vano, jer je
upravo ta okolnost omoguila osloboenje Srba od god, 1804.1816. i kasnije. Daje
islamski dio puanstva u Srbiji bio autohton ili ak potekao od nekadanjeg vladajueg
sloja, ne bi Srbima nikada uspjelo, da ih razmjerno tako lako iztjeraju. Turci u Srbiji
bijahu doseljenici, zato se razprie onako brzo, kao to i dooe. Taj prielaz bogumila,
potomaka tvrdoglavog starog hrvatskog plemstva na islam, tumai nam jo i pojavu, da
je Bosna i Hercegovina mogla tako dugo ostati na iztraknutom poloaju osmanlijskog
carstva, da su se pristae islama u Bosni mogu tako dugo odrati i da e se ondje jo
dugo odrati. Sve to poradi toga to su autohtona rasa i to je autohtonost u borbi
naroda i rasa jedan od najjaih inbenika, s kojim treba raunati svaki politiar, koji
znanstveno misli.
Po svojim nacionalnim i politikim posljedicama prielaz bosanskih bogumila na
islam; tako je vaan i sudbonosan moment za itavu poviest junih Slavena, da mu
bezuvjetno moramo posvetiti jo malo vie panje,
Kako se zapravo odigrao taj prielaz i to mu bijae povodom? U predhodnom
poglavlju ukratko sam napomenuo zamamljiva obeanja Turaka u Bosni svima i
svakome. Upravo zato. to obeae sve svima i svakome, ne mogahu obeanja izpuniti.
Izmeu obeanja i izpunjenja bijae uostalom uviek ogromna razlika. Svjetski rat prua
nam za to upravo klasine primjere. Obeanja Turaka bogumilima bijahu naprosto
neizpunjiva iz dva razloga: bogumili bijahu ipak krani, a poloaj krana u
osmanlijskoj carevini bijae javnopravno i crkvenopravno bezuvjetno ureen tako, da
bi bosanska vlastela nakon osvojenja od Turaka dospjela u slabiji pravni poloaj. A
toga njihov ponos ne mogae podnieti. Jo vanije bijae moda pitanje zemljitnog
posjeda. Po osmanlijskom dravnom pravu postaje osvojena zemlja vlastnitvom
poglavara drave: erazi-i-emirie, t. j. zemlja emirova, a sultan kao kalif, kao vjerski
poglavar ne mogae nikako nadieliti zemljom nevjernike, jer time ne bi samo prekinuo
s vjerskim propisima islama, nego bi se ogrieio i o osmanlijsko dravno pravo. Jedina
mogunost za tvrdokorne bogumilske izbjeglice i za potajne bogumile bijae prieiaz na
islam, zato da se opet domognu izgubljenog posjeda ili da sauvaju posjed, to ga ve
jednom spasie prividnim prelaenjem na katolicizam.
Ovo je osobito vriedilo za bosansko visoko plemstvo. U sredovjenim slavenskim
dravama na Balkanu bijae feudalizam u punom cvatu. Medu ostalim, odlikovae se
on i snanim pritiskom na podreene,
34
Raztvaranje i razpad drava junih Slavena
izvedoe Turci tako, da pobunie kmetove i podloene protiv njihove feudalne
gospode. To bijae onaj isti postupak, kojim se posluie Rusi u doba poljskih ustanaka
19. st. protiv Poljaka, odnosno protiv vodeeg poljskog plemstva. Vodei razred
izgubio je pobunom kmetova i podlonika razpolobu sa zemljom, izgubio je prihode i
vojniku silu, koja se uviek novaila od podloenih i kmetova. Plemstvo posta
nemono, bude izkortenjeno i'
u
O tome predmetu nije mi poznala nikakva monografiju, ali se nm pitanjem bavim ve nekoliko godina, le sam si
o tom stvorio vlastiti sud na temelju marljivog posjeivanja i prouavanja starih gradina na slavenskom Jugu
Monarhi/e, njihova poloaja, te osnove i poloaja zavisnih mjesta. Ove studije prisilile su me da zakljuim, daje
pritisak feudalne gospode morao biti veoma snaan.
99
predano osmanlijskom osvajau na milost i nemilost. A to upravo trebae
Osmanlijama.
Taj postupak, primienjen uspjeno u Bugarskoj i Srbiji, ne propustie oni primieniti <-i
ni u Bosni, koje se uviek bojahu zbog njene tvrdokornosti.
35
\
Ta ista sudbina imalaje snai i bosansko feudalno plemstvo. To proizlazi jasno iz
jednog izvjea posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaevia papi Piju II. Turci
"1
su podigli u mojoj kraljevini nekoliko tvrava i prijazni su seljacima, te im obeavaju, - i
da e svaki kmet, koji plaa danak i priee k njima, postati slobodan. Priprosti seljaki
razum ne prozire prevare i misli, da e ta sloboda vjeno potrajati ... I plemii ne
^
opirahu se vie dugo, kad ih ostavie seljaci.
36
L ^
Prielaz na islam bijae jedina mogunost za bosansko plemstvo, da spasi svoj
posjed i svoj poloaj. I bosansko plemstvo, ukoliko bijae bogumilsko, uini taj korak
gotovo bez iznimke, povukavi za sobom i mnoge druge.
Miljenja sam, da je ovom obraenju pogodovao jo i jedan drugi moment manjeg ri
znaenja, ali zato ne manje vaan. U mojem iztraivanju bogumilskog problema i
J
njemu srodnih sekta, naiao sam opetovano na izvjea, koja nas upuuju na osobitu
privlanost izmeu islama i manihejskih sekta. Tako na pr. da su Arapi u poetku svoje Hj
vlade pomagali manihejce tako, da su se ovi iz udaljenih perzijskih pokrajina povratili J
u Babiloniju i nesmetano mogli iriti svoj nauk u zemljama, koje bijahu pod arapskim
gospodstvom. Nadalje, da su Waldenzi june Francuzke, kojih nauk potjee od
n
bogumilstva, pozvali u pomo Saracene. Odatle zakljuujem, ne mogui zasad o toj
^
tvrdnji navesti poblie dokaze, da je izmeu bogumilstva i islama moralo postojati
^
neko srodstvo po izboru, koje je utrlo putove za prielaz bosanskih bogumila na islam.
]
Ovako je stjecajem udnih i po hrvatski narod tako pogubnih okolnosti, zavrio pod
pritiskom vjerskih i socialnih momenata u islamu, koji nadirae prema srednjoj Europi, -s
jedan narodni pokret, koji zapoe odporom protiv ojaalih Romana, a zatim se nastavi
J
odporom protiv nadiruih Maara.
Posljedicama tog prielaza pozabavit emo se potanje. Prva bijae posljedica, da je
"J\
podpuno zamrla nacionalna sviest bosanskih Hrvata, koji su preli na islam. Izgleda, da J
je ta sviest bila ve prilino oslabljena vjeroizpovjednom diobom. Ipak smo vidjeli, da
politika nastojanja bosanskih bogumilskih i katolikih Hrvata sve do god. 1463. idu
'
istim putem uzprkos separatizmu i vjeroizpovjednim suprotnostima. Ali i to prestaje
^
prielazom politiki vodeeg elementa na islam. Po Miilleru zaokuplja islam itavu
osobu prelaznika, on treba da zaboravi itavu svoju prolost, svoju obitelj i sve
prijanje veze, da bi se mogao podpuno predati jedino spasavajuoj vjeri. To se zbilo s
bosanskim bogumilima. Podpuno bijae razkinuta svaka veza s njihovom nacionalnom
- ,
i politikom prolou, U tom pooe tako daleko, da si je veina domaih plemikih
porodica odabrala po nekog izmiljenog osmanlijskog predka, da njime prekrije svoju
bogumilsko-hrvatsku prolost. Da li
'-'
Za ovo je znaajanpostupak Osman)i/a prema posljednjem bosanskom kralju Stjepanu Tomaeviu. On se
preda, kad mu zajamie slobodan prolaz. Noprisutni ejh-ul-islam dadefetvu: Smije li pravovjerni trpjeti, da ga
zmija ujede dva puta iz iste rupe? Nato odsjekoe Stjepanu Tomaeviu %tavu.
H
IV~7..sv. VlLstr. 169.
'"'
IV 10-, str. 105.
100
tome bijae vie razlog spomenuti uitjiecaj islama ili moda ne sasvim neopravdani stid
zbog odpadanja od vjere, plemena i itave prolosti, ne mogu sad prosuditi
.
Ali ovom promjenom vjere bogumili ne postadoe samo muslimani, s
vjeroizpovjednog gledita, nego takoer i Osmanlije u politikom smislu, jer to
odgovarae osmanlijskom shvaanju drave. Time prieoe novi prozeliti iz uzkog
kruga bosanske, zbog unutarnjih zapreka sasvim zahirile politike, u podruje svjetske
politike velikih poteza, koju su onda vodili Osmanlije u doba njihove najjae dravne
ekspanzije. Jo neto ne smijemo smetnuti s uma. Koliko god je bogumilstvo prijalo
hrvatsko-bosanskom plemstvu zbog svoje protivnosti katolicizmu i pravoslavlju kao i
zbog svog misticizma, toliko je ta dravi i ivotu protivna, nepolitika i neratnika
vjera trajno morala ipak stezati i sputavati snagu snane i politiki aktivne rase. Prielaz
na islam znaio je takoer zbacivanje nutarnjih okova, osloboenje tih ljudi, koji time
stupie iz tiesne i mukle izbe bogumilstva na slobodno polje snanog politikog i
ratnikog rada u okviru otomanske dravne politike.
Prva dva, do dva i pol stoljea bosansko-islamske poviesti, znaila su stoga
izivljavanje jedne snane rase, nesputano razvijanje sila, koje se bijahu nakupile zbog
stoljeima pritienjenoga ivota. Ve sam napomenuo, da je fizioloki i krulturno
bogumilstvo djelovalo povoljno, daje odgojilo snano i ilavo potomstvo, koje se osim
toga nalazilo zbog svoje naitanosti na prilino visokom kulturnom stupnju, s obzirom
na ostalu Europu. Sve te snage stupie sad u slubu islama i otomanske dravne misli.
Na ovom u mjestu spomenuti, to o tome pie ve spomenuti uenjak prof. Prohaska,
koji je u okviru knjievne studije nabacio mnogo izpravnih i vriednih poviestnih
opaanja o Bosni. To je konac bogumilstva i sredovjenih bosanskih pokreta za
sauvanje slobode. Plemstvo je prelo na islam i zaklelo se, da e se boriti protiv Rima.
Padiah, obradovavi se tolikome uspjehu, potvrdi mu njegova plemika, prava i stvori
tako jedino nasljedno plemstvo u osmanlijskoj dravi. Strani janjiari potjecahu skoro
svi iz redova bosanskog plemstva. Janjiari izmjenjuju i postavljaju nove sultane,
njihovi voe su savjetnici sultana i odluuju o vanjskoj politici. Iz poviesti
bogumilskog pokreta u srednjem vieku i iz poviesti janjiara dade se prosuditi, koliko
je energian bio u Bosni bogumilski element.
Te energije bijahu sad uperene protiv katolikih Hrvata, protiv Maara i kasnije
protiv austrijskih nasljednih zemalja. Rie ima opet netom spomenuti autor: etiri
stoljea trajala je muenika poviest tog naroda, to ga maarski kriari trebahu
nauiti kulturi i katolicizmu. Posljedak bijae strana osveta Bonjaka Maarima i
katolicizmu njihov prielaz na islam i njihovi stoljetni grabeni pohodi na Hrvatsku,
na Ugarsku i na itav katoliki sviet. Strae predhodnice osmanlijskog osvajanja bijahu
bosanski begovi, koji su se novaili iz Bosne, janjiari i veliki veziri podrietlom iz
Bosne, izravni su potomci bogumila.
Ovako se Hrvati podielise u dva tabora, jedni se borahu za Iztok, a drugi za Zapad
izprva na strani Ugarske, a kasnije na strani Austrije i zatiranu se meusobno divlje i
biesno, to potjecae jednako od vje-
/// 12.. sir. 36.
101
ni
I
%9
IV-L
40
IV- -19.. str. 44.
41
IV 13.. str. 16?
i
roizpovjedne prirode kao i od tvrdoglavog karaktera obih jednorodnih stranaka. Tek
ovi tristagodinji bojevi slomie podpunoma snagu Hrvata, pa njihove posljedice oni ne
Hj
mogahu preboljeti sve do danas. Osim ostalih ve prije navedenih momenata i ovo je
jedan od najvanijih, kojih posljedica bijae, da su Hrvati u neku ruku morali zaostati
r
,
za Srbima. Skoro emo vidjeti, kako je ba to pridonielo dananjem poloaju na
slavenskom Jugu,
Ovo miljenje o velikom znaenju Bonjaka za osmanlijsku carevinu, potvruje i
n
imek, pisac, u koga se ne moe sumnjati, da je politiki pristran. Taj nam pisac
J
potvruje veliku vriednost, koju je osmanlijska carevina polagala na taj ljudski
material. A jednako i putopisac Kuripei,
40
koji nam javlja, da najbolji element u
Hj
Turaka potjee iz Bosne. J
Veliki utjecaj bosanskih bogumila, koji su preli na islam, odrazio se i tako, da se
hrvatski jezik udomaio kao drugi dravni jezik na osmanlijskom dvoru i da se njime u
Hj
nekim prilikama sluio i austrijski poslanik.
^
Ali osmanlijsko loe gospodarenje izcrpilo je zemlju. Bonjaci skoro unitie
katolike Hrvate, ali im oni ne ostadoe duni. Tako stade vodei elemenat u Bosni
)
propadati tokom 17. i 18. st. Elementi kulture, to ih Bonjaci sauvae jo od svog
bogumilstva, polako se iztroie, a Osmanlije ih nisu mogli nadomjestiti, jer Turci,
n
kako sam ve iztaknuo, nisu nikada mogli uiniti neto na kulturnom ili gospodarskom
J
polju. Obe razpadanje osmamlijske carevine nije moglo ostaviti netaknutim ni onaj
element, koji mu se bijae predao samo njemu svojstvenom vjernou i predanou: on H]
propadae s njom zajedno. 1 tako se postepeno razvijahu one prilike, na koje bijae J
naila Austro-Ugarska godine 1878. u Bosni i Hercegovini.
Kao to u Ugarskoj i u osvojenim dielovima Hrvatske i Slavonije, gdje su
^
muslimanski Bonjaci veinom imali u rukama upravu i vojnika lena u doba
^
osmanlijske vladavine,
41
tako nalazimo i u Srbiji koncem 17. stoljea, da Bonjaci uz
Albance sainjavaju vei dio muslimanskog stanovnitva, a osobito bijahu zastupani -j
medu spahijama, imaocima vojnikih lena. Pa kad Turci moradoe izprazniti gradove i
utvrde, vratie se sasvim prirodno prognani muslimani u Bosnu, svoju staru postojbinu.
Jmena, na koja u Bosni esto nailazimo kao Biogradlija, abanin, Uianin,
J
podsjeaju nas na te seobe. To isto zbilo se i s crnogorskim Turcima, kojih se ivi
potomci u Bosni jo i danas zovu Podgorica, Niki, Spuevi i t. d.
Potomci bogumila u Bosni pokazae jo u dva navrata.svoju tvrdoglavu borbenu
narav, koja se bijae nudno razvila iz njihove poviesti. Kad je propadanje osmanlijske
dravne sile i propadanje poviestnih temelja turske vojnike snage imperativno trailo,
da se vojska preustroji prema suvremenim, zapadnoeuropskim uzorima, bijahu
muslimanski Bonjaci ti, koji se najvie opirahu. Novi poredak uvjetovae i neke
dalekosene unutarnjopolitike reforme, a poimence ukidanje nekih preivjelih
ustanova, kao na pr. janjiara, lenskog sustava i t. d. Ukidanjem ustanova, s kojima
bijahu Bonjaci povezani uspomenom na svoje najbolje dane, i preustrojstvom vojske,
koje ukidae lenski sustav, bijahu
1
102
ugroena prava plemike samouprave u Bosni. A Bonjaci, navikli tokom itave svoje
poviesti spajanju vjerskih, politikih i stalekih probitaka, htjedoe biti papinskiji od
pape i bolji muslimani od samog kalifa. Oni se podigoe protiv kalifa na obranu
poviestnih temelja drave i istog islama. Posljedica bijae oruani ustanak plemstva u
Bosni (1826.1831.). Ali turskoj upravi uspije predobiti na svoju stranu jedan dio
hercegovakih velikaa i njihovom pomou krvavo uguiti ustantak. Sudbina Bosne
bijae, da i nadalje propada i zahiruje.
Kad je kasnije zapoelo oslobaanje kranskih naroda na Balkanu, kojemu bijahu
razlog jednako nacionalna, politika i kulturna nastojanja kao i najprimitivnija tenja za
poboljanjem materiatnih prilika, ne bijae otomanska carevina nikako u stanjiu, da u
Bosni i Hercegovini zavede red i iole zadovoljavajue prilike. Zato bijae lan XXV.
berlinskog ugovora jedini spas. Razumljivo je, da otomanskoj carevini ne bijae lako
napustiti pokrajine, iz kojih je stoljeima crpila svoje najbolje sile. Dvolinim
dranjem, a moda i tajnim doaptavanjem ne bijae Turskoj teko da potakne na
odipor protiv Austro-Ugarske Bonjake, te tvrdoglave oporbenjake. Ta oni ustadoe u
obranu svoje vjere i uinie ono, to su od poetka 11. st. radili u raznom obliku na
najkrvaviji nain protiv raznih neprijatelja, pa ak i protiv vlastite brae.
Ali poviest je pola svojim putem. Bosni je sueno, da si potrai nove putove, a te
moe nai ne samo iz geopolitikih nego takoer iz poviestnih i narodnih razloga, koje
sam naveo, samo na strani svoje jednokrvne hrvatske brae. 1 samo u tom okviru moe
Bosna ivjeti plodonosnim ivotom.
8. Problem balkanskih Romana
Teoriju, da su Bosna i Hercegovina hrvatske, a ne srbske zemlje, postavio je
hrvatski uenjak dr. Petriniensis (dr. Milobar) i pokuao ju je prvi znanstveno
obrazloiti u djelu, koje sam ve prije spomenuo. Ali taj pisac, od kojeg potjee i
teorija o seobi, poinja naalost pogrjeku, od koje pati i itava suvremena hrvatska
politika, da ovo pitanje promatra izkijuivo s dravnopravnog stanovita. Zato njegovo
djelo nije onoliko zapaeno, koliko bi zasluilo u probitku istine.
Na temelju dugogodinjeg iztraivanja i razmiljanja, pri emu mi pomagae
svestrano poznavanje itavog slavenskog Juga Monarhije, doao sam do te iste
spoznaje i ne poznavajuri dijela dra Petriniensisa. Ali moji se rezultati osnivaju na
kulturno-historijskim, na vjersko-historijskim i antropolokim spoznajama, a
bogumilskom teorijom, t. j. spoznajom socijalnopolitike uloge bogumilstva u postanju
i propasti bosanske drave, i postadoe cjelovitim znanstvenim uvjerenjima.
Zauzevi ovo gledite, preuzeo sam i teki zadatak dokazati, kako se ima tumaiti
postanje Srba u Bosni i Hercegovini, gdje oni sainjavaju 43% stanovnitva. Potrebu,
da razjasni ovu injenicu, osjetio je i dr. Petrnhiensis, i on daje ovo tumaenje:
Politika Turaka ila je za tim, da Bosnu sasvim pretvori u pokrajinu istonjakog
karaktera, t. j. da njeno puanstvo i u njegovim vjer-
103
IV 4., sir
23'
J
1
skim odnosima privee vre uz Orient Zato su Turci nastojali, da privedu 1
stanovnitvo Bosne k islamu, koliko god to bijae mogue, a za one, koji pod svaku
cienu htjedoe ostati kranima, uini turska politika grkoiztonu Crkvu pravim
ni
utoitem. Dok katolicizam bijae najokrutnije progonjen, pomaganu Turci na sve
mogue naine girkoiztonjake, i to poradi toga, to su Turci s pomou carigradskog
patriarha i njegova klera po volji mogli raspolagati grkoiztonim puanstvom. To je Hl
razlog, zastoje broj dua grkoiztonog elementa u Bosni tako velik. To su nekadanji
^
katolici, koji prieoe na pravoslavlje samo zato, da bi ipak mogli ostati vjerni
kranstvu.
4
|
Koliko god je jedna predpostavtka zakljuka dra Petriniensisa izpravna, ipak se ne
*
moe u cielosti prihvatiti njegovo shvaanje.
ri
Zato nam je ii drugim putem, koji ima tu manu, da ni izdaleka nije tako
j
jednostavan kao put dra Petriniensisa, ali e nas zato dovesti blie cilju.
Prije nego prieemo na prikazivanje, kako je nastalo srbsko puanstvo u Bosni i
Hercegovini, moramo se pozabaviti jednim drugim uzgrednim pitanjem, koje je jedno
od najteih neizpitanih nacionalnih i drutvovno-politikih problema Balkanskog
poluotoka, i to tim tee i nejasnije, to se, koliko je meni poznato, jo nitko nije njime
pozabavio kao cjelinom. To je pitanje romanskog uzkrsavanja u srednjem vieku na
Balkanskom poluotoku. Taj problem balkanskih Romana Obraivao se je dosele uviek
samo kao sastavni dio poviesti pojedinih balkanskih naroda i drava: Rumunja, Bugara,
Srba, Grka i Hrvata. Koliko je taj problem jo neosvietljen, obiljeava najbolje
injenica, da jo danas ne znamo tono, gdje, kako i kada su nastali Rumunji, taj veliki ,
?
narod od 10 milijuna dua, koji igra u suvremenoj poviesti tako vidnu ulogu. O tome
]
postoje razne teorije; sami Rumunji uviek tvrde, da su nastali u svojini dananjim
sjeditima, ali su europski uenjaci iz jezinih razloga vie skloni shvaanju, da
Rumunji potjeu s juga Balkanskog poluotoka i da su tek kasnije na nepoznati nain
dospjeli u svoju dananju postojbinu. Kad nam je dakle jo toliko toga nejasno o
postanku jednog razmjerno velikog naroda, ne smijemo se uditi, to jo manje znamo
r
_]
o politiki bezznaajnim ostatcima balkanskih Romana i o njihovim nacionalno davno J
ve utonutim pojedinim dielovima. Tek najnovija romanska, i junoslavenska nauka
poela se nedavno baviti tim problemom. Bartoli, Jireek i Strohal postigli su na tom 1
polju vriedne rezultate, ali to su naalost samo prve brazde na djevianskom tlu.
^
Na temelju mog dugogodinjeg prouavanja poviesti junih Slavena doao sam do
zakljuka., da su balkaniski Romani u poviesti pojedinih balkanskih drava odigrali
j
mnogo vaniju ulogu, nego to nam to prikazuje naa dananja poviestna znanost.
Mislim, da sam prvi iztaknuo strah od romaniziranja kao razlog za oslanjanje
--,
Hrvata na Maare. Jer koji bijae razlog, da Hrvati odbacie svoju dravu? Bijahu
j
dospjeli meu dvie vatre. Ne samo da se kulturno jai gradski Romani ojaae u
primorskim gradovima, nego se i u planinama stadoe romanske kolonije pastira
l
mnoiti i vladajuim Hrvatima osporavati posjed zemljita. J
J
uj
^ i
104
Svi Romani iz unutarnjosti Balkanskog poluotoka pojavljuju se u poviesti junih
Slavena pod imenom Vlah, Vlasi, od ega postade njemaka rie Waflach. Po svom
korienu i po smislu ta rie odgovara njemakoj riei Welstch i znai izprvice ovjeka
keltske, a kasnije rimske narodnosti. Wales u Englezkoj, VVallis u vicarskoj, Vlaska u
Rumunjskoj i Valona u Belgiji, sve su to imena, koja su postala od tog, kako se ini,
obeg arijskog koriena.
U 12. i 13. st. primietit e svaki pozorni promatra, da na Balkanu Romani ponovno
oivljuju i da se posvuda pojavljuju kao Vlasi.
U naoj neposrednoj blizini, u Dalmaciji, mora da se je pojavilo takvo gibanje. Ime
Morlaci, koje se sauvalo u zemljopisnim nazivima (Canale della Morlacca),
svjedokom nam je za to: Ime Morlaci je talijanska skraenica od Morovvallachi, t.
j.
crni Vlasi.
Kako nam to ve njihovo ime kae, bijae to zacielo romansko puanstvo, tamnog
kompleksa. Odakle dooe i tko bijahu ti Morlaci? O tome nam skoro nita nije
poznato.
43
Ali se dri, da su oni samo kasni izdanak pokreta onih istih Romana-
gortaka, koji natjerae Hrvate, koji imahu dosta posla s gradskim Romanima visoke
kulture, da se prikljue Maarima.
Ovaj se romanski pokret opaa i na ostalom Balkanu. U Bugarskoj uzima oko
godine 1250. car Ivan naslov car Bulgarom i Vlahom. To je nesumnjivi dokaz, daje
u Bugarskoj i Macedoniji nastalo romansko puanstvo, koje se u zemlji dovinulo do
tolikog znaenja i snage, da gaje trebalo spomenuti u kraljevskom naslovu uz vladajui
narod.
44
U Bosni se spominju podkraj kraljevstva Vlasi kao naseljenici u nekim krajevima.
Kako da to tumaimo? Bugari, Hrvati i Srbi osvojivi balkanske zemlje, stupie u
posjed sveg obradivog zemljita. Kad kasnije osnovae svoje drave, stupie u posjed
itavog podruja drave. Manje ili vie romanizirano dako, trako i ilirsko puanstvo
naprosto iztjerae, ukoliko ga ne poubijae. Ovo iztiskivanje dogaalo se na dva naina,
kako je to poviest utvrdila: romansko puanstvo u blizini gradova nagnulo je u
gradove, a ono, koje ivljae u ravnici, sklonulo se u nepristupane planine, kojih na
Balkanu ima dosta. Gradovi, u koje se bijahu sklonili osobito elementi, koji se nalaahu
na viem stupnju kulture, napredovahu zahvaljujui kakvoi svog stanovnitva i
rimskom ureenju gradova, dok je romansko puanstvo, koje se bijae sklonulo u
planine, polako propadalo, jer je tamo poprimilo obiaje i nain ivota tamonjih
razbojnikiih nomada te tako ivotarilo.
Zato razlikujemo Romane u gradovima od Romana u planinama. Najjae se razvio
tip Romana u gradovima u Dalmaciji, gdje smo ga ve upoznali u hrvatskoj poviesti. U
primorskim gradovima na obalama Egejskog mora bijahu brzo pogreni, pa i u
albanskim i hrvatskim primorskim gradovima asimilirala ih je doskora nacionalna
okolina s kopna.
Nas zanimaju ponajvie Romani u planinama. Sudbina, koja ih je snala, nije
zadesila samo njih. ini se, da se ta ista pojava odigrala na Balkanskom poluotoku ve
opetovano u predhistorijsko doba. Kad god se
J";
izporedi IV L. sir. 2S9. i 321.
44
IV 7.. sv. H.sir. 176.
111 6.. Lsw.su: 90 93.
105
3
jedan val osvajaa prelio preko balkanskih zemalja, potisnue osvajai prijanje
j
stanovnike, koji pobjegoe u brda, prepustivi bolje zemlje osvajaima. Izgleda, da je
taj nomadsko-pastirski ivot bio oblik ivota, koji je u raznim gorskim predjelima r-
Balkana postojao ve hiljadama godina, i da su se potisnuti uviek sklanjali u gore,
]
ekajui pogodno vrieme, kad e osvaja omlitaviti, da onda opet siu s planina i
zaposjednu bolja zemljita. To se redovito dogaalo svim narodima osvajaima, i toj Hl
sudbini nisu se sasvim mogli oteti ni Bugari ni Hrvati ni Srbi. Ti nomadski pastiri ~i
imaahu svoje vlastite katunske organizacije, svoje poglavice, svoju tisuama godina
ukorienjenu mrnju na sretne zemljoposjednike u ravnici kao i sigurni osjeaj za 1
vrieme, kad je osvaja u ravnici, vladavinom i uivanjem dovoljno oslabljen, dozrio, da
wi
ga napadnu i iztjeraju sa zemljita.
Ista se ta pojava stala ponavljati na Balkanu u 1 2. i 13. stoljeu. Ali Bugari, Hrvati i
]
Srbi ne istiskivahu samo Romane, nego i Slavene i Avare i t. d. iz starijih naselja, koji
takoer pooe u planine, ukoliko se ne podloie novoj vladajuoji klasi kao sluge.
Osvjeeni tim krianjem krvi, oporave se ti Romani, koji se bijahu u rimsko doba jako
degenerirali; teki i oskudni ivot u brdima ojaao ih je i oeliio, oni se znatno
urnnoie i stadoe u 12. i 13. st. prodirati u doline kao Vlasi, t.j. kao sa slavenskim
ivljem jako natrunjeni. ali jo uviek romanski elementi.
Po svoj se prilici taj romanski ivalj negdje i nekada kriao s nekim narodom tamne
puti, vjerojatno s Ciganima, koji su takoer nomadi. Odatle potjee taj uviek sasvim H
tamni soj i ime Nigri Latini, Karavlasi, Morovlasi. (Kara znai turski crn, mauros znai
grki crn; izporedi talijanski moro
=
crnac.) To je posve sigurno; u sve druge
pojedinosti ne mogu se ovdje uputati.
]
Taj proces poeo se najprije zbivati u Hrvatskoj, jer tamo bijahu Romani najbrojnije
zastupani. Kako su samo jadno i bezpomono morali izgledati tadanji Hrvati, kad im
-
zemlja, podieljena na stranke, nije mogla uzpostaviti ureene dravne sile i kad su si
j
preko hrvatskih glava stali pruati ruke Romani iz gradova i Romani iz bregova, koji
bijahu jednako neprijateljski raspoloeni prema dravi osvajaa, a saveznicima bijahu H|
im jo osim toga katolika Crkva i Venecija.
j
Neto kasnije zapoe taj proces u junoj Bugarskoj, u Macedoniji i Epiru. Poto nas
on tamo manje zanima, putamo ga sad po strani. ]
Ovo uzkrisivanje Romana ini se, da je najmanje pogodilo pravu Srbiju i
-*
sredovjenu Bosnu, jer ih tamo izgleda nije bilo ba mnogo.
Za Srbiju postalo je to pitanje opasno po svoj prilici tek onda, kad se srbska drava
u doba Nemanjia stala jako iriti na jug, na zapad i na jugozapad u junu Macedoniju,
Albaniju i Epir, gdje su nam jo i danas mnogi otoci Aromuna svjedokom ondanjeg
snanog nastupanja Romana. Ali od svih slavenskih drava bijae Srbija najsredenija,
jer je jedina bila u vjerskom pogledu jedinstvena, te imala staru i jaku dinastiju, koja je
opet u narodnoj Crkvi imala pri ruci sredstvo sile, kome ne bijae premca. Na taj nain
i
bijae Srbima uspjelo neko vrieme odhrvati se nadiranju Vlaha. Imam ak razloga
j
drati, da se drakonske
1
i
106
odredbe zakonika cara Duana u korist zatite vlastnitva i njegovo davanje prednosti
plemstvu i plemikom posjedu, imadu dobrim dielom. pripisati ba silovitom nadiranju
balkanskih Romana. Jednako smatram, daje nagla propast srbske drave u tiesnoj svezi
s nastupanjem i irenjem dravi neprijateljskog puanstva. Ve i ona feudalna gospoda,
koja su u doba propadanja drave teila za samostalnou, izgleda, da su vie bila
natjerana, nego to su izstupala iz vlastitih pobuda. Razumije se. da taj pokret
nomadskih pastira ne imaae jedinstvenog vodstva, koje bi se prostiralo kroz sve
balkanske drave ili ak obuhvaalo itavi Balkan; taj pokret mogao je da bude
jedinstven u svojim ciljevima i u svojem nastupanju samo na malenom podruju, pa je
ba poradi toga bio sklon razpadanju srbske drave u manja feudalna podruja.
Upada u oi, da se meu samostalnom feudalnom gospodom, koja se podiu nakon
propasti srbske drave, pojavljuju veinom balkansko-romanska imena Bala. Altoman,
Topia, Angeli, Cropa, Draga, Hrebeljanovi, Dejanovi; sve ove moramo smatrati
balkanskim Romanima, Vlasima.
Usred tog previranja i nadiranja nahrupila je osmanlijska najezda, i propade srbska i
bugarska drava.
Na str. 101. vidjeli smo izvjetaj papi posljednjeg bosanskog kralja, u kome se tui
na postupak Turaka, koji bune seljake i nie slojeve protiv plemstva i na taj nain truju
dravu. Bilo bi naivno drati da su Turci s tim postupkom zapoeli tek u Bosni. Mutatis
mutandis uinie to oni ve prije ti Bugarskoj i Srbiji, i to tim lake, to te drave ne
bijahu nacionalno tako jedinstvene kao gotovo isto slavenska Bosna.
U zakoniku cara Duana bijae osobito potanko ureen pravni poloaj dviju
kategorija, poluslobodnih Srba i podlonih meropa.
47
U tim dvjema kategorijama treba
da si predstavimo, ako ne izkljuivo, a ono dobrim dielom Vlahe, koji su tada ve s
planina nadirali u nizine. Neemo pogrieiti, ako budemo smatrali, da ovim
poluslobodnjacima i kmetovima nije ba najbolje ilo pod srbskom vladavinom. A
Osmanlije, u politikim stvarima tako pronicavi, sigurno su zamietili razpoloenje
pastirskih nomadskih Vlaha, koje bijae malo sklono srbskoj dravnoj tvorevini i
njenom pravmom poredku, i to jednako onih, koji se ve nalaahu u pravnom poloaju
sefora i meropa, kao i onih, koji jo slobodno ivljahu u bregovima kao pastirski
nomadi i plaahu moda samo kakav danak.
Vidjeli smo, da su dielovi srbske drave nakon kosovske bitke dospjeli prema
otomanskoj carevini u vazalski odnoaj. Time bijae Osmanlijama dana mogunost, da
se mieaju i u unutarnje odnoaje pokorene Srbije. Turci zapoee po prikazanom ve
uzoru buniti protiv dotadanjih vlastodraca sve u dravi nezadovoljne elemente, a
osobito dravi neprijateljski raspoloene Vlahe. A ti pastirski nomadi, protivni svakom
pravnom poredku, nanjuie, da je sad kucnuo njihov as. Sto dulje Srbi uspievahu
zadrati u svom nastojanju s pomou dravne sile, Crkve i zakonodavstva taj opasni
vlaki pokret, to neobuzdanije
J<!
Za Balie /e pimesmo dokazano. da su vlakog podijelio. Neki hi povjesmiarj hijeli. da potjeu odprovamalskih grofova
de la Beaurh, ali 10 nije vjerojatno. Kod Altotiianovia dokazom nanije isto romansko ime. Obitelji Topia i Cropa mogle bi biti i
albanskog podnella. No preporod Albanaca samo je dio romanskog osvita na Balkanu, koji smatram preporodom
prastanovnitva Kod albanskog pokreta nailazimo na osebinu, da se je predrimsh elemenaf odrao i protiv Romana i protiv
Slavena, i
;
albanskom jeziku nalazi se uostalom neobino velik postotak romanskih koriena, pa je la pojava dokazom za
asimiliranje veeg broja Romana, Angeli mogli bi biti i (ini. no potjeu iz Epira, a ba u Epiru bilo je mnogo Vlaha, jerjo t
danas nalazimo lamo mnotvo njihovih potomaka. 'Zato mije iz mnogih razloga mnogo vjerojatnije, da bijahu Vlasi, a ne Gro.
Draga te uzprkos slavenskom konenu tipino vlako ime. a Hrebeljanovn bijae po Liiecarijii katuna! , t.j. vlaki poglavica.
Dejanovi dolazi od Dean. a loje tipino romansko ime. Ovdje je ne samo o podrietln i rasi, politiki bijahu sve to Srbi, jer
srbska politika predaja i srbska Crkva bijahujo tolikojake
'111. -I., 1 dio. str 6'J i sliedee
107
je kasnije ta bujica, sruivi sve prepreke, prelazila preko svega, to je postojalo. 1
i
1
J
n
Sigurni, da e im Turci biti skloni, i sigurni, da ne e biti kanjeni, sioe ti Vlasi s
planina, proirie se, stadoe srbsku gospodu i zemljoposjednike napadati, podkradati,
robiti i iztiskivati ih milom ili silom s njihovih posjeda, sluei se pri tome paleom i
ubojstvom, sve dok dotadanji gospodari ne postadoe ravni kmetovima i bijahu sretni
da spase goli ivot.
Vidjeli smo, to ucinie hrvatsko-bosanski bogumili, da ih ne zadesi slina sudbina;
oni prieoe na islam. U Srbiji se to ne dogodi, jer narodna Crkva bijae prejaka. Bilo
je i kod Srba pojedinanih prielaza na islam, ali nikada ne bijae prelaenja u masama. Hj
Narodna Crkva bijae i suvie jako ukorienjena u narodu, a pogotovo u vladajuoj
-*
klasi. Na taj nain Srbi mirno podnaahu, emu se ne mogahu oteti, padahu sve nie i
nie, dok konano ne postadoe opet obini seljaci. Srbsko inovniko plemstvo
]
postalo je od seljaka-gortaka, pa kad je propalo i opet postalo seljatvom, utjeila gaje
njegova Crkva prolaznou svega zemaljskog.
n
Razpadom vladajueg srbskog dravotvornog stalea, bijae svreno i sa srbskom
\
dravom; nju su Osmanlije, kako sam ve opisao, raztvorili iznutra,
Pa ta se dogodilo sada? Pastirski nomadi saoe s planina u nizinu, poluslobodni i n
kmetovi bijahu osloboeni i svi postadoe zemljoposjednicima u ravnici, i svi se
JI
domogoe neega, stoje bilo bolje u ivotnim uvjetima njihovih gospodara.
Ali time ipak ne izgubie nomadskog znaaja, koji bijae odgojen tisugodinjim H
nasljeivanjem i tradicijom; mnogima novi ivot sad nije prijao. S druge se pak strane
^
ti gortaci veoma namnoie uslied lagodnijeg ivota u dolinama. Pomalo nestade
slobodnog zemljita, i to tim bre, to ti ljudi ne imaahu pojma, a ni smisla za 1
intenzivno obraivanje zemlje.
^
Tako se u 15. st. u srednjem Balkanu stvorilo pomino puanstvo nomadskog
r
,
obiljeja, koje se nalazilo sad ovdje sad ondje; i koje ne bijae teko predobiti za svaki
j
podhvat, koji obeavae dobit, grabe i pljaku. U tim potomcima nomada, koji bijahu
odrasli u borbi svih protiv svih, bijae jako razvijen smisao za rat. ti
Upotriebivi ovo putujue puanstvo s uspjehom za raztvaranje bugarske i srbske
]
drave, poslue se sad Osmanlije njime ponovno za svoje ratnike podhvate protiv
susjednih kranskih zemalja Europe. Sve njihove lake ete, koje su nastupale pred 1
pravim turskim etama i posvuda irile strah i trepet pljakajui, grabei, ubijajui i d
palei, t. zv. akinde, baibozuci, kirdali, martolozi, haramije i mnogi drugi, svi oni
potjecahu uglavnom od tog putujueg vlakog stanovnitva. Oni bijahu Turcima
mnogo pouzdaniji od svih drugih kranskih naroda, jer ih Turci oslobodie i jer
" j
Turcima imaahu zahvaliti za svoj drutveni i gospodarski uzpon. Osim toga bijahu
Turcima od izvanredne vriednosti, jer jednom ve raztvorie srbsko i bugarsko dravno
ustrojstvo, pa ih sad Osmanlije upotrebljavahu posvuda tamo, gdje je trebalo raztociti i
razstroji ti neku postojeu dravnu ili drutvenu organizaciju.
_ j
108
Ve sam jedan put spomenuo onaj strani turski obiaj, da pretvore u pustinju, bez
igdje ikoga, sav kraj pred vlastitom frontom. Na taj nain oni si olakavahu nastupanje
i oteavahu susjedu obranu.
48
A jer se podruje, kojim su Turci gospodarili, stalno sve
vie irilo, ne mogae im biti ugodna pustinja iza njihove vlastite granice. Zato
obiavahu Osmanlije to bre naseliti opustoene krajeve, koji bi doli ovkraj njihove
granice, a za to naseljivanje upotrebljavahu opet to polunomadsko, vlako, sa Srbima
izmieano puanstvo. Jer samo ovo i ovakvo, svakom dravnom poredku nesklono i
nasiljem uzdignuto puanstvo bijae voljno, da se na turskoj granici naseli u krajevima,
gdje ratna vika nikada nije prestajala i gdje danas ne mogahu znati, hoe li jo sutra
moi tamo ostati. Svaki drugi poljodjelski narod, koji ostaje stalno na svome mjestu,
prezreo bi i ostavio ovakvu zemlju.
Ovako postade to polunomadsko puanstvo pokraj hrvatskih bogumila drugim
snanim inbenikom osmanlijske drave. Turci napredovahu u 15. i 16. st. prema
srednjoj Europi na taj nain, da je pred njihovom redovitom vojskom ila neredovita,
sastojei se iz nomadskih vlakih Balkanaca, a toj neredovitoj vojsci bijae jedini
zadatak, da pretvori sve u pustinju; iza obiju vojski sliedile su porodice nomada, koji se
borahu u prvim redovima, da bi odmah naselile podruja, to e ih Osmanlije osvojiti.
Sad tek moemo poeti prikazivati, kako su u Bosni nastali Srbi.
Trebalo bi jo samo znanstveno dokazati, kako sam doao do ovakvog shvaanja
problema balkanskih Romana. Ovdje sad ne mogu nabaciti itavo to pitanje, samo u
ukratko istaknuti, da je nemogue pozabaviti se junoslavenskom povieu, a da na
svakom koraku ne naiemo na Vlahe, na balkanske Romane. Uzmite bilo koju zbirku
izprava, na pr. srbske izprave iz doba Nemanijia, pa ete u njima moi itati o
poklonjenim vlakim selima. Uzmite Kukuljevieva Jura regni, pa ete u njama nai
tube na vlaka nedjela.
49
A tko se eli potanje pozabaviti pitanjem junih Slavena,
morat e i o ovom problemu zauzeti moje stanovite. U izvorima sam naiao na tri
mjesta, koja sam uzeo za temelj mog shvaanja. Litcius pie: Cum enim Slavi
Hlyricum occupaverunt Romanosque inibi incolentes in servilutem redegerant
inclytum, illum rtomen Romanorum apud Slavos servile evasil, quod deinde ad ejusdem
slavicae quoque gentis pastoriliae injlmaeqae conditionis extensum fuit Naao sam
nadalje u hrvatskoj kronici ovo mjesto: Inde debellando (Bulgari) coeperunt totam
Macedoniam, post haec totam provinciam Latinorum. qui illo tempore Romani
vocabantur, modo veto Morovlachi, hoc esl nigri Latini vocantur. Ovu viest
nadapunja nam najstariji prikaz, to ga uobe imamo o Vlasima, koji potjee iz
izvjetaja poznatog idovskog putnika Benjamina Tudela, koji je god. 1161. putovao
Grkom, pa opisuje Vlahe u Tesaliji ovako: Ovdje su granice Valahije, zemlje, koje se
stanovnici zovu Vlasima. Oni su brzi kao jeleni i silaze s grkih bregova u ravnice, da
robe i pljakaju. Nitko se ne usuuje, da na njih povede vojsku i nema kralja, koji bi
mogao da ih podloi, a ne izpoviedaju niti kransku vjeru. Njihova imena idovskog
su podrietla, pa neki ak i vele, da bijahu idovi, koji narod nazivahu braom.
7
*
To je mongolski postupak. Osmanlije su, kakoje poznalo, preuzeli poetak svoje dravne i vojnike organizacije
od Mongola, s ko/ima su doli iz Azi/e. Zanimljivo je prometni, du se tim i.snm postupkom u sadanjem svjetskom
ralu sluijednu velesila, kojaje poprimila mnogo mongolske predaje, a loje Rusi/a.
7P
Izporedi na pr. spominjano djelo, sir. 126, 149., 157.
'"
Luaus, IX' Regno Dalmonae el Croaliae, sir. 2^2.
109
9. Postanak Srba a Bosni
"'
V. -3., sir. 33.
'"
U liesarabiji ivijo i danasjedan milijun Rumunja, izravnih potomaka balkanskih Romana, a ini se, da su
takoer i balkansko-romanski elementi, naseljeni na porogima Dnjepra, postali izhodttna toka za postanak
Kozaka.
s
'
Izporedt Mikloi, IV. 26., 27.. 28.
110
1:
Gdje god se namjere na Izraelianina, porobe ga, ali ga nikad ne ubiju, kao to e Grka
uviek ubiti. Iz ovih triju viesti, koje se meusobno prekrasno upodpunjuju,
doznajemo: I
.
da su Vlasi uglavnom potomci podloenog romanskog puanstva; 2. da
su ivjeli nomadskim ivotom; 3. da bijahu razbojnici i neskloni postojeem pravnom
poredku i vlada juim narodima. To sve pristaje tako jiepo uz sve ono, to nam je o tom
elementu poznato, da se daljnji zakljuci nameu sami po sebi svakome, tko je upuen
r
i
u drutvenu znanost.
Ovdje se susreemo s narodnim pokretom velikih razmjera, o kojem nam je
naalost samo malo poznato. Poevi od Istre (ii), Moravske (Vlaki Mezeri),
H
Ugarske, Iztone Galicije (Huculi), pa sve do duboko u junoji Rusiji
52
doprinieli su
balkanski Romani najveim dielom stvaranju dananjeg puanstva. Pa ipak znamo
samo nevjerojatno malo o tom etnikom pokretu.
1
J
J
Prvo srbsko osvajanje Bosne pod Caslavom nije ostavilo nikakvik tragova u
]
etnikom smislu. To vladanje bijae i suvie kratko, a da bi moglo ita izmieniti na
hrvatskoj narodnoj pripadnosti Bosne, za koju mislim, da je dovoljno dokazana. Sama r%
injenica, daje srbska vladavina trajala tada svega 1520 godina, izkljuuje svaku
j
mogunost kakvog znatnijeg naseljivanja, a srbski element, koji je tad moda i doao u
zemlju, kasnije je netragom nestao.
r
l)
Od veeg je ve znaenja doba Nemanjia, jer su oni dulje vremena drali u svojoj J
vlasti dielove Bosne na sjeveroiztoku i jugozapadu. Stjepan Dragutin ne stekne svojom
enitbenom politikom samo najsjevernije dielove dananje Srbije, nego i banovine ]
Usoru i Soli; to je priblino itav sjeveroiztok Bosne od Vrbasa na iztok. Nemanjii
^
stekoe nadalje vei dio dananje Hercegovine, koja postade sekundogeniturom njihove
kue, a drali su je oko 150 godina do jaanja bosanske sile u doba Kotromania. Ova !
dva razdoblja srbskog vladanja ve su poneto vanija. S izkljuivo etnikog stanovita
bila su i ona po mom shvaanju bez ikakvog znaenja, jer u osvojena podruja ne useli t,
se dovoljno Srba, da bi te pokrajine postale srbske i u etnikom smislu. Srbski utjecaj
"
j
bijae u glavnome politike i crkvene prirode, ali ga ipak ne smijemo podcjenjivati za
kasniji razvoj Bosne. Crkveni utjecaj sastojao se u tome, to su Nemanjii radili na n
proirenju pravoslavlja, kuda god bi stigli, jer to bijae u tradiciji njihove kue. 1 dl
premda se taj rad Nemanjia veinom opet izgubio u kasnijem razdoblju bosanske
vladavine, ipak je poloio osnove kasnijim tenjama i nastojanjima, s kojima emo se
jo morati obirnije pozabaviti. Svakako su eventualno zaostali ostatci pravoslavne
^
crkvene organizacije radili u pravcu irenja i uzdravanja pravoslavlja. Oni postadoe
veoma znaajni za dananje nacionalno svrstavanje u Bosni, gdje je pravoslavlje
istovjetno sa srbstvom. a katolicizam s hrvatstvom. Osim toga moramo ve i u ovom
razdoblju smatrati, da je Srbstvo radilo u pravcu irenja pravoslavlja, a pravoslavlje u
pravcu irenja Srbstva.
"!
n
-i
U doba Nemanjia primjeivao se ujedno i politiki utjecaj Srbstva. Spomenuo sami
ve, kako su se Srbi brzo uzpeli do najjae vlasti na Balkanu, kolikog su se domogli
politikog utjecaja i bogatstva, te sam iztaknuo, kako su izpruili ruke za Bizantom, za
onim najviim, to si Balkanac moe zamisliti od politikih, duevnih i ostalih ljudskih
vriednosti. Ovo je takoer prilino bilo na diku ondanjim junim Slavenima. Kao
poredbu treba samo spomenuti utisak, to ga balkanski ratovi i uspjesi saveznika
ostavie na itav sadanji slavenski sviet. Poznato je, da drutvovni uzpon, bogatstvo,
politiki uspjesi i konjunktura pribavljaju svakome prijatelje, oboavatelje, tovatelje i
nasljedovatelje. Tako bijae i u ono doba, pa poevi, od 13, st. vidimo, gdje se u
krajevima dananje Hercegovine tu i tamo pojavljuju srbska imena. Ova se pojava
protezala i na Bosnu, i to tim vie, to je, kao to sam ve rekao, hrvatska nacionalna
sviest stala polagana bliediti zbog separatizma bogumila i njihove opreke naprama
katolikim Hrvatima, koji do danas ostadoe glavnim nosiocima nacionalnog imena.
Srbski se utjecaj pojaao, kad se bosanski kralj Stjepan Tvrdko dao okruniti srbskim
kraljem na grobu sv. Save i pokuao se orientirati u pravcu pravoslavlja. On se u tome
svakako oslanjao na stranku, koja odgovarae naim dananjim srbofilima meujunim
Slavenima. Ali je svakome jasno, da Bonjaci time ne postadoe Srbi, upravo kao ni
danas onaj dio srbofllski orientiranih Hrvata i Slovenaca.
Dananji Srbi poeli su nastajati u Bosni tek nakon, to su Bosnu godine 1463.
osvojili Turci. Postanak Srba u Bosni ne moe se, kao ni veina drugih pojava
drutvenog razvoja, svesti samo na jednu formulu, nego je posljedica zajednikog
djelovanja vie komponenata:
1. Poviestno je dokazano, da se do 13, st. Vlasi pojavljuju i u Bosni i Hercegovini.
Osobito mnogo mora da ih je bilo na jugu Hercegovine, jer se u dubrovakim Izvorima
spominje, da Vlasi iz Hercegovine i dananje Crne Gore kupuju godinje 10.000 tovara
soli u Dubrovniku. Moralo je biti brojno to vlako puanstvo, koje je troilo tolike
koliine soli. Za ovo puanstvo vriedi uglavnom ono isto, stoje reeno u predhodnom
odsjeku. Drim svakako, da ti Vlasi bijahu pravoslavni. Razlozi tomu su sliedei: a)
Stanovnitvo pred dolazak Slavena bijae ve zacielo kransko, kad ga slavenski
osvajai odtjerae u gore, a organizatorno bijae vezano na Bizant; b) Iztjerano
puanstvo dralo se neprijateljski prema osvajaima, pa budui da Hrvati bijahu
katolici ili bogumili, lako je shvatljivo, da su se Vlasi iz prkosa drali udomaenog
iztonog obreda; c) Srbi, koji opetovano prodirahu u Bosnu, brinuli su se u crkvenom
pogledu za ono malo pravoslavnih u zemlji, t.
j,
za Vlahe; na temelju mnogih razloga
drim, da su Vlasi sa sredinjeg Balkana prigodom svojih seoba doli u Bosnu ve u
doba prije Turaka. Temelj za ovakvo shvaanje nalazim u mjestopisnom najivlju
Bosne, ali se ovdje ne mogu baviti pojedinostiima.
Prema tome su u Bosni ne dodue mnogobrojni, a u Hercegovini to mnogobrojniji
pravoslavni Vlasi posluili kao jezgra za stvaranje novog pravoslavnog puanstva.
///
JI
2. Osmanlijsko je carstvo politiki sasvim lako asimiliralo onu pravu
srednjovjekovnu Bosnu, jer je vladajui bosanski sloj, kao to smo to ve vidjeli,
velikom veinom preao na islam. Protuudarac usliedio je s hrvatsko-katolike i r
ugarske strane u drugoj polovici 15. stoljea. Kralj Matija Korvin osvoji itav sjever
Bosne i napravi od njega dvie banovine: jajaku i srebreniku. Katoliko-hrvatska
feudalna gospoda postadoe sad veoma djelatna, jer osjeahu, da im se radi o biti ili ne T|
biti, te im ponakad poe za rukom, da osjetljivo poraze Turke. Turci uvidjee, da im je ^ j
najilaviji protivnik katoliko-hrvatsko plemstvo, kojemu sredite bijae na
sjeverozapadu Bosne, na sjeveru Dalmacije i na jugu Hrvatske. Turcima postadoe tim 1
nesnosniji, to se najprije prislonie uz ugarske kraljeve, a zatim na austrijske
-*
nadvojvode, te postadoe tako nepouzdani iz dravno-politikih, a kao gorljivi katolici,
takoer i iz vjersko-politikih razloga. Ta zar nisu pape pozivali na kriarske vojne
protiv Turaka, nisu li katoliki vladari oslobaali od prisege, da bi jae mogli suzbijati
Turke (kardinal Cesarini) i nisu li sklapali lige protiv Turaka (Sveta liga g. 1538.) i t. d.
r
-*
Prema tome moemo zamisliti, s kakvim nepovjerenjem su Turci promatrali Hrvate.
]
Zato primienie protiv njih svoje staro prokuano sredstvo unitavanja, te se opet
posluie nomadskim, nestalnim elementima s juga i iz sredine Balkana, tim
f}
pouzdanim raztvarateljima svakog feudalnog dravnog poredka. Izpred redova redovite ;_]
turske vojske utamanie ili odvedoe u robstvo ti elementi sve, to bijae feudalno-
gospodsko i katoliko; iza bojnih redova naselie se sami i uzee u posjed onu zemlju,
"}
koju im ostavie turski osvajai. Na taj nain bijae katoliki element posvema
^
iztriebljen u onom dielu dananje Bosne, sjeverne Dalmacije i june Hrvatske, koji
spadae u doba prije Turaka pod t. zv. ugarsku, t. j. katoliku Hrvatsku, a zamieni ga
sredinje balkansko, pravoslavno, polunomadsko i veinom vlako stanovnitvo.
3. Ovaj proces ticao se samo sjeverozapadne Bosne (u dananjem smislu), ali i u ,-,
ostaloj Bosni zbivao se slian proces, samo ne toliko zaotreno i ne toliko pod
j
utjecajem vojnikih djelatnosti.
Mislim, da tu tvrdnju mogu i dokazati, pa donosim u prilogu geografski prikaz
^
dananjih srbskih naseobina u Bosni.
Odatle vidimo jasno: Srbi su najgue naseljeni u krajnjem sjeverozapadu Bosne i u
okolnim dielovima Dalmacije i Hrvatske, gdje bijae neko sredite katoliko-
hrvatskog plemstva.
4. Poloaj katolika u Bosni bijae teak, poto Turci osvojie zemlju. Pravni
poloaj raje bijae i bez toga nepodnoljiv. K tome je jo osmanlijska drava gledala,
kao to sam ve razloio, na katolike kao na politiki nepouzdan element i priekim
okom, a s druge strane bijahu izvrgnuti mrnji vladajueg stalea bogumila, koji su
preli na islam, a proganjalo ih je i pravoslavno sveenstvo, koje je u osmanlijskoj
dravi doivjelo razdoblje najboljeg napredovanja pravoslavlja, kao to sam to ve
spomenuo govorei o postanku peke patrijarhije. Poloaj katolika u Bosni postade
nimalo zavidan, te se oitovao bjeanjem i seljenjem u masama katolika iz Bosne u jo
neosvojene hrvatske krajeve, u Ugarsku, u austrijske nasljedne zemlje i u mletaku
Dalma-
i
. J
112
iju. Proces tog seljenja ne moemo sad pratiti u pojedinostima, te emo se ograniiti,
da navedemo neke njegove najvanije pojave. Godine 1687, doe mletako-hrvatski
vojvoda Stojan Jankovi u Ramu i odvede 400 katolikih obitelji u mletaku
Dalmaciju.
54
Godine 1691. odvede austrijski general Perinli iz okolice Donje Tuzle
3000 katolika u junu Ugarsku.
55
Godine 1697. odveo je princ Eugen Savojski 40.000
katolika iz june Bosne (oko Sarajeva) u Ugarsku i Austriju.
56
Mogao bih i nastaviti
ovako nabrajajui, ali i ovo neka bude dovoljno. Zemlju, koja postade slobodna
izseljenjem katolikih Hrvata, zauzee muslimani i ono nestalno, nomadsko
grkoiztono puantsvo, i to ponajee ovo potonje, jer se veinom radilo o manjim
posjedima raje. Sve te manje posjede zauzela je gotovo bez iznimike grkoiztona raja,
jer raja bijae u osmanlijskoj dravi neobhodno potrebna. Na taj nain bijae u itavoj
Bosni katoliko puanstvo dobrim dielom zamienjeno grkoiztonim,
5. Daljnji moment, koji je pridonio postanku grkoiztonog puanstva u Bosni, jest
sociahio agrarne naravi. Posljedica spomenutih ve seljenja katolika, vjenih ratova i
loe osmanlijske uprave bijae ta, da je Bosna i Hercegovina izgubila dobar dio svog
stanovnitva. Depopulacija drava, koje propadaju, pojava je uostalom, koja se stalno
ponavlja u svjetskoj poviesti tako, da o tome vie ne bi trebalo troiti riei. Ta pojava,
znaajna za itavu osmanlijsku dravu, mora da bijae naroito akutna u Bosni; gdje su
stalno ratno stanje i loe gospodarenje bosanske feudalne gospode veoma nezdravo
djelovale na drutvene i gospodarske prilike. Ta depopulacija zadala je meutim udarac
samim temeljima osmanlijske drave i bosanskoj feudalnoj gospodi. Kao to sam ve
spomenuo, osnivalo se vojniko ustrojstvo osmaniijske carevine na lenskom sustavu;
tako da su vojnika lena u raznim oblicima bila temeljem moi bosanskoga plemstva.
Kad vlastnik vojnikog lena ne bi imao ljude, da obrauju zemlju i plaaju razne
danke, ne bi mogao ivjeti, ni hraniti konje, ni opremiti se, a niti polaziti u rat. Zato su
bosanska feudalna gospoda zajedno s dravom nastojala da stanu na put tome zlu
pomou nutarnje kolonizacije. Dovedoe koloniste, odakle mu drago, a najvei broj
bilo je opet ono polunomadsko, nestalno i plodno vlako puanstvo srednjeg Balkana.
Tom puanstvu dadoe prednosti i zbog toga, to ga, budui grkoiztono, smatrahu
politiki povjerljivijim od katolikog. Tako budu ti kmetovi naseljeni po posjedima
bosanskih begova. Tu nam pojaviu neoborivo dokazuje injenica, da od po prilici
80.000 dananjih kmetskih selita Bosne i Hercegovine ima: a) pravoslavnih (Srba)
58.845, t. j. 73,92%; b) katolikih (Hrvata) 17.1 16, t. j. 21,49%; c) muslimanskih 3653,
t. j. 4,58%. Izporedimo li te brojeve s brojem ukupnog stanovnitva, nai emo, da ima:
u broju u broju
stanovnitva kmetskih selita
Hrvata (katolika) 19,28% 21,49%
Srba (pravoslavnih) 43,49% 73,92%
Muslimana 32,45% 4,58%
"
IV. 15., sir. 82
"
Na istom mjesni, sir. 8-f.
56
Na islom mjestu, sir. 87.
113
J
U tom prevlaivanju Srba meu kmetovima gledam neoborivi dokaz za tvrdnju, da
.(
su Srbi kasnije favorizirani kolonisti iz turskog doba. Pri tome treba uzeti u obzir ovo:
muslimani bijahu, budui vladajua rasa, samo neznatno zastupani meu kmetovima. _
Prema tome bi postotak Hrvata i Srba trebao da bude vei kod broja kmetskih selita,
J
nego kod broja ukupnog puanstva. Lako je meutim opaziti, da je postotak Hrvata
meu kmetskim selitkna priblino jednak njihovu postotku meu ukupnim
n
puanstvom, dok je kod Srba gotovo dvostruk (43,49% prema 73,92%). Ovu injenicu
j
mogue je razjasniti samo kolonizacijom, koju su Turci iz politikih razloga proveli
uglavnom s pomou grkoiztotnog puanstva.
r
1
6. U drugoj polovici 17. st. opaa se na itavom zapadnom Balkanru, da
-J
katolicizam naglo propada. Ostatci, koji preostadoe nakon 200-godinjeg turskog
vladanja, naglo se razplinjuju. U to razdoblje pada i prelaenje u masama katolikih
]
vjernika Albanaca na islam.
57
Samo se od sebe namee tumaenje, da je ta pojava u
savezu s unutarnjom obranbanom akcijom osmanlijske drave, s obzirom na prielaz
katolike vladajue kue nadvojvodine Austrije iz obrane u napadaj. Te sam se pojave
j
ve dodirnuo kod toke 4. prigodom seljenja katolika u masama iz Bosne.
Ali bez obzira na to, broj katolika i katolikih vjerskih ustanova iz dana se u dan ri
umanjuje. Iz Bosne vidljivo nestaje katolikog sveenstva i katolikih crkvenih
]
ustanova, U doba osvajanja bijae u Bosni 33 franjevaka samostana, a godine 1555.
bilo ih je jo samo 17, godine 1655. samo 12,
godine 1675. samo 8, a godine 1758, jo H
samo 3. Broj franjevaca u toj godini pao je na 31, a osim franjevaca ne bijae u Bosni ^
drugih katolikih sveenika. Godine 1675, bijae jo u Bosni 74.066 katolika, dok ih
godine 1741, bijae jo samo 43,822. Kako se to zbilo? Dravna sila progonila je
'
1
katoliko sveenstvo, unitavala je katolike crkvene ustanove i pomagala je
ui
grkoizltono sveenstvo u manje-vie nasilnom obraanju katolika na pravoslavlje.
Prema fermanu sultana Selima II. od mjeseca demasinlahira g. 974. (1566.) vidi se, da
]
su se franjevci iz Kreeva i Fojnice tuili, da grkoiztoni patriarsi od njih trae razna
podavanja. U siilama Careve damije u Sarajevu nalazi se priepis fermana od god.
1776., u kojemu se potvruje izbor metropolita Kirila s naredbom, da se latinsko
sveenstvo sandaka Klis, Bosna i Hersek podreuje carigradskom patriarhu. Ujedno
bijahu katoliki sveenici duni plaati patriarhu vladikarinu, nadalje za svakog
odraslog katolika 12 aka i za svakog sveenika po jedan dukat na godinu, U sluaju
protivljenja imale su politike vlasti gornje iznose ovrnim putem utjerati. Franjevci
bijahu meutim duhovni i politiki voe bosanskih katolika. Ostavi bez vodstva, a
gonjeni od turske gospode i turskih oblasti, sad primamljivani, a sad opet gonjeni od
grkoiztonog sveenstva, ugnjetavani od neprijateljskog grkoiztonog naroda, ne
vidjee katolici drugog spasa, nego da prieu na njihovu vjeru. Godine. 1600. bijae jo
u Srebrenici 200 katolikih kua; u doba okupacije god. 1878. nije u Srebrenici bilo
vie ni jednog katolika. U Olovu postoji dobro sauvana crkva i ostatci velikog
katolikog samo-
"
hporei Ranke, Ober <fw Abnahme der chnsihchen Bevolkerung in der Tiirkei, J/1.-2., str. 538. do 542. Ovo
smanjivanje odnosi se u pivom redu na katolike.
114
i
stana, ali na 50 km naokolo nema vie katolika. Prema jednoj staroj izpravi iz god.
1688. tue se jo sarajevski pravoslavci, da ni u gradu, a ni na tri dana hoda u okolinu
nemaju svog sveenika, pa da se zato moraju eniti pred kadijom. A danas ima seoski
kotar Sarajevo sam za sebe 56% Srba. Postoji navodno i neka izprava

nisam o njoj
mogao naalost doznati nita poblie

da je tek poetkom 19. stoljea veina
katolikog puanstva Sarajevskog polja bila primorana da priede na pravoslavlje.
To, to sam izveo u ovoj toki, jest upravo ono, ime dr. Petriniensis nastoji
razjasniti postanje Srbstva. Ali to je samo dio vrlo zamrenog razvoja, koji sam napried
pokuao prikazati.
7. Kao posljednji inbenik treba navesti doseljivanje grkoiztonog i srbskog
elementa iz junijih krajeva, koje bijae uvjetovano izkljuivo zemljopisnim i
gospodarskim momentima. Na jugu dopire Bosna do zapadnog diela
srednjobalkanskog poprenog gorja, koje je sredite srbskih naselja. A to su krni,
neplodni i negostoljubivi krajevi. Puanstvo, koje stanuje na sjevernim padinama tog
poprenog gorja, ne nalazi dovoljno mogunosti, da prehrani prirast stanovnitva na
svojoj vlastitoj zemlji. Taj prirast stalno se seli prema plodnim savskim nizinama i
prema moru, sluei se diagonalnim rienim dolinama. Osobito sam u sjevernoj Bosni
prigodom svojih antropolokih studija ustanovio, da veina imunih srbskih trgovakih
porodica potjee iz june Hercegovine, iz Grne Gore ili iz Sandaka. A u sjevernoj i
srednjoj Bosni naiao sam na mnoge seljake, kod kojih jo bijae iva obiteljska
predaja, da potjeu iz spomenutih junih krajeva.
Ovih sedam momenata zajedno, razpodieljeno na razdoblje od preko 400 godina
(1463.1878.), dovoljno je, da nam razjasni, kako je u Bosni nastalo 800.000
pravoslavnih Srba, kojima nije bilo ni traga u doba padanja bosanske drave (1463.).
Kakvih vjersko-poviestnih momenata bijae jo po sriedi i kako se balkanski Romani
kao i itavo pravoslavno puanstvo posrbie, t. j. poprimie srbsku nacionalnu sviest,
vidjet emojo kasnije.
10. Etnika sudbina Bosne istovjetna je sa sudbinom Trojedne
kraljevine
Netom razjanjena toka ini mi se toliko vanom, da moram, to je tamo reeno,
upodpuniti jo nekim daljnjim razmatranjima.
Jedna od najveih zapreka za pravilnu spoznaju problema junih Slavena u
Monarhiji jest injenica, to postoji navika, da se s jedne strane Bosna, a s druge strane
Dalmacija, Hrvatska i Slavonija promatraju nviek kao posve odieljena podruja. Ali to
je samo posljedica okolnosti, to su te zemlje tokom vie stoljea bile politiki
razdieljene hermetiki zatvorenom granicom i to su u mnogoemu prele razne faze
razvoja. Bitno je meutim, da nam je uzprkos tome svagda zajedno promatrati tih pet
podruja; Bosnu, Hercegovinu, Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, ako nam je do toga
stalo, da razumijemo, kako su se tamo prilike razvijale.
115
Nae razmatranje protegnut emo zato s Bosne i na Hrvatsku, Slavoniju i
]
Dalmaciju.
Obeuito je poznato, da su Srbi u Hrvatskoj, Slavoniji, a i u Dalmaciji doseljenici, r\
kojih se tamo sve vie nalazi poevi od 16, st No njihovo postojanje u Bosni ne
]
tumai se tako, nego se misli, da su Srbi u Bosni uroeni starinski element. To se u
najboljem sluaju odnosi moda na jugoiztone granine predjele Bosne, gdje su Hj
moda Srbi oduviek sainjavali dio puanstva, ali inae su Srbi u Bosni upravo tako _ j
doseljenici zadnjih 300
-
400 godina kao i u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, samo su
moda u Bosni 100
-
150 godina stariji.
H
Osmanlijski udarac od jugoiztoka prema sjeverozapadu bijae namienjen jednako
^
Hrvatima kao i zemljama nadvojvodine Austrije. I zato se ta dva elementa naoe
doskora zajedno. Kao glavno sredstvo za navalu upotriebie Osmanlije islamizirane
]
bogumile i pravoslavne, vlake nomade. U austrijskim nadvojvodinama posluie
Hrvati kao odskona daska. Hrvati bi bili dodue dorasli jednokrvnim Bosancima, ali
^
ne i nomadskim Vlasima. Poviest nas ui, da stalno naseljeni seljak nije nikada
J
dorastao nomadima. I zato bijahu Hrvati doskora pokoreni, a Austrija ostade bez svoje
odskone daske. Zato ona pokua iztjerati avla s pomou vraga, i privlaiti k sebi te hj
vlake polunomade, kako bi time oslabila tursku, a pojaala svoju granicu. Iz
^j
stanovitog razloga, imala je Austrija s time dosta uspjeha. Vlasi se oslobodie s
pomou Turaka od pritiska srbske feudalne gospode, a za uzvrat pomogoe Turcima
]
razoriti feudalni temelj srbske drave. Pa kad je taj vlaki element doao u Bosnu,
^
naao je tamonje feudalce muslimane, t. j. islamizirane bogumile, protiv kojih kao raja
ne mogahu uspjeti. Kad bi pokuali raditi protiv bosanskih begova istim metodama,
j
kao i u Srbiji, bilo bi kolaca, vjeala, paljenja tabana i slinih neugodnih stvari. Begovi
nisu znali za alu i nisu marili mnogo za zasluge Vlaha za osmanlijsku dravu, nego ih -,
pokorie svojoj sili.
j
Kad bi tim kolonistima dodijala nasilja, pobjegoe u Austriju pod uvjetom, da ne
budu podloni tamonjem plemstvu.
58
Zaista vidimo, da je glavna borba tih i
pravoslavnih doseljenika kroz 200 godina uperena protiv prava hrvatskog plemstva na
j
zemlju, a jednako u Ugarskoj protiv prava ugarskog plemstva.
59
Kad je hrvatskom
plemstvu polo za rukom, da podloi jednu od tih vlakih kolonija, preselie se Vlasi
"]
opet natrag u Tursku, Austrijski vojniki zapovjednici, koji se bojahu slabljenja vlastite ^
granice, moradoe uzeti Vlahe u zatitu protiv hrvatskog plemstva. Vidimo dakle, da
nomadski karakter tog elementa bijae ujedno i najbolja njegova zatita, jer je za ono
burno razdoblje bio mnogo prikladniji nego kulturniji nain ivota na stalnom tlu.
Od poetka 16. st, pojavljuju se ovi turski prebjezi sve ee, te ih austrijske
^
vojnike vlasti naseljivahu du turske granice kao protuteu upadima Bosanaca i
\
njihovih (vlakih) istovjernika.
C. i kr. ratni arhiv u Beu pun je izvjetaja o njima. Dolaahu pod najrazliitijim
-*.
imenima, ali veinom ih nazivahu: Rasciani sive Wallachi, Raci ili Vlasi, Ali zovu ih
j
Thraces, pa NVallachen, alias Altromer.
60
Izpoetka nalazimo ih takoer pod
imenom Rasciani atque Wal-
' ^
i!i
111. 15., sir. 62. islieeie.
?9
Ili. 15., .sir. 62. i aheike.
///, 15:, sir. 10.
H
J
116
lachi, pa se prema tome razlikovahu slavenski Raei od romanskih Vlaha. Kasnije
udomila se oznaka Rasciani sive Wallachi, jer se vie nije razpoznavalo, koji su
jedni, a koji oni drugi. U pravoj Srbiji bijahu romanski pastiri sali s brdina, odnosno
upali s juga kao isti Romani, Oni unitie srbski vladajui sloj i priljubie ga k sebi.
Zatim pooe s turskim osvajanjima od juga prema sjeveru, rastvarajui srbsku dravu,
dok se ne ustavie na crti Dunava, koju su drali Maari. Ve u doba tih seoba koje su
trajale blizu stotinu godina, primie oni u sebe i mnoge slavenske elemente, jer
propalom srbskom seljaku i ne preostade nita drugo, nego dopustiti, da ga struja
ponese i da postane pomoni turski vojnik. U to doba bijae meu njima ve vie
slavenskog elementa, i poslavenjivanje bijae ve donekle napredovalo. Zadnjih 30
godina 15. st. dooe u Bosnu, gdje stupie u doticaj sa slavenskim vladajuim slojem,
s bosanskim muslimanskim plemstvom. Poslavenjivanje je uznapredovalo tada jo i
vie. Bijahu dodue jo uviek velikom svojom veinom Romani, ali ve izmieani sa
slavenskim elementom. Osobito im jezik bijae dobrano poslavenjen tako, da ih vie
dobro ne razpoznavahu, nego jednostavno skupno pisahu; Wallachi, sive Rasciani.
Jo u doba Marije Terezije pie carski komesar Taube: Ovi Vlasi naue dodue
ilirski jezik, ali im se jo danas pozna, da su Vlasi.
I Mikloi nam potvruje, da te Vlahe treba smatrati balkanskim Romanima, kad
izriito iztie, da su Srbi posvuda asimilirali Vlahe (Rumune).
Znaajno je, da ti elementi po svome dolazku u hrvatske zemlje ne imahu nikakve
nacionalne oznake, nazivahu se hrianima ili hrianskom braom?. Samo
sveenstvo, koje povedoe sa sobom, bilo je srbsko-pravoslavno, jer bijae poteklo iz
narodne srbske crkvene organizacije. U bezkulturnih nomada, koji se bijahu podigli
kraom i grabeom, ne bijae vlastitog sveenstva, pa tako doskora vidimo, gdje se
izkljuivo slue slavenskim, irilskim pismenima.
Budui da ivljahu u slavenskoj zemlji, bijae njihovo podpuno poslavenjivanje
samo pitanje vremena.
Vidljiva su danas jo samo romanska imena. Nema ih dodue tako mnogo, jer su
poslavenivi se preuzeli takoer i obiaj, da prime patronimikalna imena, koja su
iztisnula stara imena. Iz moje velike zbirke donosim izvadak romanskih imena junih
Slavena, koja potjeu veim dielom iz doba onog vlakog seljenja:
Drakul, FurtuI, Regul, amul, Vidul, Kutul, Bamfeul, Pimpul, Manul, Kukul,
Sirkul, Didul, Musul, iul, Cirigul, ikul, Trankul, Mira. Bala, ola, Dardali, Bilbi,
Miril, Kinan, Karan, Boban, Grebeljan, Dejan, Besara, Princip, Tupara, Sukara,
Bobara, Bocar, Bikar, Predoe. Regoe, uroe, Vrane, Petre, Pele, llje, Kake,
Mrvo, Njego, Maras, Milas, Latas, Kotas, Petras, Vidas, Cucor, Tudor, Ljepor, Erfor,
Krpor, kapor, Midor, Roman, Altoman, Dokman, Decman, Durman, Budman,
Kecman, Bocman, Krsman, Udman, Radman, Surman, Jurman.
Pitam ja sad svakoga, tko iole pozna slavenske jezike: Jesu li to slavenska imena?
"
Beschreibung des Kimigreiches Slavonien. t.eipztg, I-/7., sir. 59.
61
VIII, -3., sir. 392.
61
111.-- 15.. sir. 10. Biljeka.
117
IV. 19.. sir. 3-i.
_J
^J
...
r-
U ovim imenima izbija dodue tu i tamo slavenski korien, ali to ne smeta injenici,
i
da su to romanska imena, jer je za balkansko Romanstvo upravo karakteristino, daje
postalo iz mjeavine Prabalkanaca. Romana i Slavena. Ta i u rumunjskom jeziku bilo je
^
do 30% slavenskih koriena.
Ovo razmatranje protegnuo sam samo zato na austrijsko podruje, jer se tek na tome
podruju moe upodpuniti naa slika o Bosni, i radi toga, to s toga podruja ima vie
q
izvora. Konano bih jo htio upozoriti najednu okolnost, koja obiljeuje izvrstno ulogu
^ i
tih vlakih nomada kao pograninog puanstva. Bacimo li pogled na slikoviti prikaz
srbskih naselja na str, 114., opazit emo, osim na skrajnjem iztoku, gdje se Srbi nalaze
Hj
od vremena velikih seoba pod patriarhom Crnojeviem, da se sredinom Hrvatske i
-1
Slavonije protee pojas gustih srbskih naselja. Kako to? Iza mohake bitke podpala je
^
itava Slavonija pod Turke, i turska granica prema Austriji prolazila je upravo tim
pojasom. I sad se ponovila ta ista igra. Protiv Hrvata naselie Turci na granici vlake
nomade, a Austrija nastojae da ih primi na svoju stranu; tako nastadoe ovkraj i onkraj _
granice pravoslavna naselja, koja se danas pretvorie u srbska. Onaj kraj oko Pakraca
j
zvao se jo dugo Mala Vlaka, istim imenom kao i jedan dio dananje kraljevine
Rumunjske. Hj
Ali vratimo se opet Bosni, Za nau tvrdnju, da su Srbi u Bosni kasniji doseljenici,
J
nalazimo izriiti dokaz u poznatom Itinerariumu Kranjca Benedikta Kuripeia iz
god. 1530. Taj putnik pie u sonom austrijsko-srednjonjemakom narjeju:
64
Item,
^
wir haben in berurtem Khunigreich Wossen dreyerley nation und glaubens volker J
gefunden. Die ersten sein die alten VVossen; die sein des romischen christlichen
glaubens, die hat der Tiirgg in Eroberung des Khiinigreichs Wossen in irem Glauben
\
angenommen und darinnen beleiben lassen.
Die anderen sein Surffen, di nennen sich VVallachen und vvir nennens Zisttzen oder
Marthalosen. Die khamen von dem Ort Smedravo und khriechisch VVeissenburg und
j
haben Sanndt Pauls glauben. Die achten vvir auch fur gut Christen, dann vvir finden
klain underschaid von dem romischen glauben.
^
Die dritt Nation sein die rechten Turggen; dieselben sind sonderlich, so kriegsleut
und ambtleut sein, herschen mit grosser tirannev iiber beid vorgemeldt Nation Christen
und underthanen: yedoch so hat sy der Turggisch Khaiser bisher allain damit sie das
H
Land gepaut bey irem glauben belassen.
^
(U proputovanoj kraljevini Bosni nali smo puk triju vjera i narodnosti. Prvi su stari
Bonjaci: oni su rimsko-kranske vjere, a Turin ih je, osvojivi bosansku kraljevinu, naao i
ostavio u njihovoj vjeri.
J
Drugi su Srbi, nazivaju se Vlasima, a mi ih zovemo iima ili martolozima Oni dooe od
Smedereva i grkog Biograda, a vjere su sv. Pavla. 1 njih smatramo dobrim kranima, jer im se
vjera malo razlikuje od rimske. J
Trea su narodnost pravi Turci: oni su vojnici i inovnici i nekako udni, te vladaju nasilno
nad spomenuta dva kranska i podlona naroda, kojima je turski car ostavio vjeru, da bi
"7
obraivali zemlju.) ^J
J
~)
^
118
To se podpuno slae s naim tvrdnjama, a iz tog zanimljivog mjesta razabire se: 1.
Srbi su u Bosni pridolice, a katolici prastanovnici; 2. oni sami zovu se Vlasima, a
Kuripei ih zove iima. To je ime zacielo istovjetno s imenom Cica u Istri, koji
govore rumunjski; 3. nazivahu ih i martolozima, a to bijahu lako opremljene turske
pljakake ete: 4. Srbi i Vlasi dolaze iz Smedereva i Beograda iz dananje kraljevine
Srbije, jer je val vlake seobe krenuo najprije na sjever preko Srbije; tek kad se
zaustavio na Dunavu, usmjere ga u pravcu sjeverozapadne Bosne, da bi tamo unitio
katolike Hrvate.
Uzprkos tome ta injenica nije ni u jednoj poviesti Bosne jasno i razgovjetno
izreena. Neta slino rekao je Thalloczv u lanku o poviesti Bosne i Hercegovine:
Osobito bijae potlaivano grkoiztono puanstvo u Novopazarskom Sandaku i u
Staroj Srbiji, te se sad stane useljivati kao pastir i kmet u opustoene krajeve Bosne. Ta
emigracija, koja bijae esto posljedica gladi, trajae sve do poetka 19. st., a pojedini
ratovi je poticahu. Ovim grkoiztonim useljivanjem nastala je dananja etnografska
slika jadranskog trokuta.
65
Za isto jezino podruje utvrdio je to i autoritet Mikloiev. On pie: Ove odnose
smetale su seobe Srba, osobito od zasnivanja turske vladavine u Europi, i ona
neodoljiva asimilatorna snaga srbskog naroda, koja je posrbila na zapadu Hrvate, na
jugu ipetare, posvuda Vlahe (Rumunje), a na iztoku i jugoiztoku Bugare.
Pa ako je to istina, to tvrdim na temelju spomenutih pisaca, moralo bi se to takoer
odraziti na dananjem puanstvu. Ali to poglavlje je naalost vrlo zanemareno. Tek e
budue studije i iztraivanja moi utvrditi, koliko je pravoslavno puanstvo u cieloj
zemlji, a osobito u sjeverozapadnoj Bosni, antropoloki nalik na dananje Rumunje.
Pogledajmo malo tjelesne osobine bosanskog stanovnitva. Weissbach navodi ove
podatke:
Boja oka kod katolika kod muslimana kod pravoslavnih
tamna 46,00% 47,00% 56,27%
plava 14,74% 19,38% 12,81%
siva 25,14% 18,1.0% 15,62%
svietla 39,88% 37,69% 28,52%
U jednoj drugoj brouri, koja potjee s hrvatske strane, nalaze se drugaiji brojevi:
Boja oka kod katolika kod muslimana kod pravoslavnih
plava 25,7% 17,5% 6,3%
siva 25,7% 42,0% 29,0%
tamna 48,0% 38,6% 64,5%
to se ti brojevi razilaze, ne treba se uditi, jer ne postoje mjerenja provedena po
cieloj zemlji, pa su rezultati u pojedinim kotarima razliiti. Znaajno je meutim, daje
prema obim podatcima postotak tamnih tipova medu pravoslavnima mnogo vei nego
kod katolika i mu-
u
IV. 14., str. 254.
M
VIIl. -3., sir. 392.
1,7
IV. 18.. sir. 13.
119
] }. Zakljuak
Zavrit u ovo razmatranje o Bosni (i Hercegovini). Narodna pripadnost tih zemalja
bijae priepoma, i Monarhija nije na svoju tetu znala da zauzme u tom pitanju
odlunog stanovita. Zato nisam alio ni truda, da to pitanje izvedem naistac.
**/K IS.,str. N.
'*
VIII. 3., sir. 391.
'"
IV. 20., str 372.
'
Svrivi ovo poglavlje naiao sam najeJan cilal u Bosanskim doivljajima (Bosnhche F.rh'bntssej od Hermanna Ta u s k a,
koji podpuno potvruje moje tvrdnje. I'vo ga: i'Srbski povjestmar Ilurion li u v u r a c izjavio je jednom pred g,
Mainraniiem,
daje na temelju svojih studija i znanstvenog istraivanja doao do znanstvenog osvjedoenja, da Srbi n junoj Bosni I zapadnoj
Srbiji niti .Slaveni, nego posrbljeni Kncovlasi- Hnvarac, navodno, ne smije iz shvatljivih razloga da lo javno kae, ali je ipak
lako. Kad sam nakon nekoliko goilina u doba arheoloko-aniropolokog kongresa n Sarajevu, bio tako sretan upoznali Rudolfa
Virchoua, koji bijae na studijama u junoj Bosni, potvrdio mi je taj veliki antropolog linvareve tvrdnje na temelju svojih
mjerenja i istraivanja. IJnhou/e doao do zakljuka, da Srbi u Bosni pripadaju djelomice drugi)/ rasi nego bezuvjetno slavenski
muslimani i katolici. (VII 22.. god. 1912., str. XI J. >il5.). h opreza dao sam Vladimira Maurania pitan posredovanjem
jedne pouzdane osobe, da lije ta verzija istinita: Mauranu': potvrdioje uglavnome gornje navode
120
1
slimana i da se katolici i muslimani meusobno samo neznatno razlikuju.
j
Slinoje i s bojom kose. Plave kose ima
J
u katolika u muslimana u pravoslavnih
25,7% 22,8% 10,4%
Dakle opet ista slika. Svietiih, nordijskih tipova ima kod katolika i muslimana preko
dva puta vie nego kod pravoslavnih, koji su uviek sasvim drugog tipa.
hi
Prelazim preko mjerenja lubanja, te u samo spomenuti, da hiper-dolihokefahiih
]
tipova ima kod Srba do 2%, a kod katolika i muslimana uobe ih nema u toj ekstremnoj
mjeri (indeksi izpod 70). To se slae takoer s mojim opaanjima, samo mi je
/
~|
spomenuti, da se ti hiperdoli-hokefalni tipovi nalaze uviek zajedno sa sasvim tamnom 3
kompleksijom, dok su umjereno dugolubanjasti tipovi u katolika i muslimana veinom
plavokosi i plavooki. To nam je dokazom, da su dolihokefalni tipovi u Srba
j
sredozemnog, a u katolika i muslimana nordijskog podrietla.
^
S obzirom na jezik, ustanoviti mije, da se u katolika i muslimana oituju zajednike
crte. dok se pravoslavni i u tome pravcu od njih razlikuju. Ovu tvrdnju zahvaljujem
vlastitim opaanjima u itavoj zemlji. Katolici govore veinom ikavskim govorom, koji
se jo danas govori u Dalmaciji, na Hrvatskom Primorju i u srednjoj Slavoniji i koji
nesumnjivo potjee od starohrvatskog narjeja. Mikloi se, svakako autoritet na tom
polju, nalazi ponukanim ustanoviti, da katolici u Bosni govore hrvatski. Tamo, gdje je
ikavtina zamienjena iekavtinom, ostao je jo posvuda t. zv. zapadni (hrvatski) H|
naglasak, koji dokazuje podrietlo tog govora od hrvatske ikavtine. ui
To nam potvruje i najmjerodavniji strunjak, vladin savjetnik Nemani; on pie:
Od tri narjeja Hrvata i Srba, koja se, kako je poznato, razlikuju prema tri oblika
r
]
upitne zamjenice kaj, a i to, ivi u Bosni i Hercegovini, ukoliko dolazi u obzir samo
*
ta karakteristina rieca, samo tokavsko; ali su, se i do dananjeg dana sauvali
ostatci nekih osebina akavskog narjeja, koje se u mnogom pravcu smatra starinskim.
Ti se ostatci dodue nisu sauvali medu iztono-pravoslavnima, nego medu katolicima i
muslimanima.
Posluio sam se svim pomonim sredstvima, koja mi bijahu na razpolaganju, te sam
svuda naao potvrdu, da se i antropoloke osobine slau s posljedcima naeg
poviestnog iztraivanja, da naime katolici i muslimani u Bosni pripadaju istom
h
plemenu, i to plemenu, koje jo danas imade preteno nordijsko obiljeje, dok se Srbi -j
od njih mnogo razlikuju, te su veinom nekog drugog, tamnog, predarijskog tipa.
m
1
n
i
Moje dosadanje izpitivanje ne doputa nikakve sumnje, pa zato moram narodnu
definiciju Bosne i Hercegovine utvrditi ovako: Bosna i Hercegovina su poviestno
hrvatske zemlje; one sujo i danas etniki ostale hrvatskima, budui da treba 56,53%
puanstva bezuvjetno pribrojiti Hrvatima. Zadnjih 400 godina pridolo je dodue
srbsko puanstvo, kog ima 43,48%, to je tim vanije, budui da je ono vjerski
jedinstveno naprama Hrvatima, koji su podieljeni u dva vjerska tabora, i daje njegova
narodna sviest razvijena mnogojae nego kod Hrvata katolika i muslimana. No Bosna
i Hercegovina sujo uviek hrvatske zemlje, koje se brzim tempom, posrbljuju.
To je injenica, koju treba imati na pameti, to vie, to se bez te spoznaje ne moe
razpoznati pravo stanje stvari u razvoju junih Slavena.
Da zadovoljim radoznalosti itaoca, moram odgovoriti na pitanja: Kako se moglo
dogoditi, da istina nije mogla prodrieti u dravi s visokom znanstvenom razinom,
kakva je Austro-Ugarska? To pitanje u uzkoj je svezi s naim stanovitem, pa se
smatram dunim i na to odgovoriti.
1. Glavni razlog jest poviest naseljenja junih Slavena, koju sam ve ee
spomenuo, Konstantina Porfirogeneta u njegovu djelu De administrando imperio. Tu
je on podruje naseljenja Hrvata omeio riekama Vrbasom na iztoku i Cetinom na
jugu, dok je Srbima pridao ogromno podruje, koje je vee nego Englezka, Wales i
kotska zajedno, a naroito Bosnu, Hercegovinu i junu Dalmaciju. Predstavimo li si,
za uzporedbu, podruje, to ga zaposjedoe onih 40.000 Anglosasa po svom naseljenju
u Britaniji, vidjet emo, da to bijae samo jugoiztoni kuti i dvadeseti dio povrine
itavog otoka, koji ima 218.000 etvornih kilometara. Pa ipak su danas Anglosasi narod
od preko 100 milijuna dua! Ali Pofirogenet bijae i ostao je jedini i najstariji izvor za
nasesjenje junih Slavena. U njemu ima mnogo vriedne grae, a njegov visoki poloaj
carskog kneza, kasnije bizantskog basileusa, utvrivao je povjestniare u vjeri, da mu
je to sve moralo biti dobro poznato, te ga zato veinom prihvaahu bez ikakove kritike.
Na tome nije nita promienila ni injenica, to su ugledni historiari Krause i Dummler,
im se malo jae pozabavie hrvatskom povieu. morali odkloniti njegovu poviest
naseljenja i Hrvatima pridati mnoge nove krajeve prema iztoku i prema jugu.
Porfirogenet ostade i nadalje mjerodavan za prosuivanje pitanja junih Slavena.
A staje Porfirogenet uinio? Hrvate je ograniio na najua naselja, a Srbima je na
sjever i sjeverozapad dodielio sve krajeve, za kojima su geopolitiki uobe mogli teiti.
Potraimo li tonie razlog, protumait emo to ovako: Hrvatski knez Zdeslav (877.

879.) priznao je u crkvenom i politikom smislu bizantsko vrhovnitvo. Ali taj odnos
bijae samo kratkog vieka, zbog dubokog neraspoloenja Hrvata prema bizantskoj
vladavini, te ve nakon dvie godine ubije Zdeslava upan Branimir, stupi sam na
priestolje i privede Hrvate konano papi i katolicizmu. Svi pokuaji Bizantinaca, da
steknu opet upliva kod
121
"
hporedi 1.
-
/,. //. .vv., sir. 237. do 29-i.
J
1
Hrvata, izjalovie se. U isto doba bijahu Srbi, ugroeni od Bugara, vjerni pristae
j
Bizanta. Kojeg li onda uda, da je Porfirogenet u smislu teoretskog nastojanja
bizantskih careva, gledao po mogunosti, da barem idejno sauva granice biveg
^
carstva i da po mogunosti proiri granice vjernih Srba i suzi granice odpalih Hrvata?
j
Jo emo kasnije vidjeti, da dananji dogaaji podpuno potvruju ovo shvaanje.
2. Godine 1794. napisao je srbski sveenik Jovan Raji djelo: Istorija raznih
'1
slavenskih narodov, najpae Bulgar, Horvatov i Serbov, u kome se Bosna i j
Hercegovina prikazuju upravo kao dio Srbije. Godine 1799. izda Pejaevi svoju
Historia Serviae, napisanu sasvim u duhu Rajievu; godine 1 807, izda J. Chr. Engel
1
u Halleu svoju Geschichte von Serbien und Bosnien, a godine 1805. L. A. Gebhardi:
^
Geschichte der Konigreiche Dalmatien, Croatien. Slavonien, Raszien, Bosnien, Rama
und Ragusa. Oba posljednja djela osnivaju se gotovo izkljuivo na Rajiu i
j
Pejaeviu. Godine 1804. zapoee srbski ratovi za osloboenje, kojima se doskora
zabavie europski diplomatski uredi. Svojim, divnim ratnim podhvatima protiv vojne
snage jedne velesile stekoe si Srbi doskora simpatije Europe, i to tim vie, stoje tada
obe raspoloenje u Europi bilo protiv Turaka, a za kranske narode na Balkanu
(filhelenizam). injenica, da diplomati bijahu zabavljeni Srbima i njihovom dravom, <l
koja je nastajala, imala je posljedicu, da su se htjeli i morali obaviestiti o toj zemlji, te
,J
su silom prilika bili upueni na te izvore, u kojima dolaae do izraaja izkljuivo
stanovite srbskog popa Rajia. To shvaanje bijae tako jako, da mu se ne mogahu 1
oteti ni takove veliine kao Leopold v. Ranke, tako da se i njegova djela kreu sasvim u
^
tim vodama. To obenito shvaanje utvrivalo se tim lake, to Hrvati tada (do 1835.)
ne imahu nacionalnog ivota, te u njegovim poetcima iahu za prilino maglovitim
j
ilirizrnom, koji bijae, bar to se tie njegovih historijskih temelja, na sasvim krivom
putu. Zato onda Hrvati ne dolaahu u obzir kao takmaci Srbima, koji bijahu tad u
n
sreditu najire javnosti i politikog zanimanja.
]
3. Godine 1873. objelodanio je eki uenjak Pavao Josip afarik svoje Slovanske
staroitnosti. To djelo bijae dugo najmjerodavniji izvor za slavensku poviest. U
^
tome djelu prihvatio je afarik podpuno Porfirogenetovo stanovite, te ga jo i dalje
j
razradio postavivi teoriju, daje Srb slavensko praime, a Hrvat samo pokrajinsko i
sporednog znaenja. Prema tome je i obradio hrvatsku poviest samo uzgred kao
dodatak srbskoj. injenica je meutim, da se slavistika manje-vie do danas kree
stopama afarikovim. A kad je jo godine 1840. srbski sveenik Pavao Karano-
Tvrtkovi u Beogradu izdao zbirku bosanskih izprava pod imenom: Srbski spomenici
ili stare hrisovulje, diplome, povelje i snoenia bosanski, serbski, hercegovaki,
^
dalmatinski i dubrovaki kraljeva, postalo je kao neka moda, da se sve zapadno-
,
^
junoslavenske izprave smatraju srbskima. Nadalje je godine 1858, poznati slavist
Franjo pl. Mikloi izdao svoja Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae,
Bosnae, Ragusii. Iste godine objavio je i Dubrovanin Medo Puci (Pozze) u
->
Beogradu svoje
.i
122
djelo Spomenici srbski:, t. j. izprave iz pismohrane Dubrovake republike, koje se
odnose na srbske, bosanske i dalmatinske knezove, a godine 1 862, izda on u Beogradu
drugu zbirku pod istim imenom.
Zauzimanjem ovakvog stanovita od strane pionira i vodeih linosti slavenske
historiografije, zadobilo je srbsko ime povlateni i osigurani poloaj za nacionalno
obiljeavanje Bosne, Tako je to, osobito kod eha, ostalo i do danas. Htio bih posebno
spomenuti ve vie puta spominjano suvremeno djelo Konstantina Jireeka, koje ne
obrauje samo bosansku i hercegovaku, nego i dalmatinsku i hrvatsko-slavonsku
poviest manje-vie kao privjesak srbske poviesti. To je tim udnije, to se i Jireek ne
moe oteti jedino izpravnoj spoznaji, te pie: Zemlja pravih Srba obuhvaala je prema
tome podruje Lima i gornje Drine zajedno s Tarom i Pivom, dolinu Jbra i gornji tok
zapadne Morave. ta znai to pravi Srbi, a ta opet nepravi? Ili je netko Srbin ili
nije. Pravi Srbi su po svoj prilici osvajai, a nepravi to su bezimeni Slaveni, pa Hrvati i
bugarski Slaveni, koje su Srbi posrbili u Duklji, u sjevernoj Srbiji, u Mavi i t. d dakle
nesrbi. Uglavnom se Jireek sa mnom podpuno slae, samo nije prodro do posljedica
teoretske spoznaje. Stvar si ne mogu drugaije razjasniti nego tako, da je to posljedica
onog sudbonosnog srbofilstva, to ga nalazimo u eha. koje se izprieilo pred tom
spoznajom. Tu vidimo koliko su zlosretni utjecaj i batina Porfirogenetova. koja daje
prednost Srbima na raun Bugara i Hrvata, i koja je jo danas iva u europskoj
poviesti.
74
Prevru se na sve strane, samo da se ne bi pokolebala iz temelja kriva
Porfirogenetova teorija o naseljenju, koja je po Srbe toliko povoljna.
4. Kad se pokazalo, da osmanlijska carevina ne e moi zadrati Bosnu, i kad su se
sve vie oitovali austrijski prohtjevi za Bosnom, poelo se s Bosnom i sa svim
pitanjima s njome u svezi postupati kao s izrazito politikim pitanjem. Sudovi o Bosni
bijahu nadahnuti dobrim dielom politikim ambicijama velikih politikih inbenika.
U prvome redu dolaze tu u obzir Rusi. Nakon sadanjeg rata mislimo, da su
dovoljno poznati smjerovi i gledita, koja bijahu odluna jednako u ruskoj politici kao i
u ruskom javnom mnjenju. Panslavizam, koji u svom dananjem obliku nije nita
drugo, nego nastojanje, da se svi slavenski narodi ujedine pod ruskom vlau ili barem
pod ruskim vrhovnitvom. i pravoslavlje bijahu dva glavna stoera. Time bijae ujedno
i dano stanovite Rusa prema pravoslavnim Srbima, a i prema velikoj veini katolikih
Hrvata.
75
Tako je itava politika Rusa u 19. st. samo najsnanije podupiranje Srba, a to
jednako iz politikih kao i iz vjerskih razloga. Rusija je zauzela naprosto
Porfirogenetovo stanovite. Zato e biti razumljivo bez daljnjega razjanjavanja, da se
pri tom zauzetom politikom stanovitu moglo od ruske znanosti oekivati samo veoma
malo objektivnosti. S tim pitanjem morat emo se uostalom jo potanje pozabaviti.
Treba svakako utvrditi, da ruska znanost svagda pomae ona gledita, koja su za Srbe
povoljnija. To se osobito tie djela Majkova, K. Grota, T. Florinskoga, Popova, A.
Hilferdinga i drugih, a posljedica bijae, da itava Europa bijae opet pod utjecajem
povoljnim po Srbe.
"'
///. 3.. sir. 120.
74
Slino postupci i pozium srbski pov/estniCar Si. Sicmojevi {IH, 5.. sir. 38). On govori o sredinjem srbskom
plemenu i o ostalim srbsknn plemenima, ve je tojednu le ista obmana.
"
Prema mome sumovtiu. ko/e sam dosad izloio, smatram muslimane u Bosni Hrvatima. Pri lome ne treba
smetnuti s uma, da su om bez nacionalnog osjeanjajer islam tzkljuuje svako nacionalno osjeanje.
123
. i
1
Ne smije nas zauditi ni to su Maari, taj u Monarhiji politiki najdjelatniji
element, promatrali Bosnu politiki. I s ovim pitanjem pozabavit emo se jo potanje,
te se zasad moramo ovdje zadovoljiti obenitim ustanovljenjem.
5. Teoriji o srbskoj narodnosti bijae u prilog jo i injenica, to se ustanovilo, da
Srbi bijahu poslije okupacije brojano najjai i politiki najdjelatniji element, dok u
muslimana i katolika gotovo i ne bijae nacionalne sviesti. Srbska je agitacija naskoro H)
zapoela, dok se o Hrvatima uobe u zemlji malo ulo, Tek u doba aneksione krize ,. j
ulo se neto vie o Hrvatima u Bosni, Jer Hrvati, koji su kao katolici u svemu vrlo
konzervativni, dokazali su to i u politici. Oni se jo uviek ne mogahu osloboditi navika
]
iz onog razdoblja, kad je Hrvatska i Slavonija mogla obiti s Bosnom samo putem
^
pograninih utvrda. Zato bijahu hrvatske tenje za Bosnom sasvim mlake, a ira
javnost ne saznade o njima uobe nita. Tek godine 1902. spomenuta je knjiga dra
Petriniensisa prvi znanstveno utemeljeni pokuaj, da se Bosna zahtievaza Hrvatsku.
Na taj je nain, sasvim u suprotnosti s poviestnom istinom, nastalo nadaleko
razireno shvaanje, da su Bosna i Hercegovina srbske zemlje, pa emo kasnije vidjeti,
kako se iz toga skovalo otro oruje protiv Austro-ugarske monarhije.
n
i
3
1
1
J
J
n
J
-1
J
J
124
PETI DIO
KATOLICIZAM I PRAVOSLAVLJE
/. Uvod
JI ozornom itaocu zacielo nije izmaklo, od kolikog silnog zamaaja po
oblikovanje drutvenih, kulturnih i politikih odnosa na Balkanu bijae vjersko
pitanje. Poznato je, da nije tako samo na Balkanu. Reformacija i husitstvo bijahu
istodobno i vjerski i nacionalni pokreti. Tako bijae na pr. bogumilstvo na zapadnom
Balkanu hrvatsko-nacionalni pokret u vjerskoj opremi. Dananje pitanje Ulstera
gotovo je vie borba izmeu papista i oranista, izmeu katolika i protestanata, nego
izmeu Kelta i Britanaca.
Vjerska borba je konstanta svjetske poviesti. Tko misli, da e ovjeanstvo ikada
svladati vjersku misao, da e doi vrieme, kad ovjeja dua ne e teiti za vjerskom
utjehom, taj nikako ne pozna ljudske prirode. Iz osjeaja vlastite slabosti i
ogranienosti, iz pritiska relativnosti sveg prolaznog, izbija snano duboka enja i
traenje neeg neogranienog i vjenog, absolutnog; a to je praizvor i bit svake
religioznosti. Svaki jaki narod hoe da ima svoju vjeru i svoga Boga, koji mu u
prvome redu pomae i priskae u pomo u svim tekoama. Svaki narod hoe nadalje
svome Bogu sluiti na svoj nain. U toj vjenoj istini sadrano je politiko znaenje
religioznog problema. Tako to bijae i na Balkanu, samo stoje tu zemljopisna i prema
tome i politika pociepanost, a i blizina prednje Azije, te kolievka veine velikih
vjera, djelovala u tom pravcu, da je djelovanje religioznog momenta postalo jo
mnogo vidljivije i promjenljivije.
Bogumilstvo pripada ve poviesti, a i islam je ve gotovo sasvim potisnut s
Balkana, te je ve mnogo izgubio od svoje snage, koja je drmala svietom. U punoj
veliini nalazimo katolicizam i pravoslavlje, pa te mbenike poviesti junih Slavena
ne moemo nikako mimoii. Ne pokazuju nam to samo balkanski ratovi, koji bijahu
voeni pod geslom osloboenja pravoslavnih krana od turskog gospodstva; i u
sadanjem je ratu uloga pravoslavlja vrlo velika. Pravoslavna je tenja za vlau i
irenjem zajedno s galskom osvetljivou i britanskom poslovnom zavisti jedna od
glavnih sila. koje su dovele do ovog sadanjeg klanja medu narodima.
Zato ne moemo razumjeti ni prolost ni budunost junih Slavena, ako se poblie
ne pozabavimo s obim glavnim kranskim Crkvama, a osobito s obzirom na njihovu
socialno-politiku stranu.
125
2. Pravi je razlog crkvenom razkolu politike prirode
'
V. 2. str. 28.
itav niz problema, koje sam ve prikazao svojim dosadanjim razlaganjem,
oitovat e se plastino i bit e dublje obrazloen tek s pomou konstatacija
skupljenih u ovom dielu.
S time u savezu ne mogu a da ne napomenem nekohko osobnih primjetbi.
Pisac ovih redakaje katolik, i koliko mu je mogue pregledati niz svojih predaka,
ne moe meu njima nai inovjeraca. Zato je ovlaten, da katolicizam nazove vjerom
svojih otaca. Priznaje dodue, da je njegov odnoaj prema katolicizmu u burnom
razdoblju njegove mladosti bio podvrgnut nekom kolebanju, ali se u srednjim
godinama pribliio usrdno vjeri prve mladosti. To se zbilo pod dojmom spoznaje o
pravoj biti pravoslavlja. Zgrozivi se, vratila se k naslieenoj vjeri njegova dua, koja
je traila etike ideale. Piscu ovih redaka dogodilo se ono isto, to je opazio s
uenjem kod jednog uenjaka, kod Augusta Friedricha Gfrorera, si licet parva
j
componere magnis. Doavi u doticaj i udubivi se u pravoslavno-bizantinski sviet,
vratio se pokajniki katolicizmu.
r
Ali i taj povratak nije mogao zamutiti kritikog oka. Pisac nije mogao pregledati
J
neke sjenke u vjeri, koju je zavolio, i poto je stekao uvjerenje, da nojeva politika
prema Crkvi i dravi, kojoj pripadamo duom i tielom, nikada ne bi mogla biti Hj
opasnija, nego u tim sudbonosnim danima, odvaio se, da svoje osvjedoenje jasno i
-^
glasno kae. Pa kad bi netko zamjerio u prvi mah neke kritike primjetbe, neka izvoli
imati na umu, da su uinjene samo u brizi za roenu dravui Crkvu,
J
n
J
w
Poviestna znanost je o tome nacistu, da pravi razlozi razkolu na zapadnu i iztonu
Crkvu lee preteno u politikim, a ne u vjerskim i dogmatikim suprotnostima
izmeu Rima i Carigrada.
1
Prvi temelji nalaze se vjerojatno u razlinim sklonostima i uvjetima razvoja
grkog i rimskog naroda. Mnogi i obilni prednjoazijski utjecaji pomagali su
mnogostrani kulturni razvoj kod Grka, te stajahu ujedno na putu grkom ujedinjenju,
3
te tako Grci nikada ne postadoe znatniji inbenik sile. Vanjskih kulturnih utjecaja, J
pod kojima je nastajao kopneni Rim, bijae mnogo manje, a ne bijahu ni toliko
mnogostrani. Pokraj priroenih sklonosti, ini se, da je i kakvoa tih kulturnih
"]
utjecaja djelovala u tom pravcu, da se Rim razvijao mnogo jednostavnije, ali zato
ZJ
jedinstvenije i materialno snanije, tako snano, da je mogao ponieti
najvelianstveniju dravnu tvorevinu, koju je sviet dotada poznavao.
j
Jai Rim osvojio je Heladu. Sad nastadoe izmeu Grka i Rimljana mrnja i
*
prezir. Rimljani prezirahu laljivog Graecula, a Grk nekulturnog ratnika i okrutnog ^
politiara, koji ne mogae ivjeti bez grke kulture, ne htijui ipak priznati svojeg
j
pozajmljivanja.
Jo jedan bitni raziog za kasniji razkol bijae podpuno razliito shvaanje dravne
'"1
vlasti kod Grka i Rimljana, Prema grkom shvaanju . j
126
drave treba se pojedina linost sasvim rtvovati dravi. Samo iz takvog poimanja
drave mogao je nastati Platonov ideal drave. A rimskom shvaanju drave
odgovarae odravanje pojedinog individualiteta i njegovo samoodreenje unutar
granica, koje su odreene zakonom.
Uzprkos dosele jo nedostignutoom kulturnom razvoju, ne bijae Grcima sueno,
da dou do jaeg politikog utjecaja. Stekoe ga tek u doba polugrka Aleksandra
Velikog, koji otvori grkoj kulturi itavu prednju Aziju. Ali bijae potrebno da izgube
svoju samostalnost, da se pojavi trajna vlast rimske drave, da bi Grci uzmogli
produbiti i uvrstiti sve prednosti zadobivene u doba Aleksandra Velikog. A kad se
godine 395. zbog prevelike vlastite teine rimsko carstvo razpalo na dva diela, prodru
Grci u iztonu polovicu i iztisnu doskora Rimljane u jeziku i u narodnoj sviesti. Ali ti
Grci, koji etniki prodirahu, ne bijahu vie rasa, nego samo jezini, religiozni i
kulturni pojam; udio prave helenske krvi mora da je bio vrlo malen. Velika veina
srenjogrkog puanstva bijae arena mjeavina prabalkanskih, slavenskih,
germanskih i naroito maloaizijskih (sirosemitskih) naroda. To je po svoj prilici jedan
od razloga, zato su Grci srednjeg vieka po svojoj politikoj sviesti jo uviek ostali
Rimljani, Romaioi, premda bijae prodro grki jezik i grka narodna sviest. Drugi
razlog toj pojavi bijae opet ono ogromno politiko znaenje jedinstveno zbijenih
Rimljana u itavoj poviesti nad razbijenim Grcima,
Uzprkos svemu tome preivjela je iztona polovina zapadnu skoro za itavih
tisuu godina. Godine 476. srui Odoaker zapadno rimsko carstvo, koje postade
plienom Germana, dok iztonorimskom carstvu uspije, da prikupiIj i vanjem rimskih
politikih i grkih prednjoazijskih kulturnih i kransko-religioznih elemenata skupi
jo toliko snage, da je jo tisuu godina moglo ivotariti, te je podleglo tek snanom
naletu Osmanlija.
Nakon pada Rima smatrao se Bizant, taj novi ili iztoni Rim, jedinim
punopravnim batinikom itavog rimskog svjetskog carstva. Bijae nekoliko
pokuaja, da se taj pravni naslov pretvori u stvarni posjed. Ali Bizantu nedostajahu
materialne i moralne snage, da podpuno izpuni taj ogromni zadatak. U prvom redu tu
ne bijae snanog naroda, rase, bez ega nema velikih poviestnih podhvata. Takvome
zadatku ne bijae dorastao malovriedan narod mjeanaca, pa bio on prepreden i
tvrdokoran poput Bizantinaca, pogotovo, kad u njega ne bijae gotovo nikakvih
vojnikih vrlina. U tome pravcu ne imadae Bizant ve unapried nikakvih izgleda u
uspjeh.
Rim ne bijae jo uviek izgubio snage i ambicije, premda je propao i stradao i
svojom opustjelom Italijom zaostao za Bizantom, koji je u prednjoj Aziji naiao na
neizcrpivo vrelo ljudi i kulture. Jo uviek ne bijae utrnula stara predaja, pa se misao
o svjetskom gospodstvu vrzla jo uviek u glavama rimskog plemstva, ali nije bilo
snage, da se te tenje provedu u djelo. Pa kad su se kasnije snani, vojniki jaki,
politiki i dravotvorno djelatni germanski narodi naselili u Italiji i u pokrajinama
nekadanjeg zapadnorimskog carstva, doe rimskom plemstvu,
-
V.
-
-i., str. 34. i 35.
'
V. 3.. str. 1.
v
V. 3.. str. 331. Kodbizantinskih Grka odreivala se je narodnostjedino prema pravovjerju.
127
'
Konstantinova darovnica sadri tvrdnju, du je car Konstantni u znak hvale zbog osloboenja odgube
pokrten/em, poklonio papi SHvestrv carsku vlast nad Rimom i Italijom, Konstantinova darovnica bijae
primljena u Pseudoiztdorovu zbirku, ali je kasnije utvreno, da /e krivotvorena.
*
V.
'
L, str. 151.
128
1
1
koje je teilo za vraanjem nekadanje veliine, zamamna pomisao, da se zdrui s
Germanima i njihovom pomou obnovi nekadanje zapadno rimsko carstvo.
To spajanje snage zaista se i zbilo. Staraki, ali predajom i politikim kolovanjem
nj
izkusni Rim zdruio se s mladenaki snanim, ali jo neoblikovanim snagama
j
Germana, ne samo da obnovi zapadnorimsko carstvo, nego i da otme omraenim i
prezrenim Grcima sjaj rimskog carstva. I zato o Boiu god. 800. papa Leon III. H)
rimski biskup, koji se bijae domogao najvie politike vlasti, okruni rimskim carem -i
Karla Velikoga, najjau politiku linost tadanjeg Zapada.
Kao pravna podloga za taj in od najveeg politikog znaenja sluila je t. zv. i
Konstantinova darovnica. Za njeno daljnje obrazloenje bijae pronaena teorija,
^
prema kojoj se Grci pokazae nedostojnima da budu nosioci rimske carske krune.
Podjeljivanje carske krune jednom

po miljenju Bizantinaca

barbarskom
vladaru, bijae samo po sebi teak udarac i prietnja tenjama iztonih Rimljana,
eljnih vlasti

bijae naime prava pravcata detronizacija Grka

a obrazloenje tog
ina bijae jo uvredljivije i izazovnije. A budui da je upravo papa ne samo izvrio
j
formalni in, nego i posvetio ga obiljem svoje moi, crpljene iz vrhunaravnog izvora,
te mu jo pokraj toga podielio pravni naslov na temelju Konstantinove, darovnice, sav 1
bies iztonih Rimljana bijae upravljen na papu. Bijae samo pitanje, kada i u kakvim J
e se prilikama taj bies izraziti.
Taj politiki dogaaj postao je i ostao za obstanak Bizantskog carstva glavnim
uzrokom neprijateljstva i razkola obiju Crkava
6
^
Dogmatska pitanja, koja bijahu i jesu jo i danas predmetom razpri izmeu obiju
Crkava, kao na pr. filioque, primat i t. d. prema tome samo su nuzgredne naravi. Kod
raznih pokuaja sjedinjenja bijahu se ve nale zgodne formule. A to je netom
poluena unija redovito propala, nisu krive bolje ili loije dogmatske formule, nego r-j
politiki momenti i takvi, koji su, vezani uz politika razmatranja.
Jj
Zato nisu ni toliko vane pojedine osobe, koje se esto smatraju uzronicima
razkola, kao na pr. Focije, Cerularije i t. d. Njihovo znaenje nije vee od znaenja "]
nemirne djece, koja prouzroe neku tetu, koja bi s vremenom i bez njih nastala. Jer _j
kad bi bilo stalo samo do ljudi, sve bi se jo bilo moglo urediti. Sto se pak nije vie
dalo nita urediti, najbolji je dokaz, da su pravi razlozi nesuglasicama morali biti vrlo
"1
duboki.
ci
Iz ovog kratkog razlaganja sliedi jo nadalje i zakljuak, koji se tie omiljele misli
tolikih izvanrednih ljudi, naime pitanje o sjedinjenju obiju Crkava. Ako je razkol
nastao iz politikih razloga i ako mu pravi razlog lei u borbi za predajom posveeno
pravo na svjetsko gospodstvo, moemo li ikad oekivati, da e razkol prestati?
n
Poznato nam je, da su vladarski naslovi uviek nailazili na pretendente. enitbom
j
Ivana III. sa Sofijom Paleologovom. kerkom posljednjeg bizantskog cara
Konstantina XI., prela je bizantska batina na Rusiju. Tom batinom; pravoslavljem,
'
i
cezaropapizmom i bizantskim iniperializmom, postala je tek Rusija ono, to danas
e j
jest.
i
Upravo smo u ovom ratu vidjeli, kako je Rusija poudno izpruila ruke za rodnom
kuom onog, kog je batinila, i sve jasnije sviet vidi, da to bijae jedan od glavnih
razloga rata.
Moemo li raunati na temelju iskustava steenih u ovom ratu, da e ikada prestati
razlozi razkola? Moemo li ikada oekivati, da e se Rusija bilo iz kojih razloga
odrei svog imperializma? Ne, nikada! Naprotiv, u ovom ratu vidjeli smo, gdje su
zaplamsali razni imperializmi, pa nemamo razloga smatrati, da e se oni poslije rata
sasvim pogasiti, nego moramo oekivati, da e te tenje jo i dalje rasti i razviti se sa
svim posljedicama, koje odatle nastaju.
3. Poviestni temelji razlikovanja obiju Crkava
Premda izpoviedamo, da je kranska, a osobito katolika Crkva boanska
ustanova, ipak ne smijemo pri prosuivanju Crkve stavljati je izvan okvira sveg onog,
to je ljudsko. S obzirom na njen poviestni razvoj, ona je poput svih ljudskih uredbi
podvrgnuta istim zakonima, i mi emoje promatrati u prvome redu s toga stanovita.
Svatko izkusan znade, da sve ljudske ustrojbe diu svojim vlastitim duhom, a taj
duh i njihovo nutarnje tkivo ne slau se uviek s rieima i s duhom pravila, nego su
proizvod poviestnog razvoja, prilika i udesa, te znaaja i rasnih osobitosti vodeih
linosti, a i drugih sluajnih okolnosti.
To isto se opaa i kod obiju glavnih kranskih Crkvi, i budui da su uvjeti, iz
kojih se razvijao taj duh i to tkivo, bili kod obiju Crkava raznovrstni, morale su
nudno nastati i u tome pravcu velike razlike kod obiju Crkava. Ovi sasvim ljudski
momenti uvjeti su za politiku i socialnu ocjenu obih vjera, po se zato moramo njima
poblie pozabaviti.
Razlika u duhu i nutarnjem tkivu kod katolicizma i pravoslavlja neobino je
zamren problem, koji zahvaljuje svoje postanje nebrojenim zapletenim razlozima. U
ovom uzkom okviru, moramo se ograniiti na najvanije i najnudnije, i itav
problem prikazati shematsku Naglasit emo odmah, da se glavni razlog navedenim
razlikama nalazi u razlinom stanovitu obiju Crkava prema dravi, te u raznim
politikim i antropolokim sudbinama obiju polovica svjetskog rimskog carstva,
iztone i zapadne.
Kad se kranstvo poelo podizati, nailo je na propalo zapadnorimsko carstvo, a u
Italiji na pritisak mladih, koji su bili u naponu snage. Iztonorimsko carstvo tek je u to
doba zapoelo igrati svoju ulogu, koju je znalo igrati kroz itavo tisuljee. Tako je
kranstvo na iztoku nailo na snanu dravu, koja je drala do rimske predaje i s
kojom se moralo pomiriti.
Nain, na koji e se to pomirenje izvriti, bijae ve odredio pravi osniva Bizanta,
Konstantin I. (306.-337.). Konstarttin, premda jo poganin i poganski pontifex
maximus

pokrstio se tek na samrti

podigne kranstvo do dravne vjere, ali
zatrai kao dobar politiar,
129
'
V, -/., str. 212.
X
V. 1., sir. 215.
n
J
da se Crkva stavi bez priuzdraja u slubu dravnih ciljeva i probitaka. Odmah bijae
'
jasno, da e Crkva, bar za poetak, pristati na taj posao, da bi se kranstvo iz svog
poloaja progonjene sekte uzdignulo do sjaja i moi dravne vjere rimskog carstva. r^
Ali anatolska Crkva ne uzmogne se kasnije nikad vie oteti iz tog poloaja, u koji
j
bijae isprva zapala, premda je to esto puta pokuavala. Jedanaestvjekovno
obstojanje Bizanta zaprieilo je u tom pravcu bilo kakav trajni uspjeh. Stupivi u Hj
podreeni poloaj prema dravi, dala joj je Crkva toliko snage, da se nije samo .J
sauvala uzprkos svim napadima i potresima, nego je uspjela, da si i Crkvu odri
stalno podlonom. Jztona Crkva bijae savladana vlastitim svojini orujem. Hl
Borba za osloboenje Crkve i prilike, koje tada vladahu u Bizatntu, najljepe se
^
vide iz zakljuaka osmog obeg crkvenog sabora (869.). Tako na pr. veli se u 12.
kanonu tog crkvenog sabora, da se skinutim smatra svaki onaj biskup, koji je na svoj
poloaj doao varkom ili nasiljem vladara, ako ne bi htio vladati kuom Bojom po
volji Bojoj i Crkve, nego po ljudskoj volji.
^
etrnaesti kanon nastoji utvrditi poloaj biskupa prema caru, te veli: Episkopat je l
slika nebeske hierarhije, pa mu svi vladari i podanici moraju izkazivati sve poasti.
Nijedan se biskup ne smije toliko poniziti, da vladarima i velikaima izlazi nadaleko n
ususret, da pred njima ve nadaleko silazi s konja ili da sa strahopoitanjem pada pred
Lj
njima nie na zemlju. On ne smije ni sjediti za istim stolom sa svjetovnim velikaima
i uobe im ne smije izkazivati poasti, koje su oni njemu duni izkazivati. On treba da H)
ima svagda na pameti svoje mnogo Vie duhovno dostojanstvo, prema kojem je
J
biskupova dunost da prekorava i poziva na red velikae. Biskup, koji se tim
odredbama uzprotivi, bit e kanjen tako, da mu godinu dana ne e biti dozvoljen
<
pristup sv. Euharistiji, a velikau, koji se tonse uzprotivi, dvie godine. Prema tome
izgleda, da je u Bizantu i kod biskupa i kod velikaa postojala namjera, da se
^
uzprotive gornjim odredbama. ini se. da su se i bizantski basileusi navikli dosta
j
bahato postupati s neposlunim crkvenim glavarima, jer 21. kanon veli: Neka se
nijedan svjetovni mogunik ne usudi opsovati ili protjerati jednog patriarha. tj
Konano zabranjuje 22. kanon, da se svjetovni velikai mieaju u izbor patriarha,
metropolita ili biskupa, jer u tome poslu oni nemaju ta zapoviedati, nego im je samo
utei saekati crkvenu odluku.
8
Vidimo dakle, da se prohtjevi iztone Crkve razlikuju samo po svom obliku, a
jedva po svom sadraju od prohtjeva zapadne Crkve.
Ali od svih tih borbi ne bijae nikakve koristi. Sve ostade pri starome. I naprama
Crkvi pobiedilo je grko shvaanje o podpunom rtvovanju pojedinaca dravi. Crkva
ostade u dravi samo jai pojedinac. I kao to je grko poimanje drave postalo
temeljem stranog bizantskog poreznog sustava, tako je postalo i psiholokim
temeljem za podreivanje Crkve dravi.
Sve te borbe bijahu koristne samo u jednome pravcu, one osigurae Crkvi ugledni
i materialno pogodni poloaj u dravi. Pa budui da su probitci drave zahtievali, da
prestanu vjeni sukobi, uvrstio se s vre-
..j
130
menom odnos obiju sila u ravnotei, koja bijiae odreena u prvome redu dravnim
probitcima. Veli se: Car i patriarh, svjetovna vlast i sveenstvo odnose se
meusobno kao tielo i dua, te su i u dravi kao i u ovjeku jednako neobhodno
potrebni. Dobrobit drave poiva na. njihovu skladu. Patriarhijska carigradska stolica,
koja se nalazi u mjestu, gdje je carsko sjedite, prva je po zakljucima kanona, pa su s
time u savezu boanski zakoni podvrgli zadjevice i svae ostalih stolica njenoj
odluci.
9
Treba bez daljnjega priznati, da je uzporeivanje s duom i tielom vrlo dobro
oznaivalo stvarni odnos izmeu Crkve i drave u Bizantu. Teoretski ima dua
priednost, ali u svakdanjem ivotu obino se vie izraava tielo. Pa i najpravedniji
griei dnevno bar sedam puta. Ali nam crkvena mudrost ivota ne govori nita o tome,
da bi dua sedam puta na dan prevladala nad grjenim tielom. Jednako bijae i s
Crkvom i dravom u Bizantu. Teoretski je zadrala prednost Crkva, ali u praktinom
ivotu izbila je na prvo mjesto drava sa svojim svakodnevnim interesima, i to tim
vie, to patriarh, kao to smo prije rekli, ne dobiva svog prvenstvenog poloaja
snagom Boje volje ili vlastite kreposti, nego zato, to se nalazi u mjestu, gdje je i
sjedite cara. Carstvo je s pomou boanskih zakona postalo izvorom i svjetovne i
duhovne moi. Pred nama je cezaropapizam u svom punom cvatu.
Koliko bijae, zbog prikazanog razvoja, daleko srasla drava s Crkvom, pokazuje
najbolje sliedei primjer: Car Lav Filozof bijae postigao, da svoga brata Stjepana
postavi carigradskim patriarhom. 1 sad on naredi u noveli, upravljenoj svome bratu,
da treba primieniti dravni zakon i u izkljuivo crkvenom predmetu, ako se taj ini
zgodnijim od crkvenog zakona, ali da treba postupati i obratno, ako se pokae, da je
crkveni kanon probitaniji.
10
Time bijae nestalo svake razlike izmeu drave, Crkve,
carstva i sveenstva, Crkva postade naprosto sastavnim dielom drave, a to stanje
postoji jo i danas vie ili manje kod svih pravoslavnih drava.
Sasvim se drugaije razvijahu prilike u Rimu. Da bi zadovoljio vladalake nagone
rimskog plemstva, a i da bi uvrstio svoj poloaj u razcjepkanoj i kolebljivoj Italiji,
papa bijae prenio rimsku carsku krunu ha franako carstvo, koje postade glavnom
silomi na Zapadu. Papa bijae stekao novo uporite, novog branitelja, a novi rimski
car bijae kao advocatus Petri prinuden sluiti katolicizmu i papinskim probitcima, te
ih iriti na sjeveru i sjeveroistoku, 1 premda je izprva papina potreba strane pomoi
davala carstvu prilinu prevlast, ipak je taj novi odnoaj neobino mnogo pridonio, da
se papinstvo ojaalo, a to tim vie, to su franaki kraljevi veinom zduno vrili
dunost tienja. Franaka drava iz vie razloga nije mogla absorbirati papinstvo, a
time i Crkvu onako, kao to bijae uinila bizantska drava sa svojom Crkvom. Prije
svega odgovarae rimskom poimanju drave uvanje individualnosti i samoodreenja
pojedinca, a s tim se slagala i bit germanskih Franaka. Njihov germanski
individualizam i pravni osjeaj potovao je svaki individualitet. U drugome redu
bijae papinstvo sa svojim latinskim Rimom poviestno, politiki i etniki sasvim
strano tie-
V. L.str. 214.
V. L.str. 213.
131
li
"
V.-}., str. 225.
'"
Na istom mjestu, str. 22>S.
1
i
lo za franako carstvo, te ga ne bijae lako naprosto asimilirati. Konano bijae
papinstvo tada u razdoblju podizanja, a franako carstvo od Karla Velikoga u
razdoblju propadanja.
Pri svim tim prilikama bijae sasvim nemogue, da se odnosi razviju po
bizantskom uzoru, te se je nudno morao razviti takav odnos, koji je bolje odgovarao
rimskom poimanju drave i germanskom biu, a to je sloboda i razstava Crkve i "]
drave.
^ j
Izpoetka se taj odnoaj i nije mnogo mienjao, dok ne bude nakon propasti
Franaka god. 962. okrunjen Saksonac Oton rimskom carskom krunom i osnovano
Hj
Rimsko carstvo njemake narodnosti. Papinstvo se jo i nadalje jaalo.
-*
Sad zasjednu na rimsku papinsku stolicu redom same jake linosti, prije svega
plameni duh Hildebrand (Grgur VII.), ija neobuzdana germanska snaga ne 1
poznavae granica. Ove ive snage poprimie pod svoje okrilje stari rimski zadriemali
imperializam, i Crkva se zapoe uzdizati nad carstvo, to joj bijae tim lake, to su u
^
Njemakoj bjesnile unutarnje borbe, koje davahu papi priliku, da se pojavi kao sudac 1
i posrednik i da time proiri podruje svog utjecaja i djelovanja.
Tako se pojavila teorija o obim maevima, o duhovnom i svjetovnom mau, a oba n
pripadahu papi, zatim poredba o suncu i mjesecu. Pri tome se jo uviek naglaavalo,
< j
da Crkva ne namjerava okrnjiti samostalnost drave i daje ne nastoji odstraniti, jer je
ne moe nadomjestiti u djelovanju, koje joj je Bog namienio. Ali da bi ona mogla H
koristno vriti svoje poslove, potrebno je, da se ravna po crkvenim zakonim.
1 '
^
Ali razvoj prilika poao je dalje, pobiedio je duh Pseudoizidorov Konstantinove
darovnice.
\
Najljepe to proizlazi iz pisma Hadriana IV. upravljenog njemakim biskupima. U
tom pismu veli se: Nije li carstvo preneseno od Grka na Niemce zato, da bi njemaki
kralj apostolskom posvetom dobio naslov carski i postao odvjetnik sv. Petra? Prije
posvete on je kralj, a poslije posvete car i August. Odakle mu dakle carsko
dostojanstvo, ako ne od nas? Izborom njemakih knezova postaje on kralj, a ne car,
^
carem ini ga tek naa posveta: on postaje dakle carem kroz nas ... Zato se dakle
]
smatra nama ravnim, kad sve to ima, ima od nas . . . Nama je lako opet uiniti
protivno, te carstvo, to ga njemaki kraljevi toliko ponizuju, predati opet Grcima.
]
Evo gle, do nas je samo, kome emo ga dati. Zato smo mi iznad naroda i drava, da zi
razaramo i gradimo. Autoritet Petrove stolice je tolik, da sve, to inimo dostojno i
pravedno, ne inimo mi, nego Bog.
12
)
Razvoj ovakvih misli naao je u Inocenciju III. snanog i smionog pobornika. U
^
doba Bonifacija VIII. dostigao je svoj vrhunac. Kad su god, 1300. nebrojeni
^
hodoastnici doli u Rim, da slave prvi jubilej, pokazao se Bonifacije narodu I
ponajprije u papinskom, a zatim i u carskom ornatu. On izjavi u buli Unaro
sanetam: Tko porie, da se svjetovni ma nalazi u ruci Petrovoj, ne razumije dobro
riei Gospodinove ovom apostolu: Zadjeni ma u korice. Oba maa pripadaju
j
Crkvi, duhovni ma i svjetovni. Tko se dakle protivi toj Bojoj odredbi, postavlja
poput manihejaca dva naela; a po Mojsijevu svje- 1
J
J
:(
"1
132
doanstvu nije Bog stvorio nebo i zemlju u vie naela, nego samo u jednome.
Ali ve i prije Bonifacija ustadoe njemaki carevi u svoju obranu. Carska stranka,
i to ne samo laici, nego i nadbiskupi, biskupi i opati odluno se odupriee tim
tenjama i neuvenom mieanju papa i kardinala u izbor kralja, jer je po starome
pravu obrnuto trebalo, da car potvrdi pape, a sam je Krist razdielio obje vlasti.
Osjealo se takoer ve i onda, da su te otre borbe, koje se neprestano ponavljahu
tokom tog stoljetnog sukoba, jednako tetne jednoj i drugoj stranci. Crkva i carstvo,
dobrobit dua i tjelesa ree Gottfried Vendomski nalazi se u opasnosti kod borba
obiju vlasti.
Oporba bijae prejaka, pape doivjee neuspjeh. Vei im bijahu njihovi ciljevi od
stvarne snage. Poevi od Bonifacija VIII. prilike postajahu sve nepovoljnije za te
papinske teorije, a papinska zavisnost o francuskom dvoru bijae ve poela da ih
tue i historijskim dokazima. Sliedilo je razkol, pa reformni sabori 15. stoljea.
Sve to nanese Crkvi snane udarce, a smrtni udarac zada joj reformacija. Crkva na
zapadu ne mogae pobiediti drave, kao to je drava na iztoku pobiedila Crkvu.
Rimska Crkva nije mogla pobiediti.
Uzporedimo li sad razvoj u Bizantu s onim u Rimu, opazit emo, da obadvie vlasti
nisu nigdje mogle obastati jedna kraj druge. I ovdje i ondje dolo je do otrog sukoba,
samo s tom razlikom, daje u Bizantu drava svladala Crkvu, a na zapadu Crkva nije
mogla svladati drave. Daljnju razliku nalazimo u tome, to su se na iztoku ti odnosi
ustalili nakon kanona o Crkvi i dravi kao dui i tielu. Samo ne treba misliti, da time
bijahu zavrene sve borbe, ograniivahu se samo sukobi na neopasnom podruju i
oduie se stajati jedni drugima za vratom: izkristalizirala se ureena simbioza.
Sasvim drugaije bijahu prilike u Rimu. Crkva nije uspjela sa svojim zahtjevima, ali
ih se nije ni odrekla. Na zapadu nalaze se dakle Crkva i drava u meusobno
nerazjanjenom i neujednaenom poloaju, pa nikad ne moemo znati, kad e se i
gdje e se sukobiti, a poviest nas meutim ui, da su ti sukobi veinom bili vrlo
estoki.
Taj raznovrstni odnoaj prema dravi postao je onim inbenikom, koji je
uglavnom stvorio daih i unutarnje tkivo obiju velikih Crkava. A ta dva elementa, koji
nemaju gotovo nikakve veze s dogmatskim dielom crkvene nauke, odreuju politiku
i drutvovnu vriednost obiju Crkava.
Jo neto je vrlo vano, a to je odnos obiju crkvi prema nekim antropolokim
problemima. Tu moram biti sasvim kratak i spomenuti samo glavni problem.
Rim se oslanjao na sve jae Germane i sklopio je s njima pakt. No obazremo li se
u poviesti papinstva na germanske likove, njegova slika postaje sasvim drugaija. Tek
nakon reformacije poeo je odnos izmeu katolicizma i germanstva postajati sve
loiji. Ali ovakvim finesama ne mogu ovdje baviti. Za mene je katolicizam, s obzirom
na njegov ljudski dio, proizvod romansko-germanskog duha, te prema tome
'-'
V. 1., sir. 235.
N
Na islom mjestu, sir. 233.
'"
Na istom mjestu, sir. 229.
133
*J
4. Dravno-politike posljedice razkola
Obadvie se velike kranske vjere zbog razliitog duha i zbog druge strukture
politiki razliito vladaju. Pravoslavna drava i pravoslavni pojedinac imaju drugaiju
narav i oblije nego katolika drava i katoliki pojedinac. Promatrat emo i jednu i
drugu, pa e nas osobito zanimati, kakvi su njihovi odnosi u politikom i drurvenom
smislu.
U pravoslavnoj dravi je Crkva dio drave, svoj poloaj i sjaj dobiva ona izravno
od drave. Vodei dio Crkve zainteresiran je izravno na dravi, jer drava ivi s
Crkvom u jednoj, ureenoj simbiozi. Strada li pravoslavna drava, ne cvatu rue niti
pravoslavnom sveenstvu. Posljedica je te injenice, da e se pravoslavna Crkva
svuda bez priuzdraja zauzeti za pravoslavnu dravu, pa i uz cienu asovitog
zaputanja vjerskih probitaka; takvu pojavu ne moemo u tolikoj mjeri nikada vidjeti
u katolikim dravama.
Velika je snaga drave. To se najbolje vidi u sadanjem ratu na dranju Talijana i
Rumunja u Monarhiji i na dranju Poljaka u Rusiji. Drava moe mnogo, ali ne moe
sve. Izgleda gotovo, kao da joj je
'*
V. --/.. II. xv.. str, 316.
17
V, 12., str. 100. do 130.
Usmislu Chamberlainovu razumievam pod Germanima .sve Arijce. Germane, stare Slavene i Kelte.
134
1
i
i
1
3
ne moe biti razpoloen germanofobski, ako ne e da se odrekne vlastite svoje
prolosti.
Sasvim je to drugaije kod pravoslavlja. Prema napried izloenom morali bismo
ga prilino poistovjetovati s politikim udesom Bizanta. Bizant je poeo stvarati svoj
lik u doba Justiniana. A ivotni cilj tog cara bijae, da uniti germanske narode i
drave i da ponovno uzkrisi rimsko carstvo. Zaista mu poe za rukom unititi Hj
Vandale, lztone i Zapadne Gote, te Sueve.
16
Franci, a zatim i Niemci bijahu ti, koji J
su Bizantincima poricali zakonito pravo na posjed rimske carske krune. Jedan od
najopasnijih napadaja na Bizant poduzee donjoitalski Normani. Bizantsko carstvo
|
sruie, te podigoe Latinsko carstvo, u svojoj biti jo uviek germansko, premda
'-*
franaki vitezovi ve govorahu francuzki. Ali nisu samo vanjskopolitiki razlozi bili,
radi kojih se Bizant morao neprijateljski odnositi prema Germanima. Kad bi Germani
ikada postali bitnim sastavnim dielom Bizanta, nikada ne bi moglo pobiediti grko
poimanje drave i nestalo bi doskora onog liepog ureaja s duom i tielom.
r\
Germanski individualizam bi po svoj prilici sve to rasprio, kao stoje to uinio i na
j
Zapadu.
Uvjeti za postanak Bizanta bijahu stvoreni tek nakon korjenitog iztrebljenja sveg Hj
germanskog elementa u dravi. U drugoj polovini 4. st. zaigrae Germani i u Bizantu J
istu ulogu, kao i u Italiji. Ali taj razvoj bijae zaprieen snanim pritiskom na Gote, a
ovi se pobune godine 399. Njihova se pobuna svri seobom iz Bizanta i korjenitim H
iztrebljivanjem svih germanskih ostataka u dravi.
17
Uvjerio sam se, da je Bizant i njegova vjerska emanacija, pravoslavlje, u svojoj
n
uj
H
biti neprijateljski raspoloen prema Germanima i ostao je takvim sve do danas na
temelju svoga poviestnog obiljeja.
1 s
J
potrebna pomo Crkve. Drava moe vriti utjecaj na sviestni duevni ivot svakog
pojedinca, ali ga ne moe vriti na nesviestni. Onim tajinstvenim podrujem na pragu
sviesti vlada samo vjera, Crkva.
Ona drava dakle, koja vlada neogranieno Crkvom, moe vriti mnogo jai
utjecaj i na svoje podanike, i to u dobrom smislu kao i u loem. Pravoslavna drava
moe stoga vie izkoriivati svoje podanike i mnogo loije s njima postupati nego
katolika naprosto poradi toga, to je, prvo, revolucija u pravoslavnoj dravi mnogo
manje vjerojatna, a drugo poradi toga, to su joj izgledi na uspjeh vrlo maleni, sve kad
bi jednom i buknula. Zato ima jedva na svietu drava, koja je svoje podanike
izrabljivala gore od Bizanta, a to je on mogao initi samo zbog toga, to je s pomou
Crkve mogao vriti neogranieni utjecaj na svoje podanike. Jednake prilike postoje
jo danas u Rusiji.
Pravoslavna drava je zato mnogo trajnija i ilavija od katolike. Ona moe
podnositi mnoge nutarnje i vanjske neprilike, a da joj ivotna snaga ostane
neokrnjena. Veina povjestniara divila se bez iznimke neobino ilavoj ivotnoj
snazi Bizanta, koja mu je omoguila, da se uviek iznova suprotstavi neprijateljima
uzprkos tolikim udarcima, uzprkos nevjerojatnoj unutarnjoj, moralnoj, drutvenoj i
politikoj zahirenosti. Isto tako zadivila je sve nas i neizmjerna kohezija Rusije. Sve,
to jednom podpadne pod Rusiju, pokazuje jasno tendenciju, da se sraste
nerazdruivo s tim divom. Mnogo sam si puta razbijao glavu pitanjem, kako to, da se
jo uobe dri taj div, toliko razliit po rasi, predaji, po svom zemljopisnom i
politikom znaaju, a k tome jo tako biedno upravljan. Ova se tajna nalazi u
bizantskoj batini. Samodrac sviju Rusa je olienje vladarske sile, dravne sile,
crkvene sile, on je integracija sviju ljudskih razpoloivih sila, koje su u stanju da
podpunoma ovladaju duom i tielom njegovih podanika, jer nesumnjivo izgleda, da bi
nestankom samovlada Rusija sama sebi prerezala nit ivota.
Ali najudnovatija je nevjerojatna preporodna snaga pravoslavne drave. Treba
samo razmotriti dogaaje u 13. st. u bizantskoj poviesti. Najbolje, stoje Zapad imao s
obzirom na snanu ekonomsku ekspanziju, umni razbor i iskonsku vojniku snagu, to
su Mletci i franaki vitezovi, koji se bacie na troni Bizant i sruie ga. Premda ie
papa izprva oklievao, ipak on posveti taj in, gledajui u tom uspjehu plodove svojih
stoljetnih nastojanja za sjedinjenjem. Ali to sve potraja jedva dva ljudska vieka! U
dva najblia nadbiskupska sjedita nastadoe same od sebe dvie pravoslavne drave, u
Ohridu Epirska despotovina, a u Niceji Nicejsko carstvo. Obje se drave natjecahu,
koja e vie nakoditi latinskom osvajau, tako da se on doskora slomio iznutra
smrvljen, uzprkos tomu, to se u njemu skupio cviet zapadnjake snage i uzprkos
papinskoj zatiti i svim nastojanjima. Pobjedu iznese Niceja, kojoj stajae na
raspolaganju Mala Azija, ta tradicionalna bizantska riznica i spremite ljudske i
kulturne snage, kuda se bio sklonuo carigradski patriarh. Bijae zaudno, kako brza
bijae pobjeda Bizanta i kako se lako preporodio.
"
Kudsam ovo djelo dovrio, ajo prije njegova tiskanja, buknulaje niska revolucija. Ostajem ipak u cielosti
pri gornjem shvaanju. Revolucijaje. uspjela samoporadi loga. ioje slubena ruska Crkva dopustila, da
carstvo padne. Danas sejo ne vidi. koji su sve momenti tu btli na djelu. No mislim, da sam pruio dovoljno
osnovu i za prosuivanje togpitanja. Sasvim sam uvjeren, da e varsrvo u Rusiji ponovno oivjeti, premda razvoj
u tome pravcu moe potrajati nekoliko desetljea.
135
J
Nehotice moram pomisliti na iskonsku preporodnu mo ivotinja nieg reda, koje
j
moemo presjei popola, a svaki njihov dio razvit e se u podpuno novu ivotinju.
Pa onda obnova srbske drave! Vidjeli smo ve, da su osmanlijski osvajai i
razarai do temelja unitili srbsku dravu. A ti biedni, neobrazovani seljaci imali su
]
odvanosti, da ustanu protiv jedne velevlasti i da stvore u tren oka novu dravu. Ta
pojava, koja je gotovo nalik na udo, nije bez razloga snano obuzela mnoge najvee
r
1
duhove Srednje Europe, kao to na pr. Rankea, Kallava i druge. Onome, tko jasno J
gleda, stvar prestaje biti udnom, ali zato ne manje privlaivom; treba samo spoznati
u njoj pravilnost. Srbi bijahu samo poradi toga u stanju, da se prvi oslobode i obnove Hj
svoju dravu, jer su u narodnoj Crkvi imali nevidljivu, ali stoljeima trajnu poticajnu
^
snagu, koja je ila za izpostavom njihove drave.
Konano, ne mogu olako priei preko te pojave; zar ne vidimo i danas takav
'
proces preporaanja? Ne prua li Rusija pohlepno svoje ruke za Carigradom danas u
tom stranom sukobu naroda? Ne vodi li Rusija tokom posljednjih 150 godina ve
q>
sedmi rat protiv Turske, i to redovito svakih 20 do 30 godina po jedan sa svrhom, da
]
je uniti i doe do Carigrada, na izhodite svoje batine, koju je nastupila godine
1472? A zato to ini tako uztrajno? Da osnuje rimsko carstvo slavenske narodnosti i H)
da svojoj stranoj veliini doda jo i pravni naslov za stjecanje itave Europe. Jao JI
Europi, ako joj to sada uspije!
U em lei dakle ta silna preporodna sposobnost, koju ne nailazimo bar u tolikoj
mjeri kod katolikih drava.
Sve se sastoji u grkom odnosu izmeu Crkve i drave. Taj odnos izraen je u
poredbi o tielu i dui. Prema toj kanonskoj odredbi odnos je pravilan, t. j. u skladu s
Bojom voljom, ako pravoslavna Crkva, dua, stanuje u pravoslavnoj dravi, tielu.
J
Naglaujem, u pravoslavnoj dravi. Podpuno krivo bismo shvatili duh vjerskog
ekskluzivizma, kad bismo drali, da bi anatolska Crkva ikada mogla jednu katoliku
ili muslimansku dravu smatrati dostojnim stanom pravoslavnoj dui. Inovjerna,
drava moe privremeno biti nekim utoitem, ali trajno se anatolska Crkva s takvim nj
stanjem ne bi nikad mogla pomiriti.
j
Ovu tvrdnju sigurno mnogi ne e htjeti priznati i napadat e je, uno traei
dokaze. Na sreu mogu se pozvati na autoritet srbskog uenjaka profesora Jovana
"1
Cvijia, ije u sad ovdje upotriebljeno djelo kasnije jo mnogo navoditi. On pie:
^
Srbi su svom snagom itavog svog bia pobornici pravog nacionalizma i nastojanja
oko vlastite nezavisnosti i nezavisnosti junih Slavena, a ta je mogua samo na
nacionalnoj bazi. Zato ne moe nijedna strana uprava nai lojalnih podanika medu
srbskim narodom. To psiholoki duboko ukorienjeno srbstvo i glavno obiljeje
narodne due ne nalazimo samo u Srbiji, koja se takoer nalazila pod stranim
vrhovnitvom, nego i u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji. Hrvatskoj i t. d. U najniim
slojevima naroda ne postoji samo nepovjerenje, nego esto i duboka, neiztrebiva
-tj
mrnja na osvajaa. Tenja za nezavisnou ne nalazi se samo kod onih pojedinaca,
koji postadoe nacionalno ravnoduniji. Ima u Austro-Ugarskoj Srba,
i
i
136
koji su se na temelju osobnih zasluga domogli vrlo visokih dravnih poloaja, i
takvih, koji su zbog materialnih interesa takoer doli do poloaja. Rad obiju tih vrsta
ljudi usmjeren je u strogo austrijskom duhu, ali u onih prvih odigrava se velika
unutarnja borba izmeu ljubavi za slobodom svog naroda i injenice, da su se pomirili
s isto austrijskim nastojanjima s obzirom na june Slavene. To pomirenje osjeaju
kao grieh i esto zavravaju svoj ivot na alostan nain zbog nutarnjih i vanjskih
sukoba. Kod onih drugih, koji su se zbog svojih egoistikih probitaka predali tuoj
vlasti, ipak emo jo pokadto, kad im skinemo vanjsku masku, naii na koji taj
traak duboke srbske narodne sviesti, koja im duu uznemiruje.
Pravoslavni element je prema tome kao cjelina nepomirljivi zastupnik tenje za
narodnom nezavisnou i narodnim kulturnim ivotom. Njihova je vjera naljepnica,
koja tom. nastojanju daje najbolji biljeg.. (VIII.

33 str. 54.)
To je pokuaj, da se svojstvo, koje shvaamo isto crkveno, prenese na podruje
narodnosti. Ali i tu izbija na koncu vjerski moment, koji je, po naein shvaanju,
jedini odluan.
Potrebno je samo pomisliti na poloaj inovjeraca u pravoslavnim dravama, na pr.
na poloaj katolika i idova u Rusiji.

Njih zapravo samo trpe. te ih nikada ne
smatraju punopravnim graanima. Kao to bijae u Bizantu punopravno graanstvo
vezano na grku narodnost, tako je jo i danas u pravoslavnim dravama punopravno
graanstvo vezano na pravoslavnu vjeru. Iz tog odnosa sliedi posljedica: kao to
pravoslavna drava ne priznaje graanina nepravoslavca punopravnim, tako i
pravoslavni graanin ne smatra nepravoslavnu dravu punopravnom.
Neka nitko ne misli, da elim oklevetali one milijune pravoslavnih graana u
Monarhiji. Oni nisu krivi toj injenici, a nije im ni poznata. Ali naa drava i nai
dravnici treba da znadu, kakva se sudbonosna zakonitost nalazi skrivena u
nesviestnom dielu due milijuna njenih pripadnika. Mnogo se zla ne bi dogodilo, da
su se mjerodavni ve prije potrudili, da se upoznaju s ovim injenicama.
Pogledajmo sad, kakav je poloaj sveenstva u pravoslavnim dravama. Poto
nema razstave izmeu Crkve i drave, to je pravoslavno sveenstvo dravni organ,
ija je djelatnost dodue usmjerena uglavnorne na jedno polje, na duobrinitvo, ali
nipoto nije na to polje ograniena. Pravoslavno sveenstvo ima pravo mieati se i u
sve druge grane dravne uprave. Odnos je takav, da je i katolika Crkva nastojala i
nastoji da doe prema dravi u takav poloaj.
Iznenauje meutim injenica, da ne vidimo nigdje u pravoslavnim dravama, da
se sveenstvo pretjerano miea u dravnu upravu i politiku. Je li ikad tko neto uo o
djelovanju metropolita u Srbiji ili Rumunjskoj? Mislim da nije. Ili, svakako, tek vrlo
malo. To dolazi odatle, to se pod redovitim uvjetima aktivno politiko djelovanje
sveenika ne smatra po iztonjakom shvaanju dostojnim sveenikog dostojanstva.
Zato se sveenstvo, osobito vie sveenstvo, dri veinom po
'
tporeth V. 15.
137
''///.-
L, str. 96.
1
2
d
"i
strani. Ono tovie nastoji, da dravni organi ili sam narod posvrava i isto crkvene
j
stvari.
Ovdje treba odmah jztaknuti, da se to odnosi samo na redovite prilike u
^
pravoslavnoj dravi. Kod neredovitih prilika, a osobito u inovjernoj dravi, obino se
j
pravoslavno sveenstvo jae iztie nego katoliko podjednakim uvjetima.
U tome je pravcu pravoslavno sveenstvo podpuno razliito od katolikoga.
H
Katoliko se sveenstvo ne istovjetuje nikada posvema s probitcima drave, jer J
katolika Crkva ivi nezavisno od drave. Ona ima svoje posebne ciljeve i namjere,
ima usredotoeni upravni aparat s papom na elu i mora se pokoravati njegovim Hl
naredbama i onda, kad bi se one sukobile s namjerama drave. Nastane li sluaj, da
^
sveenstvo mora nastupiti protiv probitaka drave, ono je duno, da se u tu svrhu
djelatno zaloi. I
Zato se izmeu pravoslavnog i katolikog sveenstva moe ustanoviti bitna
razlika, da katoliko sveenstvo nastupa mnogo djelatnije, mnogo vidljivije i mnogo
odvanije. Lik kapelana-hukaa sasvim je nepoznat medu pravoslaviniiin
sveenstvom. Nije mi poznat ni sluaj, da bi kakav pravoslavni crkveni
dostojanstvenik postao izrazitom politikom osobom, kao to je na pr. kod Hrvata
Strossmaver bio politiki voa i glava stranke.
Taje pojava prividno u opreci sa snanom politikom ulogom, koju je pravoslavna
Crkva sa svojim sveenstvom oduviek igrala i koju jo i danas igra. Pravoslavno
H
sveenstvo bavi se ivo politikom, ali njegova je djelatnost nevidljiva i sastoji se
^
veinom iz opreznog i diplomatskog posredovanja izmeu vjernika, izmeu drave i
dravnih organa, iz nevidljivog meetarenja i konano, to je i najvanije

iz
j
stvaranja politikog mnienja, politikog uvjerenja, jednom rieju

iz posvemanjeg
utjecanja na narodno miljenje. Pravoslavno sveenstvo upravlja velikom tvornicom r-|
politikiih ideja i bavi se njihovim razpaavanjem. Napadno je kako se politiko
Jj
prosvjeivanje, te politike ideje i misli kod Srba brzo ire, a taje pojava primjer za
djelovanje pravoslavnog sveenstva. Kod katolika ne moemo zapazitii nita, to bi
^]
tome bilo nalik. Katoliki sveenijk e samo u vrlo riedkim sluajevima politiki Ji
prosvietliti svoje vjernike. Ponajee mu to ne e ni biti mogue, budui da je zbog
usredotoene crkvene organizacije vezan na naloge odozgo. Katoliki sveenik H
nastupit e u odlunom asu kao voa, te e svojim utjecajem, a prema potrebi i
^
ivom agitacijom nastojati da povue za sobom itav narod i da polui svoj cilj.
Pravoslavni sveenik toga ne e nikad uiniti. On e narod prosvietliti u pravcu, koji
e ga zadovoljiti, dat e mu ujedno potrebne upute i pustit e, da narod sam za sebe
samostalno nastupa, a on e se liepo drati po strani i po mogunosti davati daljnje
^
smjernice za rad.
Veina poznavalaca pravoslavnih prilika zapazila je iztanani politiki osjeaj
pravoslavne Crkve, poimence Kallav.
2
'
To dolazi odtuda, to je ona u jednu ruku
^
tradicijom batinila neku odreenu dozu premone bizantinske politike i bizantinskih
j
metoda, a u drugu ruku, to je svaki pojedini sveenik zbog pomanjkanja vrste
organizacije mnogo samostal-
}
wj
138
"1
. ii
niji, nezavisniji i upuen vie na samog sebe, te snosi ujedno teret odgovornosti za
crkvene i dravne interese u mnogo veoj mjeri, nego katoliki sveenik. Zbog toga je
prisiljen i na mnogo ivlje politiko miljenje.
Zanimljivo je dranje pravoslavne Crkve prema narodnosti. Za postojanja Bizanta
bijae Crkva orientirana sasvim grki i priznavala je narodnosti samo utoliko, ukoliko
to doputahu grki probitci. Zato vidimo sve do doba Nemanje, da se srbska drava
iri samo onda, kad to bijae u skladu s grkim probitcima. Tek poslije pada Bizanta
postalo je pravoslavlje susretljivijim prema raznim narodnostima; ono je trailo, gdje
bi moglo nai novo tielo za nastavanje due

pravoslavne Crkve. I zato tvrdim: Da

nisu Mletani i Franci god. 1204. sruili bizantsko carstvo, nikada ne bi bilo srbske
narodne Crkve, nikada ne bi Nemanjii stvorili srbske narodne drave i Srbstvo bi po
svoj prilici bilo nestalo u osmaniijskom naletu onako, kao to su nestali i maloazijski
Grci. Na sjeverozapadnom Balkanu nastao bi slian poloaj kao i u Sedmogradskoj,
samo to bi namjesto Maara bili katoliki Hrvati pomieani s pravoslavnim
Rumunjima i nikada ne bi moglo nastati Srbstvo u dananjem svom obliku.
Katoliki odgojen ovjek dolazi uobe samo vrlo teko do toga, da razumije bit
iztone Crkve. On misli katoliki i ne moe nikada razlikovati sutinu od pojave.
Ovdje mi je jo spomenuti jedan od momenata, koji sve to zamuuje. Mnogo sam
puta opazio, da se pravoslavno sveenstvo, a osobito ono vie, vlada prema dravi i
dravnim probitcima

ak i u inovjernoj dravi

mnogo susretljivije od
katolikog. I to je posljedica obeg dranja pravoslavne Crkve u odnosu prema
dravi, ali to nikako ne dodiruje osnovno stanovite pravoslavne Crkve prema
inovjernoj dravi. Na pr. u doba grkih ratova za osloboenje zauzeo je carigradski
grkoiztoni patriarh odluno stanovite protiv grkog pokreta za osloboenje. Mi
emo to uostalom razumjeti. Ali to ne bijae zaprekom, da pravoslavno sveenstvo u
pobunjenim pokrajinama ne surauje ivo kod osloboenja i da s njime ne simpatizira
i aktivno ga ne pomae u itavom osmaniijskom carstvu osim u Fanaru.
Tceba ustanoviti jo jednu neobino vanu injenicu: meu ostalim mnogim
zadatcima, to ih je pravoslavna Crkva preniela veim dielom na pravoslavnu dravu,
nalazio se i zadatak, da se vjera proiri i odri ista. Vidjeli smo ve, daje bizantski
car u ime drave nastupio protiv bogumila. Slino bijae i sa irenjem vjere. Grka
Crkva nikada se nije mnogo bavila misionarstvom. Taj tegobni, opasni, nezahvalni i
samo malo uspjeni rad preputala je ona rado zapadnoeuropskim sanjarima.
Pravoslavna Crkva proiruje svoju vjeru na taj nain, da pravoslavna dirava najprije
osvoji tue zemlje i da onda u osvojenim zemljama iri svoju vjeru uz pomo itave
snage osvajalake drave. A postoje u svakoj vjeri usaen nagon, da se proiri, jer ne
iriti se znai isto, to i uzmicati, to je vjerski moment taj, koji djeluje u pravoslavnoj
dravi kao stalan poticaj za ekspanzivnu politik. Zato vidimo, da su pravoslavne
drave stalno nemirne i da tee za proirivanjem. Ali izgleda da nitko u Monarhiji ne
shvaa, daje pravi razlog naim potekoaima
139
... H
najugu samo nastojanje pravoslavne Crkve da se proiri i da po mogunosti usrei to I
vee krajeve onim skladnim odnosom izmeu tiela i due.
Treba konano ova razmatranja zakljuiti. Morao sam posegnuti toliko unatrag, da
q
posluim obavjetenjima o pravoslavnoj dravi, jer se bez te spoznaje ne moe
j
razumjeti junoslavensko pitanje. Mnogi i teki neuspjesi Monarhije na tom podruju
bijahu prouzroeni upravo pomanjkanjem te spoznaje. T
Moramo dakle ustanoviti: pravoslavna drava je zahvaljujiui pomoi, koju joj J
Crkva prua u obilnoj mjeri, mnogo ilavija, duljeg vieka, neosjetljivija i podnosi
unutarnju razdor u mnogo veoj mjeri bez opasnosti po svoj obstanak. Politiko Hl
miljenje, osjeanje i htienje mnogo je gibkije, elastinije, oportunije i neizporedivo
^
ivlje nego u katolikoj dravi poradi toga, to mu nije nosilac drava i stale, nego
Crkva. Pribrojimo li k tome jo tenju za ekspanzijom, poticanom vjerskim
momentima, moramo doi do zakljuka, da je pravoslavna drava caeteris paribus
politiki mnogo aktivnija, jaa i sposobnija za ivot od katolike drave. fj
5. Socialno-polilike posljedice razkola
^
U Bizantu si je drava iz sasvim sebinih razloga podloila Crkvu i uinila je H
slubenicom iskljuivo dravnih i politikih ciljeva. Drava je ak preuzela brigu za J
odranje i proirivanje vjere. A kako je pri tome prolazila Crkva i njeni uzvieni
ciljevi, a poimence njena briga oko morala i udorea? Odgovor na to pitanje prua Hl
nam se sam od sebe. Dravna neman progutala je zajedno s Crkvom i moral. Moe li
^
zar jedna nesamostalna Crkva, koja slui uviek samo politikim ciljevima i koja mora
uviek imati pred oima svjetovnu korist, moe li ona sluiti udoreu, odricanju i
skromnosti? Moral i politika bijahu u svako doba u prilino diametralnoj opreci.
Ovo stanje podpune zavisnosti od drave i slubovanje njenim svjetovnim i ri
politikim probitcima, njen oportunizam, sve je to podpuno demoraliziralo anatolsku
J
Crkvu. Grci ne bijahu nikada osobito moralan narod, pa njihova poznata nam slika iz
starog vieka nije ostala nepomuena. K svemu tome pridolo je jo i mieanje s n,
prednjoazajskom mjeavinom naroda, a povrh toga i demoralizirana, posvjetovljena i
izkljuivo dravnim probitcima i dravnim prohtjevima svagda usluna Crkva.
Drava se rtvovae svojim probitcima bez ikakvog obzira na pravednost i na
probitke, koji je se ne ticahu neposredno. Taj primjer djelovae i prema dolje: iz
^
bezobzirne dravne sebinosti nastala je s druge strane najbezobzirnija posebna
individualna sebinost. Kuda su takve prilike morale dovesti?
Evo, to o tome veli historiografija. A da mi se ne predbaci pristranost, navest u
"
jednog pravoslavnog pisca i oboavatelja Bizanta. Poznati srbski povjestniar Stanoje ,
Stanojevi pie o Bizantu ovako: Bizantinsko drutvo ovog doba bijae izgubilo sav
smisao za pravo,
H
wi
n
"
1
140
svaki osjeaj za udoree i svaki osjeaj dunosti. Nasilje i samosila bijahu jai od
prava, a najsitniji osobni probitak bijae vaniji od najhitnijih i najvanijih probitaka
obenitosti i drave. Nizka i podla zavist bijae svagda spremna izvriti najsramotnija
djela, a la, hinba, kleveta, spletka, pa i ona bezrazlona i bezszmislena, koja je
nastala od pukog radovanja zlu, a da i ne govorim o sluajevima, kad je bila posljedak
osobnih probitaka, sve to kraj prevare, lai, grabea, nezahvalnosti i itavog niza
slinih poroka bijahu svakodnevna pojava u Bizantu, a to bijae najalostnije.
tadanje drutvo niti ne osuivae poinitelje ovakvih djela . . .?
Ipak zato ne smijemo pravoslavnoj Crkvi predbaciti, da se nije trudila da zaustavi
to moralno propadanje. Upoznali smo ve borbu protiv presezanja drave na iztoku.
Ma da je ona bila bezuspjena, pravoslavna ju je Crkva povela jo i dalje. A poto
svjetovno sveenstvo bijae suvie zavisno od drave, tu je borbu vodilo uglavnom
redovniko sveenstvo. Poviestna je injenica, da su upravo monasi postali na iztoku
borcima protiv prevlasti drave, i taj odnos odgovara sasvim tada postojeain
izprikama. Kad bi neki monah prerevnim i preotrim agitiranjem i protivljenjem
pobudio srbu dravne vlasti, nestao bi on u pilji kakvog zaboravljenog brdskog
samostana,
Kao to i priotiv presezanja dravne vlasti, tako su u prvome redu monasi poveli
borbu i protiv posvjetovljivanja, probiv propadanja morala i pokvarenosti. Tko ne zna
za Atos, tu monaku republiku na Svetom brdu na obali Egejskog mora, koja bijae
duhovno sredite pravoslavnog kranstva? Tko je ne pozna, a elio bi spojiti najvii
knjievni uitak s najdubljom spoznajom, neka ita Fallmeravera." Pravoslavna
Crkva pokuala je na Atosu s pomou stroge stege, samoodricanja, pustinjackog
ivota, bezmesne hrane, posta, bdienja i ureenog ivog bogosluja stvoriti ustanovu
za ienje, povratnu postaju za bogodopadni ivot i mjesto za proiivanje od svih
natruha svjetovnosti, ulnosti, astohleplja, vladohleplja i elje za uitkom. Ve sam
se u odlomku o srbskoj poviesti pozabavio s Atosom i rekao sam, da se ondje moglo
nai sve, to bijae najbolje u pravoslavnoj Crkvi. Ovdje bih jo htio iztaknuti, da
Atos u srednjem, vieku u doba jednog Atanazija bijae neto drugo, nego stoje u nae
doba, nakon onog tekog vanjskog, a koliko je to jo bilo mogue, i nutarnjeg pada
pravoslavne Crkve u tursko doba.
Ali i sva monaka krepost pokuala se uzalud boriti protiv priroenih nagona
vladohlepne i propadajue rase.
Kad je zatim dolo do konanog pada Bizanta i do turske vladavine, izgubila je
dua svoje prirodno tielo, pa je nastojala da se sama utjelovi. Politiki znaaj
pravoslavne Crkve, koji bijae u svako doba vrlo jak, doao je sad do izraaja na taj
nain, da su pravoslavne crkvene vlasti postale naprosto upravni organi osmanlijskog
carstva za njihove pripadnike. Pravoslavni nadbiskup bijae istodobno vrhovni ef
redarstva, prva sudbena vlast u graanskim parnicama, predsjednik povjerenstva za
odmjeru poreza, za upotrebu sirotinjskih novaca, za podjelu izvanrednih darova
dobrotvornih krana i kod izvrenja oporuka
-'
///. 13.. *'. //., sir. 129. i 150.
:
'
V. 5., sv, II., str. 1. do I-li. Zbog neuzporedive ljepote opisivanja, izdalaje ovo djelo biblioteka Reclum pod
br. 5UJ8.
141
V.--5., sv. U... sir. 270.
V. 5-. sv, II., str. 317.
1
^J
A
24 n
pripadnika njegova stada. Treba si sad samo zamisliti, kako je takav poloaj, jo k ;
tome u osmanlijskoj carevini, mogao djelovati na moralne osebine crkvenih
poglavara. Grka Crkva ostade grkom, ona davae rado svoj moralni integritet u
^
zamjenu za politiki utjecaj i snagu. Grko si je sveenstvo znalo stvoriti takav
poloaj, da ga je otomanska carevina bezuvjetno trebala, a posljedice toga i uspjeh
vidjeli smo ve pri naem razmatranju o Bosni. Ovakvim je uslugama pravoslavna n
Crkva uspjela postii, da joj katoliko sveenstvo morade povremeno plaati danak i
A
da je mogla s pomou osmanlijske dravne vlasti silom prevoditi katolike u
pravoslavlje.
- :1
Tako se jo i danas moralne osebine Bizantinaca ne razlikuju mnogo od one
J
tmurne slike, kojom nam je srbski historiar naslikao Bizant. U svakom se narodu
moral sad die, a sad opet opada, i ima razdoblja depresije, ali kod Grka je depresija
postala trajnom. A to se nije zgodilo sluajno, nego bijae posljedak hotiminog
sustava, koji emo jo upoznati. Jedan njemaki uenjak, koji je u doba filhelenizma
^
poao u bizantske zemlje, da na licu mjesta proui, kakvi izgledi postoje za ponovno
oivljenje Novog Rima, vratio se sasvim utuen s tvrdnjom, da je grko-bizantski
puki karakter absolutno i neizljeivo sklon na zlo i da je pravoslavni kranin n
naprosto zao ovjek,
25
Ovo gorko izkustvo moram naalost iz vlastitog mnogogodinjeg izkustva
potvrditi. Mislim, da e mi se danas to vjerovati tim vie, to su tisue i tisue naih
ratnika bili u pravoslavnim zemljama i imali dovoljno prilike, da u tome pravcu sami
vre zapaanja. Pozivam se na njih sve, neka kau, imam li pravo.
Treba prije svega utvrditi, da su naalost svi pravoslavni batinili poneto od te
batine. Doputam, da su se rasne osobine i tu usprotivile i da na pr. seljak iz
unutarnjosti Rusije nije nikad tako zloban kao pravoslavni seljak iz Tesalije. Ali
^
nijedan narod, koji bijae dionikom sudbonosne bizantske batine, ne mogae se
j
odhrvati sasvim bizantskom otrovu.
Samo to Fllmeravevo miljenje me bih prihvatio bez svake ograde, nego bih ga
^
radije izpravio u stanovitom pravcu. Pravi dojam o kakvoi pravoslavnog kranina
j
dobivamo tek onda, kad ga uzporedimo s katolikom. Katolicizam usauje svojim
vjernicima neku moralnu tenju, te je izgradio za prosjenog vjernika itav sustav,
A
koji ga plai, da ne pocinja nemoralna djela. Taj sustav upotrebljava mnogo predobe, A
koje zadravaju, i to predobu o griehu, gubitku vjenog blaenstva, o paklu, o vragu
i t. d. Kad je religiozna sviest dovoljno jaka, ove su spreavajue predobe obino
dovoljne, da zatite vjernika, da ne poini nemoralna dijela. Razviju li se pak te
J
predobe previe, zahirit e vjernikova ivost, snaga i energija. Treba priznati, da se i
to pokadkad deava.
Za razumievanje pravoslavnog ovjeka, treba itavu stvar naprosto okrenuti.
Prikazao sam pravoslavnu dravu, koja je svojoj nezasitnoj elji za vlau
-.
rtvovala sve. to bijae u njezinu i njezinih podanika posjedu. Taj duh bijae preao i
^
na Crkvu i njezine vjernike. Pojedini dravljani postadoe isto tako vlastohlepni kao i
drava. A bezobzirno vlastohleplje
142
i nagon za doticanjem samog sebe ne slae se ba najbolje s moralnim nastojanjima i
neminovnim spreavajuim predobama, ma kakve bile. Zbog toga ih naprosto
izbacie kao suvian teret na brodu, koji se bori s valovima. Orientalni kranin
postao je loim odgojem sa strane Crkve i drave naprosto neskrupulozan i lien svih
moralnih temelja. 1 pravoslavni krani govore o prolaznosti sveg svjetovnog, o
griehu, o vjenoj kazni, o bogodopadnom ivotu moda jo i vise nego katolici, ali
sve su to samo prazne riei. koje u duhovnom ivotu vjernika ne pobuuju nikakoviih
predobi.
Kad se pravoslavnom kraninu prui negdje kakva zgodna prilika, da zadovolji
svoje potrebe, on e tu priliku bezobzirno i bez razmiljanja izkoristiti, i nikakva
moralna obveza, nikakve skrupule ne e ga u tome sprieiti.
Ali to jo nije dosta: propasti izvrgnuti i umirui Bizantinac nadoao je na
injenicu, da se i u zlu samo po sebi krije neka mo. On uini profinjenim zlo i
upotrebljavae ga kao sredstvo za jaanje vlasti, zavravajui tako sliku, koja nas sili
da pristanemo uz Fallmeraverovu teoriju o absolutnoj zloi pravoslavnog kranina.
Ova neskrupuloznosit bijae razlogom onih tamnih sila, u kojima nam poviest
prikazuje moralno stanje u Bizantu i vodi do onih pojava, koje gledamo u Srbiji, u
Rumunjskoj i u Rusiji.
Kod prikazivanja srbske poviesti odbio sam shvaanje Kallavevo, prema kojem bi
pomanjkanje gradova i graanstva u Srbiji stvorilo takovo stanje, koje u poredbi s
ostalim europskim zemljama izgleda tmurno, pa bi sada trebalo da o tome kaem
svoje mnienje. Mislim, da o tome ne treba mnogo razgovarati. Bizantsko shvaanje
morala bijae pravi razlog tokovomn stanju, ono je tome razlogom jo i danas i ostat
e to sve tako dugo, dok Srbi budu pravoslavne vjere.
Ali i ovdje moemo ustanoviti stranu relativnost svega ljudskoga. 1 ta strana
slika ima svoje nalije, koje je dobro. Pravoslavlje je stvarilo mnogo jae pojedince,
nego to ih obino stvara katolicizam. Pravoslavac se ne pouzdaje ni u koga, njemu
posvema nedostaje ono mnogo puta upravo slabano, blaeno povjerenje katolika,
koji priznavajui sam stanovite moralne, dunosti, oekuje, da ih takoer i drugi
priznaju, ali se preesto u tom raunu vara. Ne imajui sam povjerenja ni u koga,
pravoslavac ga i sam ni od koga ne oekuje i mora sam da bude tim marljiviji i ivlji.
Sam bez smilovanja, ne tedei nikoga i neumoljiv, on to i od drugih ne oekuje i
znade vrlo dobro, da se moe spasiti samo jakou, snanim razumom, prepredenou
i lukavou, pa zato nastoji, da ta svojstva razvije u najvioj mjeri. Ne poznavajui
nikakovih moralnih obveza, ne e on, uhvaen na zlodjelu, imati nikakvih moralnih
slabosti, ne e nikada priznati svoje krivnje, nego e se braniti tako ilavo, da e imati
mnogo izgleda da izbjegne pravdi, a to e se lako desiti, ako mu budu katolici sudili.
Poto je vlastohleplje glavni poriv svega njegova rada, on e marljivo nastojati da
bude tamo, gdje se mogu stei ast, ugled, novac i druga sredstva vlasti, te e svom
snagom svoje neskrupulozne naravi nastojati doi do izraaja.
143
1
J
1
Mislim, da sam dovoljno rekao: tip Bizantinca je mnogo snaniji, protiv sviju
podlosti ivota bolje oboruan od katolika, a osobito od sanenog, povjerljivog
germansko-slavenskog austrijskog Slavena, koji uviek rauna na tuu uviavnost. ri
Netko e moda primietiti, da odgoj podanika tako opasne individualnosti samoj
j
dravi ba ne mogae prijati. Ali se s time morala drava naprosto pomiriti. Uinili
bismo meutim Bizantu krivo, kad mu s druge strane ne bismo priznavali, da se nije s
r
]
uspjehom trudio, da zavede ra^ig" red. Ali ne smijemo ni smetnuti s uma, da mu J
stajahu na razpolaganju sredstva, da svoj cilj privede kraju, jer su Crkva i drava
zajedniki nastojale obuzdati najopasnije strane u zlu snanog bizantskog pojedinca. T
Prvo sredstvo na tom putu bijae nastojanje oko dopadljive, zaokruene forme u
meusobnom dodiru, u riei i u pismu. Birana i dopadljiva forma trebala je prikriti
ponajvie neprivlanu sutinu. Oblici drutvenog saobraanja u bizantskih krana
strogo su odreeni predajom i obiajima. Oni su puni obreda, zapleteni i dugotrajni. Iz
njih treba posvuda da izbija mirnoa i dostojanstvo. Govor im je uvijen, pun tople
suuti, dobrih elja i moralnih misli, pun svega onoga, ega u Bizantinaca nema. Tko
nije primietio konvencionalno uvijenih pisama ruskih ratnih zarobljenika, pa bili to i
priprosti seljaci? Svak e bezuvjetno odmah opaziti razliku izmeu kulta forme u
orieretalaca i katolika bez forme. Tko da tu ne prepozna grku batinu, grki smisao
za formu? Pa onda ono gotovo bolestno nastojanje oko osobnog dostojanstva i
ugleda! Bizantski kranin uviek e se lake snai u poloajima, u kojima e se
katolik s mnogo manje smisla za oblike lako zaboraviti.
^
Dopadljiva forma ima prikriti sve nedostatke nutarnjeg bia i latentnu spremnost
za borbu, koja izvire iz zlobe. A da prema vani oslabi tetne posljedice neminovnih
otrih borbi, izmislio je Bizant jo neto: duboku solidarnost sviju Bizantinaica. Usred
najogorenije borbe, oni e smjesta zaboraviti mrnju i svau, im se priblii
inovjerac, pa bio on katolik, musliman ili protestant, te e kao slona braa u Bizantu
zajedniki nastupiti protiv naruitelja mira, pa e onda on postati najprikladnijim
predmetom, da na njemu ohlade uzavrelu krv. Ovo su, osim na drugom mjestu ve
spomenutih razloga, takoer razlozi, zbog kojih se kod pravoslavnih drava opaa
nastojanje, da razne bolestne pojave, izazvane prirodom drave i njenih graana,
svladavaju pokuajima ekspanzije i umjetno izazvanim vanjsko-politikim sukobom.
Tko god doe na Jug, odrastao u katolikoj vjeri i navikao na visoke gotske,
polutamne crkve, na brujanje orgulja, na tihu skruenu pobonost i na tiho mrmljanje
latinske mise, pa onda stupi u bizantske crkve sa alatnim ikonostasima, s dugakim,
glasnim bogoslujem na staroslavenskom jeziku, uz pratnju pjeva vjernika, koji uobe
u itavom bogosluju aktivno sudjeluju, taj e odmah osjetiti: to je drugi sviet.
Katolik ide u crkvu, da se stavi nesmetano u vezu sa svojim Bogom i da nae
utjehu i snagu. Prema tome stvorena je i okolina. Sasvim je drugaije kod
pravoslavaca. On se ne moe odati pobonosti pojedinano, on pjeva sa svim
ostalima, svi ljube kri i svak sudjeluje kod bogosluja.
n
i
_J
144
Pjevanje, dugaka sluba Boja, ono esto ponavljanje formula bogosluja jezikom
svakome razumljivim, sve to djeluje na pojedinca sugestivno. On nalazi utjehe u
masovnoj sugestiji, u nekom osobitom rapoloenju, to ga stvara dugako i veinom
liepo pjevanje, te u izjednaenju sviju u zajednikoj slubi Bojoj. Svak osjea jaku
sponu, kojom ga njegova Crkva vee uz sve njegove suvjernike.
A to je glavna svrha pravoslavnog bogosluja: da vjernika vee uz crkvu, da u
njemu probudi i sauva osjeaj za masu, osjeaj solidarnosti i osjeaj snage u masi.
Kao pred svojim Bogom, tako se i u svietu katolik pojavljuje uviek samo kao
pojedinac, koji se malo brine za svoju okolinu. Kod pravoslavaca je i sama sluba
Boja tako ureena, da se sa svojini jednovjernicima osjea solidarnom i snanom
masom.
I zato ima u pravoslavaca i sposobnosti, da se kao, masa afirmiraju. 1 sama sluba
Boja slui vlasti.
6. Osnovna misao bizantinizma i pravoslavlja
Nakon ovog obirnijeg i potanjeg razlaganja izgleda da je potrebno sve, to je
dosad reeno, svesti na zajedniku misao.
Grci, najdarovitiji narod stare poviesti, ne postigoe trajnih politikih uspjeha.
Uzprkos tome oni preivjee, pridravajui grevito batinjene obiaje, Rimljane, koji
propadoe u vlasti, gospodstvu i bogatstvu. Pri diobi carstva oni se uvrstie, premda i
sami u razsulu, pa iztono carstvo posta grko. Sad su imali u rukama gotovo veliko
carstvo, predaju ustrojstveno najbolje ureene drave u poviesti svieta i misao o
svjetskom gospodstvu. Ali kao narod, kao element snage, potrebne za svaku tvorbu
drave, bijahu ve u podpunom razpadanju. I kao to neke neizljeive bolesti u svom
posljednjem stadiju jo daju, da se ivotna radost neobuzdano uztalasa, tako je i Grke
pred njihovu propast jo obuzela enja za veliinom, gospodstvom i vlau, ali snage
im za to vie nedostajae.
I kao to ljudi, koji izgubivi sav imetak, odnose u zalagaonicu jo i svoju
posljednju dragocjenost, samo da bi odrali neku sjenu prolog vremena, tako
rtvovahu i bizantski Grci sve, to jo posjedovahu, da odre carstvo i vlast. Kad
ponesta fizike snage i vojnikih vrlina, te drava osta bez vojske, nasnubie barbare
za ogromne svote novaca i natjerae ih jedne na druge. A kad ponesta i novca,
pritisnu zemlju porezima kao jo nikada dotada, A kad izostae i porezi, zaplienie
naprosto sav imetak najbogatijih, a njih ili naprosto ubie ili ih pak unitie
uprilienim parnicama. Drava posta i trgovac, monopoliziravi ito, povre, svilu,
jednom rieju sve, to odbacivae neku dobit i pri emu se iz dravljana mogae
izciediti novac. Ta politika oaja primjenjivae se na svim podrujima, sve se
pretvarae jednako neskrupulozno i vjeto u politiku vlast.
Ta se glad za vlau samo jo i povea, kad u 9. st. stari neprijatelj Rim, osvjeen
germanskom krvlju, u kranskom obliku pokua osporiti i sam naslov vlasti, t, j.
rimsku carsku krunu. Stara mrnja i prezir po-
J45
n
m
'i
J
novno oivjee. Sad tek htjedoe da budu snani, da bi neprijatelju pokazali, da su
nadmoni.
Ali neprijatelj bijae ipak jai. God. 1204. doe im ak u kuu i raztjera itavu
drubu. No uzprkos blizom smrtnom asu, mogae Bizant smoi jo uviek toliko
snage, da je neoekivano brzo i temeljito svladao uljeze. Kod te zgode priblii se
grki sviet po prvi puta Slavenima, svojim buduim batinicima. Jedni od njih. Srbi,
pokuae jo za ivota budueg pokojnika da se domognu batine, ali njihove snage
ne bijahu dovoljno jake ni za balkansko, a kamoli za svjetsko carstvo. Ali dooe
trei, Osmanlije, u kojih bijae vie realne snage. Osmanlije ih sve svladae i nj
podigoe svoje svjetsko carstvo. - i
Osamnaest godina nakon propasti Bizanta ode u Rusiju posljednji odvjetak carske
obitelji zajedno s carskim znakovima, kao ivo svjedoanstvo tenje za bizantskom
batinom. Ali pri ostavinskoj razpravi pojavi se protivnik u Osmanlijama, koji
izvaahu svoje pravo na pravu maa i na stvarnom posjedu, te osporie Rusima
nasljee. Parnica oko toga jo uviek je u toku, a balkanski ratovi bijahu tek
j
djelomino rjeenje. Od mnogih spornih pitanja, koja treba da riei svjetski rat, odnosi
se jedno takoer na to, tko e preuzeti u posjed bizantsku batinu. r-j
Prema tome, to je dosada reeno, jasno je, da se poviest pravoslavlja do god.
j
1453. ne da odieliti od bizantske poviesti, a nakon pada Carigrada, od poviesti
balkanskih pravoslavnih naroda. H
Ali slikom o prielazu bizantske batine na Slavene nije prema naem shvaanju
j
itav taj poviestni dogaaj od svjetske vanosti pravilno prikazan ni izcrpljen. Koliko
s gledita svjetske poviesti, toliko i s gledita ove teme, stvar je meutim toliko vana,
"}
da se moram njome poblie pozabaviti.
ui
Predstavit emo si ukratko sve momente, kojih posljedica bijae, da je vei dio
^
Slavena preao na pravoslavlje. Poznato je, da su tri etvrtine Slavena pravoslavne
<
vjere. To meutim nije nikakav sluaj, te se moe razjasniti uzrono-posljedinim
J
injenicama.
^
Puki sluaj jest samo susjedstvo Bizanta s nekim slavenskim plemenima.
j
Susjedstvo je odreivalo udese pojedincima i narodima. Kod Rusa susjedstvo ne
bijae ba tako blizu, a bijae i drugih naroda, koji bijahu blie Bizantu i njegovu -i
neposrednom utjecaju, kao na pr. Maari i Hrvati, pa ipak ti narodi ne postadoe -j
pravoslavni. to bijae dakle u toj stvari odluno?
Ve sam u prvom poglavlju iznio, da veinu Slavena smatram politiki slabije
^
nadarenom rasom i nalazim uzroke toj injenici u kod Slavena karakteristinom
prevlaivanju osjeajnog ivota nad misaonim ivotom, a djelomice i u njihovu
gotovo izkljuivom svojstvu poljodjelca. Kad ulaze u svjetsku poviest, oni su posvuda
seljaci. A i kad poblie promatramo njihovo ponaanje, to rade i to proputaju da
uine u svom poetku, ne emo se moi oteti spoznaji, da su u njima nagoni
poljodjelca upravo pretjerani. Praslaven je vezan uz rodnu grudu, itavo njegovo
htienje i nastojanje upravljeno je na to, da zadri posjed zemlje, koju ljubi. Da u
Slavena nema ljubavi za slobodom, ne da se porei, ali od ljubavi za slobodom vea
je ljubav za zemljom. On se znade spri-
.. ji
146
jateljiti i s tuom vlau uz uvjet, da zadri posjed zemlje. Iz tog slavenskog svojstva
proizrjee u poviesti tako esta simbioza Slavena s Uraloaltajcima i Mongolima, s
Hunima, Avarima, Bugarima, Maarima i t. d. To bijahu nomadi i ratnici, a Slaveni
poljodjelci; ova podjela rada bijae opetovano temelj dravnih tvorbi prilino
dugotrajnih. Slaveni se pojavljuju kao osvajai samo iz razloga pomanjkanja zemlje;
ratnici ili osvajai iz puke elje za osvajanjiem ne bijahu Slaveni gotovo nikada. Kad
se jednom domogoe zemlje, prestade proirivanje. Jasno je, da su ratniko zanimanje
i poljodjelstvo svojstva, koja se ne podnose. Ne bi se moglo rei, da su Slaveni loi
vojnici, ali pravi Slaven ne ivi od rata, nego od ratarstva i zato u njemu prevlauju
nagoni poljodjelstva. Prema njima udeeno je itavo politiko ustrojstvo Slavena.
Slaven se udruuje samo u malene upe i stvara time samo toliku politiku snagu,
kolika je potrebna, da ga titi od smetanja posjeda. Njegov seljaki razum omoguuje
mu samo pregled preko uzkog kruga njegove ue postojbine. Vee i ire ustrojbe
donose sa sobom opasnosti veih sukoba i donose sa sobom terete, koje na koncu
konaca ipak treba da snosi opet seljak; a to mu se ne svia. Tako treba gledati u
prevladavanju poljodjelskog nagona onaj inbenik, kojim bijae uvjetovana politika
razcjepkanost Slavena i njihovo zaziranje od veih dravnih tvorevina.
Ali izmeu 8. i 10. st. iznikoe posvuda slavenske drave.. Sve te drave bolovahu
veinom od jednostrane sklonosti svojih osnivaa. Na putu im stajae i slavensko
komunistiko ustrojstvo obitelji, koje onemoguivae odgoj snanih pojedinaca i
stvaranje pojedinanog nasljednog prava. Uz takove prilike razvijahu se slavenske
drave, ukoliko se uobe mogahu uzdrati, nepovoljno, u njima se stvarae neko
unutarnje nezadovoljstvo, koje se najbolje oituje u pozivu varjakim Ruodsima, to
nam ga spominje Nestor: Naa je zemlja velika i plodna, ali u njoj nema reda, doite
i vladajte nama,
Takovo razpoloenje bijae najpovoljnije za veliku zavodnicu, pravoslavnu Crkvu;
ona sama bijae ponikla upravo iz politikog nezadovoljstva jednog nadarenog
naroda. Zar ne bijae njen zadatak, da grkom narodu nadomjesti, to mu od prirodnih
uvjeta nedostajae za razvoj njegove moi i za odranje njegovih poloaja?
Kod Slavena bijahu sline prilike. Slaveni se sami ne smatrahu doraslima svom
politikom, zadatku, osjeahu, da su slabi i da im je pomo potrebna. A pravoslavlje
pak govorae: Poklonite se meni i dat u Vam gospodstvo nad itavim svietom. Ne
treba da budete ni jaki, ni vojnici, ni ueni, ni krepostni, pa u Vam ipak dati
svjetovnu vlast, ako samo doete k meni i poete za mnom.
1 vei dio Slavena pristade na taj posao. U zamjenu za politiku vlast oni dadoe
svoju arijsko-slavensku duu.
Dokazat u, da bijae tako: koje ono dvie slavenske drave prezree pravoslavlje,
premda dooe s njime u mnogo izravniji i blii dodir od Rusa? Dvie najizrazitije
slavenske plemike dravet poljska i hrvatska plemika drava. Obadvie drave
ostadoe sve do danas izrazito katolike, jedino iz oporbe prema pravoslavlju. Zato?
Zato jer su u priroenim gospodstvenim nagonima svoje razmjerno ie rase osjeali
do-
147
voljno snage, da se od seljaka uzdignu i da stvore vladajui plemiki sloj, koji je saim
;
vladao, i jer je njihova slavensko-arijska krv osjeala duboku odvratnost od
pravoslavlja jednako kao nekada i Goti, koje je Bizant morao tek unititi prije nego je Hj
mogao razviti svoju dravu i Crkvu.
j
Sad moemo shvatiti, zato Srbi prigrlie pravoslavlje, a Hrvati katolicizam. Srbi
bijahu nadaren, ali siromaan narod gortaka, koji si htjede pod svaku cienu osloboditi
"1
pritiska Hrvata, Bugara i Bizantinaca. Da to postignu, trebala im je mo, a da postanu
moni, prigrlie pravoslavlje, koje im mo obeavae. Gospodstveni nagon hrvatske
plemike rase prezirae tu njemu nesklonu vjeru, te oni ostadoe uz katolicizam. Kad
s pomou njega ne dolaahu napried, pokuae prigrliti bogumilstvo, a kad im i ono
ne pomogne, prihvate islam, vjeru s najizraenijom voljom za vlau.
Srbi raunahu izpravno. Pravoslavlje im dade vlast, makar kratkotrajnu. S pomou
j
svog boljeg crkveno-politikog ustrojstva, otee oni Bugarima i Hrvatima vea
podruja. Hrvatima otee dananju zapadnu Srbiju i nekadanju Duklju, a jedna od n
glavnih sila, koja je dovela do dananjeg, rata, jest zagrieno nastojanje Srba, da
.J
Hrvatima konano otmu i Bosnu i Hercegovinu.
7. Bizantinska mrnja
n
^
1
1
jl
j
Dosele jo nisam prikazao socialno-vjersku pojavu najvee vanosti, koja je toliko
znaajna, da u joj sad posvetiti posebno poglavlje. To je pravoslavna mrnja na 1
svakog inovjerca, a poimence na katolicizam i na katolike.
U samoj biti svake vjere jest osnovno to, da se ona smatra jedino izpravnom i
jedino spasavajuom, te poradi toga osporava svim ostalim svako pravo na obstanak,
pa zato mora stvarati meusobno odbijanje i odjeljivanje. Ipak se vjerska mrnja
oituje kod raznih vjera u raznim oblicima. ^i
Jedva da je ikada u svjetskoj poviesti ikoja vjera gojila prema inovjercima snaniju
uj
mrnju od islama. Ipak dravno-politiki (bar ne u osmanskoj carevini) nije nikad
islam inovjercima porekao pravo na obstanak u dravi. Naprotiv, po osmanlijskom
]
poimanju drave spadali su inovjerci, a osobito krani u dravni ureaj (raja). -)
Pravovjernost bijae samo preduvjet za vladanje nad inovjercima, za njihovo
preziranje i zapravo za nemilo izkoriivanje po miloj volji. Ta ustanova, koja je 1
pravovjercima trebala omoguiti da bezbrino ive i da se posvete irenju vjere,
CJ
postala je na koncu, kako to danas znamo, za islam sudbonosna.
Vjera, puna tako izrazito univerzalistikih nastojanja, kao to je katolicizam, ne
\
mOe dakako po svojoj prirodi da bude snoljiva. Nesnoljivost katolicizma bijae u
nekim razdobljima srednjeg vieka dosta visokog stupnja. Ali poblie promatrajui,
--
zapazit emo i ovdje onu obenitu crtu nutarnje strukture katolicizma: samo je kler
;
bio djelatan i igrao
148
vodeu ulogu, laici su uglavnom nedjelatni. Tako se i svi nesnoljivi pokreti svode u
svom poetku na katoliki kler. U katolikog laika prevladava tenja, da se uobe ne
brine za inovjerca, s kojim zajedno stanuje. Odkako je suvremena drava naela
vjerske snoljivosti izpisala na svojim zastavama i stekla dovoljnu mo, da i
sveenstvo, barem u praksi, primora na potivanje dravnih naela, katoliki laik je
inovjernom sugraaninu najugodniji susjed.
Sasvim je drugaije kod pravoslavlja. I u ovoj stvari vriedi naelo, to sam ga
postavio: pravoslavno sveenstvo je povueno, a djelatno i nesnoljivo nastupa drava
i masa laika. Nesnoljivost pravoslavnog sveenstva nije se nikada osobito izticala.
Revno nastojanje nadbiskupa Eulogija u doba ruskog upada u Galiciju (1914.

1915.) ne spada ovamo, nego u poglavlje irenja vjere (str. 141.). Kako da si to
razjasnimo? Pravoslavni laik mrzi svakog inovjerca kao pravoslavac, jer je to ba
bitno u pravoslavlju. On ne podnosi zajedniko stanovanje s inovjercima. Zato
nagonski nastoji da inovjerce dri daleko od sebe. Tamo, gdje su uslied poviestnog
razvoja primorali stanovati zajedno s inovjercima, pravoslavni se odjeljuju od ostalih
vjera u posebnoj gradskoj etvrti (srbske etvrti u Bosni). Jao inovjercu, kad zapadne
u pravoslavnu etvrt, iztjerat e ga najodabranijim sredstvima ljudske zlobe. U to
poglavlje spada nestajanje bez traga katolika u nekim dielovima Balkana, u sjevernoj
i sjeverozapadnoj Bosni, u sjevernoj Srbiji, te poimence u Mavi, gdje jo pred dva do
tri stoljea bijae mnogo katolika (ostatci nekadanjih Hrvata), a zatim i napadno brzo
nestajanje muslimana u pravoslavnim balkanskim zemljama. Pravoslavni elementi,
to ih austrijske vojnike vlasti naselie u Hrvatskoj i Slavoniji poevi od 16. stoljea
uspjee god, 1632. da im je car Ferdinand podario svu zemlju izmeu Save i Drave, te
stadoe mnoge katolike tjerati sa svojih zeinalja, a mnoge i prisilie da prieu na
pravoslavlje!
Danilo Petrovi, vladika crnogorski, naredi god. 1702. svim svojim podanicima,
da svi inovjerci treba da u odreenom roku prieu na pravoslavlje ili da se izsele iz
zemlje. Tko se nije pokorio, bio je napadnut i ubijen. Ovako zavrie islamizirani
bogumili nekadanje Crvene Hrvatske.
2
Ali takav duh ne vladae samo u Crnoj Gori.
U doba ustanka vlakih (rumunjskih) seljaka u Erdelju u studenom god. 1784. bijahu
plemii na ulici, u kuama, pa i u crkvama nemilice ubijani ili prisiljavani da prime
vlaku (pravoslavnu) vjeru.
Nije bez interesa ni zabiljeiti, to o tome pie jedan Francuz, Vicomte de la
Jounguiere: Si par impossible l'empire de Bvsance renaissait, on assisterait bientot a
une persecution religieuse contre les nonorthodoxes qui depasserait de bien loin
toutes les horreurs des guerres de religion du seizieme siecle. Khalil Cherifpacha avait
raison, lorsqu 11 ecrivait: Quand le fanatisme de l'orthodoxie grecque se serait allume,
quand il aura bu cette premiere coupe de sang qui enivre et aveugle, il frappera tout ce
qui n'est pas conforme aux dogmes du Saint Svnode,
29
Ili hrvatski: Kad bi na kakav
nemogu nain Bizantsko carstvo ponovno oivjelo, doivjeli bismo doskora vjerske
progone onih, koji nisu pravoslavni, a ti progoni premaili bi nadaleko sve grozote
'*
//. 2, .vv. //.. sir. 145.
27
IV. 25.. sir. 50.
7
*V]l. /.. .vv. U., sir. 495.
19
V,- IL. sir. 54.
149
"
V. 5.. xv. I.,.str. 312.
:i
III. 25., str. 243.
"'-'///.
1-1., str. 307.
i
'i
J
vjerskih ratova estnaestog stoljea. Kalif erif-paa bijae u pravu piui: Kad se
fanatizam grkog pravoslavlja razplamsa, kad izpije onu prvu au krvi, koja opija i
oduzima vid, on e udariti na sve, to nije u skladu s dogmama Sv. Sinoda. To bijae
napisano jo god, 1881.!
Mnogi su ve u drutvenom ivotu slavenskog Juga zapazili tu nesklonost Srba, da
ive zajedno s inovjercima. Svi inovnici bosanske zemaljske vlade znadu, da su Srbi
H
u Bosni i Hercegovini sustavno kupovali zemljita od muslimana i katolika. Pri tome J
donaahu srbske novine u Bosni stalnu rubriku: Srbine, ne prodavaj svoje zemlje!
Sudovi u Sandaku imadu sad pune ruke posla s muslimanima, koji trae, da im se 1
vrate njihova zemljita. Nakon balkanskih ratova izvlastie srbski inovnici i
astnici te kue i zemljita, a kod plaanja odtete nastadoe obino neke potekoe,
paje Turin obino znao ostati i bez kue i bez novca, te sad trai ili jedno ili drugo.
Na poetku rata kau, da u Boci Kotorskoj bijae odkriven razgranjen pokret
voen iz Crne Gore, koji si bijae stavio u zadatak, da kupuje zemlju od katolika. O,
n
iztrazi, koja se bijae vodila god. 1914. i 1915., nisam naalost zbog ratnih prilika
j
mogao nita doznati. Kad Srbi ujesen god. 1914. provalie u Bosnu, od pravoslavnog
puanstva na granici prikljue im se gotovo svi do posljednjega. Mogu nam za dokaz n
posluiti slubeni spisi, iz kojih proizlazi, da su to uinili, da bi iz Bosne zajedniki
j
iztjerali vabe, okce (katolike) i Turke, Sve su to drutvene pojave ukorienjene
iskljuivo u vjerskom osjeanju pravoslavnog naroda, kojima se izvor nalazi u starom H
bizantinskom idealu o jednoj vjeri u dravi. Sasvim nesviestno bori se pravoslavni
^
ovjek za ostvarenje tog ideala, a pokretna sila je mrnja na inovjerca i odvratnost od
njega.
Osobito je snaan oblik, kojim pravoslavni ovjerk mrzi katolicizam, katolike i
sve to je katoliko. Ta mrnja poznata je svim poznavaocima poviesti jugoiztone
Europe. Pichler, Finlay, Gfrorer, Helfert, Fallmerayer i drugi dobro su je poznavali.
j
Potonji spominje mrnju spojenu s omalovaavanjem kod Bizantinaca ili na
drugome mjestu: Ne treba nikada zaboraviti, da su ljubomor i omalovaavanje
katolikih naroda nacionalno obiljeje i neiztrebiva priroda Bizantinaca. Ali mnogi
ne znaju, kolika je snaga i dubina te mrnje.
Na drugome mjestu pie Fallmeraver: Koliko je velika mrnja u pravoslavnih
ljudi na Latine, moe se pojmiti samo saobraanjem s prostim narodom i niim
sveenstvom.
O odnosu pravoslavnih i katolika pie Helfert: Kod nekojih od posljednjih
ustanaka u Hercegovini, napadahu pravoslavci katolike domove isto tako ogoreno
kao i muslimanske.
Pa i sredinje vlasti u Monarhiji dole su do iste spoznaje. U izvjetaju ilirske
dvorske deputacije carici Mariji Tereziji dne 16. sienja 1778. spominje se meu
ostalim i nesklonost prema vladajuoj vjeri, koja je danas svojstvena ilirskom narodu
(t. j. racko-grkom) i koja zapravo ini njegov duh.
Ne treba misliti, da je ta mrnja obiljeje samo pravoslavnog Srbina. Ona se
pojavljuje kod svih pravoslavnih vjernika ak i onda, kad
150
zato nema nikakva vidljivog povoda. Uzmimo na pr. rumunjsku spisateljicu Doru
d'Istria (njeno je graansko ime Eiena Ghika). Ta Rumunjka albanskog podrietla,
zacielo nije imala osobnog razloga da mrzi Austriju. Pa ipak su njena djela puna
iskonske mrnje prema toj dravi samo zato, jer je katoliki susjed. Pogledajmo jedan
Fallmerayerov izvjetaj iz godine 1 860. o njezinu djelu Les femmes d'Orient (ene
iztoka). Nakon pape, Rima i redovnikih redova, osjea uzviena autorica najmanje
simpatija za kuu habsburko-lotarinku i njenu politiku. Grjeni registar ove
dinastije, koji je razasut po itavoj knjizi, tako je neprijateljski, strastveno nepravedan
i pun mrnje, da se ne moe podpuno navesti bez tete za ionako ve uzdrman ugled
ovog uzvienog vladalakog doma. Kao daje Rusija raj liberalnog napredka i ujedno
uzor politike pravednosti i uzdrljivosti, predbacuje se Austriji, daje europska Kina,
da austrijski knezovi bez skrupula nastoje to vie oko sebe prigrabiti, da svoju
pohlepu za au i za zemljama prikrivaju religioznim izlikama, da priee u interesu
rimske propagande, da Europa ne bude obavietena o prilikama u Albaniji i da nastoje
prokriumariti u Srbiju isusovce na korist absolutizma.
Zbog znaenja, to ga ta mrnja ima za interese Monarhije na jugu. doniet u
ukratko njezinu poviest.
Prvi njezin trag lei u mrnji Grka na Rimljane, u mrnji inteligentnijeg
pokorenika slabijeg karaktera na neobrazovanijeg osvajaa jaeg karaktera. Ta je
mrnja tinjala pod pepelom, dok nije nala nove hrane u predaji rimske carske krune
Francima i prodrla iz najviih krugova Bizanta sve do u najnie narodne slojeve. Jae
uzplamsa ona opet u doba kriarskih vojni. Grci injahu kriarima tolike neprilike, da
se u zapadnoj Europi ve bilo stvorilo osvjedoenje, da su Grci krivi, to jo nije
uspjelo osloboditi sveti grob. Kakav bijae taj odnos, neka osvietli injenica, da su
Grci slubeno od drave dali kovati krivi novac, samo da otete latinske kriare. Iz
ovih doivljaja i ovakovih uspomena nastade etvrta kriarska vojna, te doe do
osvajanja Carigrada i osnivanja Latinskog carstva. Grubi franaki vitezovi i lukavi
Mletani izkalie sad svoj jad na pobieenim i nemonim Grcima, koliko kao ljudi,
toliko kao vjerni katolici. Suvino je napomenuti, da se tom zgodom desilo tota,
ega bolje da nije bilo u interesu ovjeanstva i ugleda katolicizma. Mrnju, koja je
odatle nastala zbog pretrpljene nepravde i sramote, i koja se teko dojmila propalih,
ali jo uviek nevjerojatno ponosnih Grka, sauvala je jo do danas pravoslavna Crkva
i razvila je tako, daje od nje postao bitni sastavni dio psihoze svakog njenog vjernika.
Ova mrnja postade bjelodana, kad Bizantinci sami uvidjee, da su im dani odbrojeni.
U to doba nastojae Rim, da oslabljenima pomogne i da ih uzme pod svoje okrilje, ali
odgovor je glasio: Radije vidim na vratima hrama sv. Sofiji Muratov turban nego
kardinalski eir. To bijahu, kako je poznato, riei grkog arhotita Notarasa nekoliko
godina prije nego to Turci uoe u Carigrad. Pa i danas jo Grci ne ale taj svoj
korak, nego se hvale svojom dosljednou, svojom nacionalnom tvrdokornou,
svojom nepobjedivom od-
III. 6., sv. 111., str. 519.
151
rJ
V.
/;-, ,vv. 1., sir. 380.
3i
V. I'., sir. 13.
"
M?we /-Vc/c rres.se od 5. oujka 1908. hr. J 5.639. No to nije smetalo, daje nekoliko godina kasnije primio
Kriimn-Ordem
.
152
_ i
vratnou od nas, svojim stereotipnim preziranjem naih obiaja, nae vjere i naih
simpatija/
Treba li za tu mrnju jo i daljih dokaza? Treba samo malo listati u poviesti
"i
Austro-Ugarske i Srbije zadnjih deset godina, pa e nam se iz svake stranice ceriti ta
mrnja spojena s omalovaavanjem. I Freiherr von Giessl izviestio je god. 1914.
grofa Berchtolda nakon atentata: Tako omraena Austro-Ugarska izgleda Srbima sad
nemona i jedva dostojna, da se s njome zarate

uz mrnju nalazi se i prezir

ona
pada bez muke kao smrvljeno tielo u krilo velikosrbskog carstva, to e se u skoroj
budunosti ostvariti,
Jo u navesti jedan konkretni sluaj, U oujku god, 1908. morao je biti odkazan
sveani objed u ast netom ustolienom novom sarajevskom metropolitu Letici poradi
toga, to je predsjednik srbsko-pravoslavne obine Gligorije Jeftanovi odbio da
primi poziv na ruak, to gaje priredio zemaljski poglavica, s obrazloenjem da mu
je izpod asti da sjedi za istim stolom s austrijskim generalima i bosanskim
inovnicima.
Da se u jednog bosanskog gazde, koji je za austrijske vladavine postao ono, to
jest, nade toliko hrabrosti, da tako nastupi naspram ljudi, koji su mu s obzirom na
poloaj, utjecaj, znanje, znaaj, uobe s obzirom na sve, to ini ovjeka vriednim,
daleko nadmoniji, to je samo po sebi psiholoka zagonetka. Razjasniti se moe samo
pakostnom bizantinskom mrnjom, koja spava duboko u njegovoj dui, te se sa svom
snagom oituje pri svakoj prilici, koja joj se prua.
Netko e moda staviti pitanje, kako je to mogue, da mrnja, koja je pred 700
godina nastala iz politikih razloga izmeu Grka i Latina, moe jo i danas biti
djelotvorna izmeu Slavena, i Germana ili izmeu Slavena i Slavena.
Odgovor na to pitanje ne bijae nikad laki nego ba u ove dane, kad svi jasno
m
vidimo, koliko je mrnja koristno oruje u borbi izmeu naroda. Pravoslavlje je
j
mrnju sauvalo i usadilo je duboko u due svojih vjernika, da bi se njome moglo
posluiti u pravom asu kao orujem u borbi o vlast protiv inovjeraca. 1 ovdje nije "_}
pravoslavlje moglo zatomiti svoje iskonske naravi, te je naprosto sve, na to god je <,j
nailo, to je vidjelo i doivjelo teajem svog tisugodinjeg ivota, spremalo u svoje
skladite oruja i iskoristilo samo u pravcu razvijanja to vee moi.
")
Pa kad sada donosimo sud na temelju praktinog uspjeha te zagriene, tvrdokorne,
cJ
tisugodinje borbe, moramo ustanoviti: pravoslavlje je postiglo gotovo podpuni
uspjeh. Stvorilo je jake i ilave, gotovo neuzdrmive drave, stvorilo je jake pojedince,
opremljene najprepredenijim sredstvima u borbi za samoodranje i unitenje drugih,
te se sad sprema omjeriti se sa svojim zakletim neprijateljima i svladati ih. Preivjelo
je ponienje osmanlijske vladavine, dalo je u nevjerojatno kratkom vremenu da
ponovno slavno uzkrsnu sve one pravoslavne drave, koje mu se bijahu prikljuile, a
jednog svog zakletog neprijatelja, osmanlijsku dravu, gotovo daje i svladalo u 150-
godinjoj borbi. Kad se to sasvim zbude, doi e na red onaj drugi, katolianstvo. U
dananjem
-
1
ratu nailazimo ve na oba ta nastojanja. Jedno je ve skoro zavreno, a drugo tek
poinje. Vano je jo, da se ustanovi, na koji je nain Bizant svladao Osmanlije.
Najprije se s njima udruio u savez, upravo kao i danas sa zapadnim vlastima, te im je
sluio protiv katolikih vlasti Austrije i Mletaka, Zatim je naao, da je bolje sluiti
obadvjema i slabiti Tursku s pomou katolike Austrije. Zato jedni prieoe na stranu
katolika, to su Srbi u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji i Junoj Ugarskoj. Uzprkos
silovitom vladanju ne uzmogoe se Osmanlije obraniti, bizantski sluge svladae svoje
gospodare. Taj zadatak bijae rieen u 450 godina s pomou uztrajnih rusko-
bizantskih napadaja izvana i s pomou raztvornog misaonog i drutvovnog otrova
iznutra. To isto treba sada da se ponovi s Austrijom.
Ali bez obzira na velike sukobe djeluje velianstveni vjersko-nacionalno-dravni
stroj pravoslavlja dalje i sprema podruja, koja e u budunosti osvajati. Mirno,
nevidljivo i neujno prodiru vali pravoslavlja kroz sve pukotine. Do 16. st. bijae
Mava preteno katolika, a danas tamo uobe i nema katolika. Do god. 1463. nema u
Bosni gotovo nijednog pravoslavca, ima ih moda u Hercegovini. Danas tvore
pravoslavci u Bosni 43% itavog puanstva. Do god. 1500. nema u Hrvatskoj i
Slavoniji uobe pravoslavnog elementa, osim nekih tragova u Sriemu. Danas ih ima
24% od ukupnog stanovnitva. Isto je tako i u Dalmaciji. Sv. Sava osnuje oko god.
1230. pravoslavnu biskupiju, ali je Dubrovani iztisnu do Trebinja, a time i
pravoslavlje u Dalmaciji. Pa ipak ima danas u Dalmaciji 16% pravoslavnih. Poznata
je injenica, da Rumunji u Erdelju neodoljivo prodiru, i da ondje inae energini
Maari nemaju uspjeha. Politiki su uspjeli da Rumunje pritisnu, ali etniki i vjerski
se Rumunji probijaju s uspjehom, jednako prema Maarima kao i prema Sasiina. U
Galiciji i Bukovini prodire posljednjih godina pravoslavlje sve jae, kao to nam to
pokazuje rusinski proces u Marmarosszigethu.
Ali pravoslavlje na prodire samo brojano nego i politiki. U Hrvatskoj i Slavoniji
postadoe posljednjih godina vodei element. U Bosni i Hercegovini jai su politiki i
ekonomski. U doba aneksije Hrvati ih malko potisnue, ali zadnjih godina opet
napreduju.
Ve pred 75 godina napisa genialni Fallmerayer: Oito je, daje poloaj katolike
Crkve na teritoriju Bizantskog carstva veoma nepovoljan i u njenoj izvanjskoj pojavi

u drugim krajevima se to tako ne opaa

ima tamo neto nelagodno, gotovo

nizko i neastno kao na skutama pobieenih manjina, Pa onda neto dalje:
Katolika rimska Crkva ne samo da ne napreduje u bizantskim oblastima, nego gubi
oito na terenu, pa ma to se o tome reklo, pisalo i izvjeivalo. U Jeruzalemu, u
Tiflisu, na Kolhidi, na Bosporu, u Ateni, na Balkanu, na Dnjepru, na Visli, posvuda
smo tueni i potisnuti, a razsulo je tek zapoelo. Samo zbog nae poznate
nemarnosti nije se dosada opazila istovjetnost naeg poloaja na jugu s netom
opisanim, a ni njegovo sudbonosno znaenje. A trebalo ga je opaziti; jedan od
najboljih poznavalaca Bosne Baemreither, govori o njemu izriito u jednom od svojih
govora pred delegacijama, a i Grunberg dolazi do iste spoznaje/ Pa
''
V.-5., xr.ll.. .sir. H-t.
"
s
Na istom mjestu, , str. 175.
* 9
VII. 36., xir. W.: Brojevi pokazuju, da srbsko-pravoslavm element prodire absoluino i relativno. No
odlini tuj uenjak naalost uobe ne zna, koji sve momenti odigrae pri lome ulogu.
153
-"'
V. 13., sir. 6.
41
V. 6.. sv. HL. str. 314.
.. i
'i
.1
.j
kad bismo se osvrnuli malko i po katolikoj knjievnosti junih Slavena,, naili bismo
na tota vano i znaajno. U nekoj zanimljivoj, ali malo poznatoj bosansko-hrvatskoj
publikaciji, naiao sam na sliedee mjesto:
40
A kad je prolo prvih etvrt stoljea, te
se traila bilanca dvadeset i petgodinje austrijske uprave u Bosni i Hercegovini,
pokazala se neoekivana injenica, da je ta bilanca ba za katolike najnepovoljnija.
Od sviju vjera u zemlji zabiljeie katolici najslabiji napredak. i
Uzprkos brojnim katolikim doseljenicima i uzprkos znatnoj inteligenciji i
J
gospodarskoj snazi te skupine, stajali su katolici kao sociaini i politiki inbenik u
Bosni i Hercegovini na posljednjem mjestu. I to ne samo utoliko, ukoliko je njihova
~f
slabost izraena najmanjim brojem puanstva, nego i relativno stajae barometar
i
njihova politikog utjecaja izpod onog stupnja, koji bi im pripadao razmjerno prema
broju njihova stanovnitva. Ni u gradovima s katolikom veinom ne uzimahu se
katolici u raun, te bijahu svedeni na podpunu quantite negligeable.
Dvadeseto stoljee nalo je stoga katolike Hrvate u Bosni i Hercegovini na
najnioj toki njihova socialnog i politikog znaenja. Ali u Monarhiji nitko si za to |
ne razbijae glave i nikome ne bijae do toga stalo.
Ba si sviet tare glavu, to su jaka pravoslavna drava, a jednako i snani
i
pravoslavni pojedinac, nepromienjeno zanaviek moralno i kulturno malovriedni, i to
j
tako, da e uviek ostati jedna strahota! Sviet ne pita mnogo za moral; kulture dodue
eli, ako je jeftina, ali nada sve mu je stalo do vlast. Tu je osnova sadanjih i buduih
r
}
uspjeha pravoslavlja. Svi kojima je vie do vlasti nego do morala, obuzeti su i nekako j
magijski privueni od bljetavog fantoma tisugodinjeg grkog teenja za vlau. Svi
oni, kojih udnja za vlau ostade na ovom svietu neispunjena, podatljivi su kao
]
vosak u rukama okretnog stvaratelja na obalama Bospora i njegovih nasljednika, jer
se nadaju, da e se njihovom pomou domoi jedne mrvice vlasti. Bizant je toga
svjestan, pa jednako vjeto kao i bezobzirno izkoriuje prilike, drave i ljude.
Tu lei jedna od najveih opasnosti za ovjeanstvo, a osobito za Austro-ugarsku
monarhiju. Ta opasnost je tim vea, to nitko nema plavog pojma o, njezinu znaenju
i njezinoj veliini.
Nije zalud pisao Fallmerayer ve god. 1851.: Svake godine baca anatolsko
naelo sve dublje sjene na zapad i svi mi osjeamo, da su preko Europe ve izpredene
niti za novi red u znanju i umienju.
8. Bizantinska opasnost
Sve nehotice povela su me razlaganja prijanjeg poglavlja do najviih ivotnih
pitanja Monarhije i ovjeanstva. Time sam se dodue pomalo odaleio od moje
prvotne teme, od problema junih Slavena, ali donekle i s pravom: tek iz vee daljine
dobili smo pregled preko itavog problema, od kojeg je pitanje junih Slavena samo
jedan dio. Posluivi se poredbom iz dananjeg ratnog doba, rekao bih naime, da je
pitanje junih Slavena samo odsjeak ogromne fronte od junog rta Dalmacije
f
-i
154
sve do Baltika. Nemogueje prikazati borbe najednom odsjeku fronte, ocieniti njih i
njihove mogunosti, a da se pri tome ne dri u vidu cieia fronta.
Nema nikakove sumnje, da su borbe na spomenutoj ogromnoj fronti takoer rasne,
nacionalne, politike, drutvovne i gospodarske borbe. Ali psiholoki i time najjai i
najneposredriiji njihov motiv jest i ostaje vjersko pitanje. Treba li za ta dokaza? Evo
ga u Rumunja! Sa sasvim objektivnog stanovita ne moe biti nikakove sumnje, da se
Rumunjska iz politikih, i gospodarskih razloga trebala staviti na stranu sredinjih
vlasti i da joj na strani Rusije predstoje najvee opasnosti. Pa ipak bijahu rumunjske
simpatije od poetka na strani Antante, i Rumunjska ekae samo na pogodan
trenutak, da nas napadne. U Rumunjskoj bijae potenih rodoljuba, koji zastupahu
glas razuma, ali ti bijahu u manjini. Ne treba misliti, da odluni moment bijahu novac
Antante, rodbinske veze s ruskom carskom kuom i slino. Svi ti momenti odigrae
svoju ulogu, ali odluno bijae samo vjersko osjeanje irokih masa, a ono je
nezadrivo teilo na stranu, na kojoj bijae Bizant, olien u caru i papi na Nevi. Nitko
ne e razumjeti poviesti iztone i jugoiztone Europe i ne e shvatiti njen budui
razvoj, tko ne nauci izpravno ocieniti silnu mo zajednike pravoslavno-bizantske
dravne i vjerske misli.
U Austro-Ugarskoj takvih ljudi gotovo uobe ne bijae. Svaki raun bijae kriv jer
u nazivniku stajae redovito krivi broj. Sve osobe na odgovornim mjestima bijahu
dakako katolici, i njihov nain miljenja bijae naravno katoliki, pa si zato i ne
mogoe stvoriti prave predobe ni o moi, ni o djelovanju, ni o naravi pravoslavno-
religiozne misli. Zato i morade uspjeh uvijek biti negativan.
Nedovoljno razumievanje za vjeroizpovjedno pitanje ima jo i posljedicu, to u
Austriji nema tonih predobi o t. zv. panslavizmu (sveslavenstvu), tom neobhodnom
elementu politikog miljenja. Tvrdim naprosto, da sveslavenstva danas uobe vie
nema. Sveslavenstvo je nastalo u 4. i 5. desetljeu prolog stoljea u Austriji, kad je
prvi daak nacionalizma katolikih austrijskih Slavena probudio politike tenje, za
ije ostvarenje nedostajahu sile. Tad nastade neko zanosno nastojanje, s pomou
kulturnog jedinstva i meusobne pomoi pruati si i politiku pomo. Sve zajedno
bijae oznaeno onim ideolokim i nestvarnim obiljejem, koje bijae znaajno za
miljenje katolikih Slavena onog doba. Sredinom 19. st. preseli se ta misao u Rusiju,
stvorivi ondje slavenofilstvo Aksakova i Katkova. Loe bismo poznavali Bizant, kad
ne bismo smatrali, da je brzo osjetio, kakvo mu se silno sredstvo za vlau prua u
tom pokretu. Pa kao to je Bizant sve poderao i pretvorio u okrutno sredstvo za
vlau, tako se dogodilo i sveslavenstvu. Iz irealnog i politiki naivnog pokreta, ali
zato noenog duhom katolikih Slavena, etikim nastojanjem, dizanjem kulture i
meusobnom nesebinom pomoi, kome se mogao prikljuiti i ovjek pun arkog
idealizma kao Slrossmayer, postade u rukama Rusije okrutno sredstvo za vlau, koje
iae u svom konanom obliku za tim, da izkoristi to zaneseno i nejasno politiko
nastojanje, poniklo iz unutarnje nude, i da izkoristi katolike Slavene kao
155
V.-9.
/
vi
j
~A
r^
prvoborce za rusko-pravoslavna ekspanzivna nastojanja u srednjoj Europi. Dolazio
sam prilino mnogo u dodir s katolikim slavenskim krugovima, te razpolaem
osobnim dojmovima i sjeanjima do unatrag trideset godina, ali uviek sam primietio,
kako su se katoliki Slaveni duboko zgrozili, kad se njihovu sveslavenskom zanosu
podmetahu tenje opasne po dravu. Tek kad sam desetljeima vrio razna opaanja i
studije o sadraju riei Bizant, postade mi i to jasno. Katoliki Slaveni predstavljaju
sebi pod slavenskom uzajamnou neto sasvim dingo nego pravoslavni. S druge
pak strane ne moe pravoslavni ovjek katolika nikad smatrati ravnopravnim
dionikom
-
i to je bitno. Monarhija pak prosuivae, ne sasma krivo, itav taj predmet
prema njegovoj opasnoj konanoj toki u Rusiji. Nedostajae strogog razlikovanja tih
dvaju stanovita, pa jo i danas nosi odvratno rusko nastojanje za vlau ime
sveslavenstva, to kao astno ime nipoto ne zasluuje. Jer onom sveslavenstvu, koje
je bilo ono prvotno nastojanje za poboljanjem kulturnog i politikog poloaja tako
razirene rase, kao to je slavenska, pripada jo uviek, premda po njegovim djelima
skromno, mjesto u kulturnoj poviesti srednje Europe. Tome nasuprot postala su
nastojanja Rusije ve sada biem za sve one, kojih se tiu, a prieti opasnost da e
postati jo i vea, ako bi, Boe ne daj, Rusija pobiedila.
U ogledu Ruski narodni imperializam
42
govori Karl Leuthner o tome, kako je
misao osvajanja postala narodnom u Rusiji. Dravni nacionalizam siao je k
narodu, sviestno doekan od vodeih slojeva, prodirui nadaleko i iroko u
velikorusku masu . . . Pa kako bijae mogue to prodiranje jedne jedinstvene misli u
o
tako zaostali narod, kakva je veina Rusa? Kako bijae to mogue u carstvu, koje
broji 170 milijuna stanovnika, koji su raztrkani na podruju, koje obuhvaa jednu
^
etvrtinu itavog zemaljskog kopna?
Na to nam pitanje pisac ne daje odgovora. Izgleda, da on nije svjestan, da tajna
lei jedino u ogromnoj snazi pravoslavlja. Ono je odnjihao ruski narodni
imperializani, koji moe nerazdruivo spojen s caristikim imperializmom gledati na
liepu prolost od 300 godina.
Feodor, posljednji Rurikovac, imae jednog jedinog sina. Brat Feodorove ene
Irene, Boris Godunov, ubije sina svoje sestre Dimitrija. da sebi osigura nasljedstvo
priestolja. Kad je 7. sienja g. 1598. Feodor umro, dade Boris Godunov, da na
priestolje stupi njegova sestra Irena. Ali osam dana kasnije povue se sestra u
sporazumu s bratom u samostan, i Boris Godunov sjede na priestolje. Da slomi
oporbu naroda i Crkve, izda on metropolitu Atanasiju izpravu, prema kojoj postadoe
svi njegovi ljudi i posjedi slobodni od poreza i dooe pod neposrednu sudbenost ,J
patriarha.
Da nadalje sauva stara shvaanja narodna o svemoi carevoj i da ih ojaa, naredi
Boris molitvu, koja se u itavoj Rusiji u svim kuama molila pri ruku i pri veeri:
Za mir due i zdravlje tiela sluge Bojeg, od Najveeg izabranog i podignutog cara,
za dobro i mir domovine i Crkve, pad ezlom jedinog kranskog vladara smeta, da
mu se poklone svi ostali vladari i da mu slue svi robovi slavei njegovo ime od mora
do mora sve do nakraj svieta, da Rusi naviek mole Boga za takvog vladara, ijaje
dua
A
- ")
156
ponor mudrosti i ije je srdce puno ljubavi i dobrote, da se sve zemlje potresu od,
ruskog maa, da se rusko carstvo sve vie proiri i da potomci kue Borisove uz
blagoslov Boji vladaju neprestano dovieka Rusijom.
To je po mome shvaanju poetak ruskog narodnog impenalizma. Moe li se zar u
toj molitvigledati neto drugo nego li jasna tenja ruske narodne due, da sistematski
usadi imperialistiku ideju putem najjaeg oboavanja dinastije? Ova je klica
prekrasno uspievala: 150 godina nakon preuzimanja bizantske batine sjeme je niklo i
razvijalo se pod okriljem pravoslavne Crkve, koja se s pomou Rusije najjae
razirila, sve dalje, dok nije poprimila svoj dananji oblik.
Leuthnerova primjetba o treem Rimu, koji Rusija eli postati, izpravna je. A to
nas ve upuuje na vjersku misao, jer i Rim i Bizant predstavljaju istodobno politiku
i religioznu silu. Taj trei Rim preuzeo je uz mnoge druge ideale i tradicionalni ideal:
jedna drava, jedna vjera, jedna crkvena i ujedno svjetovna vrhovna glava. To znai,
daje zadatak treeg Rima u sebi sjediniti sve ostale pravoslavne drave, da se priblii
idealu rimske jedinstvene drave. Danas gledamo, koliko je jaka unutarnja logika
Bizanta, kako su male balkanske drave zatravljene i kako jure u svoju propast
suprotno zdravom ovjejem razumu. Domogne li se Rusija jednom Carigrada,
pitanje je ve rieeno. Jedino triezni potomci stare ratnike bugarske rase uspjee
slomiti mo bizantske ideje, a i to se ne bi zbilo bez gorke kole od god. 1912. -13.
Vrline snanog vladara sauvale su dosele Grku, da ne poleti u opasni plamen, ali
jakost protivnike stranke dokazom je, koliko je ideja Bizanta snana. Jer sve, to
Rusija poduzima na Balkanu, samo su predradnje za njene vlastite ciljeve. Malene
balkanske dravice neka se samo po mogunosti to vie ire i neka to dalje pronesu
pravoslavlje, prije ili kasnije one e i onako podpasti pod Rusiju.
Tako izgledaju stvari uistinu, pa mislim, da je sasvim krivo govoriti o
sveslavenstvu, gdje se radi o istom sverusizmu ili svepravoslavlju.
Zasada je vano ustanoviti, da silni valovi pravoslavlja zapljuskuju preko granica
Monarhije, da prodiru u sve pukotine, posvuda razarajui, lomei i ruei temelje, na
kojima poiva snaga Monarhije. Jo se nitko nije naao, da stane na put tom tihom i
uztrajnom razornom radu. Tko je htio da to uini, njega ubie. Pa budui da se nije
pravodobno ustavila nadolazea bujica, morao je doi as, kad se politika morala
nastaviti drugim sredstvima.
Ja nisam prvi, koji upozoravam na sve veu opasnost s iztoka i jugoiztoka. Pred 75
godina napisao je genialni Tirolac sliedee redke, koji izvrstno pristaju uz ovu temu u
dananje doba, te u s njima zavriti ovo poglavlje:
Zadatak je ovog asa predoiti, kako povezano nastavlja ivot bizantska dravna
misao, koja na zapadu nije dovoljno poznata i svakako nedovoljno shvaena, a koja
znai opasnost za budunost Europe.
Ovaj navod pronicavog pisca htio bih samo upotpuniti i rei: bizantska dravna i
crkvena ideja, jer se jedno od drugog ne moe odieliti.
43
Ptchler, U. /., sir. W.
41
V.-5., sv.I., sir.
30~.
157
- J
t&trtec r T ff*
t~~~
*7i'J>C4** '****
&ficf/eesjrx*
"1
(
_ i
!
vi
1
vi
ci
vi
^
Grafiki prikaz gustoe srbskog puanstva u hrvatskim zemljama.
158
ESTI DIO
U CEM JE SRZ JUNOSLAVENSKOG
PROBLEMA
/. Pojam velikosrbstva
Oredivi djelomino vrlo zamrene poviestne i vjerske odnose, obradit u sad
potanje jezgru itavog problema za bolje razumievanje junih Slavena.
U posljednjem poglavlju predhodnog diela izradio sam u glavnim potezima
rjeenje problema. Prava je sr problema junih Slavena injenica, da bizantska
dravna i vjerska misao eli osvojiti cieli Balkan, tu staru domenu Bizanta. Pravo
obstanka na Balkanu imadu samo bizantski vjernici i oni narodi, koji su grkoiztone
vjere. Sve ostalo treba izkorieniti silom ili lukavou. Navest u miljenje jednog
bosanskog Hrvata: itavo nastojanje Rusa ide za tim, da se austrijski, a time i
katoliki utjecaj iztisne s Balkana i da se Balkan uini istom domenom grkoiztone
vjere, kao to to veinom i bijae do provale Osmanlija ... Svi tako zvani ratovi za
osloboenje, to ih je Rusija vodila za balkanske Slavene, bijahu ujedno i nastojanja,
da se s pomou osvajanja, utjecaja i vlasti to vema priblii vjenom Bizantu,
sreditu i rodnom mjestu iztonog kranstva. Bijahu to ratovi narinuti preteno
dubokim vjerskim grkoiztonim osjeajem. Bilo bi sasvim krivo predmnievati, da tu
bijahu po sriedi etniki ili rasni motivi.
Ne obzirui se na neke sitnije poviestne netonosti, ja bih se s tim miljenjem
uglavnom sloio.
2
Ali piscu tih redaka ne bijae poznat pojam t. zv. zavjeta Petra
Velikog, na ijem ostvarenju radi ruska politika neumorno od doba Katarine II., a iji
se cilj sastoji u iztjerivanju Turaka iz Europe i u stavljanju kria na crkvu sv. Sofije u
Carigradu.
3
Suvremena nam poviest dokazuje, da ostvarivanje tog zavjeta Petra
Velikog nisu prazne riei. Rusija je ula u ovaj rat da odbije podli napadaj na jedan
maleni narod. Ali tokom rata ipak je izmililo konjsko kopito na javu. U Rusiji se
pojavio zahtjev za Carigradom, a prema ugovoru Rusije s ostalim silama Antante, od
travnja 1915.,

zajameni su Rusiji,

razumije se u sluaju pobjede

Dardaneli:
okolna podruja odprilike u obsegu dananje europske Turske. Tome treba jo po
mogunosti to vei komad male Azije, i Bizantsko carstvo je opet uzkrsnulo. Samo
to je jo poveano zemljama teritorialno najveeg carstva i najvee vojnike vlasti na
svietu. Onda e se iznieti program Mihajla Komnena i sudbina e malenih
grkoiztonih drava na Balkanu biti brzo zapeaena, jer one e same poletjeti u svoju
propast kao moljci u svietlo.
5
Zatim e se pokuati ostvariti misao o

17. -N.su: 9
Stitiiop te miljenja lukader ihorski \avjclnik von .lnk\*itz: l'ittut Slilmta Hnlutom- izrur.jskf knzf fJ.'.w<viw.-/Vw/.\- Rit!;d\;hmi otl mum; !V) j
'!//.-<.'.
/.. .-ir. 19
'
l-'ninklUner 7.eilinttxl 7 ntfmt 1915
'Siitsh hsi "7tytntnski Ijtauuk- ti 3? vrlitu'r 1915. donioje <~fonnk >,Hnst;vi [ 'nn^rml-, koji Je pun -;ikitinieior koj-ii:;,,. ' ;o*:i>'i.nikn nalozi V ,Jtomnk HitMto u i tmpHHht
znati pmpnsl.2n bnlktmskc ii:ffir> .V.tt Jf \poZiutje lictloroltno stt jok? prolir zukoiio obiztullskoiii mithttaupt 2.1 pt>*tiy/int, ri ii'lut i/r.wi.
159
J
i
i
rimskom svjetskom carstvu, i sve zemlje, koje nekad pripadahu rimskom svjetskom
carstvu: Italija, panjolska, Francuzka, Britanija, Prednja Azija i Sjeverna Afrika, bit
e osvojene, a na koncu onaj jo preostali dio svieta, sve to dakako uz uvjet, da prije
toga ne ponestane snage ....
Moje je dodue miljenje, da su obenite misli vrlo potrebne, jer bez njih. ne
moemo stei pregleda nad velikim smjerovima poviestnih pravaca razvoja. Ali one
su i veoma opasne, jer lako pregledamo stvarnost oko nas i padamo u nerealnost i
matanje. Toj opasnosti elim svakako izbjei i vratiti se injenicama.
Svakomu je poznato, da je velikosrbska misao jezgra junoslavenskog problema.
Da se odkrije samo ta obe poznata istina, zaista nije bilo potrebno nakupiti i itatelju
predloiti tako obsean material. Potrebno je meutim ustanoviti, da se pod krilaticom
o velikosrbstvu krije neto po svojoj prirodi sasvim razlino od onoga, to se pod tim
u Europi obino razumieva.
Ja danas odklanjam netoan naziv panslavizam i naziv velikosrbstvo za onaj
pojam, kojeg treba da obuhvati, jer je sasvim neizpravan. U rieima sadrani su i
pojmovi, koji su kao novac u prometu naeg misaonog ivota verba sunt sicut
nummi. Ali jo vie nego novac, podvrgnuti su pojmovi promjenama svoje
vriednosti to vie, to im se obino pridaje i neka osjeajna vriednost, koja donekle
zavisi takoer i o rieima, u koje su odjenuti. Tako je i s velikosrbstvom: ve pri
nadievanju imena dobilo je krivu vriednost. n
Postoji prirodni zakon, da svaki ivi stvor, svaki organizam nastoji, da unutar
j
prirodom odreenih granica zauzme to vie prostora i da postane po mogunosti to
vei. To isto vriedi i za narode. Ako je dakle prirodni zakon, da svi narodi ele postati
H
veliki, bilo bi nepravedno, kad bismo ba Srbima htjeli zabraniti da porastu. Ako
^
postoji Velika Bugarska, Velika Hrvatska i t. d., zato da ne postoji i Velika Srbija. I
tako se navikosmo na tu pojavu gledati s blagim, previdnim razumievanjem i tota /
trpjeti, to s dananjeg, stanovita radije ne bismo bili trpjeli.
Ali ja u dokazati, da je Velika Srbija neto sasvim drugo nego Velika Bugarska
^
ili Velika Hrvatska, i da zbog toga za tu pojavu treba i sasvim drugo ime, a najbolje
je: svesrbstvo. To ime obrazloit u tiekom daljnjeg razlaganja. Ovdje neka mi bude
dozvoljeno samo spomenuti, da je znaajno obiljeje srbstva, da ne pozna granica - ->,
svome prirodnom razvoju.
--
Jezgra dananjeg junoslavenskog problema sastoji se u tome, to Srbstvo eli
svladati i Bugare i Hrvate, postati prvom silom na Balkanu, te zatim unititi i '^
absorbirati Hrvate i Bugare i tako osvojiti i posrbiti itavi slavenski Balkan. i
Pred neko 25 godina itao sam u nekoj srbskoj publikaciji odprilike sliedee:
Stisnuto izmeu Hrvata i Bugara nema Srbstvo na Balkanu nikakve budunosti.
Srbstvo treba nastojati da svlada ta dva naroda i da preko njih doe do one veliine,
J
koja mu je njegovom povieu propisana.
,
160
Odtada je proao ve cio ljudski viek, pa zato danas ne mogu pridonieti i taj
dokaz, a onda sam propustio sauvati ga. Ali uzprkos tome, stoje prolo ve toliko
vremena, taj mi se odlomak poput ognjenog znaka usadio u pamet. K tome je 25-
godinje promatranje razvoja Srbstva i potanje poviestno prouavanje samo uvrstilo
miljenje, da nastojanje izraeno u onom odlomku tvori zaista jezgru junoslavenskog
problema.
Sad u nastupiti dokaz istine za tvrdnju, da zaista postoji program izraen u onoj
publikaciji, i to tim vie, to te publikacije vie nemam pri ruci, a i kad bih je imao,
jo bi se uviek mogla smatrati osamljenom pojavom i prema tome ocieniti. Nastojat
u, da sam dokaz istine bude to krai, i prikazat u vie poviest evolucije svesrbstva,
te mislim, da taj pokuaj nije neumjestan s obzirom na strani rat, koji je u savezu s
tim pitanjem izbio.
2. Srbska dravna i crkvena predaja
Prvi temelj dananjeg svesrbstva lei nedvojbeno u sredinjem poloaju zemalja,
koje su Srbi naselili i koje se nalaze u sredini masiva Balkanskog poluotoka, ali i u
sredini izmeu Hrvata i Bugara. Povoljne i nepovoljne momente u savezu s tim
poloajem obradio sam vrlo izcipno u poglavlju srbske poviesti, te mogu na ovom
mjestu itaoca naprosto na to upozoriti.
Drugi moment jest nacionalna veliina, to ju je Srbstvo doivjelo u doba narodne
dinastije Nemanjia. U poviestnom dielu ovog djela pozabavio sam se s dobrim
razlogom izcrpnije s ovim razdobljem, te upuujem na ono, to sam tamo kazao (str.
50. i 61.). Ovdje bih htio samo ukratko opetovati. Na prielazu iz 12. u 13. stoljee,
pojavila se u Srba jaka kua Nemanjia. Jedan njen lan, sv. Sava, osnuje god. 1210.
srbsko-pravoslavnu narodnu Crkvu, koja postade god. 1345. autokefalna. Upirui se o
Crkvu, bijae Srbima mogue razviti se do nesluenog stupnja i savreno izkoristiti
meunarodne prilike, koje su nastale uslied prolaznog sloma Bizantskog carstva
(1204.1261.). Oslanjajui se na zemljitni posjed, primi Duan Silni bizantski
carski naslov, pokua osvojiti Bizant, preuzeti bizantsku dravu zajedno s njenim
predajama i osnovati na taj nain srbsko-grko carstvo. Ali on prerano umrie. A
Srbstvu nedostajahu narodne i kulturne snage za izvrenje tog zadatka, i itava se
Duanova graevina slomi: Turci zavrie posao razaranja. Na drugom sam mjestu
takoer iztaknuo, to je toliko silno obuzelo matu srbskog naroda: veliina carstva,
prevlast na Balkanu, unutarnja sigurnost, blagostanje, cvjetanje trgovine i prometa,
sjajne crkve i manastiri, a nada sve ono smiono posezanje za najviim, to si Balkanac
moe predstaviti s obzirom na vanjski i unutarnji sjaj: za Bizantom i njegovom misli o
vladanju svietom. To je neto slino kao Rimsko carstvo njemake narodnosti, koje je
stoljeima magino djelovalo na njemaki narod. Samo to je to kod Niemaca trajalo
gotovo 900 godina, dok je nadoao gorki svretak, i njemaki narod znade, koju
161
- 1
n
*
Starinskapjesma: l'opuhnulje tihi vetar i odnese! Mari krunu. Naseljuje cmi Moro. Crni Moro je kralj
Koloman. koji bijae po poviesmoj predaji tamne puti, dok hrvatsko plemstvo bijae Ciste arijske rase i svieffog
kompleksa.
162
'1
(
je clenu za to platio. Kod Srba nasuprot bijae veliina carstva samo svietli kratki
trenutak u njihovoj poviesti, iza kojeg je neposredno sliedila najdublja no
osmanlijskog robovanja. Nagla promjena samo je pojaala suprotnost. Zato se
uspomena na carstvo neobino duboko usjekla u Iako razdraljivu matu srbskog
naroda.
udno je samo, kako se ta predaja mogla sve do danas tako ivo u narodu n
sauvati. I to tim vie. Sto je i kod Hrvata neposredno pred njihovo nazadovanje . i
vladalo jedno razdoblje prilinog blagostanja i unutarnjeg mira u doba vladanja kralja
Dimjtrija Zvonimira. Pa ipak se u narodnoj predaji od toga samo malo sauvalo.
]
Nekoliko starih narodnih pjesama s nejasnim aluzijama, to je sve. A svaki srbski
-^
seljak znade njihova cara Duana ili cara Lazara, a siedi guslar pjeva o nekadanjoj
veliini, hrabrim djelima i propalolm sjaju. Odakle ta razlika? Iz razliitog ponaanja
jj
obih Crkvi. Ve sam u treem dielu (str. 65. i 66.)
pokazao, kako su grkoiztona
Crkva i od sv. Save sagraeni samostani djelovali u pravcu uvanja predaje kod Srba.
r
-
Kod grkoiztonih ne bijae naime samo Crkva narodna nego i najue spojena s
]
narodnom dravom. U skladu s grkim shvaanjem o odnosu drave i Crkve, bijahu
im probitci jednaki. Ne treba zaboraviti, da su dani narodne veliine bili ujedno i dani
^
slave srbsko-pravoslavne Crkve. Velik dio svog imanja upotriebie Nemanjii u korist
vj
Crkve. Na Sv. Gori Atosu, tom bilu grkoiztonjatva ili u samoj zemlji sagraditi
zadubinu, prekrasnu crkvu ili samostan, te ga bogato opremiti, bijae gotovo dunost H
svakog kralja. Pa onda mo Crkve u dravi! Neto od onog visokog poloaja i silne
^
moi prvog srbskog nadbiskupa, sv. Save, koji bijae kraljevski sin i najjaa linost
meu Nemanjiima, prelo je i na njegove nasljednike. Srbska Crkva proivjela je
\
pod Nemanjiima zaista sjajne dane!
1 zato je Crkva, dua, sauvala dobru uspomenu na tielo, dravu, u kojoj joj je tako
^
dobro bilo. Praktina je dobit od toga, daje sama drava i dravna predaja postala isto
j
tako bezsmrtna, kao to je i Crkva vjena. Tako dugo, dok postoji grkoiztona Crkva,
tako dugo e ona sa svim razpoloivim joj sredstvima nastojati oko ponovne
^
uzpostave i veliine srbske drave, da bi uzpostavila kanonski odnos izmeu Crkvve i
drave, izmeu tiela i due. Pa budui da je Crkva u srbskoj dravi materialno dobro
uspievala

za materialna dobroinstva bijahu sve Crkve u svako doba vrlo osjetljive

'
1
i zahvalne

zato je i sasvim izvanrednim arom radila na uvanju srbske politike i ci

dravne predaje.
Sasvim je drugaije bilo kod Hrvata. Katolika Crkva zauzimae naelno sasvim
opreno stanovite, ona se nikad nije poistovjetila u tolikoj mjeri s pojedinom
" J
dravom i s pojedinim narodom. No ne smije se zaboraviti, da nije bio ni ponajbolji
odnos izmeu rimske kurije, koja je pomagala Romane, i neukrotivog hrvatskog
plemstva. Posljedica toga bijae propast hrvatske drave i razcjep Hrvata: korjenito
narodno plemstvo priee bogumilstvu i osnuje Bosnu, tu. tvrdokornu krivovjernu
dravu.
j
Takvoj dravnoj predaji katolika Crkva ne mogae biti sklona. S time je u skladu
i okolnost, da je katolika Crkva bila gotovo neprija-
-j
teljski razpoloena prema hrvatskim narodnim pjesmama i prema svemu, to je
podsjealo na dravu. Pisac, koga sam ve opetovano naveo, veli o tome sliedee:
Rimska Crkva bijae uviek protivna razvijanju narodnih osobina. ...Pater
Ljubuki estoko se obara na junake pjesme svog naroda... On se obraa svoj brai
reda svog i svim duevnim pastirima u Dalmaciji i pozivlje ih, da ire pjesmu o
paklu i da ih narod pjeva na mjesto onih nekoristnih pjesama.. .
8
U posveti Vinku
Zmajeviu, nadbiskupu zadarskome, izjanjuje se pisac takoer protiv narodne
pjesme. Njegovo stanovite zastupae takoer slubena Crkva, zagrebaki isusovci
povedoe sline pokuaje za potiskivanje narodne pjesme.
italac e sve to vie shvaati, zato bijahu potrebni 4. i 5. dio Bosna, te
Katolicizam i pravoslavlje. Tek na temelju razlaganja na tim mjestima, moemo
sasvim shvatiti dananji razvoj na jugu. Tek sad moemo napose shvatiti brzi razvitak
Srbije, kad uzmemo u obzir, da se je jedna Crkva, koja je tako udeena, da ulieva
ivotne snage i sasvim iznemoglom narodnom tielu, namjerila na tako ilav narod,
kakav bijahu nedvojbeno Srbi. Uslied njenog djelovanja morala je srbska drava
upravo eksplozivno porasti.
Jo jednu okolnost ne smijemo smetnuti s uma: srbsko-pravoslavna Crkva je
jedina od najstarijih Crkava bizantske vjeroizpoviesti. Ona je mnogo starija, a to je
vrlo vano, od ruske dravne Crkve. Rusija bijae vrlo dugo sasvim obinom
neznatnom pravoslavnom mitropolijom i nita vie, dok je srbska Crkva poevi od
poetka 13. st. sjala u sjaju od Bizanta priznate dravne Crkrve. Ali ni to nije sve.
Duan Silni okruni se o Uzkrsu g. 1346. carskom krunom, koja je po njegovim
namjerama trebala da bude bizantsko-srbsko-bugarska, te osnivae svoj pravni naslov
na injenici, to bijae maem u ruci stekao vei dio europskog diela Bizanta, te tako
postao fere totius imperii Romaniae dominus.' Rusi prienie svoj pravni naslov
na Bizant tek godine 1462., a ruski vladari okrunie se carskom krunom tek god.
1498.
1
'
Treba dakle ustanoviti, da Srbi imadu stariji i jai pravni naslov na batinu
Bizanta nego Rusi, i to jednako u crkvenom kao i u dravno-politikom smislu.
Zemljopisna blizina, te jai krvni i misaoni utjecaji na Srbstvo uinie, da je Srbija
bila mnogo intenzivnije bizantska od iroke Rusije. Srbija bijae bizantski mali sviet
sa svim njegovim prednostima, ali i manama. U kolikoj mjeri to bijae tako i koliko je
lebdio duh Bizanta nad Srbijom, neka svjedoi sliedea injenica. God. 1830. postade
Milo Obrenovi knezom Srbije. Koliko je taj srbski seljak znao o Bizantu, o
bizantskim poreznim metodama i o slinome? Zacielo nita. Pa ipak je taj ovjek
nagonski u duhu Bizanta izumio bizantsku poreznu praksu iz njegova najtamnijeg
razdoblja. Da bi se sam obogatio, monopolizirao je u Srbiji trgovinu svinjama, a
htjede monopolizirati i trgovinu solju
12
i t. d. sasvim onako, kao to to nekada injahu
bizantski basileusi. Srbima bijae tog ipak previe, te oni god. 1839. odtjerae Miloa.
Vidimo dakle: poviest, koja se rada iz istog duha, ima nevjerojatno uztrajnu tenju da
se ponavlja.
'
HJ.- 12...sir. iO-t.
*
111.-12., str. 136.
9
Na istom mjestu, str. 137.
w
VII, 3., sir. 386.
"V.l,.sv.IL,sir. 70.
12
1II.-2.. str. 243.
J63
i
ci
Zato tvrdim, da je poviestnim razvojem crkvena i politika predaja Bizantskog
carstva prela isto tako na Srbiju kao i na Rusiju. U duhu te predaje bijae osnovan i
zahtjev za itavim Balkanskim poluotokom i susjednim zemljama onako, kao to ih
nekad posjedovae rimsko carstvo. Vidjesmo to i u uzimanju naslova: Stjepan Uro II.
uzme dalmatinsko-hrvatski kraljevski naslov, Stjepan Duan bugarski carski naslov.
Ali pooe jo i dalje i posegnue za milju o svjetskom carstvu rimskog imperija.
Treba samo pogledati zemljopisne karte u jednome od onih atlasa, to izaoe pri
poetku svjetskog rata u Antantinim zemljama, pa ete vidjeti, to bi sve Srbima
trebalo da pripadne na jugu Austro-ugarske monarhije u sluaju pobjede Antante i
]
diobe Monarhije. Nova srbska granica podudarala bi se odprilike s granicama rimskog
carstva u Panoniji. To je jo vie nego to bijae osvojio car Manojlo Komnen od god.
1150.1180.
Zajedno s bizantskim crkvenim i dravnim duhom preuzela je srbska drava
sasvim dosljedno kao svoj ideal i bizantsku misao vodilju: Jedna drava, jedna
svjetovna i duhovna glava, jedna vjera. Odatle sliedi, da Srbija

kao i sve druge

grkoiztone drave
nastoji prodrieti ostale grkoiztone drave. Sve grkoiztone
drave imadu svojstvo, da se brzo na sve strane ire, a kad se pri tome sastanu s
drugom dravom, nastoje je brzo usisati i s njome se sjediniti. Jo u i na drugom
mjestu dokazati, da to unutarnje nastojanje Srbije nije logiko poigravanje naelom
neogranienog bizantskog nastojanja za vlau, nego je injenica, koju treba mnogo
ozbiljnije shvatiti.
Htio bih jo upozoriti samo na to, daje i helenski pokret bio panhelenski olien u
jednom razdoblju 19. st. Heleni nastojahu helenizirati itavi Balkan, a kao sredstvo
trebale su im kod toga posluiti grke naseobine, koje bijahu na poetku 19. st.
razasute po itavom Balkanu. Etnike potekoe htjedoe Grci pri tome svladati
oivljavanjem starog grkog naela: Grk je onaj, tko je grke vjere. Pravoslavlje
j
imalo je da bude temelj politikog naroda, a tekoe zbog raznih jezika htjedoe
prebroditi stvaranjem raznih kategorija: Hellenes bulgarophonoi, Hellenes
alvanophonoi, servophonoi, wlachophonoi i t. d,
Sasvim naravno, bijae to raun bez krmara. Srbi se upirahu o svoju staru
dravnu Crkvu. Bugari se pomogoe osnivanjem egzarhata, te oboruani orujem
jednake vriednosti izioe doskora s Grcima uspjeno na kraj. Grci postigoe donekle
uspjeh samo kod macedonskih Rumunja i kod pravoslavnih Albanaca, jer u njih ne
bijae nikakve ili samo oskudne dravne i politike predaje. Tako zvani grki Epiroti
nisu nita drugo doli grkoiztonim crkvenim utjecajem pogreni Albanci. A nezgodne
borbe triju narodno-crkvenih misli, bugarske, srbske i grke, to ih one u Macedoniji
meusobno vode, daju nam samo bliedu sliku o onome, to Balkan jo eka.
Na ovom primjeru ne elim samo prikazati upravo stranu i svakom katoliku
nepojmljivu snagu bizantske crkvene misli, nego takoer uprieti prstom na injenicu,
da su dravno-politika nastojanja bizantskih drava, koja se osnivaju na crkvenoj
misli t.
j. na utjecaju, koji nije ogranien na vrieme i prostor i nije vezan na
bioloke zako-
ni
164
1
ne

isto tako neograniena i nevezana na stvarnost. Za njih nije nita nemogue, jer
vjerska misao priznaje samo onu stvarnost, koja joj ba ide u raun. Budui da je ta
*i
konstatacija vrlo vana, razmotrit emo je jo kasnije pri tonijem utvrenju
li
svesrbske ideje.
Da saberem ukratko:
1 1. Srbstvo zahvaljuje veliinu svoje drave i njeno uzkrsnue preteno svojoj
^
narodnoj Crkvi.
2. U svom dravno-politikom razvoju vezano je Srbstvo o zakone razvoja
bizantske Crkve i drave.
3. Tako dugo, dok postoji grkoiztona Crkva, ne moe se unititi Srbstvo, a ni
njegova drava. U svojim nastojanjima nije Srbstvo ogranieno ni vremenom, ni
prostorom, a ni spoznajom stvarnih mogunosti.
4. Neodstupnim pokoravanjem bizantskom nainu miljenja Srbstvo ide za
^5
posjedom Carigrada, za posjedom itavog Balkana i za vlau nad svim
j
grkoiztonjacima i svim Slavenima na tom poluotoku.
Ma da se ova posljednja toka ini absurdnom i monstruoznom, ipak e se italac
^
doskora uvjeriti, da Srbstvo u tome zaista gleda svoj ivotni zadatak i da svim
ui
sredstvima radi na njegovu ostvarenju.
3
3. Srbsko-pravoslavna Crkva kao narodno-politiki inbenik
^
U 19. st. stupaju Srbi kao etniki cjelovita narodnost na pozornicu poviesti.
n
Premda malen narod, bijae ih dovoljno, da se mogahu politiki uvrstiti. Za njihov
kulturni razvoj i za njihove politike tenje bijae od neprocjenjive vriednosti, to je
srbsko-pravoslavni element za turskog osvajanja dopro daleko na sjeverozapad i
i
postao gotovo pretenim elementom upravo u predjelima nekadanjeg sredita
hrvatskih naselja.
Rekao sam srbsko-pravoslavni elemenat ex nunc, jer ga danas takvim vidimo, ali
treba odmah ustanoviti, da tome ne bijae tako sve do sredine 19. st. Sad nam je
dunost poblie se pozabaviti s tim problemom, koji je neobino vaan i vrlo
zamren, jer inae ne bismo naprosto mogli razumjeti srbskog pitanja. Svatko, tko je
samo malo upuen u antropoloki i socialno-znanstveni nain miljenja, prigovorit e
mi, to spajam u jedno srbsko pitanje s pitanjem o balkanskim Romanima. Taj
prigovor glasi: kako to, da balkanski Romani, koji su se ve u doba razpadanja
srbskog carstva u velikom broju uzdigli do najviih poloaja, te su, uzpevi se kao
feudalna gospoda, razjedinili carstvo i konano Turcima pomogli da srbske drave
iznutra raztoe; kako to, da ti balkanski Romani ili Vlasi nisu ni kao narod prodrli,
kad su ve i odozdo i odozgo prodirali u drutvo? To bi bezuvjetno trebalo oekivati
po zakonima drutvovne i etnike dinamike uz predpostavku, da Srbi bijahu zapravo
samo razmjerno riedki vladajui sloj.
Da bismo to pitanje mogli razumjeti, spojit u ga s jednim drugim, koje na prvi
pogled s njime nije u svezi: Zato je rumunjski narod nastao ba u Daciji, na
skrajnjem sjeveroiztoku Balkanskog poluotoka?
~A
u-
165
'"'
Pisac je jo gimnazijalcem proao mnogejunoslavenske krajeve, pa je razumljivo, cio ga laa zanimae
pona/vie klasino razdoblje junoslavenske poviesti. Onje u Sisku i Solinu sabirao rimske novce i uljanike, te je
stekao izkmtvo, da u nm i u drugim mjestima slavenskog Juga valja samoprstima kopkali, pa se svuda nalaze
tragovi nekadanje rimske slave i veliine.
J66
a
JI
Na svaki nain malo je udna pojava, to su se balkanski Romani pojavili upravo
na mjestu suprotnom od onog, gdje bismo ih zapravo u skladu s etnolokim i
poviestnim zakonima svakako oekivali.
13
Rimsko vladanje poelo je najprije u
Iliriku, trajalo je najdulje i bijae najsnanije. Za njim je dola katolika Crkva, koja
je romanizirala. Postojao je izravni zemljitni kontinuitet s novorimskom
(talijanskom) rasom, koja je tada na jedan dio tog teritorija neobino snano utjecala
^
politiki, kulturno i gospodarski i kroz 400 godina njime ak i vladala. Pa ipak nisu
j
mogli Romani prodrieti na tome mjestu, kao unapried odreenom od sviju elemenata,
potrebnih za stvaranje naroda, nego u blizini Scitije, kolievke balkanskih Slavena,
^
gdje je utjecaj Rima zbog udaljenosti od svoje baze morao da bude najslabiji! J
To je antropoloki problem, koji se ne moe samo tako shvatiti i ije rjeenje
moemo nai tek kad se upoznamo s bizantskom dravnom i crkvenom povieu.
)
Da bi nam bio jasan razvitak dogaaja, najprije nam je uoiti ono dvostruko
narodno-politiko nalije srednjovjekovnih Grka. Nacionalno bijahu Bizantinci Grci,
bijahu ak izrazito nacionalistiki nastrojeni. Ali politiki bijahu Rimljani, budui da
j
vladanje rimskim carstvom i miljenje o rimskoj vlasti nad svietom postadoe ivotni
sadraj tog naroda. Uzprkos svom grkom nacionalizmu nazivahu se Rimljanima, r-
'Pcoftaioi, svoje carstvo Romanijom i svoj jezik 'Pcofiavcr}, t. j. yX(booa. Tek u
najnovije vrieme oznauje se grki jezik helenskim po klasino-helenskom primjeru i
tek nakon uzpostave novogrke drave. Takvo oznaivanje meutim nije posvuda
prihvaeno, kao na pr. od Grka u Turskoj, koji svoj jezik zovu jo uviek romaike.
J
Zato tim Grcima nije moglo ii u raun, da se na Balkanu stvori jedan romanski
narod. Da je na Balkanu nastao kakav romanski narod, da je stvorio kakvu dravnu
ustrojbu, on bi doskora nadoao na to, da je pravi nasljednik Rimljana, te bi morao
Grcima osporiti carstvo, pravo na vladanje itavim svietom i sve ostalo, stoje s time u
svezi. To je bio razlog, zbog kojeg moradoe svim sredstvima zaprieiti, da na
Balkanu ne nastane kakav romanski narod, a to im je, kako nas poviest ui,
podpunoma uspjelo. Ustanoviti nam je dakle: Bizant i bizantska Crkva bila je i jo
danas je nesklona balkanskim Romanima, premda joj oni pripadaju, te ona nastoji
sprieiti, da se oni podignu,
Tu nam se namee jo jedna pomisao. to je navelo god. 1219. Bizantince, da
Srbima dopuste autokefalnu Crkvu? Jer prema naem shvaanju bijae ivotna tajna
Bizanta ona prisna sveza izmeu Crkve i drave, i. im se ta arobna sveza pusti iz
ruke, stvara se suparnik, koji u skladu s unutarnjom nudom bizantskog duha prije ili
kasnije mora postati opasan, kako se to zaista i zbilo sa srbskom dravom. Nismo
mogli pomisliti, da Bizant ne bi spoznao opasnosti, koja se u tome nalazi. Kako da se
dakle razjasni ta zagonetka? Opet s pomou balkanskih Romana!
Vidjeli smo ve, da se oko god. 1200. bugarski car Kalojoan dao okruniti carem
Bugara i Vlaha, te smo iz toga stvorili zakljuak, da se
\_j>
^L
f
"1
je balkansko-romanski elemenat u to doba jako osilio. To bijae vidljiva pojava, ali
tvrdim i uvjeren sam, da e egzaktna znanost i dokazati, da su se u 12. i 13. st.
Romani na itavom Balkanu podigli, a to ne mogae Bizantu ostati nepoznato.
Godine. 1204. sruie ak Bizant Mletani i Franci, dakle opet ljudi romanskog
govora i osnovae latinsko carstvo. Grki carevi, koji bijahu pobjegli u Niceju,
moradoe stajati pod dojmom, kao da se pribliava snani romanski val, koji pred
sobom sve rui.
Iztanani i sigurni politiki osjeaj Bizanta i tom se prilikom iztakao. Oni dadoe
Slavenima autokefalnu Crkvu samo radi toga, da bi ih mobilizirali protiv Romana. Ta
poviestna taktika Bizanta bijae, da svoje protivnike nahucka jedne na druge. Taj
zadatak oni ne povjerie Bugarima

jer bijahu Bizantu blii i opasniji, a u
Bugarskoj bijahu ve i Romani stekli neku mo

nego slabijim i neopasnijim
Srbima, kojima bijae jo uspievalo, da si Romane dre podlonima.
Te dvie dravne Crkve, srbska i grka, nastupie sad zajedno protiv balkanskih
Romana, upirui se o vlasti u njima utjelovljenih naroda i drava.
Romanska rasa imala je na taj nain na Balkanu dva zakleta neprijatelja: hrvatsko
plemstvo (opisao sam ve njegovu estoku borbu protiv Romana) i anatolsku Crkvu.
Ova dva inbenika uinie, da je romanski element izbio cjelovito na povrinu tamo,
gdje bismo to najmanje oekivali, na najsjeveroiztonijem kutu Balkana, na
sarmatskoj granici, t. j. ondje, gdje je prestajala mo tih dvaju inbenika. Dunav bijae
limes i granica Bizantskog carstva. Ondje, kuda ne dopirae stvarna mo Bizanta,
mogahu se balkanski Romani uzdizati i stvoriti dananji rumunjski narod. A to mogu
zahvaliti samo Turcima, jer nam zadravanje slavenskog jezika u crkvi sve do 19. st.
dokazuje, da je anatolska Crkva i pod turskim gospodstvom tvrdokorno nastojala, da
poslaveni prekodunavske Vlahe.
Sve se to moe krasno sliediti u poviesti. Ne u itaoca zamarati pojedinostima, te
u samo iztaknuti jedan primjer. Kad su Raci (Srbi) god. 1690. pod Arsenijem
Crnojeviem preli u austrijske zemlje, nazivao se on nadbiskup i patriarh Raca,
Rutena i Vlaha (!) i tvrdio je, daje mala Vlaska (u Slavoniji) isto tako kao i Mezija,
Ilirija, Vlaka (u Rumunjskoj) i Moldavija od iskona pokrajina, peke patriarhije.
Da je Srbima uspjelo trajno zadrati pod svojom crkvenom organizacijom Vlahe u
rumunjskoj Vlakoj i Moldavi, posrbili bi i njih kao u kasnije doba Vlahe u maloj
Vlakoj (Slavoniji) i Iliriji.
Sve to treba razumjeti, ako elimo shvatiti, kako je postao dananji srbski narod.
Premda su izbili na povrinu u srbskoj dravi i uzprkos brojanoj premoi, ne mogahu
se Vlasi odrati, jer im ne poe za rukom da izkoriene srbsku Crkvu, Isto tako, kao
to kod Grka vladae pravilo; Grk je onaj, tko pripada grkoj Crkvi, tako vriedi
poevi od god. 1219, i kod Srba pravilo: Srbin, je, tko pripada srbskoj Crkvi,
Crkvenoj se vlasti ne mogahu oduprieti nekulturni nomadi, Crkva ih je bez iznimke
posrbila, te emojo na nekoliko mjesta ove knjige vidjeti, kako se to zbilo.
767
1
i
J
Jedno bih tek htio ponovno naglasiti: Kako se odatle moe vidjeti, koliko je
J
strana mo bizantske dravne i crkvene misli. Ona je toliko snana, da zapravo
razpolae ivotom i smru naroda.
Trebalo bi jo samo spomenuti, kako je proteklo poslavenjivanje Romana. Zbilo se i
to tako, da je crkvena vlast u srbsko-pravoslavnoj crkvi ostala trajno u rukama Srba i
da je crkva pojaala sva svoja nacionalna obiljeja po mogunosti to vie. Upravo
bolestno pretjerana nacionalna sviest pravoslavne Crkve, nastojanje oko narodne
predaje, oko narodnog jezika, narodnih pjesama, obiaja i igara, to bijae oruje
posrbljivanja. Uzmemo li jo u obzir, da tome treba pridodati slavenski jezik u crkvi,
gdje nekulturni balkanski Romani naoe jedino neto uznosito, pa emo tako
shvatiti, da se ne mogahu oteti tom utjecaju i da su se morali posrbiti.
Prije sam napomenuo, da je hrvatsko plemstvo poslavenilo katolika balkanske I
Romane. Pokazavi umjetno djelo anatolske Crkve, htio bih jo razjasniti, kako su
hrvatska gospoda poslavenila svoje Morlake. Naprosto na temelju naela: Cujus
regio. illius religio. Nije to posvuda ilo lako, ovdje i ondje jedino silom, ali ipak je
j
ilo. Prkosna gospoda, koja bijahu odbacila svoju dravu, da zadre svoju narodnost,
posvetie se nakon saveza s Ugarskom izkljuivo pobijanju Romana. U tome poslu
bijahu i uspjeli. Taj posao bijae im posvrio onaj sugestivni utjecaj, koji izbija iz
posjeda vlasti.
Htio bih upozoriti na jo neto. Na katoliku vjeru prieoe samo oni Vlasi, koji
stanovahu neposredno na podruju katolike svoje gospode. Oni pako, koji bijahu
naseljeni na podruju Bosne i Hercegovine ostadoe u pravoslavnoj Crkvi, ukoliko ne
prihvatie bogumilstvo. To se zbilo poradi toga, to se kod njih po predaji sauvalo
|
pravoslavlje i to su stalno nadolazili pravoslavni Vlasi zbog zemljitne sveze sa
*
Srbijom. Moramo dakle smatrati, ostavivi sasvim po strani autohtone Vlahe, da je i
od onih Vlaha, koji su kasnije s Turcima nadoli u hrvatske krajeve, samo manji dio
f
prigrlio katoliku vjeru, dok je vei dio, budui pravoslavan, pripao Srbima, te su tako
Vlasi mogli postati jezgrom, oko koje se u Bosni stvorilo pravoslavno puanstvo.
Time se broj Srba poveao samim pravoslavnim Vlasima, koji su ivjeli na
hrvatskom podruju, odnosno, koji su na tom podruju nastali. Posljedica pak toga
bijae, da su Srbi priljubili mnogo vie vlake krvi, a poto ti Vlasi kao Romani bijahu
tamnog kompleksa, ima u Srba mnogo vie tamnih tipova nego u Hrvata.
Jedno dakle moemo ustanoviti: spasenje svoje narodnosti i mnogostruko
poveanje broja svog puanstva absorbiranjem Vlaha zahvaljuje Srbstvo uglavnom, 1
skoro bih rekao izkljuivo, svojoj narodnoj Crkvi. Iz tog poviestnog razvoja nastala je
*
i pojava, da neija pripadnost srbsko-pravoslavnoj Crkvi znai ujedno i
nacionaliziranje u Srbina. Ta je injenica od velike vanosti, i to tim vee, to
i
stoljeima stalno djeluje na itavom jugu.
Da navedem jedan primjer: poznati, danas ve pokojni srbski prvak u Sarajevu,
t
Petar T. Petrovi-Petraki bijae zapravo pravoslavni Albanac. On mi je u svoje doba \
sam priao, da je rodom iz Kore u
i
1
1
1
168
I
I
I
I
!
I
I
i
I
I
I
I
I
I
I
I
l
i
[
t
Macedoniji i da se izprva prezivae Petraki, a i kod kue razgovarao je samo albanski.
A albanski i srbski zacielo nije jedno te isto, to su nam bar balkanski ratovi pokazali.
Pa ipak bijae taj Albanac srbskim prvakom i nitko ne bijae opazio, da nije rasni
Srbin. Njegovi se sinovi ne rovu vie Petraki, nego Petrovi. Kako to? Kao jedan od
najbogatijih Sarajlija bijae on lan srbske crkvene obine, pa ak i njen predsjednik i
time eo ipso Srbin. Na taj nain su Srbi na itavom jugu Monarhije i u hrvatskim
zemljama posrbili u najkrae vrieme sav pravoslavni element: Rumunje, Rusine, Grke
i Cincare. U Zemunu, Mitrovici. Osieku, pa i u Zagrebu bilo je poetkom 19. st.
mnogo Grka i Cincara. Njihovi su potomci danas Srbi. Premda bijahu poslavenjeni u
hrvatskoj sredini, ne postadoe Hrvati, nego Srbi.
Automatskim posrbljivanjem radi na taj nain srbska narodna Crkva na poveanju
broja srbskog iteljstva i time ujedao i na jaanju srbske moi i upliva.
Hrvati opazie doskora, kolika je ta ekspanzivna mo pravoslavlja i utvrdie tu
injenicu ak i u zakljucima hrvatskog sabora i zajednikog ugarsko-hrvatskog
sabora.
U zajednikom saboru od god. 1764. iznesoe Hrvati stare i nove svoje tube u
tom pravcu ovako:
Ah najgore od svega je silna razprostranjenost shizme (pravoslavlja). Jo godine
1741, (zak. l. 46.) bijae odreeno, da metropolit grko-nesjedinjenih ne smije vriti
nikakva utjecaja na podruju ovih zemalja (Hrvatske i Slavonije), na sveenstvo i
vjernike ove vjeroizpoviesti. Pa ipak, kad gledamo u naoj sredini tri jake nedavno
osnovane razkolnike biskupije u Pakracu, Plakome i u Kostajnici, kad gledamo
mnoge njihove samostane, mnoinu njihova sveenstva, koje se mnoi poput gljiva,
kad gledamo kako ljudima ove vjeroizpoviesti davaju naslove grofova i baruna i, to je
jo bolnije, kako se ljudima ove krvi daju plemike izprave, na temelju kojih mogu
stjecati kue i zemljita; pa kad vidimo da im se nadjelo ime ilirskog naroda, da se
ustanovila posebna oblast, tako zvana ilirska dvorska komisija, koja radi protiv
naih zakona i naih oblasti, pa kad uz sve to jo vidimo, gdje svi njihovi poslovi
liepo napreduju, i da nas sve nae vlasti i zakoni od njih samo malo tite, kad uoimo
to sve, biva nam jasno, da se ta strana shizma, kako to proizlazi iz zakona od god.
1604.14. nalazi gotovo na istom stupnju kao i vladajua vjera (katolicizam). Zato
se opravdano bojimo, da e napredovanje ovog tiela, koje se protee od moskovskih
granica pa sve do Jadrana i koje metropolit dri zajedno, s vremenom nau vjeru i
nau dravu posvema uguiti, a osobito kad uzmemo u obzir napadnu svezu, koja
postoji izmeu tih shizmatika i vojnih vlasti. Time je stvorena izmeu njih zajednica
probitaka, pa vojnike vlasti nastoje proiriti granice svog djelokruga s pomou
nasilja ovih razkolnika, a s druge su se strane ti grki nesjedinjeni privikli, da sve vie
ire krug svojih povlastica pod monom vojnikom zatitom,
Ovo djelovanje srbsko-pravoslavne Crkve osobito je vano u jednom obliku.
Pichler
16
se ali to se Rusi u Poljskoj slue mjeovitim brakom za proirenje
pravoslavlja. To se isto zbiva i na slavenskom Jugu. Po-
,s
VI. 211, sv. -II/.,-.sir. 11/6.
!
"
V. L, .sv. II.. str. 265.
169
'
Jz/iorcJi III, 15, str. 3.
,f
IV. 22., str. 11)7.
'''
U doba Kallava nazivae se pravoslavljejoi grkoizionom v/i-rimi.
)
znati su mi mnogi sluajevi, gdje je otac Hrvat, mati Srbkinja, a djeca iskljuivo Srbi.
Moglo bi se gotovo rei, da se to redovito deava, a protivni sluajevi su samo
iznimke. Srbi podupiru takav razvoj sviestno i po mogunosti to vie, svaki takav
^
uspjeh slui im na ast i veselje, jer u njemu gledaju djelovanje sile svoje crkveno-
'
narodne misli.
U jednom pravcu je ta privlana snaga srbske narodne Crkve osobito djelotvorna. -^
Katoliki brak je, kako je poznato, nerazrjesiv, a pravoslavni brak moe se razrieiti.
j
Razstavljeni katolik treba samo priei na pravoslavlje, te se ponovno moe eniti
uzprkos tome, to njegov katoliki brak i dalje traje. To se sve vie izkoriuje na
slavenskom Jugu Monarhije. Nemam pri ruci brojitbenih podataka, ali u ve
spomenutoj brouri,
18
koju je navodno napisao Thalloczv, nalazimo za Bosnu u
razdoblju od god. 1878.1900. sliedee podatke:
na katoliku vjeru prelo je 46 osoba
iz katolike Crkve izstupilo je 79 osoba
gubitak katolike Crkve 33 osobe
na islam prelo je .. 29 osoba
^
iz islama izstupile su 32 osobe
J,
gubitak islama .... 3 osobe
n
na pravoslavlje
19
prelo je 58 osoba -i
iz pravoslavlja izstupilo je 29 osoba
pravoslavlje poraslo je za 29 osoba )
Odatle sliedi, da je od 3 vjere u Bosni jedino pravoslavlje poraslo, dok su islam i
*
katolika Crkva na gubitku. Znaajno je, da je gubitak katolike Crkve najvei. A
porast pravoslavlja moe se preteno razjasniti prielazima na tu vjeru zbog sklapanja
drugog braka. Kao to u Bosni, takve su prilike i u Dalmaciji i u Hrvatskoj i Slavoniji.
Budui da se spomenuti brojevi odnose na viegodinje razdoblje, nije im se
pripisivala osobita vanost. Ali od god. 1900. ovamo, ti su brojevi neobino porasli;
ponajprije poradi toga, to suvremeni razvoj naina ivota donosi sve vie potrebu
razstava braka, a tom zahtjevu katolika Crkva ne moe izai ususret, a onda je s
obzirom na sve vei srbski utjecaj postalo na slavenskom Jugu moderno postati
grkoiztonjakom ve s obzirom na mogunost drugog braka. Poznato je na pr., da
Srbi smatraju svojim takoer biveg bana Tomaia, koji potjee iz stare plemike
obitelji, budui da je on preao na grkoiztoniu vjeru takoer povodom sklapanja
drugog braka. Bude li on u tom drugom braku imao djece, ona e nesumnjivo postati
Srbi, premda im je otac Hrvat.
Dolazimo dakle do ovog zakljuka:
1. Srbi imaju jedino svojoj Crkvi zahvaliti, to ih toliko ima i to su se tako
razirili da mogu danas nastupiti kao politiki inbenik.
2. U svojoj Crkvi imaju Srbi orue za umnaanje svoje narodne snage, kome
nema premca. To sredstvo automatski oduzima okolnim narodima njihove pripadnike
i privodi ih k Srbstvu.
To su ve i drugi opazili. Mikloi, koji je bezuvjetno prvorazredni autoritet, pie,
kako sam ve spomenuo o neodoljivoj asimilacionoj
J
J
170
snazi srbskog naroda, koja je na zapadu posrbila Hrvate, na jugu Albance, posvuda
Vlahe (Rumune), a na iztoku i jugoiztoku Bugare. Samo to Mikloiu jo ne
bijae jasno, da je upravo srbska narodna Crkva onaj inbenik, koji predstavlja tu
neodoljivu asimilacionu snagu, to elim ovdje utvrditi.
Ta se okolnost ne smije smetnuti s uma, budui da je ta neodoljiva asimilaciona
snaga stalni inbenik u srbskome proraunavanju politike budunosti.
4. Pecka patriarhija
Nije mi poznato; da li je ve netko prije mene upozorio na znaenje, to ga ima
pecka patriarhija za postanak velikosrbstva ili dananjeg svesrbstva prema mojem
nazivlju. Tokom mog prouavanja doao sam postepeno do osvjedoenja, daje pecka
patriarhija pridoniela vei dio idejne podloge i itavu materialnu podlogii za dananje
srbstvo na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka.
Dosad jo nisam naiao na poviestno djelo, koje bi s vie razumie-vanja i
diplomatski spretnije prikazalo srbske tenje od esto ve spomenutog djela Stanoja
Stanojevia?
21
Prikazat u zato peku patriarhiju na temelju riei ovog pisca: srbska
je Crkva u ono doba priznala vlast Osmanlija i sklopila s njome kompromis. God.
1557. bude pecka patriarhija obnovljena. Ustrojstvo obnovljene patriarhije
obuhvaalo je uz neke malene iznimke sve srbske zemlje. Na taj nain bijae ona do u
najnovije doba jedina ustrojba, koja obuhvaae itav narod. Teko je danas rei, da li
je Mehmed Sokolovi (tadanji veliki vezir), kad je od sultana izvadio doputenje za
ponovno podizanje srbske crkvene ustrojbe radio vie iz pravog razumievanja
dravnih probitaka ili u nastojanju, da svom bratu, monahu Makariju stvori povoljan
poloaj.
22
Prvi zadatak, kojem se bijae Makarije savjestno posvetio, bijae
ustrojavanje novoosnovane nezavisne Crkve. Taj zadatak svrio je na zadovoljstvo.
Pod vlast nove patriarhije podpadoe gotovo sve srbske zemlje, koje bijahu pod
turskim gospodstvom.
Na taj nain dospije gotovo itav srbski narod pod vlast patriarha u Pei. A peki
patriarh vrio je i sudovanje osobno ili s pomou svojih organa, i to ne samo u
crkvenim stvarima. Tako je pecka patriarhija razpolagala velikom moi u svim
zemljama, koje tada nastavahu Srbi, u krajevima od Pete pa sve do juno od
Skoplja.~
J
Najinteligentniji dio srbskog naroda, t. j. sveenstvo, dolo je tako do sviesti o
jedinstvu itavog naroda, a i osim toga vrilo je sveenstvo veoma snaan utjecaj u
svakom pravcu na itav narod . . . Srbi poee tada osjeati, da ima neto, to ih vee
u jednu veliku cjelinu, ali tek kasnije bijae taj osjeaj doao do spoznaje itavog
naroda. No osjeanje te velike cjeline veje tada, premda samo nagonski, vremenski i
prostorno ogranieno, prualo narodu utjehu i vjeru u ljepu budunost . . .
Makarije
i njegovi suradnici kao predstavnici srbske Crkve onog doba posvrie svoj posao
veoma oprezno, s toliko osjeaja za
19
IVI, -3.. str. 392.
''
///. 5.
:2
Hl. 5., str. 206.
"'
Nu istom mjestu, str, 207.
171
''
///. 5,. sir. 208.
?i
VI 1. sir. 49.
16
VI. 2.. str. 293.
27
III. 2 sir. 525.
""*
1
realno i stvarno tako, da se riedko u srbskoj poviesti tako proraunano i stvarno
postupalo.
24
Mislim, da nam ovi redci dovoljno govore. A da si njihovo znaenje pravo
predoimo, najprije nam je prikazati zemljitni obseg peke patriarhije. Donosim
stoga kartu podruja patriarhije prema navedenom djelu Stanojevievu.
Pecka je patriarhija obuhvaala prema tome vei dio Srbije (u njezinu obsegu prije
n)
rata god. 1914.), itavu Crnu Goru, itavu Bosnu i Hercegovinu (u njezinu dananjem
j
obsegu), itavu Slavoniju, vei dio Hrvatske i itavu junu i srednju Ugarsku sve do
iznad Pete. Po miljenju Stanojevia, sve su to srbske zemlje.
^
Stanojevieve navode treba meutim jo upodpuniti. Ne samo daje Makarije, prvi -J
patriarh nakon uzpostave patriarhije, bio brat velikog vezira otomanske carevine,
nego su i dva njegova neposredna nasljednika, patriarsi Antonije i Gerasim, bili blizki
]
roaci Mehmeda Sokolovia." Ovdje dakle i opet gledamo onu tradicionalnu politiku
^
pravoslavne Crkve, da u svojim rukama skupi to god je vie mogue vlasti,
oslanjajui se po mogunosti to vie na bilo kakav nain na dravnu vlast. Ne
smijemo ni zaboraviti, da su u doba. kad je sila vladara iz kue Osmanove ve
poputala, veliki veziri bili zapravo pravi vladari u osmanlijskom carstvu. Moemo si
^
dakle predstaviti, koliku je silnu mo mogla crpsti iz te okolnosti ustrojba poput
j
iztone Crkve, koja je kolovana u razvijanju vlasti. Zanimljivo je nadalje spomenuti,
daje Mehmed Sokolovi navodno u svojoj mladosti i sam bio u nekom odnosu spram
^1
pravoslavne Crkve. On bijae ajuto del curato di S. Saba ili u slinom nekom ~~J
poloaju pri jednoj pravoslavnoj Crkvi u Hercegovini, a jo u njegovoj mladosti
odvedoe ga Turci medu janjiare. Izgleda dakle, daje on uzpostavio patriarhiju pod 1
utjecajem svojih dojmova iz mladosti.
ui
Iz tih odnoaja crpila je pravoslavna Crkva najveu korist: s pomou rodbinskih
veza s prvim vlastodrcem carstva postala je ona tabu i dobila je slobodne ruke,
j
Stanojevi pie: Srbska je Crkva priznala osmanlijsku vlast i sklopila je s njome
pakt. To je napadno i protuslovilo bi djelomice mojoj teoriji, da grkoiztonjatvo ne
^
priznaje inovjerne drave. Ali to pitanje rieeno je ve u predhodnom dielu, jer se i
]
opet radi o balkanskim Romanima. Uinivi mnoge usluge osmanlijskoj carevini pri
unitavanju slavenskih feudalnih zemalja, postadoe Vlasi u osmanlijskoj carevini
^
politikom silom i zaprietie, da e nacionalno asimilirati ba Srbstvo. U tom trenutku
-
j
trebalo je dakle osmanlijskoj dravi izii ususret, da bi se preteklo Vlahe i zaustavilo
ovakav razvoj dogaaja, te balkanske Romane uinilo nekodljivima u prikazanom
smislu bizantske Crkve. Taj je zadatak srbska Crkva podpuno rieila; Romani, koje je
turska sila bila udaljila daleko na sjeverozapad, nestadoe kao takvi i ive jo i
dandanas u obliku Srbstva.
Stanojevi navodi nadalje, da je patriarhija stekla veliku vlast i pravo na
sudovanje. Mislim, da je time premalo reeno. U osmanlijskoj carevini imalo je
grkoiztono sveenstvo skoro izkljuivo pravo na
.j
_.J
_ j
172
\
KOSTAJNICA
tf~~-*y*.'
*
smeptft
4
AfiAp
\
sfzpm '
.
*
& TIMISVAA
doajANt \ *y
*
PAW/HO
,
KflltPAh
OSA6rt\
-,,,. . ** $VJUKAJ\
*^>l
tfc t>0BftOH*> BANJA
*lc
&t
tJUB&SffCA
'
\
svmojtcA t^>xomjA
Csn/piNtcA
...MttWS^>.
$ IAVMA {
7<**-*\
M/i
* ,.
*
rtoA< w/d*
5
,
**$
$ 31*"W
'%%*STAfiA HUMSKA
"{'
4'
SAM/VA 6
i
MONACA
STUPOVI
&MAMCA. 1 V
V*AMM*
h
<.PtAX! h ... . A
*-VST*im
- r#*6Mfrit sr
A ftimjt ***N*4TfAt Bi? jn/t -k*x ti
Pecka patriarhija 1 557. god., prema St. Stanojeviu
/7J
(
IV.- 23., godite 1RH9., Sir. 298 f>).
,J
j
mjestno upravljanje sa svojim pripadnicima, od toga bijae izuzeta vojnika uprava i
'
ubiranje dravnih poreza. Ali i u tim je stvarima grko-iztono sveenstvo sudjelovalo.
Patriarhija bijae prema tome drava u dravi, srbska drava u osmanlijskoj
n
carevini. Srbski narod ju je stvarno takvom osjeao i smatrao. U nekoj staroj,
grkoiztonoj crkvenoj knjizi naenje sliedei dodatak u crkvenoslavenskom jeziku:
TOTJH, IlPTCTOb CPBCKT>I OAP3KAUIC IlATPIAPXb KYP 0>HAHnni> n
BbAHH nPTiBHCKArO IJAPA H3MAHATeHCKArO AMOXPATI
J
AMHPH BJIHKOMOX rOCIIO,HAPOX
Na dananjem hrvatskom jeziku glasila bi ta reenica:
"1
U ono je doba sjedio na srbskom priestolju patriarh Kir Filip u doba vladanja
najvieg osmanskog cara gospodara i emira Amurata.
Ta formula glasi sasvim kao one, kojima se sluahu lenski zavisne drave, kao na
pr. Bosna prema Ugarskoj u doba jae feudalne zavisnosti. Po namjerama
grkoiztonog sveenstva bijae prema tome pecka patriarhija teokratski upravljana
^
suverena srbska drava, koja obuhvaae osim srbskih zemalja jo i Bosnu,
j
Hercegovinu, Dalmaciju, Slavoniju i veliki dio Hrvatske i Ugarske. Da se ta vlast ne
razlikovae mnogo od pune dravne vlasti, shvatit emo odmah, uzmemo li samo u
^
obzir, da se iz te duhovne sile, upravo iz jednog odvojka peke patriarhije razvilo
J
duhovno vladianstvo Crne Gore pa ak i crnogorska drava. Sekularizacijom iz
duhovne vlasti razvilo se god. 1852. crnogorsko nasljedno vojvodstvo, koje se zatim
^
god. 1909. pretvorilo u kraljevinu. im bijae ostvaren vojniki i porezni suverenitet,
bijae ve gotova i drava u svom punom obsegu. Za to bijae dostatan jedan uspjeni
ustanak, a potrebnu dravnu sviest imala je Crkva ve automatski pripravljenu u svom
politikom tielu.
Razmotrimo li rad, to ga bijae izvrila ta crkvena ustrojba, moramo priznati, da
bijae ogroman. Razgledamo li na priloenoj karti biskupije, osnovane odmah jo
god. 1557., vidjet emo, da se veina nalazi u Ugarskoj, u Budimu, u Peuhu, u
Segedinu, Aradu, Temivaru, Vrcu i jedan samostan u Orahovici, u Slavoniji.
Odmah emo prepoznati genialnu zamisao, da se plodna juna Ugarska i Slavonija
osvoje za srbsku Crkvu i za srbski narod. No i naprama jugoiztoku, naprama
Bugarima, upravljene su 3 biskupije: Maska, Vranje i Samokov. Stare pak ve
postojee biskupije izpruie se vie u pravcu sjevera i zapada. Tako na pr. -J
premjestie samostan Tordo iz sredine zemlje vie prema obali, biskupiju u Dabru (u
Sandaku) u Sarajevo

ve tada politiko sredite bosanskog paaluka

biskupiju
mavansku u Zvornik i dalje. Ta izgradnja bijae kasnije dopunjena tokom 17.
stoljea osnivanjem biskupije Savine u Boci Kotorskoj u pravcu zapada i biskupijama
Medak, Kostajnica i Mara u Hrvatskoj u pravcu sjeverozapada. Zadatak samostana
bijae, po mojem mnienju, da nastupaju protiv Romana. Ve smo ustanovili, da su oni
u svako doba bili izrazita gojilita srbskog narodnog osjeanja, pa jo i onda, kad je
patri-
j
1
""i
(
i
!
J
174
arhija ukinuta, i kad su Grci ponovno prodirali meu vie sveenstvo u zemlje junih
Slavena. Pada mi jo u oi, da se samostani pojavljuju posvuda tamo, gdje se
poviestno mogu dokazati vee skupine Vlaha, kao na pr. u Crnoj Gori i Hercegovini,
na Drini, kod Arada u Ugarskoj, a osobito na austrijsko-turskoj granici. U jednom
pravcu podignuti samostani Krka, Krupa. Hrmanj, Gomirje i Motanica slau se
sasvim na karti srbskih naselja (str. 160.) s danas najguim srbskim naseobinama u
sredinjim hrvatskim zemljama, a te naseobine sastojale su se izprva, kao to sam ve
pokazao, preteno od Vlaha (balkanskih Romana).
Ve sam jednom napomenuo, da prije nego to su Turci osvojili Bosnu, nije bilo
grkoiztone crkvene organizacije ni u Bosni, a ni u drugim hrvatskim zemljama, osim
u Hercegovini, u junoj Dalmaciji i nekih tragova u Sriemu. Ta crkvena organizacija
stvorena je upravo u doba peke patriarhije u svim zemljama podvrgnutim njezinu
sudovanju, i ona postoji uglavnom jo i danas. U dananjim austrougarskim, a onda
pekoj patriarhiji podloenim zemljama, bijae osnovano 15 biskupija, a po
Stanojevievoj karti i 38 samostana. No taj broj nije podpun. Stanojevi veli izriekom
samo znatniji manastiri, a neznatnije na karti uobe nije naznaio. Tako je na pr. u
Frukoj gori naveo samo 3 samostana, a koliko je meni poznato, ima ih ondje jo i
danas trinaest; i u Bosni nisu naznaeni neki samostani, poznati mi iz prolosti i
sadanjosti. Zato ne emo pretjerati, ako smatramo, da je u doba peke patriarhije
osnovano
6070 samostana u dananjim austrijskim zemljama.
Neobhodna. je dunost svake Crkve, da iri svoju vjeru. Moemo si dakle
predstaviti, u kome je pravcu djelovala pod turskim gospodstvom ta silna organizacija
to vie, to grkoiztonjatvo bijae od drave podpomagana kranska vjera. Da si
stvorimo pravu sliku o djelatnosti ove organizacije, dovoljno nam je baciti pogled na
kartu na str. 160. Ve sam spomenuo onaj iroki pojas od Osieka do Metkovia s
preteno katolikim puanstvom. U tom katolikom kraju padaju u oi samo 3 kotara
Teanj, Graanica i Maglaj s pravoslavnim puanstvom od 40%
- 60%. Tom tamnom
mrljom na karti razbijao sam si glavu ve pred vie godina.
Ta se pojava meutim moe vrlo jednostavno protumaiti. U sredini te tamne
mrlje, gotovo na granici kotara Graanica i Maglaj, nalazi se pravoslavni samostan
Ozren.
29
Poput gorue vatre unitio je utjecaj tog grkoiztonog samostana sve ono, to
ne bijae grkoiztocno, a osobito sve katoliko.
Ta crna mrlja na karti zahvaljuje dakle svoje postanje izkljuivo vjekovnom
utjecaju samostana Ozrena, koji vri jo i danas vrlo velik utjecaj na okolno
stanovnitvo.
Nakon ove konstatacije razumjet emo takoer, zastoje katolicizam u Bosni u 17.
i 18. st. tako naglo nestajao. Ojaano svojim paktom s osmanlijskom dravnom silom,
dalo se grkoiztonjatvo svim razpoloivim sredstvima na posao, da izkorieni
katolicizam. Taj cilj bilo bi ono i po svoj prilici u cielosti postiglo, da se prilike nisu
izmienile.
'"
Pisac /c nekoliko puta propjeaio iiuv taj kraj, pa je naao. Ja na 15 km od samostana (kremi nema
muslimanskog, u na 30 km nema katolikog sela.
175
..i
Ogrieio bih se o istinu, kad ne bih iztaknuo, da itava ta organizacija bijae
stvorena u duhu sv. Save i na temelju njegovih prijanjih djela. U tom poslu sluile su
crkvene knjige, to ih on bijae napisao, njegovi samostanski statuti i obrazci njegova
ustrojstva biskupija. A nad itavim poslom lebdio je njegov duh

po mogunosti to
snanije irenje, podizanje i jaanje grkoiztonjatva, a time ujedno i srbstva.
No frontalni napadaj srbske Crkve ne bijae uperen samo u pravciu zapada,
H
sjeverozapada i sjevera protiv Maara i Hrvata, nego i u pravcu juga i jugoiztoka . i>
protiv Bugara. Na to shvaanje ne navode me samo na karti oznaeni novoosnovani
samostani, nego takoer i naslov: srbski patriarh sviju Srba, Bugara i Pomorja. U
'"1
grkoiztonom samostanu Krka u sjevernoj Dalmaciji uva se pismo od 20. srpnja
1614,, u kome se nalazi uvod: Jovan m. b. arhiepiskopa pekoga, svim Srbljem,
Bulgarom i zapadnim stranama patriarha. U samostanu Hopovo u Hercegovini
nalazi se jedno pismo iz god. 1610., koje je naslovljeno: Kad bijae na priestolju u
Pei patriarh vsem Srbljem i Bulgarom i inim mnogim stranama. U Ljetopisu
Matice Srbske (god. 1903., sv. 219.) izvjeuje A. uki o 3 pisma srbskog patriarha
j
Arsenija III. Crnojevia. Prvo pismo napisano u Komarnu dne 17. studenoga 1689. i
upravljeno caru Leopoldu, poinje ovako: Ja smerni arhiepiskop Arsenije Crnojevi
r
l
vsie srbskie i blgarskie zemli s vsemii episkopi i igumeni i s vsemi hristiani veli J
poklonjenije. I u Bugarskoj bijae mnogo Vlaha, a njihovo poslavenjivanje bijae
zadatak pravoslavne Crkve. I taj zadatak prepustila je grkoiztona Crkva srbsko- 1
pravoslavnoj Crkvi. Vladavinski naslovi svjetovne i duhovne gospode znae uviek, da
se neto posjedovalo u prolosti, da se sada posjeduje ili da se eli ubudue
posjedovati.
Iz zemljopisne karte peke patriarhije proizlazi, daje ona zaista vrila sudbenost u
nekim krajevima, to ih nastavaju Bugari, a naslov ima da nam slui kao dokaz, da je n,
patriarhija teila i za ostalim bugarskim krajevima.
j
Opaamo nadalje, da se dva junoslavenska naroda, Srbi i Bugari, u spomenutom
naslovu spominju pod svojim narodnim imenima, dok se Hrvati uobe ne spominju,
h
premda hrvatske zemlje bijahu u mnogo veoj mjeri podvrgnute stvarnoj vlasti
patriarhije nego bugarske. Ja se tome nimalo ne udim; jer je to samo dosljedno
oitovanje bizantinskog duha. Ta kako e jedna toliko politiki obojena Crkva
priznati narod, koji si je zabio u glavu, da e se tvrdokorno protiviti, da ne podpadne

pod Bizant. Za kaznu brie ga Bizant sa zemljopisne karte, a zadatak je sviju
pripadnika Crkve, da tu osudu provedu u djelo. Od doba Porfirogenetova ta se osuda
Hrvata stvarno i provedi. Hrvate se unitava, a gdje to ne polazi za rukom, o njima se
mukom mui. Da se to u praksi zaista zbiva, dokazat u kasnije.
Moemo dakle ustanoviti, da je srbska Crkva u doba turske vladavine i u doba
najveeg ponienja Srbstva i nadalje provodila velianstven zamisao svog najveeg
vladara Duana, koji je nosio uz bugarsku krunu i carski naslov, i to ponajprije na
crkvenom podruju, a
176
zatim je realno-politiki nastojala, da crkveno, a time ujedno i nacionalno ujedini
itav slavenski Balkan.
Pri tome Crkva nije imala u oima samo iste crkvene i idejne, nego takoer i
materialne ciljeve. Iztaknuo sam ve, da pada u oi, da je patriarhija u svom prvom
naletu osnovala pet novih biskupija u Ugarskoj i jednu u Slavoniji, t. j.
u plodnim i
bogatim krajevima, dok se u isto doba zadovoljila u siromanoj Bosni, da stavi
napried neke starije biskupije. Odluna bijae pri tome materialna strana problema, a
ne samo elja, da se grkoiztonjatvo proiri u plodnim zemljama, nego da se u
bogatim zemljama stvore takoer i bogati sufragani, koji e plaati porez. Poznato je,
da su sufragani plaali porez svome metropolitu. Ovi isto materialni interesi igrali su
zato najveu ulogu kod postanka itave organizacije i bijahu prava misao vodilja.
Treba na sve te okolnosti tono pripaziti, ako elimo prosuditi, kakve bijahu
posljedice i djelovanja jednom stvorene odluke, da se itav Balkan crkveno i
nacionalno ujedini. No ne smijemo ni smetnuti s oiju jednog drugog aksioma
vjersko-crkvenog ivota. Jedna se Crkva ne e nikad virtualno odrei nekog posjeda
ili neke povlastice, kad gajejednom ve imala. Ona e se pokoriti sili, ali se nikad ne
e odrei naslova. Dovoljno je upozoriti na crkvenu dravu i na svjetovnu mo
papinu. U toj toki nema razlike izmeu obiju Crkvi, premda su u svojoj biti sasvim
razline. Vidjet emo, da ovom zakonu podlei isto tako i daljnji razvoj srbsko-
bizantske misli.
Kratko vrieme nakon osnutka patriarhije zapoela je bliediti zviezda osmanlijske
carevine. Vladari ivljahu ivotom bez djela, pobjede bijahu sve rjee, porazi sve
ei, a samo carstvo trunulo je iznutra. Slom, koji je doskora morao sliediti, nanjuila
je anatolska Crkva, koja u svim svojim oblicima bijae ustrojba s neobino
iztananim politikim nagonom. Bijae zaprietila pogibelj za itavu tu krasnu
patriarhijsku zgradu, za mastne ugarske biskupije i za mogunost, da se katolici
progone. Dok je Turska propadala, Austrija se podizala. I pecka patriarhija nae
shodnim da se priblii Austriji. Nema sumnje, daje patriarhija poteno nastojala, da u
austrijske ruke priee itavo podruje patriarhije. To meutim nije uspjelo, i poloaj
tadanjeg patriarha postade u Turskoj neodriv, kad itava njegova igra bijae
razodkrivena; on pobjegne s 36.000 srbskih obitelji god. 1690. u Austriju, gdje se
naselie u Sriemu i u junoj Ugarskoj.
Ta seoba nije znaila nita ni vie ni manje, nego da se srbsko-pravoslavna
crkvena drava sa svojim nosiocima naprosto preselila iz Turske u Austriju. Ne treba
misliti, da je to samo prosta igra rieima: svatko e se odmah osvjedoiti, da je
doslovce tako. Onaj itavi zbroj dravne predaje, dravne sviesti, volje za vladanjem,
duhovne mo; nad vjernicima zajedno sa s time spojenim materialnim dobrima, bijae
naprosto doao u Austriju s patriarhom. i njegovim stoerom. Ponajprije privremeno,
ali privremeno stanje postade stalnim, kao to nas to poviest ui. Posljedice ne
izostae. Nisam li zar ve pokazao na str. 73., daje upravo pred duhom metropolita
Stratimirovia, nasljednika pekog patrarha, lebdjela onako ivo predoba o srbskoj
dravi, da
777
"'
U1.-14., str. 5.
''
Na istom mjestu, str. 26.
"'"'
Na istom mjestu, utr. 47.
; ':
///. 14., utr. 49.
''
Na Istom mjestu, str. 168., 336.
'
s
Na istom mjestu, str. 91.
'"
Na istom mjestu, str. 91., 9<1, 100.
1
..i
i
nije mogao, a da ne pribiljei tu misao u jednom memorandumu ruskom dvoru, gdje
je sjeme palo na plodno tlo tako, da je nekoliko godina kasnije srbska drava ruskom
pomou zaista bila i stvorena? Ali ne samo to. Zajedno s Arsenijem Crnojeviem i s
njegovih 36.000 obitelji doe navodno i 30.000 vojnika pod vodstvom vojvode ura
Brankovia. Ovaj si svojevoljno podieli naslov nasljednog gospodara ili despota
Srbije, Bosne, Misije, Bugarske, Tracije, Sriema i sviju zemalja od Osieka do T|
Carigrada, a njegovo vladanje toliko je zabrinjavalo, toliko je maliciozno
J
izkoristio diplomu, to mu je car bijae podielio, da mu je oduzee i njega samog
strpae u zatvor.
30
Od godine 1706. zapoee doseljeni Raci, koji se osjetie
^
dravnom cjelinom,
31
traiti za sebe posebno zemljite, i to u molbi na cara od 16.
lipnja 1706. Traili su Sriem t Slavoniju izmeu Drave i Save do hrvatske granice,
zatim Baku i podruje oko Gyule izmeu Korosa i Maroa kao tako zvanu
|
Vojvodinu,
32
Odtada zahtievaju Raci stalno posebno odieljeno podruje za svoj narod,
J
te se pri tome pozivaju na povlasticu cara Leopolda od god. 1694., koji daje navodno
^
htio i namjeravao donieti takvo rjeenje.
33
Scfnvicker misli meutim, da se takvom
]
shvaanju mora najodlunije protiviti.
Pojedine austrijske vlasti moradoe voditi stalne borbe s patriarhom, koji je uviek
^
jasnije htio igrati ulogu nekog caput nationis,
34
sa samim Racima, koji htjedoe
j
osnovati neku narodnu blagajnu,
5
a s obadvjema, jer se nastojahu razviti u neku
dravu u dravi.
r
l
150 godina kasnije, god. 1849. vidima zaista, kako nastaje itava srbska drava, J
srbska Vojvodina, u granicama Monarhije. Ona je obuhvaala ugarske upanije Ba-
Bodrog, Torontal, Temes i Krasso-Szorenv, te kotare Ilok i Ruma od hrvatske
sriemske upanije. U razdoblju od g.
1849.1860. bila je tako zvana srbska
vojvodina samostalna austrijska krunovina.
Tvrdim dakle: Postanak Vojvodine ne bijae nikakav sluaj, nego samo prirodni
izraz one znatne dravotvorne snage, koja bijae utjelovljena u srbskoj narodnoj
Crkvi, koja se s Arsenijem IV. Crnojeviem bila preselila u Austriju i ekala samo
pogodan trenutak, da stupi u djelo.
Ali ne bijae samo ta injenica od najveeg znaenja. Gotovo jo znaajnija bijae
sliedea okolnost. Pekoj patriarliiji, ije teite bijae sad preneseno u Austriju (od
1689.1849. bijae samo metropolija, a tek god. 1849. postade opet patriarhijom
istodobno s osnivanjem Vojvodine), nije uspjelo samo sauvati ustrojbu srbsko-
pravoslavne Crkve u austro-ugarskim zemljama, koju bijae stvorila pod turskom
vlau od god. 1557.1689., nego ju je takoer jo i dalje izgradila. Sto to pak znai,
shvatit e svatko, tko je pozorno pratio i razumio moja razlaganja u ovom i u petom
dielu ove knjige.
Ali jo i vie. U najbogatijim krajevima june Ugarske i u sreenim austrijskim
prilikama stekoe Srbi, a s njima i njihova Crkva neko blagostanje i bogatstvo, te se
sad mogahu intelektualno i kulturno u veoj mjeri razvijati.
.i
v. J
J
178
Toj okolnosti imamo zahvaliti, to se upravo u Srba june Ugarske nalaze poetci
novovjekovne historiografije junih Slavena. Spomenuo sam ve na str. 124., daje
srbski pop Jovan Raji god. 1794. napisao djelo o poviesti junih Slavena, koje
obasee 2000 stranica: Poviest raznih slavenskih naroda, osobito Bugara, Hrvata i
Srba. Rai bijae roen god. 1726. u Karlovcima od siromanih roditelja, god. 1744.
poloio je nauke u isusovakom kolegiju u Komoranu, ali priede god. 1748. u
opronjsku protestantsku gimnaziju od straha, da se ne bi morao pokatoliiti, a
konano je u Rusiji, u Kijevu, Moskvi i Smolensku studirao bogosloviju. Odande
poe na Sv. Goru Atos u srbski manastir Hilandar. God. 1759. postade u Karlovcima
profesorom zemljopisa i govomitva, ali se god. 1771. povue u samostan Kovilj,
gdje doskora postade starjeinom i arhimandritom. U svojoj se je mladosti mnogo
bavio povieu, osobito rukom pisanom srbskom povieu spomenutog grofa ora
Brankovia, Orbmijem i drugim starijim hrvatskim kroniarima i piscima. Plod rada
njegova ivota bijae gore spomenuto, u crkvenoslavenskom jeziku napisano,
obseno djelo.
to moemo dakle oekivati, kad sve to znamo, od ovog u Rusiji i na Atosu
obrazovanog srbsko-pravoslavnog starjeine samostana? Nita drugo, nego da e biti
proet onim srbskim dravnim i narodnim osjeajem, kojeg nosilac bijae pecka
patriarhija i koji je sviestno iao za tim, da su sve zemlje nekadanje peke patriarhije
srbske zemlje, u kojima po pravu ne bi smjela da postoji nijedna druga Crkva i
nijedan drugi narod. To je shvaanje dolazilo do izraaja na taj nain, da nije samo
prikazao, koliko god to bijae mogue, srbskim zemljama Bosnu i Hercegovinu, nego
i Dalmaciju i Slavoniju, ija nacionalna pripadnost bijae izvan svake dvojbe. Sve to
prikazao je iz dubine svog vjerskog osjeanja tako sigurno i tako uvjerljivo, da ga u
tome slieahu svi kasniji pisci. Ve sam na spomenutom mjestu IV. diela spomenuo,
daje Rai postao glavnim izvorom kasnijih pisaca Pejaevia, Engela i Gebharda i da
je pokrenuto srbsko pitanje u prva tri desetljea 19. st. izazvalo poveanu potrebu, da
se razjasni srbska poviest, pa su se na taj nain proirila netom spomenuta tri djela.
Time bijae zapravo itava poviestna znanost Europe jednostrano pod utjecajem
srbskog duha i bijae stekla sasvim krivo shvaanje o poviesti junih Slavena.
Ali srbski sveenici dadoe se i na objavljivanje izprava. Ve sam na str. 124.
spomenuo popa Pavla Karano-Tvrtkovia, koji je god. 1840. objavio svoju zbirku:
Srbske izprave ili stare hrisovulje, diplome i darovnice bosanskih, srbskih,
hercegovakih, dalmatinskih i dubrovakih kraljeva. Od tog doba postala je moda u
slavenskom svietu, da se sve izprave junih Slavena smatraju srbskima. Puci,
Mikloi, Kopitar dadoe se pokorno voditi od pravoslavnog duhovnog ovna
predvodnika.
Kako je neumorno duh pravoslavnog sveenstva radio na tome, da se podruje
peke patriarhije prikae kao daje oduviek bilo pravoslavno i srbsko podruje, neka
dokae i ovaj sluaj. Kao posljedica natjeaja srbskog uenog drutva u Beogradu,
izala je god. 1867. u Zadru znanstvena razprava pravoslavnog sveenika dra
Boidara Pe-
'//
10., sir. 81.
179
'* tporedilV.- 8.
'
1V.-H., str. 166.-168.
'
Na istom mjestu, sir. 1 70.
"
Izparedi IV. 7.
J
-'
V. (>.. at. 111.. sir. 381.
"1
il
tranovia: Bogomili, crkva bosanska, Krstjani, Istorika razprava. Kao prva
razprava o tom predmetu bijae to sasvim primjereno djelo. No na koncu pokazalo se
ipak, koja mu bijae prava namjera. Jer Petranovi bijae uztvrdio,
39
da tako zvana
bosanska Crkva uobe ne bijae bogumilsko ili patarensko krivovjerje, nego prava
iztono-pravoslavna Crkva, pa se samo moe govoriti, da je heretiki bio njen
vanjski oblik i hierarhika organizacija, . . .Boja providnost sauvala je bosansku i
Crkvu pravoslavnom, jer su heretike zloporabe pomalo nestajale, dok nije god. 1520. :
nestalo i heretike organizacije, te je u Bosni jedino preostala nepomuena,
pravovjerna pravoslavna Crkva.
40
Vidimo dakle, da je trebalo dokazati, da
r
T|
pobjedonosni nastup pravoslavne Crkve u Bosni i susjednim zemljama nije usliedio i
nakon provale Turaka, nego da je ona tamo vladala ve od najstarijih vremena.
Taj pokuaj nije uspio. Stvar bijae dodue nova, ali ipak se naao strunjak u
osobi poznatog hrvatskog povjestniara, kanonika Franje Rakog. Dvie godine
J
kasnije, god. 1869. tampao je on u Radu Jugoslavenske akademije svoje ve mnogo
puta spominjano djelo o bogumilima,
41
a to je djelo ostalo jo sve do danas
najvanijim djelom o tom predmetu. Ali da se nije naao ovjek kova Rakoga i da to
djelo nije bilo tiskano u Radu Jugoslavenske akademije, sva je prilika, da bi jo i rj
danas Europa vjerovala, da je bogumilstvo samo jedan od oblika, u kome se
]
pojavljuje pravoslavlje, i vjerovala bi, da pravoslavlje ima u Bosni zaviajno pravo.
(Izporedi str. 89.)
H
Dopustit u ipak, da su spomenuti srbski sveenici izvrili znanstveni rad od J
vriednosti. Ali sva njihova djela treba uzeti cum grano salis, jer se od njih samo u
iznimnim sluajevima moe oekivati objektivnost. Jzvrstna Fallmerayerova opazka
')
da vjera i znanost nisu u Rusiji same sebi svrhom kao u zapadnim zemljama, nego su
samo orue najtrajnije i najjae ljudske strasti, vlastohleplja i elje za razvijanjem
moi,
42
ne vriedi samo za Ruse, nego i za Srbe i sve one, koji misle na bizantski
nain, poevi od Porfirogeneta pa sve do Rajia i St. Stanojevia.
Na temelju dosadanjih istraivanja moramo dakle ustanoviti: -i
I. Stotinu godina iza nestanka srednjovjekovne Srbije (1459.1557.), pojavljuje
se u okviru turske drave nova teokratska srbsko-bizantska dravna tvorba, koja si
bijae stavila u zadatak, da osvoji za srbsko-pravoslavnu crkvenu misao itav Balkan,
1
a osobito njegov sjeverozapad. zi
II. Ustrojba stvorena od ove osvajalake crkveno-dravne misli postoji jo i
danas i radi neumorno u pravcu prije postavljenih ciljeva.
III. Ta misao bijae toliko jaka, da joj poe za rukom utjecati u njezinu smislu na
^
itavu europsku znanost i tako utrti putove buduem vlastitom osvajanju.
IV. Ova osvajalaka misao, koja je nastala na crkvenom temelju, postala je tako
vanom sastavinom dananjeg svesrbstva i politike kraljevine Srbije, kao to emo to
jo kasnije vidjeti.
i
J
180
5. Nomadski element kao drutvovni i politiki inbenik
Tako zvano vlako pitanje ili pitanje balkanskih Romana nije novo. ono je ve 50
godina na dnevnom redu na jugu Monarhije. Prvoborcem u tom pravcu smatrati nam
je dra Antu Starevia, koji je to pitanje postavio u svojini djelima Ime Serb,
43
Pasmina slavoserbska po Hervatskoj
44
i konano Bi li k Slavstvu ili ka
Hrvatstvu.
45
Ali tim bijae to pitanje spalo na razinu svakodnevne politike borbe;
nitko nije taj problem uinio predmetom znanstvenog iztraivanja, pa on bijae
konano stavljen ad acta, jer bijae navukao na sebe mrnju, da je politiki
tendenciozan.
U doba aneksije taj je problem u Bosni opet oivio. Kad su se na prekretnici
stoljea prilike u Bosni i Hercegovini stale sve vie razvijati na tetu Monarhije i
katolikih Hrvata, izala je broura Hrvatska Bosna (Mi i oni tamo), pisana na
temelju znaajnog znanstvenog aparata, koji je ponovno oivio teoriju o Vlasima. To
bijae vrlo neugodno Srbima, koji ne vole, da im se gleda u njihove politike kulise.
Oni su uostalom u sva vremena obilno sisali na bujnim grudima sveslavenske misli,
pa bi ih sad bilo kompromitiralo ustanovljenje, da izapravo uobe nisu Slaveni, nego
preteno Vlasi, t, j. balkanski Romani. Srbi se naoe u poloaju kao Novogrci,
kojima dokazae usred najjae filhelenske agitacije, da zapravo uobe nisu potomci
klasinih Helena nego Slavena i Arbanasa.
Netom spomenuta broura imala je u Bosni snanog odjeka zbog svog znaajnog
znanstvenog aparata, te bijae potrebno da se prema njoj zauzme stanovite.
To se zbude god. 1911. u boinom broju srbskog mostarskog lists Narod. U
njem izae lanak pod nadpisom Vlasi u hrvatskim zemljama, a podpisao ga je
Dinaricus, U tom se lanku pokualo oslabiti znaenje vlakog elementa tvrdnjom,
da Vlah oznauje zapravo zanimanje gorskog pastira i ne oznauje uviek rasnog
Romana.
47
U tom se lanku nalazi nadalje sliedei odlomak: Pravoslavni Srbi, koji
su proizvod krianja slavenske i trako-ilirske romanske rase, nemaju razloga sramiti
se, to u njihovim ilama tee stanovit postotak romanske i vlake krvi, jer iz tog
krianja proizlaze vriedne nacionalne osobine, i to poimence snani individualizam
skladno spojen sa zdravim smislom za kolektivizam ... Samosviestno i sigurno
gledaju Srbi u bolju budunost i ponose se na taj svoj nacionalni rezervoar, u kome je
krianjem izmeu Slavena i Vlaha stvorena sr srbskog naroda, koji je vlastitim
silama poslavenio dananju Dalmaciju(!), spasio itavu Bosnu(!) i dao Hrvatskoj i
Slavoniji trietvrt milijuna stanovnika, koji pojaavaju slavensko obiljeje tih
zemalja. Iz istog nacionalnog rezervoara naseljeni su i Sumadija, Mava, Podrinje i
uiki kraj, koji su Srbiju oslobodili feudalizma, izvojtili joj politiku slobodu i
nezavisnost i skorili kraljevinu sa svim njenim atributima. U toj sti srbskog naroda
stvoren je dananji knjievni jezik, zajedniko blago srbskog i hrvatskog naroda, a
ako Bog da, i itavog slavenskog Juga
J
-'
Vl-6.
"17.-7,
''
VIS.
"
n:-iK,
'
To vriedi samo za kasnije doba, kad ve bijahu svi Romani poslavenjeni, pa je nestalo svitati a cinikom znaenju rtei. Danas
osnanje ne i< Vlah u katolika t muslimana pravoslavne U Dubrovniku oznauje ta rie meutim gorske seljake, a to dolazi od
loga, io je veina gorskog puanstva u pozadini Dubrovnika bila upravo balkanskc-romanska.
*f
Prsne stop na stanovitu, da ima i katolikih i muslimanskih Srba, a to val/a odbili kaopoviesmo netonufikciju. I Vporadi,
loga. io dananji Srbi zahvaljuju svoj postanak, kao S/o sam ve iznio, tzkljnivo srbsko-pravoshivnoj Crkvi.
181
. i
Vl.-il).
VI, 'J-. sir. 413 43-1.
17. 11. sir. 406. i dalje.
1
Upozorujem osobito na taj znaajni posljednji odlomak i nadam se. da se sada,
nakon tog sveanog i punog nade radostnog priznanja, nitko vie ne e skanjivati da
me sliedi u mom shvaanju o znaenju vlakog pitanja.
^
Na temelju ove tvrdnje dolazimo naime do vanog momenta. Kod dananjih Srba
ne nailazimo vie na izkljuivo ili bar preteno slavenski, nego na preteno
balkansko-romanski narodni znaaj, i to, po mojem shvaanju, na znaaj, koji se H)
oblikovao tisugodinjim probirom i priljubljivanjem, na nomadski znaaj, pojaan j
tisuu godina starim tipom razbojnikih gorskih pastira, koje nam je Benjamin Tudela
u nekoliko poteza onako krasno opisao.
^
Daleko je od mene nakana da povriedim bilo koga. Ali kad se radi o tako vanim
^
tvrdnjama, ne mogu se obazirati na ma iju osjetljivost. Mislim, da sam ve negdje
itao, da u dananjem postupku Engleza valja traiti gusarski karakter Normana, pa .1
alim, to prema Srbima ne mogu biti obzirniji, nego to su drugi naprama Englezima.
Moram dakle utvrditi, da je u narodnom znaaju Srba jo vrlo dobro sauvan
nomadski i razbojniki znaaj gorskih pastira i da se tako oituje, da ga je lako
prepoznati osobito u njihovu drutcvenom i politikom dranju kao mase.
Na ovom mjestu ne moemo se uputati u teorijsko razglabanje biti te drutvenog i
1
kulturnog znaenja nomada. To ne bi bilo samo neobino zanimljivo, nego gotovo i
,J
potrebno. U zadnjim godinama pisalo se mnogo o nomadima, osobito u Njemakoj,
ali veinom u vezi s razglabanjima o idovima, o njihovu biu i znaaju. S time u H
vezi lebdjeli su piscima pred oima uviek nomadi pustinje, Beduini i Semiti. Ali se te
j
predobe ne mogu u svakom pogledu primieniti na nae nomade. Zato nije dosta, da
itaoca uputim na dijela Wahrmunda,
4
Hentschela

i Somibarta. Pa ipak, s obzirom
na kruti zakon o prostoru i vremenu mogu se samo sasvim ukratko pozabaviti
razlaganjem spomenutih pisaca i upozoriti osobito na neke znaajne razlike izmeu
nomada pustinje i nomada gorskog pastira. Treba naglasiti, daje balkansko-romanski,
vlaki nomad pastir nastao tako, stoje gospodujui Roman u doba svog propadanja
bio razbatinjen slavenskim osvajanjem i grkom uzurpacijom misli o svjetskom
gospodstvu i potisnut u bregove. U bregovima naili su Romani na ustrojbu
razbojnikih nomada pastira iz predrimskog doba, koji su govorili traki ili ilirski, i
koji su se ondje nalazili jo prije rimskog osvajanja. U toj ustrojbi naoe oni jedini
mogui oblik ivota i poprimie ga. Zbog svoje vee kulturne vriednosti u odnosu
J
prema barbarskim nomadima-pastirima, narinue im Romani svoj jezik. Taj razvoj
trajao je poprilici od 7. do 1 1. st. A u itavo to vrieme, kao i za kasnijih 300 godina, t.
j. do dolazka Turaka, koji konano skidoe balkanskim Romanima okove, da bi ih
- J
dakako pretvorili u raju, ivjeli su Vlasi stalno usred neprijateljski im naklonjenih
^
dravnih ustrojbi. Oni posjeivahu trita i putovahu sa svojom stokom s jednog brda
na drugo. Pri svakom dodiru s ravnicom, s dravnom ustrojbom, osjeahu, kako ih
ona prezire i podcjenjuje i osjetie, da ih pokuavaju podloiti postojeem poredku i
gospodarskom
j
Hi
i!
u>
^
182
izkoriivanju na korist pojedinaca. A oni su se branili svom mrnjom razbatinjenih,
dadoe slobodan tok svojim prastarim antisocialnim, kulturu razarajuim nagonima,
moradoe postati hitri poput jelena, ali i hrabri, razbojniki i meusobno sloni,
tako da ih se svatko bojao i da se prema izjavi Benjamina Tudela nitko nije odvaio
da se s njima zarati, i nema kralja, koji bi ih mogao prisiliti da se pokore.
Ti nagoni ive jo i danas u Srbima, te poviest junih Slavena moemo razumjeti
samo onda, ako i taj moment uzmemo u obzir.
Pogledajmo na pr. samo kako Francuz Picot karakterizira Race. koji se doselie u
Ugarsku. Picot veli: Radije ih izporeuju sa umskim odmetnicima i faunima nego s
ljudima, zovu ih nevjernim, vele, da kre rie, da su okrutni, tati, razbojnici, ubojice i
skloni svim manama i opainama. Sviet je to vian ratu, pa i u najobinijeg ovjeka
ima mnogo oruja. Oni su veim dielom raskolnici, koji priznaju svojim poglavicom,
gotovo svojim kraljem, patriarha i sliede ga u svim stvarima kao pele svoju
kraljicu.
52
Priznajem dodue, daje takva karakteristika malko pretjerana, ali poiva
ipak djelomice na suglasnim opaanjima. Da je tome tako, moramo smatrati ve
stoga, to sve do danas ne e da zamuknu za Srbe tako nepovoljni sudovi. Tako na pr.
zove Maximilian Harden u svojoj Zukunft Srbe i Crnogorce kradljivcima ovaca
(Hammeldieb). Kad se ti nepovoljni sudovi stalno ponavljaju, bilo bi posve krivo
naprosto preko njih priei ili pak u njima gledati puku elju za ponizivanjem. U tim
sudovima moram dakle gledati tipinu pojavu srbskog karaktera i smatram svojom
dunou, da osim ve obrazloenih vjerskih momenata pridodam jo i jedno
znanstveno neoborivo tumaenje. To razjanjenje moe da bude samo u pravcu, da
nam je nomadski karakter Srba traiti u nomadskim nagonima, batinjenim u njihovoj
preteno pastirsko-nomadskoj krvi balkanskih Romana i Vlaha. Teko je pisati o tim
stvarima, jer i vjerska misao grkoiztonjatva djeluje takoer u pravcu zemljitnog
osvajanja i potiskivanja stranog elementa, pa je u svakom pojedinom sluaju teko
luiti, to ide na raun nomadskog nagona, a to opet na raun duha grkoiztonjatva.
Veinom se nalaze zajedno oba ta momenta.
Proavi pjeice Crnu Goru nekoliko puta, poznajem je vrlo dobro, a jednako i
njen narod, te mi se taj sviet neobino svidio. Ima u njih pjesnikog talenta, ljube
slobodu, rodoljubni su i gostoljubivi i pojedinano su vrlo poteni. Ali u jednom
kutiu njihove due sakrio se nomad i zbog njega ti ljudi postaju u nekim momentima,
a osobito kad nastupaju u mnoini, opasni po tuu imovinu. I upravo Crna Gora bijae
zemlja sa snanim stvaranjem Vlaha, pa zato ima i u ilama Crnogoraca mnogo
njihove krvi.
Pa premda se zbog astohlepne politike srbske drave ti razbojniki nagoni u
pojedinaca sve vie zatomljuju i sve se manje pojavljuju u primitivnom obliku
razbojstva i krae, oni se sve to snanije pojavljuju kao masovna pojava.
Svuda, gdje se Srbi pojavljuju kao politika masa, preesto je tenja, da si prisvoje
tue dobro, motiv njihovih nastojanja. Osobito bi Hrvati o tome znali kazati koju rie.
Sve, to Hrvati imaju, hrvatske
HL14.. str. 27.
183
"
,
"'
Izporedi VI. 30., str. 75. 80. Spominjem upravo beogradsko izdanje log hrvatskog pjesnikog djela, jerje u
lom izdanju sudian preglednt prikaz le prepirke, na koju se pozivljem,
''
Spomou samih bosanskih muslimana,jer ih pridobie fikcijom: Povratak pod suverenitet sultana, pa
muslimani bijahu podpunoma u rukama Srba.
184
3
zemlje, hrvatski jezik, hrvatska knjievnost, sve je to srbsko. Nita ne stvorie Hrvati
tokom svoje poviesti, nego sve Srbi. Htio bih samo upozoriti na navod na str. 183.,
prema kojem su Dalmaciju poslavenili Srbi. To je poviestno netono, jer je Dalmacija
r^
bila sredite hrvatskog naseljivanja, te sam ve prikazao, kako je hrvatska plemika
krv poslavenila romanske gradove Dalmacije. Sad u navesti jo nekoliko tipinih
pojava srbskog nomadskog karaktera.
'"]
Hrvatski pjesnik Ivan Maurani (god. 1860. lan beke dvorske kancelarije, a
j
god. 1873 hrvatski ban), napisa jo god. 1835. prekrasan ep Smrt Smailage
engia. U narodnom jeziku na temelju junoslavenske narodne pjesme, ali na
c
l
jeziku oplemenjenom i produhovljenom, opisa on s plemenitim shvaanjem jednu
epizodu iz borbe polumjeseca s kranstvom u Hercegovini. Ali kao ban, pjesnik ne
bijae ba prema Srbima prijateljski razpoioen, a to se moe uostalom lako
razumjeti. Pod konac sedamdesetih godina uztvrdie sad najednom, daje Maurani
zapravo plagiator, jer da nije on pisac epa. nego Petar Petrovi Njego, crnogorski
^
duhovni knez-pjesnik. Ta tvrdnja bila je jo podravana injenicom, da je ban o toj !
stvari uporno utio. U politiki vjeruju svakog Srbina spadala je osamdesetih
godina i tvrdnja, da su Maurani i Hrvati ukrali Srbima taj ep. Neobina ta nj
prepirka bijae tek zavrena, kad je banov sin, predsjednik Stola sedmorice u .j
Zagrebu, nakon smrti bana Maurania dao sudbeno progoniti iritelje ovih glasina i
objavio fotografsku reprodukciju rukopisa svog otca.
]}
Moram priznati, da dugo nisam mogao shvatiti psiholokog temelja te neobine
^
prepirke. Tek kad mi postade jasno, kako grkoiztonjatvo naelno omalovauje sve
katoliko (pa i hrvatsko) i kako Srbi boleivo hlepte, da si prisvoje tue na osnovu
svoje nomadske krvne batine, postade mi itav problem iz temelja jasan. Srbima
bijae naprosto muka pomisliti, da bismo mi Hrvati mogli imati neto ljepe od njih.
n
God, 1908,, kad su bosanski Srbi ve sa sigurnou raunali, da e Bosnu dobiti
j
u svoje ruke, pripoviedao mi je jedan prijatelj musliman u mjestancu X, u kome ive
samo Srbi i muslimani, da su Srbi izradili ve tonu osnovu o diobi zemljitnog
n
posjeda muslimana i da ve svaki Srbin znade, koje zemljite e mu pripasti, kad
Srbija zauzme Bosnu. Netko e rei, da su to samo naklapanja. Moda i jesu, jer ni ja
niti itko drugi ne moemo danas izpitati, da li je tako bilo. Ali znaajna je injenica,
da se takvo shvaanje uobe moglo pojaviti. Ni ja se ne bih odvaio da ga ovdje J
iznesem, da nisam primio autentine izvjetaje o izvlatenjima u Sandaku za vrieme
rata. (Str. 152.). Ali sad sam ovlaten uztvrditi, daje to karakteristina pojava, koja se
osniva na poviestnom postanku Srba kao naroda i na nomadskom elementu.
Upozorujem nadalje na spomenutu ve tvrdnju grkoiztonjaka, koji se doselie u
Hrvatsku: da im je car Leopold podario svu zemlju izmeu Save i Drave, te oni
pokuavahu da odande iztisnu autohtone Hrvate. (Str. 151.) To je tipino. Na svakom
koraku naii emo na sline dokaze za ovu pojavu, ali ja se na ovom mjestu ne mogu
uputati u jo potanji prikaz.
i
Pa zar nije itava srbska politika prema Monarhiji zadnjih desetljea samo jedan
veliki razbojniki pohod? Tokom itave svoje poviesti nije Srbija Bosnu nikad trajno
imala u posjedu. Pri problematinoj naravi starije srbske poviesti sasvim je nejasno,
da li su i koliko su Bodinova i aslavova drava bile srbske drave. Nemanjii nikada
ne posjedovahu Bosne, pa ipak viu Srbi: Austrija im je Bosnu ugrabila!
elimo li razbojnike nagone sasvim jasno upoznati, dovoljno je sastaviti Srbiju i
Rumunjsku, taj par nobile fratrum; odmah emo prepoznati razbojniki nagon
zajednikog praroditelja, balkanskog pastirskog nomada. S jedinom tom razlikom, to
se Srbi donekle nalaze na viem stupnju, jer oni e jo kod svojih nastojanja i neto
staviti na kocku.
Hoemo li razjasniti karakter srbskog naroda s pomou poviestnog razvoja
njegovih narodnih sastojina, moramo imati na pameti, da su balkanski Romani kao
saveznici Turaka raztoilj sve tri drave junih Slavena: bugarsku, srbsku i hrvatsku.
Ne smijemo nadalje zaboraviti ono razdoblje, u kome su ti balkanski Romani
sainjavali bitni dio neredovite osmanlijske vojske kao akindije, kirdalije,
baibozuci, martolozi i haramije. To bijae opet razdoblje najotrijeg probira, u kome
bijahu iztriebljeni svi slabiji, njeniji i manje sposobni elementi i preostae samo oni,
u kojih bijahu najjae razvijeni razorni, nesocialni i zlikovaki nagoni. Tom
injenicom moe se razjasniti riedka razorna snaga, talent za razaranje i neprijateljsko
razpoloenje ovog elementa prema dravi. Tko pozna mentalitet Srba, osobito u
Bosni, njihovo nevjerojatno neprijateljsko dranje, njihovo poricanje svake, pa i
najmanje zasluge Monarhije, pa tko ita djela jednog Mikainovia, Vasilja Gria-i
dra Stojadinovia, taj e si takav mentalitet moi razjasniti s pomou navedenog
poviestnog razvoja.
Hentschel naglauje, daje i gibkost jedan od bitnih momenata u ivotu nomada, a
takoer i njihova ljubav i sklonost politikim promjenama, prevratima i prevratnim
zavjerama.
55
Tko da tu odmah ne prepozna naih milih jugoiztonih susjeda? Zar se
nije njihova poviest od god, 1830. dalje razvijala silnim tempom? Koliko bijae u njih
dravnih udara, ubijanja kraljeva i najnevjerojatnijih obrata!
Ali vie nego ta gibkost dravne ustrojbe, zanima nas drutvovna : individualna
gibkost. Ta dolazi u obzir kao jedan od najvanijih inbenika. Gdje god nastane
kakvo kulturno sredite, kakva poveana mogunost za zaraivanje, kakva
gospodarska prilika, posvuda su tamo nomadi prvi; povezani vjerskim sponama i
neobinim osjeajem solidarnosti ine oni lanac i oberu vrhnje, jo prije nego se oni
drugi (a to su veinom Hrvati), osvieste i saberu. Evo primjera: Odkako je Zagreb
postao veim mjestom i sreditem kulture junih Slavena, Srbi se tamo brzo mnoe.
Pod konac devetdesetih godina zakljuila je srbska samostalna stranka da prenese u
Zagreb sredite srbske politike.
U nomadskom elementu gledati nam je onu izrazitu sposobnost: elasticitetom i
gibkou izkoristiti svaku priliku. To je injenica, koju su zapazili i drugi pisci. Tako i
Schvvicker, koji se inae Srbima divi. On govori o duhu seoba u srbskom narodu,
upozorujui s pravom na
Vi. 9.. str. 417.1 -liti.
185
U
V1, 12.. str. 403. i dalje.
VI. 12.. trn: 423.
1
I
I
J
n
dolazak onih 33.000 obitelji pod Crnojeviem i na 100.000 pravoslavnih izbjeglica iz
Bosne u god. 1875.
1878. Ovamo spada i seljenje u masama pograninih Srba
nakon povlaenja srbskih eta u jeseni god. 1914.
Ali taj selitbeni duh srbskog naroda upuuje nas takoer i na trgovinu. Poznato je,
da su Srbi od Slavena najbolji trgovci. Sombart}& upozorio ve na veze, koje postoje
izmeu trgovakog i nomadskog duha,
56
pa mogu uzrvrditi, da je nomadski duh
H
svakako jedan od uzroka, koji su uzgojili kod Srba smisao za trgovinu. A ja tvrdim,
da je to jedini uzrok; kasnije u se povratiti na to pitanje jo na drugome mjestu.
Sombart je takoer pokazao, da postoji veza izmeu nomadskog duha i u jednom
pravcu proraunanog^rada, i prikazao je takav proraunani rad upravo pravom
selitbenom krepou. A tko jo nije kod Srba zapazio njihov svrsishodni politiki
rad u brzom tempu? I to je dakle jedan od momenata, koji idu na raun nomadskog
tipa.
Samo u ovdje uzgred spomenuti srbsku osjetljivost i srbski dar za glumu i
pretvaranje, koja svojstva oni bez svake sumnje posjeduju u velikoj mjeri. Nije naime
posve jasno, da li su ta svojstva u vezi s romanskom krvlju uobe, ili su uvjetovana
vie socialnim elementom vlakih nomada.
"
H
Ne mogu zavriti, a da ne upozorim na prividno proturjeje, koje sam opazio,
^
naime na okolnost, da se srbska redovita vojska poniela neoekivano pristojno, fcad je
provalila u Bosnu. Priznajem, da to nisam oekivao nakon gornjih teoretskih tvrdnja.
]
Istina je dodue, da sa komitadije grdno haraili, i to osobito rafiniranim pljakanjem
lJ
i muenjem muslimana. Ali redovitoj srbskoj vojsci to se ne moe predbaciti, lzpitao
sam tu pojavu i prilino sam pouzdano doznao, da su srbski astnici vojnicima utuvili
u glavu: Vi ste kulturan narod, morate se pristojno vladati i ne smijete ni pljakati ni
ubijati. Pravo je udo, kako su ih vojnici posluali. Ali jo zanimljivije su daljnje H
konstatacije. Gornja krilatica nije zapravo nita drugo nego borba za uljudbu i
kulturu, pod kojom lozinkom je Antanta povela rat protiv sredinjih sila. Tu misao
izkoristie Srbi iz sliedeeg osobitog razloga: izpravnim vladanjem htjedoe Srbi stei
jo jedan naslov vie na posjed eljenih junoslavenskih zemalja. Oni se odrekoe
pljake namalo, da bi stekli legitimaciju za vrenje pljake naveliko. Nije li to divno
dosljedno i velianstveno zamiljeno?
Na jugu je ve prepoznata opasnost tog nomadskog elementa, ali odgovorni
inbenici Monarhije naalost jo ne stekoe te spoznaje. U protusrbskoj borbenoj
brouri, koju sam ve naveo, spominje se srbsko-vlaki element u Bosni kao socialna
opasnost i veli se nadalje; Ti Vlasi-Srbi, koji su u srednjem vieku irili grkoiztonu
vjeru, predstavljaju u Bosni veliku drutvenu opasnost, koja prieti osobito bosanskim
muslimanima.
Ohrabreni uspjesima, postignutim u Srbiji i Crnoj Gori, gdje su sasvim iztisnuli
muslimanski element, spremaju se sad da to isto provedu i u Bosni i rade sad, svom
njima svojstvenom lukavou i uztraj-
.J
186
nou, na tome, da unite muslimanski element. to vidimo, kad se malko ogledamo?
Gdje god ima kakvo imanje na prodaju, kupac je obino potomak nekadanjih Vlaha,
gdje god snuje kakav kmet propast svog age, naii emo na prste sredovjenih
martoloza. Koliko ete puta uti u kovanicama i gostionicama bosanskih kasaba, kako
se ovaj ili onaj od onih tamo bez straha hvali, da e doskora doi vrieme, kad e
sadanji zemljoposjednik raditi kao nadniar na posjedu svog biveg kmeta, i kad e
bosanski beg postavi koija voziti u koiji svog biveg kmeta.
Ali ta gospoda tamne krvi ipak e se u svojim raunima prevariti ... i t. d.
Da se ta opasnost jo bolje uvidi, upozoriti mi je na neodoljivo nadiranje Rumunja
u Sedmogradskoj i junoj Ugarskoj. To je sasvim ista pojava. Balkanski pastirski
nomadi napreduju protiv naseljenog stanovnitva srednje Europe. Pa budui da su u
Rumunjima balkanski Romani sauvani jo ie nego u Srbima, to Rumunji iztiskuju
prema tome i Srbe, i to ne samo u junoj Ugarskoj, nego i u kraljevini Srbiji samoj,
gdje se Rumunji neodoljivo ire u negotinskom okrugu na raun Srba. A ujemo ve i
o rumunjskim tenjama na negotinski okrug u Srbiji!
Zakljuit u s tvrdnjom: Opasna svojstva predaje i tenje srbsko-bizantske Crkve
naila su u srbskom narodu na neobino djelotvornu, dopunu u prodiranju
balkansko-romanske nomadske krvi kojaje svojim priroenim rasnim prohtjevom za
prisvajanjem, svojim antisocialnim sklonostima, manijom, za unitavanje i
raztvaranje, uinila Srbe prvorazrednom opasnou za susjedne im narode i drave.
6. afarik i Vuk Karadi kao znanstveni osnivai dananjeg
nacionalno-politikog svesrbstva
U predhodnim, smo poglavljima bitno obogatili nae znanje o postanku dananjeg
Srbstva i o tenjama, nastojanjima, mislima i snagama, koje u njem spavaju
uvjetovane poviestnim razvojem, te gledamo sad Srbstvo onako, kako je odprilike
god. 1 830. ulo kao nova drava u europsku dravnu zajednicu.
U to doba djelovale su i ideje francuzkog prevrata, te novi ivot zapoinje u
slavenskim narodima. Preporod Slavenstva u poetku 19. st. vezan je uz ime dviju
linosti, pjesnika Jana Kollara i uenjaka Pavla Josipa afafika. Obojica su zaudo
Slovaci i protestanti. afahkom sam se ve pozabavio; budui da je znaenje tog
uenjaka izvanredno, moram se njime jo jedanput izcrpnije pozabaviti. Roenje god.
1795., uio je od god. 1830.

1815. bogoslovlje na liceju u Kemarku. Od god,

1815.1817. bijae u Jeni i bavio se osim svojom strukom jo i jezikoslovljem,
mudroslovljem i povieu, a zatim je poao u Halle, Leipzig. Prag i Be, gdje se
upoznao s Dobrovskim, Hankom i Palackim. Godine 1819. postade profesorom na
srbskoj gimnaziji u Novom Sadu, gdje postade i ravnateljem i ostade ondje do god.
1833. Za vrieme slubovanja na ovoj srbskoj, iz crkvenih fondova uzdravanoj
gimnaziji,
'"
Vi. 18-, sir. 52. Nada sve /e zanimljivo, da nam F u 11 m a y e r pripovieda, kako su misli Novogrka
upravljene u istom pravcu: Ne elimo tv/eti u miru pored Turaka s jednakim pravima, ne, oni treba da nam
budu sluge i postupa! emo s njima kao s psima. V. 5., sv. II.. sir. 253. Bizantinci su uviek i svuda jednaki.
Da li Turin ili katolik, svejedno /e. nikad ne e Bizannnac priznali inovjerca sebi ravnim, ujoj manje svojim
gospodarom ili viim od sebe. On uzmie tek pred stvarnom silom, a daje nikad ne priznaje.
187
i9
VI. -13.
60
Na istom mjestu, str. 191. tlo 223.
1,1
Na istom mjestu, sit 226. 265.
''"
Na istom mjestu, str. 225. 226.
"3
VI. 25.. str. 295.
n
napisao je god. 1826. svoje prvo vano djelo: Poviest slavenskog jezika i knjievnosti
|
na temelju svih narjeja.
5
U prvom poglavlju obrauje on staroslavenski crkveni jezik i knjievnost; u
^
drugom poglavlju ruski jezik i knjievnost; u treem poviest jezika i knjievnosti
grkoiztonih Slavosrba,
60
u etvrtom poviest jezika i knjievnosti katolikih
Slavosrba (Dalmatinaca, Bosanaca, Slavonaca) i Hrvata.
61
Dalmatince, Bosance i
r
]
Slavonce smatra dakle afarik prema tome Srbima, a Hrvatima samo one Slavene,
J
koji govore kajkavsko narjeje, a to su uglavnom stanovnici triju upanija
varadinske, zagrebake i bjelovarske. Dalmatince uobe nije smatrao Hrvatima. Tom
poglavlju bijae jo pridodano i nekoliko podataka o Bugarskoj, o kojoj tada ne bijae
gotovo nita poznato. afarik je smatrao Bugare srbskim plemenom i govori o njima
samo u okviru poglavlja o Srbiji. \
No te tri upanije bijahu uz uzki pojas uz obalu i kranjsku granicu reliquiae
reliquiarum inclvti olim regni Croatiae, jedine hrvatske zemlje, koje Turci nikad ne
^
osvojie. Sve ostalo bijae posjed osmanlijske drave i podpadae prema prijanjim
j
mojim tvrdnjama pod crkveno-politiku sudbenost peke patriarhije. Pada na svaki
nain u oi, da je ono uzko podruje, to ga afarik daje Hrvatima kao njihovo
n
jezino i narodno podruje, istovjetno s podrujem, koje nikad nije palo pod tursku
L j
vlast, dok nasuprot tome oznauje srbskima sve nedvojbeno hrvatske zemlje kao
Dalmaciju, Slavoniju i Bosnu, pa ak i Bugare smatra samo srbskim plemenom.
Budui da srbska gimnazija u Novom Sadu bijae srbsko-pravoslavna crkvena
ustanova, ne mogu takvo stanovite afarikovo smatrati pukim sluajem, te tvrdim, da
se afarik uslied dnevnog dodira s grkoiztonim popovima i monasima, svojim
slubodavcima, dao utjecati u pravcu tradicionalnog shvaanja srbske Crkve, da je
naime srbsko narodno podruje itavo hrvatsko i bugarsko narodno podruje, ukoliko
r
-.
je nekada bilo pod sudbenou peke patriarhije, no to je samo crkveno miljenje isto ji
tako kao i ona o Hellenes bulgarophonoi, alvanophonoi i t. d., a u stvari, samo zbog
svoje smjelosti velianstvena poviestna krivotvorina.
~tj
U svojim djelima poziva se afarik na Dobrovskog. Pa budui da se i Srbi rado na
]
njega pozivaju, smatrao sam, da tu postoji neka veza. Dobrovskom naalost ne mogoh
posvetiti toliko panje zbog pomanjkanja knjievnih pomagala i zbog nepoznavanja
ekog jezika. Ali je u meni sumnju pobudila injenica, to je Dobrovski crpio ej
pobudu za studij slavenskih jezika u Rusiji.
Daljnji studij upuivae me na Linguarium totius orbis, vocabularia
comparativa, koji izae u Petrogradu godine 1787. na poticaj carice Katarine. To mi
uJ
djelo nikad nije dolo u ruke, nego samo izcrpiv prikaz o njemu od rusko-njemakog ,.
,
uenjaka Fridrika Adelunga.
J
Mnotvo raznih naroda i jezika u Rusiji privlailo je jezikoslovce iz svih moguih
zemalja. Djela, to ih oni stvorie, imala su kao posljedicu, da je sviet spoznao, od
^
kolike je koristi poznavanje naroda i jezika. To je nastojanje doprlo sve do u najvie
j
krugove i obuzelo je
"1
1
188
duh carice Katarine II. (1762.1796.) u tolikoj mjeri, da je zamislila stvoriti
uzporedni rjenik sviju jezika ovoga svieta, te je sama dala temelj, a znanstvenu
izradbu prepustila njemakom uenjaku Fridrihu Nicolaiu iz Berlina. On svri djelo
god. 1786. i ono izae godine 1787, u Petrogradu typis Caroli Schnoor. Meu neko
300 jezika, koji su tamo spomenuti, spominje se pod europski jezici slavenska
jezina grana kako sliedi:
a) Slavonski, d) Poljski,
Maloruski, e) Slovaki,
Suzdalski f) eki,
b) Polabski,
g)
Srbski,
c) Wendski, Kaubski, h) Sorbski.
Svakomu e zacielo pasti u oi, da se kao slavenski jezici ne spominju ni bugarski
ni hrvatski.
Ali je isto tako udnovato, da hrvatski i bugarski jezik ne poznaju i neki stariji
jezikoslovci, koji su radili u Rusiji. Tako na pr. Charles Frederic de Patron Baudan,
iji ogromni rjenik znade samo za Russe Slavien, Mosque, Tscheche, Tschirkasse
et Polonais. Nadalje Hartwig Ludwig Christian Bacmeister, koji je prvi zamislio da
izporedi sve jezike ovoga svieta. On pozna kao slavenske jezike samo 8. eki, 33.
kranjski, 53. poljski, 57. slavonski ili bolje ilirski i 70. vendski.
Opaamo dakle, da mnogim jezikoslovcima, koji su radili u Rusiji, nedostaje
sviest, da postoje narodi i jezici hrvatski i bugarski, premda znadu za mnogo manje
slavenske jezike kao kaubski i kranjski. Stvar je posve jednostavna. Rusi su u
prvome redu Bizantinci i misle na crkveni nain. Po bizantskom crkvenom shvaanju
postojae u doba peke patriarhije samo jedan jedini narod priznat od bizantske
Crkve, a to bijahu Srbi, nikako Hrvati ili Bugari. To bijae opet jedan od oblika
bizantskog nastojanja za jedinstvom. Kao pravoslavne priznavae patriarhijska
ideja Bugare barem djelomice, ali samo ime hrvatsko bijae potiskivano. Takvo
shvaanje postade u Rusiji vladajue i tko god je poao onamo, da se obaviesti o
slavenskim jezicima, dobio je samo obavjetenje u smislu, da na Balkanskom
poluotoku od Slavena ive samo Srbi.
Spomenuti linguarium imao je kasnije najvei utjecaj na daljnji razvoj poredbenog
jezikoslovlja itavog svieta. Osobito se Dobrovskv god. 1793. pozabavio posebno u
Petrogradu ovim djelom. On je specialno pregledao jezike, koji se u njem nalaze i
pokazao, daje tako zv. slavensko-ugarski zapravo slovaki jezik, da srbski spada pod
ilirski jezik i da uobe nema hrvatskog i kranjskog jezika. Kasnije, god. 1815, izda
Dobrovskv svoju Slovanku, prinose za poznavanje starije i nove slavenske
knjievnosti sviju narjeja, i u njoj se konano nalazi spomenut i hrvatski jezik.
Dobrovskv je dakle proveo teoretsko priznavanje hrvatskog jezika, ali se nije mogao
sasvim oteti bizantskom shvaanju, koje je Hrvatima naelno neprijateljski
razpoloeno i zato je Hrvatstvo
w
Vi-25., sir. 83.
^
Na istom mjestu, sir. 20.
M
'
Na istom mjestu, str. 20. 31.
189
U odgovoru saveza desetorice na Wihonovu no/u od 19. prosinca 1916., koja bijae prema englezkim viesiuna
sastavljena u Rusiji, govori se samo o osloboenju Slovenaca, Ceha i Slovaka od tueg gospodstva, a o
Hrvatima opet nema spomena, tim vie, to se odluno stavie na stranu sredinjih sila.
**
/. /.. sv. II, str. 152.
69
L
-
/.. //. sv., str. 277. 309.
70
Na istom mjestu, str. 237.- 276.
190
Ji
i
po mogunosti ogranieno. Njegovo shvaanje preuzeo je sad

kako se meni ini

afarik.
I tako je bizantsko shvaanje, utjelovljeno u pekoj patriarhiji, snano prodrlo u
jezikoslovlje novijeg vremena jednako kroz utjecaj znanstvenih djela Dobrovskoga
kao i putem onih misli, koje bijae Safarik poprimio neposredno iz sredine
nasljednitva patriarhije. -.
Kao dokaz, da se tu ne radi o sluajnoj zabuni, nepoznavanju ili slinome, nego o
j
naelnom stanovitu Bizanta, navest u jo sliedee: God, 1885. izdao je Mikloi u
Beu svoj Dictionnaire abrege de six langues slaves (Russe, Vieux-Slave, Bulgare, H]
Serbe, Tcheque et Polonais, ainsi que francais et allemand). Hrvati se tu ne spominju. J
God. 1890. izda profesor Riga u Moskvi djelo: Sintaksis slavjanskih jazikov. U toj
knjizi obraduju se ovi jezici: staroslavenski, ruski, poljski, luiko-srbski. eki,
Hl
slovenski, srbski i bugarski." Hrvatski se jezik, tu i opet ne spominje. A ja mislim, da
Ji
je taj najstariji slavenski dravotvorni narod zaista zasluio, da se bar spomene.
67
God. 1 837. objavi Safarik svoje najpoznatije djelo: Slovanske staroitnosti, koje
\
bijae dvaput prevedeno na njemaki jezik. Prvi put prevede ga god. 1843. Mosig v.
Aehrenfeld, a drugi put ga god. 1863. izda Jireek. To je djelo desetcima godina
r,
vriedilo kao mjerodavni izvor za stariju poviest slavenskih naroda do 1 0. st.
j
Za nas je pri tome zanimljivo, daje u tom djelu afarik sad izmienio svoje prvotno
gledite na hrvatsko i bugarsko pitanje. Osobito u bugarskom pitanju sasvim je ni
izpravno spoznao, da Bugari mieanjem s uraloaltajskim Bugarima i stvaranjem svoje
J
drave zapravo predstavljaju spaene ostatke jednog nekada velikog naroda, koji
nastavae u glavnome Molaviju, Vlaku, Sedmogradsku, Junu Ugarsku od Pruta pa
sve do ua Drave u Dunav, staru Meziju i iztonu Srbiju do Morave, nadalje Traciju,
^
Macedoniju, Albaniju, Tesaliju, pa ak i dielove Grke.
68
Ovo shvaanje trebat e
izpraviti u toliko, to svi ti krajevi ne bijahu kompaktno naseljeni bugarskim
Slavenima, nego bijae u njima i bezimenih slavenskih otoka,
I prema Hrvatima nastojae afarik popraviti uinjenu nepravdu, ali ne bijae pri
tome ni izdaleka tako dareljiv kao u sluaju Bugara. On spozna sasvim izpravno, da
su sjeverna Dalmacija i okolne zemlje zapadne Bosne i Hrvatske (Lika) sredite
hrvatskog naseljivanja, pa ih je dodielio takoer Hrvatima, ali se inae strogo drao
i
Konstantina Porfirogeneta i omeio hrvatske zemlje na iztoku Vrbasom, na jugu -j
Cetinom, a Bosnu, Slavoniju i Junu Dalmaciju pridielio je opet Srbima.
Slied misli tu je podpuno jasan. Budui da je afarik na temelju kasnijeg
1
prouavanja morao promieniti svoje miljenje u korist Bugara, odpao je vei dio J
srbskih zemalja na iztoku, jugoiztoku i jugu. Daje afarik jednako postupao i prema
Hrvatima, ostalo bi premalo za Srbe, a da bi se jo i nadalje moglo podravati
shvaanje o srbskoj veliini i prvenstvu na Balkanu, shvaanje, to ga bijae afarik
stekao u doba svog etrnaestgodinjeg boravka u srbsktm crkvenim krugovima,
afarik bi morao priznati, daje njegovo stanovite, izneseno u Poviesti
1
i
i
1
q
L.J
slavenskog jezika, sasvim krivo, u koliko se odnosi najune Slavene. I zato se utjee
Porfirogenetu, iju poviest o naseljivanju proglaujem krivotvorenjem poviesti i
nadam se, da e cienjeni italac sve vie shvaati, da imam pravo.
Ove tvrdnje su za nas vane, jer je ovakvo stanovite afarikovo bilo odluno, da
se Bosna smatra i u znanstvenom svietu jo uviek srbskom zemljom, i da Srbi imadu
u diametralnoj opreci s poviestnom istinom jo uviek znanstveni temelj za zahtjev, da
trae posjed ove zemlje na temelju naela narodnosti. I to jo preko granica, koje bi
odgovarale njihovu sadanjem udjelu u stanovnitvu, ne samo Bosnu, nego jo i
Slavoniju i itav juni dio Dalmacije poevi od Cetine.
Ali time jo izdaleka nisam izcrpio itavo afarikovo znaenje za daljnji razvoj
srbskog imperializma.
U prvom svezku svojih Slovanskih staroitnosti u sedmom poglavlju razpravlja
afarik o prvobitnim imenima Slavena, te konstatira, da su Slaveni imali izprva dva
imena. Jedno od tih prvotnih imena bijae strano, te njime Germani oznaivahu
Slavene, a glasilo je Winde, Winide, Wane.
71
Njemu nasuprot stoji domae ime starih
Slavena, a glasi Serbe, Srbi. Ova teorija oslanja se osobito na jedno mjesto u
Prokopija, koje glasi: Prije imaahu Slaveni i Anti samo jedno jedino ime, ijedni i
drugi zvahu se u davnini Spori (tizopi), mislim poradi toga to ivljahu u svojim
selima raztrkano (
onopabt]a ).
72
I sad se afarik pozivlje na Dobrovskog i tvrdi, da
je rie Spori izakaena i da bi svakako trebala glasiti erbi, Srbi. Odatle zakljuuje:
Prastaro domae ime sviju Slavena ili bar veeg njihova diela, bijae, kao to sam
ve gore razjasnio, Serbi ili Srbi.
73
A u 9. poglavlju: Najstariji srbski spomenici
sliedl bogati material: utvruje se srbsko ime kao prastaro i uroeno na Baltiku, na
Crnom moru, u sjevernoj Rusiji i t. d.
Te afarikove znanstvene teorije postadoe od temeljnog znaenja za daljnji
razvoj srbskog imperializma. Pri tome ne bijae nimalo vano, to su podpuno
neizpravne. Kau mi, da je Niederle oborio teoriju o praimenima Spori
=
Srbi u
svojim Slovankim staroitnostima. Ja toga nisam mogao kontrolirati, jer je
Niederleovo djelo pisano eki, a ja tog jezika ne poznajem. Treba meutim svakako
utvrditi, da jo uviek prevladavaju te teorije u svojim posljedicama, to ih imaju za
politiko miljenje, i to ne samo u Rusiji i Srbiji, te nadalje u zemljama Antante, gdje
ih navedene zemlje podravaju, nego i u Austriji, Njemakoj i Ugarskoj, to u jo
kasnije dokazati. to se Srbi i Rusi dre tih teorija, ne moe nas zauditi, jer su te
teorije od neprocjenjive vriednosti za irenje grkoiztone vjere, jer upravo omoguuju
odravanje pravoslavno-crkvenih imperialistikih prohtjeva. Na svaki su nain isto
crkveno-pravoslavne osvajalake tenje time bile pretvorene u svjetovne i
nacionalistike prohtjeve, a u tom obliku jo ni danas nisu savladane, budui
znanstveno osnovane; te predstavljaju sredstvo borbe protiv Monarhije.
U III. dielu ove knjige spomenuo sam ve Vuka Stefcmovia Karaia, osnivaa
novog srbskog knjievnog jezika i knjievnosti, kome
71
1, 1 sv.L.sir. 69.-92.
'-
No istom mjestu, sir. 92. I (II).
7
'
l !.. sv. I. str. 165.
191
H
74
VI. -15.
''"'
Ovoje tipian primjer za bizantinski nain miljenja. Samo je ime Srbin narodno, a ime Hrvat nije. Tko ne
priznaje Bizant, naelno nije nitko.
76
VI.-- 15., str. 7.
"
Na istom mjestu, sir. 8.
192
J
je polo za rukom, da od seljakog srbskog sina bez ikakvog znanstvenog kolovanja
postane zaastnim lanom Akademije znanosti u Beu, Berlinu, Petrogradu i Moskvi.
Svakom su zacielo poznate njegove zbirke srbskih narodnih pjesama, koje je Grimm
preveo god. 1824, na njemaki jezik. Vuk je god. 1849. objelodanio u Beu razpravu
pod pomalo neobinim naslovom: Kovei za istoriju, jezik i obiaje Srba sva tri
zakona. Ve se iz naslova vidi, da je to sve samo prepriavanje afarikovih
znanstvenih misli, a posebice onih iz Poviesti slavenskog jezika i knjievnosti.
J
(Izporedi str. 189.) Ve prvo poglavlje nosi naslov Srbi svi i svuda, a pisac veli, da
je to poglavlje napisano jo godine 1 836. Uvod u to poglavlje glasi ovako: Pouzdano H
je poznato, da Srbi nastavaju danas dananju Srbiju (izmeu Drine, Timoka, Dunava i - i
Stare Planine). Metohiju (od Kosova do preko Stare Planine), gdje se nalazi Duanova
priestolaica Prizren, srbska patriarhija u Pei i samostan Deani, Bosnu i 1
Hercegovinu, Zetu, Crnu Goru, Banat, Baku, Sriem (desnu obalu Dunava od Osieka
^
do Sentandreje), Slavoniju, Hrvatsku (u Turskoj i Hrvatskoj Krajini), Dalmaciju i
itavo jadransko primorje gotovo od Trsata pa sve do Bojane. Rekao sam u uvodu, da
je to pouzdano poznato, jer se jo ne zna pouzdano, dokle seu Srbi u Albaniji i
Macedoniji . .
, U navedenim zemljama bit e najmanje pet milijuna stanovnika, r-t
koji govore svi istim jezikom, ali se po vjeri diele u tri kategorije, te od tog broja ima
j
3 milijuna grkog zakona ... . . . od preostalih dva milijuna bit e oko dvie treine
turskog zakona (u Bosni. Hercegovini i Zeti) i odprilike jedna treina rimskog Hj
zakona . . . udno je da se katoliki Srbi ne e da zovu Srbima . . . Bosanski vJ
muslimani ne zabacuju samo svog srbskog imena, koje bijae uzko povezano s
pravoslavnom vjerom i njihovom prolou, nego ne dozvoljavaju ni da se njihova
]
raja kiti i zove tim imenom i zovu je Vlasima . . . Katolikim je Srbima teko, da
^
se nazovu Srbima, ali ese pomalo i na to morati priliiti, jer ako ne e da budu Srbi,
onda uobe nemaju, narodnog imena.
73
Kad jedni od njih vele, da su Slavonci, drugi
da su Dalmatinci, trei Dubrovani, sve su to mjestni nazivi, koji nam ne oznauju
nacionalnu pripadnost. . . Kad vele da su Hrvati, imam na to primietiti, da to ime
^
pripada zapravo izkljuivo akavcima, koji su po svoj prilici ostatci Porfirogenetovih
j
Hrvata i iji se jezik razlikuje samo malo od srbskog, a svakako mu je blii nego
ikojem drugom slavenskom narjeju. Nadalje bi moda to ime moglo pripadati
rn
\
dananjim Hrvatima u upanijama zagrebakoj, varadinskoj i krievakoj. ija se
; j
domovina nazvala Hrvatskom tek nakon mohake bitke god. 1 526,, a dotada se zvala
Slavonijom. Nojezik ovih posljednjih samo je prielaz iz kranjskog na srbski jezik. Ali 1
nikako ne mogu. razumjeti, kako bi se tim imenom (hrvatskim) mogla nazvati ona
^
naa braa rimskog zakona, koja stanuju na pr. u Banatu, u Bakoj, u Sriemu,
Slavoniji, Bosni i Hercegovini i Dubrovniku i govore istim jezikom kao i Srbi.
76
Od
onih turskog zakona ne moe se jo traiti, da razmiljaju o nacionalnoj pripadnosti,
ali im se jednom kod njih podignu kole, pa makar i turske, oni e odmah shvatiti i -
,
priznati, da nisu Turci, nego Srbi . . . Dobrovskv i afarik dokazali su, da se nekada
svi slavenski narodi zvanu Srbi i da je ime Srbin starije od imena Slaven ili
Sloven
78
. . . Kad Turci podvrgoe svojoj vlasti srbsko carstvo i srbski narod, ostavie
patriarhu ast i slubu tako, da se on u doba turske vladavine podpisivao: Boiju
milostiju pravoslavnij arhiepiskop Pekskij i vsjem Srbljem i Blgarom, Pomoriju,
Dalmatiji, Bosni obonpol Dunaja i cjelago Ilirika patriarch.
79
Namjerice sam Vuka Karadia citirao malo izcrpnije, jer je taj osniva
suvremenog srbskog knjievnog jezika postao takoer osnivaem suvremenog
srbskog nacionalistikog imperializma. On je postavio srbski nacionalni ideal, koji se
sastoji u tenji, da se osvoje sve zemlje, koje su, nekad spadale podpekupalriarhiju.
Taj je imperializam uperen u prvom redu protiv Hrvata. Uz pomo Safarikovih teorija
Hrvati se proglauju jadnim ostatcima bez prava na ivot, a osim toga im se s pomou
teorije o slavenskim praimenima nalae, da se moraju utopiti u Srbstvu kao
praslavenskom moru, jer je svaki Hrvat kao Slaven Srbin, dok Srbin ne moe da bude
nita drugo nego samo Srbin.
U Vukovu citatu sadran je srbski program za zapadni dio balkanskog poluotoka
poevi od g. 1850. pa sve do danas. Vidjet emo kasnije, kako ilavo i dosljedno
Srbstvo radi na ostvarenju tog programa, i to s tim vie uspjeha, to se ne radi samo o
nacionalnom, nego i o vjerskom osvajanju, te se Srbstvo ne moe oslanjati samo na
punu podporu svoje Crkve, nego i na punu podporu ogromne velevlasti kao to je
Rusija.
Vukova konstrukcija imala je za Srbe jo jednu dobra stranu. Ako je Hrvat sam po
sebi Srbinom, a obratno nije tako, onda e svatko brzo tu istu konstrukciju prenieti i
na podruje vlastnitva i rei e, to je hrvatsko, to je i srbsko, ali obratno ne vriedi.
Mnogo sam puta uo, da se Hrvati tue na Srbe, to postupaju prema tom naelu, ali
stvar mi postade tek jasnom, kad sam se upoznao s vjerskim problemom i problemom
nomada. Po tom naelu postupao je stvarno ve i Vuk Stefanovi Karadi. On svoje
pjesme nije sabirao samo u Srbiji, nego i u Bosni i Dalmaciji, i ne samo kod
grkoiztonog svieta, nego i kod muslimanskog i katolikog, a ipak je sve izdao kao
srbsko narodno blago. Najljepe pjesme sabrao je on kod bosanskih muslimana.
Poznata pjesma o Hasanaginici muslimanska je, t. j. hrvatska. Novije spoznaje u
knjievnosti dovode nas takoer na takvo shvaanje. Tako na pr. utvruje vie puta
ve spominjani profesor Prohaska: Junaka pjesma i formalno je tvorevina feudalnih
gospodara, isto tako kao to je enska pjesma formalno izraz zadruge. Sto je
gospodski izraz junake pjesme djelomice izbrisan, kriva je kasnija poviest srbske
(!)
junake pjesme pod turskom vlau: s turskom vlau propade i gospodujui sviet,
pravi tvorac i nosilac ove poezije, a junaka pjesma pade u narodne sfere i tamo je
poprimila narodno obiljeje onako, kao to i grka epika u doba, kad vie ne bijae
grkih junaka.
80
Ali Prohaska nije uzeo u obzir, da Srbi kao i svi Bizantinci,
imaahu samo inovnike plemstvo i plemstvo po zvanju; krvnog plemstva bijae
samo u Hrvata. Ne smije se nadalje zaboraviti, da je kod katolikih Hrvata radila
katolika Crkva u tom pravcu, da se junaka pjesma izkorieni (izporedi str. 165.),
4
Na istom mjestu, str. 9.
'*
Na istom mjestu, str. 10. Kadsam naiao u Vuka na ovo mjesto, bijae poglavlje o pekoj patnarhlji ve
napisano. Da prikazemjunoslavensko pitanje tako, da ga Svi razumiju, bio sam prisiljen postaviti nove teorije.
Zadovol/an sam, da u ovom sluaju nailazim na potvrdu na klasinom mjestu.
*///. 12., str. 16-4.
193
tako, da se mogla sauvati samo kod muslimana i grkoiztonjaka i zato se u njoj
j
*'
VI. 16., sir. 51.
"2
VI, 1 6...str. 51.
'
' Na istom mjesni, sir. 61.
w
Na istom mjestu, sir. 17.
"5
VI. 16.. 17., sir. 6.
1
1
spominju samo grkoiztone i muslimanske teme. Ali je ipak znaajno, da je
najpoznatiji puki pjesnik junih Slavena Andrija Kai Mioi bio podrietloni iz
starog hrvatskog slavnog plemena Kaia. Rasno nagnue bijae u njemu toliko jako,
da postade najveim pjesnikom junakih pjesama kod junih Slavena, premda bijae
katolik i franjevac.
H
Ova slika ne bi bila podpuna, kad ne bih prikazao, kako su afarikove misli u
J
zajednici s mislima prvog srbskog povjestniara Rajia djelovale na srbski. narod
zajedno s otrovom bizantinskog bjesomunog vlastohieplja.
r
l
God, 1872. napisao je u Beogradu M. S. Milojevi poviestno djelo pod naslovom
-i
Odlomci iz istorije Srba.
81
U tom djelu itam uz ostalo i ovo: Prvo kretanje i
pomicanje srbskih plemena izazivahu Kinezi, s kojima ratovahu neprekidno 3000

j
4000 godina, dok Kinezi ne potisnue dananje Srbe u Sibiriju. Iz Sibirije zaputie se
Srbi dalje i naselie zemlje oko Kaspijskog, Azovskog i Crnog mora, te zemlje u
Armeniji, Rusiji i Njemakoj, a djelomino i u vedskoj, Belgiji i Francuzkoj. Jedna
|
druga grana srbskog naroda . . . bila je potisnuta u Malu Aziju i odavde priee na
srbsko tropolje, na dananji tako zvani Balkanski poluotok, iz kojeg krenu zatim dalje
r-i
u dananju Austriju, Italiju i Germaniju, gdje naie ve na druge Srbe isto kao i na
Lj
Crnom moru . . . Trea grana Srbstva bijae potisnuta iz Indije ... i poe u dananju
Afriku, gdje zauzme nova sjedita i stupi u borbu kao i u svim ostalim zauzetim
r
]
pokrajinama. Jedan dio Srba stigne tu propast, a drugi dio krene u dananju Spaniju, v. i
Francuzku i t. d. ... Jedan sasvim maleni dio ove grane Srba podjarmi i opljaka Rim
pod imenom Vandala i zatim ga nestade
2
. . . injenica, da su neko Srbi naselili
]
itavu Aziju, znai, da su Srbi neko tamo ivjeli kao nezavisan i vladajui narod.
"-"
Uz ovog historiara ide dostojno jo i jedan drugi pisac. Sima Lukin Lazi, koji
napisa god. 1 894. u Zagrebu djelo Srbi u davnini. Ve je poviest postanka te !
knjige zanimljiva. Redoviti profesor zagrebakog sveuilita za slavensko
jezikoslovlje, dr. Tomo Mareti, napisa djelo Slaveni u davnini, djelo ne ba od
osobitog znaenja, ali bezprikorno. Time se naao ponukan Lazi novinar bez srednje
kole, da napie spomenuto poviestno djelo. Njegova misao vodilja jest, da je
Maretievo djelo sasvim krivo. Jer u prolosti uobe ne bijae Slavena, nego samo
Srba, kojih uloga u svjetskoj poviesti bijae dominantna.
85
U tom poslu posluio se
Lazi obilno Rajiem i Milojeviem i proglauje itavu hrvatsku poviest u smislu rada
sveuilitnog profesora Tadije Smiiklasa krivotvorenom, te izjavljuje meu ostalim:
Na itavoj kugli zemaljskoj nema naroda, o kome bi se moglo rei: danas ivi srbski
narod, koji je dodue pod tim imenom malen, ali imade za sobom prolost od 5000
godina . . Kao najvei narod Zemlje . . . kao najjai narod na svietu . . .
neizmjerno bogat puanstvom i bezkrajno raziren
, . . koji je oplodio sve zemlje
Europe, Azije i Afrike . . . koji je sagradio babilonski to-
^2
194
ranj . . . narod, kome bi zapravo trebao da bude podloen itav sviet . . . narod, u
kome se rodio sam Krist . . ,
86
Ne smijemo priei preko injenice, da je uspjeh
Lazieva djela bio silan, jer mu prilino velika naklada od 6000 primjeraka bijae za
kratko vrieme razgrabljena.
U toj lanoj znanstvenoj, bjesomunoj, vrtoglavoj i paklenskoj igri morala je biti
prisutna i grkoiztona Crkva. Grkoiztoni upnik u Karlovcu, Nikola Begovi, komu
bijahu dokazane veze s Rusijom i bijae suspendiran, napisa godine 1874.: Poviest
srbske Crkve. U tom dinom poviestnom djelu on pie: 3a sam si o tome na istu,
da su Srbi primili kranski nauk iz ustiju samih apostola Andrije i Pavla. U tom se
on pravcu pozivlje na jedno mjesto u Nestora, na osnovu kojega bi obojica apostola
bila dola u Novgorod i na temelju te verzije ruska Crkva osniva takoer svoj osnutak
po apostolima.
88
Dalje je stvar sasvim jednostavna. Svi Slaveni su Srbi, Novgorod je
slavenski, dakle srbski grad, pa su stoga Srbi uli rie Boju iz usta apostola. Nadalje
pie: Solunski Srbi, sv. Ciril i Metod, slavljeni slavenski apostoli, pooe u
Moravsku.
89
A nije sasvim, bez interesa ni tvrdnja i Ulfilino evanelje je srbsko
evanelje.
Mislim, daje potovanom itaocu dosta ovakve znanosti. Menije stalo do toga,
da dokaem, kako su vlastohleplje, megalomanija i elja za proirivanjem silno
razvijeni u srbskora narodu. Posvuda se te tenje tako glupo i nezgrapno ne oituju,
ali one su misao vodilja Srba i mogu se opaziti u svakom njihovu djelu, nastojanju i u
svakoj njihovoj misli. Jo jedna primjetba: Pa to pnda ako je dr. Mareti sveuilitni
profesor, a Sima Lukin Lazi samo jedno novinsko piskaralo bez ikakvog
obrazovanja? Njega vodi snaga vjerske misli i on se svagda osjea ne samo
ravnopravnim, nrgo i jaim od profesora sveuilita, koji nije iste vjere.
Nastojao sam razjasniti, kako su se tenje Srbstva za proirivanjem i osvajanjem
dalje razvijale, i kakav su novi poticaj dobile pod utjecajem znanstvenih tenja
Dobrovskog. afarika i Vuka Stefanovia Karadia. Te ve prije prikazane tenje
imadu svoj korien u poviestnom i vjerskom odgoju i u rasnim sklonostima Srbstva.
7. Svesrbstvo kao misao vodilja srbske dravne politike
Ve sam u treem dielu ovog djela iztaknuo brzinu, kojom se Srbija razvijae
politiki i kao drava. Nakon izcrpnog razlaganja s time u svezi, mislim, daje suvino
jo jedanput iztaknuti, kakav je to kvasac tako brzo podigao uvis kola razvoja srbske
drave. Taj isti ferment bijae djelotvoran i kod suvremenog svesrbskog
imperializma, pa moramo biti spremni na to, da su se Vukove ideje jednako brzo
irile.
Nije bilo lako nai onu toku, za koju se moe rei, da znai, daje poevi od nje
srbska dravna politika poprimila imperialistike ideje Vuka Karadia. Netko, tko
nije Srbin, olako e priei preko gladke povrine srbsko-bizantinskog prikazivatnja
poviesti i ne e ni opaziti, to se zapravo htjelo rei.
S(
'
Na istom mjestu, str. 25.
"
VI.-I8.
w
tporedi Pich/ei; VI. -/., sv. //., str. I.
''
VI 18,. sir, 36.
'"
VI. IH., str. 3-i.
195
91
HL 5.. str. 304. i 305.
Kasni/eje on za banovanja Mauramea, l'e/aevia i Khuena igrao u Hrvatskoj veliku ulogu, bioje dulje
vremena odjelni predstojnik za unutarnje poslove, a kasnije postade i barunom.
196
i
<~.
1
ft
Na ovom mjestu navest u jedan odlomak iz mnogo puta ve navoenog djela
]
poznatog srbskog povjestniara St. Stcmojevia: I tako zapoe poevi od god. 1 860.
i
i kod Srba nacionalni, kulturni i politiki pokret, pun oduevljenja i sentimentalnosti,
^
pokret, koji bijae noen nacionalistikim idejama, borbenim duhom u pravcu
j
stjecanja politike slobode i kulturnog napredka. Taj pokret za kulturnim napredkom
nastao je kod Srba u junoj Ugarskoj i zahvatio je postepeno sve srbske zemlje. Misli
<~\
Dositeja Obradovia i Vukove bijahu posvuda prodrle i obuzee sve duhove. Vukova
djela, u kojima bijae skupljeno veliko bogatstvo narodne predaje, jezika i obiaja,
davala su dovoljno hrane pretjeranom oduevljenju za narod i za sve, stoje narodno.
^
Uzporedno s borbom za ouvanje narodnosti ila je i borba za politikim
-^
slobodama, koju su Srbi u Ugarskoj vodili zajedno s Maarima i Hrvatima protiv
reakcionarne Austrije . . . Srbsko, narodna misao, kao i ona o jedinstvu srbskog
naroda, bijae pronikla, sve duhove i pomagalaje nastojanje za kulturnim i politikim
ujedinjenjem.
U isto doba radioje i knez Mihajlo praktiki na ostvarenju idealnih ciljeva, obuzet
takoer ovim pokretom. im se uzpeo na priestolje, poeo se spremati za
emancipaciju od turske vlasti i od turskog upliva. U svojoj nutarnjoj politici bijae
^
Mihajlo protivnik velikih sloboda i progonio je liberale, oslanjajui se na
J
konzervativne elemente, ali u svojoj vanjskoj politici on je sasvim usvojio ideje
omladine i nastojanje za ujedinjenjem Srbstva.
9'
H
To izgleda na prvi pogled sasvim neduno. Da se to izpravno shvati, treba imati
^
dugogodinju vjebu. Jz navedenog mjesta ustanoviti nam je: 1. Opisani pokret
potjee iz june Ugarske. 2. Njegov je sadraj ujedinjenje Srbstva prema idejama
]
Vuka Karadia, 3. Dravna politika tadanje srbske kneevine prihvatila je u svoj
"J
program Vukov, t. j. svesrbski pokret, 4. Knez Mihajlo provodio je u zemlji
r
,
reakcionarnu politiku i nastojao, da pogled naroda svrati prema inozemstvu. i
Sad bi trebalo najvanije spomenute momente kontrolirati u srbskoj knjievnosti
onog doba. Ali to mi ne bijae mogue, jednako zbog osobnih kao i zbog obih
^
sadanjih prilika. Morat emo si zato pomoi na drugi nain.
j
Godine 1839. zauzeo je ugarski Srbin dr. Jovan Suboti stanovite prema ilirizmu i
pie o toj temi lanak u Ljetopisu Matice Srpske, Svezak 48. na strani 93.124. pod H
naslovom: Neke misli o knjievnom sojuzu Slavena na jugu i imenu toga sojuza. Iz cJ
tog lanka navodim sliedeti reenicu: Dalmatinci, Bosanci, Hercegovci, Slavonci,
hrvatski Srbi, Srbijanci, sve su to pravi Srbi. A to su Hrvati? 1 oni su pravi Srbi.
"\
Hrvatske nije bilo u azijskoj Sarmaciji, a ipak se zna, da su i Hrvati pored Srba tamo
J
ivjeli kao Srbi.
U toj reenici prepoznajemo na prvi pogled Rajia i afarika, i to jo prije nego to
j
bijae objavljen Vukov Kovei.
U hrvatskom saboru pojavljuje se srbsko pitanje po prvi put godine 1861. U
^
svibanjskom zasjedanju te godine predloio je Jovan ivkovi, banatski Srbin.
92
da
j
Hrvatska odstupi itav Sriem Vojvodini i
zamolio je Hrvate, da pomognu, srbska nastojanja, da se Vojvodina uzpostavi. Hrvati
ne odbijaju, ali izbjegavaju odgovor i naglauju cjelokupnost kraljevine Hrvatske i
Slavonije, koja se ne smije dirati.
93
Nekoliko dana kasnije to se pitanje ponovno pojavljuje. Povodom jedne izjave
hrvatskog povjestnicara Ivana pl. Kukuljevia da u Vojnoj Krajini stanuju izkljuivo
Hrvati podnio je srbski karlovaki patriarh Rajai hrvatskom saboru spomenicu, u
kojoj je nastojao s pomou velike grae dokazati, da u Vojnoj Krajini stanuju
izkljuivo Srbi, Ivan pl. Kukuljevi, koji u smislu tada vladajueg jugoslavenstva nije
mogao nastupiti protiv Srba, uzmakne i uztvrdi, da nije izustio gornje primjetbe,
govorae za jedinstvo Hrvata i Srba i predloi, da se patriarhova spomenica ustupi
Jugoslavenskoj akademiji znanosti u Zagrebu, koja se upravo trebala osnovati. Oba
u hrvatskom saboru prisutna pravoslavna metropolita, Kragujevi i Jovanovi,
podupriee ivo spomenicu patriarha Rajaia i predloie, da sabor stavi u zakonski
lanak, da u Hrvatskoj i Slavoniji pored Hrvata ive i Srbi. Zatim predloi spomenuti
ve banatski Srbin Jovan ivkovi sliedeu rezoluciju: Doim se veliki upan
zagrebaki u proastoj sjednici glede protesta Nj. svetosti g. patriarha srbskog Josipa
Rarjaia izrazio, da on u govoru svom od 29. travnja o. g. u obziru Krajinikah iliti
Krajine hrvatsko-slavonske nije rekao, da u istoj Krajini ive narod isto hrvatski
nego narod naki, pod kojim izrazom je on pleme srbsko isto kano i hrvatsko
razumievao, to isti protest prestaje biti predmetom svakog daljeg saborskog
pretresanja, doim nije ovaj sabor nikojom prilikom niekao, dapae pripoznaje, da u
trojednoj Kraljevini ima i naroda srbskoga i on podobno izrazu Nj. svetosti patriarha
od srdca eli: da Srbi i Hrvati kao najblia i jednorodna braa jedan drugoga ime i
pleme kao narodnje svetinje ljubi i poituje i kao dosad, tako i unapredak u bratskoj
slogi ostanu. Ta rezolucija bijae jednoglasno primljena i pismeno dostavljena
patriarhu Rajaiu, koji zbog bolesti ne bijae prisutstvovao sjednici.
Uspjeh kampanje, to je bijae zapoeo patriarh Rajai, bijae svakako taj, da
Srbi bijahu u poviesti prvi put priznati i zakonski izjavljeni kao politiki narod u
Hrvatskoj i Slavoniji. Napadan je gladki i dopadljivi oblik rezolucije, to ju bijae
predloio Jovan ivkovi, kojoj su Hrvati zaista nasjeli.
lzpitamo li sad, na temelju ovdje reenog, Stanojeviev citat, pokazat e nam se,
da je tono, da su politika strujanja u smislu Karadievih teorija ve postojala u
junoj Ugarskoj jo prije, nego ih je on formulirao, da su odande prela u Srbiju i da
je nosiocem i iriteljem tih ideja postala karlovaka patriarhija i od nje zavisno
sveenstvo, koje je i nadalje ivjelo u predajama peke patriarhije.
Na ovom se mjestu sad ne moemo dalje baviti razvojem dogaaja u Hrvatskoj, ali
treba utvrditi, da se srbski pokret silno razmahao. Taj zamah dolazio je do izraaja
osobito u tom pravcu, to su nosioci srbske misli nastupili s tvrdnjom, da su Hrvati
Srbima uzeli jezik, jer da je tokavski govor, to ga Gaj bijae prihvatio, srbski, a ne
hrvatski. Postepeno se zatim sve vise oitovala Vukova i afarikova teorija,
*7/, 19-, str. 34.
*-'
VI 19., sir. 36. i 37.
197
98
9}
VI. 8.
9
VI. 6.
9?
VI
-7
9S
VI. 21., str 16. tia 19.
99
VI. 17.. sv. II., str. 187.
""'
VI. I'. ,
." .11., str. 190.
I<>
Na istom mjestu. sit-.
192.
i
A
koja je niekala Hrvate polazei sa stanovita, da je samo Srbin etnika oznaka, to
oznauje narodnu pripadnost, dok je Hrvat samo teritorialna oznaka kao na pr.
tajerac ili Stolnograanin bez ikakvog narodnog iii politikog znaenja.
nj
To zakljuujemo iz okolnosti, to je u Hrvatskoj nastao knjievni pokret protiv
srbskih svojatanja. Na elu mu bijae dr. Ante Starevi, kasniji osniva stranke i
politiki voda Hrvata. On objelodani god. 1866. razpravu Bi li k Slavstvu il ka
r
]
Hrvatstvu;
95
god. 1868. razpravu Ime Serb,
96
a dvie godine kasnije ciljajui na A
Safarika razpravu: Slavosrbska pasmina u Hervatskoj. Starevi bijae sasvim
izpravno spoznao, koliko povoljno bijae jugoslavenstvo prodiranju Srba. Zato se on H)
odrekne jugoslavenstva i htjede biti samo Hrvatom, U preostale dvie razprave
^
suprotstavio je on srbskom niekanju Hrvatstva, hrvatsko niekanje Srbstva, doavi do
izpravne spoznaje (koja je donekle slina mojoj) o balkansko-romanskom podrietlu
j
Srba u hrvatskim zemljama i do zakljuka: Srbi su na hrvatskom zemljitu
poslavenjeni Vlasi, dakle Hrvati. r%
To izgleda na papiru sasvim liepo, ali je Starevi izgubio s vida sasvim
j
poviestnu, kulturnu i crkvenopoviestnu pozadinu tog zamrenog problema.
Vratimo se opet razmatranju svesrbskog problema. Primjeujemo, daje god. 1 862. H
zapoela iva srbska agitacija u Bosni i Hercegovini. Uslied te agitacije bijae j
osnovano u Sarajevu drutvo s predsjednikom popom Teofilom Petranoviem iz
Drnia u Dalmaciji, koje si bijae stavilo u zadatak, da oznake kao vlah, hrka,
n
rianin i rumi, koje bijahu u Bosni u obiaju za oznaivanje grkoiztonog elementa,
--"
zamieni imenom Srbin i da proiri srbsko ime. U to drutvo stupie uro Rajkovi
iz Dubrovnika, Nikola Pavlovi, Anton Jeftanovi, te Vaso i Risto Hadi-Risti.
Drutvo se pokaza doskora u svom pravom svietlu. Zapoelo je iriti misao o skorom
razsulu osmanlijske drave, o srbskoj budunosti Bosne, o obnovi Duanova carstva i
t. d. Poradi toga razpusti bosanski valija Osman-paa drutvo i progna Petranovia,
j
Pavlovia i Vau Hadi-Ristia iz Bosne. Preostala dva lana priedoe u vladinu
stranku i primie odlikovanje od Visoke Porte.
r
]
God, 1862. i 1863. izazva Crna Gora agrarne nemire u Hercegovini.
,J
God, 1 866. osnova pop Vaso Pelagi, rodom iz Banata, pravoslavno sjemenite u
Banjoj Luci, Ali turske oblasti opazie doskora, da se aci sjemenita bave vie 1
vojnikim vjebama nego bogoslovljem i zatvorie sjemenite, a Pelagia prognae u
ci
Malu Aziju.
Srbska agitacija preote mah i u bugarskim zemljama u tolikoj mjeri, da Bugari
bijahu prisiljeni zauzeti prema tome stanovite, 29. listopada 1868, razasla bugarski
narodni odbor okrunicu svim eparhijama u Bosni, Hercegovini i Staroj Srbiji, u kojoj r .,
pozivae pravoslavne iz tih zemalja, da se prikljue bugarskoj narodnoj misli. Srbi
\c\\ *> -3
prosvjedovae protiv toga kod patriarha u Carigradu.
U Dalmaciji izgleda, da se je svesrbski pokret tek malo kasnije jae razvio. Prve
^
broure odpora protiv Srbstva javljaju se tek god. 1 868.,
vi
198
i to kao prva, tampani govor dalmatinsko-hrvatskog voe Mihovila Pavlinovia,
Hrvatstvo, Srbstvo, Slovjenstvo i Narodne itaonice, to ga bijae odrao te godine.
Nekoliko godina kasnije pojavljuje se polemiki dialog Zadvarski i Slavenstvo,
Jugoslavenstvo, Srbohrvatstvo,
103
u kojima se zauzimlje stanovite slino nauci
Starevievoj. t. j. za isto hrvatstvo protiv svih nastojanja oko zajednice sa Srbima.
Ali u Pavlinovievu spisu Hrvatska misao nalazimo sliedei odlomak: Misao
srbska u Dalmaciji srameljivo i pritajeno zaimala se god. 1873. u Laser-Rodi-
Ljubiinu zemljatvu, pa duhata postala god, 1877.79. u srbskom klubu iz
grmena: divide et impera; i napokon mladim ljetom god, 1880. izila na svjetlost
ohola i brkata uz kumove kaluere i dadilju omladinu grko-iztonoga sjemenita.
104 105
Ovim neobinim odlomkom pozabavit u se jo na drugom mjestu.
Treba dakle ustanoviti, da se svesrbska misao razvija u Ugarskoj od god. 1835.

1860., da odande pomalo prodire u kraljevinu Srbiju,, gdjeje poprima srbska dravna
politika, te, postaje vladajuom misli srbske vanjske politike, a odatle prelazi ona i u
druge krajeve nekadanje peke patriarhije.
Zanimljivo je jo ustanoviti stvarni cilj te politike. Od godine 1766,, t. j. u doba,
kad pecka patriarhija bijae ukinuta, imala je srbska Crkva gotovo izkljuivo Grke
meu svojini dostojanstvenicima i viim sveenicima. Tada bijae zaboravljeno i
izvan snage naelo Srbin je, tko je srbske vjere, koje bijae stvoreno prema grkom
uzoru, i ne bijae sviesti o zajednici Crkve, drave i srbske narodnosti. Ona bijae jo
iva zapravo samo u junoj Ugarskoj, gdje nastavahu Raci i nasljednici pekog
patriarha, te se izuvala predaja nekadanje sveze izmeu narodne Crkve, narodne
drave i naroda. Nasuprot tome bijae grko-iztoni element u pokrajinama otomanske
carevine izgubio svu nacionalnu sviest, jer se on sastojae ili iz poslavenjenih Vlaha
ili iz katolika (Hrvata) prelih na grkoiztonu vjeru. A u trojednoj kraljevini
Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji bijahu grkoiztoni Vlasi upravo spremni da se
nacionaliziraju kao Hrvati pod utjecajem sredine i hrvatskog kulturnog preporoda. Iz
srbske drave, koja bivae sve snanija, crpila je Crkva snagu i zapoela je svom
snagom raditi na tome, da probudi sviest kod svih grkoiztonjaka, nastanjenih na
podruju nekadanje peke patriarhije, da nisu samo u crkvenom smislu, nego i u
nacionalnom Srbi. Poevi od god, 1860. podupire taj crkveni rad sve obilnijim
sredstvima i dravna sila tadanje kneevine Srbije.
Pitamo li, kojim je sredstvima radio taj narodno-crkveni pokret i ta tenja za
osvajanjem, nai emo odgovor u prije ve navaanom djelu uenog bosanskog
franjevca: crkva i kola bijahu sredstva za provedbu i razsadnici srbske misli. Pisac
iztie osobito djelotvornost grkoiztonih samostana i spominje za Hercegovinu
posebice samostane u Ostrogu, Kifinom selu i Biogradu. Kod posljednja dva
samostana skupljao se narod iz okolice Nevesinja, a kod Otroga skupljae se na dan
grkoiztonog Presvetog Trojstva narod iz itave Bosne i Hercegovine udiui
zajedno s tamjanom rtvenika i duh slobode sa ivom nadom u bolju budunost.
Crnogorski knezovi proputahu vrlo
'":
VI., 23.. sir. 2-12., 262.
m
VI. 2-/., sir. 382. 427.
n
"
VI.
- 2-i., sir. 423. 532.
'"'
Navedeno prema IV. 24.. str. 383.
""IV, 17.. 11. sv..sir. IH9.
199
w
'
IV. -17.. 11. 9sv., str. 189. i 190.
^J
1
riedko priliku, da povodom ovih sveanosti dou sami u Otrog, i narod gledae u
'"]
njih kao u kakovu svetinju, kao u nadzemaljskog zatitnika i vraae se presretan kui
u nadi, da nije daleko as osloboenja i ujedinjenja. Takovom zgodom sakupljavahu i
marljivo milodare za nacionalne, t.
j. prevratne i buntovnike svrhe, a skupljeni novac
J
slahu pod oznakom kola na Cetinje.'
07
Sto je netom reeno, odnosi se samo na Bosnu, ali vriedi neogranieno i za n
;
Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju.
]
Kod ovog s obzirom na duh i ciljeve tako jedinstvenog pokreta, bilo bi sasvim
nelogino predpostavljati u spomenutim zemljama metode bitno razliite. Za 1
Dalmaciju pozivljem se uostalom na navod dalmatinsko-hrvatskog voe Pavlinovia,
^
naveden na str.
201., gdje Pavlinovi tvrdi, da je srbski pokret nastao u Dalmaciji uz
kumovanje pravoslavnih kaluera i sazrio do pune snage u grkoiztonjakim
]
sjemenitima.
Jednako bijae i u Hrvatskoj i Slavoniji. Spomenuo sam ve, kako je pravoslavni
patriarh iz Karlovaca prvi poeo raditi na zakonskom ulanjenju srbskog imena u
hrvatskom saboru i postigao svoj cilj s pomou metropolita iz Pakraca i Plakog.
Kad je za Khuenova banovanja srbski pokret u Hrvatskoj i Slavoniji preoteo mah,
napisa jedan umirovljeni vii astnik grkoiztone vjere, koji se osjeao Hrvatom, niz
J
lanaka pod pseudonimom S. S.Kirinski u Agramer Tagblattu od 17., 18. i 19. oujka
1891. pod naslovom: Srbin ili Hrvat. Iz lanka od 18. oujka vadim sliedei -]
odlomak: Obzirom na odnose, razloene u mom prvom lanku, namee se pitanje,
J
kako to, da se nai jednovjernici u Hrvatskoj vole nazivati Srbima, a ne Hrvatima.
Evo odgovora: Ime Srbin uvezao je u nau domovinu nekadanji karlovaki episkop
]
Muicki. Taj crkveni dostojanstvenik, koji bijae na glasu zbog velike uenosti,
zapone prvi svome duhovnom i laikom stadu propoviedati, da nisu ni Vlasi, ni
hriani, ni Hrvati
a tim imenom zvahu se bar u postojeoj banskoj Granici
svi pripadnici iztone Crkve
nego Srbi. Episkopu Muickome ne bijae nikako
na pameti, da se bavi promicanjem srbstva u svojoj diecezi. Rodom iz Banata ... i t.
d. Sliedi piev pokuaj, da se ta pojava razjasni, ali dokazuje jedino, da si o samoj
biti itavog pokreta ne bijae nacistu pisac, koji je inae dobro podkovan.
Dakle i marljivi srbski propagandist Muicki bijae rodom iz june Ugarske.
To bi bio dokaz, da je i u Hrvatskoj grkoiztona Crkva bila nosilac svesrbske
agitacije. A to se tie kole, vidjet emo kasnije, da se itava borba Srba posvuda,
osobito u Hrvatskoj, kretala oko narodno-vjerskih kola. Sedamdesetih godina nije
ban Maurani doputao, da se stvaraju srbsko-pravoslavne vjeroizpovjedne kole,
izriui sasvim izpravno, da nema nikakovog pedagokog razloga za osnivanje
takovih kola. On je i ukinuo neke od tih jo prije osnovanih kola. Ali osamdesetih
godina za banovanja Khuenova otvorie Srbi ipak u Zagrebu srbsko-pravoslavnu
vjeroizpovjednu kolu i prvi srbski djevojaki internat. Stvarno ne bijae za to
nikakove potrebe, ali Srbima
i
200
trebala je njihova vlastita kola, da u njoj njeguju srbski duh, kako to sami izjavie.
A kakav je taj duh, o tome su nas dovoljno pouile posljednje godine pred rat.
Sad emo ukratko svrnuti pogledom i u samu Srbiju, te o pretresanom problemu
sasluati jo jednog zanimljivog pisca, dra Vladana orevia. U svom Srpskom
pitanju pie on ovako: Poevi od toga trenutka bijae idealom Srba, i to jednako u
Srbiji kao i u Crnoj Gori, a takoer i idealom njihovih knezova, da oslobode sve Srbe
bez obzira na vjeru i da ih ujedine u jednoj narodnoj dravi. Njihovo nacionalno
poslanje bijae im mnogo vanije od udesa narodne dinastije. Za izpunjenje tog
narodnog poslanja bijae ve knez Mihajlo spreman da se zarati u sporazumu s
knjazom Nikolom Crnogorskim. Navjetaj rata bijae ve spremljen, kad Mihajla
umorie.'
m
Knez Mihajlo Obrenovi bijae umoren dne 10. lipnja 1868. Ve je
dakle onda za vladanja jednog Obrenovia Srbija htjela Austriji naviestiti rat u svrhu
ostvarenja velikosrbskih ciljeva.
I kasnije za vladanja Obrenovia vidimo svesrbski pokret u punom zamahu pod
okriljem srbske drave.
Godine 1890. tampano je u kraljevskoj srbskoj dravnoj tampariji u Beogradu
tree izdanje knjige Za narod i kolu pod naslovom Srbski svet u reci i slici, to
ju napisa Pet. M. Niketi. Odatle moemo zakljuiti, da je prvo izdanje tiskano ve
osamdesetih godina. Sa znanjem dravne vlasti pouavaju se srbska djeca u toj knjizi
ovako: (S. 3) Srbske zemlje jesu: I. Kraljevina Srbija, 2. Stara Srbija, 3. Makedonija,
4. Crna Gora, 5. Bosna i Hercegovina, 6. Dalmacija, 7. Istra, 8. Hrvatska, 9.
Slavonija, 10. Sriem, 11. Baka, 12. Banat, 13. Srbija pod bugarskom vlau (zapadna
Bugarska),
Omladina velike kole u Beogradu priredila je i objavila kao prilog Prosvjetnom
Glasniku (slubenom listu kraljevskog srbskog ministarstva prosvjete, u svezku za
sieanj 1892.) etnografsku kartu srpskih zemalja (1 : 1,600,000), na kojoj se kao
srbske nalaze ove zemlje: 1. lztona polovina Istre, 2. Hrvatska, 3. Slavonija, 4. Juna
Ugarska, 5. Srbija, 6. Bosna i Hercegovina, 7. Dalmacija, 8. Crna Gora, 9.
Macedonija, 10. Zapadna Bugarska. Kraj oko Dragomana i Slivnice prikazan je kao
isti srbski, tek iztono od Sofije ima Bugara pomieanih sa Srbima, a istih Bugara
ima tek na desnoj obali rieke Isker,
I srbska aka drutva u Grazu. Beu, Petrogradu izdavala su svake godine
rodoljubna izdanja. Ovi Srbi, sakupljeni iz svih srbskih zemalja od Balkana do
Jadrana izdadoe takoer etnografsku kartu, koja se podpuno slae s beogradskom, a
k tome jo i tumaenje od 59 stranica u osmini, gdje navode, da su kartu izradili na
osnovu poviesti, jezika, obiaja i narodne pjesme. Tamo se veli jo i ovo: Srbski
narod oznauje ve punih pet stoljea krvlju svoje granice od Senja do Iskra i od
Soluna do Pete.
Netom prikazane akcije za vjersku i kolsku autonomiju u Austrougarskoj
monarhiji, te rad srbske drave oko prosvjeivanja i agitacije bijahu jo poduprte
naveliko zasnovanim sustavom za osnivanje
VII. 2,S_. sir.
12'
201
'IV, -24., sir. 319.
'
VII, 4.. sir. 430.
'
VI. 29., sir. 1.
i
novina. U Zagrebu bijae u listopadu god. 1884. osnovan Srbobran. zatim Srbski
]
Glas u Zadru, nadalje Dubrovnik u Dubrovniku, Velika Srbija u Beogradu i
kasnije Srbska Rie u Sarajevu. Obenito se smatralo, da te novine pomae
^
odnosno uzdrava Beograd, premda se to in concreto ne moe lako dokazati.
Ali pri uvidu u pravo stanje stvari, to ga danas imamo, moramo smatrati, da tome
bijae zaista tako. Poznato mi je iz vlastitog izkustva, da je urednik Srbobrana Pavle H)
Jovanovi u Zagrebu nosio nadimak Dinari. Bijae to aluzija na podporu u J
dinarima, to je dobivae od srbske vlade. Sjeam se jo jednog lanka, koji bijae
osamdesetih godina iziao u nekom hrvatskom listu, gdje se Srbobranu spoitavae, Hj
da ima samo 160 predplatnika, koji predplatu zaista plaaju, a ipak alje mnogo
^
stotina primjeraka po itavoj zemlji. Daljnjih posljedica te polemike ne sjeam se. Ali
je injenica, daje Srbobran i dalje nesmetano izlazio i razailjao bezplatne brojeve.
j
Uspjeh tog rada gledamo danas. injenica je takoer, da je bivi srbski ministar
predsjednik Garaanin, u borbi protiv radikalne stranke, koja je god. 1 882. dospjela na
^
vlast, obtuio u srbskoj skuptini god. 1892. radikalnu stranku, daje potratila mnogo
j
hiljada dinara i podielila taj novac raznim listovima u Austro-Ugarskoj. Meu
ostalima bijae izriito spomenut i Srbobran i jo poneki od prije spomenutih Hj
srbskih listova.
109
J
Konano zakljuujem: utvrujem dakle, poevi od god. 1860. svesrbski
(velikosrbski) pokret misao je vodilja srbske drave. Zato je sasvim krivo shvaanje
-}
Setoaa Watsona," da su velikosrbski ideal stvorili tek Karaorevii i da ga treba
--
upisati na njihov raun, to izgleda, daje prihvatila i austrijska Crvena knjiga od god.
1914.
m
]
8. Novaformulacija svesrbskih nastojanja
Ali dobra majica priroda pobrinula se kao svagdje, tako i ovdje, da srbska stabla
]
ne izrastu u nebo. Ve sam razloio, kako je srbski napadaj izazvao u Hrvata pokret
za odporom, to ga bijae poveo hrvatski politiar dr. Ante Starevi. Pokret odpora
q
bijae utjelovljen u jednoj stranci, u Starevievoj stranci ili u Hrvatskoj stranci prava,
J
koja je zabacivala ilirizam i jugoslavenstvo izpravno spoznavi, da ta dva pravca utiru
samo putove srbskom nadiranju. Ona je pola smjerom politike istog hrvatstva
suprotstavljajui idealu Velike Srbije ideal Velike Hrvatske i smatrala politikim
idealom ostvarenje najvee historijske ekspanzije hrvatske drave. Premda taj pokret
ne bijae izpravno ocjenjivan izvan zemlje, njegov uspjeh u Hrvatskoj bijae to vei.
On je pomalo potisnuo jugoslavenstvo i napola unionistiku stranku obzoraa, koja
ga je zastupala, i poeo je ak privlaiti i grkoiztoni element, stvorivi pojam
pravoslavnog Hrvata i rjeavajui ga opasnosti od neminovnog sukoba s
Monarhijom. Nacionalno-crkveno Srbstvo eljno osvajanja, uvidjelo je, da se ciljevi
osvajanja u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji nalaze u velikoj opasnosti. Osim toga
^
Bosna i Hercegovina ne bijahu na berlinskom kongresu dodieljene Srbiji nego
j
d
...i
202
Austro-Ugarskoj mimo oekivanja. Tako je ideja osvajanja nanovo izraena nakon
kratkog razdoblja udvaranja.
Godine 1899., tik pred prekretnicu stoljea, objelodani Miroslav Spalajkovi,
pitomac srbske vlade u Parizu, koji na tamonjoj Ecole diplomatique studirae
dravne znanosti, knjigu La Bosnie et l'Herzegovine. To djelo bude nagraeno
od parikog pravnog fakulteta.
Znaenje ovog djela postalo je vrlo vano za razvoj problema junih Slavena, a
budui da se njegovo znaenje naalost nije spoznalo u Austro-Ugarskoj i razjasnilo
irim krugovima, moram se njime malo obirnije pozabaviti.
Ova se knjiga sama izdaje kao studija diplomatske poviesti i meunarodnog
prava i sastoji se od uvoda, koji je posveen iztonom pitanju, poviestnog prikaza
(expose historique) i pravne studije (etude juridique).
S obzirom na vanost tog djela za daljnji razvoj na jugu, ukratko u saeto ovdje
prikazati njegov sadraj kao i njegove glavne misli i tenje.
1. Bosansko je pitanje u svojoj biti meunarodno i tie se itave Europe. Pozivlju
se pojedine velesile, da se pozabave tim pitanjem, veui ga koliko je to god mogue
na smjernice njihove vlastite politike. Izvan svake je sumnje, da su Bosna i
Hercegovina najvaniji dio iztonog pitanja. Zato ih ne moemo dovoljno toplo
preporuiti pozornosti i razmiljanju diplomata i dravnika. (S. XXI.) Nadalje:
Francuzka bi poinila sudbonosnu pogrjeku, kad bi se prestala zanimati za zlu
sudbinu, to je Srbima nanosi u Bosni i Hercegovim nasilna politika Bismarckova i
Andrassvjeva.(S. XXX.) Izptoredi nadalje strane XXV, XXXII, XXXIII i t. d.
2. Bosna i Hercegovina su srbske zemlje, one su rasno i nacionalno jedinstvene,
vjerski dodue podieljene. ali pripadnici svih triju vjera su Srbi. (Pisac upotrebljava
doskoice, omiljele kod Srba, da bi Hrvati posvema nestali.) Izuzevi njemake
kolonije i ono nekoliko tisua idova, koji stanuju u gradovima, stanovnitvo je
izkljuivo srbske narodnosti, ili obenitije reeno, pripada onom dielu junoslavenske
rase, koji nosi srbsko ili hrvatsko ime. (Str. XV.) Ali kasnije se Hrvati uobe vie ne
spominju, nego se kae: Srba ima u Ugarskoj, u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, u
Turskoj, ali izkljuivo se Srbi nalaze u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini. (Str.
XXV.) Nadalje: Najijepi dio srbske rase, onaj, ija se krv sauvala bez ikakve
strane primjese, nalazi se upravo u Bosni i Hercegovini. Zato je jedino opravdanje za
postojanje (la vraie et unique raison d'etre) Srbije i Crne Gore u dananjim njihovim
granicama zadatak, da steknu ponovno te zemlje, ali zapreka tome lei u vjenoj borbi
dviju misli, velikosrbske misli i misli o Austriji kao balkanskoj velesili. (Str. XXVI.)
Izporedi nadalje str. 68. 116, 333.
3. Veliku Srbiju prikazuje pisac u najljepem svietlu, da bi se zapadnoeuropska
javnost s time sprijateljila. Hoe li ikada biti Velike Srbije ili ne e? itavo srbsko
pitanje tu je sadrano. Moe li Europa sprieiti, da se ona ne pojavi? Nikada, jer bi
prije trebalo unititi srbski
VI.- 26.
203
o
J
narod! Treba znati, da Austro-Ugarska za tim upravo i tei... (S. XXIV.) Ali dolazi
jo i ljepe, Spalajkovi kae (Historie de ia Guerre d'Orient, Pari 1877., Str. 96.)
ovako: Naglasimo jo, da Bosanci i Hercegovci, pretenom, veinom grkoiztone r\
vjere, i ne misle na to, da dou pod austrijsko gospodstvo. Oni se zanose uspostavom
j
srbskog carstva ili barem time, da e uivati neku autonomiju. Agitacija, koja bijae
zavladala u Srbiji, mogla bi u ne predalekoj budunosti izazvati bojazan za razne
^
zapletaje, premda se u ovaj as stiala, Jer u Beogradu, jednako kao i na Cetinju, goje A
nadu, da, e ujediniti sve Slavene Balkanskog poluotoka u razmjernojedan narod.
(S. 30.)
' "
1
Ovamo ide jo jedno veoma znaajno mjesto: Grkoiztona je vjera u Bosni i
Hercegovini najstarija, jer predstavlja prvu pojavu kranske vjere i kranske kulture
u ovim krajevima. To je tipino bizantinsko izvrtanje poviesti. (Izporedi str. 155. i
j
181.).
,
._,
4. Sile podpisnice berlinskog kongresa poinie grubu pogrjeku i veliku
n
nepravdu time, to su Bosnu i Hercegovinu dodielile Austriji. Ako se te zemlje ve
]
nisu mogle dodieliti Srbiji, trebalo im je dati autonomiju pod jednim srbskim knezom.
No budui daje poloaj tih zemalja absurdan (Str. 293.) i abnormalan (Str. 315.), to H|
je rjeenje berlinskog kongresa uostalom samo privremeno. (Str. 89., 109., 118., ^i
293.,299.). Ono je samo urota, dogovorena izmeu Austro-Ugarske, Njemake i
Englezke (Str. 88.) i Moglo bi se rei: berlinski je ugovor posljedak egoistine
politike. Njen oblik moe da bude samo prolaznog znaenja, to se najbolje vidi iz
'--'
dranja velesila, koje su se ustruavale pristupiti njegovom jamstvu. (Str. 105.)
5. Poloaj Austro-Ugarske u Bosni jest samo poloaj mandatara sila podpisnica i
berlinskog kongresa, a podjeljivanje tog mandata jest une mesure de police
europeenne. (Str. 146.) Zato Austro-Ugarska ne moe i ne smije proiriti u Bosni r^
utjecaj svoje vlasti, te je svaka aneksija iskljuena (S. 59., 151., 201),
jer je ona samo j
dralac tih zemalja (S. 221., 278., 283., 330. i 333.). Taj je mandat vremenski
odreen i privremen (S. 50., 78., 80., 82., 138., 164. i 338.). Austro-Ugarska nema u
r
J
Bosni punog suvereniteta (S. 144., 167.), a nema izmeu Monarhije i Bosne ni ^j
dravopravne veze (S. 152.). Ona te zemlje stvarno samo posjeduje, da bi u njima
stvorila sreene prilike (Organisation des rapports stables). 1
6. itavo nastojanje Monarhije, koje ide za osvajanjem iztoka nalazi se u
c'
protuslovlju s ovim stvarnim pravnim stanjem u Bosni. Austrija nastoji, da lukavou
i nasiljem priee preko granica pravde (S. XVI.,75., 186., 254., 301., 333., 334., i
336.), Austrija je samo pionir njemakog Dranga na iztok (S. XXIX., 65.). Ona
progoni Srbe nepomirljivom mrnjom i sprema im propast. (S. XVI., XVII., XVIII.). ^
Sasvim je naravno, da Austrija zagriljivo progoni narodnu sviest u Srba, kad nastoji
]
da je uniti svim sredstvima i kad osobito napada na srbske crkve i kolsku
autonomiju, tu Ahilovu petu srbskog naroda. (S. XX.)
;
7. Bosna i Hercegovina pripadaju jo uviek de jure i de facto turskom carstvu (S. U
241. do 243.), one su za Austriju inozemstvo i strane zemlje (S. 244., 247., 253.).
Sultan je jedini njihov zakoniti suveren,
204
a i sile podpisnice berlinskog ugovora smatraju ga takovim (S. 277.). Turskoj pristoji
pravo braniti svoju pravnu oblast, da bi zatitila svoj zemljitni suverenitet (svoju
cjelokupnost i vlastnitvo svojih dravljana). U sluaju povrede prava sa strane
Austro-Ugarske, pristoji Turskoj pravo, da se poslui svim diplomatskim sredstvima,
pa i orujem. (S. 331.) Ali joj pripada i pravo zatraiti, da Austro-Ugarska okupacija
prestane,
8. Uslied ovakovih pravnih odnosa i poloaja, dunost je sila podpisnica, da paze
na rad i djelovanje Austrije i da je eventualno prisile, da povrati Bosnu njezinu
zakonitom vlastniku (S. 332.). Ovo tim vema, to Austrija nije izvrila zadatak, koji
joj bijae zadan mandatom (S. 136., 158.). Ona Bosnu nije smirila (S. 191. i 192.),
izkoriuje zemlju, unitila je trgovinu (S. 194., 195.) i progoni narod. Srbski narod
u Bosni i Hercegovini osjea, da mu je vlada neprijateljski naklonjena. Sve, to je u
vezi s narodnim obstankom: poviest, crkva, kola, knjige, alfabet, pa i samo ime
Srbin, sve to nemilice progoni. U vlastitoj se domovini bosanske Srbe smatra
neprijateljima i tako se s njima postupa, a posljedica toga jest, da bi se oni po
vlastitom priznanju radije povratili pod tursko gospodstvo. (S. 192.) Monarhija nije
rieila glavni zadatak, agrarno pitanje (S. 157., 172.), zadatak, koji su sve malene
balkanske drave ve uspjele rieiti.
9. Iz ovog, stoje ovdje navedeno, dovoljno se ve moe opaziti, kakovim duhom
ta knjiga die u odnosu prema Austro-ugarskoj monarhiji. Moram naglasiti, da se
duh te izazovne, nepodnoljive i omalovaujue mrnje na staru i astnu habsburku
monarhiju naprosto ne moe opisati u ovoj knjizi. Doniet u tek sasvim maleni izbor:
Austro-Ugarska, koja nas politiki sjea na Danteov pakao. (S. XXII.) Pisac
posebno voli navoditi francuzke pisce, prema Austriji neprijateljski razpoloene, a uz
ostale i Hektora Mallota: Kad je Austrija morala prestati biti tamniarom Italije,
mislei, da si kri put na Solun, dala si je mnogo truda, da postane tamniarom
Srba. Zahvaljujui Austriji, danas stoji osloboenje Srba u god. 1896. tamo, gdje
bijae jo god. 1826. Zahvaljujui Austriji, danas su od osam milijuna Srba (Safarik,
Karadi) slobodna samo dva milijuna. (S. XXVIIL) Postoje Austrija izbaena iz
Njemake i Italije, ne preosta joj nita drugo, nego da se baci na Iztok. (S, 68.) Zatim
dobiva rie Berard. opet jedan od ljubeznih Francuza: Austriji su potrebni turska
anarhija, albanski pokolji, grka i bugarska razbojstva, njoj su potrebne patnje naroda,
da bi si mogla prokriti silazak do Soluna. (Str. XL1.) I jedan Rus ima rie:
Okupacija Bosne i Hercegovine izkopat e grob iztonoj politici Austro-Ugarske.
(Str. XXIII.) Konano sabire sam pisac ovako: Na koncu, zar dogaaji ne dokazuju
neoborivo, da Austro-Ugarska nije drava sposobna za ivot?. (Str. XXXVI.)
10. S Rusijom postupa pisac dakako sasvim drugaije. Pariki mir imao je
svoje dobre i svoje loe strane. Meu njegovim najvanijim politikim posljedcima
bijae i taj, da se sruila znamenita legenda o oporuci Petra Velikog. (Misao o
ruskom svjetskom gospodstvu, izporedi str, 161.). Zatim: Pariki je mir dao povoda
Rusiji, da na-
205
'
Mislim francusko djelo, to
# citira Spalajkovi: Htstoire de la gnerre d'Onent (18/5. a 18/6.) Pari.
1877., sir. 96. izporedi toku 3. na strani 206, ovog djela.
206
pusti svoju politiku 18. st. i da sliedi razumniju politiku, koja je vie u skladu sa
]
suvremenim mislima o meunarodnom pravu, u tom smislu, da odsada sasvim
nesebino oslobaa grkoiztone narode. (S. XI.) Ali ipak se pisac kao zastupnik ,
malene bizantske podrunice na Balkanu ne uzdaje posvema u Rusiju. On brzo
navodi Thiersa: Slavenski narodi, koji stanuju u europskoj Turskoj, ele da ne budu
ni austrijski ni ruski, pa ih valja prepustiti same sebi. Pravda e rieiti problem, to ga H)
politika ne bijae sposobna rieiti, (S. 132.)
j
Dakle kasnije naelo: Balkan balkanskim narodima.
1 1 . Pisac prihvaa i zastupa itav niz teorija, koje treba da poslue namjerama H|
njegove knjige. Tako na pr.: Narodnostno naelo je temelj suvremenog
^
meunarodnog prava. (S. 119., 121.) Svaka narodnost ima svoje poslanje. (S,
121
.;
izporedi i toku 3. na str. 172, ovog djela). I pitanje Bosne i Hercegovine bit e
]
konano rieeno na temelju narodnostnog naela. (S. 131.) Kod dravnopravnih
promjena treba uviek uzeti u obzir nacionalno nastojanje puanstva. (S. 129.) Ako
^
unutar jedne drave jedan narod tlai drugi, morale bi posredovati velevlasti. (S.
j
121.) U tom pravcu autor citira Bluntschlia Da moderne Volkerrecht als
Rechtbuch, Art. 427. Najgore prolaze Maari: U tome smislu predstavlja Ugarska H)
pravu, opasnost za obitelj europskih naroda, te bi ti tom pravcu trebalo sliediti
J
skupno upletanje uime pravde u korist potlaenih naroda. Pribjegavanje ovome
sredstvu bilo bi na svaki nain sasvim zakonito, da se sa svieta odstrani stanje, koje -]
treba samo poaliti sa stanovita obeg napredka. (S. 102. do 103.) Pisac zastupa
^
jo jednu zanimljivu teoriju: naelo o jednakosti drava (S. 321., 323.). Namjera je
oita. Kod svih diplomatskah akcija treba daje Srbija ravnopravna Austro-Ugarskoj. !
Posve je nemogue izcrpiti itav sadraj te vrlo opasne i izazovne knjige. Ja sam
^
namjerno preao preko vie znanstvenog njezina diela, i to poradi toga, to je on ~
upravo i najslabiji. to nije sabrano izravno od drugih pisaca, prilino je bez
]
vriednosti i sadri u glavnome samo zvune fraze kao na pr. nova formulacija pojma
suvereniteta i drugo (S. 323.). Glavno shvaanje o dravopravnom poloaju Bosne i i
Hercegovine je doslovno prenoenje teorija njemakog uenjaka dra jur. Hansa
]
Schnellera. Koliko je god Spalajkovievo djelo neznatno s obzirom na njegovu
znanstvenu vriednost, ipak ga treba oznaiti majstorskim djelom u oblasti umjetnosti 1
diplomatskog podbadanja i u oblasti politike tendenciozne knjievnosti. Zato je ono -i
po mome shvaanju dobilo i ogromno znaenje za politiki razvoj poviesti junih
Slavena u posljednjih 15 godina. Ja mislim, daje to djelo:
]
a) dalo smjernice za razvoj vanjske politike kraljevine Srbije poevi od dolazka
^
Karaorevia na priestolje;
,
A
b) da je pridonielo mnogo tekoama unutarnje politike, koje su dale Monarhiji
povoda, da to pitanje razisti god. 1908. i da se potekoe vanjske politike, s kojima
se Monarhija sretala nakon aneksije, takoer mogu dobrim dielom svesti na
7
izazivako i otrovno djelovanje ovog djela: \
c) da misli, zastupane u toj knjizi, nisu bile bez utjecaja na postanje i proirenje
sadanjeg rata, a i na formuliranje idejnog oruja neprijatelja, kojim se on u ratu slui.
Na ovom mjestu pozabavit u se samo tokama a) i b), a toku c) obradit u u
jednom od kasnijih poglavlja.
Da razumijemo djelovanje te knjige, moramo si dozvati u pamet okolnosti, iz kojih
je ono nastalo. Ja sam ve izcrpivo prikazao megalomaniju i elju za vlau, koja se
sedamdesetih godina stala iriti u Srbiji i u krugovima, koji bijahu pridobijeni Za
srbsku misao pod utjecajem afarikovih i Karadievih ideja. U tom fantastinom i
neobuzdanom obliku bijae itava stvar razmjerno neopasna. Ali Srbija ojaa u borbi
za svoju nezavisnost, te bijae odgojila pokoljenje politiara, koji spoznae, koliko je
bezsmisleno posrbljivati Siriju i Krista. Praktini smisao naroda traio je stvarne
ciljeve, koji su trebali da vode rauna jednako o realnim mogunostima kao i o
bolestnoj megalomaniji. Tako je u desetljeu iza god. 1861. morala nastati misao o
srbskom osvajanju itavog Balkana, jer inae ne bi mogla biti ve jasno izreena
g.
1877., u jednom francuzkom djelu.
114
Ali i u tom obliku taj je zadatak prelazio snage
srbskog naroda. U tom pravcu je nesumnjivo pridonio trienjenju izhod srbsko-
bugarskog rata od god. 1885. Jedanaest godina kasnije sliedi novo oblikovanje misli o
srbskoj sili, i to ba ovom Spalajkovievom knjigom, koja je prema tekstu napisana
ve godine 1896.
U etvrtom poglavlju ovog djela pokazao sam, kako je pecka patriarhija prebacila
frontu svog osvajanja prema sjeveru i sjeverozapadu, te osobito po Bosni i
Hercegovini posijala mnogo biskupija i samostana poevi od god. 1557.
Posljedak tog osvajakog rada jest onih 43% pravoslavnog puanstva u Bosni i
Hercegovini. Okupacija je god. 1878. stavila u pitanje daljnji uspjeh tog nacionalno-
crkvenog osvajanja. Pridolaenjem katolikog stanovnitva zapoeo je postotak
katolika rasti; dok je on pri prvom popisu stanovnitva god. 1885. iznosio samo
19,89% od itavog puanstva, porastao je on god. 1910. na 22,87%. Uzprkos raznim
zaprekama ula je u Bosnu i hrvatska narodna sviest i politika, od koje se prije
okupacije mogahu nai samo tragovi. Kod ovakovih prilika moradoe srbski crkveni i
politiki krugovi doi do spoznaje: jedna velika prilika za Srbstvo nalazi se u
opasnosti. Osim toga nije ni u jednoj drugoj pokrajini grkoiztoni element dosegao
tako velik postotak od preko 40% sveukupnog puanstva.
Spalajkovievu djelu pripada poradi toga zasluga

ako smijem tako rei

da se
u njem izraava politika dogma: Bosna i Hercegovina su polazne toke srbskog
nastojanja za proirenjem. Sa srbskog stanovita bijae to sasvim ispravno zamiljeno.
Ne samo u tom pravcu, to bi bili izgubljeni svi dosadanji uspjesi, nego i poradi toga,
to bi konanim osvajanjem Bosne i Hercegovine bila odluena i nacionalna sudbina
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije zbog zemljopisne konfiguracije. Ta dva uzka pojasa
bila bi nakon posrbljenja Bosne neminovno takoer posrbljena tim vie, to u njima
ionako ve ima Srba (Dalmacija 16%, Hrvatska i Slavonija 24%). Ovu nacionalno-
politiki izpravnu spoznaju
207
izrazio je Spalajkovi u svom spomenutom djelu, pokazavi ujedno i put, kojim treba
zaobii najveu smetnju ovoj osnovi, naime injenicu, da se Bosna nalazi u posjedu
jedne velevlasti. Spalajkovi se posluio poneto jednostranim dravo pravnim
^
doktrinama njemakog uenjaka Schnelera, obavio je sve to skupa s neto
j
znanstvenog prismoka i, pomalo politiki ocrnjujui Austriju i Njemaku, bijae to
majstorski sastavljeno djelo. 1
U nutarnjoj se politici ovo djelo smjesta iztaklo, to se najbolje vidi iz injenice,
J
da je tim djelom Spalajkovi postao najboljim jahaem srbske diplomatske
konjunice. Bivi najprije na slubi u ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu, doe
H
on pred balkanske ratove u Sofiju, a nakon balkanskih ratova u Petrograd. Prema
^
tome nalazio se on u posljednje vrieme uviek na najvanijem poloaju. Na svom
poloaju radio je on neumorno na irenju i ostvarenju svojih namisli, t. j.
da srbska
|
drava, a ujedno i srbska narodna misao stekne Bosnu i Hercegovinu. Sudbina
bosanskih muslimana (32%) i katolika (22,87%)
bila bi se po prokuanim uzorcima u ~
srbskoj dravi vrlo brzo odluila. Koliko je rad tog ovjeka bio uperen na ostvarenje
j
svojih ideja, dokazuje nam injenica, daje i enu uzeo iz Bosne, da si osigura odluni
upliv na razvoj stvari u samoj zemlji. Oenio je kerku Glie Jeftanovia iz Sarajeva,
i
kog sam ve nekoliko puta spomenuo kao jednog od srbskih voa. To nije puki sluaj,
J
nego je pametno sraunano u smislu ve spomenute srbske enitbene politike.
Ovakovim vezama bijae Spalajkoviu omogueno, da ne stekne samo utjecaja u H
Bosni, nego da svoje mree

kako emo vidjeti

zaplete na itavom jugu
-i
Monarhije.
Tako je Spalajkovi mogao dovesti do izraaja svoje poglede najprije u Bosni, a
ruskom pomou sad mnnje, a sad opet vie u svim ostalim ministarstvima Europe.
Spalajkovievo djelo ima jo jedno znaenje, na koje sam tek naknadno naiao:
Bizant je Austriju stjerao u pozadinu. Stvarno je Srbija napada i osvaja, koji eli da
J
stekne Bosnu, dok Austrija eli samo tititi u tim zemljama svoj prijanji
junoslavenski posjed, koje mu one pripadaju poviestno i zemljopisno-politiki. A
j
Spalajkovievo djelo napunilo je ui svima, koji to htjedoe vjerovati, a tih ne bijae
malo, da Austro-Ugarska hoe da osvoji srbske i grkoiztone zemlje Bosnu, i
Hercegovinu., da tamo na, svaki samo mogui nain zlostavlja srbske prastanovnike,
te s pomouprije iznesenih poviestnih krivotvorina prikazanaje Austro-Ugarska kao
zlotvor.
9. Odnos Srbije prema Bugarskoj i Crnoj Gori
j
Ne mogu zavriti ovaj dio, a da se prije toga ne pozabavim odnosom Srba prema
^
Bugarima i prema Crnoj Gori.
j
Nova bugarska drava bijae osnovana god. 1873. na berlinskom kongresu. Ona
zahvaljuje zapravo svoj postanak rusko-turskom ratu, koji je tome predhodio, i >
uspjehu ruskog oruja. Sanstefanskim mirom (3. oujka 1878.) bijae nakon 485
j
godina obnovljena bugarska drava,
1
}
208
a njezine granice protezahu se od Egejskog do Crnog mora. No berlinski kongres
podreza znatno obseg ove dravne tvorevine; lancima 1. do 12. bijae stvorena
tributarna kneevina Bugarska, koja dopirae sve do Balkana, bugarska zemlja juno
od Balkana bijae ustrojena u autonomnu jedinicu turskog carstva, a ostatak ostade
Turskoj.
Bugarska se oslobodila mnogo kasnije, skoro 50 godina kasnije nego Srbija, izpod
turskog gospodstva, a i taj svoj uspjeh ne zahvaljuje ona samo ruskom oruju, nego i
vlastitim djelima.
Potraimo li razloge, zbog kojih su Srbi pokazali mnogo vie snage, lako emo
ustanoviti, daje:
1. Bugarima posve nedostajao vojniki odgoj, to ga Srbi zadobie u austrijsko-
turskim ratovima. (Izp. str. 69. i 70.).
2. Bugarima isto tako nedostajae i onaj kulturni rad, to ga austrijski Srbi
mogahu razviti zahvaljujui sreenim prilikama u Monarhiji i koji je konano dobro
doao turskim Srbima kao prva kulturna glavnica. Bugari su morali sami u mnogo
teim prilikama, kakve bijahu pod Turcima, izraditi svoje prve temelje kulture.
3. Srbi su u svom susjedstvu, u junoj Ugarskoj, imali nastavak svoje stare
dravne Crkve i dravne misli, a u vlastitoj zemlji samostane ustrojene prema
tipikonu sv. Save, koji bijahu utoita nacionalne misli i nacionalnog i dravnog
vlastohleplja. Svega toga ne bijae u Bugara. Pravoslavno crkveno ustrojstvo u
bugarskim zemljama bijae sasvim u rukama Grka, a oni se njime posluie, da
heleniziraju Bugare. Stoga bijae Crkva u Bugarskoj orientirana protiv nacionalnog
osloboenja Bugara. I zato je prva borba Bugara bila uperena u pravcu osloboenja
od grkog skrbnitva u Crkvi. Ta borba bijae voena od godine 1848. do 1872.;
zaprietivi se prielazom na katoliku vjeru, izposlovae si Bugari god. 1872.
nacionalnog vjerskog poglavicu, egzarhat.
Ve est godina kasnije (1878.) ostvarena je bugarska drava. Nastala je dodue
ruskom pomou, ali ta ruska pomo ne bijae presudna, bitna, nego sasvim sporedna;
bugarska drava nastala bi i bez nje, premda zacielo neto kasnije.
Svakome, tko imade iole pojma o bizantskoj Crkvi i dravi, moralo je biti odmah
izpoetka jasno, da podjela bugarskih zemalja u dvie pokrajine ne moe biti dugog
vieka. One su se zaista i ujedinile god. 1885., sedam godina nakon berlinskog
kongresa.
Iznenauje, da Petrograd nije odobravao tog dravnog ina. To zauuje tim vie,
to je taj in bio sasvim u pravcu ruskih ideologija, koje su dole do izraaja u miru
sanstefanskom. Treba ustanoviti sliedee: Misao vodilica sanstefanskog mira bijae,
stvoriti u Bugarskoj rusku satrapiju i tako se pribliiti Carigradu. Samo to su se Rusi
u tom raunu grdno prevarili. Takav slied misli mogao je nastati samo uslied
podpunog nepoznavanja bugarske prolosti. Sama po sebi i iz temelja pogrjena bijae
pomisao, da e se taj snani vojniki narod, koji se je 700 godina ogoreno do
iznemoglosti borio protiv starog Bizanta, sad najednom pretvoriti u puko orue u
rukama novog Bi-
209
15
111. -
5., sir. 307.
J
zanta. Rusija se u Bugarskoj samo razoarala, te je napustila sanstefansku misao i !
vratila se misli o pekoj patriarhiji, koja veli: slavenski Balkan pod srbskim imenom i
pod srbskim vodstvom.
H
Ovo stanovite dolazi do izraaja, kao i drugdje, tako i u ruskoj knjievnosti i
j
znanosti (u bizantskom smislu, uzporedi str. 181.). Osamdesetih godina objelodanio je
ruski uenjak Jastrebov zbirku macedonsko-bugarskih narodnih pjesama i obiaja pod
j
naslovom: Obiai i pesni tureckih Serbov (Petrograd. 1889., II. izd.). Ova mi zbirka
^
u ovaj as nije pri ruci, ali kad bismo se potrudili, nali bismo u njoj zacielo jo
mnogo dokaza za ovaj preokret u ruskom shvaanju. !
Izpitujemo li pak novije odnose izmeu Srbije i Bugarske, nai emo dovoljno
J
razjanjenja u najpozvanijeg tumaa, Stanoja Stanojevia. Akciju kneza Mihajla u
^
tome pravcu pomagala je okolnost, to je Austrija u ono doba (nakon 1 866.) bila
(
oslabljena. Jo godine 1866. sklopio je knez Mihajlo savez s Crnom Gorom. U sienju
godine 1867. utanaio je s bugarskim odborom bjegunaca akciju za uzpostavljanjem n.
Bugarske i njenim sjedinjenjem sa Srbijom. Kad je stekao gradove u Srbiji, sklopio je
J
utanaenje s Grkom (u rujnu 1 867.) i zapoeo je pregovarati s Rumunjskom, dok su
njegovi agenti stalno i uporno radili u Bosni i Hercegovini, u Albaniji i
^
Macedoniji.
11
Bugari bijahu toliko mudri i ne pooe na ljepak sladkog
-
primamljivanja kneza Mihajla i radije osnovae egzarhat. To bijae svakako izpravniji
put i vjet ahovski potez, ne samo protiv nastupajuih Grka, nego i protiv
]
nastupajuih Srba.
Kad Bugari god. 1885. proglasie ujedinjenje Iztone Rumelije s kneevinom
Bugarskom, naviesti im Srbija rat. Obino se smatra, da zavist bijae pravi povod
ovog srbskog postupka. Moe se on tako i nazivati, ali mu to ipak nije pravo ime. U
jaanju Bugarske gledahu Srbi opasnost za misao o pekoj patriarhiji. prema kojoj
Srbstvo treba da bude Bugarima nadreen i vodei element. Kao dokaz za ovu tezu
navodim u prvome redu ono mjesto u Stanoja Stanojevia, koje se odnosi na srbsko-
bugarski rat, a Stanojevia valja smatrati najvjetijim tumaem novijih srbskih tenja
za vlau. On je (kralj Milan) prije svega uvidio, da je jaanje Bugarske opasno po
srbske interese. Osobito poradi toga to je Srbija zbog austrijske okupacije Bosne i
Hercegovine bila pritienjena sa zapada i tako izgubila mogunost da se proiri na tu
stranu, te bila tako upuena u pravcu juga, t. j. na krajeve, u kojima se morala sukobiti
s Bugarskom. Osim toga bijae se u Bugarskoj nakon timokog ustanka sakupilo
mnogo srbskih izbjeglica, pa se kralj Milan, zavaen s radikalnom strankom i
podravajui vladu, koja nije imala veine u narodu, morao bojati, da ti izbjeglice ne
bi poduzeli kakvu djelatnost u Srbiji, gdje se bijae protiv njega nakupilo mnogo
nezadovoljstva.
Sviest o vlastitoj snazi, koju bijae stekao nakon svladanog timokog ustanka, te
uobe pojaana samosviest, koju bijae nauio od austrijske i njemake diplomacije,
kao i osvjedoenje, da e mu uspjeti samo uspjesima u vanjskoj politici svladati
radikalnu stranku, koja bijae u narodu svemona, dadoe povoda kralju Milanu, da se
prika-
210
zuje zatitnikom berlinskog ugovora i da se uzprotivi sjedinjenju Iztone Rumelije s
Bugarskom. Zbog toga naviesti kralj Milan Bugarskoj rat (1. studenoga 1885.).
Sve, to nam tu Stanojevi pria, nisu nego pusta naklapanja. Odmah se vidi, kako
s mukom trai razloge, da bi razjasnio izazivanje napadakog rata, uvajui
dostojanstvo i tajei pravi razlog. Kad bi se radilo uglavnom o dinastikom ratu, kako
nam to Stanojevi pokuava prikazati, bili bi Srbi nakon neuspjeha zacielo odtjerali
kralja Milana i njegovu dinastiju onako, kao to se to osamnaest godina kasnije
dogodilo njegovu sinu. A to se to nije dogodilo, najboljim je dokazom, da seje cieli
narod ili bar njegov najvei dio poistovjetio s motivima rata. U Stanojevievu
razlaganju izpravna je samo prva reenica, da je naime Srbija gledala opasnost u
jaanju Bugarske. A ta se sastojala iz opasnosti za nacionalni ideal o osvojenju
itavog junoslavenskog Balkana, iz opasnosti, koju bi pojaana Bugarska mogla
znaiti za misao o pekoj patriarhiji.
Nakon rata i nakon smirenja pokuala je Srbija, da se opet priblii Bugarskoj. To
nastojanje opaa se osobito nakon dolazka Karaordevia na srbsko priestolje. Nikola
Pai, koji upravljae tada srbskom vanjskom politikom, uprilii u tu svrhu sastanak
kralja Petra i kneza Ferdinanda u Niu (19. svibnja 1904.) i posjet kralja Petra Sofiji
(30. listopada 1904.). I dok su zavjerenici tada obtuivali Paia, da nastoji oko
personalne unije obiju drava pod knezom Ferdinandom (vidi Balugdievu parnicu,
4. oujka 1905.), radili su ti isti zavjerenici na istoj misli, ali u korist kralja Petra, te u
tu svrhu bijae ve prireena i osnova, kako da se knez Ferdinand odstrani. Posljedica
svega toga bijae duboko nerazpoloenje na bugarskom kneevskom dvoru, i knez
Ferdinand povue iz toga zakljuak, te dalje ne putovae nikad vie kroz Srbiju, nego
l 1 "T
svagda radije duljim putem preko Rumunjske.
Ali sve to nije bilo zaprekom, da Beograd bijae god. 1908., prigodom proglaenja
nezavisnosti Bugarske miljenja, da e Turska na nju odgovoriti navjetajem rata, da
je taj navjetaj izazivan i nije se tajilo, da Srbija u takvom sluaju ne bi ostala pukim
promatraem.
Kasniji udvostrueni srbski pokuaji pribliavanja dovedoe do saveza Bugarske,
Srbije, Crne Gore i Grke i do balkanskog rata. Te dogaaje pozna cio sviet, pa u ih
sasvim kratko prikazati. Onaj odlomak ugovora, koji govorae o podjeli pliena, ne
bijae jasno stiliziran, a u sluaju nesuglasica bijae predviena arbitraa ruskog cara.
Samim time bijae, nakon prikazane ruske orientacije poslije osamdesetih godina,
itava stvar ve odluena na tetu Bugara. Oni predviahu, da e arbitraa izpasti na
njihovu tetu i pokuae stvar ubrzati bez izpravne spoznaje o svom diplomatskom i
geopolitikom poloaju. Posljedice su poznate. Bugarska, koja je u balkanskom ratu
najvie uinila i najvee rtve dopriniela, nije samo najmanje dobila, nego bijae jo
oslabljena i poniena.
Taj je doivljaj kasnije odredio Bugarskoj mjesto na strani sredinjih sila u
izpravnoj spoznaji, da moe samo na toj strani zaprieiti ostvarenje ideje o pekoj
patriarhiji.
1.6
II!. 5., str. 3IH.
1.7
VI. 28.
211
"s
Neue f'reie Presse od 26. .svibnja 1908.
""
Na istom mjestu od 28. svibnja 1908.
'"'"
Neue I-'reie Presse od 3. travnja 1908.
*'*'
Na istom mjestu od 2. lipnja 1908.
5
Trebalo bi jo samo kazati nekoliko riei o odnosu Srbije prema Crnoj Gori.
I
Prikazao sam ve, kako se Crna Gora poviestno razvijala. Sasvim je jasno, da
obstanak dviju samih po sebi malenih drava nije mogao ii u raun niti naelu ,-.
bizantskog nastojanja oko jedinstva, a niti srbskim astohlepivim osnovama. Zato se
\
ve vrlo rano pojavljuju pokuaji za ujedinjenjem. Svi ti pokuaji ostadoe bez
uspjeha. Nekako ba u sredinu pojaanih srbskih priprema 3 do 4 godine nakon "i
dolazka Karaorevia na srbsko priestolje, pada bombaki atentat u Cetinju. Jo dok
J\
se vodila razprava ove parnice u Cetinju, nastojao sam da steknem pravu sliku o tome
na temelju novinskih viesti. Ali po pravom bizantskom obiaju bijahu na toj parnici H)
izreene unkrst i poprieko tolike lai, da bijae na kraju nemogue svako snalaenje.
^
Srbske novine preplavile su naroito slavensku javnost Monarhije prikazima, kao je
itavu bombaku aferu pripremio knez Nikola, da bi na taj nain rieio politiki I
neugodnih ljudi.
Zato sam se naknadno potrudio, da kontroliram tok parnice prema izvjeima u ~
Neue Freie Presse. Mogao sam ustanoviti, da je parnica zapoela dne 25. svibnja
j
1908.
118
Postojala je namjera upaliti t. zv. biljarsku zgradu, prefekturu i druge neke
dravne zgrade, umoriti ministre i druge linosti, te zatim, kad sve plane, kneevia
H|
Danila proglasiti knezom. Svi obtueni uztvrdie, da bombe ne bijahu uperene protiv
^J
dinastije."
9
Nasuprot tome uvjeravae siedi knez Nikola: Moji vlastiti podanici nisu
krivi; ja se mogu meu njima u svako doba sam kretati. Urota ne bijae uperena samo
-}
protiv mene, nego i protiv itave moje obitelji. Kasnije se pojavljuju ve ovakve
viesti: Poloaj obtube je vrlo teak. Veina okrivljenih tvrdi, da im htjedoe
nasiljem izmamiti priznanja. Ali jedan od okrivljenih, onovi, priznaje da se za
vrieme iztrage sporazumio s ostalim obtuenima, da e sve niekati.
121
Zatim nalazimo
"
u Neue Freie Presse jo nekoliko nezanimljivih biljeki, pa se trag itavoj aferi gubi
r
,
u uzbueno doba pred aneksiju. Novinstvo i javnost bijahu izgubili orientaciju i
zanimanje u tom nerazrjeivom zapletu lai, izmotavanja i izkrivljivanja. Srbima je
polo za rukom, da sakriju pod stol pred irom javnou Europe istinu o ovoj, za njih
toliko neugodnoj stvari.
Istina je meutim, da su krugovi blizi Karaoreviima i srbskoj vladi, a
vjerojatno i sa znanjem dinastije, htjeli pobuniti Crnogorce protiv njihova vladara,
zatim odstraniti lanove dinastije Petrovi-Njego u krvavoj pobuni i konano Crnu
Goru sjediniti sa Srbijom. Pa ipak bijahu velikosrbske krilatice dovoljno jake, da se
kralj Nikola usprkos ovim dogaajima nekoliko mjeseci kasnije, za vrieme aneksione
krize, stavi na stranu Srbije i Karaorevia.
Izvukavi krai kraj u borbi protiv aneksije, osjeti knez Nikola ipak potrebu, da
pojaa svoj vlastiti ugled, te se zato dne 12, kolovoza 1910. proglasi kraljem. Taj
dravni in pobudio je u Srbiji raznoliki osjeaj. Beogradska tampa u svom broju
208. od god. 1910. popratila je taj dogaaj u Cetinju lankom Crna Gora pred
Srbijom, u kome se nalaze ovi izvodi: U Cetinju je nastala trka izmeu lai i
gluposti. Da
J
J
3
J
212
prikriju ludilo za veliinom i umanje vanost tenje za kraljevskom krunom, alju u
sviet lai. U listovima serviraju gluposti garnirane klevetama, samo da prikriju onu
golotinju i siromatvo naroda, koji nema ni krumpira, a kamo li kruha, da se nasiti. . .
Lozinka na Cetinju jest: Crna Gora pred Srbijom! ... I zato moramo proglaenje
kraljevinom nazvati ludilom za veliinom. A u stvari to i nije nita drugo.I tako se
proglauje ribarski amac ponosnim brodom. Ta je nova kraljevina samo
prkoskraljevina.

Nekoliko dana kasnije ima opet lanak u jednako ljubeznom
tonu. Uz ostalo veli se tamo i ovo: Svaki dogaaj ostavlja svoj trag, a sliedimo li
tragove, koji vode od Nikite do vladara Srbije, jasno se izpoljuje vrsta namjera
gospodara Crne Gore, da postane onaj vrsti hrast, pod ijom e se sjenom okupiti svi
dielovi srbskog naroda. itava komedija krunitbe kraljevskom krunom samo je
suvina i itavom narodu tetna parada.
Mislim, da sam ve dosta navodio, te jo vie dokaza mojoj tvrdnji ne e biti
potrebno.
Podpunosti radi navest u jo dvie viesti iz zadnjeg doba svjetskog rata. Pester
Lloyd od 20. sienja 1915. donosi biljeku, daje srbski poslanik u Parizu, Vesni,
objavio u jednom intervievvu Petit Parisiena, da Srbija sad prvi put objavljuje svoje
prave ratne ciljeve, t. j. nacionalno ujedinjenje sviju Srba, a to jest Velika Srbija
sastavljena od svih junih Slavena, Slovenaca i Hrvata,
U isto doba, dok piem ove redke, donosi Frankfurter Zeitung od 16. listopada
1916. viest iz Lugana, da se u Londonu osnovala Serbian Societv s ciljem, da
ujedini sve june Slavene pod srbskom krunom i pod Karaoreviima. Prema tome
je Srbija, unitena i bez domovine, jo imala toliko snage, da nametne ponosnom
britanskom narodu misao o pekoj patriarhiji!
Sabirem: Jezgra junoslavenskog problema sastoji se u tome, to se srbstvo
razvilo ujaki imperialistiki, jednako vjerski kao i nacionalni politiki pokret, koji ide
za tim, da podjarmi i usie ostale narode junih Slavena i da osnuje svoju vlastitu
veliinu i mo na razvalinama, susjednih drava. Taj pokret nisu tek izazvali
Karadorevii, kako se to esto pogrjeno uzima, jer je on sasvim naravni izraaj
bizantske i srbsko-pravoslavne misli o Crkvi i dravi; poviest i razvitak tog pokreta
stari su ve nekoliko stoljea, onje u svom razvoju, promienio ve nekoliko oblika, te
se tridesetih godina iskristalizirao u svom dananjem obliku nacionalno-politiki u
junoj Ugarskoj, a dravna-politiki poevi odgod. 1860. u novoj srbskoj dravi.
213
SEDMI DIO
MONARHIJA I JUNI SLAVENI
V. 13.. sir. 28.
'1
- >
"i
J
1
vi
1
.1
7. (/V0/
H)
J
IN ije mi zadatak, da sad ovdje piem izcrpljivu poviest odnosa Monarhije prema
junim Slavenima. Krug ovih razmatranja, mora se ograniiti na one odsudne
1
momente, koji su po mom miljenju imali utjecaj na razvoj prilika u pokrajinama
junih Slavena i koji su dali smjer tome razvoju sve do svjetskog rata.
^
Moram priznati, da mi je malko nevoljko, kada poinjem pisati ovaj dio knjige.
Riedko su kada stekli topao prijam i hvalu vjernici novih miljenja i shvaanja, koja se
nalaze u opreci s postojeim nazorima. iq
Ali ja polazim sa stanovita, da je junoslavenska politika nae cjelokupne drave
j
pokazala u zadnjih petdeset godina vrlo nepovoljne rezultate: mnogo jada, velike rtve
i malo uspjeha. U svome veoma znaajnom spisu tui se Baernreither ovako: Austro-
H
Ugarska naalost jo nije uspjela stei na Balkanu omiljelost. To je znaajno j!
obiljeje ove politike i zato tvrdim, da u postojeem shvaanju i miljenju imade
zabluda i pogrjeaka, koje smetaju izpravnim nazorima i prema tome takoer i 1
provoenju izpravnih mjera. Mislim, da sam dosadanjim svojim razlaganjem
^
osvietlio junoslavenske prilike po kojom novom zrakom svjetlosti, koja ne e samo
pomoi izpravnom spoznanju, nego ga donekle i izmieniti. t
Jedan od izvora sviju pogrjeaka je ta, to vodea mjesta u Beu i Peti nisu imala
dovoljno izravnog dodira s prilikama i stvarima u junim krajevima. Njihova spoznaja
^
o tim predmetima proizlazila je previe iz knjiga, novina, spisa i izvjetaja, a u njima _j
nikada nije sadrano pravo stanje stvari u podpunosti. U njima stoji obino previe ili
premalo od onoga, kako u stvari jest. Na krivi put mogu zavesti osobito spisi. U njima
")
se nalazi uviek neka stilizirana istina, neko stereotipnim slikama i frazama izraeno
^j
gledanje, koje odgovara nekim uobiajenim shvaanjima, predpostavkama i
miljenjima. ovjek se privikne da gleda na stvari s nekog odreenog stanovita i ne
e nikako vjerovati, da se isti predmet moe vidjeti i iz neke druge perspektive, ili da
^
su se stvarne osnovice onog gledanja meutim moda ve promienile. Ja ivim
meutim ve dva desetljea na jugu i gledam ve liepi niz godina prilike iz sasvim i
drugaije perspektive: iz neposredne blizine. 1 zato mi se one prikazuju drugaije,
nego to ih se gleda iz Bea ili iz Pete. To je psiholoki problem nalik na onaj, kao ,
kad jednom nepoznatom ulicom proemo najprije u jednome smjeru, a zatim u
j
drugome. Drugi put ne emoje prepoznati, sve izgleda tada sasvim dru-
214
gaije. Tako i ovdje: Iz druge perspektive izgledaju nam mnoge stvari drugaije. Neka
mi se dakle ne zamjeri, ako budem o mnogim stvarima iznio odvojeno miljenje.
Uzevi u obzir takoer probitke, koji su u pitanju, ne mogu smatrati svojom
zadaom nastupati sasvim tiho i oprezno ili ak izbjegavati, da se odkriju zablude ali
da se naelno tede stranke, osobe i drugi kakvi politiki inbenici. Daleko mi je svaka
politika namjera ili pristranost i nastojim, da ovom spletu pitanja priem sine ira et
studio i da neumorno traei objektivnu istinu ustanovim one toke, koje e po mojem
miljenju izpraviti uobiajeno shvaanje i time ubudue omoguiti Monarhiji na jugu
mnogo uspjeniji razvitak.
2. Austrija i juni Slaveni do bekog kongresa 1815.
Jo prije nego to je stekla Ugarsku, zapoinju odnosi kue Habsburg prema
Hrvatima, najbliim junim Slavenima. (Izporei str. 24. do 25. i 31,). To bijae
logina posljedica njezina poviestnog poslanja. Na dravnom saboru u Regensburgu
godine 1518. dobio je car Maksimilian od pape na dar posveeni ma i eir, da
povede kranske vojske u kriarsku vojnu protiv muslimanskih napadaa, ali on umre
nekoliko mjeseci kasnije, dne 12. sienja 1519. Sveta liga, osnovana u Rimu god.
1538. izmeu Pavla III., cara Karla V., kralja Ferdinanda I. i Mletake republike,
bijae si postavila ciljem, da iztjera Turke iz sviju europskih zemalja i otoka, da
uzpostavi Bizantsko carstvo i da podigne Karla V. istodobno na rimsko i grko carsko
priestolje.
U doba propadanja ugarske drave, jo prije katastrofe kod Mohaa, ustupio je
kralj Ljudevit II. god. 1522. vie hrvatskih gradova kao Krupu, Liku, Ostrovicu,
Skradin, Senj, Knin i Klis svome urjaku nadvojvodi Ferdinandu, da ih brani od
Turaka. Po ulekovu miljenju to je prvi poetak Vojne Krajine.
2
Na svaki nain
Habsburgovci su u 16. i 17. stoljeu promatrali itavo junoslavensko pitanje sa isto
vojnikog gledita, t. j. s gledita obrane od sve jae turske vojnike snage. Time
bijae takoer uvjetovan itavi daljnji razvoj.
Ve sam prikazao barbarsku taktiku Turaka, da s pomou balkansko-romanskih
nomada unite sav narod i sve pred vlastitom frontom, da zatim, kada krenu napried, s
tim istim pokretnim elementom napue pozadinu vlastite fronte. Pa ta se dogodilo?
Hrvati se ne mogahu oprieti divljem razaranju balkanskih Romana. U toj pojavi treba
gledati jedan vii socialni zakon: naseljeni seljaci ne mogu se nigdje oduprieti
napadaju nomada. Sjeam se, da sam. negdje, vjerojatno u Miillera, itao ovu misao
izvrstno izvedenu. Nagonski mrzi svaki nomad bogatijeg i sretnijeg ovjeka. Toj
mrnji i nomadskoj pokretljivosti kao i elji za razaranjem nije dorastao tromi seljaki
ovjek, koji se grevito dri svoga posjeda.

Odtuda onaj panini strah, to ga
nomadske horde napadajui ire meu naseljenim narodima, a tome djelovanju
zahvaljuju na koncu konca Mongoli, Turci i drugi osvajai svoj uspjeh. Ta-
VII, 5. sn: IH.
218
Sirana, koji borave u Vojno/ Krajini, podloni su vojnom suciovan/u.
ko se ne mogahu ni Hrvati oduptrieti viakome naletu. Hrabro se borahu, znali su \
}
umirati, ali neborci, ene, starci i djeca, pobjegoe u paninom strahu izpred
~ J
osmanfijskih pljakaa. Konano je izdala hrabrost i Hrvate, pa Austrija uvidje, da ne ~
e moi izai na kraj sama s Hrvatima i njemakim vojskama u borbi s Turcima. Da
uvrsti svoje granice, bijae prinudena, kako sam ve jednom rekao, da tjera vraga s
pomou sotone i zapone sa svoje strane naseljivati Vlahe i njima sline Balkance. Ovi r\
se rado odazvae pozivu, jer vidjee, daje pod Austrijom uviek jo bolje, nego pod
J
Turskom. Osim toga bijae i u njihovoj naravi, da na bizantski nain sjede na dva
stolca.
Hj
To bijae prvi poticaj pitanju srbstva u dananjim junoslavenskim zemljama.
^
Ali ini se, da se ve tada spoznalo, koliko su ti doseljenici opasni. Nikako ne
prestaju sa strane krvatskih, kranjskih i ugarskih stalea tube protiv tih doseljenika
|
zbog razbojstva, kraa i pljake. Osim toga bijae taj element vazda sklon pobunama i
"
ustancima.
Ne bijae lako nastupiti protiv njih, jer ako im neto ne bijae po volji, preselili bi I
se natrag u Tursku ili bi se time barem zaprietili, pa postojae opasnost, da se time ne
oslabe vlastite granice. I tako postade njihovo nomadsko razpoloenje orujem protiv hj
drave, koja im pruae gostoprimstvo. Oni mogahu protiv drave uviek izposlovati
Jj
vie od ma kojeg drugog elementa. Njihove elje kretahu se obino u tome pravcu, da
im se podiele ili proire njihove povlastice, ili da im se po mogunosti dade to vie

1
zemlje u vlastnitvo. Tu zemlju dadoe im ponajvie s opustjelih posjeda hrvatskog
u)
plemstva. Ovo se dodue uzprotivi. Premda na viim mjestima bijahu razpoloeni, da
izau ususret ovima, koji su se prituili, ipak je Vlasima uspjelo, da bunom i
prietnjama, da e se odseliti, veinom proturaju svoju volju.
Da stane na put ovakvim potekoama, nala se habsburka drava pred potrebom,
da poduzme stanovite mjere. Pokuae primieniti dva za Austriju znaajna sredstva:
crkveni i vojniki zapt.
Moje je miljenje, da oblikovanje i stalno ureenje Vojne Krajine nije nastalo samo
iz nastojanja, da se to puanstvo intenzivnije vojniki izkoristi, nego da se takoer
~]
zadri u zaptu i redu opasni vlaki element. Ovu okolnost mnogi lako previde, jer su
turske granice sad gue sad rjee vlake naseobine poevi od Jadrana pa sve do
"}
Bukovine. U ovoj granici vriedili su svagda izvanredno strogi zakoni, jer je opasnost
toga elementa upravo traila iznimne zakone. Jo se u paragrafima 44., 48. i 103.
3
naeg dananjeg vojno-kaznenog zakona nalaze stroi iznimni propisi za Vojnu
Krajinu, ali su oni meutim postali nesuvremeni odkako je Vojna Krajina godine
1882. ukinuta.
I dok je vojniko sredstvo za discipliniranje izvrstno posluilo, zatajilo je crkveno
posvema. Toliko puta s gorinom primieena istina, kako je Rim tako esto zatajio
spram Bizanta, pojavila se i ovdje. Ali prije nego opiem pojave, koje se na to odnose,
moram jo neto drugo spomenuti.
Prouavajui sve publikacije i izprave, koje se odnose na naseljivanje Vlaha u
hrvatskim zemljama, primjeujem stalno ogorenje hrvat-
i
n
i
a
j
219
skog plemstva na taj element, a s druge strane neku osobitu zatitu ovoga elementa od
strane austrijskih vojnikih vlasti. (Izporedi str. 172.). Pa budui da se ta pojava
pojavljuje osobito tokom 17. stoljea, ne mogu se oteti shvaanju, da seje sredinja
vlast, koja se tada intenzivno borila protiv moi stalea, posluila Vlasima, da oslabi
mo hrvatskih i ugarskih stalea. Premda su Turci u to doba te stalee bili ve dobrano
razdrobili, ipak bijae takva borba u smislu onog razdoblja i vodila se svim
razpoloivim sredstvima i u Hrvatskoj.
Ali reakcija nije izostala. 1 druga je strana pokuavala da se poslui Vlasima. U
Tattenbach-Zrinski-Rakoczvjevoj uroti (god. 1663. 1671.) sabrao je Zrinski u
Hrvatskoj Morlake i Vlahe (jedni i drugi su balkanski Romani, samo to su Modaci
katolici, a Vlasi grkoiztoni), da s njima poe na sredinju vlast.
1 u Rakoczvjevim borbama opaa se to isto s obzirom na Race. Dvor nastoji da ih
upotriebi protiv Rakoczvja, a Rakoczv protiv dvora. Oni sami pak gledaju, da izkoriste
obojicu, a veinom ih vidimo na strani jaega.
I nastojanja austrijske dravne vlasti u pravcu katolienja imala su izprva poneki
uspjeni rezultat. Vlasi dooe u Austriju predvoeni vlastitim vojvodama, ija imena
bijahu veinom jo sasvim romanska: Mira, Dardalija, Radul, Anasor i t. d., ali i s
popovima. Ti popovi bijahu iskljuivo Srbi, jer u Vlaha ne bijae ni vlastite Crkve ni
sveenstva, a bijahu doli iz zemalja, u kojima bijae sve vie u porastu vlast peke
patriarhije. Ovo srbsko sveenstvo protivilo se katolikoj vjeri svom silom; bijae to u
neku ruku tradicionalna srbska nesklonost katolicizmu, a u drugu ruku odluivae i
prislanjanje uz slavenski crkveni jezik i narodne obiaje, koje bi jedva bilo mogue
sauvati u katolicizmu. S katolicizmom bijae dakle teko uspjeti kod tih ljudi, pa zato
pokuae s unijom, kod koje bijae mogue, da se zadre grki obredi i slavenski jezik.
Nastojanja grofa Leopolda Kolonia imala su u tome pravcu mnogo uspjeha: osobito
bijae uz uniju pristala tako zvana Mala Vlaka na nekadanjoj tursko-slavonskoj
granici (oko Pakraca). U Pakracu bude osnovana uniatska biskupija, dobro fundirana,
bijae sagraen i biskupski dvor i t. d.
Meutim bijahu se zbili jo i drugi dogaaji. God. 1683. pojavie se Turci
posljednji put pod Beom, ali ih potukoe Karlo Lotarinki, Ljudevit Vilim Badenski i
Jan Sobieski. Zatim nastupi mala reakcija, ali 2. rujna 1686. pade Peta, itava se
Ugarska oslobodi, a spomenuta dvojica austrijskih vojskovoa potukoe odluno
Turke 12. kolovoza 1687. kod brda Haranja kod Mohaa ravno 161 godinu nakon
mohake bitke. Inocencije XI. ostvari Svetu ligu, Austrija nastupi protiv Turaka
zajedno s Mletcima (u Dalmaciji i Moreji) a Poljska u Moldavskoj. Austrija se obrati
jednim proglasom kranskim narodima Turske, a oni joj se djelomice stvarno i
prikljue. Osobito je podupirao austrijsku akciju peki patriarh Arsenije Crnojevi. Ali
u Turskoj probudi se nova snaga u osobi velikog vezira Albanca Mustafe Koprulija, a
Francuzka stane prietiti na Rajni. Austrija je imala i nekoliko neuspjeha, ali to opet
popravi Eugen Savojski, prodrievi sve do Sarajeva.
v
VII.
-
/.. str. 12-1., ierdmand htjede slomili mostalea, dovesti ahsolutno kraljevstvo na vlast i konano sve
podanike prevesti na katoliku vjeru. Ahsolutizam i jedinstvo vjere izgledahu najprikladnijim sredstvima, da se
(Austrijski narodi zadie na okupu.
3
Na istom mjestu, str. 2(10.
220
6
VII. 5str. 10. 15.
7
VI 5.
*
VI. -5-, sir. 9.
J
1
Dugotrajni rat bijae izcrpio snage sviju sudionika i zavri se 26. sieenja 1699.
]
karlovakim mirom, kojim je Austrija dobila granicu na Uni, Savi i Dunavu, osim
J
Banata i jednog diela Sriemia, koji ostadoe sultanu.
Arsenije Crnojevi bijae se u tome ratu izloio za Austriju, te je sada sasvim !
izpravno osjeao, da dulje vie ne moe ostati u Turskoj. Zato on g. 1689. priee na
austrijsko podruje zajedno s 36.000 obitelji Raca (Rasciani). Time bijae poloen ^>
temelj za kasniji postanak srbskog puanstva u junoj Ugarskoj i u Sriemu.
]
Ovdje treba odmah konstatirati, da su Raci, to ih je Crnojevi preveo u Austriju,
bili upravo puanstvo stare Rae, tog sredita srbskih naselja i kolievke srbske drave. ri
I premda u tim Racima bijae mnogo primjesa balkansko-romanske krvi, ipak bijahu vJ
oni potomci prijanjih osnivaa srbske drave, pa ih zato moramo strogo luiti od
Vlaha u jugozapadnim krajevima Monarhije. Hj
Ovo preseljenje imalo je odluan utjecaj na poviest uniaenja Vlaha. Fiedler je o
tome napisao nekoliko monografija, u kojima se nalazi neke vrlo udne stvari.
Smatram, da su ti dogaaji toliko vani, da ih valja ovdje spomenuti.
Koncem 17. stoljea bijae uniatskim biskupom Petar Ljubibrati, koji bijae 26.
svibnja 1699. posveen u Opovu takoer kao Episcopus Laensis (Vlachensis) et rj
Svrmiensis ad Sanctum Nicolaum, Nekoliko godina nakon to se naseli u junoj
jj
Ugarskoj pripovijeda nam Fiedler, povede Arsenije III. Crnojevi snanu akciju
protiv Ljubibratia meu pouniaenim Grcima i Vlasima, nastojei, da mu stado |
odvrati od unije i ponovno podloi svojoj vlasti. Patriarh uputi svima vlakim u
dostojanstvenicima pismo, u kojem bijae sadran poziv, neka Ljubibratia ne priznaju
biskupom, jer ne e da bude podloan patriarhu, da nije zareen i da nema prava ]
zareivati, jer je car jedino njemu (Crnojeviu) povjerio voenje vjerskih poslova.
uj>
Uz ostalo sazove on i skuptinu svih uglednijih Vlaha na dan sv. Andrije. Tko ne
doe, trebao je biti kamenovan i zapaljena mu kua, kao to se to bijae ve dogodilo
pred nekoliko godina u krievakoj granici. Zaista doe na sastanak neko 300400
osoba i zakljuie da se biskupu Ljubibratiu ne e ni pokoravati, a ni togod
^
podavati.
Godine 1704. umre Petar Ljubibrati. Za nasljednika bijae mu odreen njegov
neak lvania Ljubibrati, i zagrebaki biskup primi nalog, da ga u Pakracu ustolii.
Ali jo prije toga proda lvania biskupski dvor u Pakracu zajedno sa starim
imovnikom za 1.000 talira Arseniju Crnojeviu, koji bijae onamo dohitao iz Bea i
postavio u Pakracu biskupa grkog obreda Sofronija Podgorianina, koji se odmah
uselio u dvor.
^
lvania Ljubibrati nestade; pripoviedalo se, da ga je patriarh Arsenije uklonio u
Moskvu.
U meuvremenu bijae se Rakoczv pobunio, i ta buna bijae svratila na sebe svu
pozornost vlade. Poto je trebalo s time u vezi osobito paljivo postupati s
nepouniaenim grkim stanovnitvom i nji-
1
j
j
221
hovim patriarbom. koji bijahu vladi uinili vrlo vane usluge, Arsenijevo raspoloenje
protiv unije bijae time veoma poduprto.
Shvaate li sada, to razumievam pod stranom snagom bizantske crkvene i
di-avne misli? U Austriju se doselila skupina ljudi bez domovine, a prilino i bez
kulture., i nakon nekoliko godina ta skupina ljudi u stanju je da se uvrsti protiv
katolike drave i njenih probitaka i da u tren oka uniti muni dugogodinji rad.
Posljedice toga dogaaja djeluju jo i danas. Glavnom tom uspjehu pridoao jejo i
stalni rad putujuih srbskih monaha s podruja peke patriarhije, koji su ilavo radili
protiv uniaenja grkoiztonih doseljenika. Uspjeh se vidi najbolje u brojevima.
Prema popisu stanovnitva od g. 1910. bijae u Hrvatskoj i Slavoniji: pravoslavnih
644.950, a uniata (1900.) 12.819. Ova konstatacija je od odsudne vanosti za
Monarhiju s obzirom na dananji rat i s obzirom na budunost. Svi se uniati osjeaju
Hrvatima, dok se grkoiztoni osjeaju Srbima.
Tokom moga razlaganja imao sam ve prilike naglasiti, od kolike su vanosti bili
Srbi june Ugarske, Raci, za itavi razvoj junoslavenskog problema. Zato ne mogu, a
da ne posvetim njihovu seljenju stanovitu panju, premda sam s obzirom na
raspoloivi prostor prisiljen, da se po mogunosti ograniim. Tko se za to pitanje
poblie zanima, neka uzme dobru knjigu profesora Schwickera, kojom sam se ovdje i
ja posluio."
Osim spomenutog ve proglasa bijae Austrija izdala balkanskim narodima jo i t.
zv. Litterae invitatoriae,
12
u kojim ih pozivae na borbu prptiv Osmanjija. Na
temelju toga naslova, koji zavodi pomalo u bludnju, izvadahu kasnije Raci zakljuak,
da bijahu pozivani, da se izsele u zemlje Habsburgovaca. To je meutim sasvim krivo,
jer se u tekstu tih pisama Raci pozivahu, da se dodue prikljue Austriji, ali da ne
ostave vlastitu zemlju. Kod Raca je meutim odluio strah pred osvetom Osmanlija, a
i priroena elja za seljenjem, te se njih 200.000 do 300.000 doseli u austrijske zemlje.
Nitko u Austriji ne miljae, da se oni trajno tu nasele, nego im se namjeravae

jer moradoe pobjei zbog pristajanja uz Austriju

samo prolazno pruiti sklonite i

zatita, te ih onda kasnije vratiti u njihovu staru postojbinu, kada bude osloboena od
Turaka.
S toga im gledita bijae dan prvi t. zv. leopoldovski privilegij od 21. kolovoza
1690., kraljevski protekcional od 1 1. prosinca 1690. i drugi leopoldovski privilegij od
20. kolovoza 169 1.
13
Te povlastice imale su s obzirom na budua osvajanja na Balkana osigurati
bjeguncima osobitu carsku zatitu; one im davahu stanovite povlastice tako na pr.
upotrebu starog kalendara, bijae im nadalje dozvoljeno, da imaju nadbiskupa rodom i
jezikom Raca, koji e i nadalje

tako dugo dok bude posluan i vjeran caru

ostati
na elu sviju Crkava grkog obreda u obinama, koje se nalaze u Grkoj. Rakoj,
Bugarskoj, Dalmaciji, Bosni, Jenopolju, Hercegovini, a takoer i u Ugarskoj,
Hrvatskoj, Meziji i Iliriji.
14
Podjeljujui ove povlastice, mislio je austrijski dvor
dakako stei sve te zemlje, koje su se tada sasvim ili dielom kao Ugarska i Hrvatska,
nalazile u neprijateljskoj vlasti. Pokraj
9
VI. 5-, sir. 10., 11.
10
111, 15., str. 91, 92.
"
111. 14. Zanimljivo je. da se ici knjiga vie ne mae dobni u knjiarama.
''
111.-14., str. 9.
13
111. 14...str. 12. do 25 i 18.
14
Na istom mjestu, str. 10.
222
"
111. N., str. 20.
16
111 14., sir. 98.
'1
drugih crkvenih i financijskih povlastica, preko kojih mi je priei, bijae drugim i
leopoldovskim privilegijima rackom metropolitu priznato t. zv. pravo kaduciteta
imovine Raca umrlih bez nasljednika, a to je uvelike pridonielo bogaenju i jaanju
nj
grkoiztone Crkve.
J
Zapravo u 18. st. pada doba pravog irenja Austrije na Balkanu, ali joj smetaju
neprijateljstvo Prusije i Francuzke. Uspjeh oruja princa Eugena Savojskog iznudio je 1
poarevaki mir (21. VII. 1718.), koji bijae povoljan za Austriju, te je njime stekla
-J
dananju sjevernu Srbiju s Beogradom i Malu Vlaku, t. j. dio dananjie Rumunjske,
omeen Dunavom i Oltom. Ali svi ti uspjesi bijahu opet izgubljeni nepovoljnim ]
beogradskim mirom
(
1 8. rujna 1 739). Zatim je sliedila posljednja vojna protiv Turske,
s
koja se zavrila mirom u Svitovu (21. kolovoza 1791.) za Austriju bez ikakvog
r
-.
uspjeha.
Sliedeih 60 do 70 godina bijae izpunjeno francuzkim prevratom, napoleonskim
ratovima i njihovim posljedicama po Austriju. Za junoslavenske probleme ne bijae
hs
vremena, a ni snage.
j
Na taj nain nije se Austrija nikada domogla stare domovine Raca, i oni se ne
mogahu natrag preseliti. A da je Austrija i osvojila srednji Balkan, veliko je pitanje, da H
li bi oni bili voljni zamieniti bogate predjele june Ugarske siromanim krajevima
^
srednjeg Balkana.
Ovim povlasticama i vjerskom solidarnou bijahu Raci, koji i onako dooe u
""]
Austriju kao obina grkih Raca, jo i vie sljubljeni u jednu nacionalnu skupinu tim
vie, to ih oblasti i stanovnitvo june Ugarske, gdje su boravili, sretahu neprijateljski
i sasvim otvoreno nesklono zbog njihovih opasnih nagona.
Kada je postalo jasno, da e biti nemogue Race u dogledno vrieme natrag
preseliti, trebalo se pobrinuti, da se oni konano nasele, te ih nasele privremeno u
Bakoj i uz Maro u tamonjim plodnim, ali tada opustjelim krajevima.
15
To
J
privremeno naseljivanje postalo je s vremenom konanim. Ali Srbi ne bijahu
zadovoljni dodieljenom im zemljom, nego zahtievahu, da im se dodieli t. zv. Mala
]
Vlaka u Slavoniji i Kumanija. Naseljivanje nije nipoto popravilo odnoaje izmeu J
Raca i domaeg stanovnitva. To trajno naseljenje donielo je samo odluniji postupak
mjestnih oblasti, vlastele i katolikih crkvenih krugova protiv Raca, iz ega se izlegoe
samo borbe, trvenja i stalne tube Raca.
Vidjeli smo ve prije, kakva bijae sudbina vojvode ora Brankovia, vojnikog
voe tih Raca. Poradi svoga neobuzdanog nastojanja, da postane gospodarom svih
zemalja od Osieka do Carigrada, bijae potrebno, da ga se uini nekodljivim.
Posljedica toga bijae, da je Austrija odtada nastojala da usredotoi vlast vie u
^
rukama rackog patriarha, koji je u Austriji od god, 1690.1849. imao samo
dostojanstvo metropolita, dok je vojniko zapovjednitvo samo od sluaja do sluaja
predavala u ruke jednog vojvode. Smatralo se, da e na taj nain stati na put
nastojanjima poput gore spomenutog. Ali i to je dovelo samo do toga, da se zahtjevima
ilirskog narodnog kongresa od god, 1744. ve jasno vidi nastojanje za stvaranjem
jednog zatvorenog politikog tiela u junoj Ugarskoj, jedne drave u dravi,
16
i to
jedne
i
1
i
J
223
ilirske crkvene drave, u kojoj bi austrijska drava smjela u najboljem sluaju igrati
ulogu uviek spremnog zatitnika,
17
i u kojoj bi patriarh bio Caput nationis.
itav daljnji razvoj u 18. stoljeu kree se oko borbe Raca, da proire svoje
povlastice svim moguim sredstvima i doskoicama. A ugarske mjestne oblasti, koje
zastupahu takoer probitke ostalog puanstva koje je sa zaviu gledalo povlateni
poloaj obine grkih Raca, radile su naprotiv u pravcu, da se te povlastice ogranie
i dokinu, i to jednako na crkvenom podruju kao i na drutvenom i financijskom
(poreznom).
Posto su ti ratoborni Raci u svim austrijskim ratovima hrabro sudjelovali i poto ih
se bojahu svi neprijatelji, zanimahu se za njih veoma mnogo vojnike oblasti.
Gledajui u dvoru najjaeg zatitnika, sluahu Raci u prvom redu njegovim
probitcima. Zadobivi lako za sebe dvor i vojnike krugove, uspjelo im je uviek
prodrieti sa svojim zahtjevima, to sam ve nekoliko puta iztaknuo.
I tako postadoe racke stvari posebnom brigom dvora, koji je njihovu obinu
smatrao kao Patrimonium domus Austriacae i kao neki Austriaco-Politicum, a ne
Hungaro-Politicum.'
8
Za racke stvari bijae stvorena posebna dvorska oblast, i to
godine 1717. tako zvana ilirska dvorska komisija. Ova je nastojala, da proiri obseg
svoje djelatnosti, te je dolazila neprestano u sukobe zbog djelokruga s ugarskom
dvorskom kancelarijom, u kojoj bijae olieno nastojanje oko ogranienja rackih
povlastica.
S Racima i njihovim stvarima bilo je stalno okapanja, te se poelo u tim stvarima
traiti neki stalni sustav. Posljedak toga nastojanja bijae prvi ilirski regulament od
godine 1770., iza kojega je godine 1777. sliedio drugi regulament i godine 1779,
konano usliedi Rescriptum declaratorium nationis illvricae.
Sve to nije pomoglo, jer se taj sviet u Austriji osjeae nevoljko. Neki se od njih
presele natrag u Tursku. Ali od veeg znaenja bijahu seljenja u Rusiju. Tridesetih
godina osamnaestog stoljea ve se opaa ruski utjecaj meu Srbima. Bijahu to obino
ruski astnici, podrietlom Srbi ili sveenici iz Crne Gore, koji u narodu poticahu
nezadovoljstvo i pozivahu ga, da se odseli, te je konano vie od 100.000 Srba polo iz
Austrije u Rusiju, gdje se naselie u jekaterinoslavskoj gubemiji u Novoj Srbiji,
gdje se vremenom sasvim pretvorie u Ruse. Ali se i ruski poslanici zaponu sve vie
zanimati srbskim i crnogorskim stvarima i mieati izravno u austrijske probleme
unutarnje politike."
Pozitivni posljedak razdoblja od god. 1690. do 1790. bijae jaanje rackog
elementa u junoj Ugarskoj, njegovo nastupanje kao elementa odanog dvoru,
neprijateljskog Maarima i njihovim politikim tenjama, te konano proirivanje
crkvene sudbenosti rackog metropolita na sav pravoslavni sviet u svim
junoslavenskim zemljama Monarhije.
Izgleda, da Sosnosky zastupa miljenje, da je Austrija pogrieila svojim dranjem,
odklanjajui ponude Srba u doba Karaoreva ustan-
'
Na istom mjestu, str. 100.
'
111. 14.. str. 52.
"///.- U., sir. 126. i dalje.
2f
'
Na istom m/estu, str. 1-12.
224
ka.
21
Ja to miljenje ne dielim, jer sam uvjeren, da je stanovite Srba naprama Austriji
unapried odreeno njihovim vjerskim osjeajem. Pitanje Srba postalo bi od
vanjskopolitikog pitanja samo pitanjem unutranje politike, pa mislim, da bi u tom
obliku djelovalo jo mnogo gore, nego to sada djeluje.
j
Stjecanje Dalmacije bijae dogaaj za Monarhiju mnogo vaniji. Prvi savezniki
rat od 1792.4797. bijae dokonan 18. travnja 1797. preliminarnim mirom u
h
Leobenu, gdje bijae sklopljen javni i tajni ugovor. U lanu 9. javnog ugovora bijae
odreeno, da e Austrija prepustiti Belgiju Francuzkoj, dok e francuzke ete
bezodvlano isprazniti austrijsko podruje. Uli. lanu tajnog ugovora osigurala si je
Austrija kao odtetu za Belgiju mletaku Istru, Kvarnerske otoke, Dalmaciju, Boku
Kotorsku, sam grad Mletke s jednim dielom kopna sve do Adide.
Smatrajui se obvezanim, da te zemlje pribavi Austriji, izazva Napoleon sukob s
Mletakom republikom, ukine je i prepusti obeane zemlje Austriji.
Hrvatskim zemljama Hrvatskoj i Slavoniji, koje Monarhija posjedovae u _
dananjem obliku ve od mira u Karlovcima, odnosno od mira u Poarevcu, pridodala
je Austrija sada jo i Dalmaciju. Kako se sada prilike razvijaju, vidjet emo kasnije.
Junoslavenski posjed Monarhije ne mienja se sada stvarno vie do god. 1 878., t.
j.
do
n)
okupacije Bosne 1 Hercegovine.
'"
V1II.-5., I. sv.sir. 46.-48.
n
a
n
i
U)
n
3. God. 1848. kodjunih Slavena u Austriji
Za razvoj junoslavenskog problema u Austro-Ugarskoj postale su vrlo vane dvie
godine: 1848. i 1867., koje bijahu takoer od vrlo velike vanosti za razvoj Austro-
ugaorske monarhije. Zato se moramo poblie pozabaviti najvanijim dogaajima, koji
su se tada zbili.
^J
Razvojem prilika u Hrvatskoj od napoleonskih ratova, pa sve do g.
1848.
pozabavio sam se ve u glavnim potezima u II. dielu na stranama 36. do 39. Ali sam i
tamo sasvim izostavio prikaz tako zvanog hrvatskog preporoda. Predaleko izvan
okvira ovoga rada bi me odvelo, kada bih se htio pozabaviti pojedinostima, koje nisu
n,
bezuvjetno potrebne, pa bile one neobino simpatine i privlaive. Pojedinim
j
momentima morat u se i onako pozabaviti u VIII. dielu. Tko se za to poblie zanima,
moe se donekle obaviestiti iz svakog leksikona. H
Centralizacija i maarizacija u Ugarskoj javljala se sve izrazitije nakon smrti cara
d
Josipa II. (1790.), i tako raztrovala odnose izmeu Ugarske i Hrvatske to vie, to
Hrvati do god. 1835. nisu jo nacionalno probueni, te gotovo i ne bijahu u stanju, da
}
se Maarima opru organiziranim politikim odporom.
^
Ali odluni dogaaji, koji iztjerae mak na konac, zbie se godine 1847. U
^
godinama 1835.1847. gledamo spomenuti narodni preporod, koji sve vie uvruje
j
odpor Hrvata i sve vie onemoguuje Maarima, da postignu svoj cilj, t. j.
podpunu
dravnu asimilaciju Hrvatske.
^
225
Zato Maari pokuae silom okrenuti naravni tok dogaaja, a to odgovarae
takoer najbolje znaaju linosti, koja tada bijae u Ugarskoj mjerodavna, strastvenom
i neobuzdano agresivnom Lajou Koutu.
Na ugarskom saboru, koji se sastade dne 10. studenoga 1847. u Pounu, bijae
Lajo Kout gospodar poloaja. Zadrti maaron Antun pl. Josipovi osporavae
pravovaljanost izbora hrvatskih delegata, koji navodno ne bijae usliedio na zakonom
propisani nain. Sabor izabere odbor sa zadaom, da izpita hrvatske smutnje, a pred
tim odborom trebalo, je da se opravdaju hrvatski delegati pl. Bunjik, pl. Buan i barun
Oegovi. Kout bijae ve izradio priedlog, u kojem se predlae u svrhu ureenja
hrvatskih smutnja (t. j. borbe izmeu maaurona i iliraca) sliedee: 1. da se itav
pravni poloaj sjedinjenih kraljevina prema Ugarskoj ponovno uredi; 2. da hrvatska
iura municipalia postanu zavisna od ugarskog sabora i 3. da se Slavonija odieli od
Hrvatske i spoji s Ugarskom. Bio bi to dakle pravi fini Croatiae podpuno
dravopravno sljubljivanje zadnjih ostataka hrvatske dravnosti s Ugarskom, sudbina,
kakva je u to doba zadesila Erdelj.
Muevno dranje banskog viea pod predsjedanjem biskupa Haulika sprieilo je taj
pokuaj.
Pred ugarski sabor bude tad iznesen Zakonski priedlog o maarskom jeziku i
narodnosti, to ga bijae takoer sastavio Kout.

2. toga zakonskog priedloga
odreuje: Maarski jezik upotrebljavat e se odsad u zakonodavstvu i upravi i bit e
slubenim jezikom u graanskoj i u crkvenoj upravi. Prema
7, ta se odredba
uglavnom s nekim malim promjenama, imala takoer primjenjivati u Hrvatskoj i
Slavoniji. U tu svrhu bijae Hrvatska i Slavonija podieljena u tri diela: prvi u hrvatske
dielove, drugi u tri slavonske upanije: poeku, virovitiku i sriemsku
(
4.). te u
ugarsko Primorje
( 5.). Znaajne su odredbe, koje se odnose na ugarsko
Primorje: itav unutarnji slubeni promet ima se odvijati jedino u maarskom
jeziku. Sva javna savjetovanja, svi upravni, sudbeni i ini postupci, nadalje voenje,
razpravijanje, odluivanje i pravni liekovi osobitih parnica ili drugih poslova vrit e
se osim na ugarskom jo izkljuivo na talijanskom jeziku.
Hrvati gledahu u tome s pravom ne samo poetak intenzivne politike maatiziranja
i odnaroivanja, nego i pokuaj, da se jo i dalje razori poviestno-politijka jedinica
Hrvatske i Slavonije, koja bi time bila osuena na jo veu nemo, a u postupanju sa
Slavonijom kao sa tri maarske upanije gledahu oni ujedinjenje tih krajeva via facti s
Maarskom. Uzprkos ogorenom odporu hrvatskih izaslanika primio je Donji dom taj
zakonski priedlog bez promjene. Gornji dom samo s neznatnim izmjenama. Ali je
Hrvatima uspjelo izposlovati na dvoru, da car taj zakonski priedlog nije sankcionirao i
on ne postade tako nikada zakonom.
Kod tih pregovora i neizbjeivih sukoba naao je Kout shodnim izustiti poznate
riei: Ja ne poznam hrvatskog naroda,"" a drugom nekom zgodom: Gdje je
Hrvatska? Ne mogu je nai na karti.
VU.-4.. sir. 35.
226
1
3
--
VfL-li.. sir. 112.
U
VU. 2. utr. -II.
:i
V11.-8.. str. 116.
:
"
V11.-S-. str. 117.. )I8.
27
VII, 8-. str. ll'J.
1
1
r-\
Zatim je izbilo pitanje zaviajnog prava. Maari htjedoe provesti, da i u Hrvatskoj
vriedi odredba, prema kojoj moe da stekne (indigenat) zaviajno pravo samo onaj,
tko govori maarski jezik. Time bi samo Maari ili maarski dravljani mogli stjecati
zaviajno pravo. Sto bi svakako djelovalo u smislu maarizacije. Kada su se Hrvati
tome oprli i nastale nesuglasice, izlanuo je estoki Kout znamenitu izreku: Izmeu
nas moe odluiti samo rat.
23
Hrvati osjeahu, da se blii sudbonosni trenutak, u kome e maem, kojim se Kout
j
grozio, moi sauvati svoju dvanaest stotina godina staru dravnu obstojnost. Stari
narod plemstva prihvatio je rukavicu, to mu je bijae Kout dobacio. Bijae odbaena
misao, da se predloi za bana Ljudevit Gaj, narodni voa, te izbor pade na
graniarskog pukovnika baruna Josipa Jelaia, sposobnog i u borbama s Turcima
prokuanog vojskovou i poznatog domoljuba. Barun Franjo Kulmer, koji je na dvoru
imao mnogo veza, bude poslan u Be da tamo poradi oko imenovanja Jelaieva. A
J
poto su to poduprli i ugarski konzervativni krugovi, imenovan bi Jelai dne 23.
^
oujka 1848. banom, tajnim savjetnikom, generalmajorom i vlastnikom banskih
j
pukovnija.
U isto vrieme odrana je u Zagrebu dne 25. oujka 1 848. skuptina, na kojoj bijae
n
pretresan i per acclamationem prihvaen politiki program, to ga bijae izradio Ivan
J
pl. Kukuljevi. U tome programu bijahu sadrane ove toke: 1. jedinstvo Hrvatske
(aneksija Dalmacije); 2. odgovorna zemaljska vlada; 3. stalni hrvatski sabor; 4.
R
ukidanje Vojne Krajine; 5. hrvatski jezik u crkvi; 6. ukidanje kmetstva; 7. hrvatska d
narodna vojska pod zapovjednitvom izabranog vojvode, koji bi vrio svoje funkcije
samo u doba rata.
Odaslanstvo od 400 uestnika poe u Be, da predloi caru hrvatske elje. Putem
ve doznae za imenovanje Jelaia, a Beani ih doekae jednako sjajno kao malo
prije toga i Maare.
j
Meutim su Maari zauzimanjem palatina nadvojvode Stjepana dobili dne 17.
oujka nezavisno odgovorno ministarstvo.
24
To je ministarstvo via facti zapoelo nj
provoditi program sadran u Koutovu zakonskom priedlogu o jeziku. Zapoela je
J
intenzivna maarizacija, Slavonija se oznaivala
3
kao varmegva posega, verocze es
Szerem, i dnevno Maari zahvaahu u upravu Slavonije. d
Takvom nastojanju uzprotivi se Jelai okrunicom od 19. travnja 1848. i d
proglasom na narod od istoga dana, kojim je nastupio protiv ministarstva. U tome
proglasu nalazi se i ovaj odlomak: Njegovo Velianstvo na kralj imenovao me je i
banom Dalmacije. Oekujem stoga od pravednosti Njegova Velianstva, da to
-^
imenovanje ne e ostati samo na papiru. Kao to se vidi, Jelai bijae usvojio
Kukuljeviev program od 25. oujka.
26
Maari poslae u Hrvatsku stotinu agenata, da bi Hrvatima priredili neprilike.
Zadatak tih agenata bijae buniti narod protiv Jelaieve vlade, ali Jelai odmah izda
niz odredaba i objanjenja te odredi prieki sud protiv agenata.
27
Zato povedoe kampanju protiv Jelaia. Palatin nadvojvoda Stjepan izjavi
jedanaestog svibnja, da su tri slavonske upanije podloene
d
d
d
227
vlasti palatina i da prema tome tamo zapovieda samo maarsko ministarstvo, a ne ban.
U ime kralja imenova palatin generala Hrabovskoga kraljevskim komesarom za
Hrvatsku i Vojnu Krajinu, a bana Jelaia pozovu na dvor u Innsbruck.
28
No upanije i gradovi izdae tjeralicu protiv generala Hrabovskog, te se on uobe
nije usudio doi u Hrvatskui. I sam se Jelai nakon stanovitog kolebanja odlui da ne
poe u Innsbru.ck, nego izda dne 18. svibnja naredbenim putem statut o ustrojstvu
sabora, to ga bijae izradio tajnik banskog viea Dragojlo Kulan. Izbornim redom
toga statuta, koji bijae sazdan na veoma irokoj osnovi, bijae stari hrvatski staleki
sabor pretvoren u suvremena parlament s liberalnim izbornim redom. Izbori budu
provedeni koncem svibnja, te bijae izabran cviet hrvatske inteligencije. 4. lipnja bilo
je sveano ustolienje bana Jelaia, pa budui daje nadbiskup Haulik bio odsutan, po
svoj prilici na mig iz Bea, izvrio je ustolienje bana karlovaki grkioiztoni
metropolit Rajai. Rajai je donio takoer priedlog za savez Srbske vojvodine s
Trojednom kraljevinom, te on ue zaista u saborske zakljuke kao lan VII. hrvatskog
sabora god. 1848. Tu se po prvi put u spisima, hrvatskog sabora spominje ime
Srbin, ali se time misle samojunougarski Raci i njihova Vojvodina.
5. svibnja odrao je Jelai svoj poznati govor, u kome je rekao: Ne moemo
vjeno stajati pod orujem protiv Maara. No ako bi Maari kojim nesretnim sluajem
prema nama i nadalje postupali ne kao braa nego kao tlaitelji, neka znadu, da smo
spremni i orujem u ruci dokazati, da su prola vremena, kada je jedan narod mogao
da vlada nad drugim. Doviknut emo im riei, koje je jednom izrekao na slavni ban
Erdodi: Regnum regno non praescribit leges! Dakle napolje s maarskim nasiljem!"
Bijae takoer zakljueno, da se kralju poalje adresa zahvalnica, stoje imenovao bana
prema narodnim eljama. Adresi bijahu dodane jo dvie toke: 1 - da kralj povjeri banu
takoer jo i vojniku vlast u Slavoniji i Dalmaciji; 2. da ne dozvoli ugarskim
dostojanstvenicima, da se mieaju u hrvatske poslove. Ukinue kmetstva bijae
provedeno i stvoren zakljuak o ureenju odnosa spram Austrije. Posebno odaslanstvo
imalo je da taj zakljuak podnese kralju u Innsbrucku.
U Innsbrucku pojavie se meutim ve neke tekoe; bijahu to posljedice ugarskog
utjecaja. Jelai mogae samo u javnu audienciju u prisutnosti maarskog ministra na
carskom dvoru, kneza Esterhazvja. Kralj oita banu bukvicu, ali se ovaj obrani
govorom, koji bijae proet pravim austrijskim patriotizmom, tako topao i uznosit, da
sije stekao srdca sviju prisutnih, a osobito svih dama na dvoru/
Na povratku zatekne bana Jelaia carski proglas od 10. lipnja 1848., kojim ga car
kori, obtuuje s nevjere i oduzima mu bansku vlast i sve vojnike inove. Svima
oblastima bijae nareeno, da obustave svaki saobraaj s banom, a Hrabovskome, kao
komesaru za Hrvatsku, bijae povjereno, da zapone iztragu protiv bana.
Friedjung misli, da je vladarov podpis na taj proglas bio izmamljen, kada ve nije
bio u posjedu svoje duevne snage.
"
Na istom mjestu, str. 122.
1P
VII. 8.. str. 128.
Ml
VI1. 2. str. 62.
228
Jelai se glasno nasmija i pomisli: Sada u raditi na vlastitu odgovornost i uiniti
''
17/. 2., sir. 63.
!
-
F/AA, sir. 130.. 131.
'\Na istom mjestu, sir. 133.
;.)
1
J
neto pametnije, nego sa sputanim rukama.
3
'
Jelai je poeo igrati ulogu, biti
"
svome kralju vjeran, pa i protiv njegove volje, kako to duhovito primjeuje Renner.
^
U Hrvatskoj vladalo je obenito shvaanje, da je skidanje Jelaia samo asoviti
uspjeh jedne maarske intrige, da je dvor iskreno uz Jelaia i prema tome se u
Hrvatskoj i radilo. Sabor preda Jelaiu 29. lipnja neogranienu vlast i ovlast h
obzirom na sve naredbe, koje se odnose na upravu i obranu zemlje. Odsele bijae ban
Jelai neogranieni diktator u Hrvatskoj.
4. srpnja bude u saboru izneseno, da Maari hoe via facti prigrabiti vlast u
Slavoniji. Uzbuenje bijae tim vee, to su Maari na erdeljskom saboru 30. svibnja
1848. proveli sjedinjenje s Ugarskom protiv volje veine naroda i to je kralj
Ferdinand to ujedinjenje i potvrdio. Bijae pozdravljen zahtjev, da Jelai ode s
vojskom u Slavoniju i stane tome na put. Jelai izjavi, da moe postaviti na noge
30.000 do 40.000 momaka, ali primieti: Dajte mi sredstava za obskrbu vojske!
Istoga dana bijae sabrano 52.000 kruna; budui da novac bijae u Hrvatskoj dosta
riedak, veina priloga bijae dana u naravi, seljaci dadoe ogromne koliine ita i
hrane. U Hrvatskoj zapoelo je oruanje u velikom stilu.
Svrivi s Erdeljem, zapoee Maari zaista grozniavom djelatnou u Slavoniji.
U hiljadama tiskanih primjeraka proirie carski proglas od 17. lipnja, kojim Jelai
bijae skinut i prikazivahu ga kao buntovnika i izdajicu. Na upanijskoj skuptini
^
virovitike upanije, koja je zasjedala u Osieku, dade podupan Sallopek proitati
pnoglas od 10. lipnja, te izjavi, da se podreuje Hrabovskome, Narodnjaku oporbu,
koja bijae za Jelaia, izgurae iz dvorane i priznae, da vriede maarski zakoni.
Proavi u triumfalnom pohodu junom Hrvatskom, Likom i banskom Krajinom,
doe Jelai na dobni misao, da poe sam u Slavoniju. On osvoji svojom linou na
juri srdca sviju, i Jelai bijae zauzeo Slavoniju bez ijednog vojnika. Upliv Maara
ostade ogranien na grad Osiek.
32
Sada je Jelai imao za sobom itavu Hrvatsku i Slavoniju, te mu bijae mogue hj
nastupiti protiv Ugarske.
]
Hrvatsko oruanje nije Maarima ostalo nepoznato. 11. srpnja ree Kout u
ugarskom saboru: Hrvati trae, da Maari prestanu s oruanjem. Taj zahtjev H
odbijamo s opravdanim gnjevom. Mi se oruamo i jo emo se oruati sve tako dugo, d
dok nam bude prietila opasnost. Granicu prema Hrvatskoj smo osigurali, tamo se
nalazi hrabri Csanvi s impozantnom silom,^
Nakon toga poalje Jelai prve svoje bojne odjele k Dravi.
J
Veliko veselje zavlada u itavoj Hrvatskoj i Slavoniji, kada 6. rujna 1848, stigne iz
^
Bea vlastoruno kraljevo pismo, kojim se opozivlje proglas od 10. lipnja.
d
d
ti_3
J
1
229
Sada poalje Jelai na savjet baruna Kulmera u Milano maralu Radetzkome
Ivana pl. Kukuljcvia s molbom, da mu poalje oruja, Radetzkv posla zaista 7.000
puaka i neto novaca.
Meutim je ve bjesnio ogoreni rat izmeu Srba i Maara u Banatu. Maarima
pade sada na um, da poalju izaslanike u Bosnu, ne bi li tamonje muslimane naveli,
da upadnu u Hrvatsku.
Jelai sabra meutim u Varadinu 40.000 vojnika i ustroji u Zagrebu zemaljsku
vladu s pet odjela. 9. rujna poe on u Varadin. Zapovieu od 10. rujna 1848. naviesti
on poetak operacija, rekavi: Ne vodimo rata protiv itavog dobrog maarskog
naroda, s kojim smo ivjeli toliko stoljea u bratskoj zajednici, mi ratujemo samo
protiv jedne zasliepljene stranke kraljevine Ugarske.
1 1 . rujna priee Jelai Dravu i time zapone ugarsko-hrvatski rat.
Jelai bude imenovan kraljevskim povjerenikom s neogranienom ovlau i
zapovjednikom sviju carskih eta u Ugarskoj, Hrvatskoj, Slavoniji i Erdelju.
Ne mogu se ovdje uputati u prikazivanje ratnih dogaaja. Treba samo utvrditi, da
se je i onako teak i mukom sauvani odnos izmeu Hrvatske i Ugarske tom borbom
samo jo vie zatrovao.
Samo se po sebi razumije, da je Jelai bio vezan svojom slubenom zakletvom
kao austrijski astnik uz svoga cara. Da tu svoju dunost podpuno izpuni, bijae
sasvim u skladu s njegovim znaajem. Jelai se sa svojom vojskom tokom rata
udaljivao od svojih izprva preteno nacionalnih ciljeva i sluio je dravnim i
dinastikim interesima. Je li on svoj zadatak izpravno shvatio? No svakako se zbog
toga zamjeravae Hrvatima, da su bili samo puko oruje u rukama reakcije. Mislim, da
je u stvari bilo upravo obrnuto. Jelai i njegovi Hrvati poli su u rat iz razloga
nacionalne samoobrane. S vremenom podlegli su utjecaju jaih momenata
a od
takve sudbine nije siguran nijedan ovjeji podhvat.
A sada da razmotrimo dogoaje, to ih je g. 1848. doniela u srbskom pitanju.
Na gospodarskom podruju bio je od osobitog znaenja porast Srba iza posljednjeg
austrijsko-turskog rata, koji se oitovao u kulturnom pokretu Srba iz june Ugarske.
Seton Watson tvrdi, daje tokom prve polovice 19. st. gotovo itava trgovina june
Ugarske bila u srbskim rukama. Raci su jo uviek imali razmjerno brojniji srednji
stale od bilo koje druge narodne grupe u Banatu i Bakoj.
Unapried bijae jasno, da e naii na najei odpor nastojanje ugarske politike oko
intenzivne maarizacije poevi od godine 1690., koje sam prikazao kod razvoja
dogaaja u Hrvatskoj i koje je prema Koutovu zakonskom priedlogu ilo za tim, da se
pomaari ne samo itava dravna, nego i crkvena uprava. Odpor Crkve, koja je toliko
narodno osjeala kao srbska, morao je da bude tim vei, to je kod Srba igrao ulogu ne
samo crkveni, nego i narodni osjeaj, koji se tada u Europi mono razvijae, i koji se
kretae u sasvim jednakom smjeru. Ima se pripisati estini te potrebe za odporom,
zatim jakoj gospodarskoj snazi Srba u junoj Ugarskoj, da su jedva njih 300.000 do
-:j
K//.--A. .ur. 131
"
VII. 4.. sir. 53.
230
1
m
]
400.000 na broj, bez mjestnih politikih predaja, nigdje zbito naseljeni, nego posvuda
ivui pomieano s Maarima, Niemcima, Hrvatima i Rumunjima

ipak mogli
zaigrati toliku politiku ulogu i nastupiti protiv Ugarske. S druge strane djelovale su
nesumnjivo teorije Safarika i Vuka Karadia, te sve jaa mo kneevine Srbije, u 1
tome pravcu, da su se nekadanji Raci poeli osjeati nacionalno Srbima i traiti
politike oblike za svoje nastojanje.
q
2. travnja 1848. izjavila je srbska deputacija na slavenskom kongresu u Beu, da
j
treba Baku i Banat pripojiti Hrvatskoj i Slavoniji, budui da u obim zemljama ivi
jedan te isti narod.
36
^
Ali kada je 1 . svibnja, na zahtjev nacionalnih krugova, elektriziranih Jelaievim
^
nastupom, metropolit Rajai sazvao u Karlovcima skuptinu, kojoj su prisutstvovali
takoer srbski dravni savjetnik Matija Nenadovi i velik broj beogradskih aka,
opaa se ve neka promjena u shvaanju. Bijae zakljueno, da su Srbi na vlastitom
srbskom zemljitu sjeverno od Save i Drave slobodan narod pod austrijskim carem i
svetom ugarskom krunom i da treba ponovno uzpostaviti patriarhat (kao onaj u Pei) i I
izabrati vojvodu. 3. svibnja bijahu odreene granice tom novom podruju,
37
te je
Vojvodina trebala da obuhvati Sriem, Baranju, Baku s beejskim i ajkakim
kotarom, te konano Banat s granicom i kikindskim kotarom. Bijae izabran narodni
odbor, a meu njegovim lanovima bijae ih takoer nekoliko iz kneevine Srbije. 13.
svibnja bijae izbor patriarha, te bude izabran metropolit Rajai, a pukovnik upljikac
^]j
vojvodom (rodom iz Petrinje u Hrvatskoj). 5. lipnja pri sutstvovae patriarh Rajai
J
otvorenju hrvatskog sabora u Zagrebu kao voa jednog izaslanstva, te je tom prilikom
iznio priedlog o savezu, to bi ga Vojvodina trebala sklopiti s Trojednom kraljevinom.
Razvoj prilika u junoj Ugarskoj promatrali su Maari sve nemirnije. Dok je
Rajai bio odsutan, srbske je poslove vodio general Stratimirovi. 10. lipnja planue
puke same od sebe i zapone ogoreni rat nemilice izmeu Srba i Maara.
|
Uzprkos ogorenoj obrani zapadoe Srbi u nezavidan poloaj, te ih izbavi tek
odluno napredovanje Jelaievo. Iz Srbije im doe pomo predvoena dravnim
savjetnikom Knianinom.
25. rujna sazove patriarh narodnu skuptinu i objavi u njoj, daje car potvrdio izbor
patriarha i vojvode. Bijae proitan carski proglas protiv Maara i ustrojena narodna
blagajna. Vojvodi bude povjerena neograniena vojnika vlast, a patriarhu politiko
vodstvo zemlje.
No doskora zapadnu Srbi opet u oajan poloaj, jer ih Maari snano potiskivahu.
A i inae je razvoj poloaja zabrinjavao, Roth bijae tuen kod Osore, a u Beu bukne
listopadski prevrat. U takovom poloaju obrati se patriarh dne 8. listopada 1848.
ruskom konzulu u Beogradu obirnim pismom, u kome se uz ostalo nalazi i sliedei
odlomak: U tom poloaju ne vidim spasa za srbski narod. to misli o nama velika
Rusija? Hoe li dozvoliti, da nas nestane s povrine zemlje? Mogli bismo se zasititi od
-^
mrvica, to padaju s njezina stola. Dovoljno je, da rekne jednu rie, i mi smo spaeni.
j
Zato nas Rusija ne
r
i
i
i
'
^
:'"
VII. 9., sv. /., .sir. 63.
u j
VII. -
10., sir. II. O tom predmetupostoje dva ruda, ovaj ve navedem srbskog dravnika Marica ijedan
drugi: Srbski pokret u Junoj Ugarsko/. Berlin, 1852. AV> ovo drugo djelo nisam uz sav tmdmogao pribaviti, te * ,
sam se morao drati Rislieva rada.
n
J
1
1
J
231
uzme pod svoju zatitu, kada nas austrijski car ne moe zatititi? Za nas je bolje, da
poput kneevine Srbije pod ruskim protektoratom snosimo i turski jaram nego
"1
maarski,
j Meutim je usliedila promjena na priestolju, a dva dana nakon stupanja na
priestolje potvrdio je mladi car Franjo Josip 1. Rajaia kao patriarha, a upljikca kao
1
vojvodu uzpostavljajui ove poviestne asti.
- J
U Beogradu bijae tada austrijskim konzulom podpukovnik Maverhoffer. On se
zaloi kod srbske vlade, da bi Srbe june Ugarske jae poduprla. I zaista doe iz Srbije
u junu Ugarsku do 12.000 vojnika. Vojvoda Supljikac bijae se upravo vratio s
talijanskog bojita i prisutstvovae sveanom doeku jednog diela tih eta, kada ga za
-i
vrieme pozdravnog govora udari kap. Nakon njegove smrti, preuze vodstvo izprva
Knianin, a zatim general Todorovi s Maverhofferom kao zapovjednikom glavnog
stoera.
1
Ali srbske ete poele su u junoj Ugarskoj sve vise pljakati, osobito Niemce iz
_ j
toga nastadoe neke potekoe i u vezi s time vrati se dne 16. veljae 1 849. Knianin s
8.000 Srba u Srbiju. Bijae se takoer i proulo, da Srbi hoe pripojiti Banat kneevini
Srbiji.
Risti veli u svojim razmatranjima: I tako bijae sueno, da Austriju privede
ponovno u ivot sjedne strane rusko, a s druge strane srbsko oruje.
Odlukom od 1 8. studenoga 1 849. bijae podruje Vojvodine odieljeno od Ugarske i
od njega stvorena krunovina sa sjeditem vlade u Temivaru.
^
Ali godine 1860. bila je Vojvodina opet utjelovljena Ugarskoj. Ni geopolitiki, ni
etniki, ni po svom obliku vladanja kao grkoiztona crkvena drava, njezino
postojanje u Austriji nije bilo mogue. Kakav je duh vladao u toj dravnoj tvorevini,
^
vidi se najbolje iz zakljuaka karlovakog crkvenog sabora od godine 1861., prema
kojima su samo grkoizitoni Srbi punopravni graani u Vojvodini, a sve inovjerce
treba smatrati samo graanima s manje prava.
40
Vrlo je znaajno, kako se oba naroda pojavljuju god. 1848. u svome
karakteristinom obliku. Hrvati brane ilavo zadnje ostatke svoje dravnosti na
vlastitoj tisugodinjoj zemlji, a Srbi, nedavno jo doljaci, hoe da preuzmu vlast u
nacionalno mieanom podruju, da osnuju duhovno gospodstvo i da ponovno oive
peku patriarhiju na podruju njezina nekadanjeg djelovanja u neto manjem
razmjeru.
4. Od 1867. do 1868.
God. 1 867. je poviestno izraeni simbol austrijsko-ugarske nagodbe i dualizma.
Dravopravno pogodio je dualizam samo Hrvate, jer je odluio o dravopravnoj
pripadnosti hrvatskih zemalja time, to je Dalmacija pripala zemljama zastupanim u
carevinskom vieu, a Hrvatska i Slavonija zemljama svete ugarske krune. Nudna
posljedica austrijsko-ugarske nagodbe bijae hrvatsko-ugarska nagodba, koja se
J
*
V/l. 11)., sli: 27.
;!l
VI/. III. xtr. 37.
J
"
l'ozon- od 10. oujka 1M3.. bi: 56.
232
41
VII, -II., sir. i:
'-
VII. 12., str. 47.
u svome maarskom obliku pojavljuje kao zakonski lanak XXX. iz god. 1868. !
Srba se dualizam ticao samo u toliko, u koliko su njime bile dirnute drutvene i
gospodarske prilike hrvatskih zemalja, u kojima nastavahu. ,--,
Kako je postala ugarsko-hrvatska nagodba, prikazao sam ve u kratkim potezima u
J
II. dielu (str, 39. do 41.) te se moram ovdje zadovoljiti, da upozorim na to mjesto.
Ovdje se ne mogu poblie pozabaviti niti poviestnim, a niti dravopravnim <"]
razglabanjem nagodbe.
J
Ali u se zato pozabaviti nekim razmatranjima obe naravi, mogao bih gotovo rei
historijsko-filozofskim razmatranjima, kada te stvari, premda spadaju u poviest, ne bi
H|
bile tako aktuelne, da su upravo danas od najvee vriednosti. Htio bih naime razmotriti
^
pitanje, kakav je bio utjecaj dualizma na razvoj junoslavenskih prilika, a tome pitanju
nije se po mome miljenju podavalo dovoljno panje u Austro-Ugarskoj. I
Sve vee i tee unutarnje neprilike Monarhije ivo su poticale politiko miljenje
posljednjih godina. Sve jaa spoznaja pomagala je takoer, da seje stvorila jasna slika
^
o vodeim mislima dualizma.
Samassa, kome se zacielo ne moe porei razumievanje, veli kratko i
razgovietno: Smisao nagodbe od g. 1867. bijae, da se Niemcima dade prevlast u ri
Austriji, a Maarima u Ugarskoj; pri tome su Niemcima trebali pomagati Poljaci, a JI
Maarima Hrvati. Springer veli to isto u svojoj duhovitoj knjizi, premda u neto
elegantnijem obliku.
42
R
Ali stanemo li iztraivati, koliko je taj smisao nagodbe bio stvarno proveden u
d
djelo, lako emo nai, da je dodue bio proveden u Austriji, ali ne i u Maarskoj.
Poljaci imaju u politikom vladanju Austrijom faktino stvarnog udjela, ali se to ne bi
moglo uztvrditi i o Hrvatima. Poljaci igraju u unutarnjoj i vanjskoj politici Monarhije
vidljivu i znatnu ulogu, a uloga Hrvata u Ugarskoj nije nikakova. Hrvati imaju dodue
autonomiju, koje Poljaci nemaju, ali je ta autonomija takova, da slui mnogo vie
probitcima Maara nego Hrvata. Treba takoer uzeti u obzir, da se od godine 1867. uz
mali prekid vladalo neprestano protiv Hrvata. n
Sad nastaje pitanje: Zato je bilo tako? Koji je razlog netom spomenutoj pojavi?
J
Odgovor nije teko nai. Dat e mi se sigurno pravo,, kada uztvrdim, da najljepe
dravopravne osnove i nove uredbe postanu bezpredmetne i neodrive, ako istodobno H
ne poivaju na odgovarajuoj stvarnoj snazi. Hrvatima htiedoe dodieliti stanovitu d
ulogu pri novom ureenju zemlje, ali im ne dadoe dovoljno stvarne snage, da bi tu
ulogu mogli odista odigrati. Da se je htjelo smisao nagodbe od 1 867. zaista provesti
u djelo, trebalo je Hrvatima odmah godine 1868. ili sliedeih godina dati Vojnu
w-*
Krajinu i Dalmaciju. To se nije uinilo, nego je Vojna Krajina utjelovljena tek g.
1881., vidjet emo jo uz kakove sve potekoe, A Dalmacija jo sve do danas nije
sjedinjena s Hrvatskom i Slavonijom.
Jedva e se moi porei, da nije postojala namjera stanovitih imbenika u dravi, da
^
se Dalmacija pripoji Hrvatskoj. O tome se moramo osvjedoiti, kad malo paljivije
pregledamo ugarsko-hrvatsku nagodbu:
H
J
LJ
233
od god. 1868.

1. zakonskog lanka XXX. od 1868. glasi: Ugarska te Hrvatska,
Slavonija i Dalmacija sainjavaju jednu te istu dravnu zajednicu jednako prema
ostalim zemljama pod vladom Njegovog Velianstva kao i prema drugim zemljama.
Hrvatska, Slavonija i Dalmacija javljaju se kao suugovarai s Maarskom i kao pravni
subjekt u

2., 3., 4., 5., 7., 8., 9 10, ili. Sliedi

12., u kome se vri razpodjela
financialnih tereta. On glasi; Taj omjer utvren je prema istim podatcima, prema
kojima je i omjer prinosa zemalja ugarske krune za trokove zajednikih poslova
utvren prema ostalim zemljama Njegovog Velianstva na 10 godina, za isto razdoblje
za Ugarsku 93,5592201%
za Hrvatsku i Slavoniju 6,4407799%
Iza

12. nestaje Hrvatska, Slavonija i Dalmacija kao kompaciscent i poevi od
toga paragrafa govori se samo o Hrvatskoj i Slavoniji, i to jo u smislu

19. bez
Vojne Krajine. Hrvatska, kao nagodbeni partner, promienila je unutar same nagodbe
svoj sadraj, smanjila se za jednu treinu povrine i stanovnika, te je time takoer
izgubila dobar dio svoje izvanjske snage.
Pri ovakovom stanju stvari ne moemo se oteti dojmu, da su Hrvati bili prevareni.
Pri stvaranju nagodbe nadali su se, da e stajati prema snanim Maarima kao
Hrvatska, Slavonija i Dalmacija pa je to uvjetovalo itav sadraj nagodbe, a stvarno
stajahu prema Maarima od god, 1868.1881, kao Hrvatska i Slavonija bez Vojne
Krajine, a od god, 1881.

1914. kao Hrvatska i Slavonija bez Dalmacije. I tako ne

bijae Maarima teko svladati Hrvate, koje ba nisu imali razloga voljeti nakon
iskustva godane 1848., i zato uspjee stvoriti sasvim drugaiji poloaj od onoga, to bi
odgovarao prvotnoj zamisli nagodbe.
Smatram, daje ova stvar tako vana za itav daljnji razvoj junoslavenskog pitanja
od god, 1867. dalje, da se njome moramo jo potanje pozabaviti. Pri tome moramo
svakako razsvietliti pitanje, kakovi sve momenti djelovahu, da je takav razvoj uobe
bio mogu.
ini mi se naime, da se u Austriji godine 1867. gledalo na Ugarsku samo sa
stanovita tadanjeg razmjera snaga, da se uobe nisu uzele u obzir mogunosti za njen
kasniji razvoj, a posebice nije se obaziralo na geopolitiki moment. Taj moment
smatram najvanijim koeficientom, jer je on stalan, a sastoji se iz ove tri toke: 3
.
Ugarska je poslije Rusije i Francuzke po veliini trea po redu kontinentalna jedinica u
Europi, koja svojim oblikovanjem nudno trai politiko jedinstvo i prua mogunost
za podpuno iskoritenje svih politikih snaga. 2. Ugarska je najplodnija i razmjerno
najbogatija zemlja u Europi raznim prirodnim pomonim sredstvima. 3. Ona je
strateki najbolje zatieno kontinentalno podruje u Europi. Tri petine njenih granica
zatieno je prirodnim tvravama, a u pravcu nezatienih dviju petina, t. j.
u pravcu
juga i jugoiztoka nema inbenika, koji bi je ozbiljno mogli ugroziti. Uslied tih je
momenata Ugarska historijski, politiki, kulturno i gospodarski jedinstvena, u njoj ima
vie snage za politiku borbu oko prevlasti i moe te snage bolje izkoristiti nego ma
koja druga zemlja u Europi.
234
J
Uzporedimo li s tom slikom sliku Austrije, vidjet emo ogromni luk, koji poinje s
f
Bukovinom, zemljom bez izrazite politike prolosti. Sliedi Galicija, koja ima neku
*
politiku prolost. Zatim dolaze zemlje krune sv. Vaclava. Njemake nasljedne zemlje
^
su produena osovina itave cjeline, koja na jugu prelazi opet u slavensko-romanske i
zemlje. Na kraju se prikljuuje Dalmacija, koja je bez kopnene veze s itavim lukom, a
prolost joj je hrvatska i mletaka. Niemci su dodue u posjedu osovine. Ali to su H
alpinske zemlje, malene plodnosti, koje su u poljoprivrednom smislu pasivne. Jedina J
plodna zemlja jest dolina Dunava, ali ona nije dovoljna, da obskrbi itavu cjelinu
zemaljskim plodinama. Ona moe vriti zemljopisno osiguran upliv samo na eku,
F
]
Moravsku i na slovenske krajeve, a ne moe ga vriti na Galiciju i Dalmaciju.
--*
Prema tome nalaze se Niemci iz istih zemljopisnih razloga prema Maarima u
loijem poloaju, te se jo ne moe znati, kako ese prevlast Ugarske dalje razvijati.
|
Izgleda, da sve to nisu uzeli u obzir oni austrijski dravnici, koji su godine 1 867.
napravili nagodbu. Pa kada to nisu uinili s obzirom na svoje vlastite probitke, ne
moe se od njih zacielo zahtievati, da su to uinili u probitku Hrvata.
Pa tako uobe ne bijahu sviestni injenice, da Hrvatska i Slavonija jedva moe
odoljeti Ugarskoj, jer je zemlja u duljinu razvuena, preteno malene dubine i bez r\
pravih granica. U tome geopolitiki nezgodnom poloaju, odluila je Austrija ovu
J
borbu na tetu Hrvata, jer im uobe nije dala Dalmacije, a Vojnu Krajinu tek nakon 14
godina.
^
Treba zato ustanoviti: Osnovna misao dualizma na jugu uobe ne bijae provedena,
^
nego sasvim pokvarena pri provoenju. Ovu konstataciju smatram glavnom tokom za
razumievanje kasnijih dogaaja na jugu i primoran sam zbog toga, da se na toj temi jo
j
malo zadrim. Treba nam obratiti pozornost na pitanje, kako to
r
da su se prilike na
jugu tako razvijale.
Dok se u

1 . ugarsko-hrvatske nagodbe od god. 1 868. nalazi odredba: Ugarska,
te Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, sainjavaju jednu te istu dravnu zajednicu koli
prema ostalim zemljama pod vladom Njegovog Velianstva toli i prema drugim
n
zemljama. Osnovni austrijski ustavni zakoni stoje na opreno suprotnom stanovitu.
j

1. zakona od 21. prosinca 1867. (prosinaki ustav) glasi: Carevinsko viee zvano je
za zajedniko zastupanje kraljevine eke, Dalmacije i .t. d. Na istom stanovitu stoji H
i sve ostalo austrijsko zakonodavstvo, koje je izgradilo navedeno stanovite prema ci
potrebama unutarnje politike. 1 premdaje hrvatsko-ugarska nagodba lex posterior, ona
je uzakonjena samo u Ugarskoj i Hrvatskoj, a ne takoer i u Austriji; za Austriju je
]
hrvatsko-ugarska nagodba zakon druge diave i za nju neobvezatan. U tome oprenom
proturjeju pobiedio je status quo, i to tim vie, to je nailazio na vrst oslonac u
pozitivnim austrijskim ustavnim zakonima.
Odmah nakon ugarsko-austrijske nagodbe zapoela je borba za prevlast izmeu
obje novonastale drave, Austrije i Ugarske, te se doskora osjetila itava snaga
Ugarske. Kada bi se odredbe

19. ugarsko-hrvatske nagodbe bile provele, Ugarska bi
se poveala i njen poloaj
H
235
nesumnjivo jo pojaao. To dakako nije moglo biti u probitku Austrije. Zato se
postavie na stanovite, to ga bijae precizirao grof Taafe, tadanji ministar
unutranjih poslova, odgovarajui dne 15. sienja 1869. na interpelaciju zastupnika
Sturma i drugova. To je stanovite glasilo: Pripadnuvi Austriji izprvice kao odteta
za odstupljene nasljedne zemlje (austrijska Nizozemska i Lombardija). . . . Dalmacija
stoji od godine 1797. prema Monarhiji u istome pravnom i faktinom odnosu kao i
ostale u carevinskom vieu zastupane kraljevine i zemlje

u savezu, koji je vrsto

satkan jednolinim zakonodavstvom i zajednikim najvanijim politikim
ustanovama.
43
To znai u stvari, daje Dalmaciju godine 1797. stekao austrijski car i da
treba da ostane u posjedu njegova pravnog nasljednika, cara austrijskog, odnosno u
sklopu kraljevina i zemalja zastupanih na carevinskom vieu. Na tome stanovitu
stajala je Austrija dosljedno od godine 1867. sve do danas. Jo god. 1910., kad su se
nakon aneksije Bosne i Hercegovine pojavljivale na svim stranama osnove za novo
ureenje, zastupano je to miljenje odluno u navedenoj brouri Omege: Sto treba
uiniti s Bosnom? ija je Dalmacija? Politiko-historijski odlomci. 1 tako ostade sve
pri starom.
Premda je time, prema mojem shvaanju, bio stvoren na itavom jugu
dravopravno i politiki sasvim nezdravi poloaj, ipak ne mogu bez daljnjega osuditi
austrijske politiare, koji zastupahu taij pravac. Evo razloga: Sutina dualistike ideje
sastojala se u podjeli Monarhije na jedno njemako i na jedno maarsko interesno
podruje. Bilo je za to sasvim prirodno, da se naelo te podjele na dvoje moralo
protegnuti i na tadanji junoslavenski posjed Monarhije, gdje su odnoaji od godine
1 849. odnosno od god. 1 861 . bili vrlo nejasni. ta se moglo uiniti? Moglo se itavo to
podruje pridielati jedinoj dravi ili podieteti na dvoje. Ovo se potonje rjeenje
nametavae tim vie, to ni jedna drava ne bi bila pristala, da druga dobije sve
junoslavenske krajeve. Ali osim razloga, da se odri ravnotea izmeu obih drava,
koja bi postala ozbiljno ugroenom, da je jednoj pripao itavi junoslavenski posjed
Monarhije, bilo je i drugih vanih razloga protiv toga.
Ponajprije bijahu na putu tradicionalni razlozi i razlozi pravednosti. Poevi od,
god. 1522. nasljedne su zemlje mnogo pomagale u obrani i osloboenju hrvatskih
zemalja. Sada bi pak trebalo da prepuste sve bez odtete Ugarskoj. Takova nesebinost
i samozataja nije se od njih mogla oekivati, S druge strane bila bi pak ona drava,
koja ne bi imala udjela u junoslavenskom posjedu Monarhije, teritorialno i prometno
sasvim odrezana od Balkana, a time i od itavog Iztoka.
Jasno je dakle da seje Austrija morala odluiti za naelo podjele na dvoje, tim vie,
to je nala u spomenutom stanovitu, sadranom u odgovoru grofa Taaffea na
interpelaciju, formalno opravdani razlog, da zadri Dalmaciju.
U drugom redu valja pitati, jesu li tadanji austrijski dravnici uobe mogli
uvidjeti, da Hrvati imaju zaista pravo na Dalmaciju.
Poviest hrvatske drave bijae tada gotovo nepoznata. Kao samostalni element i
ocjenjujui ispravno njezino znaenje, uvodi je u suvremenu znanost tek Gfrorer u
drugom dielu svoje poviesti Bizanta,
*J
Vll, 13-, sir. 48.
44
VI. 4.
236
:
II.3.. I. sv.
i
j
ali je taj iziao tek god. 1873. Smiiklasova Poviest hrvatska, koja je izala tek god. !
1 882. prvi je obirniji prikaz hrvatske poviesti na hrvatskom jeziku.
45
Nasuprot tome upravo se tada mnogo cienila teorija, da Dalmacija uobe nije
--
hrvatska nego srbska zemlja. Ta najljepe srbske pjesme Vuka Karadia potjeu
upravo iz Dalmacije. Pa i Gfrorer, pravedan prema Hrvatima, ne moe se sasvim oteti
tome shvaanju. Proitao sam takoer u starijim konverzacionim leksikonima, to piu
o Dalmaciji. Do devetdesetih godina smatra se Dalmacija srbskom zemljom. Tako
stoji na pr, u malenom Meverovu leksikonu od god. 1893. ovo: Puanstvo (t.
j.
Dalmacije god. 1890.) pripada u 96% srbskom plemenu, liepo je, hrabro i odvano.
Vidimo dakle: Teorije Vuka Karadia, kojih sam znaenje prikazao u pravom svietlu,
nalaze se u punom cvatu, pa i ovdje gledamo pred sobom opet primjer njihova velikog
politikog domaaja. tj
Zacielo se pak ne moe traiti od svakog austrijskog dravnika, da se ba bavi
poviestnim i antropolokim studijama o Dalmaciji, da bi si o tome mogao stvoriti <-,
vlastito miljenje. Hrvati priahu dodue o svome kraljevstvu, o svojim pravima na
j
Dalmaciju i t. d ali vladajue narodoslovlje i jezikoslovlje protivljahu se opreno
njihovim tvrdnjama. Pa budui da stvar s poviestnog i narodoznanstvenog stanovita n
ne bijae sasvim jasna, odluie se u Austriji, da predhodno zadre Dalmaciju za sebe. J
A ne moe se ni osporiti, da u tome postupku ne bijae neto zdrave logike.
Ipak moram ponovno ustanoviti injenicu, koja je, to Dalmacija nije bila
^
sjedinjena s Hrvatskom i Slavonijom, imala najloije posljedice za razvitak
^
junoslavenskih prilika.
Ponajprije bijahu hrvatske zemlje podieljene na dvie drave. A odnosi izmeu
]
Austrije i Ugarske razvijahu se nesumnjivo u pravcu, da se jaz izmeu njih iz godine u
godinu produbljivao, a nije izmeu obih drava izostala ni borba o prevlast. 1 im su
r
,
taj jaz i ta borba bivali otriji, tim manji bijahu izgledi Hrvata, da im se pripoji
]
Dalmacija.
Treba si samo predstaviti zdvojnost i ogorenje Hrvata u obim polama Monarhije,
r
]
kada im postajae sve jasnijim, da se zapravo nalaze na izgubljenom poloaju u borbi,
J
to je vode za odranje svoje narodnosti i autonomije i kada gledahu, da im iz dana u
dan izmie sve dalje mogunost, da im se popravi poloaj.
H
Jo beznadnajim postao je poloaj Hrvata, kada je god. 1 878. okupirana Bosna.
d
Hrvatske zemije bijahu sada razdieljene ak na tri diela, koji meusobno bijahu u
poloaju inozemstva. Dosljedno provoenje dualistike misli imalo je za Hrvate dakle
i
jednako znaenje kao i dioba Poljske. A poloaj je jo zaotrila okolnost, to ni jedno
^
od ta tri zasebna podruja, ni Hrvatska i Slavonija, ni Dalmacija, a ni Bosna, ne bijahu
^
geopolitiki i u pogledu prometa sposobni, da se gospodarski razviju. Nijedan drugi
j
narod Monarhije ne bijae dualizmom pogoen kao upravo Hrvati, jer, premda pod
jednim krovom, ipak bijae zemljite hrvatskog naroda praktiki podieljeno na tri
i
zasebna dravna podruja.
j
237
I tako je komadanje hrvatskih zemalja, zapoeto u doba provale Turaka, prietilo, da e
ostati trajnim stanjem uzprkos tome, to su te zemlje bite osloboene od Turaka. Sve
je to vrilo veoma pogubni utjecaj na gospodarski razvoj Hrvata.
Da bismo razumjeli daljnji razvoj, posegnut emo za jednim sociolokim ili bolje
obim biolokim prirodnim zakonom. Svaki organizam, drava, ili organizam nie
vrste, nastoji zadrati dokle god je to mogue svu unutarnju ustrojbu, i jednom ve
ustaljeni oblik egzistencije braniti svim raspoloivim sredstvima i nagonski pobijati
sve one, koji taj poredak pobijaju ili mu smetaju.
Iz netom reenoga svatko e bez daljnjega razumjeti, da su Hrvati u nezgodnom
poloaju, u koji su nagodbom dospjeli, sasvim nagonski radili na poboljanju svoga
poloaja, na sjedinjenju s Dalmacijom, a kasnije i s Bosnom i da su, promatramo li to
sasvim objektivno, tako i morali raditi. No time su dirali u temelje dualizma, 1 tako je
kasnije nastao onaj za Hrvate pogubni razvoj prilika, da im se stalno protivio itav
slubeni dravni aparat. Pa budui da jo k tome ne naoe uviek najzgodniji put i
najsretnije oblike u zastupanju svojih probitaka, njihov se poloaj u dravi iz dana u
dan vidno pogoravao. Dooe na glas kao nepoudni i opasni smutljivci. Takav
poloaj bio je najbolje tlo, da se na njemu razviju za Hrvate nepovoljni razni pa i
suprotni probitci ostalih inbenika Monarhije. Ovakvi razni Hrvatima neskloni pravci,
nastali iz neminovne suprotnosti probitaka, stvorili su obe nerazpoloenje prema
Hrvatima, te se njih na koncu smatralo elementom upravo opasnim po dravu i
izrodom dualistike drave.
Vidjet emo kasnije, da nisam nimalo, pretjerao.
Hrvate je teko titio poloaj stvoren dualizmom. I poto se preesto radilo o
hrvatskim najvanijim politikim i narodnim probitcima, narod je zdvojno pokuavao,
da se oslobodi. A svaki trzaj uklietenog narodnog organizma smatrao se opasnou za
dravni poredak i izazvao je kao posljedicu samo jo tei pritisak.
Svakako treba ustanoviti, da se iz prikazanog razvoja prilika stvorio za Hrvate vrlo
nezgodan poloaj, kojega se pravi uzrok jedva moe oznaiti jednom rieju, a ja bih ga

s obzirom na Hrvatsku

nazvao duhom pokvarenog smisla dualizma. Sadraj

pojma upoznat emc najbolje kod politikog razvoja junoslavenskih pokrajina, koji
emo kasnije prikazati, ali takoer i na poraznim posljedicama po probitke itave
drave.
Ne mogu zakljuiti ovog odlomka, a da itaocu ne pruim prilike, da si stvori sud o
odredbama nagodbe od g. 1868., kojima se Hrvati smatrahu osobito teko pogoenim.
Ovdje u ukratko navesti gravamina, kao to sam ih naao u ve nekoliko puta
spomenutom djelu profesora Horvata, a takvo je odprilike obenito shvaanje u
Hrvata: Najvaniji prigovori redom su ovi: 1. u

1. govori se samo o dravnoj
zajednici, dok bi prema zak. lanku 42. od god, 1861. valjalo iztaknuti, da su
Hrvatska i Ugarska konfederirane kraljevine, koje su stupile u ui dravopravni
savez: 2. prema

8. ostavlja nagodba Ugarskoj voenje svih hrvatskih financialnih
poslova; 3, iz djelokruga hr-
238
vatskog sabora izuzima

9. itav niz raznih prava: novarstvo (kovanje novca
tiskanje novanica; izpitivanje i odobravanje meunarodnih i trgovakih ugovora
odredbe o bankama, vagama i mjerama, o povlasticama, o osiguranju i o navjeri
zakonodavstvo u pomorskom, trgovakom, mjenbenom i rudnom pravu i konano
zakonodavstvo u podruju eljeznica, pota, brzojava, trgovine, brodarstva i mitnica
4. u
10. nagodbe predvieno je zajedniko zakonodavstvo o torbarenju, o drutvima
koja se ne bave javnim priraivanjem, o putnicama, o nadzoru nad strancima, o
dravljanstvu i zaviajnom pravu; preputa se Hrvatskoj i Slavoniji samo izvrna vlast;
5. od svojih prihoda dobiva Hrvatska prema

15. za svoju autonomiju samo neznatni
dio (paualnu svotu od 4.400,000. kruna), a cieli ostatak slui za pokrie trokova
zajednikih poslova; 6. po

22. nagodbe vri kraljevski ugarski ministar financija
izvrnu vlast u Hrvatskoj s obzirom na izravne i neizravne poreze: nasljedne pristojbe,
biljege, takse, razne pristojbe i dravna dobra; 7. hrvatski zastupnici u ugarskom
saboru imadu i u isto hrvatskim stvarima samo jedan glas. Zato moraju ostati svagda
u manjini, kada se hrvatski probitci sukobe s maarskima. 8. hrvatski ministar u
Budimpeti nema listnice prema

44. i ne moe Hrvatskoj koristiti. Budui daje pak
odgovoran ugarskom saboru, a ne hrvatskom, on e zastupati ugarske, a ne hrvatske
probitke; 9. premda je morska obala sasvim hrvatska, ipak Hrvatska nema
pomorske sudbenosti; 10. po

51. postavlja kralj bana na priedlog i uz supodpis
maarskog ministra predsjednika. Po toj odredbi moe banom postati samo ona osoba,
koja je Ugarskoj s voljom, bez ikakvih obzira na hrvatske elje i potrebe. 11.
Ugarskim ministrima mogu postati i generali, ali banom Hrvatske moe po

52.
postati samo graanska osoba. Ova se odredba tumaila u Hrvatskoj tako, to se
smatralo, da se Maari boje pojave jednog novog Jelaia i hoe da to na taj nain
onemogue. Najvee pak ogorenje izazvao je
66., koji je nekako kriom uao u
nagodbu i Hrvatima oduzeo Rieku, gdje odtada privremeno vlada guverner u ime
|
ugarskog ministarstva.
Ako se i ne bih mogao sloiti s ovakvim shvaanjem u svim njegovim dielovima,
<--,
ipak je na prvi pogled svakome jasno, daje vei dio ustupaka Hrvatima u nagodbi bio
j
takve naravi, da su se u praksi pokazali bezvriednima.
Praktinu vriednost ugarsko-hrvatske nagodbe upoznat emo uostalom najbolje na
1
njezinim posljedcima u Hrvatskoj od 1867. do 1914.
5. Hrvatska i Slavonija od god. 1867.
Tok pregovora o nagodbi izmeu Austrije i Ugarske pobudio je kod Hrvata sve
vie osvjedoenje, da sada za Hrvatsku poinju teka vremena.
Usred takvog raspoloenja stigao je zahtjev upanije sriemske, da hrvatski sabor
izjavi ravnopravnost Hrvata i Srba.
46
Pri tome se pozivahu na pomo, koju je pruao
Hrvatima Svetozar Mileti, voa ugar-
Ushemskoj upaniji ima prema popisu odgod. J9J0. odprilike 45%Srba.
239
ul
CL3
n\
skih Srba, u njihovoj borbi s Maarima poevi od godine 1861. Na priedlog Ivana
Vonine
47
zakljui hrvatski sabor dana 1 1 . svibnja 1 867. jednoglasno: Sabor
Trojedne kraljevine izjavljuje sveano, da Trojedna kraljevina priznaje srbski narod,
koji u njoj ivi, istovjetnim
48
i ravnopravnim s hrvatskim narodom.
Hrvatsko-ugarska nagodba, sklopljena u jeseni g. 1868., patila je odmah u poetku
svome od poroajne pogrjeke. Barun Levin Rauch bijae preuzeo zadatak, da provede
nagodbu parlamentarnim putem kroz sabor. No budui daje narod velikom veinom
bio protivan osnovi nagodbe, kako je bijahu utanaile regnikolarne deputacije u
Budimpeti, to barun Rauch spozna, da s postojeim izbornim redom ne e dobiti u
saboru veine, pa dade dne 20. listopada 1867. oktroirati prikladan izborni red. Prvi
put morade se u Hrvatskoj itavi upravni aparat zaloiti, da na izborima proe vladin
kandidat. Novine, koje objelodanjivahu razne zloupotrebe, bijahu zabranjene. List
Novi Obzor izlazio je poevi od rujna g. 1867. u Beu. Rauch provede svoju
namjeru, te bude izabrano 66 pristaa vlade (unionista), od toga 34 inovnika, i 14
oporbenjaka. Budui da oporba bijae nemona, ona se abstinirala od sabora. U
regnikolarnu deputaciju budu izabrani sami unionisti. Dana 24. rujna bijae nagodba
uzakonjena u zagrebakom saboru sa svima glasovima protiv etiri (dr. Brli, barun
Hellenbach, grof Jankovi i ivkovi).
Barun Rauch dade izglasati u saboru zakonski lanak XIV. od god. 1870., prema
kojemu se ima svako neprijateljstvo protiv nagodbe kanjavati kao zloin smetanja
javnog poredka, a u nekim sluajevima i kao veleizdaja.
Doskora oklevetae baruna Raucha, da je pri nekom dravnom tehnikom poslu
postupao koristoljubivo, te se on nae ponukanim, da obtui sudu sve lanove
urednirva Zatonika. Stvar dote pred vojniki sud u Sisku, te obtueni budu
rieeni. Rauch padne nekoliko dana kasnije.
Njegovim nasljednikom imenovan bi dne 26. sienja 1871. Koloman pl.
Bedekovi. On ublai donekle pritisak kod izbora s posljedicom, da je narodna
stranka dobila 52 mandata, a unionisti samo 13. Pobjedonosna narodna stranka stade
se sada spremati na boj protiv nagodbe. Sabor bude sazvan za 1 . lipnja, ali ga tri puta
redom odgodie, najprije na 12., a zatim na 20. rujna 1872. Ogorena narodna stranka
odgovori ratobornim proglasom od 20. rujna, u kome poricae pravnu valjanost
nagodbe.
Nekoliko dana kasnije (8. listopada 1872.) podigne Eugen Kvaternik bunu u
Rakovici, malenom pograninom mjestu slunjskog kotara, ali taj ustanak bude za tri
dana uguen. Kolovoe Kvaternik, Bach i Rakija bijahu pri tome ustrieljeni.
Ovaj dogaaj treba spomenuti, jer je Hrvatima, a osobito Starevievoj stranci,
mnogo nakodio. Oznaie ga proizvodom borbe Hrvata protiv nagodbe, a budui da
Kvaternik bijae ugledni lan Starevieve stranke, nije se naputala pomisao, da je
itava Stare-
J7
Kasnije odjelni predstojnik u Hrvatskoj za unutarnje poslove.
n
Treba upozorili na protuslovlje, ko/e se sastoji u lome, io Srbi trae istovjetnost i ravnopravnost. Za
ravnopravnost pretpostavljaju se dva individuuma i iskljuuje se istovjetnost.
49
VU.-24.,str. 716.
240
s
"
VII. 15.
31
VII. N; sir. 249.
31
V1L 14. sir. 25?
"
VII. 14. str. 38.
3
viceva stranka sukrivac. I zaista budu svi vieniji lanovi stranke zatvoreni, ali
j
doskora opet puteni na slobodu, jer im se sasvim nita nije moglo dokazati.
Poviest si je danas stvorila jasnu sliku o Kvaterniku, a osobito nakon to je r-i
objavljen njegov dnevnik.
50
Uzprkos obirnijem. poviestnom znanju, bijae on
]
neuravnoteen ovjek, sklon fantaziranju, u kome se sjedinilo arko domoljublje i
fanatika katolika vjerska revnost. U njemu je polako dozrievala misao, da je on n
pozvan, da spasi Hrvatsku. U tu svrhu proputovao je itavu Europu, a bijae i u Rusiji. J
Lako sije predstaviti, kakva izkustva i kakve je uspjehe tamo stekao sa svojim revnim
katolicizmom. Liberalni pravac u Austriji nakon Hohenvvarta bijae mu odvratan, te
HJ
bijae duboko uvjeren, da Boja kazna ne moe zbog toga izostati. U njemu je
^
dozrievalo uvjerenje o svom viem poslanju, prema kojemu je on oruje u ruci Bojoj,
koje e osloboditi Hrvatsku i kazniti bezbonu Austriju/
1
!
Ovakav slied misli nagnao gaje u Rakovicu, malo mjestance uz bosansku granicu,
u kome bijae 68,7% grkoiztonih stanovnflka prema 3 1 .3% katolikih Hrvata. To je
injenica, koja dosele ne bijae uzimana u obzir, a koju vrlo liepo ilustriraju neke moje
tvrdnje o prirodi poslavenjenih Vlaha. Kvaternik je poao onamo zato, jer je znao, da
e meu tim elementom najlake moi podignuti ustanak. I tako se Kvaterniku, r]
gorljivom katoliku, dogodilo, da je morao primiti Boji blagoslov za borbu protiv <J
Austrije u pravoslavnoj crkvi iz ruku pravoslavnog popa Popovia. No trokove te
epizode platili su izkljuivo Hrvati.
nj
Starevieva stranka stvarno nije sa itavim pokretom imala nikakve veze.
u-
Starevi i Kvaternik bijahu se naprotiv ve odaleili, jer je nasuprot klerikalnom i
vjerski revnome Kvaterniku Starevi bio osvjedoen antiklerikalac.
Ne mogu, a da se na ovom mjestu ukratko ne pozabavim, i drom Stareviem, jer
se ne moe porei, da je ikoji politiar u hrvatskim zemljama vrio na sve duhove --,
toliki utjecaj kao dr. Starevi. On se rodio god. 1823. u Lici kao sin katoliko-
j
hrvatskog seljaka Jakova Starevia. Njegova majka Milica Bogdan bijae podrietlom
iz pravoslavne obitelji i prela je na katoliku vjeru. Starevi bijae odrastao u kui
h
svoga strica, katolikog sveenika, svrio je bogoslovlje, napustio ga kasnije i stekao u
,J
Peti doktorat filozofije. Pa ipak ne doe on u ivotu nikada dalje od odvjetnikog
solicitatora i bijae neka sredina izmeu Katona i boema. Utjecaj njegov na okolinu
"}
bijae neodoljiv, a bijae osnovan na injenici, da tokom itavog svoga ivota ne iae
d
nikada za svojom osobnom koristi. Stareviev politiki nauk usmjerenje u njegovoj
mrnji na Austriju, na Ugarsku i na Srbiju.
j
Austriju je mrzio zbog gorkih razoaranja, koja je Hrvatima priredila nakon
absoiutizma. Kau, da je Austriju poeo mrziti gledajui Filipa Barievia, Lianina,
H
1
kome su graniarske oblasti kazne radi odsjekle obje ruke, jer je graniarima pisao
pritube.
Ugarsku je mrzio zbog razdoblja 1 790.1 848. i zbog nagodbe. -
1
J
241
Srbe je mrzio, jer je prvi upoznao, kolika je od njih opasnost. U svojim obranbenim
spisima (vidi str. 201.) on je uglavnom izpravno prikazao, kako su Srbi nastali.
Navedenim obiljejem svoje nauke, bijae kao politiar ve osuen, jer je time
postavio nepremostivu prepreku izmeu Hrvata i svih sila, s kojima je Hrvatima bilo
raunati, izmeu Austrije, Ugarske i Srbstva. Time bijae njegova stranka primorana,
da prihvati borbu na tri fronte. Bijae to napor, kome Hrvati ne bijahu dorasli u onom
nepovoljnom poloaju, u kome se tada nalaahu. Ovdje je donio promjenu tek utjecaj
dra Franka, ovjeka idovskog podrietia, koji je uvidio tu pogrjeku i zaveo u
stranakoj politici oportunistiki pravac, koji se zgustnuo u prvom lanku programa t.
zv. iste stranke prava. Prema tome lanku stranka e nastojati da ostvari svoje
politike osnove samo u okviru Monarhije. I prije takvog formuliranja nisu
Starevievi planovi prelazili izvan toga okvira, samo to Starevi ne mogae
obuzdati svoju nesklonost spram natranjake Austrije. On htjede pregovarati izravno
samo s vladarom i nastojae oko iste personalne unije s obim dravama Monarhije.
Ali tu zamisao nije on nikada konkretno formulirao u programu za izvoenje.
Godinama nisam mogao pravo shvatiti, kako je tome ovjeku polo za rukom, da
stekne u Hrvatskoj toliki upliv. Stvar mi postade jasnom tek onda, kada sam upoznao
pravu narav Srbstva. Dr. Ante Starevi bijae prvi, koji je izpravno ocienio, koliko
ogromna opasnost prieti Hrvatima od agresivnog i premono oruanog Srbstva.
Starevi je protiv te opasnosti upotriebio pravo oruje, postavivi ideal Velike
Hrvatske. Agresivnoj snazi velikosrbske dravne misli morao je suprotstaviti slino
oruje, a to bijae upravo Velika Hrvatska. Ta je njegova zasluga tim vea, to je u
ono doba vladajue jugoslavenstvo utiralo sve putove nadirajuem Srbsrvu. Jer im je
jugoslavenstvo vodea i glavna misao, sasvim je svejedno, da li je unutar te misli
netko Hrvat ili Srbin. Jugoslavenska ideja imala je zato za Srbe tu prednost, to je
Hrvatima oduzimala snagu, da se brane od srbskog nadiranja. Obrana od srbstva moe
Hrvatima uspjeti samo u snanoj vlastitoj afirmaciji, nacionalnom ekskluzivizmu. A
upravo taj ekskluzivizam nauavae dr. Ante Starevi, navaljujui svom estinom na
slavensku misao, na panslavizam, na jugoslavenstvo, htijui biti samo Hrvat i nita
vie. U tome bijae njegova snaga i time je suvremenicima svojim neobino
imponirao. Treba samo poaliti, to je pobijajui Strossmaverovo jugoslavenstvo,
takoer bio protivan njegovoj kulturnoj politici i njegovim kulturnim nastojanjima, a
da umjesto toga nije imao nita, to bi bilo jednako vriedno ili bolje.
Politika Starevieva bijae pravniko-dogmatika, veinom dravopravna; za
materialnu bazu svoje politike on se malo brinuo; kao to Seton Watson izpravno
opaa, Starevi prezirae suvereno sve praktine mogunosti u politici. Ali svojom
dravopravnom i dogmatskom politikom ponio je on ono, to zovemo hrvatskm
dravnom svieu, sve u najdublje slojeve hrvatskog naroda. Do god. 1835, bijae
plemstvo kao politiki djelatan element jedini nosilac te dravne sviesti.
242
Ante Starevi unio je tu sviest sve do u najnie slojeve hrvatskog naroda, tako, da !
danas i posljednji hrvatski seljak znade, daje nekada postojala snana i velika hrvatska
drava i ezne opet za svojom dravom. To je ivotno djelo Ante Starevia. ~
Ovo je utoliko vanije, to poevi od god. 1867. hrvatsko plemstvo sve vie
]
nestaje iz hrvatske politike. Kod krunitbe dne 8. lipnja 1867. ne bijahu prisutni
zastupnici poznatih hrvatskih plemikih obitelji (jer se kod krunitbe mimoila hj
Hrvatska); ne bijae Drakovia, Jankovia, Oria i baruna Vraniczanv i t. d.
J
Zadnjih etrdeset godina nije hrvatsko plemstvo igralo u politici nikakvu ulogu, jer je
ta politika postala takvom, da nitko nije mogao poeljeti, da ga pozovu na H
sudjelovanje. Taj proces emo kasnije moi jasno sliediti.
L *
Nekoliko mjeseci nakon Rakovice, zahvali se pl. Bedekovi na banskoj asti.
Banskim namjestnikom bi imenovan Antun pl. Vakanovi, ali on bijae samo figura,
|
dok je stvarno vladao barun Levin Rauch. Budui da se sabor morao razpustiti,
dopadne Vakanovia zadatak, da provede izbore. Izbornu kampanju zapoeo je tako,
^
da je naprosto dao maknuti sve one velike upane, koji se nisu sliepo pokoravali
]
nalozima, kao na pr. pl. Medunia, pl, Pogledia i pl. Trnskoga. Pa ipak rezultat izbora
ne zadovoljavae. Vladi pripade 20 mandata, narodnoj stranci 47, a 8 mandata pripalo
n
je unionistima disidentima,
55
koji se ne htjedoe suglasiti s postupkom vlade. Pri
,J
ovakvom izliodu izbora pomogoe si Rauch i Vakanovi na taj nain, da pozvase u
sabor 47 virilista, same unioniste. Osim toga priredie protiv narodne stranke
f|
klevetniki proces. Seton Watson izvjeuje o tome obirnije. Budui da on tu
ui
injenicu jako iztie i izkoriuje, te u se kasnije morati na to vratiti, neka mi bude
slobodno, da se te stvari ovdje ukratko dotaknem. S pomou krivotvorenog zapisnika,
]
to ga napravi neki Reichherzer, trebalo je dokazati, daje narodna stranka, a poimence
J
Raki i Strossmaver, primala novac iz Rusije i Srbije i sudjelovala u spletkama
opasnim po dravu. Deakovu stranku i njezina vou grofa Lonvaia trebalo je zastraiti
j
od pregovora s narodnom strankom i uvjeriti kralja, da su Strossmaver i Raki
veleizdajnici. Time je trebalo narodnu stranku onemoguiti i napraviti mjesta za
^
Raucha. 3
Narodna je stranka pokuala provesti reviziju nagodbe, da se odstrane glavni
prigovori, koji se protiv nje podizahu (osobito toke 2., 5.. 7., 8. i 10. na str. 20. i 21).
]
No s pomou neuobiajenog imenovanja virilista, doe narodna stranka u manjinu, te cj
revizija bude ograniena na neke sasvim nevane toke, i nagodba ostade gotovo
netaknuta i nadalje u krieposti. Nakon toga zasjedanja nije biskup Strossmaver nikada ]
vie doao u hrvatski sabor.
Dogaaji u Hrvatskoj pobudie nezadovoljstvo i u Beu, te Vakanovi morade
otii. Grofovi Julije Jankovi i Ladislav Pejaevi odklonie ponuenu im bansku ast.
Narodna stranka predloi Ivana Maurania. biveg dvorskog kancelara u Beu, ali ga
Maari odklonie. Ipak bude Maurani imenovan banom, te je osam godina vodio
sudbinu Hrvatske i Slavonije, On bijae prvi ban neplemi i zvae se zato ban
J
puanin. On bijae na svaki nain najbolji ban od god. 1 867.
3J
V/L- 8.. s/r. 269.
j
53
VII. $.. sir. 284.
56
VII. 4,. sir. 101.
37
V/I. -4.. sir. 102.. pie Seton IVatson: Jedan ljudski vick kasnije, u dobajednog drugog boama Raucha,
postadoe sline krivotvonieljske metode temeljeni austrijske vanjske politike i povukoe ime Hrvatske u prvi red
^ j
europskog skandala. Pisac misli nit veleiidajniku parnicu u Zagrebu i na Fnedjungov proces u Beu. (O toj
krivotvoritel/skoj aferi eporedi: Odkna o vjetinama hrvatske vlade*:. Posebni odttsak iz prake Politike , ,
br. 121.. od 2. svibnja 1872. Tisak./. S. Skrejowskoga u Pragu, vlastita naklada. 22 sirane).
243
pa sve do danas. Ne ba odvie odluan, preesto je poputao Maarima, protiv ije je
volje bio imenovan, te mu to njegovi zemljaci mnogo zamjeravahu. Kao pjesnik i
osobno bez priekora, bijae on proet onim plemenitim humanizmom, koji je
hrvatskom preporodu unato mnogim fantazijama udario simpatini peat, i koji je i
njegovu djelovanju dao praktinu kulturnu vriednost. On je tako sviestno radio u
pravcu ureenja i podizanja zemlje, koju je volio. Od njega potjee uglavnom ustrojba
dananje Hrvatske i Slavonije. Iz sredovjene staleke drave nainio je Maurani
suvremenu zemlju.
Premda je Maurani prvi izgovorio poznate i znamenite riei: Brat je mio, koje
vjere bio i Proklet bio ko cie vjere, na svojega rei brata, ipak se naao
ponukanim postupati protiv Srba u Hrvatskoj. On je pravoslavnima nadjeo zakonito
ime grkodztoni, izdao je kolski zakon, po kojemu ne bijahu doputene srbske
vjeroizpovjedne kole, a postojee bijahu zatvorene. U doba previranja u Bosni, kada
su mnogi bjegunci iz Bosne boravili na hrvatskom tlu, poduzeo je on korake protiv
Srba u Pakracu, gdje su se, izgleda, bosanski bjegunci udruili s domaim Srbima i
napastovali hrvatsko katoliko puanstvo. Maurani je zabranio upotrebu srbske
zastave (crveno, plavo, bielo), koju su Srbi dodue uviek proglaavali crkvenom
zastavom, ali je ona istovjetna sa zastavom kraljevine Srbije. S time u vezi zanimljiva
je naredba hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade od 16. studenoga 1876.,
Z. 18.307, kojoj bijae svrha, da se spriee nepravilnosti pri bojenju stupova na
maltama i slinim mjestima. Bijae naime utvreno, da se mnogo puta krivim
poreajem hrvatskih boja
r
crvene, biele i plave, ovakvi stupovi hotimice bojadiu
srbskim redosliedom boja, crveno, plavo i bielo, te da se to deava osobito ondje, gdje
grkoiztoni imaju veinu, ili gdje je kotarski predstojnik sluajno Srbin. U naredbi su
sadrane stroge upute, a svrava se odredbom, da e se ustanovljene nepravilnosti u
bojenju popraviti na raun kotarskog predstojnika. Time je Maurani navukao na
sebe mrnju Srba, i njegov poloaj postade tim teim, to su u Peti, gdje u
Maurania ne imahu povjerenja, izradili, da mu se banatski Srbin ivkovi, koga smo
ve nekoliko puta sreli, dodieli kao odjelni predstojnik za unutarnje poslove i kao
zamjenik.
Mauraniu se bijae boriti i protiv Starevieve stranke zbog njezina odricanja
valjanosti nagodbe, zbog njezinih bumih nastupa i zbog njezina neprijateljskog dranja
prema Austriji.
Ali i inae si je Maurani stvorio neprijatelje svojim poputanjem Maarima. U
doba bosanskog ustanka od g.
1875.1878. nastao je u Hrvatskoj pokret, koji je
traio, da Austro-Ugarska posreduje u Bosni orujem u korist krana. Pri tadanjem
razpoloenju dviju velikih liberalnih stranaka u Austriji i Ugarskoj naprama
posredovanju u Bosni, moemo lako shvatiti, da je Maurani to pitanje oprezno
izbjegavao, ime si je opet pribavio neprijatelje,
Maurani se besprekidno bavio pitanjem sjedinjenja Dalmacije i Vojne Krajine.
Tako zvana Varadinska Krajina bijae ve prije pripojena Hrvatskoj. I u tako zvanoj
Banskoj Krajini bijae ve sve sprem-
jS
Ove riei odnose se nasvejae otuivanje Srba od Hrvala nakon god. 1848. koje bijae uvjetovano preteno
vjerskim motivima.
244
_ J)
I
.i
j
ljeno, pa ve bijae uvedena i graanska uprava, samo se jo ekalo na sjedinjenje. K
tome je jo pridola obnova nagodbe. Maurani je pogrieio zaprietivi, da e se
zahvaliti na asti, ne poure li sa sjedinjenjem Vojne Krajine i ne bude li se kod n|
produenja nagodbe usvojilo hrvatsko gledite. Maarska vlada prihvati najpripravnije
j
njegovu ostavku (21. veljae 1880.).
Od god. 1867. ovamo bijae doba Maurania najbolje u Hrvatskoj. to je
"]
Hrvatska nagodbom mogla postignuti, to je Maurani postigao. Pa iako time ne bijae
- *
omoguen snaan razvoj, bijae ivot za njegove ere u Hrvatskoj i Slavoniji ipak
podnoljiv.
r
}
Maurania je nasliedio na banskoj stolici grof Ladislav Pejaevi, karakteran, ali
malo popularan hrvatski aristokrat. On je morao raunati sa eljom Maara, da se u
Hrvatskoj Hrvatima vre stegnu uzde nego za Mauranieve ere.
Prva pojava toga nastojanja bijae imenovanje Maara Antuna Davida ravnateljem
zagrebakog financialnog ravnateljstva. Njegove reforme izazvae u Hrvatskoj mnogo
n
nezadovoljstva.
Ali je Pejaevi zato donio sjedinjenje Vojne Krajine. Toje duhove umirilo razcjep
u narodnoj stranci ostade jedinom posljedicom. Dr. Mrazovi, jedan od njenih voa,
]
izstupi iz nje s jo 22 zastupnika i osnova t. zv. nezavisnu narodnu stranku, koja se po
^J
svome stranakom listu kasnije nazivae obzorakom.
Kritiki obrat usliedio je u kolovozu 1881. H
Dne 6. ili 7. kolovoza 1881. naredi David, da se na svima financijskim uredima
ui
iztaknu grbovi s maarskim i hrvatskim nadpisom, dok su se dotle u smislu okrunice
od 26. prosinca 1867., Z. 700/praes. i

57. nagodbe, upotrebljavala samo grbovi s

]
hrvatskim, nadpisom. Po

5. nagodbe bijae unutar granica Hrvatske i Slavonije
hrvatski jezik predvien izkljuivim slubenim jezikom i za organe zajednike vlade.
i
Razdraene prijanjim Davidovim postupcima, prikazae novine taj sluaj kao
j
otvorenu povredu nagodbe. Dne 15. kolovoza skinula je publika silom grbove
prigodom demonstracija, koje su imale odjeka u itavoj zemlji. Obzor je donosio
"]
kroz 14 dana na elu lista slovo

56. i 57. hrvatsko-ugarske nagodbe, ime je htio J
konstatirati protuzakonitost Davidova postupka.
Pester Lloyd od 16. kolovoza 1 881 . zahtievae, da se skinuti grbovi smjesta opet 1
postave i svim razpoloivim sredstvima zatite, dok se via i nia hrvatska fukara na
zji
njih ne priui. Ali u Peti se mogao uti i pokoji razborit glas. Pester Journal od 16.
kolovoza bijae ovoga miljenja: Drugo je pitanje, da li je postavljanje grbova pred
nekoliko dana osnovano na nagodbi, pa i ako jest, pitanje je, da li je oportuno
bezrazlono izazivati mrnju prijateljenog nam naroda upravo sada, kada imamo toliko
nutarnjeg trvenja.
Najugledniji lanovi hrvatske unionistike stranke izdali su 17. kolovoza proglas, u
kome dodue osuivahu demonstracije, ali i konstatirae, da je postupak financialnih
^
vlasti bio nezakonit i da smatraju nespojivim sa svojom savjeu podupirati vladu, _j
koja poinja nezakonitosti.
245
No Budapesti Kozlony donese viest: Dravni grbovi s ugarsko-hrvatskim
nadpisom, koji bijahu u Zagrebu prigodom nedavnih nemira skinuti, bit e za nekoliko
dana opet postavljeni. I zaista dade nekoliko dana kasnije David preko noi opet
postaviti grbove s ugarsko-hrvatskim nadpisima. Ban Pejaevi povue iz toga
konsekvencije, podnese 28. kolovoza 1883. svoju ostavku i ode. U znak zahvalnosti
to nije protupravne ine pokrivao svojim imenom, dade mu narod ime ban kavalir.
U Hrvatskoj i Slavoniji bude sada obustavljen ustav i general konjanitva barun
Herrman. Ramberg postavljen bi kraljevskim povjerenikom.
Taj dogaaj vaan je u dva pravca. U Hrvatskoj bijae time stvoren opasni
precedens, da Maari mogu, sve kada je postupak njihovih pouzdanika nedvoumno
protuzakonit, mobilizirati itavu snagu Monarhije u korist svoga stanovita, a u
drugome redu, zadao je smrtni udarac unionistikoj politici. Svi bolji elementi
povukoe se iz stranke, te se ona ubudue razvijala u zajednicu oportunista, karierista i
trebera.
Nakon dvomjesenog povjerenitva imenovan bi banom grof Dragutin Khuen-
Hedervarv, mladi maarski aristokrat, iji posjedi bijahu u Hrvatskoj, a imaae jo i
prednost, da bijae u rodu s Kolomanom pl. Tiszom. Njegov zadatak bijae osigurati
temelje za odluniji nastup Maara spram Hrvatske, koji je zapoeo u doba
Maurania i koji ne htjede provoditi grof Pejaevi.
Khuen-Hedervary je izvrstno rjeavao taj zadatak kroz dvadeset godina.
Ovdje se ne mogu pozabaviti potanjim poviestnim prikazivanjem dvadesetgodinje
vladavine (1. prosinca 1883, do 27. lipnja 1903.) Khuen-Hedervaryja. Morat u se
zadovoljiti ocrtavanjem glavnih pravaca njegove politike, njegovih uspjeha i njihovih
posljedica.
Glavnim temeljem njegova besprimjerno dugotrajnog vladanja bijahu stranake
prilike u zemlji. U Hrvatskoj i Slavoniji bife su etiri stranke: u prvome redu dva krila
nekadanje narodne stranke, onaj dio, koji je svoje ime zadrao, i t. zv. nezavisna
narodna stranka (obzorai). zatim Starevieva stranka, te Srbi. Ovi potonji ne bijahu
uostalom kao takvi organizirani, jer Srbstvo bijae, kao to sam ve kazao, nacionalno
dozrelo samo u Sriemu. u podruju nekadanjih Raca. U ostalim dielovima Hrvatske i
Slavonije Srbstvo je tada tek nastajalo. Kod pravoslavnog elementa u ostalim
dielovima Hrvatske i Slavonije imalo je ime Srbin izprva samo crkveno znaenje, u
narodnih masa jo ne bijae specifinog nacionalnog osjeaja, svi se osjeahu
Hrvatima i kao Hrvati vojevahu pod Jelaiem. Preteno bijahu to poslavenjeni Vlasi.
Separatistiki osjeaj i nesklonost prema izrazitom katolicizmu, u Hrvata, bijae
osnova, na kojoj zapoe razvoj, to sam ga prikazao u 7. poglavlju 6. diela i koji
uspievae izprvice kod inteligencije. (Izporedi lanak Kirinskog u Agramer Tagblattu,
str. 203.)
U takvoj nejasnoj sredini zapoeo je Khuen-Hedervary svoje djelo. Seton Watson
opaa sasvim izpravno, da je stara narodna stranka bila u posljednjem stadiju svoga
razpadanja i daje Khuen-Hedervaryju
246
'"
VII. 4., str. 115.
Ovi spisi, koji se ticahu hrvatskih stvari, bijahu preneseni n Zagreb godine 1849., na temelju sporazuma izmeu
Jelatica i Wmdischgratza. Khuen dade te spise kratkim putem odpremiti u Petu. Djelovanje banovih nevi bijae
tim neugodni/e, to rie poten imade u hrvatskomjeziku dva znaenja, a iz banovih ostalih riei moglo se
razabrati, da sumnja u potenje Hrvata.
J
uspjelo sauvati njenu leinu i napraviti od nje stranku mameluka.
59
Seton VVatson je
'
meutim hrvatsku politiku shvatio samo napola, a srbsku uobe nije shvatio, pa se zato
njegova krijiga moe upotrebljavati samo s oprezom. Koliko god je njegovo .-
prikazivanje izpravno tamo do god. 1880., toliko je, to dalje, to nepouzdaniji, dok se
od god. 1905. dalje nalazi na sasvim krivom putu. Tako on na pr. ne zna objasniti, na
koji je nain Khuen uspio. On je previdio, da je stara narodna stranka izprva bila
^
protustranka unionistikoj stranci. Nakon nagodbe stvorie se u stranci dva pravca, od
kojih se jedan izmiri s poloajem, stvorenim nagodbom, dok je drugi, radikalniji
pravac, vjerno sluio prvotnim ciljevima stranke, i htio se boriti za promjenu nagodbe
"1
prema potrebama naroda. Khuen-Hedervary stopio je unionistiku stranku s narodnom
strankom, koja je postajala sve oportunistinijom, i pojaao je tu kombinaciju sa
Srbima, sve jaima u Hrvatskoj i Slavoniji. Na taj je nain Khuen stekao prilino irok
krug ljudi, iz kogaje nesumnjivo vrlo spretno znao izabrati najupotrebljivije ljude.
Njegovi protivnici bijahu meutim sasvim neopasni. Tako zvana nezavisna
n
narodna stranka bijae dodue stranka, koja je znala okupiti preteni dio narodne
]
inteligencije, ali nije imala ni vodstva, ni odlunosti, ni organizacije. Formalni voa
stranke bijae Strossmaver, ali je on nije vodio, jer se zapravo ve od god. 1873. Hj
sasvim povukao iz politike. Nezavisna narodna stranka nije imala ni podmladka, a J
budui da protiv Khuena nije mogla uspjeti, onaje brzo umrla.
Ostadoe jo starevianci. I njima bijae doskora biti teki boj s Khuenom. U
r
l
sjednici/sabora od 5. listopada 1885. bijae u toku razprava o odpremi nekih
^
dokumenata u Petu. Tom zgodom je Khuen primietio, da sumnja, da ii se ti
dokumenti nalaze u potenom posjedu Hrvata.
60
Hrvati smatrahu to uvredom, nastade
J
zagluna buka i starevianci zahtievahu, da predsjednik pozove bana na red. Kada
toga predsjednik ne uini, pogrivahu starevianci bana. izgurae ga iz dvorane i
^
uztvrdie, da su ga i nogom udarili. Kasnije se sve svelo na borbu o konstataciju, da li
je ban tom zgodom bio udaren nogom ili nije. Khuen izradi osudu od 18. prosinca
1885., kojom se konstatiralo, da je ostao netaknut, dok su starevianci kolovoe
^
dobili nekoliko godina tamnice, izgubili astna prava i t. d. Ban ostade pobjednikom,
jer starevianci ne bijahu tom jakom ovjeku dorasli niti zaptom, a niti snagom svoje
volje i duha. Khuen-Hedervary znao je odtada, da u zemlji vie nema opasnog
protivnika.
Khuen vladae u Hrvatskoj s pomou zobi i bia, kako se njegov nain nazivae u
Ugarskoj. Vrlo mi je neugodno, ali to ne znai nita drugo, nego da je vladao
podmiivanjem i nasiljem. Seton Watson ima posve pravo, kada tvrdi, da je Khuen
pokvario u Hrvatskoj itavu jednu generaciju. Osobito se nasiljem sluio na izborima.
Posebno omiljelo sredstvo bijae spreavati s pomou orunika dolazak izbornika na
biralite. Kada se seljaci sili uzprotivie silom, Khuen bi dao da se puca i zato u
Hrvatskoj gotovo nikada ne bijae izbora bez krvoprolia. Iz vlastitog izkustva poznat
mije konkretni sluaj, koji se desio u kolovozu
j
i
.J
247
1885. u slavonskom kotaru B., gdje su orunici kordonom spreavali izbornicima tako
dugo dolazak na biralite, dok izbor nijo bio zavren.
Sasvim je jasno, da se ljudi u takvom sistemu brzo iztroe. Koliko se narodna
stranka i unionisti iztroie, toliko uoe Srbi u vladinu stranku, jer se oni bujno
razvijahu u zemlji obasjam vladinom sklonou. Khuen doe postepeno sve vie u
zavisnost od Srba i morade im initi sve vee ustupke, a to tim vie, to se ne moe
porei, da se nisu dali krasno upotriebiti u njegove svrhe. Jedno za drugim padoe
ogranienja, kojima je Maurani uspio obuzdati napredovanje Srba i njihovu opasnu
agitaciju. Srbi stadoe na svim stranama osnivati srbsko-pravoslavne vjerske kole, u
Pakracu srbsko-pravoslavno sjemenite, u Zagrebu srbsko-pravosiovnu viu
djevojaku kolu, a sve te kole drava je obilno pomogla. Bijae im dozvoljeno
upotrebljavati srbsku trobojnicu, a Khuen-Hedervary izjavi ak dne 19. listopada 1895.
u saboru, da je srbska zastava u Hrvatskoj jednakopravna hrvatskoj zastavi i da eje
tititi tako dugo, dok je on ban. irilica bude obvezatno uvedena u kole, a jezik se ne
nazivae hrvatskim, nego hrvatsko-srbskim ili srbsko-hrvatskim. Srbi nagrnue u veoj
mjeri u dravne slube, zaposjednue najbolja mjesta sa svojim ljudima, zauzee
najunosnije poloaje, najbolja odvjetnitva i biljenitva, a pripadoe im i drugi unosni
poloaji. Oni se gospodarski organizirae, osnovae god. 1895. u Zagrebu Srbsku
banku (dionika glavnica 8,500.000. kruna god. 1913.), koja je upravo forsirala
srbsku trgovinu i industrijska poduzea,
U Khuenovo doba postade prvi put jedan Srbin, Vaso urevi, predsjednikom
sabora. Ban se u Mitrovici dao slaviti kao srbski ban.
61
U znak zahvalnosti izabere
ga zato tamonje gradsko zastupstvo poastnim graaninom.
11. prosinca 1902. odrao je spomenuti predsjednik sabora u hrvatskom saboru
govor, u kome se tuio, da Srbi nisu dovoljno ravnopravni, te je svoj zahtjev
obrazlagao time, to su Srbi u Hrvatskoj i Slavoniji dravotvorni element.
~
Ne
smije se ni previdjeti, daje za Khuenova vladanja, 4. listopada 1894,, poeo izlaziti u
Zagrebu srbski list Srbobran. Premda se uredniku toga lista, Pavlu Jovanoviu (tako
zvanom Dinariu), javno spoitavalo, da mu list izdrava Beograd, ipak nije
Khuenova vlada nita poduzimala protiv njega, to nam se pri takvom stanju stvari ini
sasvim razumljivim. List se pokadto i plienio, ali u cielosti mnogo manje nego
hrvatski listovi. Urednik lista bude ak izabran u sabor, premda su hrvatski listovi
mnogo puta upozoravali na sustavno hukanje toga lista, a Khuen, koji je znao
sprieiti, da mnogi hrvatski politiar ne bude izabran u sabor; nije nita poduzeo u
sluaju toga poznatog beogradskog plaenika.
Punim pravom mogu zato kazati: Srbi su u doba Khuena postali u Hrvatskoj onom
silom, kakvom ih vidimo poslije god. 1905.
Khuea bijae meutim postigao svoj cilj, u Hrvatskoj vladae mrtvaka tiina.
Samo tu i tamo pojavi se kakav sumnjivi bljesak, tako na pr. demonstracije i napadaji
protiv Srba god. 1895. u Zagrebu prigodom boravka Njegova Velianstva u Zagrebu.
Hrvati bijahu razoruani, maarizacija je mogla zapoeti.
Jzporcili Agramer TagblaH oU 1 2. prosinca l'MIl., hr. 2H5.
Agramer Tugblaii <hl 12. prosinca l'J02. hr. 2<S5.
248
.jj
U spomenutom brojitbenom djelu nalazi se primjetba, da ti brojevi nisu sasvim
toni poradi toga. to se u Hrvatskoj i Slavoniji uobiajilo da se veina izseljenika seli
zaobilaznim putovima bez putnice ili s krivotvorenom putnicom, te tako nije
obuhvaena dravnom kontrolom a to je i po mome vlastitom izkustvu zaista tako.
Tamo se nalaze i podatci sabrani kod raznih izseljenikih drutava kombinirani s
izdanim putnicama:
. j
_j
)
rt,
\
Sve to imaae i svoje nalije; gospodarsko propadanje zemlje i sve jae
izseljivanje hrvatskog svieta bijahu svjedocima sve jaeg oboljenja hrvatskog
narodnog organizma. O uzrocima gospodarskog propadanja valja samo ponoviti, stoje nj
hrvatski list Pozor pisao dne 12. studenoga 1883. u svom 209. broju. Autonomija,
koju nam nagodba daje u naim unutarnjim poslovima, nije nikada prema slovu
nagodbe sluila razvoju naroda., nego razvoju politikog naela, da sve ono mora biti
dobro, to dolazi iz Pete. Tako se moglo dogoditi, da se smatralo neprijateljima
drave i zajednice s Ugarskom sve one ljude, koji se zaloie, da hrvatski narod ostane
u okviru nagodbe gospodar u vlastitoj kui. Na odgovornom mjestu nije se htjelo
\
obazirati na opomene i savjete tiska i narodnih zastupnika, obzirom na kobne i tetne
posljedice takvog stanja, narod je materialuo sve vie propadao, porezi bivahu sve
vei. sve bezobzirnije se utjerivahu i nitko nije vodio brigu, da se izvori narodnog
blagostanja umnoe. (lanak Odakle nemiri u Hrvatskoj?)
Posljedice ovakvog sustava dolaze, najjasnije do izraaja u brojitbenim podatcima n,
o izseljivanju. Prema slubenoj brojitbi izselilo se iz Hrvatske i Slavonije stanovnika
J
godine:
6^
ukupno od toga u Sjevernu Ameriku ^J
1899. 4.195 2.954
1900. 4.176 3.452 1
1901. 7.879 6.805
J
1902. 11.057 9.870
1903. 13.488 13.941
]
1904. 4.848 3.545
1905. 27.142 22.252
1906. 24.726 21.857
1907. 25.493 22.845
1908. 5.045 2.863
1909. 13.441 11.460
1910. 16.104 14.024
1911. 8.215 6.604
1912. 15.979 14.239
1913. priblino 13.000 11.868
1899.-1913. 194.788 166.579
i
249
Izselilo se:
1900. 39.829
1901. 38.208
1902. 49.603
1903. 50.331
1904. 33.565
1905. 48.531
1906. 45.952
1907. 49.470
1908. 19.230
1909. 37.497
1910. 36.831
1911. 16.515
1912. 35.176
1913. 28.297
1900.-1913. 529.025
stanovnika, a od toga 329.251 u Sjevernu Ameriku, pravcem, koji bijae sasvim
naravan pri takvom stanju stvari.
6. Dalmacija od god. 1797.
Kada je Mletcima prietila opasnost od Napoleona, bijahu dalmatinski Hrvati jedini,
koji se htjedoe hrabro boriti za svoju gospodaricu. Ali njih 12.000 na broj bijae
poslano kui, i bez udarca maa padne Venecija, nekadanja gospodarica Jadrana, dne
12. svibnja 1797. u Napoleonove ruke.
Dalmacija bijae sada bez gospodara i u zemlji vladae obi mete i pometenost.
Tu i tamo u zemlji bijae samo pokoji trag nacionalne sviesti, a i o narodnoj poviesti,
nije se znalo gotovo nita. Graani Splita, Trogira i ibenika poslae odaslanstvo
Ignjatu Bakotiu, upniku u Katel-Gomilici, koji bijae nadaleko poznat kao uen
ovjek, da im on savjetuje, ta da se radi. On im odgovori: Uzmite ugarsku krunu, da
se tako opet sjedinite s hrvatskom dravom, iji ste dio nekada bili. Tako nastade u
Dalmaciji pokret na elu s grofom Draganiem i biskupom Cippicom iz Splita,
biskupom Blakoviem iz Makarske i patrom Dorotiem. Taj pokret odpravi dne 17.
lipnja 1797. odaslanstvo caru Franji. Meutim je austrijski general Rukavina uao 5.
srpnja u Dalmaciju sa 4.000 ljudi. Svuda ga oduevljeno doekae, jer je kao roeni
Hrvat posvuda mogao s narodom razgovarati svojim materinjim jezikom.
Izaslanstvo ponese sa sobom adresu zbog sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom,
preda je u Zagrebu hrvatskom banu Ivanu Erdodiju i poe zatim u Be. Palatin
nadvojvoda Josip podnio je takoer spomenicu, kojom je Dalmaciju traio za Ugarsku.
Ministar Thugut ne bijae meutim sporazuman niti s adresom, niti sa spomenicom, pa
izviesti cara u tome smislu i oba spisa odoe ad acta.
'''
VII. 19., sir. 04. Treba imali na umu, daje to 20% sianovnttva Hrvatske i Slavoniju i da su to sami ljutit u
najboljim godinama, vojni obvezama, ko/i su time oduzeli vojnoj moi drave i sada dobrim dielom izrauju
streljivo za neprijatelja u amerikim, tvornicama streljiva
'
6i
II. 4., sv. III, str. 7(1. 75.
250
U. -/., at. ///., sir. "ft.
lim zanimljivim novinama postoji dobro studiju, navedena pod VII,
1~,
251
j
Thugut je ograniio Rukavinu na vojniku upravu, jer je kao Hrvat bio pristaa
sjedinjenja s Hrvatskom i postavi carskim povjerenikom za Dalmaciju grofa Rajmunda
Thurna, kome dade ovakav tajni naputak: Va zadatak bit e, da pobijele nezgodno
^
nastojanje Dalmatinaca oko sjedinjenja s Ugarskom, zasad ne elim tamo nikakve
promjene.
Kada je kasnije mirom u Campoformiju potvren predhodni leobenski ugovor, "}
zapoe grof Thurn provoditi Thugutove upute na taj nain, to se oslanjao na Talijane ^ j
u Dalmaciji i poeo ih zato pomagati na raun Hrvata.
Naalost je to stanovite, to ga je Austrija zauzela odmah u poetku, kada je 1
Dalmaciju stekla, obiljeilo pravac kasnijoj itavoj austrijskoj politici sve do naih
J
dana. Vidjeli smo ve jedan dio nezgodnih posljedica te politike, ali itav njihov
registar time jos nije iscrpljen. ,
Taj se pravac jo pojaa, kada Hrvati ne popustie. Spomenuti ve biskup Fabian
Blakovi, stupi u vezu s vlastima zagrebake upanije; tako je hrvatski sabor
r
-
glasnicima za zajedniki sabor u Pounu god. 1802. podielio naputak da moraju u
smislu krunitbene zavjemice poraditi svim sredstvima u pravcu, da se taj sastavni dio
kraljevine Hrvatske (integrans haec regnorum pars) opet s njom sjedini, opet podloi H
zakonitoj banskoj sudbenosti i na taj nain opet spoji s ugarskom krunom. I zaista
L j
zakljui zajedniki sabor u svome zasjedanju od 3. rujna 1802., da se kod kralja
poduzmu u tome pravcu koraci. To se i zbude, ali je rjeenje glasilo, da predmet jo -^
nije dozrio za odluku.
^
Posljedica svega bijae, da se grof Thurn samo jo odlunije stavio na stranu
Talijana. On ustroji neke vrste zemaljski odbor i pozove u nj tri dalmatinska Talijana
]
(conte Pasquali, Stratico i Riva) i tri austrijska Talijana (Rinna, Suppe, Wrachien). To
"
bijae izvrni odbor u svim upravnim, financijskim i pravnim poslovima. Ta uprava
^,
bijae konzervativna do skrajnosti i ne bijae u stvari nita drugo, nego samo nastavak
j
mletake uprave, naalost s veinom njenih mana.
Svjetska je poviest ila meutim svojim tokom.. Mirom u Pounu (26. prosinca
1805.) morala je Austrija odstupiti Napoleonu Dalmaciju i Boku Kotorsku, a mirom u
j
Schonbrunnu (14. listopada 1809.) jo k tome i Istru, zapadni dio Koruke, Kranjsku i
Hrvatsku do Save. Austrija postade time jadni kontinentalni torzo bez izlazka na more. H
Francuzka vladavina, koja trajae od poetka g. 1806. do konca 1813., bijae od ci
velikog znaenja ne samo za Dalmaciju nego za itavu poviest junih Slavena u
Austriji. !
Napoleon preda upravu u Dalmaciji generalu, kasnije maralu Marmontu, a
-->
graansku upravu naobraenom mletakom kemiaru Vincenciju Dandolu. Malo je
neobino, ali taj Mletanin primio se posla na sasvim suprotan nain od grofa Thurna.
On je odmah dao, da hrvatski jezik doe sve vie do izraaja Njegovo prvo djelo
bijae proglas (3. srpnja 1806.) na talijanskom i hrvatskom jeziku, a pri tome se sluio
liepim starinskim ikavskim narjejem. Nekoliko dana kasnije izau prve novine na
talijanskom i hrvatskom jeziku (12. srpnja 1806.) II regio Dalmata
Kraglski
Daliriatin.
'
U uvodniku iztie se. kako
D
je Dalmacija dosada bivala zaputena i obeava se, da e sada zemlji svanuti bolji
dani, kada je dola pod vladu pobjednikog velikog Napoleona. Francuzka se
uprava zaista trudila, da izkupi zadano obeanje. Marmont zapoeo je odmah dobro
promiljenom, izvrstno ustrojenom, svrsishodnom i brzim tempom provoenom
akcijom oko preustrojstva i kulturnog podizanja On ukine zastarjele sredovjeno-
mletake povlastice, ukine slobodnu Dubrovaku republiku, upravo tako kao i njenu
veu posestrimu Mletaku republiku, provede suvremenu upravu sa zgodnom
zemljitnom podjelom. Dalmacija bijae jednom rieju preobraena u suvremeno
organiziranu zemlju. Osnivane bijahu kole svih vrsta, podignuta industrija, intenzivno
se radilo oko podizanja poljoprirada i najvea se panja posveivala ureenju prometa.
Od rimskih vremena ne bijae u Dalmaciji tako dobrih cesta kao u ono doba.
Ta se akcija samo jo proirila, kada je Napoleon mirom u Schobnbrunnu stekao
jo Istru, Kranjsku, Koruku i junu Hrvatsku, te od svega bijahu stvorene Ilirske
pokrajine (les provinces illvriennes) ili Ilirija. U tim pokrajinama bijae hrvatski
(ilirski) jezik uveden u itavu upravu kao slubeni jezik. Napoleon je Hrvatima
takoer polaskao, iztiui njihove vojnike sposobnosti. Prije bitke kod VVagrama
pisao je Marmontu, koji je vodio dalmatinske Hrvate: U Vas je najbolji vojni zbor
moje armade. A u Rusiji ree jedno pred sakupljenim astnikim zborom: Nikada
nisam imao hrabrijih i u svim prilikama spremnijih vojnika.
Pa ipak ne mogae Napoleon osvojiti srdca Hrvata.
Zagrebaki biskup Vrhovac svjetova ak bekom dvoru 19. travnja 1809.: Kada
bi se dalmatinskom narodu izdao proglas, da e se Dalmacija pripojiti kraljevini
Hrvatskoj, a time po starom pravu i kraljevini Ugarskoj, mogli bismo doskora
protjerati Francuze.
A kada se u bitkama kod Leipziga i VVagrama odluila sudbina velikog
Korzikanca, pripade Dalmacija opet Austriji bez veih potekoa. U jeseni god. 1813.
okupira Dalmaciju Hrvat Franjo pl. Tomai, a narod ekao je Austriju otvorenim
rukama.
Tada bijae okupirana i Dubrovaka republika, a takoer i t. zv. Mletaka Albanija
i Boka do Budve. Sve te zemlje budu spojene s Dalmacijom pod njenim imenom.
Napoleonova politika misao oivjela je kasnije opet u hrvatskom ilirskom
pokretu. Zanimljivo je spomenuti, da se je i Napoleon, uvjeren u neodrivost svoje
dalmatinske Ilirije, bavio milju, da osvoji i Bosnu, kako bije zdruio s Dalmacijom.
Kada se ponovno uzpostavilo austrijsko vladanje, povratie se u glavnome opet na
sistem grofa Thurna.
Hrvati ne propustie od vremena do vremena traiti, da se Dalmacija sjedini s
Hrvatskom. Tako odasla god. 1 822. zagrebaki sabor izaslanstvo do cara, koji se tada
nalazio u Veroni.
71
Godine 1830. bijae zakonskim lankom V-1830 ustanovljeno
odaslanstvo. koje je s odaslanicima Dalmacije imalo pregovarati o sjedinjenju
Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Talijanski utjecaj bijae tada meutim i suvie
jak, te dalmatinsko odaslanstvo ne bijae uobe izabrano.
""
II. 4.. sv. IO-. sir. 10-1. i 107.
1:9
Sa istom mjestu, str, 125.
''II. -/.. w. ///., sir. 109. Izporedi takoer Minerva, em Jotirnu! histonschen umipotilischen Inhultes,
heraus^egeben vonj. W. Archenhoh, hro/ od prosincu 1809., Hamburg, kao i lanak: Biva i budua Ilirija.
(Veda)'Jll.. sir. 40. -42.)
"''
VII. 13.. sir. 42.
252
Od
g,
1830. do 1848. u Hrvatskoj je doba narodnog preporoda. U tim burnim
j
danima ne bijae mnogo smista i sklonosti za dravopravne akcije. Ali narodni
preporod u Hrvatskoj nije mogao ostati bez utjecaja na Dalmaciju, te se prve kulturne i
^
politike niti zapoee razpredati izmeu Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. J
U lipnju god. 1848. bijae poslana caru Ferdinandu u Innsbruck adresa, u kojoj
bijahu spomenuti svi momenti od vanosti za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.
72
1
Vidjesmo ve, kako je kasnije ban Jelai imenovan guvernerom Dalmacije (2.
^
prosinca 1848.), kako je proputovao zemlju i kako ga Hrvati sa slavljem doekae. To
zabrine Talijane, koje je vlada uzprkos prevratu god. 1 848. sad vie, a sada opet manje
]
podupirala. Imajui tada u saboru veinu, premda bijahu u zemlji upravo neznatna
manjina, upravie Talijani vladi interpelaciju, kojom se ogradie protiv toga, da se
<-*
banova prava proire. Hrvatska manjina prosvjedova protiv nastupa Talijana. Ministar
j
za unutarnje poslove odgovori na interpelaciju da vlada nipoto ne namjerava
ograniiti pokrajinsku upravnu samostalnost Dalmacije.
73
^
Godine 1 85
1 ,
postade generalmajor Mamula zamjenikom guvernera Dalmacije, t.
j.
J
bana Jelaia. Neko vrieme nakon toga napisa ban pismo Mamuli, koji bijae
grkoiztonjak i po imenu balkamsko-romanskog podrietla. da se odozgo eli "l
sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, daje to u probitku naroda i zamoli ga, da se za to
"J
zauzme. Mamula odgovori, da nije istoga miljenja i da se za to ne moe ni zauzeti za
sjedinjenje, Jelaievo pismo i koncept Mamulina odgovora nalaze se u rukama
]
jednog roaka Mamulina. Ban Jelai umre 19. svibnja 1859. a Mamula postade iste
godine guvernerom Dalmacije. Mnogi misle, da je Mamula tada osujetio sjedinjenje r--,
obiju zemalja i daje u Dalmaciji u kolama i uredima radije zadrao talijanski jezik.
J
Godine 1851.1859. izpunjene su razdobljem reakcije; u to doba nije se moglo
oekivati, da e se oitovati nacionalne elje i nastojanja oko ujedinjenja Hrvata.
r
\
Odmah nakon listopadske diplome uputi car banskoj konferenciji u Zagrebu runo J
pismo od 5. prosinca 1860., kojim je zauzeo povoljno stanovite prema hrvatskim
eljama u pogledu sjedinjenja Dalmacije, ali je konano rjeenje bilo odgoeno do 3
zakljuaka konferencije hrvatskih i dalmatinskih zastupnika. Ali protiv takvih namjera
^
prosvjedovae gradsko zastupstvo u Splitu i u 16 drugih dalmatinskih gradova, gdje su
Talijani s vladinom pomou imali veinu u obinama, i doista se ta konferencija nije
nikada odrala.
^
U lanku III. veljakog ustava bijae za Dalmaciju sadran zemaljski red i izborni ,,
red s dodatkom: Ali budui da jo nismo donieli odluku o dravopravnom poloaju i
Dalmacije prema naoj kraljevini Hrvatskoj, ne moe zasada jo stupiti na snagu za
kraljevinu Dalmaciju propisani zemaljski red. Istoga dana bijae saboru u Zadru h
upuen previnji priedlog, kojim se sabor pozivae, da poalje zastupnike u Zagreb, da
J
tamo razpravljaju o uvjetima za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.
VII. -3:, str. 2X.
VII. 13.. sir. 44.
253
Spomenuti izboriti red u Dalmaciji bijae meutim takav, daje 15.000 Talijana u
Dalmaciji biralo 28 zastupnika, a 400.000 Hrvata samo 15 zastupnika. Ovakvoj
izbornoj geometriji pomagahu jo i Talijani, poduprti dalmatinskom vladom, te od 43
mandata osvojie Talijani 31 , a Hrvati samo 12.
Time bijae pitanje sjedinjenja s Hrvatskom ve rieeno. Sabor u Zadru bijae mu
protivan. U adresi na cara, primljenoj s pomou talijanske saborske veine dne 19.
travnje 1861., bijae sjedinjenje odklonjeno, a ujedno budu izabrani izaslanici za
carevinsko viee, i ta veina poe u Be. Hrvatska saborska manjana posla nasuprot u
Zagreb Vinka Milica, Mihovila Pavlinovia, Tripkovia i dra Mihu Klaia, ali to bijae
bez dravnopravnih posljedica, s obzirom na ve unapried odreeno stanovite
Dalmacije.
75
Pavlinovi opisa zanosnim govorom u hrvatskom saboru nepravdu
nenesenu Hrvatima spomenutim izbornim redom.
Kasniji razvoj prilika poznat je ve iz moga prijanjeg razlaganja i spada u obu
hrvatsku poviest. Ve sam napomenuo, da je sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i
Slavonijom predvieno
1., 19., 65. i 66. hrvatsko-ugarske nagodbe. U 66. paragrafu
veli se ak izriito: U smislu prijanjeg paragrafa smatra se, da pripadaju podruju
Hrvatske. Slavonije i Dalmacije:
1. sve zemlje (sliedi poimenino nabrajanje zemalja Hrvatske i Slavonije po
upanijama i graniarskim pukovnijama, te konano dananja Dalmacija. Pa ipak
vidimo, da hrvatsko-ugarska nagodba jo ni danas nije provedena, premda je temeljni
dravni zakon potvren od vladara. U Maara ne bijae interesa, da Hrvati ojaaju a
Austrija se drala vrsto Thugutova shvaanja, koje emo ubudue zvati Thugutovom
misli. Tako i ovaj put ne bijae provedeno zakonom zajameno sjedinjenje Dalmacije s
Hrvatskom.
Pod ovakvim okolnostima razvijala se Dalmacija od 1 867. pa do svjetskog rata. U
nastavku moram se ograniiti na prikazivanje samo najvanijih momenata.
Hodoae dalmatinskih zastupnika u Zagreb imalo je ipak vrlo vane posljedice,
premda bijae u dravopravnom pogledu sasvim bezuspjeno. Poevi od god. 1861.
zapoinje u Dalmaciji intenzivni narodni pokret. Do god. 1861. bijae on vie
obeslavenski, u smislu ilirizma i jugoslavenstva, bez specifinog hrvatskog
nacionalnog obiljeja. Poevi od zagrebakog hodoaa zapoinje jedan razvoj, koji
je sve vie vodio u isto hrvatstvo. Taj je pokret ubrzavala spoznaja, koja se sve vie
irila i produbljivala, daje Dalmacija sa susjednim dielovirna Bosne i june Hrvatske
bila zapravo kolievka hrvatske drave.
Hrvatski pokret u Dalmacija zapoeo je osnutkom lista, kojega prvi broj izae dne
1. oujka 1862. pod naslovom: II Nazionale periodico politico e letterario na
talijanskom jeziku, stoje vrlo znaajno za tadanje prilike. Poto su u ono doba itava
uprava i ono malo kola bili na talijanskom jeziku, ne trebamo se tome uditi. Za
hrvatske se novine tada naprosto ne bi nali itaoci. Hrvatskim jezikom sluio se onda
'
VII. X.. sir. I 'JI.
"
VII 13.. sir. I')3.
7
"
V1I.-S., sir. 195.
77
VII. 13.. sir. 51,: ./usno se opaa, daje ugarska vlada, s obzirom na njezino razmimoilaen/e s Hn'alskom,
nastojala odgoditi akci/u, koja bi, da je usp/ela, nesumnjivo pojaala poloaj Hrvalskeu.
254
'1
J
?
*
VII 18., str. 98,. 4. stupac.
79
Na isiom mjesni, sir. 106., stupac I
..i
i
1
samo nii puk, koji se gotovo sasvim sastojao od samih nepismenjaka. Srednji stale i
vii krugovi sluili su se u kui i u meusobnom saobraaju talijanskim jezikom tako,
daje bio pravim specialitetom Dalmacije hrvatska rodoljub, koji govori talijanski.
r
.
Odmah u poetku urednik lista, obrazovani Nadko Nodilo, kasnije profesor
poviesti na zagrebakom sveuilitu, uspjeno se perom borio protiv Nikole
Tommasea, poznatog talijanskog pisca, koji se, iako roen u Dalmaciji i po svoj prilici
h|
slavenskog podrieda (Tomaevi), ipak smatrao Talijanom.
. i
Uspjeh lista U Nazionale u buenju i okupljivanju naroda, prisilio je dalmatinske
Talijane, da i oni izdaju list. Oni osnovae list II Dalmata, iji prvi broj izae dne 6. H
oujka 1866. Oko toga lista okupljae se talijanski orientirana autonomaka stranka.
Poviest ove stranke veoma je zanimljiva. Polazei sa sasvim izpravnog stanovita, da
je neko maglovito slavenstvo mnogo manje opasno dalmatinskim Romanima nego
poviestno uvreno hrvatstvo, koje je ilo za dravo-pravnim ujedinjenjem Dalmacije
s Hrvatskom i Slavonijom, izdavahu se autonomai Slavenima. Bajamionti izree ak
riei: Slavo sempre, Croato giammai'
8
(Slaveni uviek, Hrvati nikada). Stara mletaka
j
mrnja na ilavi narod plemia na drugoj obali Jadrana, dola je opet do izraaja.
Dalmatinski Romani vjerovahu, da e na taj nain najlake osujetiti sjedinjenje r^
Dalmacije s Hrvatskom, a to im i god, 1 868. poe za rukom uzprkos dogaajima god.
J
1866. U listopadu god. 1867. stupe oni ve u talijanski klub carevinskog viea, a
nekoliko godina kasnije (1874.) nastupaju ve kao nacionalni Talijani. Za ovo je
^
zasluan u prvome redu neki dr. Keller, transki Talijan, oigledno njemakog
podrietla.
79
Koliko udjela su pri tome imali utjecaji s druge obale Jadrana, ne moemo
ovdje iztraivati.
Borba autonomaa u Dalmacijji protiv sjedinjenja s Hrvatskom i Slavonijom
opredielila je i stanovite vlade u korist autonomaa, jer oni bijahu prirodni saveznici
Thugutove ideje. Poevi od 1 866. odnosno 1 872., t. j. od osnutka ujedinjene Italije, te
j
su se simpatije dodue postepeno ohlalvale, ali znatnija promjena dogodila se tek na
prielazu u novo stoljee. Dotle se bijae odravao prisni odnos izmeu Talijana i vlade
uslied zakona ustrajnosti i usted toga, to su se Talijani prislanjali uz Niemce kao
narod kulture i prikazivali borbu protav hrvatskih barbara zajednikim ciljem,
koji treba da ih povee. Treba naglasiti, da je vei dio javnog miljenja u njemakom
dielu Austrije, a osobito liberalni krugovi, smatrao taj savez izpravnim i koristnim za
probitke Monarhije. Kod Maara pozivahu se pak Talijani na bratstvo oruja iz god.
1848.
Taj savez bijae meutim poguban za Monarhiju iz vie razloga. Prelazim sasvim
preko injenice, daje takvom politikom Monarhija produivala ivot na umjetan nain
onome elementu, koji je imao postati najopasnijim njenoj vladavini u toj zemlji. Po
mome miljenju unutarnjopolitike posljedice toga nezdravog saveza postale su jo
mnogo tetnije.
J
n
255
Bijae neprirodno, da 15.000 Talijana vlada nad vie od 410.000 Hrvata, tim
neprirodnije, to se broj Talijana nezaustavljivo smanjivao, a broj Hrvata u istom
omjeru poveavao. Talijani posegoe za prokuanim sredstvima; za podmiivanjem i
nasiljem, da bi odrali svoje neprirodno vladanje. Izbori bijahu voeni najbezobzimije,
nepoudni mandati ponitavani, a u mjestima s talijanskom obinskom upravom
napadae talijanska rulja i zlostavljae hrvatske rodoljube. Tako bijahu na pr.
napadnuti u srpnju 1867. u Splitu dr. Mati i Morpurgo, a 21. kolovoza 1868.
Dekovi i braa Kota i uro Vojnovi. Bijahu izudarani i nabacani blatom. Takvi
napadaji razprostranie se uz viku morte ai Croati po itavoj zemlji, a zatim
usliedise redovito poklici namjestniku Talijanu Lapenni i ministru Giskari.
Dalmatinski mrzitelji Hrvata pokrie se velom lojalnosti. Svatko e bez daljnjega
razumjeti, da su ti napadaji i uvrede ostali veinom nekanjeni. Kao vladina stranka
mogli su Talijani proturati spram Hrvata takoer i svoje osobne mrnje i osvete.
Najugledniji Hrvati, ukoliko bijahu dravni inovnici, bijahu stegovno kanjeni,
izpremjetani, umirovlrjemi i odputeni. Naroito spominjem god. 1863. odputanje
dra Mihe Klaia, kasnijeg predsjednika sabora i odputanje profesora Danila. To
otputanje bijae ozlovoljilo itavu zemlju. Bijae sasvim prirodno, da su Talijani,
sigurni u svoju stvar, temeljito izkoristili svoj poloaj na koritu, pa je vlada imala pune
ruke posla, da sakrije talijansku korupciju. Najgore bijae na itavoj stvari to, to je
sav priekor zbog takve politike pao na austrijsku vladu i postepeno stvarao mrnju
dalmatinskih Hrvata protiv austrijske vlade.
Sva ta politika, naravno, nije nita pomogla, jer je na izborima od 4. do 9. srpnja
1870. bila skrena autonomaka talijanska veina u dalmatinskom saboru. Sa svoga
jednostranog stanovita morale je sada vlada nastojati, da spriei Hrvate u
izkoraivanju steene moi. Svatko e razumjeti, da se to nije moglo postii
redovitim sredstvima. I sada se pojavljuju Srbi.
Razvoj srbskog problema u Dalmaciji vrlo je nejasan, Uslied nestaice svih
politiko-historijskih predradnja, vrlo je teko odkriti poetak srbskog pokreta u
Dalmaciji, injenica jest, daje ve od god. 1836. izlazilo u Dalmaciji srbski godinjak
Srbsko-dalmatinski almanah, to ga izdavae pop Teodor Petranovi. U tome
almanahu irio je on misli, vrlo blize Vukovim mislima, i ta stalna godinja izdanja
postadoe temeljem svesrbskog upliva u Dalmaciji. Izgleda, da to bijahu narodno-
crkveni utjecaji iz Crne Gore, gdje se, kako smo ve ustanovili, svjetovna vlast razvila
iz jednog izdanka peke patriarhije.
Do god. 1861. jedva se moe u Dalmaciji razlikovati Hrvate od Srba: oba naroda
pojavljuju se pod zajednikim slavenskim imenom. Znamo meutim, da se poevi
od god, 1 860. iri iz Beograda veliko-srbska promiba, a politiki smjer se u Zagrebu
poevi od god. 1861. okree u pravcu izkljuivog hrvatstva. Kao prvi znak toga
razvoja opaa se, da se u listopadu 1867. grkoiztoni dalmatinski metropolit Kneevi
udaljuje od Hrvata i stupa s autonomaima u talijanski klub bekog carevinskog viea.
U listopadu 1868. bukne ustanak u Krivoijama, koji se svri u sienju 1869. za
Austriju ne ba astni?n mirom u Knez-
256
*
VII. 18, sir. 103., siupuc4.
*J
VI1. 18. sir. 105.. siupac2.
lacu. Namjetnik Wagner, oznaio je taj ustanak kad djelo jugoslavenske promibe,
J
koja je upravljena jednako protiv Austrije kao i protiv Turske. U bekoj Neue Freie
Presse izae lanak, u kojiemu se itava krivnja svaljuje na grkoiztono sveenstvo,
^
koje je zakleti neprijatelj Austrije, a koje misli samo na Rusiju i glavni je oslonac
hrvatskih narodnjaka. Svi grkoistoni popovi Dalmacije prosvjedovae protiv ovakve
insinuacije. Ali ostalo je pri tome, da je hrvatski pokret kriv za tekoe u junoj Hj
Dalmaciji. Ovakvom shvaanju pomogla je i neopreznost Hrvata, koji su djelomice
J
simpatizirali s pobunjenicima.
Kad je bila slomljena autonomaka veina u Dalmaciji, pokuali su Talijani, da
H
prodube sve vidljiviji jaz izmeu Hrvata i Srba, kako bi time Hrvate oslabili.
^
Prigodom priedloga zakona o izbornoj reformi u carevinskom vieu godine 1873.
glasovae dalmatinski zastupnici, od kojih bijahu tri Srbina i dva Talijana, zajedno s
i
vladom, stoje u zemlji pobudilo veliko ogorenje.
Zbog toga nastane razkol u hrvatskim redovima, veina grkoiztonjaka i neki
^
oportunistiki elementi izstupie iz narodne stranke i osnovae novi list Zemljak,
|
koji je, bez nacionalne boje, imao posluiti kao protutea hrvatskim nastojanjima. Ta
se grupa prikljui Talijanima i pomagae vladu. Kada su Talijani nastojali, da s n|
pomou vlade odjele Srbe od Hrvata, nau se Hrvati ponukanima, da u programu od 1
.
J
prosinca 1873. oslabe svoj radikalno hrvatski program i da narodnost Dalmacije
oznae ipak slavenskom, i da priznaju punu ravnopravnost Hrvata i Srba u
vjerskom, nacionalnom, politikom i knjievnom pravcu.
No ovo koncentriranje unatrag, koje se moe smatrati ustupkom Srbima, ipak nije
moglo zaustaviti prinodnog razvoja. U zemlji nastade pokret, koji je nasuprot tome
naglaavao isto hrvatstvo. Na elu toga pokreta bijae mnogo puta ve spomenuti
hrvatski voa Mihovil Pavlinovi.
to se vie Srbi pribliavahu Talijanima, tim se vie u Dalmaciji irila nauka dra
j
Ante Starevia, koja bijae, kako znamo, izrazito srbofobskog obiljeja.
God. 1880. izstupe konano svi Sorbi iz narodne stranke, osnuju zasebni klub i i
izjave se prortiv sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom.
God. 1881. povede Hrvat Gajo Bulat u Splitu ogorenu borbu protiv tamonjih
talijanskih vlastodraca pod vodstvom Bajamontija. Srbi podupiranu svim silama
Bajamontija, koga je takoer pomagala i vlada.
God. 1881. bukne i drugi ustanak u Krivoijama, ali bude uguen posredovanjem
Crne Gore.
God, 1886. organizirahu se Srbi u politikim drutvima uzporedno s Talijanima, te
su obje stranke stvarale vladinu veinu u dalmatinskom saboru. Podkraj osamdesetih
godina nastupa Starevieva stranka u Dalmaciji sve jae i pociepa se odmah u dvie
skupine, u klerikalnu pod vodstvom don Ive Prodana i u liberalnu pod vodstvom dra
Ante Trumbia.
-1
'l
1
J
1
V..J
t.J
257
God. 1894. deava se vrlo znaajan dogaaj. Starevianac Ljubi podnese
priedlog, neka se dalmatinski sabor izjavi u prilog sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i
Slavonijom. Ali ovaj put glasovala je protiv toga priedloga i narodna stranka,
dotadanja nosilica te misli, s obrazloenjem, da za to u taj as nije pravo vrieme.
Pravi razlog bijae meutim osvjedoenje, da su prilike u Khuenovoj Hrvatskoj
nepodnoljive, pa ne htjedoe sjedinjenjem dospjeti u takve prilike. Bijae po sriedi jo
i drugih momenata, koje emo tek kasnije razmotriti.
God. 1897. naprave Hrvati sa Srbima sporazum, ime Talijani dooe u takvu
manjinu, da uobe ne mogoe odaslati. ni jednog zastupnika u carevinsko viee. Bijae
izabrano 25 Hrvata, 10 Srba i 6 autonomaa. (Prema popisu puanstva od 1900. omjer
stanovnitva je ovaj: 82,6% Hrvata, 16,22% Srba i 2,01% Talijana. Tako odpada jedan
zastupnik na 22.611 Hrvata, na 9.628 Srba, a Talijani imaju jednog zastupnika na
ciglih 2.303 due.)
Zadnjih godina 19. stoljea bjesnila je u Dalmaciji estoka borba izmeu
narodnjaka i starevianaca. God. 1901. poela je borba poputati, obje hrvatske
stranke sklopie primirje. God. 1902. ponudie Hrvati i Srbima i Talijanima putem dra
Smodlake primirje. Srbi ga prihvate, ali ne takoer i Talijani, no ipak se izvrilo
prilino pribliavanje.
Prielazom u novo stoljee, dolazimo do novog razdoblja dalmatinske politike
poviesti, kojim emo se pozabaviti u sljedeem poglavlju.
Ovdje u nadovezati samo neka obenita razmatranja. Thugutova misao je u
protivnosti s prvotnom namjerom nagodbe od god. 1867. Ali s pomou tihog
sporazuma izmeu Niemaca u Austriji, koji su se Thu-gutove ideje vrsto drali, i
Maara, ona se de facto provodila i time se kvario prvotni smisao dualizma prema
mojim tvrdnjama. Da tvrdnja o pokvarenom dualizmu nije suvie smjela, s obzirom
na junoslavenske zemlje, ve sam dokazao mojim razlaganjem. Daljnji dokazi sliede.
injenica jest, da je tim pokvarenim smislom dualizma dalmatinska uprava
postavljena pred nemogu i nezahvalan zadatak. Nemogu poradi toga, to su Hrvati
pobiedili i to e oni tako dugo, dok bude jednog Hrvata u Dalmaciji, uviek traiti
sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom; a nezahvalan poradi toga, to su se
snage austrijske uprave kroz 50 godina iscrpile i iztroile u jednom, pravcu, koji ne
bijae od koristi probitcima Monarhije. Monarhija podupirae upravo one elemente,
koji su joj po svojoj prirodi morali postati najopasnijima.
Brzo su se pokazale posljedice, i to jednako u oblasti politike kao i gospodarstva.
Najvei dio snage upravnih oblasti trebalo je utroiti na rad, koji smatram
bezplodnim i nezahvalnim. Za plodonosne ideje ne bijae u upravnih oblasti ni
vremena ni energije, a u obih vladinih stranaka jo manje. Za zaista produktivni rad ne
bijae smisla niti u Talijana, koji se zdvojno borahu, da zadre svoju sve slabiju mo, a
niti u Srba s njihovom bolestnom ambicijom, da svoju sve veu mo svim sredstvima
jo poveaju. Osim toga bijae mletaka predaja, t. j.
talijanska s obzirom na
gospodarstvo najloija. Bijae to bezobzirno kolonialno izrabljivanje
258
Prikljuna pruga od Ogulina nalazi se u gradnji (pisano 1918.).
VII. -1 3., sir. 55.
259
spojeno sa sustavnim spreavanjem svakog samostalnog razvoja. Rad vlade morao je
]
poradi toga biti bezpiodan. Osim toga bijae i dravo-pravni poloaj Dalmacije vrlo
nesiguran. Po ugarsko-hrvatskoj nagodbi pripadala je Dalmacija Hrvatskoj, a po
n
austrijskim temeljnim zakonima Austriji. Teko bijae stvoriti odluku, da se neto
J
uloi u tako nesiguran posjed. Na taj nain ne mogae uiniti nita ni mjestna uprava, a
ni sredinja uprava.
r
l
Stoljeima zaputena zemlja propadala je. God. 1874. bijae sagraen dio pruge
^
SplitSiveri, ali je do danas ostala torzo, i sjevernodalmatdnski masiv uobe nema
prikljuka na Monarhiju.
82
Godinama bijahu voeni pregovori s Ugarskom u stvari 1
prikljuka dalmatinske eljeznike pruge, ali god. 1 909. mjorao je namjestnik Nardelli
j
odgovoriti na jednu interpelaciju, da su predradnje na austrijskoj strani ve zavrene,
n
ali da Maari zasada ne e da izgrade hrvatski dio pruge. Tako bijae Dalmacija
]
odrezana upravno-politiki i prometom od svog gospodarskog zalea. U samoj zemlji
ne bijae dovoljno proizvodnih snaga, paje za to morala postepeno propadati.
n
Velika veina naroda, Hrvati, bijahu ogoreni politikom vlade i smatrahu sredinju
J
vladu odgovornom za sve, pa i za rad sada istijih, a sada opet prljavijih vladinih
pripuza. U zemlji je rasla sve vea mrnja na Monarhiju, a njen razlog bijahu nanesene H
uvrede i sve vea gospodarska bieda. J
Tada se htjede neto uiniti u gospodarskom pogledu. Od toga je potekla tako
zvana Beckova investicija god. 1902. 200 milijuna kruna bijae rtvovano. Pa ipak sva
ta akcija bijae samo udarac na vodu. Omega je ovako karakterizirao: Nedostaju joj
dovoljne predradnje, temeljitost i iri pogled, koji se moda hotimice izbjegavae, da
se ne bi morala naeti pitanja zalea i svjetskog prometa. Poradi toga itava akcija
bijae usmjerena samo u pravcu mjestnih potreba: gradnja cesta, hidrotehnikih
ureaja, zatitnih gradnja i sreditbe, poumljivanja i slino, sve sasvim dobronamjerne
q
i djelomino bezuvjetno potrebne mjere. Izbjegavalo se sve, stoje u vezi sa svjetskim
J
prometom. S pomou putniarstva, gajenja cviea i lokalntih brodova ne moe se
izpraviti to bijae zanemareno kroz itavo jedno stoljee.?
83
3
Beckova investicija sasvim je promaila svoj cilj, a onih 200 milijuna bijae i
J
ostade uzalud izbaen novac. Za miljenje dalmatinskih Hrvata znaajni su sliedei
odlomci iz govora dra Smodlake dne 10. prosinca 1910.: to danas traimo od
H
drave, nije ni milost ni dar, nego odteta za tetu, koju nam je drava naniela. . . Nai
^
seljaci izseljavaju se u Ameriku, Australiju, Novu Zelandiju i Kanadu, i tek neki se od r .,
njih vraaju, kada su u velikom svietu vidjeli, kako se u suvremenim dravama ivi.
Ve danas ostaje zemlja polako bez naroda. U neposrednoj blizini Splita, najveeg
grada Dalmacije, nalazi se otok Bra, najvei otok Austrije. Na tome otoku ve su
polja pusta, nema ve veeg diela stanovnitva.
Brojitba dokazuje tendenciju propadanja u zemlji. Iz Dalmacije se izselilo:
TI
J
"I
od g.
1880.-1890.: 13.845 ljudi, 2,91% od ukupnog stanovnitva:
od
g,
1
890- 1 900.: 1 2.499 dua, 2,37% od ukupnog stanovnitva;
od g. 1 900- 1 9 1 0.: 3 1 .8 1 4 dua, 5,364% od ukupnog stanovnitva.
84
Prirast puanstva u Dalmaciji bijae meutim kako sliedi
od g. 1 890.-1900.: kod Srba 10,65%, a kod Hrvata 12,9%;
od g.
1900.-1910.: kod Srba 9,41%, a kod Hrvata 7,9%
85
Odatle se jasno raspoznaje tendencija opadanja hrvatskog puanstva Dalmacije.
1 zato nije mogao izostati razvoj prilika, koji je kasnije usliedio.
7. Bosna i Hercegovina od god. 1878.
Austrougarski posjed Bosne i Hercegovine osniva se na l. XXV. berlinskog
ugovora od 13. srpnja 1878., u kome se kae, da e Austro-Ugarska zaposjesti Bosnu i
Hercegovinu i njome upravljati.
Provoenje okupacije predstavljahu si vrlo jednostavno, i poznata je rie
Andrassyjeva o etnji u Bosnu na elu s vojnikom glasbom. Sasvim se smetnulo s
uma, da se time jednom za svagda oduzima vlast ne samo snanom i odpomom,
premda pomalo izmetnutom krvnom plemstvu, nego i znatnom dielu naroda, koji je tu
vlast dosada bio vrio na dravno-vjerskoj bazi. Zaboravilo se takoer, da ljudi nita
tee ne prebolievajm nego gubitak vlasti. Zato bijae odpor muslimana veoma estok,
a gubitci i trokovi okupacije bijahu mnogo vei, nego to se oekivalo. A i odpor
niih muslimanskih slojeva bijae pod vodstvom duhovnih voa mnogo snaniji, nego
odpor pravog plemstva. Ta pojava ne e zauditi nikoga, tko misli socioloki. Oni, koji
su imali izgubiti osim predobe o nekoj sili i moi jo i neka stvarna dobra, morali su
biti mnogo prije spremni na sporazume s novim vlastodrcima nego oni, koji zapravo
nisu imali nita izgubiti. Dne 25. srpnja 1878. doe ak u Brod odaslanstvo begova iz
Dervente, da se pokore Austro-Ugarskoj.
Za provoenje okupacije bijae mobiliziran 13. vojni zbor (iz Zagreba, koji se
sastojao samo od Hrvata), a vojniko vodstvo bude povjereno generalu Josipu pl.
Filipoviu, Hrvatu i bivem glavnom poboniku bana Jelaia. Okupacija bijae
izvrena od 29. srpnja do 20. listopada g. 1878.
Prijateljski bijahu spram Austrije u Bosni razpoloeni jedino bosanski Hrvati.
Hrvatska promdba poevi od
g,
1835. imala je toliko uspjeha, da su Hrvati pod
vodstvom bosanskih franjevaca doekivali austrijsku vojsku s hrvatskom zastavom i
poklicima ivio hrvatski kralj Franjo Josip l. Bosanski katoliki Hrvati izjavie
time, da stoje na stanovitu cetinskog izbora 1527.
Vidjeli smo ve, kakvo bijae stanovite muslimana. Grkoiztonjaci sudjelovahu
dobrim dielom s fanatiziranim muslimanima u bosanskoj narodnoj vladi, jer im
austrijsko vladanje bijae nepoeljno,
88
Helfert veli, da je Hadi Lojo od poetka
raunao, da e oni sudjelovati,
w
VII. 19.. v/r. 66.
M
V!1.-19.. str. 23.
M
VII. 21., sir. 36.
^
IV. r.,sv. lL.sir.2i:
**
VI1, 21.. sir. 79.
**/K 25.. sir. 241.
260
:!
.. 1
'Hl
^1
d
tako da je veliki dio grkoiztonog puanstva susretao neprijateljski nae ete, a
djelomice okitie se grkoiztonjaci srbskom trobojnicom i eljahu, da se knez Srbije
proglasi knezom Bosne i Hercegovine.
90
r-,
Treba meutim odmah ovdje utvrditi, da velika veina kranskog puanstva u
J
Bosni i Hercegovini ne bijae nacionalno sviestna. Ne bijae u grkoiztonjaka srbske
sviesti, a niti hrvatske u katolika. Vidjeli smo ve (str. 201.) da je srbski pokret
r
]
osnovao god, 1 862. u Sarajevu jedno drutvo, koje je tek trebalo da iri srbsko ime u
^
Bosni, jer bijae u itavoj zemlji nepoznato. Da u grkoizbonjaka uobe ne bijae
srbske nacionalne sviesti, svjedoi nam oevidac svjedok T. Herkalovi, koji nam veli,
da se tek od god, 1862. pojavljnrje srbsko ime u Bosni i da se tek odonda
grkoiztonjaci nazivaju Srbima.
91
S ovim piscem slae se i fra Grga Marti, koji tvrdi,
da je jo god, 1848. srbsko ime u Bosni bilo sasvim nepoznato (Zapamenja str. 43.).
U isto vrieme ojaa i katolika hrvatska narodna misao, a u narodnom prosvjetnom
radu odlikovahu se mladi franjevci.
92
rj
Moe se zato smatrati sigurnim, daje velika veina naroda u zauzetim pokrajinama
J
bila u nacionalnom smislu jo nedirnuta i djevianska. Nacionalno prosvieeni bijahu
samo pojedinci iz inteligentnijih drutvenih slojeva, osobito sveenici obiju kranskih 1
vjeroizpoviesti, a oni mogahu povui masu za sobom. J
Prve organizatorne poslove izveo je u Bosni sasvim naravno zapoviedajui general
pl. Filipovi, koji je kao Hrvat i s obzirom na jezik, najvie upotrebljavao u tu svrhu
Hrvate. Ustrojbu sarajevskog obinskog viea povjeri on Josipu Sertiu;
93
kao
graanski povjerenici dooe u Bosnu Hrvati Vladimir Maurani,
94
Napoleon pl.
pun-Strii i Nikola Badovinac, a kasnije i Milutin pl. Kukuljevi. 1
Moda je neto i zbog ovih osobnih momenata hrvatski sabor zakljuio dne 28,
rujna 1878. adresu na kralja, u kojoj je pored pripojenja Vojnike Krajine i Dalmacije
h
zamolio jo i takvo ustrojstvo Bosne i Hercegovine, da bi se kasnije te zemlje mogle
J
pripojiti Trojednoj kraljevini. Taje adresa ozlovoljila Maare i maarsko je novinstvo
jasno trailo Mauranievu ostavku. Maarsko ministarstvo izposlova, te je vladar
H
odgovorio hrvatsko-slavonskom saboru da je sabor, bavei se Bosnom i
Hercegovinom, prekoraio svoj djelokrug.
95
Pod dojmom ove predigre, koja djelovae u Ugarskoj tim snanije, to su srbski
listovi u junoj Ugarskoj zapoeli otrom kampanjom protiv hrvatskih tenja u
Bosni, pristupilo se zatim konanom ustrojstvu Bosne i Hercegovine (ubudue zvat
u te krajeve naprosto Bosnom),
Previnjim rjeenjem od 16. rujna i 29. listopada 1878. povjereno je voenje
bosanskih poslova zajednikom ministarskom vieu i osnovano je u ministarstvu
vanjskih poslova t. zv. bosansko povjerenstvo, a njegovim predsjednikom bude
imenovan Maar Josip pl. Sz!avy, odjelni predstojnik u tome ministarstvu. Kada on
postade 8. travnja 1880. zajednikim ministrom financija, priee i sjedite tog
bosanskog povjerenstva u zajedniko ministarstvo financija i sraste se tamo s
njegovim organizmom: iz njeg postade odjel za Bosnu i Hercegovinu. Szlavv pozove
u Bosnu junomaarskog Srbina baruna Nikolia kao
*'l'l-2l
91
VI. 21. str. 11. dol'}
*'
Na istom mjestu, str. 23.
"Vll.-2.rlr TI
"
Prvi bijae sin. a drugi zet bana Maurania
"'
VII H. sir 2X8.. 2X9.
lako na pr. novosadska i-Za\iava< u lanku ^Hrvatimo u Bosni i Hercegovim- u svom broju od I. sren/a 1M0 Tu se medu ostalim veli. > Desimo
se. stoje svaka sila za vremena i to ese hrvatska braa nai ponukanima, da te zemlje ostave njihovoj prirodnoj sudbini kad se budu no licu miesio
uvjerili, da u Bosni i Hercegovini stanuju izktjuivo Srbi- Kako otvoreno su ve tada ti ljudi razodkrivali karte
'
261
J
graanskog pristava i doskora bijahu micani sa svojih poloaja jedan za drugim oni
Hrvati, koji dooe s Filipoviem. Inae izgleda, da se barun Nikoli ba nije mnogo
proslavio, jer je Bosnu doskora opet ostavio. Szlavy postade god. 1882. uvaorom
krune u Ugarskoj, a na njegovo mjesto postavljen bi Benjamin pl. Kallav 4. srpnja
1882. zajednikim ministrom financija.
Kallav bijae proizaao iz diplomatske slube. On bijae od 1869. do 1875.
austrougarski generalni konzul u Beogradu, gdje se bavio poviestnim studijem, na
temelju kojega je god. 1877. napisao i na maarskom jeziku izdao svoju Poviest
Srba. Kallavu, koji je bezuvjetno imao mnogo predznanja, bijae sueno, da poloi
temelje austrougarskoj Vladavini u Bosni, O Kallavevim metodama u Bosni moe
svatko misliti kako hoe, ali je injenica, daje izkljuivo njegova zasluga, to su u toj
zemlji, koja bijae preuzeta u sasvim raztrovanom stanju, stvoreni odnosi, posebno u
oblasti gospodarstva, na koje gledaju zavidnim okom Hrvati iz Hrvatske, Slavonije i
Dalmacije. Pa ako je i bilo neugodnih pojava i pokoja djeja bolest, ne moe se porei,
da je upravu zemlje vodio svrsishodno i razumno, kako na korist zemlje, tako i na
korist itave Monarhije.
Ovdje ne mogti sada pisati poviest Bosne pod Kallavem, nego se moram ograniiti
na glavne toke u nacionalno-politikom razvoju ove zemlje.
U svom poviestnom djelu Kallav je posvema u koloteini Dobrovskv-Safarikovoj,
on ih i izriito navodi. On misli, daje Srb praime sviju Slavena i prihvaa takoer
miljenje, da prvotno podruje naseljenja Srba obuhvaa i dananju Bosnu

iznimku
ini sjeverozapadni dio, koji se jo danas zove Turskom Hrvatskom, i koji bijae tada
u posiedru hrvatskog naroda,

zatim vei dio Hercegovine i june Dalmacije i da su

98
u tim krajevima Srbi autohtono puanstvo.
Nego Kallav mora da se je doskora uvjerio, da njegovo prvotno znanstveno
shvaanje nije izpravno, jer je doskora povukao svoje djelo iz svih javnih knjinica;
dao ga unititi i poeo provoditi politiku sasvim suprotnu svojem nekadanjem
teoretskom uvjerenju.
Kallav se brinuo u Bosni i za znanstveni rad i istraivanje, on je uredio od
privatnika dra Makanca preuzeti muzej i uinio ga prvorazrednom ustanovom za
iztraivanje. Kallav je uobe zastupao sasvim izpravno shvaanje, da se zdrava
politika velikih poteza ne moe voditi bez vrstih znanstvenih temelja.
Politiki se Kallav oslanjao na gospodarski najjai element u Bosni, na muslimane,
u ijim rukama bijae vei dio zemljitnog posjeda. Pa budui da u skladu sa svojim
poslanjem nije smio voditi hrvatske politike, a doskora je uvidio opasnost od voenja
srbske politike, bijae on jednako neprijateljski razpoloen prema, obadvie nacionalne
misli. Zato on pokuavae u Bosni nasljedovati dalmatinsku politiku zemljatva i
oznaivae jezik u Bosni zemaljskim jezikom. No doskora se uvjeri, da ta
nacionalna bezimenost nema nikakvog uspjeha, pa zato pokua pobuditi neku
bosansku nacionalnu sviesl. Beki slavist Jagi izradi struno miljenje, da postoji
bosanski jezik, pa se s takvim pro-
97
Uf. -/., sir. 12.
w
Na istom mjestu, sir. 21
99
VII. 29., sir- 77. Dorevi nastoji dakako, da to prikae namjerno protusrbskom politikom, alt toje sasvim
krivo. Ka/kn' bijae upravo kao i Thalloczv, njegov znanstveni suradnik, doao do shvaanja, kojeje mojem
shvaanju vrlo blizu, pa emo kasnije vidjeti, kakve su ga okolnosti smetale, da ga otvoreno izjavi i da ga
dosljedno provodi.
262
gramom pokrene list Bonjak. Osobito je Kallay nastojao, da za tu misao pridobije
muslimane, nekadanje gospodare Bosne. I zaista neki mladi beg s pjesnikim darom
izpjeva rodoljubnu pjesmu, u kojoj bijahu i ovi stihovi:
Od Stoca pa, do brodskih vrata,
Ne ima Srba ni Hrvata.

1
m
VII, 22- Godite 1912., .str. 758. i godite 1913., str. 26.
101
VII. 22.. godite 1912., str. 759.
263
1
ci
J
U tome politikom pokuaju opaamo odmah dobrog poznavaoca balkanske
poviesti. Bez sumnje bijae sasvim izpravna osnovna misao, da su dravne tvorevine
na Balkanu bile najjai inbenik pri stvaranju nacija, pa upuujem itaoca na moje
^
Uvodno razlaganje. Pa ipak je Kallavev pokuaj s bosanskom nacijom morao propasti
na neizljeivoj bolesti poviestne neistine, jer bosanske nacije nikada nije bilo, a niti e 1
je biti.
Tokom devetdesetih godina postajao je neuspjeh bonjatva sve oitijim.
^
Pokazalo se, da absolutno nije sposobno za ivot. Ali se takoer pokazala i udna
]
injenica, da se dodue moglo sprieiti irenje hrvatstva, a nipoto ne takoer i irenje
srbstva u Bosni. Uzprkos svim Kallavevim nastojanjima, srbstvo je dolazilo sve vie "i
do izraaja, postajalo je sve neugodnije, i njegov utjecaj na bosanske muslimane bivao Jj
je sve to vei, pa oni dooe doskora sasvim u srbsku zapregu.
Piri bliem razmatranju to nam se ini sasvim razumljivim. Hrvatske zemlje:
Hrvatska, Slavonija i Dalmacija bijahu u posjedu Monarhije, pa nije bilo teko
sprieiti, da se hrvatski narodni pokret proiri na Bosnu. Nisu samo hrvatsko ime,
hrvatska zastava i hrvatski nacionalni politiki rad u Bosni bili strogo zabranjeni,
100
nego se ak na prvoj stranici redarstvenog albuma u Sarajevu nalazila slika hrvatskog
politikog voe dra Ante Starevia, a za njom neto podalje sedam slika
^
najiztaknutijih linosti hrvatske oporbe, pa je stoga svaki pokuaj tih ljudi da dou u
Bosnu, morao voditi do nepoeljnog poznanstva s bosanskim redarstvenim zatvorima.
Osim toga bijae mogue vriti utjecaj na katoliko sveenstvo, i to jednako na redove
r
^
kao i na svjetovno sveenstvo, a ovo potonje bijae glavni nosilac hrvatskog narodnog
L j
pokreta, pa zato se hrvatski pokret u Bosni mogao stvarno suzbijati.
To meutim nije uspievalo sa srbskim narodnim pokretom. Ne samo poradi toga,
to se nije mogao vriti utjecaj na kraljevinu Srbiju, gdje je, kako sam u prolom
^
poglavlju utvrdio, svesrbski pokret postao stoerom dravne politike, nego nije ni bilo
Iako sprieiti srbski utjecaj iz Hrvatske, Slavonije i Dalmacije da ne priee u Bosnu,
jer u doba Kallavevo bijahu Srbi u tim zemljama dragocjeni stupovi tamonjih vlada. I
zato nije bilo mogue vladine ljude strpati u album zloinaca onako kao Hrvate od
oporbe. Osim toga imali su Srbi pored svoje narodne Crkve, ije emo djelovanje jo
kasnije upoznati, jo i ne sasvim bezznaajnog pomagaa, ruskog konzula u Sarajevu,
u kome bijae utjelovljen itav ugled i utjecaj majice Rusije. Izvan svake je sumnje, -
1
da su se ruski konzuli u Bosni sad manje, a sada opet vie otvoreno rotili sa Srbima.
Tako je na pr. ruski konzul Bakunin sasvim oigledno sudjelovao u srbskim spletkama
protiv Monarhije,
101
a kada je bio od-
uj
j
stranjen, njegov se nasljednik Igelstrom od njega razlikovao samo time, to je u svom
radu bio mnogo oprezniji i to ga je vrio mnogo pristojnije.
Tako se bijae Kallavu doskora boriti sa sve veom snagom Srba u Bosni. Mi se
ovdje ne moemo pozabaviti pojedinostima te borbe, te u samo nabacati neke kratke
sliice. U slubenom izdanju brojitbe mjesta i puanstva Bosne i Hercegovine prema
popisu puanstva od 1. svibnja 1885. (Sarajevo 1886., Zemaljska tiskara) nalazi se 41
mjesto s oznakom, da u njima stanuje samo grkoiztono puanstvo. Poto su
grkoiztonjaci u Bosni veinom pridolice, postojala je u njih sklonost, da se odiele od
inovjeraca, pa su tako u Bosni nastala mnoga jednaka imena mjesta, u kojima ima s
jedne strane muslimana i katolika, a s drug:e strane grkoiztonih. Jedno te isto ime
dolazi dva puta, a i do tri puta, te glasi Janjari Turski, Janjari Pravoslavni ili Spionica
Turska, Spionica Katolika, Spionica Pravoslavna. Od gore spomenutog 41 imena
-
imade ih prema slubenom popisu od god, 1885. 33 oznaku pravoslavni, 5
rianski, a 3 kristijanski. To sasvim odgovara naoj tvrdnji, da grkoiztono
puanstvo Bosne u doba zauzimanja uobe nije imalo nikakve nacionalne sviesti. Ali u
rezultatima popisa sitanovnitva u Bosni i Hercegovini od 22. travnja 1895. (Sarajevo
1 896., Zemaljska tiskana) sva se ta grkoiztona sela oznauju ve srbskima: Janjari
Turski, Janjari Srbski, Spionica Srbska i t. d. Prema tome je jasno, daje Srbima
polo za rukom, da se uvrste uzprkos slubenom smjeru i da posrbe oznake mjesta,
koje dotada bijahu samo vjerski oznaivane. A tako bijae i na svim drugim
podrujima.
Kallav bijae u tekom poloaju. Nije mogao otvoreno nastupati, a Khuenova vlada
smatrala se vrlo zgodnim rjeenjem, jer je umirila Hrvatsku. U toj okolnosti sadran je
po mome shvaanju pravi razlog protiv Srba, jer oni bijahu u Hrvatskoj i Slavoniji
stup Khuenove vlade, za onaj ozloglaeni Kallavev redarstveni sustav, koji se kasnije
toliko zamjeravao njegovoj vladi. Imao je vezane ruke, osjeao je neprijatelja, ali mu
se nije moga otvoreno staviti nasuprot i zato ga je morao suzbijati tajnim putovima, s
pomou redarstva i tajnih agenata.
Godine 1895, zapoinje pokret meu muslimanima u Bosni. Premda bijahu vladini
ljudi, ipak ne mogahu pod vladom Monarhije izraziti svoju volju bez ikakovih obzira u
pravcu svojih probitaka kao prije.
102
Srbima je uspjelo izkoristiti tu okolnost, posijati
meu muslimane nezadovoljstvo i izazvati njihov pokret. Nakon propasti bonjatva
padoe tako muslimani u Bosni u nuke Srbima. Poevi od g. 1895., pa sve do
g.
1910., muslimani su u Bosni samo orue u srbskim rukama kao posljedica politike,
koja je sprieila, da se muslimani sasvim prirodno nacionaliziraju u hrvatskom pravcu.
I ovdje su Srbi vrlo spretno igrali dvolinu ulogu. S jedne strane huckali su muslimane
protiv vlade, a s druge strane nagovarali su ih na izseljivanje i nastojali su, da kupe po
mogunosti to vie i to jeftinije zemljita izseljenika.
Kallav je poeo osjeati, kakova je uloga pravoslavne Crkve u narodnom pokretu
Srba, te je sustavno nastojao oko toga, da vie grkoiztono sveenstvo dovede u
zavisnost o dravnoj sili. Uspjelo mu je
IV. 22.. .sir. 85.
264
"' :
171. 22.. godite 1913,, str. 183.
iM
'7/. 22.. godite 1913., sir. 185.
ini
VII. 22.. godite l'JI2., str. 186.
i
H
m
]
nai nekoliko pouzdanih, viih crkvenih dostajanstvenika. Time je meutim postigao
j
samo taj uspjeh, da se narod s niim sveenstvom stavio nasuprot lojalnim
dostojanstvenicima Crkve i tako nastade t. zv. bosanska crkvena razpra. Povod toj
nj
razprj sastojae se u tome, to je mostarski metropolit Serafim Perovi, dospjevi u
sukob s laicima, lanovima uprave samostana itomislia, zvao u pomo vladu i dobio
je, da provede svoju volju. Srbskopravoslavni biskup, pa da se obrati na inovjernu
"1
vladu za pomo protiv vlastitog svog stada?! To bijae svetogre!
*
Ji
Nerazpoloenje bijae upereno i protiv sarajevskog metropolita Nikole Mandia,
pravoslavca iz Hrvatske, jerje u svome nastupnom govoru izjavio, da e biti vjeran sin
svoje Crkve, ali takoer vjeran podanik svoga cara i gospodara. Tako to ve se onda
nije smjelo pruati bosanskim Srbima. Na itavom pravcu od Beograda, Novog Sada
do Zagreba (Srbobran) upravljalo je srbsko novinstvo najee napadaje na obojicu
metropolita i na bosansku vladu, a to je najudnije, u tome je ne pomaganu samo
mladoeki praki listovi, nego ak i neki beki.
im su Srbi zavrili nacionaliziranje gradskog puanstva u Bosni i Hercegovini, a
taj se proces zbivao od g. 1878. do g. 1895., stupie oni u borbu protiv vlade. U toj
borbi bijahu im muslimani saveznici, i to svakim danom u sve veoj mjeri. Borba ta ne
bijae voena samo o srbskom tisku Austro-Ugarske i Srbije, nego i u inozemstvu.
Ovdje mi je posebno upozoriti na brouru Bosna i Hercegovina pod upravom Austro-
ugarske monarhije (Berlin 1901.) u kojoj se bosanske prilike prikazujiu sasvim
^
zlonamjerno, upravo zagriljivo i nepravedno na tetu Austrije.
Ta borba protiv vlade bijae na koncu konca uperena protiv Monarhije. Trebalo je
njome dokazati, da Monarhija nije u stanju upravljati u Bosni tako, da puanstvo bude
j
zadovoljno, a izmeu redaka moglo se razumjeti, da bi Srbija itavu stvar nesumnjivo
mnogo bolie izvela.
H
Sve je to prisiljavalo Kallava, da se sada priblii Hrvatima. U godinu 1893. pada
j
mnogo zapaeni posjet Bosni hrvatskog politiara Frana Folnegovia, koji pripadae
Starevievoj stranci. Folnegovia je Kallav primio tom zgodom u podulju audienciju.
^
Od toga vremena postade poloaj Hrvata u Bosni neto lakim, a popravljao se u istoj
J
mjeri, u kojoj su Srbi Kallavu bivali sve neugodnijima. God. 1900. dozvolio je Kallav
u Bosni prvu sveanost s izrazito hrvatskim obiljejem; bijae to posveta barjaka
\
pjevakog drutva Trebevi u Sarajevu, pa je tom zgodom smjela biti kumom rf
supruga jednog vieg inovnika (predsjednika vrhovnog suda Kendelia). Sveanost
bijae naalost malo pomuena, jer je katoliki nadbiskup Stadler htio bezuvjetno
zastavu posvetiti crkvenim obredom, emu se uzprotivi hrvatska inteligencija, koja je
'"
htjela privui muslimane i znala, da oni nikada ne e htjeti prisutstvovati crkvenom
n
obredu. Vlada se pri tome drala neutralno, a na koncu htjela je povui izdanu ve
j
dozvolu.
Uzprkos tekom poloaju usudio se Kallav, s obzirom na osjeaje Maara i na -j
Khuenov sustav u Hrvatskoj i Slavoniji, da ne promieni
J
i
265
otvoreno naina svoga vladanja. Bit e da je osim toga opazio, da Hrvati za njegove
vlade zapravo uobe nisu napredovali i da su vrlo slabi. Kallav zapoe pobolievati
god. 1901. te umre u srpnju god. 1903. U posljednjim godinama njegova ivota
postade mu jasno, kakvoj opasnosti Bosna ide ususret i kakove su sve bile pogrjeke
uinjene; to dokazuju njegove izjave iz zadnjih njegovih dana. Barun Chlumeckv
priznao je u Friedjungovu procesu, da su i njegove simpatije bile izprva na strani Srba,
ali da ga je Kallav upozorio na potajne srbske ciljeve i konano uzkliknuo: Le
serbisme, voila l'ennemi!
Iz vlastitog opaanja poznato mi je nadalje tota znaajno za razpoloenje Kallava
u posljednjim danima njegova ivota. Tako je na pr. dao, da mu na njemaki prevedu
Petriniensisovu knjigu Bosna i hrvatsko dravno pravo, koju sam esto ve naveo.
U zadnje svoje dane razgovarao je Kallav esto o vanosti Hrvatske za Monarhiju i
naglaavao je, da mu je ao, to se hrvatskim pitanjem nije ve mnogo prije
pozabavio.
10
Za njegovo shvaanje znaajna je izjava, koju je prema Setonu Watsonu
dao bekom dopisniku Timesa u zadnje doba svoga ivota (1903.): Moji su
sunarodnjaci loe postupali s Hrvatskom, sputavali njezin razvoj i novano je
i no
izkoriivali: za to ejedno morati platiti.
Ovako umrie snani taj ovjek, a da mu nije uspjelo oznaiti jasan pravac razvoju
povjerene mu zemlje. On bi moda bio pravi ovjek za rjeenje junoslavenskog
pitanja, ali je predugo trajalo, dok je sam svladao svoje zablude, pa kada se to konano
zbilo, izpalo je iz njegovih ruku kormilo tih novosteenih junoslavenskih zemalja, a
da mu nije bilo mogue predhodno lai odrediti smjer.
Njegovim nasljednikom postade u srpnju g. 1903. Maar Stjepan Burian pl.
Rajecz, koji bijae dotada u diplomatskoj slubi i poslanik u Ateni. ovjek bez
prigovora, neto povuen, pa ak i zatvoren, ne bijae u njega onako velikih poteza
kao u Kallava, a osim toga bijae i tedljiv. tednja bijae i potrebna, jer je zadnjih
godina, kada su uzde umiruem Kalavu polako izmicale iz ruku, u itavom sustavu
postojalo neko kolebanje osobito u financijama.
Obenito se osjeala potreba, da se sustav promieni; ali nitko naalost nije znao, u
kome pravcu. Pa ni Burian, koji u problemima junih Slavena nije imao neko osobito
znanje, a niti izkustva. Polagano tapkajui zapoeo je upravljati zemljom i uvodio je
strogu tednju.; u nacionalno-politikom pogledu njegov pravac ne bijae jasan i
usmjeren i zvae se u Bosni genialnim unakrstnim pravcem.
Budui da su srbske tube na Kallavev redarstveni sustav imale stanovit odziv,
miljae Burian, da Bosni treba dati u prvome redu vie slobode. Poeo se takoer
baviti milju neke upravne autonomije u Bosni. Srbi bijahu u Bosni najea oporba i
najglasnije vikahu na samovolju redarstva i na mieanje dravnih vlasti u njihove
crkvene poslove, u kojima su traili autonomiju. Burian namisli poradi toga, da u
prvome redu zadovolji Srbe. Formalno bijae to sasvim izpravno zamiljeno. Jer Srbi
ne bijahu samo brojano najjai element u Bosni (sada oko 800.000 pravoslavnih
naprama 600.000 muslimana i 400.000
""'
VII. - 4., str. 259.
m
VII 22., godile 1913., sir. 263.
IOS w,
VII. 4.. sir. 79.
266
1
"1
katolika) nego i politiki najdjelatniji. Osim toga bijahu muslimani veinom pod
j
njihovim utjecajem, a Srbi prireivahu vladi i najvie neprilika.
Nakon oduljeg pregovaranja bijae konano donesena srbska crkvena autonomija. n|
Svakako je zanimljivo napomenuti, da jedan od glavnih inbenika bijae pri tome neki J
srbski odvjetnik dr. Gavrila iz june Ugarske, Previnjim rjeenjem od 13. kolovoza
1905. bijae odobren statut od 21 uvodnog lanka i 263 paragrafa o ureenju crkvene i 1
kolske autonomne uprave srbsko-pravoslavnih eparhija (metropolita) u Bosni i
^
Hercegovini i odtisnut u Slubenim novinama za Bosnu i Hercegovinu od 1. rujna
19G5.br. 86.
1
Zakonom bijae sada utvrena srbska narodnost grkoiztone Crkve i njezino
*
kolsko ustrojstvo. Prema l. IH. temeljnih odredaba bijae srbsko-pravoslavnim
r
-
eparhijama podieljeno pravo, da samostalno rjeavaju, ustrojavaju i upravljaju
]
stvarima svoje Crkve, kole i pripadajuim fondovima, slubama i dobrima uz
priuzdraj vrhovnog nadzornog prava Nj. Velianstva, koje vri njegova vlada. U
lanku XX. ustanovljuje se slubenim jezikom srbski jezik s irilskim slovima. Prema
lanku XX. crveno-plavo-biela zastava je narodno-crkvena za sve srbsko-pravoslavne
eparhije u Bosni i Hercegovini. Izvrstno bijahu ureene srbsko-pravoslavne crkvene, T
odnosno crkvene i kolske obine, crkvene skuptine, crkveni i kolski odbori,
-*
grkoiztone upe, upni uredi i sveenstvo, grkoiztoni samostani i samostanske
crkvene obine kao eparhije, eparhijski upravni i kolski odbori, te konano vrhovni
J
upravni i kolski odbor. Zatim bijae osigurana i dobro ureena uprava fondova,
^
zaklada i dobara grkoiztone Crkve, njezinih kola i samostana. Predvien bijae nad r-,
svim tim takoer vrhovni nadzor drave, ali se on kasnije veim dielom pokazao
j
sasvim nedjelotvornim. Prema lanku XX. bijae za pokrivanje trokova te autonomije
razrezan crkveni prirez, koji je drava utjerivala i dielila autonomnim oblastima. Po l. hj
XIII. dobivale su autonomne oblasti takoer obilnu podporu iz sredstava zemlje, a u

262. bijae crkveni prirez za prvih deset godina utvren s 10% od svih izravnih
zemaljskih poreza.
Valjalo bi jo iztaknuti, da se dunost ponaanja smatrala obvezatnom za sve
J
grkoiztonjake tako, da su i nesrbi morali doprinositi za srbsko-pravoslavnu Crkvu.
Miljahu, da e sada Srbi biti zadovoljeni i smireni, ali se ljuto prevarie. Srbska
oporba nije prestajala, nego je postajala sve eom. Djelovanje ovakvog ureenja i
ojaanja srbske Crkve i srbskog kolstva u Bosni i Hercegovini bijae vrlo udno u
politikom smislu.
Ve nekoliko mjeseci nakon odobrene autonomije zapoe u svibnju g. 1908. u
Bosni radniki pokret, koji radikalni srbski elementi pretvorie odmah u srbski narodni
(
pokret. On je kroz nekoliko dana u Sarajevu bio sasvim paralizirao dravnu vlast.
j
Nisu ni slutili, da su autonomnim statutom uvrstili i ojaali dravnim sredstvima
najopasnija osvajaka srbska-sredstva: Crkvu, samostan
"
1
J
267
i kolu. Kasniji razvoj bijae zato s time sasvim u skladu. Ja u ga prikazati na temelju
jedne broure, koja je u ono doba izala u Bosni, a napisao ju je jedan austrijski
Niemac.
109
Srbska oporba shvatila je brzo novi poloaj sigurnim instinktom svoga
nedvojbeno prevratnog podrietla. Novo doba slobode, podareno stanovnitvu
zaposjednutih zemalja slobodnom voljom ministra, bijae shvaeno kao slabost i
poputanje i samo je jo povealo drzkost njihovih zahtjeva. Time bijahu stvoreni i
uveani teki momenti za sukobe, no radikalna srbska stranka sakrivala je jo uviek
pravi cilj svoje u itavoj zemlji strahovito razvijene agitacije. Bilo bi moda uspjelo
dovesti zabrazdjela kola ipak u pravu koloteinu, da nije nastupio novi moment, koji je
srbskoj oporbi samo jo uvrstio kimu. Nagodbena kriza prietila je, da e u temeljima
potresli obstankom habsburke monarhije. Stranka nezavisnosti mobilizirala je u
Ugarskoj sve sile, koje je mogla izkoristiti u borbi protiv Bea. Ocjenjujui prilike
sasvim izpravno, htjedoe pogoditi najosjetljiviju toku Monarhije, prenoenjem borbe
na teren vanjske politike, i to osobito na teren balkanske politike. Hodoae
maarskih novinara u Beograd i tamonje bratimljenje, imalo je po slovu poznatih
tamo odranih govora bezuvjetno otricu uperenu protiv Austrije. A u Hrvatskoj
kovala se u vatri zajednikog borbenog razpoloenja protiv Austrije rieka rezolucija
pod vodstvom upila i Polonvja. Rieki rezolucionai u srbsko-hrvatskoj koaliciji
trebali su kao pomone ete nezavisne stranke, sudjelovati u borbi protiv suverenih
prava krune, a za uzvrat dobie niz obeanja. Naravski da u Peti ne zaboravie ni na
nezadovoljnike u Bosni i Hercegovini. Prisnoj suradnji izmeu nezadovoljne srbske
radikalne oporbe u Bosni i Hercegovini bijahu utrti putovi i razpredahu se niti izmeu
Pete, Zagreba, Sarajeva i Beograda. S bosanskim izbjeglicama postupahu u Beogradu
s osobitom panjom, a u hrvatskom saboru govorae upilo o Bosna i Hercegovini kao
o srbskim zemljama, dok je iz Pete blagoslivao grofBatthvani taj novi savez. Kojeg li
uda, to inovnitvo sve do najviih poloaja nije znalo u takovom poloaju, to mu
je raditi. Pometnja postade jo i vea, kad je ministar jednom protivnom odlukom
dokinuo mjere sarajevske vlade s obzirom na srbsku narodnu organizaciju. Srbska
oporba nije propustila

svaka ast njenoj odlunosti i uztrajnosti

da joj proe
zgodna prilika, ne izkoristivi je. Ona nastavi narodno-politiki program, t. zv.
sarajevsku rezoluciju, za organizaciju itavog srbskog elementa za borbu protiv
postojeeg oblika vladavine, koja je trebala postati platformom nove borbe o prevlast u
tim zemljama. Zemaljska vlada u Sarajevu poduzme odlune korake i kazni
podpisnike rezolucije visokim novanim globama. Ali Srbi, raunajui na svoje
saveznike u Zagrebu i Peti, poalju svoje voe u Zurich, gdje je tada boravio ministar
Burian na dopustu. Brzojav, koji je nekoliko dana kasnije iziao u Srpskoj Rijei,
organu srbske opozicije, javljao je iz Zuricha o pobjedi srbskih pouzdanika nad
shvaanjem sarajevske vlade, lzprva nitko ne htjede vjerovati u istinitost toga
brzojava, ali doskora stigne i slubeno rjeenje i poniti svaku sumnju.
171.
268
""
VII. 23., su. 6. Hl
'"
Neue Freie Presse od 25. sierga J'A)<S.. hr J>J/<Y. ('/unuk Die Sitmilion in Bosmen umi der Herzegomna*
i
Posljedice nisu izostale. Izmeu 9. i 13. studenoga 1907. sastade se u glavnom i
gradu Bosne krnji sabor, skuptina 71 srbskog odaslanika koji bijahu pravilno izabrani
u svim kotarima Bosne i Hercegovine upravo na temelju izprva progonjene sarajevske rj
rezolucije. Taj srbski krnji parlament vladao se posvema kao neka konstituanta i
prisvajao si je pravo odluke o budunosti tih zemalja, zauzetih od Austro-Ugarske,
pravo, kakovo pristoji jedino prevratnikim tielima. Time bijae stvoren kamen H|
temeljac nove dravopravne zgrade, bosansko-hercegovako dravno pravo na 1
srbskom temelju. Kao osnovno naelo bijae zakljueno: Svaki narod ima pravo na
samoodreenje. U vladi mora volja naroda doi do izraaja. Na temelju toga i
"1
prelazei preko svih meunarodnih ugovora i konvencija, bijae zakljueno osnivanje
*--*
samostalne bosansko-hercegovake drave kao diela turske carevine (Spalajkovi) s
odgovornom parlamentarnom vladom na temelju obeg, jednakog i izravnog prava !
glasa. Ovo krvavo izazivanje Monarhije, koja je upravljala Bosnom i Hercegovinom,
ostade nekanjeno, a odaslanici iz toga kmjeg parlamenta nastavie po svom povratku
r
-i
kui marljivo raditi, da po mogunosti ostvare to prije preduvjete za postizavanje
]
svoga cilja. Kakove su se nade gojile u krugovima srbske oporbe u sluaju, da taj
program bude ostvaren, dokazuje nam najbolje ono mnotvo pozdravnih brzojava, to H
ih je ta skuptina primila iz kraljevine Srbije, iz Stare Srbije, Macedonije, ukratko
u
odasvud, gdje bijae budna velikosrbska narodna sviest. Kojega li uda, daje ta velika
moralna pobjeda srbske oporbe nala odjeka i kod muslimanskog puanstva. I
muslimanska oporba poe sada takoer u Petu, a nezavisna stranka primi je ondje
razirenim rukama kao prije Srbe, i isti onaj grof Bathvani obree joj svoju
najizdaniju podporu, to je onih dana i ponovno potvrdio jednim brzojavom
upravljenim voi muslimanske oporbe.
Nakon ovoga ovdje ukratko opisanog razvoja srbske oporbe moi e svatko sam r
j
odgovoriti na pitanje: A tko je srbsku oporbu uinio tako jakom i snanom? i
Tako prikazuje prilike navedena broura, a ne moe se naalost porei izpravnost
tih pogleda, koliko god nam se te pojave s dananjeg naeg stanovita ne sviaju. n
Ne moe pak biti nikakove sumnje o tome, da je u prvome redu srbski crkveni
wj
statut skrivio to akutno pogoravanje prilika u Bosni i Hercegovini. Pri tome se
pozivam na jedan izvjetaj iz Bosne, u kome se kae: Osloboeni crkvenim statutom H
svih materialnih briga, imali su sada popovi obilno vremena, da se pobrinu u narodu za
^
razpoloenje, kakovo su eljeli. U tu svrhu bijahu skovane krilatice nema treine (za
muslimanskog bega), te nema vie poreza, a narod zagrizava rado u tu meku.
\
Treba meutim priznati, da se u zauzetim zemljama irila nedvojbeno
"
dezorganizacija i obenita nesigurnost, i to jednako u gospodarskoj kad i u politikoj
n
oblasti. Mnogi pripadnici Monarhije prodadoe svoj mukom steeni imetak i odselie,
j
jer osjeahu, da im izmie tlo pod nogama. Pa ak i u inovnikim krugovima
govorae se o mogunosti
-
>
n
i
J
269
srbskog vladanja u Bosni. Naalost bijae u Bosni i nekoliko inovnika, koji bijahu
toliko zaboravili na svoje dunosti, da pomagahu Srbe i s njima se bratimljahu, ne bi li
si za svaki sluaj osigurali svoju budunost. Na sreu bijahu to samo pojedinani
sluajevi.
Austrijske novine poele su sve vie donositi vapaje iz Bosne, u kojima se
tamonje prilike crtahu u vrlo tamnim bojama. Tako izae na pr. u Neue Freie Presse
od 25. sienja 1908. spomenuti ve lanak Die Situation in Bosniem und der
Herzegovvina, a zatim dne 21. oujka 1908. lanak Bosnische Zustande, u kome se
nalazi ovaj znaajni uvod: Iz Sarajeva nam dolaze neobine viesti. ovjek bi gotovo
mogao misliti, da ne potjeu iz Sarajeva god. 1908. nego iz Venecije u god. 1859.
Takovi vapaji, koji su upozoravali na duboki potres u zauzetim zemljama i o ijoj
izpravnosti mjerodavni bijahu sve vie uvjereni, izazvae konano aneksiju dne 7.
listopada 1908. Jo uviek nam nedostaje prikaz ovoga vrlo vanog poviestnog ina.
Ali pravo njegovo tumaenje dao je Aehrenthal, sigurno najmjerodavnija linost za
to, kada je u svome izvjeu od 10. listopada 1908. pred ugarskim odborom za vanjske
poslove komentirao svoju politiku: Sve se vise pokazivalo, daje potrebna afirmacija
misli o snanoj Monarhiji. A ta afirmacija postala je potrebnom u prvome redu zbog
tih dogaaja u nutarnjoj politici.
Htio bih ovdje samo jo sabrati sve one momente, koji su prema mome miljenju
doveli do aneksije:
1
.
Gore opisani dogaaji, za koje je Aehrenthal doznao slubenim i neslubenim
putem;
2. Broura, to ju je u svibnju 1908. izdao ugledni austrijski politiar I. M.
Baernreither pod naslovom Dojmovi iz Bosne (Bosnische Eindriicke), u kojoj on
otvoreno pokazuje na srbsko rovarenje. U toj brouri nalazi se sliedei odlomak: Ako
mi je kazati, koji je najjai dojam, to sam ga stekao prigodom mog nedavnog boravka
u zauzetim zemljama, ako treba iztaknuti onu toku, u kojoj se slau gotovo svi oni,
koji poznaju prilike u zemlji i gledaju u budunost, ako moram rei, to osjeaju, misle
i ele svi oni, kojima je zaista na srdcu nerazdjeljiva zajednica tih zemalja s Austro-
ugarskom monarhijom

onda mogu kazati samo to, da je proienje meunarodnog

poloaja Bosne i Hercegovine, njihov konani prikljuak habsburkim zemljama i
pretvaranje berlinskog mandata u konani posjed, postalo nudnim preduvjetom za
daljnji mirni razvoj tih zemalja. Taj uplivni politiar sasvim je izpravno spoznao, da
se politika po receptu Spalajkovia moe uspjeno suzbiti samo aneksijom.
3. Izvanredno vane vanjskopolitike pojave, koje su se odigravale u svibnju i
lipnju 1908. nisu mogle, a da ne ostave duboki dojam na Aehrenthala. U ono doba
bijae vidljiv grozniav rad sveslavenskih krugova, koji se oitovao u itavom nizu
sveslavenskih kongresa. 10. lipnja 1908. bijae dolo do sastanka u Revalu, ije e
nam puno znaenje za kasniji razvoj i za sadanji rat odkriti tek budunost. Zna-
:-i2.
270
I
aj toga sastanka bijae odmah shvaen u Njemakoj, jer car Vilim odgovori na to dne
j
14. lipnja 1908. otrim govorom na vojnom vjebalitu Doberitz. Sve zajedno u vezi s
pojavama na jugu, moralo je prisiliti Aehrenthala, da stvori nove odluke.
n
4. Konano je Aehrenthal izmeu 15. i 20. kolovoza 1908. primio privatno
J
izvjee od tri ugledna Bosanca katolika, u kome ga oni upozoravahu na neodrive
prilike u Bosni i javljahu, da se Srbi i muslimani potajno spremaju, da poalju
"]
zastupnike u turski parlament, koji se imao skoro u Carigradu sastati, ime bi
^
posvjedoili pripadnost Bosne i Hercegovini turskoj carevini. Taj jasni i uvjerljivi
izvjetaj iji sam sadraj sluajno doznao, dojmio se Aehrenthala, jer je Hj
dokumentirano odkrio svu ozbiljnost poloaja na jugu, Aehrenthal je o tome
obaviestio zajednikog ministra rata, koji je navodno zatraio obaviest od generalnog
stoera zapoviedajueg generala u Bosni i Hercegovini i dobio odgovor, koji je
potvrivao podatke triju Bosanaca. Budui daje time opasnost poloaja bila dokazana,
odlui se Aehrenthal, koji biijae doonda to pitanje samo obenito razmotrio, izmeu
22. i 26. kolovoza na brzu akciju. Dne 16. rujna sliedio je Buchlau, i aneksija bi u est
tjedana zakljuena i provedena.
Ovu verziju o tome, kako je dolo do aneksije, zahvaljujem izvrstno obavietenim
izvorima, a ona je sasvim u skladu i s mojim vlastitim opaanjima tako, da sam o
uvjeren u njenu izpravnost.
Ali treba odmah ovdje ustanoviti, da mi nije bilo mogue izpitati izpravnost te 1
verzije na temelju dokumenata, pa valja prepustiti buduem studiju izvora, da je i u
tome pravcu izpita. Ali osjeao sam ipak potrebu stvoriti si o tome sud, pa i uz
opasnost, da u svima dielovima ne bude bas ispravan. Ta se potreba nametala tim vie,
to mi nije moglo izmai, kakove se sve legende stvaraju oko tog vanog dravnog
ina. Osobito su neprijatelji Monarhije izmiljavali najnevjerojatnije prie. A sve te
legende bez iznimke imale su namjeru, da Monarhiji podvale tamne, tajno
J
pripravljene, odavno spremane i dalekosene osnove. Prividan razlog za ovakvo
tumaenje nalazio se u injenici, to je Aehrenthal u proljee g. 1908. izstupio s
r
]
osnovom o novopazarskoj eljeznici, ali ta osnova po mome miljenju ne bijae ni u u j
kakovoj uzronoj vezi s aneksijom. Meni je pak stalo do toga, da se utvrdi, osobito pak
s obzirom na suprotno, sasvim legendarno i iz temelja krivo shvaanje Setona
Watsona, da je aneksija bila sasvim potrebna obranbena mjera Monarhije, uvjetovana
osobito razvojem prilika u nutarnjoj politici, koja bijae u izpravnom ocjenjivanju
opasnosti, koja je prietila, provedena mnogo bre i odlunije nego to to bijae inae
uobiajeno u Austro-Ugarskoj. Ta brzina bijae izkljuivo zasluga Aehrenthalova, ali
bijae takoer razlogom, da se u inozemstvu nije htjelo vjerovati u taj jednostavni
razlog.
Uzporedno s razvojem, koji je doveo do aneksije, usliedilo je u Bosni buenje
Hrvata od
g,
1906. do 1908. Poevi od god. 1905. gledahu oni zabrinuto, kako vlada
h
izruuje Srbima i popravlja njihovo najopasnije oruje. Oni osjeahu na vlastitom Li
svome tielu provoenje u
n
i
j
ci
271
djelo misli o pekoj patriarhiji, t. j. kako se slabiji katolici i muslimani u zemlji
potiskuju. Zato su oni ve g. 1906. uznastojali oko bolje organizacije svojih snaga, ali
im je u tome zemaljska vlada svojom tradicionalnom politikom smetala. Tek
poetkom god. 1908., kada prilike postadoe nesnosne, dopustie, da se nastojanja
Hrvata slobodno razviju. Statut hrvatske organizacije, koji ekae godinu i pol dana na
odobrenje rada, bi odobren, i Hrvati stvorie u najkrae vrieme kulturno i priradno
drutvo Hrvatsku narodnu zajednicu sa 40.000 lanova, koje postade doskora
snanim inbenikom u zemlji.
113
Premda to drutvo bijae nepolitiko, ipak je imalo
politiki program, u kome je trailo ujedinjenje hrvatskih zemalja (Hrvatske i
Slavonije, Dalmacije i Bosne i Hercegovine), odluno se protivilo srbskim tenjama i
poelo raditi za aneksiju. Ako sam dobro upuen, bosanski su Hrvati ve poetkom
veljae 1902. poslali odaslanstvo Aehrenthalu, a taj osobni dodir omoguio je kasnije
ono ve spomenuto privatno izvjee. Budui da grkoiztonjaci i muslimani bijahu
odluno protiv aneksije."
4
grkoiztonjaci uzbueno i strastno, a muslimani dostojno i
povueno, postali su Hrvati u doba aneksione krize jedinom podporom vlade. Odbor
Hrvatske narodne zajednice primljen bi 11. listopada 1908. u Peti u audienciju kod
Njegova Velianstva.
No doskora se Hrvati zavade i stvore se dvie stranke, jedna Hrvatske narodne
zajednice, a druga pod vodstvom nadbiskupa Stadlera. estoka borba nakodila je
mnogo Hrvatima prema gore, ali sam opet miljenja, da je Hrvatima uinjena
nepravda. Na temelju broure napisane iz redova Zajednice Nadbiskup Stadler i
Hrvatska narodna zajednica, kao i na temelju kasnijeg razvoja, stekao sam uvjerenje,
da je po sriedi bila neizbjeiva borba o vlast izmeu dotadanjeg jedinog svemonog
inbenika meu Hrvatima, nadiaskupa Stadlera, i napredne bosanske hrvatske narodne
inteligencije, stoje na koncu moralo biti vrlo koristno politici drave. Hrvati su sasvim
izpravno osjeali, da pod iskljuivim vodstvom nadbiskupa Stadlera, koji je bio vrlo
omraen kod muslimana zbog svoje, ne uviek vrlo sretno, voene katolike promibe,
ne e nikada moi privui, muslimane i zato bi morali uviek ostati beznadna manjina
nasuprot grkoiztono-muslimanskom bloku. Taj hrvatski raun bijae sasvim izpravan,
jer nekoliko mjeseci nakon Stadlerova poraza poe Hrvatima za rukom, da ?nuslimane
odiele od Srba i da ih privuku k sebi, ime je nesnosna prevlast Srba u Bosni bila
skrena. Za taj neizmjerno vani uspjeh ostadoe Hrvati sve do danas, ak i u teoriji,
nenagraeni.
U proglasu o aneksiji bijae Bosni obean ustav. To bijae uinjeno nakon sasvim
ispravne spoznaje, da zauzete zemlje ne mogu ostati jedine absolutistiki upravljane
zemlje na Balkanu, kada je ustav uveden ak i u otomanskoj carevini. Uvod u
stvaranje ustavnih zakona bijae anketa, kojoj Srbi ostentativno ne pristupie,
raunajui sasvim izpravno, da sada, odmah nakon aneksije, ne bi mogli nita postii u
korist svojih posebnih ciljeva. Previnjom odlukom od 17. veljae 1910. bijahu
uvedene ustavne uredbe, i to: 1. Zemaljski statut, u kojemu bijae odreen obseg
djelatnosti bosanskog sabora; 2. Izborni red, koji je vodio rauna
"''
tporedi < Die Zeit od N. rujna I'JIIH., Ch/nak: Buenje Hirant u Bosni. jHnachen der Kroatcn in Bosmen.)
'"
tporedi lanak Raspoloen/e u Bosni uoi aneksije u Seue I'reie Presse od 5. listopada 191)8.: Hn-utska
stranka je eli, u muslimani i Srbi je se plae.
272
"'
VII, 23.. .sir. 21.
Neue Frete l'resse od 2. listopada 1908., br. 18.846.
Hrvatski dnevnik od 10. studenoga 1910.
273
i
u zamrenim vjerskim odnosima; 3. Poslovni red za sabor; 4. Zakon o drutvima; 5.
]
Zakon o skuptinama; 6. Zakon o kotarskim savjetima. Ustav bijae izradio tadanji
ef pravosua pl. Shek. Ustavne slobode bijahu dakako oprezno odmjerene i ne bijahu hj
ba velike; ali se kasnije polako pokazalo, da jo uviek ne bijahu dovoljno oprezno
odmjerene.
2. svibnja 1910. bijahu odrani izbori za sabor. Prave izborne borbe bilo je samo H|
kod Hrvata, jer je svaka vjera imala ustavom odreeni broj mandata. Prigodom izbora
-
^
za sabor vodila se borba izmeu Zajednice i nadbiskupa Stadlera, koja je zavrila
odlunom pobjedom Zajednice. Tu borbu izmeu dviju hrvatskih stranaka pokuavahu
]
Srbi izkoristiti i privui Zajednicu na svoju stranu, ali im to ne poe za rukom.
Mjeseca lipnja
g. 1910. bijae sabor otvoren. Nakon dva mjeseca uspije Hrvatima,
^
da odiele od Srba muslimane, koje Srbi drahu vrlo spretno kroz 15 godina u 1
zavisnosti, i stekoe time u zemlji nerazmjerno veliku mo. Hrvati se sada udruie s
muslimanima i stvorie veinu u saboru. ovjek bi sada oekivao, da e bosanska
^
vlada s veseljem pozdraviti tu pouzdanu veinu i oslanjati se na nju u saboru. Ali
J|
usliedio je sasvim neoekivano obrnuti razvoj dogoaja.
Ve sam prije iznio, kako su se jo prije aneksije bosanski Srbi oslanjali na H
podporu stanovitih krugova u Peti. Tako je na pr. stranka nezavisnosti formulirala
J
svoje poglede na Bosnu u reenici: Nekaje Bosna radije srbska nego hrvatska. Vele
takoer, da je jedan poznati maarski politiar, s obzirom na Hrvate u Bosni, tu
reenicu varirao ovako: Radije Veliku Srbiju nego Veliku Hrvatsku u okviru
Monarhije. Prvaci maarskih stranaka praktino su zatiivali tenje bosanskih
Srba. Tako se na pr. u Sarajevu zabranjena skuptina srbskih oporbenih stranaka, koja
se trebala odrati povodom razprave o ustavnom pitanju odrala u Peti 8. listopada
1908. pod zatitom zastupnika grofa Bathvanija i Vizontaia.
116
Kada su se zatim nakon
aneksije pojavljivale razne osnove o novom ureenju na jugu Monarhije, a u Austriji
se sve vie oblikovale u smislu hrvatskih zahtjeva, postalo je razpoloenje u Ugarskoj
naprama Hrvatima vrlo razraeno. Maarski politiar kova Franje Chorina rekao je u
jeseni 1910. ugarskim delegacijama: Zajedniki ministar financija neka bude uvjeren,
da e ugarska javnost kao i ugarska delegacija svom snagom podupirati njegovu
politiku upravljenu protiv nastojanja bosanskih katolika."
7
U isto vrieme spojie se u
Zagrebu (15. rujna 1910.) dva krila Starevieve stranke prava i postavie program,
koji je traio ujedinjenje hrvatskih zemalja u okviru Austro-ugarske monarhije.
Maarske novine oznaie taj program opasnim po dravu.
Sve to nije ostalo bez utjecaja na politiku zemaljske vlade u Bosni. Hrvatski upliv,
koji netom bijae jedva nekako doao do izraaja, bijae opet potiskivan, a srbski
dolaae sve vie do izraaja. Barun Burian izree tada one poznate riei, da su Srbi
najnadareniji i kulturno najnapredniji narod u Bosni i da ih se zbog toga ne moe
mimoii. Vlada je pak dala opetovano na znanje, da ne e vladati s hrvatsko-
muslimanskom veinom protiv Srba i traila je bezuvjetno, da se i Srbi po-
J
vj
zovu u vladu. Time je samopouzdanje Srba silno poraslo, jer su vidjeli da se ne e ni
pokuati vladati protiv njih.
Mislim, da to bijae teka pogrjeka, koja bi imala sigurnu posljedicu, to bi
muslimani razabrali, da ih vlada radije gleda na strani Srba, pa bi se oni opet sa Srbima
udruili. Ali onda bi se vlada opet nalazila u istom poloaju kao u doba pred
aneksijom, te bi opet imala protiv sebe veinu naroda. Sto se takav postupak vlade nije
njoj samoj osvetio, ima se zahvaliti samo sluaju, to je meutim buknuo balkanski
rat, koji je muslimanima otvorio oi o pravim namjerama Srba i time onemoguio
zajedniku suradnju.
Ipak se takovom vladinom politikom poloaj Srba u zemlji znatno popravio, i oni
zadobie opet nade. Ali zatim dooe balkanski ratovi, i u Bosni se opet pokazae
opasne pojave, te se Burianova politika stade ipak prosuivati s nekim nepovjerenjem.
Posljedica bijae Burianov odlazak dne 12. veljae 1912. Srbi pokuae sve i sva, da
ga zadre na elu bosanske uprave. Kada im to ne uspije, uvjeravahu ga, da imaju u
njega posebno povjerenje.
Na mjesto Buriana doe Poljak Leo pl. Bilinski. Obenito se oekivae promjena
sustava. Ali do te promjene nije dolo. Bilinski zadri podpuno Burianov pravac i
izjavi, da ne e vladati bez Srba. Vlada se trsila, da ostvari koaliciju od sva tri
elementa, u kojoj su opet glavnu ulogu morali igrati Srbi, zbog najveeg broja i zbog
njihove jake politike udarne snage. Time bijae opet ojaan poloaj Srba u Bosni i
njihovo samopouzdanje: oni se sada osjeahu nenadoknadivima.
O toj pojavi mnogo sam si razbijao glavu. Ve god, 1908. pisao je esto ve
spomenuti njemaki pisac: No dosele se zanemarilo uiniti sve ono, to bi pomoglo
brem razvoju hrvatskog i muslimanskog elementa nasuprot nemoguim idealima
velikosrbske drave
118
i dalje: Sustavi uprave su se mienjali, ali nijedan od njih nije
uzimao u obzir ozbiljnu i snanu podporu onoga elementa vjernih stanovnika
kraljevine Hrvatske, koji je tradicionalno davao krv od krvi Habsburgovcima. Ali da
su se te iste pogrjeke pravile i s austrijske strane, upravo me je zaprepastilo. Onda mi
naime jo nije bio jasan pojam o pokvarenom smislu dualizma, koji je otrovao
itavu politiku na jugu Monarhije. Mislilo se najprije, da Hrvate treba oslabiti, a kada
bijahu oslabljeni, miljahu one dobriine realni politiari, da moraju ii s jaim
Srbima, i tako se politika Monarhije u Bosni okretala zapravo u neizljeivom i
sudbonosnom circulusu vitiosusu. Najvaniji uspjeh takove politike bijae taj, da su
Srbi postali sve snanijima. No ne smije se previdjeti, da tu bijae po sriedi jo jedan
drugi realni politiki moment, i to upravo na austrijskoj strani. Balkanski ratovi i slom
otomanske carevine u Europi zaprietie ozbiljno austrijskom izvozu na Balkan, gdje
najbolji kupac bijae ba Turska. Zato miljahu austrijski veleobrtni i trgovaki
krugovi, da treba bezuvjetno pridobiti pobjedonosne balkanske drave, da ne bi
nastradao izvoz u zemlje, to su ih oni zauzeli. I to bijae onda razlogom, to se sa
Srbima postupalo blagonaklono i oprezno.
VII 23., srr, 37.
Vll 23., sir. 3fi.
274
-3
Posljedice ovakove pogrjene politike nisu meutim izostale. Premda je Austro- \
Ugarska upravo u Bosni i Hercegovini mnogo uradila, morala je radi te stalne naopake
politike glavna nesrea za nju nastati ba tu. Srbija dodue ne bijae osvojena za
^
austrijski izvoz, ali priestolonasljednik i njegova supruga leahu mrtvi u lipnju
g.
j
1914. i upravo iz Bosne doao je povod za najstraniji rat u svjetskoj poviesti.
Na svome odlazku izgovorio je Bilinski ogoreno svoj pater peccavi i priznao je, Hj
kako se silno prevario u Srbima. Ali koja korist od svega toga? Nesrea se bila ve v 1
zbila. A tko je dosta uviavan, ne e zbog toga kriviti ni Buriana ni Bilinskog. Svi smo
mi bili stavljeni pred jedan problem, koji nismo ni poznavali, a ni razumievali. Ili, da 1
opet citiram mog fragmentista; I tako neodoljivo izbija spoznaja, da smo uzeli u ruke
orue, ne poznavajui njegova djelovanja ni upotrebe.
8. Maari i juni Slaveni
<~j
Vidjeii smo ve u 2. dielu ove knjige (str. 17. do 18.), kako su Maari doli god. r*
1 102. u dravnu zajednicu s Hrvatima. Hrvati bijahu doli u takav poloaj, kada su
j
osjeali, da se ne e moi oduprieti nutarnjim i vanjskim neprijateljima i bivi sami
dravom plemia, prikljuise se najbliem srodnom dravnom ustrojstvu, ugarskoj Hj
plemikoj dravi.
i
Pitamo li za odnos, koji je vladao izmeu oba naroda, odgovor ne e biti teak:
vladao je naravni odnos, koji vlada izmeu bolje stojeeg i slabije stojeeg naroda,
izmeu jaeg i slabijeg naroda, kojega se vrhunac sastoji u tome, da jai narod nastoji
podruje svoje vlasti protegnuti i nad slabijim narodom.
Bilo bi moda zanimljivo iztraiti, zato su Maari bili jai, ali se ovdje time ne
mogu pozabaviti, nego u samo itaoca uputiti na ono, to sam o tome kazao u 4.
poglavlju ovoga djela. (Str. 234. do 235.). Ugarska je Hrvatskoj nadmona u prvom --
redu svojim neizporedivo boljim politikim poloajem i ostat e to po svoj prilici u
j
mnogom pravcu.
Dr. Petriniensis, koga sam ve nekoliko puta navodio, pridaje maarskim
r
_}
kraljevima vrlo dalekosene ciljeve, kada pie: Od poetka bijae tajna Kolomanova J
namjera, da Hrvatsku proguta i da tu dravu pripoji svojoj maarskoj kraljevini, i
ugovor, koji mu je donio hrvatsku krunu, smatrao je samo prvim korakom k svome
cilju.
121
Ali ja nisam nikako uvjeren o toj mala fides praeambulans ugarskih
kraljeva. Meni se ini mnogo vjerojatnijim, da su se Arpadovii vodili osnovnim
naelima, koja su znaajna za svaku dinastiku politiku; oni htjedoe naprosto stei
veliko carstvo, a to im je u povoljnim prilikama takoer uspjelo. Kasniji razvoj prilika
uvjetovao je naravnu prevlast Ugarske u tome pravcu, da se je ugarski utjecaj sve vie
irio na tetu hrvatskoga. To je dolazilo tim jae do izraaja, to je Ugarska za
Arpadovia bila u posebnoj milosti Rima, koji je htio sprieiti, da se Maari
1:0
V. 5.. s\>. //., str. 246.
,n
IV. -/str. 1 42.
P"3
275
ne prikljue Bizantu, dok je Hrvatska bila u Rimu zlo opisana poradi svojih tenja za
narodnom Crkvom. 1 zato nastojanja maarskih prelata, da razsire granice svojih
biskupija u Hrvatskoj, ne naioe na odpor u Rimu i mogahu se ostvariti. Ta
nastojanja, koja su izprva bila temeljem maarskih tenja za Hrvatskom, postadoe
kasnije temeljem sirenja maarske prevlasti is Hrvatskoj.
Odnosi su se poeli zaotravati tek u doba Anuvinaca. Ali ovdje ne bijahu odluni
nacionalni elementi, nego u glavnome dinastiki. Anuvinci, dospjevi na ugarsko
priestolje s pomou Hrvata, zapoee odmah rad oko ojaanja kraljevske vlasti
nasuprot monom feudalnom plemstvu. A budui da je hrvatsko plemstvo bilo
najnezavisnije, najmonije i najtvrdokornije, najvie je udaraca pri tome dobila
Hrvatska, tim vie, stoje Venecija, u nastojanju, da odvrati od sebe akcije Anuvinaca
i da uniti hrvatske velmoe, koji su joj smetali, neprestano hukala premonom
diplomatskom vjetinom Anuvince na hrvatsko plemstvo.
Za itavo razdoblje od god. 1 1 02. do 1 506. valja ustanoviti ovo: s Hrvatskom je
preuzela Ugarska neobino ugroeno podruje, koje bijae vrlo teko braniti. Najvee
nezadovoljstvo Hrvata s maarskom vladavinom lealo je u uzroku, to Ugarska nije
po miljenju Hrvata posveivala dovoljno panje obrani zemlje. Dinastiki probitci
ugarskih vladara bijahu zauzeti suvie na sjeveru u Poljskoj, lezkoj i ekoj. Da su
Hrvati nerado ili na sjever, moemo lako shvatiti, kada su znali, da im je hrvatska
obala skoro neprestano ugroena od Mletana. A da hrvatsko nezadovoljstvo ne bijae
sasvim bezrazlono, najbolje nam dokazuje konani ukupni rezultat, koji nas ba ne
raduje. Ugarska nije mogla odrati hrvatske zemlje niti prema Apeninskom poluotoku
(Venecija), a niti prema Balkanu (Turska). Poevi od sredine 15. stoljea, nalazi se
Dalmacija 350 godina vrsto u mletakim rukama; god. 1463. Hrvati izgubie Bosnu,
god. 1493. bije se za Hrvatsku sudbonosna bitka kod Udbine, a god. 1526. na
Mohakom polju propala je ugarska drava. Povrat u prijanje stanje nije meutim
potekao s ugarske strane, nego od strane habsburke vojne sile, kao to to Peez sasvim
izpravno utvruje. Maari ne bijahu ba u tome vrlo revni, te ih Hrvati znatno
nadkrilie.
Treba svakako ustanoviti, da su u tome alostnom ukupnom rezultatu imale znatni
udio hrvatsko-ugarske protivtine i trvenja, koja su bila sudbonosna. Bitka kod
Udbine, koja bijae odluna po sudbinu june Hrvatske, bijae izgubljena zbog krive
ambicije bana Derenina, podrietlom Maara. On prihvati bitku, premda mu hrvatska
gospoda, izkusna u borbi s Turcima, toga ne svjetovahu zbog nepovoljnog poloaja
hrvatsko-ugarske vojske. On predbaci Hrvatima kukaviluk, te prisili time Hrvate, da
pristanu na bitku.
122
No bitka se zavri strahovitim porazom Hrvata. U toj bitci cviet
hrvatskog plemstva i 13.000 ljudi pade ili pak bude zarobljeno; meu inim bi zarobljen
i ban Derenin, a pred njegovim oima Turci odrubie glavu njegovu sinu. 1 pred
mohakom bitkom bijae veina ratnog viea za to, da se bitka odgodi, dok ne stigne
knez Frankopan s hrvatskim etama. Ali nekoji se
'//.
2..SV. I., sir. 67-4.
276
1
. J
Maari pobojale, da bi time previe slave pripalo Hrvatima i svjetovahu, da se bitka
odmah prihvati. Njihovo stanovite pobiedi, i bitka se zametne i bi izgubljena prije
m
II. -2, sv.
L xir. 722., 723.
1,1
VII.- 13.. sir. 3.
m
11. 1-i.. sir. 7.
m
111. 14., sir. 47.
1
I
nego to su Hrvati prispjeji. Svakako se ne smije izgubiti iz vida, da je na turskoj nj
strani kao obino bitka bila odluena po janjiarima, koji se upravo tada sastojahu J
pretenom veinom od Bosanaca, t. j. poturenih hrvatskih bogumila, koji bijahu
preli na islam dobrim dielom i poradi nasilne ugarsko-katolike politike. 1
1 sa Srbima sukobljuju se Maari dosta rano. Po Dukljaninu je srbski knez aslav
^
pao u Sriemu u borbi s Maarima. Dananja sjeverna Srbija pala je dosta rano pod,
maarski upliv. Ona bijae sve do 13. stoljea bugarska sve do Morave (nastanjena !
onim velikim slavenskim plemenom, koje bijae temeljem za stvaranje bugarskog
mieanog naroda), a na zapadu bijae hrvatska. Hrvatski zapadni dio bijae ustrojen
<--
kao banovina Mava. Vidjeli smo ve (str. 59.) kako su Srbima koncem 13. stoljea
]
dopali ruku svi hrvatsko-bugarski krajevi. U koliko hrvatski, u toliko bijahu ti krajevi
u ono doba katoliki; danas pak u tim krajevima nema ni traga katolicizmu, a ni H
Hrvatima ili Bugarima, svi su oni danas posrbljeni. Samo na iztoku, u negotinskom 3
okruju, ima jo Rumunja, a to su ostatci opisanog ve propadanja Romana na
Balkanu. Da ti krajevi nisu dospjeli u podruje srbske dravne tvorbe i da se ondje nije
proirila srbska pravoslavna Crkva, oni bi jo i danas bili katoliki i ne bi samo teili k
Austro-Ugarskoj, nego bi takoer morali sigurno biti u njenom posjedu.
Kada je u srpskoj dravi poeo djelovati turski pritisak u smjeru od juga prema
sjeveru, zapoelo je koncem 15. stoljea seljenje Srba u Ugarsku, Nakon mohake
bitke, to se seljenje jo pojaava; Schwicker nam potvruje, daje u drugoj polovici 16.
stoljea juna Ugarska bila nastavana pretenim dielom Srbima. No potlaivanje pod
^j
vladom polumjeseca, a jo vie unutarnji ustanci i stranake borbe, koje su pustoile
zemlju, proriedie te zemlje toliko, da nakon ponovnog osvajanja junougarskih
h
krajeva (Bake i Banata) ti predjeli veinom izgledaju nenastavanima. Zatim
U
doe g. 1689. velika seoba Srba pod Arsenijem rnoeviem, kojom smo se ve
pozabavili (strana 221. do 224.). Maari se protivljahu naseljivanju Raca, te se
1]
jednako ugarska svjetovna i duhovna gospoda kao i gradovi i upanije neprestano
^
prituivahu na racke doseljenike. Osobito strane stvari javljaju tadanji izvjetaji o
izstupima i nasiljima racke vojnice nasuprot katolikom sveenstvu, a zatim i nasuprot
j
seljacima, kojima otimahu stoku, iznuivahu novac, oduzimahu crkvena imanja i t.
d.
125
Dakle sasvim isti poloaj, kakav smo vidjeli i kod hrvatske gospode. Izmeu
Maara i Raca nastala je duboka mrnja, te ih Maari zovu infestos nostros
hostes.
126
Prilike se meutim ipak nekako sreivahu. Tokom 18. stoljea Ugarska je ojaala,
a rane iz doba Turaka polako zacjeljivahu. Pod konac vieka doe zatim jozefmizam sa
svojim pokuajem, da dravu centralizira i poniemi. No odpor protiv toga pokuaja
bijae ba u Ugarskoj najjai i najuspjeniji, jer Ugarska bijae najvea prirodna i zato
najjaa poviestna i zemljopisna politika cjelina. Prestraeni Hrvati, koji ne bijahu jaki
kao Maari, prikljuie se tiesno Maarima i oekivahu
1
277
svoj spas od toga prikljuka. No jozefinske misli naioe u Maarima dobre uenike.
Maari prenesu te misli na Ugarsku i zapoee sanjati o dravno i nacionalno
jedinstvenoj Ugarskoj i raditi na ostvarenju te zamisli s mnogo uspjeha. Misao o
jednoj ugarskoj dravi sve je vie sazrievala. Za takav razvoj postojala su tri temelja:
1. nacionalizam, koji se tada rodio zajedno s francuskim prevratom, i koji je u
Ugarskoj doao do izraaja prije nego u drugim zemljama; 2. Postojanje drutvenih
slojeva utoliko, to su Maari imali narodni vodei razred, koji bijae domoljuban i
zbog prirodnih rasnih osebina zadojen arkim imperializrnom. Taj razred gledao je u
dravnom i narodnom jedinstvu dobro sredstvo za poveanje vlastite moi; 3.
Geopolitiko oblikovanje Ugarske, koje ne samo da podpomae i favorizira
centralizaciju, nego upravo na nju nagoni.
I tako se zbilo, da je ba iz tih razloga uspjelo Maarima ono, to Josipu 11. nije
uspjelo iz poviestno-politikih i geopolitikih, razloga. Poznato je meutim, da tek
jedui raste.
Tek ovim razvojem dogaaja i odnosa dolo je do otrih sukoba izmeu Maara i
junih Slavena, kakvi prije u takvom obliku nisu nipoto postojali. Kao to sam ve
pokazao, bilo je u svako doba trvenja dravne, dinastike, drutvovne i gospodarske
naravi, ali naelnih suprotnosti absolutno ne bijae. Te nastaju tek na prielazu iz 18. u
19. stoljee. Ugarska jedinstvena drava poela je ugroavati nacionalne osebine, jezik
i dravnopravne odnosno crkvene povlastice Hrvata i Srba. Nego pri tome valja tono
razlikovati izmeu nastojanja Hrvata i nastojanja Srba. Svojom voljom za
gospodarstvom i dravotvornom snagom svoje Crkve htiedoe Srbi stvoriti nove
dravne ureaje u novim, tek nakon turskog doba steenim oblastima, t. j.
unutar
Ugarske izkristalizirati sasvim novu dravnu tvorevinu, kao to smo to imali prilike
opaziti u sluaju Vojvodine. Nasuprot bijae nastojanje Hrvata upereno jedino u
pravcu, da dalje izgrade svoju 1300 godina staru dravnu tvorevinu, koja je u okviru
austrijske monarhije i u obliku svojih iura municipalia, odnosno od god. 1868. u
obliku svoje autonomije preivjela tursko doba, i da je protegnu na novo steene
dielove nekadanje hrvatske kraljevine, na Dalmaciju i poevi od god. 1878. i na
Bosnu i Hercegovinu.
U drugom poglavlju ovoga diela ukratko sam pokuao prikazati dogaaje na
slavenskom Jugu god. 1848., ali sam to prikazivanje namjerno malo obimije izveo,
jer se prema mom miljenju mogu dananje prilike na slavenskom Jugu razumjeti
samo, ako se tono znaju glavna nastojanja iz god. 1848.
Promotrimo li te dogaaje iz bliza, ne e nam moi izmaknuti s vida misao vodilica
Lajoa Kossutha, tadanjeg voe maarske politike. On je iao za tim, da se ukine u
Hrvatskoj postojea historijsko-politika autonomija, da se hrvatske zemlje
dravopravno i upravnopravno izjednae s ostalim zemljama svete Stjepanove krune,
da se one s vremenom pomaare i da se osnuje nacionalno jedinstvena maarska
drava. Vidjeli smo ve, kako su Maari, izvrivi priprave od god. 1790.
278
i
u i
VII. 15., str. 8.
m
VIL- 25.
i
i
H
;
O
do 1848., zapoeli snano svoje djelo pod vodstvom temperamentnog Kossutha.
Uspjelo im je zaista, da ukinu autonomiju Erdelja, ali ona bijae samo mjestnom
autonomijom iz 16. vieka, te za njom ne stajae jedinstveni neki narod. Ni Sekleri, ni
Sasi, ni Rumunji ne mogahu se pohvaliti, daje autonomija Erdelja bila djelo njihove
dravotvorne snage, premda ne moe biti nikakve sumnje, da su sva ta tri elementa u
tome suraivala. Tome je jo pridolazila okolnost, da je Erdelj svojim geopolitikim
poloajem integralni sastavni dio historijske i geografske politike jedinice Maarske,
koja je jasno oznaena velikim lukom Karpata. Na taj nain uspjelo je god. 1848.
podpuno stapanje erdeljske autonomije i spajanje u jedinstvenu Ugarsku bez nekih
osobitih potekoa.
Neto slino nije moglo uspjeti u Hrvatskoj naprosto iz razloga, to je u Hrvatskoj
za autonomijom stajao najstariji narod meu narodima Monarhije. Onoliko, koliko je
'"1
rastao pritisak Maara, onoliko je i odpor Hrvata bivao sve eim, te bi se upravo
moglo rei, da su zapravo Maari probudili Hrvate iz sna. Pa kada su Maari god. _
1 848. htjeli tu stvar pouriti, obranili su Hrvati orujem u ruci ostatke svoje djedovske
]
dravnosti.
Ali i politike misli nisu uviek tako jednostavne, kako izgledaju esto na prvi
q
pogled. Kossuthova misao, koja je ila za ukidanjem hrvatske autonomije, stopila se
zajedno s jednom drugom misli, iji je sadraj gospodarsko-politike prirode, a
potjecala je od politikog protivnika Kossuthova, najveeg Maara grofa Stjepana
Szechenvija. Taj ovjek, koji je vrlo zasluan za gospodarsko podizanje svoje <~i
domovine, sasvim je izpravno shvatio, od kolike bi bilo koristi po Ugarsku, kada bi
kao bogata proizvodna zemlja izbila na more, pa je skovao krilaticu: Tengerre 1
Magvar! (Na more, Maari!).
127
Kossuthova misao vie dravno-politikog obiljeja
^
popunjavae se gospodarsko-politikim osnovama grofa Szechenvija i sazrela je u
misao o velikom dravnom nacionalno i ekonomski jedinstvenom podruju od Karpata l
pa sve do Jadrana. Za ostvarenje toga ideala trebalo je ukinuti hrvatsku autonomiju i
pomaariti Hrvate. Tako bi Maari mogli doprieti na Jadran. To je smisao

5. r
y
Kossuthove zakonske osnove o slubenom jeziku, prema kojemu bi trebalo osnovati
]
ugarsko primorje i na njemu potisnut; u pozadinu Hrvate suradnjom Maara i
Talijana.
n
Tu namisao zvat emo naprosto Kossuthovom ili etrdesetosmakom misli o
Hrvatskoj. Zanimljivo je utvrditi, da je ta misao dobila takoer i znanstveno
oblikovanje. God. 1843. napisao je Stjepan pl. Horvat, uvar Szechenvijeve dravne
knjinice u maarskom narodnom muzeju u Peti, kratki historijsko-polemiki spis
pod naslovom: Uber Kroatien als eine durch Unterjochung envorbene ungarische
Provinz und des Konigreiches Ungarn vvirklichen Teil.
128
(O Hrvatskoj kao
osvajanjem steenoj ugarskoj pokrajini i pravom dielu kraljevine Ugarske). Odmah
nam u predgovoru pisac odaje, to gaje potaknulo na taj spis, t. j. za maarski narod
uvredljive i zlobne broure, koje krnje prava i ugled kraljevine Ugarske, a ire se
djelomice u Hrvatskoj, a djelomice u inozemstvu, te ga za to pozvae neki la-
279
novi sabora u Pounu god. 1843., da u slubenom obliku i nepristrano razjasni
dravopravne odnose Hrvatske i Dalmacije prema kraljevini Ugarskoj kao matinoj
^ zemlji. Na taj nain nam sam pisac objavljuje istu politiku svrhu i namjeru svoga
jj
djelca, pa emo zato njegovo uvjeravanje o nepristranosti morati primiti s mnogo
opreza. Iz nekih maarskih kronika, u kojima se u vezi s Hrvatskom spominje rie
1? subjugare
=
podjarmiti, koji izraz Horvat spaja s izrazima partes subjectae ili
^
adnexae, koji se kasnije stalno javljaju, eli on izvesti dokaz, daje Ugarska stekla
hrvatske zemlje na mau (iure gladii) i da one poradi toga nemaju spram Ugarske
"1
nikakvih politikih prava. Sve je to ilo upravo za ukidanjem hrvatske autonomije, kao
^
to smo to ve vidjeli u etvrtom poglavlju ovoga diela. Horvatova je knjiga imala
^
oigledno samo zadau, da bude znanstveni temelj Kossuthovu shvaanju.
Ovdje se ne mogu sada uputati u polemiku s Horvatom, nego u samo ukratko
utvrditi, da nam je njegovo stanovite odbaciti i mislim, da moram svoje gledite
*n
ukratko obrazloiti. Suvino je zapravo obrazlagati, zato ne moemo primiti tako
n
ui
1
I'
jednostrano stranako gledite: poradi toga, to je jednostrano, a na je zadatak, da
zauzmemo objektivno gledite. Iz puke injenice o osvojenju Hrvatske
bez obzira
na to, da li je ono i koliko je poviestno dokazano

ne moemo izvoditi nikakvih
zakljuaka, a osobito ne takvih, kao to to ini Horvat, i to poradi toga, to Ugarska
ima uslied svoga geopolitikog poloaja prirodnu prevlast nad svima susjednim
zemljama, te uobe nema zemlje uz Ugarsku, o kojoj bi se moglo rei, daje Maari
nisu nikada tokom poviesti osvojili. Osim Hrvatske i Dalmacije Maari su neko
vrieme drali i lezku, Moravsku, eku, Austriju, tajersku, Kranjsku, Bosnu, Srbiju,
Vlaku, Moldavsku i Galiciju, ovu potonju ak nekoliko puta. Sve te zemlje liepo bi se
zahvalile, kada bi Maari sada jednoga dana nastupili s teorijom, da su oni te zemlje
n,
nekada osvojili, pa da su sada zato njihove. Ne treba na pr. zaboraviti, da je Matija
j
Korvin nekoliko godina stolovao u Beu. Ali i osim toga taj je naslov osvojenja utrnuo
god. 1526. tim temeljitije, to osloboenje Hrvatske i Slavonije od Turaka nije
1 provedeno ugarskom silom, nego s pomou sile samih Hrvata uz pomo austrijskih
J nasljednih zemalja.
Pravo na Hrvatsku s naslova osvojenja danas vie dakle ne moe biti mjerodavno,
nego je mjerodavna okolnost, to od sviju gore navedenih zemalja jedino Hrvatska nije
^
nikada ozbiljno pokuala, da se odieli od Ugarske. Pa ak i onda, kada se Hrvatska u
razdoblju 1 848, do 1 861 . odieli od Ugarske, dolazi naskoro i opet do zblienja. Koji je
razlog toj napadnoj pojavi? Razlog tome jest taj, to su Hrvati tokom itave svoje
poviesti bili teko ugroavani s dvie strane od sila, koje bijahu upravo tada na Balkanu
najjae. Najprije od Bizanta, a kasnije od Turske, a ujedno ugroavala je Hrvate
najjaa sila Apeninskog poluotoka. Hrvati bijahu tako uviek uklieteni meu te dvie
sile, kojima po svojoj snazi ne bijahu dorasli, pa zato zatraie uviek zatitu kod
najblie srednjoeuropske vlasti, a to bijae od
g,
1 102. do 1526. Ugarska, od g.
1526.
Austrija, a od
g,
1867. dalje Austro-Ugarska.
j
280
"
Iz ovakvog slieda misli porodila se osnova o eljezni! prievozom iz Jslre u Dalmaciju preko istarskih
oloka. Ta osnova je nakon izkusiva u sadanjem ralu bez vriednosli (podmornice). Jer u sluaju
ozbiljne opasnosti mora zatajili.
!3CI
Izporcdi Bernatzik, Ml. 24., str. 716.
281
n
1
i
1
3
Ta politika, koju Hrvati bijahu prisiljeni voditi zbog svoga izloenog geopolitikog
poloaja, ne daje po mome miljenju Maarimajo nikakva prava, da Hrvate smatraju
politiki bezpravnima.
Ovakvo shvaanje temeljem je itavog ovoga djela.
Kossuthove misli od 1848. do 1849. nisu meutim imale uspjeha, te smo vidjeli,
kako razdoblje od g. 1848, do 1861. povlai za sobom ponajprije razstavu dravne hj
zajednice Ugarske i Hrvatske. Nakon god. 1862. sliedi opet pribliavanje, koje se god.
J
1 868, zavrava ugarsko-hrvatskom nagodbom.
Nagodba s Hrvatima djelo je Franje Deaka, mudraca Ugarske, ovjeka riedke H
umjerenosti i objektivnosti, koji je nastojao da, ocienivi dogaaje god. 1848.,
-i
zadovolji Hrvate i stvori prijateljske odnose izmeu oba naroda.
Treba meutim ve ovdje utvrditi, da to nije uspjelo i uspjeti moglo, jer je
preduvjet za takav prijateljski odnos bila mogunost, da Hrvati stvarno imaju snage
obraniti svoj poloaj od nasrtaja Maara. Pokazao sam, kako to nije uspjelo, i koji su
sve momenti bili na djelu, da Hrvati nisu mogli preboljeti, to su hrvatske zemlje bile
rastrgane.
Veliko je pitanje, da li bi i Maari god, 1867., sve da su se i svom snagom za to
^
zauzeli, bili u stanju da provedu ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, koje su se tada
j
nalazile u posjedu Monarhije. S obzirom na Vojnu Krajinu to ne bijae mogue iz
tehnikih razloga uprave, a ne bijae mogue niti s obzirom na Dalmaciju, jer se je
^
austrijska vlada vrsto drala Thugutova shvaanja. Premda sam uvjeren, da je to u i
shvaanje politiki kodljivo, moram ipak objektivno i otvoreno priznati, da u njemu
ima vrlo opravdana jezgra gospodarsko-politikog karaktera. Dalmacija bijae 1
posljednja veza Austrije s Balkanom, a time i s Iztokom. Austrija, koja je nagodbom
~J
god. 1867. i onako ostala bez Hrvatske, i time bez neprekinutog zemljitnog ,_.
kontinuiteta s Iztokom, tim se je vre hvatala Dalmacije, da bi putem
-
istarskih
otoka i Dalmacije ipak jo zadrala vezu s Balkanom preko vlastitog zemljita.
12
Mislim dakle, da bi Maari god. 1867. naprosto stavili u pitanje itavu nagodbu s
Austrijom, da su tada htjeli silom ostvariti sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. A
budui da se bezuvjetno htjela nagodba, moralo se dakle zadovoljiti polovinim
rjeenjem i stvoriti s obzirom na Dalmaciju dananje faktino stanje, prema kojem ona
pripada Ugarskoj de iure i po ugarskim temeljnim zakonima, a Austriji de facto i po ci
austrijskim temeljnici zakonima. Nagodba izmeu Austrije i Ugarske bude zato urno
primljena, a da uobe nije rieila jedne vane toke, hrvatskog pitanja; i tvrdim, daje
pokvarila nagodbenu misao s obzirom na junoslavensko pitanje. Na taj nain ne
^
mogahu biti zadovoljni Hrvati, i to ni u jednom pravcu. Jer kada su Hrvati, sviestni
,
^
svojih zasluga sa cjelokupnu dravu, traili, da se izpune njihove elje, morala se,
protiv njih iz viih dravnih razloga upotriebiti sila^ da se itava nagodba ne dovede u
pitanje. Na taj nain bijae stvoren opasni precedens, koji se kasnije naalost i previe -,
ponavljao. Bilo je potrebno oktroirati posebni sabor, da bi primio hrvatsko-ugarsku
nagodbu, kojoj bijae protivna velika veina naroda u Hrvatskoj i Slavoniji.
130
>
_ j
_ j
Taj moment je po mom shvaanju izvor svega zla na jugu Monarhije i onaj pravi
razlog, koji je doveo do dananjega rata.
Dalje nas ne moe zauditi, da se u toj sredini polovinih rjeenja nije mogla
sasvim isto izraziti Deakova misao. Jednako, kao to u ugarskim odnosima prema
Austriji, nisu mogle misli iz god. 1867. sasvim potisnuti misli iz god. 1848., nego
moemo stalno opaati od vremena do vremena, kako one u Maarskoj ponovno
uzplamsaju, tako su i u hrvatsko-ugarskoj nagodbi sadrane obje misli; zavisilo je
uviek samo o vanjskim okolnostima, u kojem e se pravcu prilike razvijati.
Da bismo kasniji razvoj podpuno shvatili, potrebno je zagledati malko unatrag.
God. 1848, bijahu razbijeni maarski snovi o podpunoj nacionalnoj nezavisnosti, a
meu inbenicima, koji su suraivali na slomu tih ideala, vidimo Hrvate i Srbe. Sama
od sebe nadaje se pomisao, da se je intenzivno politiko miljenje Maara moralo
pozabaviti takoer i s tim problemom, a i s pitanjem, kako da se ubudue predusretne
takvim moebitnim dogaajima, kakvi su nastupili god. 1848, To nastojanje dobilo je
jasni izraz u

52, hrvatsko-ugarske nagodbe.
131
Srbi i Hrvati bijahu si god. 1848. vrlo
blizu, meusobno se pomaganu, pa je takoer razumljivo, da su Maari htjeli i tome
predusresti.
Hrvatske i srbske nade u plodove god. 1848. doskora su se razplinule. Nakon deset
godina obstanka bijae Vojvodina ukinuta, a hrvatska borba za slobodu zavrava se
absolutizmom i nagodbom godine 1868. Poznata je krilatica, da su Hrvati uime
nagodbe dobili ono isto to i Maari za kaznu. Taj je neuspjeh meutim Hrvate
pogodio neizporedivo tee nego Srbe. Vojvodina bi bila naime pored Srbije i Crne
Gore trea srbska dravna tvorevina, a bila je zapravo tek nova tekovina, to kod
Hrvata ne bijae sluaj, jer su oni branili posljednje ostatke svoje stare dravnosti, iji
bi gubitak morao teko osjetiti itav narod. Tako su mogli Srbi mnogo lake preboljeti
udarac, koji ih je zadesio god. 1859., nego Hrvati udarac iz g. 1868. Zato je sasvim
naravno, da je izmeu Srba i Maara moglo doi mnogo prije do pribliavanja nego
izmeu Hrvata i Maara.
Takvo pribliavanje izmeu Maara i Srba moe se nedvojbeno ustanovili u
razdoblju od g. 1848. do 1867. Dokaz za to pribliavanja naao sam u spisima srbskog
dravnika Jovana Ristia. U njegovu ve navaanom spisu moe se itati i ovo:
Premda je u poetcima pokreta god, 1848. svatko bio neogranieno i bez priuzdraja
protivan Maarima, na koncu pokreta mnogi je uviavni Srbin doao na druge misli.
Mnoga bistra glava traila je uzalud vidljive rezultate te krvave borbe; mnogi se
zabrinuto pitahu, nije li poinjena pogrjeka, to su zagazila u krvavi rat dva naroda,
koji su stoljeima ivjeli kao graani u istoj dravi ili u prijateljskim susjedskim
odnosima. Premda prekasno, ipak su i neki dravnici u kneevini Srbiji spoznali, da bi
bili potrebni bolji odnosi s Maarima. A i Maari bijahu doli do druge spoznaje.
Kada je zapoeo pritisak ruske sile, pristupie Maari patriarhu Knianinu i srbskoj
vladi s priedlogom, da se izmire sa Srbima na temelju ravnopravnosti, te da zatim
nastupe zajedniki protiv Austrije. Grof Julije Andrassv bijae preko Borce doao u
beogradsku tvravu i od-
'"'
52. Graansko dostojanstvo bana dieli se od vojnikog, te se postavlja pravilo, da ubudue vojnika osoba
ne smije utjecali na graanske poslove Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Ova formulacija zamtenjena je u

7,
Zak. cl XXXIV, 1873., sliedeom: Ban ne smije /mati nikakvog vojnikog djelokruga.
282
/.'"'
VII, IO., sli: 48.
/.':
VII. 34.. str. 19.
;.u
Na istom mjestu. sir. 17.
l.i5
VII. 29., sir. 45. . 46.
1
i
I
praen od naih ljudi u grad, da srbskoj vladi podnese priedioge u Kossuthovo ime. I
Kada je njegov priedlog za izmirenje bio odbijen, zatrai Andrassv, da se opozove
Knianin, da bi se Maari preko Sriema, Slavonije i Hrvatske mogli protui do svojih
saveznika Talijana i njima se pridruiti. A kada je i taj priedlog odbijen, predloi on,
]
da se barem za budunost ugovori savez izmeu Srba i Maara za sluaj da bi Maari
ikada doli do svoga prava.
Nakon tih pokuaja razvijaju se povjerljivi odnosi u dva pravca; s jedne strane
izmeu kneza i Austrije, a s druge strane izjneu uglednih Srba i Ugarske.
132
Mislim,
da nakon ovih izvoda mjerodavnog srbskog dravnika, ne moe vie biti sumnje u I
postojanje toga pribliavanja, kako to ja tvrdim. Tu se primjeuje takoer i srbska

enitbena politika. God. 1853. oenio je knez Mihajlo Obrenovi prvi vladajui
pomaga svesrbskih misli, maarsku groficu Juliju Hunyady. Mihajlo Obrenovi imao I
je imanja u junoj Ugarskoj, na kojima je mnogo boravio, jer je zbog svojih veza s
Hunyadyma bio rado vien i na dvoru. On i njegova okolina mogahu na taj nain .
stjecati veze na svim stranama.
133
Ve onda se opaao uzki odnos izmeu Srba i
J
Maara.
134
Pribliavanje Maarima doskora je Srbima donielo liepe plodove. U jeseni god.
1870., dakle skoro nakon stoje dualizam, stupio na snagu, predloila je Austrija putem
svoga diplomatskog agenta u Beogradu, Benjamina pl. Kallaya, kneevskom
namjestnitvu Srbije ugovor o neutralnosti, prema kojem si obje ugovorne strane
meusobno osiguravaju neutralnost za sluaj rata izmeu Srbije i Turske kao i za
sluaj rata izmeu Austro-Ugarske i jedne tree sile.
Za ovu neutralnost Srbije obvezuje se Austrija, da e nakon rata poraditi u tome 1
pravcu, da se Bosna, Hercegovina i stara Srbija (ije e se granice jo ustanoviti),
sjedine sa Srbijom tako, da e te pokrajine zajedno sa Srbijom sainjavati jednu

dravu, koja e biti pod suverenitetom Porte pod istim uvjetima, pod kojima se sada i
nalazi Srbija.
Ta aneksija postigla bi se prema potrebi i ratom u trenutku, koji bi se tonije
odredio. im Srbija anektira spomenute pokrajine, Austro-Ugarska e zaposjesti dio
Bosne do Vrbasa i Neretve.
135
Taj priedlog stavio je dodue dravni kancelar Beust u svojstvu tadanjeg ministra
|
vanjskih poslova, ali orevi, iz kojega uzimam ovaj prikaz, potvruje ujedno, da taj

projekt potjee od Andrassyja, koji bijae jo tada ugarskim ministrom predsjednikom.
Stvarno je ta osnova praktino-politiko primjenjivanje shvaanja Konstantina I
Porfirogeneta o etnikim granicama izmeu Srba i Hrvata, koji po njemu seu na iztok
^
samo do Vrbasa. Austrija je prema tome imala stei hrvatski narodni prostor kao
^
pojaanje june Hrvatske i sjeverne Dalmacije. Spomenuti ugovor iao je prema tome
|
za diobom Bosne i Hercegovine izmeu Srbije i Austro-Ugarske. Uzprkos svemu
potovanju prema tom velikom dravniku, moramo taj priedlog ipak smatrati vrlo
j
nesretnim. U tome nam je uostalom Andrassy sam dao pravo, kada je na berlinskom
j
kongresu proturao jedno drugo, mnogo sretnije rjeenje. Ali i Srbi ne bijahu s tom
diobom sporazumni i odbiju priedlog Austrije.
]
1
283
orevi pripisuje svu krivnju poradi toga Rusiji. Mislim, da u tome nije u pravu, jer
emo jo vidjeti, kako su Srbi imali jo mnogo vee tenje i kasnije predloili jedan
drugi ugovor o diobi.
Treba jo samo dokazati, kada i gdje je trebao sklopljeni sporazum izmeu Srba i
Maara stupiti na snagu i na politikom polju.
U borbi sa srbstvom, hrvatstvo je u razdoblju od god. 1867.
1880. ojaalo,
svladalo je jugoslavenstvo i svojim velikohrvatskini idealom oivjelo je narodnu sviest
u Dalmaciji i Slavoniji, gdje je ona u irokim slojevima katolikog puanstva bila ve
obamrla. Time bijahu propale sve srbske osvajalake namjere, s obzirom na te krajeve.
Za vlade bana Maurania bijahu prilike u Hrvatskoj i Slavoniji razmjerno povoljne, te
je hrvatstvo i dalje ojaalo. Uzprkos svom teoretskom stanovitu bijae Maurani
prisiljen zavesti protusrbski pravac, s obzirom na sve izrazitije srbsko rovarenje u
zemlji, te mu je uspjelo, da taj pokret zauzda. Ali time je na sebe navukao mrnju
Srba, i premda to u ovaj as ne mogu dokazati, uvjeren sam, da su Srbi svakako
pridonieli padu Maurania. Ali jo prije nego je Maurani pao, Austrija je zauzela
Bosnu i Hercegovinu. Poznato nam je, kako je operacije okupacione vojske vodio
Hrvat pl. Filipovi i kako su nakon zauzimanja graanski inovnici bili veim dielom
Hrvati, i to ba iz najblie okoline Mauranieve.
Gubitak Bosne i Hercegovine na berlinskom kongresu, pa onda jo izticanje
Hrvata, izazvalo je u Srbiji zaprepatenje. Nakon Slavonije i Dalmacije sada je trebalo
da i Bosna bude izgubljena srbskoj narodnoj misli! Smatram, da su u tome asu Srbi
prili Maarima upozoravajui na zajedniku opasnost koja prieti, uhvati li hrvatska
narodna misao u Bosni dublji korien. Ovdje valja spomenuti, da je to sasvim tipina
pojava bizantinske politike, pa se tome nije nipoto uditi. elim takoer naglasiti, da
time ne mislim povriediti Maare i istiem, da ne moe pri tome biti govora o nekom
savezu, nego o duevnom uplivu. Ve sam razjasnio, da se u hrvatsko-ugarskoj
nagodbi od god. 1868. ogledaju dva shvaanja, Kossuthovo i Deakovo, pa nije trebalo
nikakvih vrhunaravnih sila, da pretegne Kossuthova misao. Osim toga mi je upozoriti
na esto ve naglaeni pokvareni smisao dualizma, prema kojemu su Hrvati u
Monarhiji, a osobito u Ugarskoj, a priori izpadali kao neki element opasan, po dravu,
s kojim treba odmah u poetku odluno postupati, da ne smeta djelo izvreno
nagodbom. Srbima poradi toga nije nipoto bilo teko uvjeriti Maare, da je potrebno
otrije nastupati prema Hrvatima i da su probitci Srba i Maara u tome uzporedni.
Srbimaje drugim rieima uspjelo, da Maare nahukaju Hrvatima na vrat.
Za dokaz ove tvrdnje pozivam se u prvom redu na nain pisanja srbskih listova u
junoj Ugarskoj u godinama 1879. i 1880., poimence na pisanje novosadske
Zastave, a osobito na njezin lanak od 1. sienja god. 1880., spomenut ve na str.
261.
Ali jo mnogo uvjerljivije je maarsko djelce Pes(yjevo: Die Entstehung
Kroatiens.
136
U tome spisu zastupa maarski povjestniar ove misli: 1. Hrvati su
malen narod, kome nedostaju gotovo svi preduvjeti
VII. 26.
284
.J
za dravni obstanak. Njihov pokret ne potjee od nagona za slobodom, jer ga je
reakcija umjetnim nainom stvorila.'
37
Tako zvani Deakov Bieli list vrhunac je svih
pogrjeaka maarske politike, jer znai niekanje poviestnog prava, na kome je sazdana
^
ugarska drava; Franjo Deak i ostali tvorci nagodbe od god. 1868. bili su dodue ljudi
]
istog i plemenitog znaaja, ali vrlo loi politiari;
138
3. Hrvatska i Slavonija nisu
uobe nikada sve do najnovijeg vremena bile hrvatske, nego su izvorna tekovina
"1
Ugarske, tako zvano ugarsko prekodravsko podruje,'
40
koje se tek uvoenjem J
sekundogeniture i separatistikih nastojanja mlaih kraljeva odielilo od Ugarske.
Dananja razdioba nastala je tek koncem 18. stoljea,
141
i to dobroudnou i slabou H
Maara s jedne strane i formalnim pogrjekama i juridikom netonou ugarskog
-*
sabora s druge strane;
142
4. Kossuthov postupak u saborima god. 1847. i 1849. i
njegovo shvaanje, da Hrvatska ne postoji, bijae sasvim izpravno.
143
Nagodba od ?
god. 1868. proizvod je mekog srdca i velika pogrjeka.
144
Poinjene pogrjeke
valja temeljito izpraviti, i to tim, vema, to je razvoj prilika u hrvatskom smislu
n
opasnost za Monarhiju,
145
jer izkustvo ui, da neke narodnosti trae sredite izvan
Monarhije. 5. Nagodba od god. 1868. i autonomija, dana Hrvatima tom nagodbom,
nespojive su s jedinstvom i sigurnou ugarske drave (aluzija na ustanak u D
Krivoijama) pa se treba odrei dosadanje politike.
148
Dielovi zemlje preko Drave i
treba da dou u vru vezu s Ugarskom, a to se ima postii revizijom nagodbe, koja
e meutim imati da bude provedena u drugaijem smislu, nego to to Hrvati ele.
149
"')
upanije sriemska, poeka i virovitika, koje se danas sasvim krivo nazivaju
^
Slavonijom, treba opet pripojiti Ugarskoj, a s Hrvatskom uobe postupati kao i s
Erdeljem, jer nema nikakva vea prava od Erdelja.
150
6. 1 Bosna se nalazi u sliedu tih
misli. Njihova autonomija prekorauje razborite granice. Vojna Krajina im je
predana. Ne preostaje nam, nego da poput berlinskog kongresa, razdajemo tue
zejmlje. Pisac oito misli srbsku Bosnu.
Na te izvode, koji su pravi znanstveni navjetaj rata Hrvatima, odgovorio je jo iste
godine hrvatski povjestniai profesor Klai svojom studijom: Da li je nekadanja
Slavonija bila izvorno hrvatskom ili ugarskom zemljom.
151
Ne mogu se ovdje
naalost pozabaviti Klaievim sliedom misli i njegovim dokazima, ali ne mogu
preutjeti, da mi se mnogo vie sviaju od Pestvjevih, ve poradi toga, to izgledaju
mnogo mirniji, manje strastni i bez ikakve tendencije.
Ovdje se moram ograniiti na konstataciju, da su Pestvjeve temeljne misli, prema
kojima su Hrvati malen narod bez preduvjeta za samostalni dravni ivot i da su
nadalje proizvod katolike reakcije, da se Hrvatska izprva zvala Slavonijom i tek
kasnije se nepravom nazvala Hrvatskom, zapravo misli Vuka Stefanovia Karadia,
koji je njima zapoeo velikosrbski pokret ve god. 1836. u svom Koveiu, misli,
na koje moemo naii u svakom svesrbski zadojenom djelu. (Izporedi str. 194.). Time
sam ve izrekao svoj sud o Pestvjevu djelu. Ono predstavlja u neku ruku suradnju
Maara i Srba protiv Hrvata. Tu se ujedno vidi, kako pod srbskim uplivom ponovno
oivljuje Kos-
,j
285
suthova misao i pobjeuje Deakovu misao s obzirom na maarsku politiku prema
junim Slavenima.
Ta knjiica imala je vrlo velik utjecaj na razvoj junoslavenske politike, jer ona
oznauje onaj otri pravac, koji bijae god. 1880. uveden prema Hrvatima. Ona je
samo vidljivi znak onog otrijeg naina prema Hrvatima, koji zapoinje god. 1880.
padom Maurania i ija posljedica bijae poznata afera s grbovima. Tim nainom nije
htio vladati grof Pejaevi ban kavalir i zato je otiao: ali Khuen Hedervarv vladao
je na taj nain u Hrvatskoj punih dvadeset godina. Pri tome je vano, da Pestvjevo
shvaanje vlada jo i danas u Ugarskoj, pa u kasnije jo upozoriti, kakve se pogibli u
tome kriju.
Poznato je, da su Srbi bili glavnim osloncem Khuenova sustava. Trebalo bi samo
upozoriti na injenicu, koja bijae zapaena pri nastupu Khuenove slube u Hrvatskoj,
da su naime upravo Srbi traili vezu s novim banom, a ne obrnuto.
1 u Bosni se opaa ista pojava. Odmah prvih godina nakon zauzimanja, poslan bi u
Bosnu maarski Srbin barun Nikoli kao graanski pobonik. On je u kratko vrieme
skrio hrvatski upliv, ali nije odgovarao, te je doskora nestao s poprita. Zatim doe u
Bosnu Kallav, pisac izvrstne srbske poviesti, prema kojoj meutim izgleda kao
utvreno, daje Bosna srbska zemlja. No mi smo ve vidjeli, kakav bijae razvoj toga
ovjeka i upozorili, da je bio prisiljen zavesti svoj redarstveni sustav, jer nije smio
otvoreno nastupiti protiv srbskog rovarenja. Ali kada je god. 1903. njegov redarstveni
sustav ukinut, zapoele su u Bosni razne potekoe, koje su dovele do meunarodnih
zapletaja i bile predtee sadanjeg rata.
Pa i u samoj Dalmaciji osjeao se taj utjecaj. Kada su godine 1883. Hrvati dobili
veinu u dalmatinskom saboru protiv Talijana, nije vlada imenovala predsjednika
sabora iz hrvatske saborske veine, nego je imenovala jednog Srbina u suprotnosti s
parlamentarni m obiajima. Tu pojavu, koja, je tada iznenadila Hrvate, komentirao je
tadanji hrvatski vodei oporbeni list ovako: Predsjednik dalmatinskog sabora
izabran je poradi toga iz saborske manjine, da bi se tedjela maarska osjetljivost.
Poznato je, kakvim se nepovjerenjem gleda na katolicizam u Bosni, i zato se Srbi
posvuda odlikuju i pomau.
Nae je miljenje, da je austrijska vlada u nastojanju da zadovolji Maare,
povriedila osnovno naelo ustavnosti i parlamentarnih obiaja, kada je predsjednika i
podpredsjednika sabora imenovala iz redova manjine. Time je htjela naglasiti, da ni na
koji nain ne e podupirati tako zvana velikohrvatska nastojanja. Ali sve to nije
dovoljno osjetljivim Maarima, koji uzprkos tome bune u poluslubenom Nemzetu
i napadaju grofa Taaffea, to on toboe podupire hrvatska nastojanja. Maarska treba
da bude na oprezu.
Pestvjevo djelce postalo je vrlo vano za Srbe. Time, to Hrvati bijahu oznaeni
crnom ovcom u zemlji, bijahu Srbima u dravi dane slobodne ruke. Tako se oni pod
Khuenom bujno razvie u dravotvorni element. No njihov glavni uspjeh sastojao se
u tome, to im je
:
(
'
/**>*<-* Lkntht- Oil *f>. firnMiwn I5lfi i'nvrkl.mi knimlhr kmUi kmfa napi vuije ifennk Mttnzah. votlcn nuidui^k: pOvjry/mt'ar Slnnah Razvoj nunktrskaji km!jr\ st\w
Tu ihiUtst /Vmi.vmi $h\u> :m{r otro do uru;tn*. ;**#** tom <Utoku nohizt : mvn odloutftk. Fw.*w!/ina\l[cdtiik ,c zmv vospodin il'mmi. bijae obino vajrutki slavonski, a kini
kada rntrlfskt Ihl titrlmi rhim*r ztiii\o(}u}u pcHctok sntji paM-hmtji pohiirt* Hm dntbauitti. ffVikje lo nt.itn p/rviM: kodm ,itim>M ft on'vmo t<iht)g pt>linvkt>$ umoilo iz .'. ST.
iZPon-Jnjr > it-dnom lokalnom ai<u.iomijtn ir It> \L Poznato UK do }v vojvodinu finitflj orgmuzimo Hrvat ih pohthrmi Juni) l *tjciv*w*v -S hirtmu\iuy no .uibvnma u Tonli gotimc
}}}? i h-r-i.
'" U 2-t,. sir M-$ . Pr\s mu A-prjc tKIiunmt lu-ponotiO piil'ti:a\<r;i *Wniovm p>wos}nvm tvIiUmtt. 7
oj
prvi dojam dua jt omotni pruurin n)eyuiroi vhtte Slozdu je Khuen
vr/ iz Pt.il? ponio yorovj piMjtmm oSi?\wu i HiivtMvu. io Im _v ruopio ztililj'nKtrU n ujr$ovih jfcnutt* adfont. gdjr ii(xtni? govon n slavonskom tumkfa" . ali nr yoroti a
hr\afaskonr \rti.* isto ljudsko? Munovila moe sr st&vun dobro shvtam. th ic but skloniji prmt>\fa%itom eietnentit t pnUctimn
f.
to x*eitunti ptilrkont pokazivao, tako da nut
sr io. Luko trn fv vito dobro pozueut. pivdhotdo u tvdrtoj auilirta ni. </ i jovim pngikfoM itckog plcut
*l't>~or- Oii ?t srpnja /<>'&*
286
"^
155
17/. 26.. str. 86.
1V..-24., sir, 532. Ve mije nekoliko godinu poznalo, do taj memorandum postoji, uh o n/egovu sadraju nisam
mogao nita pouzdano doznati. Poznato mije takoer, da je u ."Neue Frete l'resse godine 1H9I. ili 1892. iziao
o tomejedan lanak. Traio sam ga, ali ga nisam mogao pronai. Zato sam se morao posluili navedenom
hn'atskom borbenom brourom, kojoj moram prepustiti odgovornost za tzpravno prenesem sadiaj.
,i7
Ul. /.. str. 97.
287
s pomou maarskog uenjaka uspjelo itav poloaj okrenuti na tetu Hrvata. Nemaju
Srbi namjere za osvajanjem, koje treba pobijati, nego Hrvati, nisu Srbi element opasan
za dravu, nego Hrvati, nisu Srbi i pravoslavlje krivi svim nedaama Monarhije na
<*-
jugu, nego Hrvati i katolika reakcija, koja za njima stoji. Pestvju bijae sueno, da
j
u pravom svietlu prikae hrvatski vindl na tetu Srba.
1
Upravo nas zauuje, kako Srbi znadu stvari izvrnuti! Tek kada se to shvati, moe
"}
se razumjeti to mislim pod stranom silom i opasnosti bizantske crkvene i dravne vi
misli.
No uzprkos tom uspjehu, mogahu Srbi poeli plodove samo u Hrvatskoj i 1
Slavoniji, koja bijae neposredno zavisna od maarske vladavine. Tu se tihi postojei
j
maarsko-srbski savez odrao dvadeset godina i samo protusrbski izpadi god. 1 895.
(prigodom posjeta kraljeva u Zagrebu) i god. 1902. svjedoili su, da je atmosfera }
napeta. U Bosni i u Dalmaciji Srbima nisu meutim cvale rue. Kallav proniknuvi
njihove namjere, nije nikako bio voljan, da im uini neke ustupke, a u Dalmaciji o,
ugroavao je srbske tenje sve snaniji utjecaj Starevieve stranke prava.
]
Srbima bijae potrebno, da ponovno ojaaju svoj utjecaj u Monarhiji. Oni se opet
obrate Maarima. Bivi srbski ministar predsjednik Milan Piroanac predloi
"1
maarskoj vladi, ne znam tono kada, ali mislim, da je to bilo g.
1890. 91., ui
spomenicu odprilike sliedeeg sadraja: Maari nemaju pristupa na more, jer put na
Rieku vodi preko hrvatskog zemljita. Maari bi trebali zato jednom odlunom gestom
anektirati upanije varadinsku, zagrebaku i modruko-rieku. Slavoniju, Bosnu i
Hercegovinu i Dalmaciju, zemlje, u kojima ionako ive tokavci, t. j. isti Srbi, trebali
bi ujediniti i prepustiti Srbima. Srbi bi u tome sluaju odtjerali Obrenovie i ujedinili
se s Maarima i s njima zakljuili nagodbu. Tako bi Maari doli neposredno na more,
poveali bi svoje zemljite i postali bi velesilom mimo Bea.
156
Namjera toga priedloga je sasvim jasna. S pomou Maara htjelo se ostvariti
velikosrbsku misao, i sve junoslavenske zemlje, koje pripadahu tada Austro-
ugarskoj, a nekada pekoj patriarhiji, i koje ne spadahu pod Ugarsku u uem smislu,
htjelo se opet predati u ruke Srba. Za uzvrat nua se Maarima velikoduno izlaz na
more i djeluje se snano na matu Maara u smislu oivljavanja Kossuthove misli.
Teko je donositi sudove o tuim namjerama, ali sam, poznavajui srbsku poviest,
duboko uvjeren, da Srbi tu osnovu nisu nikada uzimali ozbiljno. To bijae samo
j
tipian sluaj one politike zavaravanja, kojom su se Srbi onako spretno sluili i spram
papa, kako nam to Kallav izvrstno prikazuje.'
'
Srbima bijae stalo samo do toga, da
steknu pomo Maara protiv Hrvata, pa je zato Piroanac zamislio tu osnovu o podjeli
^
hrvatskog zemljita izmeu Maarske i Srbije. to bi to znailo za Monarhiju i za -
^
samu Ugarsku, moemo si danas vrlo dobro zamisliti. Namjera Srba bijae djelomice
uspjela. Kod Maara uvrstilo se uvjerenje, da bi se Kossuthova misao mogla ipak
ostvariti u Hrvatskoj s pomou Srba. Praktini uspjeh te sustavne srbske politike jest i
Khuenovo doba i ona politika, koja se vodila u Bosni nakon Kallava.
^1
v-i
"1
J
i
Daljnje prikazivanje politikih dogaaja vodi nas do rieke rezolucije god. 1905.,
koja je proizala iz sasvim jednakih zamisli. AH to prikazivanje spada u sliedee
poglavlje.
Treba mi dakle sada sabrati, to sam dosele izloio. Govorio sam o pokvarenom
smislu dualizma kao glavnom razlogu nezdravih prilika na jugu. Nisam nimalo sklon
simbolizmu i nastojim, da svoje misli po mogunosti to tonije izrazim. Pokvareni
smisao dualizma sastoji se iz dviju komponenata, iz austrijske, t. zv. Thugutove misli,
u kojoj je sadrano nastojanje, da Austrija zadri Dalmaciju na svaki nain. Thugutova
misao sastoji se opet iz formalnog dravopravnog i iz gospodarsko-politikog diela.
Maarska komponenta sastoji se pak iz toga, to se misao vodilja nagodbe, Deakova
misao
:
koja u hrvatsko-ugarskoj nagodbi od 1 868. i onako nije dola ista do izraaja,
postupno eliminirala primjenjivanjem nagodbe, i to se na poloaj misli vodilje
uzdignula Kossuthova misao, sasvim oprena Deakovoj.
To je klica bolesti na jugu, ije neizbjeivo djelovanje nije dopustilo, da se drava
smiri. To valja poaliti, tim vie, stoje tu klicu sustavno odgajao onaj, tko je jedino i
izkljuivo imao od toga koristi, a to je Bizant, ili konkretnije reeno, velikosrbski
pokret.
9. Austro -Ugarska pod utjecajem Bizanta
Oduviek sam bio iz naelnih razloga protivan politici rekriminacija onoj politici,
koja u sluaju neuspjeha, velikih nesrea i koja trai uviek krivca, koji onda mora
izpatati kaznu. Protivan sam toj politici iz empirikih i praktikih razloga. Postoji
naime u prvome redu opasnost, da emo u razpoloenju, koje obino vlada nakon
katastrofa, pozvati na odgovornost sasvim nedunoga, a zatim takva politika
demoralizira itavu sredinu, jer ljudi na odgovornim poloajima nastoje onda previe
da budu formalno pokriveni, umjesto da se brinu za pozitivne uspjehe, i tree, stoje
moda najvanije, ovakvo formalno rtvovanje krivca liava nas dunosti, da
traimo prave uzroke nesree, pa onda ne moemo zlu temeljito doskoiti.
To sam spomenuo u uvodu, jer mislim, da se je mnogi itatelj, i to ba onaj, kome
je na srdcu sudbina nae astne Austro-ugarske monarhije, kada je itao posljednja
poglavlja ove knjige, zaprepateno zapitao: kako bijae sve to uobe mogue?
Uvjeravam vas, da sam se to i sam pitao. Mnogu sam bezsnenu no proveo od
uzbuenja, kada sam postepeno istraujui odkrivao razne odnose, koji su nezadrivo
tjerali u ovaj rat. esto sam se prestraio vlastitih misli. Ali dunost naprama dravi
nalae mi, da muevno izreem i zastupam svoje misli, koje su istinite, bez obzira na
to, hoe li one biti posvuda povoljno primljene. Pa ako se u Austriji stavi toli omiljelo
pitanje, tko je svemu tome kriv, onda u u skladu s mojim uvodno spomenutim
stanovitem, odgovoriti: Nitko nije kriv! Nitko nije kriv poradi toga, to prije, nego se
jedno zlo suzbija, treba spoznati sve odnose, koji su s njime u vezi. Te spoznaje nam
nedostajae, i to tim vie, to su se moni interesi po-
288
]
J
vezali na postojee stanje, i to oni, koji bi u prvom redu bili pozvani, uobe nisu imali
[
interesa, da upoznaju istinu. Punim pravom mogao je ve g. 1908. jedan Niemac,
domoljub iz Austrije pisati: Pravo je udo, kako su ljudi u Austriji bez orientacijs o
r
~
prilikama u Bosni Hercegovini. Izgleda, kao da austrijska javnost namjerno izbjegava
j
svaki razgovor o prilikama u zauzetom podruju (jo bi bolje bilo kazano, na
slavenskom Jugu Monarhije).
158
"l
Upoznali smo meutim ve jedan novi pojam, to sam ga nazvao pokvarenim
\
smislom nagodbe, kome pripisujem krivicu za sasvim neshvatljivu pojavu, da se
poevi od god. 1867. i osobito poslije god. 1878. ini u junim slavenskim zemljama H
gotovo uviek suprotno od onoga, to bi u probitku drave valjalo initi. Ali to nije
-i
dovoljno. Ostaje nam jo itav niz injenica, koje time nisu razjanjene. Treba potraiti
jo jedno drugo tumaenje, a to je neki upliv, neko stanovito vezanje misli u
|
stanovitom pravcu tako, da se one u Austro-Ugarskoj susreu uviek u onome pravcu,
koji je povoljan za Bizant, za neprijatelja. Nadam se, da e se svatko sloiti sa mnom u
^
tvrdnji, daje u probitku svakog dravljanina, da se vie ne ponove dogaaji, kakvi su
j
se zbili u razdoblju od g.
1904.

1914. Hoemo li pak zaista, da se vie ne ponove,

moramo se pozabaviti problemom toga bizantskog upliva.
^
Ako treba razjasniti, kako ja zamiljam postanak toga vezanja misli u jednome
,J
pravcu, upozorit u u prvome redu na sugestivnu snagu Bizanta kao cjeline i kao
svakog pojedinog individuuma

tu sugestivnu snagu spomenuo sam ve u 5. dielu na

H
str. 156. Tamo sam spomenuo onaj liet moljaca prema svjetlu, koji smo promatrali u vi
ovome ratu kod malenih bizantinskih drava, koje je Rusija snano privlaila, te su
one sliepo srnule u propast. Od toga je sauvala Bugarsku jedino herojska
r
]
protubizantinska prolost, a Grku jo nedovoljno ocienjena krepost jednog snanog
vladara. Ta sugestivna mo Bizanta nije nikakva nepoznata injenica, nego je ve
ee obraena u knjievnosti. Bivem srbskom ministru predsjedniku dru Vladanu
j
oreviu, bijae stavljeno u dunost, da taj pojam popularizira. On ga donosi u
posebnom obliku i govori o ruskoj hipnozi.
159
No jedna broura, koja je godine 1915.,
dakle za vrieme rata, izala u Hrvatskoj, govori o srbskoj hipnozi u hrvatskom
narodu, o pojmu, koji poznajem iz vlastitog opaanja, te sam ga esto mogao opaziti i
izpitati.
160
Tu pojavu treba uobiti, pa rei: sugestivna mojest uobe svojstvo Bizanta n
i djeluje jednako izmeu bizantinskih vjernika kao i u jo poveanom obsegu prema
inovjercima. To je toliko profinjeni sustav lai i paralai, stavljen u slubu pojaanja
vlastite moi, koji protivnika toliko smete, da na koncu ne zna ni kuda ni kamo, te se
konano apatino i bez volje preputa vodstvu perfidnog astohlepnika. Budui da je
poveanje vlastite moi bitno svojstvo, cilj i ivotni sadraj svakog Bizantinca, to la i
parala postaju dunou, im slue tim sredstvima. Daljnja je posljedica, da
Bizantinac vjeruje vlastitim laima svim arom svoga religioznog htienja. U tome
aru, u intenzitetu vjerovanja u vlastite izmiljotine i smicalice, lei izvor sugestivne
moi, jer svako snano htienje djeluje sugestivno i prenosi se na druge. Treba li
navesti primjer za takvo arko
"*
VU, 23., str. 1.
139
Vll. -28...str. 16., 47.. 141
16()
Viti.
-
8, str. 65.
J
.i
J
_J
289
htienje? Evo ga odmah. Ustanovili smo, da Bosna etniki nije srbska i daje Srbi nisu
nikada dosada posjedovali. A vidjeli smo meutim, kako o tome pie Spalajkovi. (Str.
205.206.). Vladan orevi naziva Bosnu i Hercegovinu ak dvjema najsrbskijim
pokrajinama, to etnografsko srdce itavog srbskog naroda zemljom, koja je
toliko srbska, koliko je Moskva ruska. Bosnu i Hercegovinu trebaju Srbi u svrhu
ostvarenja religiozne misli o pekoj patriarhiji i za poveanje svoje vlastite moi, pa
zato vjeruju, daje tako. A vjeruju to tako arko, opetuju te lai tako esto, da im se na
koncu vjeruje. Isto tako je i s Dalmacijom, Slavonijom i t. d.
Tu je izvor bizantskog utjecaja.
Jedan konkretni izvor toga upliva jest znanstveno prikazivanje etnografskih
granica na jugu Monarhije, koje sam oznaio krivotvorenjem poviesti, a koje se
posredovanjem afarika, Dobrovskog, Kopitara i drugih, uvuklo u itavo
junoslavensko jezikoslovlje i historiografiju. Ne mogu dovoljno naglasiti, kako mi
bijae teko upotriebiti nesimpatinu rie krivotvorenje poviesti. Ali s vremenom
moji su obziri prestali. U asopisu Das neue Osterreich, u broju za prosinac 1916.
naiao sam na jedan lanak Georgija Ghika, oigledno Grka, pod naslovom
Balkanski problem, u kome se nalazi ovaj odlomak (str. 22.): Stogodinji ratovi
Rusije protiv Turske, hukanje kranskih naroda Blizkog Iztoka jednih na druge
raznim krivotvorenjem poviesti i stvaranjem nepremostivih suprotnosti meu njima,
osobito izmeu Bugara, Rumunja, Srba i Grka, da se ne ujedine i ne prepriee put u
Carigrad, nadalje upotrebljavanje sad jednog, a sada opet drugog tog naroda u svrhu
napadaja na Austro-Ugarsku ili Tursku, sve to ima samo jedan neodloivi cilj:
osvojenje Carigrada i svih susjednih zemalja. To svjedoanstvo jednog pripadnika
bizantske vjeroizpoviesti, na koje sam sasvim neoekivano naiao, vrlo mi je
dragocjeno, jer me je liilo mnogih obzira spram vlastite moje savjesti.
Treba ustanoviti, da se ne samo Austro-Ugarska, nego i itav sviet nalazi pod
uplivom Bizanta, a time i pod uplivom srbskog astohleplja. U sljedeem emo
poglavlju vidjeti, kako je ta okolnost duboko djelovala na poviest Hrvata i kako je
postala odlunom po itav njen razvoj od god. 1830. pa sve do danas. S pomou
zavedene znanosti Srbi su u itavom svietu stvorili razpoloenje za svoje tenje.
Sada u prikazati nekoliko konkretnih sluajeva, u kojima se utjecalo na
znanstveno miljenje.
Poevi od god. 1867. izlazilo je u Hamburgu etnoloko djelo Die Volker
Europas (Narodi Europe), kulturne i karakterne biljeke o europskim narodima 1. H.
Kohla (drugo, pregledano i popunjeno izdanje B. S. Berendsohna). U tome se djelu
govori o Srbima na str. 72.82. Na strani 73. nalazim ovo: Od Dunava i s ilirskih
planina, odakle ponajprije dooe, prodrli su ti srbski Slaveni sve do Jadranskog mora
u oblast Venecije, a uz Dunav i Savu prodrli su do granica Tirola, Salzburga i Gornje
Austrije u sve iztone alpinske doline. Oni se dakle prostirahu od sjevernih granica
Macedonije i Albanije sve do u Njemaku, kroz dugako razvueno podruje, koje je
skoro tako ve-
VII. 28, sir. 59.
290
161
VI11.-4., sir. 19.
,J
'"Ti
1
i
liko kao kraljevina Pruska, i u kojem jo danas ima
6
7 milijuna tih Slavena.
Jedva da je koji drugi slavenski narod razpren kao ilirski ili srbski u tolike male
dielove, razna sporedna plemena i narjeja i doivio tako razliitu sudbinu. Na
itavom njegovu irokom podruju nalazimo mnotvo preraznih narodnih i
pokrajinskih imena.
Iz tih prilika i takvih tendencija, velim, moda su nastala razna brojna plemena i i
narodna imena ilirsko-srbskih Slavena: Ali ako elimo u tome meteu stvoriti neki
jj
pregled, moemo razlikovati ove glavne skupine:
1. Srbe u uem smislu; u ove ubrajamo Slavonce, Bosance, Crnogorce, T)
Dalmatince i stanovnike sadanje tako zvane kneevine Srbije. J
2. Hrvate u Turskoj i Austriji.
3. Tako zvane Slovence ili Vende u Istri, tajerskoj i Kranjskoj.
"1
Razne okolnosti dokazuju, da svi oni spadaju jednoj velikoj grani Slavena (t.
j.
srbskoj), koja je meusobno istovrstna, a razlikuje se u mnogome od ostalih velikih
slavenskih grana, na iztoku od Bugara, a od eha i Poljaka na sjeveru.
Tako su Srbi, izprva najmanji narod meu junim Slavenima, postali velikom
slavenskom granom s pomou svoje narodno-crkvene pobone prevare i ns
slavenskih i njemakih uenjaka, pa je tako rusko-srbsko krivotvorenje poviesti
j
podpuno postiglo svoj cilj, da se naime Srbi prikau to veima, a katoliki Hrvati to
manjima. Kako je to savreno uspjelo, vidi se najbolje na str. 72., gdje Kohl nabraja
ri
)
srbska plemena: hrabri Bosanci, Morlaci i Dalmatinci, Slavonci i konano dodue J
ne sasvim srbski, ali Srbima ipak vrlo blizu srodni Hrvati ili Krovati. Vidimo, daje
tu podpuno usvojeno stanovite Vuka Karaia, osnivaa narodno-politikog
1
svesrbsbva (velikosrbstva). Ne moe se Hrvatima sasvim porei obstojnost, pa se zato
vjl
barem slabi njihova samostalnost, koliko je to ve mogue.
^
Je li dakle udo, daje u tome spletu raznih lai, to ih je znanost usvojila, politika i
Monarhije izgubila svoju orientaciju. Je li udo, to Austrija god. 1867. nije Dalmaciju
predala Hrvatima, kad je ona pripadala nacionalno Srbima, a ne Hrvatima po tvrdnji
-*
slubenog narodoznanstva? Je li udo, to god. 1867. nije mogla prodrieti ista
]
Deakova misao, kad su Hrvati samo neznatni plemenski ogranak od nekoliko stotina
tisua dua. kojima bi za volju morali Maari rtvovati svoje liepe nade? Zar da strogo
^
sudimo Pestvjevu zasliepljenost, to je Hrvatima htio bezuvjetno oduzeti Slavoniju, -
j
porekao im sve uvjete za ivot i na koncu uztvrdio, da je hrvatski vindl odkriven?
Bizant je sviestno i namjerno smeo svojim krivotvorinama sve pojmove, da bi mogao
loviti u mutnome, to i ini s mnogo uspjeha poevi od god. 1860.!
^
Neka se moda ne misli, da sam izabrao nekog smuenjaka, koji je napisao kakvu
ludu knjigu. Isto tako izgleda itava slavistika, koja sve do danas poiva na radovima
Dobrovskog, afarika i Mikloia. God. 1914. objelodanio je slavni slavist u
Heidelbergu A. Leskien Gramatiku srbsko-hrvatskog jezika,
162
u kojoj se nalazi ovaj
^
odlomak: Raz-
291
nim politikim, promjenama iztisnuta su plemenska imena i nadomjetena imenom
Srbi, koje je sada skupno ime za slavenske stanovnike Crne Gore, june Dalmacije,
Hercegovine, Bosne, prijanjeg turskog kosovskog vilajeta . . . kraljevine Srbije,
Slavonije, Sriema i Banata. I taj slavni uenjak ne moe se sloboditi skrbnitva
velikosrbskih misli. Naravski da i u Francuzkoj i Englezkoj nije bolje. U kalendaru
Vardar, zaplienjenom negdje na jugu, naao sam samodopadnu biljeku iz god.
1908. ili 1909., daje francuzki historiar Thiers predloio jednu kartu na kojoj bijahu
sjeverozapadnim granicama srbskog Duanova carstva oznaeni Villach, Trst, zatim
Istra, morska obala do Preveze, na jugu do zaliva Volo, zatim morska obala do
Galipolja, morski tjesnaci, Crno more do Kilije i zatim Dunav; tu se nalazi i tvrdnja,
da se Duanovo carstvo protezalo do Klagenfurta. Pa onda se jo netko udi, da Srbi
trae za sebe sve junoslavenske zemlje! Ta oni imaju za to znanstveno uporite, jer je
slubeno mnienje dananje znanosti, da su Srbi glavni sastavni dio junoslavenskog
stanovnitva u Monarhiji, i da su Hrvati samo neznatni mali narod, koji nema prava na
samostalni ivot.
A sada se mora takovim neizrecivim rtvama u moru krvi platiti spoznaja, do koje
se moglo doi jednom ili dvjema objektivnim i savjestnim znanstvenim radnjama!
Ali odmah u dokazati, da su i slubeni krugovi Monarhije sasvim zastupali
stanovite, koje su velikosrbska nastojanja uspjela sugerirati Europi!
U studenome god. 1885., kad su Bugari pod Batenbergom suzbili srbske napadae i
upravo pokuali da satru Srbe, izpriei se Monarhija protiv Bugara. Grof Khevenhuller
preda Bugarima ultimatum, kaji js spasio Srbe. U obrazloenju tog ultimatuma veli se:
Ako Vaa Visost ne bi postupala u skladu s tom eljom, ovlaten sam izjaviti, da e
Njegovo Velianstvo, moj uzvieni suveren, koji vlada nad tri milijuna Srba, koji
nastavaju u Austro-Ugarskoj i t. d, ... To je svakako vana izjava, jer ona razjanjava
razloge tog postupka i shvaanje, koje je vladalo u vanjskoj politici Austro-Ugarske.
Ali ako sraunamo broj Srba u Austro-Ugarskoj god. 1885., te se pri tome drimo
shvaanja Setona Watsona, koje osim nekih pogrjeaka, to u ih kasnije ustanoviti,
smatram u glavnome izpravnim, i uzmemo srednji broj stanovnitva prema popisima
od god. 1880. i god. 1890., dobivamo sliedee brojeve:
Srba u Hrvatskoj i Slavoniji 530.000
Srba u Bosni i Hercegovini 570.000
Srba u Dalmaciji 80.000
Srba u Ugarskoj 470.000
ukupno Srba u Monarhiji 1,650.000
Gdje je dakle ministarstvo vanjskih poslova smoglo tri milijuna Srba u Austro-
Ugarskoj? Sasvim jednostavno. U smislu slubene znanosti broji ministarstvo
vanjskih poslova u Srbe jo i:
292
bosanske muslimane 490.000
Slavoniju (katolike Hrvate) 300.000
bosanske katolike (Hrvate) 270.000
Dalmaciju (katolike Hrvate) 450.000
ukupno Hrvata 1,510.000
'*''
Premapopisu puanstva god. 1910. toni su brojevi za itavu Monarhiju odprilike upravo obrnuti. U
Monarhiji ima 3.800.000 Hrvata i oko 2.000.000 Srba. Izporedi VIII. dio, I. poglavlje.
293
Eto dakle tih tri milijuna Srba. Nitko dakako pri tome nije ni slutio, da je broj Srba
i
umjetno udvostruen i daje to stanovite, koje se nakon konstatacija ovoga djela mora
nazvati svesrbskim (velikosrbskim). A trebalo je samo zatraiti brojitbeni izvjetaj
!
zemaljskih vlada u Zagrebu, Zadru i Sarajevu, pa bi se doznala pouzdana istina. Tako
sve do u najnovije doba ne bijae u Austro-Ugarskoj jasno bitno pitanje, s kakovim
^
brojevima treba zapravo raunati. 1
Znaajno je, daje to razjasnio tek jedan Englez (Seton Watson), koji kao uvod u
svoju knjigu donosi zemljopisno-brojitbenu opazku i navodi bar u glavnim crtama
H)
izpravne brojeve.
J
Naprosto je nevjerojatno, kakova pometenost vlada posvuda jo i danas u
Monarhiji s obzirom na brojane odnose stanovnitva Hrvata i Srba.
^
God. 1914., ve za vrieme rata, itao sam u jednom uglednom austrijskom
^
obiteljskom listu biljeku o hrabrim Hrvatima, kojih ima u Austro-Ugarskoj
1.600.000, i o Srbima, kojih u Monarhiji ima 4.000.000.
163
to da se kae o dravi, 1
ije novinstvo upravo pohlepno smanjuje broj svojih pristaa i poveava broj svojih
neprijatelja? Zar to nije sugestivni upliv, kad se tako uztrajno ide na Jjepak bolestnoj
^
neprijateljskoj megalomaniji?
To sve nije meutim jo nita. U listu Die Zeit od 8. travnja 1909. napisao je
sveuilitni profesor dr. Moritz Benedlki lanak pod naslovom Nach dem Erfolg "l
(Nakon uspjeha). U tome se lanku nalazi sliedei odlomak: U Bosni su muslimani i
J
katoliki Hrvati velika manjina, odprilike jedna petina puanstva. etiri petine
puanstva smatraju se Srbima, i to pravoslavnima. Tu se dakle izkrivljuje sasvim
jasna bosanska brojitba. Stvarno sainjavaju muslimani i katolici tri petine, a
pravoslavni dvie petine (43%) svega puanstva, te je gospodin sveuilitni profesor
smanjio prve (pouzdani element) na jednu treinu, a Srbe je udvostruio. No sad tek
dolazi koristna primjena: Zapostavljanje grkoiztonih Srba nije ih samo privuklo
kraljevini Srbiji, nego je izpunilo iredentistikim mislima takoer i Srbe u Bosni, u
Hrvatskoj i u junoj Ugarskoj. to vie bude hrvatski dravni odvjetnik u Zagrebu
dokazivao, da su vode velikosrbskog pokreta krivi, to vie moraju vlade obiju pola
drave, zajednika vlada i puanstvo, a osobito maarsko i hrvatsko, uvidjeti, da nam
je glavna dunost, elimo li u ubudue sauvati cjelokupnost Monarhije, da za Austriju
steemo simpatije grkoiztonih Srba. Da nije bilo bornirane dravne uprave, desilo bi
se obrnuto, te bi Austrija stekla simpatije Srba u kraljevini Srbiji. Zatim sliedi itav
niz mjera, koje valja poduzeti, ne bi li se stekle simpatije srbskih plemena.
J
" Ti
J
Taj lanak sadri dakle opet krivotvorene brojitbe, krivotvorenu junoslavensku
poviest i podptmo izvrnuti prikaz poloaja na jugu, a sve je to znaajno za bizantinsku
taktiku u borbi. No kako da se razjasni, dajedan austrijski sveuilitni profesor stavlja
svoj podpis pod ovakove izvode? Stvar si mogu predstaviti samo tako, da je neki
prevejani Srbin naveo gospodina sveuilitnog profesora u kavani na zanimljivi
politiki razgovor, liepo mu podmetnuo svoje misli i brzo mu posluio materialom,
kojim gospodin profesor posluuje austrijsku javnost, a da ga nije ni izpitao i ni ne
sluti, kakovu tetu time nanosi dravi, kojoj slui! Ne poznam gospodina profesora i
sasvim mi je ravnoduan, ali treba ustanoviti, da je upravo sramotno, kada ljudi dou
do nekog imena poloajem, to im ga je dala drava, pa onda dozvoljavaju, da se to
ime zloupotrebljava sasvim neodgovorno. Ne valja misliti, da takav lanak moda i
nije tako vaan. Takovim i slinim sredstvima pripremili su Srbi sustavno onaj
preokret, koji je god. 1910, nastupio u Bosni, Bosanska zemaljska vlada imala je
konano u saboru lojalnu veinu, ali je ona prezre i uznastoji svim silama da privue
Srbe, jer je javno mnienje trailo, da se Srbi pridobiju! Danas pak vidimo, to to znai!
U ovo poglavlje spada takoer pitanje, kako to, da se sve do danas nije u punom
svom obsegu spoznala srbska opasnost, premda je poevi od god. 1861. neprestano
radila protiv Monarhije, Prvi, koji je tu opasnost spoznao, bijae hrvatski politiir dr.
Ante Slarevi, dodue samo s hrvatskog stanovita, ali je ono u biti istovjetno sa
stanovitem Monarhije. Tu spoznaju platio je Starevi time, da je dospio u album
zlikovaca pri bosanskoj vladi. Prvi dravnik, koji je tu opasnost spoznao i znao joj
najizpravnije i najuspjenije predusresti, bijae ban-pjesnik Ivan Maurani. Bez
progona Srba, znao je on svojom politikom od god. 1873.1881. otupiti njihovo
opasno djelovanje u Hrvatskoj i Slavoniji. Zato ga sruie, a na odlazku mu Pester
Lloyd napisa, da je morao otii, jer je u Hrvatskoj potreban ovjek koji e
integritetom svoga znaaja pruati jamstvo, da se ne e odozgo podupirati tamne
spletke, i koji e po svom drutvenom poloaju biti dovoljno nezavisan, te ne e ovisiti
o milosti stranaka.
164
Ja sam nekoliko puta uo, da su Srbi izposlovali pad
Maurania, to je vrlo vjerojatno, s obzirom na osvetljivost toga elementa. Na svaki
nain oni su poduzeli korake u Peti protiv Maurania. Od dravnika svakako je
najizpravnije spoznao srbsku opasnost KaUay. No mi smo ve vidjeli, kako je on kad
Maar imao vezane ruke stanovitem, to ga bijahu zauzeli njegovi sunarodnjaci, i
tadanjim Khuenovim reimom u Hrvatskoj i Slavoniji, ija glavna podpora bijahu ba
Srbi. Zato je on utio i umro, a da nam nije nita ostavio od svoga izkustva, osim
nekoliko razbacanih misli, koje svjedoe o njegovu nainu miljenja. Kako spretno
Srbi znadu sakriti svoje prave namjere i o njima zavarati svoju okolinu, najboljim nam
je dokazom sluaj Chlumetzkv. Leopold pl. Chtumelzkv, koji sada izdaje
Oesterreichische Rundschau, sluio je u svojoj mladosti kao politiki inovnik dulje
vremena u Dubrovniku, jednom od sredita srbskog rovarenja. Od tog rovarenja nije
on ipak nita opazio. Presluan kao svjedok u Friedjungdvoj parnici, priznao je, daje
najprije stajao na strani Srba, i da se u
Obzor od IH. veljae 18X0.
T
hi: 39.
294
"w
V11.-4._sn; 259.
Ove podatke imam odpisca log izvjetaja, kojije visoki dravni inovnik.
"
Na mapi najveu alost ne mogu tog lanka navesti. Jer mi se taj izrezak izgubio. Njegova sadraja sjeam se
meutim sasvim tono. Dao sam ta; lanak potraili i u goditu 1 908., ali ga moj pouzdanik nije mogao pronai.
m
VII, 34.
295
J
prilike uputio tek jednim razgovorom sa slavnim upravljaem Bosne barunom
Kallavem, koji mu je razjasnio tajne srbske ciljeve i na razstanku uzkliknuo: Le
serbisme, voila l'ennemi (Srbstvo je neprijatelj). Odtada je Chlumetzkv naginjao vie ~
na stranu Hrvata i priznao je ak, da je beka politika prema Hrvatima nepravedna.
j
Ovakvim, svojim stanovitem zamjerio se svojini predpostavljenimia, te ga
premjestie u maleni dalmatinski luki gradi Makarsku.
1
^
Tokom mojih razlaganja dovoljno sam naglasio znaenje Spalajkovieva djela i . i
iztaknuo sam, da se srbska kampanja protiv Austrije iza god, 1900., vodi izkljuivo na
temelju misli iznesenih u toj knjizi. Pouzdano mi je poznato, da je I. ili 2. godine
]
nakon to je njegova knjiga izala, jedan priznati autoritet u politikim prilikama na
-'
jugu napisao izvjetaj o toj knjizi i upozorio na njene opasne namjere. Taj izvjetaj
bijae poslan Neue Freie Presse, da ga objelodani. Nekoliko dana kasnije primio je
(
pisac izvjetaja vrlo ljubazno pismo od urednitva. kojim mu se javlja, da po viem
nalogu izvjetaj ne moe izai u tome obliku i da si je urednitvo zbog toga
-^
dozvolilo, da ga malo skrati. Faktino je izvjetaj objelodanjen sasvim okljatreno kao
kakova bezznaajna biljeka.
166
Koliko je meni poznato, nije nikada austrijska javnost upozorena na tu opasnu Hj
knjigu, koja je nakon god. 1900. izvrila tako velik upliv na politiki razvoj na jugu. J
Posljedice nisu izostale.
Dravnopravna temeljna Spalajkovieva misao jest ova: Austro-Ugarska ima u 1
Bosni samo mandat sviju sila podpisnica, i to mandat s rokom. Na tome temelju
- J
konstruirao je Spalajkovi tezu, daje sada dolo vrieme, da Austrija ode iz Bosne.
Svatko e razumjeti, koliko sam se jednoga dana zaudio, kad sam u Neue Freie
'
Presse proitao uvodnik, koji prihvaa bez ikakove ograde Spalajkovievu
"J
argumentaciju i izvodi iz toga politike zakljuke.
167
Poznate su mi vrlo dobro misli,
n
koje su taj ugledni list pri tome vodile: bijahu to misli austrijske liberalne stranke iz
j
god. 1 878., koja bijae absolutno nerazpoloena prema okupaciji. Dakle ista ta misao
samo neto promienjena, koja je koketirala s prestankom bosanske pustolovine. AH
^
pisac lanka absolutno nije znao, kome je tim lankom nainio uslugu, a nije ni znao,
]
kao to smo ustanovili, da bi sliedei cilj Srba bila Dalmacija i Hrvatska i Slavonija, a
kasnije slovenske zenilje i juna polovina Ugarske sve tamo do Pete i t. d.
"
1
Spalajkovieva knjiga mogla je razjasniti jo jednu vanu i teku toku, bosansko
=>
agrarno pitanje. Najtea obtuba Spalajkovieva protiv Monarhije sastojala se u tome,
to ona nije uspjela rjeiti agrarno pitanje, a to su male balkanske drave ve bile
uinile. Ta je obtuba boljela vodee krugove u Monarhiji, te vidimo, da se mnogi
J
ugledni nacionalni ekonomisti bave tim pitanjem dolazei bez iznimke do rezultata, da
,
agrarno pitanje valja rieiti to prije i temeljito. Treba posebno spomenuti
Griinberga,
'
zatim Griinhuta, Baernreithera, i druge. U tome ja opet ne vidim nita
drugo do tipine nemogunosti opiranja srbskim mislima. Nema sumnje, da agrarno
pitanje stvara mnogo tekoa i da je njegovo rjeenje urno potrebno, ali nita ne bi
^
bilo gore, nego da
se to provede na nain, kako to Spalajkovi eli. Kallav, najbolji od dosadanjih
zajednikih ministara financija, nije bez razloga bio odluno protiv misli o prinudnom
odkupu kmetova. Gubi se sasvim s vida, da Austrija iz naelnih razloga ne moe
uiniti ono isto, to su uinile balkanske male drave. Te su drave, a osobito Srbija i
Grka izvlastile muslimanske poljodjelce iz religiozne i politike nesnoljivosti,
izkorienile su ih i unitile, pa agrarno pitanje bijae na taj nain rieeno to bi okom
trenuli. Monarhija toga sasvim naelno ne moe uiniti. S druge je pak strane Bosna
jedina zemlja, gdje muslimani nisu doseljeni nego autohtoni element, jer su oni
potomci nekadanjih gospodara. A budui da se bosanski begovi po turskom uzoru
uobe ne bave obraivanjem zemlje, nego svu svoju zemlju razdiele kmetovima, bilo
bi rjeenje kmetovskog pitanja naprosto jednako izvlaivanju muslimana. Oni ostaju
bez zemlje. Sporazum je pri takovom stanju stvari iskljuen. Osim toga je bosanski
kmetovski odnoaj tako stari pravni ureaj, kakav jedva jo u Europi negdje postoji.
Podpuno se slaem s Pellegrini-Danielijem, da je kmetovski poloaj u Bosni kao i
kolonat u Dalmaciji u glavnome postao iz rimskog prava i da vue svoj korien iz
rimske colonia partiaria i iz zakona Lex Manchiana i Lex Hadriana. Ali se s
navedenim piscem ne slaem u tvrdnji, da su Rimljani stvorili te institucije iz niega,
bez primjera u poviesti. Ve odprije postojao je odnos izmeu seljaka, koji plaaju
danak, i vlastnika zemlje kao posljedak starijih osvajanja, i to ponajprije ilirskog nad
Traanima, zatim keltskog nad jednima i drugima i konano rimskog nad sva tri
naroda, a spomenuti rimski zakoni pojavie se u Bosni samo kao odlune formulacije
ve postojeih prastarih institucija na zapadnom Balkanu. Takove se hiljadugodinje
institucije ne mienjaju nasilno bez velikih potresa. Zato podpuno odobravam politiku
bosanske uprave, koja bijae naelno protivna svakom prenaglom rjeenju agrarnog
pitanja.
Sumnjivo mi je, da se upravo Spalajkovi toliko zanima za rjeenje-agrarnog
pitanja. Odmah emo vidjeti, zato to ini:
1. Balkanski Romani, koji sainjavahu preteni dio bosanskih Srba. raztvorili su
sve tri manje-vie feudalne drave na Balkanu: Bugarsku, Srbiju i Hrvatsku: Samo u
Bosni uspjelo je gospodujuim plemenima da se do danas odre u posjedu, jer su
preli na islam i time zadrali u svojim rukama ma i posjed. Psihi tih razaraa svega,
to postoji, odgovarala je potreba, da pod okriljem Austrije razrue zadnje tragove
njima omrznute vladavine na Balkanu.
2. Agrarnom reformom preao bi zemljitni posjed iz ruku begova, u ruke
kmetova. Ali odprilike 74% bosanskih kmetova su pravoslavni (od ukupnog
puanstva ima 43% pravoslavnih), te bi Srbi time dobili u svoje ruke vei dio zemlje i
snaga bi im razmjerno porasla. Postali bi pravim gospodarima zemlje i bio bi to vaan
korak u pravcu osvojenja Bosne.
3. Budui da vlastnik zemlje ima saimo golo vlastnitvo (nuda proprietas) i pravo
na jednu treinu priroda, dolazi to u prometu do izraaja na taj nain, to kmetovsko
zemljite predstavlja odprilike samo
296
VII, I.. sir. 7-40.
H
^ i
jednu treinu vriednosti slobodnog zemljita. To znai, da se kmetovska zemljita
prodavaju u Bosni, koliko mije poznato, uz cienu od 20
100 kruna po dunumu (1000
m
2
),
a slobodna zemljita uz cienu od 60300 kruna po dunumu. Odkupna ciena za
kmetovsko zemljite rauna se meutim bez iznimke po prvom stavu. im kmetovsko
zemljite postane slobodno, ono vriedi trostruko, i kmet zarauje, bez muke dvie
treine njegove vriednosti. Poto pak u Bosni ima, kako je dokazano, oko 59.000
selita grkoiztonih kmetova, zaradili bi bosanski Srbi dravnom pomou 106 milijuna
kruna uz predpostavku, da svako selite ima 30 dunuma (oko 5 jutara) i da vriedi 30
kruna po jutru. Austrijski uenjaci sasvim su pregledali ta tri momenta, kao i taj, da su 'l
Srbi podigli toliku viku zbog agrarnog pitanja samo da zarade i da svoju vlast u zemlji
- %
pojaaju i da opet s pomou Monarhije dou do sredstava, kojima e se jo uspjenije
protiv nje boriti. Samo se tako moe razumjeti, da se jedan Spalajkovi toliko zauzeo
za agrarno pitanje u Bosni.
Gdje god treba spoznati razne sveze, prosuditi i procieniti politike misli i ,*,
nastojanja, svuda nalazimo tako veliki postotak krivih sudova, kad god se radi o
j
junoslavenskom pitanju, tako da se mioramo zaprepastiti. Uzmimo samo kap primjer
Khuenov reim u Hrvatskoj, koji se jo uviek u Austriji smatra zadovoljavajuim i
i
koristnim razdobljem za probitke Austro-Ugarske. Historiar poput Martina Mayera
j
sudi o tome ovako: S vremenom je nastalo vrenje u cieloj Hrvatskoj, i voa stranke
David Starevi izazvao je u saboru burne scene. Tek je odlunom grofu Khuen-
r
l
Hedervarvju, koji postade banom god. 1883., uspjelo umiriti duhove.'
69
Moje je -J
naprotiv miljenje, da je utjecaj reima grofa Khuen-Hedervaryja na jugu bio upravo
katastrofalan. injenica je, da su Srbi bili gospodari poloaja u Hrvatskoj tri godine
';
nakon to je Khuenov reim prestao. Nitko se nije dosjetio, da je to bila samo
posljedica okolnosti, da su oni kroz dvadeset godina mogli igrati u Hrvatskoj ulogu
dravotvornog elementa i bili ureda radi upuivani u sve tajne politike u Hrvatskoj i
Slavoniji. Od Khuenova doba Beograd je bolje upuen u prilike u Hrvatskoj od Pete
ili Bea upravo poradi toga, to se tamonju gospodu upuivalo u sve vladine tajne. To
bijae jedan od glavnih inbenika, koji su doveli do ovoga rata.
Tako to ide na svim podrujima. Neprijatelj nije nita poduzeo, nita smislio i nita
osnovao, to Monarhija ne bi manje ili vise podupirala. Oni imaju u Monarhiji uviek
nekoga, tko ih pomae i podupire. Tu nema iznimike i ne razlikuju se ni narodnosti, ni ci
zvanje, ni vjera. Dakako ni Zidovi ne ine iznimke. Priznajem, da visoko cienim
priroeni politiki nagon u idova. to uviek vode i neku svoju posebnu politiku, ne
treba im mnogo zamjeriti. Pa i ti, inae tako zdravim nagonom obdareni politiari,
J
zataje takoer podpunoma naprama Srbima u veini sluajeva. Ne samo da ih Srbi
^
veinom podine, nego i preesto simpatiziraju s njima. Nikada nisam toga mogao
razumjeti. Njihov zdravi nagon i pogled na stranu, na Rusiju i Rumunjsku, trebao im
je kazati, da tim svojim dranjem ne oteuju samo obe probitke, koje zastupaju, i
nego i svoje vlastite.
1
i
J
J
297
Srbsko pitanje je gorki talog slavom ovjenanih borbi protiv invazije Osmanlija.
Monarhija e od toga pobolievati jo mnogo due nego se obino misli. U taj
nepovoljni poloaj dospjeli smo zbog lanih ambicija, kojima smo se dali zavesti jo
god. 1538. Prema koncepciji pape, koja je dovela do Svete lige, trebalo je, da
Habsburgovci istodobno postanu rimski i grki carevi. Papinska politika oko unije, u
kojoj su pape pretrpjeli neuspjeh, bijae drugim rieima preputena Habsburgovcima,
da je oni provedu, i oni sada ve 400 godina nastoje oko Sizifova posla, da pridobiju
simpatije balkanskih Bizantinaca. U tu danajsku bavu bijahu utrpane i rtvovane
neizmjerne vriednosti bez ikakovog uspjeha. Nitko nije shvatio injenicu, da katolika
Austrija sasvim prirodno uobe ne moe pridobiti simpatije grkoiztonjaka. No lukavi
Bizantinci shvatili su svojim nepogrjeivim, nagonom krivi pravac nae ambicije, te
nam svakom zgodom apuu: niste nam jo dovoljno izali ususret, rtvujte nam jo
malo vie, pa emo biti vai. Tko je upuen, vidi ve iz samih naslova knjiga, da im je
zadatak podravati takove misli.
Poloaj Srba bijae meutim osobito povoljan. Doli su u carstvo, da slue i dobie
za to povlastice. Stekoe u dravi povlateni poloaj, postadoe u neku ruku servi
curiae regiae za osobitu upotrebu, koji stajahu prema vlastodrcima u posebnom
odnosu. Moglo ih se uviek tako dobro upotriebiti, znali su uviek istinu pretvoriti u la,
la u istinu, veliko u maleno, a maleno u veliko, jer im tradicionalna politiko-
diplomatska nadmo Bizanta bijae batinom. Zato bijahu upotrebljavani kao politiko
orue. God. 1848. posluili su dinastiji protiv Maara, a od god. 1878. slue
Maarima protiv Hrvata. Samo izgleda, da se zaboravlja, da je dosele propao svatko
tko, se sluio srbskom pomou. Stari Bizant posluio se njima u borbi prptiv Bugara, i
Hrvata, ali god. 1346. pokuao je Duan Silni da osvoji sam Bizant. Turci se sluahu
Srbima od god. 1557. do 1689., a upravo Srbi zadadoe od god. 1804. do god. 1912.
smrtni udarac turskoj vladavini u Europi. Neka se samo ne zaboravi, da e biti samo
nudna zakonska posljedica, ako budemo u ovom svjetskom ratu mi morali platiti
trokove bizantinske pomoi u razdoblju od g. 1690. do 1914.
10. U svjetski rat
Monarhija se nalazila pred rat u sudbonosnom poloaju. Razvojem u razdoblju od
g. 1867. do 1914. dola je drava u sukob s oba junoslavenska naroda, s Hrvatima i sa
Srbima. Razlog sukoba sa Srbima leao je izvan podruja upliva Monarhije, u
prirodnom razvoju srbske narodno-crkvene osvajake misli, kao to sam to prikazao u
preanjern odsjeku. Taj sukob datira zapravo od god. 1 830, od osnutka nove srbske
drave, premda on tek god, 1860. stupa u djelatno stanje. Od tog doba postao je taj
sukob zapravo neizljeiv, jer je prije osnivanja nove srbske drave moglo postojati
moda pitanje, moe li jedna grkoiztona Srbija postojati unutar katolike Austrije. Po
mome shvaanju o odno-
V1L
298
.. i
n
171
Ncue Freic Prcsse, <xJ 15. travnja 1908., u lanku: Pokret u Basni
299
j
*1
3
sima katolicizma i grkoiztonjatva, izmeu Crkve i drave u grkoiztonjatvu, te o
prirodi i tendenciji bizantinske misli o Crkvi i dravi, smatram to sasvim izkljuenim.
Sukob s Hrvatima poinje zapravo tek od god. 1868. U 5., 6. i 7. poglavlju ovoga ~
diela vidjeli smo na djelu onaj Hrvatima malo skloni duh, to ga nazvasmo duhom
pokvarenog dualizma. Kao dvie glavne komponente toga duha uglavili smo dvie u
poviesti nastale misli, i to Thuguttovu. i Kassuthovu. Postojae meutim jo i jedan
^
trei inbenik, koji je pokvario odnos Hrvata spram dualistike Monarhije, a to bijae
j
mogunost, da se dualizam provede na jugu. Kako sam ve iznio, dualizam se osniva
na podjeli Monarhije u dvie interesne sfere, u njemaku i maarsku. Meutim se sve H|
vie oitovalo, da se te zemlje ne mogu podieliti, i to ne samo poradi toga, to su
-%
poviestno-politiki i nacionalno-politiki nego i gospodarski i u pogledu prometa
jedna nedjeljiva cjelina tako, da bi tu svaka dioba bila nasilje, koje bi moglo imati
|
samo loe posljedice. Bijahu na taj nain u neprilici, to da se zapravo napravi s tim
junim slavenskim zemljama. K tome dooe jo i Hrvati sa svojina tvrdokornim
zahtjevima i albama, koje ba ne izgledahu osnovanima na suvremenom
narodoslovlju. Raspoloenje prema Hrvatima bijae zato malko razdraeno, pa su sva
nastojanja, protivna hrvatskim probitcima, imala najbolju priliku da dou do izraaja. m
Trvenja bivahu sve ea, duhovi se na obim stranama sve vie raspaljivahu, i tako
.J
nastade ono razpoloenje, u kome se poelo Hrvate smatrati elementom opasnim po
dravu. Suprotnosti spram Srba ne bijahu meutim nikada tako oigledno vidljive.
r
l
Srbi su se veinom sluili njima svojstvenim uglaenim oblikom, znali su spretno *-J
sakriti tragove svojih pravih namjera i pripisati ih na tui raun tako, da se javnost sve
vie priklanjala Srbima, a ne Hrvatima.
Takvo bijae razpoloenje u Monarhiji spram junih Slavena od god. 1867. do
^
1905. Ono bijae nezdravo, jer je poivalo na podpunom nepoznavanju poloaja i na
krivoj ocjeni obaju naroda. To je razpoloenje dovelo do toga, da se slabilo onaj
element, iji probitci bijahu uzporedni s probitcima drave, a jaalo element, koji
bijae u nepremostivoj suprotnosti s probitcima Monarhije.
l
Da e ta naopaka politika donieti loe plodove, bijae neminovno. Od god, 1883.
do 1903, pod Khuenovim reimom Srbi su neobino ojaali u Hrvatskoj i Slavoniji.
God. 1903. stupili su Karaorevii na srbsko priestolje. Kau, daje Kallav uzkliknuo,
uvi za beogradske dogoaje u lipnju g. 1903.: Sada nastupaju za nas u Bosni burni
dani.
171
U nekoliko puta ve spomenutoj Spalajkovievoj knjizi nali su
Karaorevii vjeto izgraenu osnovu za akciju protiv Monarhije u Bosni. A upravo
u Bosni, gdje bijae nakon smrti Kallava njegov sustav odstranjen, propustilo se
nadomjestiti tu knjigu jednom razboritijom. Zatim se pak jo pojaavao poloaj Srba,
uzakonjujui sve njihovo najopasnije oruje: crkvenu autonomiju, samostalnu kolsku
autonomiju, srbsko ime, zastavu i irilicu. U Bosni su sliedili Srbe i muslimani, kao
to sam ve iztaknuo. U Dalmaciji uspjelo je Srbima zadobiti sve vie utjecaja na
nezadovoljne i protiv Monarhije ogorene Hrvate, te je to
1
i
ci
j
konano u listopadu g. 1905, dovelo do poznate rieke rezolucije, pa je i tamo Iiep broj
Hrvata dospio pod vodstvo Srba. Tako se koncem god. 1905. Srbi osjeahu dovoljno
snanima, da bi mogli sve otvorenije izstupati protiv Monarhije. Time je zapoela
takoer i akcija u Bosni i Hercegovini, koju sam prikazao u 7. poglavlju ovog diela.
Konano su ipak u Monarhiji osjetili opasnost, te se naoe ponukanima braniti
ugroene probitke drave i zapoee borbu. Ta je borba obiljeena dvjema velikim
politikim parnicama, zagrebakom veleizdajnikom parnicom i Friedjungovom
parnicom u Beu.
Premda su te dvie parnice neizmjerno zanimljive, mi emo se njima samo letimice
pozabaviti, sasvim obratno od Setona Watsona, koji im je posvetio veliki dio svoga
djela. Kod Setona Watsona moe se to sasvim dobro razumjeti. O predhistoriji tih
parnica, nije on skoro nita razumio, pa im je zato dao sasvim drugo znaenje, nego
to im uistinu pripada. Ja u ukratko sabrati udni i nepojmljivi rezultat, da u obje te
parnice, pred vlastitim sudovima, i u pravednoj stvari, Austro-Ugarska nije mogla
dobiti svoje pravo. Umjesto da se srbskom rovarenju stane na put, postiglo se upravo
protivno. Srbi se osjeahu pobjednicima, vidjee, da im se nita ne moe i postadoe
sve bezobrazniji. Ne mogu opisati onaj sram, to sam ga osjeao kao privatnik zbog
tog sramotnog neuspjeha nae dravne misli, a to tim vema, to mi je ve tada bilo
poznato, koliko je opravdano stanovite dravne vlasti bilo u obadvie parnice, i poradi
toga, stoje bilo poznato, koji su momenti skrivili te neuspjehe.
U obje parnice teko se osvetila kriva politika, koja se na jugu Monarhije vodila
kroz 40 godina. Na svakom koraku javljale su se posljedice raznih pogrjeaka,
propusta, krivih stanovita tako, da je dugo zauzdavana i zloupotrebljavana ruka
pravde izgubila svoju sigurnost i svoju snagu.
U zagrebakoj veleizdajnikoj parnici htjelo se ugroenoj dravi pomoi s pomou
pravde time, to se izvelo pred sud sve one, koji su otvoreno rieju i djelom radili za
srbsku vladavinu u Hrvatskoj i izjavljivali svoje simpatije za dravopravnu promjenu
postojeeg stanja u tome smislu. Podpuno se meutim zaboravilo, da to treba da se
zbude u Hrvatskoj, u zemlji, gdje se vladalo biem i zobi, t. j.
nasiljem i
podmiivanjem protiv volje naroda, gdje se pravda preesto zloupotrebljavala u
politike svrhe i bila stalno orujem u ruci vlastodraca. Zaboravilo se takoer, da se
to oruje sada hoe uperiti protiv onih, koji bijahu dvadeset godina najbolji sluge tog
sustava, koji su se tim orujem sami sluili protiv svojih neprijatelja, pa zato tono
znadu sve njegove nedostatke. Osim toga bijae uinjena pogrjeka u tom, to se
obtuilo tako velik broj osoba, zaboravivi, daje svaka pravda pojedinana pravda, da
se itav jedan narod ne moe izvesti na obtueniku klupu i da nije pravo najednom
kod jednih te istih ljudi proglasiti veleizdajom ono, to se kroz dvadeset godina mirno
trpjelo. Barun Rauch imao je sasvim izpravnu misao, da u obranu drave privue
Hrvate, koji bijahu srbskom osvajakom misli ugroeni isto tako, kao i sama drava, i
to da se privue t. zv, Starevieva ista stranka prava, koja je zastu-
300
1
i
"I
J
J
1
pala protusrbski pravac i teorije o postanku srbstva, koje su po mome shvaanju
dodue u svojoj biti izpravne, ali bijahu jednostrano prikazivane i tendenciozno
upotrebljavane. Barun Rauch je takoer previdio, da Starevieve teorije ne
predstavljaju priznatu nauku znanosti. Radovi pristaa stranke na poviestnom polju ne
bijahu se nikada isticali, a osim toga bi, i da nije bilo tako, jedva togod i postigli, jer
Khuen ne bi nikada dopustio, da oni, protiv kojih treba da vlada, znanstveno nj
podkopavaju one, s kojima je on vladao. Na strani Srba bijae naprotiv slubena
znanost, prema kojoj su zapravo Srbi svi oni, koji govore tokavski, pa je tako
starevianska pomo vie odmogla nego pomogla. Konano ne bijae uinjen ni
sretan izbor sudaca, a osobito loe bijae odabran voditelj razprave. Bijae potrebno
predsjedniku senata slubeno zabraniti posjeivanje gostionica, jer se u Zagrebu javno
govorilo, da se po nalogu i novcem branitelja svake noi opija, da bi sutradan bio to
'"]
manje sposoban izpunjavati svoje dunosti.
^
Tako se itava parnica zavlaila preko pet mjeseci, vodila tendenciozno na nain,
n
koji nikako nije odgovarao vanosti i dostojanstvu predmeta, i bijae tako esto
j
prekidana neugodnim upadicama, da su se pojavile sununje u izpravnost presude, kad
je bila objavljena dne 5. listopada 1909. Tisak u Hrvatskoj, koji su vodili Srbi, i koji je
od poetka radio u pravcu, da se Srbi operu i da se poljulja vjera u krivnju obtuenih,
prihvatio je svaku nezgodnu pojavu i zlonamjerno ju je izkoriivao, sve je to jo jae
pojaavalo sumnju. Meutim bijae aneksiona kriza prola i smatralo se, da vie nema H
srbske opasnosti. Srbi izkoristie veze, koje su jo iz doba Khuena imali u Peti, gdje
l J
odkrie Maarima opet svoje srdce, pa kad se uzalud pokuavalo unititi koaliciju,
pokuae sada da vladaju s njome. Na koncu ne bijae uspjela ni Friedjungova parnica 1
u Beu i svima bijae dosta tih politikih parnica. Tako su sumnje u izpravnost osude i
politika konjunktura uinili, da je Stol sedmorice u Zagrebu dne 2. travnja 1910,
ponitio osudu od 5. listopada 1909. zbog osnovane sumnje u istinitost injenica, na
kojima se osuda zasniva, i naredio, da se provede novi postupak. Taj postupak bijae
konano aboliran u studenome 1911. uslied nekih otkria profesora Masarvka.
^
Drugaije je nalije Friedjungove parnice u Beu, ali njen posljedak je naalost
jednako negativan. U Neue Freie Presse od 25. oujka 1909. iziao je dulji lanak
pod naslovom Austro-Ugarska i Srbija iz pera dra Heinricha Friedjunga, jednoga od
najpoznatijih austrijskih povjestniara. U tome lanku bijae utvren neuveni ton
srbskog novinstva kao i rovarenja Srba na jugu, ukazivalo se na veze Srba i Maara i
iznesena tvrdnja, daje itav niz hrvatskih i srbskih politiara hrvatsko-srbske koalicije
primio novaca od srbske vlade u politike svrhe. Na to obtuie 52 hrvatska i srbska
;
politiara dra Friedjunga zbog uvrede potenja, tri hrvatska politiara obtuie
Reichspost, a Hrvat upilo jo posebno dra Friedjunga. Sve tri tube bile su
zajedniki razpravljene pred bekom porotom. Razprave su zapoele dne 9. prosinca
1 909. itav politiki sviet na-
J
1
J
J
j
301
peto je pratio tok parnice, jer bijae jasno, da o njenom izhodu zavisi budui smjer
politike na jugu.
Dr. Friedjung nastupio je dokaze istine. Glavni urednik Reichsposta dr. Funder
objelodanio je brouru, u kojoj bijahu sadrani dokumenti, na kojima se osnivahu
tvrdnje obtuenih. Ti dokumenti teretili su tuitelje i srbsku vladu. Postupak Srba
bijae silan. Oni izgurae Hrvate u prve redove i pozovu se na grofa Teodora
Pejaevia, nasljednika Khuen-Hedervaryja kao hrvatskog bana. Pejaevi uzme
tuitelje iz koalicije u obranu i uvrsti svojim izkazom njihov poloaj. Osim toga se
tuitelji pozvae na inovnike srbskih ministarstava, spomenutih u tim dokumentima,
koji su zaista bili toliko smioni, da dou u Be i svjedoe. Dooe tako da svjedoe
prof. Boza Markovi i dr. Miroslav Spalajkovi, osim toga i jo neki drugi politiari
kao dr. Polit, pro. Masarvk, pl. Nikoli. Rezultat bijae, da su se temelji dokaza istine
poeli klimati. Prof. Markovi, koji bijae spomenut u jednom od dokumenata, mogao
je dokazati svoj alibi, a za jedan drugi dokument ustanovilo se, daje krivotvoren. A i s
obzirom na druge dokumente, koji ionako bijahu spomenuti samo u izvodu, pojavie
se sumnje u njihovu izpravnost. Poloaj prof. Friedjunga postao je vrlo neugodan, on
bijae pritienjen, da odigra jadnu ulogu. ini se takoer, da na Ballplatzu nisu o
itavoj stvari nita vie htjeli znati, kad je ve jednom polo krivim putem. Tako je
prof. Friedjung stajao bez pomoi, osamljen, dok je izprva tvrdio, da je itav material
primio od diplomatske strane. Za njega bijae pravo izbavljenje, kad je posredovanjem
dra J. M. Baemreithera i prof. Masarvka dolo do nagodbe. Profesor Friedjung morao
je dati uvijenu izjavu, u kojoj priznaje, da dva dokumenta treba ukloniti (to znai, da
se utvrdilo, da nisu izpravni) i da se i ostalima ne bi htio vie posluiti. Tuitelji na
to povukoe tubu.
Austrijskim tiskom, prola je bura ogorenja zbog toga sramotnog poraza nae
politike. Od obje parnice, zagrebake i Friedjungove oekivalo se, da e razbistriti
poloaj na jugu i odtjerati srbsku sablast. A gle, neprijatelj je iz borbe iziao kao
pobjednik i ojaan, jer je imao u ruci dvie sudske svjedobe, da su obtube protiv
njega iznesene bez temelja.
Moje je miljenje, daje izhodom tih dviju parnica bilo odlueno, da e morati doi
do rata sa Srbijom.
Kasnije emo vidjeti, kako pogubno bijae djelovanje toga neuspjeha na jugu. Ali
mi se ini, da u Monarhiji nitko nije slutio najloiju posliedicu, koja je odatle nastala.
Aneksiona kriza svratila je pozornost velikog svieta na junoslavenske zemlje i
tamonje prilike, koje su se sve vie zaotravale, bile boleljive i izazivale krize. U
junoslavenske zemlje doao je itav niz inozemnih uenjaka i politiara, koji se
zapoee zanimati za prilike i prouavati ih. Izmeu ostalih treba istaknuti Setona
Watsona (Scotus Viator), koji je nauio maarski i hrvatski jezik i o prilikama u
junoslavenskim zemljama napisao ve esto navoeno djelo Die siidslavische Frage
im Habsburger Reiche (Junoslavensko pitanje u Habsburkoj carevini). To je djelo
izalo najprije god. 1911. na englezkom jeziku, a zatim god. 1913. na njemakom
prievoidu.
302
VI1. 4.. sir. 211.
173
Na istom mjestu, str. 241.
,?A
Na istom mjestu, str. 201.
'"
Na istom mjetsu, sir. 204.
'*
A
7
istom mjestu, str. 206. i 207.
1
1
Uzprkos tekim nedostatcima treba tu knjigu u nekim njenim dielovima oznaiti
izvrstnom. Svakako je ona prvi pokuaj, da se junoslavensko pitanje prikae
pregledno i objektivno. Piui toplom simpatijom za june Slavene, trudi se autor, da
^
bude u nekim pravcima osobito objektivan, ali ga ta objektivnost podpuno naputa u i
najvanijoj toki. Seton Watson o srbskom pitanju nije razumio gotovo nita. Njegove
studije o Hrvatskoj padaju u razdoblje, kada je veliki dio hrvatskog naroda stajao pod
1
snanim srbskim utjecajem, pa je zato njegova slika morala izpasti sasvim jednostrano. J
I Seton Watson bijae podlegao utjecaju Bizanta, I zato taj ovjek nije mogao
pravedno suditi ni u kojem pravcu o motivima Monarhije.
Najsudbonosnije se to ogleda u njegovu prosuivanju obiju parnica. On je dodue
vidio vezu, koja postoji izmeu parnica i aneksije, ali ju je vidio sasvim obrnuto.
Prilike u nutarnjoj politici, koje su dovele do aneksije, upozorile su na srbsku opasnost
na jugu, to je pravi redoslied postojeih sveza. Seton Watson je to utoliko gledao
krivo, to je mislio, da su obje parnice nastale zbog namjere, da se provede aneksija.
^
Do toga shvaanja doao je i morao je doi na temelju ovih momenata:
1. Miljenje, koje je u Englezkoj vladalo s obzirom na aneksiju, bijae miljenje,
to gaje Spalajkovi izrazio u svojoj knjizi: Austrija nastupa na iztoku kao predstraa
Hj
njemake ekspanzije i hoe da u tu svrhu najprije anektira Bosnu, zatim osvoji Srbiju i 3
uniti Srbstvo, koje progoni neizrecivom mrnjom. Ja sam izcrpno obrazloio, da je
takvo shvaanje sasvim krivo.
^1
2. Watson je vidio na jugu Hrvatima neprijaznu, da ne reem neprijateljsku
politiku poevi od god. 1 867. i vidio je takoer razdraeno razpoloenje spram Srba.
Ali on nije razumio razloge ni jednog, a ni drugog razpoloenja i doao je do
zakljuka, da je po sriedi zla volja Monarhije, tim vie, to nije mogao shvatiti, zato
bi Monarhija nastupala protiv oba naroda.
3. Na jugu su ga tada vodei Srbi obaviestili sasvim u tome smislu, tim vie, stoje
srbska politika bila voena u smislu Spalajkovieve knjige, a vodio ju je on sam kao
to smo to ve vidjeli i kao to emojo potanje vidjeti u sliedeem dieiu. n
U njegovoj knjizi ima stoga poglavlje pod naslovom Aneksija Bosne i zagrebaka
. j
veleizdajnika parnica, u kome zove tu parnicu travestijom pravde i jednom od
najsramotnijih parnica novog doba.
173
On tvrdi, da je Aehrenthal znao izkoristiti H
slabost Triple Entente u osvajalake svrhe
174
i daje aneksiju vrlo loe upriliio i da
^
se ona temelji na krivotvorinama i intrigama.
175
U zagrebakoj parnici bila su na
djelu dva nastojanja; nastojanje bana Pavla Raucha, da onemogui hrvatsko-srbsku
koaliciju i nastojanje Aehrenthalovo, da nae opravdanje za aneksiju i povod za
daljnje postupanje protiv Srbije.
176
Zagrebaka veleizdajnika parnica, da je upravo
sazdana na krivotvorinama, a to obrazlae time, stoje otac Pavla Raucha, nekadanji
ban Levin Rauch. takoer nastojao, da krivotvorinama i na njima sazdanim
J
* "*)
J
303
1 77
veleizdajnikim parnicama uniti svoje politike protivnike (izporedi str. 243. ). S
time bijae dovedena u vezu Friedjungova parnica. Friedjungov lanak odkrio je
injenicu, da je zbirka materiala, koji kompromitira Srbiju, igrala sasvim odreenu
ulogu u ratnom planu, to ga bijae izradio Ballplatz. Iz toga materiala nadalje
proizlazi, da je kraa raznih dokumenata spadala u neku ruku u zvanje austrougarskih
diplomata. Koliko se skandaloznih tajna krije iza ove dvie injenice, trebao je da
pokae kasniji tok dogaaja.
178
Pa kada je kasnije i druga parnica jadno zavrila,
stvorio si je Seton VVatson uvjerenje, da se obje parnice osnivaju na namjernim
krivotvorinama, kojih svrha bijae, da budu podloga za osvajanje Austro-Ugarske na
jugu. Na taj nain djeluju od god, 1899. odnosno 1911. i 1913. dva djela
Spalajkovievo i VVatsonovo, koja se meusobno popunjuju, na tri jezika: francuzkom,
englezkom i njemakom, i priaju svietu, da je Austro-Ugarska podla dravna
tvorevina, koja prikriva svoje gadne osvajake namjere infamnim slubenim
krivotvorinama i sustavno unitava i gazi malene narode u svome nastojanju za
proirivanjem kao predstraa Njemake.
Bizant, taj vjeni i nepobjedivi Bizant, bijae i opet odnio jednu veliku pobjedu.
Poloaj bijae opet sasvim preokrenut na tetu njegova protivnika. Istina je pak, daje
Srbija, taj maleni vlastohlepni susjed, u svojoj grandomaniji sustavno napadala i
uznemirivala Monarhiju i da se Monarhija htjela samo braniti od nevidljivog
rovarenja, kome se nije moglo stati na kraj. itavom se svietu meutim sugeriralo
sasvim protivno od toga: Austrija hoe osvojiti Srbiju i prikriva svoj postupak svim
moguim podlostima,
Teko se Monarhiji osvetila junoslavenska politika, koja bijae stoljeima krivo
voena. Sve blato i sav talog, koji se bijae na jugu nakupio djelomice toleriranom, a
djelomice krivom politikom nehotice stvorenom korupcijom, visoko je izplivalo,
trcnulo i zapljusnulo svietli tit starodrevne Monarhije. Monarhija je ila ususret
svjetskom ratu obiljeena nezaslueno podiou, osvajakim namjerama i naelnim
neprijateljstvom spram malih naroda.
Stoljetnim razvojem, krivim pravcem dravnog ureenja od godine 1867. i
bizantinskim krivotvorinama zatrovanom znanou, pogrjena austrijska politika
toliko je zabrazdila, da je bez ikakvog djelovanja ostao potres, kakav bijae na pr.
aneksiona kriza. U Austriji nisu naalost nita nauili. U Hrvatskoj se pritisak pod
Tomaiem poveao, a jo vie pod Cuvajem, i tjerao je Hrvate sve vie u naruaj
Srbima, koje se u isto vrieme nastojalo odgojiti u poslunu stranku mameluka, upravo
kao u Khuenovo doba, U Dalmaciji pokuavalo se nastupiti poveanim pritiskom
protiv mrnje na Monarhiju i sve veeg otuivanja, koje bijae nastalo zbog
gospodarske biede. Time se dakako samo tjerala voda na srbski mlin. U Bosni
naprotiv nije se htjelo primiti katoliko-muslimanski hrvatski blok za vladinu veinu,
nego se svim sredstvima pokuavalo, da se Srbi opet privuku na suradnju.
Nastojao sam po mogunosti u pravom svietlu prikazati teke pogrjeke knjige
Setona VVatsona, ali takoer i priznati dobre strane njegova djela. On je sasvim
izpravno shvatio opasnost poloaja na jugu i
'"
VII. -I., sir. IDI.
'"'
Na istom mjesni, sir.
23'
304
179
hporedi poglavlja 14, (Descensus acverni), 15. i 16., u kojima se iztie, da je rjeenje junoslavenskog pitanju
prieko potrebno.
m
Godinu dana nakon to sam napisao ove redke, potvrdilaje parnica Suhomlinova i izkaz .Janukeviia
ispravnost moje tvrdnje, da je Rusija glavni krivac ratu.
305
-
1
^i
jl
i
upozoravao na to na mnogim mjestima iztiui, da je rjeenje junoslavenskog
]
pitanja ivotno pitanje Austrije. Englez je po mome shvaanju imao sasvim pravo. A u
Austriji se opaao poetak u tome pravcu tek u slabom naletu s idejom trializma, koja
^
je meutim pretrpjela neuspjeh zbog svoje nutarnje nemogunosti i zbog odpora
zamrenog spleta raznih probitaka u Monarhiji. Najugu nije se dogodilo nita, od ega
bi poloaj mogao ozdraviti, a od toga su centrifugalna nastojanja samo crpila daljnju
snagu.
Na taj nain postao je descensus averni, silaz u pakao, neminovan, i 28. lipnja
1914. leao je nadvojvodski par u Sarajevu umoren od srbskih zavjerenika i rat, pakao, H
zapoeoje.
Pitanje, tko je rat skrivio, ne moe se ni ovdje mimoii. Ja tvrdim: ratu je kriv
Bizant, i to jednako njegova velika kao i njegova mala podrunica. Mislim takoer, da
i|
se Englezkoj pripisuje previe krivnje zbog rata. Moje je najdublje uvjerenje, da je
militantna bizantinska misao o Crkvi i dravi, ne samo tako lakoumno izazvala ovaj

rat, nego mu je dala takoer i svoje obiljeje i misaonu opremu. Ne u smanjivati
krivicu Englezke, ali ona se samo rado pridruila ne zaostajut mnogo u vlastohleplju i
neskrupuloznosti, a time je povukla za sobom i Francuzku, koja bijae proeta milju o ri
odmazdi. Kao financialno, duhovno i karakterno najjaa sila, preuzela je Englezka
J
vodstvo rata, postala je ratnim poduzetnikom i nije se skanjivala ono, to misli,
takoer i glasno u svfet izvikivati, dok je Bizant, taj stari majstor u skrivanju svojih Hj
osnova, bio mnogo utljiviji i oprezniji. Englezka je tako postala najvidljivijim, J
najglasnijim i svojom glasovitom osnovom o izgladnjivanju, takoer i onim lanom te
plemenite druine, koji je to najvie osjeao. Englezka i Francuzka bile su god. 1908.
protiv rata, a sklon sam shvaanju, da je to bita istinska, a ne samo taktika elja za
mirom. Od toga vremena nije meutim ni u Englezkoj, a ni u Francuzkoj nastupio ni
jedan novi moment, koji bi tim dvjema velevlastima dao neki izvanredni povod za rat.
Poticaj je doao s iztoka, koji bijae mnogo vie zainteresiran za izhod rata.
Rusiji se radilo o konanom preuzimanju posjeda bizantske batine, o izvrenju
posljednje volje Petra Velikoga. Tek stvarnim posjedovanjem Bizanta, Novog Rima,
"
postaje Rusija jedini batinik bizantske crkvene i dravne misli, postaje podpunom i
zakonitom vrhovnom glavom anatolskog kranstva i postaje sreditem svieta. Tek
posjedovanjem Carigrada dolazi Rusija do ostvarenja rimske misli o svjetskoj dravi,
o ije ostvarenje je ila borba sredovjenog Bizanta i itava politika pravoslavne
Crkve. Ta batina bijae ugroena nakon balkanskih ratova, jer su balkanski ratovi
imali posljedak, to ga Rusija nije oekivala, da su malene balkanske drave, u skladu
s nutarnjim zakonom o biti bizantinizma nastojale svaka za sebe teiti za Carigradom.
Bugarskaje morala izpatati, to se tome cilju najvie pribliila.
Srbiji se radilo meutim o ostvarenju misli o pekoj patriarhiji. Nakon aneksione
kampanje miljahu u Austriji, da je bosansko pitanje rieseno. Kolike li naivnosti!
Nitko nije znao: daje pokraj jedne nacionalne
1
d
J
misli po sriedi jo i jedna crkvena misao, i da se jedna Crkva nikada ne odrie
nekadanjeg svoga posjeda.
Kada se Spalajkovieva osnova izjalovila, trebalo je skovati novu osnovu. Srbija se
odluila da igra sada zaista va banque, to se ve spremala uiniti jo u doba aneksione
krize.
Frankfurter Zeitung upozorava sredinom listopada 1916. sviet na knjigu Der
Friede und die intemationale Gleichberechtigung (Mir i meunarodna
ravnopravnost), to ju je napisao srbski inovnik konzulata Zemovi, i koja je
nedavno izila u Odesi odobrenjem ruske cenzure. Gospodin Zemovi svojata za
Srbiju neprolaznu slavu, daje, premda slaba malena dravica, ipak uspjela neumornim
dugogodinjim radom, da izazove svjetski rat. Zemovi nadalje izjavljuje, da Srbija
mora odmah po svretku sadanjeg rata zapoeti pripravljati nove tatove, budui da je
nepravednou treih

rusko-talijanskim sporazumom o jadranskoj obali

liena
nagrade za svoje rtve u krvi.
Ja se u glavnome slaem sa shvaanjem Zemovievim, te sam mu zahvalan, to mi
je utedio trud, da dokazujem svoje tvrdnje. Stoje Srbija malena, neka nas ne zavede.
Najotrovnije zmije obino su najmanje.
Nisam se bez razloga trudio prikazati, kako je dananje Srbstvo opasno po svojim
mislima i po svome rasnom sastavu, kako je u njemu krvlju uvjetovano razpoloenje
za zavjere, revolucije i prevrate. Rad oko nastojanja, da se izazove svjetski rat, potekao
je iz te sklonosti, samo je preveden u podruje meunarodne politike.
Ve u Spalajkovievoj knjizi sadrane su osnovne misli toga novog shvaanja.
Valja samo pozorno proitati toku 9. mojih razlaganja o Spalajkovievoj knjizi na str.
207. Tamo je to jasno reeno i glasi: Austrija nije drava sposobna za ivot. A
jeka se ula u srbskim testovima u svim oblicima. Politika od 26. listopada 1908,
ve je onda pisala: Sada ili nikada dola je prilika, da se obrauna s jednom
sredovjenom dravom, koja se nalazi u raspadanju.'
1
To postade nacionalnom
dogmom, uto se svim arom vjerovalo i to se posvuda tovie govorilo. Sugestija
njihova arkog vjerovanja djelovala je priljepivo, nekoji maloduni glasovi iz
Monarhije samo su djelovanje jo pojaali, i gle, doskora postade ono javnim
miljenjem u itavoj Europi. Pa i objektivni uenjaci prihvatie tu krilaticu, tako na pr.
Kjellen u svome djelu Die Grossmachte den Gegenwart (Velesile sadanjosti).
I u izvjetaju Giessla od 21. srpnja 1914. istie se sliepa vjera u skori raspad
habsburke drave, u odpadanje krajeva nastavanih junim Slavenima, u prevrat u
Bosni i Hercegovini i u nepouzdanost slavenskih pukovnija. ak i oni listovi, koji ne
bijahu najekstremniji, tumaili su dnevno u lancima nemo i razpad Monarhije.
U spomenutom izvjetaju pie Giessl nadalje: Sarajevski atentat prikazao je
Srbima, da treba u najkrae vrieme oekivati razpad habsburke drave, kojemu su se
ve odprije nadali.
Neues IViener Journal oJ 20, listopada 1916.
m
VI.- -28-, str. 36.
lbi
VU.-4.. sir. 225.
m
VII.-32.. str. 12.
IS5
VI, 29,. sir. 13.
306
..J)
d
f*l
Na tom se temelju radilo dalje. Politika je pisala ve 6. veljae 1909.: Ili e
j
Europapopustiti naim zahtjevima, ili e doi do stranog i krvavog rata.
IH6
To znai
drugim rieima: Europa mora Srbima pomoi, da 43% pravoslavnih u Bosni vlada nad nj
57% muslimana i katolika, da bi ih mogli izkorieniti i unititi, inae e doi do
krvoprolia. A da se pravna sviest Europe ne bi protiv toga bunila, krivotvori se
marljivo poviest, narodoznanstvo i brojitba, kao to sam to posebno bjelodano Hl
dokazao u dva sluaja (Spalajkovi str. 30., nae djelo str. 206,) i lanak prof. J
Benedikta (izp. str. 293.), a sugestivnoj moi Bizanta uspieva, da im Europa sve te
prie vjeruje. Hj
Tko jo u to sumnja, da su Srbi odluno radili, da doe do rata, neka pozorno
proita u III. poglavlju knjige dra Vladana orevia navedene govore u srbskoj
skuptini god. 1908. prigodom razprave o aneksiji. Srbijom proe uzklik: Rat
razbojnicima! Srbske ene, koje prije nisu nikada politiki nastupale, prireivale su
javne sastanke, na kojima su izjavljivale svoju spremnost, da u ratu slue svojim
sposobnostima. Pa ak i crkveni dostojanstvenici, metropoliti i episkopi, izjavljivali
su, da je nacija u opasnosti i da svaki pravoslavni Srbin treba da bude spreman, dati
svoj ivot za narodnu nezavisnost i budunost, ako se ne bi ispunili njihovi pravedni
zahtjevi.
1
8
J
Na jednu interpelaciju povodom aneksije, dao je srbski ministar vanjskih poslova
odgovor, u kome se uz ostalo nalazi i ovo: Srbski se narod nije nikada predao bez
-}
borbe. Nadalje: Pa ipak je Srbija izpunila sve teke obveze, koje joj bijahu
uji
nametnute berlinskim ugovorom sve do kraja i ima upravo poradi toga pravo
oekivati, da e biti sauvana ona malena jamstva, koja je taj ugovor dao Srbiji, da e
]
se vrataca, koja bijahu ostavljena otvorena srbskim nadama, sve vie proirivati.
Dogodilo se meutim upravo obrnuto, jer nam zatvorie i ta vrataca
90
Samostalni
ivot Srbije i Crne Gore mora se nasloniti na Bosnu. Bez slobodnih politikih i
gospodarskih veza s Bosnom, ne moemo imati sigurnost za nasu budunost.
191
Danas nam je prije svega raunati s injenicom, da Europa ne e rata, s druge strane
pak nije njena spremnost, da rtvuje probitke pojedinaca obim europskim probitcima
tako velika, da bi mirno rjeenje diplomatskim putem izgledalo sasvim sigurnim. Ako
ne nastupe nepredvidivi dogaaji i blizi sukobi

stoje sve mogue, jer lei u Bojoj

ruci ako stvari ostanu u uzikom krugu, u kome se danas raspravljaju, mogue je, da
e Europa ograniiti svoju ulogu na to, da stvori prelazno stanje, koje ne e sasvim
prekinuti s tradicijama berlinskog ugovora, nego e se na to ograniiti, da poduzme
mjere, koje e moi odkloniti protusrbske i protueuropske posljedice aneksije.
192
I
J
konano: Jedno se moe ve danas uztvrditi, daje naime pravna i moralna pobjeda na ^ ,
naoj strani (Tako je!).
1 9j
Okupacijom Bosne i Hercegovine, potiskivanjem Srbije s
Jadranskog mora i zapreivanjem veze izmeu nas i Crne Gore, Austrija nadire na nas
i namee cielome Srbstvu u blioj ili daljoj budunosti silnu borbu na ivot i smrt. i
(Sa sviju strana odobravanje i uzvici: Tako je!).
194
j
i
uJ
1
TI
'"
11.- /.. sir. 228.
"'
VIl.--2S.fir 79
W J
"ss
Na istom mjestu, str. 80
">v
Na istom mjestu, sir. 81
;v
"
111. 28.. sir SI
'
1
' '
Na istom mjestu, str. 86.
/v
"
Na istom mjestu str 86. #7 ^jl
' '
Na istom mjestu, str 87 No tzporeJt Setothi H'atsotui nn str 203. Misao, da meunarodni ugovor moe hiti obvezatan i onda. kadposlane
neugodan, izgleda, do se u javnom, mi/jetttu Monarhije nije pojavilo pnje ttego u usku inozemstvo. Ne moe bi it spora o tome. daje piistitpak Austro-
ugarske i Hugarske bio otvoreno povreda berlinskog ugovora i prijanjeg londonskog ugovora*.
"J
VU 23.. str 88
307
U tome smislu govorili su i svi kasniji govornici. lan akademije Stojan Novakovi
rekao je uz ostalo: Srbija, koja bijae godine 1878. u Berlinu bez ikakove krivice
onako strano kanjena, dunaje danas osvetiti se za one nepravde.
J
Stojan Proti,
jedan od voa staroradikala, rekao je: Zastupnik upilo dokazao je injenicama, da su
agenti bana Raucha izmislili i upriliili kostajniku aferu, da uapeni Srbi nisu jo ni
nakon tri mjeseca zatvora izvedeni pred sud, te ih se uobe zbog njihova zloinstva
nije jo ni saslualo.
195
Nadalje: Izmeu, nas i Austro-Ugarske, izmeu balkanskih
drava i Monarhije, moe biti mira samo onda, ako se Austro-Ugorska odrekne, da
bude velesila i ako se odlui da primi ulogu, jedne vicarske na, iztoku. I konano:
Europi je, gospodo, tim lake zauzeti jasno i odreeno dranje prema Austro-
ugarskoj i uztrajati na konanom rjeenju, koje bi bilo povoljno za slobodu i
nezavisnost naroda i na zapadnom dielu Balkanskog poluotoka, to ona neprestano
brani naelo otvorenih vrata, slobodne trgovine, slobodne utakmice posvuda, pa ak i
I OS
"~~
u Maroku.
Slino govorae i socialist Kaclerovi i Ljuba Stojanovi. Ovaj je potonji kazao uz
ostalo: Austro-Ugarska moe postati naim prijateljem, ako postane novom
vicarskom ili novom Sjevernoamerikom Unijom. Kao takova bi Europi bila
koristna. Izgurana iz panjolske, Nizozemske i Italije, izbaena od Prusije iz
njemakog Bunda, pokuava sada Austrija da se proiri na Balkanskom poluotoku
(Spalajkovi, Izpor. str. 208.) ne uzimajui pri tome u obzir, da li je to odnosnim
narodima pravo ili nije. Jo nikada nije jedan narod, osim Niemaca, imao u Austriji
neko pravo.
199
Takovi nasilni govori ne drahu se meutim samo u skuptini. U djelu
dra Jovana Cvijia, poznatog srbskog uenjaka, Aneksija Bosne i Hercegovine i
srbski problem, objelodanjenom u Beogradu god. 1908,, nalazi se ovaj odlomak:
Srbski problem mora se rieiti silom. Obje srbske drave moraju se najintenzivnije
pripremiti vojniki i kulturno, podignuti nacionalnu energiju u zavojevanom dielu
srbskog naroda i izkoristili sliedeu povoljnu, priliku, da razprave srbsko pitanje s
Austro- Ugarskom.
Tako to pie srbski i irilicom u knjizi dra Cvijia. No u svojoj knjizi napisanoj na
njemakom jeziku veli dr. Vladan ordevi ovo: Nitko od mjerodavnih Srba, bar u
Srbiji, ne misli danas, da se to pitanje riei nasilnim-sredstvima . . .
201
ordevi
meutim navodi izriito Cvijia na str. 86., pa mora da gaje itao. ordevije dakle
sviestno na njemakom jeziku napisao neistinu, da bi Austro-llgarskoj i Njemakoj
sasuo piesak u oi!
Aneksijom bijahu vrataca ne samo zatvorena, nego i zakljuana. Jedinu nadu, da
ikada posjeduje Bosnu i Hercegovinu, vidjela je Srbija u borbi na ivot i smrt, jer
bizantinski e vjernik dati radije svoj ivot, nego to e se odrei osvajanja i vladanja
nad inovijercima. Srbi ostadoe vjerni svojim rieima i poradie u pravcu, da izazovu
svjetski rat, da bi iz Austrije, s obzirom na njen obseg i znaenje, napravili novu
vicarsku. U tradiciji njihove nomadske krvi lei ta tendencija, da se satru stari
plemiki dvorovi i da se na njihovu mjestu sagrade nomadske kolibe!
,9i
Nci istom mjesni, str 92.
m
Na islam mjestu, sir. 95.
"'
.Vh istom mjestu, str. 97.
m
Vili, 28. Nu Istom mjestu, str. 11)0.
199
Vili. -28.. sir. 103.
-m
VII. 33.. str. 64.
*"
VII. 28.. str, 133.
308
m
V/l, -
4., str. 239.
Spalajkovi, najsposobniji diplomat Srbije, koga Friedjung oznauje duom ratne
stranke protiv Austro-Ugarske, poslan bi u Rusiju. Milenko Vesni ima u Parizu
utjecaj, koji je vei od utjecaja kojeg feudalnog poslanika jedne velevlasti, i on radi u
r-,
istome smislu. Srbska politika enitbama takoer je na djelu. Jednu srbsku princesu
vidimo na talijanskom priestolju, a dvie druge u blizini ruskog priestolja. Vesni radi
prienjenim novcima jedne Amerikanke, a Spalajkovi prienjenim uplivom u Bosni. qi
Svi su na djelu jednakim fanatizmom, jednakom neskrupulozNou i sposobnou, da
J
arku vjeru u svoju stvar sugeriraju takoer i drugima.
Tako se stvorilo osvjedoenje, da e se Austrija, naputena od vlastitih svojih
^
naroda, odmah slomiti, pa e onda biti lako nadvladati i Njemaku. I jo danas vjeruju
^
u to zavedeni neprijatelji.
Iskru u bure baruta bacili su dne 28. lipnja 1914. takoer Srbi, i katastrofa bijae tu.
Stoje ona pogodila u prvome redu njih same, ne moe ba mnogo utjeiti ostali sviet.
u
*
Nego i misaono oruje u svjetskom ratu potjee preteno iz bizantske kovanice
^
misli. Ja sam se izprva udio, to umorstvo priestolonasljednika nije bilo ravnomjerno
j
osueno u krugovima Antante. Treba meutim veoma pozorno proitati
Spalajkovieva, Watsonova, orevieva i Cvijieva djela, pa e se odmah primietiti n
ova konstrukcija: Umorstvo bijae oajna samoobrana desetmilijunskog naroda, koji
J
bijae muen do smrti i satiran od Austrije na njezinu putu do Soluna. Te ljude dakako
ni najmanje ne smeta, to su katoliki i muslimanski Hrvati uzplamtjeli od biesa nakon -1j
umorstva tako, da je vlada muila muku, da Srbe zatiti od ogorenih Hrvata. Oni to
J
naprosto prikazuju kao da je Austrija nahuckala olo puanstva na srbske muenike
i stvar je time svrena. Europa im vjeruje.
Mrnja na Austriju i Njemaku prava je ona bizantinska mrnja na inovjerce,
pojaana iskonskim protu germanskim (protuarijskim) duhom Bizanta, koji ide za
unitenjem arijskog bia. Temeljem te mtnje je osvjedoenje o podlosti tih dviju 3
drava, a zasluga je Spalajkovia i Setona Watsona, to su to osvjedoenje knjievno
obrazloili i najvie proirili. Gdje njihovo obrazloenje ne bijae dovoljno, tamo se
^
pomagalo krivotvorenjem zvjerstava i zloina. Krilaticu o ratnom cilju za
]
slobodom i nezavisnou naroda skovao je Stojan Proti i izrekao jo god. 1908. u
srbskoj skuptini (izporedi str. 192.).
1
Traimo li razloge divljanju, koje se opaa u ovome ratu, treba nam posegnuti za d
Gfrorerom: Bvzantinische Geschichte 11. svezak, poglavlje 9., str. 143. do 190., pa
emo tamo nai odgovor. Posvuda, gdje Bizant ulazi u ivot drugih naroda, opaa se
divljanje, surovost i pad udoredne razine. Tako i u ovome ratu.
'-"
Bizant je razplamsao borbu, udario joj svoj peat i naprama sredinjim vlastima
r ^
primienio svoju staru vjetinu izkrivljivanja i sugeriranja. Sredinje vlasti, koje biju
gorki boj za obstanak, zloinaki su napadai i ubojice, koji su zapalili sviet, da bi
zadovoljili svoje surove elje za osvajanjem i vladanjem. J zbog toga tekog zloina
^
izreena je smrtna osuda nad Austro-Ugarskom.
\
309
OSMI DIO
HRVATSKO-SRBSKO NASTOJANJE OKO
JEDINSTVA
1. Pravo lice Hrvata i Srba
ISetonu JVatsonu pripada zasluga, to je poduzeo prvi pokuaj, da se
junoslavensko pitanje prikae sustavno. Tu zaslugu ne treba umanjiti zbog velikih
pogrjeaka njegove knjige, koje vode do tekih nepravda prema Monarhiji i do loih
posljedica za nju. Svakako je znaajno, da svoje djelo zapoinje zemljopisno-
brojitbenom razpravom, u kojoj se na prvome mjestu nalazi brojitba Srbohrvata. To
je on uinio spoznavi sasvim izpravno, kakove se zloupotrebe vre, da se ne
posluim otrijim izrazom, brojitbom naroda na Balkanu, a osobito s obzirom na
Hrvate i Srbe tako, da prvi uvjet za izpravno prosuivanje pitanja zahtieva, da se
javno i precizno ustanove veliine, s kojima se razpolae. Nipoto ne u Setonu
VVatsonu zamjeriti, to nije shvatio pravi razlog tog svog instinktivnog postupka i to
uobe nije shvatio itavo srbsko pitanje. Pregledno sastavljene podloge za
prosuivanje toga problema nije mogao nigdje nai, a da samostalno pronae i
konstruira sve elemente, trebalo bi mu mnogo vie vremena, nego to je faktino u tu
svrhu mogao upotriebiti.
Brojevi Setona Watsona jesu dodue zaokrueni, ali izpravni, samo se ne bih
mogao sporazumjeti s njegovom grupacijom. On nabraja:
1. Slovenaca 1,400.000
II. Srbohrvata:
A. Hrvala u:
Dalmaciji 500.000
Istri 200.000
Hrvatskoj i Slavoniji 1,750.000
Bosni i Hercegovini 400.000
Ugarskoj 300.000 3,150.000
B. Srba u:
Dalmaciji 100.000
Hrvatskoj i Slavoniji 650.000
Bosni i Hercegovini 800.000
Ugarskoj 500.000
Crnoj Gori 300.000
Srbiji 2,600.000
Turskoj 300.000 5,300.000
310
C. Srbohrvata muslimana u:
Bosni 650.000
Turskoj 100.000 750.000
III. Bugara u:
II. Hrvati u:
Ill.Srbi u
Dalmaciji
Istri
Hrvatskoj i Slavoniji
Bosni (katolici)
Bosni (muslimani)
Ugarskoj
izvan Europe
Dalmaciji
Hrvatskoj i Slavoniji
Bosni i Hercegovini
Ugarskoj
Crnoj Gori
Srbiji
izvan Europe
IV. Bugari_
15,450.000
Protivno od Setona Watsona pribrajam bosanske muslimane Hrvatima, ali bih htio
iztaknuti, da iroki slojevi muslimana nemaju jo nikakove nacionalne sviesti. I Seton
Watson mora priznati: Unatrag
Bugarskoj 3,000.000
q|
Turskoj 1,700.000 4,700.000
J
15,200.000
Prigovaram ovoj grupaciji, jer ne poznajem nikakav srbskohrvatski narod, kao to
^
sam to ve ee iztaknuo. - J
Taj narod nije nikada postojao i ne e nikada postojati, on je umjetna tvorevina
mate, koja nema vee vriednosti od hrvatskog ilirizma i jugoslavenstva, i kojoj je l
sueno, da se nakon duljeg ili kraeg obstanka prizna ili Srbstvom ili pak Hrvatstvom.
Pojam srbskohrvatskog naroda zahvaljuje svoje postojanje samo podpunoj
p
.
pometenosti pojmova o biti, o razvoju poviesti i odnosu Hrvata i Srba. Njime se lako
J
mogu popuniti sve praznine, a slui vrlo dobro takoer i Srbima, jer se dade izvrstno
zloupotriebiti u njihove svrhe. Umjesto skupine Srbohrvata treba dakle postaviti dvie
q|
razline skupine Hrvata i Srba. Pri tome mora dakako odpasti trea skupina
muslimanskih Srbohrvata, a po naem dosadanjem stanovitu mislim, da ne moe
biti sumnje, kome ih treba pribrojiti.
Ja postavljam dakle ove skupine:
I. Slovenci 1,400.000
n
500.000
u
200.000
H
1,750.000
i
400.000
u-j
600.000
n
300.000
; |
500.000
4,250.000
H
^
wJ
100.000
650.000
r ~?>
800.000
LJ
500.000
^
"n
300.000
2,600.000
^J
200.000
'"'
5,100.000
i. j
4,700.000
312
nekoliko godina, a osobito odkako je stvoren novi sabor, naginju muslimani sve vie
Hrvatima, pa ima i nekih znakova, da e oni s vremenom sasvim priei u hrvatska
tabor.' Ipak se Seton Watson ne usuuje odatle povui logike zakljuke i pribrojiti
ih Hrvatima: tolika je mo bizantinskog krivotvorenja poviesti. Nedostatak narodne
sviesti u muslimana nimalo ne smeta u mome stanovitu i to poradi toga, to je
poznata injenica, da je posvuda u slavenskim zemljama na Balkanu pod turskom
vladom narodna sviest skoro sasvim zamrla i ivjela dalje samo kao dravopravni i
narodno-politiki osjeaj srodnosti. Prije godine 1848. ne bijae u Slavoniji, prije god.
1861. n Dalmaciji, a prije god. 1895. kod bosanskih katolika, narodne sviesti meu
irim slojevima. Kod ovih posljednjih jo ni danas nije se ona probila u onolikoj mjeri
kao u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Kod bosanskih muslimana bijae se
nacionalizacija sukobila s posebnim potekoama.
1. U biti svojoj poznaje islam samo onu narodnost, kojoj pripada kalifat i prema
svakoj drugoj nacionalnoj misli on je neprijateljski razpoloen. Zato se bosanski
muslimani zovu Turcima, ali to nisu nikada bili i nikada to ne e ni biti. 2. Politika je
Monarhije u Bosni i Hercegovini od g. 1878. pa sve do danas djelovala protiv
nacionalizacije muslimana u hrvatskom smislu. Muslimani, ija politika ide za
sauvanjem njihova povlatenog poloaja u zemlji, bezuvjetno su upueni na
blagonaklonost dravne vlasti. A budui da su oni kao praktini politiari, koji misle
na iztonjaki nain, doskora razabrali, da je dravna vlast nesklona hrvatskim
probitcima

razloge za ovo dovoljno sam obirno obrazloio

oni su propustili, da
se nacionalno prikljue, jer bi time svoj poloaj samo pogorali. Tako je i u tome
pravcu politika Monarhije djelovala samo u pravcu srbskih nastojanja, jer se nije
shvaalo, daje na jugu mogua samo jedna narodna misao, hrvatska ili srbska, i da se
smetajui hrvatsku narodnu misao u njezinu razprostiranju, tjera samo voda na mlin
srbske narodne misli. Kasniji je razvoj faktino pokazao, da su se muslimani dali tako
dugo voditi od Srba, dok se i Hrvatima nisu dale slobodne ruke u Bosni.
Treba takoer ustanoviti, da su se Srbi neizporedivo vie trudilii, da se muslimani
prikljue srbskoj narodnoj misli; da su u tu svrhu potroili i mnogo novaca, ega nije
bilo u Hrvata. Pa ipak su Srbi postigli mnogo manje uspjeha. Moe li onda biti jo
sumnje, kuda bosanski muslimani nacionalno pripadaju?
Valja jo iztaknuti, da Srbi imadu u tome pravcu pred Hrvatima i knjievnu
prednost. God. 1914., dakle tik pred rat, izila je irilicom tiskana kod srbskih
nacionalistikih novina Narod broura pod naslovom: O nacionaliziranju
muslimana.
2
Piscem broure izdaje se student ukrija Kurtovi, ali spretni,
izvanredno tendenciozni itav sastav, mjesto tiskanja i okolnost, daje pisac (student)
navodno sam namirio trokove tiskanja, upuuju na to, daje pisac grkoiztoni Srbin, a
moda i Beograd. U brouri se pozivlju bosanski muslimani, da se vrate srbskom
narodu, od koga ih je otuila poviest i vjekovi s obrazloenjem, da je srbska
nacionalna misao ia, snanija i jedina prava nacional-
'
VIL 4., str. 8.
1
VIH, 1.
313
na misao (izp. Karadia i Gvijia), pa da e muslimani kao Srbi imati mnogo vie
'
izgleda, da se uspjeno odupru dravnoj vlasti.
ri
Nakon ove digresije, koja bijae bezuvjetno potrebna za obrazloenje moga
stanovita, vraam se opet naoj brojitbi.
Onih 100.000 muslimanskih Srbohrvata u Turskoj naprotiv sam sasvim
^
izostavio s vida, premda i oni vjerojatno potjeu djelomice od bosanskih bogumila.
J
Njihova sudbina je nakon bukuretanskog mira zapeaena, njih e bezuvjetno
samljeti i oni e za nekoliko desetljea nestati. Hj
Nadalje sam mislio, da treba svakako uzeti u obzir i Hrvate i Srbe, koji se nalaze u w j
izvaneuropskim zemljama, a osobito u Americi. Toje opravdano tim vema, to seje
u posljednjim godinama pred rat opaao politiki upliv sjevernoamerikih junih
1
Slavena sve vie i u Monarhiji, premda to ne bijae uviek u dobrom smislu. Navedeni
^
broj od 500.000 Hrvata bit e da je prije neto prenizak, a broj za Srbe od 200.000 bit
e da je prije neto previsok, jer se oni izseljuju u znatnijem broju samo iz neplodnih
j
krajeva june Hrvatske, nadalje iz Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore.
Promatramo li dakle Hrvate i Srbe, koji nas u prvom redu zanimaju, vidimo, da
^
imamo posla s dva naroda, koji se po veliini, s obzirom na broj glava, mnogo ne
J
razlikuju, te su Srbi za neto oko jednog milijuna dua jai. Time smo dobili jedan od
inbenika, s kojim nam je raunati u naem politikom miljenju. Drugi, inbenik jest
qj
nacionalni tip, kako ga je poviest stvorila. To je sr svih onih izkustava, misli i
J
nastojanja, koja sainjavaju sudbinu naroda. Ja sam osvjedoen, da taj inbenik u
kombinaciji s raznim momentima predstavlja narodni znaaj i da znaaj naroda
dobrim dielom odreuje dizanje nekog naroda. Promatramo li Hrvate i Srbe u
vJ
poviesti, vidjet emo dva naroda s dva sasvim oprena lica.
Danas najvei junoslavenski narod. Srbi, bijahu nekada najmanji od balkansko-
|
slavenskih plemena, kojima bijae namienjena neka budunost. Skupina Srba, koja
ionako ne bijae ba mnogobrojna, ostavila je jo jedan svoj dio u solunskom tematu,
^
gdje je propao poput mnogih drugih Slavena na Balkanu. Samojedan dio Srba doe u 7
zemlju, koja se kasnije zvae Raom. Samo to je prvotna srbska naseobina, ono
pleme, to ga Jireek zove pravim Srbima,
4
a Stanojevi srbskim centralnim
^
plemenom.
5
to tome ne spada, nije Srbin kao ni dananji Hrvati i Bugari, o kojima ._\
velikosrbi gdje god mogu tvrde, da su zapravo takoer Srbi. To je ve bizantinski
nain miljenja i gledanja, kada se ne vidi, to stvarno postoji, nego samo ono, to je
H
na korist porastu vlastite moi, a u tome se Porfirogenet nimalo ne razlikuje od raznih J
ruskih pisaca, pa od Vuka Stefanovia Karadia, Spalajhovia, Vladana orevia i
kako se ve zovu svi ti paladini velikosrbskog pokreta.
Hoemo li razumjeti, to sliedi, moramo sebi samo predstaviti postanak vicarske
- J
savezne drave i k tome zamisliti, da vicari nisu dio velikog vabskog plemena,
nego maleno zasebno njemako pleme. To je odprilike geopolitika i drutvovna slika
J
razvitka Srbstva od 7. do 9. stoljea. Tvrdi narod srbskih gortaka bijae samo u
mnogo teem po-
"
1

;
VI11.
-
L. sir. 49. do 53
"
Vili. 3-, sir, 392. V Ili. -> , -Hl, ->S--
*
I
'
knjizi statuta zagrebakog kaptola stoji: et subjugavtt Croaitam et Dalmatiam a medio Cancry usque ad
fines Diu-azy<>. Mislim, da nema sumnje, daje Crvena Hrvatska izprvice sezala sve do drake teme, i,j. sve do
Bojane.
1
lJ
314
loaju, jer se nalazio izmeu tri vatre, Bizanta na jugu, Bugara na istoku i Hrvata (koji
izprva bijahu mnogo vee pleme, kako nam to Dumrnler sasvim izpravno dokazuje)
na sjeveru i zapadu. 1 Raa je pripadala prolazno Hrvatskoj, poviestni izvori ne
doputaju o tome nikakve sumnje. No vladavina hrvatskog plemstva bijae tvrda, a
jo nepodnoljivija bijae bugarska vojnika vlada. Srbi se priklonie Bizantu i
sluahu mu. U sredinjem poloaju i jakoj ivotnoj snazi srbskih seljaka-gortaka
upoznao je Bizant doskora izvrenu jurinu snagu protiv Bugara kao i protiv Hrvata.
Zato podupiranu Bizantinci ve vrlo rano Srbe u njihovu zadatku, da budu nosioei
bizantskog, crkveno-dravnog i politikog upliva. Srbi tako doskora slomie mo
hrvatske plemenite gospode, steknu bizantskom pomou Zetu i Duklju, koja se
nekada zvae Crvenom Hrvatskom, pod vlastiti svoj upliv, i ti krajevi postaju najprije
tvorevina s izmieanim obiljejem, koje se podpuno posrbilo tek teajem stoljea pod
uplivom neodoljive asimilacione snage, koju je ve Mikloic ustanovio. I u Bosni
dolazi do izraaja bizantsko-srbski utjecaj u doba vladavine Komnena, ali ga uguuje
bogumilski pokret. Oko god. 1295. dolazi on u Sriem, Mavu i Branievo, gdje
doskora pobjeuje Bugare i Hrvate. Srbi sluahu Bizantu, ali bijahu tako gorljivi
uenici njegove ivotne mudrosti i politike metode, da mu vrlo rano postadoe
neugodni. Pa kada seje Bizant g. 1204. slomio, ugrabie oni ak i dravnu Crkvu, taj
kamen mudraca bizantske moi. Nakon toga je brzo sliedio njihov uzpon i po sustavu
bezgraninog vlastohleplja, htjedoe Srbi, sluge, doskora progutati Bizant, svoga
gospodara. Nakon toga sluahu Srbi Turcima veoma uspjeno, tako uspjeno, da su
Turke progutali. To je razvoj prilika od
g,
1400. do 1913. Srbi su sluili i Austro-
ugarskoj, te su i nju htjeli pojesti, a to je takoer i jedan od uzroka svjetskoga rata.
Oni se uviek dadu upotriebiti kao sredstvo za navalu i stalno pri tome nastoje, da po
mogunosti to vie prisvoje od onoga, koji navaljuje i od onoga, koji se brani, da
tako budu onaj trei, koji se smije. injenica je da je dosada svaki gospodar Srba
skupo platio njihove usluge.
Sasvim je drugaija slika Hrvata. Izprva su oni mnogo vei narod, koji iz svoga
narodnog sredita na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka naseljuje zemlju sve do
preko Skadarskog jezera
7
i srbske Morave i vlada nad zateenim prastanovnicima kao
gospodujua kasta, kao krvna aristokracija. No zemljopisna nejedinstvenost pomae,
da se pojavljuju mjestne plemike vladavine. Sredite drave razvilo se doskora u
dananjoj sjevernoj Dalmaciji i okolnim krajevima, kao najkulturnijem podruju.
Uzprkos velikoj vojnikoj snazi i vojnikim vrlinama ne bijahu Hrvati nikada
napadai i ograniavahu se uviek samo na obranu. Oni se ujedinjuju u veu dravu, ne
da bi osvajali, nego da bi se branili. To je proveo Tomislav, pobjednik nad Maarima
i Bugarima. Ali napadai ne bijahu Hrvati nikada. Tu im svjedobu daju izriito stari
Ijetopisci, a i poviest nam potvruje, da Hrvati nisu nikada ili za osvajanjem.
Tim ilaviji bijahu oni u obrani. Nevjerojatnom uztrajnou oni brane do
posljednje mogunosti jednom zauzeti poloaj. Vidjeli smo ve ogoreni odpor protiv
Maara svim raspoloivim sredstvima nacional-
6
11,-2,, sv.lL.str. 152.
7
IV. 5.. sir. 26.
"Vili. -2. .v/r. 168.
315
To izriito potvruju.lasa Tomi, VIII. 2, str, 169., i Kurtovi. Vili. 1.
316
1
nih Hrvata, koji kasnije postadoe bogumilima. Komlossv ga u svojoj knjizi dovoljno
iztie. U tursko doba nazivali su pape katolike Hrvate opetovano antemurale
christianitatis, predziem kranstva, zbog njihova ogorenog odpora protiv Turaka.
Kada je veliko propadanje moi u osmanlijskoj carevini u 17. i 18. st. prisililo sultane,
da zavedu reforme, bijahu bosanski begovi, potomci hrvatskog bogumilskog
plemstva, najkonzervativniji element, koji je riedkom ogorenou branio svoje
plemike povlastice. Tu se nakon stoljea nije zatomio hrvatski nacionalni tip. Isto
tako su Hrvati iz Hrvatske i Slavonije orujem u ruci branili god. 1848. svoju
autonomiju i svoja prava na Slavoniju. Kada je god. 1867. svesrbski pokret poeo
ugroavati Hrvate, najvei uspjeh imao je dr. Ante Starevi, jer se nadiranju Srba
estoko opro i stvorio u tu svrhu oruje svojim ve spomenutim spisima,
suprotstavljajui hrvatsko poricanje Srba velikosrbskom poricanju Hrvata.
Ta dva naroda imaju dakle sasvim suprotno lice. Ta suprotnost potjee iz dvaju
sasvim razliitih poviestnih razvoja, koji s obzirom na susjedstvo pokazuju zapravo
vrlo malo dodirnih toaka. Ta dva razvoja su proizvod sa sobom donesenih rasnih
sklonosti, drutvovnog ustroja obaju naroda, zemljopisnog poloaja i time
^
uvjetovanih vanjskih upliva, a osobito raznog vjerskog upliva, kojemu podlegoe.
j
Srbi zahvaljuju svoje lice pravoslavlju, koje predstavlja zapravo samo crkvenim
uplivom neizmjerno poveanu i produbljenu nacionalnu sviest, jer su Srbi bili u o
stanju, da stvore narodnu Crkvu. to se pak tie etnikog momenta, dolazi kod Srba J
mnogo vie do izraaja balkansko-romanski nomadski element od slavenskoga,
element Crnih Latina (Latini nigri), koji se pokazuje u 64% tamnih tipova kod Srba i u
^
licima, koja nalikuju na ptice grabilice i u tamnim sievajuim oima. Ali kada netko
^
ivi desetljeima meu junim Slavenima i trudi se temeljitim vjerskim i poviestnim
studijem, da shvati vjerski moment u drutvenom i politikom ivotu tih naroda, onda 1
se mora uditi, kako su duboko, kako neizmjerno duboko vjere zahvatile u samo bie
^
naroda. ovjek bi gotovo mogao uztvrditi, da su vjere tim narodima dale njihovo
^
lice, njihovu fizionomiju. j
Lice Srba jest lice pravoslavlja, a lice Hrvata je lice katolianstva, islama i
bogumilstva.
^
Zato se moe s pravom uztvrditi, da je pravoslavlje stvorilo dananje Srbe. Poto
J
su svi pripadnici jedne vjere, oni su iznutra jedinstveni kao malo koji narod i u tome
imaju prednost pred Hrvatima, koji su iznutra mnogo nejedinstveniji i zapravo 1
propali, te zaostali za Srbima zbog toga, to su bili razdieljeni u katoliki i
-J
bogumilski, kasnije muslimanski dio naroda. Budui da pravoslavlje predstavlja
takoer zatvoreni iztoni kulturni sustav, nisu druge kulture, kao na pr. talijanska u
Dalmaciji i njemaka u Hrvatskoj i Slavoniji, mogle tako snano djelovati na Srbe
uJ
kao na Hrvate, koji s njima tamo zajedno prebivaju. Veina od onoga, ime se Srbi
hvale kao svojim narodnim osobinama, preteno je odgojni posljedak njihove narodne
Crkve. Svoj neizmjerno razvijeni nacionalna osjeaij, svoj katolikim Hrvatima
nadmoni individualizam, svoju neodoljivu snagu asimilacije, svoju nadmonu lu- i
. j
kavost, neku priroenu politiku nadarenost, nesavladivu tenju za stjecanjem moi i
za vladanjem, koja obiljeuje itavu njihovu poviest, sve to zahvaljuju Srbi svojoj
vjeri. Moglo bi se gotovo rei: Srbstvo je narod, koji je postao nagonom iztone
Crkve za proirivanjem.
Hrvati pak zahvaljuju svojoj crkvenoj poviesti, to su razderani u dva diela, a to
jo nisu ni do, danas savladali u svojoj politikoj i narodnoj sviesti. Hrvati zahvaljuju
katolianstvu svoj konzervativizam, svoju slabiju nacionalnu sviest, svoje jae
podlieganje stranim kulturama, svoju viu kulturu, sposobnosti i svoje dublje etiko
osjeanje. Islamom se ne u ni pozabaviti, te u samo iztaknuti, da svatko, tko pozna
Bosnu, mora takoer znati, koliko su se bosanski muslimani u svojim oblicima ivota,
svojim duhovnim ivotom, kulturom i pravom asimilirali arapsko-osmanlijskom
kulturnom krugu.
I samo bogumilstvo nije ostalo sasvim bez upliva, i to jednako kod katolika kao i
kod muslimana u Bosni. Premda se moe smatrati, daje ta nauka svladana ve preko
450 godina, ipak se i danas jo moe nai jasnih njenih tragova. Neka stanovita
negativna, ivotu protivna crta, tu i tamo neko patoloko nerazpoloenje spram
trgovine, ustruavanje da se poloi prisega i t. d. sve to nas sjea nauke popa
Bogumila.
I socialno tkivo obaju naroda sasvim je razliito. Hrvati bijahu vladajui sloj, koji
se kao rasno plemstvo znao stoljeima odrati. Ako je to plemstvo danas i jako
iztriebljeno, plemiki znaaj se ipak narodu neizbrisivo utisnuo. Njegovi tragovi su
hrvatska vjernost, hrvatska gostoljubivost, visoko razvijeni smisao za estetiku i ljubav
za umjetnost i kazalite, a s druge strane slab smisao za realne strane ivota. U
srbskom narodnom znaaju ogleda se naprotiv seljaka crta, dakako uz jaki
pridodatak bizantinskog poimanja svieta, praktine filozofije ivota i nesavladivog
vlastohleplja. Ta osnovna razlika toliko je primjetljiva, da su je uoili i drugi pisci.
Srbin Jaa Tomi

a Srbi su sve prije nego prijatelji plemstva

izjavljuje se o
tome ovako: Na naim srbskim obiajima pozna se, da dolaze sa sela i da potjeu od
seljaka ... Kod Hrvata se naprotiv vidi, da njihovi obiaji potjeu odozgo, i to
upravo od plemstva.
Vidimo dakle dvie sasvim odieljene prolosti, dva sasvim razna narodna tipa, koji
su odatle nastali, razliitu narodnost
1 1
i onda razne politike ciljeve, koji su potekli iz
poviesti, vjere i zemljopisnog poloaja. Hrvati su tokom itave svoje poviesti
pokazali, da se ele prikljuiti Srednjoj Europi, dok su to Srbi inili samo prolazno i u
nudi. im nuda bijae prola, oni se smatrahu neodoljivo privueni Orientu. Hrvati
su vjerni svojoj dravi po predaji, zbog karakternih osobina i vjerskih obzira, dok
Srbi, prema rieima njihova govornika prof. Cvijia: ne mogu biti lojalni podanici
strane uprave,
12
i to jednako iz tradicijsko-politikih i vjerskih motiva.
U Hrvata ima osam togi snaan osjeaj vlastite dravnosti i nagon za
samoodreenjem, oni hoe da budu, kao to vidimo, gospodari u vlastitoj kui.
Etnikim pomicanjem u tursko doba. Srbi su doli u posjed velikog podruja, koje je
poviestno bezuvjetno hrvatsko, i tamo se srbske tenje za proirivanjem i vladanjem
jo i nadalje oituju.
'"V1L- 33.,, str. 54.
"
Vili, -/.. sir. 31.
12
Vili i-, str. 31/1.
317
1
Sukobi izmeu dva oprena politika ideala tu su neizbjeivi, i oba politika cilja
stoje neprijateljski jedan prema drugom.
Dolazim dakle do zakljuka: Srbi i Hrvati su dva naroda s izrazitim, sasvim
razliitim oblijem, koje se ni u kojem sluaju ne moe i ne smije pomieati.
2. Zajedniki jezik
\
'-
17//.
1
i
Stranoj pometenosti u junoslavenskom pitanju, koju su Srbi znali vjeto za sebe
izkoristiti, pridoniela je najvie okolnost, to oba naroda imaju danas jedan te isti H
knjievni jezik. Danas i to nije vie sasvim tono, ali zasada moe se jo smatrati, da J
je tako.
Prve korake u svom narodnom knjievnom pokretu u poetku 19. stoljea nisu ni
]
Hrvati, a niti Srbi uinili u svome dananjem knjievnom jeziku.
Srbi pisahu koncem 18. stoljea slavenosrbski (slavosrbski) mjeavinom
crkvenoslavenskog, ruskog i srbskog jezika. Pop Jovan Rai, povjestniar, koga sam
]
ve nekoliko puta spomenuo, napisao je svoje obseno djelo jo tim jezikom. Ruski
jezik dospio je u tu mjeavinu tako, to su Srbi svoje crkvene knjige u 1 8. stoljeu
ri
dobivali gotovo izkljuivo iz Rusije, a tamo se crkvenoslavenski jezik mnogo izkvario
J
ruskim jezikom, a u knijgama nalazio se i po koji ruski tekst. Poto je knjievnost
pisana tim jezikom morala ostati narodu nerazumljiva, podigao je Vuk Stefanovi o
Karadi na knjievni jezik onaj narodni govor, kojim se govorilo u zaleu J
Dubrovnika.
Poetci hrvatske knjievnosti, koja bijae nastala u banskoj Hrvatskoj tridesetih 1
godina 19. stoljea, naslanjajui se na stariju kajkavsku knjievnost, bijahu takoer
^
pisani kajkavskim nerjejem.
Kao i u svem drugom, tako su Srbi mnogo jedinstveniji od Hrvata i u jeziku. Oni
imadu zapravo samo dva govora, ekavski i iekavski, a oba su tokavska, te se
meusobno razlikuju mmogo manje nego tri hrvatska narjeja kajkavsko, akavsko i
tokavsko. Ova se narjeja razlikuju upisnom esticom to (quod), koja glasi u
kajkavskom narjeju kaj, u akavskom a, a u tokavskom

upravo kao i kod

Srba to. h
Kajkavsko narjeje je neosporno proizvod mieanja etnike i jezine mjeavine
Hrvata i Slovenaca, izmeu kojih uobe nema jasne etnike granice.
akavsko-ikavsko narjeje je prema slonom miljenju svih jezikoslovaca, a
osobito Mikloia i Jagia, zapravo govor rase onih pravih Hrvata-osvajaa. Danas je
ono ogranieno na maleno podruje na skrajnjem zapadu i brojano je najslabije
zastupano. Nekad mnogo veeg obsega, ono se danas nalazi u opadanju. akavsko
narjeje obiljeeno je jo t. zv. ikavtinom. Riei, u kojima dolazi staroslavenski glas
jat, izgovaraju se u lom narjeju sa i.
J
Kajkavtina je ograniena na bansku Hrvatsku, i to na upanije: zagrebaku,
varadinsku, modruko-rieku i bjelovarsko-krievaku, a obi-
318
Ijeeno je ekavtinom, t j. riei, u kojima se staroslavensko jat u akavskom
narjeju izgovara sa i, izgovaraju se u ekavtini sa e, tako na pr. kajkavski: lepo dete
izgovara se u akavskom narjeju: lipo dite.
tokavtina pak obuhvaa najvei dio hrvatskih zemalja, i to odprilike polovicu
Hrvatske, itavu Slavoniju, vei dio Dalmacije i itavu Bosnu i Hercegovinu.
tokavtinom govore Hrvati i Srbi. U Hrvata dieli se ona na ikavsku i iekavsku
tokavtmu. iekavskim govorom veli se umjesto lepo dete ili lipo dite
liepo
diete. U Srba se pak dieli tokavtina u ekavsku i iekavsku tokavtinu.
Hrvati izabrae svojim knjievnim jezikom dubrovako narjeje, koje je tokavsko
i iekavsko i ima bogatu knjievnost iz 16. st. Postoje taj jezik slian onome, to ga
bijae odabrao Vuk Karadi, oba jezika prieoe u jedan drugi, i to tim vie, to se
Vuk Karadi na poticaj poznatog slavista Kopitara vrlo intenzivno bavio
istraivanjem jezika i sabrao ogroman material narodne knjievnosti, koja postade
temeljem ta razvoj jezika. Vukovo stanovite moralo je prodrieti, jer on bijae ivi
narodni jezik uzvisio na knjievni jezik, a taj narodni jezik bijae isto sauvan, dok
jezik dubrovakih pisaca 16. i 17. stoljea bijae mrtav jezik i ve onda natrunjen
talijanskim elementima. Te natruhe s vremenom su toliko porasle, daje dananji
dubrovaki govor t. zv. makaronski jezik, t. j. mieani jezik iz hrvatskog i
talijanskog jezika. Budui da Hrvati tada, ne mogahu lako doi u Hercegovinu, koja
bijae pod turskom vladavinom, a Vuk je Karadi kao turski podanik te zemlje jo iz
svog djetinjstva poznavao, onuda opetovano prolazio i sabirao sve vie materiala;
njegovo znaenje za razvoj zajednikog jezika postalo je vrlo veliko, jer je postao
gotovo jedinom kopom izmeu knjievnosti i naroda kao izvora jezika. Time su
srbski utjecaji u jezikoslovlju zadobili odluno znaenje.
Politiki razlozi igrali su kod Hrvata i kod Srba odlunu ulogu u izboru knjievnog
narjeja. Tako su kajkavski Hrvati banske Hrvatske izabrali iekavsku tokavtinu,
koju zapravo i ne poznavahu. Gajev izbor bijae izpravan i sasvim opravdan, jer se
time stvarno knjievni jezik pokrivao s narjejem, koje je u narodu najvie razireno,
jer tim govorom govorahu odprilike dvie petine naroda, dok ostale tri petine bijahu,
podieljene na akavtinu, kajkavtinu i ikavsku tokavtinu. Tome nasuprot
zanimljivo je utvrditi, daje Vuk Karadi knjievnim jezikom odabrao jezik manjine
naroda. Od 5 milijuna Srba govori danas jedva VA milijuna tokavsko-iekavskim
narjejem, i to u zapadnim krajevima, a
3'/
2 milijuna Srba govori tokavsko-ekavskim
narjejem, i to u sredini, na sjeveru i na jugoiztoku.
Tu neoporecivu injenicu vidimo i u politikoj tendenciji pri izboru knjievnog
jezika. Hrvati izabrae jedno narjeje, koje bijae dodue strano tadanjim kulturno-
politikim voama, koji govorahu kajkavski, ali bijae zato najrazirenije narjeje. U
tom postupku odrazuje se nastojanje, da se stvori jezino jedinstvo na osnovu zdravog
naela veine i da se premosti jezina nejednakost, koja bijae nastala raznim
etnikim i politikim uplivima.
319
Kod Vuka Karadia opaa se pak nastojanje, da izborom zapadnog narjeja
j,
prenese srbski upliv po mogunosti to vie na zapad. To nas uostalom kod njega kao
osnivaa novovjekog nacionalistikog svesrbstva i ne zauuje.
ni
Htio bih meutim ustanoviti, da prvotna namjera Hrvata bijae ta, da se
j
dubrovaki knjievni jezik uzme kao knjievni. Ali samo prevlast narodnog jezika
nad zapravo mrtvim knjievnim jezikom i veliko znaenje Vuka za razvoj jezika
"1
uinila je, da se jezik razvio sasvim u Vukovu smislu. Tako je nastalo jedinstvo *J
knjievnog jezika.
Ipak treba iztaknuti, da su Hrvati ostali pri izboru svog knjievnog jezika, jer je taj H|
izbor proizaao upravo iz primjene zdravog naela veine. U Srba to meutim nije
^
tako, jer je tamo razvoj sasvim neprimjetno iao u pravcu natrag. Na podruju srbske
drave prodro je ekavski govor, kao u narodu vladajui govor i sasvim iztisnuo
iekavtinu. Taj se preokret zbio uzporedno sa sve veim, znaenjem Srbije, pa se
Vukovo stanovite, s obzirom na izbor knjievnog govora, danas moe smatrati
n
zabaenim. Danas je knjievni govor Hrvata drugaiji od knjievnog govora Srba. U
]
skladu s raznim etnikim sastavom i raznim politikim ciljevima nastupilo je
razlikovanje, koje stranac izvana dodue teko opaa. H
Mislim, da sam postupao sasvim izpravno, kad sam izrazio sumnju, da se osniva J
svesrbskog imperializma dao voditi svesrbskim narodno-crkvenim tendencijama, kad
je birao knjievni jezik. To se bezuvjetno i dogodilo. Od Vuka potjee tvrdnja, da su
^
zapravo samo akavci Hrvati, a moda jo donekle i kajkavci, koji su ve vie
^
Slovenci nego Hrvati, ali svi tokavci da su Srbi. Kao temelj za ovu teoriju posluila
je Porfirogenetova nauka o naseljenju, a s druge strane ono u svakom Bizantincu, pa i 1
u Vuku, sadrano nastojanje, da se latina, katolika, uini to manjim, neznatnijim i
prezrenijim, kad ga se ve ne moe sa zemlje odstraniti. Ova Vukova tvrdnja u vezi s
<-
naukama Dobrovskog i Safarika. koje jo i danas nisu sasvim odbaene, slui jo i
j
danas kao temelj za tvrdnju, da su Bosna i Hercegovina kao i Slavonija i Dalmacija i s
obzirom na jezik, koji se u njima govori, srbske zemlje. Ja sam ve na str. 291. i 292. n
t
pokazao, kako se uenjaci poput Leskiena jo uviek ne mogu osloboditi upliva 3
bizantinskog krivotvorenja poviesti, premda je Mikfoi U svojoj nauci o glasovima
to ju je nagradila carska akademija znanosti u Beu, jo god. 1879., ustanovio, da
^
katolici tokavskog govora u Bosni govore hrvatski.
14
Tu je eto takoer na djelu onaj
^
upliv Bizanta, koji je jedna od najudnovatijih pojava novog vremena i protiv
kojega se ne moe nita razboritim razlozima. Zato se ne smijemo ni uditi, stoje bilo
j
Hrvata, koji su doputali, da su Hrvati primili jezik od Srba.
Poradi toga je bezuvjetno potrebno,, da se odredi karakter zajednikog knjievnog
,
jezika Hrvata i Srba. Nije mi poznato, da li je to ve tko pokuao, polazei s
j
izpravnog stanovita, koje po mom miljenju moe biti izpravno samo, ako se upire
na izpravnu spoznaju etnografske poviesti jezinog podruja. U etvrtom dielu sam i
utvrdio, da su hr-
\
vm.
no
vatske zemlje Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Bosna i Hercegovina bile sve do konca
15. stoljea etniki jedinstvene hrvatske zemlje, u kojima nastaju jake etnike
promjene tek nakon turskog osvajanja. Tu se zbiva slian razvoj kao i u Staroj Srbiji i
Grkoj, gdje se pojavljuju Albanci i mjestimice sasvim potiskuju srbsko i grko
puanstvo. U spomenutim hrvatskim zemljama nastao je novi jedan element, koji
potjecae veinom s jugoiztonog Balkana i bijae balkansko-romanske rase i
grkoiztocne vjere. Pod utjecajem hrvatske sredine i srbske narodne Crkve, taj se
element poslavenio i jako proirio uplivom crkvene politike peke patriarhije, te se
konano, kao to sam ustanovio u 6. dielu, tek u drugoj polovici 19. stoljea pretvorio
i nacionalno-politiki u Srbe pod uplivom svesrbskog pokreta.
Jasno je, da su te etnike promjene morale biti takoer od odlunog znaenja i za
jezik na tome podruju. Znaajno je, da se iekavska tokavtina pojavljuje ba u onim
izprva hrvatskim krajevima, koji su nakon 16. stoljea dobili novo, pravoslavno, sad
vie, a sad opet manje s katolicima i muslimanima izmieano puanstvo. Treba
takoer primietiti, da je najjae narjeje kod Srba ekavtina, a kod Hrvala je naprotiv
ikavtina najstarije najjeje.
Svi ti razlozi ne doputaju nikakve sumnje, da dananji knjievni jezik Hrvata i
prijanji knjievni jezik Srba zapravo predstavlja jezinu smjesu iz hrvatskog jezika i
jezika novog elementa, koji se kasnije posrbio. Takve jezine smjese nastaju esto u
podruju, gdje razni elementi stanuju jedan pokraj drugog zbog etnikog pomicanja.
Tako na pr. postoji u zapadnoj, Rusiji poljsko-rutenski mieani jezik. Ova glavna
obiljeja obaju jezika, hrvatska ikavica i srbska ekavica, stopile su se u jedan dvoglas
ie, pa je tako pored ikavstine i ekavtine nastala i iekavtina.
Na stupanj knjievnog jezika podigao se jezik onog kraja, gdje je to mieauje
najdulje trajalo, i gdje je bilo najintenzivnije, a to je u Hercegovini. Ve u doba
Nemanjia osjeao se ondje jak srbski utjecaj. Nakon pada nemanjike drave u 15.
stoljeu, prevladavao je ondje opet hrvatsko-bosanski upliv. Protjerani od Maara,
nadirahu onamo bogumili, koji govorahu, kao to sam ve ustanovio, ikavski. Osim
toga pojavljivahu se ondje ve vrlo rano balkansko-romanski utjecaji, jer je dokazano,
daje Crna Gora podruje intenzivnog romanskog prodora. Tu injenicu priznaju ve i
Srbi; upuujem na citat na str. 183., gdje se izriito iztie, da je knjievni jezik
zajedniko blago hrvatskog i srbskog naroda, koje je nastalo u onoj jezgri, u kojoj
se krianjem Slavena i Vlaha stvorila sr srbskog naroda. Kako pravoslavno
puanstvo nastupa u tim krajevima i kako iztiskujie katolike Hrvate, moe se vrlo
pouno itati u jednom lanku S. Vutovia?
1
Nije bez ironije, da se na temelju
putopisa jednog Rusa, P. A. Tolstoja, dokazalo, da se grkoiztono puanstvo u Boki
Kotorskoj pojavljuje tek od 17. stoljea i da se autohtoni katolici u tim navodno
srbskim krajevima zovu izriito Hrvatima (nazivajutsja Hervati). Ja sam stoga
uvjeren, da se jezina mjeavina, nastala u Hercegovini

moda posredovanjem pra-

VIII. 5., sir. y. T
nadalie VIII. -i., str. XXVIII.
321
1
'i
16
VI, -27., .s/r. 2.
17
Jzporei Vili. - -/., str. 559.
'
Brojano to nije sasvim upravno,jer u Srbiji ima Rumunja i Albanaca, a u Crnoj Gori ima takoer Albanaca:
oni politiki ne igraju nikakovii ulogu.
322
1
..i
1
ri
voslavne Crkve, koja je imala jedno svoje sredite u Hercegovim

kasnije irila sve

vie prema sjeveru zajedno s proirivanjem pravoslavne crkvene organizacije od
g.
1557. (godine osnutka peke patriarhije). Kako je napredovalo unitavanje akavskih
Hrvata u sreditu njihovih naselja, tako je napredovala i tokavska iekavtina, koja
bijae preuzeta jednako od novog stanovnitva kao i od ostataka Hrvata. Ovim
iztiskivanjem Hrvata iz sredita njihovih naseobina moe se takoer objasniti, zastoje
akavtina ograniena na tako mali obseg. Ona se mogla odrati samo ondje, kamo
nije doprlo novo stanovnitvo, na dalmatinskoj obali, u primorju banske Hrvatske i na
otocima.
Time bi bila razjanjena iekavtina i dokazano, da je mjeavina hrvatske ikavtine
i srbske ekavtine. Trebalo bi jo iztraiti, da li je tokavtina takvo obiljeje, da bi se
to narjeje imalo smatrati srbskim. akavtina, koja bijae neko proireina sve do
zapadne Srbije i Crne Gore, takoer nije jedinstvena, nego se u pojedinim krajevima
pokazuju znatne razlike. Tako se upitna estica ne izgovara svuda a, nego e i o, to
odgovara poljskom i ekom co. Ali i u tokavttni se govori mjestimice ta
umjesto to. Oito je, da se u jeziku a i o naprosto zamienilo sa ta i to, dok su
leksikalna graa jezika i naglasak ostali jo uviek akavski, to se mjestimice odralo
u
sve do danas. Tako je prof. urmin jo u dananjem sarajevskom govoru domaih
katolika i muslimana mogao nedvojbeno utvrditi akavske ostatke.
16
^
Skupina glasova t jest po glasovnim zakonima obiljeje starog bugarskog J
(crkvenoslavenskog) i novog bugarskog jezika, u kome glasovi t i d
zamjenjuju hrvatske i srbske glasove i ,
17
tako da riei pia, pe glase
]
bugarski pista i pest. Pretvorba estica a i o, koje se dodue piu tvrdo, ali ih
j
akavci izgovaraju sasvim mekano, usliedila je dakle u ta i to po starom nekom
bugarsko-slavenskom zakonu. To e nas zauditi tim manje, to smo ustanovili, da je I
halkansko-romanski element potjecao dobrim dielom iz nekadanjih bugarskih
krajeva i nesumnjivo povukao sa sobom i bugarsko-slavenske elemente. Na to se r
%
svodi, to je Mikloi u istarskih Rumunja, t, zv. ia, naao jo u njegovo doba
j
nekoliko bugarskih riei,
18
to pokazuje neosporno na doseljenje iz bugarskog
jezinog podruja. Tvrdim, da to isto vriedi i za veliki dio Romana naseljenih u
hrvatskim zemljama, kojih je seljenjem to sve vie potiskivalo a.
Tvrdnja dakle, da je tokavtina posebno srbsko narjeje, vriedi upravo toliko,
koliko i ona, daje pravoslavlje najstarija vjera u Bosni i da su 4/5 stanovnitva Bosne
pravoslavni. -J
Ako je moja tvrdnja o jakom uplivu balkanskih Romana na stvaranje dananjeg
hrvatskog i srbskog jezika istinita, onda bi se tragovi tomu morali nalaziti i u jeziku.
Ja u sasvim kratko dokazati, daje tvorba glasova i oblika u dananjem hrvatskom i
srbskom jeziku izvan svake sumnje pod utjecajem nekih zakona romanskih jezika.
Poto se ne sjeam, da sam o tome neta ve negdje itao, obradit u itavu tu stvar
sasvim samostalno.
J
1
.
akavsko i kajkavsko narjeje imaju vrlo esto na koncu riei nebani glas 1, i
to jednako kod imenica kao na pr. oral (akavski) i orel (kajkavski), a osobito esto u
aktivnom prolom, participu, i to u mukom rodu. Ti oblici glase u akavskom i
kajkavskom narjeju: imal, videl, primil, bil, ul.
19
tokavsko narjeje ne podnosi
nikako 1 na koncu riei i pretvara ga u o, pa ti isti oblici glase onda: imao, video,
primio, bio, uo. To je onaj isti romanski glasovni zakon, prema kojemu nastaje na pr.
u francuzkom jeziku iz capel chapeau, iz bel beau i t. d. Taj isti zakon postoji i u
talijanskom jeziku, samo se tamo I na koncu ne pretvara u samoglasnik, nego mu se
dodaje jo jedan samoglasnik (capello, bello i t. d.).
2. U akavskom i kajkavskom narjeju esto se upotrebljava i podpuno izgovara
grleni glas h. U tokavskom narjeju, a osobito kod Srba, postoji nedvojbeno neka
nesklonost spram tog glasa. Osobito u genitivu mnoine, prvoj osobi imperfekta i
aorista, tako na pr. enah, vidjeh, mogoh i t. d. akavci i kajkavci izgovaraju taj h u
genitivu mnoine vrlo otro, a tokavci ga danas vie ne izgovaraju, oni govore i piu
ena s dugakim a, koji bi imao oznaivati onaj izpali h. Ali iekavski Srbi gotovo
uobe vie ne izgovaraju ni onaj h u imperfektu i aoristu. ak i kod turskih imena,
gdje se h vrlo otro izgovara (zbog semitskog guturalizma) tako na pr. Ahmet,
Hamdija, Hilmija, piu i govore Srbi veinom: Amet, Amdija, Ilmija. Riei uho, muha
govore i piu Srbi uvo, muva, samo da bi izbjegli glasu h. Iztrebljivanje glasa h je
takoer romanski glasovni zakon, koji se pojavljuje i u talijanskom i u francuzkom
jeziku. Latinska rie honor
=
ast glasi talijanski onore, a francuski honneui, taj se h
dodue pie, ali se ne izgovara.
3. U akavskom i kajkavskom narjeju veli se: hou piti i upotrebljava se svim
arijskim narodima zajedniki oblik infinitiva. Srbin meutim tako ne govori. On se
slui namjernim veznikom i veli: hou da pijem. Taj oblik ne javlja se samo u
srbskom jeziku, nego i u bugarskom, rumunjskom (en vreu se beu) i u grkom
jeziku, felo na pio: sGs^oo, a i u albanskom jeziku, dakle u jezicima onih naroda, u
kojima ima takoer balkansko-romanske krvi. Taj oblak, koji je po svoj prilici
nainjen prema latinskom namjernom ut (volo ut bibas), bijae kod Hrvata prije
prilino nepoznat, ali se sve vie upotrebljava, odkako srbski utjecaj raste.
Ovi jezini i glasovni zakoni bezuvjetno romanskog znaaja ne doputaju vie
nikakve sumnje u izpravnost moje teorije o balkanskim Romanima.
Vidjeli smo dakle, kako se razvijao zajedniki jezik Hrvata i Srba. On je
posljedica poviestnog razvoja, kojim je jedan strani element prodro u hrvatske krajeve
i veim dielom iztisnuo Hrvate. Iz politike oportunosti morali su Hrvali odabrati
knjievnim jezikom jedno narjeje, koje bijae nastalo iz smjese njihova iskonskog
narjeja, akavtine, sa stranim elementina, no koje im je u mnogome postalo stranim,
s obzirom na njegove glasovne zakone i zakone jezinih oblika.
"
VIU. 31., sir. 32'S. Poglavlje <> Srhnna u Himfalvv/emj knjizi izradioje upravo profesor Sdnvicker. hporedi
S..W1.
323
"1
Iz injenice, to Hrvati i Srbi imaju danas jedan te isti knjievni jezik, ne moe se . j
meutim izvoditi, da su oni jedan narod isto tako, kao to nisu jedan narod ni vedi i
Norveani, premda imaju jedan knjievni jezik. Oba se jezika uostalom meusobno H
opet razilaze i zavisi samo o politikom razvitku na jugu, ne e li se opet posvema
"
*
razii, a poetci tog razilaenja ve se jasno razabira.
3. Razmjeri snage obih naroda A
Hoemo li razumno suditi o junoslavenskom pitanju, u prvome redu potrebno
nam je poznavati odnose snaga obih naroda, jer su to one veliine, s kojima nam je
]
raunati. Da bismo to postigli, promotrit emo oba naroda, njihovo stanje i omjer
njihovih snaga s tri gledita: s politikog, kulturnog i gospodarskog.
*i
S obzirom na omjer politikih snaga, brojana je veliina obaju naroda prvi temelj J
za prosuivanje tog pitanja. U prvom poglavlju ovog diela obirno sam se i namjerno
pozabavio tim pitanjem, jer je upravo u ovoj toki uspjelo Srbima da zavedu itav
^
sviet tako, da i kapacitet poput Leskiena

a on nije jedini

u tom pravcu tapkaju u

v>
tmini. Pravi brojani omjer izmeu Hrvata i Srba jest 4:5. Hrvati sa prema tome
brojano neto slabiji, ali taj brojani omjer nipoto nije takav, da bi se poloaj Hrvata
morao smatrati loim. Ipak su Srbi znatno nad Hrvatima s obzirom na politiku snagu.
Ja u kratko i pregledno sabrati sve momente, koji su pri tome odigrali ulogu, i
a
obazreti se samo na one, koji su postojali do rata, jer se jo danas ne moe ocieniti, i
kakav e biti poloaj poslije rata.
Srbi su imali dvie samostalne drave, i kakvi god bili nedostatci tih drava, ipak -}
bijahu one dva prirodna sredita, koja se natjecahu u pomaganju Srba i izvan svojih
A
granica i u povezivanju Srba u jednu veliku cjelinu. Koje je pravo znaenje slubenog
naslova kulturno ujedinjenje sviju Srba pokazao sam jasno u estom dielu ove
]
knjige. Obje srbske drave nalazile su osim toga takoer uviek i sredstva za novano
^
pomaganje tih nastojanja. Kad bi ponestalo sredstava, pomagala bi ih od vremena na
vrieme i iluzija, jer se nije radilo satno o nacionalnim, nego i o vjerskim ciljevima, pa I
je za te ciljeve Rusija, kao pravoslavna velevlast, morala u svako doba nasmagati
novaca. U ta dva sredita, od kojih se je prevlast u posljednje vrieme nesumnjivo
^
nalazila u Srbiji, stvarale su se osnovne misli, prema kojima se vodila itava kulturna,
gospodarska i drutvovna politika Srba u inozemstvu, pa i u Austro-Ugarskoj. U
Monarhiji jo uviek nemaju pravu predobu o tome, koliko Srbija vlada nad Srbima u
inozemstvu i kako je sliepo sluaju. Sredstvo za to vladanje bijae vjerske prirode, a
to je upravo ono, to se ba u Monarhiji nije shvaalo.
Svega toga ne bijae u Hrvata, Piemont Hrvata bijae Hrvatska i Slavonija,
zapravo samo onaj dio, to ga nikad ne osvojie Turci. Odande je zapoeo narodni
pokret. U poglavljima sedmog diela ove knjige, ja sam pokazao, kakav bijae poloaj
u Hrvatskoj. Stvarno se ondje
J
L.J
324
poevi od god. 1 868. vladalo uviek protiv Hrvata. Izuzetak bijae razdoblje vlade
bana Maurania od god. 1873. do 1881. Prilike bijahu uviek takve, da je drava
mislila, da se mora protiviti proirivanju hrvatskog narodnog pokreta i na druge
krajeve. To sam stanje opisao posebice u Bosni, gdje je Monarhija mogla dodue
prieiti, da se ne proiri hrvatski upliv, ali nije mogla sprieiti irenje srbskog upliva.
Konani rezultat vidimo danas. Na taj nain nedostajae Hrvatima nacionalno
sredite, koje bi bilo sposobno za akciju poput srbskoga, a nisu imali ni diplomacije,
ni vlastite konzularne slube, a s time ni veze s inozemstvom, nisu imali izvjetaja,
nacionalnog gledita i t.d. Hrvati bijahu poradi toga uviek loije obavieteni, imali su
manja sredstva na razpolaganju. a osim toga prieile su im vladajue prilike, da
razviju i upotriebe ono malo raspoloivih snaga.
Drugi jedan moment sastoji se u tome, to obje srbske drave predstavljaju
jedinstveno srbsko narodno podruje,
20
dok danas nema hrvatske zemlje, u kojoj ne bi
bilo takoer primjese srbskog puanstva. U Hrvatskoj i Slavoniji ine Srbi 24,6%, u
Dalmaciji 16,3%, a u Bosni 43,4% od svega puanstva. Odatle sliedi, da su se srbske
drave mogle dati uviek voditi srbskim probitcima i gleditima, to kod Hrvata ne
moe biti. jer oni moraju voditi uviek rauna o srbskim manjinama. Zato mogu Srbi u
svojoj politici uviek slobodno stvarati odluke, to Hrvati ne mogu, Srbi se mogu uviek
mieati u hrvatske poslove, a Hrvati se ne mogu nikad mieati u srbske. To je upravo
idealno stanje za nastojanja, kakvo je srbsko. Za Hrvate je to pak moment slabosti,
koji se ne smije podcieniti.
Ne smije se nadalje izgubiti s vida, da Hrvati poevi od god. 1867. pokazuju
tendenciju opadanja, a Srbi tendenciju porasta. Ja sam se trudio pokazati, kako je to
nastalo i kako je duh pokvarenog smisla dualizma uviek nastojao orientirati politiki
pravac u Monarhiji protiv Hrvata.
Gotovo stalni sukob Hrvata s dravnom silom, obuzeo je njihove snage, koje su se
bezkoristno troile. Hrvate treba prekoriti, to im politika u glavnim potezima ne
bijae dobra. Ali kad ve jednom jedan narod doe na kosu ravninu kao Hrvati nakon
god, 1868., onda ga moe iz tog poloaja osloboditi samo jaka i snana linost, a
takve linosti Hrvati nisu imali.
Poloaj Srba nakon god. 1830. bijae naprotiv izvanredno povoljan. Meunarodna
diplomacija stalno ih je pomagala spram Turske, jer se njena vladavina u Europi
smatrala nemoguom. Osim toga natjecahu se Rusija i Austro-Ugarska o upliv na
Balkanu, pa su vjetom politikom uviek mogli imati podporu jedne od tih dviju
velevlasti. Ne smije se ni previdjeti, da je poloaj Srba nakon god. 1 868. postao i u
Austriji mnogo povoljnijim, a osobito u Hrvatskoj i Slavoniji nakon Khuena, i da se
vlast nakon Kallaveve smrti i u Bosni otvoreno naslanjala na Srbe. U doba aneksije
nastala je u tome mala stanka, ali se kasnije opet s time u Bosni nastavilo.
Tako je nakon god. 1860. stalno rasla politika snaga Srba i znatno, prela
politiku snagu Hrvata, a to tim vie, to su Srbi imali posvuda
20
O trikovima pravoslavnog sveenstva leporedi III. 14., sir. 2-/8.
325
''
VIII. s.
:_i
1
uspjeha nakon god. 1860. sa svojim svesrbskim pokretom. Budui daje opasnost tog
pokreta ostala irim krugovima u Monarhiji gotovo sasvim nepoznata zapravo sve do
aneksije, naili su Srbi u Monarhiji posvuda zapravo samo na podporu, a svakako vise !
nego Hrvati. Tako im je uspjelo, da nakon god. 1 860. pridobiju iroke grkoiztone
gomile za srbsku narodnu misao. Tu injenicu oni nastoje na svaki nain prikriti i n)
prikazati, kao da seje netom posrbljeni element odavna nazivao srbskim. Tragino je
samo to, to ib je dravna vlast u tom poslu esto puta izravno podupirala, kao na pr.
u Hrvatskoj i Slavoniji- Pitanje je dakako, da li bi dravnoj vlasti bilo mogue
zaprieiti takav razvoj. Ja u to sumnjam, i to poradi toga, to se on pojavljivao gotovo
izkljuivo u crkvenoj mantiji i to mu je zato neobino teko prii. Izkustva, to ih
tekoe Maurani i Kallav, nisu takva, da bi se mogli nadati sigurnom uspjehu.
Moglo se moda tom pokretu odkinuti njegovu opasnu otricu, to je dosada jo
najbolje uspjelo Mauraniu.
Konano ne smijemo previdjeti ni ovaj vani inbenik moi na politikom
podruju, koji odluuje poloajem stalno u korist Srba, a to je njihova narodna Crkva.
Tim problemom pozabavili smo se tako obirno u petom i estom dielu ove knjige, da
n
sad ovdje ne treba o tome gubiti riei. Jai, bezobzirniji, vlastohlepniji i duevno
k]
pokretniji pojedinac je jaka aktivna stavka u narodnoj politici, a ta svojstva zahvaljuju
Srbi izkljuivo svojoj Crkvi. Srbi to rado svojataju kao svoju nacionalnu zaslugu, kao Q
to uobe rado putaju, da im Crkva stupa u pozadinu, ali to je ve takav bizantinski l
j
nain. Ima ak i ozbiljnih uenjaka. Takav je na pr. Heinrich Schwicker, koji sasvim
ozbiljno htjede Srbe oznaiti najnadarenijim slavenskim narodom,
21
a to je miljenje,
1
koje su kasnije preuzeli neki vodei politiari kao na pr. Burian, te ga onda praktiki
izkoriivali. Takvom miljenju moram se najodlunije protiviti. Nema sumnje, da su
Srbi postigli zavidne uspjehe, ali samo na podruju razvoja vlastite moi i u onome,
to u tu svrhu trebaju. Oni nisu nikada stvorili kulturne vriedoosti izvan tog kruga, a
ne e ih nikad ni moi stvoriti, jer su svojom pripadnou pod Bizant zauviek osueni
na bizantinsku kulturnu neplodnost.
Tvrdi se takoer, da su Srbi bolji politiari od Hrvata. To moe vriediti za
pojedinca, oni su svakako mnogo okretniji, agresivniji, lukaviji i dosjetljiviji. No da li
je ta vlastohlepna politika, koja uviek vodi, do katastrofe, kao to to takoer vidimo u
sadanjem ratu, takoer bolja, u to se ufam posumnjati. Tvrdim ak, da mije onda jo
ipak milija tvrdokorna, premda esto puta bezpomona obranbena politika Hrvata.
Srbi svakako zahvaljujju svojoj Crkvi i u politikom smislu mnogo vie, nego to
se obino misli. Posredovanjem Crkve. Srbi su sve do danas preuzeli predaju fine
bizantinske politike i diplomacije, koju vode najrafjniranijim sredstvima. Svaki Srbin
je roeni diplomat i politiar, a to svojstvo stjee on ve svojim crkvenim odgojem.
Odatle i njihovi zamjerni uspjesi na diplomatskom podruju. Razsadnici te politike
vjetine su crkvene i kolske obine, u kojima laici sudjeluju u upravi Crkve i stjeu
prvo svoje kolovanje u bizantinskoj politikoj umjetnosti u borbama sa sveenstvom
o prevlast. Tamo oni stjeu i poduku u politikim
uj
326
smicalicama, koje smo tako esto vidjeli tokom ove knjige. Vidjeli smo takoer,
kako su pravoslavni duhovni i crkveni ideali postali uzorima nacionalnog stremljenja.
Pri tome upozoravam na peku patriarhiju i na injenicu, da se misao o novoj srbskoj
dravi porodila najprije u glavi karlovakog metropolita Stratimirovia. to svakog
promatraa mora zapanjiti, to je neobino brzo irenje politikih misli, novih pogleda
i t. . meu Srbima. To sve iri Crkva, njezino sveenstvo i njezina organizacija.
Budui da crkvena i nacionalna nastojanja idu uviek uzporedno, ima svaka politika
misao i svoju vjersku primjesu, pa je zato shvaa i onaj najneobrazovaniji i ona ga se
prima. U politiku borbu mogu zato Srbi mobilizirati mnogo bre, mnogo vee mase i
ire krugove, nego li Hrvati.
Ja sam ve iztaknuo, daje narod i drava kod Srba proizvod narodne Crkve, dok je
drava i narod Hrvata proizvod narodnog plejmstva. Crkva je narodu dodue ostala,
ali vidimo, kako iza godine 1 868. narodno plemstvo naputa hrvatsku politiku i kako
narodnu politiku preuzimaju graanski krugovi. No tim nastupa na politiko poprite
kod Hrvata jedan novi element, bez politikog kolovanja i predaje, i od toga teko
boluje hrvatska politika nakon god. 1868. Tu misao naao sam izraenu u jednom
spisu hrvatskog seljakog voe Stjepana Radia, u kome se on tui, da u Hrvata nema
politike predaje. No ini se, da taj pisac nije nacistu, kako da drutveno-politiki
predstavi taj nedostatak. Zato onaj pretjerani demokratizam nije ni izdaleka onoliko
nakodio Srbima kao Hrvatima, jer su Srbi mimo svega zadrali svoje crkveno, t.
j.
teokratske vodstvo, dok je demokracija kod Hrvata odbila plemstvo od narodne
politike,
U kulturnom pogledu imali su Hrvati sve do poetka osamdesetih godina 19. st,
nesumnjivo neospornu kulturnu nadmonost prema Srbima. U starijim djelima naao
sam, da se Hrvati oznauju kao najkultiviraniji junoslavenski narod, a to punim
pravom. Kritinim obratom hrvatske politike od doba Pejaevia, to sam ga ve
spomenuo, zapoinje vidljivo kulturno propadanje Hrvata, te ih Srbi dostizavaju.
Tendencija prema dolje na podruju politike preniela se i na podruje kulture, i to
jednako na podruje kulture u uem smislu, kao i na podruje civilizacije (tehnike
kulture).
Traei razloge toj pojavi, naiao sam, na zadovoljavajue razjanjenje u
inteligentno napisanoj brouri hrvatske ratne knjievnosti Svjetski rat i Hrvati, Ta
se krivnja pripisuje odozgo vladi bana Khuen-Hedervaryja, a odozdo svojstvima tako
zvane stranke prava (Starevieve stranke). Uzprkos svojoj neoporecivoj nadarenosti
bijae Khuen-Hedervary sasvim neplodan i negativan duh. U njega ne bijae ni volje
na smisla da stvori realne vriednosti kulturnog i priradnog ivota. Razdoblje njegove
vlade palo je tako poput mraza na mladi jo i nerazvijeni kulturni, gospodarski i
drutvovni ivot hrvatskog naroda. Pisac dokazuje nadalje, da hrvatska stranka prava
nije nikad imala vlastitog kulturnog i gospodarskog programa, to se vidi odatle, da je
god, 1909. (zapravo 15. listopada 1911.) preuzela program kransko-socialne
stranke, jer dotada nije imala vlastitoga. Pisac izvodi nadalje: Tvrdim
- J
VIII. 8.. .sit: 61.
-''
Izporedi Somhcirt, VI, 12., II. poglavlje: Znaenje idovske vjere u gospodarskom ivotu. Izporedi takoer
str. 131. 142. ovog djelu.
327
*
Bosanski odvjetnik i voda bosanskih Srba. N/egovi lanci, puni mrnje i uvreda prema Hrvatima
Srbobranu, bijahu povodpratusrbskih nemira u Zagrebu god. 1902.
328
i
dakle, da je stagnacija i nazadovanje Hrvata na tri napried spomenuta vana podruja
narodnog ivota nastalo poradi toga, stoje grof Khuen, koji je dvadeset godina vladao
zemljom, bio sasvim neplodan i negativan duh i da se za njegove vlade na svim
^
podrujima uinilo uviek samo ono najnudnije. Stranka, koja je kroz tri desetljea
vladala duhovima u zemlji, i iji bi zadatak bio da djeluje kao neki izpravak neplodne
vladine politike, nije imala programa i izraene osnove ni u kulturnom, ni u
gospodarstvenom ni u socialnom pravcu, a nije za to uobe imala ni smisla, i zato u
tom pravcu nije mogla sama nita uiniti, ni izvriti pritisak na vladu, da se neto
qj
uini. Tako je vie od 20 godina vladala podpuna ravnodunost odozgo i
j
nerazumievanje i nedostatak jasnih ciljeva odozdo u svim pitanjima kulturnog,
gospodarskog i socialnog ivota. Postojee tradicije i poetci iz razdoblja narodnog T>
preporoda ne bijahu dovoljno jaki, da odole toj dugotrajnoj kunji, pa je sve J
nazadovalo.
24
Ovo je shvaanje po mom miljenju sasvim izpravno. Uprava, iji je glavni
Hj
zadatak silom uzdrati politiko stanje, kojemu se itavi narod protivi svom silom,
vjl
takva uprava moe samo malo ili nita uiniti za podizanje naroda, jer nema potrebne
suradnje izmeu naroda i uprave.
No budui daje Hrvatska i Slavonija bila sredite Hrvata i budui da su Dalmacija
i Bosna bile bezuvjetno upuene da odande uvoze elemente kulture, prenielo se
q
propadanje Hrvata doskora i na Dalmaciju i na Bosnu.
Sasvim drugaije izgledae to kod Srba. Uzprkos unutarnjim krizama razvijahu se
dvie njihove drave povoljno. Osobito na gospodarskom podruju pokazala su se ona
^
spomenuta nastojanja i onaj brzi tempo razvoja, a s rastuim bogatstvom rastao je i J
stupanj kulture. Premda je po mojoj procjeni prosjena kulturna potreba u Srba manja
nego u Hrvata, ipak su tendencija porasta i ambiciozne tenje Srba neosporno i
]
primjetljivo djelovale na kulturni razvoj. Srbi bijahu dovoljno pametni da izpravno
ociene, kolika je vriednost kulture kao sredstva za stjecanje snage, pa se tako zbilo, da
su Srbi uz svoje politike tenje pokazivali i zamjernu kulturnu ambiciju, koja im je i
doniela plod. Ta je injenica mnoge zavela, da Srbima uobe, a napose bosanskim
Srbima, izdaju mnogo bolju svjedobu nego to je zasluuju. Malo njih. znalo je
meutim, kakove veze postoje izmeu tih sve eih pojava. Da pokaem na jednom
primjeru, kako je upravo imperialistiki moment u tome pravcu djelovao, spominjem
injenicu, da se je zloglasno poviestno svesrbsko djelo ime Lukina Lazia Srbi u
davnini prodalo u najkraem vremenu u nakladi od 6000 primjeraka, to je upravo
ogromni broj s obzirom na to, da u Hrvatskoj ima jedva pol milijuna Srba.
Tendencija propadanja Hrvata osobito je alostna na jednom podruju, a to je
stanje kolstva. Prije rata bijae u Hrvatskoj i Slavoniji 53% nepismenih, 80% u
Dalmaciji i 75% u Bosni i Hercegovini. U Srbiji bijae ih samo 62%. Srbija je imala
(prije balkanskih ratova) 1272 puke kole na 48.000 km
2
, a u Hrvatskoj i Slavoniji, u
Dalmaciji, u Bosni i Hercegovini ima na ukupno 107.000 km
2
samo 2035 pukih
kola.
-1
J
ci
"1
vi
J
U godinama 1908.1914. nastala je upravo kriza kolstva u Hrvatskoj i Slavoniji.
Hrvatski uitelji imali su odreenu plau od 58 kruna mjeseno; zbog financialnih
potekoa, u kojima se zemlja nalazila, nisu se njihove plae mogle povisiti. Te
naprosto nemogue plae imale su za posljedicu, da su uitelji dobrim dielom
naputali svoje zvanje i da uobe ne bijae uiteljskog podmladka. Tako su se morale
neke kole zatvoriti zbog pomanjkanja uitelja, ali i ostale kole radile su nekako bez
volje. Stupanj hrvatskih kola, koji je u doba Maurania bio vrlo visok, pao je tada
vrlo duboko. Poznat mi je znaajan uzvik jednog hrvatskog uitelja: Kad nas se
plaa kao koijase, ne moe se od nas ni zahtievati vie nego od koijaa! Lako si
moemo zamisliti, kako je ovakovo stanje u hrvatsko-slavonskim kolama djelovalo
na obe kulturne prilike u zemlji i na cieli hrvatski narod.
S obzirom na gospodarske odnose, raunati nam je s injenicom, koju sam ve
jednom spomenuo, da su Srbi neosporno najbolji trgovci meu Slavenima. Tim sam
se pitanjem dugo bavio i utvrdio sam ve na str. 1 88., da je nomadski znaaj rasni
temelj za trgovake sposobnosti Srba. K tome dolaze jo druga dva vana momenta:
Jednako kao i idovi
25
u svom religioznom miljenju, imali su i Srbi u svojim
religioznim ustanovama, u svojim crkvenim obinama, u ijim su upravama
sudjelovali takoer i laici, odgojne zavode za dobro gospodarenje. Poznato mi je iz
izkustva, da srbske crkvene obine posuuju novac na kamate, koji uviek nisu ba
nizki. K upravi crkvenom imovinom spadalo je i to gospodarenje novcem, u emu se
vjebahu svi, koji sudjelovahu u upravi crkvenom imovinom. Poradi toga je neko
poznavanje novanog gospodarenja vrlo znaajno za Srbe, i oni zato u tome Hrvate
nadaleko, nadmauju. No u Srba ima takovo stanje esto i posljedicu, da njihovi
trgovci prave vrlo rado novane poslove, koji preesto prelaze u lihvu. Trei moment
je dobra trgovaka predaja. Pod konac 18. stoljea naselie se u itavoj Austro-
ugarskoj, a osobito na njenom jugu levantinski trgovci, po narodnosti Grci ili Cincari
(macedonski i epirski balkanski Romani), a po vjeri grkoiztonjaci. Zbog svojih
zamjernih poslovnih sposobnosti oni posvuda stekoe ugled i bogatstvo, kao na pr. u
Beu Dumfoe, Sine, Spire, Todeski i t.d. No dok oni, koji prebivahu u Beu,
postadoe Niemcima, na jugu se oni u razdoblju od g.
1860. 1900. nacionalizirae
gotovo izkljuivo u Srbe, pa ak i tamo, gdje su ivjeli u isto hrvatskoj sredini. Tako
poznajem u Zagrebu izprva grku porodicu Gavella, koja boravi u Zagrebu ve preko
100 godina, a danas je srbska. To je ona neodoljiva snaga asimilacije u Srba, koja se
sastoji u tome, da svatko mora prije ili kasnije postati Srbinom, tko god stupi u srbsku
narodnu Crkvu. Nacionaliziranjem tih Levantinaca stekli su Srbi svojoj narodnoj
misli ne samo veinom imune ljude, nego i tradiciju praktiki izkuane trgovake
vjetine. Jedna od posljedica potrebe grkoiztonjaka, da se odjeljuju, i posljedica
njihove jake solidarnosti jest takoer pojava, da pravoslavni trgovac namjeta samo
pravoslavne trgovake pomonike i da e se samo u sluaju nude posluiti
inovjercima. Na taj nain postadoe dobro idue trgovine tih Levanti-
2i
Vili. 9., sir. 9. i 10.
329
1
v-J
1
naca, razsadnici buduih srbskih trgovaca, a Srbi tome zvanju, kao to smo to ve
'
vidjeli, mnogo naginju, i to iz vjersko-poviestnih, a takoer iz rasnih razloga. Vidjeli
^
smo takoer, kako su Srbi trgovakim razvitkom i u junoj Ugarskoj poetkom 19.
]
stoljea stekli veliki utjecaj (iz. str. 230.). Taj isti razvoj zbiva se upravo sada na jugu
Monarhije, i Srbi pokazuju najjau tendenciju porasta na gospodarskom i politikom r\
podruju zbog svoje trgovake nadmonosti.
J
Sasvim su obrnute prilike u Hrvata. Koliko god je to gorka spoznaja za
osvjedoenog katolika, ipak se ne moe poricati injenica, koju znamo iz izkustva, da H|
katolike drave i narodi imaju neku tendenciju ka gospodarskoj zaostalosti. To vriedi
i
i za Hrvate. To ne znai, da u Hrvata nema preduvjeta za trgovaki stale. Tko pozna
akavske trgovce na Primorju, potovat e njihovu sposobnost i odlunost, osim
nekog njihova konzervatizma. Hrvat Mihanovi (iz dalmatinske hrvatske plemike
obitelji Mihanovia) najvei je brodovlastnik u Junoj Americi. Katoliki Hrvat conte
Lukei vladao je drugom polovicom 19. stoljea u Cardiffu englezkom trgovinom
ugljena. No kao cjelima, Hrvati ne pokazivahu nikakav gospodarski polet, nego se
naprotiv moe opaati ekonomsko nazadovanje. r
Po mom shvaanju ta je pojava u vezi s politikim nazadovanjem Hrvata nakon
Jj
godine 1867. Od god. 1848. do 1867. razvila se Hrvatska i Slavonija gospodarski
sasvim liepo. U Hrvata bijae prilina trgovina, Sisak, Rieka i Senj bijahu glavna
ci
trgovaka sredita, kuni obrt cvao je posvuda. U Kraljevici bijae mnogo ui
brodogradilita, gdje su se marljivo gradili mali i veliki jedrenjaci. Hrvatski jedrenjaci
plovili su po svim morima, ta poznato je i priznato, da Hrvati spadaju u najbolje
]
pomorce na svietu. Zemljom su prolazile dobre ceste. Opustjela sela na Lujzinskoj
'**
cesti od Rieke do Delnica svjedoe nam. o nekadanjem ivom prometu. Na riekama
Savi, Dravi i Kupi plovile su lae, a i parobrodi. U isto doba s politikim neuspjehom
|
Hrvata god. 1867. doao je i veliki preokret u tehnikim temeljima gospodarskog
ivota i u veleobrtu, pojavio se parostroj a eljeznica i prekomorski parobrod u
prometu. Staro propadae, a padajua tendencija u razvoju Hrvata ne mogae stvoriti
zamjene, koja je zahtievala vie organizacije, kapitala i energije. Gospodarska snaga
Hrvata tako je polako propadala.
A i sami Hrvati su mnogo krivi to su nazadovali. Svojom znaajnom uztrajnou
htjedoe oni najprije izpraviti dravopravne mane god. 1867. i tjerahu neplodnu
dravopravnu politiku, dok zanemarivahu plodni rad u gospodarskom i trgovakom
ivotu. Jedino, to ih jo zanimae, bijae borba protiv Srba, koju vodahu na isti nain
i ne primjeujui, da dolaze sve vie u pozadinu.
To je vrlo vaan moment, jer gospodarskom podizanju Srba stoji tu nasuprot
gospodarsko nazadovanje Hrvata. Srbi ne bi bili vjeti politiari, a da ne bi tu
konjunkturu izkoristili. Za Khuenova vladanja i pod okriljem svoga povlatenog
poloaja u ono doba, sagradie Srbi uzornu gospodarsku organizaciju sa sjeditem u
Zagrebu, koja odande uspjeno obrauje sav jug Austro-Ugarske. Oni osnovae
Srpsku Ban-
1
330
ku koja se ve razvila u banku srednje veliine, udruenje Privrednik, koje se bavi
posredovanjem namjetenja u trgovini i veleobrtu, izdaje obaviesti iz gospodarstva, te
se jednom rieju bavi najintenzivnijim izkorisivanjem konjunkture za Srbstvo.
Budui da je itava politika Srba politika osvajanja, kao to sam to, mislim, ve
dokazao, dobila je i njihova gospodarska politika osvajaki karakter s neprikrivenim
ciljevima, da posrbi po mogunosti sve gospodarske izvore na jugu. Sve poloaje,
koje su Hrvati u svom nazadovanju naputali, nastojahu oni popuniti svojim ljudima. I
jer je u Srba bilo unutarnjih preduvjeta za gospodarsku utakmicu, jer su se oni stvarno
podizali, i jer ih je i dravna vlast preesto snano podupirala, i to upravo protiv
Hrvata, doli su oni polako do opajajueg osvjedoenja, da vie nita ne moe stati na
put konanom ostvarenju njihovih ciljeva. Jedan sluaj tog absolutnog pouzdanja u
pobjedu naveo sam ve na str. 1 82., to srbsko pouzdanje u pobjedu moglo se posvuda
opaati, ono je postalo ve jednim psiholokim inbenikom srbskog pokreta. Uspjeh
posvuda poveava snage. Njihov je rad zadobio time riedko vieni polet i imao je
zamjeran uspjeh. Ovu osvajaku tendenciju srbske gospodarske politike u hrvatskim
zemljama valja imati na pameti, da bi se shvatilo, zato su protusrbski izgredi u
Zagrebu god. 1895., 1902. i 1914. nakon sarajevskog atentata bili uviek osobitim,
biesom upereni protiv srbskih duana. Ne valja misliti, da se to zbiva samo poradi
toga, jer su duani lako pristupani. Ne, tome je dublji razlog. Gomile su u Zagrebu
kao i u Sarajevu osjeale, da je srbski trgovac prvoborac srbskog osvajakog
nadiranja i zato su svoj bies izkalile najprije na njemu.
Vidimo dakle na svim podrujima: Srbi, koji su i onako u povoljnijem poloaju,
slue se poloajem Hrvata, koji je u Monarhiji nakon god. 1867. postao nepovoljan, i
izrabljuju ga uporno za stjecanje vlastitih prednosti i za ostvarenje svojih namjera.
4. Predhistorija nastojanja oko jedinstva Hrvata i Srba
Do 19. stoljea ne vidimo u poviesti Srba i Hrvata gotovo nikakovog nastojanja
oko jedinstva. Njihove odnose sam u 3. dielu dovoljno obiljeio, kad je Srbima ilo
zlo, bjeali su na hrvatsko podruje, a kad im je ilo dobro, nastojali su osvojiti
hrvatske zemlje. Vidjeli smo, kako je Stjepan Uro II. Nemanji uzeo Hrvatsku i
Dalmaciju u svoj kraljevski naslov. Protuudarac izveli su Hrvati Bosanci: Kralj
Stjepan Tvrdko I. okruni se god. 1378. kraljem Srba, Bosne i Primorja i uze god.
1390. jo i naslov kralja Hrvatske i Dalmacije. Njegovo krunjenje na grobu sv. Save
oznaio sam pokuajem, da se iztrgne iz politike nemogunosti bogumilstva i da s
pomou pravoslavlja nasljeduje uspjeno politiku Nemanjia. A u etvrtom, dielu sam
takoer iztaknuo, kako je taj pokuaj jadno svrio zbog vjerskih suprotnosti. God.
1378. zove se Stjepan Tvrdko ponosno: Kralj Srblem, Bosne, Primoria i k tomu.
Dvanaest godina kasnije, u jednoj izpravi od 1. kolovoza g. 1390., naziva se on: Dei
Graciae Rascie, Bosne, Dalmatie, Croatie, Maritime-
331
1
il
que rex inclitus. Izgleda dakle, da nije stekao dobro izkustvo s grkoiztonim
Serbli, jer ih izbacuje iz svog naslova i naziva se samo po zemljopisnom pojmu
Rascia.
Sedamdeset godina nakon krunjenja dolazi za Bosnu turska katastrofa, trideset
godina kasnije za Hrvatsku (Krbavsko polje 1493.) a jo neto vie od 30 godina r-
kasnije dolazi ona i za Ugarsku (bitka na Mohakom polju).
U doba turske vladavine nestaje hrvatska, a kasnije i srbska narodna sviest. Srbska
misao oivljuje dodue god. 1557. u crkvenom obliku u pekoj patriarhiji, doivljuje H}
ak svoj cvat i proirivanje, ali kad se ona, za austrijsko-turskog rata godine 1683.

i
1698., pokazala nepouzdanom turskoj dravi, krenuo je i njoj zadnji as. Ostatke
narodne sviesti spasilo je kod Hrvata pobjeglo plemstvo, koje se bijae stisnulo na
"]
uzkom podruju oko Zagreba, a kod Srba spasila je narodnu sviest narodna Crkva,
^
koja bijae sa svojim patriarhom pobjegla u junu Ugarsku.
Ugarski pritisak i ideje god. 1789. izazivaju doskora kod Srba u junoj Ugarskoj
j
nacionalni pokret, a neto kasnije i kod Hrvata (oko god. 1835.). Kod Srba se
pojavljuje on odmah, ponesen Crkvom, u izrazitom, crkveno-narodnom obliku rj
srbstva, kakvo jo i danas gledamo. Neobino je, da je narodni pokret kod Hrvata
]
dodue zapoeo pod hrvatskim, imenom, ali da gaje doskora odbacio i pretvorio se u
ilirizam. Kasnije, kad je ilirizam umro od svoje unutarnje poviestne neistine, pretvorio n
se hrvatski narodni pokret opet u jugoslavenstvo. U oba ta nastojanja trebalo je, da i
,J
Srbi surauju pod tim skupnim imenom.
Moram priznati, da me je ta neobina pojava silno iznenadila, i da sam godinama
]
razmiljao o tome, to je Hrvate moglo ponukati, da trae svoju politiku sreu u
^
takvim umjetno stvorenim skupnim imenima, i da se ne dre svog starodrevnog
astnog narodnog imena, to bi bilo jedino izpravno. Tu sam zagonetku rieio tek
onda, kad sam bio nacistu o trima stvarima: prvo, o postanku Srba u hrvatskim
zemljama, drugo, o sadraju hrvatske narodne i dravne sviesti, i tree, o onome, to
zovem bizantinskim krivotvorenjem poviesti, a koje se sastoji iz sustavnog
umanjivanja, preuivanja i izbacivanja Hrvata i svega, to je hrvatsko. Dugo sam
vremena bio razpoloen smatrati Hrvate narodom nepopravljivih politikih fantasta,
dok me nije sve jaa spoznaja pouila, kako stvari zapravo stoje.
Sadraj hrvatske narodne i dravne sviesti jest uspomena na nekadanju nacionalnu
veliinu, upravo kao i kod Srba. Premda ta veliina nije bila dugog vieka i see
unatrag od 9. do 11. stoljea, i premda je do dananjih Hrvata doprla samo u obliku i
putem starih ljetopisa i razbacanih papinskih i mletakih izprava, ona je glavni
sastavni dio njihove dravne i narodne sviesti. Treba pomisliti samo na staru,
eljeznim lancima vezanu knjigu statuta zagrebakog Kaptola, koja nam javlja, da se
Hrvatska nekada protezala a medio Cancrv usque ad fines Duracv. Kao to su ti
zemljopisni pojmovi neodreeni, tako je i predoba o nekadanjoj veliini veoma
neodreena, ali ona ivi. Nisam toga dugo shvaao, dok nisam u muzeju Hrvatskog
starinarskog drutva
i
J
V i
332
u Kninu vidio spomenike iz doba hrvatskih kraljeva, te divne staroarijske i
starogermanske vjetine kovanja oruja, kacige, mamuze i prave vikinke maeve,
kakve upotrebljavahu stari Normani, a koji bijahu naeni u grobnicama hrvatskih
knezova i kraljeva. Zatim sam tu predobu nadopunio studijem stare bosanske
umjetnosti i njenih spomenika, koji su u svojoj biti jednaki onima iz Dalmacije,
premda nekoliko stoljea mlai, i shvatio sam, da su ti Hrvati morali biti silni ljudski
soj. A ivot i djela te snane, izprva istokrvne arijske rase ogorena borba nijhova
katolikog diela protiv Osmanlija, osjeaj samoodreenja, to ga gledamo prilikom
izbora Habsburgovaca god. 1527., u iniciativi prigodom pragmatike sankcije god.
1713.

kad je upravo od Hrvata potekao poticaj za stvaranje ovog po Monarhiju
toliko vanog zakona,

obranbeni rat god. 1848. protiv Maara: sve to zajedno
sadraj je hrvatske narodne i dravne sviesti, osjeaj je nekog stanovitog znaenja u
svjetskoj poviesti i osjeaj narodnog ja.
Kad su dakle ti Hrvati god. 1835. u poetku svog narodnog preporoda pokuali
uiniti prvi svoj korak, opaze najedno, da u znanstvenom iztraivanju uobe ne
postoje. Hrvati bijahu po shvaanju Dobrovskv-afarikovu samo akavci, eventualno
jo i kajkavci, svega zajedno u ono vrieme oko 200.300 tisua dua, sve drugo
bijahu Srbi, a i taj mali ostatak bijahu zapravo takoer Srbi. Hrvati kao katolici i
zapadni Europljani drahu se posljedaka znanosti, u njih ne bijae pravoslavlja i
Rusije, koja bi uveliavala sve, to je hrvatsko, a umanjivala sve, to je Hrvatima
neprijateljsko i sugerirala to slavistici, koja je tad upravo nastajala. Sa znanou,
kakva se bijae razvila od god. 1789. do 1835., nisu Hrvati mogli nita zapoeti.
Njihova narodna rasna sviest, u kojoj bijae sadrana takoer i sviest o poviestnom
znaenju, bijae dola u sukob s ondanjim stanjem znanosti, po kojemu su Hrvati
postali sasvim maleni i neznatni narod. S takvim hrvatstvom, kakvo ja imalo biti po
vladajuoj slavistikoj znanosti poetkom 19. stoljea, nisu se mogle kovati politike
osnove i nisu se narodu mogle pruati nade u budunost. Ostati pak bez osnova i bez
nada, znailo je polaziti ususret narodnoj smrti, ilirizam bijae poradi toga neizbjeiva
konstrukcija za nudu, koja je imala prebroditi jaz izmeu narodne sviesti, koja se
upirala u poviestne injenice, i nepovoljnog i objektivno netonog stanovita znanosti.
Budui da u poviesti ne naoe prirodni okvir, da u njemu razviju svoje sposobnosti i
ambicije, oni si odluno i brzo skrojie nov umjetni okvir. Temelji ilirizma bijahu
ponajprije poviestna injenica Napoleonove Ilirije i okolnost, da je Napoleon
oigledno pomagao hrvatstvo, da bi te sposobne vojnike za se pridobio. Ta pod
francuzkom upravom izale su prve hrvatske novine Kraljski Dalmatin, a
Dalmacija doivjela je procvat, makar samo na kratko vrieme, kakav nije doivjela od
vremena svoje nezavisnosti. Zatim bijae tu i miljenje ruskog ljetopisca Nestora, da
su stari Iliri bili Slaveni i zajedniki praotci Hrvata i Srba.
Da bi se razumjelo, to kasnije sliedi, potrebno je jo bezuvjetno iztraiti
psiholoke temelje onoga, to zovemo bizantinskim krivotvore-
ni
'*
Dr. Andn: Hrvatski ilirizam i Srbslvo. Vienac 1X94,, sir. -4. i 30.
334
1
i
., i)
-i)
i
J
njem poviesti. Grkoiztonjatvo nije religija onoga svieta, nego je naprotiv religija
ovog svieta. To je posljedica njegovih jakih veza s dravom. Drava, uobe ne moe
upotriebiti kao pomonika Crkvu, koja nema smisla za realni ivot. Vidjeli smo na
primjeru bogumilstva, kako je bosanska drava propala od njihova prevelikog
spiritualizma i neprijateljskog razpoloenja spram ivota. Glavni je cilj
grkoiztonjatva, da uini po mogunosti to veim i jaim sve one narode i drave,
koji mu pripadaju i da, obratno, uini to manjim i slabijim sve one, koji bi mogli
postati opasnima njemu samome ili njegovim narodima i dravama. To postizava
grkoiztonjatvo na vrlo jednostavan nain tako, to nauava svoje vjernike i zapravo
ih sili, da ne vide ono to jest, nego samo ono, stoje grkoiztonjatvu koristno. Osim
toga je ono svoje vjernike oborualo jakom sugestivnom snagom, tako da mogu svoje
gledanje i svoje shvaanje nametnuti i nebizantincima. To je bit one hipnoze, koju
smo ordevi, dr. Jurii i ja u ovoj knjizi nastojali prikazati i uglaviti kao
neosporivu injenicu. Uzgredice neka bude spomenuto, da je grkoiztonjatvo uviek
izvanredno opasno svojim malim pripadnicima, jer je u skladu sa svojim nastojanjem,
oko jedinstva, uviek razpoloeno rtvovati svoje manje lanove za probitak veih. To
je temelj pojave, koju zovem lietom moljaca prema svietlu, i protiv koje je razbor u H
rtava nemoan.
^
Da razjasnim, to sam teoretski ukratko rekao, na jednom praktinom sluaju,
ocrtat u taktiku Srbije i Rusije prema Austro-Ugarskoj. Austrija je stara drava, vrlo
^
konzervativna, koja se samo polako evolucionira, no time je ona neunitiva. Stabla,
koja polagano rastu, ive dugo. Austrija ima dakle po pridodi u sebi sve uvjete, da se
obistini izreka: Austria erit in urbe ultima. No Srbija i Rusija mrze Austriju, i to
ponajprije, stoje katolika, a drugo, stoje vjena zapreka ostvarenju njihovih osnova
za proirenje. Iz mrnje i potrebe, da je vide sitnom, jadnom i loom, i izkoriujui i
uveliavajui razne povremene smetnje, bez kojih ne moe biti nijedan organizam,
nastade duboko uvjerenje: Austrija nije sposobna za ivot, ona je trula drava. Oni su
o tome uvjereni, premda je Austrija mnogo bolja od njih samih. Nastojao sam takoer
"}
prikazati, kako se to shvaanje sugeriralo velikom dielu svieta, i kako je kod naih
~]
neprijatelja postalo jednim od psiholokih preduvjeta za rat. Tako je osobina
Bizantinaca, da u nekom stanovitom pravcu uobe ne mogu vidjeti istine, nego samo
"1
ono, sto odgovara njihovu probitku, t. j. onome, to im ga je Crkva sugerirala. Nema
-?
sumnje, da je ta djelomina sljepoa za objektivnu istinu veliki nedostatak. No taj
nedostatak prua takoer velike prednosti.
Te prednosti vidimo upravo u sluaju ilirizma. Hrvati bijahu primorani posluiti se
J
umjetnim imenom, da oive svoj narodni pokret. Za Hrvate bijae bezuvjetno vrlo
nepovoljno, to su gotovo pol stoljea jedrili pod tuim imenom; to je vrlo nakodilo
j
populariziranju i upoznavanju njihova narodnog imena kao i njihovih nastojanja. A
upravo su Srbi znali iz te injenice izbiti glavnicu. Jedan od vodeih Srba i poznati
hrvatoder. dr. Nikola Stojanovi
26
pie ovako: Hrvati zato nisu ni narod, a ni
j
pleme. Oni se nalaze u prelaznom stanju od plemena u na-
J
J
rod, ali bez ikakve nade, da jednom postanu narod. To dokazuje najbolje njihovo
lutanje u 19. stoljeu od Gajeva ilirizma do Strossmaverova jugoslavenstva i
Starevieva hrvatstva.
27
Ilirizam meutim nije ni htio biti nacija, nego samo politiki skupni pojam, koji je
trebao povezati sve june Slavene, pa i Srbe, na nekadanjem hrvatskom podruju, u
rad oko jedinstvenih politikih ciljeva. Ilirizam nije ukidao pojedine narode, i poradi
toga se njegovi pristae nazivahu Ilir iz Hrvatske, Ilir iz Kranjske, Ilir iz Bosne i t. d.
Uzprkos tome djelovao je ilirizam samo u hrvatskim, zemljama, malo i u slovenskim
zemljama i u junoj Ugarskoj. Srbi iz june Ugarske odmah ga odklonie s
obrazloenjem, da namjere iliraca nisu iste i jasne.
Svakako .je zanimljivo, kako je ilirizam doao u sukob s dravnom vlasti
Monarhije. Pokret bijae doskora preao u Bosnu, gdje ga prihvatie osobito bosanski
franjevci. Od franjevaca uzgojena mlade i klerici bijahu oduevljeni ilirskim
pokretom. U Vesprimu posjeivahu etiri klerika ilirca redovito kuu jednog Srbina,
po imenu Jovanovia, koji ih uvjeravae, da se sprema pokret za osloboenje Bosne,
pa neke samo odu u Bosnu i podignu ustanak, i njihova e domovina biti sigurno
osloboena. etiri mladia: Joi, Juki, Kovaevi i Balti dadoe se nagovoriti i
pooe god. 1841. u Bosnu; Joi izgubi odmah ivot, a ostalu trojicu spasie
franjevci tekom mukom i sakrie ih u inozemnim samostanima. Taj djetinjasti
pokuaj imao je velike posljedice. Bosanski vezir, Mehmed Vedihi-paa, pritui se u
Beu, oznai ilirizam proizvodom ruske promibe, te Metternich god. 1 843, zabrani
pokret.
29
Za ilirizam je znaajna njegova produktivnost na kulturnom podruju. U ono doba
bijahu poloene klice sviju kulturnih ustanova, to ih Hrvati danas imaju, jer do god.
1835. nisu Hrvati imali gotovo nikakvih narodnih kulturnih ustanova. Ono malo, to
bijae stvoreno nakon opadanja turske opasnosti, kao na pr. Pravoslovna akademija u
Zagrebu, koja bijae nastala iz isusovake gimnazije, bijae sasvim anacionalna. U toj
kulturnoj plodnosti lei glavno znaenje ilirizma za hrvatstvo. Da se to razumije, valja
imati na umu dva momenta: prvo, ivu silu predobe o narodnoj veliini, pa ma daje
ona i umjetna kao itavi ilirizam, i nade u bolju budunost, koje se na to vezah, a
osobito nada u osloboenje ostale brae od turskog robstva. Ta sila dala je prije
opisanoj narodnoj sviesti stvarni sadraj, a to bijae jedan moment snage. Drugi
moment bijae duboki etniki i kulturno djelatni sadraj ideala ovjenosti, to ga
bijae ilirizanr preuzeo.
Nigdje nisam jo naao izriito spomenuto, ali vjerujem, da se glavna vriednost
ilirizma sastoji u njegovoj dubokoj, nepatvorenoj, ak i koncentriranoj ovjeanskoj
misli, i da je on dao ideal ovjenosti, koji uzdie i proiuje narod, koji bijae
postao surov uslied borbe s Turcima. Taj je svoj ideal ilirizam stekao nadovezivanjem
na staru knjievnost Dubrovnika, Splita i t. d. U tim gradovima, kojih su vii slojevi
nastali krianjem izprva romanskih graana s doseljenim hrvatskim plemikim
obiteljima, nastao je pod uplivom talijanskog preporoda u 16. i 17. stoljeu znatan
kulturni i knjievni pokret, kojega su proizvodi u
"IV, JZ.sv.lL.str. PO. do 184.
3
Ovi dalmatinski pisci zovu svoj Jezik, koji je ikavski jezik slovinski ih hrvatski , a nikada
srbski . I[Xik reklamiraju Srbi tu knjievnost za sebe. dakako po receptu ajarika. Jzporedi VIII. 29-, sir,
72. do 84.
29
Izporedi Vili. JI. Naalost, ostalo je pnpoetku tog rada, koji je mnogo obeavao.
335
!
"
VII. 4., str. 136. do NH. Biskup Strossmaver i preporod hrvatske kulture.
n
VIII. -5., str. 6. Evo tog znameni tog mjestu: Prema tome mislim, da ne moe biti drugaije, nego da su Srbi
i Hrvali jedan narod, kop ima samo dva imena, pa se jedan dio naziva Srbima, a drugi Hrvatima
.
336
1
1
.i
hrvatskom jeziku nasljeivanje talijanskih djela iz razdoblja preporoda. Studijem
ovih dijela, kojih je jezik pravi temelj hrvatskog knjievjnog jezika, dola je i
humanistika misao u bansku Hrvatsku,
31
gdje je naila na razumievanje i njegu, a
^
svoj najljepi knjievni izraz nala je u pjesnikom, djelu Maurania Smrt Smail- i
age engia, o kome sam ve govorio.
Ali Hrvatima ne bijae sueno, da izvojuju pravo na obstanak humanistikim nj
idejama, nego su to morali uiniti orujem u ruci. Svoj prirodni zavretak naao je
J
ilirizam u godinama 1 848749. Hrvati pooe u rat protiv Maara, a u obranu svoje
autonomije kao ostatka nekadanje narodne hrvatske dravnosti. To je ujedno i godina
Hj
roenja novog hrvatskog nacionalizma. Orujem u ruci izvojtit e si, oni u svietu
^
toliko priznanja, da su na neko vrieme pobliedile znanstvene teorije nepovoljne za
Hrvate.
U godinama 1 848749. bijahu Hrvati i Srbi upueni jedni na druge u zajednikoj
borbi protiv Maara. Bijae upravo zakljuen savez izmeu srbske Vojvodine i
hrvatske Trojedne kraljevine. Pri tadanjem bratimljenju spominjahu se po prvi put
Srbi u Hrvatskoj. Govorae se takoer, da su Hrvati i Srbi jedan narod, pa da moraju
ivjeti u ljubavi i bratstvu prelazei preko vjerskih razlika. No doskora se odnosi po- n
mutie. Srbi zahtievahu Sriem za srbsku Vojvodinu, koju je trebalo stvoriti. Time bi ti
]
krajevi odpali iz banske vlasti. Tako se odnos izmeu oba naroda pokvario.
Kad su se veljakim ustavom god. 1859. prilike u Monarhiji nanovo sredile i
1
Hrvati osjetili, da e se morati razpravljati i o novom ureenju njihovih odnoaja s J
Ugarskom, nastojali su pridobiti Srbe poputanjem. Ali o tome sam ve govorio u
estom dielu na str. 1 99. i dalje.
Ponaanje Srba u Sriemu postalo je Hrvatima sve sumnjivije, pa tako nalazimo u
Pozoru od 10. oujka 1863. vrlo znaajne riei, da Hrvati ne mogu autohtono
hrvatsko katoliko stanovnitvo u Sriemu prepustili za gospodstvom iduoj poudi
novo doselijenih Srba. Da dokae postojaajie te za gospodstvom idue poude,
pozivlje se pisac lanka na zakljuke srbskog crkvenog sabora g. 1861
.,
prema kojima
^
su samo grkoiztoni Srbi punopravni graani Vojvodine, dok su pripadnici drugih
]
vjera naprotiv samo bezpravne parije. 1 u lanku Glas iz Slavonije, koji je izaao u
Pozoru od 4. oujka 1863. ali se hrvatski politiar Mikatovi, koji kasnije postade H
poznat, da srbski listovi Vidovdan i Srbski dnevnik tvrde, da su Hrvati kamen ci
smutnje meujunim Slavenima i zakljuuje rieima: Ali sve rtve hrvatskog naroda
za volju sloge nisu Srbima dovoljne, jer oni ne e ni slogu ni ljubav, nego smrt
hrvatskog naroda
.
- J
Iz Pozora od 5. oujka 1863. vidi se takoer, da su se Srbi protivili utjelovljenju
Vojne Krajine, oito poradi toga, da Hrvati ne bi politiki ojaali.
Nije mi teko razjasniti razloge tom pogoranju hrvatsko-srbskih odnosa. U petom
poglavlju estog diela prikazao sam, kako je god. 1860. napredna nova srbska drava
^
prigrlila i uinila glavnim sadra-
j
J
j
I
jem svoje dravne politike svesrbsku misao, koja se bijae razvila u junoj Ugarskoj.
Time se ona toliko ojaala, daje mogla bez bojazni nastupiti i protiv Hrvata.
Hrvati dodue nisu u cielosti shvatili znaenje te pojave, ali su ga osjetili, pa u
razdoblju od god. 1861. do 1867. nastaju dvie stranke, koje su se u glavnome
orientirale s obzirom na srbsko pitanje u hrvatskim zemljama: tako zvana
Strossmaverova stranka i hrvatska stranka prava ili Starevieva stranka.
Prva je nastojala oko sporazuma sa Srbima, a druga je propoviedala bezobzirnu
borbu protiv Srbstva.
S obzirom na skueni prostor, ne mogu ovdje sebi dozvoliti da prikazem snanu
linost Strossmayera. To je pokuao uiniti Seton Watson u estom poglavlju svoje
knjige/
2
pa na to mjesto upuujem svakoga, tko se za to zanima. Prikaz Setona
Watsona nije neizpravan, on samo nije razumio glavnih Strossmaverovih misli
vodilja, jer ne bijae nita shvatio o sadraju srbskog pitanja.
Seton MVatson pada u prvu zabludu, kad misli, da je Strossmaver osniva nove
hrvatske kulture. To nije tono. Kulturno znaenje Strossmaverovo sastoji se u tome,
to je intenzivnom kulturnom nastojanju ilirizma stavio na razpolaganje znatna
sredstva svoje bogate biskupije. Kulturni ferment bijae jedino i izkljuivo spomenuta
ve humanistika misao, koja je doniela uspjehe na polju kulture u vezi s
nedvojbenim kulturnim darom Hrvata. Strossmaver, kao biskup jedne biskupije, u
kojoj ne bijae samo mnogo Srba, nego pod koju podpadae i itava kraljevina Srbija,
bijae brzo shvatio, koliko je srbsko pitanje vjersko pitanje, zbog nerazdruive veze
srbstva s grkoiztonjatvom. On je moda takoer i slutio, kakva e se nesrea desiti,
kad se katolika i grkoiztona vjera namjere jedna na drugu, te je ve od god. 1861.
osjeao, da se bura pribliava. Uzprkos svom njemakom podrietlu smatrao se on
Hrvatom i bijae jedan od mnogih, koji se osjeahu privuenima etikim i kulturnim
sadrajem ilirskog humanizma. Tim vema je zazirao od borbe, koju je vidio da
dolazi. Kao snana linost, htio je to zlo izlieiti u svom korienu, posegnuvi za
starom papinskom milju o uniji. Strossmaver je htio privesti sve june Slavene
katolicizmu ili barem grkoj uniji i time onemoguiti borbu izmeu Hrvata i Srba.
Namisao bijae upravo velianstvena, ali ve unapried osuena na neuspjeh; morala je
doivjeti istu sudbinu, koju je doivjela papinska politika i koju e uviek morati
doivjeti.
Misao o uniji izgleda da ne potjee od samog Strossmavera, nego od hrvatskog
povjestniara dra Franje Rakog, jer je taj ve godine 1861. u Katolikom listu
(slubenom katolikom vjestniku u Hrvatskoj) objavio niz lanaka pod naslovom
Katolika crkva i bugarski narod, gdje je potaknuo pitanje prielaza Bugara na
katolicizam.
Strossmaver je mislio svoju namisao provesti u velikom stilu. Vjeran svojoj
lozinki: Sve za vjeru i za domovinu, htio je spojiti narodne i crkvene probitke i
pomagati ih ne samo crkvenim nego i svjetovnim sredstvima. On je htio Hrvatsku
uiniti duhovnim sreditem itavog
'
Izporedi 17//. 12.. sir. 24. do 39.
337
"'"
Jzporedi VII. 4., osmo poglavlje: Rieka rezolucija i njene posljedice (19(15. do I90H., sir. 16-1. 200.).
"'
Vanoje upozorili najedno mjesto, koje je po mom shvaanju mnogo pridoniefo krivoj nauci Sajankovoj i
srbofilstvu Ceha. Toje jedno mjesto u Dalimilovoj kronici, gdje se veli: W srbskem gazvke gest zemie (iieto
Charvan gest ume (izporedi Safafik, 1. sv., str. 103.). No Safafik sam priznaje i na tom mjesta, a i u 2. sv. na
strani 97., da se to mjesto odnosi na sjeverozapadne Slavene, da se dakle na podruni liiikih Srba nalaze
dielovi hrvatskog plemena, kao to to bijae i u ekoj. No to mjesto se ipak sasvim .krivo pnmienilo na
jinoslavenske prilike, udruilo sa shvaanjem pekepalnarhije i iz toga zakljuilo, da je Srbin vii pojam nego
Hrvat. To se shvaanje kasnije i provodilo ti praktinojpolitici.
338
Balkana, osnovao je u Zagrebu Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti,
zaloio se uspjeno za osnivanje sveuilita u Zagrebu, koje je snabdio obilnim
sredstvima, a da politiko ime ne bi nikoga povriedilo, odluio se za -ni
jugoslavenstvo, za koje je razvio ivu promibu. Njegova stranka, koja se novaila
j
iz najobrazovanijih krugova Hrvatske, vjerna hrvatskim humanistikim mislima,
izbjegavala je borbu sa Srbima i izlazei im ususret do skrajnjih granica, nastojala je
"}
pridobiti ih za Strossmaverove misli i za prijateljsku suradnju s Hrvatima. ^ i
Ta je politika doivjela podpuni slom. Stranka ne bijae jedinstvena sama u sebi,
jer su se u pitanju narodnog imena oitovala razna shvaanja. Jugoslavenstvo bijae
]
zapravo samo politiki okvir, koji ne mogae ukinuti pojedine narode; a radilo se
" j
zapravo ba o tome, kako da se Hrvati i Srbi ue povezu. U stranci bijahu zastupana
tri pravca: 1. Jedni su htjeli, da se oba naroda obuhvate pod imenom Srbo-Hrvata, a
ini se, daje to bilo i miljenje Rakoga. 2. Drugi miljahu, da su Srbi i Hrvati jedan
narod s dva imena i da bi svakome trebalo biti slobodno kojim e se imenom sluiti.
^
Taj pravac zastupao je i slavni slavist uro Danii, koga je Strossmaver iz Beograda
pozvao u Jugoslavensku akademiju.
33
3. Bijae takoer i pojedinaca miljenja, da
treba primiti zajedniko ime Srbi u skladu sa afarikovim shvaanjem, da su i H
Hrvati Slavosrbi. Ovo posljednje stanovite podupirala je svom silom veina Srba. ^j
Sva ta tri pravca kao i itava politika Strossmaverova pomagahu i protiv njegove
volje srbstvo, koje je susretljivost Hrvata izkoristilo u svrhu promibe i za politiko i
]
gospodarsko irenje. Radikalne hrvatske stranke uzele su to za povod, da napadnu
^
Strossmavera, ije misli, koliko god dobro i plemenito zamiljene, ipak ne bijahu bez
opasnosti za Hrvate, i da goje mrnju protiv njega kao tetoine hrvatskih probitaka. I
No i inae doivio je velikoduni biskup sama gorka razoaranja. Kad njegovi
pokuaji oko unije ostadoe na Balkanu bez uspjeha, pokua on u tu svrhu stei neke
^
veze u Rusiji, ali ga to uini sumnjivim u Beu pa ga godine 1 888. car Franjo Josip I.
j
pozove otro na odgovornost prigodom manevara u Slavoniji. Kod Srba su njegova
nesakrivena nastojanja oko unije pobudila samo ogorenu mrnju. Svoje i nadalje
]
neprijateljsko dranje prema Hrvatima obrazlagali su Srbi upravo time, to se moraju
J
braniti od hrvatskog nastojanja oko unije.
34
No to je tipina bizantinsko izvrtanje
pravog stanja stvari, jer su Strossmaverova nastojanja oko unije bila zapravo samo
n
pokuaj, da se otupi otrica srbskim osvajakim namjerama iza god. 1860. Kad je
^
Strossmaver devetdesetih godina htio posjetiti dio svoje biskupije u Srbiji, srbska mu
je vlada ak zabranila ulaz u zemlju. Konano su ga jo i u Vatikanu estoko napadali,
jer da se razbacuje crkvenom imovinom u svjetovne, a ne u crkvene svrhe.
Tad je dola god. 1 867./68.; Hrvati dospjee u najnepovoljniji poloaj i umjesto da -
,
postanu privlaiva toka za cieli Balkan, postadoe zastraujuim primjerom. i
Velikoduni taj ovjek bijae tako posvuda neshvaen, doivi podpuni neuspjeh i
povue se ogoren i razoaran. Od poetka osamdesetih godina pa do svoje smrti nije
uobe vie imao udjela u djelatnoj politici Hrvatske.
Njegova se stranka god. 1881. razdielila u dva krila. Jedno se stavilo na
oportunistiko stanovite, da nagodba od godine 1868. ostavlja Hrvatskoj dovoljno
slobode za akciju i pretvorila se u unionistiku stranku, koja se istroila u vrieme
Khuenove vlade; drugo krilo ostalo je strankom oporbe, ali budui da bijae bez
jasnog programa, bez organizacije i vodstva

Strossmaver bajae dodue teoretski

voom, ali nije vrio utjecaja na vodstvo

dospjelo je ono posvema pod klerikalni

utjecaj, i nakon stoje god. 1894. bez uspjeha pokualo da se sjedini sa Starevievom
strankom, propalo je sasvim na prielazu u novo stoljee.
Sasvim drugim putem poao je dr. Ante Starevi, Strossmaverov antipod. On je
shvatio, da se protiv srbskog lukavog i nasilno osvajakog pohoda ne moe uspjeti
humanom diplomatikom i htio je zato itavi hrvatski narod povesti u bezobzirnu
borbu protiv navale srbstva. Starevi je pobijao ilirski humanizam i njegova kulturna
nastojanja kao nesuvremena i neupotrebiva. Nasuprot velikosrbskom idealu stavio je
Veliku Hrvatsku, htio je itav narod odueviti tim idealom, pa najprije pregaziti sve
unutranje protivnike, a zatim pristupiti ujedinjenju hrvatskih zemalja. Iz injenice, da
su balkanski Romani velikim dielom imali udjela u postanku Srbstva, iz injenice, da
je ono izprva bilo maleno i da su njime vladali Hrvati, sazdao je on teoriju, da Srbi
nisu nikada postojali, ali je pri tome previdio injenicu, da nikada nije bilo drave bez
snanog narodnog elementa. Ponesen svojim snanim, temperamentom, Starevi se
nakon godine 1868. stavio na Austriji neprijateljsko stanovite, pripisujui joj svu
krivnju zbog nedae Hrvata, ne priznavajui nagodbe, nego tvrdei, daje do nje dolo
na nezakonit nain.
Odluan nastup protiv Srba, postavljen ideal narodne veliine, kojemu je sr bila
istinita i zdrava i odgovarala narodnoj samosviesti, premda je prela razumne granice
i dijelomice poviestnu istinu (s obzirom na Srbiju i slovenske zemlje) i bezobzirno
zauzimanje stanovita na sve strane, sve se to duboko dojmilo hrvatskog naroda.
Katonski znaaj Stareviev, njegovo suvereno preziranje sviju asti, dostojanstva i
zemaljskih dobara, samo je jo pojaalo njegov upliv. Narod je tako sliepo sliedio
ovjeka, kojemu su nedostajala glavna svojstva uspjenog politiara, praktiki smisao
za stvarnost, a time i taktika i nadarenost za provoenje zadataka. On nikada nije
izradio potanjih osnova za provedbu svojih misli, a to je u tom pravcu uinila
njegova okolina, bijae neznatne vriednosti. Borba se sa Strossmaverovom strankom
zavukla, jer je ona u posjedu humanistike i kulturne predaje iz doba preporoda bila
znatno nad stareviancima svojom inteligencijom i kulturnom visinom. U borbi
protiv Khuena, stranka je doivjela teki poraz, kao to sam ve prikazao (str. 247.), i
trebala je gotovo 10 godina, da se od njega oporavi. Glavno djelo stranke bijae, daje
u Dalmaciji i u
339
:j
Vili. 14., sir. 1. i 2.
i)
i
Bosni uinila mnogo za nacionalno prosvjeivanje i djelovala posvuda protiv srbskog
osvajanja. No njene mogunosti bijahu ograniene, jer je ona, svladavi obzorae,
^
samo razkinula vezu s humanistikim mislima i kulturnim nastojanjem iliraca, a nije
j
bila u stanju sama neto uiniti. Starevievaje stranka, kao to sam ve rekao, na taj
nain samo pripomogla opadanju kulturne i gospodarske razine hrvatskog naroda.
hi
Doavi pod Mauraniem u nezgodan poloaj, kao izmeu dva rvnja: izmeu vlade,
j
koja im se, premda umjereno, suprotstavila odozgo, i izmeu oporbene Starevieve
stranke, koja ih potiskivae odozdo, Srbi naoe nakon zauzimanja Bosne priliku, da Hj
se priblie Maarima, pa kad se prema Hrvatima otrije nastupilo, stavie se oni na
stranu Khuena i postadoe njegovom glavnom podporom. Osnova Starevieve
stranke, da onemogui Khuen-Hedervaryja fizikom uvredom, znaajna je za duh u
\
toj stranci. Kao to sam ve prikazao, ona je izvukla krai kraj, a Khuen ju je znao
kroz 16 godina tako paralizirati, da se za njegove vlade bavila u glavnome borbom
protiv obzoraa. Kad je narodu dodijala ta pusta borba, pokuali su god. 1894.
starevianci pod pritiskom javnog mnienja izmiriti se sa Strossmaverovom strankom,
ali od toga ne bi praktinih rezultata. Stranka je poela uviati, da je borba na svim
n
frontama nemogua i pod dojmom te spoznaje kao i zbog osobnog utjecaja dra Franka
J
zapoeo je austrofilski razvoj s namjerom, da se oslobodi ta fronta i da se borba
usredotoi na ostale dvie fronte. Zbog toga se stranka razciepala, jer jedan njen dio
-1
ostade nepomirljiv. Frankova stranka prava zvae se ista stranka prava a druga J
stranka zadrala je ime Starevieve stranke prava, ali je s vremenom i ona morala
povui jednu frontu, i to onu protiv Srba, ulazkom u tako zvanu hrvatsko-srbsku
]
koaliciju.
Takav bijae stranako-politiki razvoj sve do asa, kad je doan kraj Khuenovu
reimu, i junoslavensko se pitanje poelo kritiki zaotravati. Tom temom pozabavit
emo se u sljedeem poglavlju.
5. Rieka rezolucija h
Vanost rieke rezolucije ve je poznata, postalo je svima jasno, da ona znai
prekretnicu u poviesti Monarhije na jugu. Ta e se spoznaja nakon rata produbiti, kad H
e povjestniarima stajati na razpolaganju bogati material, koji nam je dopao u ruke d
pri zaposjedanju Srbije, i kad e biti mogue odkriti sve niti srbskog pokreta na jugu.
To nam je sad nemogue, ali ipak mislim na temelju mog dugogodinjeg opaanja, da
mogu izpravno prikazati itavi taj razvoj,
35
prema kojemu rieka rezolucija izgleda
kao jedan mostobran pokreta, iji je drugi mostobran atentat od 28. lipnja 1914.
Nadam se, da mogu u tome pogledu dopuniti i izpraviti razlaganja Setona VVatsona, i
to ne samo u jednom pravcu. To mi se ini tim vanijim, to njegova knjiga, upravo
poevi od tog poglavlja, a dotle je moemo oznaiti dobrom, zauzima opasni smjer i
nalazimo u njoj nedostataka, netonosti i tekih nepravda spram Monarhije.
340
Za razumievanje rieke rezolucije, potreban je kratki pregled prilika u
junoslavenskim zemljama u okviru Monarhije i u njenom susjedstvu.
Khuenu bijae kroz dvadeset godina (1883.1903.) uspjelo, da vlada Hrvatima s
pomou Srba, i samo u tom razdoblju Hrvati su vidljivo nazadovali.
U Dalmaciji bijae austrijska vlada primorana podravati ono neprirodno
dravopravno lebdee stanje i budui da Hrvati neprestano zahtievahu utjelovljenje
Hrvatskoj, bijae upuena na Talijane, a kasnije i na Srbe, koji su time uivali sve
prednosti vlasti. Kod Hrvata se upravo pokazalo obratno djelovanje. Dalmacija je
propadala pod tom nezdravom politikom, podravanom protiv volje ogromne veine
naroda (81%), a takoer i zbog toga, to bijae neprirodno odrezana od svog
ekonomskog zalea. Beckova investicija nije tu mogla nita popraviti.
Prilike u Hrvatskoj i Slavoniji u posljednjim godinama Khuenova reima
obiljeene su politikom nesvieu Hrvata i osjeajem, koji je kod njih prevladavao,
da su te prilike neodrive. Hrvati spoznae, da na svim podrujima nazaduju, a da si
ne mogu pomoi. Strah, koji se u narodu irio, poveavae silno porast izseljivanja uz
stalno opadanje domaeg stanovnitva.
Navodim neke brojitbene podatke o ukupnom puanstvu Hrvatske i Slavonije.
1880.
1890.
1900.
1910.
Sve manji broj Hrvata i Srba nadomjetali su kolonisti izvana, u prvom redu
Maari, a i ostali.
Jedna druga pojava, koja je Hrvate uznemirivala, bijae maarizacija, koja se sve
vie javljala. Kraljevske ugarske dravne eljeznice u Hrvatskoj pokazivahu se sve
jasnije kao orue maarizacije. Ne namjetaju se inovnici hrvatske narodnosti, a kad
bi se koji ipak namjestio, bijae sistematski zapostavljan. inovnici nisu htjeli ili nisu
smjeli govoriti hrvatski, sve kad su i vladali hrvatskim jezikom. eljeznika uprava
gradila je posvuda kole, u kojima se poduavae izkljuivo maarski. Ali te kole ne
polaahu samo djeca maarskih inovnika, nego ih moradoe obvezatno pohaati i
djeca hrvatskih namjetenika eljeznica. Osim toga sagradilo je maarsko kolsko
drutvo julijansku maarsku kolu posvuda, gdje se stvorila mala maarska
naseobina. to vie se zaotravala kolska kriza u Hrvatskoj, koju sam prije prikazao,
to su djelotvornije bile te kole, koje su drutvo i drava obilno pomagali. Slini
utjecaji pojavljivahu se u svim zajednikim granama uprave, a tih bijae prema
nagodbi od g. 1 868. vrlo mnogo.
Hrvati i Srbi osjeahu se tako ugroenima od iste opasnosti.
Hrvata Srba Ukupno
64.18% 26.30% 90.48%
62.09% 25.91 % 88.00%
61.70% 25.50% 87.20%
62.50% 24.60% 87.10%
341
'*
vri, n.
37
VIII. 9-, sir. 17.
'*
Na istom mjestu, str. 18. Lporedi idejno srodstvo s /'cstv/cm (sir. 532. do 534.).
19
VII. 18., str. 108.
40
Vi!. 4., str. 131., 171., 359.
i
Prigodom careva boravka u Zagrebu godine 1895. spalila je jedna skupina aka
i
maarsku zastavu. Kolovoe demonstracije bijahu odstranjeni sa sveuilita, strogo
kanjeni i pooe gotovo korporativno u Prag, gdje je tada cvao Masarvkov realizam,
}
koji je mlade snano privlaio, i nastavie ondje svoje nauke. Moram priznati, da mi
J
nauka profesora Masaryka nije dovoljno poznata, a da bih mogao o njoj izrei svoj
sud. Ali kad bih je ocienio po njenim plodovima u Hrvatskoj, sud bi morao izpasti
f
vrlo nepovoljno. Tako je koncem stoljea dola u Hrvatsku itava skupina mladih
ljudi, koja je iz Praga doniela sasvim nove misli. Ne smijemo zaboraviti, daje eka
q
jo od vremena Dobrovskog i afarika bila kula jakog srbofilstva, koje je nalo izraz
j
u poznatoj nauci, da su Srbi meu junim Slavenima daleko najznaajniji narod.
Mnogo puta sam uo, gdje se Hrvati tue, da su simpatije eha uviek na strani Srba i
'"1
da su esto nepravedni prema Hrvatima. Iz takve sredine i s takvim mislima dola je J
na prielazu u novo stoljee u Hrvatsku skupina mladih ljudi, koji su takoer znali
uzporediti cvatue gospodarske prilike u ekoj s beznadnim prilikama u Hrvatskoj.
j
Krug tih mladih ljudi u zajednici s mladou u Hrvatskoj, gladnoj ideja, zapoeo je u
prve dvie godine dvadesetog stoljea kulturno-politiki pokret u Hrvatskoj, kojeg
^
glavni poticaj bijae duboko nezadovoljstvo s prilikama u Hrvatskoj i protivtina
protiv postojeih stranakih prilika. Jasne ciljeve i toni program taj pokret nije
37
imao. H\
Jedina pozitivna toka bijae nastojanje, da se poprave odnosi sa Srbima, a
j
jednako i s Talijanima,
38
jer se na hrvatskoj strani osjealo, da se vlastiti sporovi s tim
narodima, izkoriuju protiv njih samih. 1
To isto nastojanje pokazalo se doskora i kod Srba, Zanimljivo je meutim, pod *i
kakvim je okolnostima usliedilo. U kolovozu god. 1902. napisao je ve spomenuti
radikalni Srbin i hrvatomrzac dr. Nikola Stojanovi u zagrebakom Srbobranu niz
lanaka izpunjenih tolikom mrnjom protiv Hrvata, da je javno mnienje u Hrvatskoj
zakipjelo. Ti lanci, koji Hrvatima poricahu pravo na obstanak. kao i kasnija broura
istog pisca, bijahu proeti milju: Borba (izmeu Hrvata i Srba) mora se voditi do
konane propasti nae ili vae. Jedna strana mora podlei. A da e Hrvati podlei,
jami nam njihova brojana manjina, zemljopisni poloaj, okolnost, da posvuda ive
izmieani sa Srbima, a isto tako i tok obe evolucije, prema kojoj ideja srbstva znai
napredak.
39
On izlae nadalje, da Hrvati nisu ni pleme ni narod, nego katolikim
klerikalizmom Srbima otuena i propala stranka, te zakljuuje: Slom klerikalizma u
naem narodu znai takoer i konani kraj hrvatstva.
40
Na te izpade odgovorila je
Starevieva stranka demonstracijama, koje su zauzele veliki obseg i konano dovele
do razaranja tada mnogobrojnih srbskih trgovina u Zagrebu. Srbi podigoe viku.
Khuen obea Srbima, da ne e pretrpjeti nikakve tete, i grad Zagreb morao je
naknaditi tetu. To ogori Hrvate jo i vie i naknada tete nije Srbima doniela mnogo
koristi. Mnogi Srbi izgubie toliki broj muterija, da su morali zatvoriti svoje
trgovine. To se Srba snano dojmilo, te se kod njih pojavi struja, da se poprave napeti
odnosi s Hrva-
1
J
342
tima. Budui da su se i kod Srba javljali glasovi, da Khuenov sistem i njima samima
kodi, nastade razcjep u srbskom taboru. Nastadoe dvie stranke: radikalna srbska,
koja je ostala kod misli borbe protiv Hrvata do iztrage i srbska samostalna stranka,
koja je uzela za cilj popravak odnosa i suradnju s Hrvatima.
Sline bijahu prilike i u Dalmaciji. Sve veu mrnju na Austriju u toj zemlji
stvarahu sustavno izigravanje hrvatskih tenja za sjedinjenjem, osjeanje, da je
sredinja vlada naelno protivna Hrvatima, sve to uza sve jae gospodarsko
propadanje i sve jae izseljivanje. Budui da se godine 1900. narodna stranka
pribliila stareviancima, ponudi dr. Smodlaka god. 1902. Srbima i Talijanima mir
Boji. Talijani na to osobito ne reagirae, a Srbi veoma napadno. Oni vrlo toplo
odgovorie po dru Kovaeviu. Kad se god. 1903. u Hrvatskoj pojavio jak pokret
protiv Khuena, obrazovalo se od svih hrvatskih i slovenskih zastupnika carevinskog
viea izaslanstvo, koje je htjelo kod cara posredovati zbog ozdravljenja prilika u
Hrvatskoj. To je izaslanstvo zatrailo audienciju, ali je nailo na zatvorena vrata, to
je u Dalmaciji, a jednako i u Hrvatskoj i Slavoniji uinilo najloiji dojam. Seton
Watson je sasvim izpravno nekoliko puta iztaknuo, koliko dubok bijae dojam tog
dogaaja na jugu Monarhije.
"
Osim tog procesa nutarnjeg vrenja i previranja u Hrvatskoj i Slavoniji, nastale su
na itavome jugu vane promjene u osobama i smjerovima. Dne 27. lipnja 1903.
Khuen-Hedervary bio je imenovan ugarskim ministrom predsjednikom i ode tako s
poloaja, to gaje 20 godina zauzimao, a na njegovo mjesto imenovan bi banom grof
Teodor Pejaevi. U Dalmaciji imenovan bi Freiherr pl. Handel prvim graanskim
namjestnikom. Dne 11. srpnja 1903. umre Kallav, koji je poput Khuena vladao 20
godina i znao vrstom rukom voditi sudbinu Bosne. Ako s naeg stajalita

prosuujui konani posljedak glavnog razvoja

ne moemo biti sporazumni s
Kallavevim nainom upravljanja, ipak se divimo tom dravniku, koji se s toliko
razumievanja posvetio povjerenoj mu zemlji i bez sumnje postigao zavidne rezultate.
Tek se kasnije pokazalo, koliko je njegova sigurna i snana ruka u Bosni pogrieila.
Na koncu je jo god. 1903. tisliedila u Srbiji promjena dinastije, pa su na priestolje
stupili Karaorevii.
U sva tri junoslavenska upravna podruja Austro-Ugarske vidimo dakle vane
osobne promjene, koje bijahu posvuda popraene nesigurnim i bezciljnim
eksperimentiranjem. Posvuda se osjealo, da neto nije u redu, ali nigdje nije pala
odluka, da se sustav iz temelja promieni, a to tim manje, stoje pravac politike na jugu
Monarhije ve bio usmjeren dravopravnjm ureenjem. A to nesigurno i bezciljno
tapkanje, izazvano takoer i nedovoljnom spoznajom djelatnih snaga na jugu,
posvuda je. oteavalo poloaj, koji je i bez toga bio pun vrenja i gibanja.
U takovom poloaju buknula je ugarska kriza god. 1905. Izbori u sienju god.
1905. donieli su u Ugarskoj poraz liberalne stranke, koja je ondje 30 godina vladala;
nezavisna stranka dobila je veinu u ugar-
"
Izporedi osnovu rezolucije dm Franka. Vili. 16., str: /. i III. 15.,.str. 12.
41
1711, 16.
r
str. 3.
343
4
'
VU1. 16.. str. 4.
44
Na istom mjestu, str. 4. / 5.
15
VIII, 16..'str. 8. > 9.
46
l'rievod Selona Watsona na strani 514.516. nije izpravem, netoan je i nepodpun. Onprije svega ne donosi
konanu redakciju rezolucije, nego priedlog dro Trumbia, Osim toga on tendenciozno izostavlja trei odlomak,
koji mnogo kate; toje ve tipina bizantinska krivotvorina. Kasnije emo ve vidjeti, sastoje to uinjeno.
344
"1
skom saboru i spremala se da preuzme vladu, te je u tu svrhu pregovarala s krunom.
Izgledi, koje je takav razvoj prilika pruao, dali su Hrvatima opravdani povod, da
se boje za svoju budunost, ali moradoe ih takoer namamiti, da se poslue tom
^
prilikom, da izau iz nesnosnog poloaja. Hrvate je u glavnome uznemirivala .
spoznaja, da e se djelatnost nezavisne stranke, kad jednom doe na vlast, kretati u
glavnome u pravcu produbljenja razstave obih drava Monarhije, pa su se bojali od H)
toga loih posljedica za glavni cilj njihovih nastojanja, za ponovno sjedinjenje J
Dalmacije s Hrvatskom.
ega se Hrvati najvie bojahu, bijae dioba zajednikog carinskog podruja; to se i
jasno vidi iz svih njihovih tadanjih publikacija.
43
U krugovima hrvatskih politiara
nastao je ivi pokret u stvari zauzimanja stanovita u sukobu obaju dielova drave.
Taj je pokret pokrenuo dr. Frank, koji je opetovano pozvao vodee krugove hrvatske
oporbe, da zauzmu zajedniko stanovite.
4
Pokret se prenio i u Dalmaciju, gdje su se
odravali slini sastanci. U glavnome bijahu zastupana dva shvaanja. Jedno miljenje
n
bijae, da treba priekati, dok se kriza ne riei, pa se tek onda odluiti i onda izbiti za
J
Hrvatsku to vie. To shvaanje zastupae stranka unionista i ista Starevieva
stranka (frankovci). Drugo miljenje bijae, da je to krivo i da se valja odluiti za
HJ
jednu stranku, i to za onu. koja prua sama po sebi vie uvjeta za izpunjavanje J
hrvatskih elja.
45
To miljenje prihvatie sve ostale stranke. Pod utjecajem tog pokreta
odrala je hrvatska stranka u Dalmaciji dne 26. travnja u Splitu osnivajuu skuptinu, Hj
na kojoj bijae primljen program, kojeg prvi lan glasi: Stranka stoji neodstupno na
stanovitu hrvatskog dravnog prava, t. j. na zahtjevu za utjelovljenjem Dalmacije
Hrvatskoj i Slavoniji, i smatra to najvanijim korakom za ostvarenje glavnog
nacionalnog nastojanja, narodne cjelokupnosti, koja ide za tim, da se sve zemlje, u
kojima nastavaju Hrvati ujedine ujedno autonomno dravno tielo. A etvrti lan tog
o,
programa glasi: Hrvati i Srbi su jedan narod po krvi i jeziku, spojeni nerazdruivo
j
zemljitem, na kojem stanuju i t, d.
46
Poziv za zajedniko vieanje poslali su dne 4.
srpnja 1 905. oporbeni zastupnici Hrvatske i Slavonije .
Dne 24. kolovoza usliedio je stvarno sastanak hrvatskih zastupnika iz Hrvatske i
.J
Slavonije, Dalmacije i Istre u Dubrovniku, na kome je bilo prisutno 24 zastupnika, a
bijahu zastupane sve stranake skupine osim narodne stranke (unionista) iz Hrvatske i
Slavonije. Tom su se ve zgodom miljenja vidljivo sukobila. Dr. Frank predloio je
rezoluciju, kojom je iznio shvaanje svoje stranke, da se ne valja prikljuiti ni jednoj
stranci, ni Austriji, a ni Ugarskoj. No ta rezolucija bude zabaena, i Starevieva
stranka ne bijae kasnije zastupana na pregovorima. Taj se zakljuak opravdavao
time, to rezolucija dra Franka otvara jaz izmeu Trojedne kraljevine i Ugarske, to je
tim sudbonosnije, jer se bez suradnje Ugarske ne moe postii ni utjelovljenje
Dalmacije, a kamoli osloboenje Hrvatske. Bijae stoga zakljueno: 1. da se odri
zajedniki sastanak na Rieci; 2. da se na taj sastanak pozovu sve hrvat-
j
1
J
^
"1
J
r
ske stranke iz Hrvatske i Slavonije, Dalmacije i Istre, osim stranke unionista; 3. na
dnevnom redu sastanka bit e razprava o utjelovljenju Dalmacije, zatim o sredstvima,
s pomou kojih se to treba postii, te o financialnim i gospodarskim odnosima
Hrvatske i Slavonije i Ugarske.
47
Poetkom rujna odrana je u Opatiji predkonferencija, na kojoj bijahu predloena
3 priedloga rezolucije, prvi od zagrebakog sveuilitnog profesora dra Vrbania, koji
se meutim previe ograniio na prilike u Hrvatskoj i Slavoniji, drugi Vicka Milica,
koji govorae samo o utjelovljenju Dalmacije, i konano trei dra Trumbia, s kojim
se bijae suglasila veina prisutnih.
Odluni sastanak bijae sazvan za 3. listopada na Rieci. Cista stranka prava nije
prisutstvovala kao ni naknadno pozvani dalmatinsko-srbski klub. lanovi istarskog
kluba dooe s izjavom, da sudjeluju na sastanku samo kao gosti. Nakon dvodnevnog
vieanja prihvaen bi priedlog dra Trumbia s nebitnim promjenama i objavljen kao
tako zvana rieka rezolucija. Ona glasi doslovno:
Povodom politikog stanja, u koje je dospjela Monarhija uslied krize u Ugarskoj, hrvatski zastupnici
sastadoe se u svrhu, da zauzmu stanovite prama tome stanju i da oznae pravac politikom radu
hrvatskoga naroda u pitanjima, koja su. nepriepoma i svima zajednika, a ne prejudiciraju naelnom
i stanovitu, na kojem vojuju u palamentamom ivotu bilo kao pripaidnici klubova, bilo kao pojedinci.
Hrvatski zastupnici dre, da su dananje javne prilike u Ugarskoj nastale uslied borbe, koja ide za tim,
p
da kraljevina Ugarska doe postepeno do podpune dravne samostalnosti.
Hrvatski su zastupnici uvjereni, da su ba naroda, hrvatski i ugarski, ne samo s obzirom na svoje
historike odnose, ve jo vie 5 obzirom na injenicu neposrednoga susjedstva i na realne potrebe svoga
ivota i meusobne samoobrane upueni jedan na drugi, te da se stoga ima izbjegavati svaki povod i uzrok
meusobnom trvenju.
li-
Polaeei s tih predpostavaka, hrvatski zastupnici smatraju, da je njihova dunost boriti se uzporedo s
ugarskim narodom za izpunjenje svih dravnih prava i slobodtina, u uvjerenju da e reena prava i
p
slobodtine biti od koristi hrvatskomu i ugarskom narodu; a time e se udariti temelji trajnom
sporazumljenju obaju naroda.
Postignue te svrhe, namienjene obostranoj koristi, uvjetovano je najprije reinkorporacijom Dalmacije
kraljevni Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, kojima ve virtualno i pravno pripada.
Da se uzmogne pristupiti k ostvarenju reiukorporacije Dalmacije, treba najprije da se odstrane
*--'
dananji nesnosni parlamentarni i upravno-politiki onoaji u Hrvatskoj i Slavoniji i da se uvedu takovi
odnoaji, koji e odgovarati potrebama kulturne zemlje i zahtjevima ustava i slobode, zajamenim
slobodoumnim ustavnim odredbama, kao to su poglavito:
iL, izborni red, koji e omoguiti i osigurati biranje takovoga narodnoga zastupstva, koje e biti vjeran
izraaj nesprieene i slobodne narodne volje;
podpuna sloboda tiska, ukinuem objektivnoga postupka i uvedenjem porote za tiskovne i politike
zioine;
sloboda sastajanja, udruivanja i izraavanja misli;
ostvarenje sudake neodvisnosti, zajamene svakome sudcu nepominou i neodgovomou za svoja
sudaka djela;
Lrf ustrojenje vanrednih ustanova upravno-dravnog suda za zatitu probitaka i politikih prava graana
proti upravnoj samovolji;
f
"
ustrojenje posebnog suda za kaznenu odgovornost svih javnih inovnika radi krenja zakona.
L Hrvatski su zastupnici uvjereni, da se trajni sporazumak izmeu naroda hrvatskog i ugarskog moe
postii najprije tonim i strogim vrenjem prava hrvatskoga naroda; sadranih u postojeoj hrvatsko-
, n ugarskoj nagodbi, te promjenom odnosa, to spadaju u podruje posala. koji su danas Hrvatskoj zajedniki
s Uaarskom kao i sa
f
>c
n
f
p
(T
L
JS
47
Ovo /e tekst prema Milicu i Zagorcu (Vili. ~5. i 16.). Pnevod Seiona Waisoiui mjestimiceje tako netoan, da
se gubi pravi smisao.
Ovo /e tekst prema Polonjaku (Vili. 1 7., sir. 36,). Pnevod Seiona Wuisonetje netoan, jer su u njemu neka
mjesta namjerno izpulena. Sva mjesta protiv Monarhije izostavljena su ili oslabljena. Klasian primjer, kako
su Seiona IValsona njegovi srbski pouzdanici u Hrvatskoj sustavno zavodili u bludnju.
345
zapadnom polom Monarhije na nain, da hrvatskome narodu bude osiguran samostalni politiki, kulturni,
financijski i obegospodarstveni obstanak i napredak.
Naravnim teajem dogaaja odrazit e se povoljno svaki napredak naroda u Hrvatskoj, Slavoniji i
Dalmaciji takoer i na odnoaje naeg puanstva, koje ivi i u drugim zemljama, posebice u
najizloenijem kraju, biva u posestrimi Istri.
Da se uzmognu provaati i do ostvarenja dovesti ovdje netaknuta naela, tenje i zahtjevi, izabire se
odbor od 5 zastupnika, koji e imati jo i daljnji zadatak, da promie i za rjeenje pripravlja ina pitanja,
koja su naim zemljama zajednika, ili su od koristi oboj narodnoj dobrobiti.
Iz sastanka hrvatskih narodnih zastupnika, Rieka, 3. listopada 1905..
Kao to sam ve prije spomenuo, smatrao je dalmatinsko-srbski klub, uzprkos
primljenom pozivu, da je bolje abstinirati se od rieckog sastanka i saekati njegov
posljedak. Ali ne proe ni 14 dana od rieke rezolucije, i 26 srbskih zastupnika iz
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije sastanu se u Zadru i dadu svoj pristanak zakljucima
rieke rezolucije u tako zvanoj zadarskoj rezoluciji od 17. listopada 1905. Ona glasi:
Tenja svakog naroda, da sam odluuje o svom biu i o svojoj sudbini, mora izazvati simpatije
svakog, tko i sam gine za slobodom.
A dananju, barbu maarskog naroda pozdravljamo lim radosnije, io je sadanji dravni sklop,
protiv koga je ta borba naperena, svom snagom sputavao i to danas sputava razvitak nae otabine
hrvatskog i srbskog naroda.
Dravna pak samostalnost Ugarske, koja bi tada ivjela sama svojim ivotom i razpolagala samo
svojom snagom, doniela bi takove politike prilike, u kojima bi maarski narod bio upuen, da u svom
roenom probitku, potrai sporazum s nemaarskim narodima Ugarske, da u njihovoj snazi ugleda i svoju
snagu, pa da zajedno s njima, a u naslonu na trojednu kraljevinu Dadmaciju. Hrvatsku i Slavoniju, osigura
uvjete za svoju narodnu budunost i sigurnost.
Stoga, podpisani srbski zastupnici i izaslanici srbskih stranaka, sviestni o zamanosti dananjeg obeg
politikog poloaja u Monarhiji, i uzevi u obzir stanovite, zauzeto od hrvatskih zastupnika na riekom
vieanju, izjavljuju, da e poduprieti dananji pokret maarskog naroda, kojemu bi zajedniki s Hrvatima i
stvarnu podporu ponudili, kad bi, sa strane maarskih udruenih stranaka, bila pruena stvarna jarmstva,
da e se one zauzeti, kako bi se, uz njihove opravdane zahtjeve, izpunile i tenje Hrvatske i Slavonije,
koje idu za proirenjem njezina dravopravnog poloaja, da joj se zajami to samostalniji politiki,
kulturni, priradni i novarski obstanak i razvitak.
Podjedno trae i radit e podpisani zastupnici i izaslanici, da se u Hrvatskoj i Slavoniji stvore
demokratske ustanove, koje bi joj zajamile slobodan ustavan ivot i razvitak i uklonile dananje nesnosne
parlamentarne, upravne i drutvene odnose.
Stojei na tom stanovitu, oekuju, da e i maarske udruene stranke svoj odnos prema nemaarskim
narodima u Ugarskoj postaviti na pravedne osnove, kako bi se ovima osigurao narodno-kulturni obstanak i
razvitak.
to se tie zahtjeva brae Hrvata za utjelovljenjem Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji, koje je i
pozitivnim zakonom zajameno, pripravne su srbske stranke uloiti i svoju snagu za ostvarenjem ovog
zahtjeva, ako se sa hrvatske strane ukloni zapreka, koja je dosad prieila srbskoj stranci na Primorju, da se
za sjedinjenje izjavi, a to je, da se sa strane Hrvata obvezno prizna ravnopravnost srbskog naroda s
hrvatskim.
Da bi se pak s braom Hrvatima mogli staviti u sporazum radi zajednike akcije, bira se odbor od 3
oosbe s 3 zamjenika, koji e ovu odluku dostaviti izvrnom odboru riekog vieanja i s njime stupili u
pregovore u smislu ove odluke."
Da bi se obim rezolucijama dala vea vanost, sastadoe se hrvatska stranka i
narodna srbska stranka na vieanje u Zadru dne 14. studenoga i tamo bi stvoren
sliedei zakljuak, to ga je dne 1 8. studenoga proitao u dalmatinskom saboru dr.
Pero ingrija, naelnik Dubrovnika i predsjednik hrvatske stranke u dalmatinskom
saboru.
49
Vili. 15., sir. 7. i dalje. S time valja cporeditr izjavu, kojuje Jao Baernreilher ujednom svom govoru u
delegacijama, da izgleda, kao da se ele zadobili nevjerni na raun vjernih.
50
FUJ. 16-, sir. 16.
346
p
L
r
P
n
p
L
s
L
L
u
Klubovi hrvatske stranke i srbske narodne stranke uztraju u naelu, da su Hrvati i Srbi jedan narod,
da je jedan drugome ravnopravan i da moraju upravo danas, kad se prietei na horizontu u velikom svietu
i jo vie unutar Monarhije pojavljuju sudbonosni dogaaji, koji se neposredno tiu njihovih ivotnih
probitaka, svoju mo i svoju narodnu snagu drati na okupu, da zapriee, da ih tok dogaaja ne iznenadi.
Poradi toga e Hrvati i Srbi u Dalmaciji rame o rame kao ravnopravna braa raditi u narodno-
politikim stvarima; oni e se osobito zajednikim silama truditi, da izposluju to prije utjelovljenje
Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji, jer je to glavni uvjet za osiguranje bolje narodne budunosti tih zemalja.
Da se temeljna naela hrvatskog jedinstva i ravnopravnosti Hrvata i Srba u Dalmaciji ne primjenjuju
samo kod narodnih zastupnika, nego trajno i u vladinom djelokrugu, ast mi je u saboru u ime oba kluba
predloiti na prihvat sliedee zakljuke:
t. Shodno zakljuku sabora od 21. srpnja 1883. poziva se c. i k. vlada, da vri svoj upliv onamo, da
sve vladine oblasti i svi uredi u vezi s narodnim jezikom upotrebljavaju uviek izraz hrvatski ili srbski;
da se u dalmatinskim kolama hrvatskom i srbskom imenu odredi astno mjesto i da se u kolskim
knjigama vodi rauna o srbskoj i hrvatskoj poviesti, da dai naue glavne dogaaje svoje poviesti i da se u
njima ui jednako latinski i irilski alfabet tako, da djeca naue itati i pisati oba pisma.
2. Poziva se dalmatinski zemaljski odbor, da sve pismene odluke odpravi onim pismom, kojim su
molbe i podnesci napisani.
Rieka rezolucija, od svih tih dokumenata najvanija, pobudila je sasvim
opravdano veliku senzaciju, jer je odkrila onu duboku mrnju na Austriju, koja se
bijae na jugu nakupila.
Sad u ukratko razjasniti, to su Hrvati htjeli postii tim politikim inom. Hrvati
htjedoe postii glavni svoj zahtjev, to ga poevi od god. 1796. stavljahu svakom
prigodom, a to je sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a osim toga htjedoe jo uiniti
kraj nesnosnim prilikama u Hrvatskoj i Slavoniji. Budui da su Srbi uviek jedno i
drugo spreavali, stavivi se u slubu dravne vlasti, nastojahu Hrvati, da privuku
i^
Srbe ustupcima. Takav ustupak doao je do izraaja i prihvaanjem nekadanje
Daniieve teorije, da su Hrvati i Srbi jedan narod s dva razna imena. udno se
doimlje ono stalno naglaavanje ravnopravnosti, koje mi se ini sasvim suvino u
narodnom jedinstvu. Nato emo se meutim jo osvrnuti, jer je vano pri tumaenju
srbskih osnova. Hrvati uzee u obzir takoer vodei poloaj Maara, koji oni znadoe
I
stei pri rjeavanju junoslavenskih problema i postavie se na njihovu stranu stekavi
uvjerenje, da ne mogu nita postii protiv Maara. Morao se primietiti i Austriji
p
neprijateljski duh rezolucije. Bijae oigledno, da su Hrvati Austriji pripisivali svu
|j
krivicu zbog nedaa, to su ih desetljeima na ovoj i na onoj strani prepatiii.
Hrvati htjedoe, prilazei protustoanci, Austriji naplatiti razoaranja, to ih
P
proivjee od g. 1848. do 1868. O tome ne moe biti nikakve sumnje, kad se proita
L Zagoreva broura Istina o riekoj rezoluciji. itava mrnja uperena je na beku
kamarilu. Tamo stoji: Neoboriva je istina, da se stoljeima izdajniki postupalo s
|
hrvatskim narodom.
51
On navodi i reenicu bana Gvulaja, koja glasi: Felicem esse
^
qui aula opus non habet (Sretan, tko ne treba dvora).
Stanovite Hrvata pobudilo je najradostnije zadovoljstvo kod maarske stranke
nezavisnosti, koja se borila o vlast. To se vidi iz brzojava Franje Kossutha od 8.
listopada 1905., koji glasi: Pozdravljamo nau brau Hrvate i Dalmatince i
p
podsjeamo Hrvate, da smo bratski
"'
///. -5-, .sir. 303.
-'
Friedfimg misli: Zatoje Beogradpomagao stvaranje Sfbsko-hrvatskt koalicije, kojaje bila miljena kao
organ, ko/i epovezati, nastojanje, da se Ugarska i Bosna odtrgmi od habsburke Monarhije.
347
dielili s njima sva prava, koja smo dosada izvojtili. Austrija nas je uviek ugnjetavala
i Svemoni neka putem Hrvatske privede Dalmaciju kruni sv. Stjepana. Oekujemo
Vas s ljubavlju i s puno nade. Kossuth Ferenz.
Svakako je izvan sumnje, da je uzprkos svim neuspjesima i promjenama rieka
rezolucija bila temelj politikog razvoja na jugu Monarhije sve do svjetskog rata. Jo
emo se ukratko pozabaviti kasnijim razvojem dogaaja. Do neposrednog doticaja
hrvatske i maarske koalicije nije dolo tokom sliedeeg polugodita, a to je u
Dalmaciji pobudilo veliko nezadovoljstvo. Meutim bijae dne 6. travnja imenovana
koaliciona vlada u Ugarskoj, i maarska nezavisna stranka dola je na vlast. Dne 3., 4.
i 5. svibnja 1906. bijahu izbori, prvi izbori nakon 30 godina, na kojima se nije vrio
pritisak. To bijae senzacija u Hrvatskoj. U zemlji poela je vriti svoj upliv
rezolucija, koja bijae primljena s vie prigovora nego simpatija. Posljedak izbora
zapeatio je posao, to ga bijahu hrvatski voe sklopili s Kossuthom, i nova vlada
bijae imenovana iz redova koalicije.
O Duhovima 1906. bijae odrana osnivaka glavna skuptina jedne nove stranke
u Hrvatskoj i Slavoniji. Bijahu pri tome zastupani u glavnome oni mlai elementi,
koji su prorzali iz prake realistike kole i sada djelatno stupili na politiko poprite.
Oni osnovae Hrvatsku puku naprednu stranku, demokratsku stranku s oitim
zadatkom, da iri misli rieke rezolucije takoer i u Hrvatskoj. U programu te stranke
dooe do izraaja i misli vodilje rezolucije, a osobito ona, da su Hrvati i Srbi jedan
narod s dva ravnopravna imena i da svaki narod ima pravo sam slobodno odluivati o
svojoj budunosti i svojoj sudbini (2. i 4. toka programa). U stranke bijae takoer
izrazita liberalna i protuklerikalna tendencija, upravljena protiv snanih klerikalnih
upliva, koji pokazivahu tada i u Hrvatskoj i Slavoniji sve vie kransko-socialnu
notu.
Da bi mogao suraivati s koalicijom, oslobodi se ban Pejaevi svoje unionistike
okoline, podnievi ostavku, ali ona ne bijae prihvaena. Zatim je 30. svibnja 1906.
sklopio formalni pakt s hrvatsko-srbskom koalicijom i poeo s njome raditi. Ta
koalicija pristupila je sad lieenju rana iz Khuenova doba. No posljedak bijae vrlo
skroman. Srbi zadobie u Hrvatskoj i Slavoniji sve vei upliv i ne bijae im ba
mnogo stalo do pomaganja Hrvata, da ojaaju, tako da Seton Watson punim pravom
predbacuje koaliciji tromu nesposobnost. Jaanje srbskog upliva dalo je povoda
protusrbskoj Frankovoj stranci, da povede u saboru kampanju protiv rezolucionake
koalicije, pa su tako Srbi bar formalno imali izprika za svoj nerad u saboru. Ipak je
rezolucija smanjila nepodnoljivi pritisak u Hrvatskoj, a ve to je narod na selu osjetio
kao blagodat.
Izgleda, da je to s jo nekim drugim momentima vrlo ohladilo ljubav ugarske
koalicije prema svojoj rezolucionaskoj posestrimi, jer je Franjo Kossuth u svibnju
god, 1907. podnio zajednikom saboru u Peti novu osnovu, tako zvanu slubenu
pragmatiku za namjetenike kraljevskih ugarskih dravnih eljeznica, u kojoj se
maarski jezik izriito proglasio slubenim jezikom u itavom translajtanskom sklopu
zemalja.
348
n
P
Postavi bolnim izkustvima kroz vie od jednog stoljea u pitanjima maarizacije vrlo
osjetljivima, gledahu Hrvati u tome jasnu povredu nagodbe.

57. propisuje hrvatski
jezik slubenim jezikom namjetenika zajednike vlade unutar granica Hrvatske i
Slavonije, a time ujedno i za eljeznice.
Hrvatsko-srbska koalicija smatrala je to sasvim razumljivo casusom belli, i
udrueni Hrvati i Srbi zapoee snanom i uspjenom obstrukcijom, drei u smislu

59, nagodbe bezkrajne govore na hrvatskom jeziku, to je naravski Maarima ilo na
ivce. Maari savladae tu zapreku t. zv. zakonom o ovlatenju u jednom paragrafu,
koji su u saboru progurali, a kojim se ministarstvu trgovine podielila ovlast, da tako
dugo provodi odredbe sadrane u obstruiranom zakonu, dok priedlog tog zakona ne
r
_ dobije saborsku potvrdu. Ban Teodor Pejaevi, koji ne bijae manjim kavalirom od
svog otca, ne mogavi odobriti postupak Maara i usvojivi stanovite koalicije, dade
ostavku dne 25. lipnja 1907.
r Premda je time bila zavrena velika jednogodinja konjunktura rezolucionake
L
politike, koja je zavrila neuspjehom, ipak bijae na njenoj strani moralni aktivni
jednaak (saldo). Nakon mnogo godina bijae u Hrvatskoj opet slobode, inovnici su
p
smjeli glasovati po svom uvjerenju, a i prema Maarima moglo se odluno nastupiti i
P postati im vrlo neugodnim. eljni uspjeha, jedinu zaslugu za taj, premda vrlo skromni
uspjeh, pripisivali su Hrvati Srbima. upilo mogae u svom govoru od 25. veljae
^
1907, navesti riei dalmatinskog hrvatskog rodoljuba dra Lovre Montija: Sa Srbima
l -
moemo mnogo, bez Srba malo, a protiv Srba nita!
Premda se gotovo nita nije izpunilo od onih liepih nada, koje se bijahu gajile pri
donoenju rieke rezolucije, Hrvati su ili usustet ozbiljnim dogaajima, koji se
spremahu, u vrlo opasnom razpoloenju. Bijahu zreli za onu hipnozu, za onu arobnu
p
mo Bizanta, koja se tako esto opaa u poviesti.
i Preostaje nam iztraiti, stoje u istinu bila rieka rezolucija.
Godine 1903. bijahu Karaorevii stupili na srbsko priestolje. Oni nisu nipoto
p
tek zapoeli svesrbski (velikosrbski) pokret. Ali je izvan svake sumnje, da su dali
L
novi polet tom vie od 40 godina starom pokretu i da su mu iz dinastikih i ostalih
razloga posvetili posebno zanimanje. Ve su tada oni naili na Spalajkovievu
P osnovu, koji je srbsku akciju usredotoio na Bosnu. U glavnome se posvetila panja
i^
provoenju te osnove. Kad je god. 1905. buknula austrougarska kriza, bijae ona na
srbskoj strani praena napetom pozornou upravo kao i na hrvatskoj strani i bijae
|;
stvorena odluka, da je se izrabi za srbske osnove. Srbska vlada bijae takoer tono
obavietena o tome, da su dalmatinski Hrvati poevi od god. 1902. traili oslon na
P
tamonje Srbe. Taj se moment vrlo spretno upotriebio kao polazna toka, pa moramo
smatrati, da su Srbi razjasnili Hrvatima, kad su traili vezu s njima, da su ih spremni
poduprieti, ako se slave na stranu Maara. Samo se tako moe razjasniti, da se
p
Dalmacija, koja je u ogromnoj veini mislila starevianski, dala pridobiti za
L
stanovite izraeno u rezoluciji. Ne
Li
r
L
p
L
r
L
349
moe se porei, da je u srbskom sliedu misli bilo i stvarne politike logike. Vodea
misao Srba bijae, da povedu Maare, Hrvate i Srbe u zajedniku borbu protiv
Austrije. To je stara misao srbske politike, iji su poetci u godinama 1 848.749. i u
tadanjim ponudama Kossutha i Andrassvja

po svjedoanstvu Stanojevia

a
koja je postala stalnim sastavnim dielom svesrbske politike. Slanojevije napisao ba
ovako: U ono doba (1861.) zapoeo, je rad srbske Omladine i borba srbskog naroda
u Austriji za svoja politika prava i slobode: Srbi u Ugarskoj i u Trojednoj kraljevini,
u savezu s Maarima i Hrvatima, zapoeli su borbu protiv Bea.
I u Ristievim izvodima na str. 282. naao sam jednaki slied misli. Taj predmet iz
stalne zalihe srbske politike bijae sad upotriebljen i stavljen u slubu osnove za
stjecanje Bosne i Hercegovine. Ta osnova bijae samo nastavak spomenute ve
osnove Piroanca (izporedi str. 287.), jer je i opet bila po sriedi namjera, da se Bosnu
stekne s pomou Maara. Kakav su zahtjev pri tome god. 1908. Srbi stavili stranci
neodvinjaka za svoju pomo, nije nam poznato, ali smo vidjeli, da su se Srbi i
Maari u ono doba bratimili i da je srbska nastojanja u Bosni upravo stranka
neodvinjaka najsnanije titila i pomagala (izporedi str. 273., a i Friedjungov lanak
u Neue Freie Presse od 25. oujka 1 909.).
No sasvim sigurno moemo uztvrditi, da su Srbi pomagali Hrvate s obzirom na
utjelovljenje Dalmacije, primivi od njih obeanje, da e se odrei svojih tenja za
Bosnom i Hercegovinom i prepustiti te zemlje srbskoj interesnoj sferi. Za ovo
shvaanje mogu navesti sliedee dokaze:
1. Znaajno je, da 14 dana nakon rieke rezolucije sliedi zadarska rezolucija. Da
stvar nije ve prije bila dogovorena i da nije usliedila na mig iz Beograda, ne bi se
dalo tako brzo postii sporazumievanje Srba iz Dalmacije i iz Hrvatske i Slavonije.
Znaajno je takoer, da su Srbi u Zadru ve izabrali lanove za zajedniko vieanje s
Hrvatima, premda su Hrvati tek kasnije zakljuili, da pozovu jednaki broj Srba.
2. U riekoj rezoluciji dolazi do izraaja narodnostno naelo, da svaki narod ima
pravo, slobodno i nezavisno odluivati o sebi i o svojoj sudbini, a to naelo bijae u
tom obliku dotada nepoznato u hrvatskoj politici. Ta misao se naprotiv nalazi u
prevratnom programu srbske narodne organizacije u Bosni od 27. do 31. listopada
1907. u prvoj toki. Temeljne odredbe glase tamo: Svaki narod ima pravo
samoodreenja. U dravi se mora narodna volja smatrati izvorom vlasti.
Narodnostno naelo oblikovao je Spalajkovi s obzirom na Bosnu, i ono je ostalo sve
do dananjeg rata vodea misao srbske politike. Nema sumnje, da je on vodio
bosanski pokret u Sarajevu, jer njegova ena bijae kerka bosanskog voe Srba
Jeftanovia. Upozorio sam takoer, da u prievodu Setona Watsona rezolucija nema
upravo tog odlomka, premda se Watson poziva na Milica, a tamo se taj odlomak
nalazi."
6
Watson je, nema sumnje, tekstove i prievode zatraio od Srba, a nije znao, da
Bizant sistematski skriva svoje tragove.
3. U hrvatskoj politici vodila se dugo snana polemika, jesu li Hrvati sklopili
prigodom donoenja rezolucije tajni pakt sa Srbima s obzi-
'
' ///: 16.. sir, 19.
''
///. ML str. 14., 3. odlomak.
"
VIII. I'
7
., sir. 68.
'*
To mi /c poznalo iz osobnog priobcrgojednog obrazovanog i bezuvjetno pouzdanog uusuvka.
350
L.
r
"
r
r
i.
rom na Bosnu. Hrvatski politiar Franko Potonjak je to potvrdio u jednom svom
politikom govoru. U njegovu djelu, koje sam ve esto navodio, spominje se i
znaajna epizoda, kako su ga tri srbska voe iz koalicije ogoreno napali, kad je u
jednom politikom sastavku postavio zahtjev, da Bosna mora ostati u okviru Austro-
ugarske monarhije, to su Srbi prikazali kao narodnu izdaju. Ali bez obzira na to,
politika koalicije je pomno izbjegavala da se takne sviju pitanja, koja su se odnosila
na Bosnu, a to bijae vrlo napadno. U doba aneksione krize, zauzela je stav izriito
protiv pripajanja. A bosanski su Hrvati radili iz petnih sila u korist pripajanja. Kad je
nakon pripajanja nadbiskup Stadler poveo u audienciju caru u Be izaslanstvo
katolika, gotovo samih Hrvata, i na povratku svratio u Zagreb, bijahu lanovi
izaslanstva primljeni izrazito neprijateljski od pristaa koalicije.
4. Jasnije nego sve dosada, dokazuje nam to govor, to ga je izrekao dne 25.
veljae 1907. u hrvatskom saboru Franjo upilo, jedan od glavnih tvoraca rezolucije i
poznati hrvatski narodni zastupnik. On je rekao: Od Sadove pa sve do danas
upravljena je itava politika obiju drava (Austro-Ugarske i Njemake) u pravcu, da
se u naoj Hrvatskoj uklone sve zapreke, koje su na putu velikom Drangu . .. Kad
f"
smo toga sviestni, da je na zadatak, da budemo Balkanu zatitni bedem a ne most,
L^ preko kojeg e onamo prelaziti neprijateljski pohodi, raunati nam je u prvom redu s
naom srbskom braom. Narodno naelo i odluno obiljeje narodne sviesti jesu
P proizvod 19. stoljea. Glavna misao, koja je vodila politiku rieke rezolucije, bijae
L -
upravo nastojanje, da se nae put za utjelovljenje Dalmacije . .. Priznajui Srbe, mi
smo ih ponovno pridobili za misao utjelovljenja Dalmacije. (Odobravanje kod
r srbskih zastupnika.). .. . Ali ne znamo, to se zbiva s Bosnom i Hercegovinom. Te
zemlje tvore danas tursku pokrajinu, i koliko god se mnogi trude, da to zabaure, ipak
P
su to turske pokrajine i itav ih sviet takvima priznaje. (Svetozar Pribievi:
I
Naravski, tako je!) 1 premda su Bosna i Hercegovina turske pokrajine pod
suverenitetom sultana, ipak su predane Austro-Ugarskoj, da njima upravlja, i to samo
p
na ogranieno vrieme, dok se prilike u njima ne srede. Ali Austro-JJgarska, ini sve
^
prije, nego li da ih sredi, te ih tovie truje i hoe da na taj nain stvori povoljan
teren, na kome e nastupiti protiv Jztoka. 1 ako srea dade, da Bosna i Hercegovina
P
izau iz okvira ove Monarhije, sasvimje prirodno, da e svaki pravi i poteni Hrvat
b radije gledati, kako pripada bratskim Srbima, umjesto strancima, kad ve ta Bosna ne
moe bili hrvatskom. (Ogromna buka kod iste Starevieve stranke, upadice.)
\ Tko je paljivo proitao na izvadak iz Spalajkovia na str. 205. do 208., nai e
*-"
ovdje doslovce s obzirom na Bosnu itav slied misli tog stvoritelja i stvarnog voe
svesrbskog pokreta.
Vidimo dakle: Hrvati nastoje pridobiti Srbe, da postignu svoju stogodinju
narodnu elju za utjelovljenjem Dalmacije, ali si pri tome dadoe naturiti sve oruje
svesrbskog pokreta, koje su u nudi grevito prihvatili, te su takoer pristali, da se
Bosna i Hercegovina prepuste Srbima i bijahu tako doli, kao to emo jo kasnije
vidjeti, pod vlast Srba.
U
Sitntigrnjikl ZttpiMiil XiJ'l! Mt'ilHttt' suh'itv tJrt'fttsfli:. SIn\otti;<' i Oahtuit i/f, su ?l
\a tsiom fiiifuo. xir 2S
JI
*
VW iteotn tufr$ttt_ M> 24
.-Vtr istma nijt^fn, mi 24,
| _.
'"
AVi istom mji-sut. \St' 25
1 r</nin fr zjuiin/fit>. iltr pivihjcilmk Kiborti Sifrui tiogth'H .\ ItnlauiMt . mjf ttftitto nutthte itcit tiu m" uzprtttn'i nm SttmmiiiiS m'pnjutllfktm i^/vtinni. On )cj*H i ihimi\ pivthjetlnik
htvtitskap sfcfji'" t'l i. gt*. /PM'.,1
Saknatino sam doztum txljeibu*^ iilti't:ijin*g hmtisfcitg pol/ufam. tki fc upila bio u kulovozii 1905. w P't'Sli, ukusnije ii HrOjcnulu. 7 u rcrzijmitseufl iuoyao ptrnjcnti.
f
'"
i.Y<w l
:
rc*r Pivsk-* *! 29 *vthw , ].\ lipnja /9rt\
I
'
.Vi'' I'rru' Prele- <*/ 9 Itpntu J9tlJ*
r
l
351
6. Daljnji razvoj do narodnogjedinstva Hrvata i Srba
Rieka rezolucija nije Hrvatima doniela oekivanih plodova. Da je u Hrvata bilo
vie smisla za poviest i dubljeg razumievanja vlastite svoje poviesti, oni bi lako
pogodili, da je rezolucionaka politika iz temelja kriva. Bili bi nadoli na to, da ona
stranka, koja je drala do predaja Lajoa Kossutha, ne e nikada bez velike nude
zatomiti najmiliju misao svog osnivaa, misao o dravnoj, narodnoj i gospodarskoj
cjelini od Karpata do Jadrana. No itava konstrukcija rezolucije dola je gotovo
izvana, bijae im ukusno prireena, imala je za sebe izvanjski izgled, obi poloaj
govorae za nju, mo Bizanta je malo podpomagae i Hrvati padoe u stupicu.
Neizbjeivi uspjeh rezolucionaa bijae taj, da sad nisu imali protiv sebe samo Be

ta s time su od poetka raunali, nego i Petu poevi od svibnja 1907. i tako su

imali protiv sebe svu mo Monarhije i bijahu u politiki malo zavidnom poloaju.
Kakoje dolo do toga? Maarima je mogao konvenirati savez s Hrvatima i Srbima
u asu najee borbe s Beom, ali ne trajno. Sloga Hrvata i Srba je naime Maarima
onemoguila da vladaju u Hrvatskoj, kao to to bijae u razdoblju od
g,
1883. do
1903., kad su s pomou Srba vladali protiv Hrvata. Kad su jednom postigli svoj cilj,
morao je poloaj za njih postati nelagodan i zato oni upotriebie eljezniarsku
pragmatiku kao sredstvo za torpediranje. Bit e daje uinila svoje jo i okolnost stoje
ministarstvo vanjskih poslova neto nanjuilo o ulozi Srba i o njihovim konanim
ciljevima, to takoer nije moglo ostati nepoznato Maarima. Ugarskoj koaliciji kao
vladajuoj stranci nikako nije moglo ii u raun, da na se preuzme takvu odgovornost,
pa je pustila naprosto da padnu hrvatsko-srbski rezolucionai. Bolje orientirani
Maari pravodobno izvukoe glavu iz srbske zamke, a Hrvati ostadoe jo vre
visjeti. U vrlo tekom. poloaju bijahu sad hrvatski rezolucionai, iji su poetni
uspjesi dnevno poveavali broj njihovih pristaa. Uz pojaano neprijateljstvo obih
drava Monarhije, imali su sad jo i snositi odgovornost, da su se vezali s
neprijateljima drave. Samo to time bijahu Hrvati doli u takav poloaj, kakav su im
Srbi eljeli. Ako nisu htjeli da sad sasvim izgube teren pod nogama, morali su se
grevito drati Srba. Primivi slied misli, to ga skrojie Srbi po svojim zamislima i
prihvativi srbsko duhovno oruje, oni su si nesviestno dali provui prsten kroz nos.
Dogaajima u svibnju
g. 1907, doli su Hrvati podpuno pod vlast Srba i ovi postadoe
tako vodeim elementom na jugu Monarhije. Takav razvitak pomagala je jo i
okolnost. to su Maari, kojima nije ila u raun sloga Hrvata i Srba, sve dok su jo
nastupali protiv jednih i protiv drugih, zaobilaznim putem dostavili Srbima, da bi ih u
Hrvatskoj i Slavoniji radije gledali u poloaju, u kome bijahu u razdoblju od g. 1883.
do 1903. To je jo vie ojaalo srbsku samosviest, jer su znali, da ne e loe proi, to
god poduzeli, budui da su Maarima bezuvjetno potrebni. Ali Srbi ne poputahu,
nego iahu, junaki s Hrvatima, kojima su po mogunosti to uvjerljivije dokazivali,
kolike
u
L.
L,
Lw
352
H
i.
su teke rtve pridonieli za volju sloge. Trebalo je Maarima to vie zagoriti, da ih
kazne zbog izdaje. A budui da je hrvatsko-srbska koalicija Maarima zaista
postala neugodna za razdoblja obstrukcije ljeti god. 1907., time su s druge strane opet
proizveli snaan dojam na Hrvate. U sve irim krugovima uvrstilo se osvjedoenje,
da samo u suradnji sa Srbima lei jedini spas Hrvatske.
Treba iztaknuti jo neto: Seton Watson nastoji prikazati, kao daje rezolucija bila
u Hrvatskoj pozdravljena nekim posebnim oduevljenjem. To je krivo. ak i u
Dalmaciji, gdje je uslied sve veeg neraspoloenja spram Bea, bilo najvie uvjeta za
to, bijahu miljenja podieljena; ne samo krugovi blizi vladi, nego se i starevianci
izjavie odluno protiv rezolucije. U Hrvatskoj i Slavoniji bijae miljenje u
oporbenim krugovima vrlo podieljeno, svi starevianci bijahu protiv rezolucije,
samo je inteligencija, koja je stupala Strossmaverovim stopama, a iz obzira humanosti
i politike, smatrala borbu izmeu Hrvata i Srba nesreom, pa je simpatizirala teoretski
p
s idejom rezolucije. Trebalo je tek stvoriti novu stranku, spomenutu hrvatsku
narodnu naprednu stranku, da bi se dobilo orue za provedbu rezolucionakih misli
kod Hrvata. Led bijae probijen, i Hrvati sve vie pridobijeni za rezolucionake misli
p
tek slobodnim izborima god. 1906. nastupom nove vlade, krilaticom o lieenju rana
L
Khuenova doba i u poetku velikom gorljivou Srba.
lako nisu postigli eljenog cilja, da Hrvate i Maare svezu protiv Austrije, ipak su
P Srbi poluili zamjerni pozitivni uspjeh. U Hrvatskoj su zadobili odluni upliv na
L
rezolucionaki dio Hrvata, a time su Hrvate pociepali i uinili nekodljivima, jer su se
sad rezolucionai i protivnici rezolucije meusobno pobijali, i time bijahu u zemlji
vezane sile, koje su Srbima smetale. Pored toga su ponovno stekli simpatije kod
neovinjaka u Ugarskoj i drugih tamonjih uplivnih krugova, a osim toga i njihovu
djelatnu podporu, to sam, mislim, ve dokazao na stranicama 273. do 275.
Srbi bijahu na taj nain skupili dovoljno snage, da ozbiljno zaponu drmati
snagom Monarhije na jugu. No da su Srbi ve tada pokrenuli vrlo velike snage i daje
itavi Bizant radio za Srbe, dokazuje injenica, kojoj se moda jo premalo posveuje
panja, daje naime za 28. svibnja
g,
1908. bilo u Petrogradu sazvano sveslavenske
zasjedanje, na kome je Drinowski proglasio promjenu fronte Poljaka od iztoka prema
P zapadu,
66
da se 9. lipnja 1908. odralo sveslavenske trgovako zasjedanje u Varavi
U i 23. srpnja 1908., sveslavenske vieanje u Pragu.
68
Dne 8. lipnja 1908. odrao se
poznati sastanak u Revalu, ije smo posljedice onako osvietlili prigodom aneksije.
P
Vidimo dakle, kakve je sve sile znalo pokrenuti malo Srbstvo za ostvarenje svojih
"^
osnova! Njihova akcija kod Hrvata bijae samo maleni, rano zapoeti dio plana, koji
jedva da se zapoeo izvoditi bez odobrenja velikog Bizanta.
Zatim je 7. listopada 1908. dola aneksija, i videi sve svoje osnove ponitenima,
Srbstvo se od listopada 1908. do oujka 1909. biesno uz-
r
L
p
i.'
p
L
**
vNviie h'reie l'resse od 13. svprtfa 190H.
'"'
h'eiie Frete Pres.se od II. lipnju 1908.
**
Neue /-Vere Presse* od
~
r
. listopada l'JOH.
'' 9
Usvojoj zbirci junoslavenskih politikih programa imam i kopiju politikih pimklacija Hrvatske Narodne
Zajednice, ko/a potjee iz poetka god. 190H. Toka II. ovih pimklacija zahtievci sjedinjenje Bosne i
Hercegovine s Hrvatskom, Slavom/om i Dalmacijom.
353
r
t .
bibalo. U prosvjednoj skupsiini u Beogradu, koja bijae odrana protiv aneksije,
bijahu izreene riei: Stojimo pred sudbonosnim dogaajima. Od kosovske bitke
Srbstvo ne bijae nikad tako ugroeno kao danas.
70
No Rusija se nije mogla odvaiti
na rat, pa je tako dolo do izjave od 3 1 . oujka 1 909., koja je za taj as pokopala sve
srbske nade. Time bijae svreno sa Spalajkovievom osnovom akcije, kako ju je
zamislio svojom knjigom: La Bosnie et l'Hercegovine i kojom je pisac osobno
rukovodio. Onaje aneksijom postala bezpredmetna.
Time bijae zavreno prvo razdoblje nastojanja oko srbsko-hrvatskog jedinstva.
Njegovo je obiljeje, da su Srbi traili od Hrvata, da se odreknu Bosne i Hercegovine
kao cienu za njihovu pomo pri utjelovljenju Dalmacije i u borbi protiv Maara.
Naravno jedinstvo bijae meutim vrlo dobro uspjelo, donielo je Srbima velike
prednosti i ojaalo njihovu snagu na itavome jugu. Poloaj Srba bijae svakako
sjajan, jer Maari htjedose Srbe odieliti od Hrvata, da bi mogli vladati Khuenovom
metodom i moradoe im zato initi ustupke. A Hrvati su morali zadrati Srbe, da
spriee, da se ne ponovi Khuenovo vrieme. Srbi su tako zapravo uklietili i Maare i
Hrvate i mogli su vjetim manevriranjem poluiti jedan uspjeh za drugim i stalno
pojaavati svoju mo na jugu Monarhije, to se zaista i zbivalo. Nakon pripojenja je
tempo srbskog jaanja bivao po mogunosti jo i bri, emu je pridoniela spomenuta
ve (str. 273. do 274.) okolnost, da se je nakon balkanskog rata pojavila i u Austriji
stranka, koja je htjela pridobiti Srbe iz gospodarsko-politikih razloga. (Izporedi
takoer lanak prof. Benedikta u Die Zeit, str. 293.)
S obzirom na djelovanje aneksije na odnose Hrvata i Srba moe se rei, da je
pripojenje bezuvjetno uzdrmalo poloaj Srba u Trojednoj kraljevini. Strastvene srbske
tenje za Bosnom i Hercegovinom bijahu i suvie oite i davale su vidljivu podlogu
opetovano iznaanim tvrdnjama Starevieve stranke o tajnom paktu, prema kojemu
su se Hrvati odrekli Bosne. Primjeivalo se takoer, da su u ono doba upravo
bosanski Hrvati, katolici i neki muslimani, nastupili s izrazitim protusrbskim
programom. Toka 4. politikog programa narodne organizacije Hrvata u Bosni, tako
zvane Hrvatske narodne zajednice, glasi: Bosanski Hrvati nastojat e podravati
najbolje odnose sa svojim pravoslavnim sugraanima, koji se zovu Srbima, ali e pri
tome neodstupno ostati na naelu ravnopravnosti i uzajamnosti. No budui da bi
ravnopravnost bila ozbiljna ugroena, kad bi se Bosna i Hercegovina priklopile
jednoj od postojeih balkanskih drava, ne mogu bosanski Hrvati simpatizirati s
nastojanjem pravoslavnog elementa, nego smatraju svojom dunou, spram samih
sebe, da svim silama pobijaju ta nastojanja. Jednako zabacuju i misao o autonomiji
Bosne i Hercegovine u skladu s drugom tokom ovih punktacija.
1
Na temelju tog programa, koji je vrlo znaajan za izkustva bosanskih Hrvata,
bosanski su Hrvati zauzeli odluan stav za pripojenje i poslali u veljai god. 1908.
Aehrenthalu izaslanstvo od tri lana, da poradi oko pripojenja.
Seton. IVatson je stoga i mnijenju, da narodnajedinstvo mora Hrvale neminovno odvesti u grkoizionu
vjeru, toje nesumnjivo upravno. Izporedi takoer i lanak dalmatinskog zastupnika L I'. J. upi su pod
naslovom: Junoslavenski problem u habsbitrkoj Monarhiji, u kome ima i referat o knjizi Setona
Watsona (Obzor od 18. veljae 1912.). U tom lanku nalazi se ova/ odlomak: Triumfsvesrbske
misli znaio bi trmmj iztone kulture nad zapadnom i bio bi sudbonosni udarac za nupreduk i suvre-
meni razvo} na Balkanu.
71
Vll- 4.. str. 4B. i 429.
354
Il_
L
i
Sve je to, kazao sam, hrvatsko-srbski savez samo uzdrmalo, a nije ga razbilo.
Prokuanoj politikoj vjetini Bizanta uspjelo je da spasi ugroeni poloaj. Gorko je
priznati, ali istini za volju valja utvrditi, da je politika Monarhije i opet nesviestno
pomagala srbska nastojanja. Ne samo da se jedinstvo Hrvata i Srba pozdravljalo kao
dobroinstvo i kao temelj odnoaja na jugu, nego je i u vladajuoj slavistici, gdje su
bizantinske krivotvorine sasvim pomele zdravo prosuivanje, prevladalo shvaanje,
da su nastojanja oko jedinstva Hrvata i Srba sasvim prirodan, neminovan i poeljan
razvoj, ije podpomaganje zasluuje upravo pohvalu. Ne treba tek iztaknuti, da je
takvo shvaanje u slavenskim knjigama postalo upravo aksiomom i vjerskom
dogmom. U tom pravcu bijahu osobito esi vrlo ustri. Svaki put, kad je
stareviancima uspjelo uzdrmati misao o narodnom jedinstvu, priskoio je redovito
profesor Masaryk u pomo svojim uenicima u kripcu, Hrvatskoj naprednoj stranci,
kakvim predavanjem, kakvom brourom ili slinim. Ne moe se dovoljno visoko
ocieniti dojam, to ga je medu Hrvatima izazvalo to bezuvjetno zastupanje misli o
jedinstvu od strane tog i u Austriji cienjenog filozofa. Nitko nije dakako znao, daje i
Masarvk obsjednut Bizantom.
p
Zanimljivo je, da je Seton IVatson bio izprva razpoloen protiv nastojanja za
srbsko-hrvatskim jedinstvom. Sasvim se tono sjeam, da sam u razdoblju od god.
1908..1910, u hrvatskom listu Obzor itao jedan njegov lanak, u kome izriito
H veli, da bi za Hrvate bila velika teta, kad bi se jedinstvom sa Srbima prikljuili
L
iztonoj kulturi.
72
U svojoj ve mnogo puta spominjanoj knjizi on je ve protivnog
miljenja i zalae se podpuno za jedinstvo.
73
Teko je prosuditi, da li treba u tome ve
traiti onu orientaciju Engleza, koju vidimo u ovom ratu, ili je Seton Watson
l"
podlegao uplivu svojih srbskih prijatelja. Ja sam sklon vjerovati ovo potonje.
Moram spomenuti jo jednu politiku pojavu, tim vie, to se pri tome ba dobro
oituje politika spretnost Srba. Mislim onaj spretni nain, kojim su likvidirali Hrvate
u Bosni. Bosanski Srbi zapoeli su ve prije u svojim redovima provoditi tako zvanu
p
protukuferaku politiku, t. j. politiku, koja je ila za tim, da se Bosanci sasvim zagrade
^
prema doseljenicima iz Monarhije. Srbi uinie to poueni izkustvom, da su Srbi iz
Monarhije vazda spremniji na sporazume s Monarhijom od bosanskih Srba. Treba
P sravniti na strani 265. napomenuti sluaj sa sarajevskim metropolitom Mandiem. Ta
ti protukuferaka politika bijae u prvom redu uperena protiv Monarhije, jer, budui da
su doseljenici iz Monarhije bili nosioci upliva Monarhije, htjelo se u njima ujedno
P pogoditi Monarhiju.
^
Sprovedavi to u vlastitim redovima, primienie to i na Hrvate. Vidjee, da se
porast hrvatskog upliva u Bosni od god. 1907. do 1910, zasniva na tiesnoj suradnji
domaih i doseljenih Hrvata. Srbi zato zaponu autohtone Hrvate hukati protiv
Hrvata doseljenika. Razjasnie Hrvatima, da sad moraju sve asti, dostojanstva, sva
unosna mjesta i sav upliv dieliti s doljacima, dok bi to zapravo samo njima pripa-
u
r
i;
i
"
Jzporedi Neue Freie Presse od 7. veljae 191)8. lanak; Nerazpoloenje inovnika u Bosni, a u islam lisni
u broju od 8. veljai' l'JOH. lanak o oduzimanju izbornog pravu na obmskim izborima dosel/emcima iz
Monarhije.
':
17//.-*., str. 71).
355
dalo po protukuferakom naelu. Budui da su ti Hrvati doljaci osobnom kulturom,
znanjem i marljivou bili u stanovitom postotku nadmoni domaima, bijae
prihvaanjem te srbske politike dana mogunost bosanskim Hrvatima, da se riee
neugodnih takmaca. 1 zaista prihvatie bosanski Hrvati sve vie politiku, koju im Srbi
preporuivahu, a posljedica toga bijae, da su u hrvatskim redovima nastale zadjevice.
Time je razvitak Hrvata bio zaustavljen i njihov je upliv poeo padati.
Sve, to sam spomenuo, bit e da je shvatljivo. No sad dolazi neto nepojmljivo.
Bosansko-hercegovaka zemaljska vlada usvojila je to srbsko naelo, premda je u
prvome redu bilo upereno protiv njenih najvlastitijih probitaka, i poela je
ograniivati prava doseljenika iz Austrije. Taj pravac, koji je zapoeo jo prije
pripojenja
74
preivio ga je i postao je naelom vladanja, od kojega su naravski samo
Srbi crpli korisi.
Takve sasvim nevjerojatne pojave ne mogu se drugaije shvatiti, nego tako, da se
opet u pomo pozove pojam bizantinskog upliva.
No znaenje sviju tih momenata premaila su druga dva glavna momenta.
Prvi od tih su dvie velike parnice, veleizdajnika parnica u Zagrebu i Friedjungova
parnica u Beu. Pokuao sam obje parnice razjasnit; kao obranbeni in drave i morao
sam zabrinuto utvrditi, da su obje neuspjele. To je Srbima neizmjerno pomoglo.
Budui da nije poluen eljeni uspjeh, da se naime sudski ustanovi, da Srbi na jugu
snuju veleizdaju, okrenue Srbi itavu stvar i utrcavahu Hrvatima u uho otrov.
Parnice su pripremljene krivotvorinama, laju, i varkom, samo da se zatru Srbi
zajedno s Hrvatima, jer je Monarhija naelno neprijateljski razpoloena prema junim
Slavenima i eli ih unititi. Ne prepoznajete li zar u tome vjeni Bizant?! Ex ungue
leonem! To je ono isto shvaanje, na koje nailazimo i kod ordevia, Cvijia i Setona
VVatsona, i koje je po mom miljenju, postalo u ovome ratu milju vodiljom Antante.
Ovakvom dokazivanju bijahu pristupani Hrvati, koji od g. 1848. nisu zaista doivjeli
nita dobro u Monarhiji, i absolutno nisu razumjeli, koji je tome razlog, a politiki
razvoj u Monarhiji nehotice je podupirao takvo shvaanje u Hrvata.
Poto su Srbi zauzeli u aneksionoj krizi Monarhiji neprijateljsko stanovite i bili
prema tome teko kompromitirani spram Monarhije, nastala je posljedica, da se
pritisak na jugu jo pojaao. Pa budui da se Hrvate i Srbe smatralo jednom cjelinom,
stradali su pri tome i Hrvati, i to razmjerno vie. U Maara bijae jo interesa, da jo
zadre sklonost Srba, ali Hrvata nikako. U Dalmaciji bijae pak pritisak tim
osjetljiviji. to su upravo tamonji hrvatski voe bili najizloeniji stvaraoci rezolucije.
Srbi bijahu toliko oprezni i prepustie Hrvatima prednost u akciji, a time i mrnju
zbog iniciative u akciji protiv Austrije. Tako se poloaj Hrvata zapravo jae pogorao
od poloaja Srba. A to bijae samo eljena voda na srbski mlin; im se pritisak
odozgo pootravao, tim se vie Hrvati osjeahu upuenima na Srbe. Tu gledamo onaj
neizljeivi circulus vitiosus, u kome se neprestano kree politika Monarhije, jer
vm.-n., str. si
356
Monarhija i Hrvati, upueni jedno na drugo, progone se meusobno sve jaom
mrnjom, a smije se tome onaj trei, zajedniki neprijatelj i jednih i drugih! Tako se
r
, pod vladom Tomaievom pritisak pojaao, i nakon kratkog razdoblja pod drom
Rakodczavem, preao je u Cuvajev reim i u ukidanje hrvatskog ustava. uvaj, taj
ak Khuenova reima, izbio je dno bave. Mogu mirne due uztvrditi da nitko, pa ni
f"
1
Khuenov reim nije Monarhiji toliko nakodio, kao uvaj. Potedjet u itaoca
..
_
poznatim prljavtinama tog gospodina, jer za skandale u ovoj knjizi nema mjesta. On
je Srbima pruio priliku, da se u Hrvatskoj prikau jo i kao spasitelji morala!
r Dogaahu se mnoge alostne stvari, a Srbi se pobrinue, da se jo i gore prepriavalo
i-
i priaptavahu Hrvatima: Evo gle! Nije dosta, da Monarhija krivotvori spise, zatvara
nedune ljude i obtuuje ih s veleizdaje, nego Vam sad alje i takvi nemoralne
stvorove, da upropaste zemlju i narod. Samo zajedniki moemo se obraniti od te
L '
zajednike opasnosti.
n
Mrnja za sva Cuvajeva djela pala je na Monarhiju. U Hrvatskoj i Slavoniji rasla
je mrnja na Austriju, vjeto uzpirivana od Srba i davala si oduka usklicima: Dolje
trula Austrija!, a ti tizldici oito ne mogu sakriti svoje beogradsko podrietlo. U
n Dalmaciji bijae jo i gore, tamo je djelovao jo jedan snani inbenik, talijanski
L
upliv, koji je iao rame o rame sa srbskim uplivom i pomagao ga u svakoj prilici. Taj
poloaj ne mogu potanje precizirati, ali upozoravam samo na Potonjakove podatke,
P
koji iztie s negodovanjeim, da stanoviti elementi iz hrvatsko-srbske koalicije vrlo
L
esto ne putuju samo u Petu, nego i u Italiju.
7
Osim toga mogosmo i u talijanskom
tisku opaziti, da je tamonje javno mnienje uviek raunalo i simpatiziralo sa Srbima
L
kao narodnom budunosti na Balkanu, a to je svakako uinilo dubok utisak na Hrvate.
*"
Tako se zbilo, daje srbski priestolonasljednik na svom putovanju kroz Dalmaciju u
rujnu god, 1910., bio u Splitu doekan razsvjetom, vatrometom, oduevljenjem
naroda i poklicima: ivio srbski priestolonasljednik! ivila sloga Hrvata i Srba i
srbskom himnom.
Odnosi u unutarnjoj politici bijahu dakle ve takvi, da su usmjerili razvoj na
nezdrave putove. K tome je jo pridola agitacija, sustavno i vrlo spretno voena iz
Beograda, a djelotvorno i razumno podupirana od veine austrijskih Srba. Kojeg li
p
onda uda, da su se sve prilike na jugu morale razvijati na tetu Monarhije!
iz im je Spalajkovieva, osnova postala bespredmetnom, pojavila se odmah nova
osnova srbskih ciljeva i taktike. To je broura prof. Jovana Cvijia, tiskana koncem g.
P 1908. u beogradskoj dravnoj tampariji: Aneksija Bosne i Hercegovine i srpski
*-"
problemi
7
'
Taj profesor srbskog sveuilita u Beogradu, koji je susretljivou
bosanskih vlasti mogao godinama putovati Bosnom u znanstvene svrhe, precizirao je
l u tom kratkom i zbijenom spisu tenje Srbije ovako: Srbija se ne moe odrei Bosne,
jer je njeno nacionalno sredite (!)
i na svaki nain minimum njenih zahtjeva. Ne
moe li se to odmah postignuti, Srbija mora zasada na konferenciji traiti kao jamstvo
za mogunost svog ivota kompenzacije, i to najplodniji dio iztone Bosne i izlaz
na Jadransko
r
L
r
i;
L
75
VU.-33.
7(1
17/.- 33., sir. 16.
r
-
1
77
V/l. 33.. str. 47.
i'
i;
'*
Na istom mjesni, sir. 19.
r
L
r
357
more na jugu Bosne i Hercegovine. U posljednjem poglavlju, koje bi trebao proitati
svaki austrougarski diplomat, razlazu se ciljevi Srbstva i zavruje poantom, koju sam
ve citirao: Srbski problem mora se rieiti silom. Tu misao, koja se poput crvene
niti provlai itavim djelom, varira ve na str. 47., jer ako Bosna ne dobije
autonomiju, da se moe slobodno razvijati u nacionalnom smislu (t, j. zavladati
katolicima i muslimanima i iztisnuti ih) Europa e srbskom narodu pokazati put sile
i on e pograbiti prvu priliku, da s Austro-Ugarskom pretrese to svoje najvee
nacionalno pitanje. U prvom poglavlju nalazimo brojitbu Srba, pa se tu utvruje da
ima 9,656.200 Srba. U tom broju sadrani su dakako i svi Hrvati i samo se spominje,
da u tom broju ima i 2,915.600 katolika srbskog jezika.
80
Za ispravnost tog shvaanja
poziva se Cviji dakako na jednog Rusa, na Florinskoga. Cviji nadalje zakljuuje:
Od njemake granice pa sve do Carigrada nema veeg naroda od srbskoga. Srbi su
prema tome vei narod od eha, Maara, Bugara i Grka. Austriji porie on svaku
sposobnost da riei junoslavensko pitanje i upozorava pri tome na gospodarsku
zaostalost junoslavenskih pokrajina Monarhije, a osobito na zaostalost kolstva.
81
On
predbacuje Austriji pomaganje katolika i umjetno stvaranje
(!)
Hrvata. Utvrdivi
absolutnu nespojivost srbske narodne misli s biem Austrije, dolazi on do ve
iztaknutog zakljuka, koji je i po mom miljenju sasvim izpravan, pa misli: da
nijedna strana uprava ne moe nai lojalnih podanika u srbskom narodu.
82
Nadalje
dolazi on do istog zakljuka, koji i ja zastupam u ovoj knjizi: Pravoslavni narodje
zato u cielosli ogoren i nepomirljiv zastupnik nastojanja, za narodnom i kulturnom
samostalnou, a pravoslavlje je etiketa, kojom to nastojanje dolazi najbolje do
izraaja. Nadalje: Postoji bjelodano nastojanje, da se itavi junoslavenski
kompleks od Ljubljane i Trsta, sve do duboko u Macedoniju spoji u jednu narodnu
cjelinu i razvije svoju kulturu na nacionalnoj bazi. Razna vjeroizpoviedanja bit e
potisnuta od naela narodnosti. Glavnu masu tog junoslavenskog kompleksa
sainjava srbski narod, koji osim toga zauzima najpovoljniji, ali i najtei zemljopisni
poloaj. Zatim sliedi utjecanje na austrougarske Slavene: Pripravljaka misija,
kojuje Germanstvo prenielo na Austro-Ugarsku, sastoji se u ovome: Austro-Vgarska
e zgaziti narode, koji podpadnu pod njezinu vlast, izazvat e borbe izmeu, naroda i
dielova naroda, oslabit e nacionalni osjeaj i infiltrirati ih po mogunosti
Niemcima... Timeje zapoeo sukob izmeu misli o srbsko-hrvatskom nacionalizmu i
samostalnosti s austrijskom osvajakom politikom, kojaje izniela misao o klerikalno-
katolikom hrvatstvu, da bi june Slavene oslabila i lake napredovala . . . Sve te
vane pojave, koje su se u posljednje vrieme pojavile na slavenskom jugu, samo su,
znaci borbe izmeu, tih dviju misli. Ovamo ide i zaotravanje nepodnosivih prilika u
Bosni, stvaranje veleizdajnikih afera, uhienja u masama Srba u Hrvatskoj,
upotrebljavanje sviju sredstava, da se razbije srbsko-hrvatska koalicija, irenje
najnovijih sasvim neistinitih glasina o Srbiji i t. d'
H6
To bi dakle bila najnovija formulacija svesrbskog akcionog programa. Ali treba
imati malo izkustva, da se izpravno mogu proitati Cviji-
19
Na istom mjestu, str. 26.. 29., 38.
m
VII. 33.. str. 5-1.
*.?
Na istom mjestu, sir. 54.
Na istom mjestu, str. 58.
w
VIII,- 33.. str. 59.
u
VIII. 33., str. 59.
M
VIII.-8-. str. 71.
S6
Neobino nizka ciena od 50 filira za knjiicu od 1 0-1 stranice, upuuje nas, du je kn/iga izvana nuruena.
358
V -
li.-
t-
eva razlaganja, koja hoe da kau: Srbstvo je spremno zaratiti se s Austro-
ugarskom u svrhu ostvarenja narodne i crkvene misli peke patriarhije i konanog
osvajanja Bosne i ostalih hrvatskih zemalja. U tu svrhu treba pridobiti duu naroda u
tim zemljama. U razdoblju od god. 1860.1895. pridobilo je Srbstvo s pomou vjere
sve pravoslavno puanstvo Hrvatske i Slavonije, Dalmacije, Bosne i Hercegovine.
p
Poslije god. 1903. trebalo je pridobiti Hrvate izkoriujui loe stanje, koje bijae
i. nastalo na jugu uslied pokvarenog smisla dualizma. Postoje uspjeh od g.
1903.

1908. izpao iznad oekivanja dobro, radilo se u razdoblju god. 1908.1914. na tome,
i
"
da se Hrvati dobiju za borbu protiv Austrije, a pri tome je imao da bude temeljem
t-
pojaani pritisak i loe prilike na jugu.
Izvoenju te osnove pristupilo se svom odlunou. Izprva se radilo polaganije i
opreznije, a poslije balkanskog rata punom snagom.
Balkanski ratovi uobe su vano poglavlje u razvoju prilika na jugu Monarhije.
r
-, Neoekivani uspjesi balkanskih naroda, a osobito Srbije, djelovali su neodoljivo na
matu hrvatskog naroda.
87
Nakon god. 1868. nisu Hrvati mogli poluiti u Austro-
ugarskoj ni najmanjeg uspjeha, a tako silne uspjehe postigli su slobodni Srbi, koji su
p
osim toga gospodarski bili u boljem poloaju, a takoer se i kulturno bolje razvijali.
Nastojanja oko hrvatsko-srbskog jedinstva, iji se pristae prije nalaahu samo u
krugovima intelektualaca, zapoee se iriti i meu niim slojevima i naoe tamo
izvrstno pripravljeno tlo. Namjernim prikazivanjem balkanskog rata i junatva
L
Balkanaca
88
stvarala se narodna psihoza u hrvatskom narodu.
Daljnji razvoj prilika u Hrvatskoj usliedio je sasvim po Cvijievu receptu. Poznati
i srbski profesor knjievnosti Jovan Skerli sam je stupio na poprite, napisavi brouru
*-'
Na dananji srbsko-hrvatski nacionalizam a hrvatski feljtonist Milan Marjanovi
napisa brouru Narod koji nastaje (t. j. srbskohrvatski).
91
U Zagrebu stade izlaziti
ij revija Vihor, koja je imala sluiti istim ciljevima i vjerojatno nije uvozila izvana
samo svoje misli, nego i potrebna sredstva za izlaenje. Milan Pribievi napisa
p
brouru Na najvei junak,
92
pod kojim se razumije srbski seljak, koji je omoguio
ustanke od god. 1804,, 1815. i 1912., i koji je najvei junak u svjetskoj poviesti. D.
Milrinovi napisao je Novi moral, pod kojim se naravski misli bizantinski borbeni i
p
osvajaki moral, koji je trebalo Hrvatima liepo servirati. Sve to bijae vrlo vjeto
napisano, mnogo se italo i nije ostalo bez uinka u Hrvatskoj.
Budui da se pritisak Ugarske sve vie pojaavao, naao je Novi moral pristae,
zapoeli su atentati, najprije atentat Luke Jukia protiv bana Cuvaja, zatim atentat
^
Amerikanca Dojia protiv bana baruna Skerlecza. To bijae oevidno duh novog
morala, vjetar, koji je duhao s iztoka i jugoiztoka. No ti ini izazvali su u Austriji
dubok dojam, to je opet Hrvate uvjerilo u djelotvornost i izpravnost udarenog puta.
Atentati bijahu u Hrvatskoj novost. U razdoblju od g.
1860.1910. nismo vidjeli
*-
politikih umorstava u Hrvatskoj, premda su politike strasti bile uzburkane. No
|
Bizant je naao uenike!
p
L
-j
.j
r
p
t.j
w
17//. 22.
r
"vi11.-21.
6 K9
w
Vili. - 24.
91
Vili. 17.. su: 62.
n
VI11, 25.
359
Pa ipak Hrvati ne bijahu u tom poloaju ba veseli. itav poloaj osvietlit u
nekim znaajnim sliicama.
Od jednog voe Hrvata izvan Hrvatske i Slavonije doznao sam sliedee: Jednom
prilikom, nedugo iza aneksije, upitao je taj gospodin upila: Kako Hrvati izlaze na
kraj sa Srbima? Oh, izvrstno, odgovori upilo ironino, tako dugo, dok ih
sliedimo bez protivljenja, ali vrlo loe, kad pokuamo neto uiniti onako, kako se
nama ini, daje dobro! Taj odnoaj bijae ak utvren i programom hrvatsko-srbske
koalicije, u kome se na koncu nalazi ovaj odlomak: Uvjereni, da naemu narodu
hrvatskoga i srbskog imena ne cvate ljepa budunost i da mu se ne moe osigurati
narodna egzistencija bez zajednikog i solidarnog rada obih narodnih dielova, uzima
si koalicija zadatak, da makne s puta svaku, pa i najmanju zapreku toj zajednikoj
suradnji, i to osiguravanjem ravnopravnosti i slobode srbskog naroda.
93
Napadno je, da Hrvati uzimaju na sebe tu jednostranu obvezu u tako neugodnom
obliku, a da nema govora o protuusluzi od strane Srba.
Ovdje mi je ukratko prikazati, to znai taj stalni zahtjev za ravnopravnou od
strane Srba. U

59. hrvatsko-ugarske nagodbe oznauju se Hrvati kao politiki narod
s posebnim svojim teritorijem. Ovo zakonsko fiksiranje Hrvata kao povlatenog
naroda trn je u oku Srbima, jer je zapreka njihovim osvajakim tenjama u Hrvatskoj
i Slavoniji. I Maurani je uspio u razdoblju od g. 1873. do 1880. s pomou tog slova
zakona uspjeno suzbijati Srbe. Stalnim izticanjem ravnopravnosti, hoe Srbi doi u
poloaj, da nastupe i kao politiki narod s pravom na vlast, da bi svu teinu svog
povoljnijeg poloaja i boljeg oruanja mogli izkoristiti u svrhu osvajanja zemlje.
Na svoje predavanje u Ljubljani, objelodanjeno u obliku broure,
4
dobio je
poetkom god. 1909. hrvatski profesor poviesti dr. ii otvoreno pismo srbskog
povjestniara St. Stanojevia, objelodanjeno u srbskom bosanskom dnevniku
Narod, koje je tako vano za prosuivanje odnosa izmeu Hrvata i Srba, da
djelomice donosim toni njegov tekst. Ovo je upravo klasini dokument za
razpoloenje i namjere Srbstva.
Kad sam proitao Vau knjigu, u kojoj traite Bosnu i Hercegovinu za Hrvate na
temelju poviestnih prava, sjetio sam se jedne znaajne i poune epizode iz prolosti.
Kad neko Gali pooe na Rim, ne mogahu Rimljani, dobro podkovani u pravnoj
znanosti, razumjeti, kako mogu Gali navaljivati na Rim, kad nemaju za takav
postupak nikakav pravni temelj. Poslanik rimskog naroda i senata zapitao je stoga s
patosom galskog vojskovou: Kakovo je Vae pravo na Rim?

Nae pravo
nalazi se na vrku naih maeva, odgovori galski vojskovoa.
Taj isti odgovor dal e Srbi Hrvatima onoga dana, kad e doi do velike borbe o
Bosnu i Hercegovinu. Nae pravo je naa narodna snaga.

Pravo nae narodne
snage i pravo naih bajuneta bit e vanije i snanije od Vaeg prava, koje se moe
vagnuti vagom.
*'1
Imam pri ruci tzsjeuk iz novina, ali .sam izrezavi ga zaboravio oznaiti, kojeg je dana bio tiskan. Bit e, daje
iz prve polovice god. 1909.
94
loje mjesto hotimice nejasno. Trebaloje glasiti: Bez Vae odreke na Bosnu ne moe bili medu nama
phjateljsivav. No Bizant se naelno uva, da takvo to jasno veli. Onje radije nejasan da bi kasnije mogao
potican.
H
IX. 3., str, 35.
360
Vi Hrvati jedva ete pojmiti tu borbu itavog jednog naroda za svoj ivot i
obstanak, jer je prolo gotovo ve stotinu godina odkako ste zaboravili, kako se umire
i odkako branite Vaa prava samo rieima i govorima. Jedan narod, koji je kao to
sami priznajete od svoje volje izabrao kraljem ugarskog kralja Kolomana, ne moe
shvatiti velike narodne borbe o obstanak.
r
-
Borba srbskog naroda u Bosni i Hercegovini bit e velika narodna borba. Vi i Vai
c
gospodari ne padajte u zabludu. Kad na narod i naa vojska stupi u taj veliki sveti rat,
ne ulazimo u to klanje, da osvajamo zemlje ili branimo prava. Ne, mi polazimo u tu
f
"
borbu, da branimo na ivot. Jer bez Bosne i Hercegovine nema ivota Srbiji i Crnoj
i
Gori. Jer Bosna i Hercegovina

upamtite dobro i Vi i Vai gospodari

srbskome
narodu isto su to i Srbija i Crna Gora ...
Vi i Vai gospodari toga ne razumijete i zato Vam se ini smienim. preuzetnim i
4 J
ludim, kad se Srbija i Crna Gora spremaju uhvatiti se ukotac s velikim carstvom.
n
Kad ta borba zapone, onda e se tek vidjeti, da pripojenje Bosne ne predstavlja
i konano rjeenje dravo-pravne pripadnosti tih zemalja kao to to Vi mislite.
Poznato Vam je, prijatelju, da sam ja, kao to i Vi, oduevljen prijatelj srbsko-
p
hrvatske sloge i suradnje, a poznato Vam je takoer, da sam to bio i onda, kad jo ne
bijae popularno time se izticati. No velim Vam u ime svih prijatelja srbsko-hrvatske
U
t
L
r
U
L
sloge, da pod cienu Bosne i Hercegovine meu nama ne moe biti prijateljstva.
96
Za vrieme tih 800 godina odkako ste izgubili Vau dravnu samostalnost, bili ste
stalno klinom u tuoj ruci. Nebrojeno puta do danas Vi ste to uvidjeli i poalili, ali
bilo je prekasno. Vi i danas sluite strancu i podupirete interese neprijatelja, iako to ne
osjeate. Velika borba izmeu htoha i Zapada, koja se na Balkanu, vodi ve vie
tisua godina, svedenaje danas na borbu o obstanak srbskog naroda. U toj borbi e
srbski narod moda i podlei, ali Srbi ni u Srbiji ni u Crnoj Gori ni u, Bosni i
Hercegovini ne e nikada svojevoljno i iz vlastite pobude izabrati kraljem cara
austrijskog i kralja ugarskog, kao to su to po Vaem vlastitom priznanju uinili
I
-\ Hrvati pred 900 godina.
i
St. Stanojevi v. r.
p
U tom spomena vriednom pismu sadrano je mnogo od toga, to sam nastojao
fcs prikazati, pa sam zato zloupotriebio strpljivost itaoca, da ga spasim od zaboravi.
Teko je uzeti, da pri takvom stanju stvari u Hrvatskoj ne bi bilo ljudi, koji ne bi
F shvatili pravu narav t. zv. srbsko-hrvatskog jedinstva. Rezolucionaki Hrvati bijahu
^
podieljeni u dva nejednaka diela, u manji dio, koji je sasvim tono znao o emu se
radi, i u iroku masu, koja je pod utjecajem srbske hipnoze vjerovala spretnim
srbskim lozinkama i bezvoljno ih sliedila. Nezaboravan e mi ostati razgovor s
jednim Hrvatom visokog poloaja u Zagrebu god. 1910., vodeom linou u
f
-y gospodarskom ivotu Hrvatske, koji mi je odgovorio na pitanje, ne vidi li zar, da to
|
tako zvano narodno jedinstvo vodi Hrvate upravo do utap-
L
n
VIl 28:, sir. 7.
361
Ijanja u Srbstvu: Mi to sasvim naravno vidimo. No postat emo radije Srbi, nego da
se damo pomaariti.
Poloaj bijae dakle taj: Hrvatski narod dospio je od god. 1860., odnosno 1867.,
izmeu dva mlinska kamena. Prvi kamen bijae osvajako svesrbstvo, opremljeno
najrafiniranijim, stoljeima pripravljenim sredstvima Bizanta, a drugi bijae sama
drava, razdraena odporom protiv provoenja dualistikog naela i zato
neprijateljska. Ne mogavi se u tom tekom poloaju boriti na obadvie strane,
zakljuie Hrvati obustaviti odpor na jednoj, i to na srbskoj. Na taj nain nadahu se
spasiti bar neto od svoje narodnosti i od svog jezika. Hrvati uinie ono, to su
uinili ve g. 1102., kad se vie ne mogahu oduprieti nadiranju Romana u savezu s
romanizirajuom katolikom Crkvom, kad su s Arpadoviem Kolomanom sklopili
pakt i rtvovali svoju dravnu nezavisnost. Hrvati htjeoe uiniti isto, to uinie ve
god. 1463. bogumilski

bosanski Hrvati, dospjevi u prociep izmeu napadakih

katolikih Maara i islamskih Osmanlija, preavi na jednu stranu, na islam, da bi
time odrali svoj poloaj. Neto slino htjeoe uraditi i rezolucionaki Hrvati. Hrvati
postupahu po emi, koju je Creneville sasvim dobro shvatio i izrazio rieima:
Postane li dravopravnim pomaganjem jednog naroda na raun drugih poloaj tih
drugih naroda nepodnoljiv, nastoje oni izai iz drave, ako se njen oblik ne da
promieniti, i laaju se pri tome svakog sredstva, koje im stoji na razpolaganju u
njihovu oaju.
97
U takav oajni poloaj bijahu dospjeli Hrvati izmeu Maara i Srba,
pa im se bezuvjetni priklon Srbima uinio najzgodnijim sredstvom, da se oslobode.
Kako su Srbi sustavno ili svome cilju, dokazuje nam jo i ovo: God. 1912. ili
1913. predloio je beogradski profesor Skerli, da Hrvati koji govore iekavskim
govorom, poprime tokavsko-ekavski govor, da bi se time narodno jedinstvo i u
jeziku; posvema provelo. Bijae napadno, daje ta misao i opet nasla najvie pristaa u
Dalmaciji, gdje se za nju osobito zauzimao demokratski zastupnik Smodlaka. Ali u
Hrvatskoj i Slavoniji bijae odpor protiv toga snaan, i ta se misao samo polagano
provodila.
Meutim je izbio rat. Srbi pooe u rat podpuno sigurni, da mogu raunati na
Hrvate. Ogoreno dovikivanje iz srbskih streljakih jaraka Hrvatima, koji su
neodoljivo navaljivali, dokazuje, koliko su se prevarili. Priroeni znaaj hrvatskog
naroda, njegova vjernost vladaru, to ga je sam izabrao, i duboki osjeaj vlastitog
narodnog, dravnog i politikog ja, to ga je dr. Ante Starevi pronio sve do u
najnie slojeve, uinie, da Hrvati pooe pravim putem.
Sad se moe shvatiti, zato stalno izbjegavam oznaku Srbohrvati, srbsko-hrvatski i
t. d. Ta oznaka slui na koncu samo takvim smicalicama, kakvima se Srbi bave ve
skoro 100 godina sebi u korist, a na tetu istine, Monarhije i Hrvata, i kojima je sluiti
samo njihovu vlastitom uveavanju i umanjivanju Hrvata. To se upravo klasino vidi
u uvodu knjige dra Vladana orevia, gdje se nalazi ovo: Srbski ili srbsko-hrvatski
narod nastava ve 1200 godina u zbijenoj masi na zapad-
VIL I3-.xtr.55.
l .,
362
nom dielu Balkanskog poluotoka, od Istre pa sve do u srdce Macedonije.
98
Tako su,
to bi okom trenuli, Hrvati nestali s povrine zemlje, a Srbi narasli do naroda od 10
milijuna. Na temelju ove injenice stavljaju se zahtjevi, vodi se politika i izaziva
itavi taj strani rat, da bi se ostvarila narodna prava, koja proizlaze iz takove
injenice.
Nadam se, da e se sad razumjeti, zato polaem toliku vanost na tono
razlikovanje i zato sam se toliko trudio i od itaoca traio toliko strpljenja, da se po
mogunosti nedvojbeno ustanovi pravo stanje stvari.
7. Trializam
Rieka rezolucija i razpoloenje naroda, koje se njome oitovalo ne samo u
Dalmaciji, nego i na itavom Jugu, pobudilo je dubok dojam na sredinjim mjestima,
a osobito u Beu. Sve vea mrnja i neprijateljsko raspoloenje stanovnitva, silili su
na razmiljanje. Uzprkos slubenim izvjeima, prema kojima se posvuda sve nalazilo
u najboljem redu, ipak neto na jugu nije moralo biti u redu; bijae to obeniti utisak.
To se mnienje jo pojaalo, kad je aneksiona kriza sa svojim tekim gospodarskim
tetama za Monarhiju poput bljeska naviestila blizu oluju. Osim toga bijae trei lan
trojnog saveza postao sve sumnjivijim svojim ponaanjem. Konano je neprijateljska
srbska borbena knjievnost zlorado dokazala s pomou brojitbenog materiala kulturnu
i gospodarsku zaostalost austrougarskih junoslavenskih zemalja u poredbi s nekim
uspjesima Srbije. Iz svega toga pojavila se potreba, da se neto uini za ozdravljenje
prilika na jugu. U tom nastojanju nastala je tako zvana Beckova investicija u
P
Dalmaciji, ali uzprkos dobroj volji i znatnim utroenim sredstvima, ima se ona ipak
L smatrati promaenom." Sve se vie uvrivalo izpravno osvjedoenje, da se ni u
gospodarskom, a ni u kulturnom pogledu ne mogu prilike odluno popraviti, ako
predhodno, ne ozdrave politiki odnoaji. Takav slied misli bijae nastao osobito, u
*~J
Austriji, gdje je nakon programa u Linzu (1882.) sve vie gubilo na terenu Thugutovo
shvaanje, koje je ilo za tim, da Dalmacija ostane bezuvjetno Austriji.
[
Thugutovo se shvaanje dodue jo jednom pojavilo u mnogo puta ve
spominjanoj brouri Omege, gdje dolazi vrlo otro do izraaja. Preputanje
p
Dalmacije u svrhu novog ureenja na jugu, oznauje se u tom spisu naputanjem
L teritorija i veleizdajom. No ta broura djeluje takoer vrlo pouno, jer nam pokazuje,
kako je Thugutova misao na jugu djelovala razorno i kako je pomagala centrifugalne
P
snage. Pobijajui zahtjeve Hrvata, poziva se Omega uviek na one druge zastupnike
Lj
u Dalmaciji, ali se pri tome stidi priznati, da su ti drugi zastupnici, ili srbski ili
talijanski i da misli, da se s pomou njih moraju pobijati hrvatska nastojanja. Danas je
naalost ve prekasno imati o tome drugaija miljenje.
^
U doba aneksije pojavila se osnova o trializmu. Ovdje naalost ne mogu dati
poviestni pregled postanka te politike misli. Neka ovdje bude dovoljno iztaknuti, da
je ona nastala u vezi s obim osnovama o
P
L
r
f
L
r
L
L
L
"VII 13.
99
V1L- 4.. sir. 123.. 205., 40(1, 414., 433., 435., 437.. 445.,
5"9. do 5M.
'""
No isiom mjestu, sir. 120.
363
rekonstrukciji Monarhije, koje se pojavljuju koncem 19. stoljea, kad su najavu izbile
loe posljedice dualizma, tamo negdje, izmeu god. 1905. i 1908. God. 1908. taje
osnova ve vidljiva u junoslavenskoj knjievnosti. Ona bijae snano podravana
nakon aneksije, kad je nastalo teko pitanje, kako da se Bosna i Hercegovina
dravopravno utjelove u Monarhiju. Zemlju podieliti ba se nije lako dalo, a ni
Cislajtanija ni Translajtanija ne bijahu voljne zemlju podpuno prepustiti drugoj
dravi, jer se od toga, ne sasvim bez razloga, oekivalo smetanje ravnotee izmeu
obih drava. Sve loe strane dualizma, koje sam ve toliko puta iztaknuo, pojavile su
se u pojaanoj mjeri, kad se prilazilo rjeavanju bosanskog pitanja. S pomou
trializma htjelo se zato rieiti itav niz pitanja, razstavljajui dualistiku dravu u
trialistiku, i to obuhvaanjem svih junih slavenskih zemalja Monarhije u tree
ravnopravno dravno tielo.
1 Seton Watson izcrptvo se bavi tom osnovom.
,0
'
On definira trializam u dvie
razne formulacije, prviput u uoj, a drugiput u iroj formulaciji. Prva je: Ujedinjenje
Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Rieke i Istre u jedno dravno
tielo unutar Monarhije.
102
iru formulaciju donosi Seton Watson kao citat iz
Zenkera.
103
U svom najintransigentnijem obliku ne bi trializam znaio nita manje
nego ujedinjenje sviju Hrvata, Srba i Slovenaca Monarhije u jedno autonomno
dravno tielo, koje bi prema Ugarskoj i Austriji stupilo u slian odnoaj pragmatike
unije, kakav danas postoji izmeu Austrije i Ugarske.
S obzirom na daljnji razvitak te misli, moe se kazati, da se za nju veoma zanimao
pokojni prestolonasljednik Franjo Ferdinand. Njemu nije izmaklo, da se poloaj
Monarhije na jugu pogorao. Kakvu je jasnu predobu o tome imao, dokazat e nam
ova okolnost: Kad je u proljee god. 1909. bio na vidiku sukob sa Srbijom, rekao je
grofu Marku Bombellesu, meutim ve preminulom odgojitelju prestolonasljednika
Rudolfa: Recite vaim Hrvatima, neka samo jo ovaj puta sauvaju svoju
tradicionalnu vjernost. im stupim na priestolje, izpravit u sve nanesene im
nepravde,
105
Slino je shvaanje prevladalo i u kransko-socialnoj stranci, koja je
ureenje prilika na jugu smatrala dravnom nudom.
Stvar se pokrenula tek za vrieme balkanskih ratova, kad su razne uzporedne
pojave u junoslavenskim pokrajinama Monarhije sve jasnije pokazivale, da su
odnosi na jugu postali upravo neodrivi. Tako je dne 2. svibnja 1912. knez Karl
Schvvarzenberg odrao vaan govor austrijskoj delegaciji, u kome je u vezi s
dravopravnim poloajem Bosne zagovarao trializam, zamiljajui ga jedinim
preostalim putem izmeu federalizma i centralizma, da se zajedniki poslovi obuhvate
i razprave u zajednikom parlamentarnom tielu.
106
No on ne htjede stvar pouriti, da
ne napravi istu pogrjeku, koja se poinila i pri stvaranju dualizma.
Iste godine izaao je u asopisu Die Wage od 24. kolovoza 1912. lanak E. V.
Zenkela Dravopravni poloaj Bosne i trializam (Die staatsrechtliche Stellung
Bosniens und der Trialismus). U tom izvrstnom lanku upozorava se, da trializam ve
postoji od pripojenja Bosne
m
VUL-26.
'"'
VI1. 4.. str. 437.
m
Ovu anegdotu uo sam odgrofa M. K-a. Budui da tog visokog hrvatskog aristokrata smatram bezuvjetno
pouzdanim, ne okhevum tu izjavu prestolonasljednikapredanjavnosti kao vrlo znaajnu.
""
VII 4. str. 583.
'"-
Izporedi i lanak zastupnika u carevinskom vieu Pita c c a u asopisu Die Wage, br. 42. od 21.
listopada 191 I. pod naslovom: Put k irializmu.
m
VH. 4.. str. 438.
364
t-
u
i uvoenja ustava, i da se zapravo radi samo o tome. kako da se jedno postojee stanje
tako razradi, da se njime polui obe ozdravljenje prilika na slavenskom Jugu
Monarhije.
Pa ipak ta misao ne bijae sposobna za ivot. Koliko joj protivnika nastade, vidi se
najbolje iz jednog citata Bressnitz-Svdaova, to ga ovdje donosim, jer je sasvim
izpravan: Niemci su najotriji protivnici trializma, jer bi im zakrio put na Jadran i
dao da propadne liep komad njemake zemlje u junoslavenskom moru. Ne manje
otri protivnici trialistike misli su esi, jer ne mogu biti bezjunoslavenskih glasova
u austrijskom carevinskom vieu, budui da inae nastaje u njemu opet njemaka
veina. Osim toga bi njihov upliv na itavu Monarhiju znatno oslabio, kad bi se uz
ugarsku dravu stvorila jo i jedna junoslavenska. Ti isti razlozi ponukali su i
Poljake, da trializam odklone, ili se prema njemu odnose sasvim hladno. A pogotovo
pak Talijani gledaju u trializmu svoju narodnu smrt.
107
U Ugarskoj su Maari
najodrjeitije ustali protiv trializma, dok se narodnosti u Ugarskoj, kao na pr. Niemci,
Rumunji i Slovaci, takoer broje u tihe protivnike trialistike misli, jer bi
odcjepljenjem Hrvatske i Slavonije od saveza s Ugarskom, ostali sami s Maarima u
petanskom saboru, to svakako ne bi pomoglo poboljanju njihova poloaja.
Preostaju dakle samo jo sami juni Slaveni, ali je upravo ludost vjerovati, da bi oni
sami mogli biti dovoljno snani, da habsburkoj dravi nametnu trializam, to ga
ostali narodi Monarhije ne e i odklanjaju. Ne smijemo previdjeti jo jednog
vanog njemakog pisca Samassu, koji se odluno izjanjuje protiv trialistike
osnove, premda i on smatra potrebu reforme na jugu veoma urnom.
p
Pod takovim okolnostima ne bi juni Slaveni, kao to Bressnitz izpravno
i---
primjeuje, ni u kojem sluaju mogli o toj stvari odluiti, pa da su se i svom silom za
tu osnovu zauzeli. No i to se nije zbilo. Kao to itava Hrvatska bijae podieljena u
f
dva tabora, tako se zauzimahu i sasvim oprena stanovita prema trialistikom
^
projektu. Proturezolucionaki dio Hrvata, koji je svoju budunost traio izkljuivo u
okviru Monarhije, bio bi takovim rjeenjem dakako oduevljen. U trialistikoj misli
bijahu sadrane sve predpostavke, da se zadovolje zahtjevi Hrvata, jer se u njoj ipak
vie ili manje gledala hrvatska drava. To opaamo i u hrvatskoj knjievnosti. U Trstu
p
je izlazio nakon aneksije ak i asopis Trializam, iji zadatak oito bijae, da
promie tu misao na jugu. Ta osnova ivo se takoer razpravljala u starevianskom
tisku. Godine 191 1. izale su dvie broure na hrvatskom jeziku, jedna u Hrvatskoj i
p
Slavoniji: Put k trializmu, a druga u Dalmaciji: Trializam i hrvatska drava. Za
L narod napisao N. B.
Ali u samoj Hrvatskoj nastala je snana oporba protiv te osnove, predvoena od
f
Srba i njihovih pristaa. Traimo li razjanjenje za ovakovo stanovite, ne treba nam
*-*
ii daleko. U najnovijem oblikovanju svesrbskog plana za akciju profesora Cvijia
(izpor. str. 358.360.) jasno je ocrtano stanovite prema trialistikoj osnovi. Na str.
i 56. nalazimo ove misli: U novije vrieme, pred aneksiju Bosne, poela je (Monarhija)
obeavati, da e umjesto dualizma zavesti u Monarhiji tria-
r
L
r
r
L
t
L
f-
r.
107
Vili. 2'
^ v im
109
F
""
uh
Ako se ne varam, skriva se pod tim poetnim slovima bogati dalmatinski gojitelj ostriga Nikola Bjelovui
365
Hzam, i da e trea autonomna jedinica obuhvatati june Slavene. Ta ideja ili obeanje
jest samo sredstvo za borbu protiv srbsko-hrvatskog nacionalizma i protiv nastojanja
oko nezavisnosti junih Slavena, sredstvo, da se lake ili da se uabe moe vriti
osvajanje na Balkanu. Evo nam tu opet jasno pred oima ona neizljeiva bizantinska
potreba za izvrtanjem i njegov dar za izvrtanje. Akoje isto, onda je trialistika osnova
proizvod dobrohotnih namjera spram junih Slavena, pokuaj, da se ukloni teki
poloaj Monarhije na jugu i upravo radi toga bijae ta osnova toliko privlaiva za
najplemenitije ljude najvieg poloaja u Monarhiji. Nego Bizantinac
kakav je
lopov, tako i misli

gleda u tome samo sredstvo za osvajanje, drei se ve od
Spalajkovia oblikovane misli, da je Austrija samo predstraa njemakog prodiranja
na Iztok. Stvari su meutim upravo obrnute. Srbima nije konveniralo ureenje
junoslavenskog pitanja, jer su samo nezadovoljni, ogoreni i oajni elementi zgodno
tiesto u njihovoj ruci. Oni ne trebaju ureenja junoslavenskih prilika, oni ne e
zadovoljne, politiki zasiene i imune Hrvate Hrvatske, Slavonije i Dalmacije,
Bosne i Hercegovine. Jer kad bi se to desilo i kad bi junoslavenske zemlje Monarhije
bile naprednije, kultiviranije i imunije od Srbije, na emu da onda zasnivaju svoje
pretenzije na te zemlje? Njima je politika, kulturna i gospodarska bieda na jugu
potrebna, i oni e raditi uviek u pravcu, da je stvore, i podupirat e ona nastojanja,
koja djeluju u istom pravcu. To je vrlo vana spoznaja, jer svako nastojanje, da se
odnosi na jugu urede na nain povoljan za Monarhiju, mora raunati s biesnim
odporom Srba. A taj se odpor ne smije podcjenjivati, jer e oni zbog svoje
istovjetnosti i konfesionalne vjerske solidarnosti uviek nai obilnu pomo u Rusiji, a
osim toga e uiniti uda hukajui austrijske narode protiv svake osnove za
sreivanje, a osobito Maare, ehe i same Hrvate.
Koliko god to u prvi mah izgledalo nevjerojatno, rezolucionaki nastrojeni Hrvati
prihvatie sasvim od Cvijia oblikovano stanovite protiv trializma. Hrvati odbacie
sami jedinu mogunost, da izau iz svog nepovoljnog poloaja. No kad se naui
poblie shvatiti bit narodnog jedinstva Hrvata i Srba, ne e se vie nitko tome uditi.
Jesu li Hrvati i Srbi jedan narod, moraju oba diela raditi na intenzivnijem ujedinjenju,
pribliavanju i izjednaenju. Vanost je obaju dielova napustiti svoje osebine i odrei
se trenutanih prednosti, da bi poluili jedno vie jedinstvo. Srbi su znali to zbivanje
znanstveno vrlo spretno, formulirati. Oni postavie teoriju, da su Hrvati i Srbi dva
imena jednog naroda, koja nastadoe poviestnim diferenciranjem, dok srbsko-hrvatski
nacionalizam zahtieva integraciju, vraanje na jedinicu, to je prva dunost svakog
pristae, te misli."
1
Taje integracija dakako izpala po ovoj emi: Bie Srbstva nosi
ig njihove vjere, pravoslavlja, a osobito u politikom pogledu, to u Hrvata nipoto
nije sluaj. Srbi bijahu tako u politikom pogledu nepromjenljivi, a Hrvati
promjenljivi i itava integracija ila bi na tetu hrvatskog bia, t. j.
Hrvati bi se
imali postepeno posrbljivati i od zapadnjaka postati iztonjaci.
'
Ovu formuluaju nalazim u mostarskom srhskom listu \-ctrocl odi
'. (31).} svibnja J90H.. str. 96.
366
Zasluga je spomenutog ve dra Juriia, da, je to ispravno shvatio u svojoj brouri
Svjetski rat i Hrvati.
"
Ondje veli on o tome sliedee: Hrvatsko-srbsko narodno
jedinstvo svojom je nutarnjom logikom uinilo Hrvate posvema ovisnima od politike
Beograda. Ako su Hrvati i Srbi jedan narod, onda je Srbija i hrvatska drava, i oni su
se duni zaloiti za tu postojeu narodnu dravu i probitcima te drave podrediti sve
ostale probitke. Odtuda sliedi dvoje:
a) Probitci kraljevine Srbije su probitci Hrvata. Tako je i bilo: rezolucionaki
Hrvati su se poslije god. 1907. veinom orientirali prema tim probitcima i smatrali
srbske probitke svojim vlastitima. No time su se Hrvati orientirali sasvim krivo protiv
svojih najrealnijih, najbliih i najsvetijih probitaka.
b) Rezolucionaki Hrvati dospjeli su u sukob s Monarhijom, u kojoj ive.
113
To je sasvim izpravno prosuivanje pitanja i treba se uditi, da to jo prije nije bilo
posvuda jasno. ak i takav asopis, kakav je Oesterreichische Rundschau, donosi
jo u g. 1913. lanke, u kojima se zalae za jedinstvo Hrvata i Srba.
114
Seton Watson
ak smiono prorokuje: Srbsko-hrvatsko jedinstvo doi e i mora doi, Austrija moe
postignue tog cilja odgoditi za jednu generaciju i onda poeti pogubne plodove takve
politike.
115
No njemu se to ne moe zamjeriti, jer je i on kao i mnogi drugi obaran
Bizantom.
Sad emo pokuati kritiki razmotriti itavu osnovu tializma. Na sud mora biti
nepovoljan, jer smatram tu misao u cielosti krivom i unapried osuenom na neuspjeh
iz sljedeih razloga:
1. Osnova, s pomou koje se htjelo rieiti jedno od najvanijih ivotnih pitanja
Monarhije, nije nikad toliko dozrela, da izae iz nekog maglovitog poetnog stanja.
Koje zemlje da joj pripadnu? Na koje stvarne snane temelje da se ona postavi? To se
nije moglo doznati. Svatko si je pod trializmom predstavljao to je htio. Hrvati
predstavljahu si Veliku Hrvatsku na hrvatskoj bazi, tako i spomenuti dalmatinski
pisac broure, koji trai osim hrvatskih zemalja (po mome shvaanju Hrvatske,
p,
Slavonije, Dalmacije, Bosne i Hercegovine) jo i Istru, Trst, Goricu i Gradiku,
\
Kranjsku, junu tajersku i junu Koruku u koliko su slovenske). No to je ista
bezsmislica. Izgleda, da se u mjerodavnim austrijskim krugovima htjelo rieiti samo
p
hrvatsko-srbsko pitanje i jedva da je bilo sklonosti odstupiti slovenske zemlje treem
fcs
partneru u savezu. Toliko toga bijae meutim sasvim nejasno, da nije bilo hrabrosti
otvoreno izai s jednom jasnom osnovom. Misao o trializmu nije tako nikada dobila
konkretnog sadraja, elje njenih pristaa postadoe neumjerene, a isto tako i bojazni
i^
njenih protivnika, pa budui da je, kao to znamo iz onog Bressnitzova citata,
protivnika bilo mnogo vie, dola je ta misao na zao glas jo prije, nego stoje zapravo
dobila konkretni sadraj. Time bijae osuena na smrt.
2. Sasvim se previdjelo, da se drave ne mogu umjetno stvarati, da ih se naprosto
ne moe dekretirati. Drave moraju uviek imati svoju poviestno-razvojnu prolost.
|
Dualizam je u svojoj biti proizvod godina 1848. i 1866., a osobito god. 1848. Tada su
Maari pokazali, daje u
p
L
r
r
f
U
ll:
VIII. x
"
VI!1, H, sir. 73.
Sve.ifk XXXVI od 1903.. str. 29.. lanak: Zur siidslavischen h'rage (od jednog aktivnog hiTalskog politiara),
u kome se veli: Hrvati i Srbi su jedan narod s dva imena.
m
VU. -/., str. 44H. -//.?-
367
njih toliko jaka dravna volja i da mogu mobilizirati toliko snage, da ih drugi dio
naprosto ne moe svladati. To pozitivno izkuenje snaga, iji je temelj bio u
geopolitiki povoljnom poloaju Maara, postalo je temeljem za stvaranje dualizma, i
ono je stvarni temelj uvjeta za njegovo postojanje. Gdje je jugoslavenstvo kao cjelina
ikada dokazalo svoju snagu? Nigdje i nikada. Za dravu treba poviestna predaja,
snani narod i dovoljno jaka volja za dravom i vlau. Svi su juni Slaveni snani i
hrabri, ali Slovenci nemaju poviestne predaje, a kod njih je teko govoriti i o volji za
dravom. Hrvati i Srbi imaju dodue svoje poviestne predaje i svoju volju za
dravom, ali njihove poviestne predaje sasvim su razliite, a volja za dravom Srba i
volja za dravom Hrvata meusobno su neprijateljske, to sam, mislim, jasno
dokazao.
Kakva dakle da bude ta nova, trea drava, zar da bude hrvatska, srbska ili srbsko-
hrvatska. Mislim, da se veina u Monarhiji htjela postaviti na stanovite obuhvaanja
obaju naroda, na srbsko-hrvatsko stanovite. No mislim, da sam jasno dokazao, da bi
to stanovite bilo promaeno, jer bi konani posljedak nesumnjivo bio izbijanje
Srbstva. A kad bi itav sklop na jugu postao srbski, morala bi neminovno doi do
izraaja Cvijieva tvrdnja: Sve kad bi Austrija podloila svojoj vlasti itav srbski
narod, on e se uslied svojih netom obrazloenih svojstava prvom prilikpm opet
podignuti i osnovati svoju narodnu dravu.
116
Gdje je tu volja za jedinstvenom
dravom, gdje dovoljna volja za vlau, koja treba k Austriji i Ugarskoj pristupiti kao
ravnopravni inbenik? To moe moda biti proizvod, daljnjeg razvoja, ali zasad ne
postoje uvjeti za to. Vidimo dakle, da trializmu nedostaju stvarni temelji snage, on
bijae dakle u tom obliku samo kula u zraku.
3. Izgleda, da iz svih publikacija proizlazi, da se trialistikom osnovom htjelo
rieiti itavo junoslavensko pitanje, zadovoljiti ujedno Hrvate i Srbe i upravo iz toga
razloga pozdravilo se sa stanovitim zadovoljstvom i naelo o narodnim hrvatsko-
srbskom jedinstvu.
117
No bilo je i u Monarhiji ljudi, koji su se prema tim nastojanjima
o jedinstvu s pravom odnosili vrlo skeptiki

tako na pr. Samassa, koji samo uz
priuzdraj govori o jednom narodu

i koji su ve iz tog razloga tu osnovu
odklanjali, jer su slutili sve opasnosti, koje se kriju u temeljnoj misli.
Moramo podpuno stati uz te skeptike i izkljuiti pomisao na rjeenje
junoslavenskog pitanja na temelju ravnopravnog postupanja s Hrvatima i Srbima.
Izmeu Hrvata i Srba nema ravnopravnosti. Obrazloenje za tu tvrdnju nametnut e se
samo od sebe svakome, tko je ovu knjigu iole pozorno itao. Sigurno je, da su Hrvati
ili samo za punom ravnopravnou, kad su prihvatili misao rezolucije, ali postigoe
time samo taj uspjeh, da Srbi izbie na povrinu i postadoe vodei i odluujui
inbenik, dok su se Hrvati stalno nalazili u tjesnacu: ili da sa Srbima razkinu, ili da im
popuste i da se daju od njih voditi.
No poloaj Hrvata bijae takav, da sa Srbima nisu smjeli razkinuti. Pokuaj oko
ravnopravnosti mora zakonskom nudom uviek voditi do istog posljedka, a razlog
tome lei opet iskljuivo u nesretnom vjer-
m
VII,- 33., sir. 61.
"?
vm. 26-, str. 765.
""
VII, II. sir. 125
368
skom pitanju. Osnovni odnoaj grkoiztonog ovjeka prema katoliku jest prezir u
zajednici s mrnjom; a u tom odnoaju je osjeanje ravnopravnosti upravo izkljueno.
r
,
Grkoiztonjak ne moe naprosto nikada smatrati katolika ravnopravnim. Kao to i
Poljaci ne mogu nikada oekivati ravnopravnost od Rusa, tako je ne mogu oekivati
ni Hrvati od Srba. Izmeu ta dva naroda to je poprimilo pokadto upravo arene
n
oblike. Sve to potjee iz slieda misli peke patriarhije. Ona bijae religiozno politika
misao, koja je ila za brisanjem hrvatskog imena i bia. Taj slied misli jo je i danas
posvuda djelotvoran i vidljiv. Posvuda, gdje se Hrvat, njegovo ime ili njegovo bie
P
nalazi na podruju nekadanje peke patriarhije, on postoji po osjeanju Srbina tamo
L nepravom, on tamo ne treba da bude, pa se zato protiv njega valja boriti svim
sredstvima i unititi ga. A to znade uiniti bizantinska vjetina u izkrivljivanju i
f
izvrtanja, to prelazi sve, to si moemo zamisliti.
Izvan svake je sumnje, daje Dalmacija kolievka Hrvatstva, a ja sam ve prikazao,
^
kako su Srbi poevi od god, 1 860. postepeno poeli pobijati Hrvatstvo. Treba samo
]
pogledati, kakovu je borbu morao voditi upilo, prvoborac hrvatsko-srbskog
jedinstva. On je u svom listu Novi list pisao sliedee: Ali obzirom, na Hrvate
p
Svetozar je Pribievi (srbski voa u Hrvatskoj) uvjeren, daje Hrvate u Dalmaciji
[
stvorila austrijska vlada s pomou svojih kotarskih predstojnika."
9
Ja sam mu satima
nastojao dokazati, da to nije tako i da u Dalmaciji i zadnji pastir osjea hrvatski, ali on
P
je (koji Dalmacije zapravo nikada nije vidio, osim to je jedno nekoliko sati bio u
L Zadru) vrsto uvjeren, da su to sve stvorili ces. i kr. kotarski predstojnici umjetnim
nainom i na zapovied vlade. Ako za njega nema Hrvata u Dalmaciji, gdje se na
P
svakom koraku nailazi na spomenike nekadanje hrvatske slobode, gdje onda da ih
'
L"
ima? A kako da stvorimo ravnopravnost izmeu ta dva naroda, gdje imamo posla
s takovim psihozama, koje se zasnivaju na religioznim osvajakim tlapnjama i gdje ne
koristi ni brojitba ni znanost, a ni razumni razlozi. Spomenuti sluaj meutim nije
iznimka, nego samo jedan primjer pojava, na koje nailazi na jugu na svakom koraku
p
svatko, tko ima otvorene oi. Pater Marim, konzervator Hrvatskog starinarskog
l drutva u Kninu, pripoviedao mi je, kako se esto mora boriti, da spasi hrvatske
poviestoe spomenike od srbskog biesa i unitavanja. Spomenik, koji se nalazi na
p
zemljitu jednog grkoiztonjaka, obino je izgubljen. Jedno je na posjedu jednog
o
Srbina odkrio liep kraljevski grob s vriednim orujem. On je iz groba ponio
najvrednije i pokrio ga, da sliedeeg dana opet doe i odnese, stoje preostalo. Ali do
P sliedeeg jutra bijae itavi grob nestao. Hrvatsku prolost Dalmacije valja naprosto
<U izbrisati. Jednako je i u Bosni. Godinama dojauju ve Srbi svietu svojim
jadikovkama, da Monarhija stvara u Bosni Hrvate. Ja sam meutim dokazao, da se
zbivalo upravo protivno od toga. Da se pak ne misli, da se to deava moda samo kod
zlonamjernih novinara dokazat u, da kod ozbiljnih ljudi znanosti (dodue bizantinske
znanosti?) prevladava to isto miljenje i osjeanje. Tako pie na pr. povjestniar
L>
r
|
Stanojevi: Dotada (do okupa-
L
L
I
'
Izporedi ciiai u ( vijitt na str. 358. kojim se tvrdi, daje Austrija stvorila klerikalno katoliko hrvatstvo zbog
slabljenjajunih Slavena i zbog lakeg prodiranja na Balkan.
Hrvatski dnevnik od 15. listopada 19Kl. Citat potjee iz Suptlova Novog listu, ali u mene je samo
izrezak iz Hrvatskog dnevnika, dok nisam mogao ustanovili hro/ Novog lista, u komeje iziao.
369
ije) nije se u Bosni i Hercegovini ni znalo za drugu narodnost osim srbske(?). Ali
austrijska vlada, u strahu pred srbskim imenom, zapoela je neposredno nakon
okupacije u Bosni i Hercegovini stvarati Hrvate i proteirati ih svim moguim
nainima,
121
Takvim tlapnjama, takvom patolokom i neizljeivom nainu miljenja
ne moe se naprosto prii. Politiar, koji hoe stvarati drave na temelju takove
ravnopravnosti, mora bezuvjetno doi do najalostnijih izkustava, kao mi na jugu.
Svi ti razni momenti zajedno uinili su, da je trializam bio i morao biti nedonoe.
No taj moment, da su se Hrvatima u tekim asovima god. 1908. i 1909. pravile nade,
koje su se pokazale neizpunjivima, izkoristili su Srbi vrlo spretno, da Hrvate opet
nahukaju: Evo gledajte, kad su vas trebali protiv nas, obeavahu vam sve i sva; sad,
kad je opasnost prola, opet se na to zaboravilo. Upravo kao i god. 1848. Ne smije se
ni smetnuti s uma, da je taj moment pribliio Srbima mnoge lojalne elemente. Evo
opet prekrasnog primjera, kako bizantinski sustav izvrstno djeluje. Svojim
krivotvorinama najprije zavaraju sviet, a sve zlo, koje od toga nastane, izkoriste na
tetu prevarenih i nalaganih!
8. Razvoj za vrieme rata
Prije ili kasnije moralo je doi do rata sa Srbijom. O tome sam bio osvjedoen ve
deset godina. Neizvjestno bijae samo, kada i kojim povodom e se morati pristupiti
nastavljanju politike s pomou drugih sredstava. Takav nain rjeavanja postao je
neizbjeivim onoga asa, kad se izjalovilo suzbijanje svesrbske opasnosti sredstvima
unutranje politike, to sam, mislim, dovoljno jasno prikazao. To suzbijanje nije
moglo uspjeti ve poradi toga, to se nije znalo, kakve je naravi opasnost, koju treba
suzbijati, i to protiv nje zapravo nije bilo oruja. Vladajua znanost nije mogla dati
pouzdanog odgovora na glavno pitanje. Osim toga bijae itava unutranja politika
onim, to zovemo pokvarenim smislom dualizma, dovedena na stranputicu, koja je
itav razvoj uputila upravo protivnim pravcem od onoga, koji je valjalo izpravnu
odabrati. Kad dravi nisu uspjela sva sredstva unutranjeg odpora i kad joj je sve
drugo oruje izbijeno iz ruke, nije preostalo nita drugo, nego da se lati maa.
Tako je dolo do rata, s kojim sam ve dugo raunao. Mogao bih se izkazati
pismom jednom francuzkom uenjaku g. 1911., u kome sam prorokovao nadiranje
grkoiztonih polubarbara iztoka i jugoiztoka protiv katolike Austrije, i u kome sam
izrazio svoju duboku alost, to se Francuska spleta s kulturi neprijateljskim
Bizantom. To se, meutim, sve izpunilo.
Kad su zatim poviestni dogaaji tutnjeim korakom poli svojim tokom, skoro da
sam se manje prestraio zbog toga, to su narasli poput lavine i zbog veliine
opasnosti, koliko zbog neoekivane injenice, da rat u prve dvie godine nije donio
nikakvog poboljanja prilika na jugu, Promatrajui godinama junoslavenske prilike,
a i osobnim vezama, koje je rat dodue oteao, ali nije ukinuo, mogao sam i za vrieme
rata
m
Ili, 5.. sir. 328.
'"
Izporedi izjavu Ernsia v. Gudetmm u Gruzer Volksbkntu odgodim' 1912.: Hi emose bezobzirno kum
maa ili izgubiti Jinoslavensku treinu dtave.e
370
p
i j
4
zadrati prilino podpuni pregled nad raspoloenjem i nad nadama u junoslavenskim
zemljama. Zato mi nije moglo, izmai, kako su se u prve dvie godine rata, uzprkos
pobjedonosnim borbama, prilike na jugu sve vie pogoravale, kako su temelji vlasti
drave na jugu sve vie nestajali i kako je uzporedno s time srbski upliv sve vie
rastao. Ta spoznaja me je titila i dovela je moje dugogodinje opaanje do druge
jedne spoznaje. Junoslavensko pitanje uobe se ne moe rieiti maem, jer u asu.
kad se Austrija laa maa, nestaje u unutranjosti Austro-Ugarske srbski
revolucionarac i pojavljuje se astni sveenik s dugom kosom i bradom u astnoj
mantiji i s kamilavkom na glavi, pa ratnik s potovanjem odlae ma pred
dostojanstvenom pojavom. No im je ma u koricama, pojavljuje se trgovac, marljiv i
spreman na svaki sporazum i svaku slubu, te se obogauje. im se trgovac obogatio i
osnaio, pojavljuje se pored njega srbski revolucionarac. Lati li se sad netko maa,
revolucionarac nestaje i opet se pojavljuje skromni sveenik. To igranje skrivaa, koje
se od god. 1908. na jugu opaa nekoliko puta, opetovat e se tako dugo, dok jedan od
protivnika ne klone izcrpen do smrti.
Hoemo li razmotriti razvitak za vrieme rata, valja nam sjedne strane promatrati
p
Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, t. j. one zemlje, u kojima je prevladavala
rezolucionaka politika, a s druge strane Bosnu i Hercegovinu. U Trojednoj kraljevini
bijahu Hrvati pociepani u dvie velike stranke, premda to uviek nije odgovaralo
p
postojeim stranakim odnosima, u rezolucionake ili koalicionake stranke i u iste
^
stareviance. Rezolucionatvo bijae izgubilo sav svoj daljnji sadraj, kad se u
jestnom smislu rieilo pitanje, ima li hrvatska politika ii sa Srbima ili protiv njih, kao
p
stoje to odgovaralo poviesti njegova postanka, i kad se razvilo u naelno srbofilstvo.
^
Tom pravcu, iji su se pristae nalazili u glavnome u krugovima inteligencije, stajala
p,
je nasuprot protusrbska Starevieva stranka, koja je veinu svojih pristaa imala u
I
srednjem i niem graanstvu, i koja je posljednjih godina ojaala prikljukom
Radieve seljake stranke. Ta pojava ima svoj dublji razlog. Upravo srbofilski
p
krugovi inteligencije bijahu ti, koji su vodili hrvatsku narodnu politiku od god, 1861 . i
Ij
koji su god. 1868. pretrpjeli podpuni neuspjeh. Zato bijae razoaranje i beznadnost u
tim krugovima najvea. Nakon svog izkustva od god. 1861. do 1914. bijahu izgubili
p
nadu, da je za Hrvate unutar okvira Monarhije mogua podnoljiva sudbina, a to je
t dolo do izraaja u njihovu srbofilstvu. No o konanom stanovitu Hrvata odluila su
tri momenta, I. Hrvatima svojstvena vjernost prema gospodaru, koga si sami izabrae,
koja proizlazi iz njihova arijskog podrietla i koja je u odlunom momentu prevladala i
*-*
kod srbofila; 2. to su iroki narodni slojevi bili protusrbski raspoloeni i 3. to je
upravo kod irokih slojeva bilo razprostranjeno nagonsko i sasvim izpravno
I shvaanje, da su zapravo Srbi glavni krivac nepovoljnom poloaju Hrvata. Ti
momenti odluili su o stanovitu Hrvata u vrieme rata, te su istomiljenici Stojanovia
--
i Stanojevia dobili na Crnom Vrhu i Paranici dolian odgovor.
L
f
p
L
<Ui
f
-
No dok su Hrvati u streljakim jarcima izvrili podpuno svoju dunost, kod kue,
a osobito u veim gradovima, vijao je sasvim drugi duh. Tamo bijahu jako zastupani
rezolucionaki, t. j. srbofilski krugovi, pa je srbofilski nain miljenja, t. j. simpatije
za Antantu, dolazio to vie do izraaja, to su Srbi za vrieme trajanja rata imali
interesa, da se tjenje prikljue uz Hrvate. Srbi su se tu vrlo lukavo posluili naelom
narodnog jedinstva Hrvata i Srba. U svim kritinim momentima rata, kad je srbsko
ime znailo mrnju, izdavanu se oni naprosto Hrvatima. Time skidahu sa sebe mrnju
zbog srbstva i pokrivahu se platem lojalnog hrvatstva. Imao sam esto puta priliku
promatrati, kako su neki Srbi, poznati kao najgori hrvatoderi, vjeali u kritinim
momentima hrvatsku zastavu, svoj jezik ostentativno nazivali hrvatskim i t. d. Sve to
nije dakako nita drugo doli srbska vjetina izvrtanja, onaj glumaki talent, kojim smo
se ve tako esto pozabavili. Ali od toga su imali tetu samo Hrvati, jer je redovito
mnogo toga od onoga, to poinie ti pseudohrvati, kao na pr. pijunaa, dezertiranje,
izdajstvo, palo na teret Hrvata, budui da iroki krugovi Monarhije, koji bijahu
osobito brojno zastupani u vojsci, nisu znali razlikovati Hrvata od Srbina, a ni prozreti
tu igru.
Pogoranje poloaja na jugu sastojalo se u tome, to se kroz prve dvie godine rata
bitno pojaalo rezolucionatvo, srbofilstvo i simpatije za Antantu. To je znailo u
glavnome stalno sve vee otuivanje hrvatske inteligencije od monarhijske misli. Nije
nipoto lako snai se u toj zbrci raznih utjecaja, koji su u tome sudjelovali, ali se
nadam, da i ovamo mogu unieti malo svietla. Htio bih iztaknuti tri toke: 1. Pojaanje
momenata, koji su uobe doveli do rezolucionake politike. 2. Sustavno i neumorno
hukanje Hrvata po Srbima, 3. nevidljivi i neutvreni, ali bezuvjetno postojei uplivi
izvana.
Ad 1 . U ratu se poloaj Maara vrlo ojaao s pomou njihovih snanih politikih
linosti, s pomou savrenog funkcioniranja njihova parlamentarnog stroja, koji je u
Austriji bio sasvim izbaen, i konano s pomou bogatstva njihove zemlje plodinama,
koje je u tom ratu izgladnjivanjem dobilo izvanrednu vanost. Pored njihove vanosti
to je sve podiglo i samopouzdanje Maara, njihove tenje za vlau i njihove
imperialistike namjere. Javljahu se glasovi, koji zahtievahu dalekosenu
samostalnost Maara. K tome su pridole jo i neke neugodne upadice s maarskim
vojnikim osobama i agresivni nain pisanja nekih maarskih listova. Kao primjer
navodim jedan maleni maarski list: Magvar Szlavoniai Ujsag u Osieku, koji je
protiv Hrvata pisao tako agresivno i neprijateljski, da su odnosni brojevi morali biti
zaplienjeni. A kad se u Hrvatskoj i Slavoniji mora zaplieniti jedan maarski list, lako
si moemo predstaviti, da si je ve morao tota dozvoliti. itava hrvatska poviest
bijae proglaena krivotvorenom, i pozivajui se nj Pestyja, Paulera i Karatsonyja,
bijahu proglaeni prevarom svi poviestni temelji hrvatske autonomije. Hrvati
stekoe dojam, da se eli izkoristiti rat i protiv njih i da e Hrvatska i Slavonija sluiti
Maarima kao kompenzacija. Poloaj u unutranjoj politici nije se popravljao. Uprava
Obzor od 20. veljae 1915. u lanku: Pisanje osjekog maarskog Usta.
372
je za vrieme rata i dalje pomagala Srbe, i to ne samo u Hrvatskoj i Slavoniji, gdje se
tome i ne treba toliko uditi, nego ak i u Bosni. Tako mi je na pr. poznato, da su u
studenom god. 1914. dva hrvatska zastupnika starevianca dola vrhovnom
zapovjednitvu cjelokupne oruane sile na Balkanu s pritubom, da hrvatsko-
slavonske oblasti u Sriemu i Slavoniji otvoreno pomau Srbe protiv Hrvata. Moemo
si predstaviti, kako je djelovalo na Hrvate, da se u njihovoj zemlji otvoreno pomau
istomiljenici onih, protiv kojih se njihovi sinovi u Srbiji bore. Mene to nije zaudilo.
Sustavno proteiranje Srba posljednjih 20 do 30 godina, bijae toliko prelo u krv
upravnih organa na jugu, da na tome ni rat nije mogao mnogo promieniti. Sve mjere
protiv Srba na jugu bijahu zapravo ograniene jedino na zabranu slubenog
upotrebljavanja irilice. U Bosni htjelo se ukinuti crkvenu autonomiju, ali bijae
dovoljan upliv jednog jedinog odjelnog predstojnika srbske narodnosti, da se itava
akcija osujeti. Tu je jasno izbila sva bezpomonost Austrije u srbskom pitanju. Sto su
Maari Srbe vidljivo proteirali, vrlo je nepovoljno djelovalo na one Hrvate, koji
kolebahu izmeu rezolucionatva i starevianaca, jer je kod Hrvata uvrstilo
uvjerenje, da im je Monarhija neprijateljski razpoloena naelno, uviek i u svakom
p
sluaju. To se uvjerenje jo pojaalo, kad se nakon navjetaja rata Italije maarski
j.
_,
novinar Szatmari u Magvarorszagu odluno zaloio za odranje talijanstva Rieke i
odluno osudio sve mjere, poduzete protiv toga, tvrdei, da je talijanstvo Rieke u
P probitku Maara i drave. A u slinom smislu izrazio se i kraljevski ugarski ministar
i-
unutranjih poslova prigodom jednog dogovora o podravljenju redarstva na Rieci.
Naravski da Hrvati shvatie, daje to stanovite upereno protiv Hrvata, kojih na Rieci
bijae prema slubenoj brojitbi 18,000, i to ih je samo uvrivalo u njihovu
uvjerenju, da e se drava radije izloiti svim opasnostima, nego uiniti Hrvatima bilo
kakve ustupke.
\ Sve nam to tono odkriva temeljnu bolest Monarhije. Politika, primienjena god.
1868. pri proturavanju nagodbe i kasnije izgraivana od Khuena, mogla se prema
p
Hrvatima odrati samo s pomou Srba i Talijana i mora zato uviek zatrovati odnose.
jy
K tome su konano pridoli i neobino teki gubitci Hrvata u ljudima, pa sam esto na
jugu uo tvrdnju, da vojna uprava upravo radi na unitenju Hrvata, stavljajui ih na
p
najizloenije poloaje, da se kasnije lake politiki vlada oslabljenim narodom. To je
bi svakako jako i zlonamjerno pretjerivanje, koje uostalom nalazimo i u drugih naroda
Monarhije. Svaki si narod utvara, da je u ratu najvie pretrpio i najvie uinio. Ipak
p
ima u spomenutoj tvrdnji neka izpravna jezgra, jer se i ja ne mogu oteti dojmu, kao da
*-
e Hrvati u ovome ratu izgubiti vie ljudi, nego na primjer Srbi u Monarhiji. Samo to
si ja to sasvim prirodno tumaim. Borei se teko o svoj obstanak, sasvim je
X razumljiv interes drave, da se na fronti vie slui bezuvjetno pouzdanim i svojom
ofenzivnom snagom izvrstnim Hrvatima, dok Srbe kao nepouzdane upotrebljava vie
P
u slubi u pozadini. Tada je sasvim naravno, da u Hrvata ima vie gubitaka u ljudstvu,
|
a tu e posljedicu jedno sama Monarhija morati aliti. Ovi i jo mnogi
L
r
\
p
L
L
i
174
Obzor od 21. listopada 1 916. lanak: Iz Rieke. Zanumvapolemika.
373
slini momenti djelovali su u pravcu, to sam ga prije ve oznaio, jer su pojaavali
jadan motiv oblikovanja poloaja, na jugu: beznadnost Hrvata i gubitak njihove vjere
u Monarhiju.
Ad 2. Diviti se treba nainu, kako su Srbi za vrieme rata dalje radili na svom
politikom pravcu. Oni se u glavnome jo tjenje priljubie uz Hrvate u izpravnoj
spoznaji, da e sami tada biti bolje pokriveni i da ih se ne e moi tako lako raniti. S
druge strane, oni time samo pojaae svoj upliv na Hrvate, ije razpoloenje ba ne
bijae ruiasto. Srbima je tako uspjelo, da u Hrvata pojaaju slied svojih misli. Sve
momente, prikazane u predhodnom odlomku, upotriebie Srbi u potvrdu Cvijieve
teorije o gaenju malih naroda, ime se navodno bavi Monarhija po nalogu Njemake
(izporedi str. 359.). Srbi upotrebljavahu nadalje krilaticu o velikom ratu Germanstva
protiv Slavenstva, koju su u poetku upotrebljavali neki njemaki pisci i listovi, a sve
to kao dokaz njihove tvrdnje o Drangu nach Osten, o pionirskoj ulozi Austrije, da
dokau Hrvatima, koliko je krivo njihovo zauzimanje stanovita u korist Austrije. Da
je spomenuta teorija nekih Niemaca iz temelja kriva, hou ovdje samo kratko
iztaknuti, a kasnije bila je esto izpravljena osobito od Friedricha Naumanna u
njegovoj Mitteteuropi,
1 5
Ovaj svjetski rat u prvom je redu osvajaki rat Bizanta,
kojemu je svrha podlaganje nebizantinskih Slavena (ili politiki protubizantinskih,
kao Bugara) Rusiji i Srbiji i pretvaranje Rusije u zakonito sredite Bizanta osvojenjem
Carigrada. U tu svrhu vodio se rat protiv Njemake i Austro-Ugarske, pa
protubizantinski Slaveni bijahu zato prirodno i jedino izpravno na strani sredinjih
vlasti. Ovu konstataciju smatram vrlo potrebnom za daljnju izgradnju i uvrivanje
tog prirodnog i zdravog saveza. No te spoznaje nedostajae na jugu jo vie nego
drugdje, i Srbima bijae mogue hukati Hrvate govorei im, da se bore protiv svojih
vlastitih probitaka. Pri tome upotrebljavahu Srbi vrlo spretno krivo i nezgodno
izlaganje pojedinih pisaca, kao na pr. Samasse, koji postavie tvrdnju, da Monarhija
mora izkoristiti protivnosti izmeu Srba i Hrvata, da nijedna strana ne postane odvie
jaka.
126
Srbi izkoristie takva miljenja i protiv Monarhije, uvjeravajui Hrvate, da
Srbi i Hrvati moraju zajedniki nastupati protiv Monarhije, s obzirom na njeno
sustavno slabljenje obaju naroda. Na Hrvate u streljakim jarcima takva promiba nije
djelovala, ali tim vie u pozadini, gdje su se mnogi time dali osvjedoiti o potrebi
nastavljanja politike hrvatsko-srbskog jedinstva. No prava uda postigli su Srbi
sustavnim irenjem krivih i uznemirujuih viesti i stalnim defetizmom. Tko god je za
vrieme rata ivio na jugu i dobio samo malo uvida u prilike, morao je opaziti, da se
javno mnienje nije stalnim tatarskim viestima nigdje toliko uzbuivalo, kao upravo u
hrvatskim zemljama. To bijae djelo Srba, a u njemu bijae, neki sustav. Trebalo je,
da Hrvati izgube vjeru u Monarhiju, da se to vie prikljue Srbima, da bi time nakon
pobjede Antante postali to pripravniji za srbsku politiku. Bojaljivo uzbuenje je u
hrvatskim zemljama uzkipjelo uoi talijanskog i rumunjskog navjetaja rata, jer je
veina oekivala slom Monarhije. Poznat mi je jedan sluaj utvr-
'-'"
VIII. 29., str. 100. isliedee.
116
VII 11.. sir. 171.
177
Izporedi izvode u mae najlojalnijim duhom izpunjenoj brouri: Svjetski rat i Hrvali. Vili. - 8., sir. 32. Pisac
je takoer mislio, da Monarhija ne moe izdrati napadaj Italije
1
374
en sudskim aktima, gdje je u proljee god. 1916. jedan srbski seljak morao biti
osuen zbog veleizdaje, jer je vrieao cara s obrazloenjem, da nema smisla
r
-, nastavljati borbu, kad e nas napasti jadna nova sila (Rumunjska), pak e onda ionako
svemu doi kraj. Siromani seljak bijae osuen, ali oni, od kojih je to uo, ostadoe
nekanjeni, jer jesu i ostaju nevidljivi. Sustavno, svim sugestivnim snagama Bizanta
p
sprovoeno utjecanje na Hrvate nije ostalo bez uspjeha i djelovalo je u pravcu, to
L
sam ga spomenuo.
Ad 3. Iz neprijateljskog inozemstva dolazili su bezuvjetno i za vrieme rata utjecaji
P u junoslavenske zemlje, a osobito od jugoslavenskog odbora, iji predsjednik, to je
vrlo znaajno, bijae dr. Ante Trumbi, autor rieke rezolucije, koji zasjedae najprije
u Italiji, a kasnije u vicarskoj, kad je Italija pola u rat na vlastiti raun i izagnala
june Slavene.'
28
Protiv takvih upliva nema, koliko je poznato, nikakvih sredstava. U
1
J
tim viestima bijahu sadrana sva obeanja Antante Hrvatima, to e sve dobiti, budu
li dobri i iznevjere li se Monarhiji. U samom odboru nastade meutim vei
! nesporazum, te odustae od namjere, da se stvori veliko junoslavensko carstvo i
radije odluie stvoriti posebnu nezavisnu kraljevinu Hrvatsku, kojoj utvrdie i
p
granice. No Srbija je radila u junoslavenskim zemljama Monarhije takoer i za
[
vlastiti raun. Nakon dogaaja od 4. do 14. prosinca 1914. podie se opet hrabrost i
nada u Srba. Ve sam prikazao (str. 215.) kako je poslanik Vesni u sienju godine
P 1915. smatrao potrebnim objaviti urbi et orbi, daje ratni cilj Srbije ujedinjenje sviju
Srba u jednu narodnu dravu, a pod Srbima razumievahu se takoer Hrvati i Slovenci.
Po receptu afarika dakakoI Samo se od sebe razumije, da su ove sugestivne
manifestacije bile praene agitacijom u samoj zemlji. Osobito se u Bosni zapoelo sa
*
"
zastraivanjem imunijih Hrvata, koje se upozoravalo, da se jo za vremena povuku,
jer da inae mogu biti na sve spremni, kad jednom nastupi srbska vladavina. Zaista se
|
i nalo nekoliko slabia znaajem, koji smatrahu uputnim, revidirati svoj program u
smjeru srbofilstva, s obzirom na nesigurni zavretak rata.
p
No i Talijani, koji bijahu do 24. svibnja 1915. samo uporite srbskih tenja,
^
zapoee od toga dana raditi po izkuanim uzorcima. uo sam pripoviedati u
hrvatskim krugovima, da su Talijani obeali Hrvatima, u sluaju da se prikljue
p
Talijanima, autonomnu Hrvatsku sa sekundo-geniturom savojske kue, t. j. s
vojvodom od Aoste kao hrvatskim kraljem. Odgovor na tu ponudu dobili su Talijani
na Soi.
P Naprosto je nemogue predstaviti sebi onu zabunu, koja je nastala u
^
nezadovoljnim, dezorientiranim hrvatskim zemljama. Opaa se to na hrvatskoj ratnoj
knjievnosti. U zemlji, gdje inae svaki iole vaniji politiki dogaaj prate razne
1
broure, ratna je knjievnost veoma oskudna, dokaz podpune dezorientiranosti
naroda. Treba zabiljeiti samo dvie manje vriedine broure o moebitnom prikljuku
Italije i kasnije Rumunjske. Kasnije ini se, da se zdravi smisao Hrvata ipak odupro
zapoetom meteu, te se pojavila dobra, esto puta ve spominjana radnja dra
Juriia: Svjetski rat i Hrvati,
1
"
ija se namjera navodi ve u na-
f
1
c
I
'"*
Jzporedi zagrebaki list Novine od 18, lipnja 1915. Toje meutim samo reprodukcija iz glasila iste
Starevieve stranke Hrvatska iz onog doba. No tog broja nisam mogao dobili, jer bijae zbog log
., senzacionalnog lanka razprodan.
j;
m
Vlll,~8.
375
slovu kao pokuaj orientacije hrvatskog naroda jo prije svretka rata. Ta broura,
koja se odlikuje vrlo dobrom ocjenom temeljnih naela Antante, ima zaudo mnoge
zajednike misli s radom prof. Johna Williama Burgessa.
130
Pisac se oito nastoji
uzprotiviti sve snanijem srbskom hukanju na Monarhiju i na Njemaku.
ini se, daje ipak uspjelo djelovanju trieznih elemenata u Hrvatskoj, da se stvorila
protutea protiv razornog djelovanja elemenata dravi neprijateljskih. Poevi od
sredine god. 1916. izgleda, da se prilike polako popravljaju. K tome kao da je
doprinielo izpravnije shvaanje suvislosti izmeu svjetskog rata i junoslavenskog
pitanja, kao to to vidimo u najnovijoj brouri E. V. Zenkera.
Meni je stalo do toga, da dokaem, da razdoblje pakreta oko hrvatsko-srbskog
jedinstva, odnosno rezolucionake politike, jo absolutno nije savreno, nego da
zavisi o unutranjoj politici nakon rata, ne e li se on opet razrasti u novu nevolju i
opasnost za Monarhiju.
Govorit ujasnije: Pokazao sam nastojanje Maara, da i nakon rata spase na jugu
svoju staru politiku od god. 1883. do 1914. Ja to Maarima ne predbacujem. Ne treba
tek biti Maarom, da se shvati, koliko je silna privlaivost misli o jedinstvenoj dravi
od Karpata do Jadrana, pa je lako razumjeti, da se jedan ambiciozni narod hvata te
misli. Ali to ne mienja nita na stvari, daje ta misao u prvome redu neprovediva, kao
to u dokazati u sliedeem poglavlju, a u drugome redu da njeno daljnje provoenje
izlae cjelokupnu dravu i samu ugarsku dravu najveim pogiblima.
U emu se sastoji ta pogibelj? Politika, koja je tako elementarno uperena protiv
obstanka tako starog i ilavog naroda, kakav je hrvatski narod, moe se odravati na
jugu samo s pomou Srba i Talijana, pa se tako nastavljanjem te politike ve prvoga
dana nakon rata stvara zametak jednog novog rata. Jer takvom se politikom samo s
pomou dravne vlasti podravaju i jaaju elementi, koji su po svojoj prirodi i predaji
centrifugalni. Takvu politiku ne mogu nazvati drugaije nego samoubilakom.
Treba samo potanje razmotriti prilike u Hrvatskoj, pak emo ve sada nazreti
obrise budueg razvoja. Srbin Bogdan Medakovi je predsjednik hrvatskog sabora
kao Vaso urevi u doba Khuena, dr. Svetislav umanovi, Srbin i bivi odjelni
predstojnik za unutarnje poslove, glavni je nosilac unionistike misli u Hrvatskoj.
Nekadanji rezolucionai evolucioniraju se pod pritiskom Srba u stranku unionista,
upravo kao nekada narodna stranka u vrieme Khuena. Nemam nikakvog prava
spoitnuti spomenutoj gospodi nelojalnost. Ali njih su obojica osvjedoeni Srbi i
vezani uz cjelokupno Srbstvo neobino snanom vezom nacionalne solidarnosti.
Smatrajui ih podpuno pouzdanima, ipak e pod njihovim okriljem napredovati u
dravi veliki broj Srba, od kojih vrlo velik postotak, mnogo vei nego se obino misli,
nije tako lojalan, kao oni sami. Samo takvim shvaanjem razumljivo je, da su
opasnosti po Monarhiju na jugu poput lavine porasle. to e se zatim dogoditi. Nakon
rata trait e Hrvati, da se njihov poloaj popravi. Ali
130
VIII. 32. Jednako u podjeli radnje kao i u shvaanju glavnih problema. Pri lome je sasvim izkljueno, da bi
Amerianin mogao utjecati na Hrvata,jer su obje knjige izale u oujku 1915, Zanimljiv primjer, kako se na
raznim tokama svieta iste misli pobuuju istim dogaa/ima.
Vili.- 33., sir. -/S. i 50. Izporedi i odgovor na nju u Pesler Lfovdu od 6. sienja 1917.
376
i,v
L-;
Srbi, vjerni svojoj tradicionalnoj politici, nastojat e osujetiti svako poboljanje
poloaja Hrvata i njihovo ojaanje. Oni se zato ne e ponuditi, nego upravo narinuti
r
, Maarima kao njihove pomone ete. Jer oni e se nakon rata nalaziti u nezgodnom
poloaju, pa bi im uloga dravotvornog elementa kao u doba Khuena (izpor. str.
248.) mogla samo konvenirati. Osim toga imat e pri tome jo zadovoljstvo, da e se
p
moi osvetiti Hrvatima, to su se onako ponieli na Crnom Vrhu i Paranici. Takav
i
razvoj mora onda dovesti do bizantinskog triumfa, da e se s pomou Monarhije moi
osvetiti osnaenim Hrvatima, to im nisu htjeli pomoi da razore Monarhiju! Je li
"'
takva politika mogua? Moe li Monarhija dozvoliti takvu politiku?
t -
Posljedica takvog razvoja, koja je neizbjeiva, ostane li se pri dosadanjem
politikom pravcu, mora biti ta, da e Monarhija dati pravo najveom mrnjom
izpunjenom predbacivanju zbog nevjere i da e Hrvati biti prisiljeni priei na stranu
L
neprijatelja, kao to su to ve htjeli uiniti. Najvei neprijatelj Austrije dobit e tako
za saveznika jedan od najboljih vojnikih naroda na svietu.
Hoe li se moi sprieiti taj porazni razvoj? Priznajem, da mi se budunost ba ne
ini ruiasta. Sve, stoje prije rata tjeralo u rat, ostaje jo i nakon rata. Hoemo li nai
p
onog ovjeka, onog snanog dravnika, koga nam Englez Seton VVatson eli jo god.
[_,
1913., da riei junoslavensko pitanje i da na jugu obavi Heraklov posao? Jer treba ga
rieiti. a ne samo pokuavati da se riei. A to gledam nespokojno u budunost, za to
P imam velike i vane razloge. Vei dio austrijskih politikih tradicija na Balkanu nije
L samo nedovoljan nego upravo poguban. Austrija ima prije svega tradicije katolicizma.
Ali katolicizam, koliko god to bilo bolno za osvjedoenog katolika, izgubio je ve
f
skoro bitku na Balkanu. Sve, to je poduzeo na tom nesretnom poluotoku, nije
*^
uspjelo. Izgubio je Bugarsku, Latinsko carstvo, uniju, ba sve. Izgleda, da e izgubiti i
posljednju kartu, koju ima u ruci. Iz razvoja posljednjih 50 godina nameu mi se vrlo
zle slutnje. Sve bijae izgubljeno, jer se uviek dralo naela: to vie traiti i po
mogunosti to manje dati. Time se dakako nije moglo uspjeti kod realno misleih
P
naroda Balkana. Bizant bijae uviek toliko mudar, daje nudio vie od Rima, i Rim je
[
uviek igru izgubio. Ja se pak ne mogu oteti dojmu, da se Monarhija dala i previe
voditi tom na Balkanu nedovoljnom politikom. Druga tradicija, ugarska, po
P mogunosti je jo pogubnija. Jer ugarska politika dovela je god. 1409. do odstupanja
b Dalmacije Veneciji, god. 1463. do gubitka Bosne, god. 1493. do gubitka creie
Hrvatske i god. 1526. do propasti drave, samo poradi toga, to se Ugarska nije mogla
odrei svoje bezobzirne imperialistike politike. Hoe li je Maari moi ostaviti
^
nakon rata? Hoe li nai ovjeka, koji e ih uvjeriti, daje to bezuvjetno potrebno?
To je pitanje, iji domaaj mi svi jo ne moemo pravo ocieniti, a koje emo
l shvatiti tek na kraju rata, kad budemo mogli pregledati sve ruevine.
U
r
L
r
r
ti
r
L
H
L
l
377
Jer ako se taj ovjek ne nae, ako nitko ne izvri taj Heraklov posao, neminovno
e nakon jednog ili dva stoljea valovi Bizanta zapljuskivati na Dravi i vriedit e iste
riei, koje je tirolski mislilac pred 70 godina primjerno na Poljsku: Tek kad na jugu
posvema uspije iztrebljenje latinske (ovdje bi trebalo kazati: latinske i islamske)
vjeroizpoviesti, stajat e pred nama bie moskovskog pandemonija u itavoj svojoj
rugobi.
132
' ;
--
V
V 6.. xv. sir. SI.
378
r
DEVETI DIO
P
r
r
i,
RJEENJE JUNOSLAVENSKOG PITANJA
/. Rjeenje problema i svjetski ral
L/ugo se nisam mogao odluiti, da li da s osmim dielom zavrim ovu knjigu ili da
P
jo napiem ovaj deveti dio. Logiki zakljuak iz mog shvaanja poviesti pokazuje
i tako jasno i nudno pravac, u kome si zamiljam prirodno, izpravno i za Monarhiju
probitano rjeenje tog pitanja, daje zapravo suvino gubiti jo na to riei.
Ali medu izkustvima iz ovoga rata nalazi se.i to, da u politici ne odluuju ni
k "
zakljuci -ni logika, i da se moe dogoditi ak i narodima na vrlo visokom stupnju, da
ne mogu prezreti svoje prave probitke, te da svojim stvarnim probitcima
predpostavljaju umiljene i sugerirane probitke. To me je potaklo, da napiem jo i
ovaj deveti dio. Pri tome polazim sa stanovita, da je taj strani svjetski rat nastao iz
P
junoslavenskog pitanja i zapravo odavle morao nastati, jer se to pitanje premalo
[~
poznavalo i zbog nedostataka potrebnih uporita za orientaciju nije moglo stvoriti
odluke, da se pravodobno poduzmu potrebni koraci. Zato se s tim pitanjem zatezalo,
p
pa je tako jug Monarhije postao opasno leglo bolesti, iz kojega je nastao, taj veliki
L zapletaj.
Moje izvode moram zapoeti kategorikom tvrdnjom, da Monarhija mora neminovno
p
bez svakog spasa izgubiti junoslavenske pokrajine, bude li na jugu i dalje vodila istu,
ij politiku.
Poznato mi je sasvim tono, da bih se jo pred 1015 godina takovom tvrdnjom
I
izloio opasnosti, da budem predan dravnom odvjetniku ili zatvoren u ludnicu.

No nakon izkustva ovog svjetskog rata nadam se, da me ne e stii ta neugodna

sudbina. Sve one, koji e htjeti prigovoriti mojoj tvrdnji, a tih zacielo ne e biti malo,
upuujem na injenicu, kako su krize i s time skopane opasnosti rasle poput lavine u
godinama 1908. do 1909. i zatim 1912. i 1913. i konano 1914. do 1917. Nadam se,
p
da e ipak uvidjeti, koliko je strm i opasan put, na kome se kreemo.
j:
Neto se mora dogoditi

to svi osjeaju. Ali to? To je teko pitanje sadanjice,

tim tee, to se u Monarhiji nije nitko naao, tko bi tono znao kazati, to treba uiniti.
p
Budui da sam prouavanjem i mnogogodinjim bavljenjem junoslavenskim
Lj pitanjem stekao stanoviti kapital u spoznaji, smatram svojom dunou, da to ovdje
ukratko prikazem. Premda se i sam nisam dovinuo do sasvim jasne, spoznaje, ipak se
P nadam, da u moi neto vriedno pridonieti za odkrie pravog puta.
L
p
L
p
L
L
379
Zato u u nastavku najprije razjasniti ona gledita, koja treba po mome miljenju
drati na umu kao smjernice pri rjeavanju junoslavenskog pitanja. Da si olakam
zadatak, podielit u ih, pak u najprije razloiti gledita vanjske politike, a zatim
gledita unutranje politike.
Razmatrajui vanjsku politiku valja prije svega iztai, da su junoslavenske
pokrajine Monarhije najugroenija toka itave drave. One to bijahu prije rata i ostat
e to i nakon jata. Te injenice ne bijahu si naalost dovoljno sviestni prije svjetskog
rata. O geopolitikoj prirodi i poloaju junoslavenskih zemalja jo uviek ne postoje
dovoljno jasne predobe.
Hrvatska i Slavonija, Dalmacija, te Bosna i Hercegovina, promatrane kao cjelina,
a te nam se zemlje

kao to sam ve razloio, ne samo u poviestnom i narodnom

pogledu, nego i u geopolitikom uzprkos nekim momentima, koji ih razstavljaju

prikazuju kao prolazno podruje izmeu zapadnog diela srednje Europe i Balkanskog
poluotoka. Klasini i papinski Rim, Mletci i dananja Italija stalno su nastojali
osvojiti te zemlje, da bi time stekli bazu za nastupanje protiv masiva Balkanskog
poluotoka i kopneni most do prednje Azije. Prolazno se domoglo tih zemalja takoer i
franako carstvo, kad je ojaalo i nastupalo protiv lztoka. Tim zemljama mora proi
svako nadiranje srednje Europe u pravcu iztoka. Jednako i obrnuto. Svako nadiranje
glavne sile na Balkanskom poluotoku u pravcu srednje Europe mora proi tim
zemljama. Zato vidimo, daje Bizant u prvom redu posegnuo za tim zemljama, kad je
u doba Komnena u 13. stoljeu htio uzpostaviti na iztoku nekadanji obseg Rima,
ime se zapleo u dugotrajni rat s Ugarskom, tada najbliom srednjoeuropskom vlasti.
To isto vidimo i kod prvog nasljednika Bizanta, kod osmanlijske carevine. I ona je
nastojala doi u posjed tih zemalja i upotrebljavala ih je kao polaznu toku protiv
zapadne i srednje Europe. Te zemlje, koje je Napoleon s pravom nazivao: straom
iztaknutom do pred vrata Bea, bijahu stoga uviek mnogo eljene i uviek e ih
mnogo eljeti. Zato je sasvim naravno, da mali Bizant i ujedinjena Italija pruaju
svoje ruke tako pohlepno za tim zemljama, i ne treba si utvarati, da e na svretku
ovoga rata, ma kako on izpao, ta nastojanja biti jednom za svagda dokrajena.
Bijae veliki nedostatak, to u Austriji ne bijahu dovoljno sviestni vanosti tih
zemalja i kako su one ugroene. Razlog se tome nalazi u poviestnom razvitku.
Poevi od 18. stoljea nastupala je Austrija ofenzivno na Apeninskom i Balkanskom
poluotoku, na obje strane stjecala je zemlje oslanjajui se na injenicu, daje jaa i da
na oba podruja vladaju nezadovoljavajui i politiki nesreeni odnosi. U 19. stoljeu
dolazi na oba poluotoka do stanovite promjene. Pokreu se nastojanja oko
ujedinjenja, koja su na Apeninskom poluotoku okrunjena uspjehom, i oko sredine 19.
stoljea zapoinje ofenzivni nastup Apeninskog poluotoka protiv Austrije. Od god.
1 860. zapoinju pokreti oko ujedinjenja i u sredinjoj balkanskoj dravi, i ona nastupa
odmah ofenzivno, premda se to dosele nije primjeivalo. Oba pokreta, onaj s Apenina
i onaj iz sredine Balkana, prelaze odmah na austrougarsko podruje i na-
'
V/l, -l.,sv.Jl.,sir.556.
t ,.
380
stoje organizirati u svrhu vlastitog etnikog osvajanja razne tamo postojee ostatke iz
prijanjih poviestnih razdoblja razvoja. To je osobito dobro uspjelo maloj sredinjoj
r
balkanskoj dravi, tim bolje, to se to uobe nije zapaalo, jer se zapravo sve zbivalo
pod vjerskim platem. Protiv oba pokreta, koji su se proimali, nije se naalost
suprotstavilo poeljnom odlunou i snagom. injenica je, da se Austrija od druge
r- polovice 19. stoljea nalazi u obrani, i da je stjecanje Bosne i Hercegovine bio
;
obranbeni in, dravna akcija, da se osigura posjed Dalmacije.
No pogoranje naeg poloaja na jugu nisu zapravo shvatili iroki krugovi nae
P javnosti. Jo uviek se ivi u osjeaju prevlasti, koji potjee iz razdoblja nae ofenzive,
i. - ali danas vie nije na mjestu, jer su oba neprijatelja prela u navalu, naglo napreduju,
te su ve na nekim podrujima dokazali, da su nam ravnopravni.
\ Sada emo malo razgledati obje sile, koje priete naem junoslavenskom posjedu
1
u njihovu predvidivom obliku nakon rata.
1. to se Italije tie, ovaj rat po svojoj naravi ne moe donieti odluke. Uzimam, da
je sigurno, da Italija protiv nas ne e uspjeti svojim objavljenim ratnim ciljevima.
Sasvim je svejedno, da li e rat zavriti malim zemljitnim dobitkom za nas ili za
p
Italiju, ili e svriti podpuno neodluno. U dogledno vrieme ne moemo postati
[
prijatelji, moramo dakle ostati neprijatelji. Italija e dakle stalno igrati ulogu, koju joj
propisuje njen geopolitiki poloaj i njena predaja.
p
Budua uloga Italije jasno je uostalom ocrtana. Prema jednoj viesti dopisnog ureda
L od 16. travnja 1916. rekao je zastupnik Foscari u talijanskom parlamentu s obzirom
na zemljitne tenje Italije, da se one ne ograniuju samo na Trient i Trst, nego da
jL obuhvaaju takoer i Istru s Riekom i Dalmaciju do Neretve zajedno s otocima. Samo
*--'
ako se ti zahtjevi podpuno izpune, talijanski vojnici nisu badava krvarili. U tome
Italija ne moe dopustiti srbske zahtjeve. Ako bi Srbi htjeli u Dalmaciji za sebe
iskoristiti vjerski koeficient, stoji tome nasuprot, da je katolika Dalmacija protivna
pravoslavnoj Srbiji. Foscari zahtieva takoer, da talijanska vlada uobe upotriebi
p
vie riei i vie novaca, da se u inozemstvu stekne simpatinije razumievanje za
i moralnu i politiku ulogu Italije.
Talijanski ministar predsjednik Boselli govorio je dne 4. prosinca 1916. prigodom
p
otvaranja parlamenta: Ali sve rtve idealizirat e genij domovine i one e dovesti do
ta
pobjede, koja e Italiji dati narode, zemlje i mora, na kojima se nekad vijala zastava
Venecije. Drugaije se mir u Rimu ne moe zamisliti.))
P
Tko je iole razuman, ne e moi smatrati, da e nakon rata izumrieti same od sebe
^
sve tenje, koje bijahu dovoljno snane, da izazovu rat izmeu Italije i nas, i koje
poivaju na tako snanim tradicionalnim i geopolitikim temeljima. Nakon rata
raunati nam je dakle s injenicom, daje:
a) sjedinjena Italija slubeno usvojila tradicionalne aspiracije Venecije na drugu
obalu Jadrana. Pri tome ne valja zaboraviti, da su mletaki dudevi poevi od
P
L
p
P
"f Ordelafa Falierija ( 1 094.) nosili naslov vojvode Dal-
b
r
L
Pesier Uavd od ,'. prosincu 1916.
381
macije i Hrvatske, da su Mletani opetovano vodili krvave ratove s ugarskim
kraljevima zbog hrvatskih zemalja, koji su se takoer tako zavrili, da je Ugarska
sredinom 15. stoljea izgubila u korist Mletana skoro cielu iztonu obalu Jadrana;
b) da emo nakon rata morati raunati s pojaanom djelatnou Italije u
hrvatskim zemljama i da Italija ne e tedjeti ni novaca ni liepih riei, da stekne
simpatinije razumievanje za njenu moralnu i politiku ulogu. Pri tome ne valja
smetnuti s uma, da Venecija razpolae u tom pravcu upravo sjajnom tradicijom i daje
bila upravo nedostiiva u hukanju svih politikih inbenika u Hrvatskoj. Ta ona ne
bijae badava politiki pokrajni odvjetak i uenik Bizanta. Ta rovarenja Venecije,
koja su ila za politikom ekspanzijom, bijahu toliki neumorna i nepodnoljiva, da su
sve susjede dovela do zdvajanja, kao to sam to ve pokazao na primjeru Dubrovake
republike, koja si nije znala drugaije pomoi, nego da darivanjem Turskoj stvori
tursko zemljite, umjetnu tursku granicu izmeu sebe i Venecije;
c) da talijanske aspiracije idu zasada tamo do Neretve, iz ega se moe
zakljuivati na razgranienje interesnih sfera izmeu Italije i Srbastva. Monarhija
mora dakle raunati s time, da e poslije rata talijanski i srbski upliv nastupati
zajedniki protiv Monarhije, a to je uostalom pojava, koja imade za sobom astnu
tradiciju, budui da je moemo sliediti unatrag sve do Nemanjia i osobito do cara
Stjepana Duana.
2. No s obzirom na Srbe, ovaj rat ne e donieti odluke. Izgleda, da se u Monarhiji
pripisivalo previe krivnje zbog nepodnoljivih prilika dinastiji Karaorevia, a to
poiva na zabuni, kako sam dokazao. Srbski pokret e i nadalje postojati bez obzira
na to, da li e itav danas okupirani srbski teritorij doi trajno pod nau vlast ili e
ponovno uzkrsnuti Srbija. Pri tome je sasvim svejedno, hoe li na srbskora priestolju
sjediti jedan Karadorevi, Petrovi -Njego ili netko trei. U Srbiji e se moi odrati
samo ona dinastija, koja e sluiti nacionalnoj misli, jer irenje i osvajanje su bie i
sadraj srbstva. Ta orevi nam je rekao: daje nacionalno poslanje srbstva mnogo
vanije od sudbine narodnih dinastija. Kad bi se pri sklapanju mira potvrdili
sadanji posjedovni odnosi, brinut e se za odravanje nacionalne misije, u prvom
redu mnotvo izbjeglica, a u drugom redu Rusija, koja e, time razpolagati
mogunou, da u tkivu Austro-Ugarske poduzme u svako doba pokuaje miniranja.
Austro-Ugarskoj je nedostajala sve do ovog rata i prava predoba itavog pojma
Bizanta, a osobito njegove unutarnje istovjetnosti, njegove dalekosene solidarnosti,
meusobnog privlaenja i velianstvenog, nepotednog nastojanja oko jedinstva, koje
prelazi preko svih politikih probitaka.
Osim na Zemovievo djelo, na koje sam ve upozorio na str. 306. koji bi odmah po
svretku ovog rata htio zapoeti pripreme za nove ratove, htio bih jo upozoriti na
srbsku brouru Naa budunost, koja je ujesen g. 1916. izala u Zenici, u kojoj se
Srbstvo sokoli, da uz-
3
IX. 5.. .vv.
A
sir. i65.
4
VII. 28., str. 127.
382
L
n
r
r
Li
U
L
b
L
L>
traje kod svojih ideala i da ne izgubi hrabrosti, jer da e se svi gubitci moi
nadoknaditi,
I u tom pravcu ne e biti nikakve promjene, tim manje, to se upravo tehniki
moe samo malo uiniti u subskom pitanju, kao to emo jo kasnije vidjeti, tako
dugo, dok glavni pravci dojakonje dravne politike ostanu nepromienjeni. Doavi
nakon nekoliko godina opet do daha, stvar e poeti iznova. Samo oblik e se
promieniti i prilagoditi kasnijim prilikama.
Zato u ukratko sabrati: Nakon rata e se Monarhija na jugu nalaziti u oteanom
poloaju, i njene junoslavenske pokrajine bit e jae, jer s dvie strane, ugroene.
Zato je sa stanovita dravnih probitaka bezuvjetno potrebno, da se u
junoslavenskim pokrajinama stvore po mogunosti zdrave, ureene prilike, u kojima
e biti unutarnje ravnotee.
2. Prvi korak k rjeenju junoslavenskog pitanja
Da je rjeenje junoslavenskog pitanja prva i neodloiva potreba cjelokupne
drave, spomenuli su ve prije najbolji ljudi u dravi. Nakon rata e ta spoznaja
p
nesavladivo prodrieti i u ire krugove puanstva; s time valja raunati kao s
L
utvrenom injenicom. Upozorujem na spomenutu ve ratno-politiku brouru E. V.
Zenkera, koji je miljenja: Ali kao otvorena rana ne moe junoslavensko pitanje jo
f i dalje postojati.
*->
Ta spoznaja je izpravna. Ja bih je jo proirio u jednom pravcu i kazao; Nema
obnove Austro-Ugarske bez izpravnog rjeenja junoslavenskog pitanja. Ne riei li se
I
to pitanje ili ne nae li se izpravno rjeenje, iz junoslavenskog pitanja e neminovno
uviek ponovno nastati nove krize i potresi, koji ne e dati, da se drava primiri i
sabere, to joj je toliko nudno i potrebno, niti da joj zaciele rane prouzroene ratom.
Iz predhodnog poglavlja mogli smo doi do spoznaje, da sadanji rat ne e sa
svieta odstraniti junoslavenskog pitanja, nego da na njemu ne e zapravo nita
izmieniti. Ono e nakon rata postojati upravo kao i prije rata, tim vie, to srbski upliv
u Monarhiji poiva na vrstim temeljima: na crkvenoj osvajakoj organizaciji, koju je
stvorila pecka patriarhija, na dosele steenim politikim prednostima, na izvrstnoj
gospodarskoj organizaciji i zatim na neuporedivoj prilici za stjecanje prednosti u
neizbjeivim nacionalnim borbama unutar Monarhije, vjetom politikom laviranja,
izrabljivanja konjunkture i meusobnog hukanja pojedinih naroda. Jedino, to smo
vjerojatno stekli, bit e bolji pregled nad svim ostalim pitanjima u vezi s
junoslavenskim pitanjem, a zatim i spoznaja, koliko je ono opasno i sudbonosno po
Monarhiju.
Treba naglasiti, da se junoslavensko pitanje moe rieiti samo s pomou
unutarnje politike, onim nainom, koji naalost nije uspio prije rata. S obzirom na
p
polueni neuspjeh, valja pri tome postupati s najveom opreznou nakon zrelog
razmiljanja.
VI1 33.. str. 50.
L
383
( 3
Sada u razloiti ona naela usnutranje dravne politike, koja valja po mom
miljenju smatrati preduvjetom za ispravno rjeenje junoslavenskog pitanja. To su
zapravo tri vrlo jednostavna naela:
1. U samoj dravi treba onemoguiti razvitak i pomaganje centrifugalnih
nastojanja.
2. Treba zatvoriti vrata prelaenju utjecaja iz neprijateljskog inozemstva u vlastite
zemlje.
3. Treba u tuzemstvu stvoriti takve politike prilike, socialne i gospodarske
odnose, koji e sami od sebe djelovati u tom pravcu.
Koliko god su te tri toke na prvi pogled vrlo jednostavne, toliko je njihovo
provoenje u praktinoj politici zamreno.
Nismo se bez razloga toliko obzirno pozabavili najnovijom povieu
junoslavenskih pokrajina u sedmom dielu ove knjige; tamo smo naili na najvie
momenata, koji su potrebni za rjeenje netom spomenutih triju toaka. Hoemo li ih
konkretnije izraziti, moramo postavit sliedee zahtjeve:
1. Srbi i Talijani ne smiju vie biti na jugu nezamjenljivi saveznici dravne vlasti,
jer upravo iz ove okolnosti crpla su ta dva elementa svoju snagu, koja se konano
okrenula protiv drave, a to e se ubudue sasvim naravno opetovati.
2. Treba izluiti i uiniti nekodljivim onaj element, ono pravo leglo bolesti, koje
zovemo duhom pokvarenog smisla dualizma, ija namjera bijae uviek, da usmjeri
dravnu vlast na tetu Hrvata i da sklapa saveze kao one navedene pod 1
.
3. Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju i Bosnu i Hercegovinu valja osloboditi od
djelovanja naela diobe, koje je sadrano u dualizmu, jer je to naelo glavno leglo
bolesti na jugu. To je potrebno poradi toga, to su te zemlje iz geografsko-politikih,
gospodarsko-politikih, a i narodno-politikih razloga nedjeljive, pa je svaka dioba
nasilni in, koji mora. da bude na tetu tih zemalja i Monarhije kao cjeline.
Ta tvrdnja izgleda moda malo paradoksalna s obzirom na injenicu, da su
spomenute pokrajine stoljeima meusobno odieljene i da su te tri zemlje 1
.
Hrvatska
i Slavonija, 2. Dalmacija i 3. Bosna i Hercegovina historijsko-politiki posebna
podruja priline starosti. Pa ipak je tako, kao to tvrdim, a to u odmah dokazati.
Ve smo se u onom poglavlju drugoga diela pozabavili zemljitnom
razcjepkanou Hrvatske i vidjeli smo u etvrtom dielu, da su politiki i vjerski
momenti razderali jedinstveno hrvatsko narodno podruje u katoliku Hrvatsku i
bogumilsku Hrvatsku (Bosnu). Taj razcjep, koji se iznutra porodio, i tu slabost
Hrvata, koja je odatle nastala, izkoristili su spomenuti ve stalni kandidati za posjed
hrvatskih zemalja, apeninska drava i balkanska drava, da po mogunosti prigrabe
to vie od politiki toliko vriednog hrvatskog zemljita. Dananja historijsko-
polilika razdioba na tri diela, ovog samog po sebi koliko gospodarsko-politiki
toliko geopolitiki jedinstvenog podruja, samo je posljedak borbe triju kandidata,
apeninske vlasti, balkanske vlasti i srednje Europe o posjed hrvatskih zemalja. Iz te
stoljetne borbe proizala je dananja razdioba na troje, jer je svaki
i../
L,
384
p
od ta tri kandidata drao u svome posjedu toliko, koliko je u skladu sa zemljopisnim
uvjetima upravo mogao drati.
Dalmacija je ono podruje, koje se prikazuje apeninskoj sili politiki i gospodarski
najlake savladivo. Odieljena od pozadine na sjeveru Velebitom, na iztoku dinarskim
Alpama, a dalje na jugu jadranskim prigorjem, posjeduje ta klimatski Italiji toliko
slina zemlja prirodnu privlanu snagu za Italiju. Politiki i zemljopisno odieljena,
Dalmacija je zbog spomenutih momenata kao i zbog svoje prolosti i tradicije stalan
poziv preko jadranskim uplivima, da se ondje politiki i gospodarski proiruju.
Posebni poloaj Dalmacije je stalan podraaj i otvorena vrata za sve centrifugalne
uplive, koji dolaze s druge strane Jadrana. Ta se vrata mogu samo tako zatvoriti, da se
Dalmacija uklopi u jednu viu, politiku, gospodarsko-zemljopisnu i nacionalno
prirodnu jedinicu i da se po mogunosti to podpunije s njom stopi. Daljnje je
podravanje Dalmacije kao posebnog podruja samo podupiranje i podgrijavanje
talijanskih tenja na Dalmaciju, jer je s poviestnog gledita Dalmacija samo pojam
latinskog narodnog posjeda na slavenskoj iztonoj obali Jadrana.
Da pokaem, koliko Dalmacija djeluje na matu Romana i kako ona ubudue mora
uviek tako djelovati, navest u ovdje neka razmatranja dvaju talijanskih uenjaka:
Bie Ilirije moglo bi se definirati kao odraz Italije u moralnom i fizikom pogledu.

Ovdje na obali, ne vie na surovim bregovima pozadine, lome se sunani traci,

pod kojima uspievaju loza i masline. Kao da e se sad oni ponovno odraziti na obali
preavi iz Italije preko morskog zrcala.

Italija je uviek snano utjecala na
duhovni ivot stanovnika Dalmacije. Ovom reenicom zapoinje Mussafia svoju
poviest talijanske knjievnosti. Od vremena klasine starine sve do danas obalni su
gradovi Dalmacije u njenim poviestnim granicama ve vie puta od Italije dobili ili
preobliili svoj jezik. Toka, koja im je sjala, pomicala se ve prema politikim i
trgovakim prilikama, i to svaki put na sjever. Vodei element bijahu ponajprije grke
lae kolonista i trgovaca iz Sirakuze, zatim latinske trireme od Brindizija i Ravene,
kasnije mletake galere, a danas su ti silni nasljednici galera sv. Marka: parobrodi iz
grada sv. Justina (Trsta).
Nije zadatak ovog djela razpravljati o dvie nove faze talijanslva Dalmacije. ... i
t. d.
6
Kad jedan Talijan ovako pie u spomenici beke akademije znanosti, lako sije
predstaviti, kakve se misli goje kod kue u onoj vruoj zemlji, gdje cvatu limuni.
Praktine posljedice toga izkusili smo u sadanjem ratu.
Tvrdim takoer, da se pri toj njihovoj poudi krije sasvim prirodni zakon. Bogato
Lj
razvedene obale Dalmacije privlae neodoljivo sasvim prirodno sve suvine politike,
kulturne, gospodarske i narodne snage suprotne slabo razvedene obale Apeninskog
poluotoka tim veina, to su slabije veze, koje spajaju Dalmaciju s njenom
pozadinom.
p
Prema tome je sasvim logino, da je autonomija tih krajeva i njihovo po
|
mogunosti to jae odcjepljenje od pozadine, glavni zahtjev talijanske stranke na
istonoj obali Jadrana, i to jednako u Dalmaciji kao
n
u
n
n
C
]
IX. 4, sv. /, s/r. I. i 2.
385
i na Rieci, pa je ta stranka po tome zahtjevu dobila i ime autonomistike ili
autonomake stranke. Upravo je tragino, da je naa dravna vlast ve vie od 1 00
godina mislila, da mora pomagati ta nastojanja, i nije uvidjela, da Talijani rade samo
u vlastitom probitku, a ne u probitku Monarhije, i da su ti vlastiti probitci
neizljeivi centrifugalni element.
Treba svakako ustanoviti, da odranje posebnog poloaja Dalmacije znai stalno i
veliko neizkorjenjivo ugroavanje probitaka Monarhije na jugu.
Sasvim je slino i s Bosnom i Hercegovinom. Ove dvie pokrajine jesu stube, koje
spajaju sredinje balkansko popreno gorje s panonskom ravnicom. Svaki vlastodrac
na Balkanu, a osobito svaki posjednik zapadnog diela sredinjeg balkanskog
poprenog gorja, a to je po naem dananjem mjestopisnom rjeniku Stara Srbija,
Sandak i Crna Gora, mora nastojati, da stekne Bosnu iz stratekih i gospodarskih
razloga. To bijae i uviek e biti geopolitiki temelj srbskih tenja za Bosnom i
Hercegovinom, jer Bosna i Hercegovina su prirodno, zemljopisno favorizirano
podruje za irenje prema sjeverozapadu. Taj potez samo jo pojaava bogato
razvedena dalmatinska obala, koja privlai promet Srbije mnogo jae, nego slabo
razvedena obala Crne Gore i sjeverne Albanije,
Monarhija mora dakle raunati s okolnou, da svaka sila, koja se na Balkanu
podigne i stekne sredinje balkansko popreno gorje, mora nastojati prirodno i
neodstupno doi u posjed Bosne i Hercegovine.
Zato vidimo ve u 9. stoljeu naprezanja Srbije, da podloi Bosnu svojoj vlasti, to
je dosele hrvatska plemika rasa znala uviek sprieiti. Vidimo takoer, da su Bosna i
Hercegovina bile do god. 1878. napried iztaknuti postav Osmanlija, prvog nasljednika
Bizanta. Granice Bosne predstavljaju crtu, koju je najlake braniti protiv nadirajue
zapadne i srednje Europe. Prema sjeveru i sjeverozapadu, dakle protiv srednje
Europe, to je linija Save i Une, a protiv zapadne Europe Dinara i jadransko pribreje.
Protiv Zapada je Bosna izvrstno zatiena, neto slabije protiv sjevera i
sjeverozapada. Ipak je Turska mogla drati tu crtu i poslije karlovakog mira, sve do
okupacije (1699.1878.), dakle blizu dvie stotine godina. Osim politikih i etnikih
momenata, djelovala je tu takoer i okolnost, da je poloaj balkanske vlasti u Bosni
uviek povoljniji od poloaja srednje Europe, jer dok balkanska vlast ima pred sobom
silazno zemljite, mora se srednja Europa boriti protiv uzlaznoga. Taj moment valja
uzeti osobito u obzir pri etnikom irenju. Ta okolnost ide osobito u prilog Srbima,
to sam i na drugom mjestu ve primjereno iztaknuo.
Budui da je tursko carstvo odstupilo, nastoji sad Srbija, da preuzme ulogu
sredinje balkanske vlasti, i ja sam ve u 6. dielu nastojao prikazati, da Srbija
razpolae za tu ulogu velianstvenom osnovom i jo velianstvenijom provedbenom
spravom, srbsko-pravoslavnom narodnom Crkvom.
Bosna i Hercegovina su stoga zemlje, koje su oduviek bile otvorene
l
386
t
L
F
srbskom nadiranju, odnosno bizantskom uplivu. A na tome se ne e nita izmieniti, pa
makar se crnouti stupovi ne budu nalazili na Metaljci ili kod Avtovca. To bi moglo
r

poloaj samo jo pogorati. U tome se slaem s Cvijiem, koji veli: Austro-Ugarska
bi bila zdravija i snanija, ne samo, kad ne bi pokuala jo i nadalje napadati na srbski
narod, nego i kad bi se rieila onih svojih^ielova, koje sada posjeduje. Moje se
n
miljenje razilazi od Cvijieva u toliko, to se Monarhija ne treba rieiti svog posjeda,
L
kakav bijae na poetku rata, jer u Austriji ima dodue srbskih manjina, ali nema
nigdje srbskog zemljitnog narodnog posjeda.
P Sasvim jednako kao i talijanska metoda, koja je na svoju politiku zastavu upisala
i j autonomiju Dalmacije, zahtievaju sve srbskc stranke i kolovoe u Monarhiji i izvan
nje autonomiju Bosne i Hercegovine. Kod jednih i drugih nalazi se u tom zahtjevu
P ista primisao: uzdrati vlastitim aspiracijama povoljne momente, sadrane u
posebnom poloaju tih podruja, i izkoristiti ih za osvajanje tih toliko uenih
zemalja.
One sile, koje su izvojtile posebni poloaj Dalmacije i Bosne, imale su svoje
sredite daleko izvan domaaja tih zemalja i trudile su se, da ih to jae povezu s
vlastitim svojim sreditima. Te sile bijahu i neprijateljski raspoloene prema Austro-
[
Ugarskoj. To vriedi jo i u veoj mjeri o politikim subjektima, koji su danas preuzeli
njihovu ulogu. Prema Austro-Ugarskoj te su sile nedvojbeno centrifugalne.
p
Moemo dakle s punim pravom uztvrditi, da posebni poloaj Dalmacije i Bosne
L uzprkos svojoj astnoj starosti ne protuslovi mojoj konstataciji, da te zemlje spadaju
zajedno k Hrvatskoj i Slavoniji i sainjavaju s njome jedno jedinstveno podruje.
[ Mogu si pritedjeti dokazivati izravnim dokazom moju neizravnu tvrdnju, da
L
Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Bosna i Hercegovina pripadaju zajedno. Taj zadatak
rieio je uzorno austrijski politiki pisac grof Creneville u svojoj studiji: Prirodna
pripadnost Bosne (Bosniens natiirliche Zugehorigkeit). Opetujem, da je taj pisac
izvrstno dokazao
8
geopplitiku i gospodarsku pripadnost Bosne Hrvatskoj i
p,
Dalmaciji, i doao do zakljuka, da bi ujedinjenje svih triju zemalja u jedinstveno
i zakonodavno podruje dalo jedno prirodno, a zato i svrsishodno i trajno dravopravno
tielo.
n Sabravi sve prikazane opasnosti za odranje posebnog poloaja Dalmacije i
[j
Bosne i Hercegovine, te uzevi u obzir njihovo prirodno jedinstvo i prednosti njihova
dravopravnog ujedinjenja, dolazim do zakljuka: Prvi korak rjeenju
P
junoslavenskog pitanja sastoji se u ujedinjenju dosele razstavtjenih posebnih
L podruja Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Bosne i Hercegovine u jedno jedinstveno
upravno podruje.
L
3. Potreba ujedinjenja triju posebnih podruja
P Miljenja sam dodue, da sam ve dovoljno razjasnio bezuvjetnu potrebu
L ujedinjenja Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Bosne i Herce-
c
'
IX. -4.
"IX. 4.. sir. 403. i 4(14
9
IX. 4., sir. 405.
387
govine. Ali uzevi u obzir sve zapreke, na koje mora naii provoenje ove mjere, i to
ne samo zapreke politike naravi, kakve smo vidjeli i pri projektu trializma (str. 366.),
nego i zapreke dravopravne i upravno tehnike naravi, smatram, da je potrebno jo
daljnjim razmatranjem obrazloiti bezuvjetnu potrebu spomenutog sjedinjenja.
Ovo ujedinjenje bezuvjetno je potrebno u prvome redu poradi toga, to je
drugaije rjeenje nemogue. Mislim, da sam dokazao neodrivost dananjeg stanja, u
kome su te zemlje odieljene, a jo vie dokazala je to sila injenica. Jedan pokuaj
nove diobe junoslavenskog posjeda, mogao bi imati samo loe posljedice. Dioba
junoslavenskih zemalja morala bi poeti diobom Bosne. No kako bi se to dojmilo
Bosanaca i Hercegovaca, kad bi sad

kad su u vatrenoj kunji svjetskog rata
dokazali svoju izvanrednu vjernost, portvovnost i vojniku vriednost prema
Monarhiji

najednom bili za to tako nagraeni, da se njihova stoljeima jedinstvena

domovina razdieli i njihov politiki i gospodarski poloaj pogora? Jer ne moe biti
nikakove sumnje, da bi ovo potonje bilo nudna posljedica diobe. Pa onda, kako da se
izvri takva podjela? U obzir dolazi samo pravac povuen sa sjevera prema jugu uz
tok Vrbasa ili Bosne. Takva dioba ne bi uklonila zle posljedice naela diobe, nego bi
ih samo jo pojaala jednako u politikom kao i u gospodarskom pogledu. Iztona
polovica pala bi pod prijanji srbski, a zapadna polovica pod pojaani talijanski upliv,
jer bi politiko nezadovoljstvo i gospodarska nesposobnost za ivot samo jo pojaali
izvanjske uplive.
r
Hoemo li stvoriti jasnu sliku o potrebi ujedinjenja spomenutih zemalja, svakako
L
nam se preporua pogledati, ta su u tome pravcu uinili predhodnici Monarhije u tim
zemljama.
Rimljani su za Diokleciana spojili Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju i jugozapadnu i
Hrvatsku sve do Kupe u jednu jedinstvenu pokrajinu, u t. zv. Dalmaciju Salonitanu ili
Dalmaciju Superior za razliku od Dalmacije Inferior ili Praevalitane. Pod rimskom su
vladom te pokrajine doivjele svoje sjajno doba, koje ni prije ni kasnije vie nisu
L
mogli postii.
r
Isto tako postupali su i Turci. Oni ujedinie u jedan paaluk sve podruje
spomenutih danas austrougarskih pokrajina, u koliko bijahu u turskom posjedu. Po
opisu Hadi Kalfe i Ajni Alije obuhvaao je bosanski paaluk poetkom 17. stoljea
r
ove sandake: L Bosna (pain sandak), 2. Klis (Klis u Dalmaciji), 3
;
Ersek
[
(Hercegovina), 4. Isvornik (Zvomik), 5. Poega, 6, Rahoida (Orahovica u Slavoniji),
7. Zacna-Cernik (Donja Slavonija), 8. Krka (Sjeverna Dalmacija oko ibenika), 9.
r
Biha (Sjeverozapadna Bosna), 1 0. Lika (Juna Hrvatska). l
Vidimo dakle: mora da su po sriedi stvarni, geopolitiki razlozi, koji zahtievaju
ujedinjenje tih zemalja u jedno upravno podruje.
No Monarhija ne smije izgubiti s vida ni jednog posebnog razloga. Kao to sam
L
ustanovio, junoslavenske zemlje su najugroenija toka u dravi. Na nekim mjestima
upozorio sam i na nevjerojatno vrstu vjeru
'IV. 13., .str. 163.
388
r
u pobjedu naeg malenog neprijatelja na jugoiztoku. Ta se vjera upire djelomino na
vjersku prirodu njegova nastojanja, a djelomice na njegove stvarne i zapanjujue
uspjehe, to ih je uspio poluiti tokom posljednjih stotinu godina. Njegovi politiki
uspjesi oslanjaju se izmeu ostalog u biti na dva momenta; na potanko poznavanje
prilika na jugu i na jedinstveno vodstvo njegove politike, a upravo toga nedostajae
Monarhiji. Junoslavensko pitanje bijae u Beu i Budimpeti pitanje drugoga reda,
osim toga se osjealo, da njegovo rjeenje god. 1867. nije uspjelo, ali nitko nije znao
u emu je stvar, i zato se s njime postupalo omalovaujui ga, kao s neugodnim
predmetom u imovniku. Sasvim drugaije bijae to u Srbiji. Tamo bijae ono glavno
pitanje nacionalne politike, bijae glavna toka nacionalne misije, kojom se
zanimahu najbolje glave u dravi, a po njemu se upravljala i politika itave zemlje.
Zato se ne smijemo zauditi, stoje srbska politika bila mnogo bolje usmjerena i stoje
njen rad bio svrsishodniji i uspjeniji od rada austrijske politike.
No odluno bijae pri tome jo sliedee: srbska politika bijae voena jedinstveno
iz Beograda. Na jugu bijahu naprotiv 3 vlade, od kojih je svaka zavisila od 3 razna
sredita. Svaka od tih triju vlada vodila je svoju vlastitu politiku, promatrala je itav
problem sa svog vlastitog, veinom preuzkogrudnog stanovita, a nije sasvim
prirodno ni mogla pregledati itavi taj kompleks pitanja. Svaka od te tri vlade inila je
na vlastiti raun i pogibelj svoje vlastite pogrjeke. Izkustva jedne vlade veinom nisu
p koristila drugoj vladi. Dobronamjerne reforme, kao na pr. srbska crkvena i kolska
i^ organizacija u Bosni, ustanovljene su naknadno kao teke pogrjeke. Pri imenovanju
glavara tih triju vlada obino se najmanje gledalo na osobito osposobljenje i
H poznavanje junoslavenskog pitanja, pa fe zato sasvim prirodno, da su prema tome
L-
izpali i posijedci.
Ne smijenio ni pregledati, da je razdioba junoslavenskih pokrajina na tri diela
I bila upravo jedan od preduvjeta srbskih uspjeha na jugu. Riedkom spretnou znali su
Srbi pokrenuti svoju polugu upravo u onom upravnom podruju, gdje su prilike za
p
njih bile najpovoljnije; treba si dovesti u pamet i razvoj stvari pri riekoj rezoluciji.
I To je jedan dio tajne srbskih uspjeha na jugu.
Premajedinstveno i prikladno voenoj politici naeg neprijatelja, koja nije prezala
p
ni pred kakvim sredstvima, stajalo je s nae strane vie vlada, koje ni po svom
Lj
prirodnom djelokrugu, a ni s obzirom na pregled poloaja ne bijahu dorasle
protivniku i zato poinjahu jednu pogrjeku za drugom.
p
Zato tvrdim: Monarhija e se moi suprotstaviti rovarenju i sustavnom
ILu podkopavanju svojih vlastitih temelja snage na jugu samo jedinstvenim vodstvom
triju hrvatskih posebnih podruja, a to se moe samo postii sjedinjenjem, koje
traim.
Mojim poviestnim razlaganjem nastojao sam pokazati, kako je gospodarska
zaostalost ili, bolje, gospodarska bieda postala u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji
vanim politikim inbenikom. Postala je to tim
Lj
U
r
L
389
vema, stoje uzporedba s kraljevinom Srbijom izpala sasvim na tetu Monarhije. Srbi
su zato i posvuda tu okolnost iskoristili za sebe, kao to sam to ve vie puta iztaknuo.
orevi pie na pr.: Jedan od glavnih razloga, to ih je u korist okupacije
Austrija iznosila na berlinskom kongresu, bijae: dobiti zalee Dalmacije. Velevlasti
nisu pitale stanovnitvo tih dviju pokrajina za njihove elje. One dadoe Austriji to
zalee. U trideset godina okupacije, nije Austrija spojila to toliko ueno zalee niti
jednom eljeznicom s Dalmacijom. Te zemlje ostadoe jedna drugoj ono, to bijahu
ve prije okupacije. Dalmacija je ostala i nakon okupacije najzaostalijom pokrajinom
drave u kulturnom pogledu, stoje ve i prije bila. Dalmacija stoji u tom pravcu loije
od zemalja, koje su se oslobodile istom nakon berlinskog kongresa.
Dojam toga bijae snaan, tim vema, to je to naalost veim dielom istina, a
dojmilo se ne samo na sredinjim mjestima, nego i u samim junoslavenskim
pokrajinama. Tako na pr. pie Baernreither u svojoj znamenitoj, esto ve
spominjanoj brouri: Na nama je da postignemo, da uzporedba izmeu drutvovnih i
gospodarskih prilika u kraljevini Srbiji i onih u naim zemljama, izpadne nedvojbeno
i neoborivo u nau korist.
Gospodarska zaostalost na jugu je rezultanta mnogih komponenata, i ja sam u
svojim poviestnim razmatranjima nastojao iztaknuti neke bitne momente. Ve sam
takoer spomenuo, to bih i ovdje htio jo jednom naglasiti kao glavni moment
gospodarske zaostalosti. Glavni razlog gospodarske zaostalosti je neprirodna podjela
jedinstvenih hrvatskih zemalja u tri politika posebna podruja. Nijedno od ta tri
podruja, ni Hrvatska i Slavonija, ni Dalmacija, a ni Bosna i Hercegovina, ne
razpolau u dananjem svom obliku uvjetima za uspjeni gospodarski razvitak.
Dalmacija je prirodna pontorska obala Bosne. Odieliti jednu obalu od njenog
prirodnog zalea politikim granicama, nesumnjivo je gospodarsko-politiki
nesmisao. Posljedice te diobe pokazae se tim djelotvornije, to Dalmacija ima samo
jednu mogunost gospodarskog ivota, koja se moe ostvariti u dva oblika. Ona na;
svaki nain ivi od pomorstva, ali pomorstvo se ili oslanja na drugu obalu Jadrana ili
posreduje promet svog zalea sa svjetskim prometom. Jednim od tih oblika ivljahu
dalmatinski obalni gradovi pod mletakom vlau, a drugim oblikom ivljae
slobodni grad Dubrovnik. Prvi oblik Monarhija ne smije trpjeti, jer bi znaio
gospodarsko prodiranje Italije u Dalmaciju,a taj razvoj je Italija pokuala potaknuti
ionako ve prije rata. Drugi oblik ne bijae mogu, jer se izprieie politike granice.
Preduvjet za takav oblik ivota bio bi pomno izraen suvremeni prometni sustav, dok
Dalmacija danas uobe nema nikakve veze eljeznicom normalnog kolosieka. a masiv
sjeverne Dalmacije uobe nema eljeznike veze s Monarhijom.
S obzirom na Bosnu i Hercegovinu postoje sline prilike. Dalmacija je prirodna
obala tih zemalja. No i Bosna je sadanjom politikom podje-
"
VII. 28., sir. 28.
17
V, 12., str. 30.
,s
Takozvana Stembeissova (danas ipadova) veleobrina eljeznica od Pnedora do Knmtt. ne bijae do poetka
rala pristupana oboj upotrebi.
390
lom odrezana od mora, od temelja svakog ekonomskog napredka. Ovdje treba moda

spomenuti, daje u doba bosanskih kraljeva bilo njihovo glavno nastojanje, da steknu
dalmatinsku obalu i da premoste jaz izmeu katolikih i bogumilskih Hrvata. Nu ta su
se nastojanja razbila na prevelikim vjerskim protivtinama.
Zato tvrdim, da Bosna i Hercegovina mogu tek onda pravo procvasti, kad nestane
r-i politike granice, koja ih dieli od mora i koja danas vie nije uvjetovana nijednim
bitnim dravnim probitkom.
Sasvim je tako i s Hrvatskom i Slavonijom. Njen dugoljasti, uzki, na junu granicu
p Ugarske naslonjeni oblik razlogom je, to se ta pokrajina sama ne moe gospodarski
L odrvati Ugarskoj. Vei, jedinstveniji, jai i bolje organizirani gospodarski organizam
Ugarske djeluje poput sisaljke, koja sie gospodarske snage tih pokrajina, odnosno
P vue ih na jednu stranu, prema kojoj ne naginje prirodno narodno-gospodarstveno
^
obiljeje te zemlje. To obiljeje naginje vie prema Bosni i Hercegovini i Dalmaciji,
poradi prirodnog nastojanja oko prilaza k moru i oko jedne razumne autarkije. Da bi
|
se to utvrdilo na jednom uvjerljivom primjeru, spomenut u sliedee: junoj
Hrvatskoj (Lici) potreban je za prehranu slavonski kukuruz. No Lianin ne kupuje
P
svog kukuruza u Slavoniji, nego u Peti. Ta pumpaka djelatnost Ugarske, koja lei
[
dobrim dielom u centralistikoj tendenciji ugarske tarifne politike na eljeznicama i
ugarske politike u graenju eljeznica, uinila je, da slavonski kukuruz gravitira u
p
Petu, pa ga ionako ve siromani Lianin mora plaati
6
8 filira po kilogramu
L
skuplje, nego to bi ga dobio u Slavoniji. Tu zaradu diele kraljevske ugarske, dravne
eljeznice s petanskim itarskim trgovcem u obliku provizije, ja im obima ne
P zavidam na zaradi; ali kad ta i sline zarade postaju bitnim komponentama tekih
L
kriza, kakve je drava morala preivjeti u godinama 1908.1909. i 1914.1917.,
kojih posljedice nisu morali snositi dotini dobitnici, nego itava drava, onda ne
f
mogu vie prema takvim pojavama dobrohotno zatvoriti jedno oko.
Hrvatska i Slavonija, odieljena od Bosne i Dalmacije, svojih prirodnih sastavnih
_ dielova, jest uobe torzo nesposoban za ivot i svojom veliinom i svojim
jj
zemljopisnim oblikom osuen, da uviek ostane pepeljuga u gospodarskom smislu. Pri
dananjoj razdiobi mora Hrvatska i Slavonija biti gospodarski, politiki i socialno
n
nezadovoljeno podruje i prikladno zemljite za sve centrifugalne spletke.
Nije mnogo drugaije ni u kulturnom pogledu. Spomenuo sam ve opadanje
hrvatske kulturne razine od god. 1880. do 1914. i prikazao razloge za to (str. 327.

p 31.). No Hrvatska i Slavonija trebale bi biti, tuzemno kulturno sredite jednako za

L Dalmaciju kao i za Bosnu i Hercegovinu, tim vie, to obje te zemlje u svom
dananjem obliku nisu sposobne da budu samostalna kulturna sredita. U Dalmaciji se
opaalo osobito djelovanje gospodarske zaostalosti i preteno talijanski upliv, a u
^
Bosni i Hercegovini djelovanje okolnosti, to je to zemlja, koja je iz zemljopisnih
razloga nesposobna da bude vlastito kulturno sredite.
14
Ona je zato uviek primala i
j
uviek e mnogo primati vanjske kulturne utjecaje. Priei li se dakle politikim
granicama i politikim pravcem
i.
r
lu.
p
N
hporcili izvrsino ntdagtmje Crenevittea IX. -4 st>: -403.
L
391
Dalmaciji i Bosni i Hercegovini, da primaju kulturne elemente iz Hrvatske i
Slavonije, one e ih bezuvjetno nadomjestiti takovima iz Srbije i Italije. A s kulturnim
uplivom ide uporedo neminovno i politiki upliv. Takvo stanje vladalo je prije rata i
bijae jedna od komponenata, koje su tjerale u svjetski rat. Zato e ujedinjenje tih triju
posebnih podruja izvriti vrlo koristan upliv takoer i na podizanje razine i ureenje
kulturnih utjecaja.
Sadanji rat sa svojom toliko naglaenom kampanjom izgladnjivanja naih
neprijatelja, s bezuvjetno velikim patnjama i nestaicama, koje je moralo pretrpjeti
puanstvo neplodnih krakih i primorskih krajeva june Hrvatske, Dalmacije i
Hercegovine zbog zatvorenih putova pomorskog dovoza, sili nas, da ovdje
razmotreno pitanje osvietlimo jo i sa stanovita razumne gospodarske autarkije tog
podruja. Ustanovivi geopolitiku vanost junoslavenskih krajeva za Monarhiju,
smatram dunou prema vlastitom odranju, da se na jugu stvori stanje, koje e i sa
stanovita autarkije biti stabilno i zato gospodarski i politiki element snage itave
Monarhije.
Dalmacija je zemlja, koja je pasivna u poljopriradu uslied svog oblikovanja i svog
krakog obiljeja, pa ne moe proizvesti ni dovoljno ita, a ni dovoljno mesnatih i
mlienih proizvoda za svoje stanovnitvo. Bosna i Hercegovina imadu dodue viak
proizvodnje mesnatih i mlienih proizvoda,
15
a stoarstvo je u zemlji intenzivno i
moe se jo znatno pojaati. Zbog svog bregovitog obiljeja i jake potronje itarica
puanstva, koje se uglavnom hrani kruhom, Bosna i Hercegovina pasivne su
itaricama i same su upuene na uvoz.
Da bismo pred sobom imali pozitivne podatke i da bi italac mogao stvoriti
pouzdanu sliku o pravom stanju stvari, sraunao sam po slubenim podatcima
sliedeu tablicu. Godinji prirod krunih itarica u god. 1913. bijae u metrikim
centima:
Vrsta Hrvatska i Bosna i Dalmacija: Austrija: Ugarska bez
.
itarice: Slavonija: Hercegovina: Hrv. i Slav.,:
Penica 4,354.801 1,072.600 297.347 16,227.547 41,190.583
Ra 642.583
-
43.759 27,044.707 12,744.038
Napolica 306.310 1,036.700 3.586
-
529.558
Pir 679.424
- -
48.157 5.380
Jeam 35.045
-
110.384 17,501.568 17,380.254
Kukuruz 7,355.002 2,237.900 504.971 3,362.194 46,248.082
Ukupni 13,373.165 4,347,200 960.047 64,184.173 118,097.895
prirod
kru. itar,:
Rezultati jedne jedine godine nisu tu dodue sasvim mjerodavni, te bi bilo bolje
kao bazu rauna uzeti desetgodinji prosjek, no to mi nije bilo mogue, jer nemam
potrebnih pomagala.
Sraunamo li broj stanovnitva god. 1913. s pomou koeficienta prirataja
puanstva i izraunamo li, koliko krunog ita odpada godinje na jednog stanovnika,
dobivamo sliedee brojeve:
''
iznimkaje maslac, koji se mnogo uvozi.
'*
Za Hrvatsku i Slavoniju r Ugarsku prema IX. 8., za Dalmaciju i sve zemlje zastupane u carevinskom vieeu
prema IX. 9., n za Bosnu i Hercegovinu premapodatcima dobivenim izravno od zemaljske vlade.
392
Prirod Hrvatska i Bosna i Dalmacija: Austrija: Ugarska:
krunog ita Slavonija: Hercegovina:
godinje po 496,25 242,53 145 219,94 609,59
stanovniku kg
mjeseno po 41,35 21,21 12 18,33 50,80
stanovniku kg
Upotriebljeni nain sraunavanja vrlo je surov i ne daje nam stvarno utroenu
koliinu. Trebalo bi jo odbiti sjeme, hranu domaih ivotinja i ito preraeno u
industriji. Te koliine pak razlikuju se u pojedinim krajevima, pa je nemogue uzeti ih
u obzir jednim poprenim postotkom. Ipak nam i taj priblini raun omoguuje, da
steknemo pregled i da povuemo dobro osnovane zakljuke.
Treba spomenuti, da oni krajevi troe vie krunog ita, koji imaju vei postotak
seljaka. Seljak troi uobe mnogo vie kruha nego graanin, jer je kruh seljaku glavna
hrana, a graaninu je samo prismok. To vriedi osobito za junoslavenskog seljaka,
koji se hrani gotovo izkljuivo kruhom. Na temelju toga mislim, da se pri mojem,
dodue priblinom raunu mora raunati s potrokom odprilike jednog kilograma
[
krunog ita na dan po stanovniku.
Uz ovu predpostavku dolazimo do sliedeeg rezultata: Hrvatskoj i Slavoniji ostaje
p
za izvoz odprilike jedna etvrtina njene proizvodnje krunog ita. Bosna i
Hercegovina podmiruju same odprilike dvie treine svoje potrebe krunog ita, a
Dalmacija niti polovinu, zapravo tek samo neto vie od jedne treine vlastite potrebe.
Usporedimo li pretiak krunog ita u Hrvatskoj i Slavoniji s manjkom u Bosni i
Hercegovini i Dalmaciji, nai emo, da su odprilike jednako veliki, i drugim rieima:
Hrvatska i Slavonija mogu hraniti krunim itom pasivne zemlje Dalmaciju i Bosnu i
Hercegovinu. Time je postignuto upravo idealno autarkijsko stanje. Hrvatska i
Slavonija daju ito, Bosna meso i mliene proizvode, a Dalmacija ulje i juno voe.
Problem prehrane rieen je za sluaj rata i zatvorenog mora, a pri intenzivnijoj
I produkciji mogu se poluiti jo i znatniji visci za Monarhiju.
Zato ne moe biti sumnje, da ujedinjenje dosadanjih posebnih podruja Hrvatske
p
i Slavonije i Dalmacije i Bosne i Hercegovine, koje zagovaram, ne samo u tom pravcu
fj,
nagovjetava zadovoljavajue i trajno rjeenje, nego izgleda i potrebnom mjerom sa
stanovita autarkije, ciele Monarhije.
P Poto je borba o hrvatske zemlje zavrena i konano odluena u korist Monarhije
L> kao zastupnice Srednje Europe, nema uzdravanje posebnih triju podruja vie
nikakvog opravdanja.
L.
4. Rjeenje junoslavenskog pitanja i postojee dravo pravno
ureenje Monarhije
r
i
i
Hoemo li rjeavati junoslavensko pitanje sa stanovita po mogunosti to veih
prednosti za itavu Monarhiju, na koje sam se postavio,
i.
r
L
P
L;
c
393
namee nam se potreba, da jednom sasvim jasno odgovorimo na pitanje, odakle je
nastala sva nesrea na jugu? Odatle, stoje god. 1867. drava postavi dualistikom,
htjela naelo podjele na dva diela primieniti i na junoslavenske zemlje. No to se
pokazalo nemoguim, jer su one nedjeljive, kao to sam obrazloio, ne samo po
svojoj nacionalno-politikoj, nego i geopolitikoj i gospodarsko-politikoj prirodi. Za
spomenute tri hrvatske drave postala je dualistika drava Prokrustovim krevetom, a
drava nije mogla prodrieti sa svojim naelom podjele na dvoje, odnosno sauvati ga
bez pribjegavanja nasilju i bez pomoi centrifugalnih elemenata.
Polazei od te spoznaje, zahtievao sam ujedinjenje Hrvatske i Slavonije,
Dalmacije i Bosne i Hercegovine u jedno jedinstveno upravno podruje.
Tom konstatacijom postaje takoer jasno, kako su dosljedno mislile obadvie
velike liberalne stranke u Austriji i u Ugarskoj, kad su se god. 1878, usprotivile
bosanskoj pustolovini. Njihovo miljenje bijae, dosljedno stanovitu uvanja
dualistikog naela, da e njegovo provoenje biti znatno oteano stjecanjem Bosne i
Hercegovine, jer time nastaje prirataj zemljita, koji treba podvrgnuti Prokrustovu
postupku i bit e, da su ve tada nekako mutno osjeale, da taj postupak ne e biti od
koristi niti njima samima, a niti onima, koji e mu biti izvrgnuti. Zaista sve do danas
nije bilo hrabrosti, da se pripojene pokrajine podiele, a vjerojatno se nakon rata ne e
vie nai.
Treba si samo predstaviti, to bi se bilo dogodilo, da god. 1878. nije pobiedilo
shvaanje dinastije i vojnikih krugova, nego shvaanje vladajuih, dualistiki
misleih stranaka u dravi? Kakav bi bio u dananjoj borbi svjetova na poloaj na
jugu? Bosna i Hercegovina bile bi god. 1878. nesumnjivo pripale Srbiji. Srbija bi,
vjerna svojim mnogobrojnim tradicijama, i tamo rieila upravni problem i time
izkorienila veliki dio bosanskih muslimana i prisilila ih, da se izsele. Od prvotnih
38% stanovnitva u zemlji, oni bi pali na 20%, katolici bi takoer pali za jednu
treinu, i Srbi bi tako imali toliko eljenu grkoiztonu veinu od 65% do 70%.
Drugim rieima: Bosna i Hercegovina bile bi danas i za svagda neporecivo srbske
zemlje, a Monarhija bi se nala na jugu u vojniki i politiki izgubljenom poloaju, jer
bi se od ar-planine pa sve do Save, Une i Drine protezao nacionalno cjeloviti blok.
Hrvati bi izgubili svaku mogunost ivota i nali bi se pred alternativom, da se
pomaare ili posrbe. Oni bi se ve mnogo prije i konano odluili za ovu drugu
eventualnost, a tu odluku stvorili su pod stvarnim prilikama tek od godine 1905. do
1907., to po mom miljenju jo nije konano. Time bi bila i Trojedna kraljevina
izgubljena za Austro-Ugarsku, jer bi bilo jo samo pitanje vremena, kad e Monarhija
izgubiti i te zemlje.
Traei ujedinjenje svih triju hrvatskih zemalja, Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i
Bosne i Hercegovine, pozabaviti nam se je i neobino tekim pitanjem, kako da se to
novostvoreno vee podruje pripoji Monarhiji i kakav treba da bude njegov poloaj s
jedne strane prema ukupnoj Monarhiji, a s druge strane naprama obim dravama
Monarhije.
394
Rado priznajem, daje to najtee i najzapletenije pitanje itavog problema.
Prvi dio pitanja svodi se na to, hoemo li rjeenje junoslavenskog pitanja spojiti s
obom novom izgradnjom Monarhije, ili ne emo. Posebno mi je naglasiti, da
odklanjam takvo rjeenje i smatram, daje uputno, to manje dirati u postojei dravo
pravni poredak u Monarhiji.
Do tog stanovita dovela me je spoznaja, da se dualizam, uza sve svoje teke
nedostatke ipak pokazao u sadanjim tekim borbama inbenikom snage, koji podnosi
veliko obtereenje i prua itavoj dravi prema tome dalekoseno osiguranje. Smatrao
bih pogrjekom sad neposredno nakon dobro izdranog izkuenja, htjeti zabaciti
postojee ureenje i smatrao bih borbu, oko toga razsipavanjem snaga. Smatram, da
je naprotiv mnogo izpravnije, polazei od poznatih nedostataka dualizma, pristupiti
popravljanju dualistikog sustava. Iz poimanja pokvarenog dualizma kako sam ga
formulirao, nastaje nudna dunost nastojati, da se on popravi i da se iz steenih
izkustava povuku potrebni zakljuci. Polazim pri tome i s naelnog stanovita, da je
naelo evolucije najzdraviji i najneopasniji nain dravopravnog razvoja, i da se i
promjene unutar drave, koje e nakon rata biti neizbjeive, mogu provesti samo na
temelju ovog naela, a nikako ne na temelju naela smionog novotarenja.
No budui da nam je i pri mojem rjeenju raunati s obje drave Monarhije, nadaje
nam se drugi dio pitanja, u kojem odnosu treba da bude nova dravna tvorevina spram
svake pojedine od obiju drava Monarhije. U tom pravcu postoje samo tri
mogunosti. Prvo: itavo junoslavensko zemljite dieli se jo jednom temeljito
izmeu obje drave. No podjelu zemljita oznaio sam izvorom sveg zla na jugu i
p
odklonio je, ona dakle odpada.
L Drugo: itavo zemljite pridjeljuje se jednoj od obje drave. To bi rjeenje bilo ve
lake mogue, jer bi dozvolilo najpotrebniju i najvaniju mjeru, ujedinjenje triju
posebnih podruja. No pri tome bi ostalo povrieeno dualistiko naelo pariteta, jer bi
jedna od obiju drava ostala prikraena, a time bi bila povrieena potrebna ravnotea.
Za Austriju bi bilo osobito neprihvatljivo, kad bi se itavi sklop hrvatskog
(junoslavenskog) posjeda htio predati Ugarskoj. Zemlje, zastupane u carevinskom
vieu, izgubile bi time zemljitnu povezanost s Balkanom i Orientom i morale bi taj
poloaj sasvim prepustiti Maarima. To je eventualnost, koju e svaki Austrijanac
odkloniti.
Budui da takvo rjeenje krije u sebi jo i daljnje opasnosti, mislim, da se tim
p
putem ne moe ii i zato ga takoer odklanjam.
L Preostaje nam konano trea mogunost: novo jedinstveno podruje stupa u
jednaki odnoaj spram dvie drave Monarhije. Ovoj mogunosti pruaju se dvie
alternative: Nova tvorevina pristupa ili kao ravnopravni inbenik ili kao ne posvema
*-"
ravnopravni inbenik dolazi u neki zavisni odnoaj od obadvie drave Monarhije.
Prva alternativa je trializam, s kojim sam se pozabavio ve na str. 364.371., te sam
i bio prinuden odkloniti ga.
t^
c
rn
P
r
L
r
L
395
Kao zadnji preostaje po mom miljenju i jedino izpravni put: novo jedinstveno
podruje dolazi u neki zavisni poloaj od obih drava Monarhije, ono postaje
zajedniki posjed obiju drava. No taj zavisni poloaj smio bi ii samo tako daleko,
da budu zatieni zakoniti probitci cjelokupne drave i posebno probitci pojedinih
drava, no s druge strane bi se autonomija tog podruja smjela ograniiti samo toliko,
da se praktiki, kulturni i gospodarski polet nove tvorevine ne sputa u nepotrebne i
kodljive okove. Taj put smatram jedino izpravnim, pa u ukratko obrazloiti, zato
sam se odluio za tu alternativu.
To je u vezi s mojim stanovitem prema dualizmu. Ja sam uvjeren, da se dualizam
prije rata razvio jednostrano u jednom pravcu, u pravcu naglaivanja naela
razstavljanja, razdiobe na dva diela. Po mom miljenju bijae to upravo onaj moment,
koji je stvarao stalne unutarnje krize, koji je u svojim konanim ciljevima ugroavao
jedinstvo i obstanak drave i pribavio dualizmu mnogo neprijatelja. Sto sam uzprkos
tome pristaa dualizma, osnovano je na uvjerenju, da je s tim promaenim pravcem
razvoja svreno na kraju rata i da e nakon rata nastupiti obrnuti razvoj. Zajednika
bieda, zajednike borbe, zajednike rtve uinit e, da e osjeaj zajednice snano
narasti tim vema, stoje teka ratna kola sasvim jasno odkrila opasnosti razstavljanja
i osamljenosti.
17
Nakon rata kretat e se evolucija dualizma bezuvjetno u pravcu
zajednice i ustanova, koje su s time u vezi. im se to stanovite i shvaanje utvrdi,
ono e ve provesti na zgradi dualizma potrebne popravke, koji e osigurati
izpunjenje najhitnijih probitaka cjelokupne drave i omoguiti njen obstanak pod
oteanim okolnostima. Kad bi dualizam tu zatajio i izmakao potrebnim popravcima,
njegov bi konani slom postao neminovan.
Najvaniji popravak ima se na dualizmu izvriti s obzirom na njegovo djelovanje u
junoslavenskom pitanju, jer tu je on napravio veliku pusto. Dok je dualizam drugdje
prouzroio samo krize u unutarnjoj politici, na podruju junoslavenskog problema
prouzroio je on vanjsko-politike krize. Bolje reeno, izvanjski utjecaji izkoristili su
u vlastitu korist unutranje nezadovoljavajue odnoaje. Kako je do svega toga dolo,
prikazano je obirno u 5. do 8. poglavlju sedmoga diela. Konani razlog svih tih
pojava nalazi se po mom razlaganja u tetnom djelovanju naela podjele. Zato je
jasno, da nastojim postii odklanjanje tih teta, time, da po mogunosti odstranim, to
patogeno naelo. Rjeenje problema traiti nam je dakle u onom pravcu, u kome e se
po mom miljenju nakon rata kretati cjelokupni razvoj dualistikog ureenja drave, u
pravcu evolucije do zajednice obiju drava. Poradi toga zahtievam, da novo
jedinstveno junoslavensko (hrvatsko) podruje stupi u jednaki odnos spram obih
drava Monarhije, da bude zajedniko obim dravama Monarhije, da bude njihov
nerazdieljeni posjed, njihov kondominij. To je neizbjeiva posljedica injenice, daje
podjela nemogua, a da se dodjeljivanje itavog podruja jednoj dravi takoer ne
moe provesti. Preostaje dakle jedino posljednja mogunost, koju sam prihvatio, tim
''
S obzirom na Ugarsku izporedi IX. 12.. su: 1 1.
396
vie, to su hrvatske zemlje jednako vane za obje drave Monarhije, te se nijedna ne
moe sasvim odrei utjecaja na njih.
r
^ No pored ovih netom spomenutih razloga, govore zato i jo drugi vrlo vani
momenti. Uza svu prenost i potrebu rjeenja junoslavenskog pitanja moemo i
ovdje traiti ozdravljenje i popravak samo putem jedne, makar i ubrzane evolucije.
n Razvitak mora zato i ovdje uzeti u obzir postojei dravopravni poloaj. A taj poloaj
i
.
jest takav, daje Bosna i Hercegovina, koja je gotovo polovica budueg jedinstvenog
podruja (51.027 km2 naprama 42.531 km2 Hrvatske i Slavonije i 12.835 km2
P Dalmacije, te prema tome ima Trojedna kraljevina 55.36 km2 povrine) danas
faktino zajedniki posjed obiju drava Monarhije. Svako drugo rjeenje moralo bi ili
podieiiti tu polovicu, ili je u cielosti dodieliti jednoj dravi Monarhije. Budui da sam
\
obadvie moebitnosti odbio kao nemogue i upravo kodljive, preostaje jedino da se
primieni obrnuti postupak i da se Hrvatska, Slavonija i Dalmacija uine zajednikima,
p,
t. j. da se pobosne. Kad se Bosna i Hercegovina ne mogu dualizirati, mora se
Trojedna kraljevina bosnificirati, tertium non datur.
Takvo rjeenje imalo bi jo i tu prednost, da ne bi prejudiciralo svim daljnjim
p
mogunostima razvoja drave, nego bi utiralo putove daljnjem razvoju tog podruja, a
[__.
uporedo i razvoju cjelokupne drave.
U glavnim potezima izkristalizirale bi se misli vodilje novog ureenja na jugu
P
ovako: ujedinjenje triju posebnih podruja Hrvatske i Slavonije, Dalmacije i Bosne i
Hercegovine u jedno upravno podruje, zajedniko obim dravama, koje e omoguiti
skladni daljnji razvoj dravopravnih odnoaja, koji postoje u ta tri posebna podruja,
u jedno tielo, koje e biti u nerazdjeljivoj zajednici s cjelokupnom dravom, uzevi
pri tome u obzir sva izkustva, koja smo stekli u veliko doba svjetskog rata.
Nema sumnje, da e se moi prigovoriti i misli o kondominiju. No razmatrajui
kritino, morat e se ipak priznati, da se veina prigovora osniva na tome, to se
dosada jo nije nalo pravi oblik kondominija i da se prigovori u svojoj biti odnose na
zakon od 22. veljae 1880. (R. G. BI. bn 18, odnosno zak. lan VI. od god. 1880.). No
1^
bilo bi sasvim krivo stati na stanovite, da se ne moe nai nita bolje od tog
spomenutog prilino neuspjelog zakona.
Ja sam naprotiv uvjeren, da svaki prijatelj Monarhije i dualizma mora odobriti
kondominij, to ga zagovaram, i mora podupirati usavravanje njegovih oblika. To je
naime jedini put, kojim se dualistika Monarhija moe uzdrati sposobnom za ivot i
za ekspanziju. Bude li se naime Monarhija drala grevito naela podjele na dvoje i
mislila samo na stjecanje onih pokrajina, koje se bez muke dadu podieiiti na dvoje,
ona ne e nikada nita stei. Bez oblikovanja jednog oblika, pod kojim moe probaviti
Ij
r
(O
I
druge poviestno-politike individualnosti, mora dualistika Monarhija presuiti i bit
e osuena da vri ulogu zasienog, nemonog gledaoca svjetskog poviestnog
P
zbivanja i razvitka. Zato mislim., da je stvaranje i oblikovanje jednog prikladnog
L,
L
L
oblika kondominija upravo ivotna potreba dualistike Monarhije.
L;
397
5. Praktina provedba ujedinjenja
Tko je pozorno proitao ovu knjigu, sigurno je opazio, da me je u politikom
razvitku stvar sama za sebe uviek vie zanimala od pravnog oblika, pod kojim se
zbivala. U politikoj poviesti privlaili su me uviek vie ljudi, njihove misli, njihova
nastojanja i njihove duevne i gospodarstvene potrebe, nego li dravopravna pitanja.
Poradi toga mnogi ne e nai u ovoj knjizi formalno pravnih i dravopravnih gledita.
Od toga nastaje jedna mana, im dolazim do toga, da mom uvjerenju, steenom na
temelju politikih, kultumo-poviestnih i vjersko-poviestnih studija, dadem praktini
dravopravni oblik. No ja u si pomoi tako, to u navesti jedan poznati projekt
jednog hrvatskog privatnog uenjaka, budui da se njegove osnovne misli u glavnome
slau s mojima.
Na jugu je kruila neka Spomenica o rjeenju junoslavenskog pitanja, koje je
glavni stvarni sadraj sliedei:
1. Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, te Bosna i Hercegovina spajaju se u jedno
jedinstveno upravno podruje.
2. Podruje spomenuto pod 1. bit e nerazdruivo povezano s obim dravama
Monarhije kao zajedniko podruje (slino kao danas Bosna i Hercegovina).
3. Njegovo Velianstvo imenovat ejednog lana previnje carske kue hrvatskim
vojvodom i dati mu podpuni poviestni naslov: Dux illustris totius regni Croatiae,
Sclavoniae, Dalmatiae, Ramae et Culmae), i povjeriti mu, da u njegovo ime preuzme
upravu podruja spomenutog pod 1, da imenuje odgovorno ministarstvo pod
predsjednitvom bana, da povjeri tom ministarstvu izradbu ustava na temelju
dobivenih uputa, i da takav ustav predloi vladama obiju drava, da ga one provedu
kroz parlament.
4. Podruje opisano pod 1. bilo bi podpuno autonomno u svim poslovima, koji
nisu zajedniki u smislu zakona od 21. prosinca 1867. R. G. BK br. 146.
5. Ministri predsjednici obiju drava Monarhije imaju pravo, da protiv
protuustavno donesenih zakona zajednikog jedinstvenog upravnog podruja uloe
veto u roku od mjesec dana, u sluaju da neto predlei protiv takvog zakona. Taj je
veto zapreka, da zakon ne stupi na snagu. U priedlogu ustava treba podjedno
predvidjeti nain, na koji da se takvi sukobi riee.
6. Podruje oznaeno poblie pod 1 . sudjeluje u razpravama zajednikih poslova,
eventualno na taj nain, da alje u delegacije obiju drava jednaki broj delegata iz
svog parlamenta. Kvotu, kojom e zajedniko jedinstveno podruje snositi trokove
zajednikih poslova, treba odrediti u smislu

3. zakona spomenutog pod 4. i u skladu
s prije navedenim tokama.
7. Zajedniko podruje oznaeno pod 1. bit e primljeno u postojee carinsko
podruje Monarhije posebnom carinskom konvencijom. Ubiranje i upravljanje poreza
vrit e vlastiti slubenici pomenutog jedinstvenog podruja.
398
8. Podruje, spomenuto pod I. imat e naslov: Jedinstveno zajedniko podruje
kraljevine Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Herceg-Bosne i nalazit, e se pod
r
, politikim vodstvom Hrvata.
9. Da se stane na put prigovorima Maara, da novim ureenjem gube svoj izlaz
na more, predat e se rieki corpus separatum Ugarskoj u podpuni dravni posjed, a
f-
ustavom e im se osigurati pravo suodluivanja u pristojbenim i upravnim stvarima na
k
eljeznikoj pruzi Gvekenves

Rieka. Ostale eljeznice u Hrvatskoj i Slavoniji
prelaze naravski u autonomnu upravu novog jedinstvenog podruja.
p
Ovdje ocrtani novi poredak na jugu jest logiki daljnji razvitak ve postojeih
i .. odnosa na jugu, koji samo vrlo malo dira u sadanji unutarnji ustroj Monarhije. Novo
oblikovanje protezalo bi se samo toliko, koliko je bezuvjetno potrebno, da ozdrave
f postojee nepovoljne prilike na jugu i da se otupi otrica njihovu pogubnom
L -*'
djelovanju u cjelokupnoj Monarhiji.
Pojedinim tokama od 1 . do 8. valjalo bi napomenuti jo sliedee:
j
ad 1.: Predloenim spajanjem dobilo bi se podruje od odprilike 106.000 km2 i
odprilike 5/4 milijuna stanovnika. Od toga bi bilo odprilike VA milijuna Hrvata
p
(katolika i muslimana), odprilike VA milijana Srba (pravoslavnih)
18
i odprilike pol
l
milijuna Niemaca, Maara, Talijana i drugih Slavena Monarhije. Pored poviestno-
politike i etnike dana je time i prirodna zemljopisno-prometna i gospodarsko-
p
politika pripadnost tim zemljama.
U Treba takoer naglasiti, da je upravo ujedinjenje triju poviestno politikih
tvorevina najvaniji moment za ozdravljenje prilika na jugu, jer se u sadanjem obliku
C pojedina podruja ne mogu ni gospodarski ni kulturno razvijati. Zato se ne moe ni
*-'
pomisliti na podjelu junoslavenskih pokrajina, a bilo bi osobito nesretno rjeenje,
kad bi se

o emu ve bijae govora

Hercegovina priklopila Dalmaciji, t. j.

Austriji, a Bosna Ugarskoj. Ne skanjujem se uztvrditi, da bi takvo rjeenje postalo
temeljem jednog novog rata. Dosadanje prilike samo bi se jo pogorale.
p
Sjedinjenjem tih dvaju neplodnih krajeva i politikim razstavljanjem od njihova
[ prirodnog zalea, stvorila bi se nova Crna Gora, ije bi stanovnitvo bilo prisiljeno
izseljivati se, kao to se to zbivalo posljednjeg desetljea u Dalmaciji. Preostalo
n puanstvo bilo bi osiromaeno, nezadovoljno i svim vanjskim utjecajima pristupano.
y
Austrija bi bila moralno prisiljena izvriti skupocjenu pomo i skupe investicije, koje
meutim ne bi pomogle nepodnoljivom stanju i ne bi zadovoljile puanstvo, kao to
p to nije mogla postii ni posljednja velika austrijska investicija u Dalmaciji.
l*
ad 2.: Zajednikom podruju predat e Austrija Dalmaciju i istarske otoke, a
Ugarska Hrvatsku i Slavoniju. Prirodni odpor, koji e poradi toga nastati, svladat e
f se najlake time, to e prvotna vlast obih drava nad odstupljenim zemljitem
postojati i nadalje u kondominiju i to e ogranienje vlasti biti nadoknaeno njenim
protezanjem na novo podruje. Podjelom eventualno novih u ratu steenih zemalja
I moglo bise postii daljnje izjednaenje i obezteenje. Zajedniki posjed jae e
svezati zajednike spone obih drava Monarhije.
P
l
P
L
f
-
;s
Ti hrojcvi rie ne e vrmhti nakon rata. Trebat e odbili 12 do 15%.
399
ad 3.: Hrvatski vojvode su institut ugarskog dravnog prava jo iz predturskog
doba. Poetci tog instituta seu u ugarsku i u hrvatsku najstariju poviest, jo u vrieme
prije ujedinjenja obih drava. Vlast vojvode protezala se u ono doba na iste zemlje, na
koje bi se i danas imala protezati, to se vidi ve iz naslova (Rama i Culma
-
dananja
Bosna i Hercegovina). Hrvatski vojvode bijahu imenovani uviek onda, kad prilike u
ugarsko-hrvatskoj dravi bijahu vrlo teke, ili kad je trebalo rieiti vana pitanja na
jugu. U visokom poloaju sadanjih hrvatskih vojvoda, bilo bi sadrano sigurno
jamstvo, da e se potekoe novog ureenja prebroditi i da e se i nadalje korjenito
onemoguiti na jugu takav razvoj prilika kao prije rata. Institucija hrvatskih vojvoda
bila bi simpatino pozdravljena i u Hrvatskoj i u Ugarskoj. Po svom sadraju bila bi
vlast vojvode jednaka onoj palatina u Ugarskoj.
ad 4.: Razumije se samo po sebi, da je to jedno sredstvo, da prilike na jugu
ozdrave i da se omogui njegov kulturni i gospodarski razvoj.
ad 5.: U skladu s nadzorom obih drava Monarhije, koji proizlazi iz misli o
kondominiju, kakav je sadran u zakonu od 22. veljae 1880., R. G. BI. br. 18., ali
oslabljen u toliko, to su izbjegnute nemile pojave, koje se danas pojavljuju u Bosni.
ad 6. i 7.: U skladu s nastojanjem, da se novi poredak na jugu provede, tedei
koliko je mogue postojee dravopravne odnoaje u Monarhiji.
ad 7.: Vriedi isto to i ad 4.
ad 8.: Naslov proizlazi iz konstrukcije tog podruja. Hrvatsko vodstvo namee se
iz nude, da se junim Slavenima dopusti jedan mogui oblik politikog i kulturnog
izivljavanja. Nemogue je voditi junoslavensku politiku i uobe ne htjeti dopustiti
junim Slavenima mogunosti za ivot. Hrvati bijahu uviek vjerni Monarhiji i
dinastiji, i u svim tekim asovima Monarhije bijahu uporite priestolja i drave. To
su dokazali i u ovome ratu, uzprkos intenzivnom miniranju sa strane neprijatelja.
Hrvati i njihova dravna tvorevina predstavljaju dakle nacionalno i dravopravno
Monarhiji priljubljeni oblik junog Slavenstva. Novi poredak na jugu moe se dakle i
smije se provesti jedino u hrvatskom smislu. Taj novi poredak bit e samo element
snage i stabilnosti Monarhije na jugu. (Izporedi R. Sieger: Die geographischen
Grundlagen der osterreichisch-ungarischen Monarchie, str. 28.: Kroatentum eine
Gegenwehr gegen panslawistische Bestrebungen.

Zemljopisni temelji Austro-
ugarske monarhije, str. 28., Hrvatstvo kao protutea panslavistikim nastojanjima.)
ad 9.: Treba da pomogne prebroditi ne malene potekoe u Ugarskoj.
Zavravam s tvrdnjom, da bi rjeenje junoslavenskog pitanja, koje ja predlaem,
stvorilo Monarhiji junu marku, koja bi protiv dananjih neprijatelja na jugu i
jugoiztoku imala jednaku vriednost kao nekada Vojna Krajina protiv Turaka. Kad su
Hrvati jednom politiki zadovoljeni i nesmetani u svome razvoju, oni e biti siguran
bedem Monarhiji.
I-
400
Dosadanje zavlaenje i krparenje vie nije mogue i ne moe se braniti. to e
prije i to e temeljitije Monarhija stvoriti najugu red, to mirnije moe ona ii ususret
svim meunarodnim zapletajima.
Uzprkos dalekosenoj suglasnosti s mislima vodiljama spomenute Spomenice,
koja je u posljednje vrieme u Hrvatskoj mnogo kolala, a i u Beu nije ostala
nezapaena, ipak se ne mogu suglasiti sa svim njenim dielovima. Neke su toke
upravo nedostatne, kao na pr. toka 6., koja se odnosi na sudjelovanje novog
jedinstvenog podruja u vieanjima delegacija, gdje izbija autorova bespomonost
spram tog problema. No moda krivnja zbog toga ne lei ni toliko na piscu
Spomenice, koliko na uobe neobino problematinoj prirodi instituta delegacija.
Mislim takoer, da e daljnji dravopravni razvoj Monarhije doskora pritei u pomo
mom informatoru, jer sam miljenja, da su upravo delegacije onaj institut, koji e
najprije nakon rata biti obuhvaen evolucijom u pravcu jaanja zajednice.
Kad zapone taj razvoj, dat e se lake precizirati nedostatak, to sam ga istaknuo
u estoj toki.
I institut hrvatskog vojvode ini mi se donekle problematinim, jer ne mogu
predvidjeti, hoe li na najviim mjerodavnim mjestima biti sklonosti, da se stvori
takav institut, koji bi po svom sadraju odgovarao ugarskom palatinstvu. Ipak se ne
mogu sasvim oteti razlaganju Spomenice o momentanoj koristi takvog instituta i
p
pridruio bih se pievu shvaanju u toliko, to bih ga preporuio kao privremenu
i _, instituciju, dok se novi poredak na jugu ne uivi i ne uvrsti, a to tim vie, to i pitanje
linosti ne predstavlja nikakve izvanredne tekoe, nego se ak ini, da je ve
C unapried odreena visoka linost, koja zato dolazi u obzir.
^
U ovom projektu naii e se i na nekoje moje misli. Ne tajim, da sam se donekle
dao zavesti sliedom misli spomenute Spomenice. Miljah, da mi je donieti tu
Spomenicu upravo poradi toga, to se u glavnim tokama slaem s njenim
shvaanjem, i to sam u njoj naao reeno toliko o stvarnom provoenju novog
ureenja, koliko se o tome moe uobe rei,
I Iako se posvema ne suglasujem s tim projektom, ipak je on vrlo bliz mojim
vlastitim mislima, i ja gledam u njemu put do rjeenja problema.
I
6. Hrvatska drava
U
S jednom tokom spomenute osnove moram se bezuvjetno suglasiti, s osmom
p
tokom. Novo podruje moe samo stajati pod politikim vodstvom Hrvata i po svom
i* sadraju ne moe biti nita drugo nego hrvatska drava. Sasvim je jasno, to si
zamiljam pod hrvatskom dravom. Autonomiju, koja je nastala osamstogodinjim
V poviestnim razvojem u okviru Monarhije. Samo takvo rjeenje u skladu je s
k*
probitcima Monarhije. To osvjedoenje proizlazi toliko nudno iz itavog naeg
shvaanja poviesti, da o tome uobe ne moe biti dvojbe. S obzirom pak na
I
U
r
f
f
401
napadaje, kojima e biti izloena upravo ova toka, i s obzirom na nastojanje s
neprijateljske strane, da se upravo u toj toki pometu pojmovi, smatram svojom
dunou, da tu toku uzmem kao predmet posebnog razlaganja.
Novim jedinstvenim podrujem bit e obuhvaeno VA milijuna Hrvata i VA
milijuna Srba. Hoemo li novi poredak na jugu postaviti na vrste temelje, moramo
uzimajui u obzir te brojeve raunati samo s Hrvatima kao s vodeim elementom na
jugu-
Rjeenje junoslavenskog pitanja nije mogue bez stvaranja jedne junoslavenske
drave u okviru Monarhije. Mogu postojati razna miljenja o mnogoemu, a osobito o
obliku, ali o potrebi junoslavenske dravne tvorevine ne moe biti sumnje. No k
jednoj dravi spada bezuvjetno jedna dravna misao ijedan narod s dravnom voljom
i snagom tu dravu sauvati i braniti. Nijedan od ta tri inbenika dravne misli,
dravnog naroda i dravne volje ne moe se stvarati po volji i ne mole se oivljavati
samovoljnim ljudskim kombinacijama. Poradi toga je Monarhija bezuvjetno upuena
da bira izmeu hrvatske i srbske misli.
Tvrdim, daje taj izbor odluen ve brojanim razmjerom, no jo vie treba da pri
tom izboru odluuje priroda i poviest razvoja obih dravnih misli, koje dolaze u obzir.
Ja sam ve ee upozorio, kako se absolutno ne podnaaju srbska dravna misao s
austrougarskom dravnom milju. Jo vie od izriitog svjedoanstva Spalajkovia,
Dorevia, Cvijia i Stanojevia, koji se upravo naslauju, iztiui tu
inkompatibilnost, za mene je mjerodavno moje vlastito shvaanje poviesti. Srbska
drava nema samo nacionalno-politiki, nego i vjersko-politiki sadraj, a taj znai:
nacionalno i grkoiztono vjersko osvajanje itavog zapadnog Balkana i okolnih
zemalja, u prvom redu Bosne i Hercegovine. Moe li se Austro-Ugarska kao katolika
drava time zadovoljiti, moe li ona pomagati suzbijanje katolianstva i pomagati
irenje Iztoka na raun Zapada?
Uzeti u obzir srbsku dravnu misao mogao bi samo onaj, tko bi na to mogao
odgovoriti jestno.
Niega se ne treba toliko uvati, koliko pokuaja, da se donese neko polovino
rjeenje, ostvari neka srbsko-hrvatska drava ili neto slino. Neminovna posljedica
toga bila bi slina pokuaju s onim slavnim bonjatvom. Jer narodna misao i
dravna misao ne daju se stvarati, one rastu i umiru kao biljke i drvee u Bojoj
prirodi.
No radi se jo o neem viem. Radi se o uzpostavi pravog smisla dualizma i
nadoknadi tete, koja je poinjena njegovim razvojem u pogrjenom pravcu
cjelokupnoj dravi i pokrajinama i narodu, koji stoljeima ve sainjavaju starodrevni
dio cjelokupne drave. Sva je nesrea nastala nehotice, djelomice zbog nepoznavanja
jedinstvenog obiljeja triju posebnih podruja, a djelomice zbog nepoznavanja
kodljivosti sredstava, s pomou kojih se htjelo pomoi provoenje naela podjele.
Sasvim nesviestno dolo se u sukob s jednim narodom, s Hrvatima, kojima se uinila
velika krivica, a u ijim se reflektiranim obranbenim gestama gledala opasnost za
dravu, ne znajui slabilo se
402
i. ,
f
i oteivalo svoj najpouzdaniji oslon na jugu, svog prirodnog saveznika. Tako se na
najizloenijem mjestu drave stvorilo opasno leglo bolesti i pruila se svim
centrifugalnim silama prilika, da se bore protiv drave njenim vlastitim sredstvima.
Lieenje zla, koje je odatle nastalo, ne valja oekivati s pomou rata. To zlo moe
nakon rata izlieiti samo unutranja politika, i proces tog lieenja moe zapoeti samo
iz jedne hrvatske drave. Ne zbude li se to, raunati nam je, osim s gospodarskim jo i
s moralnim loim posljedicama, jer e veliki dio Hrvata zagubiti nadu i vjeru u
dravu. To su dodue sitnice, ali njihovo znaenje pokadto moe postati vrlo veliko.
Nai su neprijatelji znali takove sitnice opetovano izvrstno izkoristiti, jer su preesto
pruale priliku za rad protiv Monarhije. Da se tome stane na put jedanput za svagda,
ima samo jedno sredstvo: Neka se Hrvatima da njihova drava, za koju su se borili
god. 1848., te 1914.1917. Spominjui god. 1848., zacielo ne bih htio iztaknuti
borbu Hrvata protiv Maara. Ja sam ve dovoljno upozorio na tetnost tog sukoba, i
ne u uiniti pogrjeku, da tu bolnu ranu jo proirim. Nije bitno, to su se Hrvati god.
1848. borili protiv Ugarske, oni su to uinili, jer miljahu, da e na taj nain poluiti
svoj cilj. Zato su se Hrvati borili u velikom svjetskom ratu, odakle njihovo ogoreno
p
jurianje na Srbe, Ruse i Talijane? Hrvati su se borili svakako i za Monarhiju, ali
^
konano borio se taj stari diavni narod ipak samo za vlastitu svoju dravu, koju mu
godina 1 867-/68. nije doniela. Tko je pozorno pratio razvoj prilika od god. 1867. do
P 1917., morao je stei jasno uvjerenje, da se radi o tome, hoe li se Hrvati u sljedeem
t- svjetskom ratu

a siguran sam, da e on buknuti za nekoliko desetljea

boriti na
strani Srednje Europe protiv Bizanta ili na strani Bizanta protiv Srednje Europe. Za
V_
mene je izvan svake sumnje, da e Hrvati uiniti ovo posljednje, bude li se Monarhija
^
nakon rata opet posluila Srbima, svojim dojueranjim neprijateljima, da osujeti
r

poboljanje poloaja Hrvata.

Sad nastaje pitanje, hoe li Hrvati moi izpuniti zadatak, spojen s njihovim
poloajem kao dravnog naroda. U to e moi posumnjati samo onaj, koji ne poznaje
P
hrvatske poviesti. Taj stari dravni narod, koji se znao odrati uzprkos svim nedaama
[
svoje mukotrpne poviesti, koji nije ostao na ivotu poradi toga, stoje moda mogao
provoditi svoj ivot u nekom zabaenom kutiu zemlje, nego poradi toga, to je na
p
ugroenom mjestu znao svagda orujem u ruci i hrabrou lava braniti svoj poloaj,
li? taj narod e svoje mjesto svakako dobro izpuniti. Svojim poviestnim plemstvom,
svojim plemikim tradicijama, svojim toliko simpatinim ovjeanskim idealom,
f
zasada dodue malo gumutim u pozadinu, ali toliko znaajnim za razdoblje narodnog
LJ
preporoda. Hrvati su upravo pozvani, da odigraju svoju ulogu na mjestu, na kome se
nalaze, lako sve to danas nije toliko vidljivo, iako su oni danas momentano oslabljeni,
I posvuda gurnuti u pozadinu nalazei se u opadanju, i premda ih je zadesila, kako
"""
Seton Watson veli, sudbina zaboravljenog naroda, ipak nas to ne smije zavarati.
P
Spozna li se njihov oajni poloaj u posljednjih 50 godina i uzme li se u obzir, da su
|
se nalazili pritisnuti izmeu dva mlinska kamena, odozgo od
i
L
p
i.
L
403
nadraene drave, a odozdo od Srbstva proetog vjerskom mrnjom i eljom
osvajanja, sve e se razumjeti i nai posve prirodnim. No morat e se takoer shvatiti,
daje pored Hrvata cjelokupna drava prvi stradalnik i da se uporedo s pogoravanjem
poloaja Hrvata, pogoravao i poloaj cjelokupne drave. Doi e se konano do
spoznaje, da treba samo dvadeset do trideset godina sudjelovanja Hrvatske u dravnoj
vlasti i da se izprave sve te tete, da taj u svakoj fazi svoje poviesti djelatni narod
svojti padajuu tendenciju razvoja pretvori u aktivnu i da se s poloajem Hrvata
popravi na jugu i poloaj itave drave.
Imao sam prilike uti izrazitu bojazan, da bi se Hrvati u sluaju uzpostave hrvatske
drave mogli zajedno sa Srbima zdruiti protiv Monarhije. U takovom shvaanju
spojeno je mnogo neznanja s jo vie naivnosti. Tko moe tako misliti, nema pojma o
biti hrvatsko-srbskog nastojanja oko jedinstva, ne zna, da je itava hrvatska poviest
ogoreni boj za odranje samobitnosti i dravnosti, i to veinom boj protiv Bizanta, a
nije ni shvatio, da ljudi jo nikada nisu rado dali vlast iz ruke, daje podiele s drugima.
Nastupit e upravo obrnuto, hrvatska e drava odieliti Hrvate od Srba, jer e Hrvati
biti za hrvatsku dravu, a Srbi protiv nje. Ne e Hrvati i Srbi nastupati protiv
cjelokupne drave, nego e drava morati zatiivati Srbe i prieiti Hrvate, da se
svojom vlau ne poslue previe odluno i da odvie revno ne primiene na Srbe ono,
to su na svojim vlastitim leima izkusili od Maara. Poloaj sredinjih vlasti postat
e mnogo ugodniji, njihov e zadatak biti samo da reguliraju i priee zloporabe
posjeda vlasti. Srbi e uostalom biti toliko snana manjina, da e se i sami moi
braniti.
Ne tvrdim dakle samo, daje hrvatska drava najbolje, nego da je jedino izpravno i
jedino mogue rjeenje junoslavenskog pitanja. Idem akjo i korak dalje pa tvrdim,
da spas ugroenih probitaka cjelokupne Monarhije na jugu upravo zapoviedno
zahtieva hrvatsku dravu!
Na koncu posljednjeg poglavlja dao sam izraza mom velikom pesimizmu s
obzirom na izglede Monarhije na jugu. Ve 400 godina radi na jugu nastupajui Iztok,
osvaja jednu pokrajinu za drugom, razpolae velianstvenom organizacijom, bogatim
ljudskim materialom, izvrstno promiljenim sustavom i itavom vojskom
zasliepljenih pripadnika stranog naroda, vodei ih na uzici. Hoe li se upravo sada
nai pravo sredstvo, da se stane na put njegovu prodiranju?
Ugroenu toku moe spasiti samo u ugroenom podruju autohtoni ovjek, koji,
premda polagano uzmiui, jer je napadnut sa svih strana, brani ve 13 stoljea rodnu
si grudu, i to samo onda, ako mu se dade u ruke paiadij dravne vlasti. No drava
mora taj narod primiti u punom obsegu, mora mu povjeriti odgovarajui dio svoje
vlasti u obliku dalekosene autonomije, jer inae je na jugu u roku od jednog do dva
stoljea sve izgubljeno.
Ne dozivam vraga; radi se o injenicama, koje se mogu brojevima dokazati.
Oznaio sam Bosnu hrvatskom, dobrano ve posrbljenom zem-
404
f
c<
Ijom i elim oaloen iztaknuti, daje Monarhija taj razvoj prilika svojom naopakom
politikom samo pomagala. Naglasio sam takoer, da Bosnu smatram jo uviek
hrvatskom zemljom, jer naprama 57% autohtonih muslimana i katolika

za koje
sam utvrdio, da su Hrvati, premda u njih nema izrazite narodne sviesti

stoji 43%
Srba (grko-istonih). No upravo muslimani, kojima nedostaje kvasac nacionalnog
osjeaja, najslabiji su dio stanovnitva Bosne. Svojim islamom oni absolutno nisu
dorasli pravoslavljem premono naoruanim Srbima. Dok broj muslimana strelimice
opada, broj se Srba (grkoiztonih) neto polaganije die.
Od ukupnog stanovnitva Bosne i Hercegovine bijae:
u god. muslimana
pravoslavnih
1879. 38.73% 42.88%
1885. 36.88% 42.76%
1895. 34.99% 42.94%
1901. 32.85% 43.45%
1910. 32.25% 43.49%
p
I
L
Pri ovakovoj tendenciji umnoavanja, kakovu vidimo u razdoblju od god. 1885. do
1910., Srbi bi za oko 150 godina postigli 50% svega puanstva. Stvarno to ne e tako
p
dugo trajati, sudei po tempu srbskog osvajanja u prolosti. Po mom shvaanju to bi
^
se moglo desiti ve za 60 do 70 godina. A kad jednom imade u Bosni i Hercegovini
vie od 50% Srba (grkoiztonih), te su zemlje srbske, i daljnji razvoj odigrat e se
P brzinom lavine. Jer postanu li jednom te dvie zemlje srbske, ne e se moi odrati ni
L Hrvatska, Slavonija i Dalmacija. Poput bujice usliedit e srbski narodno-politiki i
crkveni osvajaki pohod, ona neodoljiva snaga asimilacije izvrit e svoj zadatak i
|
svoju dunost. Onda je i poloaj Monarhije na jugu beznadan, jer e gospodarom na
*-J
jugu biti Bizant, a neizvjestno bit e samo jedno: Kad e se itavo to podruje odieliti
od Monarhije. Kako bi se to odprilike moglo dogoditi, imali smo prilike plastiki
I
vidjeti u ovom ratu.
Taj se sasvim pravilni i neizbjeivi razvoj moe zaprieiti samo jednim: time, da
se muslimanima i katolicima dade vlast, da se brane; a jedini uspjeni i prirodni oblik
j^
za to jest katoliko-muslimanska hrvatska drava. Sudjelujui u tom novom obliku u
dravnoj vlasti i kulturno osnaeni za kulturu sposobnim hrvatstvom, muslimani e
P imati snage oprieti se Srbima. Tako e taj vojniki toliko vriedan element ostati
U sauvan Monarhiji. Taj razvoj, ide sasvim prirodnim putovima, jer su bosanski
muslimani podrietlom zaista Hrvati, jer pokazuju od poetka vei afinitet naprama
Hrvatima i jer su katoliki Hrvati Bosne uklonili s puta jedinu zapreku, izvojtivi u
^
ogorenoj borbi protiv nadbiskupa Stadlera (1908.1910.) naelo, da katoliki kler u
Bosni ne smije nastupati agresivno spram muslimana. Opetujem, da je to jedino
I
sredstvo, da se stane na put razvoju, koji traje ve 400 godina i koji je pripravljen
veliajnim organizacionim radom Bizanta. To je jedini spas Monarhije.
r
Lm
r
L
405
tamo stanuju, ta oni su od istog stabla kao i Hrvati, ne gledajui na grki zakon. Tko
se tome uzprotivi, njega treba udariti maem! Konano bit e to ipak jedan hrvatski
kralj, ija e ruka na prekrasnoj zgradi Justinianovoj, na crkvi sv. Sofije istaknuti kri,
ali ne nedostojni grki, nego blagoslovljeni spasonosni latinski kri.
19
Odbacivi
katoliko-konfesionalni preveliki ar i prilino nesretno spajanje s mislima papinskog
nastojanja oko unije, koja je za mene svreno poglavlje, Gfrorerova misao je u svojoj
sri izpravna. No upravo zbog tog prevelikog ara i svoje jednostranosti ona je
zaniemila, bijae pregledana i zaboravljena, i podlegla je u borbi s novim mislima,
koje nam je doniela sudbonosna godina 1867. A sad to prilino teko okajavamo.
ast mi je i smatram svojom zaslugom, to sam ponovno posegnuo za milju Aug.
Franz. Gfrorera u obliku prilagoenom sadanjici. Trudio sam se i traio od itaoca
mnogo strpljivosti, da tu misao precizirani u obliku, koji izkljuuje svaku sumnju i
nastojao sam takoer ostaviti po strani preveliki ar i jednostranost. Opetujem dakle
upirui se na autoritet velikog njemakog uenjaka: stvaranje jedne katoliko-
islamske hrvatske drave u okviru Monarhije jedini je spas, jedini je izlaz, i pitanje je,
koje se ne tie samo Austrije, nego itave Srednje Europe.
7. Rjeenje problema i Monarhija
Nakon rata, kad si postanemo sviestni svih stranih gubitaka, ne e se moi
nametnuti utnja za prouavanje poviesti. Prouavanje poviesti morat e biti marljivo,
da iztrai i odkrije one najdublje razloge te neizrecive nesree. Tada e se ustanoviti
mnogo toga, o emu danas jo nita ne slutimo. Pojedinci, drutvovne skupine i itavi
narodi morat e u mnogom pogledu uiti iznova. Od toga ne e biti poteena ni
Monarhija, a to djelovanje bit e samo ljekovito.
Duboko sam uvjeren, da e se posljedci tog iztraivanja kretati sasvim u pravcu
mojih konstatacija i da e ih jo i posvetiti strunim autoritetom.
Time e biti izkopan grob mnogome gledanju, shvaanju, mnogoj misli, mnogom
politikom pravcu i mnogoj stranci, a da se ne e pri tome morati naprezati, da se
pomogne duhu vremena.
Meu mislima, koje emo nakon rata nai mrtve pokraj puta, nalazit e se bez
sumnje i tako zvana Thugutova misao, t. j. shvaanje, da Dalmacija mora pod svaku
cienu ostati sauvana Austriji. Bit e sasvim nemogue sakriti svu onu ogromnu tetu,
koju je to shvaanje nanielo dravi poevi od god, 1797. Ta neizmjerno ilava i
dugovjena misao odgovorna je za desetljeima krivo voenu politiku, koja je tetila
dravu, odgovorna je za mrnju protiv drave i njezinih najvanijih organa, za gubitak
vjere itavih pokrajina i naroda u dravu i njenu pravdu i konano za teki potres
temelja snage cjelokupne drave, Navaanje tih grieha ne mogu joj pritedjeti. Jer ne
pripiemo li njoj svu
V, -/., sr. //.. str. 272.
407
-'"tporedi VII. 3.. sir. 28.
1
_il
J
tu neugodnu pasivu, morali bismo njome teretiti vladajui dualistiki dravni poredak,
a to po mom miljenju ponajprije ne bi bilo objektivno izpravno, zatim bi bilo
nepravedno, i tree, politike posljedice u tom sluaju bile bi mnogo sudbonosnije i
mnogo loije za zdravi razvoj nakon rata. Zato moram biti pravedan, pa u podieliti
objektivno teret odgovornosti i ne u osjeati samilosti, kad e se kriva politika
misao slomiti i izpustiti duu pod teretom svojih grieha. Uinit u joj zadnje asove
n,
koliko mi je to mogue lakima, priznavajui joj, da nije bila sasvim neopravdana. Ja
sam ve na objektivni nain priznao, da nalazim teoretski i praktiki opravdanim
nastojanje Austrije, da se i nakon god. 1867. ne da sasvim odgurnuti od
H
junoslavenskog posjeda. Samo oblik, kojim je to nastojanje dolazilo do izraaja, -i
bijae vrlo nesretan, pa je tako nastalo ono lebdee stanje, po kojem je Dalmacija
spadala de jure Ugarskoj, a de facto Austriji, da je vladar stalno sveano
]
obeavao ujedinjenje, to su kasnije kraljevske vlade nastojale spletkama uviek
^
osujetiti. Treba poznavati onu gorinu, kojom su Hrvati upozoravali na injenicu, da
su im tri cara (Franjo L, Ferdinand I. i Franjo Josip I.) obeali utjelovljenje Dalmacije,
|
i da nijedan od njih nije mogao izkupiti svoje riei.
20
Taj moment bijae vrlo tetan i
nakodio je mnogo ugledu obaju inbenika. To lebdee stanje ne moe dalje obastati.
q
Trebat ejednom ovo stanje proistiti.
Da bismo si o tome stvorili jasnu sliku, treba jo kritiki razjasniti neke pojmove.
Austrija se nije htjela odrei Dalmacije, jer imade toliko i toliko stotina kilometara rs
dobro razvedene obale, dok je Austrija kopnena drava, koja ionako nema mnogo U
obala, pa se zato ni pod kojim uvjetom ne moe odrei Dalmacije. Moram
konstatirati, da se u tome razmatranju krije krivi zakljuak. ak i vie, krije se tako
zvani pojmovni fetiizam. Oboava se pojam Dalmacije, ne opaajui, da Dalmacija
^
prometno-tehniki uobe nije obala Austrije. Austrija nije jo nikad preko Dalmacije
izvezla nijednu metriku centu robe, a vjerojatno to ne e nikad ni uiniti. Smjer
]
prometa odreen je zakonom najkraem pravcu od kopna do mora. Po tome zakonu
dolaze u obzir kao luke za zemlje, zastupane u carevinskom vieu, Trst, istarske luke
u najboljem sluaju jo i Rieka. Vie od dravnih granica izmeu Austrije i Ugarske
smetnja su izkoritenju dalmatinskih luka gorovito, teko prohodno zemljite june
Hrvatske i sjeverne Dalmacije i s time u vezi skuplji i polaganiji prievoz. Kao obala
dolazi dakle Dalmacija u prometno-tehnikom smislu u obzir samo za Galiciju, a
nipoto ne za Austriju u uem smislu. Dalmacija ostaje zato za Austriju samo luksus,
bizarni i privlani ukrasni predmet u dravnom proraunu; ona nema za Austriju
vriednosti u prometno-tehnikom smislu i ne e je nikada ni imati. No da se ne
odrekne tog luksusnog predmeta, vodila se takova politika, koja nije samo taj
predmet, nego i vlastitu obalu izloila najveim opasnostima. Nakon rata prevladat e
neminovno miljenje, da se takva politika ne moe dalje voditi, jer je jednako
bezsmislena kao i opasna. Iz te neminovne spoznaje sliedi proreeni prirodni konac
Thugutove misli.
i
408
Odatle sliedi. da odpor protiv odstupanja Dalmacije ne e nakon rata biti ni
izdaleka tako velik, kao prije rata. Taj e odpor sasvim prestati, kad se u Austriji bude
jasno spoznalo, da je posjed Dalmacije bio samo simbol ostvarenja mogunosti
vlastitog kopnenog prometa s Orientom s najmanjim zaprekama. Jer tu mogunost
Austrija stvarno nije imala uzprkos podravanju Thugutove misli, to najbolje
dokazuje injenica, da Austrija nije mogla od god. 1874. do 1914. uspjeti kod
Maara, da postigne prikljuak na dalmatinsku eljeznicu.
Mnogo vaniji od posjeda Dalmacije jest za Austriju takav dravo-pravno
zajameni upliv na itav junoslavenski posjed, da ona ima u svako doba stvarnu
mo, da provede i u junoslavenskim zemljama one prometno-tehnike mjere, koje
zahtieva njezina prometna i trgovaka politika. No vaan je i dravopravno zajameni
upliv na pravac politike u junoslavenskim zemljama: Austriji je posebno potrebna
mogunost, da prekine s jednom politikom, koju je upoznala kao kodljivu i ije bi
trokove ionako kasnije morala snositi. Tvrdim dakle, da je protuvriednost, koju bi
Austrija dobila novim predloenim ureenjem, neizporedivo vrednija od bezkoristnog
skupocjenog i s tolikim unutarnjim i vanjskim manama i opasnostima po cjelokupnu
dravu skopanog posjeda Dalmacije.
Ovakovo rezoniranje proirit e se nakon rata elementarnom snagom, pa e onda
sa strane sredinje vlade u Austriji ponestati odpora protiv izpravnog rjeenja
junoslavenskog pitanja.
Treba jo razmotriti dranje pojedinih politikih skupina u Austriji, kojih sam
oporbu protiv trialistikog rjeenja izcrpivo prikazao na str. 366. Ocjenjujui
spomenuto stanovite pojedinih narodnih skupina u Monarhiji, vidimo, da svi
inbenici odreuju svoje stanovite prema vlastitim najbliim i najsitniavijim
nepovredivim probitcima. Politika dogleda vlastitog crkvenog tornja u najgorem
smislu riei.
Iako ne e odmah nestati, takovi momenti ne e nakon rata ni izdaleka biti toliko
djelotvorni kao prije. Tada e prije svega vladati znatno snaniji zajedniki osjeaj,
koji e probuditi razumievanje za rjeenje junoslavenskog pitanja kao potrebe
cjelokupne drave. No pri tome e biti jo oitiji jedan psiholoki moment, koji se
krije u poslovici: Tko se opee, i na hladno pue. Kad se nakon rata budu predlagali
rauni i kad se budu, poreznim obvezanicima kostruile kose. mnogi se politiki
zagrijani ne e usuditi doi sa svojim posebnim politikim eljama, jer bi ga inae
porezni obvezanici smjesta protjerali, A da je sreivanje junoslavenskog pitanja
dravna potreba, danas je ve skoro obenito priznato, a nakon rata bit e sasvim.
Zato sam uvjeren, da nakon rata ne e biti nesavladivog odpora protiv razumnog
rjeenja junoslavenskog pitanja, a taj epitet slobodan sam upotriebiti za rjeenje, koje
sam predloio.
Neto e tee biti stvoriti u Ugarskoj temelje za rjeenje junoslavenskog pitanja,
ali ipak ne toliko teko, kao to se to na prvi pogled moda ini. Premda e tamo
odpor na nekim mjestima biti vei, ipak su prilike u cielosti mnogo jednostavnije, jer
ne e trebati rau-
409
nati s tolikim inbcrncima. I ovdje e doi do izraaja ona ve iztaknuta vea
homogenost Ugarske.
Glavni inbenik su Maari, zastupani s jedne strane od vlade, a s druge strane od
oporbe. Razumije se samo od sebe, da e oba ta inbenika biti protiv svakog takvog
]
rjeenja, koje bi slabilo prevlastni poloaj Maara u junoslavenskim zemljama.
No meu mrtvima poslije rata, i kad se stvari razjasne, bit e pored Thutguiove
^
misli i tako zvana Kossuthova misao, koja je u Ugarskoj nakon god. 1 878. ponovno
jj
oivjela. Sasvim je izkljueno, da politiki otroumni Maari ne bi spoznali, koliko je
beznadan njihov poloaj na jugu. Oni su dodue od god. 1882. do 1903. oslabili
^
Hrvate i toliko okrnjili hrvatsku autonomiju, da su ve mogli zapoeti sa stvarnim ^ j
provaanjem Kossuthove misli u djelo, s maarizacijom u Hrvatskoj, ali oni e i sami
uvidjeti, koliko su sami i cjelokupna drava za to platili. Jer to se dogodilo? Kad su
1
Maari pristupili provaanju Kossuthove misli, nali su se ostavljeni na cjedilu od
-*
svojih nekadanjih saveznika, Srba, koji su urno preli na stranu Hrvata. Tako stajae
naprama 10 milijuna Maara 10 milijuna Srbohrvata. Time je provoenje Kossuthove !
misli postalo nemogue i s njome bijae svreno. Ona bijae ve od poetka
promaena, jer nije poznavala razloge za spremnost Srba za savez. Jer Srbi nisu ili s
~*
Maarima poradi toga, da Maarima zaista pomognu, nego samo poradi toga, da
j
oslabe ojaane Hrvate toliko, da vie ne smetaju provoenju u djelo misli o pekoj
patriarhiji. Ugroeni i zdvojni Hrvati ne znadoe si na koncu pomoi drugaije, nego
q
da se podloe misli o pekoj patriarhiji, t. j. da prihvate naelo o narodnom jedinstvu
J
Hrvata i Srba, koje na koncu konaca vodi do toga, da se Hrvati posrbe i prime
grkoiztonu vjeru. Pri takovom stanju stvari mora se uviek ponoviti igra, koju smo
]
vidjeli od god. 1 882. do 1914. Srbi e ii s Maarima uviek samo onda, kad e osjetiti
^
potrebu, da ojaaju vlastiti poloaj i oslabe poloaj Hrvata. No im e Hrvati biti slabi
i Maari pokuati da tu okolnost izkoriste za vlastite svrhe, Srbi e ,brzo priei na
stranu Hrvata i osujetiti uspjehe Maara, jer, oni sami ele imati hrvatske zemlje, a ne
samo pomagati Maarima, da ih se domogmi. Nakon rata ne moe o tome vie biti
nikakove sumnje.
Time je konano propala maarska politika voena protiv Hrvata, koja je poevi
od god. 1878. bila voena Kossuthovom milju. Ona je dodue postigla oslabljivanje
Hrvata, ali je i ojaala Srbe, koji nisu samo premono izkoristili izravno podupiranje
dravne vlasti, nego i sva legla bolesti na jugu u svoje svrhe. Ta to bijae glavni
moment, koji je doveo do rata sa Srbijom, a time i do svjetskog rata. Najgore su od
toga patili Hrvati, ali su loe proli i Maari i cjelokupna drava. Korist je od toga d
imalo samo nacionalno-vjerski osvajako Srbstvo, jer se time stvorio poloaj, s
pomou kojeg mogu Srbi danas pred itavim svietom na itavi junoslavenski posjed
Monarhije pokazati kao na svoj nacionalni posjed. Ima neki tragini potez u tome. to
je Kossuth sin zadao god. 1907. smrtni udarac misli Kossutha otca svojom ,
,
W-J
i
410
eljeznikom pragmatikom i s njome skopanom politikom nasilja, koja je u velikoj
mjeri odtjerala Hrvate u naruaj Srba.
Poslije rata bit e nemogue zaustaviti tu spoznaju, i to e biti razlog smrti
Kossuthove misli. Postat e jasno, da je nemogua politika, koja poiva jedino na
tome, da se paktiranje Maara sa Srbima zove politika, a paktiranje Hrvata sa
Srbima veleizdaja.
Kraj Kossathove misli znai neminovno oivljavanje Deakove misli, koja hoe
zadovoljiti Hrvate. Uvidjet e, da je Deakova misao jedino izpravna i da nije
kulminacija svih pogrjeaka maarske politike, da nije loa i mekuava kao to
je to mislio, da se blage izrazim, naivni Pesty (izp. str. 284.285.), i daje ona jedino
sredstvo, da se sauva Deakovo, za Ugarsku tako vano nagodbeno djelo. Ja ak
tvrdim, da dualizam moe obstati samo na podravanju prvotne Deakove misli, na
zadovoljenju Hrvata. U svakom drugom sluaju mora on dovesti stalno do
meunarodnih kriza i tekoa i time podkapati svoje vlastito pravo na obstanak. Jer
ako bude tako ilo dalje, morat e svi oni, kojima je vie stalo do cjelokupne drave,
nego do njezina sadanjeg dualistikog oblika, postati neprijateljima tog oblika, a
takovi e nakon rata biti u velikoj veini. I u Ugarskoj e se polako uvrstiti spoznaja,
da je prodor Rumunja u Erdelju jae uzrono-posljedino vezan s Khuen-
Hedervarvevom politikom u Hrvatskoj, negoli to neupuenome na prvi pogled
izgleda. Nemogueje jednom rukom privui Bizant k sebi, a drugom ga odgurnuti.
Prielaz od Kossuthove na Deakovu misao usliedit e s to manje boli, to e se
nakon rata, kao to sam ve ustanovio, ionako ojaati misao zajednice, Deakova
misao iz estdesetisedme. Onda e se lako proiriti i vraanje na misli Deakove s
obzirom na odnos s Hrvatima.
Danas e dakako Deakova misao morati biti uzkriena u novom obliku, jer je
odtada Bosna i Hercegovina poveala junoslavenski posjed Monarhije, pa e se pri
nagodbi s Hrvatima morati raunati i s Bosnom. Tada e Deakova misao silom
injenica biti prisiljena na slino shvaanje mojemu. Daljnje podravanje dosadanje
podjele nije vise mogue: nije mogua ni daljnja realna podjela, jer bi poloaj samo
jo pogorala. to preostaje dakle, nego da pristupimo izlazu, to ga predlaem.
Prema tome tvrdim, da je zajednica junoslavenskog posjeda, koju traim, jedino
mogue oblikovanje Deakove misli s obzirom na promienjene prilike.
S toga gledita sprijateljit e se i Maari s tom idejom.
Sjeam se ak, da sam pred neko est do sedam godina u maarskoj publicistici
itao jedan priedlog s podpisom Tetetleni u kojem bijahu sadrane misli, vrlo sline
mojima, u tome pravcu, da Maari treba da se naprosto odreknu svojih iprava na
Hrvatsku i Slavoniju, nakon to im se kao protuusluga prepusti jedan dio obale, pa da
tako opet uzpostave dobre odnose s Hrvatima.
Vidi se dakle, da ureenju junoslavenskog pitanja nakon rata ne e stajati na putu
tolike zapreke kao prije rata. Ono e biti rieeno pod pritiskom spoznaje, da je to
neodgodiva dravna potreba. Rauna-
411
8. Zakljuno razmatranje
.i
H
mo li s time, da e tom pritisku popustiti Maari, onda to tim vie vriedi i za ostale _ j
narodnosti u Ugarskoj. Iznimka bit etu svakako Srbi.
Treba sigurno raunati s time, da e se njihov nacionalni dravni i crkveni osjeaj 'l
uzbuniti. Oni e takoer na sve strane stavljati sve mogue ponude i htjeti najednom
j
biti bolji Austrijanci od samih Austrijanaca, samo da zapriee novi poredak, koji
pokapa sve njihove nade. Njihova se oporba dakle ne smije podcjenjivati, to vie, to i
e oni na svaki nain pokuati, da se slue hukanjem, a osobito kod svojih starih
saveznika. No i ta zapreka dat e se savladati, stavljajui se na jedino izpravno r-t
stanovite, da se Srbe ne smije ni pomagati, a ni progoniti, nego naprotiv provesti one
]
mjere, koje se same nameu iz izkustava steenih u posljednjih 60 godina.
Tek tako e biti mogue rjeenje tog jednako vanog i zamrenog ivotnog pitanja H)
cjelokupne drave i tek time e se utrti putovi onome, to nakon rata svi toliko eljno J
oekujemo, a to je konano rjeenje svih pitanja najugoiztoku.
1
-j
i
J
Ovu sam knjigu napisao sviestan, da prikazujem izvor, iz kojeg je potekao povod
najveoj nesrei u svjetskoj poviesti, A taj izvor bijae u mnogom bitnom pogledu
]
dosada nepoznat! Bio sam takoer sviestan, da prikazujem jedan od najteih i
najzamrenijih problema svjetske poviesti, zamrenim njemu svojstvenim upravo
nerazpletivim izprepletanjem crkvenih, dravnih i nacionalnih momenata, a tekim,
jer se pri tome ima posla s tisue godina starim sustavom krivotvorenja poviesti,
izvrtavanjem, prikrivanjem i brisanjem tragova, pa se mora zaci duboko na dno, da se
H
stane na vrstu podlogu. Zato sam odluno predmet uhvatio u njegovim
w j
prapoetcima, bez obzira na bojazan, da bi mnoina i obseg prikazanog materiala
mogli itatelja zaplaiti ili odbiti.
S obzirom na veliinu problema, na koji sam se odvaio, moram prepustiti poviesti
sud o mome djelu, a posebno ti najvanijem pogledu, da li je naime istinito.
Bezuvjetnom vjerom u svoje misli nadam se, da e mi budui razvoj bezuvjetno dati
pravo, i to jednako razvoj stvarnih prilika kao i razvoj znanosti. U razmjerno kratkom
razdoblju, u kome je ova knjiga nastala, naiao sam u pojedinim bitnim tokama na
podporu i potvrdu svojih vlastitih pogleda.
Nadam se svakako, da sam spoznaju budueg vremena obogatio nekolikim
vriednim pojmovima, osobito o obliku ecclesiae militantis bvzantinae, koji ivi na
jugu, o njegovoj opasnosti i nevidljivom, ali tim djelotvornijem rovarenju, kao i o
njenom najizrazitijem obliku, onom, koji je naao svoj izraz u pekoj patriarhiji. To
su pojmovi bez kojih Monarhija uobe ne e moi voditi uspjene borbe s orujem
mira nakon rata.
Sasvim izuzetan poloaj zauzima tu odlomiak o rjeenju tog pitanja. To nije
prikazivanje prolosti, nego pokuaj, da se iz spoznaje prolosti
J
J
. i
412
pronae najbolji oblik konstrukcije za budunost. U tom moram biti skromniji i
priznati, da moje razlaganje moe imati samo teoretsku vriednost, jer nitko ne smije
n,
tvrditi, da svojini duhom podpuno vlada tokom budue poviesti.
\ No uzprkos problematinoj naravi takvih pokuaja, morao sam to ipak pokuati.
To vie, to sam opetovano iztaknuo, da je Monarhija naprosto zatajila u pobijanju
1
opasnosti na jugu sredstvima unutranje politike. Ja zbog toga nikoga ne krivini. To
J se naprosto moralo neminovno dogoditi, a uglavnom poradi toga, to poznavanje
predmeta nije bilo u skladu s naim zadatkom. Budui da ta spoznaja bijae u
"1
proturjeju s vladajuim mislima i s time skopanim probitcima, nipoto se nije
j
pomagalo irenje te spoznaje. No ja zastupam stanovite, da je spoznaja istine uviek
neobhodno potrebna, bez obzira na to, da li je ugodna ili neugodna. Drugim rieima:
Ne moe biti uspjeha bez odvanosti za spoznaju istine.
Spoznaja istine potrebna je poradi toga, to se ne smije previdjeti, da Austro-
ugarska monarhija i Njemako carstvo stoje danas pred pola svieta, i to pred veom
j
polovicom svieta, kao zloinci, i daje time izreena smrtna osuda nad te dvie drave.
Temelje ovakvnm konstrukcijama pruilo je bizantinsko krivotvorenje poviesti,
n tendenciozne lai i izvrtavanja, koje sam se trudio prikazati u estom, sedmom i
osmom dielu, a koja su tamo navedeni pisci raztrubili po itavom svietu. Monarhija se
nije mogla uspjeno braniti, jer je i njoj samoj nedostajalo dovoljno spoznaje o fino
izprepletenim mreama, u koje se bijae zaplela.
^
ast Austro-ugarske monarhije ne moe se spasiti niti smetenom utnjom, a ni
potajnim skrivanjem istine, nego jedino odvanosu za spoznaju istine.
Polazei s toga stanovita napisana je i ova knjiga, i zato sam bez oklievanja
prikazao i neugodne i bolne injenice, duboko uvjeren, da e istina djelovati i prema
vani i prema unutra samo ljekovito.
Punu istinu smatrao sam tim vie potrebnom, to e nakon rata nastati zadatak, da
se ozbiljno pristupi radu, da se zapriee sline prilike, kakve su se razvile prije rata.
No kako da se uini neto trajno, to e obeavati uspjeh, ako se nema jasnih pogleda
na prirodu i bit zla, koje treba pobijati?
U poglavlju o razvoju za vrieme rata (str. 371. do 379.) mogao sam kazati samo
malo, to nas ohrabruje. Opaa se naprotiv neka absolutna bezpomonost i
neobavietenost Monarhije u tome, to da se zapone s junoslavenskim problemima.
Jedina pozitivna mjera, do koje se graanska uprava dovinula na jugu, kad je rat
buknuo, bijae zabrana irilice. Kao da se latinicom ne mogu jednako dobro kao
irilicom napisati buntovne i veleizdajnike stvari! To prianjanje uz vanjsku povrinu
pokazuje nam, koliko je strana bezpomonost i neznanje, to da se radi s
junoslavenskim problemima. A izvor sveg zla jest nedovoljna spoznaja, koja je opet
posljedica nekog vezanog naina miljenja, neke povezanosti, koju su stvorili
neprijateljska hinba i vlastite pogrjeke i zablude.
:
j
^
1
J
413
i. i
i
.i
Budunost i osigurani razvoj Monarhije zahtievaju rad oko obrane u velikom stilu,
u podpunom svietiu spoznaje istine. Ova je knjiga napisana, da poslui tom razvoju.
Rad oko obrane u velikom stilu elimo takoer i na jugu, a ne samo na
sjeveroistoku, polazei od spoznaje, daje takav rad na jugu barem tako potreban kao i
na sjeveroiztoku, ako moda i nije jo potrebniji. Sto neprijatelju na jugu nedostaje s
obzirom na veliinu i masu, to nadomjeta on osobitom zlobom i marljivou.
^
Smatrao bih to u svakom pogledu sudbonosnim uz teke posljedice, kad bi Monarhija
j
i opet zatajila u obranbenoj borbi sredstvima unutarnje politike, kad bi bila branei se
od Srbije, upuenajedino na obranu sredstvima vanjske politike, t. j. jedino na savez s H
Bugarskom. Upravo iz toga razloga napisao sam jo i deveti dio.
Posegnuvi za mislima Gfrdrerovim o hrvatskoj dravi, imao sam pred oima
velianstvenu obranbenu akciju, sustav drava od Baltikog mora do Jadrana, koji e
biti bedem protiv nadirajueg i ekspanzivnog Jztoka. Pored poljske drave, pored
dodue pravoslavne, ali politiki protubizantske Bugarske

s vremenom moda i
pored Ukrajine zamiljam si na jugozapadu jo jednu katoliko-muslimansku
Hrvatsku, koja je prirodno, tisuu godina starom predajom uvreno i nepogrjeivo
orue obrane, tim vrednije, to ono ne bi djelovalo samo u pravcu jugoiztoka, nego i u rj
pravcu jugozapada. Ja sam, polazei od moje poviestne i poviestno-filozofske
j
spoznaje najdublje uvjeren, da bi to orue obrane, koje mi lebdi pred oima, da bi ta
hrvatska drava imala sva svojstva, da bude jugozapadni mostobran onog velikog n
pojasa bedema, u kome bi kraljevina Poljska tvorila sjeveroiztoni mostobran. J
1
J
1
J
"i
,J
414
B L K
UZ PREDGOVOR
1 Dr. Milan Kovaevi: Die Kroaten
kommen! Ein Kriegervolk an Volker im
Kriege. (Hrvati dolaze! Ratniki narod
zaraenim narodima.) Leipzig 1916. Xenien-
Veriag.
2 VII.

4 str. 8. Upotriebljenu literaturu

navodim po dielovima i tekuim brojevima.
Pojedina djela navodim tako, da rimski broj
znai dio knjige, a arapski broj tekui broj, pod
kojim se navedena knjiga nalazi.
UZ DIO I.:
1 Izporedi Dr. Fr. v. d. Velden, Das Patois
der Westschweiz als Zeuge
volkergeschichtlicher Vorgange (Patois
zapadne vicarske kao svjedok zbivanja
narodne poviesti),
1
5. Svez. 9., Str. 451. i
527,
2 16, Str. 1 14
3 Izporedi I6, Staat und Nationalitat.
Str. 159.
UZ DIO II. :
1 Grki pisac Teofan spominje, da su se
Bugari irei se sudarili sa slavenskim
narodom od sedam plemena. To se vjerojatno
odnosi na Hrvate.
2 Nakon radnje spomenute pod II.

12, ne
moe se vie priei preko ove injenice, koju
Srbi ivahno poriu. Valja uzporediti takoer
i oznaku teritorija, koju opetovano susreemo:
Croatiam el Dalmatiam a medio Cancry(?)
usque ad fmes Duracv (ili Duratii), pod ime
se oito razumieva bizantinska lema Draka.
3 Prieporno je, da li je Karlo Robert samo
pomazan kraljem ili propisno krunjen za
kralja. Za ovo potonje shvaanje govore neki
dokumenti, ali se ipak ne moe smatrati
sasvim sigurnim,
4 To uvida takoer i Tireek, izporedi 111.
-
3., str. 370.
5 Zanimljivo je obrazloenje, koje nam je
sauvano u jednom mletakom izvjetaju. Veli
se tamo. daje Hrvatima slo-
bodno izabrati si novog kralja, koji e ih dobro
braniti (che loro e licito trovarsi un altro
signore, che li defenda). Tu dolazi do jasnog
izraaja misao samoodreenja, koja je od
uviek ivjela na jugu,
6 Izborna izprava nalazi se u Kukuljevia:
Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae,
Pars II. vol- I. F. 20.22. ili u Seatona
Watsona (VII4. Str. 355. do 357.). O tome
imao bih rei mnogo zanimljivoga, ali to ne
mogu uiniti, jer moram biti kratak.
7 Izriito priznaje to Springer. Izporedi
VII.12., str. 19,
8 Obina plemenitih seljaka na jugu
Zagreba, koja je oduviek imala vlastitu
autonomnu upanijsku organizaciju.
UZ DIO III.:
1 Izporedi U.1
1
;
2 II.-IL, -899,, str. 240.
3 Na istom mjestu, str. 271, to prihvaamo
ovo shvaanje, razlogom su djelomice vlastita
opaanja. U neposrednoj blizini grada Rasa
ima selo Rvati, a dalje jo na iztok drogo selo
Rvalska. Po mome uvjerenju to su ostatci
naselja iz 8. vieka. Naao sam naime nekoliko
istoimenih sela i u Bosni, ali ona su sva
muslimanska, a u njihovoj okolini nalazimo
neobino mnogo dolihokefalnih oblika
lubanja, te odatle zakljuujem, da su tu vrlo
stara naselja.
4 Dananja kraljevina Srbija (do balkanskih
ratova) bijae izprva etniki naseljena onim
slavenskim plemenima, koja bijahu baza
bugarskog naroda, a na zapadu stanovahu tu
Hrvati. Ovi Slaveni bijahu posrbljeni tek u 13.
ili 34. stoljeu. Zato se Beograd u starim
izpravama do 13. st. naziva Alba Bulgariae.
5 Dinastija Nemanjia vladala je neko 200
godina, od god. 1170. do
J371.
Iz nje su izali
ovi vladari; Nemanja 1170. 1196.: Stjepan
Prvovjenani 1198.1228.; Stjepan Radoslav
1 228.1234.: Stjepan Vladisiav 1234.
1243.: Stjepan Uro 12451276:: Stjepan
Dragutin 1276 1282.: Stjepan Uro U.
Milutin 1282.
1321.; Stjepan Uro III. 1321. 1331.;
Stjepan Duan Silni 1331.1355.; Car Uro
1355.1371.
6 Zbog toga Prvovjenani: Ovo je od
velikog znaenja. Po shvaanju legitimnosti u
zemljama nekadanjeg rimskog carstva,
mogae podieliti krunu samo car bizantski i
papa kao nosioci rimske vlasti.
7 Toje ve Kallav primietio. On pie: Hl.

L, str. 33.; . . . premda srbski upani i kraljevi

ne bijahu nikada iskreni i upotrebljavahu
prijateljstvo papa. da bi postigli svoje ciljeve.
A kad ih postigoe i ne trebae im vie
papinske podpore, okrenuli bi katolikoj Crkvi
odmah lea, To je vrlo vano, jer kao to u
kasnije nastojati dokazati, Srbi nastoje ovu istu
politiku provoditi i prema katolikoj Austriji.
8 HL U sir. 63.
9 Ovdje moram rei, da je Kallav po mome
miljenju od sviju stranih pisaca najdublje
proniknuo u srbsko bie. Svakako je napadno,
da on kao Maar, stoji daleko nad Slavenom
Jireekom, koji uzprkos upravo zapanljivom
poznavanju pojedinosti pokazuje mnogo manje
poviestno-iilozofskog razumievanja srbske
poviesti i njene biti,
10 Poznato je, da je srbsko puanstvo
Zemuna i Sriema pozdravljalo
priestoionasljednika Aleksandra, kad je za
provale Srba u jeseni 1914. doao onamo,
rieima: ivio kralj sriemski. To bijae
aluzija na ovo razdoblje. Usporedi i III.

5^str. 125. A nekadanji Sriem protee se

duboko u dananju Srbiju.
1
1
Uzporedi III.5., str. 126.
12 1114. str. 11.
13 III3., str. 387.
14 IH.3., str. 389.
15 Sin Stjepana Uroa IH. i Marije
Paleologine, neakinje ve prije spomenute
srbske kraljice Simonide. Njegova prva ena,
mati cara Stjepana Duana, bijae Bugarkinja
Teodora,
16 Valja izporediti, to Jireek pie o
meunarodnom obiljeju srbskog dvora. III.

3-, str. 368,

17 Ostavljamo po strani injenicu, da su
Hrvati i Srbi u Bosni zajedniki bili izvrgnuti
turskom uplivu do god. 1878,
18 Sv, Sava dao je prvim srbskim
manastirima tipikone, L j. statute, prema
kojima se kasnije osnivahu drugi manastiri.
19 III. 12., str. 80,
20 Dr. H. J. Biedermann Neuere slavvische
Siedlungen auf suddeutschem Boden.
Stuttgart, 1888, str. 387.
21 Znaajno je, da je ta rie germanskog
Kiining, novonjemake Konig. Odatle nastade
knez ili knjaz.
22 Zavretak spomenice tog austrijskog
dostojanstvenika neobino je zanimljiv, pa ga
zbog toga ovdje navodimo. Po K a i
1 a y u glasi on ovako: Misao osnivanja jedne
nove slavenosrbske drave tako je ivo pred
mojim oima, ini mi se tako koristnom za
carsku rusku vladalaku kuu i tako slavnom za
sve Slavene, da za njeno ostvarenje ne bi
trebalo aliti ni truda ni troka te bi svaki pravi
Slaven i gorljivi Rus, koji je svom caru istinski
odan, svim snagama morao prionuti uz njezino
ostvarenje, jer se ini, daje ono mogue upravo
uz sadanje okolnosti. Ali oito je, da Kallav
nije znao svega, to ovaj austrijski
dostojanstvenik pisae u Rusiju. Budui daje to
vrlo znaajno, nadopunjujem po Ristiu:
Stratimirovi misli, da bi si Rusija u ovakvom
narodu i u tako vjerski srodnoj dravi stvorila
prirodnog, bezuvjetno pouzdanog saveznika,
kakvog do danas uobe nije imala. Ova drava,
premda bi izprva Turcima plaala danak,
poveavala bi se postepeno izumiranjem turske
carevine- Za vladara osloboene Srbije predlae
Stratimirovi jednog ruskog velikog kneza: a
ako to ne bi bilo mogue, treba Srbima dati
jednog protestantskog princa, no uz uvjet, da
njegovi potomci preu na grkoiztonu vjeru. A
da srbske zemlje, osloboene od
Turaka, ne bi podpale pod Austriju i
poveale njenu vlast, potrebno bi
bilo, da one dou pod rusko
titnitvo.
UZ DIO IV.:
1 III.1., str. 6.
2 HL1., str. 7. i 8.
3 Istorija raznih slavenskih narodov,
najpae Bolgar, Horvalov i Serbov, 4,
Bd.,
Wien, 1794.
4 H is tor i a Serviae, se u coIloquia XIII. de
talu regni et religionis Serviae, Colocae,
1789.
5 Geschichte Bosniens bis zum Zerfall des
Konigreichs, Leipzig, 18S5.
6 111.-2.
7111.1.. str. 21.
8 IV.25., str. 96. (IV.25,).
9 IV.3., str, 43.
10 VH29.
1
1
VII.33.
12 IV.32.. str. 157. do 159.
13 IV32., str. 162.
14 Decadis II., knjiga 2_ Edit. Basileae. str.
179.
15IV.25.,str,28,
16 E, Diimmler, Ober die alteste Geschichte
der Slawen in Dalmatien (O najstarijoj poviesti
Slavena u Dalmaciji) Sitzungsberichte der
philos. histor, Classe der kais. Akademie der
Wissenschaften in Wien, XX, Sv. 1856,, str.
373. i 374.
17 VII18., str. 12.
1
8
Mnogo razprave bijae o etimologiji riei
ban*. Jedno miljenje, koje je prilino
razireno, izvodi je od avarske riei bajan.
Ja nisam toga miljenja i dovodim rie ban u
vezu s ekom i poljskom rieju pan
=
gospodin, pa nalazim u tome rie iz starog
arijskog jezinog blaga. U staroperzijskom
jeziku nalazi se rie merzuban
=
Markgraf,
marchio.
19 VII32.. str. 486.
20 IV4.. str. 82. i sliedee.
2
1
Kukuljevi Codes diplom, croat. II., p. 8.
22 Izporedi takoer: Autem Pannoniae rex .
.. possedit omnes regni partes Bosna.
Crovatiam, Dalmatiam
r
Naronam i t. d,:
Schwandtner, Scriptores Rerum
Hungaricarum, Lipsiae, 1748., Tomo III., str.
523. i 524.
23 U Macedoniji postoji jo danas Babuna
planina. Ovaj naziv potjee od bugarskih
bogumila, koji su se po svoj prilici tamo
sakrivali za vrieme progona. U Bosni nalazimo
to ime jednako u topografiji kao i u
porodinim imenima (Babunovi).
24 Bogumilsko nazivlje na hrvatsko-
bosanskom jeziku poznajemo naalost samo
nepodpuno, jer domaih vrela nema, te smo
upueni na papinske izvjetaje, latinske
polemike, formule odricanja i t. d., pa su nam
zbog loga osim osobnih oznaka poznali samo
latinski i grki religiozni tehniki izrazi.
25 ini se, da je bogumilstvo ovaj nain
ustrojstva preuzelo u paulikijanaca.
Paulikijanska obina bijae razdieljena u
crkve.
26 IV.-3.. str. 50.
27 IV.5., str. 26,
28 Istini za volju valja napomenuti, da
teorija o secesiji ne potjee od pisca ovih
redaka, nego od hrvatskog uenjaka dra
Petriniensisa, koji ju je razvio u ve prije
spominjanom djelu Bosnien und das
kroatische Staatsrechl. Ja sam je samo
provjerio na temelju mojih dugogodinjih,
studija i naao sam. dajoj nema
prigovora. Bogumilska teorija je meutim
posljedak vlastite spoznaje, a isticanjem
bogumila kao dravotvornog elementa moe se
tek podpuno razjasniti itavi problem.
29 IV.23., god 1895.. str, 355:
30 IV.23., god. 1895., str, 570.
31 IV.22., str. 20.
32 IV.5., str. 28.
33 IV1 5., str. 14.
34 O tome predmetu nije mi poznata
nikakva monografija, ali se tim pitanjem
bavim ve nekoliko godina, te sam si o tom
stvorio vlastiti sud na temelju marljivog
posjeivanja i prouavanja starih gradina na
slavenskom Jugu Monarhije, njihova poloaja,
te osnove i poloaja zavisnih mjesta. Ove
studije prisilile su me da zakljuim, da je
pritisak feudalne gospode morao biti veoma
snaan.
35 Za ovo je znaajan postupak Osmanlija
prema posljednjem bosanskom kralju Stjepanu
Tomaeviu. On se preda, kad mu zajamie
slobodan prolaz. No prisutni ejh-ul-islam
dade fetvu: Smije li pravovjerni trpjeti, da ga
zmija ujede dva puta iz iste rupe? Nato
odsjekoe Stjepanu Tomaeviu glavu.
36 IV7.. sv. VII.. str. 169.
37 IV10-, str. 105.
38 III12.. str. 36.
39 IV1.
40 IV19.. str. 44.
41 IV1 3,. str. 167.
42 IV4^ str. 237.
43 Izporedi IV1., str. 259. i 321.
44 IV7,.sv. 8., str. 176.
45 III6.. I. sv., str. 9093.
46 Za Balie je poviestno dokazano, da su
vlakog podrietla. Neki bi povjestniarj htjeli,
da potjeu od provansalskih grofova de la
Beaurlx, ali to nije vjerojatno. Kod
Altomanovia dokazom nam je isto romansko
ime. Obitelji Topia i Cropa mogle bi biti i
albanskog podrietla. No preporod Albanaca
samo je dio romanskog osvita na Balkanu, koji
smatram preporodom prastanovnitva. Kod
albanskog pokreta nailazimo na osebinu, da se
je predrimski elemenat odrao i protiv Romana
i protiv Slavena. U albanskom jeziku nalazi se
uostalom neobino velik postotak romanskih
koriena, pa je ta pojava dokazom za
asimiliranje veeg broja Romana, Angeli
mogli bi biti i Grci. no potjeu iz Epira, a ba u
Epiru bilo je mnogo Vlaha, jer jo i danas
nalazimo tamo mnotvo njihovih potomaka.
Zato mije iz mnogih razloga mnogo vjerojat-
nije. da bijahu Vlasi, a ne Grci. Draga je
uzprkos slavenskom korienu tipino vlako
ime, a Hrebeljanovi bijae po Luccariju
katunar, t. j. vlaki poglavica. ejanovi
dolazi od Dean, a to je tipino romansko ime.
Ovdje je rie samo o podrietlu i rasi, politiki
bijahu sve to Srbi. jer srbska politika predaja i
srbska Crkva bijahu jo toliko jake.
47 Hl.4., I. dio. str. 69. i sliedee.
48 To je mongolski postupak. Osmanlije
su, kako je poznato, preuzeli poetak svoje
dravne i vojnike organizacije od Mongola, s
kojima su doli iz Azije. Zanimljivo je
primietiti, da se tim istim postupkom u
sadanjem svjetskom ratu slui jedna velesila,
koja je poprimila mnogo mongolske predaje, a
loje Rusija.
49 Izporedi na pr. spominjano djelo, str.
126, 149., 157.
50 Lucius, De Regno Dalmatiae et Croatiae,
str. 272,
51 V.3., str. 33.
52 U Besarabiji ivi jo i danas jedan
milijun Rumunja. izravnih potomaka
balkanskih Romana, a ini se, da su takoer i
balkansko-romanski elementi, naseljeni na
porogima Dnjepra, postali izhoditna toka za
postanak Kozaka.
53 Izporedi Mikloi, IV.26., 27,. 28.
54 IV.1 5., str. 82.
55 Na istom mjestu, str. 84.
56 Na istom mjestu, str. 87.
57 Izporedi Ranke, Uber die Abnahme der
christlichen Bevolkerung in der Tiirkei, IH.-2.,
str. 538. do 542. Ovo smanjivanje odnosi se u
prvom redu na katolike.
58 III.15., str. 62. i sliedee.
59 III15., str. 62. i sliedee,
6011115:, str. 10.
61 Beschreibung des Konigretches
Slavonten. Leipzig. 1777., str. 59.
62 VIII.3., str 392.
63 HI.15.. str. 10. Biljeka.
64 IV.19., str. 34.
65 IV.14., str. 254,
66 VIII.3.. str. 392.
67 IV.18., str. 13.
68 IV.18. str. 14.
69 VIII.3., str. 391.
70 IV.20., str. 372.
71 Svrivi ovo poglavlje naiao sam na
jedan citat u Bosanskim doivljajima
(Bosnische Erlebnisse) od Ilennanna T a u s k
a. koji podpuno potvruje moje tvrdnje. Evo
ga: Srbski povjestniar llarion R u v a r a c
izjavio je jednom pred
g,
Mauraniem. da je
na temelju svojih
studija i znanstvenog iztraivanja doao do
znanstvenog osvjedoenja, da Srbi u junoj
Bosni i zapadnoj Srbiji nisu Slaveni, nego
posrbljeni Kucovlasi. Ruvarac, navodno, ne
smije iz shvatljivih razloga da to javno kae,
ali je ipak tako. Kad sam nakon nekoliko
godina u doba arheoloko-antropolokog
kongresa u Sarajevu, bio tako sretan upoznati
Rudolfa Virchowa, koji bijae na studijama u
junoj Bosni, potvrdio mi je taj veliki
antropolog Ruvareve tvrdnje na temelju
svojih mjerenja i istraivanja. Virchow je
doao do zakljuka, da Srbi u Bosni pripadaju
djelomice drugoj rasi nego bezuvjetno
slavenski muslimani i katolici. (VII 22.,
god. 1912., str. 814.815.). Iz opreza dao sam
Vladimira Maurania pitati posredovanjem
jedne pouzdane osobe, da li je ta verzija
istinita: Maurani potvrdio je uglavnome
gornje navode.
72 Izporedi I. 1,. II. sv., str. 237. do 294.
73 III.3., str. 120.
74 Slino postupa i poznati srbski
povjestniar St. Stanojevi {III,5., str. 38).
On govori o sredinjem srbskom plemenu i o
ostalim srbskim plemenima, ve je to jedna te
ista obmana.
75 Prema mome stanovitu, koje sam dosad
izloio, smatram muslimane u Bosni Hrvatima.
Pri tome ne treba smetnuti s uma, da su oni bez
nacionalnog osjeanja jer islam izkljuuje
svako nacionalno osjeanje.
UZ DIO V.:
1 V.2.. str. 28.
2 V.I str. 34. i 35.
3 V.3str. 1.
4 V.

3., str. 331. Kod bizantinskih Grka

odreivala se je narodnost jedino prema
pravovjerju.
5 Konstanlinova darovnica sadri tvrdnju,
da je car Konstantin u znak hvale zbog
osloboenja od gube pokrtenjem, poklonio
papi Silvestru carsku vlast nad Rimom i
Italijom, Konstanlinova darovnica bijae
primljena u Pseudoizidorovu zbirku, ali je
kasnije utvreno, da je krivotvorena.
6V1., str. 151.
7V.-I, str. 212.
8V.1.. str.213.
9VI.. str. 214.
10 V.I.. str. 213.
11 V.l.str. 225.
12 Na istom mjestu, str. 228.
1
1
1
1
J
Cl
J
'i
J
1
'
1
>_J
13 V.1., str. 235.
14 Na istom mjestu, str. 233.
15 Na istom mjestu, str. 229.
16 V. -4., H. sv., str, 316.
17 V.12., str. 100. do 130.
18 U smislu Chamberlainovu razumievam
pod Germanima sve Arijce. Germane, stare
Slavene i Kelte,
19 Kad sam ovo djelo dovrio, a jo prije
njegova tiskanja, buknula je ruska revolucija.
Ostajem ipak u cielosti pri gornjem shvaanju.
Revolucija je uspjela samo poradi toga, to je
slubena ruska Crkva dopustila, da carstvo
padne. Danas se jo ne vidi, koji su sve
momenti tu bili na djelu. No mislim, da sam
pruio dovoljno osnova i za prosuivanje tog
pitanja. Sasvim sam uvjeren, da e carstvo u
Rusiji ponovno oivjeti, premda razvoj u tome
pravcu moe potrajati nekoliko desetljea.
20 Izporedi V.15.
21 III.1., str. 96.
22 11113., sv. II., str. 129. i 130.
23 V.5., sv, II., str. 1. do 141. Zbog
neuzporedive ljepote opisivanja, izdala je ovo
djelo biblioteka Redam pod br. 5048.
24 V-5., sv. 11.., str. 270.
25 V.5-,sv, II., str. 317.
26 II.2., sv. II., str. 145.
27 IV.25., str. 50.
28 VIIl.,sv. U., str. 495.
29 V.11., str. 54.
30 V.5sv. 1., str. 3 1 2.
31 III.25., str. 243.
32 III.14., str. 307.
33 III.6., sv. III., str. 5 1
9,
34 V.6-,sv. I., str. 380.
35 V.17., str. 13.
36 Neue Freie Presse od 5. oujka 1908. br.
15.639, No to nije smetalo, da je nekoliko
godina kasnije primio Kronen-Orden.
37 V.-5., sv.Il., str. 174.
38 Na istom mjestu, ,str. 1 75.
39 VII.

36., str. 99.: Brojevi pokazuju, da

srbsko-pravoslavni element prodire absolutno i
relativno. No odlini taj uenjak naalost
uobe ne zna, koji sve momenti odigrae pri
tome ulogu,
40 V.1 3., str. 6.
41 V.6.. sv. III., str. 314.
42 V.-9.
43 Pichler, II. 1,. str. 99.
44 V.-5- sv.L. str. 307.
UZ DIO VI.:
1 VI,14., str. 9.
2 Slinog je miljenja takoer dvorski
savjetnik von Ankvvicz: Prava sutina
sadanje izvanjske krize. Oesterreichische
Rundschau od sienja 1913.
3 VII ~5., sv. 1., str. 29.
4 Frankfurter Zeitung od 7. rujna 1915.
5 Srbski list Trgovinski Glasnik od 27.
veljae 1915. donio je lanak Rusija i
Carigrad, koji je pun zakanjelog kajanja, U
tom lanku nalazi se odlomak: Rusija u
Carigradu znai propast.za balkanske drave.
No sve te spoznaje nedovoljno su jake protiv
zakona o bizantskom nastojanju za
postignuem jedinstvenosti.
6 Starinska pjesma: Popuhnul je tihi vetar i
odnese! Mari krunu. Nael ju je crni Moro.
Cmi Moro je kralj Koloman. koji bijae po
poviestnoj predaji tamne puti, dok hrvatsko
plemstvo bijae iste arijske rase i svietlog
kompleksa.
7III.-I2str. 104.
8III.-I2.,str. 136.
9 Na istom mjestu, str. 137.
10 VII.3., str. 386.
11 V.l,.sv. IL,str. 70.
12 III.-2., str. 243.
13 Pisac je jo gimnazijalcem proao mnoge
junoslavenske krajeve, pa je razumljivo, da
ga tada zanimae ponajvie klasino razdoblje
junoslavenske poviesti. On je u Sisku i Solinu
sabirao rimske novce i uljanike, te je stekao
izkustvo, da u tim i u drugim mjestima
slavenskog Juga valja samo prstima kopkati,
pa se svuda nalaze tragovi nekadanje rimske
slave i veliine.
14. III14., str. 43. i 44.
15 VI.20., sv. -111.,- str. 196.
16 V.l.,sv. II., str. 265.
17 Izporedi III, 15., str. 3.
18 IV.22., str. 107.
1
9
U doba Kallava nazivae se pravoslavlje
jo grkoiztonom vjerom.
20 Vili3., str. 392.
21 Hl5.
22 1115., str. 206.
23 Na istom mjestu, str. 207.
24 III.5.. str. 208.
25 VI.3., str. 49.
26 VI.2., str. 293.
27 III.2.. str. 525.
28 IV.23., godite 1889.. str. 298 (?).
^
29 Pisac je nekoliko pula propjeaio itav
taj kraj, pa je naao, da na 15 km od samostana
Ozrena nema muslimanskog, a na 30 km nema
katolikog sela.
30I1I.-I4.,str.5.
3
1
Na istom mjestu, str. 26.
32 Na istom mjestu, atr. 47.
33 III.14., atr. 49.
34 Na Istom mjestu, str. 168., 336.
35 Na istom mjestu, str. 91.
36 Na istom mjestu, str. 91., 98.. 100.
371110., str. 81.
38 Izporedi IV.8.
39 IV.-8., str. 166.-168.
40 Na istom mjestu, str. 1 70.
41 Izporedi IV.7.
42 V.6-sv. HL str. 381.
43 VI-6,
44VI.-7,
45 VI.-8.
46 IV.- 18,
47 To vriedi samo za kasnije doba, kad ve
bijahu svi Romani poslavenjeni, pa je nestalo
sviesti o etnikom znaenju riei, Danas
osnauje rie VIah u katolika i muslimana
pravoslavne. U Dubrovniku oznauje ta rie
meutim gorske seljake, a to dolazi od toga,
to je veina gorskog puanstva u pozadini
Dubrovnika bila upravo balkanskc-romanska.
48 Pisac stoji na stanovitu, da ima i
katolikih i muslimanskih Srba, a to valja
odbiti kao poviestno netonu fikciju. Ve
poradi, toga. to dananji Srbi zahvaljuju svoj
postanak, kao to sam ve iznio, i-kljuivo
srbsko-pravoslavnoj Crkvi.
49 VI.-10.
50 VI.% str. 413-^134.
51 VI.12., str. 406. i dalje.
52 IH.14.. str. 27.
53 Izporedi VI.30., str. 75.80.
Spominjem upravo beogradsko izdanje tog
hrvatskog pjesnikog djela, jer je u tom
izdanju sadran pregledni prikaz te prepirke,
na koju se pozivljem,
54 S pomou samih bosanskih muslimana,
jer ili pridobie fikcijom: Povratak pod
suverenitet sultana, pa muslimani bijahu
podpunoma u rukama Srba.
55 VI.9.. str. 417. i 418.
56 VI12., str. 403. i dalje.
57 VI12., atr. 423.
58 VI.

18-, str. 52. Nada sve je zanimljivo,

da nam Fa II mayer pripovieda, kako su
misli Novogrka upravljene u istom pravcu:
Ne elimo ivjeti u miru pored Turaka s
jednakim pravima, ne, oni treba da nam budu
sluge i postupal emo s njima kao s psima.
str. 253. Bizantinci su uviek i svuda jednaki.
Da li Turin ili katolik, svejedno je, nikad ne
e Bizantinac priznati inovjerca sebi ravnim, a
joj manje svojim gospodarom ili viim od
sebe. On uzmie tek pred stvarnom silom, a da
je nikad ne priznaje.
59 VI.- 13.
60 Na istom mjestu, str. 1 91 . do 223.
61 Na istom mjestu, str. 226.265.
62 Na istom mjestu, str. 225.226,
63 VI.25., str. 295.
64 VI.-25., str. 83.
65 Na istom mjestu, str. 20.
66 Na istom mjestu, str. 26.31.
67 U odgovoru saveza desetorice na
Wilsonovu notu od 19. prosinca 1916., koja
bijae prema englezkim vjetima sastavljena u
Rusiji, govori se samo o osloboenju
Slovenaca, Ceha i Slovaka od tueg
gospodstva, a o Hrvatima opet nema
spomena, tim vie. to se odluno stavie na
stranu sredinjih sila.
681l..sv. II, str. 152.
69 I. I., II. sv., str. 277.309-
70 Na istom mjestu, str. 237.276.
71 I.I,, sv. L str. 69.-92.
72 Na istom mjestu, str. 92.

-100.
731.l..sv. I, str. 165.
74 VI.15.
75 Ovo je tipian primjer za bizantinski
nain miljenja. Samo je ime Srbin narodno, a
ime Hrvat nije. Tko ne priznaje Bizant,
naelno nije nitko.
76 VI.15., str. 7.
77 Na istom mjestu, str. 8.
78 Na istom mjestu, str. 9.
79 Na istom mjestu, str. 10. Kad sam naiao
u Vuka na ovo mjesto, bijae poglavlje o
pekoj patriarhlji ve napisano. Da prikazem
junoslavensko pitanje tako. da ga svi
razumiju, bio sam prisiljen postaviti nove
teorije. Zadovoljan sam. da u ovom sluaju
nailazim na potvrdu na klasinom mjestu.
80 III. 12., str. 164.
81 VI16, str. 51.
82 VI.16., str. 51.
83 Na istom mjestu, str. 61.
84 Na istom mjestu, str, 17.
85 VI- 16-, 17., str. 6.
86 Na istom mjestu, str. 25.
87VJ.-I8.
88 Izporedi Pichler, VI.

1 sv. II., str. 1

.
89 VI.18,, str. 36.
90 VI18, str. 34.
91 III5., str. 304. i 305.
92 Kasnije je on za banovanja Maurania.
Pejaevia i Khuena igrao u Hrvat-
1
_ I
1
3
1
J
o
J
n
j
J
skoj veliku ulogu, bio je dulje vremena
odjelni predstojnik za unutarnje poslove, a
kasnije postade i barunom.
93 VI19-, str. 34.
94 VI.1 9., str. 36. J 37.
95 VI.
-
8.
96 VI.6.
97 VI.7,
98 VI.21., str. 16. do 19.
99 VI.17.,sv.H.,str. 187.
100 VI.I7.,sv. II., str. 190.
101 Na istom mjestu, str. 192,
102 VI.,23., str. 242., 262.
103 VL24., str. 382.-427.
104 VI.24., str. 423.-532.
105 Navedeno prema IV.

24.. str. 383.

I06IV17.. H.sv..str. 189.
107 IV.17.. H. 9 sv., str. 189. i 190.
108 VII.28., str. 127.
109 IV.24, str. 319.
1 10 VII.4., str. 430.
1 11 VI.29-, str. 1.
112 VI.26.
113 Mislim francusko djelo, to ga citira
Spalajkovi; Histoire de la guerre d'Orient
(1875. a 1876.) Pari. 1877., str. 96. izporedi
toku 3. na strani 206, ovog djela.
1 15 III. -
5., str. 307.
116 HL5., str. 318.
117 VI.28.
118 Neue Freie Presse od 26. svibnja
1908.
1 19 Na istom mjestu od 28. svibnja 1908.
120 Neue Freie Presse od 3. travnja 1908.
121 Na istom mjestu od 2. lipnja 1908.
UZ DIO VII.:
1 V.13.. str. 28.
2 VII.3.. str. 18.
3 Stranci, koji borave u Vojnoj Krajini,
podloni su vojnom sudovanju.
4 VII. -
I., str. 124.,Ferdinand htjede
slomiti mo stalea, dovesti absolutno
kraljevstvo na vlast i konano sve podanike
prevesti na katoliku vjeru. Absolutizam i
jedinstvo vjere izgledahu najprikladnijim
sredstvima, da se austrijski na
rodi zadre na okupu.
5 Na istom mjestu, str. 200.
6 VII.5.. str. 10.15.
7 VI.5,
8 VI.5-, str. 9.
9 VI.5-, str. 10., II.
10 III.15., str. 91, 92.
1
1
IH.14. Zanimljivo je. da se ta knjiga
I2III.-I4.,str.9.
13 III.14., str. 12. do 25. i 18.
14 Na istom mjestu, str. 10.
15 III.14., str. 20.
16 III14., str. 98.
17 Na istom mjestu, str. 100.
18 IH.14., str. 52.
19 IH. 14., str. 126. i dalje.
20 Na istom mjestu, str. 142.
21 VH1.-5., 1. sv.str. 46.-48,
22 VII.-4.. str. 35.
23 VH.-8.. str. 112.
24 VII.2.. atr. 41.
25 V11.-8.. str. 116.
26VII.-8-.str. 117., 118.
27 VII.8-, str. 119.
28 Na istom mjestu, str. 122.
29 VII.8,. str. 128.
30 VII.2., str. 62.
31 VII.2., str. 63.
32 VII.8., str. 130., 131.
33 Na istom mjestu, str, 133.
34 VII.8., str. 137.
35 VII.4,. str. 53.
36 VII.9., sv. I., str. 63.
37 VII.

10., str. 11. O tom predmetu
postoje dva rada, ovaj ve navedeni srbskog
dravnika Ristia i jedan drugi: Srbski pokret u
Junoj Ugarskoj, Berlin, 1852. No ovo drugo
djelo nisam uz sav trud mogao pribaviti, te
sam se morao drali Ristieva rada.
38 VII.10., str. 27.
39 VII.10., str. 37.
40 Pozor od 10. oujka 1863., br. 56.
41 VII11, str. 17.
42 VH-12, str. 47.
43 VII.13-, str. 48.
44 VI.4.
45 II.3., I.sv,
46 U sriemskoj upaniji ima prema popisu
od god. 1 910. odprilike 45% Srba.
47 Kasnije odjelni predstojnik u Hrvatskoj
za unutarnje poslove.
48 Treba upozoriti na protuslovlje, koje se
sastoji u tome, to Srbi trae istovjetnost i
ravnopravnost. Za ravnopravnost
predpostavljaju se dva individuuma i
izkljuuje se istovjetnost,
49 VII.24, str. 716.
50 VII.15,
51 VII14, str. 249.
52 VH.14, str. 257.
53 VII.1 4.. str. 38.
54 VII.8, str. 269.
55 VII.8, str. 284.
56 VII.4,. str. 101.
""T \ rrr llf.i
j
J
jednog drugog baruna Raucha, postadoe
sline krivotvoriteljske metode temeljeni
austrijske vanjske politike i povukoe ime
Hrvatske u prvi red europskog skandala. Pisac
misli na veleizdajniku parnicu u Zagrebu i na
Friedjungov proces u Beu. (O toj
krivotvoriteljskoj aferi izporedi: Odkria o
vjetinama hrvatske vlade:. Posebni odtisak
iz prake Politike br. 121.. od 2. svibnja
1872. Tisak J. S, Skrejovvskoga u Pragu,
vlastita naklada, 22 strane).
58 Ove riei odnose se na sve jae
otuivanje Srba od Hrvata nakon god. 1848.
koje bijae uvjetovano preteno vjerskim
motivima.
59 V1I.--L, str. 115.
60 Ovi spisi, koji se ticahu hrvatskih stvari,
bijahu preneseni n Zagreb godine 1849., na
temelju sporazuma izmeu Jelaia i
Windischgratza. Khuen dade te spise kratkim
putem odpremiti u Petu. Djelovanje banovih
riei bijae tim neugodnije, to rie poten
imade u hrvatskom jeziku dva znaenja, a iz
banovih ostalih riei moglo se razabrati, da
sumnja u potenje Hrvata.
61 Izporedi Agramer Tagblatt od 12.
prosinca 1902., br. 285.
62 Agramer Tagblatt od 12. prosinca
1902.. br, 285.
63 VII.19.. str. 64.
64 VII.

19.. str. 64. Treba imati na umu,

da je to 20% stanovnitva Hrvatske i Slavonije
i da su to sami ljudi u najboljim godinama,
vojni obvezanici, koji su time oduzeti vojnoj
moi drave i sada dobrim dielom izrauju
streljivo za neprijatelja u amerikim,
tvornicama streljiva!
65 II.
-
4., sv. HL, str. 70.75.
66 IIA., sv. III., str. 76.
67 O tim zanimljivim novinama postoji
dobra studija, navedena pod VII,

1 7.
68 II.4., sv. IO-, str. 104. i 107.
69 Na istom mjestu, str, 125,
70 II.

4., sv. III., str. 109. Izporedi takoer

Minerva, ein Journal historischen und
politischen lnhaltes, herausgegeben von J. W.
Archenholz, broj od prosinca 1 809., Hamburg,
kao i lanak: Biva i budua Ilirija. (Veda
19II.
T
str. 40.

-42.)
71 VII1 3, str. 42.
72 VII.3:, str. 28.
73 VII.1 3.. str. 44.
74 VII.8.. str. 191.
75 VII 13., str. 193,
76VII.-8..str-195.
77 VII.
13., str. 51,: Jasno se opaa, da
je ugarska vlada, s obzirom na njezino
razmimoilaenje s Hrvatskom, nastojala
odgoditi akciju, koja bi, da je uspjela,
nesumnjivo pojaala poloaj Hrvatske.
78 VII1 8., str. 98,. 4. stupac.
79 Na istom mjestu, str. 106., stupac I
80 VII.18., str. 103., stupac 4.
81 VII.18.. str. 105., stupac 2.
82 Prikljuna pruga od Ogulina nalazi se u
gradnji (pisano 1918.).
83 VII.- 13., str. 55.
84 VII.19.. str. 66,
85 VII.- 19., str. 23.
86VIL21., str. 36.
87 IV.1 7., sv. II., str. 217.
88 VII.21., str. 79.
89 IV25., str. 241.
90 VI.21.
91 VI.21, str. 17. do 19,
92 Na istom mjestu, str. 23.
93 VIL-2., str. 71.
94 Prvi bijae sin, a drugi zet bana
Maurania.
95 VII.8., str. 288., 289.
96 Tako na pr. novosadska Zastava u
lanku Hrvatstvo u Bosni i Hercegovini u
svom broju od 1, sienja 1880. Tu se medu
ostalim veli: Tjeimo se. to je svaka sila za
vremena i to e se hrvatska braa nai
ponukanima, da te zemlje ostave njihovoj
prirodnoj sudbini, kad se budu na licu mjesta
uvjerili, da u Bosni i Hercegovini stanuju
izkljuivo Srbi. Kako otvoreno su ve tada ti
ljudi razodkrivali karte!
97 III. 1., str. 12.
98 Na istom mjestu, str. 21.
99 VII.

29., str- 74. orevi nastoji

dakako, da to prikae namjerno protusrbskom
politikom, ali to je sasvim krivo. Kallav bijae
upravo kao i Thalloczv, njegov znanstveni
suradnik, doao do shvaanja, koje je mojem
shvaanju vrlo blizu, pa emo kasnije vidjeti,
kakve su ga okolnosti smetale, da ga otvoreno
izjavi i da ga dosljedno provodi.
100 VII.22. Godite 1912., str. 758. i
godite 1913., str. 26.
101 VII

22.,
godite 1912., str. 759.
102 IV.22.. str. 85.
103 VII.22.. godite 1913,, str. 183.
104 VII.22., godite 1913., str. 185.
105 VII-

22.,
godite 1912., str. 186.
106 VII.--*., str. 259.
107 VII22., godite 1913., str. 263.
108 Vll.4., str. 79.
109 VII.23.
110VH.23- str. 6.10.
:i
1
U-i
1
I
j
-1
^j
"i
!
'!
J
1 1
1
Neue Freie Presse od 25. sienja
1908., br. 598. lanak Die Situation in
Bosnien und der Herzegowina*.
1 12 V- 12.
113 Izporedi Die Zeit od 14. rujna 1908.,
lanak: Buenje Hrvata u Bosni. (Erwachen
der Kroaten in Bosnien.)
114 Izporedi lanak Raspoloenje u Bosni
uoi aneksije u Neue Freie Presse od 5.
listopada 1908.: Hrvatska stranka je eli, a
muslimani i Srbi je se plae.
115 VII.23., str. 21.
116 Neue Freie Presse od 2. listopada
1908., br. 18.846.
117 Hrvatski dnevnik od 10. studenoga
1910.
1 18 VII.

23., str, 37.

119 VII.23., str. 38.
120V.5.,sv. IL,str. 246.
121 IV.-^., str. 142.
122 II.2., sv. I., str. 674.
123 II.2-, sv. I., str. 722., 723.
124 VII.- 13., str. 3.
125 IL1 4.. str. 7.
126 III.14., str. 47.
127 VII.13., str. 8-
128 VII.25.
129 Iz ovakvog siieda misli porodila
se osnova o eljeznu prievozom iz Istre u
Dalmaciju preko istarskih otoka. Ta osnova
je nakon izkustva u sadanjem ratu bez
vriednosti (podmornice). Jer u sluaju
ozbiljne opasnosti mora zatajiti.
130 Izporedi Bernatzik, VII.

24., str.
716.
131 52. Graansko dostojanstvo bana dieli
se od vojnikog, te se postavlja pravilo, da
ubudue vojnika osoba ne smije utjecati na
graanske poslove Hrvatske, Slavonije i
Dalmacije.

Ova formulacija zamienjenaje u

7, Zak. l. XXXIV, 1873., sliedeom: Ban ne
smije imati nikakvog vojnikog djelokruga.
132 VII.10., str. 48.
133 VII.34., str. 19.
134 Na istom mjestu, str.
135 VII.29., str. 45.,
136 VII.26.
137 Na istom mjestu, str. 5, Tu
misao nai emo kasnije kod Srba.
138 VII.26., str. 7.
139 Na istom mjestu, str,
140 Na istom mjestu, str.
141 Na istom mjestu, str, 69,
142 Na istom mjestu, str. 63.
143 Na istom mjestu/ str. 73.
144 Na istom mjestu, str. 78.
17.
46.
istu
18-
33.
i dalje.
147 Na istom mjestu, str. 80.82.
148 Na istom mjestu, str. 82-, 83.
149 VII.26., str. 83., 84.
150 Na istom mjestu, str. 85.
151 Izaao u Viencu god. 1882,,
br.35-, 36. i 37.
152 U Pester Llovdu od 30. prosinca
1916- prigodom krunitbe kralja Karla
napisao je Henrik Marczali, vodei maarski
povjestniar, lanak Razvoj maarskog
kraljevstva. Tu dolazi Pestvjevo shvaanje
otro do izraaja, jer se u tom lanku nalazi i
ovaj odlomak: Priestolonasljednik se zove
gospodin (Uram), bijae obino vojvoda
slavonski, a kad kada i erdeljski. Ovi dielovi
drave zahvaljuju poetak svog posebnog
poloaja tim diobama. Ipak je to malo
previe, kad se dravna tvorevina jednog
politikog naroda iz 7. st. izporeduje s jednom
lokalnom autonomijom iz 16. st. Poznatoje, da
je vojvodinu Erdelj organizirao Hrvat ili
poluhrvat Juraj Utjeenovi-Martinusius na
saborima u Tordi godine 1 542- i 1 544,
153 IV.

24., str. 408.: Prvi mu se poee

(Khuenu) nepozvano pribliavati stanoviti
pravoslavni odlinici. Taj prvi dojam dao je
osnovni pravac njegovoj vladi. Moda je
Khuen ve iz Pete ponio gotovi program o
Srbstvu i Hrvatstvu, to bi se moglo
zakljuivati iz njegovih govora u saboru,
gdje dodue govori o slavonskom narodu,
ali ne govori o hrvataskom. No is isto
ljudskog stanovita moe se sasvim dobro
shvatiti, da je bio skloniji pravoslavnom
elementu i proteirao ga, i to svakom prilikom
pokazivao, tako da mu se to, kako mi je vrlo
dobro poznato, predbacilo u jednoj audienciji,
a i javno prigodom nekog plesa.
154 Pozor od 21. srpnja 1883-
155 VII.26.. str. 86.
156 IV..-24-, str, 532. Ve mi je nekoliko
godina poznato, da taj memorandum postoji,
ali o njegovu sadraju nisam mogao nita
pouzdano doznati. Poznato mije takoer, daje
u Neue Freie Presse godine 1891. ili 1892.
iziao o tome jedan lanak. Traio sam ga. ali
ga nisam mogao pronai. Zato sam se morao
posluiti navedenom hrvatskom borbenom
brourom, kojoj moram prepustiti odgovornost
za izpravno preneseni sadraj.
157 HLI ..str. 97.
158 VII23., str. 1.
159 VII.28., str. 16., 47., 147.
160 VIII.8., str. 65.
161 VII.28., str. 59.
_J
1
162 VIIL-4., sir. 19.
163 Prema popisu puanstva god. 1910.
toni su brojevi za itavu Monarhiju odprilike
upravo obrnuti. U Monarhiji ima 3,800,000
Hrvata i oko 2.000.000 Srba. Izporedi VIII.
dio, 1. poglavlje.
164 Obzor od 18. veljae 1880., br. 39.
165VII.-4.,str.259,
166 Ove podatke imam od pisca tog
izvjetaja, koji je visoki dravni inovnik.
167 Na moju najveu alost ne mogu tog
lanka navesti, jer mi se taj izrezak izgubio.
Njegova sadraja sjeam se meutim sasvim
tono. Dao sam taj lanak potraiti i u goditu
1908-, ali ga moj pouzdanik nije mogao
pronai.
168 VII34.
169 VII.1.. str. 746.
170VIL3i.
171 Neue Freie Presse, od 15. travnja
1908,, u lanku: Pokret u Bosni.
172VlL-^..str,211.
173 Na istom mjestu, str. 241.
174 Na istom mjestu, str. 201.
175 Na istom mjetsu, str. 204.
176 Na istom mjestu, str. 206. i 207.
177VII.-^L,str. 101.
178 Na istom mjestu, str. 237.
179 Izporedi poglavlja 14, (Descensus
acvemi), 15. i 16., u kojima se iztie, da je
rjeenje junoslavenskog pitanja prieko
potrebno.
180 Godinu dana nakon to sam napisao
ove redke, potvrdila je parnica Suhomlinova i
izkaz Janukevia izpravnost moje tvrdnje, da
je Rusija glavni krivac ratu.
181 Neues Wiener Journal od 20.
listopada 1916.
182 VI.28-, str. 36.
183VH.-4..str.225.
184VIL-32.,str. 12.
185 VI,29,. str. 13,
186 Vli.4., str. 228.
187 VII.28., str. 79.
188 Na istom mjestu, str. 80.
189 Na istom mjestu, str. 81.
190 VII.28., str. 81.
191 Na istom mjestu, str. 86.
192 Na istom mjestu, str. 86., 87.
193 Na istom mjestu, str. 87. No izporedi
Setona Watsona na str. 203. Misao, da
meunarodni ugovor moe biti obvezatan i
onda, kad postane neugodan, izgleda, da se u
javnom miljenju Monarhije nije pojavila prije
nego u tisku inozemstva. Ne moe biti spora o
tome.
da je postupak Austro-Ugarske i Bugarske
bio otvorena povreda berlinskog ugovora i
prijanjeg londonskog ugovora.
194 VII..23., str. 88.
195 Na istom mjestu, str. 92.
196 Na istom mjestu, str. 95.
197 Na istom mjestu, str. 97.
198 VIII.28. Na Istom mjestu, str. 100.
199 VIII.28.. str. 103.
200 VII.33.. str. 64.
201 VIL28.. str, 133.
202 VIL4., str. 239.
UZ DIO VIII.:
Tomi,

I.
str.
1 VIL4., str. 8.
2 V1IL1.
3VIIL1.. str. 49. do 53,
4 VIIL3-, str, 392.
5 U knjizi statuta zagrebakog kaptola
stoji: et subjugavit Croatiam et Dalmatiam a
medio Cancrv usque ad fines Durazv.
Mislim, da nema sumnje, da je Crvena
Hrvatska izprvice sezala sve do drake teme, t,
j. sve do Bojane.
6 IL2,. sv. IL, str. 152.
7 IV.5., str. 26.
8 VIIL2.. str. 168.
9 To izriito potvruju Jaa
VIIL2., str, 169., i Kurtovi, VIII
10 VIL33., str. 54.
11 VIIL4_ str. 31.
12 VIIL3., str. 391.
13VIIL--6.
14 VIIL7.
15 VIIL5., str. 9., nadalje VIIL
XXVIII.
16 VL27., str. 2.
17 Izporedi VIIL
-
4., str. 559.
1
8
Brojano to nije sasvim izpravno, jer u
Srbiji ima Rumunja i Albanaca, a u Cmoj Gori
ima takoer Albanaca: oni politiki ne igraju
nikakovu ulogu.
19 VIIL31., str. 328. Poglavlje o Srbima
u Hunfalvvjevoj knjizi izradio je upravo
profesor Sdnvicker. Izporedi S. XVI.
20 O trikovima pravoslavnog sveenstva
ieporei III.14., str. 248.
21 VIIL8.
22 VIIL8.. str. 61.
23 Izporedi Sombart, VI, 12.,
poglavlje: Znaenje idovske vjere
gospodarskom ivotu. Izporedi takoer
131.142. ovog djela,
24 Bosanski odvjetnik i voda bosanskih
Srba. Njegovi lanci, puni mrnje i uvreda
prema Hrvatima u Srbobranu, bi-
II.
u
str.
1
J
1
n
1
J
ni
^
J
H
lij
jahu povod pratusrbskih nemira u Zagrebu
god. 1902.
25 VIIL9., str. 9. i 10.
26 Dr. Andri: Hrvatski ilirizam i Srbstvo.
Vienac 1894,, str. 4. i 30.
27 IV.17., sv. II., str. 170. do 184.
28 Ovi dalmatinski pisci zovu svoj Jezik,
koji je ikavski jezik slovinski ili
hrvatski, a nikada srbaski. Ipak re-
klamiraju Srbi tu knjievnost za sebe, dakako
po receptu afarika. Izporedi VIII.29-, str,
72. do 84.
29 Izporedi VIII.

II. Naalost, ostalo je

pri poetku tog rada, koji je mnogo obeavao,
30 VII.4., str. 136. do 148. Biskup
Strossmaver i preporod hrvatske kulture.
31 VIII.-

5., str. 6. Evo tog znameni tog

mjesta: Prema tome mislim, da ne moe biti
drugaije, nego da su Srbi i Hrvati jedan
narod, koji ima samo dva imena, pa se jedan
dio naziva Srbima, a drugi Hrvatima.
32 Izporedi VIIL12.. str. 24. do 39.
33 Izporedi VII.

4., osmo poglavlje: Rieeka

rezolucija i njene posljedice (1905. do 1908.,
str. 164.200.}.
34 Vano je upozoriti na jedno mjesto, koje
je po mom shvaanju mnogo pridonielo krivoj
nauci afaiikovoj i srbofilstvu eha. To je
jedno mjesto u Dalimilovoj kronici, gdje se
veli: W srbskem gazvke gest zemie Gieto
Gharvati gest imie (izporedi afafik, 1. sv.,
str. 103.). No afafik sam priznaje i na tom
mjesta, a i u 2. sv. na strani 97., da se to mjesto
odnosi na sjeverozapadne Slavene, da se dakle
na podruju luikih Srba nalaze dielovi
hrvatskog plemena, kao to to bijae i u
ekoj. No to mjesto se ipak sasvim .krivo
primienilo na junoslavenske prilike, udruilo
sa shvaanjem peke patriarhije i iz toga
zakljuilo, da je Srbin vii pojam nego Hrvat.
To se shvaanje kasnije i provodilo li
praktinoj politici.
35VIH.14., str. I.i2.
36 VII.14.
37 VIIL9-, str. 17.
38 Na istom mjestu, str. 18. Izporedi idejno
srodstvo s Pestvjem (str. 532. do 534.).
39 VII.18., str. 108.
40 VIL-4., str. 131., 171., 359,
41 Izporedi osnovu rezolucije dra Franka,
VIIL 16., str: 7. i III. 15., str. 12.
42 Vili.16., str. 3.
43 VIIL16.. str. 4.
44 Na istom mjestu, str. 4. i 5.
45 VIIL16., str. 8. i 9.
46 Prievod Setona VVatsona na strani 514.

516. nije izpravan, netoan je i nepodpun. On

prije svega ne donosi konanu redakciju
rezolucije, nego priedlog dra Trumbia, Osim
toga on tendenciozno izostavlja trei odlomak,
koji mnogo kae; to je ve tipina bizantinska
krivotvorina. Kasnije emo ve vidjeti, sato je
to uinjeno.
47 Ovo je tekst prema Milicu i Zagorcu
(VIIL5. i 16.). Prievod Setona VVatsona
mjestimice je tako netoan, da se gubi pravi
smisao.
48 Ovoje tekst prema Potonjaku (VIIL

17., str. 36,). Prievod Setona Watsona je

netoan, jer su u njemu neka mjesta namjerno
izputena. Sva mjesta protiv Monarhije
izostavljena su ili oslabljena. Klasian
primjer, kako su Setona Watsona njegovi
srbski pouzdanici u Hrvatsko] sustavno
zavodili u bludnju.
49 VIIL15., str. 7. i dalje. S time valja
izporediti izjavu, koju je dao Baernreither u
jednom svom govoru u delegacijama, da
izgleda, kao da se ele zadobiti nevjerni na
raun vjernih.
50 VIIL16-, str. 16.
51 III.5-, str. 303.
52 Friedjung misli: Zato je Beograd po-
magao stvaranje srbsko-hrvatske koalicije,
koja je bila miljena kao organ, koji e
povezati, nastojanje, da se Ugarska i Bosna
odtrgnu od habsburke Monarhije.
53 HL16., str, 19.
54 HL16., str. 14., 3. odlomak.
55 VIIL1 7., str. 68.
56 To mi je poznato iz osobnog priobenja
jednog obrazovanog i bezuvjetno pouzdanog
uestnika.
57 Stenografski zapisnik XLV11 sjednice
sabora Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, str. 21.
58 Na istom mjesta, str. 23.
59 Na itsom mjestu, str. 24.
60 Na istom mjestu, str. 24,
61 Na istom mjestu, str. 25.
62 Veoma je znaajno, da predsjednik
sabora. Srbin Bogdan Medaiovi, nije naao
nijedne riei da se uzprotivi tim Monarhiji
neprijateljskim izvodima. On je jo i danas
predsjednik hrvatskog sabora! (T. j. god.
1918.)
63 Naknadno sam doznao od jednog
utjecajnog hrvatskog politiara, da je upilo
bio u kolovozu 1905. u Pesti, a kasnije u
Beogradu. Tu verziju nisam mogao provjeriti.
64 Neue Freie Presse od 29. svibnja i 1 3.
lipnja 1908.
65 Neue Freie Presse od 9. lipnja 1908.
66 Neue Freie Presse od 13. srpnja 1908.
67 Neue Freie Presse od 1 1. lipnja 1908.
68 Neue Freie Presse od 7. listopada
1908.
69 U svojoj zbirci junoslavenskih po-
litikih programa imam i kopiju politikih
punktacija Hrvatske Narodne Zajednice,
koja potjee iz poetka god. 1908. Toka II.
ovih punktacija zahtieva sjedinjenje Bosne i
Hercegovine s Hrvatskom, Slavonijom i
Dalmacijom.
70 Seton. Watson je stoga i miljenja,
da narodno jedinstvo mora Hrvate neminovno
odvesti u grkoiztonu vjeru, to je
nesumnjivo izpravno. Izporedi takoer i
lanak dalmatinskog zastupnika I. F. Lupi
sa pod naslovom: Junoslavenski problem u
habsburkoj Monarhiji, u kome ima i
referat o knjizi Setona Watsona (Obzor
od 18. veljae 1912.). U tom lanku nalazi
se ovaj odlomak: Triumf svesrbske misli
znaio bi triumf iztone kulture nad
zapadnom i bio bi sudbonosni udarac
napredak i suvremeni razvoj na Balkanu.
71 VII. 4.. str. 413. i 429.
72 Izporedi Neue Freie Presse od
veljae 1908. lanak: Nerazpoloenje
novnika u Bosni, a u istom listu u broju od 8.
veljae 1908. lanak o oduzimanju izbornog
prava na obinskim izborima doseljenicima iz
Monarhije.
73 VIII.-8,, str. 70.
74VIH.-I7., str. 37.
75 VII.-33.
76 VII.33., str. 16.
77 VII.33.. str. 47.
78 Na istom mjestu, str. 19.
79 Na istom mjestu, str. 26., 29., 38.
80 VII.33.. str. 54.
81 Na istom mjestu, str. 54.
82 Na istom mjestu, str. 58.
83 VIII.33., str. 59.
84 V11L33., str. 59.
85VIII.-8., su. 71.
86 Neobino nizka ciena
za
7.
i-
knjiicu od 104 stranice,
knjiga izvana naruena.
od 50 filira za
upuuje nas, da je
87 VIII.--22.
88 VIIL--21.
89 VIII--23.
90 VIII.--24.
91 VIII. 17.. str. 62.
92 VIII.25.
93 Imam pri ruci izsjeak iz novina, ali sam
izrezavi ga zaboravio oznaiti, kojeg je dana
bio tiskan. Bit e, da je iz prve polovice god.
1909.
94 To je mjesto hotimice nejasno. Trebalo
je glasiti: Bez Vae odreke na Bosnu ne moe
biti medu nama prijateljstva. No Bizant se
naelno uva, da takvo to jasno veli. On je
radije nejasan da bi kasnije mogao poricati.
95 IX.3., str, 35.
96 VII.28:, str. 7.
97 VII.13-, str. 55.
98 VII.13.
99'VII.4 str. 123., 205., 400., 414.,
433., 435., 437., 445., 579. do 586.
100 Na istom mjestu, str, 120.
101 VIII.26.
102 VII.-4., str. 437.
103 Ovu anegdotu uo sam od grofa M. K-
a. Budui da tog visokog hrvatskog aristokrata
smatram bezuvjetno pouzdanim, ne oklievam
tu izjavu priestolonasljednika predati javnosti
kao vrlo znaajnu.
104 VII.4. str. 583.
105 Izporedi i lanak zastupnika u ca-
revinskom vieu P i t a c c a u asopisu Die
Wage, br. 42. od 21. listopada 1911. pod
naslovom: Put k trializmu.
106 VII.4.. str. 438.
107 VIII.27.
108 Ako se ne varam, skriva se pod tim
poetnim slovima bogati dalmatinski gojitelj
ostriga Nikola Bjelovuie.
109 Ovu formulaciju nalazim u mostarskom
srbskom listu Narod od 17. (30.) svibnja
1908., str. 96.
110 VIII.8,
1 1
1
VIII.8-, str, 73.
112 Svezak XXXVI od 1903., str. 29..
lanak: Zur siidslavischen Frage (od jednog
aktivnog hrvatskog politiara), u kome se veli:
Hrvati i Srbi su jedan narod s dva imena.
1 13 VII.-4., str. 448.
114 VII.33., str. 61.
115 VIII.26., str. 765.
116 VII 11. str. 125,
1 1
7
Izporedi citat u Cvijia na str. 358.
kojim se tvrdi, da je Austrija stvorila kle-
rikalno katoliko hrvatstvo zbog slabljenja
junih Slavena i zbog lakeg prodiranja na
Balkan.
118 Hrvatski dnevnik od 15. listopada
1910. Citat potjee iz Supilova Novog lista,
ali u mene je samo izrezak iz Hrvatskog
dnevnika, dok nisam mogao
H
1
J
1
H
J
O
i
1
^ Jl
ustanoviti broj Novog lista, u kome je
iziao.
119 III.5., str. 328.
I20Izporedi izjavu Ernsta v. Gudenusa u
Grazer Volksblattu od godine 1912.: Ili
emo se bezobzirno latiti maa ili izgubiti
Junoslavensku treinu drave.
121 Obzor od 20. veljae 1915. u lanku:
Pisanje osjekog maarskog lista.
122 Obzor od 21. listopada 1916. lanak:
Iz Rieke. Zanimiva polemika.
123 VIII.29., str. 100. i sliedee.
124 VIIII., str. 171.
125 Izporedi izvode u inae najlojalnijim
duhom izpunjenoj brouri: Svjetski rat i
Hrvati. VIII.
-
8., str. 32. Pisac je takoer
mislio, da Monarhija ne moe izdrati napadaj
Italije!
126 Izporedi zagrebaki list Novine od
18, lipnja 1915. To je meutim samo
reprodukcija iz glasila iste Starevieve
stranke Hrvatska iz onog doba. No tog broja
nisam mogao dobiti, jer bijae zbog tog
senzacionalnog lanka razprodan.
127 VIII.8.
128 VIII.

32. Jednako u podjeli radnje kao

i u shvaanju glavnih problema. Pri tome je
sasvim izkljueno, da bi Amerianin mogao
utjecati na Hrvata, jer su obje knjige izale u
oujku 1915, Zanimljiv primjer, kako se na
raznim tokama svieta iste misli pobuuju
istim dogaajima.
129 VIII.33., str. 48. i 50. Izporedi i
odgovor na nju u Pester Llovdu od 6. sienja
1917.
130V.6.,sv.str. 51.
UZ DIO IX.:
1 VII.l,sv. II., str. 556.
2 Pester Lloyd od 7. prosinca 1916.
3 IX.5.. sv. 1, str. 165.
4 VII28., str. 127.
5 VII33., str. 50.
6 IX6., sv. I, str. 1.5 2.
7 IX. -4.
8 IX.4., str. 403, i 404.
9 IX.4., str. 405.
10 IV. 13., str. 163.
11 VIL28., str. 28.
12 V.12., str. 30.
13 Takozvana Steinbeissova (danas
ipadova) veleobrtna eljeznica od Priedora do
Knina, ne bijae do poetka rata pristupana
oboj upotrebi,
14 Izporedi izvrstno razlaganje
Crenevillea IX.

4 str. 403.
15 Iznimka je maslac, koji se mnogo uvozi.
16 Za Hrvatsku i Slavoniju i Ugarsku
prema IX.
8., za Dalmaciju i sve zemlje
zastupane u carevinskom vieu prema
IX.

9., a za Bosnu i Hercegovinu prema

podatcima dobivenim izravno od zemaljske
vlade.
17 S obzirom na Ugarsku izporedi IX.

12, str. 11.

18 Ti brojevi vie ne e vriediti nakon rata.
Trebat e odbiti 12 do 15%.
19V.4.,sv. IL.str. 272.
20 Izporedi VIL3.. str. 28.
_ J
T
1
1
n
1
1
J
1
3
UPOTRIEBLJENA
KNJIEVNOST
i
v. i
.i!
Fl
Ovdje se navode samo ona djela, koja su spomenuta u ovoj knjizi ili su nam bila poznata kao izvor
naeg znanstvenog uvjerenja. Sve smo ostalo izostavili, a napose znanstvena djela antropologijskog,.
j
sociologijskog i narodno-gospodarskog znaaja, jer smo htjeli izbjei po mogunosti isto teoretsko
j
znanstveno razglabanje. Pri citiranju oznauje rimska brojka dio, u kome se djelo po prvi put navodi, a
arapska brojka redni broj u dotinom odjelu. r~
ZA PRVI DIO:
I.afark. Pavao Josip: Slavenske staroitnosti, njemako izdanje u dva sv., Leipzig 1843., Wilhelm
Engehnann, 548 i 742
r
l
2.Boguslawski, Eduard: Einftihrung in die Geschichte der Slavven, prievod iz poljskoga
j
Waldemara Osterloffa. Jena 1904., Hermann Costenoble. 129 s.
3.Greti. Nikola Gapiev, vitez pl,: O vjeri starih Slovjena prema pravjert arijaca i
prasemita (Mvthologia Comparativa Slavorum). 1. dio, Mostar, 1900, Hrvatska dionika tiskara, 216.
str. , LJ
4.Seeck, Otto: Geschichte des Unterganges der antiken Welt, I. sv., Beriin. 1897., 428 str., II. dio.
Berlin, 1901 ., 456 str., Siemenroth. r
^
5-PoIitisch-anthropologische Revue, sv. 5. (godite 1906./07.), sv. 6. (godite. 1907708.), sv. 7.
j
(godite 1908/09.), sv. 8. (godite 1909710.), sv. 9. (godite 1910/11.), sv. 10. (godite 1911712.), U
sv. II. (godite 1912/13), sv. 12. (godite 19l3./14.),sv. 13. (godite 1914./15.), sv. 14. pod
naslovom "Politisch-anthropologische Monatschrift" (godite 1915/1 6).
<~ii
6.Gumplowicz, Dr. Ludvvtg: Grundriss der Sociologie. Wien. 1 885., Manz, 246 str. I
7.Nodilo, Nadko; Rimski svijet na domaku propasti i varvari. Zagreb, 1 898.. 3 14 strana
8.Nodtlo, Natko: Bizantija i germanski zapad do smrti cara Justiniana I. 474. do 565. Zagreb, 1900.,
496. str.
"}
9.Nodilo, Nadko: Varvarstvo otima mah nad Biaantijom do smrti cara Heraklija 566. do 641.
j
Zagreb, 1905., 500. str.
ZA DRUGI DIO:
"
~)
l.Dummler, Dr. Emest: Ober die alteste Geschichte der Slavven in Dalmatien, Sitzungsberichte
cJ
der kais. Akademie der Wissenschaften, phil.-histor. Klasse. XX. sv353. do 436. str.
2.Smiiklas. prof. Tade: Poviest Hrvatske. I. sv., 1882., 724. str.; II. sv., 1870., 496. str. Zagreb,
Matica Hrvatska.
3.Klai, Vjekoslav: Poviest Hrvata. 5 svezaka (do godine 1608), 318., 344., 358.i 464. str. Zagreb,
1899., 1900., 1901., 1904., 1914, L. Hartmann.
4.Sii, Ferdo: Hrvatska poviest. 3 sveska. 208., 192. i 511. str. Zagreb 1906., 1908. i 1913.
Matica Hrvatska.
S.Turba, Dr. Gustav: Die Pragmatiscbe Sanktion mit besonderer Rucksicht auf die Lander der
Stephanskrone. Neues zur Entstehung und Interpretation, 1703. do 1744. Wien, 1906., Manz, IV., 200
str.
6.Klai, Vjekoslav: Hrvatska pragmatika sankcija. Rad Akademije, sv. 206., 1915., str. 61. do
135.
i
^ i
i,l
7Schwicker. Dr, J. H.: Geschichte der osterreichischen Militargrenze. Wien i Teschen, 1883,
Karl Prochaska.
8.Vaniek. Fr_: Spezialgeschichte der Militargrenze aus Origina!queIIen und Quellenwerken
gesthopft. 4 svezka. 588, 664, 472., 60 1. str. Wien. 1875., Hof- und Staatsdruckerei.
9.K!ai, Vjekoslav; Hrvatska plemena od stoljea XII. do XVI. Rad Akade mije, sv. 130,
Zagreb, 1897.. str. l.do85.
10-iic, Ferdo pl.: Prirunik izvora hrvatske historije. I. sv. Zagreb, 1914.. 653 str.. Zemaljska
tiskara.
II.Dukljanska Kraljevina Dr. F. M. Izvjea Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu.
Godite 1899. (sv. 273.). str. 237. do 316., te godite 1900. (sv. I.),str. !.do64.
12.Tkali, Ivan: Borba naroda hrvatskoga za anuvinsku kuu proti ugarskom kralju Arpadovcu
Andriji III. Rad Akademije, sv. 34., str. 1. do 35.
1 3.Brani, Mijo: upe u hrvatskoj dravi za narodne dinastije. Rad Akademije. Zagreb, 1873.,
sv. 25.. str. 31. do 52.
I4.Ljubi, ime: O posavskoj Hrvatskoj i o zlatnih novcih njezina zadnjega kneza Serma. Rad
1878., sv. 43., str. 107. do 148.
15.Mesi, Mijo: Dimitar Zvonimir, kralj hrvatski. "Rad" 1876.. sv. 39., str. 115. do 141., str. 1 15.
do 151.
l.Raki, Dr. Franjo: Kada i kako se preobrazi hrvatksa kneevina u kraljevi nu. Rad 1871., sv.
17.. str. 70. do 90.
l7.Rakl, Dr. Franjo: Hrvatska dvorska kancelarija i njezine izprave za vlada vine narodne
dinastije. Rad 1 876.. sv. 35-, str. 1 . do 49.
18.Raki. Dr. Franjo: Biela Hrvatska i Biela Srbija. Rad 1870., sv. 52., str. 141. do 189.
19.Raki, Dr. Franjo: Hrvatska prije 12. vieka glede na zemljitni obseg i narod. Rad 1881.. sv.
56. i 57., str. 63. do 140. i 102. do 150.
20.Raki, Dr. Franjo: Nutarnje stanje Hrvatske prije 12. stoljea. Rad, 1. Dnitvo. sv. 70. (godite
1884.), str. 153, do 190. 2. Crkva hrvatska, sv. 79, (godite 1886.), str. 135, do 184. 3. Vrhovna dravna
vlast, Odnosaj meu crkvom i dravom, sv. 91.(godite 1888.), str. 125. do 151. 4. Dravno
ureenje: 1. Vladalac i njegova vlast 2. upa i grad. sv. 99. (godite 1890.), str. 73. do 129.5,
Imovni i gospodarstveni odnoaji, sv. 105 (godite 1891), str. 202, do 239. 6. Obuka i pismenost,
sv.
H5.
(godite 1893.), str. 37. do 68. 7. Umjetnost i umjetni obrt, sv. 1 16., str. 175. do 229.
2I.Raki, Dr. Franjo: Documenta historiae croaticae periodum antiquam illustrantia, edidit Academia
Scientiarum et artiura Slavonim meridionalium Zagrabiae, 1877, in taberna libraria Leop. Hartmann,
544. str.
22.Smiiklas, Tade: Obrana i razvitak hrvatske narodne ideje 1790. do 1835.godine. Rad
Akademije. Zagreb, sv. 80. godite 1885., str. 11. do 72.
23.Kohari. Janko: Das Ende des kroatischen Nationalkonigtums (?)
24-Popari, Bare: O pomorskoj sili Hrvata za dobe narodnih vladara. Zagreb, 1899.. Matica
Hrvatska, 140. str.
25.Segher, Mato: Hrvatski narodni vladari od god. 620. do 1 102. Mitrovica. 1903., Hrvatska dionika
tiskara. 1 04. str,
26.Horvat, Rudolf: Kralj Tomislav i njegovo doba. Zagreb. 1897.. Anton Scholz, 34. str.
27.Klai, Vjekoslav. Bizantinsko vladanje u Hrvatskoj za cara Emanuela Komnena. Izvjee
zagrebake gimnazije za godinu (?), str. 7. do 50.
28.Cvjetkovi, prof. Bozo: Dubrovnik i Ljudevit Veliki 1358. do 1382. Dubrovnik, 1913. Tiskara
deGiulli, 116. str.
29.Lenel, VValter: Die Entstehung der Vorherrschaft Venedigs an der Adria, Strassburg,
1897., naklada Karl J. Triibner, 145. str.
30.Starohrvatska Prosvjeta, Glasilo hrvatskog starinarskog druilva u Kninu, godita 1895,, 1896.,
1897., 1898., 1899. 1900, 1901., 1902., 1903.
ZA TREI DIO: 1
^1
uj
1
l.Kallay, Benjamin pl.: Geschichte der Serben (prievod iz maarskoga od prof. J. H.
Schwickera, Budapest). Wien i Leipzig, 1878.. Wilhelm Lauffer. 601. str.
2.Ranke, Leopold pl.: Serbien und die Tiirkei im neunzehnten Jahrhundcrt. Leipzig, 1879., Duncker
& Humblot, 558. str.
3Jireek, Konstantin: Geschichte der Serben. Prvi svezak do 1371. (Oba poviest drava,
izdao Karl Lamprecht. 1. dio: Poviest europskih drava, 38. djelo).Gotha, I9I1-. F. A. Perthes
d, d.,442. str.
4.Jireek, Konstantin: Staat und Gesellschaft im mittelalterlichen Serbien, Dankschrift der
kaiserlichen Akademie der Wissenschaften in Wien, phil.-histor. Kiasse, 58. sv., I. dio., 83. str. II.
dio. 74. str., IH. dio, 76. str. r-%
5.Stanojevi: Istorija srbskog naroda. II. isdanje, Beograd, 1910., Ljub. M. Davidovi, 384. str. i
6.Kovaevi, Lj. i Jovanovi Lj.: Istorija srbskog naroda. Izdanje Srpske knjievne zadruge,
**
sv. 20. i 31. Beograd. 1894.. sv. 1. 135. str., sv. 2. 223. str.
7.Gavrilovi. Andr.: Sveti Sava, pregled ivota i rada. Beograd, 1900., dravna tiskara, 220. str.
^
8.Kallay, Benjamin pl.: Die Geschichte des serbischen Aufstandes 1807. bis 1810.. iz ostavtine
rukopisa izdao Ludwig pl. Thalloczv, preveo Stephan Beigel. Wien, 1910., Adolf Holzhausen,
554. str.
9.Novakovi, Stojan: Die Wiedergeburt des serbischen Staates (1804. do 1843.), preveo vladin
savjetnik Dr, Georg Grassl. Sarajevo, 1912., u vlastitoj nakladi bos.-herc. Zavoda za
vj
iztraivanje Balkana, bos.-herceg, zemaljska tiskara, 185, str.
lOJorga, N.: Geschichte des Osmanischen, Staates, 5. sv. (Ailgemeine Staatengeschichte, <--,
izdao Karl Lamprecht, 1. dio: Geschichte der europaischen Staaten 37. djelo). Gotha,
'.
1908./I912., Er. And. Perthes. 486.. 452.. 479.. 512. i 542. str.
^
ll.Sax, Carl Ritterv.: Geschichte des Machtverfalls derTurkei bis Ende des 19. Jahrhunderts,
te die Phasen der Orientalischen Fragen bis auf die Gegenwart, H. popunjeno izdanje, Wien.
"~)
1913., Manz, 654. str.
~j
I2.Prohaska, Dr. Dragutin: Das kroatisch-serbische Schrifttum in Bosnien und der
Herzegovvina von den Anfangen im XI.. bis zur nationalen Wiedergeburt im XIX Jahrhundert. Zagreb,
1911., Mirko Brever. 202. str.
^
I3.Stanojevi, St.: Vizantija i Srbi. Knjige Matice Srpske, sv. 778. i 14./I5. Novi Sad* 1903. i
c j
1914., 16S. i 252. str.
14.Schwicker. Dr. J. H.: Politische Geschichte der Serben in Ungara. Nach archivalischen Ouellen -
^
dargestellt. Budapest, 1880.. Ludwig Aigner, 416. str.
I5.1vi, Dr. Aleksa: Seoba Srba u Hrvatskoj i Slavoniji. Karlovci, 1914.. Srbsko-Manasttrska -J
tamparija, 101. str.
ZA ETVRTI DIO:
l.Schimek, Maximilian: Geschichte des Konigreiches Bosnien und Rama vont
Jahre867. bis 1741. Wien, 1787., Chr. Friedr. VVappler.
2.Engel, Johann Christian v.: Geschichte von Serbien und Bosnien, nebst einer Fortsetzung der
Denkma'Ier ungarischer Geschichte und der historischen Literatur der ungarischen Nebenlander.
j
Halle, 1804., Joh. Jur. Gebauer. 495. str.
3.Klai, V.: Geschichte Bosniens bis zum Verfall des Konigreiches. Leipzig. 1885., 352. str.
,
4.Petriniensis, Dr.: Bosnien und das kroatische Staatsrecht. Poviestno-pravna studija. Zagreb,
1 898., Anton Scholz, 261. str. -
j
5.Komlossy, Dr. Franz v.: Das Rechtverhaltnis Bosniens und der Herzegoivina zu Ungam. Mit
besonderer Rucksicht auf das Mittelalter. Preveo iz maarskoga E. K. Wien, Man, 1909.. 138. str.
6.Karapet, Ter-Mkntschlan: Die Paulikianer im Byzantinischen Kaiserrelche und vervvandte
ketzerische Erscheinungen in Annenien. Leipzig, 1 893., J. H. Hini iehova, knjiara, I63.str.
H
7.Raki, Dr. Franjo: Bogomili i Patareni. Rad Akademije u Zagrebu, sv. 7, (str. 84. do
I80.),sv,8. (str. 121. do 210.), sv, 10. (str. 160.do263.).
8.Petranovi, Dr. Boidar: Bogomili, crkva bosanska i krani. Zadar, 1867., 168. str.
9.P. Jeieni, Dr. Julianus: De Patarenis Bosnae {dissertatio inauguralis}. Sarajevo. 1908., Typis
Vogler & Comp.. 121. str.
lO.Fliigel: Mani. seine Lehren und seine Schriflen. Leipzig, 1862.
11.11 Miiller. Dr. A.: Der Islam im Morgen- und Abendland (Allgemeine Geschichte in
Einzeldarstellungen, izdao W. Oneken, Berlin, u 2 sv., 1885. i 1887. Hi-storiseher Verlag Baumgartel.
I. sv. 646. Str.; H. sv. 685. str.
12.Prelog, Dr.: Poviest Bosne od najstarijih vremena do propasti kraljevstva, Sarajevo, J.
Studnika & Counp., 77. str.
13.Prelog, Dr.: Poviest Bosne u doba osmanlijske vlade, I. dio (1463. do 1739.), 178. str. J.
Studnika & Comp.
14.Thalloczy, Ludwig v.: Geschichte Bosniens und der Herzegovvina (Die osterreichische
Monarchie in Wort und Bild. Svezak: Bosnien und Herzegovvina), str. 179. do 276. Alfred Holder,
Wien.
15.Baagi-Redepai Safvet, Beg: Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (od g.
1363. do 1850.). Sarajevo, 1900.. 215. str.
16-Shek v. Vugrovec, Adalbert: Die Agrarfrage in Bosnien und der Herzegovvina. Izvadak
iz Arbeitsnachvveis, Wien, 1914., sv. 4., 40. str.
17Jeleni, Dr. Fra Julijan: Kuitura i bosanski Franjevci. 1. sv., Sarajevo, 19,12.,
Kramari & M. Raguz. 256. str.; II. sv., Sarajevo. 1915.. Kramari & M. Raguz, 602. str.
1 8Anonimno: Hrvatska Bosna (Mi i oni tamo). Sarajevo, 1907.. Vogler & Co., 57. str.
19Curipeschitz, Benedikt: Itinerarium oder der Botschaftsraiss des Josef von Lamberg
und Niklas Jurischitzdurch Bosnien, Serbien. Bulgarien nach Konstantinopel 1530. Izdala Eleonora
grofica Lamberg-Schvvarzenberg. Innsbruck. 1910., Wagners Universitats-Buchhandlung, 83. str.
20.Nemani, Davorin: Die Sprache in Bosnien und der Herzegovvina, (Die osterreichisch-
ungarische Monarchie in Wort und Bild, Svezak: Bosnien und Herzegovvina. Wien, Alfred Holder, str.
371. do 376.
21.Gliick, Dr. Leopold: Phvsische Beschaffenheit der einheimischen Bevlkerung. (Die
oslerreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, Svezak: Bosnien und Herzegovvina.
Wien, Alfred Holder, str, 277. do 290.),
22. Die Lage der Mohammedaner in Bosnien, Od jednoga Maara. Wien, 1900., Adolf Holzhausen,
126. str.
23Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Godita 1889. do 1915. Sarajevo,
zemaljska tiskara.
24.Samohrvat. (Dr. Gjuro Deeli) : Grudobran Kraljevine Hrvatske. Pretiskano iz Hrvatskog
prava". Zagreb. 1904.. Prva hrvatska radnika tiskara. 534. str.
25.Helfert, Frhr. von: Bosnisches. Drugo izdanje. Wien, 1879., Manz. 322. str.
26Mikloi, Fr.: Die slawischen Elemente im Rumanischen. Wien, 1861.. Karl Gerolds
Sohn. 69. str. (Iznesena ha sjednicama carske Akademije znanosti 18. srpnja i 17. listopada 1860.).
27Mikloi, Fr.: Ober die Wanderungen der Rumunen in den Dalmatinischen Alpen und den
Karpathen. Wien, 1 879., Karl Gerolds Sohn, 66. str.
28.Mikloi: Rumucische Untersuchungen. 1. Istro- und macedo - rumunische
Sprachdenkmaler. (Denkschriften der kafserlichen Akademie der Wissenschaften, phil- histor. Klasse,
XXXII. sv). Wien, 1882., 1. dio str. I. do 82; 2. dio str. 189. do 282.. Karl Gerolds Sohn.
29.Tha!!oczy, Ludwig v.: Studien zur Geschichle Bosniens und Serbiens im Mittelaller. Preveo
Dr. Franz Eckhait. Munchen i Leipzig, 1914., Duncker& Humblot. 478. str.
30.Thalloczy, Ludvvig v.; Iztraivanja o postanku bosanske banovine. Posebni odtisak iz
Glasnika bosanskog zemaljskog muzeja. Sarajevo, 1906., zemaljska tiskara, 44. str.
1
r~1i
\
31.Bidermann, H. J.; Die Romanen und ihre Vertrelung in Oeslerreich. Ein Beitrag zur
Nationalitaten-Statistik und einleitenden Beroerkungen iiber deren Verhaltnis zu den Rechts- und
^
Staatsvvissenschaften. Graz, 1877., Leuschner& Lubensky, 206. str.
j
32.Raki, Dr. Franjo: Scriptores rerum croaticamm pred XII. stoljeem. Rad LI. godite, 1880.,
l
-$
i str. 14I.do20I.
ZA PETI DIO:
}
'
i
I.Pichler. Dr. A.: Geschichte der kirchlichea Trennung zwischen dem Orient und Occident
von den ersten Anfangen bis zu jungsten Gegenvvart. 1. svezak. Bvzantinische Kirche. 557. str.; II.
svezak. Die Russische Hellenische uod die ubrigen orientalisclien Kirchen. S dogmatskim dielom.
^1
]
Munchen 1864., 759 str.
._]
2.Norden. Dr. Walter: Das Papsttum und Byzant. Die Trennung der beiden Machte und
das Problem ihrer Wiedervereinigung bis zum Untergang des bvsantischen Reiches <I453.).
\
Berlin. 1903.. B. Behrs naklada, 754. str.
i 3.Finlay, George: Die Geschichte Griechenlands, von seiner Eroberung durch die Kreuzfahrer bis zur
Besitznahme durch die Tiirken, un der Kaisertums Trapezunt (1204. da 1461.). S englezkoga
preveo CarIB. Reiching. Tiibingen, 1853., H. Laupp, 494. str.
4.Gr6rer, Aug. Fr.: Byzantinische Geschichten. Izdao iz njegove ostavtine, popunio i nastavio Dr. J.
B. Weiss, I sv. Geschichte Venedigs von seiner Grundigung bis zum Jahre f 089. (608 str.); II. sv. 1 878
(669 str.); IH. sv. 1877 (872 str), Vereinsbuchdruckerei.
i
5.FalImerayer, Dr. Jacob Ph.: Fragmente aus dem Orient, 2. sv. 344. i 513- str. Stuttgart, 1845., J.
j
G. Cottascher naklada.
uJ
6-Fallmerayer, Dr. Jacob Ph.: Gesammelte Werke von Jakob Philipp Fallmerayer. izdao
i Georg Martin Thomas. 3 sv.. 408., 559. i 503. str. Leipzig. I86L, Wilhelm Engelmann
""J
7.Fallmerayer, Dr. Jacob Ph.; Geschichle des Kaisertums von Trapezunt Munchen. 1827., Anton
wj
Weber, 354. str.
8.Fallmerayer. Dr. Jacob Ph.: Geschichte der Hslbinsel Morea wahrend des Mittelalters, ,-,
|
II. sv.. 456. i 432. str, Stuttgart, 1830., J.G. Gotta.
i
- J
9.Harpf. Dr. Adolf: Morgen- und Abendland. Vergleichende Kultur- und Rassen- Studien. Stuttgart.
-J
1905.. 348. str.
! TO.Leuthner, Karl: Russischer Volkslmperialismus. Berlin, 1915- S. Fischer, 81. str.
^
ll.Jonquiere Vicomte de la: Historie de l'empire ottoman depuis sea origines jusqu-au traite de
__]
Berlin. Pari, 1881., Hacherte & Cie., 670. str.
12.Gulenpenning, A.: Geschichte des ostromischen Reiches unter de Kaisem Arkadius und
! Theodosius, 1885. i
13.Zajedniar; Nadbiskup Stadtler
Hrvatska Narodna Zajednica. Pretiskano iz "Htvatske
J
Zajednice. Sarajevo, 1910., Tiskara sarajevskog Tagblatta, 106. str.
14.Baernreither, Dr. J. M.: Bosnische Eindriicke. Politika studija. Wien, 1908.. Manz, 58. str. - ,,
1 15.Seifert, Dr. JosefLeo: Zur Geschichte des Panslavismus. Das Neue Oesterreicht, sv. 5. (kolovoz
1916.}, str. 18. do 27. i sv. 6. (rujan 1916.), str. 31. do 40.
-J
j
1 6.CrenneviHe, Ludwig grof: Russische Kirchenpolitik. Oeslerreich ische Rundschau,
!
XXXV., srpanjrujan, 1912., str. 266. do 271.
]
J7.Rotbuch osterreichisch-ungarisches: Diplomatische Aktcnstiicke zur Vorgeschichte des
Krieges 1914. Wien, 1915.. Manz, 144. str.
ZA ESTI DIO.
l.Duic. Niifor: Istorija srbsko-pmvoslavne crkve od prvieh desetina VII. vieka do naih dana.
Beograd. 1891.
; i 2Jireek, Constantin: Der Grossvezier Mchmed Sokolovi und die serbischen Patriarchen
L..-! Makarij und Antonij. Arhiv za slavensko jezikoslovlje IX. (1886), Berlin, 1886.
[ 1
Li
**&&
J
J
3.Ruvarac, Hilarlon: Nochmals Mehmed Sokolovi und die serbischen Patriarchen. Arhiv za
slavensko Jezikoslovlje X. (1887.). Berlin, 1887., str. 43. do 53,
4.Niketi: Istorijski razvitak srbske crkve. (Godinjak beogradskog drutva uenjaka, sv. XXXI.,
str. 72. do 75.)
S.Fiedler, J.: Beitrage zur Union der Wallachen in Slawonien und Syrmien.(Posebni
odtisak iz Spomenica Carske Akademije Znanosti (godite?).
.Starevi. Dr. Ante: Ime Srb. Zagreb, 1868.
7.Starevi, Dr. Ante: Pasmina slavosrbska po Hrvatskoj. Zagreb. 1 869.
8-Starevi Dr. Ante: Bili k Slavstvu ili k Hrvatstvu? Zagreb. 1867.
9.Hentschel. Willibald: Varuna. Das Gesetz des aufsteigenden und sinkenden Lebens in der
Geschichte, 2. izd., Leipzig, 1 907., Theodor Fritsch, 626. str.
10.Wahrmund Adolf: Das Gesetz des Nomadentums und die heutige Judenherrschaft.
1 1 .Stevvarl, Chamberlain Houston: Die Grundlagen des XIX. Jahrhunderts. Puko izdanje. IX.
izd. Munchen, 1909., I. polovica 632. str., II. polovica 633. do 1240. str.
I2.Sombart, Wemer; Die Juden und das Wirtschaftsleben. Leipzig. 1911., Duncker & Humblot,
478. str.
13.afarik, Paul Josef: Geschichte der slawischen Sprachen und Literatur. Ofen, 1826.. sa. kr. ug.
sveuilinim spisima, 524. str.
14.Der Gegensatz zvvisclien unserer Monarchie und Russland. Od Jednog bosanskog Hrvata.
Zagreb, Siidslavische Revue br. 1. od sienja 1912., str. 5. do 10.
I5.Stefanovi-Karadi, Vuk: Koveii za istoriju, jezik i obiaje Srba sva tri zakona. Wien,
1849., Druckerei des armenischen Klosters. 152. str.
16.MiIojevi, M. S.: Odlomci istorije Srba. Beograd, 1872.
l7.Lazi, Sima Lukin: (Vra-Pogada): Srbi u davnini. Zagreb, 1 894., Tiskara Karla Albrechta,
232. str.
l8.Begovi, Nikola: Istorija Srbske crkve. Novi Sad. 1874.
19-Poli, Martin: 1860. do 1880. Parlamentarna poviest kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, s
biljekama iz politikog, kulturnog i drutvenoga ivota. Zagreb, 2. sv. I. sv. 1899.; 11. sv. 1900. Franz
Suppan.
20.Starevi, Dr. Ante: Djela Dr. Ante Starevia. Zagreb. 1893794., 3 sv., 446. str., 70, i 446. str.,
Anton Scholz
2 1 .Herkalovi, Thomas: Vorgeschichte der Okkupation Bosniens und der Herzegowina.
Zagreb, 1906., Milivoj Majcen. 187. str.
22.Pavlinovi, Mihovil: Hrvatski razgovori Zadar 1 877., tiskara Narodnoo Lista", 287. str.
23.Pavlinovi, Mihovil: Pjesme i besjede. Zadar, 1873., tiskara "Narodnog Lista", 333. str.
24.24. Pavlinovi, Mihovil: "Puki spisi". Zadar, 1876., tiskara "Narodnog Lista", 533. str.
25.Adelung, Friedrich: Katharinens der Grossen Verdienste um die vergleichende Sprachkunde.
Petrograd, 1915., Friedrich Drechsler.
26.Spalaikowitsch, M. J. docteur en. droit: La Bosnie et l'Hercegovine. Etude d'histoire
diplomatique et de droit intemational. (Couronrte par la faculle de droit de Pari). Pari, 1899.. Arthur
Rousseau, 343. str.
27.Schneller, Dr. Jur. Hans: Die staattsrechtliche Stellung von Bosnien und der Herzegowina.
Leipzig, 1892., H. G. Wallmann. 214. str.
28.Tvrtkovi, Ivan: (J. Steinhardt) Konig Peter und die revolutionare grosserbische
Bewegung. Oesterreichische Rundschau od 1. listopada 1908.).
29-Oesterreichisches-ungarisches Rotbuch: Diplomatische Aktenstucke zur Vorgeschichte des
Krieges 1914. Volksausgabe. Abdruck der officiellen Augabe mit einer Einleitung. Wien, 1915.,
Manz. 144. str.
30.MauranJ, Ivan: "Smrt Smailage engia". Tumaenje od prof. Dragutina Prohaske.
Beograd. 191 L. Nova tamparija Davidovi, 98. str.
31.Brunswik, Benoit: Le traite de Berlin, annote et Commenle. Pari, 1878., E.PIon et Cie., 323.
str.
i
'1
J
rU
.1
3
ZA SEDMI DIO:
l.Maver, Dr. Franz Martin: Geschichte Oesterreichs mit ROcksicht auf das Kulturleben. HI. izd.
]
Wien i Leipzig, 1909. 1, sv. 671 . str; II sv., 861. str., Wilh. Braumiiller.
j
2.Friedjuiig, Heinrich: Oesterreich von 1848. bis 1860. II izd. Stuttgart i Berlin, I. sv., 1908.,
5 12 str.; II sv. 1912., 569 str. J. G. Cottasche Buchhandlung Nachfolger
^
3 ulek, Dr. Bogoslav: Hrvatski ustav ili Konstitucija godine 1882. Zagreb, 1883., 318. str. Dionika
j
tiskara
4.Seton Watson, R.W.: (Scotus Viator). Die sudschlawische Frage im Habsburger Reiche. Berlin,
1913., Meyer&Jessen 639 str.
^
5.Sosnosky Theodor von: Die Balkanpolizik Oesterreich-Ungams seit 1866., Sruttgart i Berlin, I. ^_i
sv. 1913., 302. str.; II. sv. 1914., 405. str., Deutsche Verlagsanstalt.
6,Wurm, Christian Friedrich: Diplomatische Geschichte der Orientalischen Frage. Leipzig, 1858., _
F.A. Brockhaus, 520 str. i
7.Rauter, Dr.: Geschichte Oesterreichs von 1848. bis 1890. Skizze mit besonderer Berucksichtigung ~J
der VerfassungsennvickJung. Wien, 1890., M. Perles, 103. Str.
8.Horvat, Dr. Rudolf: Najnovije doba hrvatske poviesti.1790. do 1906. Zagreb, 1906., Izdanje Matice ri
Hrvatske, Dionika tiskara, 296. str.
[
9Horvat, Dr. Rudolf: Hrvatski pokret u godini 1848. 1, sv., U proljee 1898., 70 str.; II. sv.; U ljetu.
^
1898., 228. str.; III. sv.; U jesen. 1898., 229-Str.; IV. sv.,; U zimi. 1899. 120. str.
lO.Risti, Jovan: Srbija i srbski pokret u Ugarskoj, 1 848749. Glasnik srbskog uenog drutva, knjiga
H
55., Beograd, 1884., u tampariji kraljevine Srbije, str. 1. do 54.
j
ll.Samassa, Paul: Der Volkerstreit im Habsburgerstaat. Leipzig 1910. Dietrichsche
Verlagsbuchhandlung, 184. str.
12.. Springer, Dr. Rudolf: Grundlagen und EnhvickJungsziele der Oesterreichisch-ungarischen ]
Monarchie. Politische Studie. Wien i Leipzig, 1906., Franz Deuticke, 248 str. uJ
13.,Omega: Was soil mit Bosnien geschehen? Wem gehort Dalmatien' Politisch historische
Fragmente. Wien, 1910., Christoph Reissers Sohne, 74 str.
"_~]
14.. egvi, Kerubin: Dr. Ante Starevi, njegov ivot i njegova djela Zaoreb, 191 L, 337. str.,
j
Tiskara Hrvatske stranke prava.
15.. Segvii, Kerubin: Prvo progonstvo Eugena Kvatemika. Godine 1858 do 1860. prilog za
najnoviju hrvatsku poviesL Po njegovom dnevniku napisao K. . Zagreb, 1907., 221 str. Simuni i
drug.
^3
16.. Anonimno: Rat Hrvata s Maarima godine 1848749. Zagreb 1902 Dionika: tiskara,
445 str.
" i)
17.. Karli Dr. Petar: Kraljski Dalmatin, 1806. do 1810. Matica Dalmatinska, Zadar 1912.,
164 str.
18.. Kisi, Vinko; Jubilani broj "Narodnog Lista (II Nazionale) 1862 do 1912., Zadar 1812.
l9.Lakato, Josip: Narodna statistika. Zagreb, 1914., Pucka tiskara d d 80 str.
20.Fumier, Dr. August: Wie wir zu Bosnien kamen. Eine historische Studie. Wien, 1909.,
Christoph Reissers 'Sohne, 96 str.
21.Mandic, Dr. Mihovil: Poviest okupacije Bosne i Hercegovine, Zagreb 1910. Matica Hrvatska,
100 str.
22.Tausk, Hermann: Bosnische Erlebnisse. Sudslavische Revue, Godite 1912., br. 28, 29, 30, 31;
godite 1913.br. 1,2,3,4,5,6,7,9, 10,11, 13, 15, 16, 17, 18, 19,22,23,24.
23.Wagner, Herraenegild: Der geniale Zicteackkurs. Niz lanaka o prilikama u Bosni i
Hercegovini Sarajevo, 1908., u vlastitoj nakladi Bosanske Pote, 76 str.
24Bematzik, Piof. Dr. F..: Die osterreichischen Verfassungsgesetze, II. izd. Wien, 191 1,
Manz,
1160 str.
25.Horvat. Stephan pl.: Uber Kroatien als eine durch Unlerjochung envorbene ungarische
Provinz und des Konigreichs Ungam wirklichen Teil Leipzig 1844 kod Karla Franza Kohlera, 1 08
str.
26-Pestv, Friedrich: Die Entstehung KroatieNs. (Posebni odtisak iz Ungarische Revue 1882.)
Budapest, 1882., Friedrich Killian. 86 str.
i
i
, i
1
J
"1
ni 1 . Klai, Vjekoslav: Da lije njekadanja Slavonija bila isprvice hrvatska ili ugarska zemlja. Vienac,
i najugledniji hrvatski beletrisliki list)- Godite 1882-, br. 35 do 42.
^
2.Charmatz, R.: Oesterreichs innere Geschichte von 1848. bis 1907. (Iz Natur und
Geistervvelt" II. izd.)- Leipzig, 1. sv. 1911-, 146 str.; II. sv. 1912., 176 str.
*~)
3.Georgewich Dr. Vladan: Die serbische Frage. Stuttgart i Leipzig. 1909., Deutsche
l Verlaganstalt, 148 str.
4-Pellegrini-Danieli Dr. Cesare pl.: Das Wesen und die juristische Natur des Kolonals in Dalmatien.
(Zeitschrift fiir VoIkswirtschaft, Sozialpolitik und Venvaltung, 21 sv., 1912., IV. svei, str. 524. do
546.).
J 5.Gopevi, Spiridion: Russland und Serbien, 1804. bis 1915., po izvorima taj nog arhiva u
Perrogradu i Parizu, te bekog arhiva. Munchen, 1913., Hugo Schmidt, 188 str.
--
6.Kjellen. Rudolf Dr.: Die Grossmachte der Gegenwart. Preveo Dr. C. Koch. Leipzig i Berlin,
1 9 1 5., B. G. Teubner, 208 str.
*-*
7.Cviji, Dr. Jovan: Aneksija Bosne i Hercegovine i srbski problem. Beograd, 1908., Dravna tiskara,
64 str.
^ 8.A-Z: Die Serbenfrage und der Hochverretsprozess in Agram. Wien i Leipzig, 1909-, naklada c.w.
Stern, 61 str.
9.35.Funder, Dr. Friedrich: Aktenstiicke zur grosserbischen Propaganda in Oesterreich-Ungarn, den
Wiener Geschvvomen unterbreitet von Dr_ Fr. Funder, Chefredakteur der Reichspost. Wien, 1909.,
naklada Reichsposta, 35 str
wi lO.Grunberg, Dr. Karl: Die Agrarverfassung und das Grundentlastungsproblem
1 1.in Bosnien und der Herzegowina. Leipzig, 191 1 ., Dunker & Humblot. 120 str.
H ZA OSMI DIO:
-J
I.Kurtovi. ukrija: O nacionalizovanju Muslimana Sarajevo. 1914., Tiskara "Narod", vlastita
naklada pisca, 54 str.
1 2.Tomi, Jaa: Kako se zovemo, Srbsko i Hrvatsko pitanje. Novi Sad, 1909., Dr. Svet. Mileti, 176
i str.
U
3.Miklosich. Franz: Vergleichende Lautlehre der slawischen Sprachen. Wien, 1 879., VVilh.
BraumuIIer, 1 sv. Lautlehre 589 str.
"^
4.Leskien, A.: Grammatik der serbo-kroatischen Sprache. Heidelberg, 1914., Carl VVinters
Universitatsbuchhandlung, 588 str.
5.Danicic, Gjuro Dr.: Dioba slovenskih jezika. Beograd, 1874., Dravna tamarija 15 sir.
.Vulovi, S.: Tko su bili starosjedioci Boke Kotorske. Vienac, 1892., br. 2. do 4.
7.urmin Gjuro: Osobine dananjeg sarajevskog govora. "Rad Akademije, sv. 121 iz godine
J
1875., str 186. do 2 10.
8Jurii, Dr.: Svjetski rat i Hrvati. Zagreb, 1915., Mirko Brever, 88 str.
9.Stojanovi, Nikola: Srbi i Hrvati. Novi Sad, 1902., Srbska tiskara. Dr. Svetozar Mileti
IO.urmin, Gjuro: Hrvatski preporod. Zagreb, I. sv. 1903., 266 str.; II. sv. 1904., 327 str., Dionika
tiskara
ll.Raki Dr. Franjo: Pnlozi za poviest humanizma i renaisance u Dubrovniku, .Dalmaciji i
Hrvatskoj. 1. Ivan Ravenjanin, uenik Petrarkin, dubrovaiki kancelar (1384. do 1387). Kao
^j
predtea humanizma u Dubrovniku. Rad Akademije u Zagrebu, sv. 74. str. 134. do 191.
!2.Ruvarac, Dimitrije. protojerejvo ta ste nam krivi! Posveeno Obzoru. Zemun 1895., Sima Paji
., 13.Mazzura, Dr. ime i Derenin, Dr. Marijan: Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj.
Zagreb, 1894.. Dionika tiskara. 68 Str.
-*
14.Marjanovi. Milan: Hrvatski pokret. Dubrovnik. I. sv. 1903.. 118 str.; II. sv. 1904., 132
str. S dodatkom Hrvali i Talijani. Tisak dubrovake hrvatske tiskare.
1 5.Zagorac, Stjepan: Istina o riekoj rezoluciji. Zagreb, 1 905.. Brafa Kralj. 32 str. 1 6.
16Mili, Vicko: Postanak rieke rezolucije i niezine posljedice. Pretiskano iz Narodnoga
^
Lista. Zadar, 1907., 25 str.
l7.Potonjak, Dr. Franko: Iz mojih politikih zapisaka. Zagreb, 1914., Mirko Breyer, 202
str.
o>
'"i
J
~"1
1
.i)
-Ti
. i)
18.upilo, Frano: Dubrovani Jesu li Hrvati? Pretiskano iz Crvene Hrvatske, Dubrovnik,
1 892., naklada Crvene Hrvatske, 1 16 str. r-j)
1 9.1bler, Janko: Hrvatska politika 1903. Zagreb, 1914.
20.Bez pisca: Balkanski rat. Sisak (bez broja godine, ali 1913.). Tiskara Janka Dujaka, 104 str.
2 1 .Marjanovi, Milan: Narod koji nastaje. Rieka, 1913., G. Trbojevi.
22.Skerli, Jovan: Dananji srbsko-hrvatski nacionalizam. Rieka, 1913., G. Trbojevi, 65 str.
/
~*
^
23-Pribievi, M.: Na najvei junak. Rieka, 1912., G. Trbojevi.
j
24.Mitrinovi, D.: Novi moral. Rieka, 1913., G. Trbojevi.
25.ii, Dr. Ferdinand pL: Nach der Annexion. Zagreb, 1909. Tiskara Hrvatske stranke prava, 41
r-|
str. !
26.Zenker, E. V.: Die staatsrechtliche Stellung Bosniens und der Trialismus, (lanak u
^
DieWageod 24. kolovoza !912., str. 753. do 769.).
27.Kovacevi. N.: Put do Trializma. Zagreb, 191 1.. Tiskara Weiser, 40 str.
r
l
28.N. B.: Trializam i hrvatska drava, Dubrovnik, 191 J-, Tiskara de Giulll, 20 str. 1
29-Supilo, Frano: Dubrovani jesu li Hrvati. Dubrovnik, 1 892,, naklada uprave lista Crvena
Hrvatska.
30.Naumann, Friedrich: Mitteleuropa, Berlin, 1915., Tisak i. naklada Georga Reimera. 299 str.
31.Hunfalvy, Paul: Ethnographie von Ungarn. S dozvolom pisca preveo na njemaki prof.

*
J. H. Schvvicker. Budspest, 1877.. Franklin Verein, 446 str.
32.Bogievi, Vlatko: Bosna i Hercegovina srbske su zemlje po krvi i jeziku, Mostar. 1908.,
r ~\
Tiskara Naroda, 85 str.
33.Burgess, Jobu William prof.: Der europaische Krieg, seine Ursachen, seine Ziele und eine
voraussichtlichen Ergebnisse. Leipzig, 1915.
34.Zenker, E. V.: Die nationale Organisation Oesterreichs, Berlin, 1916., C. A. Schwetschke &
Sohn, 63 str.
rt
^j
j
ZA DEVETI DIO:
'1
l.Redslob, Robert Dr.: Abhangige Lander. Eine Ana!yse des Begriffes von der ursprunglichen
_j
Herrschergevvah Leipzig, 1914.
<->>
2.Crenneville, Ludwig grof: Oesterreich-Ungarns Wirtschaftsverfassung, Balkanpolitik und
Staatsverfassung. Wien i Leipzig. 1910.
"1
3.CrenneviIle, Ludwig grof: Gross-Oesterreich von Venedig, Styria, Graz und Wien, 1908.
4.Crenneville, Ludwig grof: Bosniens natiirliche Zugehoricigkeit. (Oesterreische Rundschau, sv.
XVII., svei 6., 1 5. prosinca 1908.).
_
^
5,Kretschmayr, prof. Dr. Heinrich: Geschichte von Venedig. I. sv. Gotha, 1905.,Friedrich Andreas
Pcrthes, A. G., 522 str. - i
6.Bartoli, Dr. Matteb Giulio: Das Dalmatinische.T. sv.: Einteilung und Ethnographie llivriens, 316
str.; 11. sv.: Glossare und Texte, Grammattk' und Lexikon, 468 str. (Kaiserliche Akademie der
-
1
Wissenschaften, Schriften der Balkankomrnission linguistische Abteilung.) Wien, 1906., Alfred
Holder.
J
7.Bruckner, prof. Dr. Ed.: Dalmatien und das osterreichische Kiistenland. Predavanja odrana u
oujku 1910., prigodom prvog putovanja bekog sveuilita. Wien i Leipzig, 1911., Franz Deuticke,
50 str. ^ j
8-Ungarisches Statistisches Jahrbuch. Neue Folge. XXI. sv. za 1913. (Izdao kr. ug. Statistiki
Sredinji Ured po nalogu kr. ug. Ministarstva za trgovinu.)
- -*.
9-Oesterreichs statistisches Handbuch, fur die im Reichsrate verlretenen Konigsreiche und Lander!
XXII godite za 1913.
lO.Munin: Oesterreich nach dem Kriege. Forderungen eines aktiven osterreichischen Politikers.
Jena, 1915. Eugen Diederichs. 32 str.
II.Foerster, F. W-: Das oesterreichische Problem vora ethischen und staatspadagogischen _,.j
standpunkle. Wien, 1916., Hugo Heller & Cie., 45 str,
12.Hegediis, Roland pi.: Ungam nach dem Kriege.(Letci za probuenje Austro-Ugarske.) Warnsdorf, i
1916., Ed. Slrache. 84 str.
1
1
KNJIEVNOST
O HRVATSKO-SRBSKOM PITANJU
I O PROBLEMIMA, KOJI SE SPOMINJU U OVOJ KNJIZI
Sakupio: FEDOR PUCEK
Gdje nije drugaije oznaeno, upotriebljene su ove kratice:
M. H.
=
Matica Hrvatska
L.M.S.
=
Letopis Matice Srpske
S. K. G.
=
Srpski knjievni glasnik
S. K. Z.
=
Srpska knjievna zadruga
1
i
Abbott G. F.: Macedonian folklore.
Cambridge 1903.
Abbott G. F.: The tale of a tour in
Macedonia. London 1903. 356 str. ilustr.
Abramovi Mihovil: Jedan doprinos k pitanju
oblika hrvatske krune (Ein Betrag zur Frage der
Forra derkroatischenKrone}.
Zagreb
1 929., iiev Zbornik.
Achleitner Arthun Reise im slavischen
Suen (Dalmatien und Montenegro). Berlin
1913. 8.
310 str.
Adam R.: Ruins ofthe palae ofthe
emperior Diokletian at Spalato, London
Adami Vittorio:lconfini d'Italia nelle
concezioni storiche letterarie e scientifiche,
Milano 1917
Adami Vittorio: 1 Panduri. Izva-
dak iz Rivista Dalmatica. ara 1 93 1
.
Adami Vittorio: Un regimento italiano di
Dalmati 1 805.- 1 8 1 4. ara 1 925.
Adamov E. A.: Konstantinopol 1
prolivv po sekretnvm dokumentam byvago
Ministarstva inostranih djele, vol I. II.
Moskva 1926,
Adamovi Jova: Privilegije srpskog naroda u
Ugarskoj, Zagreb 1902. (ir.)
A d a m o v i L.: Die Pflanzemvelt
Dalmatiens eipzig, Klinkenhardt A. 191 1.
8.
Adamovi V.: Rijeka, topografino
povjesnike biljeke. Dubrovnik, Pasari,
1904. 8.
A d a m o v i V.: upa, topografino
povjesnike biljeke. Dubrovnik 1901.8.
Ademol 1 o U.: 1! terrilorio del Montegro
nelle sue vicende storiche, u Le Vie d'Italia e del
Mondo 1.(1933.).
Andri dr. Nikola: Pod apsolutizmom. Zagreb
1906
Andri Nikola: Putovanje Gajevo po Rusiji. Hrv.
Agatonovi Rad-, prof.: Odno-
aji izmeu Srbije i Bugarske od 12.15.
veka. Beograd 1899. Str. 167. (ir.).
Alaupovi Tugomir dr.: Razvijanje narodne
misli u Bosni. Zagreb 1918. Hrvatska Njiva, br.
10.
Alberti Mario: Adriatico e Mediterraneo.
Milano 1915.
Alesani Attilio: La Dalmazia, manuele
di geografia fisica ed antropica. ara 1933.
A 1 k o v i M.: Balkanski rat. Sisak,
J. Dujak 1912.8
Alkovi M.: Put BeogradSofia

Carigrad. Sarajevo 1911.

8
Alkovi M.: Die Balkanfrage.
VerSffenllichungen der Handelshocbschule,
Miinchen, Heft 3. Munchen und Leipzig.
Duncker &Humboldt 1914.
8
A 1 k o v i M.: An observer in the near
East. Ev. Nash, London, 1907. 8.
A m a d o r i-V i r g i 1 i: La politica estera
italiana 18751915. Bitonto 1916.
Amelot de la Houssave: Historie des
Uscoques. Amsterdam 1682.
Anderson M a x: Da Staatsrecht
des Konigreiches Bulgarien. Greifswald
191
1.8"
Andrassv Georges: Reglement des Queslions
de frontieres entre la Vougoslavie d'une part et
f'ltalie, l'Autriche et la Hongrie d'autr part.
Belgrade-Paris 1934., str. 23.
Andrejka JemeJ pl. : Slovenski
fantje v Bosni in Hercegovini 1878. Druba Sv.
Mohorja v Celovcu 1904.8
Andri A.: Geschichte des Fursten-
thums Montenegro. 1853.
Andri Nikola: Hrvatski ilirizam
i srpstvo. Vijenac 1894
kolo IV., 1908.
Androvi Ivan: Dvanaesti sat. Dubrovnik, 1901.
Androvi Ivan: Habzburki dom i hrvatsko
.1
dravno pravo. Sarajevo 1 907.
Androvi Ivan: Hrvati i Talijanci. str. 88.
Androvi Ivan: Hrvatska zemlja 1. Suak 1898-,
str. 124.
Androvi Ivan: Nove struje? Zadar, 1908.
Androvi Ivan: O srbstvu. Dubrovnik, 1899.
Androvi Ivan: Po Ravnim Kotarima i krkoj
Bukovici. Zadar, 1909.
Androvi Ivan: Prema Sjedinjenim Dravama.
Zagreb 1910.
Androvi Ivan: Rieko pitanje prema Hrvatskoj i
Ugarskoj u poviesti i u politici od postanka do
dana dananjega. Rieka, 1911.
Androvi Ivan: Beitrag zur slavisch

germaniscben Kulturgemeinschaft. Triest, 1915.
Androvi Ivan: Dantes Urteil uber ltalien. Triest.
1916.
Androvi Ivan: Das Verhaltnisse zwischen
Kroatien und Ungarn. Wien, 1904., str. 53
Androvi Ivan: Die Triester Frage im Verhaltnis
zu Oesterreich und ltalien. Triest, 1916.
Androvi Ivan: Apunti polemici alFopuscuio del
Dre L. Gumplovitz: "Le origini storiche dei
Serbi e dei Croatr'., str 28.
Androvi Ivan: le questione croata in risposta al
discorso pronunziato de S.E. Pasquale Villari nel
XIII. congresso della Dante Alighieri a Siena.
str. 74.
Androvi Ivan: Lettera aperta a S.E. Pasquale
Villari. str. 38.
Angeletti O. J.: Difesa del Adriatico. 1928.
Anjikov Ev.: Maniheji i Bogumili. (Glasnik
Skopskog naunog drutva, V. 1929.)
Antoljak dr. Stjepan: Dalmacija i Venecija na
preliminarima u Leobenu i na mira u Campo
Formiu. Zagreb 1936.
Antoljak dr. Stjepan: Jedan nepoznati akt o
nacionalnom radu biskupa Maksimilijana
Vrhovca. Zagreb 1937., Croatia Sacra, str. 1 19.
Antoljak dr. S: Les renseignements autrichiens
sur la Dalmatie francaise en 1806. - 1808. I
Zagreb 1940. Anales de F Institut francaise de
Zagreb, br. 13.
Antoljak dr. S: Etat des esprits a Zagreb et en
Croatie a Tegard des Francais en 1 809. Zagreb
1938. Anales de I' Institut francaise de Zagreb,
br. 5,-6.
Antoljak dr. S: La remise aux Francais dc Rijeka
du littoral croate et de la Croatie d'au dela de la
Save. Zagreb. 1939. Anales de Plnstitut
francaise de Zagreb, br. 1 0.
Antoljak dr. S: Les repercussions de la
Revolution francaise en Croatie. zagreb 1939.
Anales de I' Institut francaise de Zagreb, br. 9.
Antoljak dr. S: Commenl la Dalmatie devint
francaise. zagreb, 1939. Anales de Flnstitut
francaise de Zaareb. br.8.
Appendini Fr. M.: Noticie istorico-critiehe sulle
antiehita, storica e letteratura de Ragusei. ragusa
1802.
Aranza dr. J.: Woher die Siidslavischee
Colonien in Suditalien. Archiv f. slavisehe
Philologie, XIV.
Archille Jean: Et le Montenegro. Birmingham
1917.
Arginteanu Jon: Istina Romanilor Macedoneni
din timpurile ele mal vechi pana in zilele
noastre. Bucuresti 1904.
Arnautovich Dragomir: Au carrefour de
l'orient. pari 1917. str. 48.
Arnautovich A.: De la Serbie a la Yougoslavi,
Questions contemporaines NO. 13 Pari 1919.,
str. 40.
Arnautovich Alexandre: Un Poete de l'Unite
Yougoslave, Pari.
Ameth: Maria Theresia. 1.
- VII.
Arsenijevi Lazar: Istorija srpskog ustanka.
Beograd 1899. str. 1020.
Arthner Therese von: Briefe iiber einen Teil von
Croatien und ltalien. Pesth 1830., str.337.
Aquila Veris (A. de S.): Kroatenliebe.
Novelistische Reminiszenzen.- Wien 1910., str.
75.
Asboth Johan von: Bosnien und die
Hercegovina. Reisebilder und Studien. Wien
!888.rHolder
Ashmead Bartlett Ellis: With the Turks in
Thrace. London, Steinemann 1913.
8
Askevv A. and C: The stricken land. London
1916.
Atom: Kakvajr bila srdnjevjekovna crkva
bosanska, vjera bosanska? (Bosanska vila 1 892.
i 1894.)
Auerbach Bertrand: Les Races et les
Nationalites en Autriche-Hongrie. Pari 1917.
Avakumovi - Ribarac: Odbrana u narodnoj
skuptini. Beograd 1893.
Avancini Avancinio: L'italianitta del Trentino
della Vanezia Giulia e della Dalmazia. Milano
1914.
Avelot H. ct J. de la Naziere: Montenegro,
Bosnie. Hezegovine. Pari
Babi Ljubo: S Eugenom Kvaternikom. Zagreb
1902. Hrv. Misao br. 8.
Baemreiiher J. M.: Bosnische Eindriicke. Wien,
Manz 1908.8
Baernreither: Ein Herbstansflug in die
Dinarischen Alpen. Wien, Manz, 1913. 8
Bahr Hermann: Austriaca. Berlin, 1911.
Bahr H: Dalmatinische Reise. Berlin 1909.
8
162 str. sa slikama
Bajki dr. V. J.: Istorija srpske trgovinske
politike. Sv. I. Austro-Ugarska trgovinska
politika na Balkanu do 1880. god. Beograd
1
1902., XIII. i 84 str.
Baiza dott. Giuseppe de: La questione
montenegrina. Budapest 1928.
Bajza Josef: A Horvat Kerdes. Budapest 1 94 1
.,
str. 528
Baki dr. U.: Srpsko rodoljublje i
otaastvoljublje. Beograd 1910., str. 153.
Bakoti dr. Lujo: Srbi u Dalmaciji, Beograd
1939. (ir.)
Bakunin Michael: Aufruf an die Slavven! Von
einem russischen Patrioten. Koethen 1 848.
Balasev G. D.: Minalo Blgarsko-Makedonsko
nauno spisanje. Sofia 1909. do 1915., 9 sv.
Balentovi Ivo: Bosna u sklopu hrvatskih
zemalja. Zagreb 1940., Hrv. Smotra 1 1 .
- 12.
Balentovi Ivo: Okupacija Bosne i Hercegovine.
Zagreb 1939., Hrv. Smotra br. 3
Bali Smail: Dva Istoka u Hrvatskoj. Zbornik
hrv. sveuilitaraca, 1942.
Balcanicus (Proti): Albanski problem i Srbija i
Austro-Ugarska. Beograd, G. Kom. 191 3., 1 1
1
str.
Balcanicus: Srbi i Bugari u balkanskom ratu.
Beograd, str. 157 (ir.)
Balcanicus: Serbien und Bulgarien im
Balkankrieg 1912./13. Leipzig, Wigand 1913.
Balcanicus: La Bulgarie, Ses ambitions et sa
trahison. Pari 1915., str. 292.
Ballif Philipp: Romische Strassen in Bosnien
und de rHerzegovina. Wien, 1893., 1898., I. II.
Th.
4
Izdano od b.-h. zemaljskog muzeja.
Balogh Pal: A nepfajok Magvarorszagon.
Budapest 1902.
Bamberg F.: Geschichte der orientalischen
Angelegenheiten im Zeitraume des Pariser und
des Berlines Friedens. 1 888.
Ban Matija: Dravoslovna razprava s
Vidovdanom. Beograd 1 865-, str. 1 28 (ir)
Ban Matija: O Ivanu Gunduliu. Srpska kr.
akademijaa, knj. 333. - Glas IV., Beograd 1 888.,
8
32 (ir)
Ban Malhias: Solution de la question d'orient.
Belgrade 1885.
Ban R. Stjepan: Hrvatski razgovori i odgovori.
Novi Sad 1903., str. 267.
Band Moritz: Dalmatien, das Land der Sonne.
Wien, 1910. 8, Vili., 122 str. sa 142 fotografije.
llustr. i I karta.
Baneletti Entimio: La italianita della Dalmazia
dal pumo di vista storico-giuridico. Sul dritto di
nacional ita e di aulodecisione del popoli. Milano
1919.
Bani Milan: Crna internacionala prema
hrvatstvu i jugoslavenstvu. Suak 1930-, str. 54.
Bani Milan: Razpeti na razkru. Jedan Hrvat o
Jugoslaviji. 1934., Zagreb, str.171
Banich Milan: La Vougoslavie vue par un
Croate. Pari 1933.
Bankovi Mihajlo: Solun 1914. - 1916. godine
Beograd, str. 48 (ir.)
Banovi Slobodan: Srpsko-bugarski rat. Beograd
1901., str. 168 (ir)
Banovi Stjepan: Zajedniki izvor i znaenje
biranja korukih vojvoda i seoskih kraljeva u
Dalmaciji. Zagreb 1931., Hrv. Kolo XII.
Banjanin Jov.: Hrvatska i Maari. Ni 1915., str.
21 (ir.)
Banjanin Jovan: Juni slaveni u Austro-Ugarskoj
i rat. Ni, 1915., (ir.)
Banjanin Jovan: Nemiri u Hrvatskoj. Prag 1897.,
Novo doba 3/4
Banjanin Jovan: upilo i rijeka rezolucija.
Zagreb 1926., Nova Evropa, II., br. 11.
Bar Andre: Bosna i Hercegovina, Austrijska
uprava 1878. do 1903. godine, Beograd 1906.,
str. 239 (ir.)
Bar Andre: Majska revolucija u Srbiji. Beograd
Barac Antun: Ilirska knjiga, Beograd
1937.. str.
Barac Franjo: Croats and Slovenes, friends
of the Entente in the World War, Pari 1919.,
str. 128.
Barac Erancis: Les Creates et les Slovenes ont
ete les amis de Pentente pendanl (a guerre, Pari
1919.
Baradadr. Miho: Episcopus Chroatensis.
Zagreb 1 93 1 . Croatia sacra sv. 2.
B a r a d a dr. Miho: Hrvatsko-bugarsko
susjedstvo, Predavanje u hrvatsko-
bugarskom drutvu, Zagreb 3941.
Baradadr. Miho: Iz starohrvatske poviesti.
Zagreb 1933. Nastavni vjesnik.
BaradaMiho: Podrijetlo hrvatskog plemstva
(uasopisu za hrv. povicst) Zagreb 1943.
BaradaMiho: Vrijeme smrti o obiteljski odnosaji
bana Mladena II. (Le temps de la mort et les
relations familieres du ban Mladen 1L),
Zagreb 1929. iiev Zbornik.
Bar ba rich E.: Albania, Roma, Voghera 1905.
8.
Barbal i Fran: Vjerska sloboda Hrvata
i Slovenaca u Istri, Trstu i Go-rici.
Zagreb 1931.
Barbulesko 1.: Rumuni prema Srbima i
Bugarima, naroito s pogledom na pitanje
makedonskih Rumuna. Beograd 1908., str.
176.
m
"
i
1
J
. j
Barbulescu I.: Relations des Roumains, avec
les Serbes, les Bulgares, les Grecs et la Croatie
en liafson avec la question Macedo-Roumaine.
Jai 1912., str. 371.
Barbulescu lllie: Les Roumains, en face de
pretentions serbes, bulgares, et greques en
Macedoine. Revue de Roumanie 1 (Bucarest
1910.), p. 11. 32.
Barbi A n r i : Srbi pod Jedrenom,
Beograd 1913.. str. 75 (ir.).
Barby H.: La guerre Serbo-Bulgare.
Bregalnitza Pari, Grasset 1914.8.
Barbv Henry: L epopee serbe, Pari 1916.
Barby Henrv: Les victoires serbes. Pari 1913..
str. 303.
Barjaktarevi dr. R: Stari evropbima i drugim
Slovenima. Srpski knjievni glasnik 1928..
XXIII. str. 140.
Barrere: L'ltalie et l'agonie de la
paix en 1914. Revue des deux mondes.
Octobre 1926.
Bartenstein: Kratak izvjetaj o stanju ilirskog
naroda, Bee 1866.. str. 120 (ir.).
Bartoletti: La DaJmazia, Firenze 1915.
Bartoli dr. Matteo G.: Das Dalmaatische.
Wien 1906., 4, 2 sv. Schriflen der
Balkankommission der Kais. Akademie der
Wissenschaften, . Linguistische Abteilung, sv.
IV. i V. BartoliMatteo: Dalmatico e albaano-
romanico. Reliquie romanische nel croato e
nel albanese. Roma 1942.
B a r t u I i c a M.: Nova hrvatska omladina.
Ni, 1915.. str. 39 (ir.).
Bartulovi Niko: Od revolucionarne
omladine do orjune. Split 1925., str. 127.
Baagi Safvetbeg: Znameniti Hrvali
Bonjaci i Hercegovci u turskoj
carevini. Zagreb 1931. M. H., str. 79.
Baagi dr. Safvetbeg: Bonjaci i Hercegovci
u islamskoj knjievnosti
Glasnik zemaljskog muzeja 24 (1912.).
Basagic-Redepai Safvetbeg: Kratka
uputa u prolost Bosne i Herceaovine
(od H63. 1850.), Sarajevo, 1900. 8, str.
215.
Bamakov Aleksander: erez enogoriju v
stranudikich Gegov. Ptersburg, 1913., ilustr.
Baschmakoff At.: A travers le Montenegro
et ie pavs des Guegues. Petrograd 1913.
8.
Bathe-Glodscheg: Der Kampfumden
Balkan. Oidenburg 1942.. str. 315.
Batini M.: Djelovanje franjevaca u Bosni i
Hercegovini, 1. (Bosanska vika-rija do
15 1
7.X
Zagreb 1881.
Batovvskv Henrvk: Panstwa batkansie, 1 800.-
1923.. Krakow.'l938.
Bauer dr. Ernest: Hrvati u tridesetgodinjem
ratu. Zagreb 1941., M. H.. str. 148.
Bauer dr. Helmut: Ein Vielvolkerstaat
zerbricht. Berlin-Leipzig 1941., str. 129.
Bauer O t o: Balkanski rat i njemaka svetska
politika. Beograd (ir.).
Bauer Otto: Der Balkankrieg und die deutsche
Weltpolitik. Berlin 19-12., str. 52.
Baumberger G.: Blaues Meer und schwarze
Berge. 3. izd. Einsiedeln, Benzinger & Co..
1908.,
8.
Beamnn A.Hulone: M. Stambuloff,
London 1895.
Beard Charles Radin George: The Balkan pivot
Jugoslavia, New York. 1929.
Beer Adol f: Denkschriften des Fursten
Wenzel-Kaunitz Rittberg. Publiziert
to Archive fiir ostsrreichische Geschichte, 48.
sv., I -18- str. Uvod 19.- 163. str.
Beer Adolf: Die orientalische Politik
Osterreichs seit 1774. Prag, 1883-,
Tempsky, 832 str., 4. (lm Anhang XVIII.
Beilagen, str. 755. 832.).
Beer Adolf: Joseph II., Leopold II. und
Kaunitz. Ihr Briefwechsel.
Beer Adol f: Zehn Jahre osterr. Politik
1801. 1810.
Begovic dr. Mehmed: Musliroani u Bosni i
Hercegovini, Beograd 1938.. str. 37.
Begovic N.: lstorija srpske crkve. 1877.
(ir.).
Beli A.: Stara Srbija sa istorisko-jezine
take gledita. Beograd 1912., 1 karta (iz
"Srpski Knjievni Glasnik").
Beli A.: Srbi i Bugari u balkanskom savezu
i u meusobnom ratu. Beograd,
Cvijanovi 1913., str.. 188. (ir.).
Beli A.: Les cartes ethnographiques et
hisloriques au service de la propagande bulgare.
Pari
bulgare. Pari.
Belic A.: L'avenir des langues dans la
Peninsule Balkanique, Pari.
Beli-Stanojevi: Borba za duhovnoe i
polititeskoe obedinenje Serbov. Horvat i
Slovencev. Rusko serbskaja biblioteka.
Petrograd 1917., str. 76 (ir.).
Beli eneral Vlad.: Ratovi srpskog naroda u
19. veku (
1788. 1918.), Beograd 1937.
Belin dr. Ivo: Ekonomski momenta hrvatskog
pitanja, Zagreb 1935. Nova Evropa, str. 33 1.
Belosits Balint: Bunvevaczok. u djelu Bacs-
Bodrog Vannegve, Budapest 1 909.
Bencovich Anna: L'Adriatico in fiamme. La
tragedia delF italianita in Dalmazia, Mi la no.
1933.
Benedetti Gitilio: Fiume, Porto Baross e il
rctroterra. Roma 1922.
Bene dr. Eduard: Svjetski rat i naa
revolucija, Zagreb 1938-, str. 495.
Beneevi V. J-: Oerki, po istorii Vizantii.
Peterburg 1912. 1913. 3 sv.
Benussi B.: L'lstria nel suoi due milenni di
storia, Trieste 1924.
Berard V.: La Serbie. Pari 1916.
Berard (Victor): Les persecutions yougoslaves,
Pari, Plon-Nourrit, 1916.
Berlin Alfred: Die staatsrechtliche
Stellung Kroatiens seit 1868. Diss. Leipzig
1931.
Bernardi Amy: L'lstria e la Dalmazia, con 233
ili. 3 tavole Beraamo 1916.
Bernardi Amy: lstria e Quamero, con 77 ili. e 2
tavole, Bergamo 1924.
Bertarelli Luigi Vittorio: Venezia Giulia e
Dalmazia, Milano 1934. (Guida).
Bertaux E.; Un voyage artistique sur lesrives
de l'Adriatique, u la Quinzalne, 16. II. 1899.
Berti ivan: Hrvatska politika. Zagreb
1927., str. 48.
Bertolini G.: Bojevi na Balkanu., 1912.
g.,
Sarajevo, Radinovi (1913.),
8.
Bertolini Giuseppe: La pae di Fiume. Bologna
1933., str. 333.
Bertolini G.: Tra Mussulmani e Slavi in
automobile. A traverso Bosnia ed Erzegovina,
Croazia e Dalmazia. Milano 1909. 16. 276
str.
Bertolini G.: Muselmanen undSIavven. d.
Ansg. d. Italien. von M. Rumbauer, Leipzig,
Dieterich 1911., 8
C
.
Bertolini G.: Balkanbilder, Leipzig. Dieterich
1909.,
8.
B e r t r a n d L.: La nature physique en Bosnie
et en Herzegovine, u Revue generale des
Sciences od 30. III. 1900.
Bertrand (Pieire): L'Autriche a voulu la
Grande Guerre. Pari Editions Bossard, 1916.
Besozzi A. -Mart ini V. A.:La
Jugoslavia e la pae europea. Milano 1930.
ma 1942.
Bianchini Vincenzo:Da Ugliano al Velebit,
Roma 1942.
Biankini Juraj: Narodni preporod u dalmaciji
Eiiani Rudolf: Ekonomska podloga hrvatskog
pitanja, Zagreb 1938., str. 224.
B i a n i dr. Rudolf: Gospodarska politika.
Zagreb 1939., str. 32.
Biani dr. Rudolf Macan eljko: Kako
ivi narod. Zagreb !939.
Bidermann Herm. Ignaz: Geschichte der
osterreicbischen Gesammt-staals-ldee. 1526.

1804.
Bissolati: La politica estera dell'ltalia
dal 1897 al 1920. Milano 1923. Bittner Ludwig:
Oesterreich-Ungarns Aussenpolitik von de
rbosnischen Krise 1 908 bis zum Kriegsausbruch
!9l4.8sv.Wien1930.
B j e 1 o v u i dr. N. Z.: Crvena Hrvatska i
Dubrovnik. Zagreb 1 929., str. 66.
Bjelovui dr. N. Z.: Etnografske granice
Hrvata i Slovenaca, Dubrovnik, 1934., STR.
35.
Bjelovui dr. N. Z.: Graniari i carski
reskript, Beograd, str. 24 (ir)
Bj e i o v u i dr. N. Z.: Hrvatsko pitanje,
Zagreb, 1928., str. 16.
B i e 1 o v u i Z.: Povijest poluotoka Rata
(Peljeca). Split 1921..
Bjelovui N. Z.: Zarje i Neretva srpska?
Blakovi Pero: Sa Bonjacima u svjetskom
ratu, Beograd, 1939.
B 1 a u dr. O t to: Bosnisch-Turkiscne
Sprachdenkmaler, Leipzig 1868.8., Str. 316.
B 1 a u dr. 1 1 o : Reise in Bosnien und der
Herzegovvma. Berlin 1877., str. 231.
Blondel Georges: La Bosnie, Lille, 1912.,
8.
Bogdan Ivo: Dr. Ante Paveli rieio je Hrvatsko
pitanje, Zagreb 1942., str. 42.
Bogdanov ll (Dr. Josip Ljubi) : Neprijatelj
Jugoslovenstva, protiv dra Seton Vatsona,
Sarajevo 1 927., str 52 (ir.)
Bogdanov Ud: Spor izmeu Srba i Hrvata, zadar
1895.,str.46.
Bogdanov V.: Ante Starevi i hrvatska politika,
Zagreb 1937., str. 126.
Bogdanov V: Srbi prema hrvatskom pitanju,
Zagreb 1930. Peat br. 1 i 2.
Bogdanovic r.David: Jagi u svojim
Spomenima, Zagreb 1940., str. 44.
Boggiano Eugenio: Conte une grande calomnie
et pour le Montenegro allie. Pari, 1917.
Boggiano Eugenio: II Montenegro alleato.
Roma, 1918.
Bogi Bogomir: Demokratija, faizam i
hrvatsko pitanje. Beograd 1935. (str. 82.).
Bogi A. Bogomir: Narodna de-mokratija i
Hrvatsko Pitanje, Vrac 1936-, str. 78.
Boghitschevitch dr.M.: Die auswartige Politik
Serbiens 1903. )914.,sv. I.-lll. Berlin 1928.
Boghitschevitch: Le colonel Dragoutine
Dimitrievitsch-Apis. - Pari, 1928.
Bogievi V.: Austrijske vlasti i sarajevski
atentata (191 4.). Zagreb 1 934., Nova Evropa,
str. 268
Bogovi Mirko: Polilische Riickblicke i n
Bezug auf Kroatien, Zagreb 1861., str. 80.
Bogovi Mirko: Ursachen und Wirkungen.
Ein Schliissvvort zu den vorjahrigen Tumulten
in Croatien. Agi am 1 884., str. 40.
Bosovi Mirko: Zur bositischen Frase.
:
1
1
i
^ i
1
J
i
J
.;
U-
Zagreb 1 880., str. 80.
Bol i z z a : Relazione e descrizione del
Sandjako di Scutari, 1619.
Bonifai dr. Ante: Antoine et Etienne
Radi. Les idees du partu paysan croate. Pari,
Mars 1938., Le monde slave.
Boppe Auguste: Za srpskom vladoma od Nia
do Krfa, eneva 191 8., str. 1 10 (ir)
Boppe Auguste: A la suite du
Gouvernemetn serbe. De Nich a Corfou, Pari
(Bossard).
Boppe A-: L'Albanie et Napolon ( 1 797.

1914.). Pari, Hachette 1914. 16. VII. i 276

str.
Boppe A.: La Croatie militaire I809.-I813. Les
regimentes Croates a la grande arraee. Pari
1900., str. 267.
Boppe A.:Documents inedits sur les relations de
la Serbie avec Napoleon I.er (1809.-I814.).
Belgrade 1888.
B o
p p
e : La mision de l'adjutant-comandant
Meriage a Widdin ( 1 807.- 1 809.) (Annales de
I'ecole politique)
Boppe A.: L'Albania e gli stati balcanici.
Lecce, A. Scipione 190L,
8.
Bordeaux H.: La Bosnie populaire.
Paysage, moeurs et coutumes, legendes chants
populaires, mines. Pari. Plon 1904., 309 str.. 12
gravures, 1 karta.
De Borelli Andreina: Cussi se parla a ara, ara
1935.
Boroa Alojzij: Glagolica i Gross-Oeslerreich.
Zagreb 1907... str. 20.
Boroa Stjepan: Kako nas je Ugarska branila?
Zagreb 1896., str. 156
Bonjak H: Bosanski muslimani i hrvatstvo,
Zagreb 1938. Omladina br. 2 i 1939., br. 3.
Bonjak M 1 a d e n : Hrvatska intelektualna
omladina, Zagreb 1938. Almanah hrv
sveuilitaraca.
Bonjak Slavoljub: Zemljopis i povjestnica
Bosne. Zagreb, 1915., str. 1 64
Bonjanin Hrvoje: Hrvati i Herceg-Bosna,
Sarajevo 1940., str. 47.
Bolhmer Heinrich (Konsul): Serbien unter
Konig Peter 1. Berlin-Charlottenburg 1906.
(VII. godite godinjaka Deuisch-oesterr.
Orientklub-a).
Boudoresque Leon: L'Escamotage du
Montenegro.Marseille, 1919.
B o u e A m i : La Turquie d'Europe.
Pari 1840.. 4 sv.
B o u e A m i : Recueil d'iiineraires dans la
Turquie d'Europe. Details geographques,
topographiques et statistiques sur cei empire.
Wien, Braumiiller 1854. 8. I sv.. 352 str., II. sv.
346 str. I
Bourbon S i x t e : L'offre de paix separee
de I'Austrlche. Pari 1920.
BourekB.: Mezi renenvmi ernohorci r,
1 875.76. Podebrad, Hoblik 1912.
8.
Boi Bogomir: Deraokratija, faizam i
hrvatsko pitanje. Beograd 1935.
Boi Josip Dobroslav: Bosansko-hcrcegovacko
agrarno pitanje i povlastice dane bosanskim
franjevcima od pojedinih sultana. Senj.
BooviT. i Gjonovi Jov.: Crna Gora i
napredni pokret. Beograd, 1911., 308 str.
Bohm E.: Das Deutschtum und seine kultur-
geografische Leistung in den vier slavvonischen
Bezirken Diakowar, Poscheg. Neu Gradischka.
Brod. Freiburg 1938.
Bosendorfer Josip: Zavjera Petra ubia-
Zrinskoga bana Hrvatskoga. Zagreb 1 898., str.
144.
B r a d a J.: emohorska annada.
Prag. Otto (1912.).
4
Bradaka F r.: Jugoslovjeni u Turskoj. Zagreb
1865. Knjievniku.
Brancoff D. M.: La Macedonie et sa
population chretienne. Pari 1905. 8, 2 karte
Brandenburg Geh. Hofrat Dr. Erich: Der
Sarajevvo- Process. berlin 1933.
B r a i n i M.: Odlomci iz zemljopisa i
narodopisa Hrvatske i Slavonije u 9.
stoljeu. Jug. akademija, Rad 16. Zagreb
1871.
Braini M.: Municipija u hrvatskoj za narodne
dinastije. Jug. Akademija. Rad 32. Zagreb 1 875.
Braini M.: upe u Hrvatskoj dravi za
narodne dinastije. Jug. akademija. Rad 25.
Zagreb 1873.
B r a u n: Die Anfange der Europa'isierung in
der Literatur der moslimanischen Slaven in
Bosnien und Herzegovvina Leipzig 1934.
Braun Maximilian: Die Slaven auf dem
Balkan. Leipzig 1941., str. 261. Bredt: Italien
und der Dreibund 1914. u Berlincr Monatshefte
VI. 1928.
Brefohl F r. W.: Von der Theokratie zum
Konigtum. Wiesbaden 1913. 30 str.
Bresina Ignazio: 1 nositi vicini Slavi. Firenze,
1915.
Bresnitz von Svdaoff: Aus den
Geheimnissen des Balkankrieges. Hinterden
Kulissen der diplomatischen Kunst. Leipzig
1913., III. i 114. str.
Breki Branislav; Istra i Istarski Hrvati. Zagreb
1874. Almanak Velebit.
Breki Branislav: Kopar i okolica mu. Zagreb
1878. Hrvatski dom.
B rever Mirko: Les Croaies en France
et leur capitaine Sigismond de Malcnich. Zagreb
1940. Annales de ("Institut francais de Zareb
U
1934.
B r 1 i A. Pisma sinu. I. sv. str.
B r I i Ivana: Dnevnik Andrije Torkvata
Brlia. Zagreb 1934.
Brunner Heinz: Das Deutschtum in
Sudosteuropa. Leipzig 1940.
Brunialti A 1 1 i 1 i o: Gli eredi della Turchia:
studi di geografia politica ed economica sulla
guestione die Oriente. La Turchia, La Grecia. I
Bulgari, La Serbia e il Montenegro. l'Austria
Ungheria nella Bosnia. Milano 1880.
Brunialti A t t i 1 i o: 11 friuli orientale nella
natura, nella storia, nell arte e nella vita degli
abitanti. Torino 1920.
Brunialti A 1 1 i 1 i o: La Serbia e il
Montenegro. Nuova Antologia, 1880.
Brunialti Attilio: Trento e Trieste, dal
Breunero alle rive del adriatico. Torino 1916.
Brunsvvich: Recueil des documents
diplomatiques relatifs au Montenegro
Bruckner E.: Dalmatien und das
osterreichische Kiistenland. Wien 1912.
Bubanovi d r. Fra n: Dananji Hrvati i
jugoslavenstvo. Zagreb 1926. Jug. Njiva 11. 6.
Bu d r. Stjepan: Nai slubeni
povjesniari i pitanje podrijetla Hrvata. Zagreb
1941., str.24.
B u c o n j i Nikola: Povijest ustanka u
Hercegovim i boj kod Stoca, Mostar 191 1.. str.
227.
Buar dr. Franjo: Reformacija medu
Hrvatima po Istri. Vjesnik arkiva XIX. Zagreb
1917.
Buar Vekoslav: Politika istorija Slovenaka.
Beograd 1939., str. 118.
Budi 1 o v i : Oerki iz serbskoj istorij.
S. Peterburg 1877.
Budimir Milan: Hrvat (De l'origine dti nom
Hrvat). Zagreb 1929. iiev Zbornik (ir.).
Bulat Dr. Gajo: Jezino pitanje u kraljevini
Dalmaciji. Split 1900., str. 46.
B u 1 i F r a n e: Dolazak Hrvata i
pohrvaenje Dalmacije. Sveslavenski zbornik,
Zagreb 1930.
Buli F r a n e: Krunidbena bazilika kralja
Zvonimira usred Gradine u Solinu. Zagreb
1925. Zbornik kralja Tomislava.
Bulic don Fr.: Razvoj arheolokih
iztraivanja i nauka u Dalmaciji kroz zadnji
milenij. Zagreb 1925. Zbornik M. H.
B u 1 i ,
-
K a t i : Stopama hrvatskih
narodnih vladara
B u l i : Btillcttino di areheologia e storia
dalmata, izlazi od 1878..
B u 1 i Don Frane i Bervaldi D r. J.:
Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak
spljetskih nadbiskupa. Zagreb 19 12.

1913.. 176 str. i XXXII. tabla.

B u r i a n: Drei Jahre aus der Zeit meiner
Amtsfiihrung im Kriege. Berlin 1923. Bury J.
B. (Cambridge): A historv of the eastem Roman
empire from the fali of Irene to the accession of
Basil l..(802 867). London 1912, 8, 546 str.
Butorac P a v a o: Socijahia zadaa slavenstva.
Dubrovnik 1924.
B u x t o n N. a n d C. R.: The War and the
Balkans. London 1915.
'
Bulow F u r s t: Denkwiirdigkeiten. Berlin
1931.
B u 1 o w H. v.: Deutschland, sterreich-
Ungarnund die Balkanstaaten. Hamburg 1914.,
166 str.
Bystrzonowski S.: Sur la Serbie. Pari 1345.,
str. 180.
BzikMijo; Ustaka borba. Zagreb 1942., str.
128.
Bzik Mi io: Ustaka pobjeda. Zagreb 1942.. str.
112.
Cadorna Luigi: La gnerra alia fronte
italiana. 2 vol. Milano 1921.
Cagni M.: Dieci giomi al Montenegro:
Roma 1899.
Caix de Saint-Aymour vicomte: Les pays
sudslaves de J'Austro-Hongrie.
CaprinG.: L'ora di Trieste. Firenze 1914.
Capus G.: A travers la Bosnie et
l'Herzegovine. Pari 1896.
Capus A.: Bosnie et Herzegovine. Sa
slikama. Pari 1 898.
Car Emin Viktor: Istra prema Hrvatskoj i
Italiji. Zagreb 1918. Hrvatska Njiva br. 44 i
45.
Car dr: F.: Hrvatska narodna sviest u
Napoteonovo doba. Zagreb 1942. Hrv. Kolo
,XXI11.
Car Marko: Nikola Tomaseo prema srpstvu.
Novisad 1904., Letopis M.S. 225
Cari Jakov: Hrvati i Srbi. Filoloko-
literarni razgovori. Dubrovnik 1913.
De Casotti Marco: Le coate e isole dell*
Istria e della Dalmazla. ara 1840.
Cattalinich: Storia della Dalmazia. ara 1834.
Cemovi Marko: Konkordat izmeu Svete
Stolice i kraljevine Jugoslavije. Beograd
1937., str. 32. (ir.).
Cemovi M.: Makedonski problem i
Makedonci Beograd (ir.).
Cepeli Msgr. Milko: Marti i
Strossmaver, Fra Grge Martia Spomen
knjiga. Sarajevo 1906.
Cesarec August: Stjepan Radiu Hrvatskoj.
Zagreb 1924. Knjievna republika.
Cesarec August: Stjepan Radii u Austriji.
Zagreb 1923. Knjievna republika.
1
J
1
J
1
J
.i
ui
i
^ j
Cesarec August; Svetozar Pribievi.
Zagreb 1924. Knjievna republika.
Cessi Robeito: Venezia e i Croati. Roma
1942.
Chalandon Ferdinand: Les Comnenes.
Etudes sur l'empire byzantin au XI et
XII siecles. Jean II Comnene(lH8.-
1143.) et Manuel I. Comnene
(1
143.1 180.). Pari, Picard 1912.
Chambrv Rene: Pierre I" de Serbie. Pari.
Chantepleure G.: La vilie assiegee; Janina.
Oct. 1912. Mars 1913. Pari, Calmann Levy
1913.
8
Chaumette des Fossee (Amedee): Vovage en
Bosnie dans les annees. 1 807. et 1 808. Pari
1822.
Cheradame A.: Douze ans de propagande en
faveur des peuples balkaniques. Pari
1913.
Cheradame Andre: L'Europe et la question
d'Autriche au seuil du vingtieme siecle.
Pari 1901.
Cheradame: Le plan pangermaniste demasque.
Pari. Plon-Nourrit 1916.
Cheradame Andre: La question d'Orient, la
Macedoine, le chemin de fer de Bagdad. Pari
1903.
Cheradame A.: Douze ans de propagande en
faveur des peuples Balkaniques. 2-me ed.
Pari. Plon-Nourrit 1913.
Chervin: L'Autrlche-Hongrie de demain.
Pari 1915.
Chervin: Les Vougoslaves. Pari 1916.
Cherubini C: La regione montenegrina. Revista
d'artiglieria e genio. XV. 1898.
C h i a 1 a: La Triplice e la Duplice
alleanza (1881-1897). Torino 1898.
Chiudina Giacomo: Storia del Montenegro
(Crna Gora) da tempi antichi fino a nostri.
Spalato 1882.
Chiumeckv: Osteneich-Ungarn und ltalien.
Wien 1907.
Chlumecki Leopold: Die Agonie des
Dreibundes. \Vien 1915.
Chomadovski: Kako da izjednaimo na
knjievni jezik. Split 1930., str. 30.
Chotch P.: Bibliografia del Montenegro.
Roma 1923.
Chopin (Jules): L'Autriche-Hongrie brllant
second". Pari, Editions Bossard 1917.
Choublier Max: La question d'orient depuis le
traite de Berlin. Pari 1897.
C i k o j e v i O. A.: Uloga Franjevaca u
narodnom osvijetenju u Dalmaciji. Makarska
1927. Nova Revija br. 3,4.
Cimbali Eduardo: Nella difesa di Fiume e delta
Dalmazia a la comemorazione deana de 24
maggio. 1920
C l a a r: Tommaso Tittoni und die
Dreibundpolitik. u Berliner Monatshefte 1931.
Cobham Claude Delaval: The patriarchs of
Constantinopole. Cambridge 191 1
.
Co l ajan i: llpensierodi G. Mazzini, Napoli
1915.
Colombo Celso: Dalla tomba di Dante al
Carso. Grande escursione nazionale in Istria e
Dalmazia. Milano 1923.
C o 1 o n n a M.: Conies de la Bosnie. Pari
1897.
C o n f o r t i G.: Questione Macedone o
Albanese? Napoli, Pansini 1904.
8
Consiglio Alberto: Daimazla, Veneta e
Romana, Roma 1941. str. 158.
Coque 1 1 e P.: Histoire du Montenegro et
dela Bosnie. Pari 1895.
ora G.: Nel Montenegro. lmpressioni di
vlaggio (1899). Roma Nuova Antologia, 1900.
C r a w fu r d Prie: The Balkan Cockpit.
London 1915.
Crljen Danijel: Naela hrvatskog ustakog
pokreta.
Cmi dr. Ivan: Krke starine. Zagreb 1865,
Knjievnik 11.
Croce Benedetto: Storia d'ltaliadal 1871 al
1915. Bari, 1928.
Cronia Arturo: Notizie italiane intomo alla
Croazia e al Croati. Roma, 1942.
C u c h I e v D. : Istoria aa blgarskata crkva.
Tom 1. (8641186). Sofia. Tiskara sv. Sofiji
191 1.
8. V1I1
1153 IV. str.
CunibertB.:. Essaisurles revolutions et
independance de la Serbie. I.-Il. 1854.
Cusani Francesco: La Dalmazia, le isole Jonie e
la Grecia visitate nel 1 840. Milano 1 846.
Cvietin Dominko: Traenje Hrvatske kroz
ilirsku priu. Zagreb 1942. M. H., str. 96.
Cvietia Frano: Quelques points essentiels du
probleme vougoslave u "L'avenir" veljaa 1918.
Pari.
Cvietia Frano: Les Yougoslaves. Pari 1918.,
str. 146.
Cvietia Frano: Les vougoslaves d'Autriche-
Hongrie. Pari 1917.
Cviji dr. Jovan: Aneksija Bosne i
Hercegovine i srpski problem, Beograd,
I908.rstr. 62 (ir.).
Cviji dr. Jovan: Antropogeografski problemi
Balkanskog Poiuostrva. Srpska kr. akademija,
knj. 1. Srp. etn. zbornik IV, Beograd
1902. (ir.).
Cviji Dr. J o v a a: Balkanski rat i Srbija.
Beograd 1912.8
Cviji Jovan: Balkansko poluostrvo i
junoslavenske zemlje I. Beograd, 1922., str.
"1
'j
_ i
1
418 (ir.)
Cviji dr. Jovan: Geografski i kulturni poloaj
Srbije. Sarajevo 1914., str. 31 {ir.).
Cviji Jovan: Osnove junoslavenske
civilizacije. Srpski knjievni Glasaik 1922. VII.,
str. 349.
Cviji dr. Jovan: Promatranja o etnografiji
makedonskih Slovena. Beograd 1906.
Cviji Jovan: Seobe i etniki procesi u naem
narodu. Sarajevo 1922. (str. 20) ir.
Cviji Jovan: Die ethnographische Abgrenzung
der Vfllker auf der Balkanhalbinsel. Jb. 59
(1913) Mar?, April, Mai.
Cviji Jovan: Ethnographische Karte der
Balkanhalbinsel (1 : 1 ,500.000). Petermanns
Mitteilungen 59 (1913) Marz, Taf. 22.
Cviji Jovan: L'annexion de la Bosnie et la
Ouestion Serbe. Pari 1909.
Cviji Jovan: La Batchka. Pari, 1919.
Cviji Jovaa: La peninsule Balcanique.
Geograpbie humaine. Pari 1918.
Cviji. Jovan: Questions balkaniques. Pari
1917., str. 79
Cvjetkovi Bozo: Dubrovnik i Ljudevit Veliki
(1358. 1382.). Dubrovnik 1913. 8, 1 17 str.
Cwiklinski d r. Ludvvig: Balkan und naher
Orient. Wien 1916.
Cvprien Robert: Der zvveifache Panslavismus.
Die gegenvvartige Lage der slavischen Volker
gegeniiber Russland. Leipzig 1 847.
Cvprien Robert: Les Slaves de Turquie. Pari,
1844.
Czemin grof Otokan Im Weltkriege. Berlin
1919.
C z 6 r n i g: Die ethnoloaischen Verhaltnisse
desosterreichisehen Kustenlandes. Triest 1885.
auevi Halid: Feudalizam i agrarna
reforma u Bosni Hercegovini Zagreb 1 938.
Omladina, br. 7, 8.
eki Milutin: Jugoslawien am Scheidewege.
Leipzig 1939.
e n g i c Husnija: Problem Bosne i
Hercegovine i njegovo rjeenje. Zagreb, 1940.,
Hrv. Smotra, 7. - 8.
i 1 i n g i r o v: Srbite i nie. Sofiija.
ingrija Melko: Dubrovaka oblast. Srpski
knjievni Glasnik 1921. IV., str. 595.
iri d r. Slavko: Stvaranje jugoslavenske
drave. Letopis Matice Srpske 1933. I.
o h a d i S. Dim.: Putopis Evlije elebije
o srpskim zemljama u XVII. veku.. Srpska kr.
akademija, knj. 37-, .Spomenik XLII. Beograd
1905. (ir.).
o v i Marko: Baka Hrvatska. Zagreb 1940.
Hrv. Smotra, br. 6.
ovi Marko: Narodna boit>a Bunjevaca i
okaca. Zagreb 1940. Kalendar Ora.
orovi Svetozar: Bosna i Hercegovina u
hrvatskoj pripovjedci. Novisa 1901. Letopis
Matice Srpske 208.
orovi V.: Ban Kulin. (upieva godinjica,
XXXIV., 1921.)
orovi V.: Bogomili (Patareni,
Babuni).Narodna enciklopedija hi vatsko-srpsko-
slovenaka 1., 238-239.
orovi Vladimir: Borba za nezavisnost
Balkana. Beograd 1937. (ir.).
orovi V.: Bosna i Hercegovina. (Pounik
Srpske knji. zadruge I., 1925.). str. 200.
orovi dr. Vladimir: Historija Bosne. Beograd
1940.
orovi V.: lstorija Jugoslavije. Beograd 1933.
orovi Vladimir: Jedan srpsko-slovenski
rukopis sa Skednerbegovim pomenom (Un
manuscript serbo-slave avec la mention du
Skenderbeg), Zagreb 1929, iiev Zbornik
orovi Vladimir: Istorijska Hercegovina u
Glasniku Jugoslavenskog profesorskog drutva
1937., 111.
orovi V.: Kralj Tvrtko 1. Kotromani.
(Posebna izdanja S. A. L VI., 1921.).
orovi Vladimir. Luka Vukalovi. Beograd
1923.8, 163 (ir.).
orovi d r. Vladimir: Mehmed Beg
Kapetanovi. Knjievne slike, Sa 3 slike,
Sarajevo 1911., 8, 37 str.
orovi d r. Vladimir: Politike prilike u Bosni
i Hercegovini. Beograd 1939-, str. 73.
orovi d r. Vladimir: Teritorijalni razvoj
bosanske drave u srednjem veku. Srpska kr.
akademija, knj. 85. Glas CLXV11. Beograd
1935. 8,
47, (sa 3 karte u prilogu, ir.)
okorilo ore: Tajna islorija austrijske
politike. Beograd 1906., str. 1 12
,
(ir.)
remonik G.: Oko bogumilstva u
srednjevjekovnoj Bosni. (Prosveta, Sarajevo,
XXI., 1937.)
ubrilovi Vaso: Bosanski ustanak 1875.- 1878.
Srpska kr. akademija, knj. 35. Posebna izdanja
LXXX111. Beograd 1930. 8, VI, 4 19 (ir.).
ubrilovi Vaso: Politika prolost Hrvata.
Beograd 1939. str. 127.
ubrilovi d r. Vaa i d r. orovi V,: Srbija
od 1858. do 1903. godine. Beograd, str. 195
(ir.).
u k .1 u r a j: Pripadnost nekih ugarskih
upanija hrvatskome kraljevstvu u XII., XIII.
vieku, Vjesnik arkiva XVI. Zagreb 1914.
urin: Jugoslavija za vrieme rata: I Jinkovi
protiv Trumbia, Zagreb 1922., Nova Evropa 2
urin Milan: Sarajevski atentata i zvanina
Srbija. Zagreb 1 937. Nova Evropa str. 32 1
.
Dabinovi A. S.: Diktatura i jugoslavenstvo.
Zagreb 1936. Nova Evropa, str. 161.
1
l
H)
n
3
q
J
Dabinovi dr. Antun: Hrvati u vrijeme Matijaa
Korvina. Zagreb 1 942. Hrv. Kolo, XXII.
Dabinovi dr. Antun: Hrvatska dravna i pravna
poviest. Zagreb 1940., str. 563. 1. dio
Dabinovi Ant. Stj.: Hrvatsko dravno pravo
u davnini. Zagreb 1 937., str. 42.
Dabinovi A. S.: Kada je Dalmacija pala pod
jurisdikciju carigradske patrijarije? Jug.
akademija, Rad. 239. Zagreb 1930.
Dabinovi Ant. Stj.: Moja poruka srpskoj
akademiji. Pariz 1931., str. 36.
Dabinovi A. S.: Pozadina bokeljskog ustanka
god. 1 869. Jug. akademija, Rad. 237. Zagreb
1929.
Dabinovi Antun: Sedamdesetgodinjica
hrvatsko-ugarske nagodbe. Zagreb, 1938. Hrv.
Kolo, XIX.
Dabinovi A.: Les Angevins en Croatie.
Zagreb 1938. Annales de l'Institut francais de
Zagreb, br. 7.
Dabinovi A: Les Angevins en Croatie et
en Hongrie, II. Zagreb 1939. Annales de
l'Institut francais de Zagreb, br. 9.
Dabinovi A: Les Angevins Croatie et en
Hongrie ili. Zagreb 1940., Annales de
l'Institut francais de Zagreb, br 12.
Dabinovi A: Les Anjou en Croatie et en
Hongrie. Zagreb 1938. Annales de llnstitut
francais de Zagreb, br. 5
6 i 7.
D a b i a o v i A: La France revolutionaire et
les pays balkaniques Zagreb 1937. Annales de
l'Institut francais de Zagreb, br. 23.
DabiaoviA:La revolution francaise et le
nationalisme croate. Zagreb 1 939. Annales de
l'Institut francais de Zagreb, br. 9.
Dabrovvski Jan: Chrovvacja i Dalmacja w opinji
polskego sredniovviecza. (La Croatie et la
Dalmatie au point de vue do moyen-age
polonais). zagreb, 1 929-, Siiev Zbornik
D a i . O.: S Bregalnice i Vardara. Beleke
iz naeg poslednjega rata. Beograd 1913.. 91 str.
Dainelli Giotto: Carta della Daimaziapublicata
sotto gli auspici della Pro Daimazia I
:
500.000. Novara 1916.
Dainelli Giotto: Fiume e la Daimazia. 1925.
Torino. Sadrano u Pagine geografiche della
nostra guerra.
Dainelli Giotto: La Daimazia, cenni geografici e
statistici illustrati da 32 fig. fuori lesto con un
atlante di 22 tavole a colori comprendendo 60
carte. Novara 1916.
Da i ne 1 1 i Gi o t to: La regione balcanica.
Squadro d'insieme al Paese ed alle Genti con
29 carte geografiche. Firenze, 1921.
Dakovi Marko: O padu crnogorske drave i
njene dinastije. Zagreb 1926. Nova Evropa, br.
10/11.
D'A li a: La Daimazia. Edizione del ministero,
degli Affari esteri. Roma 1912
Dalmaticus: La question de la Dalmatie. Geneve
1918. str. 325
Dammert Rudolf: Der serbisehe Feldzug.
Sa 67 slika i 2 karte. Leipzig, tauchnitz 1916.
Damiani Enrico: La seljaka sloga. Roma,
L'Europa orientale, XVI., 1939.
D a n d o 1 o: La Daimazia al 3 1 . dicembre.
1806., ara 1909.
Danes V: La region de la Narenta inferieure, u
la Geographie od 15. II. 1906.
Davelnv Edouard: La Serbie. 1907.
Davidovi Sv.: Srednjovekovna "bosanska
crkva" nije bila bogumilska ni patarenska.
(Bratstvo, Sarajevo, XIV., 1938.)
Deanovi Mirko: Talijani i hrtavski
preporeoditelji Hrv. Revija 1935., str. 648.
D e ba ins : Etude sur la regime de la propriete
fonciere en Bosnie (Billetin de la Societe de
legislation comparee), 1876., str. 319.
Debidour: Histoire diplomatique de l'Europe
1871. -1914., Pari, 1929.
D ed i je rd r. J.: Dalmacija. Ni 1915. (ir)
D e d i j e r d r. J.: Hercegovina i Hercegovci.
Letopis Mat. Srp. 289 (1912.).
Dedijer Jefto: Hercegovina. Srpska kr.
akademija, knj. 6. Srp. etn. zbornik. Beograd
1909. (ir.), XII.
Dedijer d r. Jevto: La Dalmatie. Nich 1915.
Deer Jozsef: Die Anfange der Ungarisch
-
kroatischen Staatsgemeinschaft. Budapest 1936.,
str. 45.
Degrand A.(consuI de France): Souvenirs de la
Haut-Albanie. Pari Welter 1901 . s 81 slikom.
DehnP.: England und die Balkanstaaten.
Hamburg 1916.8
D e 1 a r u e H.: Le Montenegro.
Deli Stjepan Dubiki: Prvi Arpadovii kao
hrvatski kraljevi i banovi. Zagreb 1940. Hrv.
Kolo, XXI,
"
D e I
j a n Petar: V. M. R. O. Zagreb
1943. Hrv. Smotra,
Demel i c h F.: Merternich und seine
ausvvartige Politik. 1898.
Demetrovi Juraj: Agrarna reforma i
demokratska stranka. Zagreb 1920.
Demian J. A.: Statistische Darstellung der
Konigreiches Ungam und der dazu gehorigen
Lander. Wien 1805/6.
Denis Emest: Du Vardar a la Sotcha. Pari
1923., str. 349.
D e n i s E.: Kautskv et la Scrblc. Pari.
Denis E.: La grande Serbie. Pari 19)5.,
18", XIII.. 336 str. sa 2 karte.
Derenin dr. Marijan: Evolucija politikih ideja.
Zasreb 1902. str. 32.
10
,J
I !
i S
U
Derrecagaise M.: Conference sur l'insurrection
delaDalmatie 1869., Pari 1870.
Desbons Georges: L'allie Martyr. Le
Montenegro. Pari 1 920., str. 1 6.
Despotovi Petar: kole Srba u Ugarskoj i
Hrvatskoj od preselenja podpatrijarhom
amojeviem 1690. godine do poetka ovog
stoljea.
Despres Hvppolit: Des colonies militaires de
'Autriche et de la Russie. Pari, Revne des deux
mondes od 15. kolovoza 1847.
D e s p r e z H
y p o 1 i t e: La fin de la guerre
de Hongrie, Pari. Revue des deux mondes od 1
,
rujna 1849.
Desprez Hvppolite: La grande lllvrie et le
mouvemet illyren. Pari. Revue des deux
mondes od 15. oujka 1847.
Desprez Hypolite: La guerre des Magyars et
des Croates. Pari. Revue des deux mondes, od
15. kolovoza 1848.
Desprez Hyppolite: La Russie et la slavisme,
d'apres df nouveaux documents. Pari, Revue
des deux mondes, od 1 svibnja 1 850.
Desprez Hyppolite: Le prince Michel
Obrenovitch, Pari. Revue des deux mondes
od 15, veljae 1850.
Desprez Hyppolite: Les lllyriens, le ban
Jellachich et FAutriche. Pari. Revue des deux
mondes od 1 5. studenoga 1 848.
Desprez Hyppolite: Les peuples de
l'Autriche etde laTurquie, Histoire
comemporaine des lllyriens, des Magyars. des
Roumains et de Polonais. Pari 1 850.
Desprez Hyppolite: Les questions sociales
dans la Turquie d'Europe. Pari, Revue des
deux mondes od I. lipnja 1848.
D'Eslailieur Philippe: La Bulgarie traquee.
Pari 1913.
Devine Alex: Montenegro in his history
politic and war. London 1919.
Deeli Gj. Stj.: Hrvatska narodnost iliti dua
hrvatskog naroda. Zagreb 1879., str. 416.
Deeli dr. Velimir: Maksimilijan
Vrhovac. Zagreb 1904.. str, 217.
Deeli dr. Velimir: Slovenci za
sjedinjenje s Hrvatskom god. 1 848. Vjesnik
arkiva, XI, 1909.
Deeli Vladimir: Mikloi i Hrvati.
Zagreb 1883, str. 28.
Deman M.: Posleratne politike prilike u
Hrvatskoj i odnos seljake stranke prema
graanstvu, Zagreb 1940. Nova Evropa, sir.
235.
Diederich Clemens: Die Kroaten. Zagreb
1942.
Diehl Charles.Etudes bvsantines. Pari 1905.
Diehl Charles: Figures bysantines. Pari.
Cohen 1906. 1
8
Deuxieme aerie P. 1908.
Diehl Charles: Justinien et la civilisation
byzantine au VI siecle. Pari Leroux 1 902,
8.
bogato ilustr.
Diehl Charles: En Medilerranee, Pari
1909.
Diehl Charles: Le Montenegro, Pari
1917.
D i e 1 1 A. von: Taktische Schilderungen
von Episode n aus den Balkankriegen. l.Heft
Wien, 1914,8.
Dimitrijevi Mita: Mi i Hrvati. Beograd
1939.
Dimitrijevi S.: Odnoaji peskih pairijarha s
Rusijom u XVII veku.l900.-I901. (Glas 58 i
60). (ir.)
Diraitz A.: Die Habsburger und ihr Wirken
in Krain, Laibach 1883.
Dimitz August: Geschichte Krains von der
altesten Zeit bis auf das Jahr 1813, Graz
1.(1874.), 11. (1875).
Dizdarevi Abdullatif: Bosansko hercegovaki
muslimani Hrvati. Zagreb 1 936.
D o b r e i dr. F i 1 i p : II Montenegro
nel conflittoeuropeo, Roma 1917.
D o b r e i dr. F i 1 i p : Le Montenegro
dans la guerre euopeenne. Rome 1917.
Doerkes-Boppard: Das Ende des
Dreibundes. Berlin 1916.
Dominici L. : Zeta, tempio della
liberta. San Marino 1932.
Doni uro: Quo vadi Croatia, Zagreb
1939, str. 24.
Donovi Nikola: Crna ora pre i posle
ujedinjenja. Beograd 1939, str. ,1 12.
Dopsch A.: Die Kaernten-Krainer Frage
und die territoriale Politik der ersten
Habsburger in Oesterreieh (Archiv fur
osterreichische Geschiehte X).
Dozon Auguste: Manuel de langue Chkipe ou
AlbanaiserParis 1 879. E. Leroux. 8, 336 str. s
rjenikom.
Draganovi dr. Krunoslav: Donja
Hercegovina prije 300 godina. Kalendar
Napredak za 1935.
Draganovi dr. Krunoslav: Hrvatske
biskupije sadanjosti kroz prizmu prolosti.
Zagreb 1943. Croatia Sacra
Draganovi dr. Krunoslav: Izvjea fra
Tome Sokovia, biskupa skradinskoga. iz
godine 1630. Zagreb 1934. Croatia Sacra, str.
65.
Draganovi dr. Krunoslav: Jedan
sudbonosni viek u poviesti Hrvata katolika
Bosne. , Sarajevo 1941. Kalendar Napredak'".
Draganovi dr. Krunoslav: Katolika
crkva u Bosni i Hercegovini nekad i danas.
1
3
ni
J
J
1
J
1
-j
.. j
^j
li
r?
Zagreb 1934. Croatia Sacra, str. 175
Draganovi dr. K r u n o s 1 a v : Obi
ematizam katolike crkve u Jugoslaviji.
Sarajevo 1 939., str. 6 1 5.
Draganovi dr. Krunoslav: Tobonja
Stjepanska biskupija ecclesia Stephanensis
u Hercegovini. Zagreb 1934. Croatia Sacra, str.
29.
Draganovi K. St.: Maseniibertritte von
Katholiken zur Orthodoxie" im kroatischen
Sprachgebiet zur Zeit der Turkenherrscbaft,
Roma 1937.
Dragievi Risto J.: Hrvat-baSa. Zapisi, knj.
XXII.
Dragievi: Katolika crkva u Bosni i
Hercegovini.
Dragomanov M.: Rusija i balkansko pitanje.
Novi Sad 1 877., str. 63 (ir;).
D r a g o v i M.: Nekoliko dokumenata o
vjekovnoj nezavisnosti Crne Gore. Cetinje
1901., str. 80.
Drago vic M.: Prilozi za istoriju Cme
Gore i Boke Kotorske poetkom 1 9. stoljea.
(Spomenik Srpske kr. ak. knjiga 3 1 .).
Dragovic Marko: Prilozi za istoriju Crne Gore.
Novisad, 1898., Letopis Matice Srpske 193.
Drandar A. G.: Les actualites
balcaniques. Bruxelles 1912. 8, 141
pp.
Drechsler dr. Branko: Dr. Ante Starevi.
Zagreb 19 12. Hrv. Kolo VII.
Dresler dr. Adolf: Kroatien. Essen 1942.
162.
Dresler Adolf: Kroatiens Befreiung.
Berliner Monatshefte 39. godite svibanj
str. 337.
D r i a u I t E.: La politique orientale de
Napoleon. 1904.
Drinkovi dr. Mate: Hrvatska i dravna
politika. Zagreb 1928., str. 125.
Drinkovi dr. Mate: Starevicanstvo. Split
1898. Noviviek2. !2.
D r i n o v M.: Jonie Slavene i Vizantia v X
veke. 1875. (ir.).
Drinov M. S_: Pogled na najstariju poviest
Hrvata, Srba i junodalmatinskih Slavena;
njihovo stanje u prvoj etvrt X. vieka, Zagrrb
1925., Zbornik kralja Tomislava
Drljevi dr. S.: Borba za carinsku, vojnu
diplomatsku uniju izmeu Crne Gore i
Cetinje 1914.
Drljevi dr. S e k u 1 a : Centralizam ili
federalizam. Zemun 1926.
D r I j i dr. F r a R a s t i s 1 a v: Iz do-
kumenata ljubavi prekosavskih Hrvata prema
Bosni. Sarajevo 1941. Kalendar
Napredak.
Drlji Fra Rastko: Izvjetaj fra Martina Nedia
str.
1941
: Srbije.
o stanju raje u Bosni 1858 godine. Kalendar
"Napredak". 1933.
D u i N.: Biljeke o Crnoj Gori. 1893. (ir.)
Dui Niifor: Istorija srpske pravoslavne
crkve. Biograd 1894., str. 371 (ir.).
Dui Nikifor: Jepiskopija zetska i dabarska.
Glasnik Srpskog uenog drutva, knj. 57, 1 884.
(ir.).
Dudan Alessandro: La Daimazia nel arte
Italiana. Milano 1 92 1 ., 2 sv.
Dudan Alessandro: La monarchia degli
Absburgo. Origini grandezza e decadenza con
documenti inediti Roma 1915., 2 vol.
Duda dr. Gyula: A bunvevaczok tortenete.
Zombor 1904.
Dudi Arh. N.: Sveti Sava. srpska crkva i
srpska kraljevina u XIII. veku. Srpska kr.
akademija, knj. 25. Glas XXXIX.
Beograd 1893.,
8. 21 (ir.).
Dugaki dr. Zvonimir (uredio): Zemljopis
Hrvatske 1. i 11. Zagreb 1942, M. H. str. 673.
Dujmui dr. Josip: Srpski atavizam (Prilog
autokarakteristici srpske narodne due).
Zagreb 1940. Hrv. Smotra 11.- 12.
Du Fresne du Cange: Historia bvzantina
Duces Montis Negri. Pari 1630.
Dugard H.: Histoire de la guerre contre les
Turques ( 1912. 1913.). Pari 1913..
8.
DiimmlerE.: Die sudostlichen Marken der
Frankischen Reiches unterdcn Karolingen (795.
-
907.) u Archiv fiir osterreichische Geschichte
DiimmlerE.: Ober die Alteste Geschichte der
Slaven in Dalmatien. 1856.
(Sitzungsberichte Beke Akademije 20.).
Dumont Albert: Le Balkan et l'Adriatique. Pari
1 874.
Dumont A,: Enquete dans les Balkans.
Pari, Cres 1914.
Dunan M.: L'invasion de la Serbie et la
retraite d'Albanie. Saloniki 1917.
Durham Edith: The Burden of the Balkans.
London 1905., sir. 331.
Durham M. E.: High Albania. London 1909.,
8, str. 364.
Durham M. E.: The struggle for Scutari;
Turk, Slave andAlbanian. London 1914.,
8.
str. 332. ilustr.
Durham: Through the lands ofthe Serbs.
London 1904.
Diiringsfeld Ida: Aus Dalmatien. Prag 1857., 3
knjige.
Duanic Svet. Sp.: O starcima u
srednjevekovnoj bosanskoj crkvi.
(Hriansko delo, Skoplje, 11., 1936.)
.
Dvorskv Judr. Viktor: emhorsko-turecka
hranice od uli Bojanv k Tare. Prag 1909.
(Rozpravv ces. Akad., tr. 1. . 39) 8. 163
12
1
-.i
:]
i
4*iJ
str., 39 fotografija.
Dvorsky Judr. Viktor: Ekonomicko-
geograficke studie z Cerne Hory. Prag 1907.,
(Rozpravi eke Akademie trida 1 islo 37)
8.
60 str.
Dyggve Ejnar: Neue Untersuchungen bezuglich
des Uberganges iiber den Jaderfluss bei
Salona. Zagreb 1929. iiev Zbornik.
Dafi Ibrahim: Fragmenti iz politike
istoriie b.-h. muslimana. Sarajevo 1925.. str.
104.
alski Ksaver andor: Dolazak Hrvata.
Zagreb 1924. M H., str. 118.
alski Ksaver andor: Dolazak Hrvata.
Zagreb 1926. Savremenik br. 2.
Dalski Ksaver andon Moje uspomene na
Eugena Kvatemika. Hrv. Revija, 1929.
Dalski Ksaver andor: Ulazak Hrvata u
historiju. Zagreb 1923. Knjievnik br. 7.
ermanovi Rajko: O novom jugoslavenstvu.
Zagreb 1 934. Nova Evropa, str. 297.
ermanovi R.: O ureenju Jugoslavije. Zagreb
1938. Nova Evropa, str. 4.
irometa prof. V.: ivot istonog
Jadrana.
o rd e v i Milan: O pogrekama u
nacionalnoj propagandi. Povodom knjige g.
Nikole Stojanovia: La Serbie d'hier et le
demain. Geneve 1919. str. 55 (ir)
ordevi P. Milan: Srbija i Jugoslaveni
23 vreme rata 1914.- 1918., Beograd
1922., str. 292 (ir.).
ordevi dr. Tih. R.: Arhivska
graa za naselja u Srbiji u vreme prve
vlade kneza Miloa (1815. 1839.). Srpska
kr. akademija. Ten). 22. Srp. etn. zbornik,
XXXVII. Beograd 1926.8. VI. 656 (ir.).
ordevi Tihomir: Preislamski ostatci
meujugoslovenskim muslimanima. Beograd,
I93I.S.K.G.
ordevi V.: Srbija na Berlinskom
Kongresu. 1890. (Otabina 24. i 25.).
(cir.)~
ordevi dr. Vladan: Crna Gora i Austrija
u XVIII veku.Beograd (Akademija) J9I2 gr.
8, 179 str.
orde v i dr. Vladan: Crna Gora i Rusija
(1784-1814). Beograd 1914. 80, 362 .(ir.).
ordevi dr. Vladan: Crna Gora i
Rusija (1814-1894). Beograd 1924. 8. 528.
(ir.).
ordevi dr. Vladan: Evropa i Balkan.
Diplomatska istorija balkanskih hrianskth
drava u XIX. veku. Kniga prva . Evropa i
Rumunija, Beograd 191 1., VII., 492 str.
(Kuza. Karol L Plevna).
ordevi dr. Vladan: Europa i Balkan.
Diplomatska istorija balkanskih hriscanskih
drava XVIII. i XIX veku, Knjiga druga, Evropa
i Crna Gora, Sveska prva. Crna Gora izmeu
Turske, Rusije i Mletaka u XVIII. veku.
Beograd 1912. gr. 8, 210 str.
ordevi dr. Vladan: Evropa i
Crnagora I. Beograd 1912. Str. 210 (ir.).
ordevi dr. Vladan: Ispisi iz bekih
dravnih arhiva u kojima su dokumenti uz delo
"Crna Gora i Austrija u XVIII. veku.
Beograd 1913. (Zboraik Akadeinije II., 4.)
ordevi dr. Vladan: Istorija srpske-
bugarskog rata 1885. Beograd 1908. 2 sv. (1410
str.)
o r d e v i dr. Vladan: Kraj jedne dinastije.
I.knjiga 1 897.- 1 898.; II. knjiga 18981899;
111. knjiga 1899 1900. Beograd 1905. (ir.).
ordevi dr. Vladan: Ministar u apsu.
Beograd 1909. i 1910.
ordevi Vladan; Moja odbrana pred
sudom. Beograd 1906. 8, 100 str.
ordevi dr. Vladan: Neblagodarnost
Srba spram Rusije, u "Otabini, Beograd
1889. (ir.}.
ordevi dr. Vladan: Prilozi za istoriju
ratova nove srpske drave. Slivnica, trei rat
1885.-86., u Otabini, Beograd 1887. (ir.).
ordevi dr. Vladan: Prilozi za istoriju
spoljne politike nove srpske drave. Beograd
1890.(ir.).
ordevi dr. Vladan: Quo vadi Austria.
Leipzig 1913. Str. 32.
ordevi dr. Vladan: Srbija i Grka
(1891 .
1893.). Beograd 1923. 8, 300. (ir.).
ordevi dr. Vladan: Srbija na
Berlinskom kongersu. U "Otaco-ini" 1890. (ir)
ordevi dr. Vladan: Srbija i Turska
1894.1897. 1928. 8, 339 (ir.).
ordevi dr. Vladan: Srpsko-turski rat.
Beograd 1907. Str. 432 (ir.)
ordevi dr. Vladan: Tuinski uticaji u
Srbiji, u "Otabini, Beograd 1890. (ir.).
ordevi dr. Vladan: Das Ende der
Obrenovitsch, Beitrage zur Geschichte Serbiens
897 1900. Leipzig 1905.. str. 605.
ordevi dr. Vladan: Der letzte
Obrenovitsch, u berliiiskom listu "Zukunff i
zasebno odtampano u Beu 1903.. str. 20.
ordevi dr. Vladan: Die Albanesen
und die Grossmachte. Leipzig 1913. Str.
172.
ordevi dr. Vladan: Die Frauen der
Obrenovitsch, u berliiiskom listu "^Zukunft"
1903.
ordevi dr. Vladan: Die Serbische
Frage. Stuttgart u. Leipzig 1909. Str. 148.
Djorgevitch V ladan: L'Albanie et les
m,
J
'1
J
m
J
"-}
"1
^J
13
Albanais. Pari 1913.
Djorgevitch V.: La Serbie au
congres de Berlin. Pari 1891.
u k i c A.: Uspomene iz narodnog
pokreta 1848. i 1849. godine. Napisao i na
svet izdao Novak S. Golubinski. Novisad 1894.
LetopisM. S. (ir.).
u r d e v i c Martin: Memoari sa Balkana
1858. 18/8. Sarajevo 1910.
E d I i n g e r L.: Wanderungen durch das
ostliche Bosnien, Montenegro und Albanien,
Leipzig, Duncker & Humblot 1910.
Edmonds P.: To the land of the eagle.
London 1927.
Effendi Omer: Historv of the war in Bosnia
during the years 1731/8. and 9. London 1830.
8, 87 str.
E g li K.: Drei Monate vor Skutari. Bern
1913. 1 70 str. sa si ikama i kartama.
Ehli- Islam: Bezakonja okupacione uprave u
Bosni i Hercegovini. Novi Sad 1901. (ir.)
Eichler Eduard: Das Justizwesen Bosniens und
der Hercegovina. Wien, iz K. u. K. Hof- und
Stastsdruckerei 1889.
8
395 str.
Eisenmann Louis: Le compromis austro-
hongroisde 1867. Pari 1904,, str. 695.
Eitelberger: Die mittelalterlichen
Kunstdenkmale Dalmatiens. Wien 1884.
Elegovi dr. Ivo: Hrvatska ili starevianska
ideja. Zagreb 1906. Hrv. Smotra, br. 2/3.
Engel v. Chrisrian: Staatskunde von
Dalmatien, Kroatien und Slavonien Halle 1 798.
Engel Johann Christian von: Geschichte des
ungarischen Reichs und seiner Nebenlander.
Halle, bey Johann Jacob Gebauer, 1 801 . 3 sv.
4.
1. sv., 11. sv. 1798. 607 str.. III. sv. 1801. 496 str.
Erber Tullio: La colonia Albanese di Borgo
erizzo presso ara. Ragusa, 1883.,
8
160 str.
Erber Tullio: Storia dalla dalmazia dal 1 797. al
1314. Zadar 1886., VVoditzka, 4 diela.
Erdeljanovic dr. Jovan: Etniko srodsrvo
Bokelja i Crnogoraca. Srpska kr. akademija, knj.
56. Glas XCV1, Sarajevo 1920. (ir.).
Erdeljanovic dr. Jovan: Makedonski Srbi.
Beograd 1925. (ir.).
Erdeljanovic dr. Jovan: O porieklu Bunjevaca.
Srpska kr. akademija, knj. !9. Posebna izdania
LXX1X. Beograd 1930. 8. X. 408 (ir.).
Erzberger: Erlebnisse im Weltkrieg. (Stuttgart
1920.)
Evans (Sir Arthur): Les Slaves de T Adriatique et
la Route Continentale de Constantinopole. The
NearEast. 1917.
Evans Arthur J.: Illvrian Letters, a revised
selection of corresponence from the illvrian
provinces of Bosnia, Herzegovina, Montenegro,
Albania, Dalmatia. Croatia & Slavonia, adressed
to the "Manchester Guardian" during the year
1877. London, Longmans, Green & Co.
1878., 8. 255 str.
E.v a n s A.: The Adriatic Slavs and the-
overland route to Constantinople. London
1916.
-
Evans Arthur J.: Through Bosnia and the
Herzegovina on the foot during the insurrection.
August and September 1875. with an historical
review of Bosnia (revised and enlarged) and a
glimpse at the Croats, Slavonians and the ancien
republic of Ragusa. II. izdanje. London,
Langmans. Green & Co. !877. 8. 445 str.
Fabianich: 11 presente ed il passato della
Dalmazia romana. ara 1879.
F a b k o v i Skender: Moje zabavice. I-
Dakanje. II. Naopakoo rabi se genitiv za dativ.
III. Trpne izreke. Zagreb 1900., str. 87.
Fadjejev Andrejevic Rastislav: Razprava o
pitanju istonom i slovenskom. 1870. (ir.) str.
80. Falkenegg B. von: Bleiben die
Konigsmorder in Belgrad unbestraft? Berlin,
Boli, 1903.
8
Falkenegg Baron von: Oesterreichs
Kulturmission im Osten. Berlin 1909.
Fancev Franjo dr.: Dokumenti za nae podrijetlo
hrvastkog preporoda. Zagreb 1933. Grada XII.
Fancev dr. Franjo: Hrvatski ilirski pokret jest
na autohtoni pokret. Zagreb 1935. Hrv. Kolo,
XVI.
Fancev Franjo: Hrvatski preporod kao
openarodni pokret. Hrv. Rev. 1936.. 412

427.
Fancev Franjo: Ilirstvo u hrvatskom
preporodu. Ljetopis Jug. Akad., sv. 49.,
1937., str. 130157.
Fancev dr. Fran jo: Iz nae politike prolosti.
Hrv. revija 1929.
Federzoni Luigi: II trattato di Rapallo.
Bologna 1941.
Federzoni Luigi
Bologna 1941.
F c i f a 1 i k D r. A.: Ein neuer aktueller Weg
zur Losung der bosnischen Agrarfrage Sa 8
litografskih tabla. Wien, Deuticke 1916.
XIII., 191 str. gr.
8"
Ferrario Carlo Antonio: Vicende e problrmi,
della Penisola balcanica 1815-1937. Milano
1937.
Fi e d 1 e r Jos.: Die Union der in Ungam
zvvischen der Donau und Drau wohnenden
Bekennem des griech.-orient. Glaubens.
Sitznngsberichte sv. 38., Wien
Filipescu Teodor: Dvije rumunske knjige o
Rumunima u Bosni i Hercegovini. Zagreb
1907. Hrv. Smotra.
Filipescu Teodor: Karavlaka naselja u
L'ora della Dalmazia.
M
Hl
:.j
Bosni. Sarajevo. 1907.. str. 77.
Filipescu Teodor: Coionille romane din
Bosnia. studiu etnografic si antropogeografic.
Bucuresti (Akadermie) 1906.
F i 1 i p
i c d o 1 1. A n t o n i j e: La Ju-
goslavia economica. Milano 1922., str. 2S7.
Filipov M. M: Horvati i borba ih s Austriei.
Petrograd 1890., str. 168 (ir.}.
FirdusNurijbeg: O nacionalnom
opredeljenjubosansko-hercegovakih
muslimana. Zagreb 1925. Nova Evropa, br.
10.
Fischer Theobald: Die Balkan-Halbinsel.
(Unser Wissen der Erde II.)
Fisher H. A. L.: History of Europe. London
1936.
FleckR. v.: Uber den Balkarikrieg 1912.
Wien. Seidel & Sohn 1913.
8
Fliegenschmidt M.: Deutschlands
Orientpolitik im ersten Reichsjahrzent. 1.
Berlin, Puttkammer& Miihlbrecht.
Florinski T.: Jonie Slavene i Vizantia
vo vtoroi etverti XIV veka. II.
Obrazovanje serbskago carstva. 1882. (dril.).
F 1 o e r i c k e K.: Geschichte der Bulgaren.
Stuttgart, Franckh. 1913.
8
F o e r s t e r: Die eutsh-italienische
Militarkonvention, u Bertiner Monatshefte 1927.
Folnegovi Fran: Doivljaji i dojmovi.
Zagreb 1902., str. 118.
Folnegovi Fran: Na okup! Zagreb 1901.,
str. 47.
Folnegovi Fran: Mrtvilo u Banovini. Zagreb
1899., str. 40.
Folnegovi Fran: Odziv na poruku iz Bea.
Zagreb.
Folnegovi
1896., str.
Folnegovi
str 28.
Folnegovi Fran: Zanovietanja. Zagreb 174.,
str. 131.
Forbes K: The Balkans. A Historv. Oxford
1915.
Foreti Vinko: Dubrovnik i Korula (Ragusa
und Curzola). Zagreb 1929. Sisicev Zbornik.
Fortls A.: Viaggio in Dalmazia. Venezia 1774.
Foscari Piero: lnteressi italiani nel Mediterrsneo
e i nostri diritti sulla Dalmazia. Venezia
1916.
Foscari Piero: Salviamo la Dalmazia.
Roma 1916.
Fournier dr. August; Wie wir zu Bosnien
kamen. Eine historische Studie. Wien 1909.
Fox Frank: The Balkan penninsula. London
1915.
Fox P.: Bulgaria. London 1915. S
Fran: Otvorite oi. Zagreb
139.
Fran: Sada ili nikada, zaereb 1900..
F r a c c a r o 1 I A.: La Serbia nella sua terza
guerra. Milano 1915.
Frani D.: Stanje Balkanskog poluostrva na
osvitku XIII. vijeka. Sarajevo 1895. (Glasnik
Zemaljskog Muzeja 7.)
Frank dr. Josip: Nitovna alba s prizivom.
Zagreb 1887.
Franknol: Kritische Siudien zur Geschichte des
Dreibundes 1 832

191 5 (Budapest 1917.)

Franz: ltaliens Eintrit in den Krieg. (Wissen
undV/ehr 1932.)
Fras Franz Julius: Topographie der
Karblstadter Militar-Grenze. Agram 1835., str.
426.
Frascheri Sch. S. Bey: Was war Albanien, was
ist es, was wird es werden. Wien 1913., 69 str.
Frauendienst Werner: Jugoslavviens Weg zum
Abgrund. Berlin 1941.
Frescura dott. prof.: II problema deH'Adrialico.
Milano 1919.
Freundlich L.: Albaniens Golgolha. Wien,
Roller&Co., 1913.
Friedjung: Die osterreichische Balkanpolitik seit
1866. Oest. Rundschau. Wien, Fromme, XLII1
(1915) No. 1,
Frilev G. et J. Wlahowits: Le Montenegro
contemporain. Pari 1876.
Gabriel M_: Dr. Ante Starevic. Hrv.
pol. biblioteka, sv. 5. Zagreb.
Gagliardi dr. Manko: Istina o hrvatskom
emigrantskom revolucionarnom komitetu 1919.
-1921., Graz, 1922., str. 39
Gaj dr. Ljudevit: Izjavljenje radi
Starcevievih lanaka o Srbima i srpskom
jeziku. Narodne Novine od 4. XI. 1852.
Gaj dr. Ljudevit: Gedanken zum Ausgleich
Croatiens und Slavoniens mit der Regierung.
Zagreb 1864., str. 65.
Gaj V e I i m i r: Balkan-divan. Viesti, misli i
prouke o zemlji i narodu, navlast u Bosni i
Hercegovini. Zagreb 1878., str. 250.
Galanti Arturo: L'Albania. Notizie geografiche,
etnografiche e storiche. Roma 1901. 8, 261
str., 1 karta (239261 bibliografia).
Gallavresi: Italia e Austria 1859 1914.,
(Milano 1922.)
G a s c o i n Eugene: Les victoires Serbes
de 1916. Pari 1 919., str. 152.
Gauvain Auguste: La question Yougoslave.
Pari (Bossard).
Gavazzi Milovan: Starohrvatska umjetnost i
njezini problemi. Hrv. Revija 1932.. str. 81.
Gavrani dr. Pavao: Politika povijest
hrvatskog naroda. Zagreb 1895., str. 335.
Gavranovidr. fra Berislav: Uzpostava redovite
katolike hierarhije u Bosni i Hercegovini 1 881
.
godine. (Prilog politikoj historiji Austro-
H
_j
n
1
J
j
1
J
n
3
J
lJ
_ j
15
Ugarske monarhije na Balkanu.) Beograd 1935.
Gavrilovi Bogdan: O ivim silama narodnoga
jedinstva. Srpski knjievni Glasnik 1922. V.,
str. 270 i 371.
Gavrilovi Mih.: Iz nove srpske istorije.
Beograd 1 926., str. 209.
Gavrilovi Dr. Mih.: Milo Obrenovi.
Knjiga 1. ( 1 8 1 31 820). Beograd 1908.
(Fond Kolarac); Knjiga 11.(1821
1826),
Beograd 1909. Knjiga HI. (18271835).
Beograd 1912.
G a y
d a V i r g i n i o: Gli Slavi della
Venezia Giulia. Milano 1915.
Gayda Virginio: La Dalmazia. Torino 1914.
G e b h a r d i L.: Geschichte der
Konigreiche Dalmatien, Croatien, Slavonien,
Rascien, Bosnien, Rama und Ragusa. 1805.
G e i 1 1 e r dr. L.: Etimologija imena
Hrvat. Jug. akademrja. Red. 34. Zagreb
1876.
.
Gelcich Gius. Dubrovadki arhiv. Sarajevo
1910. (Glasnik bos. muzeja 22, 1910.)
Gelcich Giuseppe prof.: Dello sviluppo civile
di Ragusa. Dubrovnik 1834.
G e o o f f G. B.: Das Schicksal Bulgariens,
ein Kampf cegen Neuillv. Berlin 1940.
G e n t h e F.: Montenegro. Bin Beitrag zur
Geschichte seines Fiirstenhauses. Berlin 1912.,
104 str.
Gantilezza G.: II mare adriatico e la questione
balcanica. Roma 1909.
Georgevitch T. R,: La Macedoine. Pari
1919., str. 275.
GeorgevitchT. R.;:La Verite sur les
Roumainsde Serbie. Pari, 1919., str. 35.
Gerigk Alfred: Spuk am Balkan. Berlin 1943.,
str. 302.
Gerland Dr. Ernst: Geschichte der
Frankenherrschaft in Griechenland. II. sv.
Geschichte des lateinischen Kaiserreiches von
Kpel. 1. TeiJ. Geschichite der Kaiser Balduin 1.
und Heinrich 12041216. Hormburg von der
H6he 1905.
Germar: Reise nach Dalmatien. Leipzig
1817.
Gersdorff A. v.: Der Balkankrieg. Berlin,
F.ckstein & Engel 1912. 8
Gersin K.: Altserbien und die albanische Frage.
Wien, Anzensgruber-Verlag 1912.
8
Gerstner O. v.: Albanien. Wien,
Brauimillei 1913. 8
C
G e r i Giga: Posle pedeset godina. Beograd
1912.8, 1 69~str.
G e r i G I .: Pogled na meunarodni i
dravopravni poloaj Bosne i Hercegovine i
ostrva Kipra prema naunim ocenama
pretstavnika dananje meunerodno-pravne
teorije Srpska kr. akademija, knj. 23. Glas,
XXXVII. Beograd 1893. 8. 86 (iril.).
Gesemann G.: Der montenegrinische Mensch.
Prag 1934.
Geov Ivan Eustratiev: Pre-tupnoto bezumie
i anketata po nego. Fa-ti i dokumenti. Sofia
1914.
Gevay Anton von: Urkunden und Actenstucke
zur Geschichte der Verhaltnisse zv/ischen
Oesterreich, Ungarn und der Pforte im XVI. und
XVII. Jahrhundert. Wien 1840.
4
Ghell S.: Nel paese della nostra regina. Roma
4
Gibert Fr.: Les pays d'Albanie et leur
histoire. Pari 1914.
8
Ghica A.: L'Albanie et la question d'Orient.
Pari. Dujarrie 1908.8
Gibbon: The decline and fali of the Roman
Empire. VII. sv., 8 London, Methuen 1896.
Giesl WIadimir: Zwei Jahrzente im Nahen
Orient. Berlin 1927.
Ginzel Hermann: Kroatien heute. Zagreb
1942., str. 69.
Giorgi Viekoslav: Hrvati. Srbi i Dalmatini. Trst
1860., str. 105.
Giolitti Giovanni: Memoire della mia vita. 2 vol.
Milano 1922.
Giuliano A. di San: Briefe iiber Albanian.
Leipzig, Dietrich 1913.8
Giunio R. i Marjanovi Mi lan: Jadranski
Zbor. 1920. Izvjea i dokumenti. Zagreb
1921.. str. 104.
Giuriati Giovanni: La vigilia. Geinnaio
1913 Maggio 1915. Milano 1930.
G i u s t i Wolfgango: Mazzini e gli Slavi.
Milano 1940.
.
Glojnari Mirko: Masonerija u Hrvatskoj.
Zagreb 1 94 1 ., str. 79.
Glumac Duan: Republika ili monarhija.
Sarajevo 191 8., str. 40.
Gluac V.: Bogumilsko pitanje u istoriji
Junih Slovena. (Prosvjeta, Sarajevo, XXI..
1937.)
Gluac V.: Nekolika pitanja iz prolosti
Bosne i Hercegovine. Tuzla 1921.
Gluac dr. Vaso: Srednjevekovna bosanska
crkva. Beograd 1924., u Prilozima za
knjievnost, jezik, istoriju i folklor, IV
Gluac V.: Naziv svetenih lica pravoslavnoj
bosanskoj crkvi u srednjem veku. (Kalendar
Prosveta, Sarajevo 1 939.)
Gmajner Dr. Ivan: Savremeni Hrvatski pokret
za narodno ujedinjenje. eneva 1918., sir. 88
(ir.) Godchaux Monnot: Engleska
diplomatska prepiska. Ni 1914., str. 172.
Godchaux-Monnot: Notes sur la Serbie.
Bruxetles 1910., str. 74.
Godin Dr. A. v.: Aus dem Lande der
16
n
Knechtschaft. Albanische Novellen. Wien,
Roller 1913.8
Godin A. M.: Aus dem neuen Albanien.
Politische und kulturhistorische Skizzen.
Wien 1914., 126 str.
G o d r a dr. B a r t h.: Monographie von
Syrmien. Zemun 1873., str. 84.
Goltz Freiherr von d er:
Denkvviirdigkeiten. Berlin 1929.
Golubinski E.: Kratkiji Oerk istoriji
pravoslavnih cerkvei bolgarskoi, serpskoi i
ruminskoi ili moldo-valaskoi. Moskva
1871. 8, 733 str.
Gonnard Rene: Entre Drave et Save. Pari
1911., str. 262.
Gooch: Historv of modem Europe 18781919.
London 1924.
Gopevi Spiridion: Stara Srbija i Makedonija.
Beograd 1890 1. 11.
Gopevi Spiridion: Das Fiirstentum
Albanien. seine Vergangenheit,
ethnographische Verchaltnisse, politische Lage
und Aussichten flir die Zukunft. Mit 16 Tafeln
und 1 Karte. Berlin, Paetel 1914.
Gopevi Spiridion: Gcscbichte von
Montenegro und Albanien. Gotha 1914.
Gopevi Sp.: Makedonien und Alt-Serbien.
Wien L. W. Seidel 1889. gr. 4. 51 1 str. s jednom
etnografskom kartom
Gopevi Spiridion: Montenegro und die
Montenegriner
Gopevi Spiridion: Konig Nikola von
Montenegro und seine Politik. Die "Grenzboten"
9.Febr. 1916. (nr. 6.)
Gopevi Spiridion: Ober-Albanien und
seine Liga. Leipzig 1881., 8, 586 str.
Gopevi Spiridion: Russland und Serbien
1804 1915. Miinchen, Schmidt 1916.8.
Gopevi Spiridion: Serbien und
Oesterreich vor einem Jarhundert. Die
"Grenzboten" 1915. 22. Dez. (Nr. 11.)
Gorrini Giovani: 11 Montenegro et il suo re. Asti
1918.
Gorrini Giovani: La verita sugli ultimi
avventimenti del Montenegro. Torino 1917.
Gorrini Giovani: Per il Montenegro. Genes
1919.
Gorrini Giovani: Pour
1
'existence du
Montenegro. Torino 1918.
Grabowski T. St.: Serbovvie i Chorvvaci
vvobec aneksvi Bosni i Hercegowiny. Krakow
1909.,
8.
Gradi: Abbatis Stephani Gradii Ragusini ad
Consilium Regatorum republicae Ragusinae
epistolae, ed. Dr. uro Korbler. Zagreb 1915.
(Mon. spect. hist. Slavorum meridionalium 37.)
8, 527 str. (332 lista, 1667. 1683.).
G r a n v i 1 1 e Baker B.: The passing of the
Turkish empire in Europe. London 1913.,
8.
Gravier Gaston: Les frontieres historiques
delaSerbie. Pari 1919.. str. 164.
G r b i M. : Karlovako vladianstvo. 1.-11I.,
Karlovac 1891.-1893. (ir.).
Grdi Stjepan: Srbi u Bosni i Srbiji. Zagreb
1926. Nova Evropa 1.
Gregori Danilo: So endete Jugoslavien.
Berlin 1942.
Grge prof. Petar: Odnosi Hrvata prema Svetoj
Stolici. Zagreb 1943. Croatia Sacra.
Griffini Mario: Saggiosul assetto economico
di Fiume. Roma 1921.
Grisogono Ivo: Politika orijentacija
Dalmacije. Zagreb 1918. Hrv. Njiva br. 31.
Grisogono P.: Srpsko-hrvatski odnosi u
ujedinjenoj dravi. Zagreb 1937. Nova
Evropa-, str. 310.
Grothe Hugo dr. J u r. et Phil: Das
albanische Problem. Politisches und
V/irtschaftliches. Halle a. der Saale 1914. (4
Kapitel).
Grothe Hugo dr. J u r. et Phil: Durch
Albanien und Montenegro. Sa 71
fotografijom- 2 skice i 2 karte u tekstu,
Miinchen. Morike 1913., 8. 224 str.
Gruber dr. Dane: Bizantinski pisac XI.
vieka o Hrvatima i drugim balkanskim
narodima. Zagreb 1903. Prosvjeta.
Gruber Dane: Iz vremena kralja Tomislava.
Zagreb 1925. Zbornik kralja Tomislava.
Gruber dr. Dane: Nekoja pitanja iz starije
hrvatske poviesti. Vjesnik arkiva XX. Zagreb
1918. Gruber Dane: Nekoliko godina borbe
Hrvata sa Turci. Zagreb 1878. Hrvatski dom.
GniberDane: Nelipi knez cetinski i kninski.
Zagreb 1886.
Gruber dr. Dane: O dukljanskoj i
dubrovakoj nadbiskupiji do polovice XIII.
stoljea Vjesnik arkiva XIV., 1912.
Gruber dr. Dane: O pradomovini i seobi
Hrvata, Zagreb 1908. Prosvjeta.
Gruber D.

SpincicVj.: Poviest Istre. Zagreb

1924.
Gruber dr. Dane: Smjetenje Hrvata u novoj
postojbini poslije seobe. Zagreb 1907., Hrv.
Kolo V.*
G r u d e n J.; Ob sloletnici Napoleonove Ilirije.
Ljubljana 1 909., as.
Grupe Radoslav: Apologija srpskog naroda u
Hrvatskoj i Slavoniji. Novi Sad 1909., str. 293
+
7. (ir.). Gruji Radoslav: Istoriski znaaj
Srba u Hrvatskoj. Beograd. Bibl. srpskog
kulturnog kluba. br. 2.
Griinberger K.: Die Agrarverfassung und das
Grundentlastunsproblem in Bosnien und der
]
1
m
J
n
L J
17
r-1,
Herzegovina. Leipzig 1911., 8, V., 120 str.
Guberina dr. Ivo: Borba hrvatskih vladara za
Dalmaciju. Hrv. Revija 194 1 .. br. 10.
Guberina dr. Ivo: Dravna politika kralja
Tomislava. Hrv. Revija 1940.. str. 505. 518.,
595. 605.
Guberina dr. Ivo: Hrvatski glagoljai i
bosanska crkva. Zagreb 1943. Hrv. Smotra
br.2.
Guberina dr. Ivo: Je li glagolica za Zvonimira
i Kreimira bila proganjana? Hrv. Revija 1941.,
br.3.
Guberina dr. Ivo: Je li Grgur Ninski bio
glagolja? Hrv. Smotra 1940., str. 449. 457.
Guberina dr. Ivo: Kada i kako su pokrteni
Hrvati. Hrv. Revija 1941., str, 339.
Guberina dr. Ivo: Kakoje Zvonimirova kruna
prela na glavu maarskog kralja. Zagreb 1 942.,
str. 101.
Guberina dr. Ivo: Katolicizam i nacionalizam sv.
irila i Metoda. Zagreb 1927.
Guberina dr. Ivo: Konstantin iril i izvori
glagolice. Hrv. Smotra 1939.. str. 449. 469.,
490. 504.
Guberina dr. Ivo: Na izvorima hrvatske nacije.
Hrv. Smotra 1940., br. 10.
Guberina dr. Ivo: Pravi razlog seobe Hrvata.
Zagreb 1943. Hrvatska Smotra br. 3. i 4.
Guberina dr. Ivo: Problem! hrvatske povijesti.
Hrv. Smotra 1940., str. 195. do 202.
Guberina dr. Ivo: Smisao bitke na Gvozdu.
Zagreb 1 942. Hrvatska Smotra br. 11.1 12.
Guberina dr. Ivo: Uloga Splita u raanju
hrvatske nacije. Hrv. Smotra 1940., str. 147.
-
157.
Guberina dr. Ivo: Uzroci bizantskog raskola.
Bogs. Smotra, br 2., god. 1929.
Guberina dr. Ivo: Veze Splita sa hrvatskim
vladarima u IX. vijeku. Hrv. Revrja 1941., br.
4.
Guberina dr. Fra A.: Katolicizam u oima
suvremenog pravoslavlja. Makarska 1 924. Nova
Revija, br. 4., str. 330 346.
Guberina Krsti: Razlike izmeu
hrvatskoga i srpskoga knjievnog jezika. Zagreb
1940. M^., str. 216.
Guechoff J.: L'alliance balkanique. Pari
1915-,
8.
Guerin-Songeon R. P.: Histoire de la Bulgarie.
Pari 1913.
G u j i K a s i m: Hrvatsko podrijetlo
begovskih familija u zapadnoj Bosni i
Hercegovini. Sarajevo 1941. Kalendar
Napredak".
GujiKasim: Uloga Hrvata u
hercegovakom ustanku. Zagreb 1937. Hrv.
Kolo XVIII.
Gulferding: Bosnia, Gercegovina i Stara
Serbia. 1859. (ir).
Gulferding A.: Pisma ob istorii serbov i bolgar.
1867.
Gulinelli Adolfo: La Croazia. Roma 1 94 1
.
Gumplovicz L. : Politika poviest Srba i
Hrvata. Zagreb 1903.
Gundrum Oriovanin Dr. Fr.: Doek bana
Jelaia u Krievcu II. VII. 1848. Zagreb
1904., str. 32.
Gurovvski comte Adam: Le panslavisme, son
histoire, ses veritables elements: religieux,
sociaux, philosophiques et politiques. Florence
1848.
Guyon Bruno: Balcanica. Milano 1916.
Gvurkovics G. : Die Orientpolitik
Osterreich-Ungarns. Budapest 1901.
Gvurikovics Georgius: De situ et ambitu
Slavoniae et Croatiae. Pestini 1844., str. 84.
Hadrovics Ladislaus: Ungam und die
Kroaten. "Ungarische Jahrbiicher" Band
XXI. 1941. Berlin.
Hadi A.: Bosna. Novi Sad 1859., 1860.,
1861., 1862., 1863. Letopis M. S. (ir.).
H a d i A.: Mogu li svi Sloveni jednim
jezikom ijednom bukvicom pisati. Novi Sad,
1864. Letopis M.S. (ir.)
Hadi A.: Stanovnitvo vojvodine srpske po
veri i narodnosti. Novi Sad, 1863. Letopis M.
S. (ir.).
Hadi Jovan dr.: O Vlakom i Albanskom
jeziku i narodu (Iz letopisa bekih). Novi Sad,
1830. Letopis M. S. (ir.)
Hadi Kasim: Novopazarski Sandak
sastavni dio Bosne i Hercegovine. Sarajevo
1939., str. 38.
Hadi Osman Nuri: Islam i kultura.
Zagreb 1894., str. 100.
Hadijahi Muhamed: Bosanski
regionalizam. Zagreb 1938. Omladina br.
9.-10.
Hadijahi Muhamed: Dravotvornost
islamskih Hrvata. Zbormk hrv.
sveuilitaraca 1942.
Hadijahi Muhamed: Hrvatska
muslimanska knievnost prije 1878. godinr,
Sarajevo 1938., str. 14
godine. Sarajevo 193S.. str. 14.
Hadijahi Muhamed: Nacionalna
orientacija muslimana Bosne i Hercegovine.
Zagreb 1938. Almanah hrv. sveuilitaraca.
Hadijahi Muhamed: Poetci hrvatskog
muslimanskog pjesnitva u Bosni. Zagreb
1937. Obzor od 26. Listopada.
Hadijahi Muhamed: Populaciono pitanje
Hrvata muslimana.Zagreb 1943., Ustaki
godinjak.
18
I
Hadijahi Muhamed: ena kod
muslimanskih Hrvata. Zagreb 1942. Hrv.
Kolo XXIII.
Hadi-Vasiljevi dr. Jov.: Arbanska liga,
amautska Kongra i srpski narod u turskom
carstvu (1878. 1882.}. Beograd 1909.
(Dodatak Ratniku 1909.. sieanj (ir.).
Hadi-Vasiljevi dr. Jov.: Amautski pokreti
u XJX veku. Beograd 1905. (pos. otis. ex
Ratnik). Br. V., 1876. do 1787. (ir.).
Hahn J. G. v.: Reise durch die Gebietedes
Drina und Wardar im J. 1863. W. 1867.,
4
(-
Denkschrift der kais. Akad., ph.-hist. A. Bd.
16).
H a h n J. G. v.: Reise v. Belgrad nach Salonik.
2. izd. Wien,Tendler 1868.
Hahn J. G. v. (K. u. K. General-consul]:
Albanesische Studien. Wien 1853., 3 sv. (kais.
Akad.).
Haller Hermann: Svrmienund sein Deutschtum.
Leipzig 1941.
Halovacki Jakov: Unijaenje u Dalmaciji.
Novisad 1888. (ir.).
Hamilton-Jackson: The shores of the
Adriatic. The Austrian side. The Kustenland,
lstria and Dalmatia. London 1908. 420 str.,
ilustr.
Hammer Purgstaill J. von: Geschichte des
osmanischen Reiches. 1836.
Handi Mehmed: Islamizacija Bosne i
Hercegovine. Sarajevo 1 940., str. 34.
Hanotaux Gabriel: La guerre des Balkans et
l'Europe 1912. 1913. Pari Plon 1914. 8,
VI. u. 457 str.
Harms: Bevolkerungsstruktur und
Agrarverfassung Slawoniens. lm besonderen
der wirtschaftliche und soziale Aufbau
einiger Dorfer im Poscheger Kessel. Rostock
1927.
Hartmann L. M.: Ein Kapitel vom
spatantiken und friimittetalterlichen Staat.
Stuttgart 1913.
Hari ma nn M.: Der islamische Orient Sv. 3.:
Unpolitische Briefe aus der Tiirkei. Leipzig,
Haupt 1910.,
8.
Hasenclever Ad.: Die orientalische
Fragei.d.7. 1838.-1841. Leipzig, Kohler 1914.
H a s s e r t dr.Kurt: Die naturi, und pol.
Grenzen von Montenegro. Zeitschrift der Gesch.
fur Lrdkunde. Berlin 1895.
Hassert K.: Die raumliche Entvvicklung
des Konigreiches Montenegro. Petermanns
Mitieilungen LV1. (1910.).
Hassert dr. Kiirt: Reise durch Montenegro.
Sa 30 slika i I kartom. Wien, Pest. Leipzig-
Hartleben 1893.,
8.
Hassert dr. Kiirt. Reise durch Montenegro
im Sommer 1900. Mitt, der k.k. geogr.
Gesellsch. in Wien 44 (1901.) str. 140.-165., s
1 kartom.
Haumant Emile: La Serbie sous Milo et ses
premiers successeurs. Zagreb 1929. Siiev
Zbornik.
Hauptmann Ljudmit: Dolazak Hrvata. Zagreb,
1925. Zbornik kralja Tomislava
Hauptmann Ljudmil: Italija i srednja Evropa
Hauptmann Ljudmil: Karantanska Hrvatska.
Zagreb 1925. Zbornik kralja Tomislava.
Hauptmann Ljudmil: Koje su sile hrvatske
povijesti odluivale u vrieme narodne dinastije.
Zagreb 1925. Zbomik kralja Tomislava.
Hauptmann Ljudmil: Konstantin Perfirogenet o
porijeklu stanovnitva dubrovakog zalea.
Zbornik iz dubrovake prolosti M. Reetara.
Dubrovnik 1931
Hauptmann Ljudmil: O postanku hrvatske
granice prema Kranjskoj (Uber die Entstehung
der kroatisch-krainischen Grenze). Zagreb
1939. iiev Zbornik.
Hauptmann Ljudmil: Podrijetlo hrvatskog
plemstva. Hrvat, akademija, Rad 273. Zagreb
1942.
Hauptmann Ljudmil: Prihod Hrvatov. Zagreb
1924. Buliev Zbomik.
Hauptmann Ljudmil: Priroda in zgodovina u
razvoju Jugoslavije. Njiva Ljubljana, 1922.
Hauptmann Ljudmil: Rus Joe: Kralji dinastije
Svevladiev. Ljubljana 1931. Poviestni prikaz.
Zagreb 1 932. Nastavni vjestnik 1 .-3.
Hauptmann Ljudmil: Slaven i German na
poetku svog dravnog ivota. Hrvatska revija
1929.
Ha u p t m a n dr. L j.: Uloga velikomoravske
drave u slavensko-njemakoj borbi za
Podunavlje. Jug. akademija. Rad 243. Zagreb
1932.
Hauser: Spalato und die romischen
Monumente Dalmatiens, Wien 1883.
Havass Rezso: Magvarorszag es a Balkan.
Budapest 1913..
8.
Hecquard H y a c i n t h e : Histoire et
description de la Haute Aibanie ou Guegarie.
Pari 1858.
H e
g e I e r W.: Der Siegeszug durch
Serbien. Berlin, Scherl. o. J.
8.
Heimrl Milan: Bunjevci i okci u Ugarskoj.
Prag 1 898. Novo Doha br. 6/7.
Hemberger A.: lllustrierte Geschichte des
Balkankrieges 1912./13. Wien u. Leipzig,
Hartleben 1913.,
4.
Henderson P. E.: A british officer in the
Balkans. The account of a journev through
Dalmatia, Montenegro, Turkav, in Austria,
Maevarland, Bosnia and Hercegovina.
1
J
n
ci
'i
H
J
H
19
nj
^
.- j
London 1909,, 8", 302 str.
Henry R e n e : Questions d'Autriche-Hongrie et
question d'Orient. Pari. Plon-Nourrit 1903.
Her: Sur le theatre de Ja guerre ties Balkans.
Monjoumaide route. Pari et Nancy 1913.,
8. liustr.
Herceg J a k a : llirizam pretea jugoslavnstva.
Split 1930.
Herceg Rudolf: Izlaz iz svjetske krize
(Pangea). Zagreb 1932.
Herceg Rudolf: Mali prilog kulturnoj
povijesti hrvatskoj. Zagreb 1933.. str. 24.
Herceg Rudolf: Nemojmo zaboraviti: Hrvatska
politika mora biti seljaka. Zagreb 1 928.
Herceg Rudolf: Seljaka sloga i idejno
istilite hrvatskog i rasadite svjetskog
seljakog pokreta. Zagreb 1940.
Herceg Rudolf: Svjetski rat i problem nove
drave. Zagreb 1919.
Herceg Rudolf: Seljaki pokret u Hrvatskoj.
Zagreb 1923.
Herceg Rudolf: Die Ideologie der kroatischen
Bauembevvegung. Zagreb, 1923. str. 95.
Hergenrother: Uzroci koji pripravie razdvajanje
iztone i zapadne crkve. Zagreb 1 898. Balkan,
svez. 3.
Hergei dr. Ivo: Hrvatske novine i asopisi do
1848. Zagreb 1936., str. 107.
Herkalovi Thomas: Vorgeschichtion der
Occupation des Bosniens und der Herzegovina.
Zagreb 1906.. str. 187.
Herre: Italiens Rolle in der
Kriegsschuldfrage, u Berliner Monatshefte
1927~
Herriot Edouard: En Dalmatie. u Revue
Hebdomaire, 20.-27. Vili. 1910.
Heruc Vladimir: Priruna izborna statistika.
Krievci 1925., str. 48.
Herzog Max z u Sachsen: Die orthodoxen
Kirchen auf dem Balkan. Suddeutsche
Monatshefte, Munchen 1915,. XII., 12.
H e y m a n n E.: Balkan-Kriege, Bundnisse,
Revoiutionen. 50 Jahre Politik und Schicksal.
Berlin 1938.
Hichens Robert: The near east; Dalinatia,
Greece and Constantinople. London 1913.,
8,
268 str..
H i e t zl n
g e r : Statistik der Militargrenze
l..Wien 1817., str. 299.
Hi I ferding A.: Ugarska i Sloveni.
Temivar 1879., str. 67 (ir.).
Holbach Maude: Dalmatien, das Land vvo
Ost und West sich begegnen. Wien 1909.
Hinkovi dr. Hinko: Iz velikog doba. Moj rad
i moji doivljaji za vrieme svjetskog rata. Zagrei
1927., str.
432".
Hinkovi dr. Hinko: Jugoslavija u Americi
Hinkovi Les YougosIaves, leur passe,
leur avenir. Pari, Alcan 191 6.
Hinkovi Les Creates sous lejougmagvar.
Pari 1915.
Hinkovi H.: The Jugoslavs in Future Europe.
London 1916.
Hinkovi - Budisavljevi: "Veleizdajnika
parnica. Zagreb 1911.. Str. 83.
Hochwachter G. v.; Mit der Tilrken in
der Front. 8. Aufl. Berlin, Mittler & Sohn
1913.
HofferA.; Dva odlomka iz poveeg rada
o kranskoj crkvi u Bosni. (Spomen-
knjiga iz Bosne 1901.),
Hoffmann Walter: Sudosteuropa. Leipzig
1932.
Holbach M. M.: Bosnia and Herzegovina,
some wayside vvanderings. London 1909.
8, 250 str. Holovacki Jakov: Unijaenje u
Dalmaciji. Novi Sad 1888., str. 35 (ir.).
Holzer Envin :Die Entstehung des
jugoslavvischen Staats. Berlin 1 929.
Hora: Le compromis de 1 868. entre La
Hongrie et la Croatie. Pari 1907.
Horovitz Eduard Ritter von: Die Agrarfrage
in Bosnien u. der Hercegovina.
4.
164 str.
Horovitz Eduard Ritter von: Die Bezirks-
Unterstiitzungsfonds in Bosnien und der
Hercegovina. Wien 1892. u nakladi b.-h.
zemaljske vlade. 8, 104 str.
Horvat Josip: Ante Starevi. Zagreb 1940.
Horvat Josip: Kultura Hrvata kroa 1000
godina I. II.., 1939., 1942.
Horvat Josip: Politika povijest Hrvatske.
Zagreb 1936., I.dio. Str. 527. ll.dio. Zagreb
1938. Str. 459.
Horvat Josip: Stranke kod Hrvata. Beograd
1939., str. 103. (ir.).
Horvat Josip: upilo. Zagreb 1938.
Horvat dr. Rudolf: Ban Ivan Maurani.
Zagreb 1930. Hrv. Kolo XI.
Horvat dr. Rudolf: Hrvati i Srbi. Osiek 1922..
str. 24.
Horvat dr. Rudolf: Hrvali u Bakoj. Osiek 1922.
Horvat dr. Rudolf: Hrvatska na muilitu.
Zagreb 1942.
Horvat dr. Rudolf: Hrvatsko pi-tanje. Zagreb
1923., str. 62.
Horvat dr. Rudolf: Katolici u Bosni i
Hercegovini. Zagreb 1929. Hrv. Kolo X
Horvat dr. Rudolf: Kralj Tomislav i njegovo
doba. Zagreb 1897., str. 47.
Horvat dr. Rudolf: Najnovije doba hrvatske
poviesti. Zagreb 1906. M. H. str. 296.
Horvat dr. Rudolf: Politika poviest grada
Rieke. Zagreb 1906. Hrvatsko Kolo.
Horvat dr. Rudolf: Povjest Hrvatske. Petrinja
1
;i
1
1904.
Horvat dr. Rudolf: Prije Khuena bana. Zagreb
1934., str. 48.
Horvat ing. Viktor: Socialna misao i druvene
promjene u Hrvatskoj. Zagreb 1943. Vel.
8.
Str. 32.
Horvat ing. Viktor: Socioloka bibliografija.
1. dio. Zagreb 1942. Str. 40.
Horvat ing. Viktor: Suvremene nutarnje seobe
i kretanja Hrvata. Zagreb 1942., Str. 77.
HM StrfV.
' *
'A
a a" 8flre
Hostinek Josef: Die k. u. k. Militar-Grenze und
ihre Organisation und Verfassung. Wien 1861.
I., str. 441: II., str. 440.
Holzel Maximilian: Balkan in Flammen,
Miinchen 1940.
Hoemes Moritz: Dinarische Wanderungen.
Wien, Verlag v. Carl Graeser 1888. 8, 364
l- XII str.
Hotzendorf Conrad von: Ans meiner Dienstzeit
1906.1918. Wien 1923. do 1925.
H r i b a r A.: Agrarna reforma. Zagreb 1924.,
str. 205.
H r i b a r A.: Jugoslavenska politika.
Zagreb 1 929.. str. 322.
Hribar Alfons: Jugoslavensko-talijanski odnosi.
Zagreb 1928., str. 35.
Hribar Alfons: Kolonat ili teatina. Zagreb
1923.. str. 48.
Hribar A,: Nova politika. Zagreb, str. 36.
Hristic M. F.: Srbija i Engleska pre pola veka.
Beograd (ir.).
H r o n K.: Die Wahrheit iiber die Wiener
Orientpolitik. Graz 1909.,
8.
H u b k a G.: Die osterr.-ung. OfFiziersmission
in Mazedonien 1903. 1909. Wien, Tempsky i
1910,8.
Hummel Hans: Siidosteuropa und das Erbe der
Donaumonarchie. Leipzig 1937.
Hunfalvv Paul: Ethnographie von Ungam.
Budapest. 1 877.
lbler Janko: Hrvatska poiitika 1903.-
1913. 1-, str. 5231 Zagreb 1914./ 17.
Ibrovac Miodrag: La langue serbo-croate, Pari.
I c h i r c o f f A.. Les Slaves de Macedoine.
Pari, Vitlar 1908.
lesan Isidor: Romanii din Bosnia si Hertegovina
in trecut si in prezent. Bucuresii 1905. (Analele
acad. roni. t. 27.)
Igrec dr. Ante: Latinsko djelo 18. stoljea o
suvremenim problemima Meimurja. Zagreb
1943. Hrvatska smotra 3. i 4.
llei dr. Fran: Kai Mioi i slovinstvo u
Slovenaca. Hrv. Kolo 1906.
I I i J. A.: Die Bogomilen in ihrer
geschichtlichen Entvvicklung. Sr. Karlovci 1923.
Ilfji: Srpsko-italijanski spor. Prikaza u dva
protivrena ekspozea. Pari, 1917, Str. 82. (ir.)
Uijic D r a g u t i n J.: Zajearska buna. Line
uspomene. Beograd 1909.

1910. 2 sv.
lllvricus (Vonjak): Dalmazia e Italia. 1915.
lllvricus (Vonjak): Les persecuteurs des
Vougoslaves. Pari 19J6.
lllvricus (Vonjak): La question de Trieste.
Geneve 1915.
Iljadica-Grbei Vie: Pedeset godina naega
narodnog naprezanja. Prag 1 898. Novo doba br.
8.-10.
lppen Theodor: Novibazar und Kossovo
(Das alte Rascien). Wien 1 892, Alfred Holder,
8, 158 str.
lppen T h. A.: Skutari und die
Nordalbanische Kustenebene. Sarajevo 1907. 8,
Daniel A. Kajon
Isaenko prof. Aleksander: Hrvatske enklave
u Gradiu. Praha 1938. Slavische Rundschau.
Ivakic Joza: Selo u hrvatskoj knjievnosti.
Rijeka 1914.
Ivancevi Duan: Stjepan Radi i njegova
mirotvorna republika. 1923. X. str. 525 i 603.
Srpski knjievni glasnik.
Ivani Ivan: Bunjevci i okci. Beograd
1899.
Ivani Ivan: Maedonia i Maedonci.
Novi Sad 1 91 0, str. 608 (ir.).
Ivani Ivan: O Bunjevcima. Novisad 1893.
Letopis M. S. (ir.).
Ivani dr. Momilo: Stjepan Radi. Srpski
knjievni glasnik 1928, XXV, str. 442.
lvanoff J.: La Question macedonienne.
Pari 1920,
Ivanov Jord.: Bogomilski knigi i legendi. Sofia
1925.
Ivanov: Junoslavensko pitanje. Zagreb
1918, str. 100.
lvekovi: Dr. Ante Starevi. Znaajne crte o
njemu
lvekovi irilo: Dalmatiens Architektur und
Plasiik. Wien, Schroll 1910.
lvekovi dr. Franjo: Dva susreta s Evgenijem
Kvaternikom. Zagreb 1902. Hrv. Misao.
Ivellio Antonio: Saggio d'uno studio storico-
critico sulla Colonia e sul contradinaggio nell
territorio di Ragusa. Dubrovnik 1873, str. 314.
lvi Aleksa: Austrija prema ustanku Srba.
Zagreb 1917. (ir.).
Ivi Aleksa: Buna Miloja Popovia Djaka (Der
Aufstand des Miloje Popovi Djak 1 825)
Zagreb 1929. iiev Zbornik (ir.).
lvidr. Aleksa: Dolazak Uskoka u umberak.
Vjesnik arkiva IX. 1907.
Ivi dr. Aleksa: Fragmenti iz istorije bosanskog
ustanka 1875, 1876. Zagreb 1918, str. 56.
Ivi dr. Aleksa: lstorija Srba u Ugarskoj od
J
1
J
21
pada Smedereva do seoba pod amojeviem
(14591690). Zagreb 1914. 8. 282 str.
Ivi dr. Aleksa: Istorija Srba u Vojvodini.
Novisad 1929. (ir.).
Ivi dr. Aleksa: Iz prolosti Srba
umberana. Srpska kr. akademija, knj. 49.
Spomenik LVII1. Subotica 1923.
4
103
(ir.).
Ivi dr. Aleksa: Iz istorije crkve hrvatsko-
slavonskih Srba tokom XVII. veka, Vjesnik
arkiva XVIII. Zagreb 1916.
Ivi dr. Aleksa: izmeu prvog i drugog
srpskog ustanka. Zagreb 1917.. str. 84 (ir.).
Ivi dr. Aleksa: Migracija Srba u Hrvatsku
tokom XVI., XVII. i XVIII. stoljea. Srpska kr.
akademija, knj. 16. Srp. etn. zbornik XXVIII.
Subotica 1923. (ir.).
Ivi dr. Aleksa: Migracija Srba u Slavoniju
tokom XVI., XVII. i XVIII. stoljea. Srpska kr.
akademija, knj. 21. Srp. etn. zbornik. XXXVI.
Subotica 1926. 8. 228 (ir.).
Ivi dr. Aleksa: Novi podaci za prouavanje
srpskog ustanka. Zagreb 1915. (Vjesnik
kr. hrv. slav. dalm. zemaljskog arhiva). 42
lista, 1808. 1815.
Ivi dr. Aleksa: O srpskom i hrvatskom
imenu. Beograd 1922.. str. 20 (iril.).
Ivi dr. Aleksa: Pisma crnogorskih
poglavica iz druge polovice XVIII veka.
Zagreb 1915. (Vjesnik zemaljskog arhiva)
14 listova 17631783.
Ivi Aleksa: Radoslav Pavlovi, veliki vojvoda
bosanski. Letopis Matice Srpske 245-246
(1907).
Ivi A.: Seoba Srba u Hrvatsku i Slavoniju.
1909. (ir.).
Ivi dr. Aleksa: Srbi u Ugarskoj. Vjesnik
arkiva. XIV., Zagreb 1912.
Ivi d r. A !e k s a: Srbi za vrijeme
Zrinskoga i Frankopana. Zagreb, 1907.
Savremenik.
Ivi dr. Aleksa: Srpski doseljenici u Ugarskoj.
Vjesnik arkiva. XV. Zagreb 1913.
1 v i dr. Milan: Politika i socijalna sviest u
razvoju hrvatskoga naroda Zagreb 1 937.. str.
18.
1 v i dr. Milan: Razvitak hrvatskoga
drutva u drugoj polovici 19. st. Zagreb 1935.
Jablanovi 1. fra: Bogomilstvo ili Patarenstvo
(Savremena pitanja, sv. 40. Mostar 1 936.)
Jablanovi I.: Bogomilstvo kaovjersko-
politiki i prosvjetno-kultumi problem
(Napretkov kalendar 1933.)
Jablanovi I. Meunarodno pravni poloaj
bosanskih vladara Kotromania do pada Bosne
1463. Sarajevo 1906., str. 135.
Jablanovi dr. I.: Plemstvo i kmetstvo u Bosni.
Kalendar Napredak" za 1933.
Jackson F. H.: Dalmatia, theQuarnero and Istria.
Oxford 1887.
Jackson F. H.: The shores of the Adriatic,
the Austrian side. London 1 908.
Jaeckh Dr. Emst: Deutschland im Orient nach
dem Balkankrieg. Miinchen 1913. (2 A. 160
str. s kartom).
Jackh E.:
J a c k h E.: Der aufsteigende Halbmond. Berlin-
Schoneberg 1911. 8
Jackh E.: ln TOrkischen Kriegslager durch
Albanien. Heilbronn, Salzer 1911.
Jadranski: Zadar i okolica.
Jagati Andrija: Spomen na Dimitra
Zvonimira, kralja hrvatskoga. Zagreb 1876.
Zabavnik Hrvatski dom.
Jagati Andrija: Zadnji sievak zviezde Zrinsko-
Frankopanske. Zagreb 1874. Almanak
"Velebit".
Jagi Ante: Hrvatske naseobine u Banatu.
Novisad 1929. Letopis M. S. 319.
Jagi V.: Odnoaj medu lingvistikom i
antropologijom. Zgb. 1867. Knjievnik 111.
Jagi V.: O poetku Indoevropejaca. Zagreb
1867. Knjievnik, III.
Jagi V.: Nekoliko rijei o bosanskim natpisima
na stecima. (G1ZM 111. Sarajevo 1891., sv. 2.)
Jagi V.: Spomeni mojega ivota. Deo I.
(18381880). Srpska kr.akademija. knj. 30.
Posebna izdanja LXXV. Beograd 1930. 8. VII.,
461 (ir.).
Jagi V.: Spomeni mojega ivota. Deo
11.(18801923). Srpska kr. akademija, knj.
45. Posebna izdanja CIV. Beograd 1934. 8.
X.
380 (ir.).
Jagi V.: ivot i rad Jurja Krianica. Zagreb
1917. (5 10 str.) 8. Jug. akademija knj. 28,
Pojedina djela.
Jagi V.: Ein neu entdeckter urkundlicher
Beitrag zur Erklarung des bosnischen
Patarenentums. (Archiv f. slav. Philologie
XXIII., 1912.)
Jakovljevi dr. Ilija: Robija u hrvatskem
panteonu. Zagreb 1936., Evolucija, sv.
6-8.
'
Jakovljevi Marko prof.: Iz rata i
emigracije. Subotica 1923.
Jaki dr. Grgur- Stranjakovi dr. D.: Borba za
nezavisnost Srbije 1816. 1858. Beograd 1939.
(ir.).
Jaki dr. Grgur: Borba za slobodu Srbije
1788. 1816. Beograd 1939. str. 150 (ir.).
Jaki Grgur: Rakovaka buna (La Rebellion de
Rakovica). Zagreb 1 929. iiev Zbornik (ir.).
Jaki M.: Priroda prelaza Srba u Hrvatsku
1690. Privilegije. Novisad 1901. (Letopis, sv.
206. ir.).
22
1
J
r
1
u
Jaki Sv.: Kralj Nikola i predaja Lovena.
Beograd 1 92
1
, str. 3 1 (ir.).
Jakchitch: Le Banat. Pari, Plon-Nourrit,
1915.
Jakchitch: L'Europe et la resurrection ile la
Serbie. Pari. Hachette 1917.
Janikovi dr. Tom o: Austro-Ugarska
crvena knjiga. Zagreb 1915.. str. 104.
Janikovi dr. Tono: Hrvati u jzborima 1 1.
prosinca 1938. Zagreb 1939., str. 64.
Jankovic dr. Pavle: Velikohrvati protiv nae
drave. Novisad 1922., str. 68 (ir.).
Jaquin Pierre: La question des mraoriles entre
i'ltalie ei la Vougoslavie. Pari 1929.
Jarav G. L.: L'Albanie inconnue. Pari 1913
(62 gravures, 1 carte).
J a r a y G. L.: Au jeune rovaume d'AIbanie. Ce
qu'il a ete
Ce qu*il est. Pari. Hachette & Cie.,
1914. 8, 256 str., 1 karta
Jastroiv J.: Die Weltstellung Konstanlinopels
in ihrer historischen Eutwicklung Weimar.
Kiepenhauer 1915.
8
Jelai Aleksije: Poetak pokreta g. 1848. u
upaniji Krievakoj (Le commensement du
mouvement national en 1848 dans le
departement de Krievci). Zagreb 1929. iiev
Zbornik.
J e 1 a v i Vj e k o s 1 a v: Iz prepiske Nikola
Baurdina. francuskog rezidenta u Dubrovniku.
Starine jugoslov. akad., 34 (1913). (1611.

1623.).
J e 1 e n i : Dalmacijom i Jadranskira
morem. Sarajevo 1906.
8
Jeleni dr. fra Julian: Izvori za povjest
kulturnog rada bosanskih Franjevaca, Glasnik
zem. muzeja 24 (1912).
Jeleni J.: Kultura i bosanski fraajcvci,
Sarajevo 1912. 8
Jeleni fra Julian: De Patarenis Bosnae Diss.
Sarajevo 3908.
J e 1 i dr. Ilija M. : Vasojevicki zakon od
dvanaest toaka s komentarom. Beograd 1929.
8, 78, s I kartom (ir.).
Jellinek-PIiveri: Das rechtliche Verhattniss
Kroatiens zu Ungam. Wien 1835., str. 96.
Jemeri Ivan Nep.: Moje stanovite.
Zagreb 1908.. str. 83.
Jensen A.: Reisebilder. Stockholm, Romier
(1901.)
8.
Jeri Alfred: Crollo in sette giomi. Milano 194 1
.
Jeremi Rista: O poreklu stanovnitva furlanske
oblasti. Beograd 1922: Glasnik geografskog
drutva
Jevdevi Dobroslav: Sarajevski atentatori.
Zagreb 1934, str. 164.
Jevrevo -
lombroso Gina: upilo o Italiji.
Zagreb 1926. Nova Evropa, II., br. 1 1.
Jezdi D. Kota: Ivanjdanski atentat i Nikola P.
Pai. Beograd 1926.. str. 92.
Jezdi D. Kota: Narod i dravnici Srbije 1912. i
1913. god. Beograd 1926.. str. 92.
Jireek Dr. Konst.: Dohodak stonski, koji su
Dubrovani davali srpskome manastiru sv.
Arhangjela Mihajla u Jerusalimu. Jaagi-
Festschrift(1908.)
Jireek dr. C.: Das Gesetzbuch des serbischen
Caren Stephan Duan. (Archiv fiir slav. Phil.
XXII, sv.) 144214 str.
Jireek K.: Der Grossvezier Mehmed
Sokolovi und die serbischen patriarchen
Makarij und Antonij. 1886. (Archiv fiir
slavische Philologie 9.)
Jireek Const.: Die Romanen in den Stadten
Dalmatiens vvahrend des Mittelalters. Wien 1901
1904. 4, 3 diela (iz Denkschrilten der Kais.
Akad., ph. h. Kl. 48 i 49.)
Jireek Konst.: Die Handelsstrassen und
Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend
des Mittelalters. Prag 1879. Anastatischer
Neudruck Prag, Taussig und Taussig, 1916.
J i r e e k C: Geschichte der Bulgaren. Prag
1876. 8", 586 str.
Jireek C: Geschichte der Serben. Sv. 1.
(do 1371.) Gotha. Perthes 1911.
Jireek K.: Staat und Gesellschaft im
mittelalterlichen Serbian. 3 sv. (Denkschriften
der Wiener Akad. d. VVissenschaften, Wien
19I2.-14. Phil. hist. kl., 56, 58, 2).
Jireek Dr. K o n s t a n t i n: Studien zur
Geschichte und Geographic Albaniens im
Mittelaller, bei Thalloczv, Illyr_ alb.
Forschungen, sv. 1
.
J i r e e k dr. H.: Panonija u IX. stoljeu.
Zagreb 1867. Knjievnik. III.
J o 1 g u e r Ivan: Les Slovenes. Pari.
To nese u Take: Souvenirs (Pari 1919.)
Jonquiere, de la: Histoire de l'empire Ottoman.
Pari, Hachette 1914. 8, 2 sv.
Jorga N.: Byzantine empire. London 1907.
VIII i 236 str.. 8, (400. 1453.).
Jorga N.: Croates en pavs Roumain. Zagreb
1929. iiev Zbornik.
Jorga N.: Geschichte de rumanischen Volkes.
Gotha, Perthes 1905, 8, 2 sv.
Jorga N.: Notes et extraits pour servir a
l'histoire des croisades en XV siecle. Pari
1899. 1915. 5 sv.
Jorga N.: Relations entre Serbes et Roumains.
Communication faite le 10. nov. a I'Academie
Royal Serbe. Valeni de Munte 1913. 8, 27 str.
Josif nadbiskup: Srbima, brai od nas vjerom
rastavljenoj bratski pozdrav. Zagreb 1896.
Balkan, sv. 1. Jouiovitch Yovan - Belitch A. - D
jordjevitch J.: Le Rapprochement
]
n
J
j
m
1
-
1
- TS
i s
i "i
intellectuel franco-yougoslave. Pari
Jovanovi K. D r a g
o I
j u b: Iz timoke
krajine, kneevaki okrug. Prilog za istoriju i
etnografiju Srbije. Glasnik srpskog uenog
drutva. Beograd 1 889.
Jovanovi dr. Dragoljub: Socialna struktura
Srbije. Beograd 1932.
Jovanovi Jovan: Borba za narodno ujedinjenje
1914. 1918., Beograd, str. 147 (ir.).
Jovanovi Jovan: Borba za narodno ujedinjenje
1903.1908, Beograd 1938.
Jovanovi Jovan: Jadranski problem. Srpski
knjievni Glasnik, 1920, str. 44.
Jovanovi Jovan: Juna Srbija od kraja 1 8.
veka do osloboenja. Beograd 1941, (ir.).
Jovanovi M. Jovan: Klemanso, Lojd
George, Vilzon i Jadransko pitanje. Srpski
knjievni Glasnik. 1930, XXIX,, str. 43.
Jovanovi Jovan: Napoleon i Jugoslaveni.
Novisad 1918. (ir.).
Jovanovi Jovan: Pitanje luke Baro. Srpski
knjievni Glasnik, 1921 , 111, str. 366.
Jovanovi Jovan: Pred sarajevski atentat.
Srpski knjievni Glasnik, 1926, XVIII, str.
583.
Jovanovi Jovan: Psihologija sarajevskog
atentata. Srpski knjievni glasnik 1926,
XIX, str. 439, 527.
Jovanovi Jovan: Sarajevski atentat i planovi
Franje Ferdinanda. Srpski knjievni Glasnik,
1924.. XII, str. 359.
Jovanovi M. Jovan: Stvaranje zajednike
drave Srba, Hrvata i Slovenaca. I.-III.
Beograd 1 928 1 930. S. K. Z.
Jovanovi D r. Jo v. B.: Tajna konvencija s
Austro-Ugarskom. Nedeljni Pregled 1909,
br.6.
Jovanovi Lj.: Iz prolosti Bosna i
Hercegovine. 1909.
Jovanovi Lju b_: O Bosni s poetka VII. do
sredine XII. vieka. Brankovo Kolo 1900.
Jovanovi Lj.: Stjepan Vuki Kosaca. Sipska
kr. Akademija, knj. )7. Glas. XXVIII.
Beograd 1891, 8, 56 str. (ir.).
Jovanovi Ljuba: Pobuna u Toplici i
Jablanici. Beograd 1919, str. 100, (ir.).
Jovanovi Radonja (Jovan Radonji): Les
Creates' et l'Autrich-Hongrie. Pari 1918..
str. 23 1
.
Jovanovi Rajko: Glavnjaa kao sistem.
Zagreb 1928, str. 52.
Jovanovi Sergije: Hrvatsko stanovnitvo i
njegova naselja i privreda u Gradicu.
Beograd 1927. Glasnik geografskog drutva
Jovanovi Slobodan: Franjo Raiki i
jugoslavenska ideja. Hrv. Revija 1929.
Jovanovi Slobodan: Je li federalizam kod
nas moguan. Srpski knjievni Glasaik 1920,
str. 435.
Jovanovi Slobodan: O Federalizmu.
Srpski knjievni Glasnik 1920, Str. 356.
Jovanovi Slobodan: Periodi srpske
ustavne istorije (Les periodes de Phistoire
constitutionnelle srbe). Zagreb 1929. iiev
Zbornik, (ir.).
Jovanovi SlobodamPolitike i pravne rasprave.
Prva sveska. Beograd 1 908.Druga
sveska.Beograd 1910.
Jovanovi Slobodan: Srpsko-bugarski rat.
Beograd, Staji 1901. VII. i 168 str.
Jovanovi Slobodan: Ustavobranitelji i
njihova vlada (1838.-1858.). Srpska kr.
akaderaija, knj. 1 2. Posebna izdanja, XXXV.
Beograd 1912 8, XII 285 (ir.).
Jovanovi Vladimir. Politiki renik A
(ir.). Novisad 1870, str. 84.
Jowanowitsch J. U,: Bergbau und
Bergbaupoliiik in Serbien. Berhn 1904, 212
str, s 1 kartom. Jovievi Aadrija:
Crnogorsko primorje i krajina (Poreklo
stanovnitva knj. II.) Beograd 1922.
Jovievi dr. Ivan: Crnogorski senat u
Biogradu. Biograd 1927, str. 140.
Jovovi Pantelija: Crnogorski politiari. Beograd
1924.
Junius: Monarhija, Srbija i Hrvatska. Znareb
1908. Zvono
Juras Ivo: Nae more i primorje. Zagreb
1931.
Jurii dr. (dr. Ivo Pila r): Svjetski rat i Hrvati.
Pokus orijentacije hrvatskoga naroda jo prije
svretka rata. Zagreb 1915, str. 87.
Jurii dr. Bla: llirizam i Srbi. Hrv. Revija
1934, str. 497.
Jurii dr. Bla: Jubilej ilirizma. Hrv. Revija
1932, str. 729.
Jurii dr. Bla: Strossmaver iza kulisa. Hrv.
Revija 1929.
Jurii dr. Bla: Strossmaver prema Bosni. Hrv.
Revija 1933, str 265.
Jurii dr. Bla: Strossmaverovo pomirenje
sa Stareviem. Kalendar "Napredak'* 1933.
Kalaj Benjamin: Rusija na iztoku. Novisad
1885, str. 114 (ir.).
Kal 1 a y Benjamin von: Die Geschichte des
serbischen Aufstandes 1807 1810. Wien.
Holihausen 1910.
Kailav Beni: A Szerbek tortenete 1780.-
1815, Elsokotet. Budapest 1877. A magvar
tudomanvos akademia konvvkiado-hivatala.
1 sv.. i 2, 639 str.
Kallay Beni: Magyarorsaag a kelet es a
nyugathataran. Budapest, 1883.8. 69 str.
Kalebi Duko: Pravatvo i ustatvo. Zaareb
24
1942. Hrv. Smotra.
Kamberdr. Dragutin: Hrvatska i raanje.
Sarajevo 1943. Hrv. Misao, str. 1 6.
Kamber dr. Dragutin: Kardinal Torquemada
i tri bosanska bogomila. (1461). Zagreb 1932.
Croatia Sacra, str. 27.
Kamber dr. Dragutin: Pismo crnogorskih i
albanskih poglavica papi Pavlu V. (26. IV.
1608.) Zagreb 1932. Croatia Sacra, str. 287.
Kamenarovi iro: Un compte rendu. Pari
1918.
K a n o v V.: Makedoni. Etnografi i
statistika. Sofija 1900.
8 mt. 1 1 karta,
reprodukcije svih etnografskih karta
Macedonije iz 19. sloljeda.
K a n i t z Felix: Das Konigreich Serbien und
das Serbenvolk. von der Romerzeit bis zur
Gegemvart. leipzig, . Mever. 3 sv_, 4, bogato
ilustrirano, 1. 1904., II., 1909., IH. 1914.
K a n i t z: Serbien. Wien 1 868.
Karaman Ljubo: Eseji i lanci, Zagreb 1939.,
M. H.. str. 206.
Karaman Ljubo: Iz kolijevke hrvatske prolosti.
Zagreb 1930. M. H.. str. 229.
Karaman Ljubo: Oko drevne kliske tvrave.
Zagreb 1939., str. 32.
Karaman Ljubo: O politici hrvatskih kraljeva
prema hrvatskoj narodnoj crkvi. Zagreb
1931.Hrv. Kolo. XII.
Kati dr. Lovre: Pregled poviesli Hrvala.
Zagreb 1938. M, H., str. 280.
Kati dr. Lovre: Svoj na svome Hrvatska
pov iest za Aipadovaca Zagreb, 1 932., str.
133.
Kaznai: Bosnia, Herzegovina e Croazia
turca. ara 1862
Kavser K.: Westmontenegro. Eine
Kulturgeographiscne Darstellunq Stuttgart
1931.
K e m p f J.: Od Save do Adrije. 2 izd Zagreb,
Klein 1907
Kempski Jiirgen von: Belgrad - Athen
-
London, Monathefte fiir Auswiirtigc Politik.
Heft 5, svibanj 1941., 395 str.
Klai Vjekoslav: Admirali ratne mornarice
hrvatske g.
1358.-1413. Vjesnik Arkiva II.,
1900.
Klai Vj.: "Bosanska crkva" i Pattareni.
Matica Hrvatska 1928., 69.-82.
Klai Vjekoslav: Bosna 1. Zemljopis. Zagreb
1878. M H str 222
Klai Vjekoslav: Bribirski knezovi od plemena
ubi do god. 1347. Zagreb 1897 M H str
176
Klai Vjekoslav: Crtice iz hrvatske prolosti.
Zagreb 1928. M.H. str. 95
Klai Vjekoslav: Crvena Hrvatska i Crvena
Karaman Ljubo: Spomenici u dalmacrji u doba
hrvatske narodne dinastije i vlast Bizanta na
istonom Jadranu u to doba. (Les monuments
dans la Dalmatie au temps de la dvnastie
nationale croate et la domination du Bvsance sur
la cote orientale adriatique dans ce temps).
Zagreb 1929. iiev Zbornik.
Kari V. (prof.): Srbija. Beograd 1 888. 8,
935 str.
Kari W.: Geist und Gemiith der Serben im
Konigreiche Serbien. Zagreb 1887., str. 13.
Karli dr. Petar: Hrvatski kralj Petar Kreimir.
Zagreb 1 926. Savremenik
5
6.
Karli dr. Petar: Kraljski Dalmatin 1806.

1810. Zadar 1912. 8, 167 str. i 2 table.

Karadic Vuk Stefanov: Crna Gora
i Boka Kotorska. Beograd 1922.
Kasasis Neocles: La Macedoine et les
Roumains. Pari 1907., str. 87.
Kati dr. Lovio: Gdje se nalazi krunitbena
bazilika kralja Zvonimira. Zagreb 1942. Hrv
Kolo, XXIII.
Kati dr. L o v r e: Jo ivi svjedoci hrvatske
prolosti. Zagreb 1943. Hrv. Smotra 3 i 4
Kati dr. L o v r e: Na vratima hrvatske poviesti.
Zagreb 1931.
Kati dr. Lovre: Priegled hrvatskog
narodnog ivota. Zagreb 1943. Croatia Sacra.
Kendi Geza i Gerlai Guillame: Du danube au
Quarnero. Ziirich
Kerchnave Hugo: Die alte k.u k. Militargrenze.
Wien, 1939., str. 77.
KesslerO.: Der Balkanbrand 1912.- 1913. 2
sv. Leipzig 1913. VIII. i 343 str., XII. i 475 str. s
kartama i slikama
Kesster O.: Serbien. VVirtschaftliche
Verhaltnisse. Berlin, Gea 1910.
4
Kidri dr. Fr.: Framasonske loe hrvakih zemelj
Napoleonove Ilirije. Rad 206 (1 91 5.)
(iz spisa
beke redarstvene pismohrane)
Kirchmaver Fr.: La caduta della republica
aristocrata Raagusa. ara 1900.
Rusija ("Hrvatsko kolo") Zagreb 1928.
Klai Vjekoslav: Deset zapovjedi majke
Hrvatske. Zagreb 1926.. str. 14.
Klai Vjekoslav: Dva slovenska uenjaka o
starijoj historiji Hrvata do I 102. godine. Zagreb
1925. Zbornik kralja Tomislava
Klai Vj.: Herceg Hrvoje i Hvalkrstjanin.
(Nastavni vjesnik XXV.. 1926.- 1927.).
Klai Vjekoslav: Hrvati i Hrvatska. Zagreb
1930.
Klai Vjekoslav: Hrvatska plemena od XII. do
XVI stoljea. Rad akademije 130. Zagreb 1897.
Klai Vjekoslav: Hrvatski bani za Aipadovia.
1
H
1
J
1
i
ci
-
1
Vjesnik arkiva I., 1899.
Klaic Vjekoslav: Hrvatski bani za narodne
dinastije. Vjesnik arkiva l., 1899.
KJai Vj.: Hrvatski sabori do god. 1790.
Zagreb 1925. Zbornik M. H.
Klai Vjekoslav: Krki knezovi Frankopani.
Zagreb 1 90 1 . M. H., str. 3 52.
Klai Vjekoslav: Nagaanje o hrvatskoj
kraljevskoj kruni. Zagreb 1925. Nastavni
vjesnik I.
Klai Vjekoslav: Narodni sabor i krunisanje
kralja na Duvanjskom polju. Zagreb. 1925.
Zbornik M.H.
Klai Vjekoslav: Opis zemalja u kojih
obitavaju Hrvati. Zagreb 1883., str.218.
Klai Vjekoslav: Porieklo banske asti u
Hrvata Vjesnik arkiva 1, 1 899.
Klai Vjekoslav: Poviest Bosne. Zagreb 1882.
M.H. str. 352
Klai Vjekoslav: Prilozi hrvatskoj historiji za
narodnih vladara. Zagreb, 1925. Zbomik kralja
Tomislava.
Klai Vjekoslav: Prirodni zemljopis Hrvatske.
Zagreb 1878. M. H., str. 405
Kneevi V. Milivoje: O desetgodinjici
osloboenja i ujedinjenja. Subotica 1929., str.
80.
Kneevi Laza: O Bunjevcima. Novisad
1881.LetopisM. S. (ir.j.
Kobasica Stijepo: Stjepan Radi za vreme
aneksije i ratova. Beograd 1924. str. 53.
Kohari Janko: Das Ende des kroat:schen
Nationalkonigtums. Zagreb 1904.. str. 67.
Kohl: Reise nach Dalmatien. Dresden 1851.
Kohler Georg Wilhelm: Beitrage zur
ldeologie der kroatischen Frage in ihrer
Entvvicklung bis 1918. Munchen 1942., str.
89.
Kohn Wilhelm: Serbien. Zemlin 1894. Str. 320.
K o 1 b e 1.: Hrvati i Jugoslavia. Zagreb 1937.
Nova Evropa, str. 337.
K o 1 b e dr. 1.: Od hrvatskog pitanja ka
jugoslavenskom pitanju. Zagreb 1935. Nova
Evropa, str. 383.
K o 1 b e !.: Uloga Bosne u Jugoslaviji, i
Muslimana u Bosni. Zagreb 1939. Nova Evropa,
str. 266.
Ko I lar Jan: Uberdie litterarischc
Wechselseitigkeit der slavischen Nation.
1844.
Konjhodi Mahmud: Seljaki pokret u
Hrvatskoj. Zagreb 1940. (ir.). str. 137.
Kosanovi S. (Metropolit Hadi Sava):
Nesuglasice o bosanskim bogumilima.
(Bosanska vila VI.,1891.)
Koi dr. Mirko: Hrvatsko pitanje i nacionalno
jedinstvo. Novisad 1937. (ir.). str. 72.
Klai Vjekoslav: Regnum Croatiae et
Dalmatiae. Vjestnik zemaljskog arhiva g. XIII.,
1911., str.12.
Klai Vjekoslav: Regnum Croatie et
Dalmatiae. Sveslavenski zbornik, Zagreb 1930
Klai Vjekoslav: ivot i djela Pavla Rittera
Vitezovia. Zagreb 1914.
Klai Vjekoslav: Geschichte Bosniens Leipzig
1885., str, 464
Klai Vjekoslav: Slavonien vom X bis zum
XIII. Jahrhundert. Zagreb 1882. str. 51
Klasser H. K o n r a d : Spione, Bomben und
Verschvvorer, Zagreb 1 94 1
.
Kleiber Max: Abseits der Touristenstrasse.
Reisebilder aus Dalmatien. Munchen 1 899.
Klodi Ing. M.: Izlaz Slovenije na more i
pitanje luke na Kvarneru. Zagreb, 1924.
Kneevi A.: Carsko-turski namjestnici u
Bosni i Hercegovini (godine 1463. do 1878.).
1887.
Kneevi Antun: Kratka povijest kralja
bosanskih. Dubrovnik 1884., str. 75.
Kneevi V. Milivoje: O Buncjevcima.
Subotica 1930., str. 96 + 136.
K o s s i t c h dr. M. M.: Die Sudslavenfrage.
Ziirich 1918.. str. 206.
Kostreni dr. Marko: Fides publica u pravnoi
istoriji Srba i Hrvata do kraja 1 5.veka Beograd
1930.,str. 159 (ir.).
Kostreni dr. Marko: Hrvatska pravna
poviest. Zagreb
Kostreni Marko: Postanak dalmatinskih
sredovjenih gradova (Die Entstehung der
Stadte in mittelalterlichen Da-matien). Zagreb
1 929. iiev Zbornik.
Kosterdr. Adolf: Mit den Bulgaren. Munchen
1916., 144 str.
Koetschet dr. I.: Omer paa. Sarajevo 1909.
Koetschet M. dr. Jos.: Aus Bosniens letzter
Tiirkenzeit. Wien i Leipzig 1905.
Koetschet J.: Osman Pascha, der letzte
grosse Wesier Bosniens und seine Nachfolger.
Sarajevo 1909. 8, Daniel A. Kajon.
Komiossv Franz Edler von: Das
Rechtsverhaltnis Bosniens und der
Herzegowina zu Ungarn. Budapest 1909.
Koprivevi Josip: O emigraciji katolika iz
Bosne. Sarajevo 1940. Kalendar "Napredak".
Korskv Ivo: Dravopravni poloaj Hrvatske.
Zagreb 1938. Almanah hrvatskih
sveuilitaraca.
Korskv dr. Ivo: Hrvati i Srbi. Zagreb 1943., str.
80.
Kosier St. Ljubomir: Bosna i Hercegovina.
Zagreb. Str. 494 (ir.).
Kosier St. Ljubomir: Jevreji u Jugoslaviji i
Bugarskoj. Zagreb 1939., str. 406.
26
n
1
Kova Karl dr.: Die diplomatische
Geheimschrift der Republik Ragasa. Mitt. des
Inst. f. osterr. Gesch. 34 (1913.), 125 f.
Kovaevi B.: "Bogomili" crkva bosanska.
(Srpski knji. glasnik. N. S. LIV.,1938.).
Kovaevi dr. Boidan Srpski udeo u
bugarskoj kulturi. Beograd 1940. Srpski
knjievni glasnik
Kovaevi Ljubomir (prof. i prijanji
ministar prosvjete) i Jovanovi Ljubomir
(prof.): Istorija srpskoga naroda za srednje
kole u kraljevini Srbiji. Beograd 1 890., 2 sv.,
sie do konca XV. stoljea.
Istorija srpskog naroda. Beograd (S. K. Z.)
1 893., 2. sv., do XII., stoljea
KovacevicLj.:Ipo trei put: Kralj Vukain nije
ubio cara Uroa. Beograd 1886. (ir.).
Kovaevi Lj.: Srbi u Hrvatskoj i veleizdajnika
parnica. 1909. (ir.).
Kovaevi dr. Milan: Die Kroaten kommen.
Leipzig 1916., str. 80.
Kovaevi N.: Put do trializma. Zagreb 191 1
.,
str. 40.
Kovaevi Tomo: Opis Bosne i Hercegovine.
Beograd 1879., str. 130 (ir.).
Kovai Fran (Maribor): Pomen
Tomislavovega kraljevstva za Slovence.
Sveslavenski zbornik, Zagreb 1930.
Kovai Josip: Hrvatska prije hiljadu godina pa
do danas. Zaoreb 1 926., str. 72.
Kovai Matija: Odmetnika zvjerstva i
pustoenja u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj u
prvim mjesecima ivota hrvatske narodne
drave. Zagreb 1942., str. 122.
Kovai Matija: Greultaten und Venvustungen
der Aufruhrer im Unabhangigen Staat Kroatien
in den ersten Lebensmonaten des kroatischen
Nationalstaates. Zagreb 1942., str. 144.
Kovai Matija: Gli attibestiali e le
devastizioni dkl rinnegati nello stato
indipendente di Croazia nei primi mesi della
vita di guesto. Zagreb 1942.. str. 133.
Kovvacz S.: Die Vergangenheit Petervardeins.
1890.
K r a j a : Dvije politike sinteze. Hrv. Revija
1938.. 11., 561. 8.
Kraja Ivan: Gospodarsko priblienje
Monarhije i Njemake te poloaj Hrvatske.
Jaska 1918., str. 100.
Krajac d r. Ivan: O naravi naeg jadranskog
geopolitikog podruja. Zagreb, 1929.
Knjievnik br. 9.
K r a j i n o v i P.: Srpska crkva na Lici
14001708. 1892. (ir.).
Kranjevi Stjepan: Ante Radi. Zagreb 1 940.,
str. 32
Krauss dr. Friedrich:Sitte und Brauch der
Sudslaven. Wien 1885., str.681
Krebs N.: Die Hafen der Adria (Meereskunde
57), Berlin 1911.
KrebsN.: Die Halbinsel Istrien.
Geographiscbe Abhandlungen. Leipzig 1907.
Krebs N.: Oesterreichs Kustensaum, Berlin
1915. Zeitschrift der Ges. f. Erdkunde
Krek Ivan: Les Slovenes. Pari 1917.
Kreki Bogdan; Kroz Srbiju i Rumuniju sa
austrijskom vojskom. Sarajevo 1919., str. 1 12
Kreutzbruck v. Lilienfeld: Militargeographische
Studien iiber die Kriegsschauplatze auf de
Balkanhalbinsel. Gotha, Perthes 1912.,
8
Kritof d r. M i I a n : Program i istoni
Srijem. Hrvatska Misao 1903, br. 2.
Krikovi dr. Vinko: Dokle smo doli. Zagreb
1925., str. 35.
Krikovi dr.Vinko: Dr. Hinko Hinkovi
i istina. Zagreb 1905., str. 153.
Krmpoti M. D.: Croatia, Bosnia and
Herzegovina and ihe Serbian claims. Kansas
City 1916., str 32.
Kmjevi d r. Juraj: Deset godina hrvatske
politike. Hrv. Revija 1929.
Kmjevi d r. Juraj: Hrvatski seljaki pokret u
domovini i u svietu. Zagreb 1940. Boinica.
Kmjevi d r. Juraj: Mandati narodnog
predstavnitva. Zagreb 1919. Jug. Njiva br. 36.
Kmjevi d r. Juraj: Parlamentarizam i sovjetski
sistem, zagreb 1920. Jug. Njiva br. 7
K r o n e s : Josef Frh. v. Simbschen and die
Steliung Oesterreichs zur serbischen Frage.
1807 .10. (Archiv fiir osterr. Geschichte
LXXVI.).
Krnjavi d r. Izidor: Dalmatiens und Bosniens
staatsrechtliche Zukunft. Wien 1906.
Krnjavi dri.: Dalmatiens und Kroatiens
staatrechtliche Zukunft. Osterr.Rundschau Vili.
Hefi 102 103. (Okt. 1906.).
Krnjavi dr. Izidor Das staatsrechtliche
Verhaltnis Kroatiens zu Ungam. Wien 1907.
Krnjavi d r. Izidor: Die politischen
Verhaltnisse Kroatiens. Wien 1906.
Krnjavi d r. Izidor: Ein Nachwort zu den
Studien der Historia Salonitana.
Krnjavi dr. Izidor: Scotus Viator uber Kroatien.
Eine Entgegnung. VVien. Krnjavi dr. Izidor: Zur
Historia Salonitana des Thomas Archidiacon in
Spalato. Zagreb 1900.
Krulj d r. Uro: O rasama balkanskog
poluotoka. Srpski Knjievni Glasnik 1925.
XIV., str. 109.
Krulj d r. Uro: Politika i rasa. Sarajevo 1925..
str. 84 (ir.).
Krulj d r. Uro: Senatski govori. Beograd
1934. (ir.). K u era F. V.: Das Heldenland
Monteneuro in der Geschichte. Berlin
1
d
n
J
1
'"l
J
J
27
1912..
8.
79 str.
Kukuljevi-Sakcinski I.: Borba Hrvatah s
Mongoli i Tatari. Zagreb 1863-, str. 1 12.
Kukuljevi-Sakcinski L: Hrvati za nasljednoga
rata. Jug. akademija, Rad. 38 Zagreb 1877.
Kukuljevi-Sakcinski I.: Panonija Rimska. Jug.
akademija. Rad. 33. Zagreb 1873.
Kukuljevi Ivan: Primanje hrvatskih spisa u
Budim Peti 1849 1851. Zagreb 1885.. str.
47.
Kukuljevi-Sakcinski I.: Priorat vranski sa vitezi
templari i hospitalci sv Ivana u Hrvatskoj.
Jug. akademija. Rad. 81., 82. Zagreb 1886.
Kukuljevi-Sakcinski I.: Prvovjenani vladaoci
Bugara, Hrvata i Srba i njihove krune 1 . Simeun
prvi carbugarski (sa 3 table van teksta). Jug.
akademija. Rad. 57. Zagreb 1881.
Kukuljevi-Sakcinski I.: Prvovjenani vladaoci
Bugara. Hrvata i Srba i njihove krune: 2.
Tomislav prvi kralj hrvatski (sa 1 tablom van
teksta). Jug. akademija, Rad. 58. Zagreb 1 881
.
Kukuljevi-Sakcinski I.:
..Prvovjenani vladaoci Bugara. Hrvata i Srbai i
njihove krune: 3. Stjepan Nemanji
prvovjenani kralj srbski (sa 3 table van teksta).
Jug. akademija. Rad. 59. Zagreb 1881.
Kukuljevi-Sakcinski I.: Zakonski
odnoaji Hrvatske, Dalmacije i Slavonije
prema Austriji i Ugarskoj. Zagreb 1865, str.
19.
Kukuljevi Ivan: Jura regni Croatiae, Dalmatiae
& Slavoniae. Zagreb, 1861., 6 svezaka.
Kukuljevi Ivan: Bericht iiber einen Ausflug
nach Dalmatien im Spatherbst des Jahres 1854.
Zagreb 1855.
Kulakovskij Julian: lstoria Vizantii I. (395

518.). Kiev 1910. 2 izd.1913. lex 8, 552 str.

II. sv. (518602.) Kiev 1912. Xi512 str.
III. sv. (602.-717.) Kiev 1915. XIV. i 431 str.,
1 karta i sjjke.
KumiiEvgenij:P. Zrinski i Fr. K. Frankopan i
njihovi klevetnici. Zagreb 1899.
K u h n e : Geux dont on ignore le martvre (Les
Tougoslaves et la guerre). Ge-neve, Kundig,
1917.
Kiihn Hans: Die Besiedlung von Kula und
Pore auf der Kameralschaft Kutjevomit
Einvvanderem aus dem deutschen Reich in
den Jahren 1785.1787. Zagreb 1936., str. 79.
Kuhne dr. Victor: La Macedoine, pretentions
bulgares. Geneve.
KurelacF.: Izvjetaj o putovanju u
Dalmaciju g. 1867. Jug. akademija. Rad. 12.
Zagreb 1870.
K u r e la c F.: Vlake reci u jeziku naem. Jug.
akademija. Rad. 20. Zagreb 1872.
Kurtovi ukrija: O nacional izovanju
muslimana. Sarajevo 1914., str. 54, (ir.)
K u e v i : De municipalibus juribus et
statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et
Slavoniae. Zagrabiae 1 830., str. 88.
Kutschbach Albin: Der Brandherd Europas.
50 Jahre Balkanerinnerungen Leipzig 1929.
Kutschbach A.: Der Schlussakt im Balkandrama.
Leipztg-Naunhof 1912.,
8.
Kutschbach A.: Die Serben im Balkankrieg
1912. - 1913. und im Kriege gegen die
Bulgaren. Sa slikama i kartama, Stuttgart,
Franckhl913.,gr. 8, 150 str.
Kutschbach: Die turkisehe Revolution im Juli
1908.Hallea. S. 1909-8
KuzmiMartin: Poviestne crtice,
Gothomania. Zagreb 1930. - Nastavni vjestnik
Kvaternik Eugenij: Istono pitanje i Hrvati.
Zagreb 1868. L, str. 151., II. str 192
Kvaternik Eugenij: Politika razmatranja na
raskriju hrvatskog naroda. I. Zagreb, 186L, str
78.
Kvaternik Evgenij: Rie u zgodno vrieme.
Zagreb 1 870., str. 42
Kvatemik Eugen: Das historisch diplomatische
Verhaltnis des Konigreichs Kroatien zu der
ungarischen St. Stephan Krone. Zagreb 1861.,
str. 232
Kvatemik Eugen: Was ist die Wahrheit?
Agram 186L. str. 281.
Kvaternik Eugen: La Croatie et la confederatioa
italienne. Pari 1 859.
Labbe Paul: Leffort serbe. Pari,
Laboulage Edouard: Etudes contemporaines
sur l'Ailemagne et les pays slaves. Pari 1868
Lakatoche Joso: La Yougislavie. Lyon 1925. str.
88.
Lakato Josip: Medu veleizdajnicima
Zagreb 1910., str. 213.
Lakato Josip: Narodna statistika. Zagreb
1914.
Lalici Stefano: Dalmasia italiana poesia.
Nie 1930.
La!oy I..: L'Anthropogeographie de
I'Herzegovine, u La Geographie od 15. 8.
1904.
Lamouche Leon Capi. du genie: La Bulgarie
dans le passe et le prsent. Pari 1892., exl.
8.
Landemont C. de; L'elan d'un peuple. La
Bulgarie jusq'au traite de Londres 1861.-1913.
Pari, Plon Nourrit & Cie, 1914.
8.
Langer: Serbien tinter de keiserlichen Regierung
1717. 1739. 1899. (Mitteilungen Ratnog
Arhiva)
Lanovi Mihajlo: Ustavno pravo hrvatske
narodne drave. Rad 265. (1938.) pag. 167.-
242. Rad 266. (1939.), pag 77. - 168.
~
Lanux (P. d e): La Vougoslavie. Pari. Payot et
28
J
1
Cie, 1915.
Lanza Francesco: Dell'antico palazzo di
Diocleziano in Spalato. Trieste 1855.
Laszowski E.: Prilozi za poviest bosanskih
porodica. Vjesnik arkiva XIX. Zagreb 1917.
Laszowski E. i Deeli dr. V.: Prilozi k ratnoj
poviesti Hrvata. Vjesnik arkiva XIX. Zagreb
1917.
L a t k o v i Radovan: Opravdanje hrvatskog
nacionalizma. Zagreb 1938. Almanah hrv.
sveuilitaraca.
Laurent O. : La guerre en Bulgarie et en
Turquie. Pari, Maloine, 1914.,
8.
L a v a 1 1 e e Joseph: Voyage pittoresque et
historique en Istrie et Dalmatie. Pari an X
Laveleve E. v.: Die Balkanlander. Leipzig
1888. 1. sv., 399 str., 11. sv.r 377 str.
Laveleve E. de.: Le peninsule des Balkans?
Lavrov P. A.:Aneksi Bosnii i Hercegovini i
otroenie k nej slavanstva. S. Peterburg 1 909.,
IV. i 140 str. (Prilog lista "Slavjanski Mir")-
Lavrov P. A.: Slovenskij vopros. Petrograd
1917.
Lazar V.: Die Sudrumanen der Tiirket ung der
angrenzenden Lander. Bucarest. Jonescu 1910.
Lazarevi Branko: Jugoslavenski dokumenti.
Zagreb 1919., str. 72.
Lazarevi Branko: Tri najveejugoslovenske
vrednosti, Beograd 1930., str. 74 (dr.).
Lazarevi Branko: Za ujedinjenje. Pittsburgh
1919., str. 187 (ir.).
Lazarevi L.: Pokuenije o poreklu kraljevstva
Serbije. Novi Sad 1831. Letopis M. S. (ir.).
Lazarovich-Hrebelianovich: Prince and Princess.
The Servian people, their past glory and their
destiny. New York 1910., 2 voli., sa
slikama i kartama
L a z i Sima Lukin: Kratka povjesnica Srba.
Zagreb 1894., str. 176.
L a z i c Sima Lukin: Srbin od Srbina. Zagreb
1895., str. 112 (ir.).
Lector: Istoni obredi i sveta stolica. Zagreb
1896. Baikan, sv. 1.
Leger Louis: Cvrille et Methode. Pari
1868.
Leger Louis: Histoire de l'Autriche-
Hongrie. Pari.
Leger Louis: La liquidation de
I'Autriche-Hongrie. Alcan, Pari 1916.
Leger L.: La race Slave. Pari 1915.
Leger Louis: Serbes, Croates et Bulgares.
Pari 1913.
Leiffen R.G.D.: The guardians of the Gate.
Historical lectures on the Serbs. Oxford
1918., str. 299.
Lendl E.: Das Deutschtum in der
Iknvascnke. Wien 1931.
Lenel W.: Die Enlstehung der Vorherrschaft
Venedigs an der Adria. 1897.
Lenoraiand: Turcs ct Montenegrins
kenzI
A
ifrIo
A
L'autocefaIla della
Lenzi Furio: L'autocefalia della chiesa di
Salona I912.DaIla Rivista di Studi religiosi
(svibanj - lipanj 1 9 1 2.).
L e o v a c O.: Bogomili u Bosni i
Hercegovini (Glasnik jugosl. prof. drutva
Beograd XVIII 1937.)
Lessen L.: Kreutz und quer duech den Balkan.
Berlin, Singer 1914.,
8.
Lei Anton: Das Entstehen der
Militargrenze. Zagreb 1914., str. 63.
Levasseur: La Dalmatie. Pari 1 86 1
.
Levererprof. C: Das Rechnungsbuch "degli
merchardanti della zecha" in Ragusa 1422.
Brno 1914.
Leyerer prof. C: Die Handlungsbiicher der
Republik Ragusa. Trst 1907.
Leyerer prof. C: Zwei Briefe der Compagnia
Nicholo e Lucha de Caboga aus Ragusa
(1426. 1433.). Briinn 1912.
Lichttrager Florian: (dr. Ivo Pilar) Immer
wieder Serbien. Berlin 1933.
Liebert E.: Aus dem nordalbanischen
Hochgebirge. Sarajevo, 1909.,
8. D. A.
Kajon
Lindau: Dalmatien und Montenegro. Leipzig
1849.
Lingg E.: Die staatsrechtiliche Stellung
Bosniens und der Herzegovina, u Archiv fur
offentliches Recht 1889., str. 480.
Littman Leo: Das Europaische
Friedensproblem u. der Balkan. Munehen-
Leipzig 1913. Lochmuller W.: Unsere
Zukunft liegt auf dem Balkan! Leipzig.
Volger 1913.
8.
L o i s e a u : Revan Balkana. Beograd
(ir.).
Loiseau Charles: L'Equilibre adriatique, le
Balkan slave et la crise autrichienne. Pari
1898.
Lonarevi Duan A.: Jugoslaviens
Entstehung. Ziirich-Leipzig 1 929.
Lopaic Radoslav: Biha i bihaka krajina.
Zagreb 1890. M. H., str. 312.
Lopai Radoslav: Dva hrvatska junaka. Zagreb
1888. M.H.. str. 167.
Lopai R.: Grad Cetin. Zagreb 1 867.
Knjievnik III.
Lopai Radoslav: Karlovac. Zagreb 1879. M.
H., str. 243.
Lopai Rdaoslav: Oko Kupe i Korane. Zagreb
1895. M. H., str. 328.
Lopii L. Stevo: Cetinjska bombaka afera u
vezi sa zagrebakim procesom. Beograd 1927.
1
1
J
n
r
i
J
n
.;
1
J
uj
vj
29
ni
Lorin Henri: L
r
heroique Serbie. Pari
Lorkovi dr. Ivan: Preobrazba monarkije i
Hrvatska.
Zagreb 1908. Zvono
Lorkovi Ivan: Veliko djelo. Prag 1897. Novo
doba br. 374.
Lorkovi dr. Ivo: Za narodno ujedinjenje. Govor
u saboru dne 8.V1L19I8. Zagreb 1918.. str. 40.
Lorkovi dr. Mladen: Brojani razvoj Hrvata
kroz devet desetljea. Hrv. Revija 1 938., str.
247., 367., 482., 544.; 1939. str. 80., 134.,
425.
Lorkovi dr. Mladen: Narod i zemlja Hrvata.
Zagreb 1939. M. H.. str. 244.
Lorkovi dr. Mladen: Poviestna sviest u
Hrvata. Hrv. Revija, str. 281.
Lorkovi dr. Mladen: Stvaranje drave SHS
pred mirovnom konferencijm u Parizu. Hrv.
Revija 1938.. str. 29., 83., 140., 199.
Loesch Karl i Miihlmann VVilhelm: Die Vfilker
und Rassen Sudosteuropas. Berlin,
Amsterdam, Prag, Wien 1 943.
Lovevi St.: Pisma Ilije Garaanina Jovanu
Marinoviu, knj. L, od 1848. do 1858.
Srpska kr. akademija, knj. XXI., Beograd 1931.
8, XXXII., 414 sa 3 slike i 1 faksimilom
(ir.).
Lovevi St.: Pisma Ilije Garaanina Jovanu
Marinoviu, knj. II.. od 1859. do 1874 Srpska
kr. akademija knj. XXII.. Beograd 193 1 . 8,
XVI.. 381 (ir.).
LoAventhal J.: Geschichle der Stadt Triest. Triest
1859.
Luburi Andrija: Kapitulacija Crne Gore.
Dokumenti. Beograd 1938., str. 154.
Lukas Filip prof.: Bosna i Hercegovina prema
geografskom smjetaju. Zagreb 1908. Zvono.
Lukas Filip: esi prema borbi Hrvata za
samoodreenje. Prilog Hrvatske Revije za
srpanj 1939.
Lukas Filip: Geografija kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca. Zagreb 1922.
Lukas P.: Geografijska osnovica hrvatskoga
naroda. Zagreb 1925, Zbornik M. H.
Lukas Filip: Hrvatska narodna individualnost.
Zagreb 1936. Omladina br. 6.
Lukas Filip: Hrvatska narodna samobitnost I.,
Mala knj. M. H. Zagreb 1938.
Lukas Filip: Hrvatstvo Gundulieva
Dubrovnika. Zagreb 1938. Omladina br. 4.
Lukas Filip: Masarvk prema Hrvatima. H. R.
1938., 11., 574.-582.
Lukas Filip: Na narodni problem s
geopolitikog gledita. Hrv. Revija 1929.
Lukas Filip: Pavlinovi o Bosni. Zagreb
1941. Hrv. Kolo XXII.
Lukas Filip: Rasporedaj stanovnilva u
Dalmaciji prema prirodnim gospodarskim
prilikama.
Lukas Filip: Strossmaver i Hrvatstvo. Zagreb
1926., str. 30.
Lukas Filip: Za hrvatsku kulturnu cjelovitost.
Hrv. Revija 1937., str. 57.
Lukinich von Emerich: Preussische Werbung in
Ungam und Kroatien 1722. 1740. Zagreb
1929. iiev Zbornik.
Lukovi Stevan: Podatci za istoriju rata na Drini
g.1876. Beograd 1903.. str. 56 (ir.).
Lupi-Vuki I. F.: Na dravni (srpsko
-
hrvatski) problem. Zagreb 1936. Nova Evropa,
str. 43.
L u x J o s. A u g.: Dalmatien, das Land der
Vergangenheit und derZukunft Oesterr.
Rundschau 1910. Heft 1. -3.
Lux Jos. Aug.: Dalmatien, die osterreichische
Riviera. Frankfurt a. M. 1912.
L u b e c k K.: Die orthodoxe serbisehe Kirche
in Dalraatien. Hist, polit. Blatter 148 (1911.)
Ljubi dr. Josip: Narodna zastva ujedinjenih
Hrvata i Srba. Dubrovnik 1902.
Ljubi dr. Josip: Poziv Dalmacije. Split 1902.
Ljubi dr. Josip: Prvo poglavlje balkanske
misli. Zadar 1896.
Ljubi Peroslav: Seanje iz prolosti. Osijek
1927., str. 64.
Ljubi .: Predaje Jadranske. O Diomedu
ilirskom. Zagreb 1867. Knjievnik III.
Ljubi .: Vladanje mletako na Rieci
Izvjetaj rieke gimnazije 1864.
Macchio Karl: Wahrheit! Fiirst Biilow und
ich inRom 1914-15. Wien 1931.
Macdonald J.: Czar Ferdinand and his people.
London, Jack 1913. S
Mach Richard von: Aus bewegter
Balkanzeit. Erinnerungen (1879. bis 1918.).
1928.
Mach Richard von: Beilage zur Ethnographie
der Balkan-Halbinsel. Petermann Mitth. 1899.
Mach R. von: Briefe aus dem Balkankriege
1912.- 1913., Berlin 1913.,VII., 144 str. (slike i
karte).
Maek dr. Vladko: Bit hrvatskog seljakog
pokreta. Zagreb 1938. (Iz Obzorove
"Spomen-knjige")
.
Maek dr. V1 adko: Govori (Voa govori).
Zagreb 1936.
Maek dr. Vladko: Pismo bojem sveeniku
Korocu. Zagreb 1936. Evolucija, sv. 2
3.
Madirazza F.: Storia e constituzione dei
comuni dalmati. Spalalo 191 1.. 583 str.
Madarov: Diplomatieska podgotovka na naite
vojni. (Sofija 1932.)
Magdaleni Svet.: Slike iz naih ratova s
Turcima i Bugarima 1876. 1877. 1878. i
1885 1886. 1 Rats Turcima 1 876 g. Beoarad
30
1
J
]
1
u
1911., 220 str.
Maixner Rudolf: Andrija Torkvat Brli
emissaire du ban Jelai en France. Zagreb
1939-, str. 49.
Maixner dr. R.: Charles Nodier i Ilirija.
Jug. akademija. Rad 229. Zagreb 1 924.
Maixner Rudolph: Charles Nodier etFlllyrie.
u Revue des Etudes Slaves IV., 1924.
Maixner Rudolph: HyppoIite Desprez et le
mouvement illyrien en Croatie Zagreb 1 940.
Annales de l'institut francais de Zagreb, br. 13.
M a i x n e r R.: La Croatie vue par Victor
Tissot. Zagreb 1939. Annales de l'institut
francais de Zagreb, br. li.
Maixner Rudolf: Le comte Edgar de Corberon.
Zagreb 1939. Annales de l'institut francais de
Zagreb, 5-6.
Maixner Rudolf: Le comte Janko Drakovi et
la France. Zagreb 1938. Annales de
l'institut francais de Zagreb
M a j k o v: Istorija srpskog naroda. Biograd
1876., str. 347 (ir.).
Makanec Alfred: Veze bana Jelaia s
Bosnom. Kalendar Napredak 1933.
Makanec dr. Julije: O tragediji i kultu Zrinskih
i Frankopana. Hrv. Revija 1937,, str. 225,
Makanec Julije dr.: Razmiljanja o hrvatskom
preporodu. Hrv. Revija 1 938. , str. 1
.
Makanec dr. Julije: Starevi i Strossmaver na
saboru 1861. Hrv. Revia 1935., str. 449.
M a k u s e v V.: lstorieskia raziskania o
siavanah v Albaniii v srednie veka. Warszawa
1877., 8, 153 str.
Mal Josip: Okrog Ilirizma (Uber 11 Ivrismus),
Zagreb 1 929.. iiev zbornik
Mal dr. J o s i p: Uskoke seobe i slovenake
pokrajine. Srpska kr, akademiia, knj. 18.
Srp. etn. zvornik, XXX. Ljubljana 1924.
8.
216 (ir.).
Mamontov N.: S bolgarskimi Voiskami ot
Balkana doatala. Moskva 1913.
M a m u z i dr. I.: llirizam i Srbi. Jug.
akademija, Rad 247. Zagreb 1933.
Mandi dr.Mihovil: Poviest okupacije Bosne.
i Hercegovine 1 878. Zagreb 1910, M. H.,
str. 100.
Mandi dr.Mihovil: Vezirski grad Travnik.
Zagreb 1931. M. II., sir. 79.
Mandl L.: Oesterreich-Ungam und Serbien.
Wien. Reiser 1911.8
Mandl L.: Oesterreich-Ungam und
Serbien nach dem Balkankriege. Wien,
Peries 1912.
8
Manic Tito Marko: Dolinom Neretve kroz
poviest i sadanjost. Zagreb, 1944. Hrvatski
godinjak. Manoilovitch Gabriel: Le
millenaire de l'ancien royaume croate.
Zagreb, 1925., Zbornik kralja Tomislava.
Mantegazza V.: L'Albanie. Pari 1912.
16, 277 str., 17 tabla, 4 karte.
Mantegazza V.: Al Montenegro. Note e
impressioni. Firenze 1896.
Mantegazza V.: L'Aibania. Roma,
Bontempelli 1912.
8
Maranelli dott. Carlo: Sui rapporti economici
con l'altra sponda dell'Adriatico (Dalmazia-
Bosnia - Erzegovina - Montenegro - Albania),
u Giomale de VI. Congresso geografico
Italiano 1907.
M a r b e a u E.: La Bosnie depuis
1 'occupation austro-hongroise.
Marchand Rene: Un livre noir. 3 knjige.
Pari 1922.-27.
Marco (Simi Boin): Nikola Hartvig
(spoljna politika Srbije pred svetski rat).
(Nova Evropas. sv. XVII., br. 8, 1928.)
Marco (Boin Simi): Nikola Hartvig i
Srbija (povodom diskusije o svjetskom
ratu). Nova Evropa, svezak XXVI., br. 6,
1933.
Marco (Boin Simi): Pripremanje 29. maja
1903. Nova Evropa, sv. XV., br. 12.,
1927.
M a r c o 1 1 i G.: L'adriatico orientaie da
Venezia a Corfo. Firenze 1 899.
Marczali Henri: Les relations de la Dalmatie et
de la Hongrie du XI au XIII siecle. Pari 1899.
Mari Lucijan: Antropogeografska
ispitivanja po severodalmatinskim ostrvima
(Rab. Pag i Vir). Srpska kr. akademija, knj.
23. Srp. efnogr. zbornik, XXXVIII. Beograd
1926. (ir.).
Mari Lucijan: Zadarska i Sibenika ostrva.
Srpska kr. akademija, knj. 26. Srp. etn.
zbornik, XLVI. Beograd 1930. (ir).
Mareti Tomislav: Prvi spljetski sabor i
glagoljica. Zagreb 1925. Zbornik kralja
Tomislava
Marge Pierre: Voyage en Dalmatie, Bosnie-
Herzegovine et Montenegro. Pari 1912., str.
372 Margilomanu: Note politice
1897
1924. 5 vol. Bucarest 1927.
Marjanovi Milan: Fragmenti
Marjanovi Milan: Hrvati i Talijani. Dubrovnik
1903., str. 24. Pretiskano iz Crvene Hrvatske.
Marjanovi Milan: Hrvatska pisma. Beograd
1912. Srpski knjievni Glasnik
Marjanovi Milan; Hrvatski pokret I.
Dubrovoik 1903., str. 120. II. Dubrovnik 1904..
str. 132. Marjanovi Milan: Kako je u
Hrvatskoj?
Marjanovi Milan: Narod koji nastaje, Rieka
1913.
Marjanovi Milan: Obnova naroda. Predavanja
1
1
J
1
J
3
.i
31
i lanci. Zagreb 1919.
Marjanovi Milan: Savremena Hrvatska.
Beograd 1913. SKZ, str. 360.
Marjanovi Milan: Stjepan Radi. Beograd
1937.. str. 178.
Markovi dr. Ivan: Dukljansko-barska
metropolija.
Zagreb 1902. 8. Xl-222 str.
Markovi O. Ivan: Papino Poglavarstv u crkvi u
prvih osam viekova. Zagreb 1883.
Markovi dr. Ivan: Slaveni i pape. Zagreb
1904.
Markovi dr. Ivan(Franziskaner): Montenegro
und sein Herrscherhaus. Berlin, Cronbach 1906.
8, X i 86 str.
Markovitch 1. T.: La Macedoine et les
Macedoniens. articles des M. M. Wendel.
Rizoff, Sv. Tomitch. Corfou 1918., str. 121.
Markovi Glia: Spomenik na aneksiju, Bosne i
Hercegovine- Beograd 1910., str. 38 (ir.}.
Markovi dr. Lazar: Jugoslovenska drava i
hrvatsko pitanje. Beograd, 1935., str. 372
Markovi Petar: Brojno opadanje Srba i Hrvata
u Hrvatskoj i Slavoniji. Novisad 1902.
Letopis M. S., 216.
Markovi Stevo: Seobe Srba I. i 11. dio. Sarajevo
1927, ir.. 1. 136,11.119.
Markovi Vasilije: Odnosi Dubrovana sa
Srbijom. Novisad 1907. Letopis M. S, 244.
Markovi V.: Pravoslavno monatvo i
manastiri u srednjevekovnoj Srbiji. Sr.-Karlovci
1920.
Marmier Xavier: De l'Est a I'Ouest.
Pari 1867.
M a r ni o n t: Memoires du Marechal due
de Raguse. Pari 1 857.
Marianin K. Bozo: Tajne dvora Obrenovia.
Beograd, sir 165.
Mart fra Grga: Zapamenja ( 1 829.1 878.).
Zagreb 1906, str. 119.
Martini A.: 11 Montenegro. Torino 1897.
Martinov E. J.: Srbi a ratu sa carem
Ferdinandom. Beograd 1913, str. 108 (ir.).
Marz Josef: Die Adriafrage. Berlin 1933.
Marz Josef: Gestaltvvandel des Siidostens.
Berlin J942-, str. 366.
Marz Josef: Jugoslawien, Probleme aus Raum,
Volk und NVirtschafi. Berlin 1938.
Masarvk T.i G.: Rusija i Europa. Zagreb
1923, str. 312.
Masarvk T.i G.: DerAgramer
Hochverratsprozess und die Annexion von
Bosnicn und Herzegovina. Wien, 1909, str.
128.
Masarvk T.i G.: Vasi-Forgach-Aehrenthal.
Prag 1911, str. 78.
Maslac N.: Eugen IV i juni Slaveni. Zagreb
1931.. "ivot" br. 1
Maslac Nikola: Hrvatski knezovi Frankopani
prema katolikoj Crkvi. Zagreb 1930. ivot.
br.4.
Maslac Nikola: Kalikst III. brani slobodu naih
zemaija. Zagreb 1931. ivot, br. 10.
Maslac N.: Nikola V. i Hrvati. Zagreb J931.
ivot, br. 6.
M a t a n i dr. N i k o: Dr. Antun Radi

njegove misli i njegovo znaenje. Zagreb 1940.
Matasovi dr. Josip: Do Ozore, Bojni pohod
brodskih graniara. Zagreb 1919, str. 82.
Matasovi J.: Rerum bogomilicarum scriptores
novi aevi antiquiores. (Godinjak Skopskog
filozofskog fakulteta III, 3, 1937.)
Matasovi J.: Tri humanista o Patarenima.
(Godinjak Skopskog filozofskog fakulteta 1,
1930.)
Matijevi dr. Ante: Uloga katolikoga
sveenstva u jugoslavenskom pokretu.
Makarska 193 1 . Nova Revija, br. I.
Matijevi Nikola: Liki grudobran. Zagreb
1940.
M a t k o v i dr. Petar: Hrvatska i Slavonija
u svojih fizinih i duevnih odnoajih. Zagreb
1873, str. 160.
Matkovi dr. Petar: Kroatien-Slavonien nach
seinen phvsischen uod geistigen
Verhaltnissen. Agram 1873, str. 111.
Mati Josef: Die Grenzboten und die
Slavenfrage. Ein Beitrag zur Geschichte der
offentlichen Meinung Mitteleuropas. Zagreb
1929. iiev Zbornik.
Maton: Histoire du Montenegro.
Maur Gilbert in der: Die Jugosla\ven einst und
jetzt. 2 sv, 1936.
Maur Gilbert in der: Der Weg zur Nation.
Leipzig-Wicn 1936-38.
Maury E.: Aux portes de Torient. Pari
1896.
Mayer A.: J. Rus. Kralji dinastije
Svlevladicev. Lingvistiki prikaz. Zagreb
1932. Nastavni vjestnik, 1 3.
Mayer Antun: Staroi lirske studije. Zagreb
1932/33. Nastavni vjesnik.
Mave Giovanni: La letteratura croata in rapporto
alla litteratura italiana. Roma 1942.
Maver E.: Die daimatisch-istrische
Munizipalverfassung im Mittelalter und ihre
romischen Grundlagcn. 1903.
Mayer: ltaliens Politik auf dem Balkan und in
der Levante. Die Grenzboten. LXX1V (Berlin
l915.)Nr. 16.
Maverdr. Milan: Die Landwirtschaft
des Konigreiches Kroatien und Slavonien.
Leipzig 1908, str. 167.
Mayer R i z z i o li Elisa: Fiume e Dalmazia
Descrizione storico aeosrafica. Milano 1922.
1
T
Mayr: Der italienische Inedentismus.
Innsbruck 1916.
M a y r, Dr. H e i n r i c h (k. u. k.
Bezirkskommisar ins Spalato) Das
dalamtinische Kolonat. Wien,
Staatsdruckerei 1911 .. 8, 30 str.
Mazher Osman paa: Veliki veziri iz naih
krajeva. Sarajevo 1895. Nada.
Mazzini G.: Visioni d'avennire. Milano 1915.
Mazzura dr. Lav. Poslije izbora za
dalmatinski sabor. Hrv. Misao 1902:. br, 1,
2, 3.
Mazzura dr. ime: Iz nedavne nae prolosti.
Zagreb 1913. Savremenik 1913., br. 11.
Mazzura dr. ime
- Derenin dr. M a r i j a n:
Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj.
Zagreb 1894.. str. 68.
Maurani Ivan: Hrvati Madjarom. Karlovac
1848., str. 20.
Medakovi M.: Povesnica Crne Gore. 1 850.
(ir.).
Mehemed Emin Eff.: Die Balkankrisis in
volkerpsychologischer Beleuchtung. Leipzig,
Gracklauer 1912.
8
Menini Giulio: Passione adriatica Ricordi di
Dalmazia 1918/20. Bologna 1925.
M e s i N.: Hrvati na izmaku XV i us
poetku XVI. vieka. Zagreb 1864.
Knjievnik I.; 1865. Knjievnik II.
Meyer Alfred: Der Balkankrieg 1912.

1913. Berlin 1913. 1914. 8.5dielas

kartama.
Meyer H.: Der Batkaokrieg 1912 1913
und seine Lehren. Miinchen 1913. IV. 33
str.
Meyer JL: Aus den Balkajikriegen.
Plevvna bis Tschataldscha. Zurich 1913., 67
str. s kartama
Michel Paul-Henry: Les origines de
I'intervention italienne d'apres les documents
secrets de Pentente. u Revue d'historie de la
guerre mondiale 111. Pari 1925.
Migliorini E 1 i o: 11 Montenegro.
Roma 1942., 28 str.
Migliorini E 1 i o: La provincia di
Lublana. Roma 1942., str. 78.
Mihaevic fra Lovro: Po Albaniji. Zagreb
191 LM. H.. str. 141.
Mihaldi Stevan: Baranja od najstarijih
vremena do danas. Novisad
Mijatovi edomil: Despot ura Vrankovi.
Beograd 1880. 2 sv.
Mijatovitch. C: Servia and the Servians.
London 1908. 8. 306 str.
Mijukovi Dr. Dragia: Oto Dubislav
.plem. Pirh: Putovanje po Srbiji u godini
1829. Beograd 1898. 8. X. 247 (sa slikom)
(ir.)
Mikainovi Boidar: da li postoji aneksija
Bosne i Hercegovine za narod. Beograd
191 1., str. 27 (ir.).
Mikainovi Boidar: Srbija u imovnom pogledu
prije, za vrijeme i poslije svjetskog rata 1914.
-
1918. eneva 1918., str. 169 (ir.).
Mikloich F.: Die serbischen Dynasten
Cmojevi. 1886.
M i k o v i D.: Srpsko pravoslavno
bokokotorsko vladianstvo. 1898. (ir.).
Miladinovi M.: Istorija Srema. 1903. (ir.).
Milakovi Dimitrije: Poviest Crne Gore.
Milakovi Demetrio: Storia del Montenegro.
Dubrovnik 1877., str. 246.
Milan, kralj Srbije: Memoiren. Zurich
1902.
Mila Nikodem: Pravoslavna Dalmacija.
Novisad !90L, str. 603.
Mila N.: Spisi o istoriji pravoslavne crkve u
dalmatinsko istarskim vladianstvu od 15-19
vijeka. I. 1899. (ir.)
Mila Nikodim: Ston u srednjim vijekovima.
Dubrovnik 1914.
Mi I e t i Ivan: Ime i ideja ilirska za
Ljudevita Gaja u Hrvatskoj. Zagreb, 1874.
Almanak Velebit
M i 1 e t i 1.: Jesu li nai kajkavci Hrvati?
Govore li hrvatski? Zagreb 1880. Vienac.
Mileti Ivan: Spljet i njegova okolica.
Zagreb 1 876. Zabavnik Hrvatski dom
Mileki Jovan: Pokret bosanskih muslimana
1814. Zagreb 1917.
Milenkovic M.: Rat 1912. 2 knjige. Beograd
(ir.).
Miletic Ivan: Hrvati od Gaja dogodine 1858.
Zagreb 1 878. Hrvatski dom.
Miletich prof. Dr. L.: Atrocites grecques en
Macedoine pendant la guerre greco-bulgare.
Sofia 1913. 8, 1 karta i 53 reprodukcije
fotografije.
M i 1 i dr. Ivo: O bakim Bunjevcima.
Knjievni Sever 1927.
Milievi M. D.: Knez Mihailo u
spomenicima nekadanjeg svog sekretara.
Beograd 1896., str. 221. (ir.).
Milievi: Kneevina Srbija. Beograd
1876, 80, 1253 str. (zemljopis Srbije prije
berlinskog ugovora). -Kraljevina Srbija.
Beograd 1884. (Dodatak: 1878.
novodobiveni okrui)
Miljanov, vojvoda M.: ivot i obiaji
Arbanasa. 2. izdanje. Beograd 1903 XXXVI. +
196 str.
Miller W.: The Balkans: Rumania, Bulgaria,
Servia and Montenegro. T. Fischer. London.
1896.
1
n
J
H
lJ
H
Miller W.: The Latins of the Levant. A
historv of Frankish Greece 1204. 1266.
London 1908. 8, XX, 675 str. 4 karte.
Miller W.: The Ottoman empire 180 1.-1913.
Cambridge, University Press 1913.
8
IVI i 1 1 e t R e n e: La Serbie economique et
commerciale. Pari 1 889.
Milloof Montenegro: The Betrayal of
Montenegro. London 1933.
Mi lobar F.: Ban Kulin i njegovo doba.
(GIZM XV., Sarajevo 1903.)
Milobar dr. Fran: Dukljanska kraljevina.
Sarajevo 1900.
Milobar F.: Das geschichtliche Verhaltnis
Bosniens zu Kroatien und Ungam. 1898.
Milojevi M. S.: Odlomci istorije Srba i
srpskih -jugoslavenskih zemalja u Turskoj i
Austriji. Beograd 1 872. str. 1 66 (ir.).
Miloevi Milo: Otvoreno pismo Slobodanu
Jovanoviu. Beograd 1940., str. 32 (ir.).
Miloevi Vojislav: Pogled na unutranju
politiku Srbije od prvog rata za oslobodjenje do
ustanka 1 869. Prag 1 898. Novo Doba, br.
810.
Milutinovi Uro: Slovo za ureenje crkve
pravoslavne u dravi austrijskoj na saboru
razpravnom u Karlovci reeno 25. Januarija
1865. Novisad, str. 21 (ir.).
Miskolczv Julius: Zur staatrechtlichen Stellung
der Militargrenzen. Zagreb 1929. iiev
Zbornik.
Missoni Luigi: LTtalia ritorna in Dalnazia.
Bologna 1942.
Mieti Roko: Dubrovnik i Hrvatsko
pitanje. Dubrovnik 1 939., str. 3 1
.
Mitrovi A.: Dvadeset godina politike borbe na
Primorju (1880. 1900.). 1907. (Delo 42).
(ir.)-
Mitrovi Dr. Aleksander: Dvadeset godina
politike borbe na Primorju (18881908).
Kotor 1910. 8, 468 str. (ir.).
Mitrovi ivan: Srpske politike stranke.
Beograd 1939., str. 114.
Mitsitch L.: Apres Sarajevo. Pari 1933.,
sir. 160.
M i I 1 o n G. E.: Austria-Hungarv. London.
M 1 a d e n o v i P.: Iz prolosti bosanske.
Istorija Bosne i llercegoviiie do pada
kraljevstva. 1907. (ir).
Mlinari Stjepan: Crtice iz M e d u m u r j a.
Zagreb 1876. Zabavnik Hrvatski dom.
Modestin dr. Josip: Imena petorice brae i dviju
sestara na poetku hrvatske povicsti. Zagreb
1928. Nastavni Vjestnik, sv. 7-8.
Modrich Giuseppe: La Dalmzia, Romans,
Veneta, -Moderna Torino-Roma 1892.
Moljevi dr. Stj.: Uloga i znaaj vrbaske
banovine. Banjaluka 1939. str. 19 (ir.).
Montbej Guy de: La condition politique de la
Croatie-Slavonie dans la monarchie. Pari
1910.
MontiG. M.: Domini e influence secolari
dell'ltalia in Grecia e nel Montenegro, u
"Rassegna italiana XXIV (1941.).
Moque A. L.: Delightful Dalmatia. Now
York 1914. 8, 374 str., sa slikama
Mori Alberto: La Dalmazia. Roma 1942. 139 str.
Morichini U g o: II basino adriatico e la
Dalmazia. Le forme di popolamento e le
concezioni geopolitiche dali eta preromana alia
pacediLodi (1454). Roma 1932.
Morocutti Cam.: Grossdeutschland
-
Grossjugoslavien. Leipzig 1928., str. 103.
Mortidija T.i a s: Osnov hrvatske politike.
Zagreb 1938. Almanah hrv. sveuilitaraca.
Mortidija T i a s : Osnovne znaajke preporoda
dalmatinskih Hrvata. Hrv. Revija 1935.. str.
661.
Mortidija T i a s: Politiko znaenje otkria
Gundulieva spomenika. Hrv. Revija 1938., str.
709.
Mortidija Tias: Slovinski-ilirski-hrvatski.
Zagreb 1943. Plava Revija, br. 3.
Moser Henric: An Oriental Holidav, Bosnia
and Herzegovina. A handbook for the tourist.
London 1895.
MosnerStipe: Hrvalski prinos prodiranja
zapadne kulture u Bugarsku. Zagreb 1943.
Hrvatska Smotra, 3 i 4.
Mousset Albert: L'Albanie devant ['Europe.
(19121929) Pari 1930 sir 128.
Mousset Albert: Le Royaume des Serbes,
Creates & Slovenes. Pari 1921 , str. 316.
Mousset Albert: Le rovaume serbe-croate-
slovene, son organisation sa vie politioue et ses
institutions. Pari 1926. str. 271.
Mukhtar Pascha M.: Meine Fiihrung im
Balkankriege 1912. Berlin 1913. XVI i 190 str,
s portraitom i kartama.
Muoro Robert: Rambles und Studies in Bosnia
and Dalmatia, Edinburgh W. Blackvvood 1395.
395 str.
Muradbegovi Ahmed: Prabie Bosne.
Sarajevo 1943. Hrv. Misao, str. 4.
Muradbegovi Ahmed: Problem jugoslavenske
muslimanske izolacije Zagreb 1921. Nova
Evropa, II.. 4.
Mtirgi dr. Boidar: Dr. Vlatko Maek,
Zagreb, str. 48.
Murgi dr. Boidar: ivot rad i misli dra Ante
Radia. Zagreb 1937.
Murgi Ivan: Uspomene na gornju krajinu s
osobitim obzirom na Bunjevce. Zagreb 1882.
Vienac.
1
1
Murko M.: Predhodnici ilirizma. Zagreb
1921. Nova Evropa 3.
Murvar Vatroslav: Banja Luka glavni grad
NDH. Zbornik hrv. sveuilitaraca 1942.
Murvar Vatroslav: Boka Kotorska hrvatskoj
kulturi. Hrv. Revija 1940., str. 585
Murvar Vatroslav: Na izvorima neistina I,
i 11, Zagreb 1941. M. H. str. 82. i 100.
Musoni F.: Del nome Montenegro Udine 1896.
Musoni F.: Montenegro nella geografia e
nelle sue relazioni coH'Italia. U "Atti
dell'Academia di Udine 1 898.
Mussolini Benito: Scrifti e discorsi
adriatici 1. Milano 1942.
Musulin barun: Das Haus am Ballplatz.
Mtinchen 1924.
M u z e t A.: Aux pays balkaniques.
Montenegro, Serbie, Bulgarie. Pari, Roger
&Cie. (1912.)
8.
Muller von A s o w. Erich H.
Kongreich Sudslavvien. Berlin 1940.
Nagy dr. Josip: Diplomatsko znaenje
francuzkog doba u hrvatskoj poviesti. Zagreb
1926. Savremenik br. 3. i 4.
Nagv dr. Josip: Franjo Raki. Zagreb 1929.
Knjievnik br. 2.
Nagy dr. Josip: Historijsko pravo u pokretima
ezdesetih godina. Sveslavenski zbornik.
Zagreb 1930.
Nagy dr. Josip: Hrvatske izprave iz doba
narodne dinastije. Zagreb 1925. Zbornik M.
H.
Nagy dr. Josip: Hrvatski pokret u Dalmaciji.
Hrv. Revija 1930., str. 43.
Nagy dr. Josip: Jedan izvjetaj o
dogaajima u Boci Kotorskoj godine 1797.,
Vjesnik arkiva XIX. Zagreb 1917.
Nagy dr. Josip: Pred pedeset i dvadeset
godina. Berlinski kongres i bosausko-
hercegovaka aneksiona kriza. Hrv. Revija
1929.
Nagy dr. Josip: Problem razpadanja Austro-
ugarske monarhije.
Zagreb 1927.
Savremenik.
Nagy dr. Josip: Puci i Starevi o istonom
pitanju. Zagreb 1937., Hrv. Kolo XVIII.
Nagy dr. Josip: Smjernice pokreta g. 1848.
Zagreb 1933., Hrv. Kolo XIV.
Nagy dr. Josip: Slrossmayer i FTancuzka.
Zagreb 1938. Hrv. Kolo XIX.
Nagy dr. Josip: U predveerje aneksione
krize. Zagreb 1936. Hrv. Kolo XVII.
Nametak Alija: Znameniti Hercegovci u turskoj
carevini. Zagreb 1937. Nova Evropa, str. 254.
Nasti ore: Finale. Zagreb 1908. Str. 62.
Nasti Dorde: Jezuite u Bosni. Beograd 1906.
Nasti Dorde: Moje afere. Zagreb 1908.
Jugoslawien. Bielefeld
Nasritsch Georg: Wo ist die Wahrheit? Sarajevo
1908.
Nazor Vladimir: Kobna laa ili Carducci
d'Anunzio i Hrvati. Zagreb, 1932., Hrv. Kolo
XIII.
Nedeljko protopop: Kako bosansko-
hercegovaka vlada "bespristrano" potpomae
pravoslavnu crkvu (ir.)
Nedeljkovi Milan: Islam i njegov utjecaj na
drutveni ivot i kulturni napredak mu. Novi Sad
1892., 1893. LetopisM. S. (ir.)
Nehajev Milutin: O stogodinjici hrvatskoga
preporoda, Zagreb 1931. M. H., str. 78.
Nehajev Milutin: Rakovica. Zagreb 1932. M.
H., str. 2%.
Nehajev M.: Stjepau Radi. Zagreb 1928.
Hrv. Kolo IX.
Neimarovi Ante: Ilirski pokret. Zagreb 1926.
Nastavni vjesnik.
Nenadovi Ljubomir. O Crnogorcima. Pisma sa
Cetinja. Beograd 1929. S. K. Z.
Neubach Walther:
Leipzig 1938.
Neumann L.: L'Empire austro-hongrois, la
Bosnie et l'Herzegovine. 1 879.
Neurath Otto: Serbiens Erfolge im Baikankriege.
Eine wirtschaftliche und soziale Studie. Wien,
Manz 1913. 8, 41 str.
Neustadter baron Joseph: Le ban Jelai et les
evenements en Croatie depuis l'an 1 848.
Zagreb 1940.
Nevisti Franjo: Naa kulturna orientacija.
Zagreb 1938. Almanah hrv. sveuilitaraca.
Newbigin M.: Geographical aspects of Balkan
problems.London 1915.
Niederle (Lubor): La race Slave. Pari, Alcan
1916.
Nikaschinovitsch Boidar: Bosnien und die
Hercegovina unter der Vervvaltung der
Osterreichisch-ungarischen Monarchie und die
osterr.-ungar. Balkanpolitik. Berlin 1901.
Niki dr. Fedor: Maari i mi. Novisad 1928.
LetopisM. S. 317.
Nikolajevi Duan: Kralj Milan i timoika
buna. Beograd 1927., str. 131.
Nikoli Izidor. Vojvodstvo Serbaaustriski. Wien
1849.
Nikoli Rista: Stevan Nemanja i Rastislav
Nemanji. Beograd 1903., str. 26 (ir.),
Niox General: Les Pays balkaniques. Pari
1915.
Nodilo N.; Religijs Srba i Hrvata. Zagreb
1885.-1890. (Rad 77., 79., 81., 84, 85., 91.,
94,99, 101.).
Noe dr. Henry: Du Danube a
l"Adriatique. Ziirich.
De Nolhac: La Dalmatie. Pari 1882.
i
J
1
j
j
1
i
""TI
1
1
J
J3
i"l
n
Nopcsa dr. Franz Baron: Aus ala und
Klementi. Albanische Wanderungen. Sarajevo
1910. (ZurKundederBalk.-Halb. 11.).
Nopcsa dr. Franz Baron: Beitrage zur
Vorgeschichte und Ethnologie Nordalbaniens.
Wiss. Mitt. aus Bosnien und der Hercegovina.
XII (1912.), 168. 253. Sa 103 slike i 1
rodoslovljem.
Nopcsa dr. Frans Baron: Das katholische
Nordalbanien. Eine Skizze-Budapest (1908.).
8, 56 str. 24 Fig. i karta.
Nopcsa dr. Franz Baron: Die Albaner. Wiea
1913. (aus der Urania 1913, nro Li 2,).
Nopcsa F. Baron.: Haus und Hausrat im
katholischen Nordalbanien. Sarajevo 1 9 12.
8.
Vlastita naklada zavoda za iztraivanje
Balkana.
Norden Walter: Das Papstrum und Byzanz.
Die Trennung de beiden Machte und das
Problem ihrer Wiedervereinigung bis zum
Untergang des byz. Reiches 1453. Berlin, Behr
1903. XIX, 764 str.
8.
Novak Grga: Dubrovaka diplomacija na
mirovnom kongresu u Poarevcu. (Ragusas
Dioplomatie aufdem Friedenskongres zu
Poarevac). Zagreb 1929. iiev Zbornik.
Novak Grga: Italija prema stvaranju Jugoslavije.
Zagreb 1925., str. 160.
Novak dr. Grga: Jedan anonimni rukopis iz
1775. i76. godine o dalmatinskim Zagorcima
(Morlakima). Primorcima i Otoanima.
Zagreb. Narodna Starina 2 1
.
Novak dr. Grga: Nae more. Zagreb
Novak Grga: Prolost Dslmacije. 2 sv. Zagreb
1943.
Novak G.: Le regime francais a Split 1806.-
1813. Zagreb 1939. Annales de l'institut
francais de Zagreb, br. 1 1
.
Novak G.: Split au debut de l'occupation
francaise. Zagreb 1938. Annales de l'instilut
francais de Zagreb, br, 4.
Novak N. Ivan: Istina o Meimurju. Zagreb
1907., str. 43.
Novak dr. Viktor: Antalogija jugoslavenske
misli i narodnog jedinstva. Beograd 1930. (ir.)
Novak dr. Viktor: Masarvk i Jugosloveni. Srpski
knjievni glasnik 1930., XXIX., str. 448.
Novakovi K.: Makedonija Makedoncima!
Zemlja zemljoradnicima! Beograd 1924., str. 46.
Novakovi Stojan: Balkanska pitanja i manje
istorijsko-politike beleke o Balkanskom
poluostrvu 1886. 1905. Beograd 1906.
(Fond Kolarac).
Novakovi Stojan: Bugarsko-srpski rat i
onovremene krize 1885. 1886. Beograd 1907.
(Iz Godinjice, sv. 27.).
Novakovi Stojan: Dvadeset godina ustavne
politike u Srbiji 1883. 1903. Beograd,
Cvijanovi 1912.
Novakovi St.: Hadi-Kalfa ili ati-elebija,
turski geograf XVII. veka o Balkanskom
Poluostrvu. Srpska kr. akademija, knj.
I6.Spomenik XVIII. Beograd 1 892. 4, 132
(ir.).
Novakovi Stojan: Ikov mir. Pokuaj
neposrednog izmirenja Srbije i Turske
1806.1807. Beograd 1903. (u Glas-u
Akademije, 66.).
Novakovi St.: Iz memoara Jbrahima-Manzur-
Efendije o nekim dogaajima u Bosiii i u
Srbiji iz 1813. i 1814. god. Srpska kr.
akademija, knj. 20. Spomenik XXII.,
Beograd 1893. (ir.).
Novakovtc Stojan: Katolika crkva u
Srbiji. Pisma vladike J. J. Strossmajera iz
1881. 1885. s belekama i objanjenjima.
Beograd 1907. (Iz "Arhiva za pravne i
drutvene nauke", 1 907.).
Novakovi Stojan: Konstantin
Konstantinovi Rodofinikin. Biografske
beleke. Beograd 1908. (Iz Godinjice,
sv. 27.).
Novakovi Stojan: Najnovija balkanska kriza
i srpsko pitanje. Beograd 1910.. str. 100 (ir.).
Novakovi S.: Srbi i Turci XIV. i XV.
veka. Beograd 1893.
8.
397 str (ir.).
Novakovi Stojan: Srbi muhamedovci i turska
pismenost. Beograd 1869. Glasnik srp. u.
drutva, sv. 26.
Novakovi Stojan: Srpske oblasti X. i XII.
veka. u Glasniku Srpskog uenog drutva
1880.
Novakovi Stojan: Tursko carstvo pred srpski
ustanak 1780.-1804. Beograd 1 906.
(Srpska knjievna zadruga).
Novakovi Stojan: Ustanak na dahije 1804.
Ocena izvora, karakter ustanka, vojevanje
1804. S kartom beogradskog pasaluka.
Beograd 1904. (Fond Kolarac).
Novakovi Stojan: Ustavno pitanje i zakoni
Karaoreva vremene. Studije o postanju i
razviu vrhovne i sredinje vlasti u Srbiji
1805.-181 1. Beograd 1907. (Fond Kolarac) .
Novakovi Stojan: Vaskrs drave srpske.
Politiko-istorijska studija o prvom srpskom
ustanku 1804.- 1813. LNovi Sad 1904., 2.
Beograd 1904. (Srpska knjievna zadruga). 3.
Beograd. Cvijanovi 1914.
Novakovi St.: Die Wiedergeburt des
serbischen Staates. Sarajevo 1912. 8, Naklada
Zavoda za izlraivanje Balkana.
Novakovitch: L'occupation Austro-Bulgare en
Serbia. Pari 1918.. str. 109.
Oberhummer Eugen: Zur historischen
36
1
.i
Geographie von Kiistenland, Dalmatien und
der Herzegovina. Iz "Dalmatien und das
osterr. Kiistenland". Wien i Leipzig, Deuticke
1911. Karte i slike.
Obradovi Stojan: Kratki istorini pregled
turskog gospodarstva nad srpskim narodom u
1 6. veku. Beograd 1 874., str. 61
.
Odeschalchi von Livio IV.: Albanien. Ein
Hilferuf. Wien, Deutsch-osterr. Verlag 1913.,
8. Oertel Herbert: Mazedonien. Berlin 1940.
Ofelcoff: La Macedoine au pointde
vue echnographique, historique et philologique.
Pbilippoli 1888. 8, 388 str., s jednom
etnografskom kartom.
Ojetti U.: L'Albania. Torino-Roma, Roux
Barengo 1902.,
8.
Olivier L.: La Bosnie et I "Hercegovine. Pari,
Colin 1902.,
4. 370 str.
Omikus Aleksandar: Bosna i Hercegovina u
1910. god. Novisad 1 9 1 0., str. 80 (ir.).
Omega: Was soli mit Bosnien geschehen? Wem
gehort Dalmatien? Wien, 1910.
Orlovvski Comte A.: Programme unislave
1910 Lettre au concil russe. Lyon.
Orozen Fr.: Vojvodina Kranjska.
Ljubljana 1902.
Orani Ante: Duh starevianstva u
svietlu europskog nacionalizma. Zagreb
1942. Hrvatska Smotra 5.
Orani Ante: Ustatvo kao drutvovni pokret.
Zagreb 1942. Hrv. Sraotra 7.-8.
Orani Ivan: U prelomu Europe. Zagreb 1942.,
str. 159.
Ostermann prof. St.: Borba o Jadran i o
Baro. Zagreb 1921.
Osterraan prof. St.: Italija i Jugoslavija na
Jadranu. Zagreb 1920.
Osterman Stjepan: Rijeka i Jugoslavija. Zagreb
1920.. str. 48.
Osterman prof. Stevo: Rijeka
- Novi
Dubrovnik. Suak 1923.
OilenK.: Die Reise durch Albanien.
MiincherL Bachmayr 1912.,
8.
Oegovi barun Metel: Niekoii spisi. Zagreb
1887., str. 77.
Padejski dr. P.: Srpske naseobine u
tajerskoj i Varadinskom pograninom
generalatu. Strai lovo 1888.
Pajevie A.: Iz Crne Gore i Hercegovine.
Uspomene vojevanja za narodno osloboenje
1876. Novisad 1891. (ir.).
Pa) M a g d a : Neueste statistisch-
geographische Beschreibng des Konigreiches
Ungam, Croalien, Slavonten und der
ungarischen Militargrenze. Leipzig 1832.
Palacki Franjo: Pismo afariku. Novi Sad
1837. Letopis M. S. (ir.).
Panteli dr. Duan: Beogradski paaluk posle
svitovskog mira 1791.-1794.,Beograd 1927. 8,
202 (ir.).
Panteli G. dr.: Jesu li Iliri i svi Veneti
Slavenima srodni. Po afariku. Novi Sad 1 84 1
.
Letopis M. S. (ir.).
Panteli G. dr.: Srb, ime narodno. Novi Sad
1842. Letopis M.S. (ir.).
Parenta Milo: Italija i Jugoslavensko
primorje. Zagreb 1918., str. 53.
Paribeni Roberto: Romanite della Croazia
pannonica. Roma 1942.
Pasari Josip prof: Jagi prema hrvatstvu i
srpstvu. Zagreb 1 899.. str. 42.
Paton Andrevv Archibald: Highland and
islands of the Adriatic, including Dalmatla,
Croatia, and the southem provincesof the
Austrian empire. London 1849.
Paton Andrevv Archibald: Reseaches on the
Danube and the Adriatic. 1 861-
Patsch C: Bosnien und Hercegovina in
romischerZeit. Sarajevo 191 1 .,
8. Vlastita
naklada Zavoda za iztraivanje Balkana,
Paulova dr. Milada: Jugoslavenski odbor.
Zagreb 1925.
Paulovitch J. Milan: Guide de Cettigne.
Marseille 1907.
Pavelicdr. Ante: Ausdem Kampf um den
selbstandigen kroatischen Staat. Wien 1 93 1
.
Pavelic dr. Ante: La Testauration economique
des pays danubiens. Le desarmement Belgrade
et la Croatie Wien, 1932., str. 37.
Pavia Luigi: Croazia e Ungheria nella lotta
fra dritto e despotismo. Milano 1903.
Pavi Armln: Cara Konstantioa VII.
Porfirogeneta Pe administrando imperio.
Zagreb 1906., str. 86.
Pavi A.: Beitrage zur Geschicbte der
Republik Poljica. Wien 1907.
Pavievi Miun: Kraij Nikolini kaprisi.
Ujedinjenje, Podgorica 1928.
P a v i i d r. S.: Hrvatska ratna i politika
poviest. Zagreb 1943.
Pavlinovi Marin: Iz hrvatskoj preporoda u
Dalmaciji. Hrv. Revija 1935., str. 358. i 429.
Pavlinovi Marin: Studije, eseji, prikazi. Zagreb
1930.
Pavlinovi Mihovil: Besjeda na slavi Imotske
itaonice. Zadar 1870.
Pavlinovi Mibovil: Besjeda pred biraima u
Makarskoj. Zadar 1873.
Pavlinovi Mihovtl: Besjeda svojim biraima
kotara -Imotskog. Zadar 1 870.
Pavlinovi Mihovil: Hrvatski razmiljaji. Zadar
1884., str. 39.
Pavlinovi Mihovil: Misao hrvatska i misao
srbska u Dalmaciji. Zadar.
1
J
1
J
1
J
1
3
37
Pavlinovi Mihovil: O vjeri i politici. Zadar
1885.
Pavlinovi Mihovil: Puti 1867. do 1875. Zadar
1888.
Pavlinovi Mihovil: Razgovori o hrvatstvu,
srbstvu i jugoslavenstvu. Zadar 1 876. i novo
izdanje Zagreb 1943.
Pavlinovi Mihovil: Razliiti spisi 1869.

1874. Zadar 1875.

Pavlovi Drag. M.: Administrativna i crkvena
politika austrijska u Srbiji (od 171 8.- 1 739.).
Srpska kr. akademija, knj. 39. Glas LXH.,
Beograd 1901.(ir.)
Pavlovi dr. Drag. M.: Finansije i privreda za
vreme austrijske vladavine u Srbiji (171
3

1 739.) po grai iz bekih arkiva, Glas

srpske Akademije 64(1901.) 1.-74.
Pavlovi M. Drag.: Pokret u Bosni i Albaniji
protivu reforama Mahmuda II. Srpska kr.
akademija, knj. 14. Posebna izdanja XL.,
Beograd 1913. 8, V1H. 105 (ir.).
Pavlovi Drag. M.: Srbija i srp ski pokret u
junoj Ugarskoj. Srpska kr. akademija, knj. 6.
Posebna izdaaja XXI., Beograd 1904., 8,
VI., 180 (ir.).
Pavlovi dr. Drag. M.: Srbija za vreme
poslednjeg austro-turskog rata (1788. -1791.g.).
Beograd 191 0,
8, XII., 391 (ir.).
Pavlovi Ivan S. (potpuko vnik): Graa za
istoriju ustanka i ratova 1875. -1878. g. Beograd
1911. (Iz asopisa Ratnik).
Pavlovi Petar: Nai onstran meje Ljubljana
1933.
Peacock W.: Albania the founding state of
Europe. London 1914. 8, 264 str.
Peez Carl: Mostar und sein Culturkreis.
Leipzig, F. A. Brockhaus 1891. 8, 245 str.
Peisker J.: Koje su vjere bili stari Sloveni
prije krtenja? (Starohrvatska Prosvjeta N. S. II.,
1928.). Pejaevi F. X.: Historia Serviae.
Colocae 1799.
Pejakovi Stephan: Aktenstucke zur
Geschichte des kroatisch-slavonischen Landtags
und der nationalen Bevvegung vom Jahre
1848. Wien 186!., str. 250 + 68.
P e k i Petar: Postanak Nezavisne Drave
Hrvatske. Zagreb 1942.
Pekic Petar: Povijest Hrvata u Vojvodini.
Zagreb M. H. 1930.
Peki Petar: Vae victis. Subotlca 1930.. str.
25.
Pelagi Vaa: Bosansko-hercegovaki
ustanak
Pelagi Vaa: Umovanje zdravog razuma.
Zagreb 1935.
Pelissier J.: Dix mois de guerre dans les
Balkans. Oct. 1912., aout 1913. Pari. Pcrrin &
Cie. 1914.,
8.
Perec Gustav: Durch Lug und Trug; durch
Gewalt; durch Morder ~ zur Unterjochung
Kroatiens und zum neuerlichen VVeltkrieg. Wien
1931,
Peri Virgil Josip: Srpsko-hrvatski spor. Virje
1903.. str. 18.
Peri ivojin: De la condition juridique des
Bosniaques et de Herzegoviniens en pays
etrangers, Bruxelles 1901.
P e r r i g a u 1 t Jean: Bandits 'orient. Pari
1931.
Pernice Angelo: Origine ed evoluzione storica
delle nazioni balcanihe, Milano, Hoepli
1915.16, XII, 625 pp.,6carte
Perojevi Marko: Najstarija hrvatska
zadubina sv. Marte na Bijacima. Kalendar
Napredak 1934.
Peroni Silvio: Dalmazia nostra. Milano 1933.
Peitusier Charles: La bosnie consideree dans
ses rapports avec l'empire ottoman. Pari
1822.
Pertusier Charles: Promenades pitioresques
dans Constantinople suivie d'une notice sur
la Dalmatie. Pari 1915.
P e r i I v a n: 1 883-ca. Zagreb 1933., str.
144.
Peri Ivan: Govori. Zagreb 1907.
Pei Petar Crna Gora u svjetskom ratu.
"Ratnik sv. XI., XII., 1924. sv. 1., II.
1925. Petranovi B.: Bogomili. Crkva
bosanska i krstjani. Zadar 1867.
Petranovi Gerazim: Povest pravoslavnoga
obteslva zadarskoga. Zadar 1865 (ir.).
Petriniensis Dr. (Milobar): Bosnien und das
kroatische Staatsrecht. Zagreb 1898. str. 261.
Petrovi Al. M.: Europa i Balkanski
Savez. Beograd (ir.).
Petrovi Branko: Jovan Risti. Biografske i
memoarske beleke. Beograd 1912., str.
189.
Petrovi Mita: Finansije i ustanove obnovljene
Srbije od 1842. g. Beograd 1901.
Petrovi Vasilije: Poviest Crne Gore. Moskva
1754.
Petkovitch Vladimir: L'Art Dalinate.
Pari.
Petkovitch W. M.: Serbia, her
people, historv and aspirations. London
1915.8, 280 str.
Petter Franz. Dalmatien 1. Gotha 1857.
Pcttinato C: Lo slavismo in Russia e negli stati
balcanici. Milano 1919.
Pfefer L.: Istraga u sarajevskom
atentatu. Zagreb 1938.
Piatesi Giorgio: Dalmazia: Libro della passione
italiana. Milano 1934.
38
1
il
1
Pichler Dr. A.: Geschichte der kirchlichen
Trennung zvvischen dem Orient und
Occident. Miinchen, 1

II sv.. 1865.
P i c o t Emile: Les Serbes de la Hongrie.
Prague 1873.
Picot- Pav 1 ovi: Srbi u Ugarskoj,
njihova povesnica, povlastice, crkva, politiko i
drutveno stanje. Novi Sad ] 883-
P i f f 1 Hugo: Kurze Orientierung uber die
Geschichte von Bosnien und der Herzegovma.
Sarajevo 1910.
Pilar Dr. I v o: Bogomilstvo kao religiozno-
povjestni te kao socijalni i politiki
problem. Zagreb 1927., str. 73.
Pilar dr. I v o: Bosansko bogumilstvo i Grgur
Ninski. Zagreb 1 929. Nova Evropa, I., br. 1
.
Pilar 1.: Jo o bogomilstvu i o "bosanskoj
crkvi. ("Obzor 1928., sijeanj)
Pilari.: O dualizmu u vjeri starih
Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju.
(Zbornik za nar. ivot, XX VIII., 1931.)
Pilar dr. 1 v o: Immcr vvieder Serbien.
Pimodan de: De Goritza a Sofia., Pari
1893.
Pingaud: L'Italie depuis 1870. Pari 1915.
Pininski Leo: Uber Balkanfragen,
VVettrustungen und Friedenspolitik. Wien
1914.
Pinon Rene: Austrija i Balkanski rat. Delo,
18 (1913).
Pirch O.: Reise in Serbien im Spatherbst 1829.
1830.
Pisani Paul: La Dalmatiede 1797. a 1815.
Episode des conquetes Napoleoniennes. Pari A.
Picard, 1893.
8
Pisani Paul: Les possessions venetiennes de
Dalrnatie du XVI et au XVIII. siecle. (Izvjetaj
u Congres intemational des sciences
geographiques en 1889.")
Pissler A.: Deutsche Siedlungen in Svrmien.
Ein Beitrag zur Volkskunde der Donauschvvaben
auf siedlungsgcschichtlicher Gmndlage.
Leipzig 1941.
Pivec Stelle dr. Melitta: Motivi ustanovitve
Napoleonove Ilirije. Zagreb, Narodna Starina
22.
Pivko dr. Ljudevit: Nai dobrovoljci u Italiji.
Maribor 1924.
Pivko dr. Ljudevit: Proti Austriji. Maribor
1923., str. 64.
Plamenatz Yovan S.: Memoire adresse au
president Wilson. Pari 1919.
Pliveri dr. Josip: Rieko pitanje. Saborski
govori. Zagreb 1900., str. 316,
Pliveri dr. Josip: Spomenica o dravo pravnih
pitanjih hrvatsko-ugarskih. Zagreb 1907., str.
63.
Pliveri Josip: Beitrage zum ungarisch-
kroatischen Bundesrechte. Zagreb 1886., str.
540.
Pliveri dr. Josef: Das rachtliche Verhaltnis
Kroatiens zu Ungarn. Zagreb, str. 90.
Pliveri dr. Josef: Der kroatische Staat.
Zagreb 1887., str. 136.
P o g o d i n A. L.: lstoria Bolgaria. Peterburg
1910.
8. 324 str. (Srednji i Novi viek.)
Pokrovski M.: Carskaja Rossija vmirovoj
vojne. Leningrad 1925.
Pol i Martin: Ban Dragutin grofKhuen-
Hedervary i njegovo doba. Zagreb, 1901 .,
str.
224
P o 1 i Martin: Parlamentarna poviest
kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. L,
II. Zagreb 1899. i 1900.
Polit - Desani M i h.: Pomen dru Franji
Rakom. Novisad 1895., str. 71 (ir)
Politeo Dinkoi Dosljednost u politici i nai
odnoaji. Zagreb 1894. Mlada Hrvatska, br. 10.
Politeo Dinko: Hrvatski jezik i hrvatska
knjievnost. Zagreb 1903. Prava Hrvatska
misao. br. 1.
Politeo Dinko: Mjesec dana u Zadru. Zagreb
1895. Mlada Hrvatska, br. 1.
Politeo Dinko: Mlada Hrvatska. Zagreb 1 894.
Mlada Hrvatska, br. 1.
Politeo Dinko: Politiki poloaj u Dalmaciji.
Zagreb 1894. Mlada Hrvatska.
Politeo Dinko: Srbsko hrvatsko pitanje u
Dalmaciji. Split 1889., str. 130.
Politeo Dinko: Za istinu! Proti proraunskom
govoru dra Pliveria. Zagreb 1 894., str. 98.
Politeo Dinko: A propos des conditions
politicoes de la monarchie Habsbourgeoise.
Trieste 1899., str. 48.
Politeo dr. Ivo: In memoriam dra Ive Pilara.
Nova Evropa 1933., str. 425.
Politeo dr. 1 v o: Masarvk i Hrvati. Srpski
kojievni glasnik 1930. XXIX., str. 443.
Politeo dr. I v o: Stjepan Radi. Srpski
knjievni glasnik 1 928. XXV., str. 1 9.
Politeo dr. Ivo: Zagrebaki memorandum.
Zagreb 1935. Nova Evropa, str. 197.
Polonijo Stanislav: Ustatvo
apoteoza
Rakovice. Zbornik hrv. sveuilitaraca 1942.
Popari Bare: O pomorskoj sili Hrvata. Zagreb
1899., M.H. str. 138
Popari Bare: O postanku glagolskog pisma.
Zagreb 1938. Hrv. Smotra, sv. 7-8.
Popari Bare: Poviest senjskih uskoka. Zagreb
1936. M. H., 239 str.
Popari Bare: Tuna poviest Hercegove zemlje.
Zagreb, 1942., M.H. str. 150
Popov Nil: Druga vlada Miloa
Obrenovia, ISSMir.).
1
J
n
J
i
J
n
3
39
Popov Nil: Srbija i Rusija. 1.-1I. Beograd
1 870. Dravna tiskara, 450 str. + 498 str.
Odnosi se na srbsko-ruske odnose 1 806.-1 856.
Popov Ni 1: Srbija i Turska od 1861.do
1867. god. Beograd 1879. (ir.), str. 144.
Popov Nil: Srbija posle parikog mira I.
Beograd, 1872.,(ir)str.214.
Popov Nil: Serbi posle pariskago mira.
Moskva 1871.8, 267 str.
Popovi eda: Kako je dolo do rata pre
osamnaest godina. Nova Evropa, sv. XXV.,
br. 10, 1932.
Popovi eda A.: Organizacija Ujedinjenje ili
smrt. (Crna ruka) . Nova Evropa, 12., 1927.
Popovi eda A.: Rad organizacije
Ujedinjenje ili smrt. Nova Evropa, sv-
XVI., br.5, 1927.
Popovi eda A.: Sarajevski atentat i
boljevici. Zagreb 1937. Nova Evropa, str. 352.
Popovi eda A.: Sarajevski atentat i
organizacija Ujedinjenje ili smrt. Nova
Evropa, sv. XXV., br. 8., 1932.
Popovi eda A.: Srbija i Bosna. Nova
Evropa, sv. XXIV., br. 2, 1931.
Popovi eda A.: Srpsko-bugarski rat 1913.
godine. Nova Evropa, sv. XVIII., br. 10. i
11,1928.
Popovi eda A.: Uredba o prijoritetu i
organizacija Ujedinjenje ili smrt. Nova
Evropa, sv. XIX., br. I, 1929.
Popovi Dimitrije: Borba za narodno ujedinjenje
1903.1914. Beograd, str. 172 (ir.).
Popovi Dimitrije: Izvoljski i Erental. Srpski
knjievni glasnik 1927, XXI., str. 33.
Popovi J. Duan: Jedan boravak Tatara u naoj
zemlji. (Ein Aufenlhalt derTataren im Gebiete
der heutigen Vojvodina.) Zagreb 1929. Siiev
Zbornik
Popovi d r. D. J.: O Cincarima. Prilozi
pitanju postanka nae arije. Beograd 1937.
Str. 136.
Popovi J. Duan: O Hajducima. 1. i 11. Beograd
1930.
Popovi dr. Duan: O Turcima u naoj prolosti..
Srpski knjievni glasnik. 1929. XXVI. str. 421,
534. Popovi Duan: Prilozi pitanju postanka
naeg naroda. Srpski knjievni glasnik 1926.,
XIX., str. 354. Popovi d r. Duan: Psihike crte
Cincara. Srpski knjievni glasnik 1927.
XXII., str. 249.
Popovi d r. Duan J.: Vojvodina. Prilozi
prouavanju nae zemlje i naeg naroda. Opti
deo: 1. Baka. Prilozi prouavanju etnikih
odnosa od sredine XVI. veka do 1921. Srpska
kr. akademija, knj. 2 1 . Posebna izdanja Lili.
Beograd 1925. 8, Vili., 155 (sa 4 tabele, ir).
Popovi Dj.: Istorija Cme Gore. 1896.
(ir.).
Popovi Georg: Recht und Gericht in
Montenegro. Zagreb 1877., str. 90
Popovi M. Jovan: Knez Milo. Beograd
1900. (ir.), str. 116.
Popovi S. Jovan: ta Vlasi o Srbima misle.
Novi Sad 1327. Letopis M. S. (ir.).
Popovi Milivoje: Borba za parlamentarni reim
u Srbiji. Beograd 1939., str. 111.
Popovi Nikola M.: Dimitrije Tucovi, njegov
ivoti rad. Beograd 1934.
Popovi Srdan Marijan: Tajne metode i sredstva
u politikoj borbi na Balkanu. Zagreb 1941
.
Popovi Pavle: Jugoslovenska knjievnost kao
celina. Srpska kr. akademija, knj. 60. Glas
C1V. Srem. Karlovci 1922. (ir.). 8,43.
Popovi Vasilj: Anraijeva borba protiv ideje o
autonomiji Bosne i Hercegovine 1 875-76.
(Andrassv's Kampfgegen die ldee der
Autonomie Bosniens und der Herzegovina 1 875.
-
1876.). Zagreb 1929. iiev Zbornik
Popovi dr. Vasilj: Evropa i srpsko pitanje u
periodu osloboenja. Beograd 1940. (ir.).
Popovi Vasilj: Podela zemlje na oblasti. Srpski
knjievni Glasnik 1922. V., str. 38.
Popovi dr. Vasilj: Politika Francuske i Austrije
na Balkanu u vreme Napoleona 111. Srpska kr.
akademija, knj. 23. Posebna izdanja L VII.
Beograd 1925. 8, 194 (ir.).
Popovi dr. Vladimir: Kralj Tvrtko I.
Kotromani. Srpska kr. akademija, knj. 22.
Posebna izdanja LV1. Beograd 1925.. 8, 105.
(ir)
Popovitch Vladimir G.: Le Montenegro pendant
la grande guerre. Pari 1918.
Popovitch Vladimir: Le Montenegro pendant
la guerre. Pari 1917.
Popovi-Daniarore: Baki Bunjevci i okci.
Beograd 1907., iz Pravde.
Posse Edith: So sah ich Jugoslavvien.
Konigsberg
Potonjak dr. Franko: Dr.T. G. Masarvk i istina.
Rijeka 1909., sir 18
Potonjak Franko: Gdje smo to mi i na emu
smo. Zagreb 1927., str 56
Potonjak Franko: Iz emigracije I. Nadiranja
Italije na nas. Krfska deklaracija. Zagreb
1919., str. 123.
Potonjak Franko: Iz emigracije II. U
jugoslovenskoni komitetu. Austrijski pijun.
Kako sam i zato proglaen mrtvim? Zagreb
1919., str. 159
Potonjak Franko: Iz emigracije III. Zagreb
1926.
Potonjak Franko: Iz emigracije X. U Rusiji.
Zagreb 1926., str. 247.
Potonjak Franko: Iz mojih politikih
40
1
H
zapisaka. Zagreb 1914., str. 202.
Potonjak Franko: Iz zemlje bezpravlja i
demoralizacije. Ljubljana 1902
Potonjak Franko: Jedna borba. Rijeka 1 904.
Potonjak Franko: Jugoslaveni za svoju
slobodu. Chicago 1915.
Potonjak Franko: Jugoslovensko pitanje u
velikom istorijskome asu. New York 1915.
Potonja.k Franko: Kako sam kandidirao.
Zagreb 1901.
Potonjak Franko: Kako se dri prosti lopov
na banskoj stolici? Budapest 1902., str. 16.
Potonjak Franko: Kobne smjernice nae
politike spram Italije. Zagreb 1925.
Potonjak Franko: Kratak pogled na prolost
Jugoslovena. Odesa 1916.
Potonjak Franko: Malo istine iz nae
nedavne prolosti. Zagreb 1921
Potonjak Franko: Pogledi na klerikalizam u
Hrvatskoj. Budapest 1903.
Potonjak Franko: Poslanica izbornicima
delniko-abarskog kotara. Zagreb 1908.
Potonjak Franko: Potenje i moral pod
vladom grofa Khuen-Hederva-ryja u Hrvatskoj.
Novisad 1 898.
Potonjak Franko: Rapalski ugovor. Zagreb
1921.
Potonjak Franko: Slava tekovine. Prag 1898.
Potonjak Franko: to smo i kako emo. Rijeka
1905.
Potonjak Franko: trosmajer kao politiar
prema naoj narodnoj misli. Beograd 1905.
Potonjak dr. Franko: Aus dem Lande der
Rechtlosigkeit und Demoralisaation. Ljubljana
1902. str.28
Potonjak Franko: Schmachvolle Justizzustande
in Kroatien. Rijeka 1905.
Pozzi llenri: La guerre revient. Pari 1933.
Per aga G i u s e
p p e: La chiesa di Roma e i
Croati. Roma 1942.
Praga G.: Storia del Montenegro, u
Enciclopedia i tali a na. XXIII.
Pri Ive: Subotica i Bunjevci. Subotica 1936.
Predavec Josip: Selo i seljaci. Zagreb
Prelog Mila n: Poviest Bosne u doba
osmanlijske vlade I. i 11. Sarajevo.
Prelog d r. M.: Repetitorij povijesti Srba.
Hrvata i Slovenaca. Zagreb 1923.
Prelog d r. M i 1 a n: Slavenska renesansa.
Zagreb 1924., str. 484.
Prelog Mila n: Strossmaver i Raki o Srbiji
ezdesetih i sedamdesetih godina (Strossmaver
et Raki de la Serbie vers 1860. 1870.)
Zagreb 1929. Siiev Zbornik
Prelog d r. Mila n; Studija iz bosanske
poviesti. Izvjetaj velike gimnazije u Sarajevu
1907./8.
PremoviNikola: Crnogorska narodnost.
Zagreb 1922. Jug. Njiva str 321
Preradovi Petar: Die kroatisehe
Bauembevvegung. U Der getreue Eckart.
Wien 1939. Marzheft.
Preradovi Petar: Die Kroaten und Ihre
Bauembevvegung. Wien 1940.
Prezzol ini G.: La Dalmazia. Firenze
1915.
Pribievi Adam: Seljaki nemiri u Hrvatskoj.
Srpski knjievni Glasnik, 1920., str. 204
Pribievi Milan: Hrvatsko pitanje i seljako
pitanje. Zagreb 1936. Nova Evropa, str. 101.
Pribievi Svetozar: Misao vodilja Srba i
Hrvata. Narodna misao 1897. Zagreb
Pribievi Svetozar: Srpska narodno-crkvena
autonomija. Prag 1897. Novo doba, br. 1.1
Pribievi Svetozar: La dictature du roi
Alexandre. pari 1932.
Pribram: Die politischen Geheimvertrage
Oesterreich-Ungams 1879. - 1914. VVien, 1920
Pria dr. Bogdan: Hrvatsko pitanje i brojke.
Beograd 1937. str. 57
Picot E. de Saint-Marie: Les Slaves
meridionaux. Pari 1874., str. 129.
Prijatelj (Louis de la Roeque): Trois mois en
Croatie. Pari 1 880.
Primorac Vouk: La question vougoslave. Pari
1918.
Prodan don Ivo: Borba s talijanaima. Zadar.
Prodan don Ivo: Borba za glagolicu. Zadar
Prodan don Ivo: Hrvatska iznad Italije. Zadar.
Prodan don Ivo: Hrvatska pored Italije. Zadar.
Prodan don Ivo: Je li glagolica pravo svih
Hrvata. Zadar 1904., str. 227.
Prodan don Ivo: Moj Album. Zadar.
Prodan don Ivo: Na program. Zadar.
Prodan don Ivo: O domovini i znaaju, Zadar.
Prodan don Ivo: Obseg ujedinjene Hrvatske.
Zadar.
Prodan don Ivo: O hrvatskom dravnom
pravu. Zadar.
Prodanovi Jaa: Ustavni razvitak i ustavne
borbe u Srbiji. Beograd, str. 446 (ir.).
Prohaska D.: Bogomilstvo i boljevizam.
(Jug. Njiva 111.. 1919., 18.).
ProhaskaD.: Husiti i bogomili (Jug. Njiva
HI., 1919,437.

Prohaska d r. Dragutin: Das kroatisch-serbische

Schrifttum in Bosnien und der Herzegovina
von den Anfangen in XI bis zur nationalen
VViedergeburt im XIX Jh. Zagreb 1911., str.
211.
Prokorovi - Nevesinjac: Nevesinjska buna
1874. i poetak ustanka u Hercegovini 1875.
godine. Beograd 1905., str. 175. (ir)
Proti Stojan M.: Tajna konvencija izmeu
tn
n
EJ
I
:i
J
i
"
1
41
u
n
i i
Srbije i Austro-Ugarske. Delo 1909.
Proti M. Stojan: Tri dokumenta ili jedan list iz
istorije naih dana. Bograd 1921., str. 28.
Proti Stojan: Vladin predlog ustava. Beograd
1921., str. 120.
Pri d r. Ilija: Spoljanja politika Srbije.
Beograd 1939., str. 163.
Pulle Giorgio: La Croazia. Roma 1942., str. 88.
Puntigam pater Anton S. J.: Unsere Zukunft in
Bosnien. Graz und Wien 1909.. str. 31.
Raczynski Roger: Wer hat die Freiheit verraten,
Slaven oder Germanen? Dresden und Leipzig
1848,36.
Raki d r. F.: Biela Hrvatska i Biela Srbija. Jug.
akademija, Rad 52. Zagreb 1880.
Raki d r. F.: Bogomili i Patareni. Jug.
akademija Rad 7., 8., 10. Zagreb 1869.,
1870.
Raki dr. Franjo: Boj na Kosovu. Zagreb
1889, str. 68.
Raki d r. F.: Borba junih Slavena za dravnu
neodvisnost uli. vieku. Jugakademija. Rad 24.,
25., 27., 28., 30., 3 1 . Zagreb 1 873.-1 875.
Raki d r. Franjo: Buncanja Fridrika Pesty-a.
Obzor 1882. br. 46., 47., 50., 52, 54, 56, 57,
59, 60.
Raki d r. Franjo: Centralizacija, dualizam i
federacija. Pozor 1862., br. 10, 11.13. i 14.
Raki d r. Franjo: emu borba za Rieku. Obzor
1880., br. 42 i 43.
Raki d r. Franjo: Dravno pravo trojedne
kraljevine po tumaenju maarskom i po
naem. Pozor 1866.. br. 300, 301 i 302.
Raki d r. Franjo: Dualizam i trojedna
kraljevina. Pozor 1866., br. 244, 245, 247,
248, 252 i 255.
Raki d r. F.: Dubrovaki spomenici o odnosaju
dubrovake obine naprama Bosni i Turskoj
godine razsapa bosanske kraljevine. Jug.
akademija. Starine 6. Zagreb 1874.
Raki d r. Franjo: Germania contra Hungariam.
Obzori 882., br. 63 i 72.
Raki d r. Franjo: Germania irredenta. Obzor
1 882., br. 26, 27, 29. i 3 1
.
Raki d r. Franjo: Grka crkva i narod bugarski.
Zagreb 1 86 1 . Katoliki list br. 46.-52.
Raki d r. F.: Hrvatska dvorska kancelarija i
njezine isprave za vladavine narodne dinastij.
Jug. akademija. Rad 35., Zagreb 1876.
Raki d r. F.: Hrvatska prije 12. vieka gledom na
zemljini obseg i narod. I. Zemljini obseg. Jug.
akademija. Rad 56. Zagreb 1881.
Raki d r. Franjo: Hrvatska pragmatika
sankcija. Pozor 1863., br. 39, 40 i 48.
Raki d r. Franjo: Jedinstvo austrijske carevine.
Pozor 1863., br. 23. 24 i 25.
Raki d r. Franjo: Jo matematika politika.
Obzor 1890., br. 248253., 255., 256., 258.,
260., 262., 264., 266., 267. i 269.
Raki d r. Franjo: Jugoslovjenstvo. Pozor 1860.,
br. 27-29
Raki d r. F: Kada i kako se preobrazi hrvatska
kneevina u kraljevinu. Jug. akademija, Rad 17.
Zagreb 1871.
Raki d r. Franjo: Kako danas stoje stvari u
Rusiji. Obzor, 1882., br. 1 12 i 1 13.
Raki d r. Franjo: Kamo spada Rieka? Obzor
1 8880., br. 28., 29. i 30.
Raki d r. Franjo: Krpana nagodba. Obzor
1880.. br. 146., 147., 148., 149. i 152.
Raki d r. Franjo: Listovi jednog antiunioniste.
Zagreb 1870., str. 48.
Raki d r. Franjo: Maari i Rieka ili odgovor
Ladislavu Salayu. Pozor 1861 ., br. 63., 71. i 72.
Raki d r. Franjo: Misli jednog Hrvata o
istonom pitanju. Pozor 1 862. br.
1 98.,1 99.,202.-207.,2 1 0.-2 1 4.
Raki d r. Franjo: Nagodba za Rieku. Obzor
1882., br. 159, 160.
Raki d r. Franjo: Najnovije maarske pisarije o
Rieci. Obzor 1883.,br. 107.
Raki d r. F.: Nutarnje stanje Hrvatske prije 12.
stoljea. 1 Drutvo. II. Crkva Hrvatska, 111.
Vrhovna dravna vlast. Odnoaj meu
crkvom i dravom. IV. Dravno ureenje:
1 . Vladalac i njegova vlast; 2. upa i grad.
V. Imovni i gospodarstveni odnoaji, VI. : 1
.
Obuka i pismenost; 2. Umjetnost i umjetni obrt.
Jugosl. akademija, Rad 70., 79., 91., 99., 1 15.1
116. Zagreb 1893.
Raki d r. Franjo: Odlomci iz dravnoga prava
hrvatskoga za narodne dinastije. Be, 1861., str.
162
Raki d r. Franjo: Odnoaj srpskih despota i
doseljenika naprama Kruni i kraljevini hrvatskoj
i ugarskoj. Zagreb 1865. Knjievnik II
Raki d r. Franjo: Pokret na slavenskom jugu
koncem 14. i poetkom 15. stoljea. Jug.
akademija, Rad 2., 3., 4. Zagreb 1868.
Raki d r. Franjo: Politika povijest grada
Rijeke. Rijeka 1907., str. 1 10.
Raki d r. Franjo: Prabiskupi dalmatinsko-
hrvatski. Zagreb 1857., Kat. list br. 1-3
Raki d r. Franjo: Predloi o dravnopravnih
pitanjih na stolu naega sabora. Pozor. 1866., br.
329, 330 i 332.
Raki d r. F.: Prilozi za poviest bosanskih
Patarena. Jug. akademija, Starine ! . Zagreb
1869.
Raki d r. Franjo: Program neodvisne narodne
stranke pred slubenim listom. Obzor 1884., br.
63, 64, 65 i 66.
Raki d r. Franjo: Riegerov govor - Maari pred
Slavenima. Obzor 1 884., br. 283, 284, 285, 286
42
]
1
n
U
i 287.
R a k i d r. Franjo: Sabor trojedne kraljevine
od god. 1 848. prema Austriji. Pozor 1 861 .. br.
203, 205, 206, 223 i 226.
Raki d r. Franjo: Slike iz sabora trojedne
kraljevine. Pozor 1861., br. 233,234,235 1
236.
Raki dr. Franjo: Srbski priedlog od 18.
lipnja. Obzor 1884,. br. 145.146, 147, 148,
150, 151.
Raki d r. Franjo: Sriem i Hrvati. Pozor 1861.,
br. 133, 134, 135, 136 i 173.
Raki d r. Franjo: Stranka prava. Obzor 1 880.,
br.2731.
Raki d r. Franjo: Ustavna razmirica u
Ugarskoj i trojednoj kraljevini. Pozor 1 866.,
br. 111, 112, 113, 115, 117 i 119.
Raki d r. Franjo: Ustavno licemjerstvo. Obzor
1885., br. 184 i 185.
Raki d r. Franjo: Uzpostava katolike
hierarhije u Bosni i Hercegovini. Obzor
1880., br. 21 i 22.
Raki d r. Franjo: Zablude srpske politike.
Obzor 1886.. br. 39, 40.41 i 42.
Raki d r. Franjo: Zapad i istok s obzirom na
djelce: Slovo katolieskago pravoslavlja u
ruskom katoliestvu. Moskva 1 852. Zagreb
1854., Katoliki list str. 26-32.
Raki d r. Franjo: Zato i na to promjena.
Obzor 1880., br. 150, 151, 152 i 153.
Raki d r. Franjo: Fiume gegeniiber von
Croatien. Zagreb 1869,, str. 142 + LXXH.
Raki d r. Franjo: Ungarn an den Grenzen des
Orients und Occidents. Ungarische Revue
1883., str. 428-^189.
Radi d r. A.: Izvjee o putovanju po Bosni i
Hercegovini obavljenu u vrieme od 20. srpnja
do21 kolovoza 1899. Jug. akademija, Zbornik za
narodni ivot i obiaje 4b. zagreb 1899.
Radi d r. Ante: Hrvatski knjievni jezik.
Zagreb 1907. Glas Matice Hrvatske.
Radi d r. Ante: Nova razprava o Jurju
Krianiu. Zagreb 1891., Vienac.
Radi d r. Ante: Novi motivi nastojanja za
kulturno jedinstvo junih Slavena. Zagreb
1906., Glas Matice Hrvatske
Radi Antun: Sabrana djela u 19 knjiga.
Zagreb 1936. 1939.
Radi F.: Prilog za poviest slavenskog juga.
Jug. akademija, Starine 27. Zagreb 1895.
Radi R.: Die Serben in Ungarn. 1875.
Radi R.: Die Verfassung der orthodox-
katholischen Kirche bei den Serben in
Oesterreich-Ungarn. 1877.
Radi Stjepan: Da se dobro razumijemo.
Hrvatski narod i njegovo vodstvo. Hrvatska
misao 1904.. br. 4.
RadiStjepan: Hrvati i Hrvatska u poljskom
Slavenskom svietu Zagreb 1 906. Hrv. Kolo.
Radi Stjepan: Hrvati i Srbi. Zagreb 1903.
Radi Stjepan: Hrvatski ideali. Prag 1897.
Novo doba br. 1. i 2.
Radi Stjepan: Hrvatski pokret 1903.
tampano u Americi.
Radi Stjepan: Hrvatski politiki katekizam.
Zagreb
Radi Stjepan: Hrvatsko pitanje s europskog
slavenskog gledita. Zagreb, 1905. Hrv. misao
br. 1 1
.
Radi Stjepan: Izlaz iz dananjeg metea.
Hrvatska misao 1904., br. 8.
Radi Stjepan: Iz stoljetne borbe slavenske
dravotvorne misli s mongolsko-osmanlijskim
nasiljem Zagreb 1906. Hr. misao br 5
Radi Stjepan: Juni Slaveni, njihovo narodno
jedinstvo i njihova snaga. Zagreb 1904.
Hrvatska misao br. 2.
Radi Stjepan: K osnivanju hrvatske
seljake stranke. Zagreb 1904. Hrrvatska misao
(3)-
Radi Stjepan: Kako emo iz naeg zla u dobro.
Sisak 1902., str. 48.
Radi Stjepan: Kako da svoj narod i
inteligenciju izmirimo sa kolom. Hrvatska
misao 1903., br. 7., 8.
Radi Stjepan: Mir, pravica i sloboda. Zagreb
1917.
Radi Stjepan: Moderna kolonizacija i
Slaveni. Zagreb 1904. M. H., str. 374.
Radi Stjepan: Najjaa stranka u Hrvatskoj.
Zagreb 1902.
Radi Stjepan: Najsavrenij: predstavnik
slavenske misli. Zagreb 1902., Hrv. misao
br. 7.
Radi Stjepan: Obnovljena Bugarska od 1878.
do 1913. Zagreb 1918., str. 205
Radi Stjepan: O modernoj naobrazbi kod nas
Hrvata. Zagreb 1905., Hrvatska misao br. 7
Radi Stjepan: O pripravi za rad u narodnoj
politici. Prag 1 897-/98., Novo doba 3./4., 6/7.
i 8/10.
Radi Stjepan: O svjetskom gospodarstvu.
Zagreb 1902., Hrvatska misao (7.-8.)
Radi Stjepan: Politiki katekizam.
Pittsburgh 1913.
Radi Stjepan: Savremena F.uropa. Zagreb
1905. M.H.,str. 416.
Radi Stjepan: Savremena ustavnost. Zagreb
1911.
Radi Stjepan: Seljaka internacionala.
Zagreb, Boinica 1922.
Radi Stjepan: Seljaka politika prvi put u
hrv. saboru . Zagreb
Radi Stjepan: Seljaka sviest i narodna
]
3
ni
oj
tJ
volja. Zagreb 1918.
Radi Stjepan: Seljako pravo u sto pitanja i
odgovora. Zagreb 1913.
Radi Stjepan: Siguran izlaz iz dananje krize u
monarhiji. Zagreb 1905. Hrvatska misao br. 12.
Radi Stjepan: Slavenska politika u
Habsburkoj monarhiji. Zagreb 1905. Hrv.
Misao 1., 2., 3.
Radi Stjepan: to nam je bio Strossmaver?
Zagreb 1905. Hrv. misao br. 8.
Radi Stjepan: to sam sve nauio u Istri?
Hrvatska misao 1904., br.8
Radi Stjepan: Tri neprebrodiva slavenska
bedema proti pangermanizma. Zagreb 1906.,
Hrv. misao br. 8., 9., 10.
Radi Stjepan: Uvjeti narodnogospodarske
samostalnosti Hrvata. Zagreb 1902., Hrvatska
misao (I.-2.)
Radi Stjepan: Uznike uspomene 1., U., HI.
1902. 1904. Zagreb.
Radi Stjepan: Uzroci i rjeenje hrvatsko-
srbskoga spora. Zagreb 1905.
Radi Stjepan: Za hrvatsku dravu i za
hrvatski seljaki narod. Zagreb 1915.
Radi Stjepan: Za hrvatsku slogu na
ovjeanskom i seljakom temelju. Zagreb,
Boinica 1923.
Radi Stjepan: Za jedinstvo hrvatske opozicije
na narodnjakom (demokratskom) i slavenskom
osnovu. Hrvatska misao 1903., br. 2
Radi Stjepan: Za laki i bolji seljaki
ivot. Zagreb 1913.
Radi Stjepan: Zato na puk nija i ne moe biti
masa. Zagreb 1905. Hrv. misao br. 10.
Radi Stjepan: idovstvo kao negativni
element kulture. Zagreb 1906., Hrv.
Kolo
Radi Stjepan: ivo hrvatsko pravo na Bosnu
i Hercegovinu. Zagreb, 1908., str. 60.
Radi Stjepan i Ante Predavec: Federalizam
nae carevine i narodno osloboenje. Zagreb, str.
90.
Radi Vladimir: Hrvatski ustae pred
francezkim sudom. Zagreb 1936. Evolucija
sv. 2.-3.
Radoji Nikola: Hrvatska istorija za narodne
dinastije u modernoj srpskoj istoriografiji.
Zagreb 1925., Zbornik kralja Tomislava.
Radoji Nikola: O srpskim dravnim saborima
za prvih Nemanjia (Les dietes de l'Etat serbe
au temps des premiers Nemanji). Zagreb 1929.,
iiev Zbornik (ir.)
Radoji d r. N: Rajieva Hrvatska istorija.
Jug. akademija. Rad 222. Zagreb 1920.
Radoni d r. J o v. : Grof orde Brankovi
i njegovo vreme. Beograd. Akademija 1911.,
8,
XI. i 776 str., s 8 tabla i 1 portraitom
Radoni Jovan: Herceg tipan Vuki Kosaca i
porodica mu u istoriji i narodnoj tradiciji. Jagi-
Festshrift(1908.) 406.-414.
Radoni d r. Jovan; Politiki i kulturni razvoj
moderne Hrvatske Novi Sad 1914. Letopis M. S.
297.Z8. Radoni d r. Jovan: Zapadna Evropa i
Balkanski narodi prema Turcima u prvoj
polovini XV. veka. Novi Sad (Matica) 1905.
Radoni Jovan: Les Albanais et les Serbes.
Pari.
Radoni d r. Jovan: Histoire des Serbes de
Hongrie. Pari 1919., str. 295.
Radoslavvov: Bulgarien und die VVeltkrise
(Berlin 1923.).
Radoevi Mijo; Marxizam, panslavizam i
jugoslavenstvo. Zagreb 1921.
Radoevi d r. Mijo: Osnovi savremene
Jugoslavije. Nova Politika. Zagreb 1935., str.
649.
Radoevi d r. Mijo: Prava seljaka i
narodna politika. Zagreb 1927., str. 191.
Radovitch Andrija: Le Montenegro. Son passe et
son avenir. - Pari 191 8., str.47.
Rajacsics baro n: Das Leben, die Sitten und
Gebrauche dr im Keiserthume Oesterreich
lebenden Sudslaven. Wien 1873., str. 123-
Rajkovi ..: umberaka unija. 1875. (Javor
2.) (ir.).
Rakovac Dragutin: Dnevnik. Zagreb, Narodna
Starina 1., 1., 3.
Rambaud Alfred: L'Empire grec au disieme
siecle. Constantin Porphvrogenet. 1 sv., 8, 551
str. Pari, Librairie A. Franck, F. Vieweg
proprietaire 1870.
RankeLeopold: Die serbische
Revolution. Hamburg 1829., str. 253.
Ranke Leopold v.: Geschichte Serbiens. 1 842.
Ranke Leopold von: Seibien und die Tilrkei im
neunzenten Jahrhundert. Leipzig. Duncker und
Humboldt 1879., 558 str.
Rankin R.: The inner historv of the Balkan war.
London, Constable & Co. 1914.
8.
Rappaport: Albaniens Werdegang. u Berliner
Monatshefte 1927.
Rappaport: Montenegros Eintritt in den
Weltkrieg.

u Berliner Monatshefte 1929.
Rapper Siegfried: Die serbische Bewegung in
Sudosten. berlin 1851.
Ratel A.: L'eglise serbe orthodoxe de Dalmatie.
Echos d'Orient 5 ( 1 90 1 .
2.).
Rava Luigi: La cultura italiana in Dalmazia.
Discorsi pronunciati al teatro Verdi di ara
durante il 27. congresso della Dante
Alighieri. 1922.
Razzani G.: Montenegroe Albania. Cenni per la
formazione di una societa Italiana d'esportazione
e d'importazione in Milano. Milano 1903. Gr.
44
J
8.
Razzi S.: La Storia di Ragusa. 1903.
Rebac Hasan: Srbi muslimanske vere vere u
Bosni i Hercegovini. Novisad 1925. Letopis M.
S. 306.
Reimers Erich: Da neue Jugoslawien.
Leipzig 1939.
R e i n a c h : La Serbie et le Montenegro.
Reiswitz J. Albrecht von: Belgrad-Berlin,
Berlin-Belgrad 1866. bis 1891. Miinchen, Berlin
1936.
Reiss R- A.: Austro-Hungarian Atrocities.
London 1916.
Remura Sejfiiddin Fehmi: Prvi srbski ustanak.
Sarajevo 1 916., str. 398.
Remura Sejfiiddin Fehmi: Lerolede la France
dans l'annexion forcee du Montenegro. Rome
1921., str. 214.
Remura Sejfiiddin Fehmi: Prvi srbski ustanak.
Sarajevo 1916., str. 398.
Renner Henrik: Herceg-Bosnom uzdu i
poprieko. Mitrovica 1900., str. 557.
Renner: Bosnien und die Hercegovina. 1 898.
llustriert.
Renner dr. KarI: Oesterreichs Emeuerung. Wien
1916., str. 159
Reetar Milan: Dubrovaka numizmatika 1.
(historiki dio). Sr. Karlovci 1924.,
8. XVI i
734 (ir.).
Reetar M.: Stari bosanski novci. "Bosanska
Vila 1913.
Reetar dr. Milan von: Das Munzvvesen der
Republik Ragusa. Numismat. Monatsblatt der
Wiener Numism. Ges. 1910., 323. 337.
Rey August: La question des Balkans devant
1
'Europe. Pari 1916.
Rheinhaben Werner Freiherr von: Jugoslavviens
Werden und Vergehen. U Berliner
Monatshefte 19. godite. Svibanj 1941., 317.
str.
Ribezzo Francesco: ltalia e llliria preromaria.
Roma 1942.
R i c c h ie r i G.: II fato geografico nella storia
della Penisola Bakanica. Milano 1918.
Rieger Vilko dr.: Hrvatska u borbi. Zagreb
1943. Str. 203.
Rieger Vilko dr.: Jugoslavija na razkru ili
kako Milutin Tschekitsch vidi srpsko-hrvatsko
pitanje. Hrv. Revija 1939. str. 432.
Rieger Vilko dr.: Pravni poloaj Hrvata nekada
i danas. Hrv. Revija 1939., str. 194.
Rieger Vilko: Das Landwirtschaftliche
Genossenschafhvesen in dr kroatischen Landcrn.
Berlin 1939., str. 116.
Richter-Brki uro: Evropa, Slaveni i Istok.
Zagreb 1938.
Risti Jovan: Da kaemojo koju. Beogdrad
1894. (ir.).
Risti J.: Diplomatska istorija Srbije 1 875.

1878. Beograd 1898. 2 sv. 11. svezak obrauje

god. 1867 1870., a izaao je 1901.
Risti Jovan: Jeno namesnitvo 1868. 1872.
Beograd 1894. (ir.).
Risti Jovan: Jos malo svetlosti o naim
poslednjim ratovima za osloboenje i
nezavisnost. 1875.-1878. Beograd 1898. (ir.).
Risti Jovan :Ko je kriv? (ir.).
Ristid Jov an: Kratak pregled duhovnog i
moralnog stanja u Srbiji. Heidelberg 1 850,
(njem.).
Risti dr. Jovan: Leopold Ranke i osloboenje
Srbije. Srpska kr, akademija, knj. 19. Glas
XXXI., Beograd 1 892.. 8, str. 29. .(ir.).
Risti Jovan: Poslednja godina politike kneza
Mihaila. Beograd 1895. (ir.).
Risti Jovan: Prepiska izmeu kneza Mihaila i
srpskog zastupnika u Carigradu! Jov. Ristia
1861.-1867. s jednim uvodom i jednim
dodatkom. Beograd 1 897. (ir.).
Risti Jovan: Reforme u Srbiji. Beograd 1860.
(ir.).
Risti J.: Spoljanji odnoaji Srbije
novijega vremena I. (1848.- 1860.) 1887.; 11.
(1860.- 1868.) 1887.; III. (1869 1872.)
1901. (ir.).
Risti Jovan: Srbija i porta posle bombardiranja
Beograda 1860. 1867.
Risti Jovan: Srbija i srpski pokret u
Ugarskoj 1848. do 1849.
Risti Jovan: La reorganisation politique de
l'Oricnt sur la base de l'equilibre des races.
Pari. E. Dentu 1878.
Risti Serafini: Deanski spomenici. Beograd
1864., str. 84 (ir.).
Ritter A.: Die Kaisermachte und der Balkan.
Stuttgart, Dolge (1913.)
8.
Rivet Charles: Chez les Slaves liberes. Pari
1919.
Rogoi dr. F.: Prvi srpski arhiepiskop Sava i
Sv. Stolica. Makarska 1929. Nova Revija br. 3..
4.
Roje Milan: Prilike u Hrvatskoj. Zagreb 1921.
Nova Evropa 2.
Roje Milan: Za bolju budunost nae
kraljevine. Zagreb 1922., str. 52.
Rohrbach Paul: Balkan und Turke!. Hamburg
1940.
Rosenegk Ad. Nickisch von: Balkanbund oder
Turkei? Berlin-Sleglitz, Anihropos-Verlag
1912.8.
Roessler Art.: Dalmalien. Sa l46orig.
snimaka od Bruno Reiffeiisieiii. Wien 1910.
8
;
72 table i 46 str.
J
1
J
45
Rossler Hellmuth: Der Soldat des Reiches
Prinz Eugen. Oldenburg 1 . O. Berlin 1934.
Ross C: Im Balkankrieg. Miinchen, Moricke
1913.8.
RoszkievvitzH.: Skizzen und Studien aus
Bosnian. Leipzig 1868.
Roth K.: Geschichte der christlichen
Balkanstaaten. 1907.
Rotheit Rudoff: Aus Albaniens Werdetagen.
Berlin 1914.
8
Roussel-Barrington: Through Greece and
Dahmatia. London 1912.
R o v i n s k i j : emogorija v jeja prolom i
nastojaem. Peterburg. 1. dio. 1888., 881 str. s
kartom (Sbomik carske akademije); II. dio.
1897., 778 str. (Sbomik, sv. 63.); II. 2 1901. (sv.
69.}; II. 3 1905. (sv. 80.); II. 4 1909. (sv. 86.);
III. 1915.
Roi Valentin dr.: Poloaj njemake manjine u
Jugoslaviji i pojoaj Slovenaca u Austriji.
Beograd 1933.
Rubi dr. Ivo: Talijani na primorju kraljevine
Jugoslavije.
Rubin Al.: Les Roumains de Macedoine.
Bucarest, Jonesco 1913.,
8.
R u 1 a n d W.: Gesehichte der Bulgaren.
Berlin, Siegismund 1911.,
8.
Rukavina Nikola: Trgovaka vanost Bosne i
Hercegovine za doba Napoleonove Ilirije.
Zagreb 1941.. str. 29.
Rus Joe: Kralji dinastije Svevladiev.
Ljubljana 1 93 1 ., str. 207.
Rus Joe: Krst prvih Hrvatov in Srbov.
Ljubljana 1932., str. 87.
Rus Joe: Prometnogeografska dinamika
gornjeg Jadrana s posebnim obzirom na
Jadranska vrata in Trst. Zagreb, Narodna Starina
21.
Rus Joe dr.: Zemlje stanice Hrvata za seobe u
VI. vieku, Hrv. Revija 1939., br. 32.
Rutar S.: Gorika in Gradianska; Trst in
Istra. Ljubljana 189296.
Ruvarac Dimitrije: Drohobecki. Strosmajer i
Andelic i nekadanji i dananji Srbi. Zemun
1893., str. 96 (ir.).
Ruvarac Dimitrije: Istorino-kritina crta o
Vientiju Jovanoviu Zemun 1886.. str. 81.
(ir.). Ruvarac D.: O ukinuu peske patrijarije
i njenom nasleu. 1904.
Ruvarac Dimitrije: Srpska mitropolija
karlovaka. Sr. Karlovci 1902., str. 222
(ir.),
Ruvarac Dimitrije: ivotopis ora
Nikolajevia, mitropolita dabro-bosanskog.
Zemun 1898., str. 176 (ir.).
Ruvarac Arhimandrit Uarion: O humskim
episkopima i hercegovakim mitropolitama do
g. 1766. Mostar 1901. kl.
8.
Ruvarac II.: Opis turskih oblasti i u njima
hrianskih naroda, a naroito naroda srpskog,
sastavljsn 1771, srpskim patrijarhom Vasilijem
Brkiem. Srpska kr. akademija, knj. 9.
Spomenik X Beograd 1891. (ir.).
Ruvarac Uarion: Prilozi za srpsku povest: I. O
arheologiji Srba ili inae zvanih Tribala; II. O
arhijepiskopiji pekoj.Novi Sad 1887. Letopis
M. S. (ir.).
Ruvarac I.: Kratki istoriki nacrt episkopata u
Sremu u opte i napose sremsko-karlovake
arhidieceze. 1884. (ematizam) (ir.).
Ruvarac Ilarion: Neto o Bosni i dabro-
bosanskoj episkopiji i o srpskim manastirima
u Bosni. Godinjica Nikole upia II. 1878.
(ir.).
Ruvarac L: O humskim episkopima i
hercegovakim mitropolitima do 1 766.

Mostar 1901. (ir.).

Ruvarac L: O peskim patrijarsima od Makarija
do Arsenija III. (1557. do 1690.). 1888.
(ir.). Ruvarac L: O postanku dijeceze
pakrake. 1898. (ematizam) (ir.).
Ruvarac I.: Raki episkopi i mitropoliti.
Beograd 1901. (Glas 62.. ir.).
Ruvarac I.: Vladike cetinjsko-zetske i
crnogorske. (Prosvjeta 1.) (ir.).
Ruvarac 1,: Nochmals Mehmed Sokolovi
und die serbischen patriarchen. 1887. (Archiv
fiir slavische Philologie 10.)
Ruii dr. Ivan: Na obranu hrvatskih ideala i
hrvatskog dravnog prava. Zagreb 1 900., str.
32.
Ruii dr. g.: Karta geografskog rasporeda
Jugoslovena. Beograd 1939.
Ruzicic K: lstorija srpske crkve. Zagreb
l.,1893., 11., 1895. (ir.)
S a c h a r o v M. V.: S Serbami k Skutari. S.
Peterburg 1913. (26 fotografija).
Salandra Antonio: LMntervento 1915. Ricordi e
pensieri, Milano 1930. "

Salandra Antonio: La neutralita italiana 1914.

Ricordi e pensieri. Milano 1928.
Salata F.: GuglielmoOberdan secondo gli atti
segreti del processo. Bologna 1924.
Salata F.: II diritto d'ltalia su Trieste e l'Istria.
Torino 1915.
Saka Stjepan: Apostol Hrvata: Ivan
Ravenjanin. Zagreb 1938, ivot 7.
Saka Stjepan: Bijela i Crvena Hrvatska.
ivot XIX.. lipanj 1938.
Saka dr. Stjepan: Historijski razvoj imena
"Hrvat" od Darija I, do Konstantina
Porfirogeneta. Zagreb 1943, Ustaki godinjak.
Saka Stjepan: Hrvatski glagoljai i bosanska
crkva. Zagreb 1943. Hrv. Smotra br. 2.
46
:j
1
1
.-,-J
Saka Stjepan: O kavkasko-iranskom podrietlu
Hrvata. Zagreb 1937. ivot br. 1.
Saka Stjepan: Otkuda Hrvatima "Ban". Zagreb
1 939, "ivot br. 7.
Saka Stjepan: Ugovor pape Agatona i Hrvata
proti navalnome ratu. Croatia Sacra 1., 1
.

85.
Salvemini Gaetano: Deienda Austria. Pari
(Bossard).
Salvemini Gaetano: La diplomatic italienne
pendant la Grande Guerre. {Res publica,
Bruxelles 1932.) Prevedeno u Obzoru u
studenom 1932.
SamassaPau 1 : Der Volkerstreit im
Habsburgerstaat. Leipzig 1910., str. 181.
Samohrvat (dr. Stj. Deeli): Grudobran
kraljevine Hrvatske. Zagreb 1904.. str. 541.
S a n d e s P.: An English Woman-sergeant in
the Serbian Army. London 1916.
San Giuliano A. d i: Briefe iiber Albanian.
Leipzig 1913., 158 str., s portrait-om.
araj liemsudin: Bosna je kima
hrvatske dzave. Sarajevo 1943. Hrv. Misao,
str. 13.
Sarkoti von Loven General oberst Stephan
Freiherr: Der Banjaluka-Prozess. I., II. Berlin
1933.
Sattler Wilhelm: Die slawonische
Drauniederung als deutsche
Volksinsellandschaft. Leipzig, 1941.
Savi R. Vladislav: The reconstruction of Suth
Eastern Europe. London 1917., str. 279.
S a x C. R i 1 1 e r v o n: Geschichte des
Machtverfalls der Tiirkei. Wien, Manz
1908.8
Sehatzmaver Dr.: Dalmatien, Triest 1877.
Schiaffini Alfredo: Italia e Croazia. Roma 1942.
SchifT Theodor: Aus halbvergessenem Lande.
Wien 1875., str. 158.
Schilling Karl: Die Entstehung des
jugoslavischen Staates. Dresden 1939.
Schimek M.: Politische Geschichte des
Konigreiches Bosnien und Rama vom Jahre
867. bis 1741.
S c h i r o G.: Gli Albanesi e la questione
Balcanica. Napoli, Bideri 1904.
4
Schliep L.: lm Julifeldzug 1913 auf dem
Balkan. Berlin, Partel 1914.
8
Schlumberger Gustave: Expedition des
"Almugavares" ou rouliers catalans en Orient
1302.-1311. Pari 1902.
Schlumberger Gustave: 1. epopee bizantine a la
fin du dixieme siecle. Troisieme partte. Les
Porphvrogennetes, Zoe et Theodora. (1025.

1057)' Pari, Hachette 1905.

Schlumberger Gustave: Un eropereurde
Byzance a Pari ct a Londre. Pari, Plon 1916.
S c h m a 1 i x A.: Ragusa und Umgebung. Sa
70 ilustracija i 2 karte. Munchen 1906., 146
str.
Schmeisser dr. G.: Die kroatischen
ilrvrischen, und dalmatinischen Kontingente in
der Armee des ersten Kaiserreiches 1 888.
Schmid Heinrich Felix: Die Grundziige und
Grundlagen der Entwicklung des kirchlichen
Zehntrechts aufkroatischen Boden vvahrend
des Mittelalters. Zagreb 1 929. iiev
Zbornik.
Schmitt E. Bemadotte: The annexation of
Bosnia (19081909). Cambridge 1937.
Schmitt E. Bemadotte: The coming of the war
1914. 1930.
Schneefuss Walter: Die Kroaten und ihre
Geschichte.
Schneefuss Walter: Des Reiches neue Nachbam.
Salzburg-Leipzig 1939.
Schneller H.: Die staatsrechtliche Stellung von
Bosnien und der Herzegovina. 1 892.
Schopoff A.: Les Reformes et la protection des
chretiens en Turquie 1673
1904. Pari, Plon
Nourrit 1904., 2 sv.,
8
Schrems Ferdinand: Die Rechtsstellung der
Kroatien im fruheren Habsburgerreich und im
heutigen Jugoslavvischen Staal. Hamburg 1939.,
str 143.
SchumacherR. v.: Des Reiches Hofzaun.
Darmstadt 1 940.. str. 309.
Schurmann J. G.. The Balkan wars 1912./1913.
London, Humphrey Milford 1914.,
8
Schwarz A.: Serbien und Montenegro.
Ljubljana, vlastita naklada 1909.
Schwarz B.: Montenegro. Schilderung einer
Reise durch das Innere, nebst Entwurf einer
Geographie des Landes. Leipzig 1 888.
Schweissguth Edmund: Der Kroatenfuhrer Dr.
Ante Pavelitsch. u "Zeitschrft tur Politik. 3
1
sv. Svibanj 1941., str. 3 II.
Schvvicker J.: Politische Geschichte der Serben
inUngam. 1880.
Scrrvvicker J.: Zur Geschichte der kirchlichen
Union in der croatischen Militargrenze. 1 874.
Schunemann Konrad: Die Entstehung des
Stadtewesens in Siidosteuropa
Scott G.: Dans les Balkans 1912./I3. Recits et
visions de guerre. Pari, Chapelot (1914.).
4
Scotus Viator(Seton Watson): Absolutismus in
Kroatien. Wien 1909.
Sehmsdorf E.: DieGennanen in deri
Balkanlandem bis zum Auftreten der Goten.
1899.
Seidl 1".: Kot naj se potegne pravina dravna
meja med Jugoslavijo in Italijo. Ljubljana 1919.
Seignobos: Histoire po!itique de V Europe
contemporaine 1814.-1914., Pati 1926.-27.
J
n
3
U
i
J
-
)
J
i. j
<17
Seitz prof. Aleksandar: Put do hrvatskog
socializma. Zagreb 1943.
SemizD.: Majevci (iz linih uspomena). "Nova
Evropa, sv. XVI. br. 7., 1927.
Semiz D.: Pred zora velikih dana. "Nova
Evropa", sv. XVIII.. br. 10. i 1 1., 1928.
Semiz D.: Tko su i odakle su Srbohrvati. Zagreb
1929. Nova Evropa. II., br. 8.
Sermage grof C. J. P.: Die urspriingliche
Vereinigung der Konigreiche Croatien,
Dalmatien und Slavvonien mit der Krone
Ungams, Wien 1 836.
Seton Watson
Bokovi M.: Kako je postala
Jugoslavija. Zagreb 1927. Nova Evropa, 1., br.
12.
Seton VVatson: Politike indiskrecije. Zagreb
1922. Nova Evropa, 7.
Seton Watson: Sarajevo. Zagreb, 1 926.
Seton Watson: upilo o Rusiji. Zagreb 1926.
Nova Evropa, II., br. 11.
Seton Watson: Tajni londonski ugovor. Zagreb
1926, Nova Evropa. II, br. 12.
Seton Watson: Absolutismus in Kroatien. Wien
undLeipzig 1909., str. 32.
Seton Watson R. W.: Die Siidslavische Frage
im Habsburger Reich. Berlin 1913., str. 651.
Seton VVatson: Die Zukunft Oesterreich-
Ungams und die Haltung der Grossmachte.
Wien und Leipzig.
Seton Watson (Scotus Viator): Absolutism in
Croatia. London, Constable et Co.1912.
Seton VVatson (Scotus Viator): German, Slav,
and Magvar. London, Williams and Norgate,
1916.
Seton Watson: Italian intervention and the secret
treatv of London, u The Slavonic revievv, vol. V.
Seton Watson: Italy's Balcan policy in 1914., u
The Slavonic Revievv vol. V.
Seton Watson: Racial problems in Hungary.
London.
Seton Watson R. W.: Russian Commitments in
the Bosnian Question and an Earlv Project of
Annexation. Zagreb 1929. iiev Zbornik.
Seton Watson R. VV.: The Balkans; Italv and the
Adriatic. London 1915.
Seton Watson (Scotus Viator): The southern
Slav Question and the Habsburg Monarchy.
London, Constable et Co., 1911.
Seton Watson R. W.: The War and Democracv.
Chapters 4 and 7 London 1914.
Sforza Carlo: Les battiseurs de
1
'Europe
moderne. (Pari 1931.)
Shek Adalbert: (Ubersetzer) Allgemeines
Gesetzbuch iiber Vermogen fiir das
Furstenthum Montenegro. Berlin, Carl
Heymanns Verlag 1893. 8, 191 sir.
Siebert von B.: Graf Benckcndorffs
diplomatischer Schrrftwechsel 1907.1914.
Berlin 1928.
Siebertz P.: Albanien und die Albanesen.
Wien 1910. 8, 274 str. (16 slika)
Sillani Tommaso: Lembi di Patria. Milano
1915.
Sillani Tommaso:
- L'Italia e I'Oriente medio
ed Estremo. Roma 1935. (La rassegna
italiana.) Prefazione Volpi di Misurata
Simeon Rikard: Hrvatsko pitanje i politika
situacija Travnja 1939. Zagreb 1939.
Singer: Geschichte des Dreibundes. (Berlin
1914.)
Singer S.: Beitrage zur Literaturder
kroatischen Volkspoesie. Zagreb 1882., str. 109.
Sinia: Gde su ivili Srbi prije nego se preselie
u sadanje predjele na balkanskom
poluostrvu. Novi Sad 1885., Letopis M. S.
(ir.).
Sinia: Poreklo Stevana Nemanje i prve godine
njegove vlade. Novi Sad 1885. Letopis M. S.
(ir.)
Sinia: Ratovi Stevana Nemgnje sa
Vizanticima i Dubrovanima. Novi Sad 1894.
Letopis M. S. (ir.).
Sinia: Rodoslov dinastije Bele-Pavlimira i
Tjehomila. (Po Porfirogenetu i Dukljaninu.)
Novi Sad 1888. Letopis M. S. (ir.)
Sirievi Slavko: Nae morske luke.
Siriev Slavko S.: Sommer und Winter in
Jugoslavvien, das Land der Gegensatze. Zagreb
1935.
Skari Vladislav-. Bosansko hercegovaki
muslimani. Srpski knjievni Glasnik 1925., XII.,
str. 617Skari Vladislav: Porieklo pravoslavnoga
naroda u sjeverozapadnoj Bosni. Sarajevo 1919.
Glasnik muzeja
Skari, Nuri-Hadi, Stojanovi: Bosna i
Hercegovina pod Austro-Ugarskom upravom.
Beograd 1938. (ir.)
Skerli Jovan: Dananji srpskohrvatski
nacionalizam. Rieka 1913.
Skerli Jovan: Omladina i njena knjievnost.
Beograd 1906.
Skerli d r. Jovan; Dela. Beograd 1900. 1914.
Skerli dr. Jovan: Eseji o srbsko-hrvatskom
pitanju, zagreb 1918., str. 99.
Skok d r. Petar: Od koga nauie jadranski
Jugoslaveni ribarstvo i brodarstvo?
Sladovi dr. Eugen pl.: Islamski Hrvati u NDII
i islamski sviet. Zagrebi 943. Hrvatska Smotra
br. 3 i 4.
Sloane W. H.: Tbe Balkans. Nevv York 1914.
Smiiklas T.: Dvijestogodinjica oslobodjenja
Slavonije. 1. dio: Slavonija i druge hrvatske
zemlje pod Turskom i rat oslobodjenja. Zagreb
1891. (173 str.) v. 8. Jug. akademija.
48
J
1
ri
: i
u
Smiiklas Tadija: Obrana i razvitak hrvatske
narodne ideje od 1790.-1835. Rad 80., str. 26.
Smiiklas Tade: Poviest Hrvatske 1. i U. Zagreb
1882 i 1879., str. 724 i 496.
Smiric: Studio sull italianita della Dalmazia in
base a documenti ufficiali. ara 1924..
Smith Gordon G.: Through the Serbian
Campaign. London 1916.
Smodlaka dr. Josip: Ime drave. Srpski
knjievni Glasnik, VII. 1922., str. 288.
Smodlaka dr. Josip: Jugoslavensko rjeenje
hrvatskog pitanja. Zagreb 1939.. str. 18.
Smodlaka dr. Josip: Nacrt jugoslovenskog
ustava. Zagreb 1920., str. 133. (u\).
Smodlaka dr. Josip: Posjet apeninskim
Hrvatima. Zadar 1906., str. 53.
Sokolov M.: Novootkritnie soinenie Kriania
osoedineniu cerkvei. St Peterburg, 1891.
Sokolovitch: Le probleme italo slave. Pari
1916.
Solmi Arrigo: L'adriatico e il problema
nazionale. Roma 1 920.
Solmi Arrigo: Le origini del patto di Londra, u
Politica 1923.
Solovjev Aleksandar: O postanku srpskog grba
(Sur I'origine du blason serbe). Zagreb 1929.,
Siiev Zbornik, (ir.).
Songeon G.: Histoire de la Bulgarie. Montligeon
(Orne) 1912.8
Sorbaro-Sindaci Sandro: Dalmazia nostra
(L'Italia tmsadriatica). Varese 1933.
Sosnoskv Theodor von: Die Balkanpolitik
Italiens.
Sosnoskv Theodor von: Die Balkanpolitik
Oesterreichs seit 1 866., 1 .sv. Stuttgart 1913.
8, X., 302 str., s 2 karte.
Spaho Fehim: Hrvati u Evlija elebijinu
rukopisu. Zagreb 1932. Hrv. Kolo. XIII.
Spaho Fehim: Narodni nazivi mjeseci.. Kalendar
Napredak 1933.
Spaho Fehim: Jo jedan neobjavljeni
dokumenat iz pokreta Husein kapetana
Gradaevia. Kalendar Napredak 1933.
Spaho Fehim: Turski rudarski zakoni.Glasnik
bos. 25 (1913). 133. 194.
Spaho Dr. Mehmed: Die Agrarfrage in Bosnien
u. der Herzegowina.
Spalajkovi Miroslav: La Bo snie et
l'Herzegovine. Pari 1 897., str. 320.
SpiniVjekoslav: Moje izbivanje iz Istre.
Zagreb 1922., str. 48.
Split Ante: Hrvatski naslov u naoj starijoj
knjievnosti. Mitrovica 1895..str. 81.
Spon Jacob: Vovage d'Italie, de Dalmatie, de
Grece, du Levant. Lvon 1678., Amsterdam
1679.
STebmi Josip: Odnoaji pape Ivana X. prema
Bizantu i Slavenima na Balkanu. Zagreb 1925.
Zbornik kralja Tomislava.
Srekovi Panta: Uzroci srpsko-vizantinskog
ratovanja 1073-4., Novi Sad 1882. Letopis M.
S. (ir.)-
Srkulj dr. Stjepan: Hrvatska poviest u 19 karata.
Zagreb 1937.
Stadtmuller Georg: Die Randvolker des
Reiches im Sudosten. U Monatsschrift furdas
deutsche Geistesleben, kolovoz 1941., str.
225.
Stahuljak dr. Avelin: K srbskom pitanju. Zagreb
1907. Hrv. Smotra.
Stamatovi Pavle: O imenu Srb i njegovim
otrodcima Srm Trb. Novi Sad 1831., 1832.
Letopis M. S. (ir.).
Stamatovi Pavle: Serbija (pod upani, Kraljevi,
Carevi, Knjazevi i Vodovi svoji do 1830.).
Novi Sad 1 832.
r
Letopis M. S. (ir.).
Stambolijski A.: Moja dva sastanka s carem
ferdinandom. Beograd 1924.
Stani-Spajieva Anelija: Najstariji jezik
biblije ili jedan od najstarijih kulturnih naroda.
Beograd 1929., str. 104 (ir.).
Stankovi Katarina: Zwei Welten und eine
AVahrheit. Hamburg 1939., str. 388.
Stanojevi Nikola: Jugoslavenski odbor.
(Zagreb 1927.)
Stanojevi St.: Borba za samostalnost katolike
crkve u Nemanjikoj dravi. Srpska kr.
akademija, knj. 13. Posebna izdanja
XXXVIII., Beograd 1912.
8. XI.. 178 (ir.).
Stanojevi St.: Istorija Bosne i Hercegovine.
1909. (ir.).
Stanojevi St.: Istorija Srba, Hrvata i
Slovenaca. Napredak, Beograd 1920.
Stanojevi St.: Istorija srpskog naroda. 2. izd.
Beograd 1920., str. 385 (ir).
Stanojevi-Corovi: Odabrani izvori za srpsku
isloriju. Beograd 1921., str.72. (ir.)
Stanojevi St.: O Junim Slovenima u VI, VII i
VIII veku. Srpska kr. akademija, knj. 48.
Glas LXXX., Beograd 1909. (ir).
Stanojevi St.: O prvim glavama
Dukljaninovog letopisa. Srpska kr. akademija,
knj. 69. Glas CXXVI., Beograd 1 927.
Stanojevi St.: ta hoe Srbija? Ni 1915., str.
27 (ir.).
Stanojevi St.: Ubistvo austriskog
prestolonaslednika Ferdinanda. Beograd 1923.,
str. 54 (ir.).
Stanojevi Stanoje: Vizantija i Srbi. Novi Sad
1903., 1906. (Matica) 2. sv.
Stanoievitch S.: Civilisation serbe au moyen
age. Pari
Stanoievitch S.: Les relations serbo-grecques.
Pari
n>
3
J
49
Starevi Antun: Bi li slavstvu ili hervatstvu.
Zag'rebl867.
Starevi Antun: Govori, u Dnevnicima
Sabora.
Starevi Antun: Ime Serb. Zagreb 1 868.
Starevi Antun: Istono pitanje. Sarajevo
1936., (II izd.), str. 44.
Starevi d r. A.: Jubilei. Zagreb 1888., str.
55.
Starevi Antun: Na emu smo?
Starevi d r. Ante: Nekolike uspomene. Zagreb
1870., str. 58.
Starevi Antun: O 40. god. smrti A. Starevia.
Zagreb 1938.
Starevi dr. Ante: Odgovor Serbskom
Dnevniku i Beogradskim Novinama. Narodne
Novine od 27.1X. 1852.
Starevi Antun: Pasmina Slavoserbska u
Hervatskoj. Zagreb 1 876.
Starevi Antun: Pisma magjarolacah. Suak
1897.
Starevi dr. Mile: Dr. Ante Starevi i Srbi.
Zagreb 1936. M. H., str. 120.
Starevi dr. Mile: Hrvatska kulturna posebnost.
Prosvjetni ivot 1942.
Starevi dr. Mile: Rakovica. Hrv. Revija
1933., str. 321.
Starevi Mile dr.: Razgovor Lorkoviev s
Masarvkom god. 1914. Hrv. Revija 1938, str.
568.
Starevie dr. Mile, star.: Strossmayerov Jubilej.
Zagreb 1914.
Starevi dr. Mile: Uloga Matice Hrvatske u
hrvatskom narodu. Prosvjetni ivot 1942.
Starevi dr. Mile: Ustaka drava i kulturno
prosvjetna djelatnost. Prosvjetni ivot 1942.
Stead Alfred: Servia by the Servians. London
1909., str. 377.
Steed H. W.: La monarchie des Habsbourg.
Pari 1915.
Stefanovi-Vilovski Theodor Ritter von:
Belgrad unter der Regierung Kaiser Karls VI.
(17T7.-1739.). Wien 1908. (Ges. f. neuere
Geschichte Oesterreichs.)
Steinmetz K.: Eine Reise durch die
Hochlandergaue Oberalbaniens. Wien i Leipzig
1904.. 8. A. Hartleben.
Steinmetz K.: Ein Vorstoss in die
Nordalbanischen Alpen. Wien i Leipzig 1905.,
8. Hartleben.
Stelzer Fr.: Geschichte der Bacska. Neusatz
1883.
Stepanovi R. Milutin: Srbi i Bugari u
prolosti i sadanjosti. Beograd 1913., str. 168
(ir.).
Stemberg grof Adalbert: Die aussere Politik
Oesterreich-Unsarns. Berlin, str. 196.
Sticotti P.: Die romische Dioclea in Montenegro.
Wien 1913. (Schriften der Balkankommission.)
Stieve Friedrich: lswolski im Weltkriege.
Der diplomatische Schriftvvechsel lsvvolskis
1914-1917. Berlin 1925.
Stii d r. Petar: Kratki razgovor o iztonoj crkvi.
Zadar 1848., str. 95.
Stipani J.: Kako je Dalmacija upuena na
Herceg-Bosnu i obratno. Makarska 1928. Nova
Revija, br. 4.
Stipani Josip: Katolika bosanska biskupija i
neke njezine unutarnje institucije u prolosti.
Makarska 1 93 1 . Nova Revija, br. 34.
Stipani J.: Povjesni separatizam Herceg-Bosne
i Dalmacije. Makarska 1 928. Nova Revija, br.
3.
Stix Edmund: Das Bauwesen in Bosnien und der
Hercegovina vom Beginn der Occupation bis
1878. VVien 1887.
Stobart St. C: The Flaming Sword in Serbia
and elsvvhere. London 1917.
StSckl Gunther: Die deutsch-slavische
Sudostgrenze des Reiches im 16. Jahrhundert.
Breslau 1940.
Stojakovi Aleks: Ober die staatsrechtlichen
Verhaltnisse der Serben in der Vojvodina und
uberhaupt in den Landern der ungarischen
Krone. Temesvar 1 860.
Stojadinovi dr. Miloslav: Nae selo. Beograd
1929. (ir.).
StojanoffA.: Die handelspolitische Situation der
Balkanstaaten gegenuber Osterreich-Ungarn.
Vv'ien, Perles 1914.
8
Stojanovi Kota: Govori i rasprave politiko
ekonomske. Beograd G.Kon 1910.-191 1-, 2 sv.
Stojanovi dr. Kota: II movimento commerciale
nella Serbia. Roma 1918.
Stojanovi Ljubomir: Hrvatska austrijantina.
Srpski knjievni Glasnik, 1926., XVII., str. 360.
Stojanovi Lj.: Jedan prilog k poznavanju
bosanskijeh bogumila. Jug. akademija. Starine
18. Zagreb 1886.
Stojanovi Ljubo: Republikanski pogledi na
nekoliko savremenih pitanja. Beograd 1920., str.
149 (ir.).
Stojanovi d r. Nikola: Akcija jugoslovenskog
odbora. Srpski knjievni Glasnik, XVII., str.
445., g. 1926.
Stojanovi d r. Nikola: Jugoslavenski odbor.
Zagreb. Nova Evropa.
Stojanovi d r. Nikola: Naa politika. Beograd
1935., str. 110.
Stojanovi d r. Nikola: Pred stvaranje
Jugoslavije. Zagreb 1927. Nova Evropa 1., br. 1
.
Stojanovi Nikola: Srbi i Hrvati. Novisad
1902., str. 56 (ir.).
Stojanovi dr. Nikola: Srbija i jugoslavensko
50
S I
1
i
I
ujedinjenje. Beograd 1939., str. 79.
Stojanovi Nikola: Bosnie-Herzegovine.
Geneve 1917., sir. 119.
Stojanovi Nikola: La Serbie d'hier et de
demain. Pari 1917.
Stojkovi Marijan: Program Mihovila
Pavlinovia. Hrv. Revija 1940.
Strangford Viscountess: The Eastern shores of
the Adriatic in 1863. London 1864.. str. 386.
Stranjakovi dr. Drag.: Dranje zvanine Srbije
za vreme ustanka u Hercegovini i Bok) g. 1 882.
Beograd 1940.
Stranjakovi Dragoslav: Jugoslavenski
nacionalni i dravni program kneevine Srbije iz
1844. god. Srem. Karlovci 1931., str. 29.
Stranjakovi dr. Drag.:Politika propaganda
Srbije u jugoslavenskim pokrajinama 1844.-
1858. god. Beograd 1936., str. 42. (ir.)
Stranjakovi dr. Drag.: Srbija Pijemont junih
Slovena Beograd 1932.. str. .62.
Stratim irovi Dj.: Pravoslavna crkva u
Boci Kotorskoj, postanak i sudbine njene.
1897., (ir.)
Stratimirovi, General von: Was ich erlebte.
Erinnerungen. Wien i Leipzig, Braumiiller
19 11. (1848.-1849., Srbija 1876. i t.d.)
Strauss Adolf: Bosnieti, Laad und Leute.
Historisch
- ethnographisch-geographische
Schilderung. Wien, Druck und Verlag v. Carl
Gerolds Sohn. 2 sv. 80 1. sv. 1882.. 340 str., 11.
sv. 1884., 328 str.
Strausz Adolf: Balkan-felsziget I.Macedonia,
Eszak-Albaania es Montenegro. Budapest
1888. Velika 8. str. 392.
Strika Boko: Dalmatinski manastiri. Zagreb
1930. (ir.).
Strika Boko: Karaoreva Topola. Zagreb
1925.. str. 47.
Strohal Dr. Ivan: Pravna povijest dalmatinskih
gradova. Dio 1. Osnove razvitku pravne povijesti
dalmatinskih gradova. Zagreb, Jugoslavenska
akademija 1913.8.
Strohal Dr. Ivan: Statuti primorskih gradova i
opina. Bibliografski nacrt. Zagreb. Jugosl.
Akademija 1911.8.
Strohal Rudolf: Neto o historiji hrvatskog
jezika. Zagreb 1932., str. 92.
Strossmaver Josip Juraj: Dokumenti i
korespondencija. Knjiga prva. Od god. 1815.
do god. 1 859. (XXIV + 478 str.} V. Jug
akademija.
Sturzenegger: La Serbie en guerre 1914.-1916.
Neuchatel- Pari 1916., str. 192.
Suboti Jovan: Dukljanskog presbitera
kraljevstvo Slavena. Novi Sad 1853., Letopis
M. S., (ir.).
Suboti Jovan: Geografsko-hidtorijski odrivak
o Dalmaciji. Novi Sad 1852., Letopis M. S.
(ir.).
Suboti Jovan: Odgovor g. dru. Stareviu na
njegov lanak u zagrebakim Narodnim
novinama od 27. sept. 1852. Novi Sad 1853.
Letopis M. S. (ir.).
Suboti J.: Darstellung der Rechtverhaltnisse
der serbischen Nation in Ungarn 1 849.
Suliotti J.A.: ln Albania. Sei mesi di regno da
Guglielmo di Wied a Essad Pascia. Milano,
Treves 1914.,
8.
Sunari Antonije: Slobodna misao. Zagreb
1908., str. 22.
Susmel Edoardo: Amaldo Mussolini.
Rievocazione adriatiche. Fiume La Vedetta
d'ltalia, 1936.
Susmel Edoardo: Dissegno storica della citta di
Fiume. Fiume 1917
Susmel Edoardo: Fiume nel medio evo. Bologna
1935.
Susmel Edoardo: Fiume attraverso la storia.
Milano 1919.
Susmel Edoardo: Fiume e il Carnero. Milano
1939., str. 240.
Susmel Edoardo: Fiume italiana. Roma 1919.
Susmel Edoardo: II dritto italico di Fiume.
Bologna 1919
Susmel Edoardo: lpparcho Baccich"u La
Vedetta d'ltalia. Fiume 1930.
Susmel Edoardo: La citta di passione. Milano
1921.
Susmel Edoardo: La Marcia di Ronchi. Milano
1941., str. 480.
Susmel Edoardo: Le giomate fiumane di
Mussoh'ni. Firenze 1937.
Susmel Edoardo: Mussolini e il problema
adriatico. Roma 1929.
Susmel Edoardo. Fiume tortenete. Budapest
1916.
Svilovi Luka Dubrovanin: Kratka povjestnica
Dalmacije. Zagreb 1861., str. 127.
Svjatoslavi Horiv. Onovlena Horvatija (ukr.).
Prag 1943., str. 45.
Szalav L.: Bosznia es Hercegovina teruleten
ervenvben allo jogszabalvok attekintese. II. sv.
1900.
Szalav Ladislaus von: Das Rechtsverhaltnis der
serbischen Niederlassungen zum Staate in den
Landem der ungarischen Krone. Leipzig und
Pest 1862.
Szarics leno: A Bunvevaczok. u Reelo Pesti
Divatlap 1842.
abanovi Hazim: Glasoviti Hrvati na visokoj
porti. Sarajevo 1938. - Zbornik hrvatske
omladine Herceg-Bosne
afarik Pavle Josif: Doselenje Korusaca,
Hrvata i Srba. Novi Sad, 1839. Letopis M.S.
1
j
u
51
(ir.)
afarik Pavle Josif: Jesu li Iliri i Veneri sa
Slavenima srodni. Novi Sad, 1 84 1 . Letopis
M.S. (ir.)
afarik Pavle Josif: O Rezijanima i furlanskim
Slavenima. Novi Sad 1843. Letopis M.S. (ir)
afarik Pavle Josif: O zemlji Bojki. Novi Sad
1837. Letopis M.S. (ir.)
ahinovi-Ekremov Munir: Bosansko-
hercegovaki muslimani kao komponenta
hrvatske budunosti Sarajevo 1938. Zbornik
hrvatske omladine Herceg-Bosne
a r i M i 1 a n : Mladost dra. Ante
Starevia. Osiek 1903.. str. 90.
a r i Milan: ivot i rad dra. A.Starevia.
Zagreb 1 902. Hrv. Misao.
arini Ivo: Ideologija hrv. selj. pokreta.
Zagreb 1935., str. 189.
egvi prof. Kerubin: Borba za hrvatsko
bogosluje i Grgur Ninski. Zagreb 1930., str.
119.
egvi Kerubin: Dinastije Petrovia u Crnoj
Gori. Zagreb 1897. Prosvjeta.
egvi Kerubin: Dr. Ante Starevi i njegovo
doba. Hrv. Smotra 1936., ]., str. 3.12.
egvi Kerubin: Glagolica i njezino podrijetlo.
Zagreb 1938. Hrv. Smotra sv. 9.
egvi Kerubin: Hrvat, Got, Slav. Zagreb
1931. Nastavni vjesnik.
egvi Kerubin: Hrvatska misao, Split 1 897.
Novi viek I.
egvi Kerubin: Dr. J. Rus: Krst prvih Hrvatov
in Srbov. Zagreb 1932. Nastavni vjestnik 1
.
3.
egvi Kerubin: Mihovio Pavlinovi i Ante
Starevi. Hrv. Revija 1 931., str. 587.
egvi Kerubin: Oko roenja Hrvatske. Zagreb
1928. Hrv. Kolo IX.
egvi don Kerubin: O votu i radu Eugena
Kvaternika. Zagreb 1921., str. 59.
egvi Kerubin : Prvo progonstvo Eugena
Kvatemika. Zagreb 1907., str, 221
.
egvi Kerubin: Drugo progonstvo Eugena
Rvatemika. Zagreb 1907.. str. 229.
egvi Kerubin: Toma Splianin. Zagreb 1927.
M. H. str. 174.
egvi prof. C h e r u b i n : Die gotische
Abstamamung der Kroaten. Berlin, str. 54.
egvi prof. Cherubin: Die Kroaten und ihre
Misssion wa'hrend 13. Jahrhunderte der
Geschichte. Zagreb 1941.
egvi Cherubin: I croati. La loro missione
storica durante tredici secoli. Roma, 1941., str.
93
enoa dr. A.: Doseljivanje tudinaca u
Srijem (sa 3 table van teksta). Jugosl.
akademija. Rad 201. Zagreb 1914.
eper Mirko: Iz starohrvatske arheologije.
Zagreb 1942. Hrvatska Smotra 3.-4.
e r o v i D. Petar: Boka Kotorska u
starom vieku. Zagreb, Narodna Starina 4
idak J.: Bosanska crkva. Problem bosanskog
bogumilstva i sredovjena crkva
bosanska. (Savremenik. Zagreb, XXVI..
1937.).
idak dr. Jaroslav : Crkva bosanska i problem
bogumilstva u Bosni. Zagreb 1940., M.H.
str. 1 62.
idak J.: Pravoslavni Istok i "crkva
bosanska. (Savremenik, Zagreb, XXVII.,
1938.).
idak J.: Problem bosanske crkve u naoj
historiografiji od Petranovia do Gluca. (Rad
J, A., knj. 259., 1937.).
imrak dr. Janko: Crkvena unija u sjevernoj
Dalmaciji u XVII. stoljeu. Makarska 1 929.
Nova Revija br. 3., 4.
imrak dr. Janko: Hercegovaki mitropolit i
manastir Zavala prema papi Klementu X.
(1670.-1676.). Makarska 1932., Nova Revija
br. 2.
imrak dr. Janko: Poslanica Milanu Triiu.
Makarska 1930. Nova Revija br. 2.
imrak dr. Janko: Sveta Stolica i Franjevci
prema pravoslavnoj crkvi u primorskim
krajevima. Makarska 1930., Nova Revija br. I.,
2. i 6.
imuni prof. Petar: Utjecaj srbske inteligencije
na razvitak velikosrbske ideje. Zagreb 1943.,
Hrv. Smotra 3. i 4.
irajev N. L.: Rossia i ernogoria. 1845.,
Petrograd. Izd. S. E. Dobrodev, 8, 87 str.
ii dr. Ferdo: Ban Jelai o sebi. Novosti
1926. Boini broj.
ii dr. Ferdo: Ban Josip Jelai. Savremenik
1915.
ii dr. Ferdo: Ban Josip Jelai. Zagreb,
Savremenik 1923.
ii dr. Ferdo: Dokumenti o postanku
kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914.

1919., Zagreb 1920. M.H., str. 329.

ii dr. Ferdo: Dva hrvatska buntovnika: 1.
Matija Gubec.
Beograd 1932. Brastvo
(ir.).
ii dr. Ferdo: ore Kastrioti Skenderbeg.
Sarajevo 1901. Nada.
ii dr. Ferdo: Englez Simon Klement o
Hrvatskoj god. 1715. Novosti 1926., br.193. i
194.
ii dr. Ferdo: Franjo barun Trenk i njegovi
panduri. Zagreb 1900., str. 195.
ii dr. Ferdo: Geografski razvitak dananje
Dalmacije i pitanje o sjedinjenju. Hrvatska
1907.. br. 7.. 18., 19. i 20.
ii dr. Ferdo: Herceg-Bosna prigodom
52
1
u
aneksije. Zagreb 1908.
ii dr. Ferdo; Hrvati i Maari u oi sukoba
1848. Zagreb 1923. Jugosl. Njiva.
ii dr. Ferdo: Hrvatski ilirizam. Brastvo.
Beograd 1921. (ir.).
ii dr. Ferdo: Ideje biskupa Strossmavera.
Beograd 1928. (ir.).
ii dr. Ferdo: Ime Hrvat i Srbin i teorije o
doseljenju Hrvata i Srba. Beograd 1922.
upieva Godinjica.
ii dr. Ferdo: Izbor Ferdinanda L hrvatskim
kraljem. Starohrvatska Prosvjeta N. S. l._ 1 .-
2.
Zagreb 1927.
ii dr. Ferdo: Jadransko pitanje na
konferenciji mira u Parisu. Zagreb 1920.
ii dr. Ferdo: J. J. Strosmajer i junoslavenska
misao. Beograd 1922. S. K. Z., str. 160.
ii dr. Ferdo: Jugoslaveni, Karaorde i
Napoleon 1. Karaorde, Beograd I923.(ir.)
ii dr. Ferdo: Kako je bizantinski car
Justinijan postao Slaven. Zagreb 1 894. Vienac.
ii dr. Ferdo: Kako je Jelai postao
banom. Zagreb 1923. Jug. Njiva.
ii dr. Ferdo: Kako je Jelai postao
banom. Beograd 1937. (ir.), str. 64.
ii dr. Ferdo: Kako je postao dananji
geograiski pojam Dalmacije i pitanje sjedinjenja
s Hrvatskom. Beograd 1927.. str. 51.
ii dr. Ferdo: Kako je postao dananji
geografski pojam Herceg-Bosne. Zagreb 1908.
Zvono.
ii dr. Ferdo: Kako se Kotor predao Veneciji
1378. Glasnik dubrovakog uenog drutva.
Knj. I. Dubrovnik 1929.
ii dr. Ferdo: Kako se u Hrvata razvijala
politika i dravna sviest. Zagreb 1923. Jug.
Njiva.
ii dr. Ferdo: Kako su Hrvati lovili pruskoga
kralja Fridrika 11. Novosti 1926., br. 134.
ii dr. Ferdo: Kvaternik. Zagreb 1926.. str. 48.
ii dr. Ferdo: Letopis popa Dukljanina. Srpska
kr. akademija knj. 18. Posebna izdanja, LXVII.
Beograd 1928., 8, 480 (ir.).
ii dr. Ferdo: Naertanije Ilije Garaanina.
Novosti 1929. Boini broj.
ii dr. Ferdo: Neke stranice iz ranije nae
historije. Hrvatsko Kolo V., 1909.
ii dr. Ferdo: Nekoje stranice iz novije nae
historije Dalmacije neposredno prije francuzke
okupacije. Hrvatsko Kolo V. Zagreb 1909.
ii dr. Ferdo: Nepoznate stranice iz doba
biskupa Vrhovca. Novosti 1926., br. 149.152.
ii dr. Ferdo: Nov izvor o Friedjungovom
procesu. Novosti 1928. Boiaii broj
ii dr. Ferdo: Nov prilog o kosovskom boju.
Starohrvatska Prosvjeta N. S. 1.. 1
.
2. Zagreb
1927.
ii dr. Ferdo: Nova miljenja o pravieku
Slavena i o seobi Hrvata i o postanku glagolice.
Hrvatsko Kolo VI. Zagreb 1911.
ii dr. Ferdo: Okupacija i aneksija Bosne i
Hercegovine. Zagreb 1938.
ii dr. Ferdo: O podrijetlu i zasunjenju
hrvatskog kralja Slavia. Vjesnik hrv.
arheolokog drutva. Zagreb 1904.
ii dr. Ferdo: O srbskom grbu. Savremenik
1909.
ii dr. Ferdo: Pacta conventa. Savremenik
1910.
ii dr. Ferdo: Pad mletake republike i ulaz
Austrijanaca u Dalmaciju. Zagreb 1 894. Hrv.
Prosvjeta.
ii dr. Ferdo: Predratna politika Italije i
postanak londonskog pakta. Split 1933., str,
149.
ii dr. Ferdo: Prirunik izvora hrvatske
poviesti. Zagreb 1914.
ii dr. Ferdo: Propast ilirske slobode.
Savremeoik 1916.
ii dr. Ferdo: Razgovor Ludovika Kossutha s
knezom Mihajlom Obrenoviem u Londonu u
maju god. 1859. Novosti 1926., br. 106. 108.
ii dr. Ferdo: Rieka i rieko pitanje. Gorica
"Veda" 1912, str. 220. 228.
ii dr. Ferdo: Rieka i Zadar. Beograd 1923.
(ir.).
ii dr. Ferdo: Rimska uprava u Dalmaciji i
Panoniji. Zagreb, Narodna Starina I., 1923.
ii dr. Ferdo: Seljaka buna od 1573. Zagreb
1923. Jug. Njiva.
ii dr. Ferdo: Srbija 19. vieka spram ideje
naeg narodnog ujedinjenja. Volja, Beograd,
1926. (ir.)
ii dr. Ferdo: Studija iz bosanske historije.
Sarajevo 1903. (U Glasniku zem. muzeja)
ii dr. Ferdo: Sud cara Josipa II. o
kraljevstvu hrvatskom. Zagreb 1901. Vienac.
ii dr. Ferdo: Ticanova buna u Sriemu god.
1807. Novosti 1926, br. 349, 350.
ii dr. Ferdo: Vaan prilog za poviest
ugarsko-bosanskih ratova. Vjesnik arkiva,
Zagreb 1904.
ii dr. Ferdo: Vojvoda Hrvoje Vuki
Hrvatini i njegovo doba (1350.

1416.).
Zagreb, Matica Hrvatska 1902,8. IV +286
str, 1 karta, 1 plan, 4 geneal. table.
ii dr. Ferdo: Zadar i Venecija od g. 11 59.

1247. Rad 142. Zagreb 1900.

ii dr. Ferdo: Zavjera Petra Zrinskoga i Frana
Frankopana. Beograd, Brastvo 1 92 1 . (ir.).
ii dr. Ferdo: upanija virovitika u prolosti.
Osiek 1896.
ii dr. Ferdo: 29. srpnja. Historijski pregled
maarsko-ilirskih sukoba. Novosti 1926, br.
n
J
i
vi
53
1
J
J
1
-I
J
J
!
1
ili
1!
JI
J
J
1
J
J
'i
*j
*j
203. 212.
ii dr. Ferdo: Nach der Annexion. Zagreb
1909.
ii dr. Ferdo: Die Wahl Ferdinands I. von
Oesterreich zum Konig von Kroatien. Zagreb
1917.
ii dr. Ferdo: Abrege de 1'histoire politique de
Rieka-Fiume. Pari 1919.
ii dr. Ferdo: La Formation du terme
geografique actuel de "Dalmatie" Zagreb,
Narodna Starina 21.
ii dr. Ferdo: La situation actuelle de Rieka
(Fiume), Consequence d*une faute. Pari 1919.
ii dr. Ferdo: Abridged political bistory of
Rieka (Fiume). Pari 1919.
kerovi dr. Nikola: uro Kriani, njegov
ivot, rad i ideje. Srpska kr. akademija, knj. 28.
Posebna izdanja, CIX. Beograd 1936.,
8. XII,
160. (ir.).
korja Izidor: Zagrebaki bogoslovi prema
Gaju, Slovencima i Srbima (Prilog za
izpitivanje Uirizma). Izvjetaj gimnazije u
Krapini 1910711.
o dr. Pero: Cma Gora za proboj solunskog
fronta. Beograd 1929., str. 15.
o dr. Pero: Prilozi za kulturnu istoriju Crne
tjore. Beograd 1 939. (ir.).
o dr. Pero: Du nationalisme serbe. Studija iz
politike Istorije. 1916.
o dr. Pero: Le Montenegro en lutte centre la
Turquie.l918.
Chotch dr. Pierre (o): Le Montenegro
economique. Pari 1919.
perI prof. Hans: Nadvojvoda Franjo Ferdinand,
Jugoslovjeni i Ugarska. Zagreb 1922. Jug. Njiva,
str. 400.
tedimlija S. M.: Crna Gora u Jugoslaviji.
Zagreb 1936.. str. 128.
tedimlija S. M.: Crnogorski hrvat-baa.
Obzor 1937., od 15.1.
tedimlija S. M.: Crnogorsko pitanje. Zagreb
1941.
tedimlija S. M.: Crvena Hrvatska Zagreb
1937., str. 160.
tedimlija S. M.: Gortaka krv Crna Gora
1918 1928. Beograd 1928.. str. 64 (ir.).
tedimlija S. M.: Klimenti u sjevernoj Albaniji.
Obzor od 27. VI. 1939.
tedimlija S. M.: Kulturno-politika
razmatranja. Zagreb 1939., str. 66.
tedimlija S. M.: O cincarskom mentalitetu.
Zagreb 1937. Nova Evropa, str. 394.
tedimlija S. M.: Osnovi crnogorskog
nacionalizma. Zagreb 1937.
tedimlija S. M.: Prvobitni smjetaj Hrvata
na jugoistoku. Zagreb 1944. Hrvatski
godinjak.
tedimlija S. M.: Rusija i Balkan. Zagreb
1937., str. 15.
tedimlija S. M.: Statut revolucionarne
organizacije i Crna Gora. "Nova Evropa" sv.
XXXIII., br. 6. i 7. 1940.
tedimlija S. M.: kolovanje crnogorske
omladine. Zagreb 1935., str. 48.
tedimlija S. M.: uffiav. Zagreb 1942., str. 46.
tedimlija S. M.: Tragom popa Dukljanina.
Zagreb 1941.
tedimlija S. M.: Auf dem Balkan. Zagreb
1943., str. 190.
teiner Vladimir: Italija u svjetskom ratu.
Zagreb 1915., str. 37.
tur: Das 19. Jahrhundert und der
Magvarismus. Leipzig 1845.
tur: Die Beschwerden und Klagen der
Slawen in Ungarn iiber die gesetzvvidrigen
Obergriffe der Magvaren. Leipzig 1843.
uffiav dr. Milan: Albanija u prolosti.
"Hrvatska revija" br. 5., 1930.
uffiav dr. Milan: Centralizam hrani
separatizam. "Jutarnji list" 4. XI. 1923.,
Hrvatska 24.-25.
uffiav dr. Milan: Cincarska krv."Obzor" 1 1.
XII.. 1927; Hrvatska 48. 51.
uffiav dr. Milan: Crvena Hrvatska
(Dubrovnik i Boka Kotorska).
-
Pantheon br. I. 1929., str. 2 .- 3.
ufflay dr. Milan: Crvena Hrvatska i
Dubrovnik. "Hrvatska revija" br. I., 1930.
uffiav dr. Milan: Dinamika Podunavlja.
"Hrvatsko pravo" I. IX. 1924.
uffiav dr. Milan: Dravne jezgrice
(Sredovjene dinastije Albanije i Crne Gore)
Obzor 1924., br. 105., 106., 107. i 108.
uffiav dr. Milan: Etniki cikloni na Balkanu.
"Obzor" 1924., br. 16.
uffiav dr. Milan: Geopolitike sile. "Hrvatsko
pravo 20.X. 1924.
uffiav dr. Milan: Glas hrvatske krvi. "Hrvatsko
pravo" 10. XI 1.1 924.
uffiav dr. Milan: Historijska kob. "Hrvatsko
pravo" 9. VII. 1924.
uffiav dr. Milan: Historijske sile (Manastir
ica). "Hrvatsko pravo" 18. VII. 1924.
uffiav dr. Milan: Hrvati nisu kunii. Hrvatsko
pravo" 20. IX. 1928.
uffiav dr. Milan: Hrvati u Sredovjenom
svjetskora viru. "Sveslavenski zbornik, Zagreb
1930., str. 214 241.
uffiav dr. Milan: Hrvatska i zadnja pregnua
istone imperije pod ezlom triju Komnena
(1075.-1 180.) Zagreb 1901., str. 63.
uffiav dr. Milan: Hrvatska krv i zemlja.
Novosti I. IV. 1926. Starohrvatska
Prosvjeta" I., Zagreb 1927., Hrvatska 30.-36.
54
1
- 3
1
1
ufflay dr. Milan: Hrvatska u svijetlu
svjetske historije i politike. Dvanaest eseja.
Zagreb 1928.
ufflav dr. Milan: Izbori u Zagrebu. "Hrvatsko
pravo" 9. II. 1925.
ufflay dr. Milan: Juna Italija i istoni Jadran u
davnini. "Hrvatsko pravo" 7.IX. 1929.
ufflav dr. Milan: Katolika crkva i Hrvati.
"Hravtsko pravo" J0.VI11. 1929.
ufflav dr. Milan: Konac hrv.-ma. unije.
(Rasprava ma. profesora Bajze). "Obzor"
1926., br. 50
ufflav dr. Milan: Kulturne struje na Jadranu.
"Obzor 24. XII. 1924.
ufflav dr. Milan: Kulturno stanje na
sredovjenom Balkanu. "Obzor" 1923.. br. 349.
ufflav dr. Mil an: Mali narodi u velikom
svjetskom vrtlogu. "Boinica" 193 1
.
ufflav dr. Milan: Na Balkanu i na Tihom
oceanu. "Hrvatsko pravo" 12. IX. 1924.
ufflav dr. Milan: Nacionalne maglice
(Sredovjena plemena Albanije i Cme Gore)
Obzor 1924., br. 49., 53. i 54.
ufflav dr. Milan: Nad ponorom. "Hrvatsko
pravo" 19. Vll. 1924.
ufflav dr. Milan: Narodno pamenje.
"Hrvatsko pravo" 9. VIII. 1924.
ufflav dr. Milan: Nove utopije. "Hrvatsko
pravo" 16.111. 1925..
ufflav dr. Milan: Obznana (Pred hrvatskim
trijarijama). "Hrvatsko pravo" 2. 1 1925.
ufflav dr. Milan: O imenima Hrvat i Srbin.
"Obzor 15. V. 1928.
ufflav dr. Milan: O prodoru slavenskih
plemenskih ustanova (Dvije izvorne listine
hrvatskih kraljeva). Obzor" 31.1. 1924.
ufflav dr. Milan: Otkrie velike tajne
slavenskog poganstva. "Obzor 1 1. IX. 1928.
ufflav dr. Milan: Podzemna tutnjava na
Balkanu. "Hrvatsko pravo 27. VIII. 1924.
ufflav dr. Milan: Povijest sjevernih Arbanasa.
Arhiv za albansku starinu, jezik i etnologiju"
kuj. II. 1924.
ufflav dr. Milan: Prasjedioci na Balkanu.
Obzor I. V. 1926.
ufflav dr. Milan: Pravoslavlje na Jadranu.
Starohrvatska prosvjeta", serija II.. br. 1.-2.
Zagreb 1928.. str. 166. do 170. Obzor 8. Vll.
1928.
ufflav dr. Milan: Problem albanologije.
"Obzor 18. IV. 1925.
ufflav dr. Milan: Radi, Bethlen i Mussolini.
Hrvatska misao" 24. IV. 1924.: Hrvatska 26
29.
ufflav dr. Milan: Srbi i Arbanasi, njihova
simbioza u srednjem vijeku. Beograd 1925., str.
IV + 142. Biblioteka za arb. starinu, jezik i
etnologiju, lstorijska serija. Knj. I.
ufflav dr. Milan: Starohrvatska batina iz
pradomovine. Hrvatsko pravo 31. Vili. 1929.;
"Hrvatska Revija" br. 1. 1930.
ufflav dr. Milan: Svjetske tajne sile. "Hrvatsko
pravo" 23. IX. 1924.
ufflav dr. Milan: ta je gore od obznane?
"Hrvatsko pravo 5. II. 1925.
ufflav dr. Milan: Tragedija mira. "Jutarnji list"
22. XI. 1923., Hrvatska 15.16.
ufflay dr. Milan: U prodornoj zoni
pravoslavlja na Jadranu. "Obzor 7. IV. 1928.
Hrvatska 52.60.
ufflay dr. Milan: Zagonetka popa Dukljanina
(Crvena i Bijela Hrvatska). Obzor" 1925., br.
138.
ufflay dr. Milan: Znaajke hrvatske nacije.
Hrvat 1. VIII. 1928.; Hrvatsko pravo" 4.
VIII. 1928.: "Pester Lioy
,
(Abendblatt) 8.
VIII. 1928.; Hrvatska 37.
ufflay dr. Milan: "upanija varadinska" (stari
krovovi i stara krv Zagorja). Obzor" 1 927., br.
16.
ufflaydr. Milan: Biologie des aibanischen
Volksstammes. "Ungarische Rundschau" V.
Budapest, 1915., str 1.-26.
ufflay dr. Milan: Das mitelalterliche
Albanien. Neue Freie Presse". 28.XI.1912.;
Hlyrisch-albanische Forschungen 1., str. 282.-
288.
ufTlay dr. Milan: Die Grenzen Albaniens im
Mittelalter. Pester Lloyd" 13. IV. 1913.:
"Illyrisch-albanische Forschungen" L, str.
288.-294.
ufflay dr. Milan: Die Kirchenzustande im
vorturkischen Albanien.- "Vjesnik hrvatskog
zemaljskog arkiva" XVII. Zagreb 1915., str. 1.-
70.
ufflay dr. Milan: Die Kirchenzustande
im vorturkischen Albanien. In
Thalloczys lllyrisch-alb. Forschungen,
sv. 1. (1916.)
ufflay dr. Milan: Politische Schicksale des
Themas Dyrrachion. "Vjesnik hrvatkog
zemaljskog arhiva" XVII. Zagreb, 1915., str.
273.-309.
"
ufflay dr. Milan: Stadte und Burgen Albaniens
wahrend des Mittelalters. "Denkschriften der
Wiener Akademie", sv. 63. Wien 1924., str. 1.

81.
ufflay dr. Milan: Umgrappierung. Hrvatsko
pravo" 30. IX. 1924.
ufflay dr. Milan: Zu den altcsten kroatisch-
ungarischen Beziehungen.

"Ungarische
Rundschau" IV., Budapest 1915., str. 883.-896.
ufflav dr. Milan: A nelepicsek Hagyateka.
Turu! XXV.. 1907.
H
J
i
Hl
j
55
ufflay dr. Milan: The Sarajevo critne.
"Novosti" 16. VI. 1926 Hrvatska 17. 19.
ulek dr. Bogoslav: Hrvatski ustav ili
konstitucija. Zagreb 1883., str. 318
ulek Bogoslav: Srbi i Hrvati.
Zagreb 1856. "Neven" br. 8.
ulek Vladimir: Diplomatska historija
centralnih sila. Zagreb 1938., str. 166 + 247.
urmin dr. uro: Banovanje bana Hallera.
Zagreb 1912. Vienac.
urmin dr. uro: Biljeke za hrvatski
preporod. Zagreb 1902. str. 33
urmin uro: Bosansko pitanje - kulturno
pitanje, Zagreb 1908. Zvono.
urmin uro: Hrvatski preporod. I., II.,
Zagreb, 1903., 1904.
urmin uro: Kako je doslo do polit.
promjena u Hrvatskoj? Zagreb 1907.,
Savremenik
urmin dr. uro: Knes Milo u Zagrebu 1 848.
Srpska kr. akademija, knj. 46., Spomenik LIV.,
Beograd 1922. (ir.).
urmin uro: Osnovke ugovora u Londonu, u
Almanaku Jadranske strae za 1928.29.
Beograd 1929. urmin dr. uro: Poetak
Gajevih novina. Prilog kulturnoj povijesti
Hrvatske. Jug. akademija, Rad 1 62. Zagreb
1905.
urmin uro: Srbija i Ilirstvo. Nast. Vj.
XXX., 74.
urmin dr. uro: Stvaranje Srbije. Zagreb
1921., 195 str.
Taboumo M.: De Koumanovo a Monastir,
Beograd
Ta burno J.: Revizija srpsko-bugarskog
ugovora. Beograd 1913., str. 48 (ir.).
Taburno J.; O serbskih bitvah. St. Peterburg
1913.
Tagliavini Carlo: Sugli elementi italiani nel
croato. Roma 1 942.
T a i 1 1 a n d i e r S. R.: La Serbie au XIX
sicle. Kara-George et Miloch. 1875.
Taletov P. S.: Franc Josef I. vladavina linog
apsolutizma. Beograd 1927.. str. 264
Tamaro A.: Italiani e Slavi neH'Adriatico. Roma
1915. 8, VIII., 364
pp.
Tamaro Attilio.: Le conizioni degli italiani
soggetti aHAustria nella Venezia Giulia e nella
Dalmazia. Roma 1915.
Tartaglia dr. Oskar: Veleizdajnik. Zagreb-Splil
1928.~
Tavsen Friedrich von: Das jugoslavvische
Problem. Berlin 1927.
Tebeldi AIbrecht: Die Slaven im Kaiserthume
Oesteneich. Wien 1848., str. 84.
Teleki Cte Ladislav: La Hongrie aux peuples
civilises. Pari 1848.. str. 24.
T e m p e r I e y H. W. V.: Historv ofSerbia.
London 1917.
Temperlev Harold: The Yugoslav movement
in British eyes 1 860-7 1 . Zagreb 1929.
iiev Zbornik.
ThaIJoczy Ludwig von: Istraivanja o postanku
bosanske banovine. Sarajevo, 1906. Glasnik
bos. 18 (1906.), Wien 1909. Wiss. Mitt. 11.
1909.)
ThaIloczy Dr. Lud\vig von: Das Problem
der Einrichtung Albainiens. llivr.-alb.
Forschungen II, 85218.
ThaIloczy: Illyrisch-albanische Forschungen I. i
Il.WienI916.
Thal)oczy Ludwig: Osterreich-Ungam und
die Balkanlander. Belgrad 1916. str. 175.
Thalloczy Ludwig von: Studien zur
Geschichte Bosniens und Serbiens im
Mittelalter. Miinchen i Leipzig, Duncker i
Humblot 1913.8
Thalloczy Ludwig: Zur .Geschichte Serbians.
Budapest 1916.. str. 81.
Tballoczy es Horvath Sandor: Codex
diplomaticus partium regno Hungariae
adnexaram (comitatuum) Dubicza, Orbasz et
Szana. Also-Szlavoniai okmanvtar 1244.

1710. Budapest, Akademie 1912. Mon.

Hungariae hist. vol. 36.
Thalloczy Lajos: Jajcza tortenete. Budapest.
1915.8
Tharand J.: La bataille a Scutari d'Albanie.
Pari, 1913.
8
Thierfelder Franz: Das Konigreich
Jugoslawien. Leipzig 1935.
Thierfelder Franz: Der Balkan als kultur-
politisches Kraftfeid. Berlin 1940.
Thierfelder Franz: Schicksalsstunden des
Balkans, Wien 1941.
Thierfelder Franz: Um die Seele des Balkans.
Kulturhistorisches, Reisetagebuch. Berlin 1940.
Thiers Henri: La Serbie, son passe et son
avenir. Pari 1862.
Thoemmel Gustav: Geschichtche, politische
und topographisch-statistische Beschrcibung des
Vilajet Bosnien, das ist das eigentliche Bosnien
nebst Turkisch-Croatien, der Hercegovina und
Bosnien
Thomson: L'Herzegovine. Pari 1875.
Tiltman: Peasant Europe. 1934.
T i s s o t: La Hongrie de l'Adriatique au
Danube. Pari 1883.
Tisza lstvan: Osszes munkai. Negyedik sorozat,
masodik kbtet. Levelek stb. Budapest 1926.
Tisza grof Stefan: Von Sadowa nach
Sedan. Wamsdorf 1916.
Tkali I.: Borba naroda hrvatskoga za
anovinsku kuu proti ugarskom kralju
56
Arpadovcu Andriji III. Jug. akademija, Rad. 34.
Zagreb 1875.
Tkali Ivan Kri. Slavensko bogosluje u
Hrvatskoj. Zagreb 1904., str. 122.
Toci Terenzio: II govemo provvisorio
d'Albania. Cosenza 19 II.,
8. 72 str.
Todorovi Dr. M. A.: Solun i balkansko .pitanje.
Beograd (ir.).
Tolstoj Lav: O prisajedinjenju Bosne i
Hercegovine Austriji. Beograd 1908., str. 39
(ir.).
Tomanovidr.L: Dogaaji u Boki
Kotorskoj od 1797. 1814. Dubrovnik 1922.,
str. 120 (ir.).
Tomanovidr. Lazar: Fra Andrija Kai
prema Srpstvu i Hrvatstvu. Gunduliev
"Osman sa gledita srpsko-hrvatske
razmirice. Zadar 1886.. str. 74.
Tomanovi dr. Lazar: Ruvarac i Montenegrina.
U Brankovo Kolo, Sriemski Karlovci 1 899.
str. 120 (ir.).
Tomai Dinko: Drutveni razvitak Hrvata.
Zagreb 1937.
Tomai Dinko: Politiki razvitak Hrvata.
Zagreb 1938.
Tomai Dr. Dinko: Svjetski mir na novim
socijalnim temeljima. Zagreb 1940., str. 31
Tomai Dr. Dinko: Pesants and propaganda in
Croatia. London 1938. July, Public opinion
quarterly
Tomai pl. Nikola dr.: Temelji dravnoga
prava hrvatskoga kraljevstva 1. Vjesnik arkiva
XI. 1909.
Tomai dr. Nikola: Fundamente des
Staatsrechtes des Konigreichs Kroatien. Zagreb
1918.
Tomi J a a. Drave i narodi balkanskog
poluostrva i bugarska nepravda. Bcograii 1891.,
str. 178 (ir.).
Tomi J a a: Kako se zovemo? Srpsko i
hrvatsko pitanje. Novi Sad 1909., str. 178
Tomi Jaa: Veleizdajnika parnica u
Zagrebu. Novisad 1909.. str. 16 (ir.),
Tomi Janko: Hrvatska, crtice iz
zemljopisa. Karlovac 1869.. str. 125.
Tomi N. Jovan: Austro-Ugarska i albansko
pitanje. Beograd 1913, str. 153.
Tomi Jovan N.: Crna Gora za morejskog
rata (1684. J699.).Beograd 1907. 8, V. 374
(ir.).
Tomi Jov. N.: Crnojevii i Crna Gora (111.)-
Srpska kr. akademija, knj. 39. Glas LX11.
Beograd 1901. (ir.).
Tomi Jovan: Crtice iz istorije senjskih
Uskoka. Novisad 1901. Lelopis2I0.
Tomi Jovan N.: Grad Klis u 1546 godini.
Beograd 1908. 8. IX, 298 (ir.).
Tomi N. Jovan: Jugoslavija u emigraciji.
Beograd 1921., str. 328 (ir.).
Tomi Jov.: O Amautima u Staroj Srbiji i
Sandaku. Beograd (ir.)
Tomi J.: O crnogorskom ustanku u poetku
morejskog rata (1684. 1685.). 1903. (ir.)
Tomi Jov. N.: Patrijarh Arsenije 111.
Crnojevi prema Mleanima i Cesaru 1 685.

1695. god. Srpska kr. akademija, knj. 43.

Glas LXX. Beograd 1906. (ir.).
Tomi J_: Peki patrijarh Jovan i pokret
Hriana na Balkanskom Poluostrvu 1592.
-
1614., 1903
Tomi Jov. N.: Pokret Srba u okolini Klisa 1603.
god. Srpska kr. akademija, knj. 36. Glas LV.
Beograd 1899. (ir.).
Tomi Jov. N.: Politiki odnos Crne Gore
prema Turskoj 1 528.1 684. god. Srpska kr.
akademija, knjiga 42. Glas LXVI1I. Beograd
1904. (ir.).
Tomi Jovan N.: Prilozi za isloriju
Cmojevia i Crne Gore 14891536.
Spomenik srpske akademije 47. (1909.), str. I

48.
Tomi J.: Rat na Kosovu i St. Srbiji. Beograd
(ir.).
Tomich J.: Les Albains en Vieille-Serbie et dans
le Sandjak de Novi-Bazar. Pari, Hachette &
Cie, 1913.8
Tomi Svetozar: Desetgodinjica ujedinjenja
Srbije i Cme Gore. Beograd 1929.
Tomii Martin: Nacionalizam bosansk:h
muslimana. Zagreb 1940. Kalendar Ora.
Tommaseo Nicolo: U egreto dei fatti palesi
seguiti nel 1 859. Indagini. Firence 1 860.
Tommaseo Nicolo: lntomo a cose dalmatiche e
triestine. Trieste 1847.
Topalovi ivko: Protiv cetinjskih
ljudodera. Beograd 1909.
Toscano Mario: II paito di Londra. Pavia
1931,
Toev A.: Balkanskite vojni, I.-Il. Sofija
1929.-1931.
Trdina Janez: Bahovi huzarji in Iliri. Ljubljana
1903., str 299
Treuer Monarhist: Lasst die Kroatien reiten.
Wien 1909. str. 79.
Tresi-Pavii A.: Izgon Mongpla iz Hrvatske,
Zagreb 1942. M.H. str. 201.
Tripunov V.: Boka Kotorska i srpski pisci.
Zagreb, 1940., Hrv. Smotra br. 4
Tripunov V.: Boka kotorska u najnovije vrijeme,
Hrv. Smotra, Zagreb 1940.
Tripunov V.: Na periferiji hrvatstva. Zagreb
1940., Hrv. Smotra br. 1
Trnjegorski dr. L.: Jugoslavneske manjine u
inozemstvu. Beosrad 1938., str. 139.
U.-i
57
Trocki Lav: Sarajevski atentat. 1922., str. 66
Truhelka iro: Bosanska vlastela srednjega
vijeka, Sarajevo 1901., Nada
Truhelka iro: Dravno i sudbeno ustrojstvo
Bosne u doba prije Turaka. Sarajevo
1 90 J .(Glasnik muzeja)
Truhelka iro: Kolijevka i groblje prvih
Kotromania. Zagreb, 1933., Nastavni vjestnik
6-7.
Truhelka dr. iro: Neto o porijeklu Hravata.
Zagreb, 1939., Hrv. Smotra br. 6
Truhelka dr. iro: O porijeklu bos. muslimana.
Zagreb, 1934., Hrv. Smotra br. 7
Truhelka iro: Popis bosanskih sandak-Bega i
Begler-Bega od god. 1463. do 1878
Truhelka dr. iro: Proces islamizacije Bosne.
Zagreb, Jug. Njiva br. 39
Truhelka dr. iro: Sredovjeni spomenici
Bosanske Hrvtske. Zagreb, 1942., Hrv. Kolo
XXIII.
Truhelka iro dr.: Starosjedioci dananje Bosne.
Sarajevo 1896. Nada
Truhelka iro: Studije o podrijetlu. Zagreb,
1941., M.H. str. 136.
Truhelka dr. iro: Die Bosanica. Wien 1894.,
Wissenschaftliche Mitteilungen aus B. und H.
Truhelka iro dr.: Die geschichtliche Grundlage
der bosnischen Agrarafrage, Sarajevo 191 1.
Trumbi dr Ante: Govor u sjednici ustavotvorne
skuptine. Beograd 1921.
Trumbi dr Ante: Suton Austro-Ugarske i
rieke rezolucije. Zagreb 1936.
Tschekitsch Milutin: Jugoslavvien am
Scheidewage. Leipzig 1939.
Tscherepp-Spiridovitch A.: L'Europe Sans
Turquire. 5. ed. Pari, Ligue Franco-SIave 1913.,
8.
Tucovi D.: Srbija i Albanija. Beograd 1914.
Tucan Fran: Slovenska i jugoslovenska svijest
kod Hrvata. Zagreb, str. 16.
Turkovi Milan: Antemurale Christianitatis. Die
Geschichte der ehemaligen croatisch-
slavonischen Militargrenze. Suak, 1936., str
160.
Tvndale-Brocon: Dalmatia. London 1925.
Oberberger dr. Hans: Der Saloniki Prozess.
Berlin 1933.
Oberberger dr. Hans: Russlands Otientpolitik.
Stutgart, 1913,8.
Uhlir dr. Matija: Zanimivo pitanje iz politike
aritmetike. Zagreb 1884., str. 17.
Ujevi Mate: Gradianski Hrvati. Zagreb 1934.
Ullmann Hermann: Das Siidostdeuschtum.
Berlin 1 935.
Ullmann Hermann: Die Volker im Siidosten.
Jena 1938.
Umickv Vladimir: Daranelli, Bospor i ernoe
more v XVIII veke.
Urbas: Zur letztem Phase des Dreibundes.
Preussische Jahrbiicher 1 926.
Urica Nikola: Kako je postala "unija" izmedju
Hrvatske i Ugarske. Zagreb 1905., str. 51
Uspenskij Theodor J.: Istoria vizantijskoj
imperii. Sv. I. Peterburg, Brockhaus i Efron
(1914.)., vel 8, 872 str., 7 karata, XII. ploa, 87
slika
Utjeinovi Og. M.: Die Hauskommunionen der
Sudslaven. Wien 1859. str. 277
Utjeinovi Ognjeslav: Die Militargrenze und
die Verfassung. Wien 1861., str. 172
Utjeinovi Og.: Lebensgeschichte des
Kardinals Georg Utieinovi genannt
Martinusius. Wien 1881., str. 180 + 75
Upward A.: The East and the Europe. London
1908.
Vaccalluzzo: Nicolo Tommaseo "La Dalmazia e
PItalia. Lettere al Dalmati ed altro scritti
polemici. Citta di Castello 1921.
Valmin Natan: Das adriatische Gebiet in Vor.
und Friihbronzezeit. Gleerup 1 939.
Vaniek Fr.: Istorija vojnike krajine I. Novisad
1878., str. 124 (ir.): II. Novisad 1880., str. 333
(ir.)
Vanino Miroslav: Dalmacija zahtieva biskupa
vjeta hrvatskom jeziku (1604.), Zagreb 1933.
Croatia Sacra, str. 89.
Vanino dr. Miroslav: Priedlozi Bartola Kaica
D.I. Svetoj Stolici za spas i procvat katolianstva
u Turskoj. Zagreb, 1934., Croatia Sacra, str.217.
Vascik J. A.: Etudes antropoligiques sur les
Montenegrins du Durmitor. L'Antropologie
XLVII(1930.)
Vasi Dragia: Devetsto trea. Beograd 1925.
Vasiljev A.A.: Puteestve vizantijskago
imperatora Manuila Paleologa po Zapadnoj
Evropi (1399.- 1402.). Peterburg 1912. (iz
urnala Min.Prosv.)
Vasiljev A.A.: Vizantia Atabi. Politieskia
otnoenia Vizantii i Arabov. S. Peterburg 1900-
1902., 2 sv. (IX-X1 stoljee)
Vasiljevi J.: Bugarska eksarhija i njen uticaj na
balkanske Slovene. Beograd, (ir.)
Vedovi T.: Cenni sul Montenegro. Cremona
1 862.
Vedri dr. Ivo: Medjumurje, Zagreb 1943., Hrv.
Smotra br. 2
Vego M.: Povijest Humske zemlje
(Hercegovine). I. dio Samobor 1937.
Veli A.: Jezino jedinstvo Srba, Hrvata i
Slovenaca kog Gj. daniia i njegovih
suvremenika. Srpska kr. akademija, knj. 15.
Posebna izdanja LV Beograd 1925. (ir.)
Velimirovi Fr. N.: Religion and Nationalitv in
Serbia. London 1915.
58
1
1
u
':
i
Velimirovi Fr. N.: Serbia in Light and
Darkness. London 1916.
Velimirovi dr. Nikolaj.: Naa istorija
Vidovdanske misli. Beograd 1913., str. 1
3,
(ir.)
Vellay: Laquestion de l'Adriatique. Pari 1915.
Verloop M. C: Le royaume de Montenegro.
Pari 1911.
Veselinovi Milojko: Srbi u Maedoniji i u
Junoj staroj Srbiji. Beograd 1888., str. 37 (ir.)
Vesnitch R. Mi!.: Les aspirations nationales de
la Serbie. Pari 1918., str. 18
Villa de Sommieres L. C: Vovage historique et
politique au Montenegro. Pari 1820., 1. i 11.
Vidas K.: Tvorci rieke rezolucije. Zagreb
1937., Nova Evropa, str. 120
Vidinovi Matija: Josip Juraj Strossmaver.
Zagreb 1905., str. 30.
Villari Luigi: Repubilc of Ragusa, an episode of
theturkosh conquesl. London 1904., 8, 436 str.
Vischer A. L.: An der serbischen Front.
Erlebnisse eines Arztes auf dem serbisch-
tijrkischen Kriegsschauplatz 1912., Basel 1913.,
155 str. sa slikama
Visconli -Prasca Sebastiano: La Jugoslavia gli
Jugoslavi. Milano 1938.
Vitezi dr. Dinko: Druga poslanica kojom
obavjeuje svoje birae o svojem zastupnikom
djelovanju. Trst 1891., str. 223.
Vitkovi prof. G.: Kritiki pogled na prolost
Srba u Ugarskoj. Glasnik srpskog uenog
drutva. Beograd 1 876.
Vivante Angelo: Irredentisimo adriatico. Firenze
1912.
Vivante A.: LMrredentisme adriaiique. Geneve
1917.
Vivian H.: The Serbian Tragedv. London 1904.
Vlai Ljubo Ner.: Iz prolosti srpske oblasti
neretljanske. Mostar 1901., str. 78. (ir.)
Vladisavljevi dr. Milan: Dravnopravni poloaj
Hrvatske u okviru habsburke monarhije.
Beograd 1939.
Vladisavljevi dr. Milan: Hrvatska autonomija
pod Austro-Ugarskom. Beograd 1939., str. 106.
Vlai prof. Petar O.: Hrvati u Rumunjskoj.
1928.
Vlora Bei .: Aus Berat u. Tomor.
Tagebuchblatter. Sarajevo 191 1..
8.
Vlora Ekrem Bey: Die VVahrheit iiber das
Vorgehen der Jungliirken in Albanien. Wien,
Frornme 1911.,
8".
Vodnik dr. Branko: Istorija i politika. Jugosl.
njiva 1923.
Voinovich Emil von.: Kampfe in der Lika, in
Kroalien und Dalmatien 1809. Wien, 1906., str.
105.
Vojnovi K.: Carinski sustav dubrovake
republike. Zagreb 1896. (Rad 129.)
Vojnovi dr. K.: Crkva i drava u dubrovakoj
republici. Ldio: Stanje dubrovake crkve u XVI.
i XVII. v.; II. dio: Odnoaji crkve s dravom.
Jug. akademija, Rad 119., 121. Zagreb 1 894795.
Vojnovi K.:Dravni rizniari republike
dubrovake. Zagreb 1896. (Rad 127.)
Vojnovi dr. K.: O dravnom ustrojstvu
republike dubrovake. Jug. akademija, Rad 103.
Zagreb 1891.
Vojnovi K.: Sudbeno ustrojstvo republike
dubrovake. Zagreb 1892.-1893. (Rad 108.,
114., 115.)
Vojnovi K.: Cenni statistici sulla Croazia.
Zadar 1874.
Vojnovi Kota: Un voto per l'unione. Spalato
1861.
Vojnovi dr. L.: Aleksandrijsko pitanje
(
1572. 1579.) Delo, Beograd 1905.
Vojnovi Lujo: Aneksija Bosne pred
islorijom, u Knjievni asovi, Zagreb
1912.
Vojnovi Lujo: Borba za Jadransko more.
Vojnovi dr. Lujo knez : Dubrovnik i
osmansko carstvo. Knjiga prva (1365. 1482.);.
Srpska kr. akademija, knj. 4. Posebna izdanja
XI, Beograd 1898.,
8
288 str. (ir.).
Vojnovi Lujo: Jadransko pitanje. Zagreb 1923.
Jug. Njiva 1..1
Vojnovi Lujo: Jedan francuski putnik po
naim zemljama pod kraj XVI. vijeka (Un
voyageur francais dans les pavs yougoslaves
a la fin du XVIe siecle). Zagreb 1 929. iiev
Zbornik.
Vojnovi dr.Lujo knez: Pad Dubrovnika I.
(1797. 1806.); 11.(1807. -1815.). Zagreb
1908., 2 sv.
Vojnovi dr Lujo: Strossmaver i Gtadstone.
Zagreb 1912. Savremenik br. I i dalje.
Voinovich dr. L. Graf: Depeschen des
Francesco Gondola, Gesandten der Republik
Ragusa bei Pius V. u. GregorXIlI. (1570.
1573.). Wien 1909- Archiv f. osterr. Geschichte,
sv. 98., II.
Vojnovi dr. Lujo: Histoire de Dalmatie.
Pari 1934., str. 746.
Vojnovi dr. Lujo: Le Dalmatie, L'ltalie et
l'unitevougoslave (1797. 1917.). Geneve-
Bale-Lyon~l917., str. 380.
Vojnovitch (De): La Monarchic francaise
dans l'Adriatique. Pari, Bloud ett Gay 1918.
Vojnovich comte Louis de: Les "Angevins" a
Raguse( 1384. 1385.) Pari 1913. (Revue
des questions historiqucs)
Vojnovich comte Louis de: Louis XIV el
Raguse. Pari 1907. (Revue cThistoire
diplomatique).
Vojnovich comte Louis: Yougoslavie et
J
i
'i
J
i
'"'I
i
J
"
1
59
Autriche. Pari 191 8., str. 46.
Vojnovi conte Luigi: Dalmazia, Italia e unita
Jugoslava 1797. 1917. Geneve.
Vojnovi L. grof: Dubrovnik i Blgarija v
minaloto. Edno istoriesko prizivane. Sofia
1909.
Vojnovi pl. Milan: Bojevi u Lici u ostaloj
Hrvatskoj i Dalmaciji u godini 1 809. Zagreb
1907.. str. 76.
Vonjak Bogumil: U borbi za ujedinjenu
narodnu dravu. Ljubljana 1928.
Vonjak Bogumil: Les slaves du sud e
PAutriche-Hongrie. Un rempart contre
l'A Hemagne. Pari 1918.
Vonjak Bogumil: A bulvvark against
Germanv. London 1917.
Vouksanovitch: Le Montenegro dans les
guerres balkanique et mondiale. Pau 1918.
Vrani dr. Vjekoslav: Urota protiv Hrvatske.
Zagreb 1943.
Vrbani dr. F.: Demografski izvidi u Hrvatskoj.
Jug. akademija, Rad 103. Zagrb 1891.
Vrbani dr. F.: Demografske prilike u junih
Slavena. Jug- akademija, Rad 129. Zagreb
1896.
Vrbani dr. F.: Jedno stoljee u razvoju broje
iteljstva Hrvatske i Slavonije. Jug. akademija,
Rad 140. Zagreb 1899.
Vueti prof. Anton: Fiihrer durch Ragusa und
Umgebung. Ragusa 1910.
Vueti dr. Nikola: Za srpstvo. Beograd 1911.,
str. 131 (ir.).
Vuji dr. Mih.: Krianieva politika.
Beograd 1895. (ir.).
Vuji dr. Mih. V.: Prvo nauno delo o
trgovini Dubrovanina Benka Kotrunia.
Beograd 1909. (Glas srbske akadenuje).
Vukadinovi Jefta: Slavenski apostoli Kiril i
Metodije i istina pravoslavlja. Napisao dr.
Nikodim Mila, Novi Sad 1883. Letopis M. S.
(ir.).
Vukasovi Vid Vuleti: irilica kod pristaa
rimokatolike crkve do i t. d. Srpska kr.
akademija, knj. 35. svretka XVI. veka u
Bosni, u Dalmaciji. Spomenik XXXIX.
Beograd 1903. (ir.).
Vuki dr. Jovo: Gdje i u emu su uspjesi
radievskog vodstva HSS od 1907. do 1927.
Zagreb 1927., str. 31.
Vuki dr. Jovo: Plavsko-gusirtjska afera i
osloboenje Ulcinja 1880. god. Sarajevo 1929.,
sir. 133 (ir.).
Narodni kongresi ovostranih
1863. (Letopis 104. 107.)
Vukievi .:
Srba 1861.--
(ir.).
Vukievi .: Misli o ureenju crkveno-
prosvetnih odnosaja Srba u Austriji.
Novisad 1865.
Vukievi M. M.: Korol Petr I. i Serbia.
Petrograd 1915. 8, 109 str., s 1 portraitom
Vukievi Milenko: Karaore. Knjiga I.
(1752.- 1804.) Beograd 1907.: knjiga II.
(1804. 1807.) Beograd 1912.
Vukievi M. Milenko: Vladimir i Kosara.
Beograd 1925.
Vukievi Milenko: Znameniti Srbi muslimani.
Beograd S.K.Z. 1906., str. 150
Vukovi Gavro: Iz diplomatskih odnosa Crne
Gore s Engleskom, Francuskom. Austrijom i
Turskom. Cetinje 1929., str. 54.
Vukovi Gavro: Rat 1876 CmeGoresa
Turskora. Cetinje 1 929.
Vukovi Todorovi dr. Ljubica : Hrvatski
seljaki pokret brae Radia. Beograd 1940.
(ir.).
Vuksan D. Duan: Veze vladike Rada s
Hrvatima (Les rapports entre le metropolite
montenegrin Rade et les Croates). Zagreb 1929.
iiev Zbornik (ir.).
V u I i N.: Istorija kao nauka. Srpska kr.
akademija, knj. 58. Glas C. Sremski
Karlovci 1922. (ir.).
Vulovi S.: Hrvat-baa. Zagreb 1892.
Vienac. str. 670.
V u I ov i S.: Tko su starosjedioci Boke
Kotorske. Zagreb 1892. Vienac. str. 22..
39.. 57. Wagemann Emst: Der neue Balkan.
Hamburg 1940.
Wagner HermengiJd (Leutnant): Mit den
siegreichen Bulgaren. Oldenburg 1913.
Warnier Ravmond: Napoleon et les
Montenegrins. Zagreb 1929., iiev Zbomik.
Wegerer Alfred: Das zaristisehe Russland im
Weltkriege. Berlin 1927.
Weigand Gustav (Prof, in Leipzig): Die
Aromunen I. Leipzig 1895.. s etnografskom
kartom. II. Leipzig 1895. Die Sprache der
Oiymp-Walachen, Leipzig 1 888. Vlacho-
Meglen Leipzig 1892.
Weisw Otto: Die Kulturpolitik der VVestmachte
in Jugos!awien. U Monatshefte fiir
Auswartige Politik, svibanj 1941., str. 404.
Weiss-Bartenstein W. K.: Bulgarien
Leipzig. Dietrich 1913..
8.
VVendel Hermann: Borba Jugoslovena za
slobodu i jedinstvo. Beograd, (ir.)
WendelHermann: Aus dem siidslavvischen
Risorgimento. Gotha 1921.
VVendel Hermann: Aus und iiber Sudslavvien.
Berlin 1920.
Wendel Hermann: Die Habsburger und die
Sildslavvenfrage. Leipzig, 1924.
Wendel Hermann: Sudosteuropaische
l-raeen. Berlin 1918.
60
1
J
Wendel Hermann: Von Belgrad bis Buccari.
Frankfurt 1922.
Wendel Hermann: Von Marburg bis Monastir.
Frankfurt 1920., str 126.
Wenzelides Arsen: Hrvatsko-srpska
koalicija. Zagreb 1932. Nova Evropa br. 8.
Wertheimer Oscar: Graf Stephan Tisza und
der Eintritt ltaliens in den Wellkrieg.
(Preussische Jahrbiicher 1929.).
Wertner dr. Moritz: Die koniglichen
Nemanjiden. u Ungarische Revue g. 1 892., sv.
8. i 9.
Wertner dr. Moritz: A kozepkori delszlav
uralkodok genealogiai tortenete Temesvar
1891., 8, 266 str.
Wesselenyi: Eine Stimme iiber die ungariscbe
und slawische Nationalilat. ~ Leipzig 1 844.
Wesselitzky G. de: La Serbie. son role
dans lliistoire etla civilisation. La Bosnie
Herctigovine. Pari 1919., str. 94,
Wheeler George: Vovage de Dalmatie et de la
Grece et du Levant. La Haye 1723. (Prievod
iz englezkog).
WhitweII E. R.: Through Bosnia and
Herzegowina. London 1909.. 8. 84 str.
Wilson N.: Belgrade, the white city of death.
Historia ofking Alexander and of queen Draga,
London 1903., 8, 164 str.
W i r t h A.: Der Balkan. Stuttgart, Berlin,
Leipzig. 1914.,
8.
W i t h a 1 m H,: An den Toren zum
Balkankrieg. Ztirich, Fiissli I913.
7
8.
W y o n R.: The Balkans from Within. London,
Finck&Co. 1904.,
8.
Wvon R. and Praure G.: The land of the black
mountain. London. Methuen & Co. 1903.,
8.
Yakschitch G.: L'Europe et la resurrection
de la Serbie (1804
-
1834). Pari 1907.
Y e 1 1 a y : La question de t'Adriatique.Paris.
Chapelot'l915.
Yriarte Carlo: La Dalmazia. Milano 1878.
YriarteCarlo:l.e rive del Adriatico e il
M incisioni e due carte. Milano 1883.
Yriarte Carlo: Trieste e l'lstria. Milano 1875.
Yriarte Charles: Bosnie et Hercegovine. Pari,
1876., str. 329, Plon.
Yriarte: Les bords de l'Adriatiguc. Pari
1878.
Zabalkanski: Deoba Turske ili Austrije?
Beograd 1913.. str. I6(ir.).
Zagorac Stjepan: Gdje je istina? 1. dio:
Borba za irilo-mctodsku narodnu crkvu. II.
dio: Postanak papinstva Sarajevo 1927., str 177
Zagorac Stjepan: Narodna crkva i katolicizam.
Zagreb 1925., str. 32.
Zagorac Stjepan: Narodna crkva kod junih
Slavena. Suak 1926.
Zagorac Stjepan: Starokatolicka crkva.
Zagreb 1925., str. 96.
Zagorac Stjepan: Aus der kirchenpolitischen
Vergangenheit der Kroaten. Freiburg im
Breisgau 1930., str. 24.
Zagorsky V.: Francois Raki et la
renaissance scientifique etpolitique de la
Croatie (1828.-1 894.). Pari 1909., str. 259.
Zajec Boris: Jugoslawien. Berlin 1939.
Zambaur Hortense von: Die Belagerung von
Skutari, Ein Tagebuch Berlin Stilke 1914., 138
str.
Zaplata Rudolf: Katolici u Bosni za turske
vlade. Zagreb 1935. Croatia Sacra, str. 125.
Zaplata Rudolf: Katolici a trebinjskoj
biskupiji 1872. god. Zagreb 1934. Croatia Sacra,
str. 99. Zaplata Rudolf: Predstavka
hercegovakih katolika sultanu 1 869. godine.
Zagreb 1934. Croatia Sacra, str. 133.
Zarnik Boris: O rasnom sastavu europskog
puanstva. Zagreb 1923. Hrv. Kolo Vili.
Zebi Milorad: La Serbie agricole et sa
democratic. Pari 1917.
Zedvvitz Franz Graf: Zaubervoller Balkan.
Siidost Europa zvvisehen gestem and morgen.
Berlin 1937.
Zeiller J.: Les origines chretiennes dans la
province de Dalmatie. Pari 1906.
Zeiler Martin: Beschreibung des Konigreichs
Ungam und dazu gehorigen Lander. Ulm 1660.
Zingarelli Italo: Der Gross-Balkan. Wien 1927.,
str. 395.
Zinkelsen Johann VVilhelm: Gesch. der osm.
Reiches in Europa. Hamburg 1840. 1863., 7
sv.
Z i
p
p e 1 : Romische Herrschaft in Dalmatien
bis aufAugustus. Leipzig 1877.
Zlatarski Vasil N.: BIgarsko-hrvatskie
ornoenija prez prvata polovine na X vek.
Sveslavenski zbornik. Zagreb 1 930.
Zoli C: Der Balkankrieg. Mit den Bulgaren
gegen die Tiirken. Berlin, "Continent" 1913.,
8.
Zovko Ivan: Hrvatstvo u narodnoj predaji i
obiajima po Herceg-Bosni. Mostar 1899.
Zovkol.: Hrvatstvo u narodnoj uspomeni
Hercegovaca. Jug. akademija, Zbornik za
narodni ivot i obiaje 3a. Zagreb 1898.
Zubac Tihomir: Kulturno stanje i politika
djelatnost hercegovakih Hrvala od okupacije
(1878.). do aneksije (god. 1908.), Zagreb, 1941.,
Hrv. Smotra br. 9. - 10.
Zubac Tihomir: Nasrtaji grko-istoniaka na
Hrvate katolike u Bosni i Hercegovini za
otomanske vladavine Zagreb 1942. Hrv. Smotra
br.2.
anko Duan: Ante Starevi kao moralist.
Hrv. Smotra 1938.. 1
. 2.. su. 1. 6.. 57.
-
-J
1
1
J
"1
J
1
1
vi
J
i
J
- 1
U
61
67.
anko Duan: Milan ufflav, Hrv. Smotra
1936., 9.-1 1.. str. 305.-313., 384. do 393.
anko Duan: Milan ufflay na pragu "etvrtog
doba" Hrv. Smotra 1940., 3., str. 113. - 127.
ic Nikola prof.: Antropogeografija Istre.
Zagreb 1918. Hrv. Njiva br. 51/52.
ic Nikola: Istra 1., II. Zagreb 1936., 37.
str. 95. i 166.
i c N.: Podatci iz geologije i geografije
istarske. Spomenica istarskih Jugoslavena za
mirvni kongres u Pansu. Zagreb, 1919.
igrovi-Pretoki F r. X : O samosvojnih pravih
i pravilih kraljevina
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Zagreb
1883., str. 40.
igrovi-Pretoki F r. X.: Uber
Selbstbestimungsrecht des Konigreiches
Dalmatian, Croatien und Slavonien. Wien
1864., str. 157.
indI Sreko: Narodnosno pitanje u Hrvatskoj i
Slavoniji. Savremenik 1908. br. 5 i dalje.
i v a 1 j e v i Dan. A.: Srpska i hrvatska
bibliografija za 1893. god. Srpska kr.
akademija, knj. 25. Spomenik XXVII. Beograd
1895., 4, 82 (ir.).
ivanovi iv.: Politika istorija Srbije 1.-4.
Beograd 1923. 1925.
ivi Viktor: Hrvatska krajina. Zagreb 1939.,
str. 48.
ivi Viktor: Hrv. seljaka buna u svietlu
dananjih vremena. Zagreb 1936. Evolucija sv.
6 8.
ivi Viktor: Hrvati u Kranjskoj. Zagreb 1939.,
str. 16.
ivkovi bar. Jovan: ZurSanierung der
Verletiungen des kroatisch-ungarischen
Ausgleichs. Vv'ieo 1886., str. 95.
ivkovi Milo: Pad Crne Gore. Beograd 1923.,
str. 127.
ivkovi Teofan: Srbska narodna crkva.
Temvar 1868., str. 82 (ir.).
ujovi J.M.: Prilog kraniologiji Hrvata. Srpska
kr. akademija, knj. 4 1 .Glas XCV1I. Beograd
1921. (ir.).
ujovi Jovan: Les Serbes. Pari 1917.. str.
44.
upani dr. Niko: Bela Srbija. Zagreb,
Narodna Starina 2.
upanidr. N.: tnogeneza Jugoslovena.
Rasna historija i karakter Srba, Hrvata i
Slovenaca. Jug. akademija. Rad 222. Zagreb
1920.
upani Niko: Prvobitni Hrvati. Zagreb
1925. Zbornik kralja Tomislava.
upanidr. Niko: Znaenje Crvenog
atributa u imenu "'Crvena Hrvatska''. "Etnolog"
XI
upani dr. Niko (K. Gersin): Altserbien und
die albanische Frage. 2. unveranderle
Auflage. Wien 1912. str. 55.
"A Diplomatist": Nationalosm and War in the
Near East Oxford 1915.
Albania. Nozioni geohrafiche, 2. izd. 1901.
8
Alter und neuer Staat des Konigreiches
Dahnatien. Numberg 1718.
-
1
-
: Aneksija Bosne i Hercegovine u svietlosti
novih dokumenata. Zagreb 1931. Nova Evropa
1., br. 2.
Anketa o srbsko-hrvatskim odnosima. Srpski
knjievni Glasnik 1922. V. 513, 589. VI. 37.
1 1 8, 1 87, 286, 354, 446, 525. VII. 47, 124, 202.
Anonimno: Batkanski rat. Sisak 1912.
A n o n i m n o : 29. srpanj 1 848. Sisak, 1 870.
.
Anonimno: Hrvatska politika i kultura XIX
vijeka. Zagreb, 1900. Str. 46.
Anonimno: Hrvatski aci pred sudom.
Zagreb 1895. Str. 286.
Anonimno: Hrvatski pokret u proljee
1848. Zagreb 1899.
Anonimno: Hrvatski pokret u ljetu 1 848.
Zagreb 1 899. Str. 223.
Anonimno: Hrvatski pokret u jeseni 1848.
Zagreb 1899. Str. 229.
Anonimno; Hrvatski pokret u zimi 1848.
Zagreb 1899. Str. 129.
Anonimno: Hrvatsko pitanje i
dravopravna nagoda. Bet 1885. Str. 94.
Anonimno: Hrvatsko pitanje. Tko se
protivi pravednom rjeenju hrvatskog pitanja i
zato. Zagreb 1935., str. 37.
Anonimno: Iz crnoga lista nedavne prolosti. (Iz
doba baruna Levina Raucha). Varadin 1904.,
str. 128.
Anonimno: Kako je postala Bugarska
Egzarhija. 1897. (ir.).
Anonimno: Muslimansko pitanje u Bosni i
Hercegovini I. Zagreb 1902. Str. 104.
Anonimno: Naa Slovenija, Bosna i Vojvodina.
Zagreb 1931. Str. 40. (ir.).
Anonimno: Pravo nasljedstva kue habsburke
na Hrvatsko Priestolje i izbor Ferdinanda
1. Zagreb 1897., str. 40.
Anonimno: Slovenski sviet. 1. Sloveni
uobe. Zagreb 1870., str. 192.
Anonimno: to hoe neodvisna narodna stranka.
Zagreb 1884. Str. 51.
Anonimno: Ustanak u Bosni od 1875. do
1878. god. 1884. (ir.).
Anonimno: Vojnika krajina na raskru
svoje prolosti i budunosti. Sisak 1871., str.
92.
Anonimno: Das Verhaltnis Croatiens zu
Ungam. Leipzig 1 846. Str. 1 1 6.
62
!j
.1
1
Anonimno: Die freivvillige Theilnahme der
Serben und Kroaten an den vier letzten
osterreichisch-turkischen Kriegen. 1851.
Anonimno: Die legitimen und historischen
Rechte Croatiens und das AusgJeich mit
Ungam. Wien 1871. Str. 66.
Anonimno: Die Militargrenzfrage und der
osterreichisch-ungarischeCostitutionalismus.
Wien 1869., str. 56.
Anonimno: Italy and the Jugoslav
minority within her borders, Ljubljana
1931. Str. 62.
Anonimno (Antun Vakanovi?) : Sollen
wir Magyaren werden? Karlstadt, 1 833.,
str. 92.
A-i: Narodnosna pripadnost Rijeke i Istre.
Zagreb 1918. Hrv. Njiva br. 5 1 . /52.
Austria nova. Razni autori. Izdanje asopisa Das
neue Osterreich, Wien 1916.
A Z: Die Serbenfrage und der
Hochverratsprozess in Agram. Wien 1909, str.
61.
B.: Prilog poviesti hrv. plemstva. Vjesnik arkiva
I., 1899.
Balkankrieg. der -1912/13, und die osterr.-
ungar. Politik. Wien u. Leipzig. Braunmuller
1913.
8
Bezimeni autor "Hrvatske Bosne"'
-
Savremenikovom Historikusu. -
Zagreb 1907.
Hrv. Smotra, br. 11/12.
Bezimeni: Sudaka nezavisnost u Hrvatskoj za
vrieme diktature. Zagreb 1937., str. 22.
Bibliotheque vougoslave: (No. 1 : Le
Programme Yougoslave; No. 2: Le Pays et le
peuple Vougoslaves; No. 3: Histoire
Yougoslave; No. 4: Les lettres, les sciences et
les arts yougoslaves). Pari. PIon-Nourrit
19151916.
Bosna i Hercegovina u narodnoj
skuptini kralj. Srbije. Beograd 1909-, str. 76
(ir.).
British documents on the origin of the vvar.
1898.-1914., London 1926. i kasnije.
(Camegie): Dotation Camegie pur la paix
intemationale. Enquete dans les Balkans,
rapport presente aux Directeurs de la dodation
par les meanbres de la Commission d'enquete.
Pari 1914., gr.
8.
Cronique partielle des mefaits commis par des
bandes de brigades albanais sur les Bulgares du
Sandjak, de Dibra etc. Sofia "Ste Sofie" 1910.
4
Cincarstvo u politici. Odgovor "Naroda
"Samoupravi". Sarajevo 1 924., str. 46.
Civis Italicus: Italv and the Yougoslav peoples.
London 1916.
Comite des Refugies Montenegrins:
Memorandum adresse a M. Clemenceau
president de governement francais. Pari 1919.
alia
Contro l'annessione della Dalmazia alla Croazia
incidentemente contro la slavizzazione delle
provincie tedesche e italiane deirAustria. Studio
storico-critico Trieste 1898.
Cma Gora pred konferencijom mira.
Memorandum od 5. 111. 1919. predan od strane
vlade kraljevine Crne Gore konferenciji mira u
Parisu. Geneve, 1919., str. 48.
Cvijiceva knjiga. Beograd 1927.,
-
S. K. Z.
Dalmazia: Le terre adriatiche irredente
-
Alcuni cenni storici geografici e statistici ccon
particolare riguardo a Fiume e alla Dalmazia.
1916.
Dalmazia La: Fiume e le alte terre irredenti
nell'Adriatico. Studio storico statistico estratto
dal idea democratica. Roma 1916.
Dalmazia La: Scritti di G. Dainelli, F. de Basci
Venuti, P. L. Rambaldi, A. Dudan, E. G.
Parodi, A. Cippico, A. Orefici, P. Foscari, A.
Tamaso.
Dalmazia
asopis, Roma 1943.
Dalmazia (La): Sua italianita. Suo
valore per la liberta d'ltalia neH'Adriatico. Od
raznih pisaca 1915. Genova.
Das Aktenmaterial iiber die "ritterliche"Affaires
des barun Paul Rauch. Zagreb 1908.. str. 39.
Der A u f s t a n d in der Hercegovina. Sud-
Bosnien und Sud-Datmatien, 1881. -
1882.,
Wien 1883.
Derpolitische Parteienkampf in Kroatien. Eine
Reklamation an das deutsche Puilikum von
einem Kroaten. Leipzig 1844., str. 24.
Deaxieme Livre bleu serbe. Pari 1916.
D i e Balkanidee und ihre politischen
Grundlagen. Berlin 1941., 31. sv., 316 str.
Die deutschen Dokumente zum Kriegsausbruch
1914. 4 svezka. Berlin 1927
D i e geschichtlichen Beziehungen zwischen
Ungarn und Kroatien. Budapest 1 94 1 .. str.
20.
D i e grosse Politik der europaiseben
Kabinette 1871 1914. 40 svezaka Berlin
1922-26.
D i e Oesterreich-Ungarische Monarchie in Wort
und Bild. Bd. Bosnien und Herzegovina. Wien
1901., str. 516.
D i e Oesterreichisch - Ungarische Monarchie
in Worl und Bild. Bd. 7. Croatien und
Slavvonien. Wien 1902., str. 594.
D i e Oesterreichisch - Ungarische Monarchie
in Wort und Bild. Bd. Dalmatien. Wien 1892.,
str. 352.
D i e Oesterreichisch - Ungarische Monarchie
in Worl' und Bild. Bd. Das Kiistenland. Wien
1
_ i
n
J
1
J
..i
J
.i
63
! i
\
'
1891.
Die serbische und montenegrische Armee. Wien,
Seidel&Sohn 1913.
Diplomatieski dokumenti po namesata na
Blgarija v evropejskata vojna. T. 1. I913.-1915.
(Sofija 1920.)
Diplomatische Aktenstiicke betr. Bosnien und
die Herzegovina. Okt. 1908. bis Juni 1909.
Wien, 1909.2
Diplomatische Aktenstiicke betr. die Ereignisse
am Balkan. 13. Aug. 1912. bis 6. Nov. 1913.
Wien 1914.
4
Diplomatische Aktenstiicke iiber die
Reformaktion in Mazedonien 1906. 1907.
Wien 1907.4
Documents diplomatiques francais 1871

1914. 3 serije. Pari od 1929.
Documents diplomatiques secrets russes
1914 1917. Pari 1928.
Dokumente zu Jugoslawiens Aussenpolitik, u
Berliner Monatshefte. srpanj 194 1 ., 459 str.
Dr. S v. K.: Srpsko Hrvatski spor i
slavenstvo. Prikaz razprave Stjepana Radia u
Izvestia St. Peterbg. Slavjanskago blagotv.
obetestva No. 1. Zagreb 1902. Hrv. Smotra,
far. 21.
Ein Abgeordneter: Die tangente fttr die
autonomen Bedurfhisse Krotien-Slawoniens.
Agram 1881., str. 45.
Ein C r o a t e: Der Alte Verband und der neue
Ausgleich Croatiens mit Ungam. Wien 1868..
str. 24.
Ein Sudslave; Die nationale Abgrenzung im
Siiden. Zagreb 1917., str. 40.
Elf Jahre Balkan. Erinnerung eines preuss.
Offiziers aus den Jahren 1876-1887. Bresslau,
Kem 1889.4, 489 str.
Godinjak banske vlasti banovine
Hrvatske. Zagreb 1940.
Gouveroement du Monteneg r o: Documents
suratrocrtes serbe au Montenegro. Rome 1920.
Gouveroement du Monieneg r o: Le
Montenegro devant la Societe des Nations.
Rome 1920.
Gouveroement du Monteneg r o: Le
Montenegro devant la Conference de la Paix,
13. Pari 1919.
Govori hrvatskih delegata na zajednikom
saboru u Budimpeti. Zagreb 1907. Str. 64.
Histortcus: Hrvatska Bosna, Zagreb 1907.
Savremenik.
Historicus: jugoslovenski odnosi. Ni 1915.,
(ir.)
Hrvatska Bosna. Mi i oni tamo Sarajevo 1907.
Hrvatska politika i kultura u XIX vieku.
Zaureb 1900. .
Hrvatsko pitanje. Tko se protivi
pravednom rjeenju hrvatskog pitanja i zato.
Zagreb 1935., str. 37.
11 libro verde. Documenti diplomatici
presentati al parlamento Italiano dal ministro
degli Affari Esteri Sonninonella seduta del
20. maggio 1915. Roma
I m m a n u e 1 : Der Balkankrieg 191
2.

1913. Berlm 1913. 5 sv. s kartama.

Influsso della cultura ungherese sui Croati.
Budapest 1941.
Inostrani: Habsburka balkanska
politika. Srpski knjievni glasnik 1929.
XXVI., str. 468, 552. 627.
1 st in. a, jedan prilog najnovijoj istoriji srpske
stranke na Primorju. Zadar 1907., str. 33.
1. T.: Le probleme italo slave. Pari
1916.
Italiae Croazia. Roma 1942.
Italicus: Italiens Dreibundpolitik 1870.

1896. Munchen 1928.

Italicus Senator: La question de l'Adriatique.
Rome 1916,
1. V.: Germanstvi i njegov upliv na Hrvatstvo u
srednjem veku. Ljubljana 1879.
Izvjetaj opte organizacije ujedinjene srpsko-
htvatsko-slovenake akademske omladine u
vajcarskoj. Lausanne 1919., str. 36 (ir.).
Javno mnenje o kortkordaru. Izdanje
Samouprave, Beograd 1937., str. 195.
J. P.: Die ldee der Gleichbereehtigung.
Zagreb 1861., str. 67.
J. S.: Narodni pokret u Hrvatskoj u prvoj
polovici 19. stoljea, Zagreb 1909., str. 61.
Jugoslavikus: Borba Slovenaca za Jugoslaviju.
Beograd 1934 (ir.).
J u s t i t i a m populis nostris, pcreat pax
dictatorie facta. Berlin 1933., str. 84.
? K a k a v bi imao biti savez medju
kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom i
kraljevinom Ugarskom a obzirom na
medjusobne njihove odnoaje. Be 1865., str.
16.
Kastav i kastavstina (Razni pisci). Samobor
1931., str. 183.
Katoliki episkopat svojim sveenicima.
Zagreb 1938.. str. 14.
K r f s k a konferencija. Beleske sa sednice
vlade kraljevine Srbije i predstavnika
jugoslavenskog odbora. Beograd 1924., str.
162.
Kriegs-Archiv: Die Occupation Bosniens
und der Herzegovvina. VVien 1878., str. 369.
Kroatien baut auf. Zagreb 1943.
K r o a l i e n und dessen Beziehungen zu
Bosnien, von einem kroatischen Abgeordneten.
VVien 1909.
64
r?
Krv je progovorila. Razprave i lanci o
podrietlu i ivotu Hrvata islamske vjere.
Sarajevo, 1942., str. 114.
La question de l'orient et
1'
Aliemagne. (Revue
de deux Blondes 1.8.1 876, str. 704.)
Le Bulletin Yougoslave (19151918),
Comite Yougoslave. 17rueCadet.
Legami storici magiaro-croati. Budapest
1941., Bela Poganv.
Le littoral de I'Adriatique, (Gavazzi. Sisic,
Vodnik. Lukas.) Zagreb 1919.
L e livre bleu serbe. Pari 1914.
Le programme Yougoslave. Pari, Plon,
NourritetCie 1918.
Le recrutement force des Serbes pour les
Buigares, Protestations publiques de Geneve
et Lausanne. Geneve 1917.. str. 39.
Le role de la France dans l'annexion forcee du
Montenegro. Rome 1921.
L'e x - r o i Nicolas de Montenegro et sa
cour. Saravevo 1919.. str. 44.
L'interven to dell'ltalia nei documenti
segreti del Intesa. Milano 1925.
L'U n i t e Yougoslave. (Manifeste de
laJeunesse serbe. croate et slovene reunie)
Pari, Plon-Nourrit 1915.
"Lupo della M o n t a g n a ; II Trentino,
la Venezia Giulia e la Dalmazia nel risorgimento
italiano. Milano 1914. Con prefizione del
Salvalore Barzilai.
Memorandumi predstavnika i zastupnika
muslimanskog naroda okupiranih zemalja
podneseni Nj. V. cant i kralju Franji Josipu
1. 10. juna 1901. u Beu i memorandumi
podneseni Nj. Pr. Ministru
Kalaju 19. decembra 1900. u Sarajevo. Novi
Sad, 1901. (ir,).
M. D. M.: Balkanska ravnotea. Beograd
(ir.).
M pl. P: Austro-Magjarija i naa ekonomska
podredjenost. Zagreb 1903., str. 31.
M. T.: Austro-Ugarska protiv svojih
podanika. Ni 1915., str. 48 (ir.)
Nacrt ustava nsrodnog kluba. Zagreb 1921,
str. 45.
Najnoviji zulumi u Bosni i Hercegovini
I-1V. Novisad 1899. (ir.).
Narodna moralna snaga junih Slavenah i
hrvatske politike stranke. Zagreb 1865., str. 13.
Narodnilist. Jubilarni broj. Zadar 1912.
Narodni prijatelj: Narod i njegovi ugnjetai.
Beograd 1911. (ir.).
Nai u Austro-Ugarskoj. Solun 1917.
N e k o 1 i k o stranica iz krvavog albuma
Karadordevia. Rim 1921.
Oevidac: 29. srpanj 1845. Sisak 1870.,
str. 47.
Odbor prebeglih Hriana: Spomenica
hrianskim garantnim velikim silama o
poloaju
j
stradanju Hriana u Bosni. Novi Sad
1874. Letopis M. S. (iril.).
Od jednog Islama: Stradanja muhamedanska u
Bosni i Hercegovini, (ir.).
Odjek srpskog pravoslavnog svetenstva iz
Bosne i Hercegovine. Novisad, 1 899. (ir.)
Osterreich und die kroatisehe Frage. Triest
1883., str: 24.
Osterreisch
-
Ungarische Rotbuch.
Diplomatische Aktenstucke betreffend die
Beziehungen Osterrekh-Ungam zu ltalien in der
Zeit vom20.juli 1914. bis 23 Mai 1915., Wien
1915.
Panslavism and Germanism. London 1848.
Pisma Jovana Ristia Filipu Hristiu od 1870.
do 1873. i od 1 878. do 1 880. Srpska kr.
akademija, knj. XX. Beograd 1931, 8, 287
(ir.).
P. O.: Stara Srbija i Arbanasi. Beograd 1904.
(ir.), str. 78.
Pokori i lana izmotavanja herceg-bosanske
uprave. Novisad 1899. (ir.).
Povijest hrvatskih iemalja Bosne i
Hercegovine 1. Sarajevo 1942., str. 853.
Proganjanje islamskog naroda u Herceg-Bosni.
Novisad 1900. (ir.).
Raki-Strossmayer, Korespodencija. Knjiga
prva etvrta Jug. akademija. Razliite godine.
Razmiljaji i istina. Odgovor na
Pavlinovieve Hrvatske razmiljaje. Zadar 1 889.
Refutatio opusculi de jure voti nobilibus in
regnum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae
congregationibus competentis. Posonii 1844,
str. 28.
S. B.; Kratki preg!ed,.hrvatskog idealizma i
velikosrpske ideje od Vuka Karadia do naih
dana. Koprivnica 1927. (Pretiskano iz
"Obzora")
S e r v i a. London, Gale & Polden 1 907.
S.H.S. enevska konvencija o jugoslavenskom
ujedinjenju. Geneve 1918., str. 80 (ir.).
Slawen, Russen, Germanen. Ihre gegenseitigen
Verhaltnisse in der Gegenvvart und Zukunft.
Leipzig 1843.
Spisi muhamedanske narodne deputacije iz
Hercegovine. 1 899. (ir.)
Spomenica o srpskom pravoslavnom
vladianstvu pakrakom. Novisad 1930.
Spomen knjiga. - Klai dr. Miho. Spljei
1897., str.
356.~
Spomen knjiga "Obzora". Zagreb 1936..
str. 326.
Spomen-knjiga prve obljetnice Nezavisne
Driave Hrvatske, 1 94 1
.--
1 942. STr. 381.
Iz Srbobrana: Gundulieva slava
- srpska
1
1
J
65
slava. Zagreb J893., str. 130 (ir.)
Srpsko-austrijski i evropski rat. Knjiga druga,
Englezka diplomatska prepiska. Ni 1914. (ir.).
Starevieva hrvatska stranka prava. Zagreb
1907., str. 64.
Starinom Bonjak: Ili k srbstvu ili k hrvatstvu?
Zagreb 1899.
Stari Saborlija: Dole obrazinu dr. Emilijane pl.
Radiu. Panevo 1883., str. 54 (ir).
Studenti o dru Antunu Radiu. Zagreb 1940.,
str. 138.
i Fra M.: Kratak osvrt na stariju hrvatsku
knjievnost u Bosni i Her-cegovini. Senj 1888.
Novi prijatelj Bosne.
The Southern Slav Librarv, London 1916. A
sketch of Southern Slav Historv.
The Southern Slav Librarv, London 1916.
Political and Social Conditions in Slovene Lands
he Southern Slav Librarv, London 1916.
The Southern Slav Culture
The Southern Slav Librarv, London 1916.
The Southem Slavs: Land and People .
The Southem Slav Librarv, London 1916.
The Southem Slav Programme.
The Southern Slav Librarv, London 1916.
ldea of Southem Slav Unitv.
Tvrdko: Budui bosanski sabor, Zagreb 1 908.
Zvono.
T.Y.: Le Problems italo-slave. Pari Plon-
Nourrit t915.
Unsere Croatis: Response ad opera de Croatia
& Slavonia per Georgium Fejer & Georgium
Gvurikovits. Zagrabiae 1847., str. 188.
V e r i d i c u s: Kroatien im Jahre 1907. 1908.
Budapest 1909., str. 45.
V e r i t a s: Dananja Bugarska i njene
pretenzije. Beograd (ir.).
V i g il a n s: Italija prua ruku. Zagreb 1936..
str. 32.
Vojvodina od najstarijih vremena do velike
seobe. Izdanje istokog drutva u Novom Sadu.
Novisad 1939. (ir.).
Vor dem Abschluss der Balkankrise. Polit.
Bilanz Oesteneich-Ungams. Leipzig, Dieterich
1913.8
W e i s s b u c h Nr. 7: Dokumente zum
Konflikt mit Jugoslavvien und Griechenland.
Berlin 1941.
Za nau Rijeku! Jutarnji List 1921 . (lanci).
X: upanija varadinska i magjaromanija u
Hrvatskoj i Slavoniji Zagreb 1865., str. 25.
66
1
1
.1
1
KAZALO IMENA
A
u
AdelungF.; 190,434
Aehrenfeld Mosig v.; 192
Aehrenthal; 270, 271, 272, 303,354
Ajni Alija; 388
Aksakov; 157
Albrecht Austrijski; 21, 23
Aleksandar Karaorevi; 76, 416
Aleksandar Veliki; 4, 129
Aleksandra Pavlovna; 73
Aleksije HI; 58
Alogobotur; 84
Altoinan; 62, 109
Altomanovi; 4 1
7
Amico I. Giovinazza; 16
Amurat; 176
Anasov; 220
Andrassy J.; 205,260, 283, 350
Andri, dr.; 425
Andrija U.; 21, 54, 559, 273
Andrija HL; 21,430
Andrija Dandolo; 58
Andronik II. (Paleolog); 59, 61
Angeli; 109, 417
Angelis; 62
Ankwicz; 419
Antonije, patriarh: 174
Antonio Udina Burbur; 1 8
Anuvinci; 21, 24, 58, 94, 276
Arkadije; 13
Arpadovii; 18, 19, 20, 26, 58, 94, 275
Arsen; bugarski car; 56
Arsenij, monah; 56
Arsenije Crnojevi (111): 66, 69, 169, 178. 180,
188,277
Arsenije Crnojevi (IV.); 180, 220, 221, 222
Atanazije, metropilit; 143, 158
Bach; 39, 40, 240
Badovinac Nikola; 261
Baerenreither; 153. 217. 270, 295, 302, 390. 425,
433
Bajamonli: 257
Bajazir 1.; 67
Bakoti lgnjal; 250
Bakunin; 263
BalaSa (grof); 37
Bali; 335
Bala; 62, 109
Balii; 63, 4 1 7
Balugdi; 213
Barievi Filip; 241
Bartoli; 106,437
Baagi, (Redepai) Safvelbeg; 432
Battenberg; 292
Batthyani; 95, 268 269, 273
Baumeister L. Ch.; 191
Beaux; 417
Beck;259, 341, 363
BedekoviK.; 243
BegoviN.; 197,434
Bligel Stephan; 431
Bela II.; 17
Bela III. Sliepi; 19, 86
Beneikt dr. Moritz; 293, 307, 354
Berard; 207
Berchtold; 154
Berendsohn; 290
Berislavii; 95
Bernatzik; 423, 435
Beust; 283
Biedermann; 416, 433
Bilinski L.; 274, 275
Bismarck; 205
Bjelovui Nikola; 426
Blagaji; 95
Biakovi Fabijan; 250, 251
Blumschli; 208
Bodin; 48, 187
Bogdan Milica, majka A. Starevia; 241
Bogievi V.; 437
Bogovi Mirko; 39
Bogumil (pop); 88,317
Boguslavvski; 429
Bombelles Marko; 364
Bonifacije VII].; 134. 135
Bovi; 91, 92
Boris Godunov; 1 58
Boselli; 381
Branimir; 13, 123
Brankovi orde; 181. 223
Brankovi Vuk; 62
Braslav; 17
Brani M.; 430
Braunschvvcig-BIankenburg Jelisava Kristina; 35
Bressnitz: 365, 367
Bressnitz-Svdaev; 365
Brli; 240
Briickner E.: 437
Brunswik; 434
Buchlau; 271
Bulai Gajo; 257
Bunjik; 226
1
J
1
A
n
i
..i
"1
_ i
J
f '!
Burgess J. W.; 376, 437
Burian pi. Rajics Stj.; 266. 268, 273, 274, 275,
Buan; 226
Cedren; 45, 83
Cerularije; 1 30
Chaniberlain Honston Slewarl; 419, 434
Charmatz Rudolf; 39. 436
Chelicky Petar; 90
Chlumecky Leopold; 266, 294. 295
Chorin Franjo: 273
Cippico; 250
Crenevville; 362, 387, 427, 433. 437
Crnojevi v. Arsenije Crnojevi
Crnojevii; 63
CsSnyi; 229
uvaj; 304, 357.359
Cviji J. 82, 138,308,309.314.317.356,359.
365, 366, 368, 374. 387, 402, 426, 436
Cvjetkovi B.; 430
aslav: 48, 87. 1 12. 187. 277
ingrija Pero; 346
irit, apostol; 197
Dalimil; 425
Dandolo Emerik; 51
Dandolo Vincencije; 25 I
Danii .; 338, 347. 436
Dardalija; 220
David Antun; 245. 246
Davidovi Ljuba; 43 1
Deak Franjo; 41, 243. 281, 286, 288. 291, 41
1
Dean; 418
Dejanovi 62. 109.418
Derenin; 276, 436
Dekovi; 256
Deeli uro; 432
Dimitrije (Homatian); 55, 61
Dimilrije, sin sestre B.Godunova: 158
Dioklecijan; 15
Dobromir Streza; 54
Dobrovsky; 190, 194,197.262,290,291.320.
333; 342
Ddberitz;271
Doji; 359
Domagoj: 13
Dora d'lstria; 153
Doroti: 250
Dragani; 250
Draga: 62. 109,418
Drakovt; 243
Drakovi Janko, groi": 38. 95
Drinowski: 353
Drislavii; !7
Dtii N-; 433
Dukljanin; 277
Dummler E.; 84. 123.315.429
Duan (Silni); 52, 53, 60, 67, 78, 109, 163. 164,
326 165,166,178,200,292.298,382
onovi: 214
ordevi Vladan; 82, 203, 283, 284, 289, 290,
307, 308. 309, 314. 334, 356, 362, 382, 390,
402, 422, 436
Duki A.; 178
urad (despot); 66
urdevi Vaso; 248. 376
Engel johann Chrislian v.; 81, 82. 124, 181. 431
Erdody 1.: 228. 250
Esterhazy Emerich grof; 36, 228
Eudoksija; 58
Eugen Savojski; 1 15, 220, 223
Faliero Ordelato dud; 91, 381. 420
Fallmerayer; 143, 144. 145. 152, 156, 182. 433
Fatih Mehmed; 100
Feodor Rurikovac; 158
Ferdinand IV.; 30
Ferdinand Habsburki; 151, 218. 229, 253,408,
421
Ferdinand, knez bugarski; 213
Fiedler;221,434
Filipovi Josip, general; 260, 261, 262, 284
Filipovi Ivan; 39
Finfay: 152,433
Flavije Blondo; 45, S3
Florinski; 125,358
Fliigel; 432
Focije; 15, 130
Foerster F. W. 437
Folnegovi P.; 265
Foscari; 381
Fournier A.; 435
Frank; 242. 340. 344, 348, 425
Frankopan (knez); 276
Frankopani; 24. 95
Franjo (car austrijski); 250. 408
Franjo Ferdinand; 364
Franjo Josip 1.; 232, 260, 338. 408
Fridrik Barbarosa 50
Fridrik IV.; 98
Friedjung; 228, 266, 294, 300, 304, 309, 350, 356,
422,425, 435
Funder; 302, 436
Gaj Ljudevit; 37, 227, 319, 335
Garaanin; 204
Gavella; 329
Gavrilo 267
Gavrilovi: 431
Gebhardi L. A.; 124, 181
i
1
Gerasim; 194
Gfrorer; 83, 128, 152, 236, 237, 309, 406, 407, 414,
433
Ghika Elena; 153
Ghika Georgije; 290
Giessl; 306
Giskara 154,256
GluckL.;432
Gopevi Spiridion; 436
Gottfried Vendomski; 135
Grassl Georgr 43
1
Grgur VII.; 16, 134,406
Grimm; 194
Grota; 125
Griinberg; 155,295.436
Grilnhut; 295
Greti N; 429
Gudemus Emst; 427
Gumplovicz; 429
Gyulaj; 347
Habsburgovci; 24. 25, 29, 31, 35. 218. 222, 274.
298. 333
Hadrijan IV.; 134
Hadi-kalfa; 388
Hadi Mustafa-paa; 71
I ladi-Lojo; 260
Hadi-Risti Risto; 200
Hadi-Risti Vaso: 200
Hafiz-paa; 73
Handel Freiherr 343
Harden Maksunilijan: 185
Harpf; 433
Haulik; 226, 228
Hegediis R.; 437
Hcllenbacb; 240
Helfert; 82, 84, 152, 260. 432
HenriklV.; 17
Henlschel W.; 184. 187, 434
HerkaIoiT.;261.434
Hicela; 16
Hildebrand: 16, 134
Hildeburghausen; 32
HilferdingA.;66, 125
Hohenvvarf; 241
Honorije; 13
Honorije 111; 55
Horval Ivani; 99
HorvalR.; 238. 430.435
Horval Slj.; 279, 280. 435
Hrabovsky; 228, 229
Ilrebeljanovi; 62, 109.418
Hrvoje Hrvatini: 98
I Iunfalvy; 424, 437
Hunyady .(.; 283
lblcr.l.i;437
Igelslrum; 264
Inocencije III.; 134
Inocentiie XI; 220
Irena (carica); 6
1
Irena, ena F. Rurikovca; 158
Ivan Cimisk; 48
Ivan III.; 130
Ivan IV.; 13
Ivan Tesalski: 59
lvic Aleksa; 431
Jagelovii; 23
Jagi Vatroslav; 262. 318
Jan Sobjeski; 220
Jankovic grof Julije; 240. 243
Jankovic Stojan; 115
Janukevi; 424
Jastrebov;212
Jeftanovi Antun; 200
Jeftanovi Gligorije; 154, 210
Jelai Josip grof; 39. 227. 231, 246, 253, 260, 422
Jelena, sestra Ladislava sv.; 1
7
Jeleni Julijan; 432
Jelisava; 59
Jelisava Kumanka; 59
Jeremija, pop; 88
Jireek Konstantin; 106, 125, 192. 314.415,416.
431,433
Joanikije, nadbiskup; 61
Jorga N.; 431
Josip I.: 35
Josip II.; 37. 225,278
Josip, nadvojvoda; 250
Josipovi Antun pl;; 38
Joi; 335
Jourquire Vicomte de la; 151
Jovan, m. b. arhiepiskop peki; 1 78
Jovanovi, metropolita; 69, 199
Jovanovi Pavle; 204, 248
JukiLuka; 335. 259
Juraj 1. Terterij; 59
Jurici dr.; 334. 367. 436 .
Justinian; 136.407,429
Kaclerovi; 308
Kaii; 196
Kai-Mioi Andrija; 196
Kalif erif-paa; 151, 152
Kalislo, palriarh; 61
Kallay B-; 58. 75, 78. 82, 138, 140, 145,
262, 266. 283, 286. 287, 294, 295. 296, 299,
325, 326. 343,416, 419, 422.431
Kalojan; 168
Karaordc; 72, 73, 74, 224, 314, 3 19, 320
Kanidordevii; 72, 208, 2 13, 214, 215, 299, 343,
349. 382
Karadi (Stefanovi) V.: 70, 189, 193, 199,
231. 237. 256. 285. 291. 314. 318, 319, 320,
420. 434
Karano-Tvrlkovi Pavao; 123, 181
1
,J
1
ij
rt
J
1
J
"1
u
Karapet Ter. M.; 431
Karalsony; 372
Karli P.: 435
Karlo, car: 423
Karlo Draki: 22
Karlo V.: 218
Karlo VI.: 35
Karlo Roberlo: 21, 22, 93, 94, 415
Karlo Veliki: 130, 134
Katarina, ena Stjepana Dragutina: 59
Katarina II.: 161, 190. 191
Katkov: 157
Keglevii: 95
Kellen 255
Kendeli: 265
KhevenhOIler: 292
Khuen (Heervvarv); 202, 246. 247. 248.258, 264,
265, 286. 287. 294, 297. 299. 301, 304. 325, 327,
328, 330. 339. 340. 343. 343, 353. 354, 357, 373,
376, 377,411.420.422,423
Kinnainos loannes: 83
Kir Filip: 176
Kiril; 116
Kirinski: 202
Kisi V.: 435
Kjellen R.; 306. 436
Klai: 36. 82
Klai M.: 254. 256, 285
Klai Vj.: 429. 430, 436
Kneevi, metropit.: 256
Knianin; 231. 232, 282. 283
Kohari J: 430
Kohll.H. 290.291
KolIarJan: 189
Koloman: 19.86. 91, 275. 361, 362, 419
Koloni Leopold: 230
Kolonii: 95
Komlossy:94. 99. 316. 431
Kornneni: 17.47. 49, 50. 51. 91. 315. 380
Komnen Mamiel: 50, 83. 92. 166 Konstantin (I.): 130.
131.418
Konstantin XI.: 130
Konstantin Poriirogenet: 11.83, 123. 124,192.283.314.
320
Kopitar: 181.290.319
Kosaca Slj.: 98
Kossuth Franjo: 347. 348. 350. 410 Kossuth L-: 226. 227.
230. 278-288. 299. 352. 4 10. 4 1
1
Kotromanovii: 97. I 12
Kovaevi Milan: 335. 343. 415. 437
Kragujcvi: 199
Kralj Milan: 74. 212.2)3
Krause:84. 123
Krelschmavr: 437
Kropa:
62," 109.417
Kubral: 46
Kukuljevi Ivan: 111. 199. 227.230.415.417
Kukuljevi Milutin pl.: 261
Kulin: 92
Kulmer F.; 227, 230
Kuripei; 104, 121.432
Kurtovi ukrija; 3 1 3, 434, 436
Kulan Dragojlo: 228
KvaternikE.: 240, 241,435
Ladislav IV. Kumanac: 21
Ladislav Napaljski: 22
Ladislav IV. Posthumus: 23
Ladislav Sveti: 17
Lakato Josip, 435
Lapenna; 256
Laser. 201
Laskarin Teodor: 54
Lav Filozof: 733
Lazar, knez: 62, 66, 67, 164
Lazarevi orde: 67
Lazie Sima Lukin: 196. 197, 328,434
1 .enel Waller: 430
Leonlll.; 130
Leopold; 178. 180, 186
Leskien A.: 291, 320, 324, 436
Letica; 154
LeuthnerK.; 158, 159.433
Lonyai: 243
Luccari:418
Lucifer: 89
Lucius; 111,418
Lukei: 330
Luksemburgovci: 22
Lupi; 426
Ljubibrali L: 22
1
Ljubibrati Petar: 221
Ljubi 258,430
Ljubia: 201
Ljubuki, pater: 165
Ljudevit Panonski: 12
Ljudevit I. Veliki: 22, 23, 430
Ljudevit Viliin Badenski: 220
Majkov: 125
Maver: 237. 435
Maverhoffer; 232
Makanec dr.: 262
Makarije:66, 173. 174
Maksimilijan: 67. 218
MallotHector:207
Mamula: 253
Mandi Mili.: 435
Mandi Nikola; 265
Marczali Henrik: 423
MaretiT.; 196. 197
Marija Paleolog: 416
Marija Tarezija 119. 152
Marjanovi Milan: 359. 436. 437
Markovi Boza: 302
Mannont: 251. 252
1
~~5
Marti fra Grga: 261
Maran, fra 369
Masarvk; 301, 302, 342, 355
Mali; 256
Matija (Malija) Korvin; 23, 25, 114,280
Maver Martin: 297
Mazzura .; 436
Mazurani Ivan: 186, 202, 243246, 248. 384. 294,
325, 326, 329. 336, 340, 360, 406, 418, 420 422, 434
Mazurani Vladimir 261, 418
Medakovi Bogdan; 376, 425
Meduni; 243
Mehmed Fatih; 100
Mehmed Sokolovi; 66, 173. 174, 433, 434
Mehmed Vedihi-paa; 335
Mcsi M.; 430
MeUemich; 335
Metod, apost.: 197
Mihajlo, knez; 198. 203, 212, 383
Mihanovi; 330
Mikainovi: 187
Mikloi Franjo: 119, 121, 122, 124. 173,181,192,
291, 315, 318, 320, 322. 418, 432. 436
Mileli Svetozar; 239, 436
Milica, carica; 67
Mili V.; 254. 345, 350, 425, 436
MilobarFran v. Petriniensis
Milojevi M. S.: 196, 434
Milo: 66, 165
Milutin: 59
Miroslav: 50
Mikatovi; 336
Mhrinovi D.; 359, 437
Mladen ubi: 21. 22, 60. 93
Mojsije; 134
Monli Lovro; 399
Morosini Tomasina: 2
1
Morpurgo: 256
Mrazovi dr., 245
Mmjavac; 62
Mmjavevi Ugljea: 62
Mmjavi; 62
Munin: 437
Murat; 66, 67. 153
Musa: 68
Mussafia: 385
Muslala Kopruli.: 220
Muicki: 202
Muller: 102. 218
Miiller A.: 432
Napoleon; 38, 250. 251. 252. 333. 380
Nardclli: 259
Naumann F : 374 437
Nelipi (Nelepi): 22
Nelipii: 24. 95
Neniani: 122. 432
Nemarna: 50 57.66,415
Nemanjii: 49-59, 88, 89. 108, 111, 1 12, 1 13, 141,
163, 187,321, 331,382,415
Nenadovi Matija; 231
Nestor; 149, 197,333
Nicolai Friedrich; 191
Niederle; 193
Niketes; 48
Niketi Pet. M.: 203. 434
Nikola IV. (papa); 21
Nikola crnogorski knez; 203, 214
Nikola Iloki: 23
Nikoli; 262, 286, 302
Nodilo Nadko: 255, 429
Norden W.; 433
Novakovi Stojan; 308, 431
Obradovi Dositej; 70. 198
Obren;74
Obrenovii; 77. 203. 287
Obrenovi Milo; 74, 165
Odoaker; 129
Olivera; 67
Omega; 236, 259, 363, 435
Orbini; 181
Ori: 243
Osman; 174
Osman-paa; 200
Oton; 134
Qegovi; 226
Paleolog; 60
Paleolog Mihajlo; 51
Paleolog Sofija; 130
Pasquali; 251
Pasvan-oglu: 7
1
PaiN: 213
Patron Baudan Charles Frederic de: 191
Pauler: 372
PavaolII; 218
Pavao Bribirski: 21
Pavlinovi Mihovil; 201, 202, 254, 257,434
Pavlovi Nikola; 200
Pavlovna Aleksandra: 73
Pejaevi Julije: 243, 286
Pejaevi: Ladislav; 243, 245, 246
Pejaevi Teodor: 302. 327, 348, 349. 420
Pejaevi-Vjroviliki Franjo. 1 24, 181
Pelagi Vaso; 200
Pellegrini-Danieli; 296. 436
Perciuli: 115
Perovi Scrafim: 265
Pestv; 284287, 291, 372. 41 1. 423, 425. 435
Pelar Karadordevt; 213
Petar Kreimir; 16
Petarll. Orseolo: 16
Petar Petrovi-Njego 186, 211. 382
Pelar 1. Petrovi-Pelraki; 170, 171
Pelar Svai: 16. 91
J
1
vi
1
]
H
~i
J
H
J
i
J
"i
u
m
82. 105.117.126.266.
44,
194.
45, 83, 84.
314.320
Petar Veliki: 161,207,305
Petranovi dr. B.; 182.432
Petranovi Teodor: 100, 256
Pelrarca; 436
Petriniensis dr. (prof. Milobar):
275,417,431
Petronije: 72
Pelrovi Danilo: 151, 214. 256
Picot: 185
Pichler: 152.171.433
Pio II.; 102
Piroanac Milan: 287. 350
Pitacca: 426
Platon: 129
Plemi ).; 36
Podgorianin Sofronije; 221
Pogledi; 243
PoliM.;434
Polonvo: 268
Popari B.: 430
Popov: 125
Popovi: 24
1
Porfirogenel Konslanlin; 13. 43.
123. 124. 125. 178. 182. 193
Potonjak Franko; 351. 357. 425. 436
Prelog; 432
Pribievi Milan: 359. 437
Pribievi Svetozar: 351. 369
Prodan I.: 257
Prohaska Dragan; 103, 195.431.434
Proti Slojan; 308, 309
Psendoizidor; 4 1
8
PuciMedo: 124. 181
Raki Franjo: 83. 182. 243. 337. 338. 430. 432. 433. 436
Radelzkv: 230
Radi Slj.: 327, 371
Radoslav: 55, 59
Radul: 220
Raimondus de Agiles: 1
7
Rajai Josip: 199. 228. 231. 232
Raji.).;81. 124. 181. 182. 196. 198.318
Rajkovi uro; 200
Rakija: 240
Rakoczv: 36, 220. 221
Rakodczav: 357
Rambcrg R: 246
Ranke L. v.. 75 ,82. 133. 413. 431
Raslislav (Raslko): 54
Rauch Leon.: 240. 243. 300. 30L 303. 422
Rauch Pavao: 303. 308
Raiiler: 435
Ravenjanin Ivan; 436
RedslobR.:437
Reichhcrzen 243
Rennei : 229
Rinna; 25i
Risti
'}.:
232. 282. 350. 416. 421. 435
Riva; 251
Rodi:201
Rotbuch: 433
Roth;231
Rudolf Habsburki; 21
Rudolf(prieslolonasijednik): 364
Rukavina; 250, 251
Ruvarac Ilarion: 418, 434. 436
Riga; 192
Sallopek; 229
Samassa: 233. 365. 368, 374, 435
Sava (sv.): 5457, 63, 65. 66, 93, 99, 1 13, 163, 164, 173,
416, 431
SaxCarlRitter;431
Scvlices: 45
Schmerling; 40
Scbaeller A.; 434
SchnellerHans:208
Schvvarzenberg Karl: 364
Schwicker Slj.; 26, 180, 1S7. 222, 277, 326. 424, 430, 431
Scotus Viator v. Selon Watson
Sedeslav: 13, 15,97
Seeck O.; 429
Segher Malo: 430
Seifert; 433
Selim II: 116
Selim Hl: 71. 73
Serti Josip: 261
Selon Watson: I. 204. 230. 242. 243. 246. 247, 266,
271, 292. 293. 300, 302. 303. 304, 309. 311. 312,
313, 337. 340. 343. 348 350. 355. 356. 364. 367,
377^ 403. 415, 421. 424. 425, 426,435
Shek: 273. 432
Sieger R.: 400
Sigismund Luksemburgovae; 23. 26
Simeun (Nemanja); 54
Simeun, pelr. tm.; 61
Simeun Uro Paleolog; 62
Simeun Veliki, bug. car: 46. 47, 84
Simonida: 59. 61. 416
Skerlecz; 359
SkerliJ.;359.362,437
Skrejovski: 422
Slavi 16
Smiiklas T.: 196.237,429.430
Smodlaka: 258. 259. 343. 362
SombanVk'.; 20. 181 188.424.434
Sosnoskv: 224. 435
J
Spalajko'vi M. 20?! 206-210. 269. 270. 290,295
299. 302 30S. 309, 314. 349, 350. 351. 354. 357
Springer:233,4l5.435
Sracimir; 50
Stadler: 265. 272. 273. 351, 405. 433
ii
, i
1
J
1
Slanojevi S.': 59, 174. 176. 177. 182, 198 399, 212,
213, 3I4J50. 360, 361, 369,371,402,418,431
Starevi dr. Ante: 40, 51. 83. 200. 201,204,
240246, 257, 263. 265 273, 287 294. 300, 30 1
.
316. 327, 335, 337. 339. 340. 3-52. 344, 351. 354,
362, 427. 434, 439-
Starcevi David; 297
Slarevi Jakov, otac A. Starevia; 241
Sleinbeiss: 427
Stevan (sin Lazarev) Lazarevi: 66
Stjepan: 54. 55, 58
Stjepan 11.: 17.91
Stjepan V.: 59
Stjepan Dragutin: 59, 112.415
Stjepan Duan v. Duan Silni, car
Stjepan Filozof: 133
Stjepan Kosaca: 98
Stjepan Kotroinani: 93
Stjepan, nadvojvoda, palatin; 227
Stjepan Prvovjenani: 52-58. 415. 416
Stjepan Radoslav; 4 1
5
Stjepan sv.: 278
Stjepan Tomaevi: 102, 417
Stjepan Tvrdko: 97. 98, 99. 33!
Sljepan Uro: 415
Stjepan Uro II. (Mil.): 59, 60. 166. 331.
Sljepan Uro III.: 4 16
Stjepan IV. (Mil.): 59
Stjepan Vladislav; 415
Stojadinovi; 1 S7
Stojanovi Ljuba: 308
Stojanovi N.: 334, 342. 371.436
Stratico: 251
Slratimirovi: 73. 179. 231. 327. 416
Strohal: 106
Slrossmaver J. J.: 140. 157. 242. 243. 247. 335-340. 353.
425
Sturm: 236
Suboti Jovan: 198
Suhomlinov: 424
upilo: 268. 30i. 308. 351. 360. 369. 426 437
Suppe: 251
Svjaloslav: 48
Szalmary: 373
Szechenvi Stjepan: 279
Szlavy Josip pl.: 261. 262
afarik P. J.: 43. 124. 189-200. 207. 209. 231. 262.
29CT29I. 320. 333. 338. 342. 375. 425. 429. 434
egvi Kerubin: 435
Serif-pasa 1 52
imek Maksimilijan: 81. 10-1. 431
isic: 360. 429. 430. 437
okevi (ban): 40
pur Strii Napoleon: 261
ubi2l. 22. 24.93. 95
ulek:2l8.435
umaiiovic Svclislav: 376
Supljikac;231, 232
urmin; 322, 436
Taafe; 236, 286
l"attenbach: 220
Taube: 1 19
TauskH.:418. 435
Teodor; 61, 74
Teodora: 416
Tetetleni;4U
Teodozije: 13
Thalloczv Ludwig: 95, 121, 172, 422, 431
Thiers; 208, 292
Thugul; 250, 251. 254. 255. 258. 281, 288, 299, 363. 407.
408,409.410
Thum grof: 251, 252
Tihomir, 50
Timurlenk; 67
Tisza Koloman: 296
Tkali; 430
Todorovi; 232
Tokolv Emerik; 36
ToIstoj;321
Tomaic Franjo pl.; 252
Tomai Nikola (ban): 172.304,357
Toniaseo Nikola: 255
Tomi Jaa; 3 1 7. 424
Tomislav: 14,315.430
Topija;62, 109,417
Tripkovi; 254
Tmski; 243
Trumbi A.: 257, 345, 375, 425
Tuel Benjamin: 111,184, 185
Turba; 36. 429
Tvrtkovi Ivan; 434
Ulfila: 197
Uro: 62.416
Uro II.; 59, 61
Uro IV. Mil.: 59
Uro Simeun; 62
Utjeinovi-Martinusius Juraj; 423
Vaclav sv.; 235
Vakaovi A.: 243
Valemijan IV.: 13
Vaniek Fr.: 430
Veldendr. Fr.;415
Vesni Milcnko: 215, 309. 375
Vi I im: 271
Virchou- Rudolf: 418
Vizonlaj; 273
Vladislav II, lagelo: 25
Vladislav Poljski; 23
Vlavi Vladko: 95 96
Vojislav: 48
1
1
J
1
1
J
o
[
I
1
J
"1
:i
'"i
:i
vji
J
ej
Vojnovi uro; 256
Vojnovi Kota; 256
Vonina Ivan; 240
Vranfczanv; 243
Vrbant; 315
Vrhovac; 252
Vukan; 54
Vuki St.; 98, 99
VuloviS.;321,436
VVagner; 257.435
Wahrmund; 1 84
Weissbach; 121
Wilson;420
Windischgralz; 422
Wrachien; 251
Wurm Ch. Fr.: 435
Zagorac; 347, 425, 436
Zapolja Ivan; 25
Zaratustra; 87, 88
Zavida; 50
Zdeslav; 123
Zenrovi; 306, 382
Zenker; 364, 376, 383, 437
Zmajevi Vinko: 165
Zonaras; 45
Zrinski grofovi-, 21,95, 220
Zvonimir Dimitrije; 16, 17, 164,430
ivkovi Ivan: 198, 199,240,244