4.

Eksperiment
4.1
Priprema eksperimenta
4.1.1 Vrste eksperimenata
4.1.2 Postavljanje hipoteze
4.1.3 Usvajanje faktora i plan pokusa
4.2
Provedba eksperimenta
4.2.1 Komponente eksperimentalnog sustava
4.2.2 Mjerna i kontrolna oprema
4.2.3 Preliminarni pokusi
4.2.4 Glavni pokus
4.3
Rezultati eksperimenta
4.3.1 Prezentacija eksperimentalnih rezultata
4.3.2 Trokovi eksperimenta

5
5
5
7
17
17
17
18
18
18
18
18

U eksperimentima se namjerno izazivanje pojava u cilju njihovog istraivanja. Meutim, u

looj industrijskoj praksi i danas se sreu pasivnih eksperimenti. To su jednostavni
eksperimenti, to je dobro, ali provedeni bez prethodnog plana eksperimenta, s rezultatima
nepoznate pouzdanosti, to nije dobro. Predmet PPiOPTP je fokusiran na provedbu
suvremenih eksperimenata u cilju optimiranja parametara tehnolokih procesa proizvodnog
strojarstva.
Suvremeni pristupu eksperimentalnom radu su prethodile tri faze:
1. Fisher-ova, s intenzivnim utjecajem u poljoprivredi, kako bi se poveali prinosi
poinje, razvija se i iri koritenje faktorskih planova u pripremi pokusa, te koritenje
analiza varijance u obradi rezultata,
2. Box/Wilson-ova, s intenzivnim utjecajem u kemijskoj i procesnoj industriji, kako bi se
poveali prinosi proizvoda poinje, razvija se i iri koritenje odzivnih povrina u
obradi rezultata
3. Taguchi-jeva, s intenzivnim utjecajem u proizvodnom strojarstvu, kako bi se poveala
kvaliteta proizvoda robusni proizvodi i robusni procesi
Koritena terminologija
Za optimiranje parametara tehnolokog procesa pogodno je eksperiment prikazati kao blok
shemu:

Planiranje pokusa i optimiranje parametara tehnolokog procesa

Pogodne su oznake:
primarni faktori
sekundarni faktori
pokazatelji svojstava izlaza
poremeaji ili smetnje

I1 = {X: x1 xn1}
I2 = {Z: z1 zn2}
I3 = {Y: y1 yn2}
I4 = {W: w1 wn2}

Plan eksperimenta odreuje brojeve: (a) faktora, (b) razina, (c) blokova, (d) pokusa, koje
obuhvaa eksperiment te redoslijed pokusa.
Rezultat skup vrijednosti usvojenih razina faktora i odgovarajuih eksperimentalno
odreenih pokazatelja svojstava uzoraka i proizvoda. Matematiki se rezultat moe opisati sa:
YA YB = f
Uzorak (proba) izradak s kojim se obavlja pokus i na kome se prate promjene svojstava
pri promjenama faktora.
Faktor varijabla koja ima jednu ili vie vrijednosti koje utjeu na izlaz.

Primarni faktori faktori za koje se eli istraivanjem odrediti kako utjeu na izlaz.
Sekundarni faktori faktori koji utjeu na izlaz ali su van okvir istraivanja.
Uzajamno djelovanje faktora pri promjenama vrijednosti jednog faktora spontano se
mijenjaju vrijednosti drugog faktora.
Razina vrijednost faktora.
Pokus (tretman) dio eksperimenta s jednom kombinacijom vrijednosti faktora.

4. Priprema eksperimenta

Replikacija ponovljeni skupa pokusa koji odreuju rezultat.

Blok podskup vrijednosti faktora koji ima znaajno manju greku od eksperimenta kao
cjeline.
Pouzdanost (1 jedinina vjerojatnost pojave greke) kvantitativni pokazatelj
vjerodostojnosti rezultata.
Naela planiranja eksperimenta
Cilj je planiranja eksperimenta sa to manjim brojem pokusa dobiti potrebnu informaciju.
Pri planiranju eksperimenata treba se drati sljedeih naela:

Randomizacija (en randomization)

Cilj je randomizacije eliminirati sustavne i osobne utjecaje koje u eksperiment unosi
operater.
Pokusi se obavljaju (a) uz sluajan izbor uzoraka u (b) sluajnom redoslijedu. Pri tome se
oznake uzoraka i redni brojevi pokusa dobivaju uz koritenje sluajnih brojeva.
Replikacija (en replication)
Cilj je replikacije poveati preciznost rezultata zakljuka o utjecaju faktora na
pokazatelje svojstava proizvoda.
Kako bi se poveala preciznost zakljuka ponavlja se pokus vie puta u istim uvjetima i
obavlja vie mjerenja. Obavljanje samo jednog pokusa i vie mjerenja nije replikacija i naziva
se ponavljanjem mjerenja.
Formiranje blokova (en blocking)
Cilj je formiranja blokova eliminirati djelovanje nekontroliranih vanjskih utjecaja.
Pokusi se dijele u blokove u kojima su uvjeti pokusa homogeniji nego to su to u
eksperimenti kao cjelini.

Planiranje pokusa i optimiranje parametara tehnolokog procesa

Hodogram eksperimenta
Izvedba eksperimenta se odvija u fazama:
(A) priprema eksperimenta
1. spoznaja i definiranje problema
2. utvrivanje cilja
3. postavljanje hipoteza
4. razrada modela
5. izbor i definiranje faktora
o neovisne varijable opsezi i razine
o ovisne varijable
(B) provedba eksperimenta
6. izbor vrste eksperimenta
7. izrada projekta eksperimenta
o uzorci
o eksperimentalni ureaj
o kontrolna i mjerna oprema
8. postavljanje eksperimentalnog sustava
9. umjeravanje mjerne i testiranje kontrolne opreme
10. priprema uzoraka
11. provedba eksperimenta
o probni pokusi i prilagodbe
o glavni eksperiment
(C) obrada rezultata eksperimenta
12. obrada rezultata pokusa
o sreivanje
o statistika obrada testiranje hipoteze
13. diskusija rezultata statistike obrade
o tumaenje rezultata
o usporedba s rezultatima publiciranih eksperimenata
14. izvoenje zakljuka
o problem
o uraeno
o treba uraditi
15. izrada izvjetaja
A-1. Spoznaja i definiranje problema
Problem treba sistemski analizirati. Viekratno se obavlja analiza problema na komponente
i sinteza komponenata u jedinstvenu cjelinu. Postavljaju se pitanja: ko, to, kada, gdje, zato i
kako.
Prikupljaju se, obrauju, sistematiziraju i prikazuju informacije o istraivanoj pojavi. U
dananjoj poplavi podataka i informacija ovaj korak treba osobito paljivo provesti.
U izvedbi eksperimenta treba:

4. Priprema eksperimenta

dovoljno rano poeti razmiljati statistiki

imati u vidu da su nestatistika znanja od presudnog znaaja za uspjeh eksperimenta
osobito je bitan dio (a)
uzastopno promiljati i eksperimentirati

Statistiki koncept eksperimenta:

Jednostavni usporedni eksperiment
o testiranje hipoteze
o t-test s dva uzorka
Usporedba vie od dvije razine eksperimenta
o analiza varijanse (ANOVA) i ukupna varijabilnost
o statistiko testiranje i analize
o provjera pretpostavki i valjanost modela
o dodatno ANOVA testiranje srednje vrijednosti
Odreivanje broja pokusa

4.1

Priprema eksperimenta

4.1.1 Vrste eksperimenata

Galileo je smatrao da su i teorijska izvoenja zakona u fizici misaoni eksperimenti.

Laboratorijski eksperiment

Pogonski eksperiment

4.1.2 Postavljanje hipoteze

Hipoteza je pretpostavka koja nije dokazana. Moe se dokazati izvedbom eksperimenta.
Hipoteza se postavlja sasvim proizvoljno, ali u skladu s ciljem eksperimenta. Temelji se na
novoj teoriji, novoj primjeni stare teorije, iskustvu, slutnji, sumnji.
Na primjer, ako se tehnoloki proces nekog proizvodnog postupka odvija s 2 %
neispravnih komada moe se taj podatak usvojiti kao nulta hipoteza za izvedbu eksperimenta.

Planiranje pokusa i optimiranje parametara tehnolokog procesa

Hipoteza moe tada glasiti: po izmjeni parametara tehnolokog procesa dobivati e se 2 %

neispravnih komada. Izvedbom eksperimenta biti e ova hipoteza potvrena ili odbaena.
Do podataka slinih prethodnom primjeru dolazi se pretragom literature ili praenjem
tehnolokog procesa u pogonu proizvodnje.
Kada se u matematici postavi hipoteza:
H0 : a b
obavlja se provjera metodama matematike analize:
hipoteza se prihvata ako se provjerom utvrdi a b ,
hipoteza se odbacuje ako se provjerom utvrdi a b .
U statistici je problem sloeniji. Na primjer, etalon istinite vrijednosti izmjeri se n puta i
pri tome dobiju rezultati x = {x1 xn} te x . Ima smisla nulta hipoteza:
H0 : x
Meutim, kako je u pravilu x postavlja se pitanje dodatnog uvjeta graninih
vrijednosti:
gornje, xH (en. high visok) i/ili
donje xL (en. low nizak)
do kojih smije varirati vrijednost x da bi se hipoteza H0 prihvatila. Zajedno s usvajanjem
graninih vrijednosti, ovisno o postavljenom cilju, postavlja se i jedne od tri alternativne
hipoteze H1:
H1 : x xH
H1 : x x L
H1 : x x L x xH
gdje je logiki operator i sa znaenjem da za prihvaanje hipoteze treba ispuniti oba
uvjeta, prvi i drugi.

U sluaju (a), ako je x xH prihvaa se hipoteza H0 i odbacuje alternativna hipoteza H1.

Ako je pak x xH odbacuje se hipoteza H0 i prihvaa alternativna hipoteza H1.

4. Priprema eksperimenta

4.1.3 Usvajanje faktora i plan pokusa

Usvajanje faktora
Faktor varijabla koja ima jednu ili vie vrijednosti koje utjeu na izlaz.
Prema vrijednostima veliina razlikuju se:

Kvantitativni faktor se opisuje s brojanom vrijednou i jedinicom. Na primjer, brzina

posmaka pri uzdunom tokarenju, temperatura pei za toplinsku obradu, struja zavarivanja.
Kvalitativni faktor se opisuje rijeima.
Prema mogunostima kontrole razlikuju se:

Kontrolabilni faktori su oni ije se vrijednosti mogu kontrolirati.

Nekontrolabilni faktori su oni ije se vrijednosti ne mogu kontrolirati.
Prema djelovanju na izlaz razlikuju se:

Planiranje pokusa i optimiranje parametara tehnolokog procesa

Plan pokusa
Za optimiranje parametara tehnolokog procesa pogodna je sistematizacija planova
eksperimenata:

Klasini pristup jednofaktorski eksperimenti

Odredi se polazno stanje te sukcesivno mijenjaju vrijednosti po jednog faktora (f)
odravajui vrijednosti drugih na konstantnoj razini (r). Potrebni je broj pokusa (N):
N = f(r 1) + 1
Utjecaj pojedinih faktora se odreuje usporedbom s referentnim stanjem.
Primjer Istrauje se utjecaj tri faktora (A, B i C) na proces zavarivanja te istraivanja
obavljaju na dvije razine (1 i 2).
N = 3(2 1) + 1 = 4
Broj
pokusa

polazno stanje i promjene tri faktora

Pokazatelj svojstva zavara

Opaska

Y(A1 , B1 , C1)

polazno stanje

Y(A2 , B1 , C1)

utjecaj faktora A

Y(A1 , B2 , C1)

utjecaj faktora B

Y(A1 , B1 , C2)

utjecaj faktora C

Utjecaj faktora se odreuje na temelju razlike pokazatelja svojstava zavara:

4. Priprema eksperimenta

faktra A:

Y(A) = Y(A2 , B1 , C1) Y(A1 , B1 , C1)

faktor B:

Y(B) = Y(A1 , B2 , C1) Y(A1 , B1 , C1)

faktor C:

Y(C) = Y(A1 , B1 , C2) Y(A1 , B1 , C1)

Iz primjera slijedi:
utjecaj faktora se odreuje na temelju rezultata samo jednog pokusa,
greke nije mogue odrediti i
uzajamne utjecaje promjena vrijednosti faktora nije mogue odrediti.
Suvremeni pristup statistiki planirani eksperimenti
Pogodnim suvremenim statistikim planiranjem eksperimenta mogue je:
odrediti zakonitosti utjecaja promjena vrijednosti faktora na pokazatelje svojstava
izlaza u istraivanom podruju,
odrediti zakonitosti uzajamnih utjecaja promjena vrijednosti faktora,
kvantificirati utjecaje na temelju statistiki utemeljenih nepristranih procjena,
jednaku preciznost nepristrane procjene postii s manjim brojem pokusa (u odnosu na
klasini pristup),
optimiranje parametara procesa izborom pogodnog modela eksperimenta i metode
optimiranja,
sekvencijalno istraivanje procesa, kod koga se sljedea faza eksperimenta planira na
temelju rezultata prethodne.
Sekvencijalno istraivanje je osobito pogodno kod pokusa tijekom procesa.
Najei su modeli statistiki planiranih eksperimenata:
1. jednostavni usporedbeni,
2. sluajni blokovski,
3. latinski kvadrat,
4. kvadrati s vie abeceda,
5. faktorski prvog reda,
6. faktorski drugog i viih redova,
7. usmjereni k optimiranju procesa.
Jednostavni usporedbeni pokusi
Provjerava se utjecaj jednog faktora. Najee se koriste za provjeru postavljenog
eksperimenta te tehnolokog postupka obrade izratka. Temelji na provjeri statistike hipoteze.
Postupak je sljedei:
(a) postavljaju se nulta hipoteza o nedjelovanju faktora na ciljnu vrijednost i alternativna
hipoteza o njegovom djelovanju,
(b) odreuju se parametri uzorka aritmetika sredina i standardna devijacija,

10

Planiranje pokusa i optimiranje parametara tehnolokog procesa

(c) usporeuju parametri uzorka s ciljnom vrijednosti, parametrima populacije ili

parametrima drugog uzorka,
(d) prihvata se ili odbacuje nulta hipoteza.
Broj pokusa se odreuje na osnovu usvojene vjerojatnosti zakljuka, odstupanja
aritmetikih sredina uzorka i ciljne vrijednosti, populacije ili drugog uzorka i rasipanja
rezultata pokusa.
Sluajni blokovi
U eksperimentalnom radu se esto sree s poremeajima (uzorci, eksperimentalni ureaj,
kontrolna i mjerna oprema, operator). Stoga treba eksperiment planirati sa sluajnim
redoslijedom pokusa unutar blokova. Pri tome je blok skup faktora s kojima se oekuje
znaajno manja pogreka od pogreke eksperimenta kao cjeline. S blokovima se u biti
istrauje utjecaj jednog faktora uz osnovnu pretpostavku konstantne razlike pokazatelja
svojstava neovisno u kome je bloku uoena. Ovo podrazumijeva zanemarivo uzajamno
djelovanje blokova i istraivanog faktora.
Eksperiment s jednim faktorom
Primjer Lim je zatien od korozije strojnim nanoenjem izolacijskog sloja. Nakon pojave
problema s mjerenjem debljina sloja postavljen je plan eksperimenta s mjerenjima u etiri
laboratorija: A, B, C i D. Cilj je mjerenja odrediti srednju vrijednost debljine sloja i
usporedivost mjerenja u razliitim laboratorijima. Za mjerenje je pripremljeno 48 okruglih
uzoraka isijecanjem iz lima sa slojem.

U laboratorije su poslani sluajno odabrani uzorci:

La
borat
orij

Oznaka na uzorku poslanom u laboratorij

1

1
0

1
1

1
2

11

4. Priprema eksperimenta

Originalna oznaka uzorka

B
C
D

4
1

4
1

4
3

5
3

3
2

1
4

2
7

1
3

1
5

9
1

8
4

5
8

0
4

4
2

2
1

6
3

Mjerenjem su dobiveni rezultati:

La
borat
orij

Oznaka na uzorku poslanom u laboratorij

1
0,2

B 8

0,1

C 9

0,1

D 3

0,2

0,2
7
0,2
8

0,2

0,2
0,3
0

0,2

0,2
0,2
8

0,2

0,2
0,2
8

Laboratorij

0,2

0,1
0,2
4

0,2

0,2
0,3
4

0,1

0,2
0,2
0

0,1

0,2

0,2
8

0,25

0,18

0,19

0,23

0,27

0,28

0,25

0,3

0,22

0,21

0,27

0,28

0,3

0,23

0,24

0,28

0,27

0,25

0,18

0,24

0,28

0,2

0,26

0,34

0,32

0,27

0,28

0,2

0,24

0,19

0,24

0,18

0,31

0,24

0,25

0,24

10

0,26

0,22

0,2

0,28

11

0,21

0,29

0,21

0,22

0,1
9

0,2
2

0,1
6

0,2
4

0,2

0,2
0

0,2
8

0,2
5

0,2
2

12

0,2
1

0,2

0,2

11

0,2
6

10

0,3
1

0,2
4

0,3
2

0,2
8

0,2
7

0,3
0

0,2
2

Oznaka na uzorku poslanom u laboratorij

A 5

0,2
1

12

Planiranje pokusa i optimiranje parametara tehnolokog procesa

12

0,28

0,16

0,19

0,21

3,21

2,72

2,76

3,00

0,2675

0,2267

0,2300

0,2500

y
Model je eksperimenta:

yij yij y j ij
gdje je: yij
y

i = 1 12; j = 1 4

vrijednost izmjerena za i-ti uzorak u j-tom laboratoriju

aritmetika sredina svih izmjerenih vrijednosti

yj razlika nastala pri mjerenju u j-tom laboratoriju (faktor laboratorija)

ij = 0 sluajno odstupanje, po zakonu normalne razdiobe
Postavlja se nulta hipoteza:
H0 : y1 y 2 y 3 y 4 0
Prema tome, suma kvadrata odstupanja svih uzoraka (SKOU) i suma kvadrata odstupanja
uzoraka po laboratorijima (SKOL) trebale bi biti priblino jednake.
Sume kvadrata odstupanja su izraunate u Excelu:
Rezultati mjerenja

Kvadrati razlika

0,2
51

0,1
8

0,1
9

0,2
3

0,0
0006

0,0
040

0,0
029

0,0
002

0,2
7

0,2
8

0,2
5

0,3
0

0,0
007

0,0
013

0,0
000

0,0
032

0,2
2

0,2
1

0,2
7

0,2
8

0,0
006

0,0
011

0,0
007

0,0
013

0,3
0

0,2
3

0,2
4

0,2
8

0,0
032

0,0
002

0,0
000

0,0
013

0,2
7

0,2
5

0,1
8

0,2
4

0,0
007

0,0
000

0,0
040

0,0
000

0,2
8

0,2
0

0,2
6

0,3
4

0,0
013

0,0
019

0,0
003

0,0
093

0,3
2

0,2
7

0,2
8

0,2
0

0,0
058

0,0
007

0,0
013

0,0
019

0,2
4

0,1
9

0,2
4

0,1
8

0,0
000

0,0
029

0,0
000

0,0
040

0,3
1

0,2
4

0,2
5

0,2
4

0,0
044

0,0
000

0,0
000

0,0
000

13

4. Priprema eksperimenta

1
0

0,2
6

0,2
2

0,2
0

0,2
8

0,0
003

0,0
006

0,0
019

0,0
013

1
1

0,2
1

0,2
9

0,2
1

0,2
2

0,0
011

0,0
022

0,0
011

0,0
006

1
2

0,2
8

0,1
6

0,1
9

0,2
1

0,0
013

0,0
070

0,0
029

0,0
011

3,2
12

2,7
2

2,7
6

3,0
0

11,6
94

0,0
1957

0,0
219

0,0
152

0,0
243

0,08
099

0,2
6753

0,2
267

0,2
300

0,2
500

0,2
4355

0,0
0698

0,0
034

0,0
022

0,0
005

0,01
3010

Koritene jednadbe:
1.

y A1

9.

12

2.

y
i1

4.

yA
4

i1

10. SKOL y j

6.

y
j1 i 1

y A1 y

y
y A

Izvor
varijacije

14. SKOO SKOU SKOL

ij

48

y A1
i1

8.

13. SSU i o j 1

12

12

7.

12. SSO SSU SSL

ij

15. SL

SKOL
SSL

16. SO

SKOO
SSO

Ai

11. SSL i 1

12

y
y

j1

Ai

j 1 i 1

5.

SKOU yij
j1 i1

Ai
12

3.

12

yA y

17. F

Stupanj
slobode

Zbroj
kvadrata

SL
SO

Sredina
kvadrata

Laboratoriji

311

0,013010

0,043015

Ostatak

4412

0,067914

0,001516

Ukupno

4713

0,08099

Empirijski
F omjer
2,8117

F
tablino
pvrijednost

14

Planiranje pokusa i optimiranje parametara tehnolokog procesa

F tablino (SSO/SSL = 44/3)

30 2,92

40 2,84

60 2,76

120 2,68

44 ?

Izraunata vrijednost varijable F = 2,814, a vrijednost varijable dobivene iz tablice 2,82, uz

vjerojatnost pogreke prve vrste = 0,05. Prema tome, hipoteza se prihvata.
Sluajni raspored u bloku
Eksperiment s dva faktora
Primjer Lim je zatien od korozije strojnim nanoenjem izolacijskog sloja. Nakon pojave
problema s mjerenjem debljina sloja postavljen je plan eksperimenta s mjerenjima u etiri
laboratorija: A, B, C i D. Cilj je mjerenja odrediti srednju vrijednost debljine sloja, utjecaj
sloja i usporedivost mjerenja u razliitim laboratorijima. Za mjerenje je pripremljeno 48
okruglih uzoraka isijecanjem iz lima sa slojevima.

4. Priprema eksperimenta

Laboratorij
A
Laboratorij
B
Laboratorij
C
Laboratorij
D

Sloj 1

Sloj 1

Sloj 1

Sloj 1

8, 4, 10

23, 24, 19

26, 29, 35

37, 44, 48

2, 6, 12

21, 15, 22

34, 33, 32

45, 43, 46

1, 5, 11

16, 20, 13

36, 27, 30

41, 38, 47

7, 3, 9

17, 18, 14

28, 31, 25

39, 40, 42

15

Sume kvadrata odstupanja su izraunate u Excelu:

A

0,24

0,30

0,34

0,22

0,00
00

0,00
32

0,00
93

0,00
06

0,20

0,18

0,19

0,25

0,00
19

0,00
40

0,00
29

0,00
00

0,20

0,19

0,31

0,23

0,00
19

0,00
29

0,00
44

0,00
02

0,28

0,25

0,26

0,22

0,00
13

0,00
00

0,00
03

0,00
06

0,27

0,21

0,28

0,25

0,00
07

0,00
11

0,00
13

0,00
00

0,24

0,21

0,21

0,27

0,00
00

0,00
11

0,00
11

0,00
07

0,19

0,16

0,28

0,28

0,00
29

0,00
70

0,00
13

0,00
13

0,24

0,22

0,18

0,26

0,00
00

0,00
06

0,00
40

0,00
03

0,21

0,30

0,28

0,23

0,00
11

0,00
32

0,00
13

0,00
02

0,24

0,25

0,28

0,24

0,00
00

0,00
00

0,00
13

0,00
00

0,18

0,20

0,27

0,29

0,00
40

0,00
19

0,00
07

0,00
22

0,32

0,24

0,28

0,27

0,00

0,00

0,00

0,00

1
2

9
1
0
1
1
1

0,03
13

0,00
04

0,00
84

0,00
01

0,02
32

0,00
07

0,01
81

0,00
16

16

Planiranje pokusa i optimiranje parametara tehnolokog procesa

2
2,81

2,71

3,16

3,01

0,23
42

0,22
58

0,26
33

0,25
08

Izvor
varijacije

Stupanj
slobode

11,
69
0,24
35

Zbroj
kvadrata

58

00

13

07

0,01
97

0,02
51

0,02
94

0,00
67

0,08
09

0,08
09

0,00
11

0,00
38

0,00
47

0,00
06

0,01
02

0,00
28

Sredina
kvadrata

F omjer

Laboratoriji

0,0102

0,0034

2,0426

Slojevi

0,0028

0,0009

0,5610

Ostatak

41

0,0680

0,0017

Ukupno

47

0,0809

F tablino (SSO/SSL = SSO/SSS = 41/3)

44 ?

30 2,92

F
tablino

Empirijski

40 2,84

pvrijednost

60 2,76

120 2,68

4. Priprema eksperimenta

17

Nema: (a) statistiki znaajne razlike izmeu debljina slojeva, niti (b) statistiki znaajne
razlike rezultata mjerenja obavljenih u razliitim laboratorijima.

4.2

Provedba eksperimenta

4.2.1 Komponente eksperimentalnog sustava

Priprema uzoraka

4.2.2 Mjerna i kontrolna oprema

Mjerna oprema

Kontrolna oprema

Sustav za prikupljanje podataka

18

Planiranje pokusa i optimiranje parametara tehnolokog procesa

4.2.3 Preliminarni pokusi

4.2.4 Glavni pokus

4.3

Rezultati eksperimenta

4.3.1 Prezentacija eksperimentalnih rezultata

4.3.2 Trokovi eksperimenta

Raunalni eksperimenti

Laboratorijski eksperimenti

Pogonski eksperimenti

Literatura
1. Cox D.R., Reid N.; The Theory of the Design of Experiments (Monographs on Statistics and Applied
Probability), 336 p; Chapman & Hall/CRC, 2000; ISBN 158488195X.
2. Ranjit R.K.; Design of Experiments Using The Taguchi Approach 16 Steps to Product and Process
Improvement; 560 p; John Wiley & Sons, 2001; ISBN 0471361011.

4. Priprema eksperimenta

19