IZGUBLJENE DUE: SRCE ADA roman je o ljubavi izmeu ene, lady Jade

Northwick, i vraga, Luciana Drakea, Grofa od Darkwooda, kojeg je stvorio sam

Lucifer.
Mlada lady Northwick predstavnica visokog drutva, sanja o savrenom mukarcu
koji bi zasluio da mu preda cvijee iz skrovitog vrta koji godinama njeguje duboko
u srcu i uva za onog pravog. Na balu upoznaje markantnog grofa Darkwooda koji
ju osvoji muevnou i nedostupnou koja ju sve vie kopka kad njezin otac
pretrpi bankrot i kad ju odlui udati za starog, ali bogatog lorda, ona e se za
pomo obratiti Darkwoodu od kojeg doznaje kako uslugu trai od samog vraga...
Lucianova je glavna svrha postojanja uzimanje ljudskih dua, ali niz dogaaja koji
e uslijediti nakon to sklopi ugovor s Jadeinim ocem, zauvijek e promijeniti
njegov ivot. Po prvi put jedan e se vrag boriti za spas ljudske due...
Tako mi svih krvopija, ovaj je roman neto najbolje to sam proitao u svojoj stoljetnoj karijeri
neumrlih. Od uzbuenja, danima nisam mogao zaspati...
Grof Drakula




(eng. = jade) Ovo je jako poznat i cijenjen poludragi
kamen. Prua zatitu u ljubavi i spreava preljub.
Doprinosi harmoniji, smirenosti, prijateljskim
osjeajima, srdanosti i duhovnoj ispunjenosti. Kao
kamen srca, vjernosti i velikodunosti, privlai i
pojaava ljubav svake vrste. Nosiocu omoguava
ostvarenje duhovnih tenji. Energetski se isti pod
vodom. Ne voli sunce.
Od svijetloute i svijetlozelene, do tamnozelene boje
mutnog sjaja.
Njeno i blago uspostavlja balans u organizmu i
aktivira imunitet. isti krv od otrova.
Potie da budete ono to jeste, da skinete
masku i otkrijete pravo lice.
Stabilizira osobnost i razvija samostalnost.




Za mamu, moju najveu podrku...

h, ne mogu vjerovati! uskliknula ja moja najbolja prijateljica Deborah Donelly
privlaei moju pozornost koja je do tada bila usmjerena na maslinastu lepezu koju
sam vrtjela meu prstima.
Iako sam prisustvovala jednom od najotmjenijih balova ove sezone, u raskonom dvorcu
dostojnom kraljevske obitelji, jedinu sam zabavu pronala u prouavanju slike na lepezi.
Ironino, na lepezi je bio motiv s bala: ljudi u plesnim pokretima. Ipak, iz nekog
neobjanjivog razloga vie sam uivala promatrajui neije umjetniko djelo i nain na koji je
lepeza izraena nego stvarna plesna dogaanja ispred sebe.
Deb i ja smo sjedile u kutu velike plesne dvorane sa zlatnim svodovima i bljetavim
kristalnim lusterima koji su veliinom i oblikom podsjeali na kronje stabala okrenute
naopako, samo to su umjesto plodova sadravali stotine malenih svijea. Voljela sam se
pretvarati kako se ne nalazim u dvorani nego u maginoj umi u kojoj su stabla svjetlucala
neobinim sjajem zbog mnotva krijesnica koje su se gnijezdile na njima i stvarale svoje
malene domove. Naalost, iz predivnog svijeta moje mate dozvala me Deborah svojim
rijeima.
to ne moe vjerovati, Deb? upitala sam, pomalo nezainteresirano i pogledala prema
njoj. Izraz njezina lica iznenadio me i zainteresirao. Pobogu, izgleda kao da si vidjela duha.
Jo gore! apnula je poput proroice koja najavljuje smak svijeta. Sam vrag je upravo
uao u plesnu dvoranu!
Nasmijeila sam se.
Deb je voljela dramatizirati i to je bio jedini nain na koji se nosila s dosadnom
svakodnevicom. Za razliku od mene nije bila pretjerano matovita, zbog ega nije znala od
svakodnevne monotonije pobjei u vlastiti um. Zato je razvila ljubav prema traevima koji su
joj bili poput dobre knjige, izlaz iz dosade, razlog za buenje ujutro. Ozbiljno uzbuena,
uurbano je zamahnula crnom lepezom i nervozno stisnula skute svoje raskone bijele
haljine. Fascinirana njezinom reakcijom, znatieljno sam slijedila njezin ukoen pogled do
balkona pokraj ulaznih vrata, ali nisam znala to trebam traiti. inilo se kako je gledala
prema mukarcu koji je stajao na balkonu i promatrao guvu. Prouila sam ga. Nakon
nekoliko trenutaka zakljuila sam da njegova pojava jest pomalo neobina, ali Debina
reakcija inila mi se pretjeranom.
Mukarac je odjenuo sveano odijelo kao i veina gospode u dvorani. Bijela koulja isticala
se u kontrastu s crnom bojom njegova odijela i crne kose. Licem mu je lebdio izraz
nezadovoljstva i dosade. Prepoznala sam znakove, jer sam se i sama tako osjeala. Bila sam

uvjerena kako nije elio biti ovdje, ali vjerojatno je njegov poloaj u drutvu zahtijevao da
postupi protiv vlastite volje. Morala sam priznati kako me to zaintrigiralo. Moja je procjena
bila da smo moda jedinih dvoje ljudi u cijeloj dvorani koji ne ele prisustvovati ovom
dogaaju. Veeranji je bal oznaavao vrhunac sezone i svi su se u visokom drutvu otimali za
pozivnice jer zabavu je ipak priredio sam princ zbog ega je cijeli okrug Waterfall ustao na
noge.
Zapitala sam se je li dijelio moje miljenje o ovakvim okupljanjima kojima nisam znala ni
svrhu ni razlog. Ples je sigurno nekome predstavljao snaan motiv za dolazak na zabavu, ali
definitivno nisam pripadala toj skupini. Nisam voljela plesanje ni znojenje koje bi uslijedilo. S
druge strane, mnogi su dolazili zbog druenja ega takoer nisam bila pobornik. Voljela sam
biti u drutvu samo dragih ljudi, a veeras je u toj skupini bila samo Deb. A ruku na srce, s
njom sam mogla ostati i kod kue i mislim da bismo vie uivale u takvoj vrsti druenja, uz
dobru knjigu koju bismo nakon itanja prokomentirale.
Mukarac se pomaknuo i poeo silaziti niz stepenice podsjeajui me da i dalje zurim u
njega.
Ustreptala sam jer me iznenada obuzela neobjanjiva vruina. Iako je bio svibanj i noi su
ve postale toplije, znala sam da ovo nije ta vrsta vruine. Osjeala sam se kao da se oko
mene zatvorio nevidljivi balon, a u njemu je ostao samo ustajali, sparni zrak koji me gui.
Duboko sam udahnula, zamahnula lepezom kako bih si osigurala dovoljno zraka te
pokuavajui ignorirati vruinu, upitala:
Tko je on?
Jade, zar ne zna?! Deb me zaprepateno pogledala svojim bademastim oima iz kojih
je uvijek zraila dobrota koju nije mogla sakriti.
Okrenula sam glavu prema njoj i uzvratila joj pogled, samo to se moje lice smijeilo, a
njezino odavalo ok i nevjericu.
Ne, Deb. Zar bih trebala znati?
Primaknula mi se, a to je uvijek znailo da e mi ispriati nekakav soan tra.
Mislila sam da si ula glasine koje se pletu oko grofa Darkwooda.
Darkwood? nasmijeila sam se. Kakvo smijeno ime. Zar grof namjerno eli ostaviti
zastraujui dojam znaajnim imenom i neobinim dranjem?
Nije smijeno, Jade tiho me upozorila. Ljudi govore da se obogatio ubojstvima Deb
je odve tiho izgovorila zadnju rije koja mi je zbog toga ostala nerazumljiva.
Nagnula sam se naprijed i upitala:
ime?
Stiaj se opet me upozorila, osvrnula se kako bi se uvjerila da nitko ne slua pa
ponovila Ubojstvima.
Opet sam se nasmijala i uspravila dranje.
Kakve su to gluposti? nemamo sam upitala.
Nisu gluposti zahtijevala je.
Snaga njezine uvrijeenosti zainteresirala me.
Zar postoje dokazi? znatieljno sam upitala.
Zagledala se u mene s napetim izrazom lica dok sam iekivala odgovor.

Ne ba priznala je oklijevajui, i to je bilo dovoljno da ugasi moju znatielju.
Zamahnula sam lepezom kao znak da je za mene ova tema zavrena.
Eto vidi. Naklapanja. Opet vjeruje u sve to uje.
Jade, gdje ima dima ima i vatre znaajno je istaknula i tvrdoglavo me pogledala dajui
mi do znanja da nee odustati od teme.
Trebala bih te nauiti drugu poslovicu pa bi tu moda prestala upotrebljavati
namjerno sam je zadirkivala znajui da e joj zasmetati. Voljela sam izazivati kojekakve
reakcije kod nje, to me zabavljalo. I voljela sam je jer je lako nasjedala na provokacije. Moja
draga, slatka, naivna Deb. Nasmijeila sam se.
Ne budi smijena uvrijeeno je zamahnula lepezom zabavljajui me. Zatim sam se
uozbiljila jer sam znala koliko joj je ovo vano.
Dobro. Reci mi sve to si ula o zloglasnom grofu sveano sam rekla i prekriila ruke u
krilu.
To je bilo dovoljno da se Debino raspoloenje iz uvrijeenog pretvori u zadovoljstvo.
Uivala je u prepriavanju svega to bi ula, a na moju alost ja sam joj bila najdraa rtva.
Iako me traevi nisu zanimali, Deb se nije na to obazirala. Smatrala je kako naprosto moram
biti obavijetena o svemu to se pria i dogaa. Bez obzira na to ima li u prii istine ili ne.
Mene je zapravo zanimala samo istina. Lai i smijene prie ostavljala sam za knjige koje sam
voljela itati, a u stvarnosti sam voljela stvarnost.
Dakle zapoela je okrenuvi se u potpunosti prema meni. Njezino drago ovalno lice
zasjalo je od zadovoljstva grof se pojavio u visokom drutvu poetkom sezone. Pria se kako
se bogatstvom moe usporediti sa samim princem proaptala je kao da mi odaje tajnu koju
nitko ne smije znati.
Zaista? glumila sam zainteresiranost, ali zapravo me nije zanimala financijska
pozadina drugih ljudi. Ona nije razotkrila moju glumu, nego je zadovoljno nastavila s
izlaganjem.
Do bogatstva je doao ubojstvima. Kau da je nekoliko pripadnika visokog drutva, koji
su mu misteriozno ostavili svoja imanja i novac u oporukama, nakon toga poinilo
samoubojstvo. Nitko ne zna zato su to uinili rairila je smee oi. To su bili ljudi koji su
imali djecu, svoje nasljednike... napravila je kratku pauzu kako bi pojaala dramatian
dojam. Ipak, iz nekog neobjanjivog razloga sve su ostavili njemu.
Zauzeo bi poloaj umjesto pravih nasljednika? upitala sam zainteresirana protiv volje,
ali odmah sam se prekorila zbog toga.
Da. Nitko mu nita nije mogao. Oporuke su sastavljene dok su vlasnici bili ivi i u
prisutnosti odvjetnika. A grof Darkwood ne bi ni trepnuo svaki put kad bi izbacio prave
nasljednike na ulicu.
To je strano rekla sam s odglumljenim zaprepatenjem kako bih joj udovoljila, a
zapravo sam se borila izmeu znatielje da ujem jo o tom zloglasnom Grofu i elje da me
Deb ostavi na miru s priama za koje sam pretpostavljala da ih ljudi preuveliaju kako bi
uinili vlastiti ivot zanimljivijim.
Kaem ti. On je sam vrag koji hoda po zemlji rekla je proroki i obje smo pogledale u
smjeru stranog Grofa koji je sada stajao na dnu stepenica i promatrao guvu. Deb ga je

gledala sa strahom, a ja sa znatieljom.
Gospoice Deborah Donelly! uskliknula je Debina teta, lady Emm Donelly, zbog ega
smo se prestraeno trgnule i pogledale u njezinu smjeru. Da vie nikad nisi tako razgovarala
prosiktala je i stisnula svoje ionako sitne oi dok nas je prijekorno gledala.
Oh, teta Emm, zar si me ula? upitala je Deb posramljeno.
Samo zato to sam stara ne znai da ne ujem istaknula je dignuvi nos visoko u zrak.
Imam bolji sluh od vas mladih djevojaka. Ne zaboravite svoj poloaj u drutvu upozorila
je otrim tonom. Vi ste keri utjecajnih lordova.
Ali, teta Emm, sve to sam rekla ula sam od drugih... Deb se pokuala opravdati, dok
sam ja mudro utjela.
Lady Emm bila je naa pratnja zbog ega mi je zabava vie nalikovala kazni nego nagradi.
Pogledala me malenim crnim oima koje su zraile neprijateljstvom i zloom. Uvijek sam
imala osjeaj da me ne eli u Debinom drutvu, iako nisam razumjela zato. Nikad je nisam
uvrijedila ni rijeju ni djelom. Bar ne namjerno, pa nisam znala odakle se razvilo to
neprijateljstvo koje je gajila prema meni.
Glasno je sklopila lepezu svojim koatim prstima i ugnijezdila je u krilu. Bila je mrava i
neobino ilava za enu. Svaki put kad bih je pogledala osjeala sam njezinu elinu snagu
volje kojom je pokoravala sve oko sebe.
Ne elim takvo neto uti od tebe opet se usmjerila na Deborah. Mlada djevojka kao
ti ne bi se smjela baviti traevima otro je istaknula. Bar ne jo. S njima e se baviti
kasnije, kad bude u braku. To e ti vjerojatno biti jedina razonoda i razlog za ovakva
druenja.
Nasmijeila sam se zbog ega me lady Emm opet prijekorno pogledala.
Zar mi to i sada ne moe biti zabava? Deb nije odustajala.
Ne. Sad nije vrijeme za zabavu odluno je rekla lady Emm. Tvoja je jedina dunost
biti umiljata i draga. Moramo ti nai odgovarajueg supruga. Tvoj je ulazak u drutvo bio
izvanredan i oekujem rezultate. Uskoro ponosno je rekla, zatim se okrenula prema meni i
hladno me odmjerila od glave do pete. Nabacila je usiljeni osmijeh i s hinjenom me prisnou
uhvatila za zapee: Duo, i tvoje je uvoenje u drutvo bilo obeavajue. Tvoj otac priredio
je nevjerojatnu zabavu kojom je pokazao svoje bogatstvo. Sigurna sam da e se uskoro
susresti s mnogobrojnim branim ponudama.
Zarumenjela sam se na njezine rijei, no ne od ugode nego od nelagode. Spominjanje
braka kod mene je uvijek izazivalo otpor i mnotvo negativnih emocija, koje jo nisam uspjela
u potpunosti definirati. Znala sam samo jedno: nisam se eljela udati. Bar ne bez ljubavi. A
jo nisam upoznala mukarca zbog kojeg bi mi srce zaigralo i zbog kojeg bih ostala bez daha.
Imala sam svoje stavove prema braku i ljubavi zahvaljujui ljubavnim romanima koje sam
kriomice itala, Iako, svako malo sam se pitala za koga su ti romani napisani, jer navodno su
enama bili zabranjeni. Nisu se inili kao neto to bi mukarci rado itali, bar ne oni koje
sam poznavala.
Voljela sam misliti kako sam mnogo nauila iz tih knjiga i smatrala sam se svojevrsnim
poznavateljem ljubavne teme. Bar kad je teorija u pitanju, jer u praksi nisam doivjela nita
od onoga to je u tim romanima navedeno. Meutim, jedva sam ekala kad e se dogaaji iz

mate pretoiti u stvarnost. Tvrdoglavo sam odredila da u strpljivo ekati svog princa na
bijelom konju, a ne uletjeti u brak samo zato to se to od mene oekuje do kraja sezone. Ne,
hvala.
Prkosno sam se uspravila, vie za sebe, jer nitko zapravo nije znao o emu sam
razmiljala.
Pogledala sam Deb koja je takoer imala nezadovoljan izraz na licu, ali nisam bila sigurna
je li to zbog spominjanja braka ili zabrane prepriavanja traeva? Znajui Deb, vjerojatno ovo
drugo. Nasmijeila sam se.
S obzirom na to da nas je lady Emm upozorila na svoj super sluh, odustale smo od
daljnjeg razgovora i nastavile gledati dogaanja u dvorani.
Ponesena iznimnom dosadom, ali i znatieljom, pogledom sam pretraivala dvoranu u
potrazi za Grofom.
Uoila sam ga na izlazu prema terasi koja je vodila u poznate kraljevske vrtove.
Odjednom, raspoloenje mi je potonulo, kao da sam postala tjeskobna, bez nekog
osobitog razloga. To me iznenadilo. Bila sam svjesna vlastite dosade, ali zar sam dopustila
lady Emm da moju zlovolju pogora? Nije mi bilo jasno, ali kako drugaije objasniti naglu
promjenu u mom raspoloenju?
Uspravila sam se u stolici i zamahnula lepezom kako bih si osigurala dovoljno zraka, jer je
prostorija postala previe zaguljiva.
Opet sam pogledala prema izlazu na terasu, to od elje da izaem van, to zbog toga to
je Grof stajao tamo.
Grof je i dalje bio sam, mraan i tajanstven. Ovaj put je u ruci drao au u kojoj se
vjerojatno nalazio pjenuac koji su posluivali cijelu veer. Lijeno je prelazio pogledom preko
okupljenih sve dok se nije susreo s mojim i zaustavio se. Kao hipnotizirana, nisam mogla
prestati gledati u njega, a vruina je postajala nepodnoljiva. Osjeala sam se kao da me vue
nevidljiva sila, toliko snana da sam je mogla opipati, a iz nekog razloga znala sam da je on
cilj prema kojem sam trebala poi.
Uznemireno sam poela jae zamahivati lepezom osjeajui vrtoglavicu.
Jade, jesi li dobro? ula sam Debin zabrinuti glas.
N-ne jedva sam iscijedila tu malenu rije.
Moj jezik, kapci, usne, sve je teilo tonu. Nisam razumjela to se dogaa.
Jade? to ti je? Debin je glas prenosio paniku, dok je Grofovo lice, koje sam i dalje
promatrala, odavalo zadovoljstvo. Razvukao je usne u osmijeh, a oi su mu na trenutak
zasjale crvenim sjajem zbog ega me zahvatio val uasa koji nisam mogla objasniti.
Mozak mi je odmah traio logina objanjenja i dola sam do zakljuka da sam vjerojatno
halucinirala njegovu reakciju zbog vruine i Debinih traeva o tome kako je on strani
ubojica. To je jedino imalo smisla.
Misli su mi odjednom postale teke i mutne, a vrtoglavica me sve vie obuzimala.
to se sa mnom dogaa? dezorijentirano sam procijedila.
Brzo, Deborah, izvedi je van na terasu prije nego se onesvijesti ula sam uurbani
apat lady Emm. To je sigurno zbog ove vruine. Ne smije se onesvijestiti, gospoda e
pomisliti da je boleljiva. Obeala sam njezinu ocu da u paziti na nju i ako dozna da sam ovo

dopustila, nikad mi nee oprostiti. Pouri!
Vid mi se zamaglio. Osjetila sam Debine ruke oko sebe i dopustila sam da mi pomogne
ustati. Iako nisam osjeala noge, ipak sam je uspjela slijediti do terase. Guva nam je pri tome
pomogla, jer se nitko nije obazirao na nas dok smo se iskradale van.
Svjei zrak djelovao je kao melem. Razbistrio mi je um i udan osjeaj poremeene
gravitacije poeo se povlaiti. Naslonila sam se na kamenu ogradu.
Sad sam bolje halapljivo sam hvatala zrak drei se za ogradu. Hvala ti, Deb
pokuala sam je utjeiti, jer sam osjeala njezinu zabrinutost.
Tako si me uplaila apnula je. to se dogodilo?
Ne znam. Vjerojatno vrtoglavica. Tvoja teta je u pravu, unutra je prevrue opet sam
duboku udahnula i na trenutak zatvorila oi. Sad je sve u redu.
eli li da ti donesem neto? Hladne vode?
Moe. Voda e mi pomoi odjednom sam postala svjesna suhog grla. Osjeam
nevjerojatnu e stavila sam ruku na vrat i prstima prela preko vrele koe.
Ostani tu, molim te, odmah se vraam rekla je i uurbano nestala iza palme koja se
nalazila kraj vrata i zaklanjala pogled u dvoranu.
Okrenula sam se prema vrtovima i nervozno prela rukom preko vrueg ela. Ovo mi se
nikad nije dogodilo. Kakva sramota! Nisam sklona nesvjesticama i vlastita me reakcija
zbunila. Znala sam podnijeti mnogo jae vruine, a zdravlje me dobro sluilo. Osim nemoi
koja me na trenutak svladala, osjeala sam se dobro. Kako smijeno.
Sreom pa su lady Emm i Deb brzo reagirale. Bilo bi zaista neugodno da sam se
onesvijestila. Lady Emm je u pravu, gospoda bi zakljuili da sam boleljiva, a to nije istina.
Vijest o mojoj udnoj nemoi toliko bi se brzo proirila meu visokim drutvom da bi me
uskoro poeli znatieljno prouavati traei znakove nekakve bolesti. Moda bi se ak
proirile glasine da sam u drugom stanju. Znala sam poneto o tome, jer su takve prie znale
kruiti naim drutvom. Iako mrsko, morala sam si priznati da moram zahvaliti brzom umu
lady Emm to sam izbjegla daljnje neugodnosti.
Opet sam drhtavom rukom dodirnula elo, a pod dlanom sam osjetila kapljice znoja.
Odvratno! Uurbano sam obrisala dlan o haljinu. to se sa mnom dogaa?
Veeras mi je vie nego ikad smetala teina haljine. Kilogrami tkanine, korzet koji se
usijecao u meso i kosti ukidajui mi dotok zraka. Sputavali su enu poput okova. Mnogo puta
sam poeljela da su moda i drutvo prema enama drugaiji. Upravo zbog normi naeg
drutva, znala sam da nisam smjela biti sama na terasi, jer je to nepristojno od jedne dame.
Koje licemjerje. Bila sam spremna okladiti se kako u cijeloj dvorani zapravo ne postoji prava
dama. Dobro sam znala ime su se te navodne dame i gospoda bavili kako bi skratili svoje
vrijeme jer nisam itala samo romane o izmiljenim ljubavima. itala sam ispovijesti ljudi
koji su ivjeli u drutvu kao to je ovo kojem sam pripadala otkrivajui okantne dogaaje.
Odmahnula sam glavom. Ionako e se Deb uskoro vratiti pa neu biti sama.
Okrenula sam se prema dvorani i suoila s najudnijom nijansom sivih oiju koje su me
znatieljno promatrale. Prestraeno sam se trgnula. Na trenutak sam ostala bez daha.
Grof se pomaknuo korak unatrag zbog ega je potonuo u sjenu palme ispod koje se
nalazio.

Ne bi smjela biti sama upozorio me dubokim hrapavim glasom koji me ovio kao plat.
Zurila sam u njega, a onda sam se sjetila kako moram odgovoriti na njegovu primjedbu.
Potreban mi je svjei zrak opravdala sam se osjeajui strah. Odmah sam se naljutila
zbog toga, jer sam se protiv volje ponaala kao da je Grof zaista nekakvo udovite. Zadavit u
Deb zbog njezinih traeva i glupavih izmiljenih pria.
Vjerujem da se jo nismo slubeno upoznali nasmijeio se, ali njegov osmijeh mi nije
pruio smirenje. Oekivala sam da e osmijeh rastopiti hladnu masku koju je imao na licu, ali
to se nije dogodilo. ak je s osmijehom izgledao nekako jezivije, kao da miii njegova lica
nisu poznavali tu kretnju.
Ne, nismo, milorde smeteno sam odgovorila.
Postala sam svjesna neugodnosti situacije u kojoj smo se nali. Vidi li me netko kako
razgovaram s njim, bez pratnje, mogla bih upasti u nevolje. Postati predmet ogovaranja. Ljudi
bi lako mogli pretpostaviti da smo u ljubavnoj vezi samo zato to razgovaramo nasamo.
Procijenila sam da je Grof vjerojatno u tridesetim godinama. Visok, snane, ali vitke
grae. Bilo bi nas lako zamisliti kao ljubavnike i svaka lady u dvorani bi o tome rado
ispreplela priu kvalitetniju nego velikani nae knjievnosti.
Lady Jade Northwick, zar ne? rekao je i zaigrano podigao obrvu.
Iznenadila sam se to mi zna ime.
Da. Kako znate, milorde? pitanje je izletjelo prije no to sam odluila hou li ga
postaviti.
Znam sve o tebi, osim jednog podatka samouvjereno je rekao.
Sledila sam se na njegove rijei, a moju jezu pojaao je njegov stav. Stajao je previe
ukoeno i mirno. Izgledao je nestvarno, kao kip skriven u sjenama. Ali ono to mi je najvie
stvaralo nelagodu bilo je njegovo prisno obraanje s ti.
Koliko je zapravo znao o meni? I to?
Ima neobino ime, Jade. Ima li posebno znaenje?
Iznenadio me pitanjem koje nisam oekivala.
Da procijedila sam. Mama me tako nazvala zbog zelene boje mojih oiju.
Pametna ena rekao je i primaknuo se naprijed zagledavi se u mene. Tvoje
smaragdne oi zaista izgledaju kao da su uronjene u samo sredite vatre.
Nagonski sam zagladila crvene uvojke koji su mi padali na lice u modernoj frizuri.
eljela sam zanemariti njegovu primjedbu na moj izgled, jer se zbog nje osjeaj transa
samo pojaao.
Mama je uvijek znala rei: Jade je kamen srca, vjernosti i velikodunosti, privlai i
pojaava ljubav svake vrste. citirala sam nastojei zanemariti tjeskobu koja se irila mojim
tijelom. Sjetila sam se da je mama to napisala na korice moje omiljene knjige, tako da nikada
ne zaboravim njezine rijei.
Ljubav? Zar odrasla djevojka kao ti vjeruje u taj mit?
Uvrijeeno sam podigla glavu. Ljubav je za mene svetinja i bila sam zatitniki nastrojena
prema ouvanju tog mita, kako ga je nazvao Grof.
Nemoj biti uvrijeena zvuk njegova glasa bio je poput apta, to mi je bilo udno, jer je
stajao najmanje desetak koraka od mene.

Trepnula sam, a kad sam otvorila oi nalazio se tik ispred mene. Zurila sam u sivilo
njegovih oiju, a cijelim tijelom, bez obzira na veliku koliinu odjee, osjeala sam njegovu
nevjerojatnu toplinu. S mojih se usana oteo kratak uzdah zaprepatenja i ustuknula sam
unatrag udarivi u ogradu. Tiho se nasmijao mojoj reakciji.
Kako ste to uinili? upitala sam rairivi oi.
to?
Bili ste na drugoj strani terase...
Magija jednostavno je rekao i proao pokraj mene ostavljajui za sobom hladnou.
Tvoj ivot e se promijeniti. Na gore proaptao je glas u mojoj glavi. Zadrhtala sam zbog
nejasne vizije koja je predstavljala moju propast. Zatvorila sam oi, a kad sam ih otvorila bila
sam sama na terasi.
to je sve to znailo? Kako mu je uspjelo kretati se tako udno? Tko je on zapravo? Zato
mi je priao i koliko je znao o meni? Zato?
Poskoila sam kad me netko uhvatio za rame.
Jo nisi bolje? upitala je Deb.
Preplavilo me olakanje kad sam je ugledala.
Donijela sam ti vodu pruila je au prema meni, ali sam izgubila volju za piem.
Osjeala sam se depresivno, to je bilo udno jer sam inae snana osoba s naglaenim
pozitivnim karakterom.
Hvala ti, Deb, ali nisam vie edna.

poznala sam zanimljivog mukarca obavijestila me Deb dok smo etale kroz park
koji se nalazio izmeu imanja naih oeva.
Bila je neobino raspoloena, nekako lepravo. Odjenula je njeno plavu haljinu i
neprestano ju je vrtjela i zabacivala oko sebe, kao da pokuava uvesti plesne korake u
jednostavno koraanje. Pogledala sam svoju tamno sivu haljinu i zapitala se zato sam je
jutros odjenula. Tako je tmurna. Moda me neraspoloenje od onog bala jo nije napustilo.
Zato mi je Debino drutvo bilo jako ugodno. eljela sam da me oraspoloi jer me uvijek
radovala djetinja srea koja bi zraila iz nje. inilo se kako je na dobrom putu da me
razveseli, jer je njezina srea bila zarazna.
To je neto novo rekla sam sa zanimanjem. Tko je on?
Mladi oficir, Anthony Matiss uzbueno je odgovorila sa sjajem u oima.
Oficir? iznenadila sam se. to lady Emm kae na to?
Spominjanje lady Emm izazvalo je kod nje trenutni nalet frustracije.
Nije me briga! estoko je odgovorila i zaustavila plesne pokrete. Ona nema pravo
odluivati o mojoj budunosti.
I hvala Bogu na tome blago sam rekla. Ali svejedno, zna da ona voli dati svoje
miljenje o svemu, ak i kad nitko to ne eli.
Deb se na trenutak zagledala u tlo svjesna istinitosti u mojim rijeima.
Ona ne zna za moje zanimanje za Anthonyja priznala je ali vjerujem da u uti sve o
tome onog trenutka kad shvati da mi se svia.
Tek si ga upoznala i ve si toliko uvjerena u svoje simpatije prema njemu? znatieljno
sam upitala. Ovo je zapravo prvi put da je jedna od nas pokazala zanimanje za stvarnog
mukarca. U naim su razgovorima dosad boravili samo likovi iz romana koje smo halapljivo
itale. Znale smo satima razgovarati o junacima koji su nas oduevljavali, zamiljajui kako bi
bilo da su stvarni i da smo nas dvije njihove junakinje.
Da srameljivo je odgovorila i zarumenjela se. Ne znam kako se to dogodilo, ali jako
mi se svidio zatim je energino sklopila dlanove. Ima tako divne oi, koje zrae dobrotom
i kad me pogleda, osjetim vrtoglavicu. Oh, Jade, preplavljuju me tako divni osjeaji i...
osjeam se kao da lebdim... rairila je ruke i zavrtjela se na to sam se osmjehnula.
Zavidim ti iskreno sam rekla poeljevi da imam razlog za ples kao ona. I ja bih se
voljela tako osjeati uhvatila sam je za ruku i zaustavila ju. Sve mi ispriaj, toliko elim
uti o tome. Oh, kako ti zavidim.
Bolje je od svega to smo ikada proitale zapoela je. Uhvatila sam je ispod ruke i

nastavile smo koraati puteljkom oko kojeg je cvalo predivno poljsko cvijee. Prvi put sam
ga vidjela preksino na onom balu na kojem ti je zamalo pozlilo spominjanje nezgodnog
incidenta podsjetilo me na tu udnu veer o kojoj sam pokuavala ne razmiljati. Zbunila me
vlastita slabost na vruinu, a kratak susret s tajanstvenim i zloglasnim grofom nisam nikome
spomenula. Nisam eljela. to rei? Sve je bilo previe udno. Nisam ni samoj sebi znala
objasniti to se zapravo dogodilo. to je elio postii svojim neobinim ponaanjem? Zato je
znao moje ime? Zar mu je netko ukazao na mene tu veer? Ako jest, eljela sam znati zato.
Iako je bio intrigantan, kako ponaanjem, tako i izgledom, ipak sam znala da na njega
nisam reagirala kao Deb na mladog oficira. Nije u meni potaknuo te plemenite i uzviene
osjeaje, samo udnu znatielju i mnotvo neodgovorenih pitanja.
Nastavljajui svoju priu, Deb je prekinula tijek mojih misli. Tu smo se veer samo
nekoliko puta znatieljno pogledali nasmijala sam se njezinu simpatinom objanjenju
njihovih prvih razmijenjenih pogleda. Deb je bila pretjerano romantina i naivna. Ali,
propisno smo se upoznali tek juer na aju kod lady Ashton...
Lady Ashton? prekinula sam je iznenaena to je jedan obini oficir poznavao tako
utjecajnu osobu. Kako je doao do nje?
On je njezin daljnji roak. Trenutno je smjeten u oblinjem vojnom kampu pa joj je
doao u posjet upravo u trenutku kad sam s mamom bila kod nje.
Lady Emm nije bila s vama?
Ne.
Oh, zato i ne zna za tvoje osjeaje. Sigurna sam da bi shvatila to se dogaa da je bila
prisutna.
Kako to misli? zbunjeno me upitala.
Nasmijeila sam se njezinoj naivnosti.
Vjerojatno bi uoila poglede koje ste razmjenjivali ili udne reakcije koje ste imali jedno
na drugo. Pretpostavljam da je tako bilo?
Zarumenjela se i odvratila pogled. Deb je tako iskrena u svojim reakcijama da sam bila
vrsto uvjerena kako bi lady Emm shvatila njezinu reakciju na mladia istog trenutka kad joj
se svidio.
Da, tako je bilo srameljivo je priznala, a njezine je obraze prekrilo njeno rumenilo.
Sve mi reci potaknula sam je nestrpljiva da to vie saznam.
Smeteno se osmjehnula.
Uinilo mi se kako me prepoznao kad nas je lady Ashton predstavila. Nismo razgovarali,
bar ne u poetku. Ali kad su moja mama i njegova teta nakon nekog vremena uplovile u
duboki razgovor, imali smo priliku i mi zapoeti nae teme iroko se nasmijeila
pokazujui bijele sitne zube zbog kojih je podsjeala na djevojicu. Oh, tako je inteligentan
i ugodan. Uivala sam u njegovom glasu i svemu to je rekao.
O emu ste razgovarali?
Deb je na trenutak prestala koraati i zamiljeno se zagledala ispred sebe.
Hm, ne mogu se sjetiti odgovorila je, zatim je nemamo slegnula ramenima.
Nasmijala sam se njezinoj nebrizi za ono to je meni bilo najvanije kod mukarca:
zanimljiva konverzacija, a zatim smo nastavile koraati.

to misli, kakvi bi mogli biti Anthonyjevi poljupci? upitala sam na njezino
zaprepatenje, a onda se i ona nasmijala.
To je jedna od naih najdraih tema: ljubljenje. Kad bismo o tome itale, bile bismo
oarane nainom na koji su spisatelji i pjesnici opisivali taj in i osjeaje koji bi iz toga nastali.
Moglo bi se ak rei da smo u zadnje vrijeme postale opsjednute tom temom.
Joj, zaista ne mogu ni zamisliti rekla je i zarumenjela se do korijena kose dajui mi do
znanja da je itekako zamiljala taj scenarij.
Bi li eljela saznati? namjerno sam upitala.
Naravno! uskliknula je iskreno, zatim srameljivo dodala. Ali to ne bi bilo u redu.
Znam, znam nezadovoljno sam rekla prisjeajui se normi naeg drutva. Glupa
pravila.
Nisu glupa. Ta pravila nas tite, Jade. Ako mukarac ima iskrene namjere, on e damu
zaprositi i nakon vjenanja mogu uivati u svim arima o kojima itamo.
Da, ba odbrusila sam.
Zato tako reagira? upitno me pogledala.
Dobro zna da su svi brakovi unaprijed dogovoreni od strane naih roditelja i rijetko
imaju veze s ljubavlju. isto sumnjam da su djevojke zadovoljne izborom mladoenje.
To nije uvijek pravilo.
Najee jest ustrajala sam.
Kod mene nee biti tako.
Nadam se. Ti ima moderne roditelje koji imaju drugaiji pogled na drutvena pravila
zbog ega e ti moda dopustiti da sama odabere supruga, a moj tata je toliko pasivan i
nezainteresiran da mu je sasvim svejedno za koga u se udati iako sam se nasmijala dok
sam to govorila, zaboljela me istina o ocu. Zbog njegovog ponaanja esto sam se osjeala
nezatieno.
I u prilog nam ide injenica to su nam roditelji dovoljno bogati, pa nee biti potrebe da
se udamo zbog novca i imanja istaknula je Deb naivno. Zaista je bila dijete u tijelu ene.
Da, ali zato moemo postati rtve lovaca na miraz podsjetila sam je. To je jo jedan u
nizu razloga mog nepovjerenja prema raznim udvaraima. Imala sam osjeaj da bi me tata
dao prvom proscu koji bi se pojavio na naem pragu, bez posebne provjere. Sreom ili
nesreom, zasad nisam imala ni jednog prosca. Na trenutak sam se zapitala zato? to nije u
redu sa mnom? Ali odmah sam odbacila takva pitanja, jer sam zapravo bila zahvalna Bogu to
nisam na takav nain privlaila muke pripadnike naeg drutva.
Deb se takoer zamislila zbog mojih rijei.
Misli da bi Anthony mogao biti jedan od njih? zabrinuto je upitala i pogledala me s
takvim oajem da me srce zaboljelo. Osjetila sam zatitniki poriv prema njoj. Ako je itko
povrijedi, eh, taj e se morati obraunati sa mnom!
Nadam se da nije utjeno sam rekla, nastojei popraviti tetu koju sam nanijela svojim
rijeima. Ponekad zaboravim koliko je Deb osjetljiva.
Ne vjerujem da bi me on povrijedio naivno je ustvrdila.
Ima tako njean pogled.
Mislim da u njemu nema zlih osjeaja ni sklonosti proraunatim potezima.

Svi smo mi skloni proraunatim potezima, Deb, ali vratimo se ugodnijim temama.
Ljubljenje! to misli kako to izgleda?
Ne znam brzo je prihvatila promjenu teme i uzbueno dodala. Nedavno sam
proitala kako mukarev poljubac moe imati opojan okus.
Pogledale smo se i zaueno rairile oi.
to to znai? upitala sam. Zar postoje okusi? Kao kad kua hranu?
Ne znam. Tako sam proitala. Misli li da bi i Anthonyjev poljubac mogao imati nekakav
okus?
Ali kakav? zapanjeno sam upitala.
Prekinuo nas je zvuk konjskih kopita na ljunanom puteljku. Pogledale smo iza sebe
prema jahau koji se pribliavao. Smetene razgovorom koji smo vodile, nismo odmah shvatile
o kome je rije sve dok nam se jaha nije sasvim pribliio i stao na nekoliko koraka od nas.
Zinula sam u udu kad sam prepoznala grofa Darkwooda.
Izgledao je kao utvara usred bijela dana odjeven u crno jahae odijelo koje je isticalo
njegovu snanu grau. Izgledao je mono na leima masivnog konja iznimno crne, sjajne
dlake.
I konj i njegov vlasnik mrko su nas gledali sivim oima. Zapanjujue, ali oba su imali istu
nijansu oiju. Na brzinu mi je kroz misli proletjelo pitanje: Jesu li postojali konji sa sivim
oima?
Hipnotizirano sam zurila u njihovu tamnu i pomalo divlju pojavu, koja je bila u
nevjerojatnom kontrastu s predivnim zelenilom i veselim arenilom cvijea oko njih.
Oh, Jade prestraeno je proaptala Deb tiskajui se uz moj desni bok podsjeajui me
na svoju prisutnost.
Dobar dan, moje dame hladno nas je pozdravio.
Dobar dan, milorde uzvratila sam, dok je Deb utjela i drhtala uz mene.
Konj se pokrenuo i polako proao kraj nas, a Grof je nastavio bezizraajno zuriti dok je
prolazio.
Pomislila sam da e me Deb sruiti koliko me potezala i stiskala.
Dovienja kimnuo je glavom i potjerao konja u kas ostavljajui nas s neobinim
osjeajima.
Oh, kako sam se uplaila uzdahnula je Deb.
Kako nepristojno! uskliknula sam. Jesi li vidjela kako je samo proao?
Hvala Bogu to je samo proao! Zar bi voljela da se zadrao? okirano se zagledala u
moje lice.
Ne, naravno da ne odgovorila sam pomalo zbunjeno, jer nisam znala zato sam tako
reagirala. Samo, mislim da bi bilo uljudnije da se zadrao, upitao nas za zdravlje, za vrijeme,
bilo to.
Sjetila sam se naeg kratkog i veoma udnog razgovora na terasi na balu. Moda je ipak
bolje to je otiao.
Ne dijelim tvoje miljenje. On je ubojica i silno sam se uplaila kad sam ga vidjela.
Ne priaj gluposti, Deb. Nije on nikakav ubojica. To su samo glasine...
To je istina! otro me prekinula. Izbjegao je hapenje samo zato to policija nema

dovoljno dokaza, a visoko drutvo zanemaruje sve to jer je on bogati Grof!
Prilino si strastvena po tom pitanju primijetila sam.
Nadam se da ga vie nikada neu vidjeti, pogotovo kad samo same i nezatiene rekla
je gledajui u smjeru kojim je Grof nestao. Na njezinu se licu jasno ocrtavao uas koji nisam
razumjela. Iz nekog razloga, nisam dijelila njezine nade. Osjeala sam da je Grof zanimljiva
osoba. Misterij koji ga je obavijao intrigirao me i eljela sam doznati to je prava istina.
Pa ak i ako bi istina bila toliko strana kao to je Deb najavljivala. Oduvijek sam bila
znatieljna, pogotovo ako je neto zabranjeno. Nisam zapravo znala zato sam takva. Moda
sam taj dio svog karaktera naslijedila od mame. Ali nisam bila sigurna jer se mame nisam
sjeala, a tata nije volio razgovarati o njoj. S druge strane, moda nisam ozbiljno shvaala
zabranjene teme i opasna podruja, jer me tata odgajao poprilino nemarno. Od poetka sam
bila preputena samoj sebi i vlastitom smislu za istraivanje istine.
Uskoro smo stigle do kue lady Ashton, kamo smo bile krenule. Obeale smo Debinoj
mami da emo lady Ashton odnijeti vreicu s ljekovitim biljem koje je koristila za spravljanje
raznih napitaka. Deb je zapravo objeruke prihvatila taj zadatak u nadi da e vidjeti
Anthonyja. Naravno, povela je i mene, kao svoju najbolju prijateljicu i podrku. Moj zadatak
je upoznati mladog oficira i rei joj svoje miljenje za koje sam unaprijed osjeala da je
moralo biti pozitivno. To je bilo nepisano pravilo meu prijateljicama. U nekim sam
knjigama proitala da ak i ako je postojala poneka primjedba, ako nedostatak ne bi bio
straan, nije se smio spominjati. Bilo je potrebno pustiti zaljubljene neka uivaju u osjeajima i
sljepoi prema manama, koja je univerzalna za sve kad je ljubav u pitanju. Bar je tako pisalo u
knjigama.
I sama sam s uzbuenjem i nestrpljenjem iekivala taj susret.
Lady Ashton, draesna ena u ezdesetim godinama, sijede kose i punanih oblina,
primila nas je s otvorenom dobrodolicom na terasi s pogledom na rijeku koja je vijugala uz
njihovu elegantnu rezidenciju. Terasa se nalazila na sjevernoj strani kue, tako da je bila u
ugodnoj hladovini.
Iako smo mogle otii nakon to smo joj uruile vreicu, Deb je odugovlaila s odlaskom u
nadi da e se Anthony pojaviti.
Vidjevi da nismo odmah pobjegle, lady Ashton nas je ponudila popodnevnim ajem.
Dok smo razgovarale o vremenskim prilikama i ispijale aj, u predvorju pokraj terase
pojavila su se dva mukarca. Prisutnost jednog od njih iznenadila me.
Mrani grof Darkwood zadubljeno je razgovarao s muem lady Ashton stvarajui
neobinu sliku: kontrast izmeu mladosti i snage i starosti i krhkosti. Lord Ashton imao je
sedamdesetak godina i njegovo tijelo se ve polako poelo uvijati pod teretom godina, a meso
i koa na njegovim kostima izgledali su veoma krhko dok je Grof izgledao kao stijena: snaan
i neslomljiv. Kontrast se takoer isticao u sijedoj kosi lorda Ashtona i njegovoj svijetloj odjei
za razliku od Grofove crne kose i tamne odjee.
to on radi ovdje? upitala je Deb.
Lady Ashton nagnula se naprijed kako bi vidjela o kome je rije, zatim je jednostavno
odgovorila:
Grof je doao ovamo zbog poslovnog dogovora s mojim muem izrekla je to s

odreenim ponosom. Planiraju ui u nekakvu investiciju. Nisam ba upuena, pa ne znam o
emu se zapravo radi.
Ali, miledi, zar niste uli glasine o Grofu? zabrinuto je upitala Deb.
Joj, prestani vie s tim glasinama rekla sam frustrirano. Morala sam priznati da me
poela ivcirati njezina upornost da svakoga obavijesti o onome to je ula o njemu.
Neto smo nauli odgovorila je lady Ashton suzdrano. Ali ne vjerujemo svemu to
priaju ljudi u okrugu Waterfall. Znate da im ponekad mata pobjegne. Koliko znam, moj
mu veoma hvali Grofa i njegove financijske savjete. Iako je suzdran, Grof je zapravo ugodno
drutvo. Evo, uvjerite se same rekla je i ustala. Pozvat u ga da nam se nakratko pridrui.
Ne! uskliknula je Deb, ali lady Ashton nije se obazirala na nju. Vjerojatno je mislila da
se Deb ponaa budalasto i djetinjasto. I sama sam u ovom trenutku bila sklona tom miljenju.
Kad se lady Ashton vratila u drutvu mua i Grofa, Deb se ukoila kao maka koja eka da
ju se napadne. Nasmijala me njezina reakcija.
Dok se ona utapala u vlastitom uasu, ja sam iskoristila priliku kako bih bolje prouila
misterioznog Grofa. I dalje je imao mrk pogled, a njegovo je lice izgledalo kao maska od
elika. Apsolutno nije odraavalo nikakvu emociju. Opet sam se usredotoila na njegove
neobine oi. Sivilo je dolazilo do izraaja zbog tamnih trepavica, tamne puti njegove koe i
crne kose. Vrlo neobino i zanimljivo i ja jednostavno nisam mogla otrgnuti pogled s njegova
lica.
Zapitala sam se zato su uope zapoele glasine o njemu? Iako je izgledao opasno, iz
nekog razloga nisam vjerovala da je odgovoran za sva ta ubojstva koja su mu se pripisivala.
Voljela bih saznati istinu koja se krila iza toga. Vjerojatno je veoma zanimljiva... Opet, moda
i nije. Moda je sam potaknuo te glasine, elei odreeni dio drutva drati podalje od sebe.
Nisu svi ljudi drueljubive naravi, kao to su i mom ocu ljudi predstavljali smetnju pa ih je
izbjegavao to je vie mogao. Da je dovoljno domiljat i snaan izdrati traeve, vjerojatno bi i
tata potaknuo strane glasine o sebi samo kako bi dobio na privatnosti i izbjegao razna
druenja i balove.
Milorde, dopustite da vas upoznam s dvjema predivnim damama rekla je lady Ashton i
iroko se osmjehnula lady Deborah Donelly, ki lorda Briana Donellyja i lady Jade
Northwick, ki lorda Williama Northwicka. Obje ive u naem susjedstvu, to znai da i va
posjed granii s njihovim.
Milorde, vi ste na susjed? drhtavo je upitala Deb koja nije uspjela sakriti
zaprepatenje tom informacijom.
Grof nije odgovorio, samo ju je promatrao bezizraajnim izrazom lica dok je ukoeno
stajao na mjestu.
Tako je, Deborah odgovorila je lady Ashton umjesto njega.
Kako ste danas, moje dame? veselo je upitao lord Ashton. inio se zbog neega jako
zadovoljnim. Moda su pregovori koje je vodio s Grofom bili povoljni za njega, pa nije mogao
sakriti zadovoljstvo i sreu.
Jako dobro, gospodine odgovorila sam i uzvratila mu osmjehom.
Sjednite, milorde ponudio je Grofa i ukazao mu na pleteni stolac nasuprot onoga na
kojem sam sjedila.

Imala sam osjeaj kako Grof nije bio zadovoljan iznenadnom promjenom. Moda je
planirao otii odmah nakon to je obavio poslovni razgovor, ali ipak je sjeo. Opet se zbog
crnog odijela i svog izgleda isticao u proljetnom okruju poput crne mrlje u arenom pejzau.
Zavlada je tiina koja je uskoro postala neugodna.
Grof je kupio dvorac Sunrise obavijestio nas je lord, te se nasmijeio prema Deb. To
je blie tebi, Deborah.
Skoro sam se naglas nasmijala, jer sam mogla pretpostaviti to je taj podatak inio njezinu
rastuem uasu. Vjerojatno je u sebi vritala od straha.
To je... lijepo, gospodine promucala je blijeda lica.
Osmijeh mi je ipak preletio preko usana. U tom sam trenutku uhvatila Grofov upitan
pogled. Vjerojatno se pitao to je toliko zabavno u Debinom odgovoru ili vijesti da je kupio
troan i zaputen dvorac imena koje nije imalo veze s izgledom zgrade.
Kako je tvoj otac, Jade? upitao je lord prekidajui moje misli.
Dobro je. Uvijek isto, zdrav i tvrdoglav odgovorila sam sa smijekom, jer sam znala da
e lord shvatiti to sam eljela rei.
Jo uvijek uporno izbjegava drutvene obveze? uzvratio mi je osmijehom.
Da.
Dobro je to su te Deb i njezini roditelji uzeli pod svoje kad je u pitanju drutvena scena.
Bit u im vjeno zahvalna zbog toga.
Vjeno je prevelika rije progovorio je Grof i iznenadio nas svojim komentarom.
Imao je dubok, vibrirajui glas. Bar je tako djelovao na mene, jer sam opet osjetila
strujanje tijelom kao na balu. Srce mi je bre zakucalo i poelo iriti val nervoze. Moje dobro
raspoloenje kao da je pobjeglo glavom bez obzira. to mi je opet bilo neobino? Osjeala
sam se sasvim dobro, dok nije progovorio.
Svi smo utjeli, ne znajui to rei na njegov komentar. Osobno nisam eljela biti
neuljudna i rei neto to bih mogla poaliti, stoga sam ekala da netko drugi nastavi
razgovor.
Hvala vam na gostoprimstvu, lady Ashton odjednom je rekla Deb i ustala. Mi
moramo ii. Mama e se sigurno zabrinuti, jer joj nismo rekle da emo se zadrati, a eka nas
dug put natrag govorila je neprirodno brzo.
Lady Ashton inila se smetenom, ali samo za trenutak, zatim se sabrala.
Hvala to ste mi donijele biljke odgovorila je i ustala kako bi nas ispratila, a njezin su
primjer slijedila i gospoda. Prenesi mami moje najtoplije pozdrave, Deb dodala je i
pomalo umorno zatvorila oi. Oh uzdahnula je i prela rukom preko ela.
Jeste li dobro? zabrinuto sam upitala.
Lord Ashton odmah se stvorio kraj nje i zatitniki je uhvatio za ruku.
Dobro sam rekla je. Samo mi se na trenutak zavrtjelo. Kako udno!
Idemo, Jade Deb me uhvatila za ruku. Jo jednom hvala i dovienja rekla je i
uurbano se uputila prema vratima povlaei me za sobom.
Dovienja svima doviknula sam na izlazu doputajui Deb da me izvue samo iz
jednog razloga, a taj je da ne stvaramo scenu njezinim neprimjerenim ponaanjem.
Kad smo izale van, istrgnula sam ruku iz njezinog vrstog stiska.

to je tebi? Kako moe biti tako nepristojna? upitala sam i ukopala se u mjestu, te
stavila ruke na bokove kako bih naglasila svoje nezadovoljstvo.
Morala sam otii! rekla je i bez zaustavljanja produila dalje.
Uspori! viknula sam za njom, ali nije me posluala, naprotiv, inilo se kako je ubrzala.
Ne!
to ti je? pourila sam za njom nastojei je sustii. Htjela sam je ispraiti ibom po
stranjici zbog glupavog ponaanja. Oh, to me ljutila!
Grof me plai! doviknula je bjeei ispred mene. Osjeala sam se uasno u njegovu
drutvu! Morala sam otii!
Sustigavi je, uhvatila sam je za rame i zaustavila, zatim sam je okrenula prema sebi kako
bismo se suoile.
Lady Ashton zamalo je pala u nesvijest, a ti se ponaa kao dijete prodrmala sam je.
Trebale smo ostati, pitati moemo li joj nekako pomoi...
Ima poslugu u kui! proturjeila mi je s tvrdoglavim izrazom lica. Nismo je ostavile
samu.
Prestani, Deb opet sam je prodrmala. to je s tobom? ovaj put sam pitanje
postavila zbog zabrinutosti. Poela me plaiti svojim ponaanjem.
Bilo je strano! uzviknula je rairenih oiju u kojima sam jasno prepoznala strah. Ona
je zaista bila iskreno prestraena. Ne mogu to objasniti.
to?
Neto kao vizija... uznemireno je odmahnula glavom. Kad sam pogledala Grofu u oi,
imala sam viziju da me netko proganja. Osjeala sam... snano sam osjeala da me ta osoba
eli ubiti. Bilo je tako stvarno, uplaila sam se...
Gluposti odgovorila sam zlovoljno na njezine rijei. Opet joj je ograniena mata
pobjegla. Ne moe se tako ponaati svaki put kad ga vidi.
Zato ne? Tko e me sprijeiti? On u meni budi udne i nelagodne osjeaje...
To je zato to budalasto vjeruje traevima koje si ula o njemu. Mora prestati misliti
na to.
Pogledala me kao da mi eli jo neto rei, ali se samo okrenula i nastavila koraati dok
sam zbunjeno gledala za njom.

ord vas eli vidjeti u radnoj sobi nakon doruka obavijestila me Sally, naa glavna
domaica, dok sam sjedala za stol.
Sally, punana ena u etrdesetim godinama, bila je zamjena za moju majku koja je
umrla kad sam imala samo tri godine. Radila je u naem kuanstvu ve dvadeset i dvije
godine, od dana kad sam dola na ovaj svijet. Jako sam je voljela i uz nju sam se osjeala
manje usamljenom u ovoj samotnoj kui. Bila je osoba kojoj bih se obratila kad bi me neto
muilo i kad bih trebala savjet. Nikad me nije iznevjerila svojom podrkom i ljubavlju. S
obzirom na to da nije imala svoju obitelj, znala sam da me zavoljela kao vlastitu ker.
Tata najee nije odobravao nae prijateljstvo, jer je smatrao da nije poeljno stvarati
bliske odnose s poslugom. Uvijek je isticao kako se na taj nain ugroava autoritet gospodara,
jer su prema njegovim pravilima podreeni morali znati gdje im je mjesto. Sreom, nisam
dijelila njegovo miljenje.
Tata je bio samotnjak i takav nain ivota mu je odgovarao. Pokuavao nas je izolirati od
ionako rijetkog drutva koje smo imali u okrugu Waterfall. Meni je, s druge strane, trebalo
drutvo.
Osjeala sam potrebu za upoznavanjem ljudi, za uenjem iz njihovih iskustava, za
proirivanjem vlastitog znanja. Nisam bila u internatu kao ostale djevojke. Tata nije vjerovao
u takvu vrst naobrazbe, to je meni bilo ao, jer je Deb esto govorila kako joj je to jedno od
najljepih ivotnih iskustava. Vratila se s vie znanja i vjetina, i ono najvanije, s vie
poznanstava i prijateljstava za razliku od mene koja sam uila u izolaciji vlastitog doma.
Upravo zbog te izolacije razvila sam naviku prevelikog razmiljanja i pretjeranog analiziranja
svega to mi se dogaa. To mi je bila jedina zabava, moj vlastiti um. Nisam se alila zbog te
zabave, ali sam ipak eljela drutvo veselih djevojaka mojih godina ili ljudi koji su putovali
svijetom i imali pregrt zanimljivih pria.
Odmahnula sam glavom vraajui misli na Sallyne rijei.
Hm. To je pomalo neobino promrmljala sam.
Jutros je loe volje, miledi. Nikad ga nisam vidjela ovakvog. Bit e bolje ako ga posluate.
Naravno odsutno sam rekla, uzela pecivo i poela ga mazati pekmezom.
Postala sam zabrinuta zbog vijesti o tatinoj zlovolji. Zar se neto dogodilo? Bilo je
neobino da se oko neega uzrujava, pa sam pretpostavila da su u pitanju financije. To je
jedino podruje u kojem je iskazivao strast, zapravo, tu je jedino iskazivao bilo kakve emocije.
Ali, to je moglo biti u pitanju da bi se mene ticalo? Nikad nisam bila dio njegovih
financijskih planova. Znala sam poneto o njima, ali samo zato to sam bila znatieljna i,

kako bi on rekao, zabadala nos gdje mu nije mjesto.
Odustala sam od jela. Bila sam previe zabrinuta da bih uivala u doruku, pa sam ustala
od stola i uputila se do njegove radne sobe.
Pokucala sam na brzinu tri puta. To mi je oduvijek bila navika. Neto kao tajna lozinka
koja mu je signalizirala da sam to samo ja. Iako nisam bila sigurna da je obraao pozornost na
to.
Naprijed odgovorio je glas koji bih svugdje prepoznala.
Otvorila sam vrata i ula u sobu.
Sjedio je za stolom i kad sam ula podigao je glavu kako bi me pogledao. Bio je vidljivo
uznemiren.
eljeli ste me vidjeti? upitala sam i zakoraila prema njemu.
Da, duo. Sjedni, molim te nervozno je preao rukom preko ela. Podigao se kao da e
ustati, meutim, ponovno je sjeo.
Zbunjeno sam ga promatrala dok sam sjedala u fotelju.
Je li sve u redu, gospodine? zabrinuto sam upitala.
Ovaj... poeo se vrpoljiti u stolcu, zatim je nekako tuno potonuo u naslon.
to se dogodilo? nisam razumjela njegovo ponaanje.
Ne postoji nain da ti ovo uljepam, Jade napravio je pauzu, zatim tiho dodao:
Bankrotirali smo.
Moj mozak je registrirao informaciju, ali kao da je ostala lebdjeti izvan mog shvaanja.
Odbijala sam vjerovati njegovim rijeima.
Bankrotirali? Zar je to mogue! Imali smo toliko mnogo novca. Zato se ovako poigravao
s mojim ivcima? Zar nije znao to je znaila ta vijest za nas oboje? Predobro sam poznavala
nain na koji se dananje drutvo odnosilo prema upropatenim visoko-rangiranim
lanovima. Odbacivali su ih nemilosrdnije nego prologodinju modu. Ovakve situacije jedne
su od najdraih zabava i tema za razgovor meu bogataima. ivjela sam u doba kad su
balovi i traevi bili najvaniji u ivotu ljudi.
Pred oima mi je proletjela slika tate nakon poinjenog samoubojstva (jer su mukarci
uvijek posezali za tom vrstom izlaza iz ovakvih situacija) i mene u nekom prljavom bordelu
okruene pohotnim mukarcima (jer bive bogate djevojke koje su spale na prosjaki tap
nitko nije elio u svom kuanstvu kao poslugu). Na trenutak sam mogla osjetiti kako mi se
mozak ukoio odbijajui reproducirati te slike.
Odmahnula sam glavom. Ne, ne! To nije istina. Ovo se ne dogaa. Oh, Boe...
Jeste li sigurni? upitala sam ustajui. Zaustavio me pokretom ruke, pokazujui dlanom
da ostanem sjediti.
Da oteano je govorio zbog snanih emocija koje je pokuavao drati pod nadzorom.
Jade, sjedni, moramo jo razgovarati. Molim te.
Kako se to dogodilo? morala sam pitati. Odgovori su mi bili potrebni kako bih
razumjela.
Loa investicija odgovorio je.
Loa investicija? Je li se on alio?
Ali, to ne moe biti istina. Tata, vi ste strunjak u tom podruju. Pomou investicija ste

se obogatili. Nikad niste pogrijeili!
Do sada zvuao je toliko tuno da mi se srce slamalo.
Kakva je investicija u pitanju?
Tuno je uzdahnuo.
Prije nekoliko mjeseci uo sam za investicijski plan koji je iznimno obeavao. Zna da
nita ne radim a da prethodno dobro ne provjerim sve injenice. Tako sam uinio i ovaj put
opet je duboko udahnuo i bespomono rairio ruke Jade, sve je ukazivalo na veliku dobit,
nisam vidio nijednu manu u cijelom pothvatu i svi su se trgali za udio u tom poslu. Meutim,
nisu si svi mogli priutiti ulazak.
Ne razumijem.
Morao sam uloiti sve to posjedujemo rekao je i pokretom oajnika uhvatio se s obje
ruke za glavu.
Prvobitna zabrinutost za nae ivote pretvorila se u uznemirenost zbog njegova
ponaanja.
Pobogu, on je iznimno inteligentan mukarac. Kako je mogao uiniti neto tako
budalasto?
Gospodine, zar ste poludjeli? rekla sam pomalo otro. Zato ste to uinili? Znate
kako je to nepromiljen potez!
Jade, ni sam ne znam to mi se dogodilo. Kao da mi se pamet zamutila, oajniki sam
elio biti dio toga. Nisam samo ja izgubio poeo se opravdavati. Na gubitku je i lord
Emmerby pa ak i grof Darkwood.
Ali, koliko znam, oni si to mogu priutiti i vjerojatno nisu bili toliko ludi da uloe cijelo
imanje! eljela sam vritati na njega.
ao mi je, Jade. Nemam opravdanje, ne znam zato sam to uinio.
Grevito sam stisnula ruke u krilu. Moj je mozak grozniavo radio u potrazi za rjeenjem,
ali nisam ga mogla pronai. Ovo je strano! Propast! Izgubili smo cijelo imanje, novac, sve...
I to emo sad? upitala sam, nadajui se da moda ima spreman odgovor.
To nije najgora vijest naslonio se na stol i mlitavo poloio ruke ispred sebe.
Zar ima jo!? napela sam se u iekivanju.
Naalost, da.
to?
Zaduio sam se kod lorda Kingsleyja.
to to znai? pomaknula sam se na sam rub fotelje.
To znai da mu ne mogu vratiti novac. A on me poeo pritiskati.
Jeste li mu rekli da smo bankrotirali?
Da, ali on svejedno eli povrat duga.
Ali kako?
Uutio je i pogledao me. Prema izrazu njegovih oiju mogla sam naslutiti da su vijesti
gore od bankrota. Iako nisam mogla vjerovati da bi neto moglo biti gore od toga.
Jade, lord je zatraio tvoju ruku tiho je rekao.
Molim?! zaprepateno sam uzviknula. Molim vas, recite mi da ste odbili!
preklinjala sam. Nisam mogla vjerovati! Jedan stari ovjek na izdisaju traio je moju ruku, da

mu budem zarunica i ena? Ali to je bilo najstranije od svega, ve sam znala da je tata
pristao na to. Bio je takav, bezobziran spram drugih oko sebe. Nije bilo zloban, ne. On je
povrjeivao druge iskljuivo iz neznanja i nepanje.
ao mi je, ali to nam je jedini spas pokajniki je potvrdio moje strahove.
Zurila sam u njega.
Ne. To nije istina promrmljala sam.
ao mi je.
Odbijam to prihvatiti iznenada me obuzela tvrdoglavost. Mora postojati drugi nain.
Jade, lord nije jedini kod kojeg sam se zaduio.
Moj Boe, koliko ih ima?
Bespomono sam potonula u fotelju. Hoe li ovaj niz loih vijesti prestati? Postojala je
granica do koje su moji ivci mogli biti razvueni i osjeala sam da su previe napeti.
Jo samo jedan odgovorio je.
Tko?
Grof Darkwood.
Grof Drakwood? Iznenadio me spomen ovog imena i samo sam na trenutak zaboravila na
sve ostalo jer me neto u ovoj informaciji zainteresiralo:
Nisam znala da se poznajete rekla sam.
Prvi put smo se sreli kad sam uo za taj investicijski plan. S obzirom na to da smo
zajedno u tome od poetka, imali smo priliku bolje se upoznati. Grof je bio veoma susretljiv i
bez mnogo pitanja posudio mi je pozamaan iznos kad je shvatio da neu imati dovoljno
kako bih se upustio u rizik.
Jeste li i njemu obeali moju ruku? ogoreno sam pitala.
Ne, kakva je to glupost?!
to Grof hoe u zamjenu za novac?
Uinilo mi se da je njegovo blijedo lice dobilo rumenu boju, ali to se ve idue sekunde
promijenilo, pa nisam bila sigurno varaju li me oi. Uostalom, zato bi se zarumenio na moje
pitanje? Oh, nisam sad mogla razmiljati o takvoj gluposti kao to je njegova reakcija, kad me
muila vlastita reakcija na sve to sam ula.
Nije nita rekao. Sigurno oekuje povrat duga, a to mogu jedino tvojom udajom za lorda.
Ali njemu je preko ezdeset godina, moda ak i sedamdeset povikala sam s gaenjem.
Stariji je od vas! Meni su tek dvadeset i dvije!
U dananje je vrijeme teko nai bogatog prosca, zato budi sretna njegovom ponudom.
Uostalom, tvoje uvoenje u drutvo dogodilo se kasno, mojom krivnjom, naravno. Nisam
obraao pozornost na to sve dok mi drugi nisu ukazali na moj propust. Zato budi sretna to
te bar jedan mukarac eli oeniti.
Njegove su me rijei toliko povrijedile da mi se od suza vid zamutio.
Da budem sretna! Kako se usuujete? Upravo ste prokockali moj ivot! nisam se
mogla kontrolirati. Iako sam eljela zatititi i njega i sebe, dopustila sam si luksuz bijesa. Jo
jutros sam imala ivot, budunost, a sad... propast. Svaka prilika za normalan oduzeta mi je.
Meutim, ve idueg trenutka preplavila me grinja savjesti.
Bila sam mu zahvalna na svemu to mi je dosad pruio i nepravedno je da cijelu krivnju

svalim na njegova lea. Ta se pogreka mogla dogoditi bilo kome. Sudbina nam je dodijelila
takve karte i morali smo se nositi s tim. Moda je sada moj red da se brinem za njega.
Ustala sam i ispriala se glavoboljom.
Otila sam u svoju sobu jer sam morala razmisliti u miru. Bila sam uvjerena u postojanje
drugog izlaza i trebala mi je samoa kako bih pronala rjeenje.
Ljutilo me jer sam se osjeala kao da je cijeli teret ovog problema pao na moja lea.
Tata je izniman kad su financije u pitanju, bar je do sada bio, ali za sve ostalo bio je
pretjerano nezainteresiran. Nisam sigurna je li zaista svjestan to je uinio kada je pristao na
ponudu lorda Kingsleya?
Morala sam se izvui iz toga. Uurbano sam razmiljala.
Mogli smo se zaduiti kod bliskih prijatelja, zamoliti ih pozajmicu kako bismo vratili
lordu Kingsleyu njegov novac. Ipak je on jedini koji je tatu pritiskao po tom pitanju. Grof jo
nije traio povrat duga pa bismo imali vremena za oporavak. Moda bismo se opet mogli
upustiti u novu investiciju? Tata se cijeli ivot time bavio. Ovo je samo jedna pogreka.
Kobna, ali ipak jedina pogreka u njegovom poslu. Sigurno se ne bi opet dogodio gubitak. Da,
to bi moglo upaliti. Morali smo pokuati. Morao je postojati nain. Sve osim udaje za ogavnog
lorda.
Mogla bih ve danas ili najkasnije sutra otii do Deb i zamoliti je neka razgovara s
roditeljima. I lady Emm, ona je veoma bogata. Sigurna sam da bi nam pomogli.
Plan mi je donio utjehu i snagu. eljela sam vjerovati kako e sve biti u redu.
Jo uvijek sam hodala po sobi kad je ula Sally. Odahnula sam kad sam je ugledala.
Otvorila sam usta kako bih joj ispriala sve to se dogodilo, kad je ona prva progovorila.
Lord eli da doete u njegovu radnu sobu, miledi. Imate gosta obavijestila me.
Namrtila sam se.
Kakvog gosta? nestrpljivo sam upitala. Nisam bila raspoloena za drutvo.
Lord Kingsley.
Zastala sam kao ukopana kad sam ula njegovo ime.
to on hoe? otro sam upitala.
Ne bih znala, gospoice zbunjeno me pogledala.
Naravno da Sally nije znala to se dogodilo i zato je lord doao u posjet. Moda u joj
kasnije sve objasniti i zatraiti nekakav savjet, ali vjerovala sam da u je samo rasplakati ovim
vijestima.
Duboko sam udahnula. Nisam oekivala da e Kingsley tako brzo doi.
Odluila sam odugovlaiti njegovu pronju, jer sam sve vie vjerovala da e mi obitelj
Donelly pomoi.
Skupila sam snagu za neugodan susret, u glavi sam imala jasnu predodbu o tome kako
u se ponaati i to u rei.
Ohrabrujui samu sebe, spustila sam se do radne sobe i ovaj put ula bez kucanja. eljela
sam biti nepristojna i ostaviti lo dojam.
Nisam nita rekla, samo sam zastala na vratima promatrajui dvojicu mukaraca.
Tata kao da je naglo ostario. Na licu je imao umoran izraz, moglo bi se ak rei da je
izgledao kao ovjek koji se oajniki bori protiv samog sebe. A poloaj njegova tijela,

sputena ramena i pognuta sijeda glava, odavali su da je bitka izgubljena. Nisam dopustila da
me to obeshrabri.
Pogledala sam lorda Kingsleya koji je zadovoljno sjedio u udobnoj fotelji i vrtio au
konjaka u ruci. Odmjerio me svojim sitniavim prozirnim oima i zadovoljno se osmjehnuo.
Poeljela sam ga pljusnuti po tom nadmenom licu i snano viknuti kako me nikad nee imati!
Stisnula sam vilicu i ake kako bih se suzdrala.
Jade, ve poznaje lorda Kingsleya... progovorio je tata umornim glasom.
Molim te, zovi me John zamolio je lord s osmjehom.
Dobar dan, lorde Kingsley namjerno sam rekla to sam hladnije mogla.
Sjedni, Jade rekao je tata i ustao. Ostavit u vas nasamo, jer lord eli razgovarati s
tobom.
Obuzela me panika. Hou li uspjeti rei to sam planirala? Hou li se moi kontrolirati i
odigrati svoju ulogu kako treba? Voljela bih da je tata ostao, da mi bude podrka, ali on je ve
nestao iza vrata ostavljajui me samu s ovom zvijeri. Kako tipino za njega. Nezainteresiran
za drutvena pravila, za tue osjeaje, za sve osim novca. Njegova pasivnost me izluivala.
Pogledala sam lorda Kingsleyja kojeg sam poznavala od ranije. Pobogu, imao je
ezdeset-sedamdeset godina! Bio je toliko mrav da se inio krhkim i... izgledao je kao sama
Smrt. Nimalo muevno, ni privlano!
U glavi su mi odzvanjale glasine o njemu, zahvaljujui Deb koja me redovito informirala.
Otkad mu je supruga preminula prije deset godina prialo se da je postao gori nego za
njezina ivota. Imao je mnogobrojne ljubavnice, ak se prialo da je zlostavljao nekoliko
slukinja u svojoj kui. Navodno je volio mlade djevice i bio je toliko razvratan da su ak i u
visokom drutvu odvraali pogled od njega. Ali zbog nevjerojatnog bogatstva sve mu je bivalo
oproteno, zanemareno. I sad sam ja trebala biti njegova nova supruga, idua rtva?!
eludac mi se poeo uznemireno prevrtati.
Svojom mravom rukom, s malenim ogavnim prstima potapao je naslon fotelje
pozivajui me da sjednem kraj njega. Lice mi se trznulo. Morala sam se kontrolirati kako ne
bih napravila grimasu.
Sjela sam na divan koji se nalazio na drugoj strani prostorije i utke ga promatrala.
Jade, izrasla si u lijepu djevojku rekao je zadovoljno. Jako egzotino izgleda.
Hvala vam, gospodine hladno sam odgovorila.
Pretpostavljam da ti je otac sve objasnio?
Da rekla sam, ali sam poeljela rei ne.
Izvrsno. Preskoit emo udvaranje, to je ionako zamorno.
Nisam bila sigurna jesam li trebala osjetiti olakanje zbog toga. Moda je lord ipak ovjek
s kojim se moe normalno razgovarati, zamoliti ga da razumije, da nam pomogne? Odluila
sam pokuati.
eljela sam vas neto zamoliti, lorde Kingsley rekla sam hrabro, uvjerena u uspjeh
svog plana.
Sve to eli, draga moja rekao je, nezgrapno se odgurnuo rukama s naslona fotelje i
ustao.
Opet sam osjetila paniku, pa sam uurbano rekla:

Molila bih vas za jo malo vremena kako bismo vam vratili dug rekla sam dok mi je
prilazio.
Oh, draga moja nasmijao se, zbog ega mu se lice jo vie namrekalo. Dao sam
tvom ocu dovoljno vremena.
Ali... uutjela sam kad je sjeo pored mene na divan. Osjetila sam poriv za bijegom.
Tako si lijepa rekao je poudno i pomilovao mi lice svojim grubim prstima.
Obuzela me munina.
Odmaknula sam se na sam rub divana.
Obeavam da emo vam vratiti dug. Imam plan i trebamo samo jo malo vremena
ustrajala sam.
Zapravo mi nije potreban novac rekao je i vie mi se pribliio zbog ega sam osjetila
njegovo mravo tijelo uz svoje. Potrebna mi je supruga zastao je, zatim proaptao: Ti si
tako mlada oblizao je tanke usne kao da je ugledao slastan komad kolaa. Siguran sam da
u se uz tebe i ja osjeati mlaim poeo mi je milovati ruku od lakta do ramena, uurbanim
pohlepnim pokretima. Imala sam osjeaj da mi je netko trljao kou eljeznom icom. Poeo
je ubrzano disati i toliko mi se primaknuo da sam osjetila alkohol u njegovu dahu, a munina
koju sam osjeala postala je snanija.
Tako lijepa apnuo je dok mu je pogled boravio na mojim grudima koje su provirivale
iz dekoltea tirkizne haljine. Nisam se ni snala, a njegove ruke su me zgrabile. Jednu je grubo
poloio na moja prsa, a drugom je snano uhvatio moju glavu privlaei me u zagrljaj.
Njegove su se usne nalazile tek nekoliko centimetara od mojih.
Snano sam zavritala i poela se opirati.
Budi mirna! viknuo je.
Tata! Tata! zavritala sam i poupala ga za kosu elei odmaknuti njegovu glavu od
svoje. Radije u umrijeti nego dozvoliti da ovo udovite ukrade moj prvi poljubac i intimno
me dodirne! Sama pomisao na to bila je naprosto strana. Bijes koji me obuzeo postao je
toliko snaan da sam poeljela imati natprirodnu snagu kako bih ga mogla rastrgati golim
rukama! Kako se usuuje? Perverzni gad!
Ogrebala sam ga po licu.
Prokletstvo, platit e mi za ovo! prosiktao je u trenutku kad je u sobu uletio otac s
prestravljenim izrazom lica. Na trenutak je stajao na vratima, ne znajui to uiniti.
Lord se odmaknuo od mene i pogledao ga, a ja sam iskoristila priliku i ustala.
Odgojio si neposlunu ker, Williame Northwicku! dreknuo je lord. Zar joj nisi
objasnio to joj je initi?
Tata je ukoeno stajao na vratima, stiui ake.
Samo joj treba malo vremena da se navikne pokuao me opravdati.
Zinula sam u oku. Treba mi vremena da se naviknem?! Bila sam uasnuta. Nikad se ne bih
mogla naviknuti na to da me dodiruje mukarac kojeg ne elim, a kamoli netko za koga
osjeam iskljuivo prezir i gaenje. Nisam mogla vjerovati da je moj otac to rekao!
Ona je sad moja zarunica i imam sva prava na nju!
Ne! oajno sam zavapila, a oni su me pogledali.
Ti, mlada damo, nema pravo glasa u ovome obavijestio me lord i ustao, zatim se

okrenuo prema tati ignorirajui me. Sutra u doi u isto vrijeme i oekujem da je do tada
urazumi. Je li to jasno, Northwicku? otro je dreknuo.
Da posluno je odgovorio William. Da, nazvala sam ga William u svojim mislima, jer
za mene on vie nije bio moj otac. On je moj vlasnik, koji me upravo prodao.
Izletjela sam iz sobe kao da se sam pakao otvorio iza mene, a jedini spas je bijeg.
Nisam znala kamo bjeim, samo sam izletjela iz kue i poela trati preko polja. ula sam
Williama kako me doziva, ali vie mi nije bilo vano. Nisam se osvrnula.
Prestala sam trati tek kad sam ugledala Debinu kuu.
Bilo je kasno poslijepodne i nadala sam se da u Deb i njezine roditelje zatei u kui bez
gostiju, jer sam zaista trebala hitno razgovarati s njima, nasamo.
Kad sam dola do glavnih vrata, bila sam ve poprilino bez daha.
Pokucala sam i nestrpljivo ekala.
Nakon nekoliko trenutaka pojavio se Sam, sluga zaduen za primanje gostiju.
Dobar dan, lady Northwick. Kako vam mogu pomoi? ljubazno je upitao.
Je li Deborah kod kue? Moram s njom razgovarati, molim vas pokuavala sam
kontrolirati glas kako bih zvuala smireno, da ne primijeti moj oaj.
Uite, gospoice pomaknuo se. Molim vas, priekajte tu rekao je i uao u plavi
salon. Znala sam da je u tom salonu lady Emm najvie voljela boraviti i nadala sam se da je
Deborah s njom.
Previe uznemirena da bih mirno ekala, poela sam hodati predvorjem. O razgovoru koji
u sada voditi s Debinim roditeljima ovisi cijela moja budunost. Nisam voljela davati
nekome toliku mo nad sobom, pa ak ni tako dragim ljudima kao to su Donellyjevi, ako se
izuzme lady Emm. Osjeala sam se bespomono i nije mi se svidio taj novi osjeaj.
Zastala sam i zagledala se u vrata. Imala sam osjeaj kao da je prola cijela vjenost otkako
je Sam uao u tu sobu. Okrenula sam glavu i nastavila uznemireno koraati.
Trgnula sam se kad sam ga ugledala kraj sebe. Bila sam toliko zaokupljena mislima da
nisam ula otvaranje tekih vrata.
Lady Emm e vas primiti obavijestio me.
Lady Emm? Je li Deb s njom?
Uite, oekuje vas ukoeno je rukom pokazao na poluotvorena vrata.
Posluala sam ga i ula u salon.
Iznenadila sam se kad sam lady Emm vidjela samu.
Zurila je u mene kiljavim oima. Sjedila je uspravno, prekrienih ruku u krilu. Nekako
previe slubeno i ne ba dobrodolo. Ali uvijek je bila takva prema meni.
Siva haljina strogog kroja pojaala je neugodan dojam koji je ostavljala.
Dobar dan, lady Emm. Kako ste? ljubazno sam upitala i kratko se naklonila.
Visoko je uzdigla glavu kao da eli nosom proparati oblake.
Hvala na pitanju, Jade. Dobro sam hladno je rekla nastojei me gledati niz nos to je
bilo nezgodno s obzirom na to da sam stajala na nogama, a ona sjedila.
Gdje je Deb? Trebala bih razgovarati s njom uurbano sam upitala jer nisam imala ni
vremena ni ivaca baviti se s njom u ovim kritinim trenucima svog ivota.
ao mi je, ali Deborah te ne moe primiti hladno je odgovorila ne skidajui pogled s

mene.
Nije valjda bolesna? zabrinuto sam upitala, a on se nasmijala. Njezina me reakcija
smela.
Pobogu, ne. Deborah nije boleljiva. Izvrsnog je zdravlja.
Je li u kui?
Jade, sjedni rukom je pokazala na stolac u blizini ne obazirui se na moju sve veu
uznemirenost. Nisam voljela igrice i osjeala sam se kao da sam protiv volje postala dio
nekakve zlobne igre u kojoj je lady Emm uivala. To se vidjelo na njezinu licu, jer nije mogla
skriti zadovoljstvo kojemu razlog nisam mogla odgonetnuti.
Posluala sam je bez rijei razmiljajui o tome kako mi je danas mnogo puta bilo
nareeno da sjednem. Poela sam to doivljavati kao osobni predznak za nadolazeu nesreu.
Sa strepnjom sam ekala to e se dalje dogoditi.
Jade, bilo bi najbolje da zaboravi moju neakinju otro je rekla iznenadivi me
odabirom svojih rijei.
Molim? zapanjeno sam zurila u nju.
Blago se osmjehnula, ali njezina takozvana blagost me nije prevarila.
uli smo za propast tvog oca. Nema smisla pretvarati se kao da se to nije dogodilo
zvuala je previe sretno, a to me iz nekog razloga nije iznenadilo. Sram koji sam na trenutak
osjetila zamijenio je bijes zbog njezinog neprimjerenog veselja. Vi ste uniteni, zauvijek to
je zvualo toliko konano da su me zapekle suze u oima, ali sam se suzdrala. Ne pred njom,
ona nikad nee vidjeti moj slom. Inat i bijes su me poticali da ostanem snana i mirna. Ne
elim te u blizini svoje Deborah, ni danas, ni sutra... nikada vie.
Vi to ne moete traiti... rekla sam.
Ja to ne traim! otro me prekinula. Ja to nareujem, Jade! Zabranjeno ti je druenje
s Deborah i to je konano.
Nisam mogla vjerovati vlastitim uima. Morala sam se odrei Deb, moje najbolje
prijateljice? Ne... Ali znala sam koliko je lady Emm bila sposobna u provoenju vlastite volje.
Napokon joj se ukazala prilika da me ukloni iz ivota ove obitelji i to je objeruke zgrabila.
Ona e pronai nain kako uvjeriti Debine roditelje da se okrenu protiv mene.
To nije fer! zavapila sam.
ivot nije fer, draga moja spustila je pogled skrivajui zadovoljstvo koje se ipak vidjelo
na njezinim usnama jer su se trzale prema smijeku. Mora razumjeti moj poloaj
ponovno me pogledala pokuavajui odglumiti saaljenje. Samo elim zatititi svoju
neakinju.
Ali mi smo najbolje prijateljice nisam eljela odustati.
Upravo zato zabranjujem vae prijateljstvo. to e ljudi misliti ako se vas dvije nastavite
i dalje druiti? zastala je i prodorno me pogledala. Zar ne shvaa da e tvoj novi dom biti
na ulici, moda u nekom bordelu? zvuala je zlokobno, kao netko tko je predviao stranu
budunost. Oekivala sam da e njezine rijei popratiti zvuk gromova i da e nebom
zavladati sivilo i tmina, jer tako sam se osjeala. Zar ne shvaa zato Deborah vie ne smije
biti u tvom drutvu?
Ali... mozak mi je bio kaa.

ao mi je zbog tvoje nesree nije zvuala iskreno. Sad mora otii. Zauvijek.
Kako ste tako brzo saznali s obzirom na to da sam ja tu vijest saznala tek jutros?
morala sam pitati jer bi me ta neloginost kasnije izludjela.
Nije vano ovaj put nije uspjela skriti osmijeh. Imam svoje izvore. Sada moe ii.
Rekla sam svoje.
Bila sam bez teksta. Gledala sam viziju velike i snane utvrde koja je predstavljala moj
ivot, koji mi se donedavno inio neunitivim, a onda je odjednom sve propalo. Zar je moja
utvrda sagraena na movarnom tlu i samo je pitanje vremena kada e potonuti u ivo blato
iz kojeg nisam vidjela izlaz? Zar e svi oko mene samo stajati i promatrati kako tonem i nitko
mi nee pomoi? Bila sam okirana reakcijom ljudi koji kao da su uivali u mojoj nevolji. I ne
samo uivali, osjeala sam kao da su me pokuavali im bre potopiti.
Iz agonije me prenuo glas lady Emm kad je povikala:
Sam! vidjevi da sam se trgnula, na usnama joj je opet zatitrao osmijeh.
Sluga je otvorio vrata i uao.
Izvolite, lady Donelly.
Ispratite lady Jade i pobrinite se neka ode s imanja. Odmah!
Naravno posluno je odgovorio i prostrijelio me pogledom. Idemo naredio je
neljubazno.
elim razgovarati s lordom i lady Donelly, Debinim roditeljima uurbano sam
zahtijevala.
Odlazi Jade, moj sin te nikada nee primiti. Ja mu zabranjujem.
Znala sam da vie nita ne mogu uiniti. Vidjela sam to na njenom odlunom licu.
Bilo je nemogue pokuati ju razuvjeriti, stoga sam ustala i napustila salon to sam
mirnije mogla. Ali obeala sam samoj sebi da u pokuati pronai nain kako bih razgovarala
s Deb i njezinim roditeljima, a da lady Emm za to ne sazna. Kad sam izala pred vilu, Sam me
zaustavio.
ao mi je, lady Jade tiho je rekao. Oprostite mi to sam bio onako neljubazan i grub,
ali da nisam tako postupio, lady Emm mi nikada ne bi oprostila. Znate kako je nemilosrdna
glas mu je bio prepun kajanja.
Razumijem, Sam. U redu je rekla sam i pokuala se osmjehnuti.
Oduvijek ste mi dragi, miledi i ne mogu vam opisati koliko mi je teko ovako vas
izbaciti.
Nemojte se optereivati. Samo radite svoj posao pokuala sam ga utjeiti, ali glas mi je
poeo poputati. Nisam imala snage tjeiti druge kad je meni to oajniki trebalo. Hvala
vam na ljubaznim rijeima rekla sam i okrenula se. Nalazila sam se na samom rubu, a
zadnje to mi je trebalo jest da se rasplaem pred slugom lady Emm koliko god drag i
ljubazan bio.
Suzdravala sam se dok nisam otila dovoljno daleko od znatieljnih oiju. Kad sam stigla
do sigurne zone, stala sam i zaplakala elei se utopiti u vlastitim suzama. Ali nisam se eljela
predati, ovo je samo jedna izgubljena bitka. Rat jo nije zavrio i nisam namjeravala odustati
od borbe. Samo... sad mi je trebao kratki predah od svega kako bih povratila snagu za dalje.
Jade! Jade! zaula sam Debin glas kako me doziva iz daljine.

Obrisala sam zamagljene oi elei vidjeti je li me to stvarno zazivala moja najbolja i
jedina prijateljica. Moja draga, dobra Deb.
Trala je prema meni sa zabrinutim izrazom lica. Podigla je skute svoje ljubiaste haljine
nastojei odravati ravnoteu dok se probijala kroz plodna polja, a plava se kosa vijorila iza
nje. To je bila najljepa slika koju sam u ivotu vidjela. Moja draga, dobra Deb. Mislila sam da
ju neu skoro vidjeti, a tako mi je oajniki trebalo prijateljsko lice.
Pola sam joj u susret.
Bez razmiljanja poletjele smo jedna drugoj u zagrljaj. Deb me vrsto drala dok sam
gorko plakala. Napokon zagrljaj u kojem sam osjeala ljubav i podrku, ali naalost ne i ono
to mi je najvie bilo potrebno: osjeaj sigurnosti i zatienost. To mi jo uvijek nitko nije
uspio pruiti.
Oh, Jade! Tako mi je ao apnula je.
Drago mi je to si tu rekla sam kad sam se odmakla od nje i obrisala suzne oi.
Uhvatila sam je za ruke i povela da sjednemo na oblinje srueno deblo.
Kako si? zabrinuto me upitala kad smo se smjestile.
Oajno spustila sam glavu i zagledala se u travu.
Sve sam ula.
Pogledala sam je.
Jesi li ula da mi je lady Emm zabranila druenje s tobom? ogoreno sam upitala.
Da rekla je i posramljeno svrnula pogled.
Zar e tvoji roditelji to dopustiti? razoarano sam upitala.
Oni su sad na putovanju, ne znaju nita. Razgovarat u s njima kad se vrate.
Zagledala sam se u njezino iskreno lice. Znala sam da bi Deb uinila sve to moe za
mene, jedini je problem bio to nije imala hrabrosti suprotstaviti se lady Emm, ne sama.
Oprosti, nisam se eljela iskaliti na tebi. Nisi ti kriva za to tiho sam rekla.
Zna da se ne slaem s tetom, ali ona je veoma odluna po tom pitanju poloila je
utjeno ruku na moje rame ali to teta ne zna, ne moe joj nakoditi zavjereniki se
nasmijeila. Skupila sam snagu kako bi joj uzvratila osmijeh samo da ju zavaram kako sve nije
toliko strano koliko se ini. Deb je mislila da se nita nee promijeniti sve dok se budemo
kriomice viale, ali nije bila svjesna da se moj ivot ve promijenio.
Treba mi savjet pogledala sam je duboko u oi. to mi je initi?
Deb se na trenutak smela i protrljala elo.
Zaista nemam odgovor na to pitanje iskreno je rekla. Mogu pokuati razgovarati s
roditeljima kad se vrate, ali bojim se da e im teta Emm raditi velike probleme ako ti odlue
pomoi. Ne mogu ti nita obeati u njihovo ime. Moemo se samo nadati dobrom ishodu.
Pogledala sam u daljinu preko mnogobrojnih polja do dalekog breuljka. Razmiljala sam
o udarcu koji me zapravo najvie zabolio.
Tata me eli dati lordu Kingsleyu procijedila sam.
Ogavnom Kingsleyu!? u udu je zinula. U naim prijanjim razgovorima Kingsley je
dobio titulu ogavni i smatrala sam da ju je poteno zasluio.
Da.
Ali zato?

Kako bi se spasili od dugova i propasti. Lord je danas bio kod nas kako bi me slubeno
zaprosio.
I jesi li pristala? uasnuto me pogledala.
Naravno da ne! odluno sam odgovorila.
Kako strano promrmljala je. Ne mogu vjerovati da je tvoj otac spreman to uiniti!
I mene je okiralo. Tako brzo je pristao na to kao jedino rjeenje. Sigurna sam da se
moemo i na neki drugi nain spasiti, ali imam osjeaj da me nee eljeti sasluati.
Ali zato?
U financijama je uporan i tvrdoglav, ali za sve ostalo posee za najlakim i
najdostupnijim rjeenjima tuga s kojom sa to izrekla i mene je iznenadila.
to e uiniti?
Odmahnula sam glavom.
Moram smisliti nekakav plan. Ne mogu se predati tek tako, ne bez borbe osjeala sam
kako odlunost i tvrdoglavost rastu u meni. Neu se predati!
Ali nema puno izbora. Tvoj otac misli kako je jedini izlaz u bogatoj udaji. Nee se
moi sama nositi s ovim problemom Deb me pokuala ponovno vratiti na zemlju.
Ne mogu se udati za onog starog razvratnika! otro sam rekla, ljuta vie zbog njezinog
pokuaja da mi oduzme hrabrost.
Moda bi se mogla udati za nekog drugog? rekla je u elji da mi pomogne, a lice joj je
obasjala nada.
Na trenutak me zainteresirala.
Ali koga? Kad se prouje to se dogodilo, nitko me nee htjeti.
Da, naalost to je istina obeshrabreno je rekla.
Tada mi je sinula ideja. Sjetila sam se da postoji jo jedan mukarac kojem je otac bio
duan. Grof Darkwood! Moda bih ga mogla zamoliti uslugu. Ali kako? to bih mu mogla
ponuditi zauzvrat?
Deb? zamiljeno sam rekla. Moda postoji rjeenje.
Zaista? Kakvo?
Grof Darkwood.
Zbunjeno me pogledala.
Ne razumijem.
Tata mi je rekao da i njemu duguje...
Oh, Boe prestravljeno je kriknula. Jade, ti zna da je on ubojica? Ovo je strano. Tko
zna to e Grof uiniti kad sazna da mu tvoj otac nee moi vratiti dug.
Upravo o tome razmiljam okrenula sam se prema njoj i uhvatila je za ruke kako bih
dobila njezinu pozornost, jer sam imala vano pitanje. Misli li da bi Grof pristao oeniti
me?
Molim?! istrgnula je svoje ruke iz mojih povedena uasom te zamisli. Ti se ali, zar
ne?
Ne. Jako sam ozbiljna.
I dalje je bila u oku.
Ti bi se dobrovoljno udala za ubojicu?

Ako moram birati izmeu njega i Kingsleya, da uvjeravala sam je, iako nisam bila
sigurna to zapravo misliti o svemu ovome. Nekako sam smatrala da je Grof bio manje zlo od
dva koja su mi na raspolaganju. Deb, mora priznati da Grof izgleda privlano... pokuala
sam omekati temu.
Ne zbunjeno je odgovorila. Nisam o njemu razmiljala na takav nain. Jade, ne
moe to uiniti. Ja ti to neu dopustiti.
A to mi drugo preostaje?
Ne znam zadubila se u razmiljanje zbog ega joj se mladenako elo namrekalo.
* * * *
Razgovor s Deb nije obnovio moju nadu. Bila sam uvjerena da e razgovarati s roditeljima,
jer takva je moja Deb, ali oni su ponekad mjesecima boravili na putovanjima. Tko zna to e
se sve dogoditi dok se vrate.
Ali ono o emu sam zaista eljela razmiljati u miru i tiini jest moja luckasta ideja da
zamolim Grofa neka me oeni. Nisam znala odakle mi takva zamisao? to bih mu uope
mogla ponuditi kako bih ga natjerala da pristane na takvu glupost? Novac mu nisam mogla
ponuditi. ak i da sam mogla, sumnjam da bi mu trebao. Zemlju? S bogatstvom koje je imao
mogao je kupiti bilo koje imanje tako da nae nije predstavljalo nekakvu posebnu ponudu.
Sebe? Zamislila sam se na trenutak nad tom idejom. Mogao je birati meu stotinu prelijepih
djevojaka koje su tek uvedene u drutvo. Zato bi izabrao mene? Ve su me smatrali
prestarom za udaju. Fiziki sam izgledala pristojno. Odravala sam formu, ali nisam se
smatrala ljepoticom od koje zastaje dah. Moja ljepota je zahtijevala istanan ukus. Nekim
ljudima nije se sviala boja moje kose. Smatrali su kako su ene s crvenom kosom previe
vatrenog duha i kao takve ih je teko nadzirati to niti jedan mukarac nije elio u svom
kuanstvu. Sve u svemu, sudei po naem drutvu i njihovim pravilima, imala sam vie mana
nego vrlina. I pobogu, to bih imala od tog braka? Opet bih se nala u klopci sa strancem, bio
on Grof Darkwood ili Lord Kingsley. Grof je moda zbog godina i fizikih karakteristika bio
primjereniji meni, ali injenica je ostala ista: nisam znala nita konkretno o njemu, osim
glupavih traeva. A u sluaju da se iza tih glasina krije istina, nala bih se u braku s okrutnim
ubojicom. Stresla sam se na tu pomisao. Bilo kako bilo, Grof svejedno ne bi odabrao mene. I s
tim sam stavila toku na tu temu.
Nisam mogla vjerovati u emu sam traila izlaz: u braku s ubojicom, ali kad sam se sjetila
koliko su mi misli zapravo bile u kaosu, ta ideja se pokazala kao logian slijed uzburkanih
misli.
Odbacila sam udan plan i usredotoila se na konkretniji, onaj koji bi ak mogao biti
ostvariv, za razliku od ideje da natjeram grofa neka me oeni. A taj plan jest: pokuati uvjeriti
tatu u pronalazak drugog rjeenja.
Boe, kako me ljutilo to je tako lako digao ruke i prihvatio prvo rjeenje koje mu se
ponudilo. Nisam imala nikakvog poslovnog znanja, a opet sam nekako osjeala da neto
sigurno moemo uiniti. Kad bi bar bio razuman i sasluao me. Morat u ga natjerati.

* * * *
Tatu sam pronala u crvenom salonu, za koji mi je rekao da je bio mamin najdrai. Jedna
od rijetkih informacija o njoj koju je podijelio sa mnom. I to sam mu zamjerila, to to ju je
uvao samo za sebe. eljela sam da podjeli uspomene i sjeanja na nju, ali i tu je bio sebian.
Prostoriju je okupala tama. Jedino je slabano svjetlo dolazilo iz svjetiljke nad kaminom, a
tata je sjedio u kutu sobe i zurio u au s konjakom koju je drao u ruci.
Tata, kako ste? upitala sam tiho. Je li zasluio moju brigu s obzirom na to koliko me
brzo dao Kingsleyu?
Podigao je glavu i pogledao me umornim oima zbog ega sam osjetila grinju savjesti to
sam se ljutila na njega.
Kingsley je bijesan zbog tvog ponaanja suho je rekao.
Grinja se naglo povukla zbog njegovih rijei i u meni je opet zavladao gnjev.
Pa, i ja sam bijesna zbog vaeg otro sam odgovorila, a on se trgnuo i zaueno me
pogledao.
to bi ti htjela? to mi je initi? okrenuo se tijelom prema meni dok je postavljao
pitanje.
Moramo pronai neko drugo rjeenje. Moramo razgovarati o svim mogunostima...
Nestrpljivo me prekinuo pokretom ruke.
Ne moemo ekati dok nam druge opcije ne donesu novac koji nam je potreban rekao
je.
Ne razumijem vau urbu.
Kako ne razumije? frustrirano je upitao, a tune je umorne oi rairio. Sada je vie
odraavao sliku ovjeka koji je opsjednut neim i to mora imati pod svaku cijenu, nego
mirnog oinskog lika. Ako bih posudio novac i ako bih ga uloio negdje, nitko nam ne moe
jamiti da bismo uspjeli vratiti uloeno i jo zaraditi. to ako izgubimo? Hoemo li se opet
kod nekoga zaduiti? Do kad tako? Tvoja udaja za Kingsleya siguran nam je i brz nain
dolaska do svih moguih sredstava koji su nam potrebni! Zar ne razumije?
Moemo pokuati s novim investicijama nisam odustajala. Moramo riskirati...
Ne! otro me prekinuo, a njegovo lice se izobliilo. Nareujem ti da me poslua!
Ne dolazi u obzir hrabro sam mu se suprotstavila.
Prijetei je ustao sa stolice.
Nema pravo glasa...
Je li vam lord Kingsley rekao da mi to kaete, gospodine? ljutito sam ga prekinula.
Stao je kao ukopan, a od bijesa ga je oblilo rumenilo po cijelom licu.
Kako se usuuje? prosiktao je.
Nisam mogla vjerovati da sam se ovako krvniki svaala s njim. Bila sam u oku zbog
toga, a njegove rijei sam osjeala kao otricu noa kojim me nemilosrdno ree.
Tko ste vi? oajniki sam upitala i napravila korak unatrag. Ne razumijem vas! Ne
poznajem vas ovakvog.
To je zato to sam bio previe blag prema tebi. elio sam te potedjeti jer znam da nije
lako odrastati samo uz jednog roditelja, ali sad je dosta. Da sam te ispravno odgojio, sad bi

me bez rijei posluala kao sve druge djevojke, ali ne, ti si razvila svoj vlastiti um, svoje
luckaste ideje! Dopustio sam ti previe i tome je doao kraj. Udat e se za Kingsleya!
Suze su me zapekle u oima. Gledala sam u izoblieno lice osobe ispred sebe i pitala se
kako smo doli do ovoga? Zar je novac jedini uvjet za neiju sreu, za sreu obitelji?
Do prije nekoliko dana bili smo zadovoljni, a sada smo se vrijeali rijeima. Na rubu
siromatva otac i ki postali su najvei neprijatelji. Svaka sitna razlika u naim razmiljanjima
bez novca se inila ogromnom nesavladivom zaprekom, dok smo u financijskom blagostanju
odobravali i njegovali vlastite razlike i individualni napredak. Nismo se vie mogli posvetiti
hobijima, zabavnom tivu i raspravama o istom, sada su se te stvari inile trivijalnima,
besmislenima. Nije bilo koristi od njih. Glavne preokupacije u naim mislima jesu kako
preivjeti idui dan. Do prije nekoliko dana bili smo jedno dugome ugodno i zanimljivo
drutvo, a sada smo si samo teret. Teret kojeg smo se eljeli rijeiti. Lake je prehranjivati
jedna usta kad se nema od ega ivjeti. Ako bi ivot traio da se ide trbuhom za kruhom u
neki novi grad, neko novo mjesto, lake je ii sam i ne povlaiti drugoga u neto to ne eli.
Nisam mogla vjerovati da je nesrea toliko kompletna! Uz sve to je donosila, traila je od
pojedinca da se osami, izolira, jer je to laki put. ak ni prijatelji nisu eljeli biti u blizini
siromanih i nesretnih, jer to im se moe ponuditi? Ni korica kruha, ni osmijeh sree.
Tata, molim vas, ne radite neprijatelje od nas zajecala sam.
Na trenutak mu se izraz lica promijenio iz bijesnog u tuno, ali samo nakratko. Odluno
me pogledao i rekao:
Ako ne uini to traim od tebe, nema smisla nastavljati s ovom farsom od ivota. Zna
da je za mene jedini izlaz samoubojstvo ne uda li se za imunog mukarca? to mi drugo
preostaje...
Ne... zaplakala sam. Srce mi se slamalo.
Zar imam izbora? pogledao me svojim smeim oima iz kojih je izvirala optuba po
kojoj sam unaprijed bila kriva za zlu sudbinu koja mu je visjela iznad glave. Ti si nam jedini
spas.

oj jedini spas je grof Darkwood.
Odbacila sam sva logina razmiljanja i nakon neprospavane noi i jo goreg dana
odluila sam kako nemam to izgubiti. Meutim, problem je i u tome to nisam
imala to ponuditi.
Nisam znala zato sam se toliko grevito uhvatila te zamisli, ali od prvog trenutka kad mi
je pala na um, sa svakim novim udarcem, moj mozak ju je grevitije drao. Osjeala sam kao
da mi ivot ovisi o ovom pokuaju.
Bilo je jasno da e se tata smiriti samo ako si pronaem bogatog mua zbog ega sam se
nalazila u bezizlaznoj situaciji i odluila sam najprije pokuati s Grofom, a zatim se muiti s
onim to e doi.
U glavi sam ve skovala ideju o tome kako je on moj jedini spas. Zato? Da mi je ivot
ovisio o tom odgovoru, ve bih bila mrtva jer nisam imala pojma zato.
Sjedila sam skrivena iza debelog stabla na rubu ume, uz dvorac grofa Darkwooda.
ekala sam, skupljajui hrabrost, ali pretvaranje dana u no nije me ohrabrivalo.
Naprotiv, inilo se kao da me snaga naputa i sve vie sam sumnjala u vlastiti plan.
Ako su glasine o grofu istinite, tko zna to me oekuje. to ako me ubije samo zato to
sam ga uznemirila glupavim prijedlogom? Meutim, bila sam spremna na sve jer se i sama
smrt inila boljim izborom od ostalih mogunosti. Pogotovo jer me vlastiti otac ucjenjivao
samoubojstvom. Jo nisam mogla vjerovati da se usudio zadati mi toliko nizak udarac.
Duboko sam udahnula.
Pokuala sam se uvjeriti kako e Grofu moda biti zanimljiva ideja dobiti nau zemlju, sve
to posjedujemo. Zapravo, bila sam spremna pristati na sve uvjete koje bi postavio samo kako
bi pristao na moj plan. Nisam mogla vjerovati da sam ja oajniki eljela da me odreeni
mukarac oeni. Mene koja sam protiv braka od prvog dana kad sam ula za tu rije.
Zatvorila sam oi i naslonila se na deblo nastojei isprazniti um. Kad mi nije uspjelo, ponovno
sam pogledala naprijed.
Dok sam oklijevala, promatrala sam dvorac koji se nalazio na ravnici. Zatim sam ustala i
teka srca poela hodati prema njemu.
to sam se vie pribliavala, to mi se inio stranijim. Ogromna siva utvrda s tornjevima
na svakom rubu. Izgledao je pusto, previe tiho i zlokobno. Nisu se uli nikakvi zvukovi. ak
ni ptice ni um u kronjama. A iznad dvorca nebo se pripremalo u preobrazbu iz dnevnog u
nono. Cijela slika se inila neprirodnom, kao da sam gledala u slikarsko djelo umjetnika koji
je imao pomalo izvrnut osjeaj za stvarnost i tenju prema bojama u rasponu od krvavo

crvene do duboke crne.
Ogledavala sam se na sve strane u nadi da u vidjeti nekoga od posluge, ali nitko se nije
pojavio. Nijedan prozor na dvorcu nije odavao naznake da u njemu netko boravi.
Zastala sam ispred masivnih vrata i zamahnula karikom na njima. Zvuk je odzvanjao
unutranjou kao crkvena zvona koja su najavljivala oluju. Najeila sam se.
inilo se kako nitko nije imao namjeru otvoriti mi. ekala sam dok nisam izgubila
strpljenje. Ili jednostavno nisam eljela predugo ekati u strahu da u izgubiti hrabrost zbog
ega sam sama odgurnula velika teka vrata i ula u hladno i mrano predvorje.
Dobra veer! glasno sam pozdravila. Trgnula sam se na zvuk jeke u praznom prostoru.
Bilo je neobino to su zidovi goli, bez zidnih tapeta i slika, nije bilo ni stolova s vazama
ni ukrasnih klupica. Cijeli je prostor zjapio prazan, a na tlu se nalazilo toliko praine da sam
se zapitala kad je zadnji put pometen.
Stajala sam na sredini pitajui se kamo krenuti. U prizemlju su se nalazila dvoja velika
vrata, ali najvei dio zauzimale su iroke stepenice s kamenom ogradom. Na stubitu se
nalazio izlizani crveni tepih, a jedino svjetlo dopiralo je iz dviju svjetiljki koje u se nalazile u
podnoju stuba.
Ima li koga? opet sam glasno viknula i zagledala se u tamu na vrhu stepenica.
Tko pita? apnuo je glas tik uz moje uho zbog ega sam vrisnula i poskoila u stranu.
Uhvatila sam se za grudi nastojei smiriti srce. iroko sam otvorila oi i u nevjerici zurila
u Grofa koji je mirno stajao pokraj mene. Sklopio je ruke iza lea i nakrivio glavu
promatrajui me. Opet sam osjetila udnu vrtoglavicu.
Kako ste to uinili? upitala sam i odmahnula glavom elei razbistriti misli.
to? podigao je obrvu zbog ega sam pozornost obratila na njegove neobine sive oi.
Neto je veoma udno u vezi s njima. Neprimjetno sam istegnula vrat pomiui glavu prema
naprijed i zakiljila izotravajui vid, elei to bolje promotriti to je toliko neobino u vezi s
njegovim oima.
Prikrali ste mi se tako tiho odsutno sam rekla prouavajui oluju u njegovim
zjenicama. Taj prizor me hipnotizirao. Jesam li halucinirala?
to eli? otro me upitao rasprivi moju usredotoenost na njegove oi.
Teko sam progutala slinu pokuavajui zadrati ono malo hrabrosti to mi je ostalo.
elim razgovarati s vama rekla sam i ponosito uzdigla glavu.
Kako si dola ovamo? ignorirao je moje rijei.
Pjeice.
Odmjerio me od glave do pete. Izgledao je opasnije nego zadnji put kad sam ga vidjela.
Oblik njegova ravnog nosa i strogih obrva znaajno je izotravao crte njegova lica dajui
im neto demonsko, neto to nisam mogla objasniti. Kosa mu je imala gotovo neprirodnu
crnu boju, previe naglaenu. Opet je odjenuo crninu bez ukrasa i vezova drugih boja. Crni
kaputi, crne jahae hlae i visoke izme. ak mi se uinilo da je postao vii od naeg zadnjeg
susreta. Ali morala sam priznati, izgledao je kao mukarac u izvrsnoj formi. iroka i snana
ramena, uzak struk, miiava bedra. Zraio je ilavou i snagom, ali i nekakvom unutarnjom
tiinom koju nisam shvaala. Meutim, najvie od svega, zbunjivala me vlastita reakcija u
njegovoj blizini. Opet me obuzela vrtoglavica i malaksalost kao na balu. Iz nekog razloga

poela sam sumnjati kako je glavni krivac za to upravo on jer mi se to dogaalo samo u
njegovom drutvu.
Dobrovoljno si dola u moj dom.
Nisam bila sigurna je li to pitanje ili tvrdnja, pa sam utjela.
Priao je blie i zagledao se u moje oi. Iznenadilo me kad sam vidjela kako se sivilo u
njegovim oima pomicalo kao da gledam u oblano nebo. Zinula sam od zaprepatenja.
Nisi ni svjesna to si uinila, zar ne? prijetei tiho je upitao.
Ne razumijem procijedila sam.
Naglo se odmaknuo i krenuo prema vratima pojaavajui moju vrtoglavicu. Imala sam
dojam kako se tlo mie pod mojim nogama.
Milorde, moram s vama razgovarati! uurbano sam rekla pokuavajui zadrati
koncentraciju na svoj plan. Moje misli kao da nisu bile moje, izmicale su kontroli zbog ega
sam se teko usredotoila na svrhu svog dolaska.
Zaustavio se, ali me nije pogledao.
Molim vas zavapila sam.
Sve znam rekao je, polako se okrenuo, te mirno dodao: Imam nagodbu s tvojim
ocem.
Zbunjeno sam ga promatrala.
to znate? Kakvu nagodbu?
Iznenada se stvorio ispred mene. Njegovo lice bilo je udaljeno od mog samo nekoliko
centimetara. Zaustavila sam dah, a tlo pod mojim nogama je zadrhtalo ili su moje noge
zadrhtale. Svejedno, uinak je bio isti.
Osuena si na propast tiho je rekao.
Da... Pa, vidite teko sam govorila, jer su mi se usta osuila. Zbog toga sam dola.
Uvjeravala sam se da me samo eli zastraiti svojim udnim ponaanjem, pa sam odluila
to zanemariti. Morala sam ga pitati. Potreba je bila jae od mene. Njegovo mrko lice me nije
ohrabrivalo, hladno poput sante leda, bezizraajno poput zraka kojeg udiem.
Imam molbu, milorde jedva sam pronala vlastiti glas. Poeljela sam da nisam ula
glasine o njemu. Nisam vjerovala u njih, ali ovaj mukarac ispred mene je opasan. Toliko sam
znala.
Jade, ne eli od mene traiti nita hladno me upozorio.
Zato ne? odbacila sam njegovo upozorenje.
Jer e te skupo kotati.
Zbunila sam se.
Zar elite novac?
Iznenada se osmjehnuo to mi je bilo neobino vidjeti. Osmijeh je izgledao tako udno na
njegovom licu.
Ne rekao je dok mu se osmijeh iz prirodnog pretvarao u podrugljiv.
Na trenutak sam osjetila olakanje zbog njegova kratkog odgovora, ali njegov udan
smijeak me zabrinjavao.
Rekli ste kako znate sve hrabro sam nastavila. Znai, poznato vam je da moj otac ne
moe vratiti dug?

Da.
Imam prijedlog odluno sam ga pogledala. I dalje je izgledao nezainteresirano. Kad
nije upitao o kakvom se prijedlogu radi, nastavila sam objanjavati. Predlaem da se
vjenamo rekla sam i oprezno prouavala njegovo lice koje ovaj put nije ostalo mirno. Preko
njega je preletio trzaj popraen neobinim sjenama. Cijela je prostorija postala mranija.
Kakve su to gluposti? otro me upitao.
Nisu gluposti zahtijevala sam.
Zato bih se, paklenog mi ognja, vjenao s tobom? pomaknuo se prema meni zbog
ega sam opet imala osjeaj da se tlo pomie pod mojim nogama.
Jer tako moete dobiti sve to moj otac posjeduje. Ja sam jedina nasljednica imanja
Northwick brzo sam odgovorila i kao takva u brak vam mogu donijeti vrijedan miraz.
Odmaknuo se i zagledao se u mene.
Ti to mene prosi? inilo se kako ga ta ideja zabavlja.
Ako -elite zbunjeno sam promucala.
Izgovori to naredio je dok mu se kut usana izvijao.
to? zaprepateno sam upitala.
Zaprosi me.
Oblila me vruina od nelagode. Oh, oh... Ali, zar sam imala izbora?
Ovaj... Hm... proistila sam grlo Hoete li ...
Ne! zaustavio me Klekni i izreci to kako treba gledao me s visoka, nepomian i
strog.
Skupila sam skute svoje haljine i ne znajui to misliti o svemu ovome, je li ovo bio dobar
znak ili neto drugo, spustila sam se na jedno koljeno. On je bio bez ikakvih emocija,
bezizraajan. ekao je.
Milorde, hoete li me oeniti? procijedila sam ne znajui kako se zapravo nekoga
prosi. Nisam to nikada ula, nitko me nije zaprosio. Hoete li biti moj suprug? pokuala
sam se ispraviti kad nisam dobila nikakvu reakciju i napravila sam grimasu od neugodnosti
kao da sam zagrizla u neto kiselo.
Zato mene, Jade? Siguran sam da bi mnogi mukarci bili presretni kad bi im ponudila
ovo to meni nudi.
Udahnula sam. Ve sam znala da nisam imala odgovor na to pitanje jer sam se isto pitala
cijelim putem ovamo. Moj je ivot bio poprilino drutveno izoliran i nisam poznavala
mnogo mukaraca, a one koje sam znala ne bih odabrala ni u najgoroj nonoj mori. U mojoj
glavi izbor je stalno padao na Grofa.
Odjednom sam shvatila da ne znam njegovo ime. Kako u ga ispravno zaprositi ako mu
ne znam ime?
Kako glasi vae puno ime, milorde? pitanje je izletjelo preko mojih usana.
Iznenaeno me pogledao kao da mu nije jasno kakvu igru igram, ali je ipak odgovorio.
Lucian Drake, grof od Darkwooda ponosno je rekao.
Hm procjenjivaki sam ga odmjerila. Ime mu je nekako pristajalo.
On se pomaknuo prekidajui moje misli, a sjene su ga slijedile.
Skratimo priu, Jade. Odbijam tvoj prijedlog odmahnuo je rukom i pogledao me. Da

budem jasniji, odbijam tvoju prosidbu nasmijeio se.
Ali... obuzela me panika, brzo sam ustala Imanje...
Ne zanima me primaknuo se blie. Nije pametno sa mnom se pogaati.
Ali dug...
Unio mi se u lice. Iz nepoznatog razloga osjetila sam miris dima pomijean s nijansom
tamjana.
Oh Boe, to bih dala da mu se mogu predati proletjelo mi je kroz misli i to me okiralo.
Nisam razumjela odakle se pojavila takva zamisao, ali sam snano osjeala potrebu da
opustim cijelo tijelo i padnem u njegov zagrljaj.
Ne moram te oeniti kako bih naplatio dug rekao je zlokobno. Pogledaj gdje se
nalazi, Jade. Dola si sama. Vjerojatno nitko ne zna gdje si zarumenjela sam se zbog
vlastite nepromiljenosti. Mogao bih te uzeti i izbaciti van osjetila sam njegov vreli dah na
svojim usnama zbog ega me obuzeo jo jai osjeaj vruine. Tvoje djevianstvo za oev dug
sivilo u njegovim oima opet se poelo pomicati i postajati tamnije. Kao da se sprema oluja.
Vi to nikad ne biste uinili procijedila sam uvjeravajui vie sebe nego njega.
Jesi li sigurna?
Da. Sigurna sam nadala sam se.
Odlazi! naglo se odmaknuo od mene. Premlada si da shvati u to se uputa!
Dovoljno sam stara za udaju! istaknula sam, to je kod njega izazvalo podsmijeh.
Ne budi smijena. Gubi se odavde strogo je naredio.
Ne...
Dosta! otro me pogledao. Odlazi. Odmah rekao je i izjurio van.
Ostavio je otvorena vrata kao znak da uinim isto to i on.
Zbog vlastite naivnosti bila sam uvjerena u uspjeh plana i neuspjeh me uhvatio
nespremnu. Nisam znala zato, ali nadala sam se da e se Grof smilovati i pomoi mi.
Meutim, i on se pokazao kao jedan od onih koji su radije uivali u tuoj nevolji. I to me
zaboljelo. Ne bih se trebala obazirati na njegovu reakciju, ali jesam i duboko me razoarao.
Uporno sam samoj sebi ponavljala da sam mu obina strankinja i kako nije obavezan pomoi
mi, ali grevito sam se uhvatila za nadu da je on moj jedini spas i kad me onako odbacio
nisam znala to misliti, kako dalje? Bila sam zgroena ljudskom naravi. Da je mene netko
molio za bilo kakvu pomo, uinila bih sve to mogu. Zar sam jedina koja tako razmilja?
Jedna pogreka u oevu investiranju i zauvijek uniteni. Zbog svega to se dogodilo
postala sam tunija nego ikad u ivotu. Zapravo, mislim da se nikad nisam ovako osjeala,
depresivno i bespomono, ali opet nikad me nisu zadesili slini problemi. Osjeaj oaja koji
me pritiskao dok je Grof bio pored mene sad se pojaao.
Bilo mi je ao oca. Mogla sam ga spasiti samo udajom za lorda, ali na samu pomisao mi se
smuilo. Bila sam rastrgana izmeu elje da pomognem tati i elje da pomognem sebi.
Ispostavilo se da su to dva sasvim razliita puta.
Mahnito sam razmiljala dok sam se udaljavala od dvorca, ali nisam se mogla prisiliti na
prihvaanje Kingsleya kao rjeenja. Nisam se mogla toliko rtvovati. Kako se uope rtvovati
na takav nain? To bi bilo svakodnevno silovanje!
Nisam znala mnogo o voenju ljubavi, osim ono malo to sam proitala u knjigama, ali

uspjela sam razumjeti pojam silovanja. U naem susjedstvu ivjele su dvije djevojke kojima se
ta tuna sudbina dogodila, obje su bile sluavke u domainstvima izvan naeg okruga.
Navodno su ih iskoristili njihovi poslodavci, ali nikad se rije podreenih nije uzimala kao
istinita. Jedna je zbog toga ostala u drugom stanju i povukla se u osamu svoje kue, a druga si
je oduzela ivot. To je oito bilo neto previe strano da bi se nakon toga moglo normalno
ivjeti. Stresla sam se.
Hodajui u tamni, stigla sam do jezera uz dvorac. Zastala sam uz rub i zagledala se u
mirnu povrinu na kojoj se reflektirala mjeseina. ak i da sam znala plivati, teina odjee
povukla bi me na dno, jer teila je najmanje desetak kilograma.
Iznenada sam zajecala. Nisam mogla vjerovati o emu sam razmiljala, o samoubojstvu?
Zar je to moj jedini prihvatljivi izlaz? Smrt ili Kingsley?
Osjeaj bespomonosti poticao me da prihvatim smrt, ali... kako je dolo do ovoga?
Ostala sam sama. Bez oca, jer on me ve prodao drugome, bez krova nad glavom,
odbaena od drutva.
Cijeli ivot sam se snalazila kako sam znala i umjela. Odgajala sam se kako sam najbolje
mogla. Dok je sve bilo u redu, vjerovala sam kako sam uinila dobar posao, ali sada... shvatila
sam da sam beskorisna. Apsolutno beskorisna. Nisam imala nikakvih vjetina koje bi mi
pomogle da preivim. Nisam znala slikati, pjevati, govoriti strane jezike, tako da su poslovi
uiteljice iskljueni. Za drubenicu, ali i za bilo koji drugi posao u neijem domainstvu nitko
me nee htjeti uzeti bez preporuke. Kao nikada prije poeljela sam nekoga tko e me zatititi,
nekoga uz koga u se osjeati sigurnom. Obgrlila sam se rukama u nadi da si nadoknadim
ono to nisam imala. Oajniki sam udjela za zagrljajem u koji bih se zavukla i sklupala dok
bol ne proe.
A samo jedne ruke imale su najveu mo utjehe... Mama...
Podigla sam glavu prema tamnom nebu.
Dala bih duu za tvoj zagrljaj proaptala sam dok su se suze slijevale niz moje lice.
Duu za utoite.
Nadala sam se da je mama ula moj vapaj i da e ju usliiti. U mislima sam zamiljala kako
se pojavljuje niotkuda rairenih ruku i doziva me u svoje naruje, da je mi obeanje da e me
uvati i odvodi me daleko odavde...
Kratki nalet snanog vjetra izbio je dah iz mojih plua rasprivi slike u mojim mislima.
Prestraeno sam se trgnula i osvrnula oko sebe. Kronje su zautale, a nebo je postalo
tamnije od mranog bunara.
Odjednom je do mene doao zvuk neijih koraka, zatim sam vidjela odsjaj crvenih oiju,
kao u ivotinje.
Povukla sam se do ruba jezera.
Ako me nekakva opasna ivotinja vrebala, poeljela sam brz kraj. Moda je ovo dar s
neba. Sama to nikad ne bih mogla uiniti, jer sam bila borac i vjerojatno bih se dugo borila
protiv same sebe i vjerovala sam u vlastitu pobjedu, pobjedu sebe koja sam oduvijek
oboavala ivot. Meutim, pomisao na kraj mi je ipak pruala udnu utjehu i mir. Obeavalo
je da e nestati svi problemi, nestalo bi sve to me muilo, ostali bi samo blaeni mir i spokoj.
Smrt je aputala: Ponovno e vidjeti mamu. Bit e u njezinom zatitnikom zagrljaju. eljela

sam to. Zaista sam snano i oajniki eljela skonati sve ovo.
Zatreptala sam.
Magla? Nisam primijetila kad se stvorila. Bila je gusta i kretala se brzo. Neprirodno brzo.
Spaavaj se ako moe odjednom mi je brujalo u glavi.
Ali nisam znala je li spas u smrti ili ivotu? Nisam razumjela nejasnu poruku koja se
stvarala oko mene kao vrtlog.
Iz guste magle izronio je visoki mukarac.
Nagonski sam se povukla za jo jedan maleni nesigurni korak. A zatim sam odahnula s
olakanjem kad sam prepoznala lice koje me promatralo iz tame.
Oh, vi ste... rekla sam osjeajui buenje nade.
Da, ja sam mirno je odvratio grof Darkwood.
Zar me slijedio? Je li se predomislio?
Na trenutak sam ga prouavala pokuavajui odgonetnuti je li donosio sretne vijesti. Ali
neto je bilo udno u vezi s njegovim dranjem i izrazom lica. Zbog tame nisam mogla dobro
vidjeti, ali osjeala sam kako neto nije u redu. Kad se pomaknuo prema meni oko njega su
zaplesale sjene isprepletene s maglom.
Doao sam po svoje rekao je.
Zbog njegovih rijei sam osjetila jezu, ali i nadu kako sve vie raste. Ipak e me oeniti?
Pruit e mi svoju pomo?
Da, bit u tvoja brzo sam odgovorila svjesna kako zapravo nisam imala mnogo izbora.
Morala sam pristati na sve uvjete koje mi ponudi.
Zna oprezno me prouavao nije pametno sklapati nagodbu s vragom.
Oekivala sam da e se nasmijeiti na vlastite rijei i tako mi dati do znanja da se ali, ali
ostao je smrtno ozbiljan. to sam vie razmiljala o znaenju njegovih rijei, to me vie jeza
preplavljivala. A on kao da je znao u kojem smjeru idu moje misli, jer je strpljivo utio
doputajui mi da sama shvatim istinu.
Pozorno sam prouavala promjene koje su se poele dogaati na njegovom licu zbog ega
sam postala svjesna da mi upravo razotkriva svoj pravi identitet, jer nijedno ljudsko bie nije
moglo imati tako vatren pogled, kao da negdje u njemu gori paklena vatra. Dokaz toga su
plameni jezici u njegovim oima koje sam sve jasnije vidjela i bijeli dim koji je silazio s
njegovih usana kako bi disao. Sve do veeras to nisam primijetila.
Odjednom sam postala svjesna ironije cijele ove situacije. Ostvarila mi se elja: imala sam
priliku prodati duu za spas, a moj osobni vrag iz pakla je Lucian Drake, grof od Darkwooda.
Razoarano sam pomislila kako ipak nee biti vjenanja. On nije doao po svoju mladenku,
doao je po moju duu.
Nisam sigurna jesam li vas razumjela? ipak sam oprezno nijekala svoja zapaanja.
Moda sam jednostavno umorna od ivota i oi me varaju, moda mi se mata poigrava s
razboritim dijelom mozga.
Zar ti treba vie dokaza o tome tko sam? upitao je.
Opet sam ga pozorno pogledala. Njegovo je tijelo bilo uronjeno u tamu koja kao da je
postala njegov sastavni dio. Unato tome zraio je nekakvom crvenkastom maglicom. U
oima mu se vie nisu vidjele zjenice, nego vatra. Sve su to bili dokazi da je govorio istinu, ali

nisam znala kako se nositi s tom informacijom. Moda sam zaspala i imam nonu moru.
Ako eli spas, treba mi dati svoju duu jednostavno je rekao, kao da nita nije
neobino u cijeloj ovoj situaciji.
Moju duu? Zar mi je trebala, zar e mi ikada trebati? to e mi dua kad nisam imala
ivot? Zapravo, imala sam ga, ali nisam ga mogla kontrolirati. Drugi su bili vlasnici mog
ivota, mog tijela, moje sudbine. inilo se kako nita nije pripadalo meni. Znala sam to je
Grof elio da uinim, osjeala sam koji je ispravan nain da mu dam svoju duu.
Spustila sam ramena u znak predaje, a on je pozdravio moj stav, veselio mu se.
Kao po neizgovorenom nareenju okrenula sam mu lea i promatrala jezero koje je
halapljivo ekalo. Progutalo je mnoge prije mene, a ja sam samo maleni zalogaj.
ekam njegov dah me pomilovao po vratu zbog ega me preplavila udna elja.
Ne elja, potreba da mu se predam.
Gorim za tobom apnuo je. Odjednom je i moje tijelo gorjelo za njim. Nisam to
razumjela. Zbunilo me, ali nikad se u ivotu nisam osjeala sigurnije nego sada, zavijena u
toplinu koja se irila iz tijela ovog mukarca.
Na trenutak moje tijelo nije pripadalo meni, osjeala sam se kao da se nalazim izvan sebe
i promatram to se dogaa. Moje tijelo se inilo prozirnim i u njemu sam vidjela drugu sebe,
mudriju i stariju, ja kao ena koja se tek probudila i koja je u njemu prepoznala mukarca, a
ne demona kakvim se predstavljao. eljela sam ga pogledati njezinim oima, pa sam se
okrenula. Osjeala sam vatru koja je gorjela u njemu, grijala me u ovoj hladnoj noi.
Prila sam blie izvoru topline. Svidjelo mi se. Osjetila sam mir dok sam i dalje promatrala
plamen u njegovim dubokim oima. Shvatila sam jedno: odbijala sam odustati! Odbijala sam
biti samo promatra vlastitog ivota. Odluila sam sudjelovati i nadzirati to e mi se
dogoditi. Odabrala sam ivot i borbu!
Tvoje oi... rekao je i sad se na njegovom licu ocrtavala zbunjenost.
Shvatila sam mirno sam rekla.
Znai, shvaa tko sam? upitao me, a u kutu njegovih usana prepoznala sam
usamljenost koju sam jako dobro poznavala.
Nisam mu eljela odgovoriti, jer sam osjeala kako nije spreman na odgovor. On je
vjerovao da je zvijer, ali je ena u meni osjeala drukije. Govorila je da je on moj zatitnik.
Bila sam svjesna ludila vlastitih misli, ali nisam ih mogla zaustaviti jer u meni je progovaralo
ludilo izazvano oajem. Dotaknula sam samo dno onog trenutka kad sam pomislila na
oduzimanje ivota, da se veselim smrti... ali poslije dna mogu se samo uzdii gore. To mi je
donijelo utjehu i smirenje. Tako mi Bog pomogao, ali ja sam vjerovala ovom mukarcu pred
sobom.
Ludilo ili ne, snano sam osjeala da postoji razlog zato je Lucian doao, a jo snanije
sam vjerovala da nije doao po moju duu. Neto drugo... neto to jo nisam znala...
Kao u polusnu, ispruila sam ruku i dotaknula njegova prsa tamo gdje se nalazilo srce.
Dom rekla sam ne mogavi se kontrolirati.
Brzo me uhvatio za ruku i grubo je okrenuo to dalje od sebe. Bol me dozvala u stvarnost.
Bijesno mi se unio u lice.
Ne prosiktao je. Tu nema niega, nikad nije ni bilo...

I nikad nee biti zavrila sam reenicu umjesto njega.
Zapali smo u neprirodnu tiinu. Njegove oi su se poele mijenjati iz vatrenih u crne,
zatim sam zaprepateno gledala kako mu se arenice ispunjavaju dimom zbog ega su mu oi
izgledale sive.
Odmaknuo se od mene i zauzeo miran stav.
ekam hladno me obavijestio. Mora to uiniti sama. Skoi.
Da, to je jedina istina u ovom ivotu. Sve moram uiniti sama odgovorila sam i visoko
uzdignute glave hrabro prola pored njega.
Kui.
* * * *
Tata, kakav dogovor imate s grofom Darkwoodom? upitala sam oca kad sam uletjela u
njegovu sobu. Osjeala sam se kao da mi je u mislima uragan koji je ruio sve o emu sam
ikada mislila da znam i razumijem.
Kao to sam i pretpostavila, nije mogao spavati. Sjedio je za stolom u kutu sobe.
Moj ga je burni ulazak iznenadio. Nije uspio na vrijeme sakriti sliku u koju je tuno zurio.
Znala sam da je to mamina slika. Prepoznala sam okvir malenog portreta kojeg je naruio od
poznatog slikara dok je mama bila trudna sa mnom.
to ti zna o tome? umorno me upitao.
Znam samo da nekakav dogovor postoji i voljela bih znati o emu se radi sjela sam na
rub kreveta kako bih mu bila blie osjeajui da moram biti strpljiva s njim iako mi je
strpljenje bilo nemogue pronai u kaosu koji sam osjeala. Morala sam znati odgovore kako
bih shvatila ono emu sam veeras svjedoila.
To je glupost, Jade. Nita vrijedno spomena nije me pogledao, nego je i dalje zurio u
zid.
Molim vas, recite mi preklinjala sam, ak sam i ruke sklopila iako me nije gledao.
Iz njega je izaao ogoren smijeh.
Grof Darkwood je udan, Jade.
Znam mislim da tata nije bio ni priblino na tragu koliko je Grof zaista udan. to
vam je ponudio? to ste vi njemu morali ponuditi?
Nekoliko trenutaka vladala je tiina i u sobi se ulo samo pucketanje vatre u kaminu.
Nejasno sam se zapitala zato je vatra gorjela u ovoj toploj noi?
Samo moju duu opet se nasmijao, ali ovaj put se okrenuo prema meni Moe li to
vjerovati? Grof je zatraio duu u zamjenu za novac. Kad mi je to rekao, pomislio sam da je
potpuno lud, ali to se moglo i oekivati od nekoga tko je toliko bogat kao on. Prije ili kasnije,
zbog previe novca kojim dobiju sve to poele, ljudi polude jer im ponestane elja opet se
nasmijao. Kao da e mi dua ikada zatrebati? izgovorio je istu reenicu koju sam pomislila
kad je grof zatraio moju duu.
Bespomono sam uzdahnula shvaajui. Tata nije bio svjestan da je svojim pristankom na
Grofov dogovor sklopio sporazum s vragom koji je gotovo odmah poeo uzimati ono to mu

je pripadalo. to moe ovjeka bre dovesti do smrti ako ne osobna tragedija i propast. Grof
oito nije strpljiv ovjek, odnosno vrag, ispravila sam se, i nije elio ekati da tata umre
prirodnom smru u dubokoj starosti. Nesrea koja nas je zadesila poela se dogaati poslije
njihovog sporazuma, a dogodila se upravo zbog istog.
Odjednom mi je mislima proletjelo pitanje kojeg sam izgovorila naglas:
Tata, zato ste za mog budueg supruga izabrali upravo lorda Kingsleyja? Zato ne
Grofa? opet sam poinjala o istome. Sama sam sebi zavrnula oima. emu takvo glupo
pitanje?
Upitno je podigao obrvu i proao prstima kroz kosu.
Odgovor je jednostavan, Jade. Grof nije taj koji je zatraio tvoju ruku, lord jest.
Nisam ga pitao za to, sam je postavio uvjete tuno me pogledao, ak mi se na trenutak
uinilo kao da mi se eli ispriati. Vjeruj mi, duo, ne elim to isto kao ni ti. Dugo sam o
tome razmiljao i ne vidim drugi izlaz nagnuo se naprijed i uhvatio me za ruku. Ne elim
te dati nikome ako to tvoje srce ne eli, zna to. Ali, naalost, vie nismo u mogunosti birati.
Shvatila sam da je on zaista vjerovao u vlastite rijei. On je bespomono i svim svojim
srcem vjerovao da za nas ne postoji drugo rjeenje. Srce mi se slomilo.
Znam rekla sam pomirljivo.
Ne smijemo ljutiti lorda odjednom je rekao ne gledajui me. Sad smo u njegovoj
milosti.
Ali tata nije znao da lord Kingsley nije taj kojeg smo se trebali bojati i za iju smo se
milost trebali moliti. Grof je bio vrag, avao, demon!
Jo nisam mogla vjerovati u to, jo uvijek sam se osjeala kao u snu, u nonoj mori.
Meutim, jasno sam se sjeala dokaza, vidjela sam na vlastite oi vatru u njegovim oima,
dim u njegovom dahu, zaguujui i omamljujui zrak u njegovoj blizini i neosporivu vruinu
koja je izlazila iz njegova tijela kao da je on sam pakleni oganj. Bilo je teko boriti se protiv
ljudi, ali kad su demoni u pitanju znala sam da je to unaprijed izgubljena bitka.
Ipak, nisam se eljela predati bez borbe. Ne dok ne istraim sve opcije koje su mi na
raspolaganju. Moda je postojala nekakva rupa u tom sporazumu, nekakva oslobaajua
klauzula napisana sitnim slovima...
Ako odbijemo lorda Kingsleyja, kakve su posljedice? upitala sam vraajui se na temu
koju je tata zapoeo.
Ne znam. Lord nije osobito susretljiv ovjek.
Razmislite malo o tome, tata. Mislim, ve smo na samom dnu. to nam lord Kingsley jo
moe uiniti? zastala sam i odluno pogledala u njega. Nita, moramo samo otrpjeti
njegov gnjev...
Ne bojim se toliko lorda, koliko Grofa odjednom je priznao i to me iznenadilo.
Zato njega? oprezno sam upitala elei uti njegovo objanjenje.
udan je. Mlad, ali opasan. uo sam glasine o njemu i vjerujem da u njima ima istine.
Osjeam da je neto jako pogreno kod tog mladia. Lord Kingsley nam je potreban kako
bismo Grofu vratili novac.
Nisam mu eljela rei za svoje najnovije otkrie o tome to Grof zaista eli od nas. To bi
ga prestravilo. I sama sam se jedva s tim nosila. Zato sam oajniki eljela shvatiti, jer bilo mi

je lake nositi se s neim to sam mogla donekle razumjeti. Bilo je bolje ostaviti tatu u
uvjerenju kako je Grof samo udak s mutnom prolou.
Odjednom sam zakljuila kako je Grof prevario tatu kad je sklopio ugovor s njim jer mu
nije razotkrio svoj pravi identitet. Zar to nije varka? Zar se tako postupalo? Bila sam uvjerena
da su postojala pravila ak i u redovima demona i da je Grof postupio protiv tih pravila.
Grevito sam se hvatala vlastitih misli. Smatrala sam kako mu je trebao rei istinu, ili ju bar
natuknuti kao meni veeras i tek onda dopustiti tati da odlui hoe li se upustiti u nagodbu
ili ne. Nisam voljela nepravdu i upravo sam odluila da u se boriti protiv toga.
Odjednom mi je na um sinula zamisao. Otii do Grofa i objasniti mu nepravednost i
nedostatke u njegovom dogovoru s mojim ocem. Ako bih ga uvjerila da raskine nagodbu,
moda bi se nesrea povukla iz naih ivota.
Nisam ga se bojala, da me elio ubiti uinio bi to kraj jezera. injenica to sam jo iva
dala mi je hrabrost potraiti ga i razgovarati s njim. Ma koliko to naivno bilo s moje strane.
Zamislila sam se nad tim. Nejasno sam osjeala da postoje i drugi, meni jo uvijek
nerazumljivi razlozi zato sam ga htjela potraiti, ali nisam ih mogla uhvatiti kako bih ih
detaljnije analizirala. Odbacila sam potjeru za mislima ili osjeajima koji su mi izmicali i
postavila si pitanje: Koliko se zapravo s demonima moglo razumno razgovarati? I zato me
nije ubio? Mislila sam da su oni bili krvolona vrsta. Stoljeima su na glasu kao najgori od
svih udovita o kojima su ikada ispriane prie. Oni od kojih se ljudski rod najvie trebao
braniti i bojati. Ipak, nisam se bojala...
* * * *
Provela sam cijelo jutro smiljajui plan, ali nijedan mi se nije inio dovoljno dobrim.
Mislila sam kako e mi um biti svjeiji i odmorniji s jutrom, ali to se nije dogodilo. I dalje
je bio kaotian. Zaista, moj cijeli svijet preokrenuo se naglavake. Kad se samo sjetim da sam
prije nekoliko dana imala sasvim drugaiji ivot... Moj najvei problem je bio to odjenuti,
koju pozivnicu prihvatiti, a koju odbiti, kako dozirati Debine traeve... A sada sam bila
siromanija od crkvenog mia, brinula sam kako odrati tatu i sebe na ivotu, kako
obavijestiti poslugu o svemu to se dogodilo i... kako se nositi sa spoznajom da demoni
postoje, da su fraze poput: Nek te vrag nosi ili Gorjet e u paklu postale nevjerojatan dio
stvarnosti. Zar je pakao o kojem sam sluala i mislila da su samo prie kojima su se djeca, a i
odrasli, plaili, zaista bio stvaran?
Grof Darkwood... to misliti o njemu? Demon... kojeg se nisam bojala, koji me iz nekog
neobjanjivog razloga zainteresirao, sila koja me vukla k njemu... Odmahnula sam glavom
elei razbistriti misli. Nije vrijeme za skretanje s uma, Jade upozorila sam se.
Tata se zatvorio u svoju radnu sobu i nije elio razgovarati. Bila sam zabrinuta za njega i
bojala sam se da e poduzeti oajnike mjere, zbog ega sam svako malo ulazila u njegovu
sobu. Tek toliko da izvidim u kakvom je stanju. On bi me samo bespomono pogledao i
nastavio zuriti u knjigu pred sobom.
Na kraju sam sjela u fotelju nasuprot njemu i pokuala itati roman za koji zapravo nisam

znala ni kako se zove. Nadala sam se da u se nekim udom uspjeti koncentrirati na priu
kako ne bih razmiljala o svemu to se dogodilo.
Iz udnog stanja u kojem smo se nalazili trgnuo nas je zvuk neijeg glasa iz predvorja.
Upitno smo se pogledali.
Prepoznala sam Sally kad je uzrujano progovorila:
Miledi, ne moete ui bez najave...
Uuti, Sally! Imam pravo ui u ovu kuu i ti to jako dobro zna odbrusio je enski glas.
Zbunjeno sam pogledala tatu koji je problijedio gledajui u zatvorena vrata. inilo se kako
zna iji je to glas.
Vrata su se otvorila i kroz njih je ula starija gospoa sijede kose i smeuranog lica, u
sivom putnom odjelu pranjavom od putovanja koje je oito bilo dugo. Okrenula mi je lea
zbog ega me nije odmah vidjela.
William Samuel Northwick! rekla je ena prijekorno. Zar se tako doekuje jedina
majka?
Mama rekao je i ukoeno ustao dok sam zbunjeno zurila u prizor ispred sebe. to vi
radite ovdje?
ula sam da si zapao u nevolje. Je li to istina? bacila je putne rukavice na radni stol.
Odmjerila sam novootkrivenu baku. Stara i malena, ali inila se puna ivota. to sam je
bolje prouavala to sam sve vie vidjela slinost izmeu nje i mog oca kako u dranju, tako u
crtama lica, samo to je tata imao meke oi od njezinih.
Zar je to ispred mene zaista stajala moja baka? Nisam ni znala da je iva, da postoji?
Odjednom me preplavila nada. Moda nas ona moe spasiti od financijskih problema.
Istina je odgovorio je tata nevoljko. Njegov ton me iznenadio. Zato joj se nije veselio?
To pitanje je povuklo i drugo pitanje: Zato mi nikada nije rekao za nju? Zatim i zato joj se
ve nije obratio za pomo kad je saznao za bankrot? Po odjei koju je imala na sebi nije se
inila siromanom.
Zar si to mislio skrivati od mene? i dalje ga je prekoravala otrim majinskim tonom.
Ne. Znate da bi to bilo nemogue budui da ivite od rente koju vam godinje
isplaujem.
uvi to, preplavilo me gorko razoarenje. Baka je ovisila o nama? Nije nam mogla
pomoi? Mrko sam je pogledala, zatim sam se prekorila zbog vlastitog ponaanja. Trebala bih
se veseliti iznenadnom otkriu bez obzira na sve.
ena se okrenula i ugledavi me zaueno zatreptala.
Jade? rekla je blaim tonom. Ti si Jade, zar ne?
Da odgovorila sam ne znajui kako se postaviti prema njoj. S dobrodolicom ili
odbijanjem?
Zadnji put sam te vidjela kad si bila beba rekla je i na trenutak mi se obratila kao da
sam jo uvijek malena djevojica u kolijevci.
A zato je to tako? upitala sam i po izrazu na njezinu licu znala sam da su je moje
pitanje i moj stav iznenadili. Ja sam pak eljela da mi netko objasni zato su od mene skrivali
njezino postojanje. Okrenula sam se prema tati. Tata, zato mi nikad niste rekli da je vaa
mama, moja baka, iva? zatim sam se opet okrenula prema eni sijede kose i smeih oiju

kojoj ni po emu nisam sliila.
Moje ime je Martha Judith Northwick, duo. I da, ja sam tvoja baka rekla je i okrenula
se prema tati otro ga pogledavi Williamova mama.
Tata je zavrnuo oima.
Zato tek sad doznajem da ste ivi? bila sam uporna.
Oh, duo, morat e to pitati tatu rekla je i sjela u stolac i dalje zurei u njega.
Tatu? Znai nikada neu saznati odgovor jer izvui iz njega bilo kakvu informaciju koja
nema veze s financijama bilo je nemogua misija. Pogotovo ako je dogaaj obuhvaao i
nekakve emocije, eh da, tata je bio kao kameni zid. esto sam se nadala da se iza njegove
nezainteresirane vanjtine i pasivnog ponaanja krije dobro srce, ali sad sam se pitala jesu li
to bila samo moja nadanja.
Tata? ipak sam ga upitno pogledala nadajui se da e me iznenaditi odgovorom.
Nije vano, Jade tjeskobno je odgovorio.
Ali, vano je...
Posvaali smo se nakon tvog roenja ubrzano je rekao prekidajui me Godinama
nismo razgovarali, ali kasnije smo sklopili dogovor da u joj isplaivati godinju rentu ako se
ne bude mijeala gdje joj nije mjesto.
Gdje mi nije mjesto? ogoreno je ponovila baka. Nije mi mjesto uz obitelj?
Neemo opet zapoinjati tu priu, Martha ovaj put je tata imao otar ton, to me
iznenadilo.
Zbog ega ste se posvaali? upitala sam.
Tata je odmahnuo rukom pretjerano brzo i rekao:
Nije vano, Jade. To se tebe ionako ne tie i nema potrebe da te zamaramo time.
Njih dvoje su izmijenili udne poglede nakon ega je baka rekla:
Ne brini, Jade. To je izmeu nas odraslih. Doi da te bolje pogledam rairila je ruke
prema meni. Moj Boe, kako si se razvila u pravu djevojku.
Iako sam bila nezadovoljna njihovim ponaanjem, posluno sam ustala i prila joj.
Odluila sam da je ovaj ponovni susret preveliki ok za sve nas i da u strpljivo priekati
na svoje odgovore.
Ista si kao Jane, tvoja mama rekla je iznenadivi me svojim rijeima. Krajikom oka
uhvatila sam tatu kako opet prevre oima, ali zanemarila sam to jer me baka svojim
komentarom zainteresirala i odjednom mi je postala malo draa.
Hvala vam. Sjeate li se moje mame? upitala sam s nadom. Tata je ne voli
spominjati, a tako bih voljela saznati vie o njoj.
Na bakinom se licu pojavio trzaj, ali brzo se sabrala, nabacila smijeak i rekla:
ao mi je, ne sjeam se ba najbolje, ali sve to znam rado u ti ispriati brzo je
pogledala tatu pa sam i ja uinila isto. Uhvatila sam njegov pogled upozorenja koji joj je
uputio i to me iznenadilo. Zar su neto skrivali od mene? O mami?
* * * *

Baka je, naravno, ostala nekoliko dana. Shvatila sam da nam nije bila ni od kakve pomoi.
Bila je u istoj kai kao i mi, jo i gore, jer je o nama ovisila. A ono to je za mene bilo najgore
je to to mi je probudila nadu da u napokon saznati vie o mami, no baka je bila tvrdoglavija
od tate i izbjegavala je taj razgovor toliko uporno da me poela ivcirati.
Kad joj je tata rekao za ideju da se udam za lorda Kingsleyja kako bih ih spasila, i ona me
poela nagovarati na to. Zbog toga mi se ta ena, koju sam tek upoznala i koja mi je bila
potpuni stranac, sve manje sviala. Koliko god sam eljela veseliti se otkriu da imam baku,
ipak sam je poela izbjegavati zbog njezinog upornog nagovaranja da se udam za lorda. ak i
nakon to sam joj ispriala sve prljave istine o njemu, ona nije odustajala govorei mi kako
nam je to jedini spas. U jednom trenutku sam dola u iskuenje da poviem neka se ona uda
za njega kad nam je to jedini spas! Ionako su po godinama blie jedno drugom, nego on
meni.
Lord Kingsley je doao u posjet kako je i obeao, nadajui se da me tata urazumio, ali
grdno se prevario. Odbijala sam izai iz sobe uz izgovor da sam se razboljela. Pretpostavljala
sam da se lord zbog toga naljutio i vjerojatno je bijes iskalio na tati to mi je ovaj kasnije i
potvrdio. Moji osjeaji o tome su bili podvojeni: bilo mi je ao tate to mora trpjeti ponaanje
lorda Kingsleyja i njegov bijes, a opet s druge strane, to je i zasluio. U isto vrijeme sam
osjeala veselje, ali i grinju savjesti.
Baka se takoer naljutila na moje ponaanje. Krivila je tatu i njegov lo odgoj to sam ih
odbijala posluati. Nabijala mu je na nos to ju je iskljuio iz obitelji govorei mu da bi se
sada sigurno drugaije ponaala da je ona bila tu kako bi utjecala na mene sve ove godine i
nauila me pameti. uvi to, u meni je proradio bijes prema ovoj strankinji. Zato kad je
odlazila odbila sam se s njom pozdraviti zbog ega sam samo potvrdila njezine loe rijei o
mom odgoju. Odgoj ili ne, bila sam duboko povrijeena. to je ona mislila? Da se moe tek
tako pojaviti, nakon toliko godina, bez objanjenja i zapovijedati mi to da uinim sa svojim
ivotom? Ne!
Tata je i dalje bio loe raspoloen. Brbljao je o tome kako e mu lord Kingsley zagorati
ivot zbog mojeg ponaanja. Uspjela sam ga smiriti i zaustaviti strane svae tek kad sam mu
obeala da u se udati za njega, ali sam traila malo vremena da se na to naviknem. Pristao je,
i nekoliko dana me ostavio na miru. Naravno da se nisam zaista planirala udati za lorda, to
sam rekla samo kako bih vrijeme mira iskoristila kujui drugi plan, neto to nisam
zaboravila unato kaosu koji je vladao posljednjih dana u kui: otii do grofa Darkwooda i
ukazati mu na nepravilnost i nepravednost nagodbe s mojim ocem u nadi da e isti nakon
toga ponititi.
eljela sam da se nesrea povue iz mog ivota.
Kako u zapravo popraviti nanesenu tetu koja je do sada uinjena, nisam znala, ali s
problemima sam se suoavala jedan po jedan. Tako mi je bilo lake.

pet sam se nalazila pred dvorcem grofa Darkwooda. Iako je prolo nekoliko dugih i
munih dana, inilo mi se kao da sam juer bila ovdje.
Ovaj put nisam pretpostavljala, znala sam da je Grof ivio sam. Samo nisam znala
zato?
Bio je dovoljno bogat da si priuti najbolju poslugu na svijetu. Odjednom sam zadrhtala.
Je li bilo opasno biti u njegovoj blizini? Je li ubijao poslugu? On je vrag... to je inio ljudima
oko sebe? Je li svima uzimao due? to je to znailo: uzimanje dua? Jesu li ljudi zbog toga
umirali? Je li im u vrlo kratkom roku unitio ivot kao to je inio tati i meni?
Opet sam zadrhtala, ali nisam osjeala strah za vlastiti ivot. Kako udno...
Nisam kucala. Nije bilo razloga. Grof mi sigurno ne bi doao otvoriti vrata, nisam
oekivala da e se zamarati neim tako trivijalnim. Pokuala sam zamisliti kako bi to
izgledalo: Ako bih pokucala na vrata pakla, bi li mi vrag osobno otvorio i pitao: Kako Vam
mogu pomoi? Zaista, u toj je slici bilo toliko toga pogrenog. Nasmijeila sam se na bizarnu
pomisao. Bio je to crni humor u tekim trenucima.
Gurnula sam vrata i otkrila da opet nisu zakljuana. Grof se oito nije bojao provalnika ili
drugih krvolonih ubojica jer nije drao do osiguranja i zatite svog posjeda. Moda nije
postojao krvoloniji od njega? Nakon ove pomisli ipak sam osjetila maleni ubod straha.
Mogla sam sve jasnije uti kucanje vlastitog srca. inilo se da odzvanja u praznom i tihom
predvorju.
Milorde! glasno sam zazvala i osvrnula se na sve strane. Nisam eljela da me iznenadi
kao proli put.
S kata se jasno uo zvuk tupog udarca koji je odzvonio mranim predvorjem.
Ukoeno sam zastala i promatrala iroke stepenice. Oekivala sam da u ga svaki tren
ugledati na vrhu. U mojoj mati imao je ak i plat koji je zlokobno vijorio otkrivajui vatrene
plamenove koji su gutali dvorac iza njega. Odmahnula sam glavom. Mata mi je poela
divljati i morala sam to zaustaviti. Trebala sam biti bistre glave i smirena.
Nastavila sam zuriti u tamu na vrhu stepenica, ali nitko se nije pojavio. Tiina.
Lucian! opet sam dozvala, ali nije se uo nikakav zvuk. Bilo je neobino izgovoriti
njegovo ime naglas, nekako oslobaajue. Nisam u potpunosti razumjela osjeaj koji me
preplavio. Samo znam da mi je odjednom postalo vrue, a obrazi su mi gorjeli.
Nisam vie eljela ekati jer sam postajala nemirna, pa sam se poela uspinjati
stepenicama.
Prouavala sam svaku sjenu, svaki maleni um. Napela sam sva osjetila, ali nita nije

ukazivalo na njegovu prisutnost.
Kad sam stigla na vrh, pogledala sam lijevo, zatim desno. Na obje strane protezao se
dugaki hodnik, ali nisam znala odakle je stigao onaj zvuk.
Nakon kratkog premiljanja odluila sam se za desno. Osjeala sam mjeavinu uzbuenja,
ali i straha jer sam se pitala to bih mogla otkriti. to ako ga pronaem kako mui neko
ljudsko bie? Razmislila sam o tome na trenutak i odbacila tu mogunost. Nekako ga nisam
mogla zamisliti u ulozi muitelja. Nisam znala zato sam bila toliko uvjerena u to, ali jesam. S
druge strane, bila sam jako znatieljna da razotkrijem unutranjost dvorca kojemu je vlasnik
demon. eljela sam vidjeti to su sve ove tajanstvene prostorije sadravale. Smatrala sam da
bi mi ta otkria mogla pomoi kako bih bolje razumjela Grofa i shvatila tko je on iza krinke
vraga ili bolje rei tko je vrag iza krinke Grofa.
Iza prvih vrata koja sam otvorila razotkrila se malena soba s jednim krevetom i visokim
ormarom. Kad sam ula, zapljusnuo me zaguljivi zrak. Soba vjerojatno nije prozraena ve
dugo, a ni oiena. Na podu je bilo nekoliko centimetara praine.
Idua su vrata bila zakljuana. Dok sam ih pokuavala otvoriti, opet sam ula tupi udarac.
Ukoila sam se na zvuk.
Dolazio je iz hodnika s druge strane stepenica. Tek tada sam uoila da su jedna vrata u
tom djelu dvorca malko odkrinuta.
Teko sam progutala knedlu. Da je bar dvorac osvijetljen. ak i posred dana bio je previe
mraan i zlokoban, ba kao i vlasnik.
Pola sam prema novom cilju koraajui oprezno i neujno. Oslukivala sam kako bih
ula dopiru li jo kakvi zvukovi iz sobe. Ako ujem zvukove muenja ili neto slino, odluila
sam da u se samo okrenuti i ipak pobjei glavom bez obzira. Nije mi potrebno svjedoiti
ikakvom ubojstvu ljudskog bia iako je neto duboko u meni govorilo da Grof nije ubojica.
Dola sam do vrata. Bila su odkrinuta, pa sam ih njeno gurnula i u otvor ugurala glavu
kako bih vidjela to se nalazi iza njih.
okirala sam se kad sam ugledala Grofovo tijelo na podu posred sobe. Na trenutak sam
pomislila kako gledam mrtvaca, dok nije zastenjao.
Odbacila sam strah i uletjela u sobu. Zabrinutost me preplavila kao rijeka koja je pobjegla
iz korita.
Kleknula sam kraj njega i stavila ruke na njegova vrela lea. Od dodira i vruine koju
nisam oekivala brzo sam povukla ruke. Na sebi je imao samo tanku bijelu koulju i vruina
koju je njegovo tijelo proizvodilo mogla je zagrijati cijelu prostoriju.
Bez obzira na to, opet sam poloila dlanove na njega i trpjela vrelinu dodira.
to se dogodilo? uzrujano sam upitala pokuavajui ga okrenuti na lea.
Lice mu je bilo prekriveno znojem, a crna kosa se zalijepila uz elo. inilo se da ga je
zahvatila groznica. vrsto je zatvorio oi iskrivljenih usana u agoniji, a ruke je ukoeno
stisnuo uz prsa.
Dok sam ga prouavala, mahala sam rukama u zraku kako bi ohladila dlanove.
to vam je? Molim vas, odgovorite pokuala sam vidjeti ima li kakve rane po tijelu.
Moda je netko ipak provalio i napao ga? Meutim, nije bilo znakova borbe ni na njemu ni u
sobi. Osim malene ugaene svjetiljke koja je leala kraj njega na tlu.

Pretpostavila sam da je u pitanju nekakva vrsta groznice. Ako je to uope bilo mogue.
Pomoi u vam da ustanete. Morate pokuati uloiti snagu u to. Neu vas moi sama
poloiti u krevet objanjavala sam mu nadajui se da me moe razumjeti i da mu groznica
nije pomutila razum. Ako mi ne pomogne, neu ga moi pomaknuti, bio je previe visok,
previe... jednostavno previe za mene...
Polako sam podizala gornji dio njegova tijela, gurajui ga prema gore. Ipak me uo, jer se
pokuavao odgurnuti od poda tako da mi teret bude laki. Nekako sam ga uspjela osoviti na
noge, ali nije bio sposoban ispraviti se. Bio je u zgrenom poloaju, a iz njega je izlazio tihi
zvuk kao kod ranjene ivotinje. Mogla sam to usporediti samo s isprekidanim reanjem.
Postavila sam se ispod njegove lijeve ruke kako bih mu bila podrka u odravanju ravnotee.
S mene se poeo cijediti znoj, a odjea je prijetila da e me uguiti zbog pretjerane vruine.
Sreom, do kreveta je bilo samo nekoliko koraka koje smo uspjeli svladati. Kad je sjeo,
opustio se i pao na krevet jer ga je vjerojatno snaga izdala. I dalje je na licu imao izrazito
bolan izraz, ali nije otvarao oi.
Odmaknula sam se i u nedostatku izvora vruine tijelo mi je zapljusnula hladnoa. Znoj
se brzo hladio i poeljela sam se ponovno zavui ispod njegove ruke.
Stresla sam se i prila mu.
Namjestila sam jastuke pod njegovu glavu, skinula mu izme i pokrila ga prekrivaem
iako sam sumnjala da mu je to potrebno s obzirom na vruicu koja ga je obuzela. Zatim sam
samo zurila u njega ne znajui to mi je dalje initi.
Pozvat u doktora rekla sam. To je bilo jedino to mi je palo na pamet.
Okrenula sam se prema vratima kad me snano zgrabio za ruku. Dodir na mojoj goloj
koi bio je izvanredan! Poslao je trnce cijelim mojim tijelom, a vruina koja me ovaj put
zahvatila nije bila samo odraz njegove tjelesne temperature. Poeljela sam da trenutak nikada
ne zavri, ali doao mu je kraj kad je njegova ruka nemono skliznula.
Ne... tiho je rekao.
Nesigurnim nogama pribliila sam se krevetu.
Molim? rekla sam naginjui se nad njim i zagledajui se u njegovo izmueno lice.
N-nemoj pozvati doktora procijedio je, a s njegovih usana kliznuo je maleni oblai
dima. Osjetila sam miris tamjana koji sam zavoljela otkad sam ga prvi put namirisala jo u
ranom djetinjstvu.
Ali, zato? Vi ste u bolovima, on vam moe pomoi rekla sam ignorirajui tjelesne
razlike koje su ga inile neljudskim.
Ne za moju bol... klonuo je.
Uspravila sam se i shvatila da je u pravu. Ako je imao groznicu, tko zna kakva je vrsta u
pitanju. Vjerojatno neto to ljudski doktor ne bi mogao razumjeti.
Ali koga bih mogla dovesti? Nisam poznavala nikakvog iscjelitelja ili vraa. Bi li oni
razumjeli? Bi li mogli pomoi?
Bespomono sam sjela u stolac u kutu sobe i promatrala ga. Nisam znala to uiniti.
Nije se pomaknuo, zbog ega je izgledao kao mrtvac. Odjednom mi je neto palo na um.
Moda bi se nagodba s mojim ocem ponitila ako bi Grof preminuo. Moda bi ovo mogla
biti srea u nesrei. Ali zbog te ideje sam osjetila iznenadnu tugu. Nisam eljela da Grof

umre. Osjeala sam kao da bi moj ivot bio prazan ako bi se to dogodilo. Tek sam ga
upoznala, toliko toga sam eljela znati, toliko toga je bilo to nisam mogla ni znala pretoiti u
rijei... Nije mogao tek tako umrijeti i ostaviti me u ovom udnom stanju koje nisam mogla
definirati. to god on bio, nisam mogla ne uiniti nita.
Soba je odjednom postala neprirodno hladna i mrana iako je vani jo uvijek bio dan.
Opet sam se stresla i obgrlila se rukama kako bih se bar malo zagrijala.
Pola sata kasnije u kaminu je gorjela malena vatra, upalila sam i dvije svjetiljke kraj
kreveta, a na Grofovo elo stavila sam hladan oblog. To je bilo najvie to sam mogla uiniti.
Zapravo jedino to sam znala uiniti.
Jade iznenada je proaptao.
Iznenadio me zvuk njegova glasa u tihoj sobi, ali i nain na koji je izgovorio moje ime.
Nekako njeno... Oh, poela sam halucinirati, ludjeti! On je vrag! avao! Saberi se!
Prila sam krevetu i oprezno pogledala njegovo lijepo lice.
Da?
Zato mi pomae? upitao je i dalje vrsto zatvorenih oiju.
Hm, i mene je to zanimalo. Jer je neto duboko u meni zahtijevalo da mu pomognem, da ga
ne ostavim? Jer sam luda?
To je dio moje prirode glasio je moj odgovor.
Ti zna tko sam ja, zar ne? Shvaa to?
Da nevoljko sam rekla.
Tko? Reci naglas da te ujem njegovi su se kapci malo podigli i otkrili da je u njegovim
oima gorjela vatra. Jo uvijek se nisam mogla naviknuti na to.
Nekakav demon odgovorila sam.
Ali kakav? zahtijevao je tihim glasom.
Oklijevala sam jer nisam to eljela izrei naglas. Odbijala sam vjerovati, bar u onaj dio koji
ga je karakterizirao kao loeg...
Ne znam... Vrag? nesigurno sam upitala nastojei ublaiti svoje rijei njenim tonom.
Da... s njegovih je usana izaao dim kad je dahnuo tu rije. Preplavilo me suosjeanje.
Toliko sam ga eljela zagrliti i rei mu da e sve biti u redu da sam se morala ukoiti i ukopati
na mjestu kako bih sprijeila svoje pomicanje.
to se dogodilo? upitala sam nastojei usmjeriti misli u drugom smjeru.
Umirem jednostavno je odgovorio ostavljajui me u oku i bez rijei.
Ne! Nije smio umrijeti! Ne... Stisnula sam ake zurei u njegovu ispruenu pojavu na
velikom prostranom krevetu. Ne, ne, ne... on je jedina zanimljiva stvar koja mi se dogodila
u ivotu. Nije smio umrijeti! To nije fer...
Ali zato? Kako? uurbano sam upitala.
Na usnama mu je zatitrao smijeak, to me zbunilo.
Nisam jako dobar vrag.
Ne razumijem.
Nisam dobila objanjenje jer je potonuo u nesvjesticu. Namrtila sam se od
nezadovoljstva.

Promijenila sam oblog na njegovu elu samo kako bih sprijeila da nepotrebno stojim i
zurim u njega. Nisam bila sigurna jesam li mu pomagala time, ali naprosto je gorio zbog ega
bi me uhvatila panika. Da je ljudsko bie, bio bi ve mrtav od previsoke vruice. Nisam znala
kako mu pomoi, a oblozi su bili jedino to mi je davalo osjeaj da pomaem.
Kad sam bila gotova, bespomono sam uzdahnula.
Umirao je. I sam je to rekao. Ali kako je dolo do toga? U isto vrijeme obuzimala me
zabrinutost, ali i znatielja.
to je znaio njegov odgovor da nije dobar vrag? Kako se moe ne biti dobar vrag? Zar je
pomagao sirotinji? Kakva glupost! O njemu su kruile strane glasine po kojima bih mogla
zakljuiti samo jedno: ako su istinite, onda je veoma dobar vrag. to je, dakle, elio rei onom
primjedbom? Imala sam toliko pitanja. eljela sam da preivi i nahrani moju glad za
odgovorima koja me snano proimala.
Mislima mi je opet prostrujalo pitanje to bi se dogodilo s nagodbom ako bi Grof zaista
preminuo. Nisam bila sigurna odakle mi ideja da bi se nesrea povukla ako bi se to dogodilo?
Moda njegova smrt ne bi imala nikakve veze s nagodbom. Nisam bila sigurna, ali logika mi
je nalagala da mislim ovako: ako je Grofu potrebna dua mog oca, ako bi on preminuo prije
tate, onda sam logiki zakljuila kako ne bi imao tko uzeti tatinu duu. To je imalo smisla.
Valjda...
Sjedila sam izvjesno vrijeme u kutu sobe i razmiljala o raznim scenarijima.
Nije se pomicao niti pokazivao znakove da e se probuditi, pa sam odluila protegnuti
noge i razbistriti misli koje su me poele umarati.
Ustala sam i zapoela razgledavati sobu. Nadala sam se da u na taj nain dobiti nekakve
informacije o njegovu karakteru. Moda pronai ugovor kojeg je sklopio s tatom? Rastrgati
ga...
Po sredini sobe nalazio se veliki krevet od masivnog drveta s pomalo otrim rubovima na
kojem je leao Grof. Na suprotnoj strani bio je prozor ispod kojeg se nalazio radni stol. Dola
sam do njega i bacila pogled na debelu knjigu koja je bila otvorena. inilo se kako je Grof
vodio nekakav dnevnik ili neto slino. Ali rijei su bile ispisane jezikom kojeg nisam
razumjela. Okretala sam stranice, ali i dalje mi nije bilo jasno o emu se radi. Na nekoliko su
mjesta bili iscrtani udni znakovi, zatim nekakve mape. Ali nita to bih mogla prepoznati.
Odustala sam.
Otila sam do ormara i otvorila ga. Zapljusnuo me neobino privlaan parfem. Neto u
tom mirisu podsjetilo me na tamjan koji sam sad ve poela povezivati iskljuivo s Grofom.
Zakljuila sam kako je Grof uredan mukarac kad su u pitanju odjea i obua. Sve je bilo
besprijekorno sloeno, a materijali od kojih je odjea nainjena bili su vrhunske kvalitete. To
je ukazivalo na njegovo bogatstvo. Zapravo, cijela je soba bila jako uredna, shvatila sam. Za
razliku od ostatka dvorca koji je djelovao zaputeno.
Otvorila sam vrata koja su se spajala s drugom prostorijom u kojoj se nalazila kupaonica.
I tu se osjeao onaj neobian parfem. Ovdje je takoer sve bilo krajnje uredno i blistavo.
Po sredini kupaonice stajala je neobina kada, kakvu jo nikad nisam vidjela. Nisam
prepoznala materijal od kojeg je nainjena. Bila je prostrana i duboka. Ovalnog oblika. Jako
primamljiva.

Zrcalo iznad umivaonika imalo je nevjerojatno raskoan okvir. ak mi se uinilo da je
moda pozlaen. Prela sam prstima preko hladne povrine. Na dodir je materijal bio grub jer
su rezbarije bile otrih rubova. inilo se kako je Grof volio takve detalje. Zar su ga podsjeale
na njega samoga?
Prisjetila sam se sinonje scene na rijeci kad sam u njemu prepoznala neto vie od zvijeri,
od demona. Jo uvijek nisam mogla shvatiti to se dogodilo i zato sam se tako osjeala. Ali
bila sam udnog uvjerenja da je Grof potreban meni koliko i ja njemu. Moda me sudbina
dovela ovdje kako bih mu pomogla da ozdravi. Ali kako? to sam ja znala o demonima i
njihovim boljkama? Nisam znala pripraviti ni pravi aj kad bismo otac ili ja imali najblau
prehladu. Hvala Bogu, to se nije esto dogaalo. Oboje smo bili izvrsnog zdravlja.
Vratila sam se u sobu i uvjerila se da je Grof jo uvijek u dubokom snu.
Dodirnula sam mu elo. I dalje je bilo nevjerojatno vrue. Iznenada sam se sjetila da je
hladila kupka dobra za sputanje temperature. Bi li to upalilo na demonu? Je li pametno
spustiti mu temperaturu? elim li uope pokuati?
Zurila sam u njega pokuavajui donijeti odluku po tom pitanju.
Oh, morala sam pokuati. Bila sam ogorena na sve koji meni nisu eljeli pomoi i
jednostavno nisam eljela biti jedna od njih. Bio on vrag ili ne, nisam bila od onih koji okreu
lea kad je nekome potrebna pomo.
Teko sam progutala i drhtavim rukama poela otkopavati gumbe na njegovoj koulji.
Kad sam dola do treeg, rastvorila sam koulju i ugledala maleni medaljon na njegovim
prsima. Zvuk njegova disanja na trenutak me ukoio, jer me vie podsjealo na tiho predenje
ivotinje. Gledala sam ga prouavajui i najmanji pokret. Prsa su se neznatno podizala to je
znailo da die, a kad bi i najmanje rastvorio usne, s njih bi silazio tanki prozirni sloj dima.
Fascinantno sam zurila u njega.
Bila sam toliko zaokupljena natprirodnim da nisam ni shvatila kako je ovo prvi put u
mojih dvadeset i dvije godine da vidim gola mukareva prsa. Zarumenjela sam se, ali nisam
odvratila pogled.
Bila su vrsta i lijepo oblikovana... Poeljela sam ih dotaknuti, osjetiti krivine i miie
ispod svog dlana. Ispruila sam ruku, ali sam se u predomislila pa sam samo oprezno podigla
medaljon kako bih ga bolje pogledala. Bio je u obliku srca neobine zelene boje. Podsjealo
me na srce od ada. Izgledao je kao da bi se mogao otvoriti, ali kad sam pokuala, nisam
uspjela. Grof se pomaknuo i glasnije jauknuo, pa sam prestraeno ispustila medaljon i
odmaknula se nekoliko koraka.
Kad sam se uvjerila da se nije probudio, opet sam mu prila. Lice mu je izgledalo kao
mramor, blijedo i sjajno od znoja. Ali morala sam primijetiti kako je imao iznenaujue lijep
ten. Pune usne prkosile su otroj liniji nosa to je njegovo lice inilo zanimljivim i bila sam
uvjerena kako ne bi bilo dosadno promatrati to lice svaki dan. Opet sam se zarumenjela zbog
vlastitih misli.
Jade... iznenada je proaptao.
Tu sam uurbano sam rekla.
Molim te, pomozi mi glas mu je bio tihi apat.
Naravno kleknula sam uz krevet. Recite to mi je initi?

Teko je uzdahnuo.
Umirem jer se nisam hranio... ve dugo otvorio je oi koje su gorjele. Plameni jezici
bili su jezivi, ali i hipnotizirajui. Oi su mu bile tako duboke...
Odmahnula sam glavom.
Nije ni udo kad nemate poslugu u ovom pustom dvorcu...
Ne... prekinuo me. Ne treba mi hrana kao tebi...
Zbunjeno sam ga pogledala. Ali rekao je da nije jeo nita ve due vrijeme. Onda mi je
sinulo: to su demoni jeli? Zadrhtala sam. Ljude? Brzo sam se odmaknula promatrajui ga
oprezno, spremna na bijeg.
N-ne razumijem...
Molim te, pomozi mi ustati.
Ali...
Neu te ozlijediti. Obeavam ti.
Iz nekog sam mu razloga vjerovala. Moda je jednostavno trebao neto iz prizemlja. Ako
je to u pitanju, bila sam spremna na pruanje pomoi, a nakon toga sam odluila nestati iz
ovog dvorca. Za svaki sluaj. Iako sam gajila nekakve udne osjeaje povjerenja prema njemu
i u meni je budio znatielju, shvatila sam da osjeaj moda nije uzajaman. Nisam imala pojma
to je mislio o meni i moda mi je ivot ipak bio ugroen dok sam izigravala medicinsku
sestru koja nema pojma kako njegovati bolesnika.
Dobro oprezno sam rekla. Kako se osjeate? Hoete li imati snage ustati iz kreveta?
Ne ba, ali moram to uiniti. Nemam drugog izbora umorno je sklopio oi. Bar ne
izbora koji sam spreman prihvatiti.
I dalje nisam razumjela to je elio rei. Ipak, prila sam mu sasvim blizu i uhvatila ga
ispod ruke dok sam mu u isto vrijeme drugom rukom pruala potporu gurajui mu lea.
Uspravio je gornji dio tijela s bolnim izrazom na licu. I dalje je bio vru na dodir.
to vas boli? upitala sam znatieljno.
Sve uzdahnuo je dok je sputao noge na tlo.
Kakva je to groznica koja vas je obuzela? nastojala sam opet ignorirati vruinu.
Nije groznica, Jade.
Nego to? pitala sam dok sam mu pomagala obuti izme.
Demoni ne podlijeu groznicama.
Ruke su mi se ukoile i podigla sam pogled prema njegovu licu. Prvi put do sada njegove
plamtee oi su bile uperene ravno u mene. Zadrhtala sam obuzeta udnim osjeajima. U
oima su mu prevladavale naranasto-crveno-crne nijanse koje su se izmjenjivale i mijeale
velikom brzinom. Osjeala sam toplinu te malene vatre, ali nisam mogla odvratiti pogled.
Bila sam hipnotizirana i iz nekog neobjanjivog razloga opet sam ga poeljela dotaknuti.
Osjetiti njegovo mramorno lice pod mojim prstima, vidjeti kako bi reagirao ako bih to
uinila... Bi li s njegova lica nestao izraz koji je sada ondje boravio, izraz koji kao da oekuje
da u zavritati svaki tren, zatim iznenaenje kad je shvatio da ga i dalje hrabro gledam,
mirna i znatieljna.
Pretpostavljam da nikad niste bolesni, zar ne? iznenada sam upitala.
Tako je namrtio se pokuavajui razumjeti neto. Vjerojatno se pitao koliko sam luda.

Mene je oduevio podatak da nikad nije bolestan. Znai da je i ovo sad samo neto
bezopasno, zar ne? On ipak nee umrijeti? Odjednom sam se sjetila mamine bolesti. Podlegla
je stranoj upali plua zbog koje je umrla kratko nakon mog prvog roendana. Tata mi je
rekao da je cijeli ivot bila slabog zdravlja. Grof je sigurno bio ilavo i zdravo dijete... Moj
Boe, o emu sam to razmiljala? Zamisliti Grofa kao demonsko dijete iz nekog je razloga u
meni izazvalo najgoru moguu jezu od svih saznanja dotad. Napokon sam se stresla od
straha.
Oprezno sam pogledala u vatru u njegovim oima.
Koliko vi zapravo imate godina? upitala sam.
Na trenutak je zautio oslanjajui se na moju ruku kako bi ustao, nastojei uhvatiti
ravnoteu na nogama. Poeo je izbjegavati moj pogled.
ivim na zemlji od njezina nastanka proaptao je.
Od zaprepatenja umalo sam ga ispustila i sruila se skupa s njim na tlo. Jauknuo je zbog
iznenadnog gubitka oslonca, jer sam zateturala pod njegovom teinom.
Oprostite rekla sam.
U redu je. Izgledam mlae, zar ne? nasmijeio se i opet me pogledao. Ovaj put njegovo
je lice bilo jako blizu mog. Sad sam u njegovim oima mogla jasno vidjeti svaki detalj, svaki i
najmanji plamen vatre. Mogla sam vidjeti neizmjernu dubinu koja me privlaila. A u
nosnicama sam osjeala dim koji je u sivkastom sloju silazio s njegovih usana.
Nesvjesno sam pomakla glavu unatrag, dalje od njegove.
Ne brini se gorko se osmjehnuo. Kad se nahranim, vatru u mojim oima lake je
kontrolirati, a dim s mojih usana tada ne silazi.
Zato? rairila sam oi iznenaena novim informacijama.
Sve je u snazi. to sam snaniji, bolje se kontroliram i manje osjeam fiziku bol.
Kakvu bol?
Opet se bolno nasmijeio.
Jade, ja trenutno proivljavam najgoru moguu agoniju koju moe zamisliti odvratio
je pogled.
Ne razumijem snanije sam ga zagrlila oko struka kako bi mu bilo udobnije, zbog ega
mi je postalo previe vrue, kao da sam stala uz kamin u kojem je gorjela snana vatra.
Kad sam slab, ja zaista gorim iznutra. Moji organi upravo izgaraju, polako, ali veoma
bolno. Zato mi je koa toliko vrua...
Oh, Boe! zaprepastila sam se i umalo ga ponovno ispustila kao vru krumpir. U
zadnji tren sam se suzdrala od te kretnje. To je uasno!
Pa, sa sigurnou mogu rei da si u pravu. Mislio sam da u izdrati. Zaista sam se
nadao u njegovu glasu sam prepoznala tugu koja me iznenadila.
Izdrati to? pitala sam dok sam pridravala vrata kako bi izali iz sobe, a znoj se opet
poeo slijevati niz moje elo.
Do kraja, ali bol je neizdriva i ne mogu vie. Mora me odmah odvesti do rijeke Messer,
izvan naselja.
Rijeka? Zar se mislio okupati u rijeci? U ovo doba... No je ve pala, a ja sam izgubila
pojam o vremenu tako da nisam znala koliko je sati.

Ako vam je potrebna kupka, ne moramo ii do rijeke, mogu vam pripremiti...
Glasno se nasmijao, a zvuk se inio starijim od vremena.
U staji imam konja rekao je. Pomoi e mi da stignem do rijeke, molim te. Vano je.
Samo jednog konja? sreom sam ovaj put dola s vlastitim konjem kojeg sam ostavila
zavezanog na rubu ume i sada e mi biti od velike koristi. Kad se samo sjetim da sam se
premiljala hou li opet doi pjeice. Hvala Bogu to nisam.
Vie mi ne treba. Mora me odvesti do rijeke bio je uporan.
U redu, ali kako e vam to pomoi? ni moja upornost nije poputala.
Tamo e biti neto to e me ozdraviti.
to?
Vidjet e. Sve u ti objasniti kad stignemo. Nemamo vremena za gubljenje, molim te.
Zar mene jedan demon, vrag, moli? odjednom me ta pomisao zabavila. Kako je to
mogue? Mislila sam da vi nikada ne molite, nikoga.
Nasmijeio se mom razmiljanju. Meutim, njegov smijeak je vie nalikovao grimasi
nego istinskom osmijehu.
Jade, mora odmah nauiti jednu stvar.
to?
Sve to si ikada ula o demonima i vragovima, zaboravi. To su samo mitovi i prie za
malu djecu. Vjeruj mi. uo sam mnoge verzije i samo rijetke su se pribliile istini, a istina je
daleko mranija i kompliciranija nego to vi ljudi to moete sanjati u najluim snovima.
Prvi put sam ga ula kako govori o nama ljudima. Zar je zaista svijet kakav sam poznavala
samo iluzija? Imala sam osjeaj da sam zagrebla tek po povrini.
Onamo rekao je i pokazao prema staji kad smo izali van. Moj je konj unutra.
U redu, ja sam svog ostavila na rubu ume rekla sam.
Kad smo se dogegali do staje, Lucian se bolno naslonio na zid dok sam otvarala velika
vrata.
Jade, kako se osjea? iznenada me pitao.
Zastala sam s potezanjem vrata i pogledala ga zaueno. Bio je i dalje zgren od boli.
Njegovo je lice bilo neprirodno blijedo, a u polutami njegove su oi gorjele crvenim sjajem
kao u krvolone ivotinje. Nisam mogla vjerovati da je zaista izgarao iznutra...
Jade?
Oh, ispriavam se. to ste me pitali? smeteno sam upitala.
Kako se osjea?
Dobro. Samo mi je vrue. Zato? bila sam zbunjena njegovim pitanjem. Zato se
odjednom brinuo za moje osjeaje?
Spustio je pogled.
To je znak da je moja mo veoma slaba rekao je vie za sebe.
Ne razumijem.
Opet me pogledao iskrivljen od boli.
Zna kako si se osjeala udno onu veer na balu i uz rijeku?
Da zarumenjela sam se kad sam se sjetila vlastitog razmiljanja o samoubojstvu. Bila
sam snanija od toga. Hvala Bogu to sam se dozvala pameti.

Ti osjeaji nisu uistinu... tvoji.
Jo uvijek ne razumijem.
Tako djelujem na ljude, Jade. U mojoj blizini ljudsko bie zapada u depresivna stanja,
obuzimaju ga mrana razmiljanja i negativni osjeaji koje mu namee moja prisutnost.
Postaju paranoini i u svima vide neprijatelje, smatraju da im svatko eli zlo. Neki ak imaju
strane vizije o svojoj propasti u budunosti koje se kasnije obistine. to sam snaniji, to je
jai moj utjecaj. Isto tako, to je ljudsko bie due u mojoj blizini to ga nesrea vie
obuzima...
Je li to razlog zato se mom ocu i meni dogaaju loe stvari u zadnje vrijeme?
Da. A tu je i nagodba s tvojim ocem.
Rairila sam oi.
Zaista ste potpisali taj ugovor?
Gorko se nasmijao.
Nije bilo nikakvog potpisivanja. Dovoljna je samo rije obeanja.
Oh...
Samo rije obeanja? Ali ljudi su se njima razbacivali na sve strane. Bez razmiljanja o
tome jesu li u mogunosti odrati ih. Na taj nain se moglo skupiti nevjerojatno mnogo dua.
Uhvatila me jeza. Jesu li ljudi bili svjesni koliko su se izlagali nesrei samo zato to su olako
shvaali i davali vlastita obeanja? Znala sam da moj otac nije vjerovao u pravu vrijednost
onoga to je obeao Grofu i zbog toga je poeo patiti. Izgubio je duu zauvijek.
Iznenada mi je sinula ideja o tome kako bih iz ove situacije mogla izvui korist.
Ako bih pomogla Grofu doi do rijeke da se izlijei, mogla bih ga natjerati na povlaenje
nagodbe.
Odjednom sam se uspravila i prekriila ruke na prsima. Grof me mrko pogledao.
to je sada? nestrpljivo je upitao.
Imam prijedlog za vas.
Hm... stisnuo je vatrene oi. Kakav prijedlog?
Pomoi u vam uz jedan uvjet vrsto sam rekla.
Podigao je obrvu u nevjerici.
Ti se eli nagoditi sa mnom?
Da.
Namrtio se.
Ne preporuam ti.
Zato?
Zato to svaka nagodba koju napravim zahtijeva uzimanje neije due. U ovom sluaju
tvoje zatim me mranije pogledao kao da me eli zastraiti. Ti jo uvijek ima svoju duu,
Jade. Nagodio sam se s tvojim ocem i on e uskoro umrijeti, ali ti ne mora. Razumije li to ti
pokuavam rei?
Ovaj put neete uzeti niiju duu hrabro sam ga obavijestila nastojei zanemariti
drhtaje vlastitog izdajnikog tijela...
Na trenutak mu je licem zatitrao osmjeh.
Misli?

Znam rekla sam, ali nisam bila sigurna.
Da ujem frustrirano je uzdahnuo.
Pomoi u vam samo ako ponitite ugovor s mojim ocem.
U tiini me prouavao i na koncu se osmjehnuo.
Ti zaista vjeruje da se to moe izvesti?
Da. Ako mi obeate. Ovaj put je situacija obrnuta, vi meni morate dati obeanje... To
sigurno neto vrijedi?
U tiini me prouavao. Premjestio je teinu tijela na drugu nogu kako bi se mogao bolje
nasloniti uz zid. To je vjerojatno bilo jako bolno, jer je napravio grimasu.
U redu, Jade nestrpljivo je rekao. Ima moje obeanje: otii u to dalje od tebe i tvog
oca u nadi da e se na taj nain nesrea u vaim ivotima umanjiti.
Osjetila sam ubod boli.
Ne, to nije dovoljno dobro. elim vae obeanje da ete raskinuti ugovor zahtijevala
sam.
ao mi je, ali ovo je najbolje to mogu obeati.
To nije istina obuzela me ljutnja.
Ne razumije mrko me pogledao. Nitko nikada nije raskinuo nagodbu. Ni ne znam je
li to mogue. Ako jest, nemam pojma kakve su posljedice nakon toga. Moda su gore za vas.
Bolje je ne riskirati.
Ali...
Vjeruj mi, jedino to mogu uiniti jest zauvijek se maknuti iz vae blizine. To je sve.
On nije razumio, nisam ni ja, ali iz nekog neobjanjivog razloga nije mi se svidjela
mogunost da ga vie nikada ne vidim. Nisam to eljela. Obuzeli su me udni osjeaji. Tuga
se irila mojim tijelom...
Nisam eljela razmiljati o tome pa sam brzo rekla:
Nije bitno. Dogovorit emo se kasnije o detaljima.
Zbunjeno me pogledao, ali nije mi proturjeio.
Ula sam u staju, pronala svjetiljku i upalila je.
Konj je okrenuo glavu prema izvoru svjetlosti.
Izala sam van i opet Grofu posluila kao oslonac dok smo koraali prema konju. Ovaj put
sam postala svjesna dodirivanja naih tijela koje sam do tada zanemarivala. Bio je vrst pod
mojim rukama, osjeala sam njegovu teinu, iako sam znala da pokuava ne opteretiti me u
potpunosti. Prvi put u ivotu nalazila sam se toliko blizu mukarcu. Je li ovako izgledalo biti
u mukom zagrljaju? Dobro, nismo se grlili, ali skoro. Moje ruke su poivale oko njegovog
struka, a njegova desna ruka bila je prebaena preko mojih ramena. Nisam mogla zanemariti
vruinu koju je irio, ali i predivan osjeaj pripadnosti, sigurnosti... Nisam eljela da me
napusti...
Sedlo je prebaeno preko one ograde rekao je i pokazao prema ogradi kojom su bile
odijeljene konjske odaje. Konj se zove Steal.
Steal ? Zato ste izabrali ba to ime?



Sluajan izbor.
Je li on normalan konj ili nekakv demonski?
Nasmijeio se. Moja pitanja oito su ga zabavljala unato boli koju je osjeao.
Zar je to vano?
Jesu li postojali demonski konji?
Naravno.
Oh... zadrhtala sam od znatielje. to jo postoji?
Neemo sad gubiti vrijeme na brbljanje, Jade inilo se da je bio na rubu strpljenja to
me posramilo. On se nalazio u bolnoj agoniji, a ja sam ga zamarala glupavim pitanjima.
Molim te, osedlaj konja. Bit u ti jako zahvalan.
Kad sam zavrila, pomogla sam mu uzjahati Steala. To je bio teak zadatak za oboje, ali
uspjeli smo ga svladati. Kad sam bila sigurna da se udobno smjestio, uzjahala sam svog konja,
Maggie, kojeg sam u meuvremenu dovela s ruba ume.
Jahali smo polako, zbog Luciana. Divila sam se njegovoj izdrljivosti, iako je bilo oito da
se bori s nevjerojatnom boli. Nekoliko se puta klonulo nagnuo naprijed zbog ega sam se
uplaila da e pasti, ali on bi se ipak uspio odrati na sedlu. Mjesec je bio pun, to je bilo
dobro jer nam je osvjetljavao put kroz umu. Hvala Bogu, Steal je poznavao put s Lucianovog
imanja tako da konje nije bilo potrebno navoditi.
Odjednom sam uasnuto primijetila da sam se esto zahvaljivala Bogu. Zahvaljivala sam
mu se zbog uspjenog pomaganja vragu? Umalo sam zaplakala od muke. Moja dua e zbog
toga sigurno zavriti u paklu. Moja vjera u kranstvo nije bila poljuljana. ak naprotiv,
doznavi za postojanje demona meu nama, vie sam vjerovala u Boga, u Dobro i Zlo.
Oajniki sam eljela da Dobro pobijedi, ali Lucian nije pripadao toj skupini. Ipak, zato sam
imala nekakav neodreen osjeaj da se vrijedilo moliti za njegovu duu i njegov spas?
Nadala sam se da nisam pogrijeila i da neu zauvijek biti osuena zato to sam mu
pokuavala pomoi. Bila sam rastrgana zbog toga.
Izali smo iz ume i uputili se prema rijeci. Sreom, Lucianov je posjed bio blizu mjesta do
kojeg je elio doi. Nismo ili prema naselju, nego uz njegovu junu stranu.
Lucian je cijelo vrijeme utio, vjerojatno ulaui snagu na odravanje u sedlu.
Kad smo se pribliili mostu, osjetila sam da je Steal usporio pa sam upitala:
Je li to pravo mjesto?
Teko je podigao glavu i osvrnuo se.
Da. Pomozi mi sjahati.
Kliznula sam s konja i pomogla mu prilikom silaenja nakon ega je tromo oteturao i sjeo
na travu.
Odvedi konje iza onih stabala i privei ih pokazao je prema udaljenom redu visokih
stabala.
Posluno sam uinila to je rekao i vratila se do njega.
to sada? upitala sam.
Sjedni. Sad emo ekati.
Opet sam ga bespogovorno posluala i sjela kraj njega. Bila sam zahvalna na toplini koju
je proizvodio jer je no uz rijeku bila jako hladna. Sjela sam mu blie no to je bilo pristojno

od jedne dame, ali nije se obazirao na to.
to ekamo? upitala sam. Osjeala sam toplinu samo s jedne strane svog tijela i nije mi
bilo dovoljno. Poeljela sam da me zagrli kako bih se cijela utoplila.
Zato mi jednostavno ne kaete? osjetila sam tjeskobu, jer nisam mogla ni zamisliti to
smo ekali. to ako je to bilo neto previe strano? to ako bi me to moglo kotati ivota?
to ako se dogodi pokolj? Ne... Nisam eljela gledati Luciana u ulozi ubojice... On to nije...
Smiri se, Jade. Osjeam kako drhti rekao je gledajui u most. Jo samo nekoliko
minuta. Stigli smo na vrijeme.
Strah me priznala sam, zbog ega me pogledao. Izgledao je umorno i iscrpljeno.
Nita ti se nee dogoditi tiho je rekao i opet pogledao prema mostu. Vjerovala sam
mu.
U tom sam trenutku zaula utanje s druge strane ceste. Ukoila sam se. Lucian me
uhvatio za ruku zbog ega sam se trgnula i tiho jauknula. Njegova me vrela ruka ovoga puta
opekla. Protrljala sam bolno mjesto na zapeu.
Oprosti, zaboravio sam proaptao je. Izgaranje je postalo jae i sve vie se odraava
na moju kou. Mogu te jako opei i ozlijediti ne budem li pazio.
Mislila sam neto rei, ali sam zastala kad sam uoila djevojku koja je polako koraala
prema mostu. Jasno sam je vidjela na mjeseini.
Oh, jesmo li nju ekali? apnula sam i vie mu se primaknuta. Sad sam mu gledala
preko ramena osjeajui blizinu njegova tijela.
Da.
Tko je ona? Je li i ona kao ti? Je li moda arobnica koja nam moe pomoi? pitanja su
izlazila jedno za drugim dok me njegov kratki odgovor nije uutkao.
Ona je rtva tiho je rekao.
Odmaknula sam se i zagledala se u njegova lea. rtva? Kako rtva? Pa nee ju valjda
ubiti? Ne preda mnom. Namrtila sam se od muke i nezadovoljstva.
Tjeskobno sam promatrala djevojku koja je dola do mosta u ovaj kasni sat. U tom sam
trenutku donijela odluku kako neu dozvoliti Lucianu da je ozlijedi. Branit u je pod cijenu
vlastitog ivota.
Djevojka je zastala na mostu i glasno zajecala. Taj je zvuk proparao tiho nono nebo, a
meni se sledila krv u ilama. Lucian je i dalje mirno sjedio, kao da nije imao namjeru
pomaknuti se.
Promatrala sam kako se djevojina ramena trzaju. Nisam vie mogla izdrati tuni prizor
ispred sebe i agoniju ekanja, pa sam ustala. Morala sam joj pomoi.
Jade, to to radi? apnuo je Lucian upozoravajue. Vjerojatno je elio da ostanem
pokraj njega, ali nisam ga posluala. Uputila sam se prema djevojci. Morala sam je spasiti iako
nisam zapravo znala od ega. Od Luciana? Ali nije se inio sposobnim za napad? Ni eljnim.
Sjedio je previe mirno... kao da neto eka. Ali to?
Dok sam koraala prema djevojci, s mukom sam se zapitala: U to si se to upustila, Jade?
to ako je u tami ove ume bilo neto puno stranije od Luciana? Prola me jeza kad sam
se na brzinu osvrnula na sve strane.
Dobra veer oprezno sam je pozdravila kad sam joj prila dovoljno blizu da me vidi.

Djevojka se prestraeno trznula. Nisam joj mogla vidjeti lice zbog tame, samo obrise
figure.
Tko si ti? to radi ovdje? histerino me upitala.
Ne boj se. Neu te ozlijediti pokuavala sam je umiriti dok sam poduzimala malene
korake prema njoj. Sjedila sam ovdje u travi kad si dola namjerno nisam pokazala prema
Lucianu, koji je bio skriven iza grma. Razmiljala sam i promatrala zvjezdano nebo kad si
naila. Vidim da nisam jedina koja voli none etnje pokuala sam se osmjehnuti. Nisam
bila sigurna hoe li to vidjeti u mraku.
Ne volim etnje! odbrusila je. Bilo mi je jasno kako ne eli drutvo, ali morala sam
razgovarati s njom. Pomoi joj.
Zaustavila sam se na poetku drvenog mosta, dok je ona stajala na sredini. Nervozno je
stiskala haljinu i inilo mi se da joj je tijelo napeto i spremno za bijeg. Nisam se eljela previe
pribliiti i nepotrebno je uplaiti.
Smijem li pitati zato si ovdje?
Pomaknula se korak unatrag.
to se to tebe tie? otro je rekla.
Moda ti mogu pomoi.
Ramena su joj potonula na moje rijei.
Sumnjam umorno je odgovorila i pogledala prema rijeci.
Odjednom sam shvatila. Djevojka je oito bila u nevolji i imala sam nelagodan osjeaj da
znam zato je ovdje. Ali kako pomoi osobi koja se nalazila na samom rubu? Pitala sam se je
li uope eljela neiju pomo, ako jest, to bi uvelike pomoglo. Ako je ovdje dola s vrstom
odlukom da skona svoj ivot, bojala sam se da ju nee razuvjeriti nita to bih joj rekla. Ipak,
morala sam pokuati.
To nije rjeenje oprezno sam rekla.
Okrenula je glavu prema meni. I dalje joj nisam mogla vidjeti lice zbog sjena tame.
Za mene je to jedino rjeenje tuno je rekla. Kako si znala?
Pretpostavila sam. Tuna djevojka kao ti, na mostu, na rijeci. Postoji samo jedan razlog
zato si tu.
Jesi li i ti ovdje iz istog razloga? uinilo mi se kao da sam u njezinom glasu osjetila
nadu. Zar je eljela da sam i ja ovdje kako bih okonala vlastiti ivot? Bi li joj zbog toga zaista
bilo lake?
Preplavila me nelagoda. Ne, ovdje sam jer sam dovela demona koji je iz nekog razloga znao
da e biti tu. Nisam to mogla rei naglas.
Nisam odgovorila sam iskreno ali da si me to pitala sino, moj bi odgovor bio
drugaiji.
Pokuala si?
Razmiljala sam o svom odgovoru. Nisam znala to rei kako bih je navela da odustane od
namjere. Opet sam se odluila za istinu.
Ne. Ta ideja mi je nakratko prola kroz glavu, ali sam je odbacila. To nije pravi nain. Za
svaki problem postoji rjeenje. Mora to znati pokuavala sam je ohrabriti.
Kakav je tvoj problem? oprezno je upitala.

Na trenutak sam zastala i duboko udahnula.
Moj je otac bankrotirao i eli me dati jednom razvratnom lordu koji ima preko ezdeset
godina. eli da se udam za njega odgovorila sam.
Je li taj lord bogat?
Pitanje me iznenadilo pa sam se namrtila. Nisam shvaala kakve veze ima njegovo
bogatstvo s ovim o emu smo razgovarale.
Da. Jako oprezno sam odgovorila.
U emu je problem? Zato se ne eli udati za njega? otro me upitala.
Bila sam zaprepatena njezinom reakcijom i pitanjem, pa sam utjela. Zar nije razumjela
gdje je problem? Zar nije shvaala kako je ta situacija nevjerojatno teka za enu? Za mene?
Kad bi mene netko elio oeniti, odmah bi pristala. Pogotovo nekakav bogati gospodin.
Ne misli to zaista? zaprepateno sam upitala.
Pribliila se kako bi me bolje pogledala. Ugledala sam vrlo mlado lice. Vjerojatno je bila
mlaa od mene, ali imala je ozbiljan izraz i jo neto zbog ega se zapravo inila starijom.
Imala je ovalno, ali mravo lice, a smeu kosu je skupila u debelu pletenicu. Boju oiju nisam
mogla vidjeti, ali sam pretpostavila da bi mogle biti smee. Na sebi je imala otrcanu haljinu
neprepoznatljive boje. Bilo je jasno da je djevojka s ulice. Snalazila se kako je znala.
Kad je i ona mene dobro odmjerila, rekla je:
to ti zna o tekom ivotu? pitanje je bilo grublje nego to bih oekivala za tako
mladu osobu.
Ti si naivna glupaa procijedila je. Pametna bi ena prihvatila tog bogatog gospodina
koji je moe spasiti od teke sudbine stisnula je oi. I dopusti da ti objasnim kakva je to
sudbina povisila je ton. Ostala sam bez roditelja kad sam bila djevojica. Ljudi su mi
priali da su bili bogati, ali su propali zbog loeg raspolaganja s imanjem i novcem. Ne sjeam
se tog navodno sretnog razdoblja mog ivota. Zavrila sam u nekakvom nemoralnom sirotitu
gdje su nas tretirali kao robove. Rano sam nauila da se za komadi kruha mora raditi do
krvi. Kad sam napunila dvanaest godina, dali su me u bordel. U bordel! zavritala je obuzeta
bolom. Ti se vjerojatno nikada nisi ni poljubila, a ja imam ve est godina iskustva s tim
koliko gospoda uistinu mogu biti razvratna! prosiktala je plaui. I vidi me sada! Trudna
sam ve nekoliko mjeseci vidjevi da su se moje oi spustile prema njezinu trbuhu, viknula
je: Ne vidi se! Kako e se vidjeti kad gladujem! Nisam pojela normalan obrok ve
mjesecima. Poela sam halucinirati. Tko e me htjeti? Ja sam oteena roba. to u, pobogu, s
djetetom? Ne mogu ga donijeti na ovaj prokleti svijet!
to je s ocem tvog djeteta? uurbano sam upitala pokuavajui pronai nekakvu nadu
za spas u njezinoj tragediji. Sigurna sam da bi elio pomoi kad bi znao...
Misli da znam tko je otac? Kad bih i znala, zar zaista misli da bi me jedan od te bogate
gospode oenio? Zar si toliko naivna!? Ti nema pojma to je ivot rekla je, okrenula se i
iznenada preskoila ogradu.
Ne! vrisnula sam i pojurila prema rubu mosta.
Zaustavila me vrela ruka na ramenu, zbog koje sam se u oku okrenula. Ugledala sam
Luciana.
Potpuno sam zaboravila na njega.

Pogled mi se zamaglio i shvatila sam da mi se niz lice slijevaju suze. Lucian se nagnuo
prema meni i pogledao me u oi podsjeajui me da se nalazim u nonoj mori. U tami su mu
oi jo vie gorjele.
Nisi joj mogla pomoi, Jade. Ona je jedna od izgubljenih dua osuenih unaprijed. To
ak nema veze sa mnom.
Ne... plakala sam. Nisam razumjela nita od svega to je rekao. Nisam imala snage
shvatiti.
ao mi je. Jednom prilikom moda u ti objasniti to znai biti izgubljena dua, ali sada
moram neto obaviti. Budi dobra i pomakni se na rub mosta njeno me odgurnuo.
Obrisala sam suze i posluala ga, jo uvijek oamuena zbog prizora i rijei kojima sam
svjedoila. Toliko sam joj eljela pomoi, iako sam znala da joj nisam mogla nita ponuditi.
Nikakvo utoite, nikakvu novanu pomo, nita. ivot nije pravedan. Toliko sam znala.
Kad sam dola do ruba mosta osvrnula sam se i ugledala najneobiniji prizor u svom
ivotu. Od zaprepatenja sam otvorila usta i zaboravila pravilno disati.
Lucian je stajao nasred mosta rairenih ruku. Crna silueta okruena sjenama tame, a
ispred njega svjetlea kugla. Nisam znala kako to drugaije opisati.
Loptica je bila malena sa sjajnim nitima koje su izvirale iz sredita i ivo se vrpoljile. Niti
su bile proarane svijetloplavim i bijelim bojama. Kao da je u prozirnu kuglu uhvaena munja
koja se pokuava osloboditi. Mogla sam osjetiti snanu energiju koja je potjecala iz tog
malenog svjetleeg kruga.
Kugla se podigla iznad rijeke, zatim se poela pribliavati Lucianu. Vidjela sam samo
njegova lea, pa nisam znala kakav mu je izraz lica. Iako sam osjetila poriv da mu priem
blie, noge me nisu sluale. Stajala sam kao ukopana.
Svjetlea se lopta zatim spustila u razinu s njegovim prsima i vidjela sam da je Lucian
poloio ruke oko svjetla. Tisue svjetleih niti poele su ga dodirivati kao da mu uzvraaju
zagrljaj dok nisu postali jedno. Lucian je na trenutak snano zasvijetlio. Toliko jako da su me
oi zaboljele i morala sam staviti ruku da se zaklonim.
Ve u iduem trenutku potonuli smo u tamu.
Zatreptala sam pokuavajui se prilagoditi na iznenadne izmjene svijetla i mraka.
Kad sam ponovno raspoznala njegov lik, vidjela sam ga kako stoji naslonjen na ogradu
pogrbljenih ramena.
-to se dogodilo? upitala sam.
Nije odgovorio, samo se malo pomaknuo. Okrenuo je glavu posve polako dok se njegove
oi nisu nale uperene u mene. Bio je to pogled predatora, crvene oi grabeljivca,
namrgoene i hladne, vatra je bila ugaena... Stresla sam se.
Nisam ni shvatila kako se naglo odmaknuo, ve je bio iza mene. Uhvatio me za vrat, ne
snano, ali me ipak obuzeo strah. Prislonio je moja lea uz svoja prsa i proaptao na moje
uho:
Mora otii, Jade. Vie nije sigurno u mojoj blizini.
Ali...
Ovaj put vruina njegova tijela nije bila kao prije. I on je sam bio nekako drugaiji.
Hladniji...

Zar si ve zaboravila to sam rekao kakav utjecaj imam na ljude kad sam u naponu
snage? prosiktao je.
Ne, nisam zaboravila odgovorila sam povlaei njegovu snanu ruku sa svojeg vrata,
ali bezuspjeno. to je ono bilo? morala sam pitati.
To je njezina dua. Sad sam nahranjen.
Dua? Hrana?
Da, Jade. Hranim se duama prosiktao je. Ne elim to, mrzim to, ali to je jedini nain
da preivljavim. Mora otii! odgurnuo me od sebe, a kad sam se okrenula, nestao je.
Lucian je djevojku nazvao izgubljenom duom, unaprijed osuenom, ali ako joj je bila
suena prerana smrt, zato sam se osjeala ovoliko loe? Osjeala sam krivnju jer nisam
uinila vie kako bih je sprijeila... Ali to nakon toga? to bi bilo da ju jesam sprijeila?
Nisam joj mogla pruiti utoite jer je i moja budunost bila neizvjesna, nisam imala novca, a
krov nad glavom sam imala samo jo kratko vrijeme... osim ako se ne udam za lorda
Kingsleyja... Napravila sam grimasu. Sjetila sam se kako me nazvala naivnom glupaom jer
sam se odbijala udati za njega. Jesam li zaista bila naivno dijete jer nisam shvaala ozbiljnost
situacije u kojoj se nalazila moja obitelj? Jesam li bila nezrela jer nisam eljela preuzeti
odgovornost koja mi je nametnuta?
Razmislila sam o tome.
Odmahnula sam glavom. Ne!
Jako sam dobro razumjela teinu situacije, ali isto tako sam bila dovoljno odrasla kako bih
shvatila to bi za mene znaio brak s lordom Kingsleyjem i moj je odgovor i dalje bio vrsto
ne.
Opet sam se sjetila djevojke na mostu. Iako me njezina pria do sri okirala, ipak sam
vjerovala da je moda postojalo rjeenje koje nam nije bilo vidljivo odmah. Mogli smo malo
sjesti, razmisliti o svemu, razgovarati, vjerojatno bismo pronali spas. Lucian je dovoljno
bogat da joj pomogne, ali... Zastala sam. Jesu li demoni pomagali ljudima ili ih samo
unitavali? Meni nije elio pomoi. Bar ne kad sam ga zaprosila, zarumenjela sam se na tu
pomisao, ali zato je obeao da e pokuati umanjiti nesreu koja je snala tatu i mene. Pa, to
je bio nekakav oblik pomoi, zar ne? Moda je u njemu ipak bilo malo dobra.
Sjetila sam se kako je sjedio po strani i ekao njezin kraj. Nije ju ni pokuao sprijeiti.
Znala sam da je razlog tome u injenici da je mogao ozdraviti samo ako ona umre i uzme
joj duu. Zadrhtala sam. Nije mi se sviala ideja uzimanja due. Lucian je nije uzeo. Nije
natjerao onu djevojku na skok, iako ju nije pokuao ni sprijeiti. Bila sam rastrgana izmeu
elje da on nije zao i pria koje su se gomilale od postanka svijeta, a koje su svjedoile kako su
demoni zli do sri. Ali, zato sam, za ime svijeta, toliko eljela vjerovati u njegovu dobrotu?
Zato mi je to bilo toliko vano? On je vrag! A oni u samoj definiciji nisu, ne mogu biti
dobri... Tuno sam se zagledala u dno kreveta na kojem sam sjedila i pokuavala organizirati
misli, ali bezuspjeno.
Sjetila sam se njegovog obeanja da e mi moda jednog dana objasniti to su izgubljene
due, ali njegovo drugo obeanje ponitavalo je prvo. Nestat e iz mog ivota. Nisam to
eljela.
Iznenadila me estina kojom sam to pomislila. Zaista nisam eljela da nestane i ostavi me

samu. Osjetila sam nerazumljivu usamljenost i udnju za njegovom blizinom.
Obgrlila sam se rukama. eljela sam njegovu toplinu pored sebe, toplinu koja me titila i
uz koju sam osjeala pripadnost.
Bila sam zbunjena i ljuta na sebe zbog te reakcije. Lucian je demon!
Ali... neto me k njemu privlailo. To sam morala priznati...
Umorno sam ugasila svjetiljku i legla u krevet.
Zaspala sam pokuavajui odgovoriti na pitanja koja su se mnoila, ali odgovore nisam
imala ja, nego Lucian. Lucian...
* * * *
Jade obratio mi se otac za dorukom. Morat emo prodati kuu.
Da, gospodine pomirljivo sam rekla. Znala sam da nam je to jedina opcija u ovakvoj
situaciji.
Neko vrijeme se moemo uzdravati od tog novca, bar dok se ne urazumi i napokon
pristane na udaju mrko me pogledao. Obeala si da e Kingsleyju dati svoj pristanak
otro me podsjetio.
I hou, molim vas, jo samo dan-dva zamolila sam svjesna nepotrebnosti dodatnog
vremena s obzirom na to da nisam imala nikakav plan kako se izvui iz toga. Traim li
previe? Ipak e se moj ivot promijeniti iz temelja umorno sam rekla.
Odmahnuo je glavom, ali je ipak promijenio temu na emu sam mu bila zahvalna.
Morat emo se preseliti kod bake. Njezina je kua manja i zahtijeva manje novca za
odravanje.
Moemo li zadrati Sally? upitala sam. U nju imam iznimno povjerenje eljela sam
uz sebe imati bar jednu osobu u kojoj u imati saveznika, nekoga za koga znam da me voli i
eli mi pomoi.
To e ovisiti iskljuivo o njoj. Ponudit u joj da poe s nama, ali ona e sama donijeti
odluku o tome. To e za nju biti korak unatrag, to mora razumjeti.
Znam...
ulo se kratko kucanje i u blagovaonicu je ula Sally.
Miledi, stigao je paket za vas rekla je i tada sam opazila smotuljak u obliku knjige u
njezinim rukama. Namrtila sam se. Nisam oekivala nikakvu dostavu i obuzela me slutnja
kako vjerojatno nisu dobre vijesti u pitanju s obzirom na to da me nesrea proganjala zadnjih
nekoliko dana.
Paket? Ali nisam nita naruila. Od koga je?
Ne pie. Momak koji ga je donio nije znao rei od koga je ili nije elio rei pruila je
smotuljak prema meni.
Zanimljivo uzela sam paket i poela ga otvarati.
Kad sam uklonila smei papir, u rukama sam drala papirnatu kutiju. Otvorila sam je i
izvukla snop dokumenata. Zbunjeno sam ih prelistavala, a onda me preplavila spoznaja.
Na dokumentima je bilo jasno ispisano ime grofa Darkwooda. Lucian!

Gospodine, pogledajte ovo uzbueno sam rekla i pruila tati papire.
Zurila sam u njega ekajui njegovu reakciju.
Nakon to ih je detaljno prouio, rairio je oi od oka i nevjerice.
Ne razumijem rekao je i zbunjeno me pogledao. Jade, zna li to ovo znai?
Da! Ovo je na spas! veselo sam rekla.
Ali zato je Grof to uinio? Ne razumijem otac je bio izvan sebe od uda, a mene je
preplavila srea iz vie razloga. Prvo, jer smo spaeni i neu se morati udati za lorda
Kingsleyja, a drugo, Lucian je upravo uinio dobro djelo to je potvrdilo moju tezu o tome da
ak i demoni mogu imati dobru stranu. On je dobar! Moje je srce pjevalo od zadovoljstva.
Zato je ovo uinio? pitao se tata.
to zna o tim dionicama i brodu? upitala sam mijenjajui temu, jer nisam eljela da
tata pretjerano nagaa o Lucianovim motivima. Lucian je obeao da e nam pomoi i odrao
je obeanje. Nisam eljela da tata povee mene s ovim jer zaista nisam znala kako bih mu
objasnila zato sam upletena i kako samo uspjela navesti Grofa da nam pomogne. A pomogao
nam je!
Ne mogu vjerovati otac je i dalje prouavao dokumente u rukama. Grof je na mene
prepisao svoje dionice za brod koji se vratio prije nekoliko dana i uo sam da su svi u tom
pothvatu zaradili na njemu pravo malo bogatstvo. Jade, zna li to ovo znai? opet je
usmjerio pogled prema meni. Bio je obuzet adrenalinom kao i uvijek kad bi se financijski
rizici isplatili.
Pretpostavljam da je neto dobro? nasmijeila sam se. Znala sam to to znai, ali isto
tako sam znala da mi tata eli potanko objasniti bez obzira na moje znanje ili neznanje. Stoga
sam mu pruila ono to je elio.
Da! S ovim moemo opet stati na noge. Neemo morati prodati kuu i ti e se moi
vratiti u visoko drutvo. Drugi put u pametnije uloiti svoj novac brzo sam ga pogledala i
shvatio je moj pogled. Ne brini, ovaj put neu sve uloiti, samo maleni dio kao i prije one
kobne pogreke.
I najvanije od svega, pomislila sam, neu se morati udati za Kingsleyja!
Odjednom sam se sjetila neega. Opet sam se namrtila i pogledala oca.
Paket je bio naslovljen na moje ime. Tata jo nije obratio pozornost na to. Bio je previe
sretan i nadala sam se da e tako i ostati, jer ako shvati to mu je promaknulo zaista neu
znati kako objasniti zato je Grof meni poslao paket s ovako vanim dokumentima, a ne
njemu.
Spustila sam pogled i pronala razlog zato je poiljka bila adresirana na mene.
Na dnu kutije nalazilo se maleno pismo s mojim imenom. Od Grofa? Srce mi je ubrzalo.
Ruke su mi zadrhtale dok sam ga otvarala. ula sam tatu kako neto govori, ali nisam ga
vie sluala. Otvorila sam pismo i poela ga itati drei ga ispod stola kako tata ne bi vidio.
Potovana lady Northwick,
Ispriavam se to se nisam zahvalio na Vaoj pomoi sino, ve sam samo nestao, ali
morate razumjeti da je to bilo za Vae dobro.
Previe je duga pria objanjavati Vam svoje razloge zato ste me u prvu ruku nali u

stanju u kakvom sam bio. Iako sam imao odreene planove, Vaa pojava u mom dvorcu
sve je to promijenila. Zamolio sam Vas da mi pomognete i Vi ste to uinili znajui tko sam
i to sam. Upravo zbog toga sam odluio uiniti neto to nitko od moje vrste nikada nije
uinio. Odluio sam odrati obeanje koje sam Vam dao.
Dok itate ovo pismo, ja sam ve napustio okrug Waterfall i neu se vraati dok ste Vi
i Va otac ivi u nadi da e to donekle umanjiti nesreu koja Vas je snala. to e se
dogoditi po pitanju nagodbe izmeu Vaeg oca i mene, zaista ne znam, jer je ovo izniman
sluaj. Ali nadajmo se najboljem.
Takoer sam na Vaeg oca prepisao svoje dionice, jer Vam taj novac moe pomoi da
se oporavite. Nisam ih elio prepisati na vae ime kako ne bih pobudio neije sumnje i time
ukaljao vae ime i ugled.
elim Vam ugodan ivot i da se vie nikad ne susretnemo, naravno za Vae dobro.
Zauvijek zbogom,
Lucian D.
Proitavi rijei koje mi je napisao, preplavila me tuga. Zaista je otiao? Zauvijek?
Osjeaj usamljenosti bio je snaniji nego ikad prije. Moj je ivot iznenada postao prazan.
Kako u se sada zadovoljiti obinim ljudima kad sam znala da negdje postoji netko kao
Lucian? Imala sam toliko mnogo pitanja. eljela sam znati zato mi je pomogao? Iz dobrote,
zahvalnosti ili neto drugo, neto to nisam mogla predvidjeti? Neto emu se nisam smjela
nadati, a eljela sam. Razum mi je govorio da je njegov odlazak ispravno rjeenje, ali moje je
srce to odbijalo. Osjeala sam se nerazumnom, a itala sam toliko mnogo puta da je ljubav
upravo takva. Nerazumna. Zar sam se zaljubila u njega? Demona? Prestraeno sam stisnula
ruke na prsima. Ali kako se to moglo dogoditi? Ne, odbijala sam vjerovati da mi je Lucian
neto vie od neobine osobe koja je uinila moj ivot zanimljivijim i pustolovnijim, manje
usamljenim.
Oh, zaboljela me glava. Bila sam izmuena slijedom vlastitih misli i nisam imala snage
kopati po njima. Moda kasnije...
Preklopila sam pismo i spremila ga u skriveni dep na zelenoj haljini, znajui da e mi to
biti draga uspomena na Grofa. Iako me zapravo s njim nisu vezale lijepe i zabavne uspomene,
nego pravi uas, ipak sam eljela imati neto njegovo. A to je moglo biti osobnije od pisma
kojeg je vlastoruno napisao? Izdvojio je vremena da to uini i mislio je na mene dok ga je
pisao. Sve mi je to vrijedilo vie od bilo kakvog bogatstva.
Unio je u moj ivot kaos i nemir, ali po prvi put osjeala sam se zaista ivom. Kako se sada
vratiti svakodnevnoj dosadi kad sam imala toliko pitanja? Toliko sam toga eljela znati, toliko
toga osjeati.

rolo je vie od mjesec dana otkako je Lucian nestao iz mog ivota, ali jo je uvijek
snano prisutan u mojim mislima. Pismo koje mi je ostavio sada je ve postalo
pohabano jer samo ga previe esto drala u rukama, itala i presavijala. Svaka rije
koju je napisao urezala mi se u sjeanje, svaka krivulja njegova slova stvarala je sliku u mojoj
glavi: Lucian nagnut nad radnim stolom, ispred njega komad papira koji osvjetljava njena
lampa dok sastavlja rijei koje nosim blizu srca... Nije trebao otii, a opet... trebao je.
Tata i ja smo se vratili normalnim obvezama i ivotu zahvaljujui njegovoj novanoj
pomoi. Zaista se inilo da se nesrea polako povlai iz naih ivota Lucianovim nestankom.
Bar nesrea koja je zahvatila na drutveni i financijski ivot, jer sve ostalo nije se moglo
vratiti u normalno stanje. Baka je takoer bila zadovoljna naim oporavkom. Napisala je
pismo u kojem je izrazila svoju sreu i najavila skori posjet te svoje nadanje kako emo se
bolje upoznati sad kad nas nije stiskao problem propasti. Kako licemjerno od nje. Smatrala
sam da mi je pokazala svoje pravo lice. Zar se u nevolji nisu prepoznavali pravi prijatelji? Nije
ni trepnula kad je od mene bezobzirno zahtijevala da se udam za Kingsleyja i sad je oekivala
da sve to zanemarim? Nisam jo pronala nain kako u ocu oprostiti to to me bio spreman
tako lako dati najgorem primjerku ljudske vrste. Spram Kingsleyja, Lucian je bio vitez. Koja
ironija! Uz sve te ljude koji su mi odbijali pomoi, na kraju mi je pomogao jedan vrag. Kakva
proturjenost ivota!
Zapravo sam se osjeala sve usamljenijom to je vrijeme vie odmicalo. Upoznavanje
Luciana donijelo je novu dimenziju mom ivotu i mom razmiljanju. Nekoliko puta, dok sam
bila okruena raznim uzvanicima na nekakvim zbivanjima, uhvatila bih se kako razmiljam o
tome koliko mi njihova prisutnost zapravo smeta. Mnotvo ljudi oko mene, a ja sam se
osjeala samom. To je bilo udno, ali onda bih se zapitala tko su zapravo osobe u mom
ivotu? Nitko od njih nije mi zaista blizak. Ni s kim od njih nisam se osjeala povezanom niti
sam osjeala njihovu istinsku ljubav ili razumijevanje. Sve se svodilo na povrne odnose.
Smatrala sam normalnim da na njihove licemjerne osmjehe i isprazne rijei odgovorim
ravnodunou i dosadom.
Deb mi je bila prijateljica otkad smo se prvi put ugledale kad smo bile djevojice. Ali ako
bih malo bolje razmislila o svemu, zapravo smo postale bliske jer i nismo imale nekog izbora.
Imanja naih oeva nalaze se jedno uz drugo i kao prve susjede bilo je sasvim logino da se
ponemo druiti. Pogotovo jer u susjedstvu nije bilo drugih djevojaka naih godina.
Bez obzira na velike karakterne razlike izmeu nas dviju, iskreno sam je zavoljela i nisam
mogla zamisliti ivot bez nje, ali otkad je u moj ivot ula nevolja zvana Lucian i otkako sam

shvatila da se zapravo u najveoj potrebi ni na koga nisam mogla osloniti, poela sam sve
gledati na drugaiji nain. Lucian mi je jedini pruio ono to nitko do sada nije: svojevrstan
osjeaj zatite. Uz njega sam se osjeala sigurnom, ne znam zato... Moda jer mi je na kraju
ipak pomogao, spasio me od strane sudbine?
Jo jedan razlog zato sam se osjeala usamljenom, osim to je Lucian nestao, bio je taj to
je u Debin ivot uao Anthony koji je zaplijenio svu njezinu panju i poela me sve vie
zanemarivati. Zapravo sam dobila jo jednu potvrdu o tome koliko su ljudske veze udne i
krhke.
I dalje sam istinski voljela Deb, ali poela sam uz nju osjeati nekakvu udnu prazninu.
Nedostajala mi je iako je bila pokraj mene. Fiziki je bila tu, ali neto je nedostajalo, neto
veliko se promijenilo.
Tu prazninu nije mogao ispuniti ni moj otac, koji je nastavio biti nezainteresiran za sve
osim za posao. Tu se nita nije promijenilo. Imali smo povran odnos od samog poetka i
tako je sada. Netko bi oekivao da bismo trebali postati bliskiji i vri nakon to smo
dotaknuli samo dno, ali ne. On se ponaao kao da se nita nije dogodilo i kao da sam i dalje
samo sastavni dio namjetaja u njegovom kuanstvu.
Sally je draga ena, ali nisam se zavaravala po tom pitanju. Moda sam joj pripisala
nekakve karakteristike zamjenske majke, ali nitko uistinu nije mogao zamijeniti moju pravu
mamu, onu koja me rodila. Ona koja je po prirodi programirana da se rtvuje za svoje dijete,
da joj bude na prvom mjestu i da to dijete bezuvjetno voli. Ponekad mi je njezin zatitniki
zagrljaj toliko nedostajao, da je bol bila nesnosna.
I da, bilo je ljudi oko mene, ali osjeala sam se usamljenom zbog ega sam sve vie i vie
mislila na Luciana, jedinog koji mi je pomogao kad je bilo najpotrebnije. Nije ak ni traio da
mu zahvalim, da mu vratim uslugu, nego je samo nestao iz mog ivota. Oh, kako bezobrazno!
Odmahnula sam glavom.
Drutvo je ulo za na nevjerojatan oporavak, koji je za njih bio misterij, jer nismo nikome
rekli za dar koji smo dobili. Veina pripadnika visokog drutva prihvatila nas je kao da se
nita nije dogodilo, ali je ipak bilo onih koji su voljeli u naoj prisutnosti dodirnuti tu temu,
kako bi nas podsjetili na injenicu da smo skoro zavrili na ulici. Jedna od tih osoba bila je
lady Emm. Prije je nisam voljela, ali sad mi je zaista ila za ivce. Tako je bilo i cijelim putem
do grada Landburryja.
Deb me pozvala da im se pridruim na ovom putovanju. U Landburryju je lady Emm
imala kuu u samom centru grada i kao prestian lan visokog drutva pozvana je na
krunidbu princa, koja se trebala odrati na kraju mjeseca, za dvadeset dana. Ovaj put na
putovanju su nam se pridruili i Debini roditelji. Oni su bili ti koji su zapravo inzistirali na
mom drutvu, to lady Emm nije doekala s oduevljenjem, ali zbog njih se nije protivila.
Ipak sam jo uvijek lanica visokog drutva.
Nisam bila osobito raspoloena u zadnje vrijeme, tako da mi je Debin poziv dobro doao.
Prihvatila sam ga elei promjenu. U okrugu Waterfall sve me podsjealo na Luciana. Skoro
svaki dan sam se nadala da e se ipak pojaviti, ali to je bila samo moja neostvariva elja zbog
koje bih svaku no otila tuna na spavanje. Nisam nikome rekla to se dogodilo, jer sam bila
svjesna da mi zapravo nitko ne bi povjerovao. Ponekad sam eljela o tome razgovarati s Deb,

ali bih svaki put odustala. Ona ne bi razumjela, jer je jo uvijek gajila snaan strah prema
Lucianu. Nazvala bi me ludom kad bih joj rekla istinu, pa sam mudro utjela.
Oh, Jade! uskliknula je Deb dok smo obilazile vrt iza kue lady Emm. Anthony je
takoer danas stigao! jo uvijek je bila jako uzbuena zbog mladog oficira.
Anthony je postao dio naeg drutva zahvaljujui lady i lordu Ashton, tako da se Deb vrlo
brzo i bezglavo zaljubila u njega. Bila sam sretna zbog nje, pogotovo jer se Anthony inio kao
predivan mladi besprijekornog ponaanja. Moje miljenje, naravno, nije dijelila lady Emm
koja je vjerovala da njezina neakinja zasluuje bolje, ali nije izrekla svoje miljenje naglas.
udila me njezina utnja. Moda se nadala da e se Deb dozvati pameti bez njezinog
uplitanja.
Drago mi je to te to veseli, Deb nasmijala sam se zbog njezinog ozarenog lica.
Snano me uhvatila pod ruku ponesena emocijama.
Ve mi nedostaje rekla je.
Ali niste se vidjeli tek nekoliko dana, koliko je trajalo nae putovanje.
Rairila je oi kao da se udi mom nerazumijevanju. Ali Deb nije znala da sam ju
razumjela vie nego to su moje rijei dale naslutiti.
To je za mene previe odluno je rekla, zatim je pogledala negdje je u daljinu. Jedva
ekam kad e veeranji bal samo da ga opet vidim.
Ne sumnjam u to nasmijeila sam se sjetno. Da bar Lucian doe, pa da se i ja imam
emu veseliti.
Odjednom je stala i okrenula me prema sebi.
Misli li da mu se sviam? nesigurno me upitala.
Zar bih imala srca negativno joj odgovoriti gledajui u njezine velike i nevine smee oi?
Sreom, odgovor bio potvrdan.
Mislim da mu se jako svia, Deb iskreno sam odgovorila. Kad je kraj tebe, Anthony
ne primjeuje nijednu drugu djevojku. ak i mene gurne u stranu, ionako vam sluim kao
pratnja zadirkivala sam je.
Oh, Jade. Nemoj to tako shvaati. Ti si njemu jako draga i on voli biti u naem drutvu
tjeila me, a onda su joj odjednom misli odlutale. Ah, kad bih bar jednom mogla biti
nasamo s njim.
Deb! Ako te lady Emm uje... upozorila sam je, meutim, slika lica lady Emm kad bi
ula o emu razgovaramo obje nas je nasmijala.
Jedva ekam kad u te upoznati s prijateljicama Deb je promijenila temu. To su
zapravo keri prijateljica lady Emm, ali su jako ugodne djevojke. Svaki put kad doem ovdje,
vrijeme provodim u njihovom drutvu.
Divno, imam se emu veseliti iskreno sam rekla, zatim sam se uozbiljila. Mora
znati, Deb, vrlo je nezgodno biti s tobom na balu.
Zabrinuto me pogledala.
Zato?
Jer si toliko zaokupljena Anthonyjem da se osjeam pomalo zapostavljenom
nasmijeila sam se.
Prestani me zadirkivati, Jade.

Ali istina je. Bit e mi drago to e veeras u naem drutvu biti jo mladih djevojaka.
* * * *
Jade, upoznaj Mary Snow rekla je Deb i pokazala prema umiljatoj djevojci guste plave
kose i nebeskoplavih oiju s dugim tamnim trepavicama. Modra raskona haljina izvrsno je
isticala njezine neobine oi, a nevinost na njezinu licu bila je nevjerojatno prirodna.
Djevojka mi se odmah svidjela. I Carly Simms dodala je Deb ukazujui na drugu djevojku
koja je bila ista suprotnost Mary. Imala je vragolast izraz lica, tamno smeu kosu i
inteligentne crne oi. Odjenula je ljubiastu haljinu koja je isticala njezinu svijetlu put i
tamnu kosu. Imala sam osjeaj kako nam u drutvu Carly Simms nee biti dosadno.
Drago mi je to vas imam ast upoznati odgovorila sam. Deb mi je puno priala o
vama.
I nama je priala o tebi srameljivo je odgovorila Mary.
Ima tako neobinu boju kose, Jade rekla je Carly i zagledala se u moje lice. A tek
tvoje oi.
Hvala ti smeteno sam odvratila u nadi da je njezina reakcija kompliment.
Svia mi se i tvoja maslinasta haljina s crvenim pojasom. Zeleno i crveno izvrsno ti
pristaju dodala je veselo te se okrenula prema Deb. Ni ti nisi loa, draga rekla je uz iroki
osmijeh.
Oh, hvala to si primijetila moju bijelu haljinu s crnim vrpcama prihvatila je Deb i
poela se okretati pruajui nam bolji pogled na svoju figuru.
Zaista lijep kroj, ali kako si uspjela nagovoriti lady Emm da ti dopusti toliko duboki
izrez na grudima? upitala je Carly s vragolastim izrazom lica.
Nije jo vidjela proaptala je Deb zbog ega smo se nasmijale. Prekrila sam ga alom,
a kad uoi kroj, bit e prekasno da me poalje kui ponosno je rekla.
Lukavo odobravala je Carly, dok se Mary srameljivo smjekala.
Bilo mi je drago biti u drutvu veselih djevojaka. To mi je pruilo nadu da e mi boravak u
ovom gradu proi u ugodnoj zabavi. Sam odlazak na balove nisam voljela. Nisam bila osobito
eljna plesanja s nepoznatim mukarcima iju prisnost tijekom plesa najee nisam eljela,
to je za mene bilo pomalo nelagodno iskustvo. Pogotovo jer sam se osjeala kao da sam
dovedena na izlobu gdje su mukarci svih godina i svakakvog izgleda i ugleda birali svoje
ljubavnice i budue supruge, ovisno o vlastitim potrebama.
Carly uzbueno je apnula Mary i srameljivo spustila pogled. On je stigao.
Tko? upitala je Deb znatieljno.
Carly se nasmijala i odmahnula rukom.
Oh, Mary je ludo zaljubljena u jednog naoitog i bogatog lorda odgovorila je Carly.
Jedina mana mu je to ima preko trideset godina.
Nemoj tako govoriti! rekla je Mary i zarumenjela se.
Zaljubila si se u starijeg mukarca? iznenadila se Deb. Kako neobino.
Meni je osobno bila neobina Debina reakcija, a ne Maryni osjeaji.

to je tu neobino? rekla sam. Od nas se ionako oekuje udaja za nekoga od starije i
bogatije gospode sjetila sam se Lucianovih godina i nasmijeila se. Kako bi tek Deb reagirala
da zna za njega? Opet sam se nasmijeila.
Ne ja! rekla je Deb i zauzela obrambeni stav.
Ni ja! pridruila joj se Carly.
Nasmijala sam se.
Nisam rekla da mi to elimo, samo da se to od nas oekuje.
Svejedno. Ja volim Anthonyja, a njemu je tek dvadeset i pet godina.
To je pohvalno ohrabrivala ju je Carly. Mora mi ga pokazati kad se pojavi.
Naravno. Jedva ekam kad je to rekla, poela je pogledom pretraivati dvoranu u
potrazi za svojim princem iz bajke.
A ti, Carly obratila sam joj se. Kome tvoje srce pripada?
Pogledala me i procjenjivaki nakrivila glavu.
Zasad jo nikome i nadam se da e tako ostati odgovorila je odluna u svojoj namjeri
da se uva tih osjeaja to je due mogue. Potivala sam njezin stav jer sam i sama tako
razmiljala prije no to sam upoznala Luciana.
Slaem se s tobom brzo sam odvratila, jer nisam eljela da mi se postavi isto pitanje
zbog ega sam pogledala prema sreditu dvorane kao da se tamo nalazi neto jako zanimljivo.
Varka je bila uspjena jer su i ostale djevojke instinktivno slijedile moj pogled zaboravljajui
na temu naeg razgovora. Kad su shvatile da se na plesnom podiju ne dogaa nita neobino,
svaka je reagirala na svoj nain. Carly se kratko namrtila, zatim se osmjehnula Mary koja je
zadrala aneoski izraz lica ne odajui nita osim neiskvarene dobrote. A Deb me kratko
pogledala kao da joj nije jasno zato sam onako reagirala kad sam pogledala prema sreditu
dvorane, zatim slegnula ramenima i nastavila razgovor s djevojkama. Ni sama nisam znala
zato, ali pomisao da e me netko upitati jesam li poklonila svoje srce, kod mene je izazvalo
neobinu reakciju: otkucaji srca su se ubrzali, a tijelom mi je prostrujao val koji je za sobom
irio vruinu. I dalje sam odbijala vjerovati da sam se zaljubila u njega, ali jedna je injenica
bila jasna kao dan: svaka moja misao kao paukova mrea plela se oko njegova imena. Bila sam
uhvaena u kaos tih malenih, jedva vidljivih niti koje su se sve vie obavijale oko mene i
stiskale me. eljela sam ih rastrgati kako bih se oslobodila, ali to bi znailo da bih se trebala
vratiti dosadnom ivotu kakav je bio prije no to sam ga upoznala... Nisam to uistinu eljela.
eljela sam da se on vrati...
Veer je bila ugodna i, na moje iznenaenje, brzo je odmicala unato tome to su mi misli
esto lutale zabranjenim stazama.
Anthony je, na Debino oduevljenje koje nije znala skriti, proveo veinu veeri u naem
drutvu. Lady Emm ga je zbog toga neprimjereno pogledavala, ali on se nije dao uplaiti i to
sam iznimno cijenila. Usto, bio je zabavan i zanimljiv, morala sam priznati. I naoit. Visok i
vitak. Oficirsko odijelo isticalo je njegovu muevnost unato mladosti: Crnu je kosu zalizao
unatrag, a njegove smee oi zraile su potenjem s malenom iskrom nestaluka to mi se
takoer jako svidjelo. Za svoju Deb sam eljela najbolje i inilo se da je Anthony pripadao toj
skupini.

Jeste li ule za neobian sluaj Willkinsovih? upitao nas je ozbiljnim tonom dok smo
se odmarali izmeu plesova. Sjedili samo na klupi koja se nalazila uz izlaz u vrtove.
Ne slono smo odgovorile okupljene oko njega.
Ispriaj nam poticala ga je Deb. Mogla sam vidjeti kako joj u oima lepraju malena
srca dok ga gleda. Zbog tog prizora osjetila sam mali ubod ljubomore, ali nisam eljela o
tome razmiljati. Odmahnula sam glavom.
Anthony se ispravio i ukoio dajui nam do znanja da ono to slijedi nije ugodno, lice mu
se uozbiljilo, a oi je stisnuo pripremajui se da nam oda stranu tajnu. Duboko je udahnuo i
progovorio.
Vikont Willkins imao je dvije mlade keri...
Imao? Zar ih vie nema? prekinula ga je Mary naivno i izazvala na smijeh uklanjajui
napetost u koju smo uplovili pripremajui se za priu.
Budi tiho, Mary upozorila ju je Carly nestrpljivo. Nastavi, Anthony.
Anthony je opet duboko udahnuo.
Njegove dvije keri bile su poznate kao njene i dobre djevojke. Meutim, iznenada su
se poele ponaati kao da je sam vrag uao u njih mrano je rekao, zbog ega sam zadrhtala.
Odjednom je dobio svu moju pozornost. Lucian! Postale su histerine i skandalozne...
Na koji nain skandalozne? Deb je naglas izgovorila pitanje koje je proletjelo mojim
mislima.
Jedna je pobjegla od kue priajui svima kako ju je vikont, njezin otac, zlostavljao
zastao je na trenutak i znaajno nas pogledao. Seksualno zlostavljao.
Oh... sve smo zaprepateno uzdahnule, iako nismo u potpunosti znale to to znai.
Prema njegovom tonu pretpostavile smo da je to moglo biti neto strano, neto kao moda
silovanje?
Uskoro su je pronali na ulici i zatvorili u umobolnicu.
Umobolnicu? to je to? upitala je Mary.
Sve smo eljno ekale odgovor na to pitanje.
Navodno, tamo odlaze oni koji postanu kao ona, koji iznenada polude, otmu se kontroli,
u koje ue avao...
Nisam nikada ula za tako neto rekla je Mary i zabrinuto nas pogledala nadam se da
nikada neu dospjeti na takvo mjesto opet smo se nasmijali njenom komentaru.
Nadajmo se zadirkivala ju je Carly. Ali ako ipak zavri tamo, neka te tjei injenica
da u te posjeivati svaki dan.
Ne budi smijena ustvrdila je Mary uplaena tom idejom.
Nastavi, Anthony poticala ga je Deb.
Nakon nekoliko dana provedenih u umobolnici, djevojka je poinila samoubojstvo.
Preplavila nas je jeza.
Ostavila je pismo u kojem, navodno, objanjava kako ju je vrag natjerao na takvo
ponaanje. Prema njezinim rijeima vrag je bio u njihovoj kui i sklopio nekakvu nagodbu s
njezinim ocem koji je elio bolji i bogatiji ivot zbog prie sam se napela od glave do pete.
Zar je to mogao biti Lucian? Nisam eljela vjerovati u to. Ne moj Lucian kojeg sam polako, ali
sigurno poela kovati u zvijezde, pretvarati u osobnog junaka, princa na bijelom konju...

Anthony je nastavio. Pisala je i o tome kako su im se iznenada poele dogaati udne stvari,
nesretne okolnosti. Naravno, nitko joj nije vjerovao. Ipak je bila luda.
to je bilo s drugom djevojkom? upitala sam zabrinuta tijekom njegove prie. Je li i
ona zavrila na isti nain?
Umalo. Ona je poela govoriti da joj se privia duh njezine pokojne sestre problijedila
sam. Vikont ju nije elio poslati u umobolnicu uasavajui se sudbine koja je zadesila
njegovu prvu ker.
to je uinio?
Zatvorio ju je u kuu.
Je li ozdravila? upitala je Deb.
Nakon nekoliko dana pronali su vikonta izbodenog u vrtu iza kue, a njegova je ki
pronaena mrtva u svom krevetu. Sumnja se da ga je ona ubila, a zatim poinila
samoubojstvo.
Strano! uzviknula je Mary glasnije no to je bilo potrebno zbog ega smo se svi
trgnuli.
Mary! Stiaj se upozorila ju je Carly aptom.
To si sad izmislio rekla je Deb gledajui ga sumnjiavo. Povedene njezinim primjerom,
sve smo ga tako pogledale. Anthony se nasmijao naoj reakciji. Moda je to ipak izmislio?
Ponadala sam se.
Ne, kunem se. Nisam izmislio. Tako sam uo.
Deb ga je na trenutak prouavala.
Oh, kako zanimljivo napokon je prihvatila, a ja sam shvatila kako su njih dvoje
zapravo idealan par. Ako nita drugo, dijelili su strastvenu ljubav prema prepriavanju
traeva.
Vas dvoje obratila sam im se upropatavate nam predivno raspoloenje svojim
uasnim priama. Ostavite to za neki drugi put nasmijeila sam se kako bi se inilo da im to
govorim u ali, ali zapravo sam se borila s mnotvom emocija, od nadanja da to nije Lucian
do tuge koja me preplavila kad mi je razum apnuo da je pria najvjerojatnije povezana s
njim. S kim drugim?
Ali, Jade. Mora priznati kako je to zaista neobian i nesvakidanji sluaj rekla je Deb.
Pria me previe uasnula i odbijala sam to povezati s Lucianom. Nisam eljela o tome vie
razgovarati, nisam eljela na to misliti. Vjerojatno je neki drugi demon u pitanju. Morao je
biti. Sigurno su postojali i drugi demoni koji nisu bili kao on. Koji su moda pravi demoni.
Jedan dio mene elio se veseliti nadi da je Lucian u blizini ovoga grada, moda ak i u samom
gradu, a drugi dio elio je vjerovati da je on u tko zna kojem dijelu zemlje, to dalje od
ovakvih groznih i stranih dogaaja.
Na kraju mi je Anthonyjeva pria upropastila ostatak veeri. Nisam mogla prestati misliti
na Luciana i stranu istinu o njemu i demonima koji su ivjeli meu nama. Bilo je potrebno
samo jedno obeanje, samo jedna rije omoguavala je demonu da unese nesreu u ljudski
ivot. Uasavalo me to saznanje. Nismo bili ni svjesni koliko smo lak plijen. Na kraju krajeva,
mogli su preivjeti samo iznimno poteni i asni ljudi, a poten ovjek nije onaj koji se
razbacuje obeanjima, nego onaj koji s njima paljivo rukuje i ne da je ih olako. Vjerovala sam

kako je takvih jako malo.
* * * *
Popodne idueg dana nale smo se na ljunanoj stazi gradskog parka radi unaprijed
dogovorenog druenja. To je bio svojevrstan obiaj pripadnika visokog drutva. Jedni su se
vozili u otvorenim koijama, drugi su kaskali na konjima, a mi smo odabrale laganu etnju.
Danas nam je pratilja bila sluavka lady Emm, gospoa Dora Rorry. Starija ena njene
naravi, draga i pomalo naivna. Bili smo iznenaeni to nas je lady Emm pustila bez svog
nadzora, a izbor slukinje Dore kao pratilje nije bio nita manje okantan. Oekivali smo da
e nas lady Emm pustiti samo uz nadzor nekoga tko je strog kao i ona, ali prihvatili smo
neoekivani dar rairenih ruku. Dora je majinski tip ene i u njezinu smo se drutvu osjeale
ugodno i oputeno.
Carly i Mary stigle su u pratnji svojih majki koje su uskoro sjele na klupu i dopustile nam
da se udaljimo etnjom.
Bile smo zadubljene u aljiva aputanja kad smo zaule muevan glas.
Dobro jutro, Dora. Kako se osjeate danas?
Sve smo se znatieljno okrenule prema glasu i ugledale mukarca u tridesetim godinama.
Njegova smea kosa bila je proarana sijedim vlasima, imao je smee oi u kojima se
nazirao inteligentan um. Odjenuo je leerno tamno odijelo, u jednoj je ruci drao eir, a u
drugoj tap za hodanje to me iznenadilo s obzirom na njegove godine. Trideset nije toliko
staro. Pogotovo u usporedbi s Lucianovih nekoliko stoljea ili tisuljea proletjelo mi je kroz
glavu. Mukarac se elegantno naklonio pred Dorom koja se ponosno smjekala.
Oh, hvala vam na pitanju, milorde. Dobro sam. Lijepo mi vrijeme godi, a u drutvu
mladih djevojaka i sama se osjeam mlae.
Tajanstveni gospodin kao da je tek tada postao svjestan opora djevojaka koje su ga
znatieljno promatrale.
Moj naklon, dame rekao je i opet se naklonio.
Osjetila sam kako se Mary, koja je stajala kraj mene, poela vrpoljiti. To mi je bilo udno.
Zar je to gospodin na kojeg je naa draga i nevina Mary bacila oko i kojem je, oito, poklonila
srce? Pogledala sam je. Bila je rumena kao jabuka. Jasan znak da sam u pravu.
Mogu li vam se kratko pridruiti? upitao je. Ako vam moja prisutnost nee smetati,
naravno.
Neete smetati, lorde odgovorila je Carly i dobacila Mary vragolast pogled, zbog ega
se ona jo vie zarumenjela. Slobodno koraajte uz nas. Tu je naa draga gospoa Rorry koja
e paziti da budete savren gospodin iroko se nasmijala.
Lorde West, dopustite da vam predstavim lady Northwick rekla je Dora. Ona je
prijateljica lady Deborah. Ve poznajete ostatak drutva pa je moja dunost da vas slubeno
upoznam s njom.
Drago mi je, lady Northwick rekao je i pruio mi ruku.
Milorde uzvratila sam ljubazno i kratko se naklonila.

Molim vas, slobodno me zovite Alan.
Oh, znate da ona to ne smije. Nije pristojno umijeala se Dora, a mi smo se nasmijale
njezinoj reakciji.
Ipak, neka djevojke znaju kako mi je puno ime rekao je i namignuo nam.
Lord West neko je vrijeme proveo razgovarajui s Dorom o vremenu i ostalim nevanim
temama, dok smo mi koraale ispred njih. Mary je postala manja od makova zrna i tia no
inae. Kao da se pokuavala sakriti izmeu nas. Njezina je reakcija bila smijena. Bilo je vie
nego oito kako lord West nije ravnoduan prema njoj, ako je suditi prema arkim pogledima
koje joj je dobacivao.
Hoete li malo sjesti, moje dame? ponudio nas je lord West pokazujui na klupu uz
puteljak. Dora vjerojatno ne moe pratiti va mladenaki tempo, a moram priznati ni ja
pokazao je na tap za hodanje na koji sam potpuno zaboravila.
Naravno da emo sjesti proaptala je Mary, iznenadivi nas. Lord West joj je zbog toga
dobacio blistav pogled i njean osmijeh.
Na klupu su sjeli gospoa Dora i gospodin West, a mi smo se okupile oko njih.
Lady Jade, vae je ime zanimljivo obratio mi se i pogledao me toplim smeim oima.
Da, to mi esto govore. Mama je odgovorna za to. Dala mi je ime zbog boje mojih oiju.
Jeste li ikada uli za legendu o suzama ada? Moda ju je vaa majka poznavala.
Podigla sam obrve.
Ne. O emu se radi? znatieljno sam upitala.
Prema legendi, neko davno kad je na zemlji vladao pakao, Lucifer je bacio kamenje
ada u samo sredite paklene vatre i izgovorio ritualne rijei koje nitko nikada nije saznao. Iz
vatre je izala djevojka duge vatrene kose i zelenih oiju. Vjerojatno je izgledala kao ti rekao
je, a djevojke su me znatieljno odmjerile od glave do pete. Djevojka se uplaila kad je
vidjela gdje se nalazi i poela plakati. Lucifer je znao zato ju je stvorio i poeo je skupljati
njezine suze straha koje su se pretvarale u zeleno kamenje ada na spomen poludragog
kamena sjetila sam se Lucianovog medaljona koji je nosio oko vrata i koji je izgledao kao srce
ada. to je znaio taj medaljon? Njegov je plan bio iskoristiti te suze kao tajno oruje
protiv svojih podanika, demona koje je stvarao. Kada bi se koji od njih odmetnuo njegovoj
vladavini, on bi rastopio suze u paklenoj vatri pretvarajui ih u otrovnu tekuinu,
smrtonosnu za demone. Prema legendi djevojka je godinama plakala suze mrnje kad je
shvatila zato je stvorena. Mrzila je Lucifera i navodno su te suze mrnje bile opasnije od suza
straha.
to se dogodilo s djevojkom? upitala sam neizmjerno zainteresirana za priu.
Nestala je. Nitko nije saznao kako i gdje. Ali to je kod Lucifera izazvalo toliki gnjev da je
skoro nastao smak svijeta. Poveo je demone u najvei rat koji poznaje ljuska povijest i
prevrnuo cijelu zemlju u potrazi za njom, ali ju nije pronaao.
Znai, Lucifer vie nema svoje tajno oruje? upitala sam.
Djevojke su se nasmijale vraajui me u stvarnost. Na trenutak sam ih zbunjeno pogledala
zaboravljajui da one ne znaju ono to sam ja znala.
Jade nasmijao se lord West. To je samo zanimljiva legenda. Ne postoji djevojka koja
plae zeleno kamenje. Isto tako sam siguran da ne postoji Lucifer ni pakao na zemlji bez

obzira to nas legende i mitovi ele u to uvjeriti.
Zarumenjela sam se.
Da, naravno. Znam to smeteno sam rekla.
Kako si naivna zadirkivala me Carly.
Samo sam se uivjela u priu branila sam se. Meutim, pitala sam se je li legenda
mogla imati dio istine u sebi. Demoni su postojali. Ljudi oko mene toga nisu bili svjesni. Da je
bar Lucian ovdje, mogla bih ga pitati to je znao o toj legendi. Je li Lucifer zaista stvaran?
Skriva li se negdje pakao? Imala sam toliko pitanja, ali on je nestao.
Jeste li vi izmislili tu priu gospodine? upitala sam ne elei promijeniti temu.
Nisam. Volio bih imati dara za smiljanje pria, ali nemam. Zato ih oboavam itati i
sluati. Bavim se istraivanjem mitova i legendi. Napisao sam zbirku koja je objavljena prije
manje od godinu dana.
Kako fascinantno u jednom je dahu rekla Mary.
Gdje se moe kupiti vaa knjiga? pitala sam. eljela sam je proitati jer sam iznenada
poeljela potraiti istinu u legendama.
Ako volite takvu vrstu literature, rado u vam pokloniti jednu, s posvetom naravno
ponudio je.
Oh, hvala vam, voljela bih to.
Je li jo netko zainteresiran za moju knjigu? upitao je i s osmjehom pogledao djevojke.
Osjeam se vrlo dareljivo.
Ja bih je voljela imati rekla je Mary plaho, zbog ega je njegovo lice zasjalo od
zadovoljstva.
Izvrsno ponosno se nasmijeio. Vaa je elja moja zapovijed.
* * * *
Koliko sam te puta upozorila! Mora raskinuti prijateljstvo s Jade!
Iako je u pitanju bio poluapat, jasno sam prepoznala otar ton lady Emm. Zastala sam iza
debele zavjese koja je dijelila malenu privatnu prostoriju za odmor od plesne dvorane. Znala
sam da su se u sobi odmarale lady Emm i Deb, po koju sam dola. Kad sam ula to je lady
Emm rekla, zaustavila sam se, jer sam eljela uti to e idue rei. Moda u napokon
saznati zato me ne voli i to jasno pokazuje ve godinama.
Ali teta Emm zastenjala je Deb. Zvuala je kao da je vie puta ula isto predavanje.
Vjerojatno se isti scenarij ponavljao ee no to je Deb to voljela. Nisam znala da joj je
nae prijateljstvo stvaralo takve neugodnosti...
Dok si u njezinu drutvu nikad nee doi do izraaja. Sva gospoda koja neto znae
najprije e pogledati nju, a tek onda tebe. Mora biti svjesna kako njezina prisutnost utjee na
tebe. Jade je neobinog izgleda i ula sam mnogu gospodu kako tu injenicu komentiraju.
Njezina vatreno crvena kosa, bijela put, neobine zelene oi i vitka figura rijetko koga
ostavljaju ravnodunim...
Pretjeruje proturjeila joj je Deb. Jade jest lijepa, ali dosad nije imala niti jednog

prosca, osim lorda Kingsleyja, zato mi je teko vjerovati u tvoje rijei prema kojima su svi
mukarci njome oparani.
To je samo zato to je kasno uvedena u drutvo i svi je smatraju prestarom za udaju, ali
vjeruj mi, ujem kako o njoj priaju. Uostalom, injenica da ju smatraju prestarom nije
povoljna za tebe. Mukarci e pomisliti da ste vrnjakinje i zakljuiti da si i ti stara za brak.
Gluposti pobunila se Deb.
Jade ti teti kako svojim izgledom, tako i svojim ugledom.
Nisam mogla vjerovati. To su glavni razlozi njezine mrnje? Ljubomora i zloba? Nisam
znala to misliti o ovom prvom. Za dio s ugledom sam pretpostavljala da mi zamjeri, ali
nikada ne bih pomislila da je lady Emm ljubomorna na moj izgled uime svoje neakinje.
Nikad nisam o tome razmiljala. U mojim oima Deb je bila ljepotica dobrog srca, a sebe sam
doivljavala kao obinu djevojku. Navikla sam u ogledalu gledati uvojke svoje crvene kose i
zelene oi tako da mi to nije bilo nita neobino. A nikada nisam razmiljala o tome kako me
drugi ljudi vide i kakav dojam na njih ostavlja moja vanjtina. Svejedno, poimanje lady Emm
ostavilo me bez teksta i teko sam vjerovala u vlastitu mo oaravanja s obzirom na to da
nisam imala nikakav dokaz toj tvrdnji. Prvo, da sam tolika ljepotica bez premca kako me lady
Emm opisuje, Lucian ne bi otiao. Sigurna sam da bi reagirao na neobinu ljepotu o kojoj lady
Emm govori, zato sam duboko sumnjala u njezine rijei... Zastala sam s razmiljanjima. Ali
Lucian nije ljudsko bie... On je demon i moda jednostavno ne reagira na ljudske djevojke?
Moda vie voli ene svoje vrste? Moda uope ne voli ene? Moda je kao aneli, bespolan?
Bar sam tako ula o anelima, to ne znai da je istina. Opet sam uspjela pronai samo
pitanja, a odgovori su bili zauvijek izgubljeni s Lucianom.
Deborah, ona baca veliku sjenu na tebe. Uz nju izgleda beznaajno, skoro neprimjetno
otro i hladno rekla je lady Emm.
Anthony se ne bi sloio s tobom! Deb je sada povisila ton.
Anthony je budala! estoko je uzvratila lady Emm. Ti si kao magnet za ljude koji ti
mogu samo natetiti. Treba ti bogati prosac, a ne nekakav mladi i luckasti oficir.
Ja njega volim! vrsto je rekla Deb, ali u njezinu sam glasu mogla osjetiti
povrijeenost.
Gluposti! to ti zna o ljubavi?
ula sam pomicanje stolca i uurbano utanje haljine.
Vraaj se ovamo, Deborah!
Ne! uskliknula je Deb i umalo se sudarila sa mnom kad je izjurila iz sobe.
Deb! proaptala sam i pokuala je uhvatiti za ruku.
Zastala je na zvuk mog glasa i pogledala me suznim oima. Na brzinu je obrisala suze i
nespretno se nasmijeila.
Poi sa mnom rekla sam joj i povela je prema klupici u kutu dvorane. Osjetila sam
poriv da s njom razgovaram nasamo, da nas lady Emm ne uje.
Kad smo sjele, pogledala sam je. Izgledala je pribrano, ali po njezinim drhtavim rukama
znala sam koliko je uznemirena.
ula sam to ti je rekla zapoela sam.
Pogledala me krajikom oka kao da joj je neugodno pogledati me izravno u oi. Duboko je

uzdahnula.
Oprosti, Jade, ali ona zna biti tako naporna.
Misli li da ti zaista mogu natetiti? upitala sam nesigurno, jer sam shvatila kako
zapravo nisam znala to je ona o svemu ovome mislila.
Podigla je glavu i pogledala me rairenih oiju.
Ne! vrsto je odgovorila. Ni sluajno. Sluaj me, Jade rekla je i uhvatila me za ruke.
Ti si moja najbolja prijateljica, a teta Emm se optereuje glupostima. Pobogu, da je po
njezinom, udala bi me za nekog starog bogataa! To je sasvim nepotrebno, jer moja obitelj je
bogata i imam sreu birati srcem, a ne iz potrebe. Ona je protiv Anthonyja, a upoznala si ga.
On je predivan mukarac, mora to priznati.
Da, zbilja si u pravu.
Eto vidi koliko je tetino miljenje pogreno. Ona si jednostavno nikad nije dopustila da
te upozna. Da jest, uvidjela bi kako si predivna osoba rekla je, zatim uzdahnula. Ma, pusti
je. Ona je udna, ak bih rekla i luda nasmijala se to je bio dobar znak. Potitenost ju je
naputala.
Hvala ti to ne dijeli njezino miljenje, Deb. I ti si moja najbolja prijateljica i ne mogu
zamisliti to bih bez tebe njeno sam rekla i vrsto je zagrlila.
Kad sam pogledala preko njezinog ramena, ostala sam bez daha. Nisam mogla vjerovati
svojim oima. Cijela soba kao da se zamrznula u pokretu jer za mene vie nita nije postojalo.
Moj san se ostvario.
Naglo sam odgurnula Deb od sebe.
Lucian... proaptala sam. Licem mi je preletio osmijeh koji nisam mogla kontrolirati.
Zurila sam u njegovu pojavu dok je oko mene brujao Debin glas.
Jade, to ti je? Jesi li poludjela? Umalo si me sruila s klupe! Tko je Lucian? ispaljivala
je pitanja jedno za drugim, ali sam ju ignorirala. Bojala sam se da e mi Lucian pobjei ako
bih trepnula ili jo gore svrnula pogled. Zato sam ustala i zurei ravno uputila se prema
njemu. Okupljeni su bili kao mutni obrisi dok se moj pogled fokusirao na njega.
Izgledao je velianstveno! Bio je daleko ljepi uivo nego u mom sjeanju, jer u sjeanju
nisam mogla vidjeti sjaj u njegovim oima, boru zabrinutosti meu njegovim obrvama, vrsto
stisnuta usta kao da pokuava sprijeiti dim da ne klizne niz njegove pune usne, stiskanje
muevne vilice dok je prouavao okupljene razmiljajui tko zna o emu... Da, u sjeanju mi
je toliko detalja izmicalo. A u stvarnosti je bio izvor vruine koje me preplavljivala,
magnetske sile koja me vukla, kojoj se nisam mogla ni eljela oduprijeti.
Obuzela me radost kakvu nikada nisam iskusila, jer nije zauvijek nestao. To je bilo neto
to nisam eljela, jer je moj ivot postao nevjerojatno pust i tmuran otkako me ostavio na
onom drvenom mostu na rijeci Messer. injenica to sam ga opet ugledala u meni je
potaknula lavinu uzburkanih osjeaja. Od svega sam izdvojila samo sreu to je napokon u
istoj prostoriji sa mnom.
iroko sam se osmjehnula.
Nalazio se na rubu dvorane, opet blizu izlaza u vrt. To mi se uinilo smijenim. Jedan
demon, koji bi mogao unititi cijeli ovaj dvorac, izgledao je kao da je spreman pobjei na
najmanji um.

Oko njega nije bilo mnogo ljudi, a oni koji su stajali u blizini izgledali su nervozno.
Vjerojatno su osjeali njegov demonski utjecaj, ali zapravo nisu mogli razumjeti
negativnost u vlastitim osjeajima.
Nisam razmiljala o tome to u rei ili uiniti kad doem do njega, samo sam koraala
putajui da me srce vodi. A usta neka se snau kako znaju.
Lucian nije gledao u smjeru iz kojeg sam dolazila pa kad sam mu dotakla ruku u znak
pozdrava, iznenaeno se okrenuo. Rairio je oi u oku, to je samo naglasilo oluju u
njegovim zjenicama. Sjene u njima su se pomakle prebrzo i previe oito, vjerojatno zbog
iznenaenja koje je prostrujalo njegovim tijelom.
Jade! to ti radi ovdje? upitao je, a zvuk njegova glasa preplavio me kao topli, gusti
med kad klizne niz bolno grlo ozdravljajui ga. Imao je neprirodno dubok glas, kakav nisam
ula kod drugih mukarca. To je bila dubina koja je vibrirala oko mene pretvarajui moja
koljena u beskorisnu masu. Dubina koja se provlaila kroz moje tijelo kao zmija obavijajui
me u okove iz kojih nisam mogla pobjei.
To ste zaista vi proaptala sam pitajui se jesam li u snu ili na javi, prouavajui
poznate crte lica i uznemirujue privlane sive oi. Nisam mogla prestati zuriti u njega niti
sam mogla suzbiti osmijeh na vlastitim usnama.
Nervozno je pogledao preko moje glave na dupkom punu dvoranu. Bio je vii od mene to
mi se uinilo iznimno privlanim. Njegova snaga, veliina i dubina kod mene su budili
enstvene osjeaje koje nisam u potpunosti razumjela. To je bilo neto s im sam se suoavala
po prvi put u ivotu.
Ponaa se nepristojno upozorio me stisnuvi oi. Ne smije prilaziti mukarcu bez
pratnje starije osobe rekao je i uinio korak unatrag ispravljajui se kako bi se to vie
udaljio od mene.
Nije me briga za te gluposti. Tako mi je drago to vas opet vidim nastavila sam se
osmjehivati.
Drago ti je? bio je zgroen mojim rijeima. Jade, prestani se udno ponaati.
Odmakni se od mene prosiktao je upozoravajui me. Odlazi. U protivnom e te vrlo brzo
zahvatiti negativne emocije. Moda ak i nesrea koju smo nastojali odagnati iz tvog ivota.
Odmahnula sam rukom. Osjeala sam se previe dobro da bih zapala u loe raspoloenje.
A sad kad smo tata i ja bili financijski sigurni, bila sam uvjerena da me nikakva nesrea ne
moe zahvatiti, ne dok stojim pored njega.
Oh, ne vjerujem zapjevuila sam. Ne moete ni zamisliti koliko sam se nadala
ponovnom susretu. Nita mi ne moe pomutiti zadovoljstvo ovog trenutka.
Zar zaboravlja koliko sam opasan? prijetei me pogledao sivim oima koje sam toliko
puta vidjela u svojim snovima. Samo zato to sam ti jednom pomogao, ne znai da smo
sada prijatelji podrugljivo se osmjehnuo. Ne budi naivno dijete.
Iznenada sam se namrtila jer su me njegove posljednje rijei povrijedile. Nisam se slagala
s njim. Smatrala sam da smo postali... neto. Takoer, nisam eljela da me naziva djetetom.
eljela sam da u meni vidi enu.
Nema potrebe za uvredama, milorde ogoreno sam rekla. Zar je toliko strano to
vam se veselim?

Pogledao me kao da sam ja udovite, a ne on. Zatim je iznenada nestao kroz vrata prema
vrtu. Iznenaeno sam zatreptala.
Bio je previe brz i nisam uspjela vidjeti u kojem je smjeru otiao u tamnoj noi.
Ljutito sam udarila nogom o pod.
Bila sam razoarana njegovom reakcijom. Zar je toliko pogreno to mu se veselim?
Bez obzira tko je, vrsto sam vjerovala da moemo biti prijatelji. eljela sam to. Ne znam
zato, ali tako mi Bog pomogao, eljela sam da bude dio mog ivota.
Jade, jesi li ti normalna? iza mene je proaptala Deb.
Zato? okrenula sam se prema njoj jo uvijek ljuta na Lucianov nestanak.
Deb me promatrala rairenih oiju s izbezumljenim izrazom na licu.
Ti si prila grofu Darkwoodu? Razgovarala si s njim?
Da. to s tim? nestrpljivo sam upitala.
to e ljudi misliti o tome? On je ubojica! proaptala je.
Lucian nije ubojica! otro sam je prekinula. Previe otro, zakljuila sam, zbog ega
sam se ugrizla za usnu, a Deb se zaprepateno odmaknula od mene.
Lucian? Otkad ga oslovljava imenom? Zar se vas dvoje poznajete? to se dogaa? Jade?
Nisi mi nita rekla o tome!
Debin je glas utihnuo u mojoj glavi jer sam se sjetila preaca iz vrta do ulice. Okrenula
sam glavu prema visokom zidu. Danas nam je Mary pokazivala taj put tijekom jutarnje etnje.
Pomou njega bih mogla sustii Luciana pod uvjetom da je izaao na ulicu, a ne u umu na
drugom kraju posjeda. Vrijedilo je pokuati.
Vidimo se kasnije, Deb rekla sam i pojurila u vrt ignorirajui njezino zaprepateno
lice. S njom u se morati suoiti kasnije. Sada je najvanije da uhvatim Luciana. Nisam mogla
dopustiti da opet nestane, ne sad kad mi je bio toliko blizu. Nisam mogla vjerovati da sam ga
opet susrela. Mislila sam da e to ostati samo moj neostvareni san. Srce mi je luaki tuklo od
uzbuenja i elje da ga pronaem, da ga preklinjem neka ostane pored mene. Odmahnula
sam glavom. ak sam i samoj sebi zvuala ludo razmiljajui ovako, ali nisam si mogla
pomoi. To je bilo jae od mene.
Utonula sam u tamu vrta pa sam pustila da me intuicija vodi. Znala sam u kojem je zidu
bio preac prema ulici. Zaobila sam veliku fontanu i progurala se pored grma rua iza kojeg
nam je Mary rekla da se nalazio uski prolaz u kamenom zidu. Hvala Bogu to sam je sluala
kad nam je o tome govorila. Iako se nisam mogla sjetiti to je bio razlog toj temi. Nije vano.
Paljivo sam se ugurala u prolaz.
Kad sam izronila na ulicu, zastala sam.
Bila je pusta, a blago je svjetlo dopiralo s oblinje uline svjetiljke. Ulica je bila uska, to je
znailo da koije ovuda nisu mogle prolaziti. To me rastuilo. ini se kako sam zavrila na
krivom mjestu, jer sam sumnjala da bi Lucian doao u ovaj dio gdje koije nisu mogle
doprijeti. Ako je elio napustiti bal, to sigurno ne bi uinio pjeice... A opet, moda i bi. Tko
zna. Kad sam ve dola, odluila sam razgledati, za svaki sluaj.
Vidjela sam ulaz u nekakvu birtiju, a iza zatvorenih je vrata dopirao zvuk glazbe i amora.
Protiv volje licem mi je preletjela grimasa. Sjetila sam se djevojke koja se bacila s mosta. Je li
ona radila u ovakvim birtijama? Jesu li je tu nalazili mukarci koje je toliko mrzila i koji su joj

uinili toliko zla? Stresla sam se od suosjeanja. Odjednom sam i sama mrzila muki rod iako
nisam znala zato. Odmahnula sam glavom kako bih uklonila te misli i osjeaje koji su ih
pratili. Lucian, Lucian, usredotoi se na njega.
Nisam znala gdje je bio glavni izlaz iz vrta, pa sam pogledavala na obje strane. Je li izlaz
koji je Lucian upotrijebio uope vodio u ovu ulicu?
Nisam vidjela nikakve kretnje. Moda je Lucian ve bio daleko? Bio je neprirodno brz.
Nadala sam se da nije jer eljela sam mu objasniti kako nema potrebe za bjeanjem.
Nesrea se povukla iz mog ivota zahvaljujui njegovoj financijskoj pomoi. Vjerojatno smo
na taj nain mogli odmah umanjiti njegov negativan utjecaj i mogao je ostati. Trebao je znati
za to. S tim ciljem sam odluila pretraiti svaki mrani kutak ove zloslutne ulice.
Uputila sam se du zida koraajui polako i oprezno.
to sam se vie udaljavala, to su amor i glazba postajali tii, a sve sam jasnije mogla uti
vlastite korake koji su odzvanjali plonikom.
Na trenutak mi se uinilo kao da ujem jo neije korake, pa sam zastala oslukujui.
Koraci su odzvonili jo nekoliko puta, zatim tiina. Prestraeno sam se osvrnula i
zagledala u tamu. Nisam bila sigurna je li u pitanju jeka ili je netko bio iza mene.
Uporno sam zurila u ulicu prepunu sjena, ali nisam vidjela nikoga.
Oprezno sam nastavila dalje, oslukujui. Ovaj put sam jasnije ula dvostruko
odzvanjanje koraka. Moje i jo neije. Sada sam bila sigurna da nisam sama.
Opet sam zastala, ne osvrui se, ekajui.
Tiina.
Zar me netko slijedio?
Polako sam se okrenula, ali i dalje nije bilo nikoga. Rairila sam oi nastojei proiriti
vidno polje.
Milorde, jeste li to vi? nesigurno sam upitala. Glas mi je odzvanjao izmeu zidova.
Nije bilo odgovora.
Milorde, molim vas, odgovorite mi! Plaite me.
Opet tiina.
Uznemireno sam se okrenula i nastavila naprijed. Ovaj put sam ubrzala. Skoro sam trala.
to su koraci iza mene postajali glasniji, to sam vie ubrzavala. Srce mi je luaki lupalo
dok me panika preplavljivala. Kako sam mogla biti toliko nepromiljena? Uputiti se u opasnu
i mranu ulicu sama! Bez zatite! Ali bila sam uvjerena da u naletjeti na Luciana, a uz njega
bih se osjeala sigurnom. Tko bi mi mogao biti prijetnja uz zatitu demona?
Na zidu pored mene je proletjela tamna sjena. Od oka sam zastala i pogledala iza sebe.
ula sam nekakvo utanje, kao plat koji vijori na vjetru. Osvrtala sam se na sve strane,
ali nikoga nisam vidjela.
Potrala sam na drugi kraj ulice, prema svjetlu s prozora elei pobjei u utoite neije
kue, kad sam izgubila tlo pod nogama.
Udarac je bio toliko snaan da mi je izbio zrak iz plua. Zavrtjela sam se, izgubila
ravnoteu i potrbuke pala na pod.
Nisam stigla ni udahnuti kad su me neije ruke zgrabile s lea i bez potekoe podignule.
Nala sam se u zraku. Zinula sam od oka.

Ruke koje su me drale toliko su me spretno i brzo okrenule, kao da sam laka od pera,
zbog ega mi se zavrtjelo. Bila sam potpuno dezorijentirana.
Meutim, nisam se stigla oporaviti od oka jer me novi preplavio.
Osoba me okrenula prema sebi i nala sam se kako zurim u sive oi, stranije od
Lucianovih. Jo jedan demon! Kako je to mogue?
Pretpostavila sam da je u pitanju demon to zbog njegove nadnaravne snage, to zbog
sivih oblaka koji su se pomicali u njegovim oima.
Drao me visoko u zraku iskezivi zube. Ovaj put mi je intuicija govorila da se trebam
bojati za vlastiti ivot.
Mukarac je imao bijelu kosu do ramena, iznad usne imao je tamni, debeli oiljak, a izraz
u njegovim sivim oima bio je uasavajui. Iz njih je izvirala duboka strava koja je prelazila na
moje tijelo. Hipnotizirano sam zurila u prizor oluje u onim upljinama koje su me vukle kao
jama bez dna, bacajui plamenove vatre prema meni, prijetei da e me ivu spaliti. Sigurno
je njegov negativan utjecaj bio snaniji i bri od Lucianovog, jer mi se ovaj put inilo kao da
se ne mogu u potpunosti oduprijeti.
Gdje je Lucian? prosiktao je, a rijei je popratio gusti dim iz njegovih usta.
Pitanje, koje nisam oekivala, navelo me da se koncentriram, razbistrim um i da se
suprotstavim njegovom hipnotizirajuem utjecaju.
N-ne znam procijedila sam u pokuaju da potraim oslonac stavljajui ruke na njegova
ramena. Drao me za struk podignutu od tla, a njegov je stisak postajao bolan. Bojala sam se
da e mi polomiti rebra golim rukama.
Spustite me, molim vas! To me boli! preklinjala sam, snano stiui njegova ramena.
Nisi iznenaena rekao je stisnuvi oi. Ti zna to sam ja?
Nisam bila sigurna je li pametno odgovoriti pa sam utjela.
Odgovori! dreknuo je. Koliko ti je Lucian rekao?
Ne znam o emu govorite? lagala sam. Pustite me!
Lae! primaknuo mi je lice svojem. Postoje glasine o tvom svjedoanstvu uzimanja
due. Je li to istina? protresao me kao krpenu lutku. Bolno sam dahnula.
Kako je znao za to? Zar nas je netko vidio? Tko je ovaj demon i kako je povezan s
Lucianom?
Opet me probola bol zbog njegovog presnanog stiska.
Nemam pojma o emu priate zavapila sam. Molim vas, pustite me!
elim znati to Lucian namjerava uiniti? Lucifer eli znati je li se odmetnuo?
Zato pita nju? progovorio je glas iza nas. Lucian! Preplavilo me olakanje. Pitaj
mene sve to te zanima, a nju ostavi na miru. Odmah! zareao je.
Demon me spustio i zgrabio za vrat, namjestivi me kao tit. Bila sam leima priljubljena
uz vrela prsa i zurila u Luciana koji je izgledao strano, proaran sjenama ulice. Na licu mu je
poivao monstruozni izraz pokazujui mi udovite koje se u njemu nalazilo. Ali, nisam ga se
bojala, bila sam presretna to ga vidim. Osjeala sam se zatienom, iako sam jo uvijek bila u
raljama demona.
Lucian je stajao na drugom kraju uske ulice i mrko nas promatrao. Ruke je poloio iza
lea odajui dojam autoriteta i dajui demonu jasnu poruku da ga se ne boji. Njegovo crno

odijelo stopilo se s tamnom okolinom, samo mu je lice bilo nekako udno obasjano. Nisam
bila sigurna je li taj neobian sjaj dolazio iz njega, iz gorue unutranjosti njegova tijela ili od
slabe oblinje svjetiljke.
Zato bih je pustio? to ti ona znai? otro je pitao mukarac iza mene.
Nita mi ne znai hladnokrvno je odgovorio Lucian izbjegavajui moj pogled ali
svejedno e je morati pustiti usne su mu se izvile u sarkastian osmijeh. Ne uzimamo
due na silu.
Moda due ne, ali nitko me ne moe sprijeiti da joj oduzmem ivot.
Tada njezina dua nee biti tvoja Lucian je zareao, prebacio ruke naprijed i napeo se
bacajui masku hladnokrvnosti.
Poklonit u ti je. Meni njezin ivot, tebi dua. Potena podjela ula sam kako se
mukarac iza mene smije.
Lucian to nikad ne bi dopustio. Bila sam sigurna u to.
Da se nisi usudio Lucian je zauzeo napadaki stav. Nagnuo se prema naprijed i stisnuo
ake.
Sprijei me izazivao ga je demon.
U iduem sam se trenutku nala na podu, odbaena, ni sama nisam znala od koga ni
kako. Zakotrljala sam se nekoliko puta dok nisam udarila u zid. Osjetila sam bol u lijevoj ruci,
ali nisam dopustila da me obuzme. Prislonila sam se uza zid i pokuavala pratiti to se
dogaa.
U tami je zasjala vatra iza koje sam prepoznala Luciana. Sve se dogaalo prebrzo za moje
oi. Izmjenjivali su se u poloajima, vatra je iskrila na sve strane, a dim je uskoro ispunio usku
ulicu kojom je odjekivao zvuk kao da e svaki trenutak zagrmiti.
Oekivala sam da e ljudi proviriti iz kua i stanova znatieljni da vide to se dogaa, ali
nigdje nije bilo ni jednog ljudskog bia. Osim mene.
Lucian se naao na demonu i davio ga. I jednom i drugom dim je silazio s usana, a vatru u
njihovim oima mogla sam vidjeti ak i s ove udaljenosti. Lucian je podigao ruku visoko
iznad glave. Na dlanu mu je bljesnula vatra i brzom je kretnjom gorui plamen pritisnuo
demonu u lice. Ovaj je zavritao, ali kad je Lucian maknuo ruku, na licu demona nije bilo
tragova opekline.
Lucian je zatim skoio s njega i dohvatio otar komad drveta s oblinje hrpe drvenih
kutija. Opet su nasrnuli jedan na drugoga. Od brzine nisam mogla pratiti kretnje, ali za
nekoliko trenutaka demon je pao na tlo. Iz njegovih prsa virio je drveni kolac.
Prestravljeno sam pritisnula dlan na usne.
Odlazi! prosiktao je Lucian odmiui se od demona.
Ako odem procijedio je mukarac dok je bio na podu Lucifer e dobiti vijest da si se
odmetnuo!
Odlazi, rekao sam!
Demon je tekom mukom ustao i pogledao Luciana iskosa.
Rei u mu za nju! pokazao je rukom prema meni.
U sekundi se Lucian stvorio ispred mene i zaklonio mi vid svojim leima.
Ubit u te! prosiktao je Lucian.

Demon se nasmijao hrapavim glasom.
Zna da je to nemogue samodopadno je rekao.
Pronai u nain, kunem ti se! Ako je itko od vas dotakne, pronai u nain kako vas sve
ubiti!
Zar ti je toliko vana? Tko je ona? otro je zahtijevao demon, zatim je pogledao u ranu
na svojim prsima i izvukao kolac pri emu je napravio bolnu grimasu.
Nitko odgovorio je Lucian. Ona je dua iju naplatu trebam kako bih se nahranio.
Povezana je s jednom izgubljenom duom koja mi treba.
Lae!
Jesi li siguran?
Demon nas je sumnjiavo pogledao. inio se zbunjenim. Nisam znala zato, jer mi
njihova pria nije bila ni najmanje razumljiva. Lucian mi jo uvijek nije objasnio to su
izgubljene due i sad sam se pitala zato je taj podatak zbunio ovog demona.
ula sam kako je neto palo na tlo, ali zbog Lucianovog tijela nisam mogla vidjeti to je u
pitanju. Zatim je zavladala tiina.
Provirila sam iza Luciana i ugledala praznu ulicu. Demona vie nije bilo, a na tlu, gdje je
do maloprije stajao, nalazio se drveni kolac. Ulicu je opet okupala tiina.
Tko je to bio? tiho sam upitala.
Osjeala sam se sigurnom iza njegovih irokih lea, pa mi je zasmetalo kad se odmaknuo
od mene.
Mislim da se zove Marcus. uo sam za njega, ak sam ga i vidio prije nekoliko stoljea.
Znam samo da je Luciferov blizak podanik odgovorio je dok je zurio u tamu ulice.
Bilo mi je nevjerojatno udno sluati o svemu tome i pokuavati to shvatiti kao istinu.
Zar Lucifer zaista postoji? upitala sam u udu.
Lucian se okrenuo prema meni i nasmijeio se preobrazivi lice iz predatora u nestanu
ljepotu. Zaboravila sam koliko je bio muevan i markantan. Uivala sam promatrati ga i znati
da nije obian ovjek. Vjerojatno nisam bila normalna zbog toga, ali nisam mogla odoljeti
osjeaju zadovoljstva zbog te spoznaje.
Zar si mislila da ne postoji?
Zarumenjela sam se zbog njegovog pitanja.
Ovaj... pa mislila sam da je Lucifer izmiljen iskreno sam priznala. Netko koga su
izmislili stariji kako bi plaili djecu.
Stisnuo je oi, a osmijeh je nestao.
Nije izmiljen. Stvaran je kao i ja. Zapravo, on me stvorio rekao je ozbiljno i mrano.
On vas je stvorio? Ali, kako?
Ovo nije mjesto za ovakav razgovor, Jade rekao je i uhvatio me za ruku. Zbog tog
prisnog dodira njeno sam zadrhtala.
Pogledao me:
Zar ti je hladno?
Ne. Vaa je ruka jako topla nespretno sam odgovorila.
Primaknuo mi se i pogledao me u oi.
Ti si u opasnosti, Jade iznenada je rekao.

utjela sam ne shvaajui.
Oni znaju za tebe odsutno je pogledao u tamu. Ne znam kako su doznali da si
svjedoila uzimanju due, ali znaju za to. Neto slino nikada se nije dogodilo i ovo je
vjerojatno izazvalo veliku pomutnju u redovima demona. Nisi vie sigurna.
Nisam znala kako reagirati na njegove rijei. Pa to ako su znali? Moda sam bila prva
koja je prisustvovala uzimanju due, ali sigurno nisam bila prva osoba u povijesti
ovjeanstva koja je otkrila njihovo postojanje.
to nam je initi? upitala sam.
Zamiljeno je pogledao u pod.
Ne znam. Nisam siguran podigao je glavu i pogledao me. Moram te nekako zatititi.
Ali ne znam kako.
Preplavio me osjeaj zadovoljstva. Lucian e biti moj osobni zatitnik? Kako predivno.
Nisam se vie zabrinjavala zbog loih vijesti koje je nabrajao. Preokrenula sam cijeli ovaj
negativan sluaj u neto dobro i pozitivno, jer kao moj osobni zatitnik nije mogao tek tako
nestati i napustiti me. I bila sam sretna zbog te spoznaje.
Zato se osmjehuje? zbunjeno me promatrao.
Oh, nita rekla sam, ali se nisam mogla suzdrati, pa sam se nasmijala. Vi ete biti
moj zatitnik.
Nakrivio je glavu i zaprepateno me pogledao.
To te veseli? zaueno je upitao.
Da iskreno sam odgovorila.
Zato?
Volim biti u vaem drutvu rekla sam.
Odmjerio me od glave do pete kao da sam nekakav udan primjerak ljudskog bia.
Ti si dobre volje? Zadovoljna? pitao je dok mi se unosio u lice i pozorno me
promatrao. Njegova me blizina omamljivala dok mi se miris tamjana uvlaio u nosnice.
Da apnula sam. Bila sam na rubu predaje, rubu do kojeg me nijedan mukarac nije
tako lako dovodio.
Ne razumijem rairio je ruke i ovaj put odmjerio sebe. Osjeam se snanim. Moja
mo i utjecaj na tebe takoer bi trebali biti snani, ali negativni, Jade.
Nisam kriva to to vie ne djeluje na mene opravdala sam se dolazei k sebi.
Ali zato? Ne razumijem bio je zbunjen. Stvarno se osjea dobro?
Da. Ne laem vam.
Zakiljio je dok me promatrao, zatim rekao:
U redu. Drugi put u razmiljati o tome, sad nemamo vremena.
Opet se osvrnuo i uhvatio me za ruku.
Doi, moramo se maknuti odavde. Nije sigurno.
Kamo idemo? upitala sam dok sam ga slijedila niz ulicu.
Ne znam odgovorio je i snanije me povukao.

to ste mislili kad ste rekli da vas je Lucifer stvorio? Je li on va otac? upitala sam Luciana
dok smo se vozili u koiji koju je zaustavio. Platio je vozau da nas vozi po gradu, bez
posebnog cilja, dok ne odluimo to dalje.
Sjedili smo jedno nasuprot drugog. On je bio miran i neprirodno ukoen, dok su u meni
gorjeli nemir i uzbuenje. Pitanja su se mnoila tolikom brzinom da ih nisam mogla slijediti.
Ne, nije mi on otac otro je odgovorio dok je mrko zurio kroz prozor u grad pod
nonim velom. Bar ga nikad nisam tako doivljavao.
Smjestio se duboko u tamu kabine. To mi nije odgovaralo. eljela sam ga prouavati na
svjetlu, vidjeti svaki i najmanji trzaj na njegovom licu, svaki pokret, svaku liniju koja ga je
inila drukijim od ljudi.
Ne razumijem kako vas je stvorio? Je li vas rodila ena? i dalje sam bila uporna.
Nasmijao se, ali opet me nije pogledao. Zasmetalo mi je to izbjegava moj pogled.
Poeljela sam viknuti da se okrene, ali sam ipak stisnula zube i utjela.
Ne, Jade. Ne ide to tako kod nas.
Oh... rairila sam oi. Kako onda?
Lucifer ima tajni ritual rekao je tihim mranim glasom pomou kojeg stvara svoje
podanike, a ja sam jedan od njih osjetila sam tugu u njegovom glasu kad je to rekao. Svi
smo stvoreni iz pepela i vatre. Pepeo mora biti iz sredita paklenog ognja, a vatra toliko
snana da joj se samo Lucifer moe pribliiti.
Iz pepela i vatre proaptala sam zaprepateno. Jeste li bili mala beba kad ste
stvoreni?
Opet se nasmijao. Nije mi bilo jasno to je toliko smijeno u mojim pitanjima.
Ne. U trenutku kad sam prvi put udahnuo zrak izgledao sam ovako kako me sada vidi
ispred sebe.
U nevjerici sam ga odmjerila. Lucifer ga je stvorio savrenog, bar to se mene tie. to je
to moglo znaiti? Oekivala bih da e jedan od najzloglasnijih od svih demona stvarati samo
udovita...
Cijelo vrijeme izgledate isto?
Da i dalje je zurio van, nepomian.
Niste ostarili ni dana?
Fiziki ne.
Jesu li svi demoni lijepi kao vi? odmah sam poalila to sam to pitala, jer sam se sjetila
onog demona iz ulice za kojeg se ni u ludilu ne bi moglo rei da je lijep. Osjetila sam nalet

rumenila.
Napokon je okrenuo glavu prema meni i pogledao me. Preko lica su mu padale sjene to
me opet zasmetalo. eljela sam ga jasno vidjeti kako bih mogla predvidjeti reakciju.
Ti misli da sam ja lijep? zaueno me upitao.
Pa... da iskreno sam odgovorila.
Ti si lua nego to sam mislio nasmijeio se.
Zinula sam. Nevjerojatno me uvrijedila njegova primjedba. Davala sam mu kompliment, a
on me nazvao ludom! Nisam mogla vjerovati svojim uima. Moda je jednostavno glup.
to je s inteligencijom? upitala sam povedena vlastitim razmiljanjem, a i eljom da
mu uzvratim uvredu.
to s njom? rekao je, a zatim se opet nasmijao. Misli da samo stvoreni glupi?
poeo se toliko smijati da mi je postalo neugodno, a zvuk njegova smijeha bio je... udan.
Ne. Naravno da ne uvrijeeno sam odbrusila. Umjesto da sam ponizila njega, samu
sebe sam opet potkopala.
Stvoreni smo s odreenim znanjem i odreenim stupnjem inteligencije, ali sve to se
poslije toga dogaa stvar je pojedinca. Neki od nas postaju zloestiji, krvoloniji, neki malo
blai. Ovisi od demona do demona.
To to je rekao moglo se upotrijebiti kao objanjenje i za ljudski rod. I mi smo roeni s
odreenim znanjima koja kasnije izotravamo i usavravamo, a ljudske osobine varirale su od
osobe do osobe, neki su bili bolji, neki loiji. Po tome nisam vidjela razliku izmeu nas i njih.
Postoje li dobri demoni? upitala sam jer me to pitanje najvie zanimalo. A u glavi mi je
odzvanjalo pitanje: jesu li postojali dobri ljudi ili samo oni koji su glumili dobrotu iz sebinih
razloga? Ljudi su bili dobri jedni prema drugima samo dok postoji faktor uzajamnog
iskoritavanja. Kad to nestane, nestane i prijateljstvo ili veza koja ih je odravala zajedno.
Ne jednostavno je rekao. Svi imamo isti cilj, a to je hranjenje duama. Kako emo
doi do njih, to je stvar izbora.
Zamislila sam se nad tim odgovorom. Oni su bili u potrazi za duama, a ljudski rod u
potrazi za zadovoljavanjem nekih drugih potreba. Bilo da se radi o gladi za hranom, za
novcem, za perverzijama, svi su birali razliita sredstva kako doi do toga to im je bilo
potrebno. Opet nisam vidjela razliku izmeu ljudi i demona. Jesmo li svi pali aneli
nastanjeni na zemlji koja je zapravo pakao? Bia koja su zaboravila kako su tu dola, ije su
moi zarale? Pali aneli koju su se zbog neznanja nazivali ljudima?
Odmahnula sam glavom odbacujui udne misli vrativi se na razgovor koji smo vodili.
Ali vi ste dobri vrsto sam rekla, zbog ega me ukoeno pogledao.
Ja nisam dobar, Jade. Izbaci to iz glave otro je zapovijedio.
Ali jeste ustrajala sam. Dobri ste prema meni. Pomogli ste mi ve dva puta. Kad ste
poslali one dionice, a i veeras, spasili ste mi ivot. To je vie nego to je ikad ijedno ljudsko
bie uinilo za mene.
Zaboravlja da si se zbog mene i nala u toj situaciji istaknuo je, to me navelo na
razmiljanje, ali ipak nisam eljela odustati od svoje teze.
Znam da ste dobri. Uvjerena sam u to.
Nije nita rekao pa smo utonuli u tiinu. On se opet usredotoio na pogled kroz prozor, a

ja sam pokuavala vidjeti to vie njegova lica, ali tama mi je oteavala dajui mi do znanja da
je njegov prijatelj, a ne moj.
Zato ste poslali one dionice? napokon sam upitala.
Nemoj me krivo shvatiti, Jade progovorio je ne okrenuvi se. Pomogao sam ti iz
iskljuivo sebinih razloga.
Nisam oekivala takav odgovor.
Ne razumijem. to je tu bilo sebino?
Sad se okrenuo prema meni i pogledao me.
Bit u iskren s tobom. Pomogao sam ti jer sam se nadao da e do demona doi vijest o
tome da sam zanemario nagodbu s jednim ljudskim biem.
Zaprepateno sam zurila u njega.
Ali zato? to to znai?
Jer sam elio da krenu za mnom mirno je odgovorio.
Zato? opet sam pitala osjeajui se kao dijete koje na svaki odgovor ima novo zato.
elio sam da Lucifer poalje svoje podanike po mene kako bi me odveli k njemu... da me
ubije.
Njegov odgovor okirao me vie od svega to mi je veeras rekao. Nisam to mogla
razumjeti. Zato bi on elio smrt? Njegovo lice i dalje nita nije odavalo pa su mi njegove
rijei djelovale nestvarno.
Ali oni su umjesto toga krenuli za tobom nastavio je objanjavati. A to ne mogu
dopustiti. Nisi ti kriva to si se nala usred svega zastao je, zatim dodao: Usred pakla.
U trenutku kad sam ga eljela pitati zato je elio umrijeti, Lucian je viknuo:
Stanite!
Koija se naglo zaustavila, a ja sam zbunjeno pogledala van. Nalazili smo se ispred kue
lady Emm.
Kako ste znali? upitala sam u nevjerici gledajui poznato dvorite.
Moda ti objasnim jednog dana tajanstveno se osmjehnuo.
Jeste li znali da u biti na balu veeras? brzo sam upitala nadajui se potvrdnom
odgovoru.
Ne, to ipak nisam znao.
Ali... osjeala sam nestrpljenje i ljutnju jer je ovo bio kraj puta. Imam toliko pitanja
za vas.
Drugi put, Jade. Sad mora ii. Bit e zabrinuti za tebe. Ionako e im morati objasniti
gdje si nestala.
Ali, zar neu biti u opasnosti? pokuala sam odugovlaiti.
Rijeit emo to jednom je rukom otvorio vrata dajui mi znak da je vrijeme.
Ali...
Poet u vjerovati da ne eli izai iz koije, Jade, a to ne pristoji jednoj dami.
utjela sam dok me preplavljivalo rumenilo. I nisam eljela izai.
Laku no pozdravio me i utonuo dublje u sjedalo, zbog ega mu je lice opet potonulo
u tamu.
Laku no, milorde odvratila sam i razoarano izala van.

* * * *
Koija je otila tek nakon to sam dola do sobe, upalila svjetlo i pogledala kroz prozor.
Vjerojatno se elio uvjeriti da sam sigurno ula u sobu.
U trenutku kad je koija nestala iza ugla, u sobu je uletjela Deb u spavaici.
Gdje si nestala? proderala se u piskavom aptu. Izbezumljeno je zurila u mene. Zar
ne shvaa u kakvu si me nevolju uvalila?
Oh, Deb, oprosti. Sve u ti objasniti. Jesu Ii tvoji roditelji poludjeli od brige?
Nisu oni poludjeli, nego ja! Morala sam izmisliti nekakvu glupavu priu o tome kako si
otila s Carly koja ti je arko eljela neto pokazati u svojoj kui. I morala sam ih uvjeriti da e
te ona dovesti natrag. Molila sam Boga da se pojavi prije zore! Nisu bili osobito zadovoljni
tvojim ponaanjem, ali prihvatili su priu. Moe zamisliti kako je teta Emm odmah pokuala
iskoristiti priliku govorei mami i tati kako si neodgovorna i da moe samo loe utjecati na
mene!
Tako mi je ao rekla sam iskreno. Molim te, oprosti mi.
Ima sreu to je Carly zaista otila kui sa svojim roditeljima. Zamisli da su se samo
negdje povukli na odmor i vratili se bez tebe? Kako bih tada objasnila tvoj udan nestanak?
Pobogu, gdje si otila? Za grofom Darkwoodom? Jade, to se dogaa? Boe, pa ti krvari!
Izmeu bujice rijei koje je izgovarala jedva sam uhvatila znaenje njezine zadnje
reenice. Vidjevi da je prestraeno zurila u moju lijevu ruku, sjetila sam se boli.
Spustila sam pogled. Ruka je bila krvava od sredine nadlaktice do zapea. Nisam mogla
procijeniti kolika se rana skrivala ispod krvi koja se na mjestima ve osuila. Zar sam uz
Luciana zaboravila na pulsirajuu bol u ruci koju sada nisam mogla ignorirati?
Deb je potrala u kupaonicu i uurbano se vratila s mokrim runikom.
Sjedni naredila mi je. Moram ti hitno oistiti ranu.
Posluala sam je i sjela na krevet, a ona se smjestila do mene.
Za svaki sluaj stisni zube, ovo nije voda. Runik sam natopila alkoholom koji drimo u
ormariu u kupaonici u sluaju slinih ozljeda.
Nije strano rekla sam promatrajui kako mi njeno uklanja krvave mrlje.
Kako si se ozlijedila? zabrinuto me pogledala.
Auh! dotakla je otvorenu ranu koja me zbog alkohola odmah zapekla. Je li ovakvu bol
osjeao Lucian kad je rekao da su mu izgarali organi? Da je izgarao iznutra, koa, kosti?
Zadrhtala sam. Ovo je sigurno bila sitnica prema boli koju je on osjeao. Divila sam se
njegovoj snazi i izdrljivosti. Tek sada, kad me zahvatila malena bol, shvatila sam kolika je
agonija bila za njega, onako umirati. I sve zato to se nije na vrijeme nahranio neijom
duom.
Jade! iz misli me trgnula Deb. U zadnje si vrijeme esto odsutna kad razgovara sa
mnom.
Oprosti, nije namjerno.
Hoe li mi, molim te, objasniti to se dogodilo? Je li te netko napao? Jesi li dobro?
Dobro sam. Uistinu. Pala sam i ozlijedila ruku. Udarila sam u zid pokuala sam se
nasmijeiti. Ba sam eprtlja, zar ne?

Pala si? sumnjiavo me pogledala.
Da. To je istina, Deb uvjeravala sam je.
Dobro. Morat u polako izvlaiti informacije iz tebe. Je li te netko gurnuo?
Nasmijala sam se njezinom detektivskom izrazu lica.
Ne. Nitko me nije gurnuo lagala sam.
Jesi li sigurna?
Da. Bila sam... zastala sam pitajui se hou li joj rei istinu ili ne. Zakljuila sam kako
mi ne bi vjerovala, pa sam odluila priu preokrenuti tako da sadri ljudske elemente. Bila
sam glupava nasmijala sam se kao da mi je neugodno. Pola sam u potragu za Grofom.
Znala sam! uzviknula je. to je tebi? Zato si odjednom opsjednuta s njim? I od kada
se vas dvoje poznajete?
Sjea se kad sam ti rekla da u ga pitati hoe li me oeniti?
Po osupnutom izrazu njezina lica shvatila sam da je zaboravila.
Kad me tata elio udati za lorda Kingsleyja pokuala sam joj osvjeiti sjeanje. Zar si
ve zaboravila tu nesretnu epizodu u mom ivotu?
Ne, nisam zaboravila, ali nisam te shvatila ozbiljno kad si rekla da e to predloiti
Grofu. Nisi kasnije nita spominjala i mislila sam, zapravo sam se nadala da si se dozvala
pameti. Jade, to si uinila?
Pa nespretno sam se osmjehnula. Otila sam do Grofa i iznijela mu svoj prijedlog.
Deb se pomaknula unatrag s izrazom krajnjeg zaprepatenja na licu.
Moj Boe! Ti zaista jesi poludjela! I to je rekao?
Odbio me.
Odbio te? ponovila je u nevjerici.
Da.
Na trenutak je samo zurila u mene.
Kakav je on kavalir kad odbija dame u nevolji?
Nasmijala sam se promjeni u njezinu raspoloenju. Vjerojatno je osjetila olakanje kad je
saznala da me odbio.
Deb, upravo si rekla da je to bila glupa ideja morala sam je zadirkivati.
To jo uvijek mislim. Hvala Bogu to ti nije elio pomoi. Rekla sam ti kakav je on
ovjek...
Ali pomogao je odlutala sam u mislima ne sluajui je. Meutim, nisam to eljela rei
naglas jer bih morala objasniti zato je to uinio, a to je zalazilo u nadnaravni dio prie.
Kad sam shvatila da je prestala govoriti, odsutno sam rekla:
Nije vano. Uglavnom, odbio me.
I ti si ipak otila do njega veeras? Zato? primaknula mi se blie, kao da u zbog
njezinog intenzivnog pogleda biti iskrenija.
Hm... To je teko objasniti.
Pokuaj.
Razmiljala sam i dola do jedinog mogueg zakljuka.
Deb, mislim da sam zaljubljena u njega priznala sam. Kad sam prvi put izgovorila te
rijei naglas, obuzela me srea. Napokon! Prvi put u ivotu bila sam zaljubljena. Osjeala sam

leptirie u trbuhu i pozitivan nalet energije. Odjednom je sve negativno iz mog ivota
nestalo. ak ni bol u ruci nije imala nikakvo znaenje. Za mene je postojao samo osjeaj sree
i ljubavi. Bio je to blaeno uzvien osjeaj i eljela sam ga podijeliti sa svojom najboljom
prijateljicom.
Zaljubljena si u njega? ponovila je Deb kiselo.
Da ozareno sam se osmjehnula zanemarujui izraz na njezinu licu.
Po njegovoj veeranjoj reakciji, rekla bih da nije osobito oduevljen time odbrusila mi
je, i to me prizemljilo.
utjela sam.
Jade, vidjela sam da je pobjegao glavom bez obzira kad te ugledao. inio se uasnutim.
Zarumenjela sam se od nelagode. Da, to je vjerojatno tako izgledalo onima koji nisu znali
cijelu priu.
On... Ovaj, jo ne zna da sam zaljubljena u njega pokuala sam ga opravdati.
U redu, a kako si zadobila ovu ozljedu?
Ah, ova sitnica smeteno sam se osmjehnula.
Nije ba sitnica rekla je i obje smo pogledali oienu ranu. Nije bila duboka, ali se
protezala cijelom duinom ruke. Bit e potrebni zavoji. Ne znam kako emo to objasniti
mojim roditeljima. I mislim da ti zavoji nee odgovarati ni jednoj haljini koju posjeduje
nasmijale smo se.
Rei emo im da sam pala.
Ali kako?
Kad sam se provlaila kroz otvor u zidu.
Kakav otvor u zidu?
Kad sam slijedila Grofa, pola sam preicom koju nam je ranije pokazala Mary. Nije bila
dovoljno prohodna pa sam pala i porezala se o kamen koji je virio iz zida.
Deb me i dalje sumnjiavo gledala.
Kako si dola kui?
Kratko sam razmiljala to u rei.
Pa... pala sam ravno Grofu pod noge. Pomogao mi je ustati i pozvao je koiju koja me
dovezla kui.
Jade, prolo ja vie od sat vremena otkako si nestala.
Zar? Izgubila sam osjeaj za vrijeme. Iznenadila me ovom primjedbom. Moda bi Deb
ipak mogla biti dobar detektiv.
to ste radili tih sat vremena? opet je upitala.
Razgovarali smo pokuala sam se izvui.
O emu? bila je uporna. Previe uporna.
Sitnicama, nita vano brzo sam odgovorila. Tek toliko da razgovaramo.
Mogla sam vidjeti u njezinim oima kako razmilja o tome hoe li odustati ili me nastaviti
pritiskati pitanjima.
I to sada? naposljetku je upitala, a ja sam odahnula jer je to znailo da me odluila
ostaviti na miru.
Nita.

Opet me sumnjiavo pogledala i zadrala taj pogled nekoliko trenutaka, zatim se opustila.
Znai, zaljubljena si? rekla je i osmjehnula se. I to, ni manje ni vie nego u ubojicu.
Zanemarila sam njezine rijei i poslala ju van iz sobe. Osjeala sam potrebu da se
prepustim novootkrivenim osjeajima bez njezinog pritiska i pronicljivog pogleda.
Dvadeset i etiri godine ivjela sam proivljavajui jednostavne osjeaje. Beznaajne
osjeaje, kad ih usporedim s ovim to sam sad osjeala. Bila sam svjesna iskrenosti i istoe
moje ljubavi, jer nije okaljana loim iskustvima ni traumama iz prolosti. Voljela sam prvi put
u ivotu. Hvala Bogu, do sada sam bila poteena od nasrtaja mukaraca koji nisu cijenili
ljubav, ako izuzmemo lorda Kingsleyja koji me pokuao upropastiti, ali nije uspio. Znala sam
da su pogreni mukarci vrlo lako mogli pretvoriti nevinu i istu ljubav ene u neto
izopaeno i pogreno. esto sam znala uti kako starije gospoe o tome razgovaraju. Kako
mnoge od njih umiru od usamljenosti dok njihova ljubav vene uz mukarca koji nije
sposoban uzvratiti istom mjerom i na pravi nain ili je bio toliko hladan da bi uz njega
uvenula i najotpornija i najsnanija ljubav. Stariji su esto govorili o tome kako je prva ljubav
najljepa i najsnanija upravo zbog injenice to je poklonjena prvi put bez straha je li
zavrila u pogrenim rukama koje bi ju guile i na kraju slomile. Nisam mogla ni zamisliti to
bi to moglo znaiti. Zato bi netko poelio uguiti ove predivne osjeaje u meni? Slomiti ih?
Unititi ih do te mjere da vie nikada ne poelim voljeti? Nisam to mogla razumjeti. Sad kad
sam znala da neizmjerno volim, u glavi su mi odzvanjale sve mogue rijei koje sam ikada
ula povezane s ljubavlju. Nije mi bilo jasno zato se svi nisu mogli osjeati kao ja? Uzvieno,
boanstveno, jer ljubav je poticala sve te nebeske osjeaje, a ne primitivne, iz pakla... Pakao...
Lucian je poslanik iz pakla, poslan da u ljudima budi mrnju, da ubija svaki oblik ljubavi,
njenosti...
Zatitniki sam se uhvatila za prsa. Iako sam ga voljela, bila sam spremna ovu ljubav
zatititi od njega samoga. Nisam eljela dopustiti da ju zgazi, uniti... Nisam htjela zamiljati
kakav bi mi bio ivot ako bi moja ljubav prema njemu bila unitena... Ostala bi samo prazna
bol... Ne, nisam mogla ni zamisliti to bi u meni ostalo ako bi mi on sam slomio srce u tisue
komadia...
Sjedila sam s Deb u salonu. Obje smo se zadubile u knjige koje smo itale. Lady Emm nije
odobravala itanje, ali, hvala Bogu, Debini su roditelji imali drugaije miljenje, pa nas je
ostavila na miru.
Sreom, povjerovali su u priu o mojoj ozljedi. Rekle smo da sam pala na ulasku u kuu,
kad me Carly dovezla. Prema naoj verziji, bilo je previe mrano i nisam vidjela gdje sam
koraala, zbog ega sam se spotaknula o ukras kraj stepenica i pala. Bili su zabrinuti, ali su se
uskoro smirili kad smo ih Deb i ja uvjerile da ozljeda nije strana, tek povrna ogrebotina.
Ipak, zavoj na mojoj ruci nije mi doputao da zaboravim to se sino dogodilo. Kao da bih
mogla zaboraviti na to.
Kad je Deb sino otila u svoju sobu, nisam mogla zaspati od silnih osjeaja koji su me
obuzimali. Ljubav? Ovaj put Lucian nije smio tek tako nestati. Obeao je da e me zatititi.
ak mi se uinilo da sam vidjela neiju siluetu u tami ispod prozora kad sam pogledala van,
malo prije zore. Nadala sam se da je to Lucian, koji straari i uva me. Silueta je nestala
dolaskom zore.

Djevojke, imate goste obavijestila nas je lady Natalie, Debina mama. Nju sam jako
voljela. Toliko puta sam matala o tome da smo Deb i ja sestre i da je lady Natalie naa mama.
Bila je njena ena, prepuna dobrote. Srednje visine, plave kose kao kod Deb i srdanih
smeih oiju. Ona i Deb nevjerojatno su nalikovale jedna drugoj.
Tko je stigao, mama? upitala je Deb.
Carly i Mary u drutvu jo jedne djevojke i njezine drubenice.
Deb je veselo poskoila.
Uvedi ih, molim te.
Lady Natalie kimnula je glavom i rukom pozvala djevojke koje su ekale u predvorju.
Bok, djevojke veselo nas je pozdravila Carly i lepravo ula u prostoriju. Iza nje su ule
i ostale.
Carly je odmah sjela na fotelju pokraj prozora, dok je Mary pomalo izgubljeno zastala uz
vrata kao da nije znala to e sa sobom. A preostale dvije djevojke zastale su kraj nje.
Ovo je Lucinda Judde i njezina drubenica Tara Honore napokon je rekla Mary.
Upoznale smo se sino na balu nakon to ste vi nestale. Nadam se da vam ne smeta to sam
ih pozvala upitala je pomalo smeteno.
Naravno da nam ne smeta, Mary osmjehnula se Deb. Sjednite. Ja sam Deborah, a ovo
je Jade.
Znamo. Mary nam je priala o vama rekla je Lucinda i ljubazno se osmjehnula.
Sjela je na divan, a Tara ju je slijedila u stopu.
Lucinda me opinila svojim egzotinim i neobinim izgledom. Imala je crnu kosu
svilenkastog sjaja kakav nikad prije nisam vidjela. Kao i moje, njezine su oi bile neobine
zelene boje, oblikom su podsjeale na maje, ukoene prema van. Promatrala nas je
znatieljno i otvoreno. Zaista je bila zanimljiva, najvie zbog neobinih oiju. Imala je maleni
nos i pune, lijepo oblikovane usne. Bila je naih godina, dok je Tara imala negdje oko trideset,
ali i ona je bila oku ugodna. Visoka i vitka, guste smee kose i sivih oiju koje je skrivala iza
debelih zlatnih naoala. Tara se inila ozbiljnom, dok je Lucinda ostavljala dojam djevojke
koja se voli smijati i zabavljati.
Mi smo nove u gradu pa vam se elimo iskreno zahvaliti to ste nas primile u vae
drutvo rekla je Lucinda. Ovo je prva sezona kojoj prisustvujem.
Zaista? oduevila se Carly. Oekuju te mnoge pustolovine.
Carly, nemoj ju odmah prestraviti. Pusti je na miru upozorila ju je Deb s osmijehom.
Carly ju je uvrijeeno pogledala.
Zar sam neto krivo rekla? upitala je s lanom nevinou.
Zasad ne, ali s tobom se nikad ne zna.
Carly se na trenutak pokunjila, ali se zatim iroko osmjehnula.
Iz kojeg dijela zemlje stiete? upitala je Deb ignorirajui Carly.
Sa sjevera. Iz okruga Sunhill.
Oh, ula sam za taj okrug. Kau da je lijep, posebno zimi.
Dobro si ula osmjehnula se Lucinda. Umjesto da opisujem kako izgleda, pozivam
vas da doete ove zime u posjet i same se uvjerite koliko moj dom moe biti lijep.
Djevojke su se uzbueno osmjehnule.

Izvrsna zamisao! najvie oduevljenja pokazala je Carly pustolovnog duha.
Nasmijeila sam se njezinoj reakciji.
Ovdje sam odsjela kod tete, koja je naalost nepokretna. Zbog toga mi drutvo pravi
Tara, koja ujedno igra ulogu moje pratilje pogledala je prema Tari i njeno joj se
osmjehnula. Zapravo ne poznajemo nikoga to je veoma nezgodno jer nas nitko ne moe
predstaviti ostatku drutva.
Oh, ne brini se zbog toga. Sad je to rijeeno. Potrudit emo se da upoznate sve koji
neto znae rekla je Deb velikoduno.
Kako ste sino uspjele ui na zabavu Emettovih? upitala sam.
Zahvaljujui susjedi koja je bila toliko ljubazna da nas povede sa sobom i svojim kerima
odgovorila je. Ali, naalost, ne moemo se vie oslanjati na nju, jer su danas otputovali u
drugi grad.
Ipak, bilo je dovoljno da upoznate nas rekla je Mary.
Da osmjehnula se Lucinda.
Meni je dosadno javila se Carly koja je bila zavaljena u fotelji. Njezin sjedei poloaj
bio je krajnje neprimjeren. Prebacila je obje noge preko lijevog rukohvata, a lea je naslonila
na desni naslon za ruke, zabacivi glavu unatrag. elim avanturu rastegnula je.
Tko bi tebi udovoljio? rekla je Deb.
Suprotno tvom miljenju, ipak nisam toliko zahtjevna uspravila se Carly i pogledala
nas Samo bih eljela da se neto zanimljivo dogodi, neto... pustolovno...
Nasmijala sam se.
Carly i Mary sve vie su mi se sviale, svaka na svoj nain. Carly zbog svoje energije i
entuzijazma, a Mary zbog svoje dobrote i nevinosti. Bile su ista suprotnost, a ipak najbolje
prijateljice.
Mary obratila joj se Carly. to kae gospodin West?
Mary se isti tren zarumenjela na spomen njegova imena.
Kako to misli? tiho je upitala.
Carly ju je voljela nemilosrdno zadirkivati u vezi s njim.
ula sam da je kupio novog konja izvrsne sorte, a i zaposlio je jo posluge u svom
domainstvu vragolasto ju je pogledala. Moda se gospodin West namjerava oeniti...
Jezik pregrizla... odjednom je rekla Mary zbog ega smo se nasmijale. Mary je bila
djevojka elinih ivaca ili je jednostavno bila previe dobra i draga da bi na nekoga povikala,
ali kad je Carly bila u pitanju inilo se da se nije mogla kontrolirati. Carly je znala gdje treba
ubosti da bi od nje dobila reakciju.
Hajde, hajde nasmijala se Carly. Moda upravo ti bude budua gospoa West.
Mary je opet dobila tamno ruiastu boju u obrazima i smeteno se nasmijeila. inilo se
kako joj ta ideja godi.
* * * *
Drutvo nas je napustilo malo prije veere. Pred kraj smo se sve opustile uz mnogo

smijeha i zabavnih pria. ak se i Tara prikljuila naim razgovorima, iako se u poetku
drala ukoeno i povueno. Ukratko, bile smo oduevljene pridolicama. Stvorile smo veselo i
ugodno drutvo. Bila sam zadovoljna time, ali ipak bi moja pozornost odlutala kad bih
pomislila na Luciana. eljela sam ga opet vidjeti, ali nisam znala kad e to biti. Obeao je da
e me tititi, to je znailo da e nastojati biti u mojoj blizini. Nadala sam se da u ga vidjeti
na balu na koji smo sutra trebale ii. Imala sam razlog vie veseliti se skoranjem izlasku.
Poela sam cijeniti te balove, koje sam prije prezirala. Otkrila sam sasvim novo znaenje tih
drutvenih dogaanja.
* * * *
Na zabavi smo bile u punom sastavu: Deb, Mary, Carly, Lucinda, Tara i ja. Nedugo nakon
dolaska pridruio nam se Anthony koji nije sasvim mogao sakriti svoje oduevljenje
Lucindom, to Deb ba i nije najbolje primila. A i mene je njegovo ponaanje neugodno
iznenadilo. inio se tako fin i dobar. Zar je sve to bila gluma? Zar mu je Deb bila samo zabava
dok nije naila ljepa, zanimljivija i bogatija? Zato su mukarci toliko nepouzdani kad je
ljubav u pitanju? Iskreno sam mislila da e on biti drugaiji od svih koje sam do sada
upoznala. Prema svom iskustvu mogla sam ih usporediti samo s leptirima koji su slijetali s
cvijeta na cvijet.
Najvie bi me razoarali upravo oni mukarci koji su izgledali poteno i zraili dobrotom.
Od takvih nikad nisam oekivala podlo ponaanje. Oni kao da su iskoritavali svoje lice puno
povjerenja, tjerajui enu da pomisli kako je ona jedina koja ga je uspjela pridobiti, da misli
da je osvojila ljubav potenog mukarca u kojeg moe imati povjerenja, jer povjerenje je bilo
najvanije.
Iako sam tijekom godina promatranja i sluanja to se dogaa oko mene znala da ak ni
takvi poteni mukarci nisu bili od povjerenja, ipak bih svaki put nanovo naivno pala na
njihov poten izraz i grozno bih se razoarala kad bi se ispostavilo drugaije. Svako kuanstvo
u koje sam ikada provirila imalo je problema. Nijedan brak koji sam dotad vidjela nije
funkcionirao kako treba. Je li problem bio u enama koje su eljele nemogue ili u
mukarcima koji nisu bili pretjerano zainteresirani za ono to su ene eljele i trebale?
Ljudski mukarci su me ivcirali zbog svog primitivizma. Moda se u tome krio odgovor na
pitanje: zato sam se zaljubila u demona, u neljudsko bie?
ak su i Carly i Mary bile neraspoloene. Moje prvotno oduevljenje naim veselim
drutvom promijenilo se.
Mary nas je nakon nekog vremena napustila, a Lucinda je dovela novo drutvo.
Ovo je Jason Smith rekla je Lucinda. On je moj brati koji nas je iznenadio svojim
dolaskom danas popodne.
Jason je bio istih godina kao i Anthony. Imao je plavu kosu i plavosive oi. Graom je bio
vii i snaniji od Anthonyja, a crte njegova lica bile su neprirodno savrene. Ve na samom
poetku njih dvojica su se mrko odmjerili.
Deb, koja je bila nezadovoljna Anthonyjevim ponaanjem, prihvatila je dolazak pridolice

kao priliku za osvetu. Poela je otvoreno oijukati s Jasonom kojem to nije smetalo. A ja sam
se opet nala iznenaenom, jer takvo ponaanje nisam oekivala od nje. Zabrinuto sam
promatrala to se dogaa.
Carly je potiteno sjedila sa strane, to je bilo udno za nju koja je inae bila najveselija u
naem drutvu.
Jesu li oni uvijek ovakvi? upitala me Lucinda. Juer su svi bili tako dobre volje.
to se dogodilo?
Zaista ne znam. Inae su djevojke vesele i drage, ali veeras su neizdrive odgovorila
sam i osvrnula se po prostoriji. Pomislila sam da je moda Lucian negdje u blizini, zbog ega
je drutvo nabijeno negativnim raspoloenjem. To bi objasnilo toliko toga. Ali nisam ga
vidjela.
Moda se skrivao negdje i promatrao to se dogaa.
udno zakljuila je Lucinda i pogledala Anthonyja dobacivi mu ljubazan osmijeh.
Deb je zatim otila plesati s Jasonom, a Anthony se ljutito povukao u vrt. Zavrtjela sam
glavom na njihovo nelogino ponaanje.
Do nas je doleprala Mary ozarena lica. Hvala Bogu, bar je netko bio dobre volje.
Carly uzbueno ju je dozvala Mary. Pogledaj!
Carly ju je nezainteresirano pogledala s mrkim izrazom lica.
Kad je stala ispred nas, podigla je ruku i prema nama okrenula pozamaan prsten koji je
zasjao na svjetlu svjetiljki.
to je to? upitala sam.
Prsten uzbueno je odgovorila.
Nasmijala sam se njezinom objanjenju.
Oh, pa vidim da je prsten, ali ima li nekakvo znaenje? upitala sam uz osmjeh.
Zaruena sam! uskliknula je.
Krajikom oka uspjela sam primijetiti da se Carly trgnula i uspravila.
estitam ti, draga rekla je Lucinda, ustala i kratko zagrlila Mary.
Uinila sam isto to i ona i s osmjehom sjela natrag u stolac. Bila sam iskreno sretna zbog
nje, iako sam bila iznenaena zbog brzine kako se sve to dogodilo. Ali tko sam ja da sudim.
Te djevojke sam tek kratko poznavala. Tko zna od kad su se Mary i gospodin West
simpatizirali.
West je zanimljiv mukarac i bila sam uvjerena kako je Mary dobro izabrala. Bar sam se
nadala da moj osjeaj nije pogrean. S nestrpljenjem sam oekivala njegovu knjigu, a to me
sjetilo kako sam zaboravila pitati Luciana je li mu poznala legenda o suzama ada. Nisam to
smjela zaboraviti kad ga idui put vidim.
Prestala sam o tome razmiljati kad je moju pozornost privukla Carly koja je jo uvijek
stajala poput kipa i zurila u Mary.
Za koga si se zaruila? upitala je Carly otro.
Za gospodina Westa, naravno smeteno je odgovorila. Kakvo je to pitanje?
Upravo isto sam se i ja zapitala.
Za njega? frknula je Carly.
U emu je problem? Maryno se lice pokunjilo.

U njemu, u tebi! Zato si se morala zaruiti? prosiktala je.
Ne razumijem...
Mrzim te! viknula je Carly na zaprepatenje svih i ustro nas napustila izgubivi se u
guvi u dvorani.
Svi smo gledali za njom, a Maryne su se oi napunile suzama.
Nije ba reakcija koju sam oekivala od najbolje prijateljice rekla je plaljivim glasom i
otila na drugi kraj dvorane.
Oh, kako nezgodna situacija rekla je Lucinda. to misli zato je Carly onako
reagirala?
Zaista ne znam odsutno sam rekla. Jedini razlog koji mi je pao na pamet je Lucian.
Ali, pobogu, gdje se skrivao? Poela me iritirati njegova tajnovitost. Zato se
jednostavno nije pokazao? Ionako je ve nanosio tetu svojom prisutnou.
Ustala sam elei proetati. Morala sam ga pronai i upozoriti da je njegova prisutnost
tetila mojim prijateljima i unosila razdor.
Hodala sam uz rub dvorane gdje su ljudi sjedili ili stajali na nogama okupljeni u grupice
dok je na sredini dvorane ostatak drutva veselo plesao.
Prela sam cijelu dvoranu, ali nisam ga vidjela. Bila sam uvjerena da se negdje skriva.
Kako drugaije objasniti udno ponaanje ljudi koji su inae veseli i bezbrini? Kad bi ga
bar pronala, zamolila bih ga da napusti dvoranu jer je situacija postajala nepodnoljiva.
Izala sam na terasu i proetala cijelom njezinom duinom, gledajui u tamne fontane i
stabla. Moda je negdje vani.
Odjednom je do mene doao poznati glas.
Oh, Anthony promrmljala je Deb na moje iznenaenje.
Zastala sam kao ukopana. Deb i Anthony?
Jasno sam ula poljupce i njeno mrmljanje koje je dopiralo iza visoke ivice.
Bila sam u oku.
Deb se nikad nije ponaala tako neoprezno i nepristojno. U drutvu je vladalo pravilo da
samo zarunici mogu izmjenjivati njenosti i ona je to jako dobro znala. Deb nije bila
zaruena s Anthonyjem, stoga mi nije bilo jasno zato je toliko riskirala. to da ih je netko
drugi, umjesto mene, pronaao u tom kompromitirajuem poloaju? Zar je poludjela?
Glasno sam se zakaljala dajui im do znanja da nisu sami. ula sam komeanje i tiho
hihotanje.
Deb? dozvala sam je.
Jade? Oh, to si samo ti, hvala Bogu rekla je s druge strane i zakoraila na svjetlo.
Frizura joj se raskutrala od oito strastvenih poljubaca, a haljina je na mjestima bila
zguvana.
Pobogu, kako to izgleda? rekla sam i uurbano se spustila do nje.
Anthony je stao iza nje i smeteno se osmjehivao, isto kao i ona. Nisam eljela dalje
komentirati, nego sam na brzinu popravila Debinu frizuru i dobacila joj prijekoran pogled.
Idemo rekla sam i povukla je za sobom. Ima sreu to te netko drugi nije zatekao
ovdje.
Ba bih voljela da jesu odbrusila mi je.

Zastala sam i otro je pogledala. Uzvratila mi je istom mjerom.
Razgovarat emo kad doemo kui.
Zauzela je obrambeni stav.
A tko e mi odrati predavanje? Gospoica pala sam pod Grofove noge zlobno se
nasmijala.
Osjetila sam rumenilo na obrazima, jer sam znala to je time eljela rei.
Nisam ti planirala odrati predavanje. Ali emo ipak razgovarati kod kue, a ne ovdje
rekla sam i nastavila je vui za sobom u dvoranu.
Kad smo doli do drutva, situacija se vrtoglavo izmijenila. Anthony je opet svu svoju
pozornost posvetio Lucindi dajui joj vrue komplimente, a Deb se objesila Joshu o ruku.
Zbunjeno sam ih promatrala. Ponaali su se kao da se u vrtu nita nije dogodilo i da nisu
postojali jedno za drugo. Za ime svijeta, to se dogaa?! Zato su se ponaali kao luaci?
Gdje je, dovraga, Lucian?! Bila sam izbezumljena zbog svega oko sebe.
* * * *
Kad smo dole kui, Deb je odbijala razgovarati o onome to se dogodilo. Otila je ravno u
svoju sobu i nepristojno zakljuala vrata meni pred nosom.
Bijesno sam frknula.
Moda e ujutro biti razumnija. Nema smisla navaljivati na nju kad je bila u udnom
raspoloenju za koje zapravo nije ona kriva, nego Lucian.
Pogledala sam kroz prozor i opet ugledala siluetu. Je li to mogao biti on? Iako sam bila
ljuta na njega, moje srce je zatreperilo od sree jer me titio. Dok sam, skrivena iza debele
zavjese promatrala van, morala sam priznati da je moja ljutnja bila nepravedna. Nije on kriv
to je tako djelovao na ljude. To je dio njegove prirode, tako je programiran od strane
Lucifera. Ali... Zato ta njegova mo vie nije djelovala na mene? inilo se kako jedino ja
veeras nisam potpala pod njegov utjecaj. Je li razlog tome bila moja ljubav prema njemu?
Silueta je mirno stajala ispod stabla u vrtu. Mogla sam jasno vidjeti obris njegovog tijela
skrivenog ispod plata.
Morala sam razgovarati s njim. Objasniti mu to se dogodilo i pokuati doi do nekakvog
rjeenja njegove zatite koja nee utjecati na druge ljude u mojoj blizini. Jer ako se ovako
nastavi, vie nee biti ljudi koji e eljeti biti blizu mene. Svi e biti u svai. A plan je bio
otjerati demone, a ne ljude.
Uzela sam plat kako bih se zatitila od znatieljnih pogleda, za svaki sluaj. Protiv
hladnoe mi nije trebao jer je srpanjska no bila sparna.
Namjerno sam ostavila upaljeno svjetlo u sobi jer sam se bojala da bi otiao ako bih ga
ugasila, mislei da sam pola na spavanje. Nisam eljela da mi pobjegne.
Iskrala sam se iz sobe i spustila se u prizemlje to sam tie mogla. Morala sam rukom
pratiti liniju zida jer u hodnik nije dopiralo nikakvo svjetlo s obzirom na to da tu nije bilo
prozora, nije bilo ni mjeseevog sjaja koji bi mi olakao snalaenje u mraku.
Kua se inila praznom. Svi ukuani, ukljuujui i poslugu, otili su na spavanje, pa sam

imala slobodan put.
Spustila sam se niz iroke stepenice i odluila se za stranja vrata koja su vodila u vrt.
Njeno sam otvorila vrata, bojei se da ne zakripe.
Ispred mene se protezao vonjak obasjan mjeseinom. Stabla su izgledala kao vojnici
svrstani u pravilne redove, ekajui svoju naredbu. Kronje su bile prelivene srebrenim
sjajem, a podnoja stabala uronjena u gustu tamu.
Izala sam van i tiho zagazila preko meke trave na kojoj su moji koraci postali neujni.
to sam se vie pribliavala stablu ispod kojeg se nalazio Lucian, to mi je srce ubrzanije
kucalo. Ovaj put u ga vidjeti na sasvim drugi nain, sad kad sam bila sigurna u svoju ljubav.
Ali nisam mu smjela dati do znanja to osjeam. Morala sam to skrivati kao najveu tajnu.
Nisam imala pojma kako bi mogao reagirati. Jesu li demoni bili sposobni za ljubav? Ili samo
za njezino unitavanje? Nisam eljela da mi se nasmije u lice i pogazi moje srce, bez kajanja.
Zastala sam osjetivi gorinu zbog vlastitih misli. Jesam li luda to sam vjerovala u svoju
ljubav prema njemu? I jo lua to sam se nadala da bi mi mogao uzvratiti? Zato sam uope
mislila da bi ta mogunost mogla postojati? Jasno je rekao da mi je pomogao s dionicama
iskljuivo iz sebinih razloga, a sino me spasio jer se osjeao odgovornim to me upleo u
cijelu ovu zbrku. Zar sam brkala njegovu krivnju to je u pakao uvukao nevinu rtvu, s
privrenou i njenou? Zaboljela su me vlastita razmiljanja, pa sam ih odbacila i nastavila
koraati.
Prikrala sam se kutu kue i virnula prema stablu kako bih vidjela je li jo uvijek tamo.
Bio je, ali... Neto nije u redu.
Naprezala sam se kako bih izotrila vid. Uinilo mi se da je silueta prevelika za Luciana.
Kad sam gledala s prozora nisam to mogla uoiti. Ako to nije bio on, onda tko...
Silueta se pomaknula i izronila na mjeseinu. Ostala sam bez daha od strave i uasa,
zatim sam se ukoeno zalijepila uz rub kue.
To nije Lucian, to nije ljudsko bie... to je bilo udovite! Samo njegova glava bila je vea
od polovice mog tijela. Bio je groteskan! Crte njegova lica bile su izobliene, kao da ga je
netko neumorno udarao maljem zbog ega je na mjestima izgledalo zgnjeeno. Imao je
mutne velike oi, ali nos mu je bio potpuno udubljen. Samo dvije rupice koje su trebale
predstavljati nosnice, a usne iskrivljene u neprirodnom kutu.
Na trenutak mu je ispod plata izronila ogromna kvrgava ruka u kojoj je zabljesnuo veliki
no. Ve u iduem trenutku ponovno se povukao s mjeseine i zapao u sjenu stabla.
Od straha i uasa koji sam osjeala, bila sam paralizirana. Nisam se usuivala pomaknuti.
Nisam eljela da me uje, vidi, nanjui!
Oh, Boe, to u uiniti? Nisam se usuivala pomaknuti, a tako sam eljela pobjei!
Suza mi se skotrljala niz ukoeno lice.
Toliko sam se snano zalijepila uz zid kue, da su me lea poela boljeti.
Ono udovite moglo bi me skriti u jednom potezu. Zato je bio tamo? to je ekao?
Ako me elio napasti, mogao je bez problema uletjeti u moju sobu i ubiti me. Samo da me
natjera da zurim u njega, umrla bih od straha. Nisam se mogla vratiti u sobu jer ni gore nisam
bila sigurna. Gdje bih se mogla sakriti? Je li to jo jedan od Luciferovih podanika poslanih po
mene? Morala sam pobjei.

Skupila sam hrabrost i natjerala se na minimalno, tiho pomicanje du zida.
Kad sam stigla do ruinog grma, opet sam ukoeno zastala. Morala sam se odlijepiti od
zida ako sam mislila nastaviti dalje.
udovite vie nisam mogla vidjeti, ali mi je slika njegovog lica i cijele pojave jo gorjela
pred oima. Nikad u ivotu nisam vidjela neto toliko strano i grozno.
Osjeala sam hladne kapljice znoja koje su izbijale na povrinu, to od naprezanja da se
pomaknem s mjesta, to od strave koja me proimala. Spoznaja da su demoni postojali sad je
dobila dimenziju uasa. Nisam znala kako se nositi s ovim. to ako situacija bude sve gora i
gora? to ako udovita koja e dolaziti za mnom budu sve stranija? Kako se nositi s tim?
Neto je zaukalo u mojoj blizini.
Naglo sam okrenula glavu prema smjeru iz kojeg je dopirao zvuk. Neto je brzo proletjelo
i ve u iduem trenutku netko je bio tik ispred mene.
Od panike i straha zavrtjelo mi se u glavi i poela sam padati kad su me neije ruke
uhvatile. Samo neka bude brzo, procijedila sam u sebi i vrsto stisnula oi.
Jade? proaptao je poznati glas.
Oprezno sam otvorila jedno oko i zagledala se u lice ispred sebe.
Lucian! s olakanjem sam proaptala.
to radi tu? otro me upitao.
Oh, tiho, tiho upozorila sam ga.
udovite je zarealo i ula sam njegove korake, zbog ega sam zacviljela i vrsto se
stisnula uz Luciana.
Gotovi smo, umrijet emo zavapila sam.
Prestani hladno me upozorio. to je tebi?
Zbunjeno sam zurila u njega dok me pokuavao odgurnuti od sebe.
Tamo je udovite proaptala sam.
Kakvo udovite? O emu pria? pitao me i napokon me dovoljno snano odgurnuo
zbog ega sam blago udarila leima o zid. Nisam se obazirala na to, nego sam prestravljeno
pogledala prema kutu kue gdje se udovite pojavilo i zaustavilo.
Eto to udovite! zavritala sam i potrala to su me noge bre nosile. Imala sam
osjeaj da mi se srce spustilo u pete. Nisam mogla ni o em razmiljati, samo o potrebi za
bijegom sve dok nisam snano udarila u prepreku koja se odjednom stvorila ispred mene.
Zbog udarca sam zateturala i pala na stranjicu.
Oamueno sam odmahnula glavom i pogledala gore.
Milorde!
On je mirno stajao i hladno me promatrao.
Misli da bi te bjeanje spasilo? mirno je upitao gledajui me s visoka.
Teko sam progutala i pogledala preko ramena.
Ali udovite...
Ako ga jo jednom tako zovne, tako mi svega, prebacit u te preko koljena i dobro
istui zareao je.
to? zinula sam u udu.
On nije udovite nagnuo se iznad mene i mrko me pogledao, zatim me nimalo

njeno zgrabio ispod ruke i povukao na noge. Doi da te upoznam s Pahuljicom rekao je.
Pahuljica?! Vi mora da me zezate?! zavritala sam jer nisam mogla vjerovati svojim
uima. Upravo sam proivljavala najgoru nonu moru u svom ivotu, a on me hoe upoznati
s Pahuljicom!?
Uuti! opet je zareao na mene. eli li da probudimo sve u kui? Kako im misli
objasniti to se ovdje dogaa?
To objanjenje bi i mene zanimalo procijedila sam.
Oprezno sam ga slijedila prema Pahuljici. Nisam mogla vjerovati da mu je to ime! Kakva
ironija! Nije nimalo podsjeao na njenu, podatnu pahuljicu.
udovite je i dalje stajalo na rubu kue i ekalo.
to smo se vie pribliavali, to sam sve vie oklijevala. U jednom trenutku Lucian se
okrenuo i kad je shvatio da zaostajem, vratio se do mene, zgrabio me za ruku i povukao.
Opirala sam se, ali bezuspjeno. Njegov je stisak bio kao od elika, vrst i odluan.
Doveo me ravno pred udovite, gurnuo ispred sebe i stao iza mojih lea, ruku poloenih
na moja ramena. Gledala sam u pod ne usuujui se podignuti pogled. Zurila sam u ogromna
stopala udovita ispred sebe.
Jade rekao je Lucian upoznaj Pahuljicu.
Ne, hvala proaptala sam.
Osjetila sam da se Lucian nagnuo naprijed, a zatim otro naredio:
Pogledaj ga. Ne budi nepristojna, povrijedit e mu osjeaje. Nemam vremena za ove
gluposti.
Na spomen da bih ja mogla povrijediti osjeaje udovita ispred sebe naglo sam podigla
pogled i u nevjerici zurila u prizor ispred sebe. Bio je jo runiji i straniji izbliza. Instinktivno
sam se stresla i povukla unatrag, ali me Lucianovo tijelo sprijeilo da se pomaknem.
udovite me gledalo svojim velikim mutnim oima izoblienog izgleda. Umalo sam
zajecala.
Zatim je ispustio nevjerojatan zvuk, kao ranjena ivotinja koja je traila pomo i blago je
pognuo glavu gledajui u pod.
Zbunjeno sam ga gledala.
Oh, divno! rekao je Lucian. Sad si ga uvrijedila, e pa sad ga ti tjei. Tako mi svega, ja
neu rekao je i ljutito se odmaknuo od mene.
I dalje sam se zbunjeno osvrtala gledajui as u ljutitog Luciana koji se zastavio podalje do
nas, zatim u udovite koje je i dalje isputalo tune zvukove i gledalo u pod. Neto me steglo
u srcu.
Ako je Lucian smatrao da je sigurno upoznati me s ovom spodobom, morala sam mu
vjerovati. Osjeala sam da mu mogu vjerovati. Ali to mi je initi? Da ga dotaknem? Ne,
hvala. Da progovorim? A to bih rekla?
Tupo sam zurila ispred sebe. Nisam se usuivala pomaknuti, iako je Lucian smatrao da
sam sasvim sigurna u blizini ovog udovita.
Dotakni ga odjednom je rekao Lucian. Daj mu do znanja , da ga se ne boji. Svjestan
je svog izgleda i veoma ga povrijedi kad ljudi tako reagiraju.
Da ga dotaknem? Ukoila sam se. Ali bojala sam ga se. Zato je to bilo toliko pogreno i

uvredljivo? Je li se u zadnje vrijeme pogledao u ogledalo? Naravno da uasava ljude svojim
izgledom.
I dalje je cvilio.
Nisam vie mogla podnijeti ovu situaciju, a imala sam osjeaj da e nas Lucian
nemilosrdno natjerati da zurimo jedno u drugo sve dok se ne sprijateljimo, pa sam plaho
ispruila ruku.
Zvijer je uutjela, to me jo vie uplailo.
Pogledala sam u Luciana koji je kimnuo glavom u znak odobravanja.
Nastavila sam primicati ruku prema Pahuljici. Jedva sam mu sezala do prsa. Pobogu, gdje
da ga dotaknem?
Na trenutak sam zastala, mislei se, a onda sam mu dodirnula prsa. Ispod tankog sloja
odjee tijelo mu je bilo kao kamen, vrsto i hladno.
Odjednom se udovite bacilo na pod zbog ega je zemlja zadrhtala, a ja sam se okrenula
spremna na bijeg. Nisam razumjela to se dogaa.
Lucian me zaustavio.
Samo se eli maziti blago je rekao kad je stao pored mene. Pogledaj ga.
I zaista. Pahuljica je bio na leima na podu s podignutim grotesknim rukama i nogama.
Na licu je imao izraz koji bi se mogao opisati sretnim. Usne je iskrivio u neto to je moglo
podsjeati na osmijeh, ali nisam bila sigurna jer mi je vie sliilo grimasi.
Slobodno ga pomiluj, kao da je tvoj kuni ljubimac proaptao mi je Lucian na uho.
Ali ne smije uti da ga tako naziva. Naljutit e se.
To je bio nimalo utjean podatak. Duboko sam udahnula i opet se pribliila Pahuljici, te
ga ukoenom rukom pomilovala po trbuhu. Iako je leao na podu, njegov trbuh je bio u
razini s mojim iako sam stajala na nogama. Strano!
Nakon par milovanja, Pahuljica je poeo proizvoditi zvuk kao da se smjeka. Kakav udan
zvuk.
U redu, dosta odluno je rekao Lucian, a ja sam na njegovo nareenje rado odmaknula
ruku.
Ve u iduem trenutku, Pahuljica je bio na nogama i nespretno se gegao prema stablu
ispod kojeg sam ga i pronala. U udu sam gledala za njim. Zaista neobino stvorenje.
Tko je on? upitala sam kad sam se okrenula prema Lucianu koji me sa zanimanjem
promatrao.
Sjedni rekao je i sjeo na klupu ispod oblinjeg stabla.
Jo uvijek sam osjeala odbojnost kad bi me netko ponudio da sjednem, zbog svega to se
dogodilo kad me tata obavijestio o bankrotu, ali posluno sam uinila to je traio od mene.
Pahuljica je demon poeo je objanjavati kad sam sjela kraj njega. Nije gledao u mene
nego ispred sebe. On je jedan od prvih neuspjelih pokuaja. Lucifer je pokuavao sve dok
nije napravio demone koji su nalikovali ljudima, ali dok se to nije dogodilo imao je mnogo
ovakvih sluajeva pokazao je prema Pahuljici.
Kako ste ga upoznali? Kako ste se sprijateljili? to mi je vie informacija davao, to je
moja znatielja bila jaa, a pitanja su se sve vie mnoila.
Nekoliko godina nakon to sam stvoren, naiao sam na njega. Nekoliko demona kojima

je vjerojatno bilo dosadno ili su se jednostavno eljeli osvetiti Luciferovim kreacijama, muili
su ga i zlostavljali. Nisam bio raspoloen gledati to pa sam ga spasio dok su spavali. Jo uvijek
nemam pojma zato sam to uinio. Moda jer sam smatrao kako Pahuljica nije traio da bude
takav kakav je stvoren. Nije on kriv mrano je rekao Ali od tada me ne ostavlja na miru.
Nasmijala sam se.
to je smijeno? otro me upitao i prostrijelio pogledom.
Vi ste ipak slabi na patnje nemonih sretno sam ukazala na tu injenicu.
Jade hladno je rekao. Zar zbilja misli da je Pahuljica nemoan naspram drugih
demona? upitao je.
Pogledala sam prema gromadi od udovita.
Ne... morala sam priznati i to je moju teoriju bacilo u vodu.
Eto vidi. U krivu si, to nije bio moj motiv. Ne znam zato se Pahuljica nije branio dok
su ga muili, jer znam da se mogao osloboditi. Moda jer je znao da ih ne moe ubiti i da bi
vjerojatno krenuli u potragu za njim ako bi im pokuao nauditi. Ne znam za njegove motive,
ali bez obzira na moje motive, tijekom stoljea on se pokazao korisnim, osobito u bitkama.
U bitkama? zabrinuto sam ponovila.
Da. Iako je njean i prokleto oboava maenje, u borbi je krvoloan.
Stresla sam se. Zatim sam se sjetila jo neega.
A gdje je on bio kad sam vas pronala u dvorcu u onom stanju? upitala sam.
Lucian je na trenutak utio, zatim objasnio:
Poslao sam ga na lanu misiju to dalje od sebe.
Zato?
Jer sam mislio da u moi izdrati do kraja.
Ovo je ve drugi put da mi to spominjete i ovaj put zahtijevam objanjenje: do kraja
ega? Ne razumijem.
Opet je zautio, spustio glavu, zatim tiho odgovorio:
Mi ne moemo umrijeti, Jade.
Nikad? zaudila sam se. Zar su bili besmrtni na sve mogue naine?
Nasmijeio se.
Postoje samo dva naina da nas se ubije. Jedan je uz pomo otrova koji Lucifer spravlja
od suza ada kad je to rekao sjetila sam se legende koju mi je ispriao gospodin West.
Znai, bila je istinita? Mislila sam ga pitati o tome, ali sam ipak utjela jer je nastavio
objanjavati, a eljela sam uti svaku informaciju koju mi je davao. Drugi nain je: smrt u
nedostatku hranjenja duama. Ali ta smrt je nemilosrdna.
Sjeam se, unutarnji su vam organi izgarali...
Ne samo to njegovo je lice bilo obojano sjenama, glas mraan i dubok dok je govorio o
temama koje su za njega vjerojatno bile neugodne. Ta smrt predugo traje. Potrebno je ne
hraniti se mjesecima da bi na kraju demon zaista preminuo.
Mjesecima? Ali...
Da, to je jo jedan od Luciferovih prokletih darova ogoreno me prekinuo. Nismo
mogli umrijeti samo tako, o svemu je elio on odluivati. Stoga nam je dao sposobnost da
moemo dovoljno dugo ivjeti bez hrane, ali opet predugo u boli i agoniji da bismo mogli

izdrati do kraja. Svaki od nas, koji je ikad poelio smrt i pokuao apstinirati, prije ili kasnije
odustao bi i posegnuo za duom tiho je rekao i spustio ramena. Bol je prestrana...
Zato ste eljeli umrijeti? njeno sam upitala.
Pogledao me tako udno da sam zatreperila.
Na zemlji sam tisuama godina, predugo... Umoran sam od svega...
Zamislila sam se nad njegovim rijeima.
Da, to je zaista predugo...
Otkad sam stvoren, ivim na isti nain. Vrebam ljude u nadi da mi obeaju svoju duu,
zatim ekam da se to obeanje ostvari. Svaki dan isto, svako stoljee isto, svako tisuljee isto.
Dosta mi je...
to Lucifer eli od vas... demona?
eli da stvaramo pakao na zemlji. Da na ljude utjeemo negativno i u njima budimo
najprimitivnije osjeaje, potrebe... Zbog nas se zapoinju ratovi, ubojstva... Sve to je loe u
svijetu, mi smo odgovorni za to.
Ali zato mu je to potrebno?
eli da ljudi shvate kako je on jedini pravi vladar na zemlji i da e uvijek biti onako kako
on eli: krvoprolie i smrt.
Iza ugla kue provirilo je udovite, odnosno Pahuljica, prekidajui na razgovor i tiho
zareavi.
Upitno sam pogledala Luciana.
Samo provjerava jesmo li jo tu. Moram te upozoriti da on nema sposobnost govora, ali
razumije sve to mu se kae.
U redu...
I ako doe do tebe, ne boj se. Samo ga malo potapaj gdje stigne i on e zadovoljno
otii. Stvarno me izluuje s tim, ali kad odbijem to uiniti danima se duri. Glupo osjetljivo
stvorenje prosiktao je, a ja sam sretno primijetila da je Lucian zapravo volio svoje glupo
osjetljivo stvorenje. To mi je dalo nadu. Moda je ipak bio sposoban osjeati ljubav a da toga
ni sam nije bio svjestan.
Tko mu je dao to udno ime? upitala sam uz smijeak.
Ja.
Vi? iznenaeno sam ga pogledala. Ali zato ba Pahuljica?
Mrano me pogledao.
Bilo mi je prokleto dosadno hladno je odgovorio.
Shvatila sam poantu: da se ne mijeam gdje mi nije mjesto, pa sam promijenila temu.
to je uope radio ispod mog prozora? upitala sam.
Rekao sam mu da straari i uva te. Za svaki sluaj zatim se okrenuo vie prema meni i
mrko me pogledao. A to si ti radila usred noi u vrtu i uljala se okolo? otro je upitao.
Mislila sam da ste vi ispod stabla i sila sam jer sam morala razgovarati s vama.
O emu?
Tek tada sam se sjetila to sam eljela.
O vaem utjecaju na moje prijatelje na veeranjoj zabavi.
Upitno me pogledao.

Nemam pojma o emu govori?
Bio si na balu, zar ne?
Ne. Bio sam napadnut na putu za bal, ali uspio sam to rijeiti. Na kraju sam doao
ovamo.
Ova me informacija zbunila. Nisam znala kako onda objasniti udno ponaanje mojih
prijatelja.
Ali ako ti nisi bio na zabavi, kako onda objasniti ponaanje... zamiljeno sam rekla.
to se tono dogodilo? zabrinuto je upitao.
Moje su prijateljice inae vesele i dobre djevojke, ali veeras su se ponaale nemogue.
Stalno su se svaale. Najvie me okirala Deb koja se inae strogo dri svih pravila u drutvu.
Svia joj se mladi oficir Anthony, ali veeras su bili nevjerojatno udni...
Kako udni? U kojem smislu?
Nisam bila sigurna kako objasniti. Jednostavno su bili udni, kao da nisu bili oni. Kao da
je netko drugi uao u njih, avao...
Ovako... poela sam objanjavati. Anthony, kojem se inae svia Deb, nije mogao
skinuti pogled s nove djevojke Lucinde, to je kod Deb izazvalo ljubomoru i neprimjereno
ponaanje. Poela se vjeati po Lucindinom bratiu Jasonu. Na kraju sam zatekla Deb i
Anthonyja u vrtu u strastvenom zagrljaju. Nisam mogla vjerovati svojim oima. Ona se nikad,
ali ba nikad ne ponaa toliko neoprezno i ludo. Mislila sam da ste vi negdje u blizini i da
svojim utjecajem unosite kaos i nered meu njih...
Nisam bio blizu... rekao je zamiljeno. Ali to ne znai da neki drugi demon nije bio
tamo.
to? zaueno sam upitala, zatim sam shvatila. To je imalo smisla. Netko drugi je bio
odgovoran za njihovo nelogino ponaanje. Ali tko?
S obzirom na sve to si mi rekla, demon je morao biti jako blizu da bi imao tako snaan
utjecaj. Veoma blizu...
Negdje u plesnoj dvorani?
Da je samo bio negdje sa strane i promatrao vas, osjeali biste se bezvoljni, ali ne biste
zapadali u svae ili neprimjereno ponaanje. Ako je imao sklopljenu nagodbu s jednim od
vas, to takoer ne bi utjecalo na ponaanje cijelog drutva, samo na osobu s kojom ima
nagodbu... Mislim da je demon bio u vaem drutvu, morao je biti... cijelu no...
U oku sam zurila u njega. Je li to mogao biti Anthony?
Ali tko? tiho sam upitala, strepei od odgovora.
Rekla si da se to prvi put dogodilo veeras?
Da.
Koga ste zadnjeg upoznali, a postao je dio vaeg drutva?
Nisam se morala dugo misliti, ime mi je odmah izletjelo.
Lucinda! rekla sam. Ali ona je djevojka?
Zar misli da su demoni samo mukarci nasmijao se, zbog ega sam se nelagodno
zarumenjela.
Ne, naravno da ne, ali... Prvi put kad je bila s nama u drutvu, na aju u Debinoj kui sve
je bilo u redu. Bile smo vesele i nasmijane...

Utjecaj ne mora zapoeti odmah. to je due s vama i to je demon moniji, to postaje
gore.
A njezin brati i drubenica? Jesu li oni ljudi?
Sumnjam. Demoni nikad nisu bliski s ljudima. Za nas, vi ste samo plijen, igrake...
zastao je kad je vidio izraz mog lica za koje sam pretpostavljala da je odraavalo moje
unutranje razoarenje njegovim rijeima.
Je li to uvijek pravilo? ogoreno sam upitala.
Da.
to je s nama? Jesam li i ja vama plijen, igraka? Ne razumijem...
Gledao me ne znajui to odgovoriti.
U vaem je drutvu najvjerojatnije troje demona, Jade promijenio je temu to me jo
vie povrijedilo. To je veoma opasno.
Uzdahnula sam.
to emo uiniti? Moram upozoriti ostale.
Ne znam koliko e uspjeti u tome s obzirom na to da im ne smije rei to se zapravo
dogaa. Pokuaj odrati drutvo podalje od demona, a ja u pokuati pronai nekakav nain
da ih se rijeimo zatim je zamiljeno dodao: Ne mogu vjerovati da su toliko opsjednuti s
tobom.
Sa mnom? okirano sam ponovila.
Oito. Moram saznati zato od poetka nisu krenuli iskljuivo na mene kad su saznali
za moj propust, nego su se usmjerili na tebe. To nema nikakvog smisla.

spriavam se na svom ponaanju sino obratila mi se Deb kad smo nakon ruka ostale
same.
Izale smo u vrt i uputile se prema vrtnim klupama u sjenici koja je bila isprepletena
raznobojnim cvijeem i okruena slapom zelenila. Za mene je to mjesto predstavljalo oazu
mira na ovom imanju. Slika sjenice utopljene u cvijee i zelenilo uvijek me iznova
oduevljavala. Kad bih sjela, najprije bih duboko udahnula sladunjavi miris koji je bio u
zraku. Imao je terapeutski uinak na moja osjetila. A to mi je vie nego potrebno.
Bilo mi je drago to je Deb prva spomenula sinonji dogaaj, jer sam eljela razgovarati s
njom o tome i inilo se da se dozvala pameti, jer se od neugodnosti zarumenjela do korijena
kose.
Tako mi je ao. Ne mogu vjerovati... opet je rekla.
Osjeala sam dubinu njezina kajanja, ali sam bila svjesna da ju nisam mogla pravilno
utjeiti. Nisam joj mogla rei kako zapravo nije ona bila kriva zbog toga, nego demoni. Nisam
znala kako bi reagirala na takvu informaciju. Moda bi me ismijala, ali moda bi mi i
povjerovala. Nijedna od tih opcija nije mi se sviala. Ako bi me ismijala, ne znam kako bi me
nakon toga doivljavala. Kao osobu koja je vjerovala u budalatine? Nisam eljela da moja
najbolja prijateljica ima loe miljenje o meni. A ako bi povjerovala i prestravila se spoznajom
da svijet ipak nije onakav kakvim ga je doivljavala? Tko zna kolikih bi razmjera bio njezin
strah?
Ve se uasavala Luciana samo zbog traeva koji su kruili o njemu. to bi tek pomislila
kad bi saznala da nije ubojica, nego jo gore, vrag? Deb je voljela dramatizirati i
preuveliavati, stoga se nisam usuivala riskirati. Kako bilo, morala sam sakriti istinu od nje.
Nadam se da to vie nee ponoviti rekla sam naposljetku kad smo sjele na klupu.
Duboko sam udahnula upijajui umirujue mirise cvijea i svjee pokoene trave oko nas.
Trenutno sam osjetila kako me napetost naputa. To mi je bilo potrebno za nastavak
razgovora.
Tako mi je neugodno sakrila je lice u dlanove. to e Anthony misliti o meni?
zajecala je.
Umirujui osjeaj koji me prije nekoliko sekundi obuzeo sad se povukao jer je njezin
osjeaj srama pojaao moju tjeskobu.
Opet sam duboko udahnula.
Zapravo sam ja kriva za sve to se dogodilo. Da se demoni nisu okomili na mene, moje bi
drutvo bilo netaknuto. Zamalo sam dovela u pitanje Debinu ast, jer se ona nikada ne bi

onako ponaala da nije bilo demonskog utjecaja.
Obuzeo me osjeaj krivnje. eljela sam joj se ispriati, ali to bi opet povuklo previe
pitanja na koja joj nisam smjela odgovoriti.
Deb njeno sam rekla i pokuala odmaknuti njezine ruke kako bih ju pogledala u oi.
Nije nanesena velika teta. Anthony je razuman pokuala sam je utjeiti. Uostalom, i on
je sudjelovao u tome...
Oh jo se vie zakopala u dlanove. Shvatila sam da nisam trebala izrei zadnji
komentar.
Odjednom sam se sjetila kako sam mogla situaciju okrenuti u nau korist, da ne optuim
ni nju ni sebe, a opet da maknem demone iz naeg drutva.
Ako emo ikoga kriviti, neka to budu Lucinda i njezin brati rekla sam odluno, a ona
je iznenada podigla glavu i pogledala me.
Zato njih? upitala je crvenih oiju i nosa ruiastog od plaa.
Pa zbog njih ste se ti i Anthony ponaali poput dvoje nezrele djece ustrajala sam u
svom naumu, a nju je opet preplavilo rumenilo.
Kako to misli? upitala je pomalo obrambenog stava.
Dok oni nisu doli u nae drutvo, svi smo se lijepo slagali, zar ne?
Da...
Sino si bila ljubomorna na Anthonyja zbog Lucinde, a on na tebe zbog Jasona, zar ne?
U pravu si... vidno je opustila ukoena ramena shvaajui.
Zar ne vidi kako je sve bilo normalno dok oni nisu doli i poremetili na mir. Lijepo
emo im rei da ne elimo njihovo drutvo i problem rijeen nadala sam se da e to biti
tako jednostavno, ali bojala sam se. Ipak su oni demoni i sigurno ih ovjek nije mogao tako
lako otresti od sebe. I mi emo opet biti vesela druina dodala sam namjerno
optimistino.
Deb je neko vrijeme u tiini razmiljala o mojim rijeima, a ja sam strpljivo promatrala
raznobojno cvijee.
Mislim da si u pravu konano je rekla.
Dobivi od nje eljenu reakciju, odluila sam promijeniti temu. Bilo je bolje ne zalaziti
dublje u razloge zato samo morali odbiti Lucindu i njenu skupinu. to je Deb manje pitala,
to je bilo bolje.
Dok je ona utjela, ja sam razmiljala o izboru nove teme. I bilo je neto to me jako
zanimalo i za to sam znala da e Deb sigurno odvratiti od Lucinde i daljnjih pitanja.
Deb tiho sam rekla. Kakav je prvi poljubac?
Pogledala me sa zaprepatenjem. Morala sam se nasmijati njezinoj reakciji.
Hej! rekla sam. Nemoj me sad tako gledati, ti si se ljubila, a ne ja...
Iznenada se nasmijala i oraspoloila, a licem joj se razlio sanjivi izraz.
udno, savreno, odvratno, boanstveno... sve... poela je nabrajati sa sjajem u oima i
aavim osmijehom.
Morala sam priznati kako nisam razumjela njezin izbor rijei.
Kako neto moe biti u isto vrijeme odvratno i boanstveno? znatieljno sam upitala.
Oh, Jade, ne znam kako da ti to objasnim... pokuavala je izabrati prave rijei, a zatim

je rekla: Morat e to sama probati i tek e onda razumjeti o emu govorim.
Namrtila sam se. Nisam bila zadovoljna njezinim objanjenjem, ali je ona nastavila
priati o tome kako od sino Anthonyja voli jo vie i kako je on jedini mukarac za nju...
Prestala sam sluati.
* * * *
Hej, Jade progovorio je njean glas iza mene. Prije nego sam se okrenula prepoznala
sam Mary.
Bok, Mary. to ti radi ovdje? upitala sam.
Jo uvijek sam sjedila u sjenici pokuavajui se opustiti nakon to se Deb povukla na
popodnevni odmor.
Potrebno mi je drutvo rekla je pomalo tuno i ula u sjenicu.
Deb je u svojoj sobi. eli li da ju pozovem?
Ne, nema potrebe. Hoe li ti smetati ako ti se pridruim?
Naravno da ne. Sjedni rekla sam i pomaknula se kako bi ona mogla sjesti do mene na
klupu.
Osjeala sam da je tuna, to se vidjelo u njezinu dranju, izrazu lica i tonu njezina glasa.
Bila je tek zaruena pa se njezina tuga nije uklapala u cijelu tu sliku. Neto nije u redu?
upitala sam.
Mui me cijela situacija s Carly odgovorila je. Skoro sam zaboravila na Carlynu
reakciju na njezine zaruke.
Oh... da s razumijevanjem sam kimnula glavom.
Bila sam kod nje danas, ali me nije htjela vidjeti. Ne razumijem zato se tako ponaa
uzrujano je rekla.
Iznenadilo me to je Carly i danas ustrajala na istoj reakciji, jer sam mislila da su za ono
sino krivi demoni. Zamislila sam se nad tim, pokuavajui razumjeti. Moda je demonski
utjecaj izbacio na povrinu ono to je Carly inae osjeala prema odnosu lorda Westa i Mary?
To bi objasnilo zato danas nije promijenila svoje ponaanje.
Mislila sam da e biti sretna zbog mene rekla je opet Mary.
Shvatila sam da e ovo biti naporan dan za mene.
Najprije sam morala tjeiti Deb, a sad je na redu bila Mary.
Uzdahnula sam. Oh, ionako sam bila kriva za cijelu ovu zbrku, bilo bi fer da je pokuam
ispraviti.
Moda te ne eli izgubiti rekla sam.
Pogledala me ne shvaajui.
Naravno da me nee izgubiti. Kako moe pomisliti neto tako.
Mora je razumjeti, Mary. Zaruila si se, zapoet e novi ivot, preselit e se... Zbog
svega toga neete se vie toliko esto sastajati i druiti. Htjela ti to ili ne, va odnos e se
promijeniti. Carly je oito to povrijedilo.
Mislim da si u pravu osmjehnula se dajui mi do znanja da su je moje rijei utjeile.

Hvala to si mi to rekla, Jade. Na trenutak sam pomislila da me Carly vie ne voli.
Ne vjerujem. Vas dvije ste cijeli ivot najbolje prijateljice i mislim da to nita ne moe
promijeniti.
Postoji jo jedan razlog zato sam dola ovdje i zbog kojeg mi je drago to sam te nala
samu odjednom je rekla.
Koji razlog?
Krue neke udne glasine, Jade zastala je. Nisam sigurna je li na meni da te
obavijestim, ali smatram da mora znati to se pria.
O emu je rije? uznemireno sam upitala.
O tvojoj majci.
Da me netko iznenada udario posred lica ne bih se vie okirala.
O mojoj majci? Ne razumijem.
Jutros je kod nas bio lord Kingsley koji je blizak prijatelj moje obitelji, ali mora odmah
znati da ove glasine nismo prvi put uli od njega. Sino se na zabavi mnogo o tome govorilo...
to? Reci mi! Kakve glasine?
Pria se da je tvoja majka bila vjetica...
Molim?! uzviknula sam u oku.
Oprosti, Jade. Ja u to ne vjerujem, ali bolje je da zna to se pria.
Vjetica! Kakve li gluposti?! Kako netko moe pomisliti neto takvo... Zastala sam jer
sam se sjetila Luciana. Ako su postojali demoni, zato ne bi postojale vjetice? Ali kakve veze
moja mama ima s tim?
Nastavi rekla sam.
Kau da je oboljela jer je krivo upotrijebila nekakve ini. Navodno je htjela nekoga
ukleti, ali je neto polo po zlu zbog ega se razboljela i umrla.
To su iste gluposti! Kako netko moe vjerovati u takvu idiotsku priu!
Zna kakvi su ljudi. Uvijek e biti onih koji e rado povjerovati u sve to moe nekoga
unititi. I to je najalosnije, rado e iriti te iste lai.
Ali... tko jo vjeruje u vjetice?
Gospodin Kingsley dodatno je zainio te glasine kad je jutros bio kod mojih roditelja.
Pobogu! uzdahnula sam. to je rekao?
Rekao je da si ti ista kao majka. Dao je naslutiti kako postoji velika vjerojatnost da si
vjetica.
Nevjerojatno!
Rekao je da si bacila ini na njega, zbog kojih je privremeno izgubio glavu zbog tebe
nagnula se naprijed i snizila glas. Tvrdi da ste kratko bili zarueni kad je tvom ocu
zaprijetio bankrot.
Glupost! vrsto sam protestirala.
Rekao je da ste eljeli njegov novac i da se jedva izvukao. Da mu je pomogao sveenik
molitvama kojima je uklonio tvoje ini i da je nakon nekoliko dana razvrgnuo vae zaruke.
Takoer kae da si bila bijesna zbog toga, ak je pokazivao nekakav oiljak gdje si ga navodno
ogrebala kad si bjesnjela na njega.
Isuse! Koje gluposti! uhvatila sam se za glavu.

Mora znati da ne vjerujem ni jednoj rijei koju je izgovorio.
On je nasrnuo na mene, samo sam se branila kad sam ga ogrebala.
I na mene je jednom nasrnuo, ali na sreu naiao je Tommy, na sluga, to sam
iskoristila za bijeg. Ali on iri lai o tebi, Jade. Kae da ste se onako misteriozno oporavili od
bankrota zahvaljujui vjetijim arolijama.
Mogla bih ga zadaviti golim rukama zbog tih lai bijesno sam prosiktala.
Moram priznati da je cijelo visoko drutvo jako znatieljno kad je u pitanju va brzi
oporavak. Svi se pitaju kako vam je to uspjelo.
Pomou novih investicija lagala sam.
Ali odakle vam novac?
Od daleke rodbine! Uostalom, zar je to vano?
Meni nije, ali njima oito jest.
Ne mogu vjerovati! Moja majka i ja da smo vjetice! ogoreno sam se nasmijala.
Smijeno.
Molim te oprosti ako sam te povrijedila ovim vijestima...
U redu je. Nisi ti kriva to ljudi priaju gluposti. Oh! Ispriaj me, Mary. Mislim da me
obuzela glavobolja.
* * * *
Gdje je Deb? Anthony je bijesno uletio u knjinicu lady Emm koju sam koristila dok su
dame bila na popodnevnom odmoru u svojim sobama.
Njegov me burni ulazak prestraio zbog ega mi je knjiga koju sam drala u rukama pala
na pod.
Izgledao je kao da ga je oluja izbacila. Crna mu je kosa bila raskutrana, vjerojatno zbog
brzog jahanja, a u smeim se oima nagomilao uznemirujui bijes. Izgledom i poloajem
tijela mogao je posluiti kao model za boga Bijesa koji je sijevao munje oko sebe, ako je takav
postojao.
Opet se bijesno proderao:
Gdje je ona?
Ne znam smeteno sam mu odgovorila. Nisam je vidjela vie od sat vremena, otkako
se povukla na popodnevni odmor u svoju sobu.
Poeo se nemirno osvrtati.
Pozovi je! Odmah! naredio mi je.
Napokon sam se oporavila od poetnog oka njegovim ulaskom pa sam poela jasnije
razmiljati.
Ne! otro sam rekla frustrirana njegovom reakcijom Objasni mi svoje ponaanje
zahtijevala sam. Odakle mu pravo ovako uletjeti u kuu i uznemiravati me svojim
glupostima.
Kao da nisam imala vlastitih problema, jo sam se morala nositi s njegovim djetinjastim
ponaanjem. Mislila sam da su demoni odgovorni za njegovu nerazumnost, ali moda sam

ipak u krivu.
Dobio sam anonimnu poruku uznemireno je protisnuo.
Optube koje su mi proletjele glavom ishlapjele su iz moje glave kad sam to ula.
Kakvu poruku? znatieljno sam upitala.
Ovu frustrirano je bacio komadi zguvanog papira prema meni.
Zbog tog ina sam ga prostrijelila pogledom, zatim sam razmotala papir i poela itati
kratki sadraj.
Ako elite znati gdje je Vaa cijenjena lady Deborah Donelly, posjetite oblinji bordel...
Kakva udna poruka...
Ne razumijem o emu je tono rije rekla sam. Deb je vjerojatno u svojoj sobi, ako i
nije, isto sumnjam da je odluila vidjeti unutranjost prljavog bordela. Ovo je ala, Anthony
pogledala sam njegovo uznemireno lice. Iako vrlo neukusna ala. Mogla bih se zakleti da
je ak sama Deb iza ovoga. Moda ti se pokuava osvetiti za sino? upitno sam ga pogledala
na to je posramljeno svrnuo pogled.
Molim te, pozovi je. Moram je vidjeti njegovo se lice iz bijesnog pretvorilo u njenu
bespomonost.
Dok sam ila prema predvorju s namjerom da poaljem slugu po Deb, razmiljala sam o
Anthonyjevoj reakciji i mogunosti da je Deb iza svega. Bez obzira, bilo mi je udno to je
Anthony povjerovao u istinitost tih rijei. Znala sam da voli Deb, ali kako je mogao imati tako
loe miljenje o njoj i zaista pomisliti da bi ona ikada zala na takvo mjesto. Bila sam
zgroena. Samo zato to je jednom popustila pod njihovim strastima i dopustila mu da je
poljubi, to nije znailo da je djevojka upitnog morala. Deb je bila iznad toga. Drala je do
moralnih vrijednosti vie no to je potrebno.
Uvrijedilo me to je imao tako loe i povodljivo miljenje.
* * * *
Nestrpljivo smo ekali njezin dolazak. Ja sam bila vie nestrpljiva da se rijeim ove
situacije, a Anthony je imao svoje motive po kojima nisam imala volju kopati.
Lady Deborah nije u svojoj sobi obavijestio nas je Jim, sluga kojeg sam poslala po nju.
Deb je dodatno odluila oteati ovu situaciju to me naljutilo. Nisam voljela igre,
pogotovo ne ovakve koje nisu mirisale na dobro.
Znate li gdje je otila? upitala sam.
Njezina sobarica kae da je dobila poruku od lady Lucinde Judde i da je otila do nje.
Ukoila sam se na to ime. Sada mi se Anthonyjeva reakcija inila opravdanom.
Ipak nije ala u pitanju...
Nisam mogla vjerovati da je Deb otila sama kod Lucinde. Zar je poludjela? Nakon svega
to sam joj rekla o tome kako se trebamo maknuti od nje.

Zato je Lucinda uope poslala poruku ba Deb, a ne meni? to je htjela od nje? Ako sam
ja razlog njihovog dolaska u nae drutvo, zato je pozvala Deb?
Oh, da je bar Lucian ovdje. U cijeloj ovoj zbrci nisam ga nikako pitala za adresu na kojoj
boravi. Da sam imala taj podatak, mogla sam mu hitno poslati poruku o ovome to se
dogodilo. I pozvati ga da nam pomogne, da smislimo plan...
to sad? Grozniavo sam razmiljala. Je li Deb bila sigurna kod Lucinde? Moda su samo
razgovarale? ispijale aj u ugodnom drutvu?
Meutim, instinkt mi je govorio da nismo smjeli riskirati. Morali smo otii tamo i izbaviti
je.
Anthony i ja emo morati sami otii tamo. Zadrhtala sam.
Svejedno, nadala sam se da samo ispijaju aj i ugodno razgovaraju... Zaista sam se iskreno
nadala tom scenariju, ali u glavi mi je odzvanjao sadraj poruke koju mu je Anthony
pokazao...
Vjerojatno je otila vidjeti onog odvratnog Jasona! ljubomorno je viknuo.
Nisam imala vremena ni volje objanjavati mu pa sam pustila da ga obuzme ljubomora.
To e biti dovoljno snana motivacija da to prije doemo do Deb. Moda nam i zatreba
njegov bijes i agresivnost ako nas Jason ili Lucinda pokuaju sprijeiti. Kako emo se zapravo
suprotstaviti monim demonima? Nisam znala, ali morali smo pokuati. Nisam mogla Deb
tek tako ostaviti tamo. Mogla bih pokuati s pregovorima, ponuditi im sebe u zamjenu za nju.
Zar im to ionako nije bio cilj? Uzeti mene? Bila sam spremna rtvovati se za njezinu
sigurnost.
Moramo se pouriti odjednom sam uzrujano rekla i povukla ga za sobom.
Nije me nita pitao, samo me slijedio. Vjerojatno je i on osjeao da je situacija krajnje
ozbiljna i opasna. Moj Boe, bordel? Nisam razumjela zato je bordel bio u pitanju? Ako su
zaista Deb odveli tamo, kako su je natjerali na to? Zar su je oteli? Ozlijedili? Situacija se iz
sekunde u sekundu inila sve gorom...
Odbacila sam sve norme lijepog ponaanja koje su nalagale da se dama u gradu moe
voziti iskljuivo u koiji. Umjesto toga naredila sam da mi osedlaju najbreg konja. Sluga me
udno pogledao, ali kad sam ga prostrijelila pogledom i zavikala da pouri, prestao je s
oklijevanjem. Nije bilo vremena za lijepo ponaanje.
* * * *
Uletjela sam u Lucindinu kuu iza Anthonyja koji je bez kucanja otvorio ulazna vrata i
zaputio se u prvi salon koji smo ugledali. Koliko sam uspjela vidjeti, ovako na brzinu, kua se
zapravo inila zaputenom. Sigurno nije ni postojala nepokretna teta kod koje su navodno
stanovali. To je bila jo jedna la kako bi nas zavarali.
U salonu smo naletjeli na Taru koja je mirno sjedila i polako podigla glavu kad smo naglo
i bez kucanja uli.
Pogledala nas je preko zlatnih naoala i tek sad sam uoila slinost njenih oiju s
Lucianovim. Imali su iste sive oblake koji su najavljivali goruu oluju u njima.

Oekivala sam vas rekla je zlobno se osmjehnuvi.
Nije mi se sviao njezin miran stav. Napela sam se. Sve je upuivalo na katastrofu.
Gdje je Deb? zahtijevao je Anthony. Ovaj put sam pozdravila njegov otar ton.
Lucinda i Jason su je odveli kod Madame Savoy odgovorila je, a njezin je pogled bio
oholo ponosan.
Gdje je to? zahtijevao je.
Spremno nam je pruila papir s adresom, koji je Anthony istrgnuo iz njezine ruke.
Kad je proitao sadraj, prostrijelio ju je pogledom, zastao na trenutak kao da e ju
udariti, ali onda se naglo okrenuo. Ona nije ni trepnula.
Morala sam priznati da mi je pomalo bilo ao to je nije udario, jer sam osjeala bijes i
eljela sam je pljusnuti preko tog samodopadnog lica! U pitanju je sigurnost moje Deb! Moje
najbolje prijateljice! Od bijesa sam vrsto stisnula ake i slijedila Anthonyjevo ponaanje.
Vjerojatno nije elio tratili vrijeme na Taru, jer se uputio prema izlazu pa smo izletjeli
van. U trku je naglas izgovorio adresu, tek toliko da me obavijesti kamo idemo. Nisam bila
sigurna, jer grad nisam potpuno poznavala, ali uinilo mi se da je adresa ukazivala na ulicu na
samom rubu grada.
Zar su zaista Deb odveli u bordel?
Opet sam poeljela da je Lucian u blizini. On nas je jedini mogao zatiti. Tko zna to e
nas doekati u toj neasnoj kui.
Obuzeo me strah, ali sam hrabro stisnula zube i potjerala konja najbre to sam mogla,
pokuavajui slijediti Anthonyja.
* * * *
Jesmo li na pravoj adresi? upitala sam kad se Anthony zaustavio ispred velike trone
kue.
Poela je padati no pa je ulica izgledala zloslutnije no to je zapravo bila. Svjetlo iz uline
lampe bilo je previe uto dajui kuama nekakav sablasno boleljiv izgled.
Svjesna vlastite prestravljenosti, pokuavala sam kontrolirati miie lica, opustiti ih, ali
bila sam previe ukoena da bih to u potpunosti uspjela.
Oh, Deb u to si se uvalila? Nisam razumjela zato je otila kod Lucinde? Pogotovo nakon
to sam joj objasnila sve. Rekla je da razumije, da sam u pravu, a opet je otila na Lucindin
poziv. Zato? Zato, Deb?
Tko zna to su joj napravili. Tiho sam zajecala.
Da, to je ta adresa odgovorio je Anthony i uzeo uzde iz mojih ruku. Zavezat emo ih
ovdje. Bit e najbolje da odemo to prije. Deb e jahati s tobom na povratku uurbano je
vezao konja dok sam popravljala skute svoje haljine nakon jahanja na muki nain. Nisam
imala strpljenja za ensko sedlo, jer sam ovako bila mnogo bra.
Anthony me zabrinuto pogledao.
Jesi li spremna? upitao me.
Teko sam progutala. Ne, ali zar sam imala izbora?

Da odgovorila sam.
Koraala sam iza njega, oprezno, pazei na svaki um i svaku sjenu.
Anthony je odgurnuo masivna vrata iza kojih nas je zabljesnulo crveno svjetlo.
Iznenadila sam se. Nikad u ivotu nisam vidjela crveno svjetlo.
Uli smo u uski hodnik koji se protezao u stepenice koje su vodile na kat. Zidovi su bili
obloeni tamno crvenim barunastim tapetama. Ograda stepenica bila je od tamnog drveta.
Oprezno smo se uspeli do vrha. Tada sam ugledala malenu lampu na stolu. Staklo na
lampi je bilo obojano crvenom bojom zbog ega je i svijetlila crvenim sjajem. Znatieljno sam
zurila u tu udnu spravicu.
Kraj stola su bila samo jedna vrata iza kojih se ula tiha glazba i mrmljanje.
Anthony me tjeskobno pogledao, duboko uzdahnuo i naglo otvorio vrata.
Prizor koji smo vidjeli bio je uasavajui! Nesvjesno sam otvorila usta od zapanjenosti.
Nakon naeg naglog ulaska sve glave u prostoriji okrenule su se prema nama.
Deb je leala na divanu, u strastvenom zagrljaju starijeg mukarca, koji joj je pohotno
ljubio vrat. Haljina joj je na mjestima izgledala pokidano. Njezine blijede grudi slobodno su
izvirale ispod dekoltea koji joj se spustio na struk.
Kad nas je pogledala, jasno sam u njezinim oima vidjela suze, a same oi su joj bile
krvavo crvene od plakanja. to su joj uinili? Oh, Deb. Moja slatka, nevina Deb...
Ponesena eljom da ju utjeim, zakoraila sam korak naprijed, ali je ispred mene stajao
Anthony neznatno rairenih ruku i nogu, kao da je spreman na dvoboj.
Mukarac koji se naginjao nad Deb mrko nas je pogledao. Ogavnom je rukom obrisao
usta i dreknuo:
to hoete, dovraga?
Na drugoj strani prostorije mirno su sjedili Lucinda i Jason i ispijali svoje pie. inilo se da
nisu iznenaeni naim ulaskom.
Iza divana na kojem je bila Deb nalazio se prostrani krevet s dvoje ljubavnika u
strastvenom zanosu. Njihova gola tijela provirivala su ispod tankog prekrivaa i nisu se
obazirali na nas.
Uznemireno sam se zalijepila za Anthonyjeva napeta lea.
Deb! dreknuo je. to to radi?
Deb je obrisala suze i ustala. Odmaknula sam se od Anthonyja oekujui da e Deb
doletjeti u moj utjeni zagrljaj, ali je ona zauzela obrambeni stav i mrko nas pogledala. Nisam
razumjela njezinu reakciju. Bilo je jasno da je plakala, i to ne od sree!
Odlazi prosiktala je.
Deb... pokuala sam je dozvati, ali je i mene prostrijelila pogledom.
Rekla si da mene voli! bijesno je procijedio Anthony. Obeala si se meni!
Deb je tek sad povukla haljinu i prekrila grudi. S gaenjem je pogledala Anthonyja.
Misli da bih te eljela nakon to sam probala pravog mukarca nacerila se, a njezine
su me rijei toliko prenerazile da nisam mogla jasno misliti. To nije moja Deb. Njezino je
tijelo tu, ali u njemu boravi netko drugi... Vrag.
Ti... kuko ... procijedio je Anthony i zaletio se prema njoj. Od naglog pokreta osjetila
sam nalet hladnog zraka.

Nisam se ni snala, a on ju je ve oborio na tlo i njezin je vrat bio meu njegovim rukama.
Ne! zavritala sam kad sam shvatila to radi i skoila mu na lea. Ostavi je!
Ne, ne, ne... ponavljao je Anthony kao u transu. Nitko, Deb! Nitko... nesuvislo je
govorio i snano joj stiskao vrat.
Povlaila sam mu koulju, kosu, ak sam ga i uhvatila za vrat, sve u elji da ga povuem s
nje, da ju ostavi na miru. Ali on nije bio svjestan moje teine na leima niti mojih ruku koje
su neumoljivo upale i povlaile.
Anthony! vikala sam i kroz suze gledala u Debino lice iskrivljeno od boli.
Dok sam ga pokuavala odvui s nje, Deb je pokuavala maknuti njegove ruke. Borila se
nastojei uhvatiti zraka, a lice joj je nevjerojatnom brzinom izmjenjivalo boje. Sve se
dogaalo previe brzo. Deb se u jednom trenutku borila kao uhvaena ivotinja, a u iduem
se inilo kako plae. Suze su joj kliznule niz lice. Mislila sam da e odustati od borbe, ali to je
bio samo djeli sekunde. Nastavila se oajniki koprcati ispod njega sve dok joj ruke nisu
mlitavo pale na pod, a oi tupo zurile u plafon.
Anthony! prestravljeno sam zavritala. Ubio si je! Ubio si je!
Tek tada je njegov stisak popustio.
Snano me odgurnuo sa sebe zbog ega sam pala na pod, a on se odvukao do zida zgren
od bola. Lice je zaklonio u dlanove i gorko zaplakao.
Deb... jecao je.
Unezvjereno sam zurila u njezino mrtvo tijelo.
Deb proaptala sam i posegnula prema njoj.
Sobu je glasno proparao Anthonyjev vrisak. Trznula sam se na zvuk, povukla do oblinje
komode i u strahu gledala u njega.
Odjednom je poeo divljati po sobi, razbijati sve to mu se nalo pod rukom.
U kaosu koji je nastao, krajikom oka sam vidjela da je Jason neto gurnuo na rub stola za
kojim su jo uvijek mirno sjedili.
Okrenula sam glavu kako bih vidjela to je to, ali Anthony je bio bri od mene. Sigurno je
vidio to je Jason napravio, jer je naglo skoio i podigao taj predmet sa stola.
Tek kad ga je prislonio uz glavu shvatila sam da je u pitanju pitolj. Pucanj mi je proparao
bubnjie, a Antonyjevo se tijelo sruilo na pod. Skoro trenutno oko njega se stvorila lokva
krvi.
Snano sam pritisnula ruke na usta sprjeavajui vrisak koji mi je parao prsa. S uasom
sam gledala as u mrtva tijela na podu, as u dvoje demona koji su sjedili i smjekali se.
Negdje u drugom kutu sobe ula sam komeanje ostalih koje smo ovdje zatekli.
Nisam mogla vjerovati... Sve je bilo tako nestvarno, tako se brzo dogodilo da moj mozak
nije mogao na vrijeme sve procesuirati. Zar su Deb i Anthony zaista mrtvi? Moja Deb? Opet
sam je pogledala, blijedu i beivotnu.
Jason se pomaknuo zbog ega sam se napela kao ivotinja u klopci. Zar u i ja sad
umrijeti? Ali... Ne, nisam bila spremna! Nisam eljela umrijeti! Ne, ne... Toliko toga...
Zato ste to uinili? usudila sam se upitati dok sam se stiskala uz komodu.
Na brzinu su preletjeli pogledom prema ljudima u kutu sobe, nasmijeili se i Jason je
odgovorio:

Nismo mi nita uinili. Vidjela si na vlastite oi to se dogodilo.
Da, ali ja znam istinu! prosiktala sam.
Nismo mi krivi to su njih dvoje labilni i povodljivi Lucinda se osmjehnula i pogledala
Jasona s odobravanjem.
Kako ste je uspjeli navesti da doe ovamo?
Obeali smo joj Anthonyja rekla je Lucinda. I zar nismo odrali to obeanje?
A to je s onim mukarcem u ijem smo je zagrljaju zatekli? pitala sam jer sam eljela
znati, ali i zato to sam pokuavala odugovlaiti situaciju u kojoj sam se nala dok ne smislim
plan bijega. Znala sam da su previe moni da bih samo tako istrala iz sobe.
Deborah je postala udna kao da je sam vrag uao u nju odgovorila mi je i znaajno
podigla obrvu dajui mi do znanja da su demoni koji su uli u Debine misli i ponaanje ona i
Jason. Odjednom je poela plakati i vikati. Poela je sama trgati odjeu sa sebe viui da se
eli rijeiti okova koji je sputavaju. Gospodin koji se ovdje naao lijepo je iskoristio njezino
zanimljivo stanje. Moram priznati kako se nije previe bunila.
Prokleti bili bijesno sam prosiktala.
Ah, duo, reci nam neto to ne znamo njezine su oi zasjale zloslutnim sjajem.
Vrata su odletjela u zid uz glasan tresak prekidajui na razgovor. Okrenula sam glavu i
ugledala Luciana. Mog spasitelja! Mog demona!
Preplavila me srea i olakanje. Nikad se nikome nisam toliko veselila kao njemu u ovom
trenutku. Shvatila sam koliko je predivno, ali i jako vano, imati nekoga na koga mogu
raunati. U koga mogu imati povjerenja, tko e me uvijek spaavati bez obzira od ega me
treba spasiti, bilo od demona ili obinog malog psa...
Stajao je mirno na dovratku i mrano promatrao Lucindu i Jasona. Opet je dvoje demona
izgledalo izrazito zadovoljno, nisu bili ni malo prestraeni, a jo manje iznenaeni njegovim
dolaskom.
Ljudi koji su bili u sobi, povukli su se u jedan kut i drhtavo promatrali.
Jade! Doi ovamo! dozvao me Lucian, a da nije ni pogledao u mom smjeru.
Bila sam vie nego voljna posluati ga. Sama njegova prisutnost ulijevala mi je sigurnost
pa sam nespretno ustala, podigla skute svoje haljine i pourila do njega. Demoni se nisu
pomaknuli. Samo su nas promatrali oima boje dima.
Stala sam iza Lucianovog desnog ramena gdje sam se osjeala najsigurnije i jo jednom
pogledala Debino mrtvo tijelo, zbog ega me snano steglo u grlu.
Lucian me gurnuo vie iza sebe, okrenuo se za mnom i usmjerio me prema stepenicama.
Odjednom se kraj nas pojavio Jason. Osjetila sam kako se Lucianovo tijelo napelo u
iekivanju kad je stao izmeu nas.
Jason je stajao na vratima i hladno nas promatrao.
Moda moe zatiti nju pogledao me hladnim sivim oima. Ali ne moe zatiti sve
do kojih je njoj stalo rekao je i mirno se vratio u sobu.
Zar su svi u opasnosti? Tata? Baka? Sally? Debini roditelji? Carly i cure koje su mi postale
veoma drage...
Osjetila sam ubod u srcu.
Iako sam bila razoarana pojedincima iz svoje blizine, to ipak nije znailo da ih nisam

voljela. Bez obzira na sve voljela sam oca, pa ak je i bakin povratak u moj ivot izazivao
dvojake osjeaje. S jedne strane bila sam razoarana njezinim ponaanjem i ignoriranjem sve
ove godine, a s druge strane, ona je bila moja baka. Sama je ta injenica iziskivala moju
ljubav. Zapravo sam imala toliko mnogo ljubavi koju sam eljela podijeliti s drugima da sam
ponekad oajniki voljela i one koji to nisu zasluili.
Nisam imala mnogo ljudi s kojima sam bila bliska, zbog toga sam voljela one koje sam
imala iako su me neprestano razoaravali. Kao tata.
Lucian me opet pogurao prema stepenicama u znak da se gubimo odavde.
* * * *
Kad smo stigli u vrt lady Emmine kue, postala sam svjesna prave teine stvarnosti.
Deb je mrtva!
Nisam jo eljela vjerovati u to. Jo uvijek sam oekivala da e mi uletjeti u sobu i vikati na
mene ili mi odrati predavanje o tome kako je grof Darkwood opasan ubojica... Ali nije ju on
ubio, ubio ju je Anthony. Anthony?! Koji je zatim ubio sebe... Kako u to objasniti lady Emm i
Debinim roditeljima? to u im, pobogu, rei zato su bili u bordelu?
Moja Deb... Jo mi je pred oima lebdjela slika njezina zgrenog lica dok ju je Anthony
davio... Zajecala sam.
Neto nije u redu? upitao je Lucian poprilino hladno. Njegova hladnoa me zasmetala
u ovom trenutku neizrecive tuge. Izgubila sam osobu koja je uvijek bila uz mene, koju sam
mogla uistinu nazvati prijateljicom, uz koju sam se osjeala voljenom, uz koju mi je ivot bio
zanimljiv i zabavan... To e se sad promijeniti. Vie me nee obavjetavati o najnovijim
traevima... Nije mi ni stigla objasniti sve o svom prvom poljupcu, toliko toga je trebalo biti
pred nama... Toliko toga smo jo trebale podijeliti... Zar je ovo kraj? Kako u to prihvatiti?
Zato ih niste ubili? ogoreno sam upitala.
Ne mogu ih ubiti jednostavno je odgovorio pogladivi glavu konja.
Mogli ste uiniti neto! nisam odustajala. Istui ih!
Licem mu je preletio osmijeh.
Jade, ne budi dijete izbor me njegovih rijei povrijedio. Da sam bilo to uinio, ne bi
imalo smisla. Uostalom, u onoj su sobi bili ljudi i nismo smjeli riskirati da oni shvate tko smo.
Da su shvatili, morali bismo ih ubiti.
Znai zato su onako udno odgovarali na moja pitanja. Njihovi odgovori nisu bili izravni,
ve dvosmisleni. Oh, to se mene to ticalo! Nakon svega to se dogodilo bilo mi je sasvim
svejedno tko e saznati za njih! Da sam bar Deb rekla sve i upozorila ju kako treba...
Moja najbolja prijateljica... rekla sam kroz suze. eljela sam da me zagrli, trebala sam
utjehu.
Ne postoje najbolji prijatelji, postoje samo ljudi koje toleriramo vie nego druge rekao
je.
Pogledala sam ga u nevjerici. Imala sam osjeaj da mi je ak i suza zastala na pola obraza
kad je ula njegove hladne rijei.

Zar bi mi to trebala biti utjeha? zavikala sam. Je li to va nain tjeenja?
Omalovaavanje prijateljstva koje sam imala s njom? Kako se usuujete!
Ponesena osjeajem povrijeenosti i oaja svom snagom sam ga udarila otvorenim
dlanom po licu. Njegove rijei sam doivjela kao udarac i eljela sam mu uzvratiti. Udarac mi
je donio trenutno olakanje i trebala sam jo tog olakanja pa sam ga nastavila tui objema
rukama, zatvorenih aka. Nisam gledala gdje su moji udarci zavravali, jer sam zatvorila oi u
nadi da u tako ostati snanija, da neu plakati. Ali osjeala sam suze kako mi se slijevaju niz
lice. To me jo vie razljutilo, pa sam jae udarala. eljela sam utjehu, a ne uvrede! eljela
sam Deb, a ne prazninu u srcu! eljela sam nekoga tko e me zatititi, zagrliti i rei mi da e
sve biti u redu, da je sasvim normalno da se ponekad osjeam slabom, a ne kritiku i odbijanje!
Udarala sam svom snagom, dok je nisam potroila.
Kad sam stala, shvatila sam da se Lucian nije pomaknuo. Stajao je tik uz moje tijelo,
hrabro je i bez rijei primao moje udarce ekajui da prestanem. U tom trenutku, zbog tog
ina, osjetila sam puninu svoje ljubavi prema njemu. Osjetila sam snanu potrebu i impuls da
udovoljim toj ljubavi.
Hitro sam prebacila ruke oko njegovog vrata, priljubila tijelo uz njegovo, popela se na
prste i snano pritisnula usne na njegove koje su bile vrele.
Osjetila sam kako se ukoio, ruke su mu i dalje bile sputene uz tijelo, dok sam se ja
vrsto stiskala uz njega.
Zastala sam s usnama blago rastvorenim na njegovima, ekajui reakciju. Kad je nisam
dobila, poela sam njeno pomicati usne pokuavajui rastvoriti njegove. Nisam znala zato
je to bilo vano, ali morala sam dobiti reakciju.
Kad sam sluajno njegove usne dotaknula vrhom jezika, Lucian me naglo odgurnuo od
sebe.
to to radi? zgroeno me upitao.
Zbunjeno i posramljeno zurila sam u njegove mrke oi.
Ljubim vas tiho sam promucala.
Odvratno naglim pokretom ruke obrisao je usta i okrenuo se od mene.
Tupo sam zurila u njega. To je bio konani udarac.
* * * *
Pobjegla sam u svoju sobu gdje sam se u miru i bez svjedoka mogla prepustiti svojoj
slabosti koju drugi oito nisu mogli podnijeti ili se jednostavno nisu eljeli zamarati njome.
To su mi dokazali tata, lady Emm, Lucian i ostali. Uostalom, zato bih im dala mo da me
vide na koljenima, shrvanu i slomljenu. Bilo je bolje ovako, bez onih koji e se naslaivati
mojom boli. Jedini zagrljaj koji sam imala bio je zagrljaj tame u mranoj sobi.
Moja Deb... Moja jedina prijateljica. Sad vie nemam nikoga, a prijatelji su potrebni u
ivotu jer smo mi kao i ivotinje skloni okupljanjima, stvaranju opora. Neki su eljeli voditi
opor, a drugi su eljeli biti voeni. Mi smo bile ravnopravne u naem prijateljstvu. Nismo
vodile jedna drugu, nego smo zajedno kroile stazom ivota, rukom pod ruku, jedna uz

drugu. Zbog nae mladosti ivot nam je izgledao kao igra. Danas je otrgnuta od mene naglo,
bez upozorenja, a s njom je otiao dio mene. Dio kojeg nisam mogla ni znala vratiti, dio koji
je bio namijenjen prijateljima, dio koji vie neu moi darivati nekome drugome, jer e biti
sahranjen s njom.
Zagledala sam se u mranu sobu. Deb bi se naljutila da me vidi ovakvu. Na je moto bio:
ivot je igra. ivot je niz traeva i iskrivljenih pria koje je toliko voljela.
Jednog u dana moda pronai novu prijateljicu u kojoj u traiti nju, nadati se da e biti
dostojna zamjena jer prijatelji su potrebni. Iako sam mlada, ve sam saznala koliko je tuno
ii kroz ivot sam, bez nekoga s kim mogu podijeliti sreu i bol. Bez nekoga pred kim mogu
biti najpametnija i najnaivnija, nekoga tko e me voljeti i kad kaem neto glupo i kad ne
znam sve to se od mene oekuje.
S kim u sada podijeliti lijepe trenutke? Kome u ispriati kako su na mene djelovali
Lucianovi pogledi, njegovi sluajni dodiri? Kome u ispriati kako na mene djeluje ljubav
koju za njega osjeam? Kome u ispriati koliko snano elim osjetiti njegove usne na
svojima i koliko se zbog te elje osjeam posramljeno jer znam da se ne bih smjela tako
osjeati? Tko e mi odrati predavanje o pogrenosti moje ljubavi prema demonu? Kome u
ispriati koliko me povrijedilo Lucianovo odgurivane i odbijanje mog poljupca u koji sam
unijela svu svoju ljubav, svoje srce? Tko e me gledati svojim otvorenim bademastim oima
koje su voljele ivot, traeve i Anthonyja?
Zato, zato?! Vritalo je moje srce. Zato je otila sama kod Lucinde? Zato...
* * * *
Jutro me izbacilo kao predator kosti svog plijena. Oglodanu bolom i tugom. Nisam mogla
spavati, nego sam ekala jutro da svane jer je preda mnom bio teak zadatak.
Obavijestiti Debine roditelje to se dogodilo.
Nakon dugog razmiljanja odluila sam kako bi bilo najbolje obavijestiti ih u sobi za
doruak jer sam znala da e tamo biti svi na okupu, a opet emo imati dovoljno privatnosti.
Nervozno sam prola rukom kroz kosu. Nisam znala kako ovo izvesti na ispravan nain.
Kako nekome rei loe vijesti? Kako ublaiti, olakati vijest da im je preminula najvanija
osoba u ivotu? Hou li priekati do iza doruka? Pustiti ih da u miru pojedu obrok ili bi to
zapravo bilo bezosjeajno s moje strane? Bi li me napali zato im nisam rekla ranije? Hoe li
me i ovako napasti jer sam ekala jutro? Toliko pitanja... A samo sam traila nain kako da ih
zatitim i olakam im. S tugom sam shvatila da je to bila nemogue. Vijest e ih ubiti.
Duboko sam udahnula.
Ula sam u salon za doruak i bila sam u pravu, svi su bili na okupu.
Debini roditelji prisno su se osmjehnuli kad su me vidjeli, a lady Emm me oholo
pogledala.
Jade, mora se odviknuti od te navike rekla je lady Emm otro. Prestani se mrtiti

kad si u neijem drutvu. Ljudi e misliti da razmilja o neem ozbiljnom, a to nikad nije
dobro. Mukarci ne vole ene koje previe razmiljaju.
Isuse, ak je i sad imala volju i elju da me kritizira. Sad dok sam se muila kako da im
priopim uasnu vijest.
Opet sam duboko udahnula i jo vie se namrtila.
Hm... proistila sam grlo skupljajui snagu. Imam jako loe vijesti rekla sam i
pogledala Debinu majku za koju sam znala da e joj ovo biti najgori udarac. Osjetila sam suze
u oima.
to sam vie odugovlaila to su mi se suze vie slijevale niz obraze, a oni su me sve
zabrinutije pogledavali.
Duo, to se dogodilo? njeno je upitala lady Natalie.
Nisam znala kako rei. Bila sam na mukama.
Deb... proaptala sam. Deb je...
to? nestrpljivo je upitala lady Emm.
Deb je mrtva napokon sam procijedila i ukoeno gledala njihove reakcije dok mi je vid
postajao sve mutniji. Svi troje su problijedili i gledali me kao da sam udovite. ao mi je
to vam to ovako govorim poela sam plakati. Ali ne znam kako drugaije... Deb...
Ti! viknula je lady Emm. Ti si kriva za sve!
to se dogodilo? upitala je lady Natalie, ustala i potrala prema meni, a njezin mu ju
je slijedio.
Opkolili su me izbezumljenih izraza lica, a u oima tisuu pitanja.
Ne znam kako da objasnim...
Pokuaj nestrpljivo je rekao lord Brian.
Anthony je u-ubio Deb, zatim i sebe.
Isuse rekli su u isti glas.
Lady Natalie poloila je ruku na elo i bez rijei se onesvijestila od oka.
Oko nje su se odmah okupili lord i lady Emm, gurajui me u stranu i pokuavajui je
dozvati k svijesti.
Gubi se da te moje oi ne vide! vikala je lady Emm.
Bespomono sam se povukla prema izlazu, ali me zaustavio lord Brian.
Ne! Zahtijevam objanjenje rekao je. Ne moe samo tako doi i rei nam tako neto,
a zatim otii. to se dogodilo? Zar ju je zaista ubio? Zato? Kada? Gdje?
Ovaj...
Govori!
Dobili smo poruku da se Deb nalazi u bordelu uurbano sam poela objanjavati,
svjesna da im je strpljenje na granici.
Bordel? prosiktala je lady Emm. to je zaboga radila tamo?
Ne znam. Zaista ne znam. Otili smo tamo i nali je. Anthony je poludio. Nikad ga
nisam vidjela takvog. Skoio je na nju i poeo je daviti opet sam zaplakala. Pokuala sam...
Zaista sam ga pokuala odmaknuti od nje, ali nisam bila dovoljno snana... Ubio ju je! u sebi
sam dodala: i samo sam ja bila kriva za to! Nitko drugi! Ali nisam to mogla rei. Jednostavno
nisam mogla objanjavati sve o Lucianu i ostalim demonima. Bilo je bolje da znaju to

manje... Kad je vidio to je uinio, uzeo je pitolj i ubio se.
I bolje mu je procijedio je lord u suzama. Da nije, ja bi ga ubio!
Gubi se opet je zareala lady Emm. Ne mogu te gledati! Ti si kriva za to! Nitko drugi!
Istrala sam iz sobe.
Suosjeala sam s njihovom tugom, ali znala sam da je njihova bol bila daleko vea od
moje. Oni su izgubili sve, ker jedinicu.
Isto tako sam znala da im je trebao krivac s obzirom da je Anthony bio mrtav i eljela sam
im pruiti bar to olakanje. Bila sam vie nego spremna biti objekt njihove krivnje, mrnje i
gnjeva.
Nisam mogla ni zamisliti kroz to su upravo prolazili... Bi li moj tata osjeao toliku bol i
gubitak da mene vie nema? Ogoreno sam zakljuila da se u njegovom ivotu bez mene ne
bi mnogo promijenilo. Nastavio bi kao do sada s glavom zadubljenom u financije. I ovako me
jedva primjeivao. Dok su Debini roditelji bili najbriniji koje sam ikada upoznala. Nisu ovo
zasluili, a ja sam kriva za njihovu propast!
U suzama sam izletjela na glavna vrata prema ulici i sudarila se s nekim na stepenicama.
Jade? rekao je mukarac u ijem sam se zagrljaju nala.
Kroz suze sam prepoznala lice gospodina Westa.
Utonula sam dublje u njegovo naruje i gorko zaplakala, a on me utjeno zagrlio.
to se dogodilo? Zato plae?
Deb je mrtva i ja sam kriva zajecala sam. Nemojte ulaziti u kuu!
Lord West me nije ostavio samu, nego me uveo u svoju koiju i naredio vozau da vozi po
gradu dok mu ne javi drukije. Bila sam mu zahvalna zbog toga jer nisam eljela biti sama, a
nisam znala gdje bih otila s obzirom na to da su me istjerali iz kue lady Emm.
Jo uvijek sam se pokuavala smiriti kad me opet upitao:
to se dogodilo, Jade?
Pogledala sam u njegovo ljubazno i povjerljivo lice, koje se namrtilo od zabrinutosti.
Oajniki sam eljela s nekim razgovarati i da mi netko uputi nekakav savjet, netko tko
ima iskustva, ali i znanje o nadnaravnom...
Deb su ubili demoni izlanula sam, a njegove smee oi su na trenutak znatieljno
zasjale. Prepoznala sam to, jer je znatielja bila snaan pokreta u mom ivotu.
Demoni? ponovio je oprezno.
Zavalila sam se dublje u sjedalo koije zatvorenog tipa i obrisala lice od suza. Sreom nije
stigao u otvorenoj, jer ne bismo imali priliku razgovarati. West je znao mnogo o demonima a
da toga nije bio ni svjestan. Trebalo mi je njegovo znanje. On je mislio da su sve to samo
mitovi i legende, ali ispostavilo se da je legenda o suzama ada istinita. U kolikoj mjeri, nisam
znala, ali i Lician je spomenuo otrov od suza ada.
Vi ste inteligentan ovjek i zapravo znate vie nego to mislite rekla sam. Demoni
uistinu postoje i ja imam dokaz za to a moj dokaz su bili Lucian i demoni kojima sam
postala zanimljiva igraka.
Ti zaista vjeruje u to? oprezno me upitao.
Da. I molim vas da me sasluate do kraja, a kasnije u vam predoiti dokaz o svojim
rijeima.

U redu.
Kad sam mu ispriala sve to sam znala, bez susprezanja, skrivajui samo informaciju o
mojim osjeajima prema Lucianu, lord West je duboko udahnuo i protrljao bradu.
Zapravo sam oduvijek sumnjao da bi neto od svih onih silnih pria moglo biti istinito
rekao je. Mislio sam da samo elim vjerovati u neto to nije svakodnevno, ali... Jade, sve to
to si mi rekla iznimno je zanimljivo. Njihov utjecaj na ljude, nain na koji su nastali, ne
moe ih se ubiti... njegov glas je postao sve uzbueniji. To je sve nevjerojatno. Mogao bih i
sam napisati nekoliko legendi na osnovi toga i objaviti to u mojoj novoj knjizi...
Ali...
Ne boj se prekinuo me. Nitko nee znati da piem istinu, svi e misliti da su u
pitanju legende stare tisue godina.
Ne, ne razumijete. Ne moete pisati o tome ispravila sam ga.
Zato?
Zar zaboravljate da demoni znaju itati? Tko zna to bi bilo ako biste objavili istinu o
njima. Mogli bi krenuti na vas i ubiti vas.
Oh, o tome nisam razmiljao... to emo uiniti?
Treba mi pomo, netko tko e me savjetovati, netko s kim mogu razgovarati a da nije
Lucian.
U redu, to nije problem. Tu sam za tebe.
Danas se vraam u okrug Waterfall pa ne znam kako emo zapravo suraivati...
Vraa se kui? Zato?
Lady Emm me izbacila iz kue. Pretpostavljam da se moje stvari pakiraju dok mi ovdje
razgovaramo. Sigurna sam da e me ekati koija kad se vratim kod nje. Potjerala me jer krivi
mene za Debinu smrt i ne mogu joj to zamjeriti jer je u pravu.
Da... spustio je pogled i zamislio se.
Nakon nekoliko trenutaka rekao je:
Moe me ugostiti kod sebe.
Ali to je nemogue! to e ljudi misliti?
Ti i Mary ste postale prijateljice, zar ne?
Da.
Pozovi da te posjeti zbog Debinog sprovoda, da ostane kod tebe neko vrijeme i ja u joj
se pridruiti.
Da, to bi moglo upaliti zamiljeno sam odgovorila, te dodala. Trebat e mi knjiga
koju ste objavili.
Ovo je tvoj sretan dan jer sam upravo zbog toga i doao do vas. elio sam ti je donijeti
kao to sam i obeao izvadio je knjigu iz paketa koji sam tek sad primijetila.

ijekom sprovoda, na kojem nisam smjela prisustvovati jer mi je bilo zabranjeno od
strane lady Emm i Debinih roditelja, sjedila sam sama u svojoj sobi. Bila sam rastrgana
osjeajem krivnje i gorine jer su nakon ovoga kruile jo gore glasine o meni. Sad je
bio potvren moj status vjetice. Cijelo je drutvo mene krivilo za smrt Deb i Anthonyja, dok
je meni Deb bolno nedostajala.
U tiini sobe zamiljala sam da razgovaram s njom. U mislima sam joj se ispriavala za sve
to sam uinila, priala sam joj o svemu to mi je bilo na srcu i gorko sam plakala.
Zaula sam tiho kucanje na vratima pa sam brzo obrisala suze.
Nisam odgovorila i nisam podigla pogled kad sam ula da je netko uao.
Jade? ula sam bakin glas pun brige. Dola je biti uz nas tijekom ovih tunih dana i
odati svoje potovanje mojoj prijateljici svojim prisustvom na sprovodu. Cijenila sam to, ali
nisam bila raspoloena za drutvo.
Sjela je kraj mene na krevet i pogladila mi kosu.
Ista si kao majka njeno je rekla. Njezin komentar ipak je privukao moju pozornost.
Osjetila sam iznenadni poriv da ujem vie o svojoj majci.
Priaj mi o njoj, molim te rekla sam i usmjerila pogled kroz prozor.
Bila je divna ena rekla je. S neobinom kosom i jo neobinijim oima, kao ti, bila je
posebna.
Zato si nestala, zato te nema svih ovih godina? to je bio uzrok svai? pogledala sam
je.
Odmahnula je glavom kao da eli odbaciti neku misao.
Nisam sigurna je li vrijeme da ti kaem opet me pogladila po kosi.
Molim te, reci mi...
Spustila je pogled na knjigu u mom krilu koju zapravo nisam itala jer mi se pogled stalno
mutio od suza.
Legenda o suzama ada? naglas je proitala naslov i pogledala me rairenih oiju. Ti
zna za tu legendu? upitala je zaueno.
itala sam neto o tome.
Skupila je ruke u krilu i snano ih stisnula.
Jade... tvoja majka... zastala je.
Da? s nadom sam je poticala da nastavi.
Odmahnula je glavom, ali je ipak progovorila.
Saznala sam neto o njoj to sam rekla Williamu i on se naljutio na mene zbog ega me

potjerao i zabranio mi sudjelovanje u vaem ivotu tuno je rekla.
to si saznala?
Ne znam hoe li mi vjerovati ako ti kaem...
Nakon svega to sam prola, bila sam spremna vjerovati u sve.
Pokuaj rekla sam.
Tvoja je majka zaista bila posebna ena. Voljela je tvog oca i tebe vie nego vlastiti
ivot...
Je li se mama ubila? uznemireno sam upitala ne znajui zato mi je to palo na pamet.
Baka me njeno pogledala i opet me pomilovala po kosi.
Ne, naravno da nije. Umrla je od upale plua.
Je li bila vjetica? bila sam nestrpljiva.
Vjetica? zaueno me pogledala. Koliko ja znam, nije. Kad je umirala, pozvala me k
sebi i ispriala mi neobinu priu. Dala mi je i dokaz zbog kojeg sam joj povjerovala. Obeala
sam joj da u ti sve ispriati kad bude spremna, ali tvoj otac me potjerao kad sam mu
ispriala tako da nisam znala hou li ti ikada moi rei to znam. Meutim, tijekom vremena
poela sam sumnjati u njezine rijei. Uvjeravala sam se da je iz nje govorila groznica i da
zapravo nije znala o emu govori, ali obeala sam joj da u ti sve rei i to u uiniti. Kako e
reagirati na to, ne znam. Kako e nastaviti sa ivotom s tom informacijom, takoer ne znam,
ali bit u uz tebe...
Kakva pria? Reci mi, molim te pourivala sam je.
Tvoja majka je... ovaj, te suze ada zastala je, zbog ega sam nestrpljivo uzdahnula, a
onda sam shvatila da se baka ukoila. Tupo je zurila u mene.
Zaueno sam se uspravila i bolje je pogledala.
Bako...
Njezino je lice bilo ukoeno, a pogled uperen u mene kao da je gledala kroz mene.
Pogled je bio prazan. Odjednom je u licu dobila nijansu sive boje, koja se sve vie irila
postajui tamnija. Potom je njezina koa poela pucati kao suha zemlja poslije preduge sue.
okirano sam se povukla.
to... procijedila sam prestraeno.
U pukotinama na njenom licu pojavio se crveni odsjaj, zatim je iz njih poeo izlaziti dim,
a onda kao da je u njoj buknula vatra koja je eksplodirala pretvarajui i nju i odjeu na njoj u
pepeo pred mojim oima.
Kao nekakav sablasni trik, sad je bila tu, a ve u iduoj sekundi soba je bila ispunjena
njezinim pepelom.
Nisam razumjela to se dogodilo i moja reakcija se inila usporenom.
Kad se pepeo slegnuo, ugledala sam tamnu pojavu pokraj kamina u sobi.
Marcus! Prepoznala sam lice i sijedu kosu do ramena.
Promatrao me s osmjehom na licu.
to... to hoe? procijedila sam povlaei se to dalje od njega.
Tebe rekao je i pomaknuo se.
Sobom je odjeknuo zvuk loma i staklo je poletjelo. Zatvorila sam oi i okrenula glavu kako
bih se zatitila od krhotina. Zaula sam snaan udarac, zatim komeanje.

Otvorila sam oi i ugledala Pahuljicu kako pokuava rastrgati Marcusa golim rukama.
Iako je pokuavao, nije ga mogao ubiti. Marcus je izgledao kao da je bio u boli, ali i dalje
je pokuavao iskliznuti iz ruku stvora koji ga je drao. Pahuljica je reao i bjesnio,
pokuavajui unititi neprijatelja. Shvatila sam da je uletio kroz prozor, zbog ega se staklo
razletjelo na sve strane po sobi.
Pogledala sam u rupu u zidu gdje je prije nekoliko trenutaka bio prozor, kad se na tom
otvoru pojavio Lucian.
Dolazi ovamo! naredio je i pozvao me pokretom ruke.
Pohitala sam prema njemu i uhvatila njegovu ispruenu ruku. Povukao me k sebi u
zagrljaj. Drei me u naruju skoio je na tlo kao da u pitanju nije bio drugi kat. Zadrala sam
dah od oka jer sam mislila da emo se slomiti, meutim elegantno se doekao na noge sa
mnom u svojim rukama.
Spustio me i bez rijei je ponovno skoio prema mojoj sobi. Smeteno sam se osvrnula kad
se pored mene stvorio Pahuljica. I on me bez rijei uzeo u svoje naruje i potrao prema
konjima. Nije mi preostalo nita drugo nego slijediti ga na konju jer sam znala da je izvravao
Lucianove naredbe.
Jahala sam s Pahuljicom cijeli dan i vei dio noi dok nismo doli do velikog tronog
dvorca. udjela sam za odgovorima, ali ga nisam nita pitala. Nije imalo smisla postavljati
pitanja kad je bio nijem.
Shvatila sam da nismo stigli u dvorac Sunrise. Zapravo, nisam to ni oekivala s obzirom
na to da smo projahali cijelu Deadwood umu da bismo stigli do ovog naputenog dvorca.
uma Deadwood bila je na glasu kao ukleta. Prialo se da nije bila u niijem posjedu.
Ljudi su smiljali najstranije prie o njoj tijekom godina, pa se pretpostavljalo da ve
desetljeima nitko nije zalazio u ove krajeve. Ljudi su se bojali nepoznatog, pogotovo ako je
oko toga isprepleten misterij.
Kad smo sjahali, Pahuljica me uhvatio za ruku i poveo prema ulazu u dvorac. Bez rijei
sam ga slijedila.
Dvorac je bio skriven debelom umom, toliko gustom da se zapravo nije mogao vidjeti sve
dok nismo izronili ispred njega.
Zbog tamne noi bez mjeseevog odsjaja i guste ume, nisam mogla dobro vidjeti kako
zapravo izgleda. U zraku se osjeala njegova starost i tronost. Do nosnica mi je dopirao
nejasan miris trulei pomijean s vlagom u zraku.
Odmahnula sam glavom.
Bila sam zabrinuta za Luciana, ali tjeila me injenica da nije mogao biti ubijen. Nadala
sam se da e nam se uskoro pridruiti. Nisam eljela biti dugo sama s Pahuljicom u ovom
praznom i jezivom dvorcu. Jo uvijek se nisam u potpunosti navikla na njegov udovini
izgled.
Kad smo uli smo u hladni dvorac, Pahuljica me odmah usmjerio prema spavaoj sobi.
Kad me ugurao unutra, kimnuo je glavom i neto promrmljao. Vjerojatno je elio rei da
se odmorim budui da je bila sredina noi.
Osvrnula sam se po malenoj uskoj sobici. Iako sam se iznenadila to mi je dodijelio ovu

neuglednu sobu, ipak sam zakljuila da je tako bolje. U manjoj prostoriji hladnoa je bila
podnoljivija. Bili smo visoko u planinama i razlika u temperaturi jako se osjeala.
Na krevetu se nalazio debeli prekriva to mi je bilo drago, ali bila sam uvjerena da je na
njemu bio debeli sloj praine. Odluila sam to zanemariti.
Nisam bila sigurna hou li moi zaspati, ali svladao me umor zbog dugog jahanja i svega
to se dogodilo. A injenica da me uvalo bie kao to je Pahuljica davala mi je potrebnu
oputenost da uplovim u zemlju snova.
Probudile su me zrake sunca koje su se probijale kroz prozor. Zatreptala sam i protrljala
oi.
Dok sam se rastezala, pokuavala sam se sjetiti gdje se nalazim. Bilo je potrebno nekoliko
sekundi da mi se sjeanje vrtoglavo vrati.
Baka, Marcus, Lucian...
Uspravila sam se u krevetu. Jo uvijek sam bila u haljini koju sam dan prije nosila. U njoj
sam zaspala. Bila sam toliko umorna da mi nije smetala njezina teina, podsuknja i korzet.
Spavala sam u cijeloj opremi zbog ega sam se ustala umorna. Osjeala sam se kao da me
pregazila koija.
Pokraj zrcala sam ugledala vr s vodom. Sigurno se Pahuljica uuljao dok sam spavala i
ostavio mi vodu da se mogu umiti i osvjeiti. Slika Pahuljice kako se ulja izmamila je osmijeh
na mojim umornim usnama. Imao je ogromno tijelo i nevjerojatno velika stopala. Nisam
mogla vjerovati da bi mogao biti toliko tih, vjerojatno sam bila previe umorna da ga ujem.
Nakon to sam se donekle dovela u red, izala sam iz sobe vidjeti kako dvorac zapravo
izgleda. A i eljela sam pronai Pahuljicu jer se nisam osjeala ugodno u ovim praznim
prostorijama.
Spustila sam se niz stube i ula u sobu za koju sam zakljuila da bi mogla biti radna soba.
Tu su se nalazili masivni ormari s policama na kojima je bilo nekoliko pranjavih knjiga,
radni stol i dvije velike fotelje izblijedjele od tronosti.
Osjetila sam kretnju iza sebe, pa sam se prestraeno okrenula.
Na vratima sam ugledala lice zbog kojeg mi je preko usana preletio osmijeh.
Lucian! uskliknula sam. Poeljela sam mu potrati u zagrljaj, ali me izraz njegova licu
sprijeio. Ipak si doao dodala sam.
Bila sam presretna to ga vidim iako sam osjeala njegovo mrano raspoloenje.
Ukoeno je stajao na vratima i hladno me promatrao. Mrzila sam kad me tako gledao.
Shvatila sam da mi je puno drae vidjeti vatru u njegovim oima, tada mi se inio ivim,
toplim, strastvenijim. Ovako, s hladnim izrazom i maglom u oima inio mi se pretjerano
kontroliranim i zlobnim.
Da neraspoloenje je prtalo iz njega. I doveo sam nekoga rekao i pomaknuo se, a
iza njega se pojavio lord West.
Zbunjeno sam zurila u Westa koji me toplo gledao i smjekao se.
to vi radite ovdje? upitala sam. Iako sam bila iznenaena to su njih dvojica dojahali
zajedno, bilo mi je drago to je West doao bez obzira na razloge.
Upao je u tvoju sobu dok sam se borio s Marcusom rekao je Lucian mrzovoljno, a lord

West se opet nespretno osmjehnuo. Zahtijevao je da poe sa mnom i rekao da zna sve
njegov je ton je bio osuivaki kao i pogled. Zato si mu rekla? otro me upitao.
Koraknula sam unatrag ni sama ne znam zato, vjerojatno zbog otrine u njegovom glasu.
Ovaj... osjetila sam krivnju. Morala sam s nekim razgovarati...
Razoarala si me, Jade prekinuo me. Mislio sam da nisi jedna od tih.
Od kojih? zbunjeno sam upitala.
Onih koji odaju tue tajne.
Uvrijedile su me njegove rijei i osjetila sam potrebu da se obranim.
Nije u redu od mene zahtijevati da budem sama u svemu ovome! Nisam traila da
budem dio ovoga!
Stisnuo je oi, okrenuo se i izaao iz prostorije bez rijei.
U redu je, Jade rekao je West umirujuim tonom. Smirit e se pokuavao me
utjeiti. Bar se nadam.
Hm... odsutno sam promrmljala. Nije mi se svialo Lucianovo raspoloenje.
Bio sam potpuno okiran kad sam ih pronaao u tvojoj sobi zapoeo je West. Borili
su se nadnaravno brzo, a vatra je bila na sve strane. Pomislio sam kako e zapaliti cijelu kuu
u njegovom se glasu osjetilo uzbuenje. On je zapravo bio sretan zbog svog otkria.
to se dogodilo s Marcusom? zabrinuto sam upitala.
Pobjegao je. Lucian mi je donekle objasnio neke stvari dok smo jahali...
Je li rekao to se zapravo dogodilo mojoj baki? prekinula sam ga. Ne mogu razumjeti
ono to sam vidjela...
Rekao mi je da demoni imaju mo ljudsko bie pretvoriti u kamen koji nestane u
plamenu i pepelu.
Oh... zastala sam prisjeajui se cijele scene Bilo je strano.
Ne boj se. Sad si sigurna priao je i zagrlio me.
Zato ste traili da vas povede? proaptala sam.
Nisam te mogao ostaviti samu i nezatienu s njim i... Cijeli ivot itam i piem o
ovome, sad mi se ukazala prilika da budem dio jedne legende...
Jeste li svjesni da moete platiti ivotom? odmaknula sam se od njega i upitno ga
pogledala.
Da, ali spreman sam riskirati mirno je odgovorio.
to je s Mary? to e ona rei na sve ovo?
Nakon tog pitanja njegova je mirnoa popustila i pomalo nervozno proao je prstima kroz
kosu.
Ona e biti u redu. Ostala je u tvojoj kui. Naalost, bit e zabrinuta kad vidi da se neto
dogodilo u tvojoj sobi, ipak je jedan zid u potpunosti sruen, i kad sazna da smo nestali, ali
kad sve proe smislit emo nekakvu priu i sve e biti u redu inilo se kao da pokuava
uvjeriti vie sebe nego mene.
Nije sve tako jednostavno tiho sam dodala.
I sama si rekla da znam vie nego sam svjestan. Znam recepte za napitke koje moemo
napraviti od odreenog bilja kako bi se zatitili od demona, ali i unitili ih zastao je, zatim
uzbueno dodao: Jade, ako je pola onoga to znam istina, moramo pokuati saznati je li

ovaj dio s receptima istinit. Mogu vam biti od velike koristi...
S ovim me vijestima zaintrigirao. Vjerojatno je istu priu rekao Lucianu kad ga je molio da
ga povede.
U redu. Onda ete morati hitno napraviti napitak koji e vas pokuati zatiti od
Lucianovog utjecaja, jer to due budete u njegovoj blizini to ete se loije osjeati.
Znam. Ve sam iskusio njegov utjecaj dok smo jahali ovamo. Bilo je nevjerojatno.
Osjeao sam se... Ni sam to ne mogu opisati. Loe.
Lucian nas je izbjegavao cijeli dan. U meuvremenu sam Westu pomagala napisati
recepte za napitke. Pokuavao se detaljno prisjetiti to je napisao o tome u svojoj knjizi.
Morali smo saznati funkcioniraju li. Bili smo uvjereni u pozitivan ishod budui da su se
mnogi dijelovi pria i legendi o kojima je pisao ispostavile istinitima.
Jedan od napitaka bio je za zatitu protiv utjecaja demona. Taj je recept bio jednostavan i
zahtijevao je samo nekoliko biljaka. Drugi je recept zahtijevao trinaest razliitih biljaka koje
su se trebale gnjeiti dok ne postanu prah. Taj je prah trebao sluiti kao sredstvo kojim bi se
demonu moglo fiziki nauditi. Ubacivanje tog praha demonu u oi trenutno bi ga oslijepilo.
Nadali smo se da e funkcionirati, ali smo i pomalo strahovali hoemo li uspjeti pronai sve
potrebne biljke s obzirom na to da nismo poznavali umu Deadwood.
West je bio sretan zbog ovog zadatka koji ga je inio dijelom pustolovine o kojoj je sanjao
otkako je kao dijete prvi put uo za legende. Nisam osobito dijelila njegovo uzbuenje jer
nisam uivala u pozornosti koju su mi demoni ukazivali. Iako sam se u ovom dvorcu osjeala
sigurnom, strahovala sam za ivot svog oca, Sally, Mary i Carly. Jason je jasno naglasio: ako ne
budu mogli nauditi meni, obruit e se na moje najdrae. Mogla sam se samo nadati da e ih
bar neko vrijeme ostaviti na miru i da e se posvetiti istraivanju u kojem sam smjeru nestala.
Sve ovo samo zato to sam se nala na krivom mjestu u krivo vrijeme. Lucian nam se
pridruio tek za veerom.
Sjeli smo u salon za veliki stol koji je bio namijenjen za dvanaest osoba. Lucian je sjedio
na elu stola kao pravi domain i gazda dvorca. West je bio s njegove desne strane, a ja s
lijeve.
Ispostavilo se da Pahuljica nije bio koristan samo u borbi, nego i u kuhinji. Bio je izvrstan
kuhar i brinuo se za nas kao prava domaica. Pregaa je na njemu izgledala minijaturno i
smijeno.
Dok smo veerali, tiinu u sobi prekidalo je njeno pucketanje vatre u kaminu. Lucian nas
je i dalje ignorirao, dok smo se West i ja svako malo pogledavali ne znajui kako razbiti
neugodnu tiinu.
Ovo je bilo prvi put da sam u normalnim okolnostima vidjela Luciana otkako sam ga
pokuala poljubiti. Koja sramota!
Osjetila sam rumenilo na licu.
Kriomice sam ga prouavala. Imao je besprijekorne manire za stolom. Sjedio je uspravno
istiui atletsku grau. Promatrala sam liniju njegove snane vilice i obuzela me elja da ju
gricnem. Shvativi u kojem smjeru idu moje misli, jo sam se vie zarumenjela.
Jade, je li ti vrue? upitao je West zabrinuto. Previe si rumena u licu.

Smeteno sam zatreptala i susrela Lucianov znatieljan pogled.
Ne, sve je u redu brzo sam odgovorila.
Sigurno?
Naravno. Temperatura u sobi je sasvim ugodna rekla sam.
Lucian obratio mu se West, a Lucian ga je bezizraajno pogledao. Jade mi je rekla za
djevojku na mostu bilo mi je nelagodno kad me Lucian prostrijelio pogledom. Kako si
znao da e biti ondje?
Pretpostavljam da smo tako programirani odgovorio je Lucian. Ipak je bio spreman
udovoljiti naoj znatielji. Ne mogu to objasniti, ali jednostavno znamo gdje trebamo biti
kad su izgubljene due u pitanju.
to su to izgubljene due? nastavio je West s pitanjima, a Lucian je nastavio
intenzivno gledati u mene dok je odgovarao.
Nelagodno sam se promekoljila.
Sigurno je bijesan na mene. Bez obzira na to bilo mi je drago to ga West ispituje jer sam i
sama eljela znati odgovore.
Ljudi imaju svijetlu i sjajnu duu, kao ona svjetlea kugla to ju je Jade vidjela, ali
izgubljene su due crne dok su sjedinjene s tijelom domaina uz koje zapravo ne pripadaju.
Kako misli da ne pripadaju?
To su due koje su zalutale u krivo tijelo djeteta prilikom prvog otkucaja srca dok je jo
u majinoj utrobi. Te due nisu u balansu s ljudskim tijelom i zbog toga su unaprijed i dua i
tijelo osueni na kratak ivot prepun nevolja i tragedija.
Oh... Ali zato? upitala sam.
Dua se pokuava rijeiti svog domaina.
Ali to znai da su due ive i biraju tijelo s kojim e se ujediniti? upitao je West
zaintrigiran priom.
Ne. Ne znam kako da vam to objasnim... Ovako: vidjeli ste biljke oko sebe, zar ne?
Da uglas smo odgovorili.
I one se ine ivima, rastu, hrane se zemljom i suncem, zar ne?
Tako je.
Kad ih stavimo u neplodno tlo, one e uvenuti.
U pravu si rekao je West.
Tako je i s duama. One nemaju sposobnost razmiljanja ni vlastitu volju i slino.
Ponaaju se kao biljke. Pogreno je tijelo za njih neplodna zemlja.
Ali ako su te due crne rekla sam zato je dua one djevojke bila bijela kad si je
uzimao?
Izgubljena dua postaje bijela onaj tren kad izae iz domaina. Crna je samo dok je u
tijelu.
Oh... Tako dakle. Kakva je moja dua? tiho sam upitala, nelagodno svjesna da su i
mene slijedile nevolje vie nego je to bilo normalno.
Nasmijeio se, to mi je bilo drago vidjeti.
Ne brini se. Tvoja je bijela. I tvoja, West dodao je pretpostavljajui da e ga pitati.
Ustao je od stola i krenuo u susjednu sobu koja je bila namijenjena primanju gostiju. Bez

odgaanja smo ga onamo slijedili.
Uzeo je au i bocu konjaka. West je zastao kraj njega kako bi pogledao neto na stolu.
Tada sam uoila da je Lucian bio vii od Westa i irih ramena. Ali nisam mogla Westu
zamjeriti fizike nedostatke, ipak se pomagao tulom prilikom hodanja. Za razliku od njega
Lucian je stvoren kao olienje savrenstva, a tisuljetna fizika aktivnost to je jo poboljala i
od njega napravila Apolona, boga ljepote.
Kad smo sjeli, ponudio je Westa piem koje je ovaj rado prihvatio.
Mogu li i ja dobiti malo? upitala sam.
Iznenaeno su me pogledali, ali je ipak nalio u au i pruio je prema meni. Nisam odmah
popila, nego sam odsutno vrtjela au u ruci.
Ako postoje demoni, sigurno postoje i aneli, zar ne? opet je upitao West.
U pravu si.
Imaju li krila kao to se pria?
Da. Bijela pernata krila.
Pernata? ponovila sam ni sama ne znam zato.
A to si mislila kakva e imati? upitao je Lucian s osmijehom koji mi se nije svidio.
Pa, zapravo sam mislila na neto drugo rekla sam, te dodala: Pria se da su demoni
pali aneli, a ti si demon, vrag. Jesi li takoer i pali aneo?
Ne.
Taj njegov jednostavan odgovor me iznenadio.
Ne?
Mene je Lucifer stvorio, ja sam jednostavno njegova igraka.
Kakav je Lucifer? ubacio se West.
Lucian je na trenutak stisnuo vilicu i zakiljio. Bilo je oito da je Luciferu zamjerio mnogo
toga.
Za vas ljude on bi bio prekrasan mukarac, ali i prekrasna ena ako je potrebno. Toliko
je moan da moe mijenjati svoj izgled. Neto to mi podanici nismo u stanju uiniti. Moe se
pretvoriti u to god poeli. U njemu se krije toliko zlo da ne moete ni zamisliti. Kad je u
svom originalnom izdanju izgleda kao udovite iz vaih najgorih nonih mora, ali moram
napomenuti, u njegovu obranu dodao je podrugljivo ima prekrasna crna krila.
Krila? iznenaeno sa ponovila. Zar nema rogove i rep?
Nasmijao se.
Ne. On je pali aneo. Ali kao to sam rekao, ako poeli moe si umjesto krila stvoriti rep
i rogove. to god hoe.
Kako je postao pali aneo? upitao je West, odloio pie na stoli i prekriio ruke na
prsima s izrazom krajnje pozornosti na licu.
Jer nije bio kao ostali aneli Lucian je opet mirno odgovorio i otpio gutljaj iz ae.
A to bi bilo?
Lucian je priekao trenutak. Palo mi je na pamet da smo mu vjerojatno unitavali veer, a
moda i cijelo desetljee, nepresunim nizom pitanja, ali znatielja je bila snanija od lijepog
ponaanja kod Westa i mene.
Posluan podanik, bie koje ne razmilja nego slijedi naredbe naposljetku je

odgovorio.
Od koga?
Od onih na vrhu tajanstveno je rekao. Aneli su kao vojska. Djeluju kao jedan, nisu
skloni razmiljati svojom glavom, nego raditi to im je nareeno. Oni nastoje odravati
balans na zemlji, izmeu dobra i zla. Lucifer je drugaiji. Mogli bismo ga usporediti s
pobunjenikom koji je odluio stvoriti svoju vojsku.
Gdje ivi? upitala sam u nastojanju da preduhitrim Westa.
Lucian me pogledao.
To nitko ne zna.
Prola je pono kad samo se napokon pozdravili i poli na spavanje. Pitala sam se je li
Lucian poalio to je preuzeo skrb o nama jer smo ga naprosto zatrpali pitanjima, a i bez toga
samo mu zadavali samo probleme.
Svaki je Lucianov odgovor u meni izazivao mnotvo novih pitanja. Imala sam osjeaj kao
da se nalazim u snu, u nestvarnoj prii koju nisam mogla predvidjeti i koja je sve vie
podsjeala na horor.
Dugo sam ostala budna razmiljajui o svemu to sam ula i vidjela.
Ujutro sam se spustila do stranjeg dvorita u kojem sam pronala Luciana kako pozorno
promatra umu.
to radi? upitala sam dok sam mu prilazila s lea.
Nije se okrenuo na zvuk mog glasa.
Pokuavam sluati odgovorio je i dalje promatrajui umu.
Ptice? upitala sam i zagledala se u kronje stabala.
Kratko me pogledao.
Ne. Topot konja. Moramo biti oprezni. Ne oekujem da e nas pronai, bar ne toliko
brzo, ali ipak trebamo biti na oprezu.
Okrenuo se prema meni i odmjerio me pogledom koji do sada nisam vidjela kod njega.
U oima sam mu prepoznala znatielju, zanimanje i jo neto... neto intimnije, ali nisam
mogla odrediti kako bi to nazvala. Moda mi se samo uinilo.
Do kad emo biti ovdje? upitala sam elei usmjeriti misli na neto drugo.
Dok se praina ne slegne.
Kako to misli?
Dok su u potrazi za tobom, nisi sigurna...
Samo malo prekinula sam ga. Zar me misli ovdje zadrati sve dok me ne prestanu
traiti?
Tako nekako mirno je odgovorio.
To ne moe biti! uzrujano sam uzviknula. Ali to je s tatom? Sigurna sam da umire
od zabrinutosti... zastala sam. Moda nije ni primijetio da sam nestala ili negoduje zbog
unitenog zida u mojoj sobi jer e popravak zahtijevati novani troak. Svejedno, ne moe
me ovdje drati toliko dugo. isto sumnjam da e obustaviti potragu tako skoro...

A to bi ti htjela, Jade? vrsto se zagledao u moje oi. Sve dok te trae nisi sigurna.
Povratak je opasan i treba se pomiriti s tim.
Ali...
Nema ali. Ili eli moju zatitu ili ne.
eljela sam, ali nisam znala da e biti ovako. Izolirana od ostatka svijeta. Do kada?
Bespomono sam sjela na zidi razmiljajui o svemu.
Primijetila sam da se Lucian naslonio na oblinje stablo i promatrao me. Zapravo,
intenzivno je zurio u mene zbog ega mi je sve vie postajalo nelagodno, ali on nije odustajao.
Zato me tako gleda? naposljetku sam upitala s nadom da u razbiti nelagodu koja se
osjeala u zraku.
Jer razmiljam o tvom poljupcu jednostavno je odgovorio.
Preplavilo me rumenilo. Poalila sam zbog pitanja, ali nije bilo povratka.
Oh posramljeno sam rekla. Z-zato razmilja o tome? Mislila sam da ti je to iskustvo
bilo odvratno?
Pa, da... U poetku, ali iz nekog razloga ne mogu prestati misliti na to.
Poeljela sam propasti u zemlju od srama jer je jo uvijek mislio na to. Ja sam nastojala
svim silama izbrisati sjeanje na njegovo odbijanje i vlastitu sramotu.
Tvoja reakcija nije bila povoljna budui da je meni to bio prvi poljubac...
I meni mirno je rekao prekidajui me.
Molim? okirano sam zinula.
ula si me. I meni.
Ali... Ti si na zemlji tisuama godina! uskliknula sam. Kako je to mogue?
Mi nismo stvoreni da bismo osjeali takve potrebe. Ne zbliavamo se ni s kim, ni s
ljudima, ni s demonima. Stvoreni smo za samaki ivot, da budimo negativne emocije, a ne...
Pa te, zna na to mislim lice mu je bilo i dalje bezizraajno to me ivciralo kad je ovakav
razgovor bio u pitanju. Pobogu, nismo pregovarali o namirnicama na trnici, razgovarali smo
o jednoj od najvanijih tema u mom ivotu.
Ali vi potiete ljude na pohotu, strast i slino... rekla sam.
Da, ali samo zato to potiemo nekoga na to, ne mora znaiti da i sami ivimo takvim
ivotom.
Ne mogu vjerovati... zurila sam u njega bez rijei.
S demonima se udruujemo samo ako nam Lucifer naredi da moramo, tada je u pitanju
najee nekakav zadatak kao izazivanje rata i slino. Inae ivimo sami. Ako se i udruimo s
nekim, kao ja s Pahuljicom, to je iskljuivo zbog opstanka. S ljudima se nikada ne
udruujemo, oni su na plijen.
Ali ja sam ljudsko bie...
Slegnuo je ramenima.
Da. Takoer si iznimka tom tisuljetnom pravilu. Ne znam zato. Moda si upravo zbog
te tajanstvene injenice zanimljiva demonima, jer da su te eljeli ubiti to bi ve uinili, ali iz
nekog razloga ti si jo iva to znai da ele neto saznati. Odnosno, Lucifer eli neto
saznati.
Govorio je mirnim tonom, ali njegove rijei su zvuale zloslutno. Zadrhtala sam od jeze.

Od svih ljudi na zemlji ba sam ja imala tu sreu da privuem pozornost samog Lucifera.
Strano...
to misli da Lucifer eli od mene?
Ne znam tiho je rekao.
Odjednom se stvorio preda mnom i iznenada sam se nala u njegovom vrelom zagrljaju.
Od oka sam zadrala dah i ukoila se. Jednu ruku mi je poloio na lea, a drugom je njeno
obuhvatio moj vrat povlaei me blie. Pomislila sam da e mi srce iskoiti iz grudi od
uzbuenja i strepnje, ali toplina koje se irila iz njegovih ruku i tijela oputala je moju
napetost.
Nisam mogla vjerovati to se dogaa.
Oarano sam zurila u njegovo lice.
Njegove su oi imale novi izraz, sivilo vie nije predstavljalo oluju, nego njene oblake koji
su polako plovili na svijetloplavom nebu. Oduvijek sam voljela taj prizor.
Njeno je dotaknuo moj vrat i polako, kao da je vrijeme stalo, njegove usne su se zaputile
u potragu za mojima koje su eljno ekale da budu pronaene, ostavljajui vreli trag na mojoj
koi.
Nae usne su se njeno dodirnule, podrhtavajui od elje, od strpljenja, od uitka zbog
najmanjeg dodira i pokreta.
Dok su nam se usne plaho dodirivale, gledali smo se u oi znatieljni da vidimo reakciju u
kojoj smo uivali. Otkrila sam da je njegovo reagiranje na mene postalo neto najljepe na
svijetu. Izazvati kod voljenog mukarca toliki vatromet osjeaja i drhtaja davalo mi je
samopouzdanja u moju ljubav, snagu i mo koju samo kao ena mogu razumjeti. Usnama
sam ga izazivala da bude moj, svaki njegov drhtaj bio je obeanje da e biti.
Nisam mogao ni zamisliti... proaptao je tik uz moje usne. Zadrhtala sam kad me
preplavio njegov vreli dah. Zatvorila sam oi doputajui da me njegov zvuk i rijei preplave
...ovaj osjeaj dok te drim u rukama... nisam znao, nisam mogao ni zamisliti... Oh, Jade...
Snanije je pritisnuo svoje usne na moje.
Nismo znali to trebamo uiniti, nismo znali pravila ljubljenja, pravila ljubavi, zato smo
pustili da nas vode osjeaji.
Prvi poljubac... uzvraeni poljubac... Uzvratila sam istom snagom kojom me zarobio.
Nae usne su zapoele svoj isprepleteni ples. Njegove ruke su njeno, ali opet strastveno
plovile uz moje tijelo, dok sam ja svoje slobodno poloila na njegova ramena, povlaei ga
blie k sebi, ne elei ga nikad izgubiti, nikad pustiti... Bio je moj, osjeala sam to, eljela sam
to, jer ja sam bila njegova. Zauvijek.
Kad su nam se jezici sluajno dotakli, zastali smo i otvorili oi. U pogledu je bilo pitanje:
je li to dio ovog plesa? Osjeali smo da jest, jer dodir je bio tako ispravan, tako potreban.
Njeno smo se nasmijeili jedno drugome shvaajui i pourili nastaviti gdje smo stali. eljeli
smo produbiti poljubac, produbiti i rasplamsati strast koja nas je proimala.
Njegove usne i jezik bili su vreli, ali nije mi smetalo. Uivala sam u spoznaji da je bio vie
od obinog ljudskog bia. Nisam ga doivljavala kao demona, za mene je bio moj svijet, moja
srodna dua, moja cjelina. Vitez i junak koji je bio uz mene kad mi je pomo bila
najpotrebnija. Bez obzira to rekao, on je za mene aneo koji je s neba pao ravno u moje

naruje.
Osjeala sam nevjerojatnu potrebu da se moja ljubav prelije u njegovo srce i pomijea s
njegovom, zbog ega sam se vre privila uz njega. On je uzvraao, povlaei me,
upotrebljavajui svoju snagu tamo gdje je moja zavravala.
Kad se odmaknuo, pogledao me voljenim sivim oima i dahnuo:
Da, isto kao i prvi put. Zanimljivo... naslonio je svoje vrue elo na moje.
to je zanimljivo? zadihano sam upitala gledajui u voljeno lice na kojem su se
napokon ocrtavale emocije.
Nije odgovorio, nego me opet pohlepno poljubio. Prepustila sam se predivnim osjeajima
zaboravljajui svoje pitanje.
Kad smo se opet, na moju alost, odvojili smeteno sam upitala:
Gdje je West? ni sama ne znam zato sam to rekla, ali odmah sam poalila.
Lucian se odmaknuo nekoliko koraka i nastavio me promatrati vrelim pogledom.
Skuplja bilje za nekakve napitke. Rekao je da ne zna hoe li stii na vrijeme za ruak.
Pokuat e pronai sve to mu je potrebno.
Znai, sami smo? plaho sam pitala.
Da.
Preplavila me vruina.
Zar ti smeta to emo biti sami? upitao je i nestano se osmjehnuo. Na trenutak me
zbunio njegov nestaluk. To je bila nova uloga u kojoj ga do sada nisam vidjela.
Ne. U redu je.
Sjedni do mene, Jade pozvao me i sjeo na zidi.
Bilo mi je drago to je preuzeo inicijativu u naem ponaanju jer nisam bila sigurna to mi
je initi. Ostati ili otii? Da nije nita rekao, vjerojatno bih samo ukoeno stajala kao kakva
izgubljena ovca ekajui pastira da doe po nju. Nasmijala sam se samoj sebi i uputila se k
njemu.
Kad sam sjela, uzeo je moju ruku i isprepleo svoje prste s mojima. Bio je to ugodan osjeaj
koji mi je pruao osjeaj sigurnosti, a on je znatieljno promatrao nae ruke kao da pokuava
neto odgonetnuti.
Ti si tako neobina, Jade rekao je, uzeo jedan uvojak moje kose i poeo ga njeno
vrtjeti u ruci.
Je li to kompliment? usnama mi je preletio osmjeh.
Da. Definitivno je kompliment. Nisam u svojih tisuu godina upoznao bie kao to si ti,
pogotovo enu.
Drago mi je odvratila sam.
Vjeruj mi kad ti kaem da sam tijekom svog postojanja vidio mnoge snane ene koje su
se borile za sebe i svoje voljene, ali tvoja snaga me iznenauje. Iz nekog razloga uspijeva se
oduprijeti mom utjecaju. I ne samo to. Dogaa se neto to nikad ne bih oekivao.
to?
Ti utjee na mene, a to je nevjerojatno. Mislio sam da je tako neto nemogue. to se
mene tie, ti si najsnanija ena koju sam upoznao zastao je, zatim dodao: Jedno sam
nauio kroz povijest.

to?
enama je od postanka, od prvog dana, ivot na zemlji pakao.
Kako to misli?
Ve tisuama godina vrebam due i poznajem ljudsku patnju. ene pate jer su kroz
povijest, a i danas, omalovaavane, prodavane, tretirane kao sredstvo, kao posluga, a ne
ljudsko bie to jesu. U najveoj patnji mukarci poseu za agresivnou, zapoinju ratove,
male i velike. Nije vano je li to rat u domainstvu ili na nekoliko zemalja, a ene se povlae u
sebe. One su prozivane vjeticama, enama upitnog morala i to sve ne. A ipak, ve
stoljeima tragaju za mukarcem koji e ih zatititi i rei im da je u redu biti ena u ovom
okrutnom svijetu, ali takvih mukaraca kao da nema... dovoljno. Ta njihova vjera i nada da e
ga pronai je neiscrpiva, nevjerojatna, ta njihova upornost je vrijedna divljenja.
Oh...
Odjednom me privukao u zagrljaj. Obavio je svoje vrele ruke oko mog tijela i naslonio
glavu na moju.
Jade, trai li i ti mukarca koji e te zatititi, svojim ivotom ako treba, koji e ti rei da
je u redu biti ena sa snagom koju posjeduje, ali i krhkosti koju zasluuje?
Zadrhtala sam zbog njegovih rijei jer su bile upravo ono to sam eljela uti. Bilo je lijepo
to je hvalio moju snagu, ali u zadnje vrijeme sam osjeala potrebu pokazati da sam i slaba,
osjetljiva, razoarana... Nije u redu da svi misle kako sam dovoljno snana da me mogu
zatrpavati svim moguim problemima. Svaka snaga ima svoju granicu, a ljudi kao da su to
zaboravljali. Bilo im je samo vano prebaciti teret na nekoga drugoga.
Da iskreno sam odgovorila.
Pomilovao me po kosi i na trenutak smo uplovili u tiinu.
Zapravo ste vi ene openito nevjerojatno snane naposljetku je rekao i divim vam se
zbog toga nastavio je govoriti dok mi je njegov dah milovao lice. Vi ste jedine koje zaista
poznajete istinsku ljubav, jer kao majke vi znate to znai bezuvjetno voljeti, to znai
istinska rtva i borba... Mukarci nikad ne mogu dosegnuti taj stupanj ljubavi, jer e se uvijek
u podsvijesti ili svijesti pitati je li dijete njegovo. Mukarac nosi sjeme ivota, ali i sjeme
sumnje. ena nosi dar ivota i dar istinske ljubavi i povjerenja. Ona je sposobna dati sebe,
zauvijek. I to dobiva zauzvrat, patnju, silovanja, spaljivanja, nevjerojatnu bol raanja, pa ak
rtvuje i vlastiti ivot dok donosi novi na svijet, jer tolike su umrle tijekom tog ina. One koje
su preivjele, sve to podnose hrabro i uzdignute glave, dok mukarac zapravo ne poznaje
koliko patnja moe biti duboka. I jedino to traite jest utjeha mukarca. Vama zapravo ne
trebamo mi, demoni, da vam donosimo pakao na zemlju. To vrlo uspjeno rade vai
mukarci... osjetila sam kako se osmjehnuo.
Odmaknula sam se od njega kako bih ga pogledala.
Zato sam zahvalna to ti nisi ljudsko bie... rekla sam.
Predveer, dok je West pripremao svoje napitke i prah, sretan to je pronaao sve sastojke
koji su mu potrebni, Lucian i ja smo sjeli vani uz rub ume tik uz dvorac. Zrak je bio ugodan i
svje. Moda bi mi bilo hladno da Lucianovo vrelo tijelo nije bilo uz moje da me grije.
No je tek poela obavijati zemlju i prevladavale su uglavnom crno-crvene boje. Ugoaj

koji je stvarala ta slika bio je nekako odgovarajui s obzirom na Luciana i njegovo mrano
porijeklo.
Sve to sam eljela bila je njegova blizina i prisan zagrljaj u koji me privukao.
Malo dalje od nas mirno je stajao njegov konj koji se savreno uklapao u okolinu.
Iznenada je nebom proletjela munja zbog ega sam se trgnula, ali jo vie me uplaila
reakcija Lucianovog konja kad je udario prednjim nogama po tlu i iz nosnica izbacio vatru.
Rekao si da je on normalan konj?! uzviknula sam u nevjerici.
Pa... lagao sam nasmijeio se.
Ne mogu vjerovati da si mi lagao! zurila sam u njega. Zato?
Onu veer kad si me to pitala morao sam lagati. Da sam ti rekao da nije obian konj,
postavila bi mi tisuu pitanja, a sjea se da sam umirao. Nisam imao vremena za tvoju
nepresunu znatielju opet se osmjehnuo.
Njegov osmjeh i smislen razlog umirili su me, pa sam opet sretno utonula u njegov
zagrljaj.
Postoje li pakao i raj? apnula sam.
Hm... ne ba onako kako vi ljudi mislite odgovorio je i vre me stisnuo. ivot je
zapravo pakao, kazna. Bez obzira je li ovjek bogat, siromaan, zdrav ili bolestan, apsolutno
svako ljudsko bie proivljava nekakvu vrstu nesree kroz ivot. Obujam nesree ovisi o tome
koliko je zgrijeio u prolom ivotu i kolika bi mu kazna trebala biti. Raj nastupa kada se dua
napokon oslobaa ponovnog roenja i dobije viu svijest.
Pomaknula sam se kako bih ga pogledala.
Ali rekao si da su due kao biljke?
Da, sve dok ne budu osloboene i dou u raj, tek tada zapoinje nevjerojatno putovanje
mira, sree i potpunog zadovoljstva, takozvana via svijest. To je stanje u kojem ne postoje
problemi ni fiziki ni psihiki, stanje u kojem ne ovisimo ni o kome, ni o ijoj ljubavi, nema
bolesti i strahova. Zapravo je pomalo teko objasniti rijeima...
Kako zna za to?
Tajanstveno se osmjehnuo.
Imam svojevrstan uvid u to. Upravo je raj razlog zato je Lucifer toliko zao i gnjevan.
Naime, zauvijek mu je zabranjen odlazak u to stanje. Proklet je na vjenost na zemlji.
Donekle i mogu razumjeti zato ga je to prokletstvo toliko pokvarilo.

ade! Ustani!
Kroz san sam ula Lucianov glas kako me doziva. Okrenula sam se na drugu stranu i
povukla prekriva preko glave.
Ustani glas je doao blie, iznad moje glave nakon ega je uslijedilo njeno drmanje.
to se dogaa? promrmljala provirujui ispod pokrivaa.
Dolaze! Moramo se pripremiti za obranu.
to? naglo sam se uspravila u sjedei poloaj.
Brzo, obuci se. Imamo posla naredio je i njeno mi poljubio usne nakon ega je na
njima ostao vreli trag.
Ali, jo nije svanulo. Jesu li oni poludjeli? bunila sam se.
Napad je najbolji u zoru mirno je rekao i bacio pogled kroz prozor gdje je zora tek
svitala pretvarajui nebo u sivilo.
Zato? upitala sam i ustala iz kreveta. Iz nekog razloga nisam osjeala nelagodu to
sam ispred njega bila samo u podsuknji. Ionako je prikovao pogled van kroz prozor kao da
ima super vid koji dosee dalje nego bih mogla zamisliti.
Zato to je neprijatelj tada ranjiviji, pogotovo ako je uhvaen na spavanju kao ti
nasmijeio se i pogledao me. Skoro svi napadi u ratovima izvode se u zoru. To je prastara
taktika.
Oh, glupa taktika mrmljala sam dok sam uurbano odijevala haljinu. Lucian mi je
priskoio u pomo kad mu je podsuknja zapela za gumb gornje haljine. Kako su nas
pronali? upitala sam.
uo sam da je Marcus dobar traga. To je jedna od njegovih moi. Moe kao pas
nanjuiti svoj plijen.
Tko je jo s njim?
Pahuljica mi je objasnio da su s njim Lucinda, Jason i Tara.
Zar su se udruili?
Ako im je Lucifer to naredio, morali su.
udi me da ih nije poslao vie rekla sam zamiljeno. Kad sam uhvatila njegov zauen
pogled, dodala sam: Nije da bih to eljela. Samo se pitam.
I ovako smo nadbrojeni. etiri mona demona protiv Pahuljice i mene. Ti i West mi i
niste ba od neke pomoi. Samo ete mi stvarati brige.
ao mi je zbog toga rekla sam i prila posudi za umivanje. Ako nita drugo, West
nam je bar pomogao svojim udesnim prahom pokuala sam zvuati ohrabrujue.

Ako bude funkcioniralo ispravio me.
Nadam se da hoe.
Koliko jo? Lucian je upitao Pahuljicu kad smo uli u dnevni boravak.
Pahuljica je neto promrmljao i pokazivao rukama, ali meni nije bilo razumljivo.
Pola sata dok ne stignu do nas preveo je Lucian.
West je stajao uz izlazna vrata, a Pahuljica pored prozora. inilo se da su ve imali
nekakav borbeni plan s obzirom na njihove poloaje i dranje. Morala sam priznati da sam se
osjeala beskorisno. Samo sam stajala ne znajui to mi je initi. U borbi im neu moi
pomoi, bit u smetnja. To me pomalo frustriralo, ali nisam osjeala strah. Bar ne jo.
Uzmi ovo rekao je West kad je stao pored mene i pruio mi vreicu od grube tkanine.
To je prah. Ako ti se itko od njih previe priblii, baci punu aku u njihovo lice. To bi ih
trebalo nakratko zaslijepiti i dati ti dovoljno vremena za bijeg.
Nadajmo se da do toga nee doi mrano je rekao Lucian.
Moramo uzeti u obzir sve opcije istaknuo je West.
Znam.
Uzela sam vreicu i ugurala je u tajni dep koji je bio uiven na moju haljinu.
Plan je bio da se skrivam u tajnoj prostoriji pokraj dnevne sobe koja se otvarala guranjem
metalne poluge iznad kamina. Poluga je izgledala kao dra za svijee, pa nije toliko upadala
u oi. Ipak, nije bila ni neto posebno neprimjetna, pa sam zakljuila da bi ju bilo tko mogao
razotkriti. Bilo bi dovoljno da znaju to trae. Nee mi biti ba savreno sklonite.
Lucian me ugurao u malenu praznu, ali pranjavu sobicu i zatvorio prolaz iza mene zbog
ega sam utonula u tamu.
Znala sam da su Westa zaduili da bude u predvorju i izvia kako e se borba odvijati. U
sluaju da nai budu gubili dobio je zadatak da mi se pridrui u skrovitu i brani me ivotom.
Nisam im nita eljela rei, ali plan mi nije zvuao obeavajui. Pitala sam Luciana je li
postojao nekakav tajni prolaz kojim se moglo neprimjetno izai iz dvorca i pobjei u umu.
Odgovorio je da ako je postojao on nije znao za njega jer nije detaljno istraio sve kutke
dvorca. Zatim je nadodao kako nam ne bi pomoglo bjeanje kroz umu. Da bi nas Marcus
vjerojatno brzo pronaao, a demoni su bili nadnaravno brzi, izotrenih osjetila i snani. Sve u
svemu nije slutilo na dobro.
Opet me tjeila injenica da se zapravo nisu mogli meusobno poubijati, ali upravo zbog
te injenice nije mi bilo jasno zato su se eljeli upustiti u borbu. Nisam razumjela kakav su
rezultat oekivali. Dobro, mogli su zarobiti Luciana i Pahuljicu budui da su bili brojniji, ali
Pahuljica je bio snaan kao najmanje trojica demona. Takoer smo imali element
iznenaenja: Westov prah za koji smo se nadali da e funkcionirati, pa nam je to ilo u prilog.
Ako bi zbog svega toga obje strane bile izjednaene, borba bi mogla trajati od izmaka snaga.
A koliko dugo bi to trebalo biti nisam znala. I to nakon toga?
Moje misli je prekinuo trag svjetla koji se probijao u moje skrovite. Okrenula sam se i
vidjela da je u zidu bila pukotina veliine malene ake. Kako je vani sve vie svitalo, tako je
trag svjetla koji je ulazio bio snaniji. Rupa je bila nisko pa sam morala kleknuti da bih mogla
normalno viriti kroz nju. Ugledala sam put koji je iz ume vodio u dvorac to je znailo da bih
mogla pratiti borbu ako budu napadali na tom mjestu. Bilo mi je drago zbog toga, jer bi me

neizvjesnost izludjela.
Nakon nekog vremena vidjela sam brze kretnje prema umi. Uinilo mi se da sam
prepoznala Luciana. Pretpostavljala sam da su on i Pahuljica zauzimali svoje poloaje, ali
kretali su se previe brzo da bi ih moje oi normalno vidjele.
Poela sam nervozno stiskati vreicu s prahom u tajnom depu dok sam naprezala pogled
u potrazi za daljnjim pokretima. U malom prostoru i neprirodnoj tiini inilo mi se da ujem
vlastito srce kako kuca. Odjednom je zvuk tutnjanja postajao sve jai i glasniji. Trebalo mi je
nekoliko trenutaka da shvatim da zvuk nije dolazio od mog srca, nego iz ume. Bio je
ritmian kao otkucaji i toliko snaan da je zemlja vibrirala od njega.
Ukoenim sam pogledom zurila prema izlazu iz ume. to je moglo proizvoditi taj udan
zvuk?
Idui je prizor bio kratak, ali mi se svaki detalj usjekao kao da sam gledala usporene
scene. Uasnulo me.
Iz ume su najprije izronile ivotinje koje su se u narodnim priama opisivale kao psi iz
pakla. Crni, krvoloni, s dvije glave na miiavim tijelima. Ritam njihovog trka i snanog
udaranja po tlu proizvodio je onaj harmonian zvuk koji je sve snanije i glasnije tutnjao i
prelijevao se po praznom prostoru mog skrovita, kao jeka.
Izgledali su strano.
Oi su im bile crne jame iz kojih su izvirali vatreni jezici. Njuka im je bila iskeena u
bijesnu grimasu pokazujui otre zube oko kojih je bila bijela pjena zbog ega su izgledali
straniji i bjesniji. Glave su bacali na sve strane to je izgledalo neprirodno i zastraujue. Trk
im je bio pravilan prema naprijed, ali glave kao da nisu mogli kontrolirati, nego su se izvijale
u udnim kutovima.
Prestraeno sam se zalijepila uza zid pokuavajui bolje vidjeti. Nismo raunali na to da e
oni sa sobom povesti ovako strane i krvolone ivotinje koje su mogle rastrgati Luciana u
trenu. Zabrinuto sam se ugrizla za donju usnu.
Psi su se razdvojili prije samog ulaza, svaki na svoju stranu u namjeri da opkole dvorac.
Izbrojala sam ih est. Jedan od njih je protutnjao nedaleko od zida kroz koji sam virila.
Kad je protrao zapljusnuo me miris trulei koji mi je zaparao nosnice i toliko me
iznenadio da sam se naglo odmaknula od zida zbog ega sam pala na stranjicu i rukom
prekrila nos i usta.
Ostala sam u tom poloaju nekoliko sekundi, zatim sam se opet brzo vratila do otvora.
Ugledala sam iskeene zube i trulu unutranjost psee njuke.
Od oka i nesnosnog smrada opet sam pala natrag. Nekontrolirano sam zavritala i na sve
etiri sam se povukla na drugi kraj malene prostorije.
Oito me nanjuio kad je protrao i sad je dranjem svog tijela i bijesnim reanjem
odavao moje skrovite.
Iz kuta u kojem sam se nalazila nisam vidjela kroz rupu, ali smrad se irio kao nevidljiva
magla oko mene.
Nisam znala to uiniti. Nisam smjela izai, ovdje sam bila koliko toliko sigurna od ovih
ivotinja koje nisu imale ruke da bi pomakle polugu, ali bila sam uasnuta. Netko od
vlasnika/demona e uskoro shvatiti to im ovo udovite eli poruiti.

udovite je odjednom zacviljelo, kratko i ne pretjerano glasno. Ukoeno sam oslukivala
zvukove. Ali vladala je mrtvaka tiina.
ekala sam i dalje oslukujui, ali nita. Nisam se usuivala pribliiti zidu sve dok nisam
zakljuila da psa tamo vie nema. ak se i smrad poeo povlaiti. Sad sam ga jedva osjeala.
Tiho sam puzala prema rupi na zidu i provirila.
Nita.
Nije bilo nikoga, niega.
Zar bi tek tako otiao?
Oslukivala sam, ali nije bilo nikakvih zvukova. Tiina je bila previe neprirodna.
Bila sa sigurna da zvijer nije nigdje u blizini. Je li otiao po svog vlasnika u elji da mu
pokae svoj plijen, mene? Moda je odustao zbog zida koji je bio zapreka izmeu nas? Palo
mi je na pamet da zapravo nisam znala jesu li te ivotinje bile inteligentne ili primitivne, jesu
li slijedile samo svoj nos i nagon za ubijanjem. Voljela bih da me Lucian bolje informirao, bila
bih spremnija. Ovako sam se samo mogla pitati.
Kroz rupu je provirilo neije oko. Opet sam prigueno zavritala i odmakla se.
Jade? prepoznala sam Lucianov priguen glas. Jesi li tu?
Pohitala sam opet do zida i primaknula se rupi to sam mogla vie. Vidjela sam njegovo
oko, ovaj put tamno sivo, skoro crno. Znai da je u njemu bjesnjela oluja i borba.
Tu sam odgovorila sam aptom i brzo dodala: Zvijer je negdje u blizini, uvaj se!
Ako misli na psa iz pakla njegov glas je odavao prizvuk osmijeha sredio sam ga.
Ali... bila sam zbunjena nisam ula zvukove borbe...
ula sam njegov samodopadni smijeh.
Ah, ne poznajete skromnost, gospodine odvratila sam mu uz osmijeh.
Uz njega sam za tren zaboravila da se nalazim u smrtnoj opasnosti. Svaki strah, svaka
nelagoda je nestajala. On je bio moj lijek, moj osobni izvor sree i ljubavi, stabilnosti i mira...
Moram ii prekinuo je moje misli. Jade, uvaj se i ostani skrivena rekao je i nestao
isto toliko naglo i tiho kako se i pojavio.
Moju pozornost su tada privukle kretnje na rubu ume. Mozak mi je registrirao malenu
kretnju, ali kad sam pogledala prema tamo ugledala sam snane miiave konje koji su se
propinjali na stranje noge, a iz nosnica su izbacivali tamnu vatru obrubljenu crnim dimom.
Konje sam inae doivljavala kao plemenita bia, savrenih linija, blagih i inteligentnih oiju,
ali ove spodobe nisu spadale u te opise. Sam me pogled na njih uasavao. Oi su im bile tanki
krvavi prorezi, a zubi su ak i s ove udaljenost izgledali otri.
Na konjima su sjedili demoni. Prepoznala sam Marcusa na elu kolone. Ostali su se
poredali uz njega i promatrali dvorac, bez rijei. Zatim su oslobodili prolaz po sredini puta i
izmeu njih je proao vitak mukarac polaganim i odmjerenim koracima. On mi je bio
nepoznat. Iza njega je ila crna maka.
Zaustavio se nekoliko koraka ispred povorke, a maka je mazno kruila oko njegovih
nogu. Imao je smeu raskutranu kosu i blijedo lice s tamnim oima. Njegovi pokreti su bili
previe usporeni, lijeni. Nisam znala kako ih tono opisati.
to ti radi ovdje? prepoznala sam Lucianov glas to me iznenadilo.
Zato se razotkrio? Je li poludio?

Priljubila sam se uz zid kako bih bolje vidjela, ali rupa mi je ograniavala vidno polje u
kojem nije bilo Luciana. To me frustriralo jer nisam mogla vidjeti poloaj njegovog tijela,
pokuati proitati idui potez iz njegovih kretnji, a glas mu je ionako veinu vremena bio
bezizraajan, pogotovo kad je to elio. Tako je bilo i sada. Nisam mogla nita procijeniti iz
tona njegova glasa, ni strah, ni paniku, ni nelagodno prepoznavanje, nita osim obinog
pitanja koje, bila sam uvjerena, zapravo nije bilo obino.
uo sam za tvoj mali eksperiment rekao je visoki mukarac. Doao sam vidjeti na
svoje oi osmjehnuo se zbog ega je njegovo lice postalo jezivije. Zapravo je bio prekrasan,
ali neto u toj cijeloj slici nije bilo u redu, postojalo je neto u vezi s njim zbog ega mi se
jeila kosa na zatiljku. Je li to mogao biti Lucifer?
Lucifer te poslao, zar ne? upitao je Lucian i time odgovorio na moje pitanje.
Demon je pogledao u tlo i iroko se osmjehnuo, zatim je podigao pogled prema Lucianu.
Naravno, ali i da nije, svejedno bih doao. Previe je zanimljivo da bih to zanemario.
to Lucifer eli od mene?
Nju jednostavno je odgovorio demon.
Zato nju?
Zato to je tako... posebna... tebi rastezao je demon smjekajui se.
To su gluposti...
Demon je podigao dlan i na taj nain uutkao Luciana.
Ona je ljudsko bie i pribliila se jednom demonu kao nitko u cijeloj naoj povijesti.
Ti si je ak i poljubio... rekao je i koraknuo naprijed. Kako su znali za sve to? i to vie
puta nastavio je. Mora priznati kako je to veoma zanimljivo. I zabranjeno! otro je
dodao.
Tko e mi to zabraniti? hladno je pitao Lucian. Ti, Simone?
Lucifer, naravno. Zar zaista misli da moe odabrati nju? Zar ne zna da e time
okrenuti demone, anele i ljude protiv sebe i nje? Ako to uini, nee imati mira dok god
bude postojao. Lucifer e se pobrinuti da te uvijek netko progoni. Iscrpljivat e te borbama
sve dok te ne odlui smaknuti. A ne moram ti ni rei to e sve uiniti njoj... iskesio je zube.
Ona je ipak smrtnik...
Borit u se estoko je uzvratio Lucian.
Osjetila sam njegov gnjev. Bio je spreman dati svoj ivot za mene? Od naleta emocija
stisnulo me u grlu. Nisam to mogla traiti od njega. Morala sam sve ovo nekako sprijeiti...
Moda ako bih se predala? Lucian to ne bi dozvolio, ali ni ja nisam mogao dozvoliti da se
stalno bori protiv njih kako bi mene zatitio...
I izgubit e rekao je Simon i prekinuo moje mune misli. Steglo me u grudima.
U iduoj sekundi zaula sam brzi pokret i vidjela da je Simona okupao oblak nekakvog
udnog dima. Kad je zavritao i uhvatio se za oi, shvatila sam da je Lucian na njega bacio
Westov prah. Sretno sam se osmjehnula.
Zbog komeanja koje je nastalo konji su se poeli uznemireno propinjati, pa su jahai bili
obuzeti njihovim kontroliranjem dajui Lucianu vremena za bijeg.
Kad se prah raziao, ula sam Simona kako psuje. Marcus je skoio s konja i uhvatio ga
preko ramena usmjeravajui ga. Znala sam da ga je prah privremeno oslijepio, ali nisam znala

koliko e to dugo trajati.
ula sam Marcusa kako izdaje naredbe Lucindi i Jasonu koji su toliko brzo nestali da
nisam vidjela u kojem su smjeru otili.
Dvorite je uskoro utonulo u mir i tiinu.
Jade! Jade! ula sam Westov panian glas s druge strane zida.
Ovdje sam! odgovorila sam.
ulo se povlaenje poluge i kripa mehanizma, zatim su se tajna vrata otvorila.
Brzo! uurbano je naredio, provirio u sobicu i pruio ruku prema meni. Idemo
odavde!
Pourila sam do njega, povukao me van i gurnuo prema izlaznim vratima. Dok je zatvarao
skrovite, stajala sam kao ukopana posred sobe ne usuujui se pomaknuti bez njega.
to se dogodilo? prestraeno sam upitala.
Uhvatio me za ruku i bez rijei povukao u predvorje gdje smo naletjeli na Simona.
Od straha sam ostala bez daha, a West me zatitniki gurnuo iza sebe.
Simon nije odugovlaio. Uhvatio je Westa za vrat i snano ga bacio u suprotni zid. West
je zavrio na podu, oamuen, ali pokuavao je ustati.
Jade, bjei procijedio je.
Prestraeno sam pogledala u Simona koji me promatrao crnim oima oko kojih je koa
bila crvena kao da je spaljena. To je sigurno uinak Westovog praha ostavio trag.
West se zaletio i bacio se na njega, a na vratima se pojavio Pahuljica zbog ega sam
odahnula.
Za ime svijeta, Jade, bjei! opet se proderao West.
Ovaj put sam ga posluala ponesena panikom u njegovom glasu i slikom njega i Pahuljice
kako nasru na Simona koji nije izgledao zabrinuto.
Pobjegla sam u svoju sobu i zakljuala vrata iako sam znala da to Simona nee sprijeiti.
Pokuavala sam povratiti nadzor nad svojim disanjem kad sam zaula tiho mjaukanje.
Prestraeno sam se osvrnula. Nisam mogla procijeniti odakle zvuk dolazi, iz hodnika ili
sobe.
Mjauu.
Zvuk je postao glasniji.
Mjauuuu.
Zvuk je bio veoma blizu, otar i prijetei.
Zurila sam u vrata kad mi je neto dotaklo gleanj. Poskoila sam i ugledala crnu maku
kako sjedi na podu kraj mojih nogu. Nisam znala kako reagirati. Sumnjala sam da je bila
normalna maka, tko zna to sam mogla oekivati. A van nisam smjela, tamo je bio Simon.
Gdje je Lucian? Oajniki sam ga eljela u svojoj blizini.
Ispod kreveta je izronila jo jedna maka, ista kao i ova uz moje noge. Iznenadila sam se
jer nisam primijetila da je uz Simona bilo vie od jedne.
Iza zavjese su izronile jo dvije make. Nije mi bilo jasno to se dogaa. Soba je odjednom

bila preplavljena crnim makama koje su se okupljale ispred mene. Zalijepila sam lea uz
vrata i zurila u udan prizor.
Make su se odjednom stopile jedna u drugu i poele se pretvarati u crnu sjenu koja se
previjala i oblikovala u udne oblike. Uskoro je udna smjesa ili sjena, to god to bilo,
ispunila cijelu sobu, od poda do stropa, sve dok nije poelo zauzimati ljudski oblik. Mogla
sam jasno vidjeti ruke, noge, torzo i glavu. Sve jasnije i jasnije dok nisam prepoznala lice
ispred sebe. Simon.
Napokon sami zlobno se osmjehnuo.
to eli? panino sam upitala zabijajui lea u vrata. Nije mi smetalo to mi se kvaka
ukopavala u meso.
elim saznati tajnu... tajanstveno je rekao.
Kakvu tajnu?
Priao je blie.
Kako ti je uspjelo zavesti Luciana? Jednog vraga? To se nikada nije dogodilo
intenzivno se zagledao u moje oi. Suze ada...
Molim vas zavapila sam. Zaista ne mogu odgovoriti na to pitanje jer ne znam kako se
sve to dogodilo...
Ti si ona prekinuo me i stao mi sasvim blizu.
Tko? procijedila sam.
Vrelim je prstima poeo milovati moje lice i moju kosu, prouavajui me kao da sam
najvrjednije blago koje je pronaao.
Ne razumijem... zavapila sam okreui glavu u drugom smjeru i elei izbjei njegove
dodire.
Ne sjea se? Kako zanimljivo osmjehnuo se. Ovo e biti moja pobjeda.
Ne! kriknula sam, odgurnula njegovu ruku i potrala na drugi kraj sobe.
U tom trenutku vrata su eksplodirala kad je kroz njih uletio Lucian i nevjerojatnom se
brzinom bacio na Simona. Poeli su se boriti, prevrtati i bacati vatrene plamenove po cijeloj
sobi koja je poela gorjeti i ispunjavati se dimom. Bilo je nemogue pratiti to se dogaa.
Uurbano sam izvukla Westov prah iz depa na haljini u nadi da e mi se ukazati prilika
da ga upotrijebim. Morala sam se jako naprezati kako bih vidjela tko je nadvladavao koga.
U jednom trenutku Simon je bio na Lucianu steui ga za vrat jednom rukom, a u drugoj
je drao nekakav udan zlatni bode s velikim zelenim dragim kamenom na drci. Lucian se
oajniki pokuavao zatititi od tog bodea. Iskoristila sam njihovu nepanju i cijelu sam
vreicu zabila Simonu u lice odgurnuvi ga s Luciana. Pala sam po Simonu, to mi je bilo
drago jer nisam eljela da dio praha zavri u Lucianovim oima.
Simon je vritao od bolova i mlatarao rukama pokuavajui me udariti.
Odjednom sam poletjela kroz zrak i bila odbaena na krevet. Tak kad sam pala shvatila
sam da me to Lucian odgurnuo, nagnuo se iznad Simona i zario mu bode u srce zbog ega je
ovaj planuo u estokoj, ali kratkoj vatri.
Trenutak kasnije Simona vie nije bilo, a Lucian je u ruci drao bode i znatieljno ga
prouavao.
Kako ti je to uspjelo? upitala sam ustajui s kreveta i urei k njemu. to je taj

bode?
Ovo je sigurno kamen od ada, od suza djevojke iz legende... zamiljeno je rekao.
Lucifer mu je dao ovo smrtonosno oruje kako bi me ubio.
Dok sam ga sluala poela sam osjeati slabost. udnu obamrlost. Mislila sam da sam
jednostavno bila umorna od svega i da mi je potreban svjei zrak.
Pomaknula sam se u namjeri da izaem van, ali me snaga naglo napustila i obuzela me
snana vrtoglavica.
Pala bih na pod da me Lucianove ruke nisu uhvatile.
Jade, to ti je? Nisi ozlijeena?
Ne procijedila sam. Osjeam se jako loe.
Uzeo me u naruje i odnio do susjedne sobe koja nije bila oteena. Njeno me poloio na
krevet, a iza njega se pojavio West. Bio je iv!
eljela sam ga pozdraviti, veseliti mu se, ali nisam imala snage govoriti, samo sam sklopila
oi i umorno oslukivala njihove uurbane korake.
Ne razumijem to joj je? ula sam Lucianov zabrinuti glas.
Moramo pozvati doktora rekao je West.
Moe proi nekoliko dana dok on doe ovdje, a i kako emo mu objasniti to se
dogodilo? rekao je Lucian.
Pa ne moemo nita ne initi pobunio se West.
U pravu si. Hoe li, molim te, ti biti taj koji e odjahati po doktora? u Lucianovom
glasu sam osim molbe osjetila strah.
Naravno odgovorio je West i uurbano napustio sobu.
Poela sam se vraati k svijesti i do mene su polako doprli glasovi.
Nita ne moemo uiniti rekao je nepoznati glas. Ne znam od aga boluje, ovako
neto jo nisam vidio, ali... ao mi je, ona umire. Kraj je vrlo blizu.
To ne moe biti istina, doktore! ljutito je rekao Lucian.
Osjetila sam uznemirenost, ali nisam mogla otvoriti oi. Tijelo me nije slualo.
ao mi je opet sam ula glas koji je, ini se, pripadao doktoru, zatim neije korake
kako naputaju sobu.
Nekoliko je trenutaka vladala tiina, zatim sam opet ula otvaranje vrata.
Lucian? dozvao ga je West.
Ja sam kriv za ovo. Mislili smo da je Jade dovoljno snana da bi bila u mom drutvu.
Ona je snana duhom i psihiki, ali njezino je tijelo popustilo pod mojim demonskim
utjecajem. Vjerujem da je razlog tome... glas mu se slomio ...fiziki kontakt. Trebao sam
znati da nee biti dovoljno snana za takvo neto. West, ja sam je ubio! Zbog mene umire!
Ne znamo to sa sigurnou utjeno je rekao West. Smiri se. Pokuat emo joj
pomoi. Dat u joj opet napitak koji koristim.
Mislim da je prekasno za to.
Lucian je bio u pravu.
Umirala sam, osjeala sam to. Nije mi nitko to morao potvrditi. Kako je bio udan osjeaj.
Tijelo kao da mi se obraalo, govorilo mi da je kraj blizu. Opratalo se od mene. Obuzela me

tuga, nisam se eljela oprostiti. Zavoljela sam svoje tijelo i nisam eljela da me napusti. eljela
sam jo ivjeti u njemu. eljela sam jo osjeati sve to mi ivot prua: nadu, ljubav, bol,
gorinu... sve. Nisam eljela kraj, ali sam ga osjeala.
Moj duh i moje misli jo su bili snani, pozitivni, ali tijelo vie nije moglo pratiti taj ritam.
Bilo je umorno, preklinjalo me da mu dopustim da se odmori, da legne, da se isprui. Borila
sam protiv toga. Moj duh jo nije bio slomljen. Odbijala sam vjerovati da je ovo sve to je bilo
od mog ivota, tako kratko... tek sam zapoela zaista ivjeti...
Mogla sam tono osjetiti gdje se smrt ugnijezdila u mom tijelu i irila svoje krakove.
Poeljela sam istrgnuti taj dio i odbaciti ga to dalje od sebe i zavikati: Ne! Ne moe me
imati, ne moe me tek tako pokoriti bez pravedne borbe, bez upozorenja, bez mogunosti
da se branim! Zahtijevala sam borbu! Zahtijevala sam ivot, eljela sam ga...
Napokon sam uspjela otvoriti oi i pogledala sam prema Lucianu koji je shrvano sjedio uz
moj krevet. Lice je zakopao duboko u svoje ruke i jecao.
Suza je kliznula niz moj obraz i potonula u jastuk ostavljajui vlani trag da me podsjeti
gdje se pokopala.
Lucian proaptala sam. Ljubavi moja...
Hitro je podigao glavu i pogledao me crvenim oima, to od suza, to od vatre koja je
gorjela u njemu.
Uhvatio me za ruku. Moja ve hladna, njegova vrela od ivota.
Jade zajecao je moje ime. Njegova bol pojaavala je moju elju za ivotom jer sam
znala da bih ju jedino tako mogla odagnati. Nisam eljela da pati, nisam ga eljela ostaviti.
Nisam eljela nestati i dopustiti da zauvijek zaboravim na ovu ljubav. eljela sam uivati u
njoj, hraniti se njome, pomicati njene granice i dubine.
Da moj ivot nije imao smisla, moda se ne bih toliko borila, da u njemu nije postojala
osoba za koju je vrijedilo ivjeti moda bih se pomirila s krajem koji je neizbjeno dolazio. Ali
moj je ivot imao sve to i kako ga se odrei? A opet, kako se boriti kad me tijelo nije slualo,
kad se predalo?
ula sam otvaranje vrata, ali nisam ih mogla vidjeti.
Gledala sam u Luciana. Njegovo se lice ukoilo, usne rastvorile u neizreenom pitanju.
Unezvjereno je zurio u osobu ije sam korake ula. Pribliavali su se krevetu na kojem
sam leala.
Nada mnom se nagnulo novo lice, moje lice... Gledala sam sebe!
Promatrale su me zelene oi kao moje, istog oblika i izraza, obrve su se stisnule u
zabrinuti izraz, a oko ovalnog lica padale su crvene kovre. ena je bila ja, samo nekako
mudrija, zrelija...
Ona je sad moja rekla je tiho Lucianu, zatim je pogledala u moje oi. Vrijeme je.

io sam izgubljena dua koja je lunjala ovom kuglom zemaljskom koju su ljudi nazivali
domom, a ja sam znao da je to zapravo pakao. Nisam smatrao da mi je ivot poklonjen,
bio mi je nametnut. ivio sam ivot koji nisam elio. elio sam normalan ivot u kojem
bih radio ono to bih elio, u kojem bih volio osobu koja bi bila sposobna razumjeti me,
potivati i voljeti. Zar je to previe traiti? Zar je to toliko nemogue pronai? Donedavna
nisam ni znao da sam to traio. Shvatio sam da sam bio bie bez cilja, bez elje. Nije ni udo
to nisam mogao pronai to neto, kad nisam znao to traim.
Ravnodunost koja me slijedila od postanka pretvorila se u kaos osjeaja. Bijes,
agresivnost, frustracija zbog nepravde, ljubav, udnja, elje... Nikad nisam imao elje, a sad
sam ih imao tisue.
ivio sam bezlino... Nisam zapravo zaista ivio, samo sam promatrao kako godine
prolaze nadajui se promjeni koja nije stigla sve dok nisam upoznao nju. Kad se sad osvrnem
na prolost, ne mogu ni zamisliti ponovni povratak tom stanju. Nisam vie elio biti
promatra ivota, udio sam za sudjelovanjem. Shvatio sam da je ivot ipak moj da ga
uzmem pod vlastiti nadzor, da od njega uinim to elim. A elio sam nju... Zato sam
neumorno tragao.
Napokon sam je pronaao. Promatrao sam kako bezbrino bere poljsko cvijee na zelenoj
livadi. Oboavao sam nain na koji je sunce obasjavalo vatru u njezinoj crvenoj kosi, kako je
njezina blijeda koa pozivala na dodir... moj dodir. Zadrhtao sam od elje.
Elegantno se saginjala, zraila je sreom i ak se inilo da pjevui nekakvu pjesmicu, ali
nisam mogao jasno uti, bio sam predaleko. Dopustio sam si vrijeme kako bih uivao u
njezinoj pojavi. Napokon sam je pronaao.
Preplavilo me olakanje.
Otkako je nestala, proivljavao sam goru agoniju, nego kad mi je cijelo tijelo izgaralo i
umiralo.
I sada sam osjeao izgaranje, koje se irilo iz plua i zaustavljalo u ustima pretvarajui moj
jezik u plameni ugljen. Toliko esto sam ga elio ispljunuti ili bar rigati vatru kao zmaj,
nadajui se da bi mi to donijelo olakanje i umanjilo osjeaj izgaranja. Kad bi bilo najgore
onda bi dim izlazio iz mene sa svakim mojim dahom.
Smetao mi je vlastiti jezik jer me najvie podsjeao na bol, na vatru koju je mogla ublaiti
samo ona. Njezine usne i njezin jezik su hladili moju bol, bili su kao melem za moje tijelo u
plamenu.
Kad bi se maknula od mene, bol je postajala jaa i vea. Poeo sam neprestano udjeti za
njezinom blizinom, to zbog neizrecive ljubavi koju sam poeo osjeati prema njoj, to zbog

toga to je postala jedini lijek za moje stanje. Nisam vie mogao zamisliti ivot bez nje. Ta
agonija bi bila gora od smrti.
Opet me obuzela snana vruina koju sam mrzio. Umarala me, izluivala me.
Toliko puta sam se pitao zato sam ba ja morao biti stvoren od Lucifera u ovoj
nevjerojatnoj patnji? Sve tee sam podnosio osjeaj dima i osjeaj guenja koji se usidrio kao
gorui kamen u mom grlu. elio sam ga izvui van!
Otvorio sam usta u nadi da e se tako bar malo rashladiti moja usna upljina, ali nije
pomoglo.
Samo je njezin poljubac donosio olakanje. To me okiralo kad me prvi put poljubila.
Ugodno olakanje koje me tada preplavilo... nisam mogao prestati misliti na to, nisam
mogao prestati eljeti jo.
Jade, moja Jade! Bila mi je potrebna vie od samog ivota, samo je ona znala smiriti
vulkan u meni, dati mi smisao i nadu. Je li bila svjesna to mi je znaila? Koju je mo imala
nada mnom?
Priao sam blie sve dok napokon nije osjetila moju prisutnost. Naglo je podigla glavu i
pogledala me voljenim oima. U njima je bilo iznenaenje i jo neto to me iznenadilo,
strah.
Odbacio sam sve misli i usredotoio se na sreu to je opet u mojoj blizini.
Napokon sam te pronaao rekao sam, osmjehnuo se vjerojatno prvi put u svom
postojanju i priao blie. Gdje si bila cijelo ovo vrijeme?
Povukla se korak unatrag i dalje me gledajui sa strahom.
Zastao sam. Zar neto nije u redu? Izgledala je kao plaha ivotinja koja se nala oi u oi s
predatorom.
Jade... to ti je? oklijevao sam s pitanjem.
Tko ste vi? prestraeno je upitala zurei u mene.
To me zbunilo. Kako je mogla postaviti takvo pitanje?
To sam ja, Lucian rekao sam. Ovaj put sam i sam osjetio strah.
Gospodine, ja vas ne poznajem.
to?


potjee iz obitelji u kojoj su se njegovali pjesnitvo i slikarstvo. U
svijet pisane rijei uvela ju je majka, a od oca je naslijedila slikarski talent. Dosad je
objavila dva romana, a trenutno ivi i radi u Velikoj Britaniji, u Bathu, gradu za koji
kae da je raj za umjetnost.