Vladimir Geiger

Marica Karakaš Obradov

Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Ljudski gubitci u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i žrtve

logora Jasenovac u istraživanjima Ljube Bobana

Posljedice Drugog svjetskog rata bila su velika materijalna razaranja,

a i ljudski gubitci bili su izrazito veliki. Najveći broj rasprava o ljud-
skim gubitcima Jugoslavije, i Hrvatske, tijekom Drugog svjetskog rata
nije znanstveno utemeljen i ima prepoznatljivu ideološko-promidžbenu
podlogu. Naime ljudski gubitci Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugom svjet-
skom ratu i poraću, ponajprije broj i nacionalna/etnička, dobna i rodna
struktura ljudskih gubitaka u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i žrtava lo-
gora Jasenovac, unatoč mnogobrojnim procjenama, izračunima i popisi-
ma, jedna je od najkontroverznijih istraživačkih i štoviše najosjetljivijih
(dnevno)političkih tema.
U svibnju 1945. u govorima u Zagrebu i Ljubljani Josip Broz Tito
objavio je da je u Jugoslaviji u Drugom svjetskom ratu poginulo 1,7
milijuna osoba. Taj je broj, vjerojatno da zvuči vjerodostojnije, povećan
na 1,706.000 te je Federativna Narodna Republika Jugoslavija taj broj i
službeno prijavila Međunarodnoj reparacijskoj komisiji u Parizu 1946.
Kasnije su istraživanja potvrdila da se taj broj mogao odnositi samo
na demografske gubitke,1 a ne stvarne gubitke2 Jugoslavije. No ovaj je
broj, od 1,7 milijuna, kao stvarni gubitci, dobio status službene brojke
i sve do raspada Jugoslavije bio je zaštićen autoritetom države, te ušao
u jugoslavenski i međunarodni optjecaj. U Jugoslaviji su obavljena tri
popisa ljudskih gubitaka Drugog svjetskog rata. No kako ni najsustav-
niji popis ljudskih gubitaka Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, koji
je 1964. provela Komisija za popis žrtava rata Saveznog izvršnog vijeća
SFR Jugoslavije, u organizaciji Saveznog zavoda za statistiku i republič-
kih zavoda za statistiku, nije potvrdio (kao uostalom ni popisi zemalj-
skih komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača

1 Demografski gubitci podrazumijevaju poginule, ubijene i umrle tijekom rata, pad

nataliteta zbog ratnih neprilika i migracijski saldo.
2 Stvarni gubitci podrazumijevaju poginule, ubijene i umrle tijekom rata.

131
 Ljubo Boban i istraživanje suvremene povijesti

odnosno Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih

pomagača, 1944. do 1947. i komisija za sakupljanje podataka o žrtva-
ma Narodnooslobodilačkog rata republičkih odbora Saveza udruže-
nja boraca narodnooslobodilačkog rata, 1950.) očekivani i poželjni broj
ljudskih gubitaka od 1,706.000 (popis 1964. je, naime, utvrdio 597.323
ljudskih gubitaka) i popis iz 1964. proglašen je neuspješnim i nepotpu-
nim. Na popis iz 1964. je zatim stavljen embargo, iako su republičke
komisije i nakon terenske provjere popis ocijenile uspješnim. Jasno je
da taj popis nije obuhvatio gubitke na neprijateljskoj strani. Navedeni
su se popisi odnosili na one stradale i žrtve koje su uzrokovale u pr-
vom redu okupacijske snage i njihovi suradnici. Neobjavljivanje po-
pisa iz 1964. stvorilo je mogućnost ekstremnog umnožavanja ljudskih
gubitaka Jugoslavije, posebice srpskih žrtava u NDH i žrtava logora
Jasenovac. Uporno i desetljećima promicane su megalomanske tvrd-
nje da je Jugoslavija imala više stvarnih ljudskih gubitaka u Drugom
svjetskom ratu od mnogoljudnijih savezničkih država, osim SSSR-a i
Poljske. Takav stav onemogućavao je sve kasnije napore demografa i
povjesničara u Jugoslaviji da se ljudski gubitci Jugoslavije, i Hrvatske,
istražuju nepristrano i znanstveno.3
Jugoslavenski popisi ljudskih gubitaka Drugog svjetskog rata, kao
niti svi kasniji dopunjavani i revidirani popisi, ne potvrđuju da je u
logorima NDH život izgubilo stotine tisuća ili, kako su neki navodili,
ili još uvijek navode, više od milijun ljudi. Ipak, u licitiranju žrtvama
logora Jasenovac srpska se strana držala broja od 700.000, a 1970-ih i
1980-ih godina pojavljuje se i tendencija rasta navedenog broja (osobito
nakon Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti 1986. do-
segnula je broj od milijun ubijenih Srba u logoru Jasenovac).4 Unatoč

3 Usp. Vladimir Žerjavić, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici sta-
novništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Zagreb 1992, 15-20 ili Vladimir Žerjavić,
Population losses in Yugoslavia 1941-1945, Zagreb 1997, 55-58 ili Vladimir Žerjavić,
Pertes de la population en Yougoslavie 1941-1945, Zagreb 1997, 61-63; Srđan Bogosav-
ljević, Nerasvetljeni genocid, u: Srpska strana rata. Trauma i katarza u istorijskom pam-
ćenju, priredio: Nebojša Popov, Beograd – Zrenjanin 1996, 192-194, Beograd 1996,
161-163; Srđan Bogosavljević, Drugi svetski rat – žrtve. Jugoslavija, Dijalog povjesni-
čara – istoričara, 4, Zagreb 2001, 491-493; Vladimir Geiger, „Ljudski gubici Hrvatske
u Drugom svjetskom ratu koje su prouzročili ‘okupatori i njihovi pomagači’. Brojid-
beni pokazatelji (procjene, izračuni, popisi)”, Časopis za suvremenu povijest, 3, 2011,
700-709. I ondje navedeni izvori i literatura.
4 Usp. Radomir Bulatović, Koncentracioni logor Jasenovac, s posebnim osvrtom na Donju
Gradinu. Istorijsko-sociološka i antropološka studija, Sarajevo 1990.

132
 V. Geiger ‒ M. Karakaš Obradov • Ljudski gubitci u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj...

neprekinutih i upornih javnih ponavljanja dežurne istine o ljudskim gu-

bitcima Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugom svjetskom ratu sve do ras-
pada SFR Jugoslavije, pojedini jugoslavenski statističari/demografi i
povjesničari iznosili su brojke i gledišta, manje ili više utemeljena, no
znatno različita od službenih jugoslavenskih navoda o demografskim i
stvarnim gubitcima.5 No sustavna javna preispitivanja ljudskih gubita-
ka Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugom svjetskom ratu javljaju se tek 1980-
ih godina kada su jugoslavenska vlast i komunistička ideologija počele
nezaustavljivo gubiti uvjerljivost.6
Tada je i Ljubo Boban uzeo veliko učešće u polemikama o ljudskim
gubitcima Hrvatske, i Jugoslavije, u Drugom svjetskom ratu.7 Boban je
bio tih godina svojevrsna vatrogasna mjera hrvatske historiografije, pa i
politike za koju je Boban rekao da „dozira uvjete i mogućnosti razvoja
historiografije”, protiv nesmiljenih politički sračunatih napada.8
Kronološki gledano Ljubo Boban se izravno suočio s temom ljud-
skih gubitaka Jugoslavije, i Hrvatske, odnosno NDH, u Drugom
svjetskom ratu, a i žrtava logora Jasenovac, kada je pisao odrednicu
„Ustaše” u Enciklopediji Jugoslavije, Leksikografskog zavoda FNRJ u
Zagrebu, 1971.9 U toj odrednici naveden je i podatak o 600.000 žrtava u
Jasenovcu. O okolnostima pisanja odrednice „Ustaše” Boban je govorio
i pisao nekoliko puta 1989. i 1990 te objavio tekst u Kontroverzama 3 pod

5 Usp. primjerice: Ivo Lah, „Istinski demografski gubici Jugoslavije u Drugom svjet-
skom ratu”, Statistička revija, god. II, br. 2-3, Beograd 1952, 214-224; Bruno Bušić,
„Žrtve rata”, Hrvatski književni list (Zagreb), br. 15, 1969, 2-3 ili Bruno Bušić, „Žrtve
rata”, Hrvatska revija, god. XIX, sv. 4, München 1969, 491-495; Bruno Bušić, Jedino
Hrvatska. Sabrani spisi, Toronto – Zürich – Roma – Chicago 1983, 309-315 [„Ukupni
demografski i neposredni ratni gubici u stanovništvu SFRJ na dan 15. III. 1948. go-
dine zbog Drugog svjetskog rata”]; [Ivan Jelić], „Koncentracioni logori”, u: Enciklo-
pedija hrvatske povijesti i kulture, Zagreb 1980, 304-305; Ivan Supek, Krunski svjedok
protiv Hebranga, Chicago 1983.
6 Usp. Kosta Nikolić, „Polemike o genocidu u NDH u jugoslovenskoj istoriografiji
1985-1989.”, u: Genocid u 20. veku na prostorima jugoslovenskih zemalja, urednik: Jovan
Mirković, Beograd 2005, 425-452. I ondje navedena literatura.
7 Usp. Branka Boban, „Bibliografija akademija Ljube Bobana”, u: Spomenica Ljube
Bobana (1933.-1994.), odgovorni urednik: Mira Kolar-Dimitrijević, Zagreb 1996, 21-
31 ili Branka Boban, „Bibliografija akademija Ljube Bobana”, u: Ljubo Boban 1933.-
1994., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Spomenica preminulim akademi-
cima, sv. 81, Razred za društvene znanosti, Zagreb 1998, 26-42.
8 Usp. Željko Krušelj, „Historija od stvaranja do krojenja (razgovor s Ljubom Boban),
Start (Zagreb), br. 446, 29. XI. 1986., 42; Ljubo Boban, Kontroverze iz povijesti Jugosla-
vije, 2, Zagreb 1989, 317.
9 Usp. Lj.[ubo] Bn.[Boban], „Ustaše”, u: Enciklopedija Jugoslavije, 8, Zagreb 1971, 444.

133
 Ljubo Boban i istraživanje suvremene povijesti

naslovom „Kako sam u Enciklopediji Jugoslavije pisao o ustašama”.10

Boban pojašnjava da je unošenje broja od 600.000 žrtava intervencija
redakcije Enciklopedije Jugoslavije. Naime prenesen je podatak iz odred-
nice „Ustaše”, objavljene u Vojnoj enciklopediji Vojnoizdavačkog zavo-
da u Beogradu 1967.,11 što je u Bobanovom enciklopedijskom članku
„Ustaše” i navedeno. No izostala je napomena redakcije Enciklopedije
Jugoslavije da je završetak teksta i broj od 600.000 žrtava logora Jasenovac
inkorporirala u Bobanov članak.12 Ovo pojašnjenje često mu je spočita-
vano sa srbijanske strane, osobito od Milana Bulajića.13
Godine 1982. i 1984. objavljeno je drugo, prošireno, izdanje knji-
ge Velimira Terzića Slom Kraljevine Jugoslavije 1941. (knj. 1 i 2).14 Prema
Bobanovom mišljenju Terzić ne samo da je ponovio stajališta na koje je
Boban upozorio još daleke 1963., već još dublje razvija tezu „da u hr-
vatskoj povijesti postoje samo ustaše i Pavelić, križari i Stepinac i gori
od svih njih Maček i HSS. [...] hrvatski se narod, prema Terziću, u ve-
ćini okupljao oko HSS.” U knjizi Slom Kraljevine Jugoslavije 1941. Terzić
se dotiče i Jasenovca te donosi razne navode o 600.000 žrtava u logoru
Jasenovac samo do 1943. ili, pak, ukupno 700.000 žrtava, pa i jedan mi-
lijun. Prema Bobanovim riječima, bio je to put utiranja ideje o „stoljet-
nom genocidnom mentalitetu koji je imanentan hrvatskom narodu koji

10 Usp. Ljubo Boban, „Kako sam u Enciklopediji Jugoslavije pisao o ustašama”, Inter-
vju (Beograd), br. 213, 4. VIII. 1989; Ljubo Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije,
3, Zagreb 1990, 275-298.
11 Usp. N.[ikola] Sl.[avica], „Ustaše”, u: Vojna enciklopedija, 10, Beograd 1967, 321.
12 Bobanova odrednica „Ustaše” u Enciklopedija Jugoslavije, 8 završava tekstom u na-
vodnicima: „Nečuveni teror, masakriranje i zločinačke orgije sprovodile su ustaše
nad srpskim življem za čitavo vreme NDH. U Blagaju (na Kordunu), na Ržanom
dolu i kod Opuzena (u Hercegovini), u Suvaji (kod Gračaca), Grabovcu (kod Pe-
trinje), Ivanić-jarka (kod Vojnića), u Glini (Banija), oko Duvna, u Bosanskoj Krupi,
Ključu, Sanskom Mostu, Glamoču, Prijedoru, u okolini Čapljine, oko Cazina i Ve-
like Kladuše, u podnožju Velebita i na drugim mjestima, u masovnim pokoljima
zvjerski je ubijeno na desetine hiljada Srba. Masovna uništenja Srba, Jevreja i antifa-
šista provedena su u ustaškim koncentracionim logorima: u Jasenovcu oko 600.000,
u Jadovnu oko 72.000, u Staroj Gradiški oko 75.000, u Sremskoj Mitrovici oko 10.000
ljudi, a više hiljada u logorima: Slano na o. Pagu, u Đakovu, u Sisku, Jastrebarskom,
Koprivnici i dr.” te navodom u zagradi: „(Vojna enciklopedija, X, 321)”.
13 Usp. primjerice: Milan Bulajić, „Jasenovački mit” Franje Tuđmana, Beograd 1994, 36-
37 ili Milan Bulajić, „Jasenovački mit” Franje Tuđmana. Genocid nad Srbima, Jevrejima
i Ciganima, Beograd 1994, 36-37 ili Milan Bulajić, „Jasenovački mit” Franje Tuđmana.
Genocid nad Srbima, Jevrejima i Ciganima, Beograd 1997, 36-37.
14 Velimir Terzić, Slom Kraljevine Jugoslavije 1941. Uzroci i posledice poraza, 1, Beograd
– Ljubljana – Titograd 1982; Velimir Terzić, Slom Kraljevine Jugoslavije 1941. Uzroci i
posledice poraza, 2, Beograd – Ljubljana – Titograd 1983.

134
 V. Geiger ‒ M. Karakaš Obradov • Ljudski gubitci u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj...

ni nakon stoljetne genocidne prakse nije uspio zadovoljiti svoje geno-

cidne porive i genocidne ciljeve”.15
U licitiranju žrtvama logora Jasenovac srpska se strana tijekom
1970-ih i 1980-ih godina zabarikadirala brojkom od 700.000. No brojka
žrtava logora Jasenovac, navođena tada u jugoslavenskoj historiografiji
i publicistici, iskazivala je, posebno kod srbijanskih autora, i tendenci-
ju rasta. Povjesničari u Jugoslaviji koji su, pak, procjenama i izračuni-
ma utemeljenim na mnogobrojnim relevantnim pokazateljima nastojali
ukazati na znanstvenu neodrživost službenih navoda o brojkama žrtava
u logorima NDH, ponajprije žrtvama logora Jasenovac, imali su znat-
nih neugodnosti, pa i bili podvrgnuti žestokim društvenim optužbama
i osudama.16
Uglavnom od sredine 1980-ih, a u godinama koje su slijedile sve uče-
stalije, u srpskim nacionalističkim krugovima označena je skupina ista-
knutih pojedinaca u Hrvatskoj, među kojima su bili ponajprije Franjo
Kuharić, Ivan Supek, Franjo Tuđman, Vladimir Žerjavić i Ljubo Boban,

15 Usp. Ljubo Boban, „Izvod iz strogo povjerljive kombinatorike Velimira Terzića. A

ponešto i o drugim kombinatorikama”, Časopis za suvremenu povijest, god. 15, br.
3, 1983, 79-117; Ljubo Boban, „Izvod iz strogo povjerljive kombinatorike Velimira
Terzića. A ponešto i o drugim kombinatorikama. Drugi dio”, Časopis za suvremenu
povijest, god. 16, br. 1, 1984, 55-80; Ljubo Boban, „Izvod iz strogo povjerljive kom-
binatorike Velimira Terzića. A ponešto i o drugim kombinatorikama”, Historija i
suvremenost: Idejne kontroverze, urednici: Ivan Perić, Stipe Pojatina, Zagreb 1984, 263-
275; Ljubo Boban, „Multikombinatorika Terzić-Šuković, odnosno Šuković-Terzić”,
Časopis za suvremenu povijest, 3, 1985, 121-134; Ljubo Boban, Kontroverze iz povijesti
Jugoslavije, 1, Zagreb ¹1987, 309-378, 381-398, Zagreb ²1989, 309-378, 381-398.
16 Usp. primjerice: Hrvatski institut za povijest, Ostavština dr. Ivana Jelića, dopis SUB-
NOR-a SR Hrvatske Gradski odbor Zagreb Izdavačkoj organizaciji „Školska knjiga”
od 28. srpnja 1981.; Stevan Nikšić, „Osporena enciklopedija (Zašto je ‘Enciklope-
dija hrvatske povijesti i kulture’ osporena i traženo da se povuče iz prodaje”, NIN
(Beograd), br. 1607, 18. X. 1981; Na suđenju dr. Tuđmanu sudilo se Hrvatskoj, London
1981; Franjo Tuđman, Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi. Dodatak: Pisac knjige
pred sudom, München – Barcelona 1982; Uroš Šoškić, „Desno od stvarnosti i istine”,
Vjesnik (Zagreb), 13. I. 1986; Franjo Tuđman, Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o
povijesti i filozofiji zlosilja, Zagreb 1989; Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2,
Zagreb, 1989; Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 3, Zagreb 1990; Jovan Mirko-
vić, Objavljeni izvori i literatura o jasenovačkim logorima, Banja Luka – Beograd 2000,
129; Milan Vuković, Dr. Franjo Tuđman u sudskim dosjeima /11. siječnja 1972. – 10.
lipnja 1990./, Koprivnica 2007; James J. Sadkovich, Tuđman. Prva politička biografija,
Zagreb 2010, 341-348; Mario Jareb, „Nezavisna Država Hrvatska i žrtve Drugoga
svjetskog rata u povijesnim istraživanjima Franje Tuđmana”, u: Dr. Franjo Tuđman
u okviru hrvatske historiografije. Zbornik radova, uredila: Vijoleta Herman Kaurić, Za-
greb 2011, 279-312.

135
 Ljubo Boban i istraživanje suvremene povijesti

i ne samo do njihove i Bobanove smrti nego i do danas, i koje se progla-

šava nositeljima minimiziranja srpskih žrtava u Drugom svjetskom ratu
i ponajprije u NDH i logoru Jasenovac.17
Ljubo Boban je, naime, tih godina uzeo znatnog učešća u polemika-
ma o pitanju broja ljudskih gubitaka Jugoslavije i Hrvatske, logorskih
žrtava NDH i ponajprije broja žrtava logora Jasenovac, kao i u polemi-
kama oko – u srbijanskoj javnosti i historiografiji – sve prisutnije teze o
genocidnosti Katoličke crkve. Od kraja 1980-ih Boban je često napadan
u srpskim i nekim hrvatskim medijima kao i historiografskim krugovi-
ma, posebice u Srbiji. Odgovarajući na novinarski upit o tome kako izla-
zi na kraj s polemikama oko logora Jasenovac, Boban je rekao: „[...] oko
tog problema nabilo se toliko osjetljivosti da o tome gotovo i nije mogu-
će progovoriti, a da nekoga ne izazovete.”18
Polemika o srpskim žrtvama u NDH i „odgovornosti hrvatskog
naroda za genocid” rasplamsala se 1988. Polemike su većinom objav-
ljivane u beogradskim tjednicima Dugi, Ninu i Mladosti (list Saveza so-
cijalističke omladine Jugoslavije), zagrebačkom tjedniku Danasu te u
Komunistu (list Saveza komunista Jugoslavije; srpsko i hrvatsko izda-
nje). Boban je polemizirao ili se u svojim polemikama doticao njihovih
istupa ili radova: s novinarima Perom Kvesićem i Zoranom Sekulićem,
urednikom komentatorom Komunista za SR Srbiju Slobodanom
Kljakićem, književnikom Goranom Babićem, političarom u Skupštini
SR Srbije Milananom Labanom, povjesničarima Rastislavom V.
Petrovićem, Milanom Bulajićem, Vasilijem Krestićem, Veselinom
Đuretićem i Vladimirom Dedijerom. U polemikama je s hrvatske stra-
ne najviše sudjelovao Ljubo Boban, koji je i znatan dio tih polemika
objavio u Kontroverzama iz povijesti Jugoslavije 2, 1989. i Kontroverzama
iz povijesti Jugoslavije 3, 1990.19

17 Usp. primjerice: Milan Bulajić, Ustaški zločini genocida i suđenje Andriji Artukoviću
1986. godine, III, Beograd 1989; Milan Bulajić, Jasenovac ustaški logor smrti srpski mit?
Hrvatski ustaški logori genocida nad Srbima, Jevrejima i Ciganima, Beograd 1999; Mirko-
vić, Objavljeni izvori i literatura o jasenovačkim logorima, Banja Luka – Beograd 2000.
18 Usp. Krušelj, „Historija od stvaranja do krojenja (razgovor s Ljubom Boban), Start
(Zagreb), br. 446, 29. XI. 1986, 44; Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2, 324.
19 Hodimir Sirotković, „Znanstveno djelo akademika Ljube Bobana”, u: Ljubo Boban
1933.-1994., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Spomenica preminulim
akademicima, sv. 81, Razred za društvene znanosti, Zagreb 1998, 14-16; Mirković,
Objavljeni izvori i literatura o jasenovačkim logorima, Banja Luka – Beograd, 2000; Ni-
kolić, „Polemike o genocidu u NDH u jugoslovenskoj istoriografiji 1985-1989.”, 441-
451. Usp. Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2, 315-431; Boban, Kontroverze iz
povijesti Jugoslavije, 3, 275-342.

136
 V. Geiger ‒ M. Karakaš Obradov • Ljudski gubitci u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj...

Polemike i napadi na Bobana uslijedili su nakon njegovog inter-

vjua potkraj travnja 1988. zagrebačkom tjedniku Danasu, naslovljenom
„Istina ne trpi kompromise”. Boban iznosi svoje mišljenje o politiziranju
historiografije. „Takve su tendencije zahvatile i dio ozbiljne historiogra-
fije, povjesničare od profesije i priznatih titula.” Naglasak je Bobanovih
promišljanja o pitanjima logora Jasenovac. „To su i odviše ozbiljne i tuž-
ne stvari. Ali, to nikome ne daje pravo da špekulira s tom sentimen-
talnom dimenzijom, pokrivajući to opravdanim gnjevom prema zloči-
nu. Prisutne su tendencije da se sentimentalna dimenzija podgrijava,
da joj se pokušava dati drukčija dimenzija. Meni osobno nije jasno kako
oni koji se poigravaju jasenovačkim logorom nisu svjesni bumeranga
koji će se neizbježno vratiti. Nisu svjesni ili nisu odgovorni. Svojedobno
sam rekao da je svaka špekulacija zločinom također svojevrstan zločin.
Jasenovački logor danas je otvorena istraživačka tema, nismo više u tom
pogledu ni u kakvom ‘rezervatu’. Ozbiljan istraživački posao brzo će
na čistac izvoditi sve špekulacije.” Prema Bobanu, temeljni nesporazum
u pitanjima o jasenovačkom logoru brojčani su navodi o žrtvama: „[...]
taj se problem pretvara u ‘igru brojki’, s ciljem koji ne mora uvijek biti
neposredno vezan s jasenovačkim logorom. Onima koji imaju takve ci-
ljeve dobro dolaze teškoće da se utvrdi broj žrtava, jer tako imaju veći
manevarski prostor.” Boban iznosi mišljenje da je „konkretnih proble-
ma” oko utvrđivanja broja jasenovačkih žrtava mnogo. [...] „Posebno je
važno da se pojavljuju i oscilacije u ustanovljavanju nacionalnog sastava
logoraša. Brojevi, u pravilu visoki, vezuju se pretežno, ponekad gotovo
isključivo, za srpsko pučanstvo. Ponekad se najčešće spominjani broj od
700.000, kao broj svih žrtava, navodi kao broj žrtava srpskog pučanstva,
jer bi broj drugih bio zanemariv. Međutim, dokumenti ukazuju i na zna-
čajan broj Hrvata, Cigana i Jevreja. [...] Neka demografska računanja
pokazuju da bi ukupan broj stvarnih gubitaka srpskog stanovništva na
području cijele Jugoslavije, u cijelom ratnom razdoblju, bio upola manji
od nekih visokih cifara koje pojedinci navode samo za jasenovački logor
i samo za srpske žrtve u njemu.” Boban iznosi i mišljenje da je utvrditi
broj jasenovačkih žrtava „nesumnjivo, veoma teško, a posve točno nika-
da. Tu se mora računati na značajna odstupanja, ali ipak u određenim
granicama. Do toga će trebati dosta strpljivog rada, u uvjetima pune to-
lerancije i benevolencije. Ali, ako nije bilo moguće utvrditi broj žrtava
koji je stvarno bio, brzo bi se moglo utvrditi koliko ih nije bilo, prosto
zato što ih nije moglo biti, a s tim brojevima se poigrava. I to bi već bilo
mnogo. Trebalo bi utvrditi gornju i donju moguću granicu, i postupno
ih približavati”. [...] Uz to Boban otklanja utemeljenost tvrdnji da Glas

137
 Ljubo Boban i istraživanje suvremene povijesti

Koncila odnosno Katolička crkva preko njegovih teza pokušava braniti

Alojzija Stepinca. Boban se protivi i jednodimenzionalnom, neutemelje-
nom i netočnom, na izmišljotinama utemeljenom prikazivanju i ocjenji-
vanju uloge Stepinca u razdoblju NDH i u neposrednom poraću.20
Na Bobanova stajališta i navode u intervjuu Danasu uslijedio je počet-
kom svibnja 1988. žestok osvrt u Mladosti, listu Saveza socijalističke omla-
dine Jugoslavije: „[...] Čitalac bi pomislio da se radi o intervjuu s Franjom
Tuđmanom, čovjekom koji je osuđen zbog hrvatskog nacionalizma.
Najveći uspjeh hrvatski je nacionalizam nakon rata postizao prljavim špe-
kulacijama i kopanjima po kostima i pepelu Jasenovca, prebrojavanjem
žrtava. Najdalje su do sada došli Franjo Tuđman i Ivan Supek.21 Oni su se
u svojim pokušajima minimiziranja, zaustavili na brojci od svega 40 000
do 50 000 žrtava. To prebrojavanje Ljubo Boban uspješno nastavlja. Ide
dalje [...].”22 Boban je na to poslao svoj odgovor uredništvu Mladosti, i tvr-
dio je da je samo želio ukazati na teškoće u utvrđivanju broja jasenovačkih
žrtava i različita poigravanja s brojkama u različite svrhe. („Nikakva pre-
brojavanja nisam vršio i nikakvu cifru nisam iznosio kao što mi pripisuje
Kvesić. Založio sam se za to da se sve to odgovorno i bez ikakvog embar-
ga valorizira. [...]”23 No u polemiku se nedugo zatim člankom „Vrbe na
okup” objavljenom u Mladosti uključio i književnik Goran Babić, koji se
se zapitao iz kojih razloga u današnje vrijeme služi prebrojavanje mrtvih,
u koje se svrhe to radi i s kojim ciljem se otvaraju grobovi, uznemirava-
ju pokojnici i rasplamsavaju strasti i duhovi.24 Redakcija Mladosti tim je

20 Usp. Željko Krušelj, „Razgovori: Ljubo Boban. Istina ne trpi kompromise”, Danas
(Zagreb), br. 323, 26. IV. 1988, 35-38; Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2,
328-337; Nikolić, „Polemike o genocidu u NDH u jugoslovenskoj istoriografiji 1985-
1989.”, 441.
21 Misli i ukazuje na stajališta i brojčane navode o žrtvama u NDH i žrtvama logo-
ra Jasenovac u knjigama: Tuđman, Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi. Dodatak:
Pisac knjige pred sudom, München – Barcelona 1982 i Supek, Krunski svjedok protiv
Hebranga, Chicago 1983.
22 Usp. Pero Kvesić, „Putovanje sa Sardelićem”, Mladost (Beograd), br. 65, 2.-15. V.
1988 [u sljedećem broju Mladosti objavljen je nejasni demanti književnika Pere Kve-
sića u kojem on osporava autorstvo tog članka i pripisuje ga Ratku Rodiću]; Boban,
Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2, 341; Nikolić, „Polemike o genocidu u NDH u
jugoslovenskoj istoriografiji 1985-1989.”, 441-442.
23 Ljubo Boban, „Kad ‘čita’ Pero Kvesić”, Mladost (Beograd), br. 68, 13.-26. VI. 1988;
Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2, 343; Nikolić, „Polemike o genocidu u
NDH u jugoslovenskoj istoriografiji 1985-1989.”, 442-443.
24 Usp. Goran Babić, „Vrbe na okup”, Mladost (Beograd), br. 69, 17. VI.-10. VII. 1988;
Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2, 345-347; Nikolić, „Polemike o genocidu
u NDH u jugoslovenskoj istoriografiji 1985-1989.”, 443.

138
 V. Geiger ‒ M. Karakaš Obradov • Ljudski gubitci u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj...

člankom zaključila polemiku, pa je Boban onemogućen da tada odgovori,

te je odgovor objavio u svojim Kontroverzama.25 Boban je ponovio ranije
izrečena stajališta da se nije bavio prebrojavanjem žrtava i da je samo uka-
zao da među njima ima i Hrvata, Roma i Židova te da je odavno Jasenovac
pretvoren u simbol nacionalne i vjerske ekskluzivnosti i simbol mržnje.
(„Dok su Babić i njegovi istomišljenici smatrali da treba brojiti, i dok su na-
brajali koliko su željeli, smjelo se je brojati (tj. oni su smjeli brojiti). Sada im
brojenje više nije potrebno, jer to više, eto, vrijeđa žrtve.”). Boban je tada i
otvoreno osporio službene jugoslavenske navode o ukupnom broju ljud-
skih gubitaka Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu obrazlažući da brojka
od 1,700.000 nije nikada znanstveno obrazložena, a niti potvrđena najsu-
stavnijim jugoslavenskim popisom ljudskih gubitaka iz 1964.26
Potkraj 1980-ih godina u mnogobrojnim polemikama o ljudskim
gubitcima Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, o NDH i logoru
Jasenovac, kao i o brojkama i strukturi ljudskih gubitaka i žrtava, Milan
Bulajić je najčešće napadao Franju Tuđmana, Ljubu Bobana i Vladimira
Žerjavića.27 Bulajić je od kraja 1980-ih imao posebno mjesto u očuvanju,
širenju i nadogradnji „jasenovačkog mita”, a napose nakon osnivanja
srbijanskog Muzeja žrtava geonocida 1992. u Beogradu pod njegovim
vodstvom,28 i kada se osporavanja stajališta i navoda Ljube Bobana na-
stavljaju i recikliraju.29

25 Nikolić, „Polemike o genocidu u NDH u jugoslovenskoj istoriografiji 1985-1989.”,

443. Usp. Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2, 345-347.
26 Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2, 346-347; Nikolić, „Polemike o geno-
cidu u NDH u jugoslovenskoj istoriografiji 1985-1989.”, 443-444.
27 Usp. primjerice: Milan Bulajić, „Tuđmanovština Bobanovog ‘demografa’ Žerjavića:
Utajivači mrtvih”, Intervju (Beograd), br. 222, 8. XII. 1989.
28 Usp. Željko Krušelj, „Dr. Milan Bulajić – čuvar velikosrpske pogibeljomanije”, u: Jo-
sip Pečarić, Srpski mit o Jasenovcu. Skrivanje istine o beogradskim konc-logorima, Zagreb
1998, 7-25 ili Željko Krušelj, „Dr. Milan Bulajić – čuvar velikosrpske pogibeljomani-
je”, u: Josip Pečarić, Srpski mit o Jasenovcu i Skrivanje istine o beogradskim konc-logori-
ma, Zagreb 2000, 7-23.
29 Usp. primjerice: Milan Bulajić, Ustaški zločini genocida i suđenje Andriji Artukoviću
1986. godine, III, Beograd 1989; Milan Bulajić, Ustaški zločini genocida i suđenje Andriji
Artukoviću 1986. godine, IV, Beograd 1989; Milan Bulajić, „Jasenovački mit” Franje Tu-
đmana, Beograd 1994 ili Milan Bulajić, „Jasenovački mit” Franje Tuđmana. Genocid nad
Srbima, Jevrejima i Ciganima, Beograd 1994 ili Milan Bulajić, „Jasenovački mit” Franje
Tuđmana. Genocid nad Srbima, Jevrejima i Ciganima, Beograd 1997 ili Milan Bulajić,
Tudjmanʹs „Jasenovac Myth”. Genocide against Serbs, Jews and Gypsies, Beograd 1994 ili
Milan Bulajić, Tudjmanʹs „Jasenovac Myth”. Genocide against Serbs, Jews and Gypsies,
Beograd 1996; Milan Bulajić, Jasenovac. Ustaški logor smrti. „Srpski mit?”. Hrvatski
ustaški logori genocida nad Srbima, Jevrejima i Ciganima, Beograd 1999.

139
 Ljubo Boban i istraživanje suvremene povijesti

Novi naboj u polemikama hrvatskih i srbijanskih povjesničara o

ljudskim gubitcima Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, ponajprije o
razmjerima zločina počinjenih u NDH, u kojima je znatnu ulogu imao
i Boban, uslijedio je 1988. i 1989., nakon objavljivanja Bulajićeve četve-
rosveščane knjige Ustaški zločini genocida i suđenje Andriji Artukoviću
1986. godine30 i njegovih tadašnjih mnogobrojnih istupa u javnosti i
medijima. Osnovni je naglasak Bulajićevih navoda i tvrdnji da je su-
đenje Andriji Artukoviću pravni skandal jer mu je suđeno za ratne
zločine te da je time priznata legalna državnost NDH. Artukoviću se,
prema Bulajiću, trebalo suditi za genocid. Bulajić je opširno i nadu-
go obrazlagao i da je Vatikan nedvojbeno znao za ustaške zločine.
Najveći grijeh jugoslavenskih istraživača ljudskih gubitaka, prema
Bulajiću, jest taj što nisu utvrdili točan broj Srba koji su izgubili život
u Jasenovcu i u NDH. Ustvrdio je da je istraživanje genocida i dalje
tabu tema.31
Od hrvatskih povjesničara najotvorenije je reagirao Boban pobijaju-
ći Bulajićeve navode i tvrdnje, i posebno se osvrnuo na neutemeljenost
prikaza odnosa Vatikana i NDH.32
No tada se pojavila i knjiga Dragoljuba Živojinovića i Dejana Lučića
Varvarstvo u ime Hristovo, objavljena 1988.33 U njoj je navedeno da je
da je Vatikan dosljedno radio na pokrštavanju i ubijanju Srba te da je
ustaški (hrvatski) genocid pripreman još od Prvog svjetskog rata, što
je usmjerilo i intenziviralo srpsko-hrvatske polemike u tom smjeru.34
Boban je ukazao na mnogobrojne netočnosti i proizvoljnosti u navodi-
ma Živojinovića i Lučića, i upozorio na krivotvorinu (navodno pismo
Prvislava Grisogona nadbiskupu Stepincu od 8. veljače 1942., u kojemu
piše o „varvarstvu u ime katoličanstva i hrvatstva” koje se čini prema

30 Milan Bulajić, Ustaški zločini genocida i suđenje Andriji Artukoviću 1986. godine, I i II,
Beograd 1988. Milan Bulajić, Ustaški zločini genocida i suđenje Andriji Artukoviću 1986.
godine, III i IV, Beograd 1989.
31 Nikolić, „Polemike o genocidu u NDH u jugoslovenskoj istoriografiji 1985-1989.”,
444-445.
32 Ljubo Boban, „Položaj Jugoslavenskog poslanstva u Vatikanu u vrijeme II. svjet-
skog rata”, Časopis za suvremenu povijest, 1-2, 1988, 197-214; Boban, Kontroverze iz
povijesti Jugoslavije, 2, 286-300; Nikolić, „Polemike o genocidu u NDH u jugosloven-
skoj istoriografiji 1985-1989.”, 445.
33 Usp. Dragoljub R. Živojinović – Dejan V. Lučić, Varvarstvo u ime Hristovo. Prilozi za
Magnum Crimen, Beograd 1988.
34 Nikolić, „Polemike o genocidu u NDH u jugoslovenskoj istoriografiji 1985-1989.”,
446-447.

140
 V. Geiger ‒ M. Karakaš Obradov • Ljudski gubitci u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj...

Srbima u NDH), koja im je poslužila za ključnu argumentaciju iznese-

nih stajališta i tvrdnji.35
Boban je upozorio na različite manipulacije brojem žrtava Drugog
svjetskog rata, i žrtava u NDH i jasenovačkih žrtava. No polemike i su-
kobi Bobana i Bulajića nastavljeni su nesmanjenom žestinom tijekom
1989. Povod za novi sukob, pa i njegovo intenziviranje, bio je znanstve-
ni skup održan u Jasenovcu u listopadu 1989. Napose zaoštrenu pole-
miku, koja je kasnije dobila i svoj sve zaoštreniji nastavak, vodili su u
Jasenovcu Bulajić i Boban.36
U izlaganju „Zašto je potrebno znati istinu o Jasenovcu” na znan-
stvenom skupu „Stradanje Jugoslavena u II. svjetskom ratu” održanom
od 25. do 27. listopada 1989. u Jasenovcu Boban je iznio neke podatke
popisa ljudskih gubitaka Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu iz 1964.
(oko 50.000 žrtava logora Jasenovac – „taj broj ne treba shvatiti kao ko-
načan, cjelovit”) te je osporavao „nastojanja da se tema Jasenovca ne
pretvori u temu nacionalnog i vjerskog ekskluziviteta jer se jednodi-
menzionalno interpretira [...]”.37
Uslijedio je niz napada u srbijanskom i hrvatskom tisku. Ogledni
primjer napis je o Bobanovom istupu na znanstvenom skupu u
Jasenovcu objavljen u studenome 1989. u beogradskoj Dugi, pod naslo-
vom: „Stravična igra brojki – akademik Ljubo Boban, ‘na žalost, pono-
vo se oglasio’”: „Njegov istup bio je sračunat da se javno brane Vatikan,
Franjo Tuđman i njegov lični ljubimac Alojzije Stepinac! Bobanovo izla-
ganje u Jasenovcu dobilo je inače najveći prostor na programu zagre-
bačke televizije. Hoće li netko jednom prekinuti ovaj ‘zločin igre broje-
vima’”.38
Bulajić tada u beogradskom Intervjuu 10. studenoga 1989., a kasnije
i u recikliranim pisanjima objavljenim u nekim njegovim knjigama tije-
kom 1990-ih godina u Beogradu, opširno i žestoko proziva Bobana zbog
njegovih stajališta iznesenih u listopadu 1989. na znanstvenom skupu u
Jasenovcu:

35 Ljubo Boban, „Još jednom o navodnom pismu P. Grisogona A. Stepincu”, Časopis

za suvremenu povijest, 1-2, 1988, 215-228; Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2,
301-311; Nikolić, „Polemike o genocidu u NDH u jugoslovenskoj istoriografiji 1985-
1989.”, 447.
36 Nikolić, „Polemike o genocidu u NDH u jugoslovenskoj istoriografiji 1985-1989.”,
449-451.
37 Usp. Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 3, 329-342 [Drugi dio, III. Zašto je
potrebno znati istinu o Jasenovcu]
38 „Stravična igra brojki – akademik Ljubo Boban, ‘na žalost, ponovo se oglasio’”,
Duga (Beograd), br. 410, 11. – 24. XI. 1989.

141
 Ljubo Boban i istraživanje suvremene povijesti

„Barjaktar ‘tuđmanovštine’ na naučnom skupu u Jasenovcu održa-

nom 25-27. oktobra 1989. bio je član Jugoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti Ljubo Boban, koji se već nekoliko godina oprobavao preko
štampe u dovođenje u pitanje svih brojeva o žrtvama u Drugom svjet-
skom ratu posebno broja žrtava ustaških zločina genocida nad Srbima,
Jevrejima i Ciganima. [...] Ljubo Boban je došao drugog dana skupa u
Jasenovac sa temom, bez pismenog referata ‘ZAŠTO JE POTREBNO
ZNATI ISTINU O JASENOVCU’. Boban je iz rukava izvukao niz svo-
jih ‘kontroverzi’, pozvao na solidarnost i dijalog, i istog dana napustio
skup da drugi vode dijalog. On je rekao da se tema Jasenovca pretvara
u temu nacionalnog i vjerskog ekskluzivizma jer se jednodimenzional-
no interpretira, što širi nacionalnu mržnju. Boban je upravo to učinio u
Jasenovcu. Boban je zvanične procjene gubitaka Jugoslavije u Drugom
svjetskom ratu, od 1,700.000 nazvao ‘impresionističkim’!, koje same
za sebe predstavljaju ‘zamke’, jer pretpostavljaju da su ustaše i četnici
među najboljim ‘našim sinovima’, da je ‘njihovih gubitaka’ bilo više /
jer je ‘naših’ bilo samo oko 305.000/39. Na ovom skupu Boban je istupio
sa svojom procjenom od ukupno MILION ŽRTAVA, ili manje – ispod
miliona. U tome cilju je na skup doveden ing. Vladimir Žerjavić, koji
nije bio na listi učesnika, jer je u knjizi ‘Gubici stanovništva Jugoslavije
u drugom svjetskom ratu’, objavljenoj u Zagrebu 1989. godine dokazi-
vao da je ukupan broj gubitaka 1.027.000, odnosno ‒ ako se odbiju gu-
bici van teritorije Jugoslavije – 947.000, dakle manje od miliona.40 [...]
Prije nego što je napustio naučni skup u Jasenovcu Ljubo Boban je pri-
znao da su demografske studije ‘klizav teren’, valjda sjećajući se navoda
Vladete Vučkovića,41 koji je uvrstio u svoju knjigu ‘Kontroverze iz po-
vijesti Jugoslavije’, da ‘nema impresivnije laži od matematike’.42 U ta-
kvim uslovima, Boban, po primjeru Franje Tuđmana, koga je svojevre-
meno žestoko kritikovao zbog plagijata, težište stavlja na popis žrtava

39 Boban se u navođenju brojke od 305.000 poziva očito na: The Military – Historical
Institute of the Federated People’s Republic of Yugoslavia, The War Effort of Yu-
goslavia 1941-1945, [Beograd] s.a., 34. Prema službenim jugoslavenskim navodima
iz neposrednog poraća gubici boraca Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih
odreda Jugoslavije/Jugoslavenske armije tijekom Drugog svjetskog rata iznosili su
245.549 poginulih, 399.880 ranjenih, 31.200 umrlih od posljedica ranjavanja, 28.923
nestalih, ukupno 305.672 ljudskih gubitaka.
40 Usp. Vladimir Žerjavić, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Za-
greb 1989, 71, 115-116.
41 Vladeta Vučković, „Sahrana jednoga mita”, Naša reč (London), br. 368, oktobar
1985.

142
 V. Geiger ‒ M. Karakaš Obradov • Ljudski gubitci u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj...

rata 1941-1945.43 Iz ovog popisa Boban, kao i uzoriti kardinal Kuharić,

uzima podatak o 49.874 žrtava ustaškog logora Jasenovac44, kao ‘znan-
stveni’ odgovor na pitanje koje je sam postavio: ‘Zašto je potrebno znati
istinu o Jasenovcu?’ Međutim, kao svoj doprinos ‘Jasenovačkom mitu’,
akademik Boban govori o popisu žrtava rata 1941-1945. kao ‘državnoj
tajni’. Ako se zaista radi o državnoj tajni, trebalo je da objasni kako je
došao do ovog rezultata popisa o broju žrtava logora Jasenovac. O ka-
kvoj se državnoj tajni može raditi kada Boban na ovom naučnom skupu
saopštava da je dokumentacija popisa smještena u 2.999 kutija u Arhivu
Jugoslavije?! Podaci državne tajne se čuvaju u državnim sefovima, pod
specijalnim režimom naznake ‘za internu upotrebu’! Boban navodi po-
datak o 49.874 žrtava ustaškog logora Jasenovac, smatra ga autentič-
nim. Nije pomenuo da u istom izvoru o najvećem stratištu u Nezavisnoj
Državi Hrvatskoj, u Jugoslaviji, na Balkanu, možda u Evropi – stoji po-
datak da je u ‘GRADINI KOD JASENOVCA’ ubijeno ukupno 128 /sto
dvadeset osam/ žrtava.45 Taj podatak nije naveden jer se zna da na po-
dručju Gradine ima više masovnih grobnica! Nije utvrđeno koliko je
leševa na tom području spaljeno, skuvano, koliko je potonulo ili otplo-
vilo rijekom Savom sa pozdravima Srbiji i Beogradu. Zašto Boban nije
saopštio iz istog izvora da je na stratištima Gospić – Jadovno ubijeno
1.794 žrtava?46 To nije mogao učiniti jer je dr Đuro Zatezalo na ovom
naučnom skupu saopštio da je utvrdio da je na stratištima – jamama
Jadovna pod Velebitom za 61 dan postojanja ovog logora /od 24. juna do
25. avgusta 1941., kada je došlo do italijanske okupacije/ ubijeno 43.860,
što nije konačna brojka, niti je na naučnom skupu dovedena u pita-
nje.47 Logor smrti Jasenovac – sistem ustaških logora radio je cijelo vri-
jeme okupacije, odnosno ustaške nezvisne države od 1941. do propasti
1945, oko 1.500 dana.” Nadalje, Bulajić proziva Bobana zbog iznošenja

42 Usp. Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2, 409-412 [Vladeta Vučković: Žrtve

rata]
43 Usp. Savezni zavod za statistiku, Žrtve rata 1941.-1945. Popis iz 1964. godine, Beograd
1966.
44 Usp. Isto, 50.
45 Usp. Isto.
46 Usp. Isto, 47, 50-51.
47 No Boban je pojasnio, da je Zatezalo na znanstvenom skupu u Jasenovcu u listopa-
du 1989. izjavio da je „utvrdio” 17.500 žrtava, a „pretpostavlja” („smatra”), da bi ih
moglo biti 43.000, te da ono što je Zatezalo „pretpostavio”, Bulajić je „utvrdio” i „s
tim operira kao nespornim podatkom”. Usp. Boban, Kontroverze iz povijesti Jugosla-
vije, 3, 335.

143
 Ljubo Boban i istraživanje suvremene povijesti

podatka, također prema popisu iz 1964., o oko 140.000 žrtava svih logo-
ra na području NDH48 te da je napustio znanstveni skup o Jasenovcu ne
želeći sudjelovati u raspravi. Bulajić iznosi i optužbu da je sudski proces
Andriji Artukoviću u Zagrebu bio lažiran.49
Boban je u članku „Zašto je potrebno znati istinu o Jasenovcu”, na-
stalom na temelju njegovog izlaganja na znanstvenom skupu u listopa-
du 1989. u Jasenovcu, i objavljenom u Kontroverzama 3 početkom 1990.,
iznio svoja stajališta o demografskim i stvarnim ljudskim gubitcima
Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugom svjetskom ratu. Boban je naglasio „da
se u posljednje vrijeme sve češće čuju primjedbe (i prigovori) kako je ne
samo nepotrebno nego i nedopustivo brojiti žrtve, jer je to vrijeđanje žr-
tava, licitiranje. Često su ti prigovori popraćeni i primjedbom da i nije
bitno pitanje koliki je broj žrtava, da nije bitno da li je taj broj veći ili ma-
nji, bitna je suština politike koja je žrtve prouzrokovala, itd. Sve te, i slič-
ne primjedbe, načelno mogu biti prihvatljive. No stojim na stajalištu da
je o pitanju broja jasenovačkih žrtava ne samo moguće, dopustivo, nego i
nužno raspravljati. Iz više razloga. Prvo, ako se tvrdi da ‘nije važan’ broj
žrtava, zašto ipak ne bi bio što točniji?; drugo, upravo je broj žrtava u po-
sljednjim raspravama o ustaškim zločinima jedno od pitanja s kojim se
manipulira, koji se instrumentalizira, s kojim se kalkulira; [...] Otkako se
u posljednje vrijeme i o tome pitanju počelo kritički raspravljati, otkako
su se ranije ‘ustanovljeni’ brojevi počeli dovoditi u pitanje, svako broje-
nje žrtava sve učestalije se proglašava njihovim vrijeđanjem. Pogotovo,
dakako, ako takvo brojenje nije po mjerilu onih koji ‘svoje brojenje’ sma-
traju neprikosnovenim.” Upozorio je i na nedostatnost različitih izvora,
uz navođenje mnogobrojnih primjera, te da se „kombinacijom različitih
podataka o žrtvama logora Jasenovac mogu [se] dobiti različiti brojevi,
pa i ‘veliki brojevi’.” Uz to, napomenuo je da „materijalni ostaci (objek-
ti, grobišta) također ne omogućuju da se određenije utvrdi broj logora-
ša, odnosno broj žrtava. Mogu se praviti samo najgrublje pretpostavke.
Ovdje su otvorene mogućnosti za proizvoljnost i kombinatoriku. [...]”50

48 Usp. Savezni zavod za statistiku, Žrtve rata 1941.-1945. Popis iz 1964. godine, 47, 50-
51.
49 Usp. Bulajić, „Jasenovački mit” Franje Tuđmana, Beograd 1994, 36-44 ili Bulajić, „Jase-
novački mit” Franje Tuđmana. Genocid nad Srbima, Jevrejima i Ciganima, Beograd 1994,
36-44 ili Bulajić, „Jasenovački mit” Franje Tuđmana. Genocid nad Srbima, Jevrejima i Ci-
ganima, Beograd 1997, 36-44 i Bulajić, Jasenovac. Ustaški logor smrti. „Srpski mit?”.
Hrvatski ustaški logori genocida nad Srbima, Jevrejima i Ciganima, 420.
50 Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 3, 329-342 [Drugi dio, III. Zašto je potrebno
znati istinu o Jasenovcu]

144
 V. Geiger ‒ M. Karakaš Obradov • Ljudski gubitci u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj...

Prema Jovanu Mirkoviću, ponajboljem srbijanskom poznavatelju mno-

gobrojne i gotovo nesagledive literature o logoru Jasenovac: „Izlaganja i
diskusije Bobana i Bulajića, kao i nekih drugih, bila su više u funkciji ak-
tuelnih sporenja o broju žrtava nego naučnom doprinosu rasvetljavanju
određenih pitanja. Naime Boban iznosi niz pitanja i tvrdnji iz nekih svojih
ranijih polemika, objavljenih u Kontroverzama II, tako da se iz saopštenja
moglo zaključiti da se radi o polemici a ne naučnom prilogu. Bulajićevo,
pak, saopštenje [„Odgovornost za počinjene zločine”] nije odgovaralo na-
slovu, već je predstavljalo, zajedno s njegova tri učešća u diskusiji, ustvari,
polemiku s Bobanom, Žerjavićem i dr. o pitanjima broja žrtava, kao i razvi-
janju teze o odgovornosti Vatikana za zločine u NDH i teze o montiranom
procesu Artukoviću (suđen je za nedokazane zločine, a nije za genocid).
[...] Iako je ovaj skup ocenjen uspešnim, ipak je poslužio nekim sudionici-
ma više za polemike nego za iznošenje novih spoznaja o temama skupa.
[...]”51 Uz to, Mirković je mišljenja: „Osnovni stav Bobana je kad se radi o
broju žrtava u Jasenovcu, da je njega veoma teško, a posve tačno nikako,
moguće ustanoviti. Međutim potrebno je, uz dosta strpljivog rada, i u uslo-
vima pune tolerancije, pokušati utvrditi gornju i donju granicu (dakle, ne
ono što jeste – jer je nemoguće utvrditi, već ono šta nije moguće – dakle,
koliko žrtava nije moglo biti) s nastojanjem da ih se postupno približi. Iako
mu učesnici u polemici predbacuju da pokušava minimalizirati žrtve (uku-
pne i Jasenovca, te žrtve Srba), Boban nigde decidirano ne opredeljuje se za
broj žrtava. On navodi druge i daje te ogromne raspone, mada se iz kontek-
sta može shvatiti da je bliži promišljanju Kočovića52 i Žerjavića.53 Štaviše, iz
saopštenja (ustvari, moglo bi se reći: provokativno izazvane rasprave) na
naučnom skupu u Jasenovcu, 25-27. 10. 1989, još ide dalje k nižem broju.”54
Boban je bio svjestan da pitanje ljudskih gubitaka Jugoslavije, i
Hrvatske, u Drugom svjetskom ratu, napose pitanje broja žrtava logo-
ra Jasenovac, a i manipulacije ovim pitanjima, izlaze iz okvira hrvatske
i srbijanske historiografije. Boban je stoga o manipulacijama brojkama
žrtava logora Jasenovac u časopisu East European Politics and Societes,
University of California Press, Berkley, objavio članke: „Jasenovac
and the Manipulation of History”, 1990, i zatim „Still More Balance of

51 Mirković, Objavljeni izvori i literatura o jasenovačkim logorima, 172.

52 Usp. Bogoljub Kočović, Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, London 1985.
53 Usp. Žerjavić, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Zagreb 1989.
54 Mirković, Objavljeni izvori i literatura o jasenovačkim logorima, 240-241.
55 Ljubo Boban, „Jasenovac and the Manipulation of History”, East European Politics and
Societes, Vol. 4, No. 3, 1990, 580-592 i Ljubo Boban, „Still More Balance of Jasenovac
and the Manipulation of History”, East European Politics and Societes, 2, 1992, 213-217.

145
 Ljubo Boban i istraživanje suvremene povijesti

Jasenovac and the Manipulation of History”, 1992.55 Boban je ovim članci-

ma ukazao na manipulacije žrtvama Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji,
posebice žrtvama logora Jasenovac i na preuveličavanje broja žrtava u
NDH, a na temelju kojih se grade optužbe o genocidnosti hrvatskog na-
roda. Boban se uz to drugim člankom suprotstavio navodima i tezama
američkog antropologa Roberta M. Haydena koje ovaj zastupa u časo-
pisu East European Politics and Societes u članku „Balacing Discusion of
Jasenovac and the Manipulation of History”, objavljenom 1992,56 ukazu-
jući na njegovo nepoznavanje geneze ustaškog pokreta, kao i nepozna-
vanje ili, pak, netočno tumačenje projekta Stevana Moljevića o stvaranja
„homogene Srbije”, a ne kako Hayden tvrdi obnavljanje monarhističke
Jugoslavije.57 Iako su ovi Bobanovi i sadržajni i polemični članci objav-
ljeni na engleskom jeziku, u stranoj historiografiji koja se bavi pitanjem
ljudskih gubitaka na našim prostorima nisu često korišteni i spominjani,
a u hrvatskoj historiografiji su ostali gotovo zaboravljeni.

***

Zaključno, pokušajmo sumirati sve značajne probleme i pitanja na koja

je upozorio Boban, prvenstveno u svojim polemikama u novinama te u
Kontroverzama iz povijesti Jugoslavije koji se tiču problema žrtava Drugog
svjetskog rata i žrtava logora Jasenovac te su do danas ostali legitimna i
značajna pitanja na koja nas odgovori usmjeravaju valjanom sagledava-
nju ove traumatične teme:
– upozorio je (na pozivajući se na izračune B. Kočovića i V. Žerjavića)
na razlike između iskazivanja demografskih i stvarnih gubitaka te na
osnovne statističke i demografske parametre značajne za procjene o na-
vednim gubitcima poput popisa stanovništva 1931. i 1948. i procjene
broja stanovnika 1941. te ukazao na to da su demografski gubitci srp-
skog stanovništva na području cijele Jugoslavije bili upola manji od ne-
kih visokih brojeva koje su pojedinci navodili samo za jasenovački logor
i gotovo samo za srpske žrtve
– osporavao je „omiljenu tezu” (koju su zastupali M. Bulajić i V.
Dedijer) da je proučavanje jasenovačkih žrtava bila tabu tema i da se o
njoj nije smjelo raspravljati. „Nije bila tabu teme nego tabu pristupa”!

56 Robert M. Hayden, „Balacing Discusion of Jasenovac and the Manipulation of

History”, East European Politics and Societes, 2, 1992, 207-212.
57 Boban, „Still More Balance of Jasenovac and the Manipulation of History”, 213-217;
James Sadkovich, „Forging Consensus: How Franjo Tuđman became an authorita-
rian Nationalist“, Review of Croatian History, 1, 2010, 10-13.

146
 V. Geiger ‒ M. Karakaš Obradov • Ljudski gubitci u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj...

– ukazao je na „gubljene granica” u „ljudskoj mašti” u opisivanju be-

stijalnosti kojima su logaraši bili izvrgnuti
– o raznim „pretjerivanjima” je naglasio: ”I kao što ne možemo reći
da je Jasenovac bio samo ‘fabrika smrti’, ‘tekuća vrpca za ubijanje”, neo-
snovano je, kao što se čuje, da je to bio samo ‘radni logor’“
– upozorio je na „neupućenost i prostu inerciju u ponavljanju cifara”
oko žrtava Drugog svjetskog rata i logora Jasenovca
– ukazao je na važnost migracijskog salda u sagledavanju ukupnog
broja ljudskih gubitaka Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugom svjetskom
ratu – iseljavanja tijekom rata, otpremanje na prisilni rad, napuštanje
zemlje neposredno nakon završetka rata i na poslijeratnu kolonizaciju
– „neke cifre su mehanički pribrajane u logorske žrtve, a da pro-
gonjeni nisu ni dospjeli do logora”, primjerice: dio Kozaračkog zbjega
1942.
– ukazao je da je bilo učestalo premještanje iz jednoga logora u dru-
gi, i općenito priliv i odliv logoraša te da su iste osoba kao žrtve u popi-
sima navođene više puta
– ukazao je na složenost korištenja raznih izvora za sagledavanje
broja jasenovačkih žrtava: tzv. institucionalni dokumenti iz vremena
NDH, izjave logoraša i drugih osoba i materijalni ostatci. Ukazao je da
izjave u poslijeratnim istražnim postupcima protiv pojedinih ustaških
dužnosnika o broju žrtava treba uzimati sa zadrškom, jer se „lako može
pretpostaviti da su bile onakve kakve su bile potrebne istražiteljima” te
je slično stajalište iznio i o nekim izjavama danim Zemaljskoj komisiji za
utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača,
– daljnje proučavanje ovih tema nije ponovna reviktimizacija žrtava
te je zastupao stajalište da je „svaka špekulacija zločinom također svo-
jevrstan zločin”
– pitanje o postojanju i korištenju logora Jasenovac poslije rata treba
„što prije raščistiti” kako ne bi postalo „povodom za nove manipulacije
i instrumentalizacije”
– o mogućnosti utvrđivanja broja žrtava Jugoslavije, i Hrvatske, u
Drugom svjetskom ratu, ponajprije žrtava logora Jasenovac, bio je mi-
šljenja da je utvrđivanje „nesumnjivo, veoma teško, a posve točno nika-
da. Tu se mora računati na značajna odstupanja, ali ipak u određenim
granicama”.
Bobanova istraživanja, radove i istupe o ljudskim gubitcima NDH i
žrtava logora Jasenovac potkraj 1980-ih, pa i početkom 1990-ih potrebno
je sagledavati u kontekstu ponajprije političkog ozračja i stanja u histo-
riografiji u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Naime, u to vrijeme i brojke ljudskih

147
 Ljubo Boban i istraživanje suvremene povijesti

gubitaka NDH i brojke žrtava logora Jasenovac uobičajeno i isključivo

su megalomanske i nerealne, što će pokazati kasnija istraživanja, i ned-
vojbeno potvrditi ispravnost Bobanovih stajališta i nastojanja.
Mit o stotinama tisuća, pa i više od milijun žrtava logora Jasenovac,
uglavnom Srba, urušio se 1998., kada je Bošnjački institut objavio po-
imenični popis Jasenovac. Žrtve rata prema podacima Statističkog zavo-
da Jugoslavije,58 naime strogo čuvane podatke Komisije za popis žrtava
rata SIV-a SFR Jugoslavije iz 1964. Uza sva nagađanja kako je do popisa
pod embargom došao Bošnjački institut, a i proturječnih reakcija na-
kon objavljivanja popisa Jasenovac. Žrtve rata prema podacima Statističkog
zavoda Jugoslavije, mnogo toga postalo je očito i jasno.59 No suprotstav-
ljene nacionalističke skupine i pojedinci, zabarikadirani u svoja stajali-
šta, kao da se bez zastoja i umora natječu tko će ili koja će strana o svo-
jim žrtvama i tuđim zločinima uvjerljivije i upornije izmišljati i lagati.
Nedvojbeno, jednako su neugodna i srpska nacionalistička pretjerivanja
o broju stradalih i žrtava Srba u NDH, posebno žrtava u Jasenovcu, i hr-
vatska nacionalistička minimaliziranja tih brojeva.
Što preostaje istraživačima koji ne računaju na politički i osobni in-
teres u istraživanjima ljudskih gubitaka Drugog svjetskoga rata i žrtava
logora Jasenovac?
Ljubo Boban je u jednom intervjuu potkraj 1986., u vrijeme kada se
upustio u sustavnije bavljenje pitanjem ljudskih gubitaka, iznio svoje
stajalište: „Rezoniram otprilike ovako: u svemu mora biti da je netko
mutav. Tješim se da to nisam ja. I tako idem dalje. Da nije takve utjehe,
čovjek bi do vraga poslao i historiografiju i sve što je vezano uz nju.”60

58 Jasenovac. Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije, priredili: Meho Vi-
sočak i Bejdo Sobica, Zürich – Sarajevo 1998.
59 Usp. Bogoljub Kočović, Nauka, nacionalizam i propaganda (Između gubitaka i žrtava
Drugoga svetskog rata u Jugoslaviji), Paris 1999, 143-144; Davor Kovačić, „Jasenovac –
žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije, Sarajevo – Zürich 1998,
1171 ”, Časopis za suvremenu povijest, god. 32, br. 1, 2000, 219-224 [prikaz]; Vladimir
Geiger, „Brojidbeni pokazatelji o žrtvama logora Jasenovac, 1941.-1945. (procjene,
izračuni, popisi)”, Časopis za suvremenu povijest, god. 45, br. 2, 2013, 223.
60 Krušelj, „Historija od stvaranja do krojenja (razgovor s Ljubom Boban)”, Start (Za-
greb), br. 446, 29. XI. 1986, 42; Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2, 318.

148