Sveuilite u Zagrebu

Graevinski fakultet

Helena Provi

GRAFIKI POSTUPCI ANALIZE

RAVNINSKIH REETKASTIH
NOSAA
(ZAVRNI RAD)

Zagreb, 2010.
0

Sadraj
1. Uvod

2. Reetkasti nosai

3. Grafike metode odreivanja sila reetkastih nosaa

3.1. Elementarna pravila koja vrijede openito za reetkaste nosae ................................ 6

3.2. Metoda vorova ........................................................................................................... 7
3.3. Maxwell Cremonin plan sila ......................................................................................... 8
3.4. Metode presjeka .......................................................................................................... 18
3.5. Culmannova metoda .................................................................................................... 18
3.6. Ritterova metoda ......................................................................................................... 20
4. Grafiko odreivanje pomaka reetkastih nosaa

24

4.1. Williotov plan pomaka ............................................................................................... 24

4.2. Pomaci konzolnog reetkastog nosaa ........................................................................ 25
4.3. Pomaci grednih reetkastih nosaa ............................................................................. 26
5. Primjer

28

5.1. Maxwell Cremonin plan sila ..................................................................................... 29

5.2. Ritterova metoda .......................................................................................................... 31
5.3. Culmannova metoda ................................................................................................... 33
5.4. Williotov plan pomaka ............................................................................................... 34
6. Zakljuak

36

7. Literatura

37

1. UVOD
U ovom emo radu obraditi statiki odreene reetkaste nosae, grafiko odreivanje sila u
tapovima te crtanje pomaka vorova tih nosaa.
Uz opu metodu vorova, kod grafikog odreivanja sila u reetkastim nosaima, posebno emo
prouiti odreivanje sila pomou Maxwell Cremoninog plana sila. To je postupak kojeg je 1864.
godine pronaao engleski fiziar J.C. Maxwell, a detaljno ga je razradio profesor politehnike u Milanu
L. Cremona 1872. godine. U kontinentalnom dijelu Europe taj postupak odreivanja sila u tapovima
reetkastih nosaa obino se naziva Cremoninim planom sila.
Prouit emo rjeavanje reetkastih nosaa pomou metoda presjeka, odnosno u prvom planu bit e
Culmannov postupak, a spomenut emo jo i Ritterovu metodu, jer iako je ona u osnovi analitika,
najee je u primjeni kao grafoanalitika.
Na kraju emo odrediti i pomake reetkastih nosaa primjenom grafike metode Williotovog plana.
U prvom dijelu rada slijedi teorijska obrada naina rjeavanja reetkastih nosaa te pravila
konstruiranja Williotovog plana pomaka. U drugom dijelu rada slijedi primjer rjeavanja i crtanja
reetkastog nosaa za koji emo prvo nacrtati Maxwell-Cremonin plan sila, a zatim tako dobivena
rijeenja provjeriti Ritterovom i Culmannovom metodom. Za kraj emo nacrtati Williotov plan
pomaka.

2. REETKASTI NOSAI
U ovom dijelu definirat emo neke osnovne pojmove vezane uz reetkaste nosae, poevi
od definicije reetkastih nosaa do osnovnih prepostavki koje je potrebno utvrditi prije nego to se
pone s odreivanjem vanjskih i sila u tapovima takvih nosaa, te njihovim pomacima. Vano je pri
tome napomenuti da emo se baviti samo ravninskim sustavima i neemo ulaziti u problematiku
prostornih sistema.
Reetkasti nosai su konstrukcijski sistemi koji su sastavljeni od dovoljnog broja ispravno
rasporeenih, meusobno zglobno spojenih tapova, s dovoljnim brojem vanjskih veza. Pri tome se
prepostavlja da su ti tapovi pravocrtni, konstantnog poprenog presjeka, a optereenja su zadana u
osi tapa i u vorovima sustava.
Uz navedene, jedna od osnovnih prepostavki kod statikog prorauna (kako analitikog, tako
i grafikog) jest da je reetkasti konstruktivni sistem geometrijski nepromjenjiv i statiki odreen, jer
se samo takvi sistemi smatraju nosaima. Prije nego to opiemo postupak ispitivanja geometrijske
nepromjenjivosti kod ovakvih nosaa, definirat emo sam pojam. Geometrijska nepromjenjivim
sistemima smatramo one kod kojih moe doi do pomaka samo zbog deformacije elemenata.
Ispitivanje se moe provesti statikim i kinematikim metodama.
Kako bi se dolo do nunog uvjeta geometrijske nepromjenjivosti reetkastog diska polazi se od
najjednostavnije strukture reetkastog diska. Osnovna geometrijski nepromjenjiva figura sastavljena
od tapova je trokut koji se sastoji od tri vora i tri tapa. Poevi od te figure postupnim spajanjem
svakog dodatnog vora s dvama tapovima dolazi se do geometrijski nepromjenjivog reetkastog
diska. Na slici 1. prikazano je konstruiranje jednog takvog diska: na osnovnu figuru, trokut 1,2,3 prvo
se s dva tapa prikljuio vor 4, te daljnim postupnim dodavanjem vorova 5,6,7 i 8 i njihovim
vezivanjem dobiva se reetkasti disk.
4
6

1
7

Slika 1.
Ako se sa n oznai broj tapova u reetki, a sa n broj vorova, tada se moe dobiti izraz za
broj tapova koji je dovoljan da bi opisana konstrucija reetkastog diska bila geometrijski
nepromjenjiva. Dakle, slijedi:
n = 3 + (n - 3 ) 2 = 2n - 3

Da bi ta reetka postala reetkastim nosaem, potrebno je dodati tri vanjske veze. Ako te
veze pretvorimo u tri tapa slijedi:

n = 2n.
Zakljuujemo kako je za geometrijsku i statiku odreenost reetkastog konstruktivnog
sistema nuno imati dvostruko vie tapova od broja vorova.
Opisali smo najjednostavniji sluaj kada je reetkasti nosa sastavljen od elementarnih
geometrijskih nepromjenjivih figura tj. trokuta. No, ako i diskovi nisu na prvi pogled sastavljeni od
trokuta, moe se analognim postupkom dokazati geometrijska nepromjenjivost diska, odnosno
konstruktivnog sistema. Na primjeru sistema prikazanog na slici 2 postoji polazni trokut od kojeg
moe poeti konstrukcija postupnim dodavanjem vora vezivanjem s po dva tapa koji ne lee na
istom pravcu.

Slika 2.
Mogu je i trei, mnogo sloeniji sluaj, kada se opisanim postupkom ne moe dokazati da li
se radi o geometrijski nepromjenjivom konstruktivnom sistemu, jer nije sastavljen od trokuta, a nema
ni osnovnog trokuta od kojeg bi se moglo krenuti. Kao primjer uzimamo sustav na slici 3.
4
4
2

5
3

7
9

3
1

Slika 3.
Kod ispitivanja nepromjenjivosti ovakvog sistema posluit emo se jednom od statikih
metoda, tj. metodom nultog optereenja. Najprije emo formulirarti tu metodu: Ako je u statiki
odreenom konstruktivnom sistemu na koji ne djeluje optereenje trivijalno rjeenje jedino mogue,
tada je sustav geometrijski nepromjenjiv; u suprotnom, kada su mogua i druga rjeenja, sistem je
geometrijski promjenjiv.

s4
2
s3

s4

s5
s5

s7
s9

s8

3
s6

s7
s9

s3

s 1 1 s2

s1

s8

s6
s2

Slika 4.
Ispitivanje nepromjenjivosti zapoinjemo tako da prepostavljamo da postoji sila u tapu 7 bilo
koje veliine i kreemo od vora 1 uspostavljanjem ravnotee u istom, te na taj nain dobivamo sile
S1 i S2 u tapovima 1 i 2 kao to je prikazano na slici 4. Postupak nastavljamo obilazei vorove A, 2 s
lijeve strane, odnosno B ,3 s desne strane i rjeavajui uvjete ravnotee u njima. Kada doemo
konano do vora 4, svi su smjerovi sila ve odreeni (S4, S5, S7). Vidimo da u vertikalnom pravcu sve
tri sile imaju isti smisao . Zakljuujemo da se ravnoteni uvjet moe zadovoljiti samo ako su sve tri sile
u voru jednake nuli. Kako je trivijalno rjeenje ovakvog sistema i jedino mogue, zakljuujemo da je
sustav geometrijski nepromjenjiv. Drugim rijeima, nemogue je postojanje unutarnjih sila bez
vanjskog optereenja.

3. GRAFIKE METODE ODREIVANJA SILA U REETKASTIM NOSAIMA

3.1. Elementarna pravila koja vrijede openito za reetkaste nosae
Prije nego nastavimo s metodama grafikog odreivanja sila, korisno je navesti neka elementarna
pravila koja bitno mogu pojednostaviti postupak odreivanja sila u tapovima reetkastih nosaa:
P

b.

a.

S2

S2
S1

S1=-P
S2=

S1

S1=S2=0

P
S2

S2

d.

c.

S3

S3
S1

S1

e.

S1

S2

S3
S4

Slika 5.

Ako na vor u kojem se sastaju dva tapa ne djeluje vanjsko optereenje, tada su sile u tim
tapovim jednake nuli (slika 5 a).
Ako na vor u kojem se sastaju dva tapa djeluje sila u pravcu koji se poklapa s jednim od od
tapova, sila u drugom tapu jednaka je nuli (slika 5 b).
Ako se u voru na koji ne djeluje vanjsko optereenje sastaju tri tapa od kojih dva lee na
istom pravcu, tada je sila u treem jednaka nuli (slika 5 c).
Ako na vor u kojem se sastaju tri tapa od kojih dva lee na istom pravcu djeluje vanjsko
optereenje, sila u treem pravcu moe se odrediti iz zbroja projekcija na os okomitu na
pravac na kojem lee dva tapa (slika 5 d).
Ako postoji neoptereeni vor u kojem se sastaju etiri tapa od kojih po dva lee na istom
pravcu, onda su sile u tapovima koji lee na istom pravcu meusobno jednake (slika 5 e).

3. 2. Metoda vorova
Ova metoda se naziva jo i metodom izrezivanja vorova ili metodom ravnotee vorova.
Prema toj metodi vorovi se izrezuju iz reetkastog nosaa, odnosno, zamilja se da se to uradilo, pa
se postavljauju uvjeti ravnotee. To uravnoteenje mogue je provoditi grafikim i analitikim
postupcima, no mi emo se zadrati na grafikim metodama. Odreivanje sila u reetkastom nosau
metodom vorova mogua su na dva naina:

1. kreui se nekim unaprijed odreenim redosljedom od vora do vora, crtajui poligone sila
neovisno,
2. jedinstvenim planom u kojem se svaka sila pojavljuje jedanput, odnosno Maxwell
Cremoninim planom sila.
Vano je napomenuti da se u jednom voru mogu postaviti najvie dvije jednadbe ravnotee u
obliku zbroja projekcija svih sila koje djeluju na dvije neparalelne osi. Najee se odabiru
horizontalna i vertikalna os i postavljaju se uvjeti ravnotee :
X = 0 i Y = 0
4

a.

6
B

A
1

Pi

Sij
ij
ij

Pij
Slika 6.
Tako za vor 5 na slici 6 vrijedi:
Sij cosij = Pi cosi
Sij sinij = Pi sini
Zakljuujemo da je broj nepoznanica u tako postavljenim jednadbama jednak broju tapova
koji su prikljueni u vor, pa kako se u jednom voru mogu postaviti najvie dvije jednadbe
ravnotee, zakljuujemo da emo postupak rjeavanja reetkastih nosaa (kako grafikog, tako i
analitikog) zapoeti u onom voru u kojem se sastaju dva tapa (ili vei broj tapova uz uvjet da su u
najvie dva tapa sile nepoznate) jer e u tom sluaju broj nepoznanica biti jednak broju jednadbi.
Sljedei vor u kojem postavljamo jednadbe ravnotee jest onaj u kojem su nepoznate dvije sile u
prikljuenim tapovima. Na taj nain dobivamo jednoznano rjeiv sustav jednadbi. Na slici 6 tako bi
smo postupak odreivanja sila u reetkastom nosau zapoeli u voru 1 ili 8, uz uvjet da smo ranije
odredili reakcije koje se javljaju u leajevima A i B. vorovi u reetki na slici 7 oznaeni su
redosljedom kako bi se i rjeavali kada bi se postupak uravnoteavanja zapoeo u voru 1. Tada bi
kod grafikog rjeavanja morali za svaki vor crtati zaseban poligon, to bi znailo da bi se sila u
svakom tapu pojavljivala u dva poligona. Takva je grafika konstrukcija neprikladna i nepregledna,
pa se javlja vea mogunost gomilanja pogreaka.

3.3. Maxwell Cremonin plan sila

Ovaj postupak spada takoer u metode vorova, ali za razliku od ve spomenutog naina
odreivanja sila u vorovim u kojem se svaka sila pojavljuje dva puta , kod Maxwell-Cremoninovog
plana sila svi se vorovi slau u jedinstveni plan u kojem se svaka sila pojavljuje jedanput, pa je na taj
nain manje podloan grekama.
Prouit emo detaljnije M-C postupak na primjeru reetkastog nosaa sa slike 7. Reetkasti je
nosa optereen vanjskim aktivnim silama P1 do P3 u vorovima 2,3,4. Za poetak potrebno je
odrediti reakcije. Kako je itav postupak grafiki i reakcije se odreuju grafiki, pomou verinoga
poligona (slika 7).

P1

P2

P1

2
P2

9
A

3
B

P3

4
P3

2
3

Slika 7.
Nakon to smo odredili reakcije, poligon vanjskih sila treba konstrurati tako da je redosljed sila u
njemu onakav kakav je redosljed kojim se nailazi na te sile ako se oko reetke obilazi u unaprijed
odabranom smislu, jer e se taj smisao zadrati do kraja konstrukcije M-C plana sila. Preporuljivo je
na slici oznaiti taj smisao. U promatranom primjeru odabran je smisao vrtnje kazaljke na satu, pa je
u redosljed vanjskih sila u poligonu: A, P1, P2, B, P3 (slika 8).
Kada smo ispravno raporedili sile u poligonu, traimo vor u kojem se sastaju dva tapa, kako bi smo
odredili sile u njima. Takvi su vorovi A i B. Zapoinjemo uravnoteenjem vora A silama S1 i S2.
Znamo iznos i smjer sile A i smjerove sila S1 i S2 te moemo zatvoriti poligon sila (slika 8).

P1
4

S2

P1

P2

S1

P2

P3

B
9

P3

2
3

Slika 8.
Kada su odreene sile u tapovima S1 i S2 , prelazi se na vor 2 u kojem su sada nepoznate sile u
tapovima 3 i 4, jer je sila u tapu 2 odreena iz predhodno uravnoteenog vora. Postupak je
identian kao i u prethodnom voru. Polazei od tapa 2, odnosno sile S2, jer je to prva poznata sila
na koju se nailazi ako se obilazi oko vora u smislu kazaljke na satu (unaprijed odabrani smisao)
uravnoteuje se vor 2 i dobivaju se preostale dvije nepoznate sile u tapovima tog vora (S3 i S4) iz
etverokuta sila ; P1, S4, S3, S2 (slika 9).

P1
4

S2

P1

P2

B
9

S3

S1

S4
B

P2

P3

P3

2
3

Slika 9.
Sljedei vor za koji se konstrira poligon sila je vor 1. Iz tog poligona dobiju se sile u tapovima 5 i 6
(S5, S6 ) jer su sile S1 i S3 dobivene iz prethodno uravnoteenih vorova. Dalje se moe nastaviti
konstruiranje poligona sila za vor 3 i zatim za vor 4. Na kraju e se pokazati je li grafika
konstrukcija ispravno provedena, kad se doe do vora B (leaj). Kako se u tom voru sastaju tri sile
(B, S9 i S8) koje su predhodno odreene reakcija B pomou verinog poligona, a sile S9 i S8 iz
ravnotee vorova- te tri sile moraju zatvarati trokut sila. Na slici 10 prikazana je konana
konstrukcija M-C plana sila.

P2

P1
4

P1

S2

B
9

z
S7

S9

P3

S5

S3
S1
S6

P3

A
S4
B

P2

S8

2
3

Slika 10.

Ako se dogodi da prethodno odreena reakcija i sile u tapovima ne zatvaraju poligon sila,
napravljena je pogreka u postupku. Razlog tome jest to se i uz preciznu grafiku konstrukciju, prave
sitne greke koje se gomilaju. Mogu se tolerirati ako su u prihvatljivim granicama. Na kraju se
umjesto toke kojom se zatvara poligon dobiva trokuti koji nazivamo trokutom pogreke. Ako je taj
trokut toliko velik da se ne moe pretvoriti u toku bez posljedica na tonost konstrukcije, postupak
treba ponoviti. Takoer je vano napomenuti da se mogunost pogreke poveava ako se sistem
rjeava od poetka do kraja kreui se samo s jedne strane, naroito kad nosa ima vei broj tapova.
Da bi se to u to veoj mjeri izbjeglo, najbolje je postupak provoditi tako da se rjeava s obje strane.

Prikazana je grafika konstrukcija Maxwell- Cremonina plana postupnim uravnoteivanjem vorova u

emu je sadrano i statiko objanjenje problema. Postoji, meutim, geometrijski odnos izmeu
zadanog nosaa s optereenjem i plana sila, pa se zahvaljujui tom odnosu moe pojednostaviti
konstruiranje Maxwell-Cremonina plana sila. Taj plan je figura reciprona zadanom nosau s
optereenjem. Uvoenjem nekih dodatnih oznaka na prethodnom primjeru (slika 11) pokuat emo
objasniti te recipronosti te odnose koji ih karakteriziraju.

1. Svakom polju reetkastog nosaa odgovara u M-C planu sila jedna toka
U reetkastom nosau postoje unutarnja i vanjska polja. Unutarnja su omeena tapovima
reetke, a vanjska tapovima reetke i vanjskim silama. Uobiajeno je da se vanjska polja
oznaavaju velikim, a unutarnja malim slovima. Tako je u prethodnom primjeru sa slike 11
unutarnje polje omeeno sa tapovima 1,2,3, oznaeno malim slovom a. Isto to polje u M-C
planu sila predstavlja toka u kojoj se sijeku sile iz tapova 1,2,3. Polje G je etvorkut kojeg
omeuju sile u tapovima 1 i 6 te pravci djelovanja sila A i P3 , dakle vanjsko polje, koje u MC planu predstavlja toku u kojoj se sijeku upravo one sile koje ga omeuju. Izmeu dva polja
u reetkastom nosau nalazi se ili tap, odnosno sila u tapu ili vanjska sila tako da se u

10

recipronoj figuri izmeu dvije toke nalazi sila. U M-C planu stoga i nije potrebno jo
posebno oznaavati sile, pa ak ni na zadanom nosau, jer su one obiljeene oznakama polja
u nosau, odnosno tokama u planu. Da pojasnimo odreivanje predznaka sile u M-C planu
promotrit emo silu S3, koja se nalazi izmeu polja a i b jer ona nailaze tim redosljedom.
Naime, polazimo u ranije odabranom smisao (smisao kazaljke na satu) i promatramo vor 1.
Smisao ab iz M-C plana odreuje predznak sile u tapu. Strelica ide prema voru, to znai
da je sila negativna, odnosno tlana.
Opisani sistem oznaavanja polja i toaka, a time i sila, uveo je engleski inenjer Bow (Bou) pa
je pod imenom Bowov nain i poznat.
2. Svakoj toki (voru) reetkastog nosaa odgovara u Maxwell- Cremoninom planu sila jedno
polje, tj. poligon. Stranice poligona reciprone figure paralelne su s pravcima tapova,
odnosno sila koje djeluju u voru reetke.
Statiki je ovo logino, jer se u svakom voru reetkastog nosaa sastaju tapovi ije sile ine
uravnoteeni sistem sila zajedno s vanjskim silama koje djeluju na taj vor.
3. Ako se povrina nosaa s pripadajuim vanjskim silama moe podijeliti na dijelove ograniene
pravcima sila, tako da svaka toka koja ne lei na pravcima koji omeuju polja pripada samo
jednom polju, onda je za takav nosa mogue pronai Maxwell-Cremonin plan sila .

C
P2

P1

D
4

E
3

P1

B
9F

S9
b

P3

2
3

S2

d S5
S7
c

S3

S6

P3
a S1

A
S4

P2

G
S8

Slika 11.

11

Slika 12.

Kao i kod postupka u kojem se rjeavanje sila u tapovima zapoinje u voru u kojem se sastaju samo
dva tapa, tako je i konstrukcija M-C plana sila mogua samo ako u nosau postoji takav vor. Naie
li se na nosa u kojem nema vorova s dvije nepoznate sile od kojih bi se moglo krenuti (slika 12) ili se
unutar reetke naie na vor u su nalazi vie od dvije sile nepoznate, tada je potrebno ispitati postoji
li mogunost da se uz predhodnu intervenciju ipak primijeni ovaj grafiki postupak ili treba na neki
drugi nain traiti sile u tapovima.

P
P

P
P

P
C

Slika 13.
Promotrit emo reetkasti nosa na slici 13. Iako na prvi pogled ne postoji vor od kojeg bismo
zapoeli konstrukciju M-C plana sila, ako zadani nosa promatramo kao sistem sa zategom, iz uvjeta
da je moment u zglobu C jednak nuli, moemo izraunati silu u tapu AB , te ju zajedno s vanjskim
silama unijeti u poligon.
Daljni je postupak konstrukcije M-C plana jednostavan. Idui u smislu kazaljke na satu (odabrani
smisao), moe se postupno konstruirati reciprona figura. Kako su zadano optereenje i zadani
reetkasti nosa geometrijski simetrini, M-C plan sila crtat emo samo do osi simetrije. Pri tome
emo maksimalno pojednostaviti postupak, tako da u ovom primjeru, za razliku od prethodnog
neemo oznaavati sile u tapovima.

12

P
P

P
F

P
E
D
A

g
h

K
j
k

L
B

simetrala M-C plana

a
e

M
H

Slika 14.
Nakon to smo odredili reakcije u leajevima i u tapu AB, odabiremo smisao obilaska sila (u naem
sluaju u smislu kazaljke na satu) i crtamo poligon sila. Odreivanje sila u tapovima zapoinjemo ili u
leaju A ili B. U naem sluaju krenuli smo od leaja A. Znamo reakciju i silu u tapu AB koju smo
predhodno odredili , tako da ostaju dvije nepoznate sile u dva prikljuena tapa. Nakon to
uravnoteimo taj vor, prelazimo na vor 1, i nastavljamo onim redosljedom kojim su vorovi i
oznaeni. Kada doemo do polja e na crteu, lako emo provjeriti jesmo li postupak izveli tono.
Naime, dvije sile u tom polju ve smo odredili uravnoteavajui vorove 4 i 5, tako da ostaje samo
jedna nepoznata sila, pa ako postavimo paralelu s njom na planu sila u toku e (reciprona figura
polja e na slici) ona bi trebala zatvarati poligon sila s predhodno odreenim silama iz vora 4.
U predhodnom primjeru promotrili smo sluaj kada se u jednom voru sastaju vie od dva tapa kod
kojeg je mogue nacrtati recipronu figuru u M-C planu sila, no to nije uvijek sluaj (slika 15).
13

B
Slika 15.

Takoer treba razmotriti i sluaj kada na prvi pogled nije mogue konstruirati recipronu figuru zbog
ve spomenutog uvjeta da svaka toka koja ne lei na pravcima koji omeuju polja pripada samo
jednom polju, tj. drugim rijeima, da je mogue napraviti M-C plan samo za one sisteme kod kojih se
polja ne preklapaju. Meutim, ako se kriaju samo po dva tapa, moe se nai nain da se takav
nosa pretvori u onaj za koji je mogue nacrtati M-C plan sila. injenica je da se sile u tapovima ne
mjenjaju ako se pretpostavi da su tapovi na mjestima krianja prekinuti i meusobno zglobno
vezani. Naime, izvravanjem takve zamjene ne mijenja se geometrijska nepromjenjivost niti statika
odreenost, jer se ubacivanjem zgloba broj vorova poveava za jedan, a broj tapova za dva.
Takvom zamjenom , koja je prikazana na slici 16, umjesto reetkastog nosaa s ukrtenim tapovima,
dobiva se reetkasti nosa iji se tapovi ne kriaju i za koji se moe nacrtati reciprona figura.
P
preklapanje polja
2

n=4
n=5
ne=3

B
A

S=2n-n-ne
S=(2 4) - 5 - 3 = 0

a.

P
1

n=5
n=7
ne=3

B
A

S=2n-n-ne
S=(2 5) - 7 - 3 = 0

b.

Slika 16.

14

Nakon ubacivanja zgloba, nastavljamo postupak kao to smo to ve opisali u prethodna dva primjera i
kao to je prikazano na slici 17.

P
E

B
A

z
2

D
c

z
B

b
a

Slika 17.
Potrebno je napomenuti da prekidanje tapova i ubacivanje zglobne veze na mjestima gdje se
mimoilaze tri ili vie tapova ne moe vriti jer se time mijenja konstrukcijski sistem, odnosno statiki
odreeni sistem postaje neodreen.
Obradit emo jo jedan primjer nosaa kod kojeg su optereeni unutarnji vorovi. Naime, na nosau
sa slike 18 unutarnja i vanjska polja se preklapaju, no dodavanjem pomonih tapova 7 -7' i 8-8' u
pravcima djelovanja sila P1 i P2 i prepostavljanjem da su stvoreni novi vorovi 7' i 8' nosa ostaje i
dalje statiki odreen i geometrijski nepromjenjiv .

15

P3

a. A

P2

P1

n=10
n=17
ne=3

P3

b. A

S=n - n - ne
S=(210) - 17 - 3=0

D4

i
c

n=12
n=21
ne=3

7'

P1

A G

8'

j
5

P2

S=n - n - ne
S=(212) - 21 - 3=0

B
B

Slika 18.
Na ovakvom, zamjenskom nosau mogue je odrediti sile u tapovima pomou M-C plana sila. Jedina
je korekcija koju na kraju prorauna treba napraviti da se stavi da su sile u dodanim, pomonim
tapovima jednake nuli te da tapovi 1-6 i 5-6 nisu podjeljeni u po dva tapa. Crtanje reciprone
figure za ovakav nosa prikazan je na slici 19.
P3

A G

D4

8
i

7
b

7'
P1

8'

P2

F
j

h
f

B
B

C
b

A
P2

e
c

P3
P1

Slika 19.

16

3.4. Metode presjeka

Metode presjeka su metode u kojima presjekom dijelimo nosa na dva djela ili izdvajamo dio nosaa,
tako da se presijeku najvie tri tapa iji se pravci ne sjeku u istoj toki. Mogue je presjei i vie
tapova, ali meu njima samo tri s nepoznatim silama. Kod ove metode odreivanja sila u
reetkastim nosaima, jedan se dio nosaa promatra, a drugi odbacuje. Promatrani dio mora biti u
ravnotei pod djelovanjem vanjskih sila i sila kojima odbaeni dio djeluje na njega. Razlika kod
odreivanja unutarnjih sila kod punostjenih i reetkastih nosaa jest ta to se kod reetkastih nosaa
umjesto momenta savijanja, poprene i uzdune sile u presjeku pojavljuju samo uzdune sile kao
unutarnje sile, koje se jednostavno nazivaju silama u tapovima.
Metode presjeka mogu biti analitike, grafike, te grafoanalitike. Prikladno ih je primjenjivati kada
treba odrediti sile samo u nekim tapovima reetkastog nosaa.
Iz uvjeta ravnotee u ravnini proizlazi da se iz jednog presjeka mogu odrediti najvie tri sile, pa ako se
dogodi da neki presjek ima etiri tapa, zadatak je rjeiv ako je u jednom od tih tapova mogla biti
predhodno odreena sila iz nekog drugog presjeka ili na neki drugi nain. Mogu je i sluaj kada se iz
presjeka kojim su presjeena vie od tri tapa mogu odrediti sile u nekim tapovima, a da prethodno
ni jedna sila u presjeenim tapovima nije odreena, ali samo onda kada se svi tapovi presjeka, osim
jednoga, sijeku u jednoj toki.
3.5. Culmannova metoda
Grafiki postupak odreivanja sila u tapovima reetkastih nosaa naziva se Culmannovom metodom,
a svodi se na rastavljanje sile u tri pravca koji se ne sijeku u jednoj toki. Zapravo se radi o primjeni
grafikog uvjeta ravnotee etiriju sila. Sile u trima tapovima su nepoznate, a poznata je rezultanta
vanjskih sila koje djeluju na promatrani, isjeeni dio nosaa. Grafiki uvjet ravnotee za etiri sile
formuliran je tako da su etiri sile u ravnotei ako rezultanta dviju sila lei na istom pravcu s
rezultantom drugih dviju sila, jednaka je s njom po veliini, a suprotna po smjeru. Taj se pravac naziva
jo i Culmannovim pravcem.
Culmannov nain odreivanja sila u tapovima prikazan je na slici 20. Prvo su odreene reakcije
grafiki pomou verinog poligona i poligona sila (slika 20 a i b). Odabran je za promatranje lijevi dio
nosaa, a desni je ''odbaen''.
Na promatrani (lijevi) dio nosaa djeluju vanjske sile A, P1, P2 i P3 te sile u presjeenim tapovima S1,
S2 i S3, kojima ''odbaeni'' dio djeluje na promatrani. Kod grafikog rjeavanja nije potrebno
pretostaviti pozitivne predznake u sila u tapovima i oznaavati orijentacije. Treba saekati konaan
rezultat i onda oznaiti orijentacije i tako dobiti i predznake u sila u tapovima.

17

P3
P1

a.

P4
S1

S1

P5

5
7

S2

S3
2

S3
4

P2

Rl

S2

P1
A

z
P3
Rl

P4

c.
S1

P2

b.

6 B

Rl

S2
S3

3
4
5
6

P5

Slika 20.

Nakon to smo odredili reakcije, traimo rezultantu svih sila koje djeluju na lijevi dio i oznaavamo je
sa Rl. Poloaj rezultante odreen je pomou verinog poligona (slika 20 b). Iz poligona sila vidi se da
je rezultanta Rl rezultanta sila u zrakama z i 4, pa e sila u planu sila (slika 20 a) prolaziti kroz toku u
kojoj se sijeku te dvije zrake verinog poligona (toka C).Tako se dolo do etiri sila koje djeluju na
promatrani dio nosaa.
Na temelju ve reenog odreeno je presjecite pravaca sila Rl i S3 i dobivena toka kroz koju prolazi
njihova rezultanta (toka D, slika 20 a). Rezultanta sila S1 i S2 prolazi kroz toku 3, a kako te dvije
rezultante moraju biti u ravnotei, lee na istom pravcu, pa je time dobiven pravac D-3 na kojem lee
rezultante sila Rl i S3 te S1 i S2 (Culmannov pravac). Taj se pravac oznaava slovom K. Da bi se dobile
sile u tapovima potrebno je konstruirati zatvoren poligon sila. Bit e to etverokut, jer se radi o etiri
sile. Prvo se uravnotei rezultanta Rl sa silom S3 i pravcem K, tako se dobije trokut Rl, S3 i K , a zatim
se sila K sa suprotnom orijentacijom uravnotei sa silama S1 i S2.
Tako se sila K ponitava i ostaje zatvoreni etverokut iz kojeg se mogu oitati veliine sila u
tapovima. Orijentacije sila su dobivene iz poligona sila i preneseni su u plan sila (na tapove).
Dobiveno je da je sila S3 pozitivna (vlana), dok su sile u ostala dva tapa (S1 i S2) negativne (tlane).

18

3.5. Ritterova metoda

U ovom dijelu spomenut emo Ritterovu metodu,koja je u osnovi analitika,ali najee je u primjeni
kao grafoanalitika, zbog toga to se neke geometrijske veliine obino ne odreuju analitiki ve se
direktno mjere iz nacrta nosaa s optereenjem. Geometrijske veliine do kojih se na taj nain dolazi
najee su krakovi sila. Ova metoda naziva se i metodom momentnih toaka.

P2
P1

Vc

Va

Vb

Va
Ah

Vb

A
Av

Pi

P3

Pn

Vc
B
B

Slika 21.
Ukoliko se dogodi da su od triju tapova dva paralelna, nije mogue Ritterovom metodom odrediti
silu u treem tapu, jer se tada Ritterova toka nalazi u beskonanosti (na presjeku dvaju paralelnih
tapova). U takvim sluajevima primjenjuje se metoda projekcija. Primjena te metode prikazana je na
nosau sa slike 21, koji je optereen u svim vorovima silama proizvoljnog pravca i smisla djelovanja.
Promatran je dio nosaa lijevo od presjeka t-t. Sila u dijagonali moe se odrediti iz sume projekcija na
os y svih sila koje djeluju na promatrani dio nosaa. Kad se ta suma postavi, dobiva se:
sin + sin =0,
odnosno:

sin = ( sin ).

Izraz u zagradi na desnoj strani gornje jednadbe poprena je sila proste grede istog raspona i
optereenja kao zadani reetkasti nosa, pa je opi izraz za silu u dijagonali:
=

1
sin

Za promatrani primjer i za silu u dijagonali u odabranom presjeku predznak na desnoj strani je

negativan. Ako bi, meutim, presjeena dijagonala bila silazna, a ne uzlazna kao to je u odabranom
presjeku, predznak na desnoj strani bio bi pozitivan. Zbog toga su u opem izrazu na desnoj strani
stavljeni alternativni predznaci. Unutar presjeenog polja poprena je sila konstantna i ne ovisi o
mjestu gdje je sluajno naznaen presjek.
Sile u tapovima vertikala (Va,Vb,Vc) u primjeru na slici 21 ne bi trebalo traiti niti Ritterovom
metodom niti metodom projekcija, iako bi i to bilo mogue nakon prethodnog odreivanja sile u
etvrtom presjeenom tapu. Te sile treba odreivati metodom vorova. Nain izrezivanja vorova
prikazan je na slici.

19

Sile u vertikalama nad leajevima takoer bi se odreivale iz ravnotee vorova, ali to su jednostavni
sluajevi kada su u voru samo dvije nepoznate sile, a vanjske su projicirane u smjeru tapova.
Direktno se dobiva da su te sile jednake vertikalnim komponentama reakcija. U ostalim vertikalama
sile bi se trebale odrediti Ritterovom metodom.

Na primjeru sa slike 22, prikazana je mogunost odreivanja sila u nekim tapovima metodom
momentnih toaka i kada se ne moe napraviti presjek kroz samo tri tapa. U reetkastom nosau
prikazanom na slici 22 mogue je odrediti silu u tapu gornjeg pojasa presjeka d-d iako su presjeena
etiri tapa zbog toga to se sva tri preostala tapa sijeku u jednoj toki koja je momentna toka za taj
tap. U istom primjeru oito je da se ni jednom metodom presjeka direktno ne mogu odrediti sile u
tapovima presjeka b-b i c-c jer su presjeena po etiri tapa, a tri od njih se ne sijeku u istoj toki, no
ako se krene iz presjeka a-a u kojem je, izmeu ostalog, mogue odrediti i silu u dijagonalnom tapu
koja se pojavljuje i u presjeku b-b, lako moemo odrediti preostale sile u presjeku b-b. Nakon
odreivanja sila u b-b, analogno moemo odrediti sile iz presjeka c-c.

A
a

Slika 22.

Primjer na slici 23 posebno je zanimljiv, jer na prvi pogled izgleda da je kod njega nemogue odrediti
sile u tapovima metodom presjeka s obzirom na to da se ne moe napraviti presjek kroz tri tapa koji
se ne sijeku u jednoj toki niti kroz etiri, a da se tri od njih sijeku sijeku u jednoj toki. Pored toga,
kod tog nosaa u svim se vorovima sastaju po tri tapa s nepoznatim silama u njima. Inae, lako je
dokazati geometrijsku nepromjenjivost i statiku odreenost nosaa.

20

R2

R3

P1

S2

S2

P2
R1
4

S1

n=6
n=9
ne =3

S3

S1
AH

S=2n -n -n e
S=(26)-9-3=0

S3

a.

AV
2

P1
1

S2

S1

S3
b.
B
S2

P2
4

S3

S1
AH
AV

c.

Slika 23.
tapovi A-3 i A-4 mimoilaze se sa tapovima B-1 i B-2 i nisu na mjestima krianja meusobno spojeni.
Do odreenih dilema kod promatranog nosaa dolazi se zbog toga to se esto ablonski smatra da
presjek treba napraviti jednom neprekinutom linijom. Kada se to napravi nosa je podijeljen na dva
djela prikazana na slici 23 b i c, te je mogue odrediti sile u tapovima Ritterovom metodom. Na slici
21 prikazane su Ritterove (momentne) toke.
Ovaj je primjer zanimljiv stoga to se s njime proiruje pojam odreivanja presjeka. Zakljuujemo
kako nije nuno da se presjek pravi neprekinutom linijom, ve je bitno da se tapovi nosaa mogu
sijei na taj nain da se jedna dio nosaa odijeli od ostalih.
U promatranom primjeru mogua su jo dva presjeka kojima se pokazuje da se sile u tapovima
mogu odrediti Ritterovom metodom, a nainjeni su neprekinutim linijama. Ti su presjeci prikazani na
silakama 24 a i b.

21

S2

2
S2

3
S4

S4
S5

S1
S1
AH

S4

S5

S3
I

S4
S5

S3

S5

B
B

Av

I
a.

S2

S2

S3

S1

I
S1

Av

S3
B
b.

Slika 24.
Presjekom I-I na slici 24 a, odbacuje se dio izvan presjeka, a zadrava se dio unutar presjeka. Na slici
23 je prikazano da na promatrani disk B,1,2 djeluju iste sile kao i u nainu presjecanja na slici 24.
Presjekom I-I (slika 24 a) tapovi A-3 i A-4 dva puta su presjeeni, pa one sile koje su u tim
presjecanjem ostale unutar presjeka (S4 i S5) u ravnotei, tako da ih se moe eliminirati iz daljnjeg
razmatranja.
Oito je da presjek na slici 24 b daje iste rezultate kao i presjek na slici 23.

22

4. GRAFIKO ODREIVANJE POMAKA REETKASTIH NOSAA

4.1. Williotov plan pomaka
Odreivanje pomaka temelji se na konstruiranju plana pomaka iz poznatih promjena duljina tapova
l i pomaka susjednih vorova. Postupak je analogan crtanju plana brzina.

Za ilustraciju samog postupka promatra se jednostavan sistem sastvaljen od dva tapa i jednog vora
u kojem djeluje sila P (slika 25). Iz ravnotee vora C odreuju se sile u tapovima AC i BC,i promjene
duljina tapova :

i =

Toke A i B mogu biti susjedni vorovi ili leajevi koji imaju poznate pomake. Pomak toke C od
pomaka toaka A i B, c' prikazan je na slici 26 a.

A
A'
c)

P
b

B'

C'

C'
C''

b)

C''

C
AC

BC

C''

C''

Slika 25.

C'

90

Pbc

a)

C'

90

Pac

Slika 26.

Na pravac AC nanese se produljenje tapa LAC, a na pravac BC skraenje tapa LBC i povuku se
okomice iz krajeva vektora pomaka. Dobit emo pomaknuti poloaj vora C u toki C'' (slika 26 b).
Vektor CC'' prestavlja pomak toke C, c'', od promjene duljina tapova AB i BC. Isprekidanim
linijama oznaen je pomaknuti poloaj tapova.
Ukupni pomak toke C bit e C='C+''C (slika 26 c )
Slika pomaka toke C ovisit e o mjerilu slike nosaa. Kako su pomaci vrlo male veliine u odnosu na
duljine tapova, odnosno veliinu nosaa, to e i rezultati ovakvog naina odreivanja pomaka biti
nepouzdani.
Na slici 27 prikazan je postupak odreivanja pomaka toke C neovisno o mjerilu slike nosaa ime se
postie dostatna tonost.

23

B'

B'

C'

A,B,C
a)

BC

AC

A,B,C

'

c)

b)

''

C''

C''

A'

A'

Slika 27.
Odabere se poetni poloaj toaka A,B i C u planu pomaka (sl.27 b). Iz poetnog poloaja nanose se

vektori pomaka A i B. Iz kraja vektora A povlai se okomica na pravac AC, a iz kraja vektora
B
okomica na pravac BC. Na sjeitu okomica dobiva se poloaj C'. Iz toke C' nanosi se vektor LAC
paralelno pravcu AC i vektor LBC paralelno pravcu BC. Pri tome treba obratiti pozornost na to da li
se radi o produljenju ili skraenju tapa kako bismo te vektore nanijeli u pravom smislu. Iz kraja
vektora LAC povlai se okomica na pravac AC, a iz kraja vektora LBC okomica na BC. Na sijecitu
ovih okomica nalzi se poloaj toke C''. Vektor CC' odreuje pomak toke C zbog pomaka toaka A i B,
a vektor C'C'' odreuje pomak toke C zbog promjene duljine tapova. Ukupni pomak toke C
odreen je vektorom CC''=
C (slika 27 b). Na slici 27 c prikazan je plan pomaka bez odreivanja
poloaja C'.

4.2. Pomaci konzolnog reetkastog nosaa

Za odreivanje linije pomaka nosaa u osnovi se koristi prethodno opisan postupak. Na analogan se
nain konstruira plan pomaka vorova reetkastog nosaa neovisno o slici nosaa.
Promotrit emo primjer sa slike 28. Pretpostavit emo da je reetkasti nosa sa slike optereen silom
P, te kako bi dodatno pojednostavili primjer pretpostavit emo da su i produljenja, odnosno
skraenja tapova reetke predhodno odreeni (tablica 1).

tap
1
2
3
4
5
6
7
8

li, cm
+0,05
-0,05
+0,10
-0,10
-0,05
+0,05
+0,05
-0,05

Tablica 1.

7
1

8
B

Slika 28.
24

Prije konstruiranja plana pomaka potrebno je odrediti mjerilo u kojem emo nanositi pomake.
Crtanje plana pomaka poinjemo od vora C, koji je povezan tapovima 1 i 2 za vorove A i B. Kako su
ti vorovi nepomini, tako se toke A i B poklapaju s polom O. Polazei od pola nanosimo vektore l1
i l2 u odabranom mjerilu, koji prestavljaju produljenje tapa 1, odnosno skraenje tapa 2. Iz kraja
vektora l1 i l2 povlae se okomice na tap 1, odnosno tap 2. U sjecitu okomica nalazi se toka C'.
Vektor OC' prestavlja pomak vora C. Sljedei vor za koji moemo odrediti pomaj je D. U toki C'
nanosimo vektor l5, a u toki A l3. U sjecitu okomica na tapove 5 i 3, koje postavljamo na krajeve
vektora l5 i l3 nalazi se toka D'. Pomak vora D odreen je vektorom OD'. Analogno odreujemo
pomak vora E i F, te na taj nain konstruiramo konaan Williotov plan pomaka iz kojeg moemo
oitati veliinu pomaka svakog vora promatrane reetke. Pri oitavanju pomaka treba obratiti
pozornost na mjerilo u kojem je plan crtan. Cijeli postupak prikazan je na slici 29. U naem smo
primjeru nakon crtanja plana pomaka prenjeli pomake vorova (OC',OD',OE',OF') u neto manjem
mjerilu (radi preglednosti) na crte nosaa (slika 29 c) radi ilustrativnog prikaza deformiranog oblika
cijelog nosaa.

l3
l1

C'

l6

F
8

l2
l5

0,A,B

l4

b)

E'

D'
l7

l8

a)
F'

c)

Slika 29.

25

4.3. Pomaci grednih reetkastih nosaa

Pri odreivanju plana pomaka konzolnog reetkastog nosaa s obzirom na poznate pomake dviju
toaka (A i B) mogao se jednoznano odrediti poloaj svakog vora.
Za reetkasti nosa na slici 30 poznat je pomak jedne toke tj. za nepomian leaj A i pravac pomaka
toke D. Za konstruiranje plana pomaka potrebno je uvesti dodatnu prepostavku. Prepostavljamo da
tap AE ostaje horizontalan i nakon deformacije. Dakle, vor E ima samo horizontalan pomak.
Kako je nosa statiki odreen, produljenja (skraenja) tapova lako je izraunati, pa neemo ulaziti
u detalje njihovog prorauna ve emo uzeti vrijednosti zadane u tablici 2.
B

tap li, cm
1
-0,006
2
0,004
3
-0,009
4
0,006
5
0,006
6
0,004
7
-0,006
Tablica 2.

2
P

Slika 30.

Nakon to smo odredili mjerilo u kojem emo crtati plan pomaka, uzimamo da toka A pada u pol
plana. Kako smo ve zakljuili da e vor E imati samo horizontalni pomak (zbog navedene
pretpostavke koju smo morali uvesti), znamo pomake dviju toaka (A i E) tako da moemo odrediti
pomak vora B, povezanog za ova dva para preko tapova 1 i 4. Postupajui kao i u prethodnim
primjerima nastavljamo s konstruiranjem plana pomaka pazei pritom da smo produljenja, odnosno
skraenja nanijeli u odgovarajuem smislu (slika 31 b).
D'

B'

C'

2
a)

l7

C'

D'
E'

b)

0,A

l3

B'

l1

l4
l2

l5

E'

Slika 29.

26

Ako vektore, odnosno pomake vorova OB',OC',OE',OD' u nekom manjem mjerilu vratimo na nosa
oito je da deformirani oblik nosaa nije mogu tj. u leaju D nije mogu vertikalni pomak. To se
dogodilo stoga to smo konstruiranje zapoeli s netonom prepostavkom da tap AE ostaje
horizontalan. Potrebno je ispraviti ovu netonu prepostavku da zadovoljimo uvjet na leaju D. Kako
bismo to korigirali, treba zaokrenuti deformiranu reetku oko nepominog leaja A sve dok toka D'
ne doe u poloaj horizontalne linije AD. Dakle ''pravi'' pomaci vorova jednaki su zbroju pomaka s
Williotovog plana pomaka i pomaka zbog zaokretanja reetkastog nosaa.
Pomaci zbog zaokretanja odreuju se na sljedei nain: Kako je deformirani oblik reetke AB'C'D'E'
zapravo jako blizak svom prvobitnom obliku, sa dovoljnom tonou moemo moemo pretpostaviti
da se vor D' za vrijeme rotacije kree okomito na pravac AD, da se vor C' kree okomito na pravac
AC itd. Dakle, veliina ovih pomaka biti e proporcionalna s radiusima AD, AC itd. Traeni zaokret
toke D' oigledno je jednak vertikalnoj komponenti pomaka vektora DD' odreenog vektorom OD'
na planu pomaka. Kako smo na ovaj nain dobili zaokret toke D', dalje lako odreujemo
odgovarajue pomake ostalih vorova (slika 32). OD'' jednak je vertikalnoj komponenti vektora OD',
a ostali se pomaci zbog zaokreta nosaa odreuju ucrtavanjem figure OB''C''D''E'', geometrijski sline
figuri ABCDE same reetke, ali zaokrenute za 90. Vektori OB'', OC'', OD'', OE'' prestavljaju pomake
zbog zaokreta nosaa. Ovo proizlazi iz geometrijske slinosti i zaokrenutosti figura za 90; vektori su
proporcionalni duljinama odgovarajuih radijusa, a okomiti su na njih.
Kada smo odredili pomake zbog zaokreta zbrajamo ih s onima iz Williotovog plana pomaka, pa je
oito da su konani pomaci vorova prestavljeni vektorima B'B'', C'C'', D'D'', E'E''.

D''

l7

C'

E''

D
6

2
a)

C''

D'

B''

b)

0,A

l3

B'

l1

l4
l2

l5

E'

Slika 30.

27

5. PRIMJER

P1

P2

1,5 b

4a

P1=110 kN
P2=100 kN
a=2,4m
b=2,6m

28

5.1. Maxwell Cremonin plan sila

P1

P2

I
2

10

6
b

11

14

10

13

17

15

16

12
K
Z

2
0
1

S3
b

S7
c

e
a

S11

S9

S6

S5

S4
S8 S12

S13
f

S10

P1

S15

1
Z

P2

S14
J

MJERILO
1 cm : 20 kN

29

OITANE SILE U TAPOVIMA:

TAP
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17

DULJINA (m)
3,9
2,42
4,31
2,40
3,58
2,43
4,04
2,4
3,25
2,43
3,75
2,4
2,93
2,43
3,54
2,4
2,6

SILA (kN)
0
0
-159,0
86,6
34,0
-89,4
-42,2
113,7
-62,6
-115,8
81,0
62,2
-69,6
-62,9
93,0
0
0

OITANE REAKCIJE LEAJEVA:

A = 132,5 kN
B = 77,5 Kn

30

5.2. Ritterova metoda

P1

P2

1,5 b

4a

r7

P1

I
S6

r6

R6
I

R8

S7 r8
R7

S8

OITANI KRAKOVI SILA:

r6 = 3,54 m
r7 = 21,24 m
r8 = 3,25 m

31

 MA = 0

- P1a - P22a + B4a = 0

B = 0,25 (P1 + P22) = 0,25 ( 110 + 200 ) = 77,5 kN

MB = 0

- A 4a + P13a + P22a = 0

A = 0,25 (P13 - P22) = 0,25 ( 330 + 200 ) = 132, 5 kN

MR6 = 0

- A a + S6r6 = 0

S6 = 0,282 ( 2,4 132,5 ) = 89,8 kN

MR7 = 0

- A 28,77 + P1 26, 40 + S7 r7 = 0

S7 = 0,047 ( 28,77 132,5 - 26,40 110 ) = 42,68 kN

MR8 = 0

- A 2a + P1a + S8r8 = 0

S8 = 0,31 ( 4,8 132,5 2,4 110 ) = 114,46 kN

32

5.3. Culmannova metoda

P1

II

P2

B
S10
S11

1,5 b

C.

P.

S12
II

A
Z

2
0
1

MJERILO
1 cm : 20 kN
0

P1
A
1

Rd = B

Rl= - Rd = - B
2

OITANE SILE U TAPOVIMA

S10

S10 = 115,5 kN
S11 = 80,2 kN

Rl

C.

P.

S11

S12 = 63,6 kN

S12
33

5.4. Williotov plan pomaka

=

E = 2,1 10 N/mm
A = 1000 mm

TAP
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17

DULJINA (m)
3,9
2,42
4,31
2,40
3,58
2,43
4,04
2,4
3,25
2,43
3,75
2,4
2,93
2,43
3,54
2,4
2,6

SILA (kN) li (mm)

0
0
0
0
-159,0
-3,26
86,6
0,99
34,0
0,58
-89,4
-1,03
-42,2
-0,81
113,7
1,30
-62,6
-0,97
-115,8
-1,34
81,0
1,45
62,2
0,71
-69,6
-0,97
-62,9
-0,73
93,0
1,57
0
0
0
0

34

P1
2

P2

11

10

13

15

17
9

14

7
3

10

16

12

1' = 1''

2'
2''
4''

3''
5''

8 =4,9mm

7 =3,9mm
6 =8,7mm

5 =7,8 mm

4 =6,17 mm

3 =6,75 mm

7''
9''

6''
8''
10''

l15
7'

l13

9'

10'

l14

l3

8'

4'

l5 3'

l4

l11
l8

l12
l9

l10

5',O

l7
6'

l6

-------- GORNJI POJAS

_____ DONJI POJAS

DEFORMIRANI OBLIK NOSAA

35

6. ZAKLJUAK
Nakon rjeavanja zadatka M-C planom sila te zatim Ritterovom i Cullmanovom metodom, dobili smo
priblino jednaka rjeenja. Moemo zakljuiti da su sve tri metode zadovoljavajue tone te da nije
bilo greaka u postupku.
Willotovim planom pomaka pokazali smo kako se reetka deformira za zadana optereenja i
konstruirali progibne linije gornjeg i donjeg pojasa reetkastog nosaa.

36

7. LITERATURA
1. V. Simovi: Graevna statika I, Graevinski institut Zagreb 1988.
2. M. Aneli: Graevna statika II, Graevinski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2005
3. S. Timosenko & D. H. Young: Statika inzenjerskih konstrukcija,Gradjevinska knjiga, Beograd,
1956.

37