Druga gimazija

Zenica

Maturski rad iz geografije

Geografske karakteristike Japana

Sadraj
1. Uvod .....................................................................................................1
2. Historijski razvoj ...................................................................................2
2.1. Ime.................................................................................................3
3. Reljef.....................................................................................................4
3.1. Planine............................................................................................5
4. Tla..........................................................................................................6
5. Klima......................................................................................................7
6. Hidrografske odlike................................................................................8
6.1. Mora...............................................................................................9
6.2. Jezera.............................................................................................10
6.3. Rijeke..............................................................................................11/12
7. Demografska obiljeja...........................................................................13
7.1. Jezik i pismo....................................................................................14
7.2. Religija............................................................................................15
7.3. Kultura.............................................................................................16
7.4. Obrazovanje....................................................................................17
8. Politiko ureenje..................................................................................18
9. Administrativna podjela.........................................................................19
9.1. Tohoku.............................................................................................20
9.2. Kanto................................................................................................21
9.3. Chubu...............................................................................................22
9.4. Kansai...............................................................................................23
9.5. Chugoku...........................................................................................24
9.6. Shikoku.............................................................................................25
9.7. Kyushu..............................................................................................26
9.8. Hokaido............................................................................................27
10. Privreda...................................................................................................28
10.1.
Poljoprivreda..........................................................................29
10.2.
Indrustrija...............................................................................30
10.3.
Turizam...................................................................................31
10.4.
Saobradaj................................................................................32
10.5.
Rudarstvo................................................................................33
11. Flora i Fauna.............................................................................................34
12. Literatura..................................................................................................35

1. Uvod
Povrina: 377.835 km2
Broj stanovnika: 127.288.419
Gustina naseljenosti: 337/km2
Glavni grad: Tokio (oko 12,04 miliona stanovnika)
Dravna zastava: Hinomaru ("Sunev krug")
Dravna himna: Kimigajo (Kimigayo - "Vladavina naeg cara")
Valuta: Japanski Jen (Yen)
Japan (Nippon ili Nihon, Nippon-Koku ili Nihon-Koku) je otona drava u istonoj Aziji.
Smjeten je na Tihom okeanu, a nalazi se istono od Japanskog mora, Kine, Sjeverne Koreje,
June Koreje i Rusije, te se protee od mora Ohotsko na sjeveru, Istonog kineskog mora na
zapadu i Tajvana na jugu. Japan je arhipelag od 6852 otoka, ukljuujudi sve otoke od 24 i 46
geografske irine i 122 i 146 geografske duine. etiri najveda su Honshu, Hokkaido,
Kyushu i Shikoku. Zajedno, ta etiri otoka dre oko 97 % kopnene povrine zemlje. Vedi broj
manjih otoka okruuje ova etiri, kao i grupe udaljenih otoka Okinawa i Ryukyu. Japan ima
nerijeene teritorijalne sporove oko juna etiri otoka Kurilskog otoja (koji su pod vladu
Rusije), kao i Liancourt Rocks (korejski Dokdo, japanski Takeshima), pod vladu June Koreje, i
otoja Senkaku (kineski Diaoyutai), na kojeg pravo polau i Kina i Tajvan.
Oko 73% Japana je pod umama , planinama , i neprikladano za poljoprivredne , industrijske ,
ili stambene namjene. Kao rezultat toga , nastanjive zone, koje se nalaze uglavnom u
priobalnim podrujima , imaju izuzetno visoku gustodu stanovnitva . Japan je deseti po
broju stanovnika u svijetu. Otoci Japana se nalaze u vulkanskoj zoni na Pacifikog vatrenog
prstena . Oni su prije svega rezultat velike okeanske pokretljivosti i pomicanja tektonskih
ploa koja se javljaju tokom stotina milijona godina. Japan je izvorno bio prikljuen istonoj
obali euroazijskog kontinenta, meutim njegovim odvajanjem otvara se Japansko more prije
oko 15 milijona god.

Slika 1 japanska zastava

Slika 2 japanski grb

2. Historisjki razvoj
Japanski historiari japansku historiju dijele na sljededi nain:
Jomonsko razdoblje (Jomon jidai), od oko 10.000 pr. Kr. do otprilike 300. pr. Kr. Razdoblje je
dobilo ime po ukrasima na predmetima koji su pronaeni iz tog doba.
Razdoblje Yayoi (Yayoi jidai) poelo je oko 300 pr. Kr. a zavrilo oko g.po.n.e. Yayoi kultura je
dobila ime po istoimenom kvartu u Tokiju gdje supronaeni predmeti toga razdoblja.
Razdoblje Yamato (Yamato jidai), trajalo je od 300. - 710. godine. Ovo je razdoblje stvaranja
prve prve drave na japanskom tlu. Prva japanska drava formirala se u trokutu dananjih
gradova Kyoto-Nara-Osaka, a tada se to podruje zvalo "dolina Yamato" po plemenu koje je
stvorilo dominaciju nad drugim grupacijama i zajednicama koje su tada egzistirale na tom
podruju. Yamato razdoblje neki nazivaju Kofun, po ogromnim grobnim humcima tadanjih
careva.
Razdoblje Asuka poelo je oko 550. god. kada je grad Asukapostala carska prijestolnica.
Razdoblje Asuka je zavrilo 645.god. Reformom Taikom i svrgnudem obitelji Soge s vodedih
funkcija u dravi. Za vrijeme dominacije klana Soge u Japanu se uvrstio budizam (Budino
uenje).
Razdoblje Nara (Nara jidai) trajalo je od 710. - 794. godine. Nara razdoblje je dobilo ime po
carskoj prijestolnici Nari (tada se zvao Heijo-kyo), koja je to postala 710. godine.
Razdoblje Heian (Heian jidai) trajalo je od 794. - 1185. godine. Preseljenjem carskog dvora u
Heian-kyo, Grad mira (dananji Kyoto, u slobodnom prijevodu znai glavna prijestolnica)
dogodilo se 794. godine. Poinje razdoblje Heian poznato po procvatu visoko sofisticirane
dvorske kulture koja se prenosila i na puanstvo.
Razdoblje Kamakura (Kamakura jidai) trajalo je od 1185. - 1333. godine. Nakon bitke kod
Dan-no-ure blizu dananjeg Shimonosekija 1185. godine, u kojoj je ratniki klan Minamoto
(Genji) pobijedio klan Taira (Heike) grad Kamakura je kao sjedite klana Minamoto postalo
sredite tadanjeg Japana.
Razdoblje Muromachi (Muromachi jidai) 1333.-1573. Ashikaga shogunat 1338. - 1573.
godine.
Razdoblje Azuchi/Momoyama (Azuchi-Momoyama jidai), trajalo je od 1573. - 1600. godine.
Razdoblje Edo ili razdoblje Tokugawa (Edo jidai), trajalo je od 1600. - 1868. godine.
Tokugawa shogunat,1603-1868.
Razdoblje Meiji (Meiji jidai), trajalo je od 1868. - 1912. godine.
Razdoblje Taisho (Taisho jidai), trajalo je od 1912. - 1926. godine.
Razdoblje Showa (Showa jidai), trajalo je od 1926. - 1989. godine.
Razdoblje Heisei (Heisei jidai), traje od 1989. do danas.

2.1.

Ime

Japanska rije za Japan je Nippon ili Nihon, a puni naziv je Nihon no Koku i doslovno znai
"Zemlja gdje izlazi sunce". ede se koristi naziv Zemlja izlazedeg sunca. Sama rije dolazi iz
kineskog jezika i rijei Jih Pen. Japansko ime Nippon koristi se u slubene svrhe, ukljuujudi:
novac, potanske marke i meunarodne sportske dogaaje. Nihon se povremeno koristi u
Japanu u svakodnevnom govoru.
Ranu mandarinsko kinesku rije za Japan je evidentirao Marco Polo kao Cipangu. Ipak,
kantonski naziv za Japan, iz kojeg se vjerojatno rodila rije Japan, je Jatbun. U Malay
kantonskom rije postaje Japang i s tom rijei su se susreli portugalski trgovci u Malacci u 16
st. Smatra se da su portugalski trgovci donjeli tu rije u Europu. Ta je rije prvi put
evidentirana u Engleskoj 1577. god. u gramatikom pravopisu kao Giapan. U Engleskoj
slubeni naziv je Japan.
Od 1868., od Meiji reformi do kraja Drugog svjetskog rata 1945. naziv drave je Japansko
Carstvo (jap. Dai Nippon Teikoku, doslovno Veliki Carski Japan). Danas je slubeni japanski
naziv Nihonkoku, Drava Japan. Dravno ime se sastoji od znakova "" (izgovor "Nichi", to
znai dan ili sunce) i "" (izgovor "Hon" to znai izvor ili korijen).

Slika 3 - Nippon / Nihon pisano sa tri japanska pisma

3. Refljef
Japan se smjestio u Istonoj Aziji na 2 500 km dugom otonom nizu uz rub azijske obale. Od
kontinenta ga odvaja Japansko more i oko 200 km iroki Korejski prolaz. Najsjeverniji i
najrjee naseljen od etiri glavna otoka je Hokkaido. Sastoji se od mladih nabranih planinskih
lanaca od kojih su najvedi Kitami na sjeveru i Hidaka na jugu. Tredi lanac, na zapadu, odvojen
je od ostalih dolinom rijeke Ishikari. Jugozapadno od njega, preko prolaza Tsugaru, nalazi se
najvedi i najnaseljeniji otok Honshu. Planinski lanac Kitakami zajedno s Japanskim Alpama
izdie se uz obale Tihog oceana. Na dodiru tih lanaca, izmeu Tihog oceana i Japanskog mora
je duboki tektonski jarak na ijem obodu se nalazi najvedi dio vulkana od kojih je najvii sveta
planina Fuji (3 776 m) koja je uvijek pokrivena snijegom. Najzapadniji otok Kyushu odvojen je
sa sjeverne strane od Honshua uskim prolazom Shimonoseki, a od Shikokua na istoku
kanalom Bungo. Japan je smjeten u zapadnom dijelu pacifikog "vatrenog prstena", na
tektonski izrazito dinaminom kontaktu Euroazijske, Pacifike i Filipinske ploe. Filipinska i
Pacifika se podvlae pod Euroazijsku plou, posljedica ega je jaka tektonska aktivnost,
brojni potresi i vie od 70 aktivnih vulkana. Zbog podmorskih potresa u dubokomorskim
tektonskim jarcima nastaju iznenadni, do 35 m visoki morski valovi tsunamiji koji pustoe
jugoistone obale zemlje (od takvog je vala 1896. godine poginulo 27 000 ljudi).
Za Japan je karakteristina izrazita suprotnost izmeu vrlo ralanjenih i gotovo nenaseljenih
planina koje zauzimaju oko 75% povrine i malih, vrlo gusto naseljenih nizina uz obalu.
Planinski dijelovi su sastavljeni od brojnih planinskih hrptova i sa svih strana usjeenih dolina,
nad kojima se uzdie vie od 600 vulkana. Ravnice su ograniene na uske rijene doline i
male kotline meusobno odijeljene planinama.
Otoci su graeni preteno od paleozojskih i eruptivnih stijena koje su pokrivene mezozojskim
i tercijarnim sedimentima, a doline pleistocenskim i holocenskim nanosima. U stijenskoj
strukturi prevladavaju erozijski neotporne mlade vulkanske stijene, a samo Shikoku, juni i
sjeveroistoni dijelovi Honshua i istoni dijelovi Kyushua su graeni od starijih metamorfnih
stijena to je glavni razlog siromatva sirovinama.

Slika 4

3.1.

Planine

Jedna od najznaajnijih karakteristika japanske geografije je veliki broj vulkana. Japan broji
108 aktivnih vulkana i moe se slobodno redi da oni predstavljaju silu unitenja, ali ne
samo na zemlji. Naime, od zemljotresa koji je 1923. godine zahvatio teritoriju oko Tokija
poginulo je vie od 140,000 ljudi. Ovi vulkani takoe generiu i cunamije, posljednji
zabiljeen desio semarta 2011. godine i pogodio je sjeverni Japan.
Fudi planina ( Fuji-san), je najvia planina u Japanu. Lociran je na ostrvu Honu, zapadno
od Tokija, odakle se moe vidjeti tokom istih dana. Tri mala grada okruuju planinu:
Gotemba (istok), Fudi-Joida (sjever) i Fudinomija (jugozapad). Planina je poznata
posnjenoj kapi, koja se zadrava tokom cijele godine, i predstavlja esto koriteni motiv
u umjetnosti.
Planina Fudi je visoka 3 776 m, i okruena je sa pet jezera
(Kavagui, Jamanaka, Sai, Motosu i odi), koji sa oblinjim jezerom Ai pruaju divan pogled
sa planine.
Fudi je ujedno i aktivni vulkan, a naunici su dokazali etiri faze vulkanskih aktivnosti u
stvaranju planine. Prva faza je Sen-komitake, nakon koje je uslijedila Komitake-Fudi faza.
Otprilike 100 000 godina preko Komitake-Fudi sloja nastao je novi sloj "Stari Fudi". Za
najnoviji sloj, "Novi Fudi", se pretpostavlja da je star oko 10 000 godina.
Vulkan je okarakterisan kao aktivan, sa malim rizikom od erupcije. Zadnja zabiljeena
erupcija se dogodila 1707. godine, tokom Edo perioda.
Fudi-san se u nekim, nejapanskim, tekstovima spominje i kao Fudi-Jama zbog tredeg znaka
u imenu, koji oznaava planinu, a izgovara se "jama". Dodatak san, koji znai planina, ne
treba mijeati sa istim dodatkom koji predstavlja ljude.
Fudi se u nekim izgovorima izgovara kao Huzi.
Trenutno za Planinu Fudi kani koriste se znakovi koji oznaavajui bogatstvo ili izobilje,
i ovjek sa odreenim statusom, ali su ovi znaci, vjerovatno, izabrani zbog izgovora koji
odgovara slogovima imena. Oni ne ukazuju na stvarno znaenje imena.
Korjen imena Fudi nije poznat. Postoje brojne pretpostavke, npr. da Fudi znai ne+dva
znaedi bez premca ili unikatan.
Smatra se da je prvi savladao planinu anonimni kaluer 663. godine. Vrh je smatran svetim, i
bio je, dugo vremena, zabranjen za ene.
Prvi nejapanac, koji je savladao planinu, bio je Sir Rutherford Alcock 1860. godine.
Danas je vrlo popularna destinacija za turiste i planinare. Procjenjuje se, da se oko 200 000
posjetilaca, godinje popnu na planinu, od ega je 30% stranaca. Sam uspon traje 3 do 7 sati.

4.Tla
Zemljite Japana je podijeljeno od sjeveroistoka do jugozapada u slabi podzolic ( zemljite sa
rijetkim organskim materijalom preko sivog ispranog sloja) zone, smee zemljine zone, i
crvene zemljine zone. Ima tu i lokalnih varijacija.
Sjeverna polovina Tohoku dijela od sjeverne Honshu je ukljuena u dijelu smee ume
zemljita. Sjeverni dio Hokkaida se dijeli na pod-zone podzolik zemljita. Ostatak otoka je
ukljuen u podzoni kisele smee ume zemljita. Vedina zapadnog Honshu je prijelaznog
oblika. Zuto- smea uma zemljita se protee uz du obale Pacifika od ju nog Tohoku do jos
junije Kyushu, dok crvena i uta zemljita su ograniena za Ryukyu otoke. Rasprostranjena
crvena zemljita su uglavnom produkti tople i sparne klime. Vulkanski pepeo se javlja na
visoravnima.
Kuroboku zemljite ( crno zemljite bogato na humus kontinentu) se nalazi na brdima i na
padinama kroz cijeli Japan, dok gley ( ljepljiva plavo- sive boje) zemljita se nalaze u isuenim
nizinama. Peat zemljita zauzimaju Mauri u Hokkaido i Tohoku. Muck ( tamno zemljite, koje
sadri veliki procenat organskih tvari) i gley paddy zemljita su produkti od uzgajanja rie
godinama. Polder zemljita ( ona zemljita povradena iz vode) su iroko rairena. Plodnost tla
je veda u nizinama gdje se poljoprivreda vie koristi, rezultat kombinacije prirodnog nanosa
sa uzvisina i stoljeda od intenzivnog preraivanja zemljita od strane poljoprivrednika.

5.Klima
Japan ima umjerenu klimu i 4 izrazita godinja doba, ali zbog velike izduljenosti pojavljuju se
klimatske razlike izmeu sjevera i juga: klima varira od regije do regije krajnji sjever je zimi
vrlo hladan gdje su zime veoma hladne i sa puno snijega dok su ljeta svjea hladna snjenoumska ili borealna klima, dok krajnji jug ima suptropsku klimu sa vrudim ljetima te velikom
koliinom padalina u kinoj sezoni. Na klimu osim toga utjeu sezonski vjetrovi koji puu s
kontinenta prema oceanu zimi i u obratnom smjeru ljeti.
Dakle modifikator klime su :

Kuroshio-topla morska struja iz suptropskih podruja i utjee na klimu jugoistonog

Japana.
Ojashio-hladna morska struja koja donosi guste magle i snjene padaline.

Kasni lipanj i rani srpanj su kino razdoblje (osim u Hokkaidu), kada se nad Japanom nalazi
sezonska kina fronta (baiu zensen).
U kasno ljeto i ranu jesen se iz tropskih podruja niskog tlaka iznad ekvatora razvijaju tajfuni i
prolaze od jugozapada prema sjeveroistoku, esto donosedi obilne kie.
Geografska razliitost Japana ga dijeli u 6 glavnih klimatskih podruja:

Hokkaido: Ima umjerenu klimu s dugim, hladnim zimama i svjeim ljetima. Oborine
nisu obilne, ali se zimi na otocima obino nakupi dosta snijega.
Japansko more: Sjeverozapadni vjetar zimi donosi puno snijega. Ljeti je regija hladnija
od pacifikog podruja, ali su ponekad temperature ekstremno visoke zbog
fenomena fena, toplog vjetra.
Sredinje visoravni (Chuo-Kochi): Tipina kontinentalna klima, s velikim
temperaturnim razlikama izmeu ljeta i zime te izmeu dana i nodi. Nema puno
padalina.
Seto unutranje more (Seto-naikai): Planine u Chugoku i Shikoku regijama
zaustavljaju sezonske vjetrove, time stvarajudi lijepo vrijeme kroz cijelu godinu.
Tihi ocean: Ima hladne zime s malo snijega i vruda, vlana ljeta zbog jugoistonog
sezonskog vjetra.
Nausei-shoto (Ryu Kyu) ili Jugozapadno otoje: Ima suptropsku klimu s toplim
zimama i vrudim ljetima. Oborine su obilne, osobito u kinoj sezoni. Potkraj ljeta vrlo
esto puu ciklonski vjetrovi tajfuni, ija ruilaka snaga na obalama uzrokuje velike
tete. U 2004. godini do otoka je dolo rekordnih 10 tajfuna.

6. Hidrografske odlike
Morske struje na sjevernoj polutci uglavnom se kredu u smjeru kazaljke na satu, a na junoj
polutci obrnuto. Sjevernoekvatorska struja tjerana vjetrovima krede u smjeru zapada da bi
kod Filipina skrenula na sjever i postala topla japanska ili Kuroshio struja. Kuroio esto
i Japanska struja (jap - Crna struja) je topla morska struja u zapadnom dijelu Tihog okeana.
Ona je nastavak Pacifike sjevernoekvatorske struje koja skrede prema sjeveru i
izmeu Tajvana i junih ostrva arhipelaga Rjukju ulazi u Istono kinesko
more. Temperatura vode koju struja nosi je oko 20 i vrlo je visoka za ovo podruje,
a salinitet joj je oko 34,5 promila. Prosjeni protok struje je 25.000.000 -{m}- u sekundi.
Kad na putu prema sjeveru struja stigne do obala ostrva Kjuu, leti jedan krak odlazi prema
zapadu i kao Duima struja prelazi prema sjeveroistoku Korejski moreuz i nastavlja tedi
paralelno sa Honuom, najvedim japanskim ostrvom. Ovaj relativno slab i nestalan ogranak
ima protok od oko 2 miliona -{m}- u sekundi. Glavni dio Kuroimo struje prolazi izmeu
istone obale Japana i Luzona (Filipini), a u podruju kod kojeg srede Ojaio struju koja dolazi
sa sjevera. Tu se sudaraju i zajedno skredu prema istoku inedi tako Sjevernopacifiku struju.
Podruje gdje se ove struje susredu je bogato ribom. Zapadno od Havajskih ostrva struja gubi
veliki dio svoje energije i kao divovski vrtlog se neto junije spaja sa Pacifikom
sjevernoekvatorskom strujom i tako zatvara krug.
Ogranci prvobitne struje nastavljaju tedi dalje prema istoku i dijele se
na Aljasku i Kalifornijsku struju. Kuroio struja podlona je sezonskom kolebanju. Najsnanija
je u proljetnim mjesecima kad dostie protok od oko 30.000.000 m u sekundi. U kasno ljeto
i jesen struja slabi oko 19.000.000 m u sekundi. Od junih vrhova japanskih ostrva, uticaj
struje se osjeda sve do podruja oko Tokija.

Slika 5 Kretanje Kuroio i Ojaio struje

6.1.

Mora

Japansko more je dio Tihog okeana, nalazi se izmeu Japanskih ostrva Hokaido, Honu i
Kjuu na istoku, Korejskog poluostrva na zapadu, i Rusije i ostrva Sahalin na sjeveru. U Junoj
Koreji ga zovu Istono more, a u Sjevernoj Koreji ga zovu Istono korejsko more . Iako se
obje Koreje protive tome, Japansko more je zvanino ime koje su prihvatili Svjetska
Hidrografska Organizacija 1928. i Ujedinjene nacije.
Japansko more je povezano sa drugim morima preko est moreuza:

Tatarski moreuz izmeu azijskog kontinenta i ostrva Sahalin, koji ga povezuje sa

Ohotskim morem;
La Perouse moreuz izmeu ostrva Sahalin i Hokaido, koji ga povezuje sa Ohotskim
morem;
Cugaru moreuz izmeu ostrva Hokaido i Honu, koji ga povezuje Tihim okeanom;
Kanmon moreuz izmeu ostrva Honu i Kjuu, koji ga povezuje sa Tihim okeanom;
Cuima moreuz izmeu ostrva Kjuu i Cuima, koji ga povezuje sa Tihim okeanom;
Korejski prolaz izmeu ostrva Cuima i Korejskog poluostrva, koji ga povezuje
sa Istonokineskim morem.

Ima maksimalnu dubinu od 3.472 metra, a prosjena dubina mu iznosi 1.752 metra. Njegova
povrina iznosi 978.000 kvadratnih kilometra. Dno Japanskog mora ima tri glavna bazena:
Jamato bazen na jugoistoku, Japanski bazen na sjeveru i Cuima bajen na jugozapadu.
Japanski bazen je najdublji, dok je Cuima bazen najplidi.
Sjever i jugoistok mora su sektori bogati ribom. Znaaj ribolova u Japanskom moru pokazuje i
sukob Japana i June Koreje oko prava nad Liancourtskim stijenama. Ono je takoer znaajno
zbog minerala koji se nalaze u njemu, prije svega pijeska i magnetita. Takoer u ovom moru
postoje i odreene rezerve prirodnog gasa i nafte. Rastom ekonomija istonoazijskih drava
Japansko more je postalo znaajan trgovaki pomorski put.

Slika 6 Japansko more

6.2.

Jezera

Japan ima 42 veda jezera a najznaajnije od njih je Biwa jezero. Biwa je tektonskog je
podrijekla i najvede je slatkovodno jezero u dravi Smjeteno je u sredinjem dijelu najvedeg
japanskog otoka, Honshua u prefekturi Shiga. Nalazi se sjeveroistono od biveg glavnog
grada,Kyota. Upravo zbog te blizine jezero Biwa se esto pojavljuje u japanskoj kulturi,
osobito poeziji, knjievnosti i povijesti. Mnogi umjetnici drevnog Japana dolazili su ovamo
kako bi nali inspiraciju. Naziv 'Biwa-ko potjee iz Edo razdoblja. Ima vie teorija o podrijetlu
imena Biwa, no vedina strunjaka slae se da ime potjee od imena lokalnog glazbala. Samo
jezero ima oblik kao to lokalno glazbalo. Jezero se nekad naziva i Awaumi to
znai slatkovodno more, ili se negdje ak nalazi i naziv Chikatsu Awaumi to je pak dua
verzija rijei Awaumi i znai slatkovodno more u blizini glavnog grada (misli se na bivi glavni
grad Kyoto)..

Slika 7 - Jezero Biwa (landsat)

Jezero Mash je bezotono kratersko jezero stvoreno u kalderi potencijalno aktivnog
vulkana. Smjeteno je u Nacionalnom parku Akan na japanskom otoku Hokkaid. Ponekad se
naziva najbistrijim jezerom na svijetu.

Slika 8 - Jezero Mashu

Jezero Okutama se nalazi u prefekturi Tokyo i Yamanashi. Smjeteno je iznad brane Ogchi,
i isto tako poznato kao Rezervoar Ogchi. Jezero se prostire u mjestima Okutama i tokijskom
okrugu Nishitama te selu Tabayama u okrugu Kitasturu. Jezero Okutama je vaan izvor pitke
vode za Tokyo.

6.3.

Rijeke

Rijeke u Japanu uglavnom su kratke i brze, ali postoji mnogo njih na ostrvu Hokaido protie
316 reka a u ostalim djelovima Japana rijeke se mogu podjeliti na 6 rijenih sistema: Kiso,
Yodogawa, Chikugo, Yoshino, Toyokawa i Tone.

Slika 9 rijeni sistemi

inano ( Shinano-gawa) je najdua rijeka u Japanu, tee od Nagano do Niigida prefekture, i
jos se naziva i Chikuma. Rijeka izvire s brda Kobushi na granici Saitama, Yamanashi, i Nagano,
i tee sjeverozapadno ulijevajudi se u rijeku Sai od Matsumoto. Otie na sjeveroistok te se
ulijeva u Japansko more na Niigata City. Dugaka je 367 kilometara.
Godine 1922. Na ovoj rijeci sagraena je brana zbog poplava u Niigati. To je omogudeno da
ravnice Niigate budu popunjene s bogatim poljima rie.

Slika 10 rijeka inano

Ishikari (Ishikari-gawa) je rijeka na japanskom otoku Hokkaido. Sa svojih 268 km treda je

najdua rijeka u Japanu, a najdua na Hokkaidu.
Izvire na istoimenoj planini i tee kroz gradove Asahikawa i Sapporo. Glavne pritoke su
Chbetsu, Ury, Sorachi i Toyohira. Do prije 40.000 godina Ishikari se ulijevala u Tihi
ocean nedaleko Tomakomaija. Lava iz vulkana Shikotsu zaprijeila je prolazak vode, te se
sada rijeka ulijeva u Japansko more.
Tone rijeka je bila poznata po svojoj nepredvidljivoj prirodi i njena putanja se mijenjala svaki
put kad bi izbila poplava. Tesko je predvidjeti staru putanju ove rijeke. Originalnom
putanjom ona se ulijevala u Tokyo Bay a njene pritoke poput Watarase i Kinu su bili nezavisni
rijecni sistemi. Zbog transporta vode i kontrole poplava obimna konstrukcija je zapoeta u
17. Stoljedu kada je Kanto regija bila politiki centar Japana. Tok ove rijeke se znatno
promijenio, i dananji tok je odreen u Meiji periodu. Dva broda iz Japanske flote su dobila
naziv po ovoj rijeci, jedan iz perioda 2. Svjetskog rata drugi iz 1.
Tone je rijeka u Kanto regiji u Japanu. Duga je 322 kilometra i spada u drugu najduu rijeku u
Japanu). Nadimak joj je Bando Taro. Taro je popularno ime koje se daje djecacima. Tone
River spada u 3 najznacajnije rijeke Japana, druge su Yoshino i Chikugo.
Izvor rijeke je u planini Ominakami koja se protee na granici izmeu Gunma i Nilgate. Tone
Rijeka se ulijeva u Pacificki ocean. Glavne pritoke rijeke Tone su Agatsuma, Watarase, Kinu,
Omoi i Kokai
Kao rezultat ove nuklearne katastrofe radioaktivni materijal je pronaen u ribama ove rijeke
u aprilu 2012 godine. Rijeka je udaljena 180 km od Fukushima Daiichi fabrike. Sve fabrike i 10
gradova su morali prestati prodavati uhvadenu ribu iz tog perioda.
Tone rijeka je nezaobilazna vodena povrina od Tokya do Pacific oceana. Danas ova rijeka
ima vie brana koje slue za opskrbu vie od 30 miliona stanovnika Tokya. Ova rijeka prua
jedno od najboljih rafting iskustava u Japanu i kayaking.

Slika 11 - Rijeka Ton

7. Demografska obiljeja
S blizu 130 milijuna stanovnika Japan je deseta zemlja svijeta. Po sastavu stanovnika je vrlo
homogena zbog stroge politike doseljavanja, odnosno 99% su Japanci, narod koji pripada
mongolskoj rasi. Oko 15 000 pripadnika naroda Ainu, za koje se smatra da su prastanovnici
Japana i koji su se povlaili pred doseljenicima s kontinenta, ivi na Hokkaidu. Od ostalih
naroda najbrojniji su Korejci, potomci doseljenika (esto prisilnih) iz razdoblja prije Drugog
svjetskog rata, zatim Kinezi, Filipinci, Brazilci, Amerikanci.
Osim vrlo visoke opte gustode naseljenosti, Japan karakterizira velika suprotnost pojedinih
podruja, jer 90% stanovnitva ivi u priobalnim nizinama koje ine manje od 20% teritorija.
80% stanovnitva je takoer nastanjeno u gradovima posljedicom migracije seoskog
stanovnitva u gradove ,zbog brze industrijalizacije tokom 20. stoljeda.
Planinska unutranjost i vedi dio Hokkaida razmjerno su rijetko naseljeni. Na Hokkaidu
gustoda naseljenosti iznosi o. 70 st./km2 (bududi da u Sapporu ivi vie od polovine
stanovnitva, najvedi dio otoka jo je rjee naseljen), na sjev. Honshu o. 150 st./km 2, u
tokijskoj regiji o. 6000 st./km2, a jo desetak prefektura ima vie od 500 st./km2. Oko etiri
petine st. ivi u gradovima.Najgude si naseljene nizine na istonoj obali Honshua izmeu
Tokija i Kobea sa 1200 st/km2,a kako je i reeno vrlo rijetko su naseljeni planinski predjeli.
Najvedi je Tky (Tokio) s vie od 8 mil. stanovnika. Naglim rastom gradovi su se irili i
srastali tvoredi neprekinuta urbanizirana podruja tzv.aglomeracije. Procjenjuje se da u
metropolitanskom podruju Tkyja ivi vie od 32 mil. st. Ostale vede aglomeracije: saka
KbeKyto (17,5 mil. st.), Nagoya (8,7 mil. st.), FukuokaKita-Kysh (4,2 mil. st.) i dr.
Stanovnitvo se vrlo brzo povedavalo izmeu 1870. i 1970, s o. 30 mil. na vie od 100 mil.
Nakon 1970. stopa rodnosti bitno se smanjila pa je danas prir. promjena spora (prosj. 1980
2002: 4) i dalje se smanjuje (2002. stopa rodnosti 10, smrtnosti 8,5). Zbog visokog
standarda ivota, ivotni vijek premauje 80 g., a niska rodnost uzrokom je nepovoljne dobne
strukture stanovnitva.
Polovica st. starija je od 42 g., mlaih od 15 g. je 14,3%, a starijih od 65 g. 18%. Prema
procjeni demografa Japan de do 2025.godine imati 120 mil.stanovnika,a 2050. godine samo
100 mil. bududi da je stopa prirodnog prirasta samo 0,08%. Potkraj 19. stoljeda poela je
snana emigracija, najprije u Sjevernu i Junu Ameriku, poslije na Tajvan, u Koreju i
Manduriju, ali je s gosp. razvojem u XX. st. prestala. Manjak radne snage, posebice za slabije
pladene poslove, nadoknauje se stranim radnicima. Po vjerskoj pripadnosti Japanci su
vedinom podjednako budisti i intoisti, a o. 15% st. pripada drugim religijama (meu ostalim
1% krdana). Obrazovni sustav dobro je razvijen, obvezno kolovanje traje 9 g., nepismenog
st. manje je od 1%, a vie od 20% st. ima visoku strunu spremu. Zahvaljujudi dobroj ishrani i
vrlo kvalitetnoj zdravstvenoj zatiti oekivana ivotna dob je 80 godina, to je najdulje na
svijetu.

7.1.

Jezik i pismo

Japanski jezik (nihongo) je slubeni jezik u Japanu, a osim toga se govori i u

dijelovima Kine i Koreje koji su dugo bili pod japanskom vladu, te podrujima gdje ivi puno
japanskih emigranata (SAD, Brazil). 121.050.000 govornika u Japanu (1985)[1].
Postoji nekoliko teorija o nastanku japanskog jezika, ali znanstvenici se jo uvijek razilaze u
miljenjima. Najvjerojatnija teorija povezuje japanski s izumrlim jezicima koji su se u prolosti
upotrebljavali na podroju korejskog poluotoka i Mandurije.
Zbog razvoja u dugogodinjoj izolaciji, teko je pronadi bilo kakve veze izmeu japanskog i
drugih jezika, a temeljem nekih obiljeja ga se povezuje sa turskim jezikom. Japanski jezik
zajedno s rjukjuanskim jezicima, spada u japansku jezinu porodicu.
Pismo su Japanci preuzeli od Kineza u 5. stoljedu. Za ideografske kineske znakove
zvane kani () su razvili vlastiti sustav itanja i iz njih razvili dva fonemska
pisma, hiraganu (, hiragana) i katakanu (, katakana). Svako od tri pisama
ima svoje mjesto i nain koritenja. Dok se pojedini kaniji ili skupine kanija koriste za
zapisivanje imenica i korijena glagola, hiragana se koristi u kombinaciji s kanijima za zapis
gramatikih nastavaka (glagolska vremena, komparacije pridjeva, i sl.), gramatikih rijei
(veznici, estice, itd.) i japanskih rijei za koje kaniji ne postoje ili ih se u praksi namjerno
izbjegava (npr. kod pokaznih zamjenica, ustaljenih pozdrava, nekih esto koritenih glagola,
...). Katakanom se piu strane rijei i onomatopejski izrazi, a ponekad se koristi i za
naglaavanje pojedinih rijei (slino kao podebljana ili ukoena slova u latinici). Osim ta tri
pisma, povremeno se koristi i latinica (, romai), uglavnom za kratice i ponekad za
naglaavanje rijei. U japanskom sistemu pisanja moguda su dva smjera pisanja:

okomito (tradicionalan nain) - stupci s desna na lijevo, znakovi u stupcu odozgo prema
dolje
vodoravno - redovi odozgo prema dolje, znakovi u redu s lijeva na desno

Slika 12 prikaz poetaka uenja japanskog pisma

7.2.

Religija

Religijski ivot Japana je veoma razvrstan. Ovdje je kroz historiju dolo do preplitanja mnogih
tradicionalnih religija. Korjeni mnogih tradicionalnih japanskih vjerovanja nalaze se u
prahistorijskim obiajima, a najvedi dio njih ini osnovu sinto religije. Ovo je jedina religija
koja je specifino japanska. Indijski budizam, kineski doprinos u vidu konfuijanizma i
taoizma, a kasnije je dolo krdanstvo, u Japan su stigli izvana. Sve ove religije pretrpjele su
znaajne transformacije u procesu meusobne razmjene uticaja sa lokalnom tradicijom.
Velika vedina stanovnitva ivi po obiajima sinto i budistike religije. Primjer vjenanja se
obavljaju po sinto obiajima, a sahrane po budistikim . Sinto je kao religija nastao u Japanu.
Njegovi korjeni nalaze se u antikim vjerovanjima i mitovima kada su ljudi vjerovali da
duhovne sile (kami) postoje u prirodi - u drvedu ili planinama. Sa razvojem sinto religije, kami
su poeli da obuhvataju i heroje i druge poznate linosti, a u periodu pre izgradnje prvih
hramova, ljudi su svoje oboavanje kamija iskazivali u prirodi.
Budizam je nastao u Indiji, a u Japan je stigao preko Kine i Koreje sredinom VI vijeka. U
Japanu postoje brojne budistike sekte. Krdanstvo su u Japan donijeli panski i portugalski
misionari sredinom XVI vijeka. Mali je broj pripadnika ove religije.
Gotovo svaka planina u Japanu ima svog boga. Najpoznatija i najupeatljivija planina Japana
je planina Fuji, sveta planina Japanaca. Njezina boica je Sengen-Sama. Svake se godine
hodoasnici u zoru penju na planinu kako bi gledali izlazak sunca, a sama Fuji je esta
inspiracija mnogobrojnim umjetnicima. Jedan od najpoznatijih intoistikih hramova nalazi
se na planini Fuji.
Rije intoizam dolazi od japanske rijei , shin-- rije za boga, i ", t, za rije put.
Postoji bezbroj lokalnih festivala u Japanu jer skoro svaki hram/svetite ima svoj vlastiti
festival. Vedina se festivala odrava jedanput godinje i slavi dogaaje kao to su etva,
poetak farmerske sezone ili obiljeavaju povijesne dogaaje. Festivali mogu trajati i
nekoliko dana. Vaan dio intoistikih festivala su procesije. Kami (intoistiki bog) se nosi
kroz ulice u mikoshiju (prijenosnom svetitu), a nose ga posebno uvjebani ljudi.
Svetita se grade u ast kamijima ili bivim carevima. U sve se intoistike vrtove ulazi kroz
vrata koja se nazivaju torii. Torii razdvaja svetite od obinog svijeta izvan njega. intoizam
je glavna japanska religija, no esto su budistiki hramovi sagraeni unutar intoistikih
svetita. Zen budisti izrauju mirne vrtove kao mjesta za meditaciju. Umjesto raznobojnog
cvijeda, tu je kamenje, pijesak i trava. Ucrtavanje uzorka na pijesku samo za sebe moe biti
dobra meditacija.

7.3.

Kultura

Japanska kultura se veoma promijenila tokom godina, od dravne tradicionalne originalne

"Jmon" kulture do savremene kulture, koja kombinuje uticaje iz Azije, Evrope i Sjeverne
Amerike.
Tradicionalne japanske umjetnosti ukljuuju zanate: "ikebana", "origami", "ukiyo", lutke i
drugo; priredbe: "bunraku", plesove, "kabuki", "noh", "rakugo"; tradicije: igre, ceremonija
pijenja aja, Bud, arhitekturu, batovanstvo, maeve, kao i japansku kuhinju. "Manga" je
strip format, popularan i u Japanu i u drugim zemljama. Japanska muzika je eklektika, sa od
susjeda posuenim instrumentima i stilovima. "Karaoke" su iroko raspostranjena aktivnost.
Osnovno obiljeje japanske kulture je njena duga historija i izuzetno jak uticaj tradicionalnih
vrijednosti koje se prenose kroz generacije.
Dananja kultura Japana moe se definisati kao hibrid najrazliitijih uticaja civilizacija Azije,
Evrope i Severne Amerike ali i kao predivan spoj savremenog i tradicionalnog. Sve to je za
rezultat dalo jedinstvenu, oaravajudu i vrlo prepoznatljivu estetiku, blisku, prijemivu i
shvatljivu za gotovo sve kulture nae planete.
Univerzalni i kosmopolitski duh japanske kulture ogleda se u svim njenim pojavnim oblicima,
ak i kad se radi o krajnje egzotinim i za zapad relativno nepoznatim umjetnikim izrazima.
Ponovo ''otkrivena'' japanska kultura imala je ogroman uticaj na vizuelnu umjetnost Evrope i
zemalja zapada na kraju XIX i poetkom XX vijeka. I danas su japanski dizajn, moda ili
ureenje enterijera neki od kljunih pravaca moderne estetike. Jedan od sjajnih primjera
izvanrednog i vanvremenskog vizuelnog rjeenja je i logo uvene japanske firme Mitsubishi
koji je dizajniran jo davne 1870. godine.
Klju uspijeha svakako lei u injenici da su Japanci narod koji je kroz historiju neprestano i
strpljivo razvijao i usavravao mod da na precizan i jednostavan nain, vrlo uspeno izrazi
svoje unutranje bide, potujudi pritom u najvedoj mogudoj mjeri prirodno okruenje - i to je
upravo ono to se lako i na prvi pogled prepoznaje u japanskoj kulturi.
Takoe bitan faktor japanske kulture je svakako i japanska kuhinja sa dobro prepoznatljivim
nacjonalim jelima irom svijta. Japanska kuhinja se razvila tokom vijekova kao rezultat
mnogih politikih i drutvenih promjena u cijelom Japanu. U ranom modernom dobu,
znaajne promjene su dovele do uvoenja stranih kultura u Japan, a najvie zapadne kulture.
Moderan izraz Japanska kuhinja znai tradicionalnu japansku hranu, a koja je slina onoj
koja je postojala pre kraja nacionalne izolacije (1868. godina). U irem smislu, ovo se odnosi i
na hranu iji su sastojci ili naini pripreme doli iz inostranstva, ali su ih Japanci razvili i uinili
svojom. Japanska kuhinja je poznata po tome to stavlja naglasak na sezonsku hranu, kvalitet
sastojaka i nain prezentacije.

7.4.

Obrazovanje

Dananji japanski kolski sistem nastao je nakon Drugog svjetskog rata (izmeu 1947. i 1950.
godine), koristedi model iz SAD kao generalni okvir. On podrazumijeva institucije
predkolskog vaspitanja, devet godina obaveznog obrazovanja: est godina osnovne kole, 3
godine nie srednje kole i opciono 3 godine vieg srednjeg obrazovanja, kao i 4 godine
univerzitetskog obrazovanja. U prvih devet godina kolovanja 99.9% japanske djece
odgovarajudeg uzrasta pohaa javne ili privatne kole.
Izuzev ovih "redovnih" kola postoje i specijalne kole tj. pojam specijalnog obrazovanja.
Specijalno obrazovanje namenjeno je deci sa posebnim potrebama a osnovni cilj ovih
ustanova je da razviju sposobnosti ove dece, pomognu im da savladaju svoje nedostatke i
integriu u drutvo. Specijalno obrazovanje se sastoji od specijalnih kola (za slepu, gluvu
decu i decu sa drugim vrstama hendikepa), specijalnih razreda i dodatnih kurseva. Ove kole
su posebno opremljene kako materijalno tako i u kadrovskoj strukturi a sve prema
mogudnostima, potrebama i ekstenzijom njihovih nedostataka. Na svim nivoima obrazovanja
postoje adekvatne specijalne kole, od predkolskog do visoko kolskog obrazovanja.
Za generalnu diskusiju o Japanskom sistemu obrazovanja potrebno je postaviti kole u jedan
iri socijalni kontekst. Ministarstvo za obrazovanje nauku, sport i kulturu (Monbusho) nema
direktne ingerencije nad kolama ved samo propisuje generalni okvir tj. kurikulum. Na
regionalnom nivou svako administrativno podruje ili urbani okrug ima svoj odbor za
obrazovanje. Pod direktnom upravom ovih odbora mogu biti osnovne, nie i vie srednje
kole. U pogledu osoblja, Japanske kole "vode" nastavnici. Administrativne dunosti su
rasporeene izmeu starijih po dunosti nastavnika kroz sistem obaveza koje obuhvataju sve
kolske funkcije.
Osnovna kola (sho gakko) traje est godina tj. od este do dvaneste godine ivota i
predstavlja deo obaveznog obrazovanja. Postoje javne i privatne osnovne kole. Obrazovanje
u javnim osnovnim kolama je besplatno a roditelji moraju da deci obezbede uniformu, set
za matematiku i kaligrafski set. Na optinskom podruju postoji samo jedna javna kola tako
da se tokom kolske godine mogu videti grupe dece kako peae nekad i dug put do kole.
Nia srednja kola (chu gakko) traje tri godine i takoe predstavlja deo obaveznog
obrazovanja u Japanu. Nie srednje kole su takoe privatne ili javne. Oko 94% japanskih
uenika pohaa nie srednje kole. Poto ista oznaava kraj obaveznog obrazovanja, treda
godina predstavlja pripremni period koji japanski mediji karakteriu kao "ispitni pakao".
Vie srednje obrazovanje obuhvata uenike uzrasta od 15 do 18 godina , sledi posle nie
srednje kole i deo je ne obaveznog obrazovanja. Javno obrazovanje u vioj srednjoj koli
takoe nije besplatno. A sve u skladu sa idejom o dostupnosti svih nivoa obrazovanja
irokom krugu populacije. Vie srednje kole treba da prue uenicima opte ili struno
obrazovanje koje odgovara njihovom razvoju i ranije steenom obrazovanju.
Institucije za visoko obrazovanje u Japanu se sastoje od univerziteta, niih koleda,
tehnolokih koleda i specijalizovanih trening koleda koji nude specijalizovane kurseve.

8. Politiko ureenje
Po dravnom ureenju Japan je ustavna parlamentarna monarhija s carem na elu. Careva
uloga je ceremonijalna te on nema stvarnu vlast. Prema japanskom ustavu car je simbol
drave i narodnog jedinstva. Sadanji car je Akihito. Carski prijestolonasljednik je Naruhito
koji de naslijediti svog oca na carskom prijestolju.
Japan se opdenito smatra ustavnom monarhijom. Zakonodavna grana vlasti je
dvodomni parlament, Kokkai ili "Diet". Diet se sastoji od Zastupnikog doma (Donji dom
ili Shuugi-in) i Vijednikog doma (Gornji dom ili Sangi-in). Zastupniki dom ima 480 lanova
koji se biraju na opdim izborima svake 4 godine. 247 lanova Vijednikog doma se bira na
opdim izborima svakih 6 godina. Pravo glasa imaju svi graani stariji od 20 godina.
Kabinet je izvrna grana vlasti i sainjavaju ga premijer i dravni ministri. Kabinet izravno
odgovara Dietu i njegovi lanovi moraju odstupiti ako mu Zastupniki dom izglasa
nepovjerenje. Premijer mora biti lan Dieta i izaberu ga njegovi kolege. Ima ovlasti za
postavljanje i razrjeavanje ministara, od kojih vedina moraju biti lanovi Dieta.
Liberalna demokratska stranka (LDP) je na vlasti skoro bez prekida od 1955. godine. Iznimka
je 1993. godina, kad je na vlasti bilakoalicijska vlada sastavljena od opozicijskih stranaka.
Dananji premijer Junichiro Koizumi je iz stranke LDP. Najveda opozicijska stranka
jeDemokratska stranka Japana.
Kabinet je izvrna grana vlasti i sainjavaju ga premijer i dravni ministri. Kabinet izravno
odgovara Kokkaiju i njegovi lanovi moraju odstupiti ako mu Zastupniki dom izglasa
nepovjerenje. Premijer mora biti lan Kokkaija i izabiru ga njegovi kolege. Ima ovlasti za
postavljanje i razrjeavanje ministara, od kojih vedina moraju biti lanovi Kokkaija. Trenutni
japanski premijer je Taro Aso.
Japansko pravo je u ranom periodu bilo pod utjecajem kineskog prava. U Edo razdoblju u
vrijeme vlasti ogunata Tokugawa japanski pravni sustav se samostalno razvija. U razdoblju
drugo polovice 19. stoljeda posebno u zadnjim desetljedima nakon Meiji reformi pravni
sustav je pod jakim utjecajem europskog kontinentalnog prava, posebice francuskog i
njemakog. Godine 1896. proglaen je Graanski zakonik po uzoru na njemaki. Uz neke
male preinake, pogotovo nakon kraja Drugog svjetskog rata.

9. Administrativna podjela
Japan se sastoji od etrdeset i sedam perfektura, na elu kojih se nalazi izabrani guverner,
zakonodavstvo i administracija. Svaka perfektura je potom podijeljena na gradove, naselja i
sela.
Trenutno (2009. godina) je u toku administrativna reorganizacija kroz spajanje mnogih
gradova, sela i naselja. Ovaj proces de redukovati broj lokalnih administrativnih regija i kako
se oekuje, smanjiti administrativne trokove.
Japan ima i veliki broj vedih gradova, koji imaju vaan kulturni, historijski i ekonomski znaaj
u ivotu zemlje.
Japanske prefekture predstavljaju najviu administrativnu jedinicu unutar sistema
administrativne podjele Japana. Postoji ukupno 47 prefektura od ega jednu ini japanska
"metropola" (to), Tokyo; jedan "okrug" (d), Hokaid; dvije gradske prefekture (fu) - Osaka i
Kyoto; i 43 ostalih prefektura (ken). U japanskom jeziku se za sve njih koristi zajedniki izraz
todfuken. Prefekture su vii administrativni nivo u odnosu na nie administrativne nivoe kao
to su: gradovi, distrikti, naselja i sela. Biva administrativna podjela Japana na regije je
upravo zamijenjena sistemom prefektura 1870. godine.Prefekturom upravlja guverner
prefekture izabran direktnim izborom. Proraun za rad svaku prefekturu i zakonska akta
usvajaju lanovi jednodomne skuptine koji se biraju na mandat od etiri godine. Svaka
prefektura se dalje administrativno dijeli na gradove (shi) i distrikte (gun). Distrikt se sastoje
od gradskih naselja (ch ili machi) i sela (son ili mura). U poetku je bilo 300 prefektura, da bi
njihov broj bio smanjen na 72. Dananji broj od 47 prefektura je uveden 1888. godine.
Japanska vlada takoer razmatra plan prema kojem bi bilo mogude spajanje nekoliko
prefektura, stvarajudi pri tome novi sistem administrativne podjele s tim da bi novih
administrativnih jedinica bilo izmeu 9 i 13 i automatski bi imale vede ovlasti od onih koje
trenutno uivaju prefekture. One su grupirane prema regijama. Te regije nemaju formalni
karakter, niti specifina tijela ili funkcionira. One se, meutim, neformalno koriste.

Slika 12 prikaz raspodjele jap. regija

9.1.

Tohoku

Thoku regija (Thoku-chih) je regija na Honshu, najvedem otoku Japana.

Podruje je u povijesti bio poznat kao Michinoku regija ili pokrajina. Prvi izraz zabiljeen je
u Hitachi-no-kuni Fudoki Postoje neke razlike u modernoj uporabi pojma "Michinoku". U
1960-im poela se razvijati prerada eljeza, elika, cementa, kemikalija, papira i industrije
prerade nafte.
Katastrofalni potres i cunami 11. oujka 2011 nanijeli su znaajna otedenja du istone
obale ovog kraja.
Thoku regija obuhvada sjeverni dio Honshua, kao i vedina Japana je breuljkast ili brdovit
kraj, sa pruenjm planina u smjeru sjever-jug. U unutranjosti regije ima mnogo nizina gdje je
koncentrana vedina stanovnitva. Neto gude naseljena je i obala. Thoku se tradicionalno
smatra itnicom Japana. Klima je meutim,otrija nego u drugim dijelovima Honshua i
doputa samo jedan usjev tokom godine.
Tohoku regija podijeljena je na est prefektura:
1. Akita
2. Aomori
3. Fukushima
4. Iwate
5. Miyagi
6. Yamagata

Slika 13 karta regije Tohoku

9.2.

Kanto

Kant (Kant-chih) je regija na Honshu, najvedem otoku Japana podruje obuhvada ire
podrujeTokija. Regija obuhvada i sedam okruga: Gunma, Tochigi, Ibaraki, Saitama, Tokyo,
Chiba i Kanagawa. U okviru svojih granica, neto vie od 40 posto povrine je ravnica Kant.
Ostatak se sastoji od brda i planina koje tvore zemljine granice.
U regiji Kantu nalazi se sjedite japanske vlade, najveda skupina sveuilita i kulturnih
institucija, najvedi broj stanovnika i velika industrijska zona. Iako je vedina od ravnice Kant
koristi za stambena, komercijalna ili industrijska podruja, jo uvijek se obrauje. Ria je
glavna kultura, iako je zona oko Tokija i Yokohame ureena vrtovima iji proizvode se
plasiraju na gradsko trite. Prijelomni trenutak u japanskog modernoj povijesti dogodio se u
kasno Taisho razdoblje: Veliki potres u Kantu 1923. godine koji je odnio vie od 100.000
ivota i opustoeno podruje Tokija i Yokohame, dogodio se u trenutku kada je Japan jo
uvijek izlazio iz ekonomske recesije zbog reakcije na pretenciozan tijekom Prvog svjetskog
rata. Vedina amerikih vojnih baza na otoku Honshu nalaze se na ravnicama Kanta. Kant
ime doslovno znai "istono od ograde." Ime Kant danas se opdenito smatra da znai regije
istok () u toci Hakone ( ). Prema slubenom popisu stanovnitva iz 2010. godine
regija ima 42.607.376 stanovnika, to je oko jedna tredina ukupnog broja stanovnika Japana.
Kant regija podijeljena je na sedam prefektura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

Chiba
Gunma
Ibaraki
Kanagawa
Saitama
Tochigi
Tokio

Slika14 karta reg. Kanto

9.3.

Chubu

Chbu (Chbu-chih) je regija ) na najvedem japanskom otoku Honshuu. Chbu se dijeli na

etiri manje regije: Hokuriku koja zauzima obalni dio Japanskog mora, Kshin'etsu koja
zauzima obalni dio Japanskog mora i unutranjost otoka, Shin'etsu koja zauzima
otok Sado, Tkai koja zauzima unutranjost otoka te obalu Tihog oceana. Pokrajina je
smjetena izmeu pokrajina Kanto i Kansai i ukljuuje glavni grad Nagoyu, kao i obale Tihog
oceana i Japanskog mora te velika planinska naselja i planinu Fuji. Chbu se dijeli na 9
prefektura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

Aichi,
Fukui,
Gifu,
Ishikawa,
Nagano,
Niigata,
Shizuoka,
Toyama,
Yamanashi

Slika 15 karta regije Chubu

9.4.

Kansai

Kansai esto zvana i Kinki (Kansai-chih) je regija na Honshuu, najvedem japanskom otoku.
Nalazi se u sredinjem junom dijelu otoka i obuhvada sedam prefektura.
Keihanshin je urbano podruje koje ine gradovi Kobe, Osaka i Kyoto te je drugo najvede
naseljeno podruje Japana. Regija Kansai je kulturno i povijesno sredite Japana s ukupno
11 % povrine i sa oko 22 milijuna stanovnika. Sr razvoja regije su upravo tri nabrojena
grada, Kobe, Osaka i Kyoto. Protee se od Seta, Unutarnjeg mora, obuhvadajudi jezero Biwa,
do Japanskog mora na sjeveru, poluotoka Kii i Tihog oceana na jugu i na istoku do planine
Ibuki i zaljeva Ise. Tu jo spadaju i sprud Amanohashidate i otok Awaji.
Kansai regija ima bogatu povijest, od samih poetaka stvaranja japanskog naroda do
dananjih dana. to se tie povrine regije ona je se mijenjala iz razdoblja u razdoblje.
Najvedi prosperitet ova regija je doivjela u razdoblju Heiana kada je glavni grad Japana bio
Kyoto.
Regija Kansai ima sedam regija, a to su:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

Mie
Nara
Wakayama
Kyoto
Osaka
Hygo
Shiga

Slika 16 karta regije Kansai

9.5.

Chugoku

Chgoku regija (Chgoku-chih) (poznata i kao: San'in-San'y regija) je regija na Honshuu,

najvedem japanskom otoku. Nalazi se u zapadnom dijelu otoka i obuhvada pet prefektura:
Hiroshima, Okayama, Shimane, Tottori i Yamaguchi. Chgoku regija se odlikuje nepravilnim
breuljcima te ogranienim nizinskim podrujima, a podijeljena je na dva razliita planinska
predjela. Grad Hiroimu, "glavni grad" u Chgoku regiji, obnovljena je nakon to je uniten
bombardiranjem atomskom bombom 1945. godine, a sada je industrijska metropola vie od
milijun ljudi. Susjedne regije su Kyushu, Shikoku i Kansai. Regija se prostire na 31.920.48 km
u njoj ivi oko 7,8 milijuna ljudi.[2]
Regija San'in (San'in Chih) je podregija Chgoku regije na jugozapadu Honshua, najvedeg
japanskog otoka. Sastoji se od sjevernog dijela Chgoku regije, s pogledom na Japansko
more. [1] Ime San'in znai "sjeverna, sjenovita (yin) strana planine" i u suprotnosti je
s San'y "juna, sunana (yang) strana planine" regijom na jugu.
Opdenito se smatra da regija ukljuuje prefekture Shimane i Tottori te sjevernu stranu
prefekture Yamaguchija. San'in je slabije razvijeni dio Japana, s vedinom stanovnitva u
ruralnom podruju, Tottori i Shimane su najslabije naseljene prefekture u Japanu.
Regija San'y (San'y-chih) je podregija Chgoku regije na jugozapadu Honshua, najvedeg
japanskog otoka.[1] Sastoji se od junog dijela Chgoku regije sa pogledom na Unutarnje
more. Ime San'y znai "juna, sunana (yang) strana planine" i u suprotnosti je
s San'in "sjeverna, sjenovita (yin) strana planine" regijom na sjeveru. Opdenito se smatra da
regija ukljuuje prefekture Okayamu, Hiroshimu i Yamaguchi. Ponekad se smatra da
ukljuuje provinciju Harima u prefekturiHyogo. Zbog svoje blizine i breg
pristupa Osaki, Kyotu i Tokiju, regija San'y se oduvijek smatralo bolje razvijenim dijelom
regije Chugoku.
Slika 17 karta regije Chugoku

9.6.

Shikoku

Shikoku (prev. etiri zemlje) je najmanji i najnenaseljeniji od etiri (glavna) japanska otoka.
Sastoji se od prefektura Ehime,Kagawa, Kochi i Tokushima.
Ima otprilike 4,5 milijuna stanovnika, povrina je 18.292 km. Najvei vrh je brdo Ishizuchi u
provinciji Ehime i visoko je 1982 m.
Tokushima (Tokushima-ken) je prefektura u dananjem Japanu.
Nalazi se na istoku Shikokua. Nalazi se u chihu Shikokuu. Glavni je grad Tokushima.
Kagawa (Kagawa-ken) se nalaziu sjevernoj obali otoka Shikokua.Glavni je grad Takamatsu.
Organizirana je u 5 okruga i 17 opina.
Ehime (Ehime-ken) se nalazi na zapadnoj obali otoka Shikokua. Glavni je grad Matsuyama.
Organizirana je u 7 okruga i 20 opina.
Kchi (japanski: kanji (, romaji: Kchi-ken) je prefektura u dananjem Japanu.
Nalazi se na junoj obali otoka Shikokua. Poznata je po brojnim rijekama. Glavni je grad Kchi.
Organizirana je u 6 okruga i 34 optine.

Slika 18 karta regije Shikoku

9.7.

Kyushu

Regija Kysh (Kysh-chih) je regija na Kyshu, najveem otoku drave Japana, otoju Ry
Ky, otokuTsushimi, otoju Got, otoju Daitu i otocima Satsunan.Regija Kyushu podijeljena je
u osam prefektura. Dio prefektura ne prostire se samo na Kyushuu. Kaghoshima je djelimice na
Kyushuu i otoju Ryukyu, a Okinawa je u potpunosti izvan Kyushua.
Regija Kyushu podijeljena je u osam prefektura. Dio prefektura ne prostire se samo na Kyushuu.
Kaghoshima je djelimice na Kyushuu i otoju Ryukyu, a Okinawa je u potpunosti izvan Kyushua.

Fukuoka

Kagoshima

Kumamoto

Miyazaki

Nagasaki

Oita

Okinawa

Saga

Slika 19 karta regije Kyushu

9.8.

Hokaido

Hokaido, ranije Jezo, je drugo po veliini ostrvo japanskog arhipelaga. Najsjevernije je od

etiri najveda ostrva. Nalazi se izmeu Pacifikog okeana na istoku, Ohotskog mora na
sjeveru, Japanskog mora na zapadu. Povrina, ukljuujudi neka manja okolna ostrva iznosi
83.452 kvadratna kilometra.
Hokaido je od najvedeg japanskog ostrva, Honua odvojeno na jugu Cugaru moreuzom, od
ostrva Sahalin na sjeveru je odvojeno La Peruzovim moreuzom (Soja-kaikjo). Od Kurilskih
ostrva na sjeveroistoku je odvojeno Nemuro moreuzom. Oblik ostrva Hokaido je nepravilan
dugo je 450 kilometra, a iroko 420 km. Zbog preovlaujude ojai (Kurilske) struje, ljeta su
hladna, a zime duge i otre. Hokaido karakteriu kompleksni planinski sistemi i vulkanske
mase koje se diu do visine od 2.290 m iznad nivoa mora na planini Asahi (Asahi Dake) u
Nacionalnom parku Daisecuan. Glavna luka je Hakodate, a Sapporo je najvedi grad i
prijestonica Hokaido prefekture. Planine bogate umom se diu iznad ekstenzivnih ravnica u
rijenim bazenima Iikari i Tokai.
Od industrije je razvijena industrija mlijeka (90 procenata putera i sira Japana se proizvodi na
ovom ostrvu), a Iikari polja proizvode 30 procenata uglja Japana. Tamo se nalaze i nalazita
eljeza i mangana. Bogatstva Hokaida ukljuuju i ribom bogate okolne vode, a znaajna je i
drvna industrija.
Hokaido je najrjee naseljeno od japanskih glavnih ostrva. Ovdje se izmeu ostalih nalazi
Ainu, domorodaki narod nepoznatog porijekla.

Slika 20 kkarta regije Hokaido

10.Privreda

Japanci su mjesto u gospodarskom vrhu svijeta postigli svojom marljivodu, izuzetnom

radnom disciplinom, izvrsnim organizacijskim sposobnostima. U razdoblju poetka izuzetnog
gospodarskog rasta nakon Drugog svjetskog rata Japanci se nisu sramili uiti od drugih te su
slali mnogobrojne studente i strunjake na usavravanje u razvijenije zemlje posebice u SAD.
Japansko gospodarstvo karakrerizira bliska suranja vlade i privatnog industrijskog sektora
posebice na razvitku znanosti itehnologije te niski porezi i velika ekonomska sloboda. Japan
je jedna od tehnoloki najrazvijenijih zemalja svijeta. Za istraivanje i razvoj Japan ulae vie
od 3% BDP-a, a s vie od 130 milijardi USD-a ima tredi najvedi proraun za znanstvena
istraivanja.
Japanskom poslovnom filozofijom koja istie dunost poslodavaca da pod svaku cijenu
izbjegnu masovna otputanja u vrijeme recesije te garancijom cjeloivotnog zaposlenja
(shushin koyo) postie se vrsta veza izmeu radnika i poslodavaca te jaa duh zajednitva i
solidarnosti. Ipak nedavno su japanske tvrtke donekle poele naputati te norme radi vedeg
profita. Prepoznatljiva karakteristika japanske ekonomije je i vrsta veza proizvoaa,
dobavljaa, distributera i bankaka povezanih u grupe zvane Keiretsu te Shunto ugodna veza s
vladinim birokratima.
Do sredine 19. stoljeda Japan je bio zatvoren za bilo kakve utjecaje izvana. Tako je bilo sve
do 1854. kad su ameriki brodovi uplovili u japanske luke i prisilno uspostavili vezu s
Japanom. Provedene su Meiji reforme te je zapoeta industrijalizacija. U razdoblju
od 1870. do 1937. Japan ostvaruje bri gospodarski rast nego vedina drugih drava. Japanski
proizvoai u tom razdoblju osvajaju svjetsko trite proizvodima nie i srednje kvalitete
uspjeno imitirajudi tue proizvode ali i radedi na njihovom usavravanju.
Prije i nakon drugog svjetskog rata gospodartvo vodi nekoliko bogatih obitelji
zvanih zaibatsu, u suradnji s vladom. Poslije poraza u Drugom svjetskom ratu okupacijske
vlasti rasputaju velike obiteljske tvrtke. Unato tome Japan zapoinje izrazito brz i uspjean
gospodarski napredak koji se naziva Japansko udo. U 60-im godinama gospodarski rast je
iznosio 10%, u 70-im 5%, a u 80-im godinama 4%. Doivjevi svojevrsnu gospodarsku
eksploziju, Japan je u ranim 1990-ima uao u razdoblje svojevrsne gospodarske stagnacije, s
rastom samo 1.5% BDP-a. Naprori vlade da oive ekonomski rast imaju mali uspjeh.
Poetkom u 2003. japansko gospodarstvo se poinje oporavljati, godinji rast je 2%, dok je
rast nakon 2005. godine jo vedi, 2.8%.

10.1. Poljoprivreda
Japanski poljoprivredni sektor je jako zatiden, vlada regulise usluge male kultivizacije
umjesto velike kultivizacije poljoprivrede kao to je obiaj Sjeverne Amerike. Bududi da je
samo 17% povrine raspoloivo za poljoprivrednu obradu to zadovoljava tek 75% potreba
stanovnitva za hranom, poljoprivredni sektor je jako zatiden. Vlada regulira usluge male
kultivizacije to je uzrok izrazite plodnosti zemljita. Uvoz rie je najvie zatiden i ujedno
subjekt carinske tarife od 490% i ogranien normom od samo 3% totalne trgovine rie. Japan
uvozi vie od 50% itarica i gotovo cijelu potranju mesnih proizvoda zadovoljava uvozom.
Japan ima jednu od najvedih ribarskih flota te je odgovoran za 15% svjetskog ulova ribe. Po
nekim teorijama, japansko de ribarenje dovesti do osiromaenja u ribljim zalihama tunjevine.
U Japanu trenutno, da ne bi ostali bez uroda voda, gotovo svugdje runo oprauju vodke i to
ved nekoliko sezona. Taj je posao isti Zen jer ne postoji maina za njega nego ljudi to rade s
kistom u jednoj ruci i maloj posudu u drugoj, te idu od cvijeta do cvijeta. Velik broj sezonskih
radnika na plantaama je zaposlen samo radi tog posla. Na veliku alost Japana, ostali su bez
pela (ubile su ih hemikalije, pesticidi.) i nema drugog naina da im vodke rode jer nema
zamjenskog opraivaa.

Slika 21 polja rie, tzv, rine terase

10.2.

Industrija

Japanska industrija je izrazito razvijena te iako je izraena tercijarizacija gospodarstva Japan i

dalje svoju gospodarsku snagu temelji na industriji ija snaga se temelji na velikom broju
dobro obrazovanih radnika i na visokorazvijenoj tehnologiji. Industrija zauzima jednu-tredinu
japanskog GDP-a. Najvanije industrijske grane su crna i obojena metalurgija,
brodogradnja,automobilska, elektrotehnika i elektronika industrija. Takav gospodarski
uspjeh pravo je udo bududi da je Japan siromaan sirovinama neophodnim za navedene
industrijske grane.
Japan je najvedi izvoznik elika u svijetu te najvedi proizvoa brodova i automobila. Jedna
od najuspjenijih industrijskih grana je automobilska industrija koju predvodi est velikih
kompanija koje imaju brojne proizvodne pogone irom svijeta. To
suToyota, Honda, Nissan, Mitsubishi, Mazda i Suzuki. Japan je takoer i proizvoa
najrazliitijih elektrinih i elektronikih aparata popu televizora, videokamera, telefona,
mobitela, raunala. Japan dri velik dio trista razmjene visoke tehnologije kao to
su:poluvodii, industrijke kemikalije te dijelovi strojeva. Graditeljstvo je dugo jedna od
najvedih industrija Japana s pomodu vladinih ugovora s privatnim sektorom. Robotika je
velika ekonomska snaga, Japan posjeduje 410,000 od svjetskih 720,000 radedih robota.
Japanska industrija dobro je organizirana. Veliku vanost imaju mala obiteljska poduzeda
koja se bave nabavom ili proizvodnjom sastavnih dijelova potrebnih u proizvodnji u velikim
kompanijama. Njihova suradnja se odvija prema naelima tvz. JIT sustava organizacije (eng.
Just in time ili tono na vrijeme). Takva organizacija obuhvada tonu izmjenu ulaznih i
izlaznih elemenata potrebnih u proizvodnji. Time se smanjuju trokovi proizvodnje, a roba ne
stoji u skladitu jer se proizvodi onoliko koliko su zahtjevi trita to ini japansku industriju
viskoprofitabilnom.
Industrija se takoer temelji na viskoj ekolokoj svijesti te se oneidenje okolia nastoji
svesti na najmanju mogudu mjeru.Industrija je razmjetena po gotovo cijelom Japanu pa
moemo redi da je Japan velika industrijska regija. Unutar japanskog industrijskog pojasa
istiu se etri velika prostora jake koncentracije industrije: Kanto, Chukio, HanshinKinki iKanmon. U njima je ujedno prisutna velika koncentracija stanovnitva i kapitala.
Saradnja vlade i industrije donjela je snaan moral rada, napredna tehnologija, isticanje
obrazovanja pomogle su Japanu napredovanje nevjerojatnom brzinom da bi postalijedna od
najvedih privradnih snaga u svijetu zajedno s SAD-om i Europskom unijom.Tri decenije
ukupni privredni rast je neobian: 10 % u 1960., 5 % u 1970. i 4 % u 1980.
godini.Prepoznatljive karakteristike Japanske ekonomije osim rada proizvoaa, dobavljaa,
distributera i banke su grupe zvane: Keiretsu; modna unija preduzetnistva i Shunto; ugodna
veza s vladinim birokratima, garancija doivotnog zaposlenja (shushin koyo) u velikim
korporacijama. Nedavno su Japanske kompanije poele naputati te norme radi
vedegprofita. Vlada Junichiroa Koizumia je odredila veliku privatizaciju i strane
invensticijeradi potsticanja Japanske "uspavane" ekonomije.

10.3. Turizam

Prema istraivanju Ministarstva zemljita, infrastrukture i transporta, ukupan iznos

domadeturistike potronje u Japanu je oko 22.6 biliona jena tj. oko 180 milijardi dolara. to
znai da turizam u Japanu doprinosi ekomoniji drave ak 5.7 % od ukupne domade
proizvodnje. Doprinos turizma u ukupnoj japanskoj ekonomiji je gotovo jednak tipinim i
vodedimindustrijama kao to su automobilska industrija i elektronska industrija.
Udio turistike industrije u ukupnoj zaposlenosti je 2.9% , dok automobilska industrija ima
udio od 3.0%, a prehrambena industrija 2.3%. Meutim, turistiko trite idalje raste tako da
je zaoekivati da turistika industrija uskoro postane vodeda industrija Japana.
Prema istraivanjima dolazimo do podatka da Japanci mnogo vie vremena provode van
svojezemlje nego to stranci provode u Japanu. Razlog tome je uglavnom visok standard koji
Japan ima. Meunarodno putni trokovi u Japanu iznose ak 32.81 milijarde dolara to Japan
stavlja na etvrto mjesto na svijetu iza SAD, Njemake i Velike Britanije, a meunarodna
putna primanja su 3.43 milijarde dolara to ih stavlja na 31 mjesto na svijetu.
Putovanje u inostranstvo je liberalizovano u Japanu 1964 godina, kada su odrane Olimpijske
igre u Tokiju. Od tada je ukupan broj japanskih turista gotovo u stalnom porastu. Izmeu
1971. i 1973. godine ukupan broj japanskih turista je vie nego udvostruen. Japanci najvie
posjeduju SAD, Kinu, Koreju, Hong Kong i Tajland.
Stranci koji najvie poseduju Japan su Korejci, posetioci sa Tajlanda, Amerikanci i Kinezi.

Slika 22 Turisti u obilasku

japanskih graevina

10.4. Saobradaj
Saobradaj Japanu je vrlo moderan i visoko razvijen . Sektor transporta Japana izdvaja mnogo
truda i novca za svoje energetske efikasnosti, te koristi manje energije po osobi u odnosu na
druge zemlje , zahvaljujudi velikom udjelu eljeznikog transporta i male ukupne udaljenosti
putovanja. Prijevoz u Japanu je vrlo skup u meunarodnom odnosu , odraavajudi visoke
cestarine i porez posebno na automobilski transport .
1,2 mil. km od asfaltirane ceste su glavno prevozno sredstvo . U japanu se vozi s lijeve strane.
Desetine japanskih eljeznica takmie se na regionalnim i lokalnim prijevozom tritu ; npr ,
sedam JR Group (Japan Railways Group) firmi ili firme kao sto su Kintetsu Corporation , Seibu
eljeznice , i Keio Corporation . esto , strategije ovih preduzeda sadre nekretnine ili robne
kude pokraj stanice .
Vedina od 250 brzih tzv. Shinkansen vozova povezuje vede gradove.
Japan ima 176 zranih luka. Zrana luka Haneda je najprometnija zrana luka Aziji . Najvede
meunarodne izlazne zrane luke su Meunarodna zrana luka Narita (Tokyo) , Kansai
International Airport ( Osaka / Kobe / Kyoto podruje ) i International Airport Chubu Centrair
( Nagoya podruje) .
U Japanu eljeznice su glavno sredstvo prevoza putnika zbog velike brzine transporta izmeu
glavnih gradova i prigradskih prijevoza. Sedam Japan Railways Group firmi je u dravnom
vlasnitvu od 1987, one pokrivaju vedinu dijelova Japana. Tu su i eljeznike usluge koje
pruaju privatne kompanije ili finansiraju regionalne vlade.
Transport putnika i robe na podruju cestovnog saobradaja znatno seproirio u 1980. kao
privatno vlasnitvo motornih vozila te se znatno povedao uz kvalitet i obim puteva.
Autoprijevoznici rade na daljinu, a autobusi se sve ee koriste zbog relativno niske cijene
karata i usluga u vrijeme kada su eljeznike ograniene.
Japan ima oko 1770 km plovnih puteva. Trajekti povezuju Hokkaido i Honshu, i Okinawu za
Kyushu i Honshu. Oni takoer povezuju druge manje otoke sa velikim otocima. Na rasporedu
meunarodne putnike rute su u Kini, Rusiji, Junoj Koreji i Tajvanu.

Slika 23 Shinkansen voz

10.5. Rudarstvo
Rudarstvo u Japanu je svedeno na minimu zbog velikog nedostatka potrebnih resursa.
Japansko rudarstvo je konstatno opada od 1980 . Domada proizvodnja uglja smanjila se od
55 miliona tona u 1960. U neto vie od 16 miliona tona u 1985 , dok je uvoz uglja porastao
za gotovo 91 milion tona u nekoliko narednih godina. Domadi ugalj rudarskih kompanija
potisnut je jeftinim uvezenim ugljem i visokim trokovima proizvodnje. U Japanu oko 1
milion tona rezervi uglja se uglavnom koristi za kuhanje . Vedinu uglja Japan troi za
proizvodnju elektrine energije .
Bunari nafte su izbueni ugl. u zapadnoj obali otoka Honshu i Japan ima koncesije nafte u
Sjevernoj Sahalini. eljezo je oskudna ruda izvan Hokkaida i Honshua sjeverozapadu, a
skromana koliina bakra i zlata iskopava se u podrujima Honshu , Hokkaido i Karafuto .
Glavni centri za obradu eljeza su Kuttchan i Muroran (Hokkaid), Kamaishi (Honshu) i
Kenjiho (Koreja).
Japanci koriste i tzv. naputene otoke za iskopavanje ruda, tj. sasvim male otoke koji nemaju
drugu upotrebu nego iscrpljivanje njihovih prirodnih dobara.
Japanski ugalj se nalazi u ekstremnim krajevima zemlje , u Hokkaid i Kyushu , koji imaju ,
odnosno , 45 i 40 posto depozita ugljena u zemlji . Kyushu ugalj je generalno loe kvalitete i
teko ga je izvudi, ali blizina Kyushu rudnika lukama olakava transport . U Hokkaidu ugalj je
dostupniji , moe se iskopavati mehaniki i kvalitet mu je mnogo bolji . Naalost , ove rudnici
se nalaze i unutranjosti teritorija zbog ega je transport vrlo zahtjevan .

Slika 24 jedan od otoka koriteni za iscrpljivanje ruda

11.Flora i fauna
Japan se protee kroz velike udaljenost od sjevera prema jugu, a one pokrivaju irok spektar
klimatskih zona. To rezultira visokim raznolikost divljih ivotinja, uprkos izolacije od kopna
Azije. Na sjeveru zemlje, postoji mnogo subarktikih vrsta koje su dole u Japan sa sjevera.
Na jugu se nalaze jugoistono azijske vrste, tipino za tropskim podrujima. Izmeu tih
podruja lei umerena zona koja dijeli mnoge vrste sa Kinom i Korejom. Japan takoer ima
mnogo endemskih vrsta koje se ne mogu nadi nigdje drugo.
Japan ima 9 umskih eko-regiona koji odravaju klimu i geografiju ostrva. One se kredu od
vlanih suptropskih uma ,umerenih i meovitih do umerenih etinarskih uma.
Neke ivotinje migriraju ili hiberniraju; ostale, kao to je japanski makaki, prilagoene su
hladnodi.
U umama umjerenog pojasa obitava i japanski carski leptir. Mujak japanskog
carskog leptira ima prelijevajudi grimizni sjaj, no oba spola imaju tokasta krila. Taj motiv
lomi njihov obris i zbog toga se teko mogu uoiti kad slete na suncem
obasjan list. Gusjenice su lisno zelene radi kamufliranja na lidu stabla koprivida kojim se
hrane.
Japanska jabuka je listopadno drvo sa plodovima od ute do crvene boje koji zreli imaju
ugodan i sladak okus slian marelici. Plodovi se beru kasno u jesen te danas postoji desetak
razliitih podvrsta kakija koje se razlikuju oblikom, bojom, okusom i veliinom ploda.
Japan ima 90 000 vrsta zivotinja, ukljucujuci i braon medveda, japanskog rakun psa i
japanskog dinovskog salamandera.

Slika japanski strljen, najvedi i najopasniji strljen na svijetu

Slika japanski veliki salamander

12. Literatura
M. Marinkovi , Japan i Japanci

Devide Vladimir, Japan - tradicija i suvremenost

Conrad Totman, Povijest Japana