Rijeseni zadaci iz teorije grafova

Konrad Burnik
ZADATAK 1. Neka je G povezan graf u kojem svaki vrh ima paran stupanj.
Dokazite da vrijedi nejednakost:
c(Gv)
1
2
d(v), v V (G)
RJE

SENJE (Indukcijom po broju ciklusa). Zbog svojstva da je svaki vrh

od G neparnog stupnja, slijedi da postoji rastav od G na disjunktne cikluse.
Oznacimo se k broj disjunktnih ciklusa na koje se G rastavlja. Za k = 1 G ima
jedan ciklus, i tvrdnja ocito vrijedi, jer je tada stupanj svakog vrha jednak 2.
Pretp. da tvrdnja vrijedi za sve grafove koji se rastavljaju na k 1 dis-
junktnih ciklusa. Neka je G jedan takav graf i oznacimo sa v jedan vrh od G.
U G dodamo novi ciklus C, ali tako da je v jedan njegov vrh. Oznacimo sa
G

= G C. U G za svaki vrh v vrijedi d

G
(v) = d
G
(v) + 2. No tada je
c(G

v) = c(Gv) + 1
1
2
d
G
(v) + 1 =
1
2
(d
G
(v) 2) + 1 =
1
2
d
G
(v)
pa tvrdnja vrijedi i za grafove koji se rastavljaju u k ciklusa.
ZADATAK 2. Dokazite da ako je G jednostavan graf sa k, a T stablo sa
k + 1 vrhova, da onda G ima podgraf izomorfan s T.
RJE

SENJE (indukcijom po k). Za k = 1 G je jednostavan graf sa 1, a T

je stablo sa 2 vrha. U tom slucaju tvrdnja vrijedi samo ako je = 1, jer tada
G nuzno sadrzi brid.
Neka je sada G graf sa k, a T neka je stablo sa k + 1 vrhova koje je
izomorfno podgrafu G

od G.(G

ima tocno k + 1 vrhova). U T dodamo novi

vrh v i spojimo ga sa jednom vrhom od T,a u G dodamo novi vrh v

i spojimo
ga sa k + 1 vrhova od G

. Sada je (G + v

) k + 1, a T + v je stablo sa
k + 2 vrha. Prema pretpostavci indukcije postoji podgraf izomorfan sa T, to je
upravo podgraf G

. Treba pokazati da ako postoji brid koji spaja T i v, da tada

postoji brid koji spaja izomorfnu sliku od v u G

i v

. No, takvi bridovi postoje

prema konstrukciji grafova T + v i G + v

, jer je v spojen sa vrhom od T, a v

sa svim vrhovima njegove izomorfne slike G

. Stoga postoji podgraf u G + v

izomorfan sa T +v.
ZADATAK 3. Neka je G jednostavan povezan bipartitan graf s (G) > 2.
Dokazite da je tada (G) 2(G) 4.
1
RJE

SENJE. Kako je jednostavan, ne postoje dva vrha koji su medusobno

spojeni sa dva brida. Nadalje, jer je G bipartitan, u G ne postoji neparan
ciklus. Stoga je d(f) 4, f (G), i imamo
2(G) =

f(G)
d(f) 4(G)
odnosno:
(G)
1
2
(G)
Sada iz ovog i iz Eulerove formule ((G) (G) +(G) = 2) slijedi:
(G) = (G) +(G) 2 (G) +
1
2
(G) 2 2(G) 4
ZADATAK 4. Neka je G jednostavan graf. Izrazite tr(A
2
) kao funkciju od
(G), (G), gdje je A matrica susjedstva grafa G.
RJE

SENJE. Kako je G jednostavan graf, to su elementi u njegovoj matrici

susjedstva iz skupa {0, 1}.(nema petlji i visestrukih bridova).Matrica susjedstva
je i simetricna pa stoga vrijedi:
tr(A
2
) =
(G)

i=1
(G)

j=1
a
ij
a
ji
=
(G)

i=1
(G)

j=1
a
2
ij
=
(G)

i=1
(G)

j=1
a
ij
=
(G)

i=1
d(v
i
) = 2(G)
ZADATAK 5. Neka je G povezan graf s (G) > 2(G). Dokazite da tada G
ima put duljine barem 2(G).
RJE

SENJE. Neka je P = v
0
. . . v
k
put maksimalne duljine u G, i pret-
postavimo suprotno tvrdnji da je njegova duljina k < 2. Kako je P najdulji
put u G, slijedi da svi susjedi od v
0
i v
k
leze na P. Nadalje, v
k
ima barem
susjeda medu v
0
, . . . , v
k1
, a za v
0
postoje barem vrhova v
i
medu v
0
, . . . , v
k1
takvih da je v
0
susjedan sa v
i+1
. Prema Dirichletovom principu postoji barem
jedan vrh v
i
koji zadovoljava oba svojstva, dakle v
0
v
i+1
i v
k
v
i
. Uocimo
sada da u G postoji ciklus C = v
i+1
. . . v
k
v
i
. . . v
0
duljine k +1. Kako je > 2
slijedi da postoji vrh w V (P), a zbog povezanosti postoji put P

izmedu w i
vrha od P (oznacimo ga sa z). No, sada se put P

moze spojiti sa C tako da

cini dulji put od P(duljine barem k+1) sto je kontradikcija s maksimalnoscu od
P. Dakle, P je duljine barem 2.
ZADATAK 6. Neka je G jednostavan graf s n vrhova u kojem nema neparnih
ciklusa. Dokazite da, ako vrijedi
(G) >
(n 1)
2
4
da je tada G povezan graf.
2
RJE

SENJE. Kako je G jednostavan graf u kojem nema neparnih ciklusa,

zakljucujemo (prema karakterizaciji bipartitnih grafova) da je G bipartitan.
Dakle, G = (X, Y ). Pretpostavimo suprotno , tj. da G nije povezan i neka
su G[V
1
], . . . , G[V
k
] komponente povezanosti od G. Lako se vidi da su i ove
komponente takoder bipartitni grafovi. (u protivnom, kada npr. G[V
i
] nebi bila
bipartitna, u njoj bi postojao neparan ciklus. No tada bi i u G imali neparan
ciklus suprotno pretpostavci.). Specijalno je i unija takvih komponenti takoder
bipartitna. Jednostavnim prebrojavanjem dobije se da ako je broj vrhova u bi-
partitnom grafu G

oblika 2k onda je maksimalan broj bridova u G

oblika k
2
,
a ako je oblika 2k 1 tada je taj broj najvise k(k 1). Stavimo x = G[V
1
]
i y = G[V
2
] G[V
3
] G[V
k
]. Cilj nam je prebrojati bridove u ovisnosti
o parnosti od n i x i pokazati da taj broj ne prelazi
(n1)
2
4
+ 1. Promatramo
nekoliko slucaja:
1. n paran. Ako je x paran tada je i n x takoder paran. x = 2k za neki
k {1, . . . ,
n1
2
}. Prema gore navedenom, za maksimalni broj bridova u
G vrijedi:

max
= k
2
+
_
n 2k
2
_
2
Ova kvadratna funkcija postize svoj maksimum na rubu, tj. za k = n/2.
Pa je stoga

max
=
(n 1)
2
4
+
1
4

Sto vodi na kontradikciju sa pretpostavkom da je barem (n 1)

2
/4 +1.
Slicno se vidi slucaj kad je x neparan.
2. n neparan. Ako je x paran tada je n x neparan. x = 2k 1 za neki
k {1, . . . ,
n
2
}. Kao i u prvom slucaju, promatramo izraz za maksimalan
broj bridova u G:

max
= k(k 1) +
_
n 2k + 1
2
_
2
Gledano, kao funkcija od k, ovaj izraz postize svoj maksimum za k =
(n + 1)/2.

max
=
(n 1)
2
4

Sto ponovno vodi na kontradikciju kao i u prvom slucaju. Analogno se

vidi i preostali slucaj kad je x neparan.
Time je dokaz zavrsen.
ZADATAK 7. n-kocka Q
n
je jednostavan graf ciji skup V (Q) = {0, 1}
n
, a
dva vrha (a
1
, . . . , a
n
) i (b
1
, . . . , b
n
) su susjedna ako i samo ako se razlikuju u
tocno jednoj koordinati. Za koje n N je Q
n
planaran graf? Dokazite sve svoje
tvrdnje.
3
RJE

SENJE. U Q
n
, stupanj svakog vrha iznosi n. Za svaki planaran graf vri-
jedi 5, pa je stoga n 5.Za n = 1, 2, 3 trivijano su Q
n
planarni. Jednostavan
planaran graf ima najvise 3n 6 bridova, a kako Q
n
ima tocno n2
n1
bridova,
to mora vrijediti n 2
n1
3 2
n
6. Direktnim uvrstavanjem za n = 1, 2, 3, 4, 5
dobije se da ova nejednakost vrijedi. Ali, u Q
n
broj k-dimenzionalnih strana
jednak je
_
n
k
_
2
nk
, (ovdje nas zanimaju samo 2-dimenzionalne strane, za k = 2)
pa primjenom Eulerove formule dobivamo da je za n = 4, 5 :
(Q
n
) (Q
n
) +(Q
n
) = 2
Stoga je Q
n
planaran samo za n = 1, 2, 3.
ZADATAK 8. Dokazite da je kromatski polinom stabla jednak t(t 1)
n1
.
ZADATAK 9. Dokazite da je P(C
n
, t) = (t 1)
n
+ (1)
n
(t 1).
RJE

SENJE. Dokaz provodimo indukcijom. Baza indukcije; n = 1 P(C

1
, t) =
0 = (t1)
1
+(1)
1
(t1); n = 2 P(C
2
, t) = t(t1) = (t1)
2
+(1)
2
(t1).
Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za C
n
. Promotrimo C
n+1
, te odaberimo
proizvoljan brid e u ciklusu C
n+1
. C
n+1
e je stablo sa n+1 vrhom, pa prema
prethodnom zadatku imamo P(C
n+1
e) = t(t 1)
(n+1)1
; odnosno C
n+1
e
je zapravo ciklus C
n
, pa prema pretpostavci indukcije imamo P(C
n+1
e, t) =
(t 1)
n
+ (1)
n
(t 1). koristeci rekurziju, dalje slijedi
P(C
n+1
, t) = P(C
n+1
e, t) P(C
n+1
e, t) =
= (t 1)
n
(t 1) + (1)
n+1
(t 1) = (t 1)
n+1
+ (1)
n+1
(t 1)
ZADATAK 10. Kotac je graf koji se dobije iz ciklusa dodavanjem sredisnjeg
vrha koji se spoji sa vrhovima ciklusa. Ti novi bridovi zovu se zbice. Neka je
W
n
kotac sa n zbica. Odredite kromatski polinom grafa W
n
.
RJE

SENJE. Prema deniciji W

n
= C
n
K
1
. Za kromatski polinom vrijedi
P(W
n
, t) = tP(W
n
, t 1). Koristeci osnovnu rekurziju (P(G, t) = P(Ge, t)
P(G e, t)) i pomocu formula za P(C
n
, t) i P(T
n
, t) dobivamo:
P(W
n
, t) = t(t 2)
n
+ (1)
n
t(t 2)
ZADATAK 11. Dokazite da u svakom grafu G vrijede nejednakosti:
(G) +(G
C
) (G) + 1 (a)
(G) (G
C
) (G) (b)
RJE

SENJE (sa vjezbi). 1. Tvrdnju dokazujemo indukcijom po n = (G).

Za bazu (n = 1, n = 2) trivijano tvrdnja vrijedi. Pretpostavimo da je
tvrdnja istinita za sve grafove s n vrhova, te neka je G proizvoljan graf
s n + 1 vrhom, neka je v V (G), te oznacimo Gv = G v, te neka je
(Gv) kromatski broj grafa Gv. Promotrimo ukupan broj boja ( (Gv))
kojima su obojani vrhovi iz N(v). Ako je taj broj < (Gv) tada jednom
4
od preostalih n boja mozemo obojiti vrh v da dobijemo pravilno bojanje
grafa G; tj. tada je (G) = (Gv). U protivnom moramo odabrati novu
boju kojom cemo obojiti vrh v, tj. tada je (G) = (Gv) +1. Zakljucak,
(G) (Gv) + 1; odnosno analogno (G
C
) (Gv) + 1. Ako je barem
jedna od ovih nejednakosti stroga, tada vrijedi:
(G) +(G
C
) < (Gv) +(Gv
C
) + 2 n + 1 + 2.
to jest:
(G) +(G
C
) (n + 1) + 1 = (G) + 1.
U protivnom je (G) = (Gv)+1,(G
C
) = (Gv
C
)+1. Iz prve jednakosti,
prema prethodnoj diskusiji, slijedi da je vrh v susjedan s po barem jednim
vrhom iz svake od (Gv) boja, bojanja grafa Gv, stoga je d
G
(v) (Gv).
Analogno je i d
G
C(v) (Gv
C
). Takoder je d
G
(v) + d
G
C(v) = n, dalje
imamo:
(G) +(G
C
) = (Gv) +(Gv
C
) + 2
d
G
(v) +d
G
C(v) + 2
= n + 2
= (n + 1) + 1
= (G) + 1
2. Neka je (C
1
, . . . , C
(G)
) jedno (G)-bojanje grafa G. Kako nema bridova
u grafu G izmedu vrhova od C
i
, to su u G
C
vrhovi iz C
i
spojeni bridom
svaki sa svakim, pa moraju (u grafu G
C
) biti razlicito obojani, slijedi
(G
C
) |C
i
| za i = 1, . . . , (G). Sada je
(G)

i=1
(G
C
)
(G)

i=1
|C
i
|
tj.
(G) (G
C
) (G).
ZADATAK 12. Dokazite da u svakom grafu G vrijede slijedece nejednakosti:
1. (G) +(G
C
) 2
_
(G)
2. (G) (G
C
)
_
(G)+1
2
_
2
RJE

SENJE. U svakom grafu vrijede slijedece nejednakosti:

(G) +(G
C
) (G) + 1 (a)
(G) (G
C
) (G) (b)
Na (a) primjenom A-G nejednakosti i pomocu (b) dobivamo:
(G) +(G
C
) 2
_
(G) (G
C
) 2
_
(G)
5
Na (b) ponovo primjenom A-G nejednakosti i pomocu (a) dobivamo:
(G) (G
C
)
_
(G) +(G
C
)
2
_
2

_
(G) + 1
2
_
2
ZADATAK 13. Dokazite da u svakom grafu G vrijedi nejednakost:
(G) 1 +(G)
gdje je (G) duljina najduljeg puta u grafu G.
RJE

SENJE. Oznacimo k = (G), i neka je (C

1
, . . . , C
k
) jedno k-bojanje grafa
G. Orijentiramo brid uv u luk (u, v) ako je u C
i
, a v C
j
, i < j. Ocito svaki
diput u takvoj orijentaciji od G ne moze imati vise od k vrhova, jer nikoja
dva vrha takvog puta (sa k vrhova) nemaju istu boju. Iz ovog slijedi gornja
nejednakost.
ZADATAK 14. Odredite broj svih jednostavnih grafova s n vrhova i mbridova.
RJE

SENJE. Promotrimo jednostavan graf G s n vrhova i m bridova, i njegovu

pripadnu matricu susjedstva. Kako je G jednostavan, slijedi da su svi elementi
te matrice elementi skupa {0, 1}, te je matrica k tome i simetricna. Posebno,
za jednostavne grafove su svi elementi na dijagonali jednaki nula (nema petlji).
U grafu G, njegovih m bridova odgovara 2m upisanih jedinica u njegovu ma-
tricu susjedstva, koje se nalaze na mjestima (i, j) i (j, i). za neke i, j, gdje je
i = j. Kako svaki brid odgovara dvijema jedinicama, i kako odabirom jedne,
automatski moramo odabrati i drugu, dovoljno je promatrati elemente iznad
glavne dijagonale. Njih ima tocno
_
n
2
_
, pa imamo ukupno
_
(
n
2
)
m
_
nacina da od-
aberemo m jedinica, tj. m bridova u jednostavnom grafu s n vrhova.
ZADATAK 15. Neka je G povezan graf dijametra k, (k > 2). Dokazite ili
opovrgnite slijedecu tvrdnju: postoji razapinjuce stablo od G ciji je dijametar
takoder k.
RJE

SENJE. Uzmimo npr. ciklus C

6
. On ima dijametar 3, ali sva njegova
razapinjuca stabla su dijametra 5. Stoga je C
6
kontraprimjer za ovu tvrdnju.
ZADATAK 16. Neka je G jednostavan planaran graf tako da vrijedi (G) 3.
Koliko najvise bridova moze imati graf G?
RJE

SENJE. Bez smanjenja opcenitosti mozemo pretpostaviti da je Gpovezan.

Neka je G smjesten u ravninu. Kako je G jednostavan, to je d(f) 3, f
F(G). Imamo slijedeci niz zakljucaka:
2(G) =

fF(G)
d(f) 2(G) 3f(G) 2 = (G) (G) +F(G)
(G) (G) +
2
3
(G) = (G)
1
3
(G) (G) 3(G) 6
Ako Gima k komponenti onda opcenita tvrdnja slijedi zbrajanjem odgovarajucih
nejednakosti za svaku komponentu. Dakle, jednostavan, planaran graf s n
vrhova moze imati najvise 3n 6 bridova.
6
ZADATAK 17. Dokazite da ne postoji 6-povezan planaran graf.
RJE

SENJE. Pretpostavimo da takav graf postoji, tj. da postoji 6-povezan

planaran graf. Zbog 6-povezanosti slijedi 6. Iz poznate nejednakosti

, slijedi da je 6. Kako je G planaran sa n vrhova, on moze imati

najvise 3n 6 bridova, pa iz leme o rukovanju dobivamo:
n

vV (G)
d(v) = 2e(G) 6n 12
Pa iz ovog slijedi da je:
6
12
n
Jedini n-ovi za koji je desna strana pozitivna jest n 12, pa je gornja ograda
za jednaka 5. Dakle, u planarnom grafu je 5, a time dolazimo i do
kontradikcije s pretpostavkom o 6-povezanosti.
ZADATAK 18. Sa c(G) oznacimo broj komponenti povezanosti grafa G.
Dokazite da vrijedi:
c(G) +e(G) v(G)
RJE

SENJE (indukcijom po c(G)). Za c(G) = 1, graf je povezan pa ima raza-

pinjuce stablo T. Za stablo vrijedi e(T) = v(T) 1, pa imamo:
e(G) e(T) = v(T) 1
pa tvrdnja vrijedi za povezane grafove. Pretpostavka indukcije je da za sve
grafove sa k komponenti povezanosti vrijedi:
k +e(G) v(G)
Uzmimo sada prozvoljan graf G sa k + 1 komponentom povezanosti. Neka je
G

= (V

, E

) graf dobiven uklanjanjem jedne od k +1 komponente povezanosti

(koju oznacimo sa G

). Graf G

ima k komponenti povezanosti, pa prema

pretpostavci indukcije vrijedi:
c(G

) +e(G

) v(G

)
Prema pretodno dokazanom (baza), za graf G

vrijedi:
1 +e(G

) v(G

)
Ukupno imamo:
c(G)+e(G) c(G

)+1+e(G

)+e(G

) v(G

)e(G

)+1+e(G

)+v(G

)1 v(G)
Stoga tvrdnja vrijedi i za grafove sa k + 1 komponenti povezanosti.
ZADATAK 19. Dokazite da je Petersenov P graf ne-Hamiltonov graf, ali je
graf P v Hamiltonov za svaki v V (P).
7
RJE

SENJE. Uocimo dva ciklusa u grafu P, vanjski sa vrhovima 1,2,3,4,5 i

unutarnji sa 6,7,8,9,10. Takoder uocimo spojnice (1, 6), (2, 7), (3, 8), (4, 9), (5, 10).
Pretpostavimo da je P Hamiltonov graf.Tada postoji Hamiltonov ciklus koji
sadrzi ili 2 ili 4 od ovih spojnica. Ako je broj takvih spojnica 2 tada, njihovi
krajevi nisu susjedni u barem jednom od ta dva ciklusa. Npr. ako se radi o
spojnicama (1, 6) i (2, 7) tada krajevi 6 i 7 nisu spojeni u unutarnjem ciklusu,
a ako se radi o (1, 6) i (3, 8) tada 1 i 3 nisu spojeni u vanjskom ciklusu. Stoga,
ako je broj takvih spojnica 2, postoje dva vrha u i v koji su susjedni u jednom
ciklusu, a nisu spojeni u drugom. U ciklusu u kojem u i v nisu susjedni ne pos-
toji (u, v)-put koji sadrzi preostala tri vrha tog istog ciklusa kao svoje unutarnje
vrhove. Stoga broj takvih spojnica nije 2. Ako je broj spojnica jednak 4, tada
je broj vrhova u tom H. ciklusu jednak 9 pa ne postoji Hamiltonov ciklus. Stoga
P nije Hamiltonov. Lako se pokaze da je P v Hamiltonov v V . Razmotre
se slucajevi kad uklonimo:
1. vanjski vrh.
2. unutarnji vrh.
ZADATAK 20. Dokazite da jednostavan graf s n vrhova i k komponenti
povezanosti k 1 ne moze imati vise od
_
n k + 1
2
_
bridova.
RJE

SENJE. Neka je G jednostavan graf s k komponenti povezanosti. Uocimo

da komponenta povezanosti sa n
i
vrhova jednostavnog grafa ima najvise
_
ni
2
_
brida. Laganim ispitivianjem za razne n i k i indukcijom da graf sa k komponenti
povezanosti ima maksimalan broj bridova u slucaju kada u jednu od komponenti
stavimo n k + 1 vrhova, a u preostalih k 1 nalaze se izolirani vrhovi. Stoga
G s n vrhova i k komponenti povezanosti ima najvise
_
nk+1
2
_
bridova.
ZADATAK 21. Dokazite da u svakom grafu G vrijedi nejednakost:
i(G) (G) v(G)
RJE

SENJE. U svakom grafu G vrijedi nejednakost:

(G) (G
C
) v(G)
Neka je i(G) kardinalitet najveceg nezavisnog skupa u G (oznacimo ga sa I).
Po deniciji nikoja dva vrha iz I nisu spojena bridom, pa su oni spojeni u G
C
.
Stoga u G
C
oni nisu obojani istom bojom pa je (G
C
) i(G). Sada imamo:
i(G) (G) (G
C
) (G) v(G)
ZADATAK 22. Odredite broj razapinjucih stabala kotaca W
n
.
8
RJE

SENJE.
N
W5
=
_
_
_
_
_
_
_
_
1 0 0 0 0 1 0 0 0 1
0 1 0 0 0 1 1 0 0 0
0 0 1 0 0 0 1 1 0 0
0 0 0 1 0 0 0 1 1 0
0 0 0 0 1 0 0 0 1 1
1 1 1 1 1 0 0 0 0 0
_
_
_
_
_
_
_
_
N
T
W5
=
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
1 0 0 0 0 1
0 1 0 0 0 1
0 0 1 0 0 1
0 0 0 1 0 1
0 0 0 0 1 1
1 1 0 0 0 0
0 1 1 0 0 0
0 0 1 1 0 0
0 0 0 1 1 0
1 0 0 0 1 0
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
Matrica Q
W5
je umnozak gornjih dviju matrica:
Q
W5
= NN
T
=
_
_
_
_
_
_
_
_
3 1 0 0 1 1
1 3 1 0 0 1
0 1 3 1 0 1
0 0 1 3 1 1
1 0 0 1 3 1
1 1 1 1 1 5
_
_
_
_
_
_
_
_
Indukcijom se moze pokazati da je matrica Q
Wn
kvadratna matrica reda n
oblika:
Q
Wn
=
_

_
3 1 0 . . . 0 1 1
1 3 1 0 . . . 0 1
0 1 3 1
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
1 0 . . . 0 1 3 1
1 1 . . . 1 n
_

Sto je i u skladu sa teoremom jer se na dijagonali pojavljuju stupnjevi vrhova.

U zadatku se trazi odrediti broj razapinjucih stabala kotaca sa n zbica (u oznaci
T(W
n
)), sto se sad svodi na racunanje determinante matrice (Q
Wn
)
ii
. Ovdje
cemo staviti da je i = n. (Uklonit cemo zadnji redak i stupac.) Dakle, potrebno
9
je izracunati slijedecu determinantu:
T(W
n
) = det(Q
Wn
)
nn
=

3 1 0 . . . 0 1
1 3 1 0 . . . 0
0 1 3 1
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
0 1 3 1
1 0 . . . 0 1 3

(1)
Determinanta u (1) je gotovo tridiagonalna, smetaju samo 1 u gornjem desnom
i donjem lijevom uglu pripadne matrice. Oznacimo
D
n
=

a b
b a b
b a b
.
.
.
.
.
.
.
.
.
b a b
b a

(2)
Poznato je da se determinante ovakvog oblika mogu izracuati rekurzivno.
Laplaceovim razvojem po prvom retku dobivamo rekurziju za (2):
D
1
= a
D
2
= a
2
b
2
D
n
= aD
n1
b
2
D
n2
, (n > 2)
Ponovo, Laplaceovim razvojem, te iz (1) i (2) (uz a = 3, b = 1) dobijemo:
T(W
n
) = 3D
n1
2D
n2
2 (3)
Karakteristicna jednadzba za D
n
glasi:

2
a +b
2
= 0 (4)

Cija rjesenja su:

=
a +

a
2
4b
2
2
, = =
a

a
2
4b
2
2
Opce rjesenje glasi:
D
n
= c
1
_
a +

a
2
4b
2
2
_
n
+c
2
_
a

a
2
4b
2
2
_
n
Konstante c
1
i c
2
se odrede iz pocetnih uvjeta. Nakon sredivanja dobije se:
c
1
=
a
2
+a

a
2
4b
2
4b
2
2(a 2b)(a + 2b)
, c
2
=
a
2
a

a
2
4b
2
4b
2
2(a 2b)(a + 2b)
10
Uvrstavanjem a = 3 i b = 1 konacno za D
n
dobivamo:
D
n
=
1
5
2
n1
__
5 3

5
__
3

5
_
n
+
_
3 +

5
_
n
_
5 + 3

5
__
(5)
Sada se pomocu (3) nakon uvrstavanja i sredivanja dobije izraz za T(W
n
):
w
n
=
_
3 +

5
2
_
n
+
_
3

5
2
_
n
2 (*)
Niz w
n
zadovoljava slijedecu rekurzivnu relaciju:
_

_
w
1
= 1
w
2
= 5
w
n
= 3w
n1
w
n2
+ 2
Prvih nekoliko vrijednosti za w
n
= T(W
n
) je dano u slijedecoj tabeli:
n 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
w
n
1 5 16 45 121 320 841 2205 5776 15125
11