77

Struni lanak
UDK 1:37.018.5(091)
OD ALFABETA DO AKADEMIJE
eljko kuljevi
Filozofski fakultet, Univerzitet u Zenici,
Bosna i Hercegovina
zeljko.skuljevic@pf.unze.ba
Primljeno: 11. 2. 2013.
Ako se zna da je prva dravna etvororazredna osnova kola, tzv. na-
rodna kola, u Zenici otvorena kolske godine 1885/1886. (spomenimo
i to da je 2381 godinu poslije Platonove osnovana Akademija u Zenici
te Univerzitet koji je de facto krenuo s radom 2006.), onda je zaista
teko zamisliti kako je institucionalno obrazovanje uope (za)poelo
na nekim drugim geografskim prostorima prije, moda, dvadeset i pet
stoljea. Jesu li te institucije nastajale stihijski ili racionalnoplanski,
jesu li bile sporadine ili organizirane, privatne ili dravne, svjetovne
ili duhovne? Ili su, pak, imale od svega toga pomalo, ovisno gdje su se
javljale, na kojim geografskonarodnim i (h)istorijskoduhovnim ko-
ordinatama?
Kljune rijei: kola, univerzitet, nastava, povijest
I opet kad naue itati i pisati te je vrijeme da razumi-
jevaju knjigu, kao prije slova, (uitelji) stavljaju pred
njih na klupe valjanih pjesnika neka ih itaju i sile da ih
ue napamet () Uitelji glazbe () ue ih opet pjesme
drugih valjanih lirskih pjesnika udeavajui napjeve za
kitaru () Jo ih k tomu alju uitelju gimnastike, da
s jaim tijelom slue estitu srcu i da ne moraju zbog
loeg tjelesnog stanja biti kukavice ni u ratu ni u drugim
djelatnostima. (Platon, Protagora, 326 ab)
kole u Ateni postojale su sasvim pouzdano ve prije Perzijskih
ratova. Tako Aristofan u Oblakinjama (960) spominje starinski odgoj
(Aristofan, 1963, 78) kakav je imao pokoljenje maratonomaha, tj. voj-
nika u boju kod Maratona 490. p.n.e. Vrlo je vjerojatno da se u nekim
. kuljevi: Od alfabeta do akademije METODIKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 7784
78
kolama odvijala istovremeno obuka u itanju, pisanju i muzici. Osim
znamenitog Duridovog pehara koji prikazuje gramatiara i kitarista u
istoj prostoriji, u Platonovom dijalogu Protagora itamo o tzv. sukce-
sivnom nauavanju (326 ab) (usp. Flacelire, 1979, 103), kitaristova
je obuka dolazila obino nakon gramatiarove, a pedotribova (uitelj
tjelesnog odgoja) nakon kitaristove. Dijete je, naravno, (naj)prije po-
injalo uiti itati, a zatim pisati. Prvo je trebalo napamet nauiti iz-
govarati slova alfa, beta, gama, delta itd., koje je pamtilo pjevuei
mnemotehnike stihove. Ta slova, odnosno poela (stoiheia), bila su
predmetom gotovo vjerskog potovanja, pogotovo zato to se njima
biljeilo ne samo jezik nego i brojeve i stupnjeve muzike ljestvice. U
starogrkoj pedagogiji, koja nije izlazila iz ustaljenih koloteina, nita
nije navjetavalo nau globalnu metodu. Postupno se ilo od najjed-
nostavnijeg prema sloenijem, od jednog slova na dvoslovane (beta +
alfa = ba) pa na tro- i etvorolane slogove, vjebajui dijete da izgo-
vara osobito teke ili rijetke rijei, kao na primjer lynks. Stvari se nisu
nastojale olakati, naprotiv, ini se da se mislilo kako e djetetu, kada
savlada ono najtee, sve drugo ii samo od sebe. Postojali su i silaba-
riji, poetnice u kojima su rijei bile rastavljene na slogove. Ni itanje
nije prolazilo bez muke, zato to u obinim itankama rijei nisu pisane
odvojeno (tzv. scriptio continua) i nije bilo nikakve interpunkcije. ita-
lo se naglas ili je to morao initi sluga. Zato, na primjer, Plutarhov spis
o tome kako djeaci trebaju itati pjesme i nosi naslov Kako valja da
djeak slua poeziju.
1
Obrazovanje se na kraju upotpunjavalo aritme-
tikom. Zna se da su stari Grci brojeve biljeili slovima alfabeta, kojih
je u svemu bilo 27 ako im se pribroje tri stara znaka koja se vie nisu
upotrebljavala u pismu: digama, kojoj je brojana vrijednost 6, kopa s
vrijednou 90 i sampi koji je vrijedio 900. Postojalo je, dakle, devet
znakova za jedinice (od alfe do thete), kao i za stotice (od ro do sam-
pi). Od broja 999 navie sluile su rijei hilioi (tisuu) i mrioi (deset
tisua) ili se broj 1000 pisao uz pomo alfe i njoj s lijeva jotam itd.
Raunanje nije bilo lako jer Grci nisu poznavali nulu i nisu slovima
koja su oznaavala brojeve mogli dati vrijednost po mjestu. Zbog toga
su se za jednostavnije raune sluili prstima, zaudo prema pravilima
1
Iako po temu nije presudno, Lichtovo zanimanje za ljubavni ivot Helena bitno je za
razumijevanje helenske kulture u cjelini. Kako je odmicalo vrijeme, veli on, helenistika
kultura sve vie je postajala mukom, tako da se o pravom odgoju moe govoriti samo kod
djeaka. (Licht, 1965, 45; hrvatsko izdanje Licht, 2009, 36)
. kuljevi: Od alfabeta do akademije METODIKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 7784
79
dananjih digitalnih rauna (Marrou, prema Flacelire, 1979, 107), a za
sloenije kameniima za raunanje i abakom (ili abakusom), ploicom
na kojoj su podjeljci oznaavali mjesnu vrijednost broja predstavljenog
kameniima, empirijskom metodom koja se i danas odrala na islam-
skom istoku. im je, dakle, mali Atenjanin dovoljno porastao da moe
poi u kolu, briga o njemu, barem u bogatijim obiteljima, prelazila je
s dadilje na pedagoga.
Valjalo je priekati sofiste iz druge polovine petog stoljea p.n.e.
da bismo upoznali prve profesore, dovoljno ugledne da pristojno napla-
te svoj nauk. U poetku taj izraz nije imao pogrdan smisao i oznaavao
je domiljate i mudre ljude koji su bili sposobni drugima prenijeti svoja
znanja i umijea. Oni nisu nauavali na odreenom mjestu, jer su ti prvi
visokokolski nastavnici ili putujui predavai stalno bili na gostova-
nju (kuljevi, 2001, 1112; Cassin, 1995). Mudrim i vjeto sroenim
izlaganjima privukli su dosta uenika, koji su ih u stopu slijedili iz gra-
da u grad, jer su u prvom redu bili prosvjetitelji. Nije stoga udno da
Guthrie zapisuje da su slinosti izmeu prosvjetiteljstva i doba sofista
mnoge i frapantne (Guthrie, 1969, 48).
2
Pod najopijim nazivom filozo-
fija nauavali su sve to se u ono vrijeme moglo znati, a to se nije uilo
u osnovnoj koli: geometriju, fiziku, astronomiju, medicinu, umjetnost
i umijea, a naroito retoriku i istu filozofiju. Sofisti su, dakle, pola-
gali pravo na sveobuhvatnost svoje nauke i upravo su zato bili izloeni
kritici i jetkoj ironiji Sokratovoj i Platonovoj. Zajedniki im je cilj bio
odgojiti uzorne ljude, domiljate i obrazovane, a osobito narodne voe i
dravnike, ukratko dravnu elitu. Tvrdili su, naime, da se aret moe
nauiti. A aret (lat. virtus) nije, ponajprije, bila moralna krepost, nego
skup vrlina i sposobnosti kakve treba imati istaknut, uspjean i zasluan
ovjek. Oni su, na izvjestan nain, predstavljali neku vrstu pokretnog
univerziteta u predplatonskoj Ateni.
U drugim krajevima Grke ve su postojale kole lijenitva, oso-
bito na otoku Kosu. Ve u estom stoljeu p.n.e. filozofi iz Jonije poeli
su se baviti pitanjima ustrojstva svijeta, a neki su se izmeu njih, kao
na primjer Ksenofan iz Kolofona, mnogo prije Platona odvaili kuditi
nemoral homerovskih bogova. No, ini se da su pitagorejci osnovali
2
Citirajui E. Zellera, Guthrie na istom mjestu kae i ovo: upravo kao to mi Nijem-
ci jedva da bismo imali Kanta bez doba prosvjetiteljstva, isto tako jedva da bi Grci imali
Sokrata i sokratovsku filozofiju bez sofista. Prosvjetiteljski karakter sofistike naroito je
naglaavao i A. Dring (Dring, 1903, 332, 342).
. kuljevi: Od alfabeta do akademije METODIKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 7784
80
prve visoke kole na kojima su, u prvom redu, predavali matematiku
i filozofiju. Uitelj i uenici okupljali su se u neku vrstu vjerskih bra-
tovtina, koje su se stavljale pod zatitu Muza i posveivale se uenju.
Znamo da su kasnije Platonova,
3
Aristotelova i Epikurova kola imale
gotovo jednaki ustroj. I Akademija i Licej i Kinosarg imale su odluu-
jui znaaj za obrazovanje, pogotovo u vremenima koja su neumitno
(na)dolazila.
Osim katedralno-sveenikih, budui da su se u meuvremenu raz-
vila i druga zvanja, ukazala se potreba za organiziranjem i otvaranjem
posebnih svjetovnih kola. Takve su bile, ponajprije, pravne kole veza-
ne za svjetovnu vlast, a zatim (i to odmah s velikim ugledom) kole za
lijenitvo i farmaceutsko zvanje. Jedna od najpoznatijih pravnih kola
bila je ona u Bologni osnovana 1088. (ona e u istom mjestu 1119. pre-
rasti u prvi Univerzitet na Starom kontinentu), a jedna od najpoznatijih
medicinskih kola, koja se redovno spominje kao uzor, bila je kola u
talijanskom gradu Salermu, poznata i kao Civitas Hippocratica. Zahva-
ljujui tome ovaj e grad postati centar grko-rimske, bizantske i arapske
medicinske nauke, to e opet rezultirati nastankom strune kole lai-
kog znaenja koja je njegovala, prije svega, praktinu naobrazbu. Prvi
procvat ona je doivjela dolaskom Konstantina Afrikog (10201087)
koji je preveo veliki broj medicinskih djela pisanih grkim i arapskim
pismom za tadanji zdravstveni i medicinski prirunik Regimen Saler-
nitanum ili Regimen sanitatis Salerni, koji je bio upotrebljavan u kul-
turnom svijetu i kada je vanost te kole ve davno minula.
4
I na Istoku se u to doba prve kole otvaraju uz damije, zvale su se
medrese i imale su sveobuhvatan studij i kolsku nastavu. Prva medresa
osnovana je 1065. u Bagdadu pod nazivom Medresa Nizamya. To je
bila posebno izgraena zgrada u obliku velikog etverokuta u kojoj su
se nalazile predavaonice i sobe za konferencije, sredinja knjinica sa
svim tada uobiajenim tehnikim pomagalima, pohranom knjiga i spre-
mitem za potrebe uila. Budui da su u njoj stalno boravili i profesori
i aci, imala je ureen vrt, kuhinju i orijentalno kupalite (hamam).
Profesori su bili postavljani posebnim imenovanjem. Morali su odrati
nastupno predavanje u prisutnosti uglednika, a nakon predavanja nasta-
3
Iako grad u to vrijeme nema javnih kola ili dravnih univerziteta (obrazovanje je
uglavnom privatno), Platon zastupa dravne kole (Djurant, 2004, 310311)
4
Na hrvatski jezik prirunik je prvi preveo franjevac Emerik Pavi (17161780) i
izdao ga u Peti 1768. godine.
. kuljevi: Od alfabeta do akademije METODIKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 7784
81
vila se disputacija. Nastupnim i drugim sveanim predavanjima znao je
prisustvovati i sam kalif. Po ugledu na gore spomenutu, organizirana
je i najslavnija bagdadska kola Medresa Mustansiriya koju je 1227.
otvorio kalif a-Mustansir, pa je njegovim imenom i prozvana. Bila je
smjetena na lijevoj obali Tigrisa i imala etiri velika kompleksa, meu
njima i posebnu zgradu za teorijsku nastavu iz prirodnih nauka, medici-
ne i farmacije, uz koju je izgraen hospital za praktinu nastavu. Meu
nastavnim predmetima zapaa se nastava egzaktnih nauka, tj. uz reli-
giju, lingvistiku i filozofiju, uila se matematika, geometrija, prirodne
nauke, higijena, medicina i farmacija. Nema nikakve sumnje da e po
uzoru na te medrese, tvrdi Vladimir Bazala, Zapad u isto doba razviti
slian tip kola (Bazala, 1980, 43).
Nastava u viim kolama bila je uglavnom osnovana na septem artes
liberales (sedam slobodnih vjetina) koje su se vremenom razvile i usa-
vrile u samostanima, ali su nastavni planovi prema potrebi polagali
veu vanost jednom jednima, a drugi put drugim predmetima. Uglavnom
je nastava sadravala neke vrste trivija, tj. gramatiku, retoriku i dijalekti-
ku, ali se ve zarana u viim kolama predaju i ue osnove raznih pred-
meta filozofskog miljenja, logika i metafizika, a usavren je i kvadrivij,
koji sadri matematiku i aritmetiku, geometriju i geografiju, fiziku i
astronomiju, a uz to i ono to se razumijevalo kao moralka, etika, poli-
tika, historija itd. U viim javnim kolama nije se vjebala muzika, jer
je bavljenje muzikom bilo preputeno zbornim i slinim drugim muzi-
kim kolama. Zato je razumljivo da se u valjano i svestrano razvijenim
viim javnim kolama vie i ne govori o septem artes liberales, ve
se ta nastava zove studium gnerale (generalni studij). On je u obliku
klasine nastave zapravo postao predstudij svekolike nastave, potreban
za stjecanje znanja u filozofskim, teolokim, pravnim i medicinskim
zvanjima i bez toga predstudija nije se uope mogao zamisliti daljnji
studij spomenutih posebnih struka. To se najlake razvilo na nain da
se na predmetima klasinog studium gnerale osnovala srednja kola
ili gimnazija, dopunjena suvremenim predmetima filozofije i prirodnih
nauka. Tako se uz gimnaziju, ili bolje rei unutar nje, razvila i proire-
na ili via gimnazija nazvana arhigimnazija (archigymnasium), a kako
je nastavna osnova bila artes liberales, zvala se i artistiko-filozofska
kola, kadikad samo filozofija, a esto akademija nauka (akademija
scientarum). U toj koli esto je i nastava u gimnaziji bila srodna nasta-
vi u arhigimnaziji ili filozofiji pa su esto isti nastavnici, uitelji i pro-
fesori bili na teajevima artes liberales ili studium gnerale gimnazije
. kuljevi: Od alfabeta do akademije METODIKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 7784
82
i na teajevima filozofije, visoke kole, akademije nauka. Kada se i u
drugim strukama nastojalo poboljati i poveati znanje te ga ujediniti
u jednoj najvioj naunoj i znanstvenoj ustanovi, takva artistika kola
bila je najpogodnija da se oko nje skupe dvije, tri ili ak etiri tadanje
posebne kole, tj. uz visoku artistiko-filozofsku kolu jo i teoloka,
pravna i medicinska kola i stvori sveope ujedinjena nastava (studium
universale) i ustanova ujedinjenoga znanja, pa je zato i nazvana univer-
zitet. Pojedine posebne kole postale su sastavnim dijelom univerziteta
i dobit e naziv fakulteti. Ali artistiki fakultet ostao je uvijek osnovni
fakultet i trebalo je naprije nauiti predmete toga fakulteta, da bi se mog-
lo usavriti u filozofiji ili prijei na studij drugih fakulteta, na primjer
bogoslovlja, prava ili medicine.
Red nauka na univerzitetu definitivno je utvren ovako: trivij je is-
prva trajao dvije godine, kasnije tri. Zatim se polagao ispit, bakalauerat,
a ak koji je taj ispit poloio zvao se bacalaureus. Proireni kvadrivij
takoer je trajao dvije, a kasnije tri i etiri godine. Nakon toga se pola-
gao ispit, a ak koji ga je poloio zvao se magister artium, tj. magistar
koji moe sam vriti svoj obrt. Na to se nastavljao studij filozofije. Za
vrijeme studija artes liberales i filozofije, uenik se zvao artium libe-
ralium et philosophiae auditor, a nakon to je savladao i filozofiju, mo-
rao je napisati doktorsku disertaciju i obraniti je da bi stekao doktorat
filozofije. Tako je nastao doctor, to je komparativ od doctus, to znai
uen. Postao je sposoban, odnosno ovlaten da se bavi ne samo naukom
i znanou nego da i drugima predaje svoje znanje.
Znatan napredak u visokokolskoj i univerzitetskoj nastavi nastao
je razvojem egzaktne znanosti. Matematika se razvila ne samo u nauku
o raunanju nego napose u nauku o raunanju vremena, komutistiku
i kronologiju, kronografiju i kronistiku svjetskih zbivanja. Najvani-
ji predmet prouavanja bilo je, dakako, izraunavanje kalendara. Jo
vei napredak postignut je razvojem fizike i to, u najopenitijem smislu
rijei, prirodoslovlja (gr. physis = priroda, ali i narav), znanost o fizi-
kalnom zbivanju, to je znailo jednako zbivanje u prirodi i ivotu na
Zemlji kao i zbivanje u Kosmosu, a tako i u ovjejem organizmu koji
se prema makrokosmosu odnosi kao mikrokosmos. Fizika se osniva-
la na matematici, a sadravala je geometriju, geografiju, astronomiju,
astrologiju, mehaniku, kao i neku vrstu teorijske nauke o mehanizmu
ljudskoga tijela i tzv. praktiku kao oblik tehnike. Suvremenoj matemat-
skoj metodi u to vrijeme smetala je astrologija i metafiziki rezidum
platonizma sa svojim posebnim svijetom ideja. Trebalo je da jedan
. kuljevi: Od alfabeta do akademije METODIKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 7784
83
Nikola Kopernik pokae, a mnogo prije njega (po)malo zaboravljena
Hipatija iz Aleksandrije, kako je i Zemlja zapravo nebesko tijelo, da
bi se shvatilo da nema bitnih razlika izmeu gibanja zvijezda i gibanja
kamene kugle koja leti iz topovske cijevi. Tek je tada postalo mogue
da se egzaktno izrauna ne samo vrijeme neke kvadrature ili opozicije
planete nego i nain pada Galilejeva kamena s tornja u Pisi te napokon
matematiki odrede Mjeseeve putanje i lutanja kosmikih tijela na
osnovu pada jabuke u Newtonovom vrtu.
5
O iscrpnom razvoju drutava i akademija (Bazala, 1980, 115127),
ovaj rad nema ni prostora ni ingerencija. Za kraj, ne bez ironije, treba
(pri)pomenuti da je od one Platonove do zenike Akademije protekla
samo 2381 godina.
Literatura
Aristofan (1963), Komedije, Beograd: Nolit.
Bazala, Vladimir (1980), Pregled povijesti znanosti (razvoj ljudske misli i obrazo-
vanja), Zagreb: kolska knjiga.
Cassin, Barbara (1995), Leffet sophistique, Paris: Editions Gallimard.
Djurant, Vil (2004), ivot Grke (Obrazovanje), Beograd: Vojnoizdavaki zavod/
Narodna knjiga.
Dring, August (1903), Geschichte der griechischen Philosophie, I Bd., Leipzig:
O. R. Reisland.
Flacelire, Robert (1979), Grka u doba Perikla, Zagreb: Naprijed.
Guthrie, William Keith Chambers (1969), A History of Greek Philosophy III, The
FifthCentury Enlightenment, Cambridge: Cambridge University Press.
Licht, Hans (1965), Sittengeschichte Griechenlands, Stuttgart: Hans E. Gnter
Verlag; hrvatski prijevod: Licht, Hans (2009), Povijest grkih obiaja, Za-
greb: Demetra.
kuljevi, eljko (2001), Sofistika kao istina privida, Zenica: Hijatus.
5
Budui da je sve prirodoslovlje bilo u artistikom, filozofskom fakultetu, to ni uni-
verziteti nisu trebali imati posebni Prirodoslovni fakultet. Tako je to bilo sve do naih dana.
Prirodoslovni predmeti odvojili su se u poseban fakultet krajem 19. i poetkom 20. stoljea.
U Zagrebu se, na primjer, Prirodoslovno-matematiki fakultet odvojio od Filozofskog fakul-
teta tek 1945. godine.
. kuljevi: Od alfabeta do akademije METODIKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 7784
84
FROM ALPHABET TO ACADEMY
eljko kuljevi
Having in mind that the first state fourgrade elementary school (so called
national school) was founded in 1885/1886 in Zenica (let us remind on the fact
that 2381 years after foundation of Platos Academy Zenica University started with
its work 2006), it is hard to imagine how the institutional education (in general
sense of the word) began in other geographical sites 25 centuries ago. Were those
institutions founded randomly or deliberately as rationally based planned projects,
were they private or public, mundane or spiritual? Or, the foundation of educatio-
nal institutions was the mixture of the above mentioned depending on geographi-
cal, national, historical and spiritual coordinates?
Key words: school, university, teaching, history