Jetra uloga u organizmu, poremeaji i

lijeenje
Prof. dr. sc. Marko Duvnjak
PRIRUNIK ZA BOLESNIKE
GRAA JETRE
Jetra je najvei unutarnji organ, u odrasla ovjeka teak oko 1.2-1.5 kg. Smjetena je u desnom
gornjem dijelu trbuha i najveim dijelom zatiena rebrima. Jetra zauzima sredinje mjesto u
metabolizmu tj. funkcioniranju izmjene tvari u organizmu. Zbog niza vanih, za ivot
neophodnih funkcija koje obavlja, slikovito se naziva "kemijskom tvornicom" naeg organizma.
Da bi uspjeno obavljala svoje funkcije, kroz jetru prolazi oko 1.5 L krvi u minuti, to ini oko
1/4 ukupne koliine krvi koju izbaci srce. Dvije treine te koliine krvi dolaze u jetru putem
portalne vene (vena vratarica). Njome u jetru dospijevaju tvari koje se apsorbiraju u probavnom
traktu, nakon ega se u jetri prerauju, pohranjuju ili ponovno izluuju u krvotok. Hepatalna
arterija opskrbljuje jetru krvlju bogatom kisikom koja ini 1/3 ukupne krvi.
FUNKCIJE JETRE
Jetrene stanice hepatociti imaju mnotvo metabolikih funkcija koje im omoguuje bogata
opskrba krvlju, a ostvaruju ih zahvaljujui bliskom dodiru s krvi kojeg omoguuju veoma
propusne endotelne stanice kapilara u jetri.
Svi hepatociti sudjeluju u metabolizmu tj. preradi bjelanevina, masti, ugljikohidrata, une boje
- bilirubina, unih kiselina, vitamina, minerala i nekih hormona.
Metabolizam bjelanevina
Bjelanevine (proteine) iz hrane razgraene do svojih sastavnih dijelova - aminokiselina, jetra
koristi kao gradivni materijal za sintezu vlastitih proteina i proteina plazme, koji imaju razliite
vitalne funkcije u organizmu. Tako u jetri nastaju imunoglobulini te komponente sustava
komplementa koji su zadueni za obranu organizma; imbenici koagulacije koji sudjeluju u
procesu zgruavanja krvi; te razliiti transportni proteini (transferin, haptoglobin, ceruloplazmin)
zadueni za prijenos eljeza, bakra, te nekih drugih tvari unutar organizma.
Metabolizam masti
U jetri se metaboliziraju prehrambene masti. One slue kao izvor energije za jetru i
najuinkovitija dugotrajna zaliha energije. Jetra koristi masti iz hrane u obliku hilomikrona,
triglicerida i slobodnih masnih kiselina, te ih prerauje u nove oblike poput fosfolipida,
triglicerida i kolesterola. Kolesterol, uneen hranom i sintetiziran u jetri, predstavlja supstanciju
koja je neophodna za funkcioniranje svake stanice; od njega nastaju u, neki hormoni te vitamin
D. Meutim, prevelike koliine kolesterola dovode do njegovog taloenja u krvnim ilama i

nastanka ateroskleroze, to je povezano s ozbiljnim bolestima krvoilnog sustava.

Kako bi se masti sintetizirane u jetri mogle dalje prenositi krvlju, u jetri se vezuju za proteine
stvarajui lipoproteine razliite gustoe (HDL dobri, odnosno LDL - loi kolesterol, te VLDL),
te u tom obliku putuju krvlju do drugih organa koji ih koriste kao izvor energije.
Metabolizam ugljikohidrata
Vaan izvor energije za ovjeka ine ugljikohidrati koje u organizam unosimo hranom, a
nalazimo ih u namirnicama kao to su itarice, mahunarke, voe i eer. Ugljikohidrati se u
crijevima razgrauju do krvnog eera - glukoze koja se zatim apsorbira i krvlju dospjeva u
jetru. Viak glukoze uneen hranom pohranjuje se u jetri u obliku glikogena ili masnih kiselina.
Za vrijeme gladovanja jetra stvara glukozu iz zaliha glikogena. Te zalihe dostatne su za oko 24
sata gladovanja, a nakon toga jetra moe sintetizirati glukozu iz tvari nastalih razgradnjom masti
i proteina. Stoga je jetra sredinji organ za odravanje stalne razine glukoze u krvi, to je vano
za funkcioniranje svih organa u tijelu, a posebno mozga.
Metabolizam bilirubina i unih kiselina
u (uto-zelenkasti gusti sok) sintetizira se u jetri, sakuplja u unim kanaliima, pohranjuje u
unom mjehuru, i odande uovodom dospijeva u crijeva. Sastojci ui, posebice une
kiseline, pospjeuju proces probave u crijevima, osobito preradu i apsorpciju masti. Osim unih
kiselina, u sadrava i unu boju bilirubin. Bilirubin takoer nastaje u jetri, razgradnjom
hemoglobina, gdje se pretvara u topljivi oblik kako bi se mogao putem ui izluiti u crijevo i
zatim stolicom izbaciti iz organizma.
Metabolizam vitamina i minerala
Jetra u velikim koliina pohranjuje vitamine A, D, E i B12, a u manjima vitamin K i folnu
kiselinu. U jetri se u znatnim koliinama skladiti i eljezo, jedan od nunih (esencijalnih)
elemenata.
Metabolizam hormona
Jetra je iznimno vano mjesto u razgradnji hormona. Inzulin, glukagon, hormon rasta,
glukokortikoidi, estrogeni i parathormon preteno se inaktiviraju u jetri.
Metabolizam lijekova i toksina
Posebno je znaajna uloga jetre u biotransformaciji tj. preobrazbi organizmu stranih tvari lijekova i otrova - u oblike nekodljive za organizam. Oni se u jetri uz pomo posebnih enzima
mogu kemijski preoblikovati u manje toksine tvari ili pretvoriti u tvari koje su topljivije u vodi
pa se lake izluuju iz organizma putem bubrega ili ui.
Jetra ima vrlo vanu ulogu i u razgradnji alkohola. Ona metabolizira oko 90% uneenog
alkohola, dok se ostatak izluuje pluima i bubrezima. Glavni enzimi u tom procesu su alkohol
dehidrogenaza i mikrosomalni sustav etanol oksidaze. Ovaj enzimski sustav moe biti potaknut
samim alkoholom i nekim drugim tvarima, to dovodi do ubrzane razgradnje alkohola, ime se
objanjava razvoj poveane tolerancije na alkohol. To znai da je ljudima koji ga kontinuirano
piju godinama u velikim koliinama zbog ubrzane razgradnje, s vremenom potrebna sve vea
koliina alkohola da bi se pojavio njegov uinak.
Meutim, proces biotransformacije alkohola, lijekova i drugih toksina ostavlja posljedice na jetri.
Tijekom samog procesa u veini sluajeva nastaju toksini metaboliti, najee slobodni radikali

(O2,HOO) koji su izuzetno reaktivni i brzo uzrokuju peroksidaciju lipida, najee lipida
stanine membrane, to uzrokuje oteenje i odumiranje jetrenih stanica.
Slika 1. Mehanizam nastanka oteenja jetre

OTEENJA JETRE
Bolesti jetre mogu zahvatiti sve njezine dijelove - jetrene stanice, une vodove, krvne i limfne
ile. Jetru oteuju razni otrovi, lijekovi, infekcije, smetnje u opskrbi krvlju i drugi poremeaji.
Pri tome nastaju poremeaji funkcije jetre koji naruavaju metaboliku ravnoteu organizma, a
ije se posljedice danas mogu lijeiti s razliitim uspjehom.
Jetra ima veliku sposobnost obnavljanja, a svoje funkcije obavlja i kada je ouvana tek polovina
jetrenog tkiva. Meutim, bolesti jetre nerijetko imaju podmukli tijek bez karakteristinih
simptoma, te neprimjetno napreduju uzrokujui teko oteenje ovog vanog organa, kada
presaivanje nove jetre predstavlja jedino rjeinje.
Bolesti jetre mogu se, ovisno o tome zahvaaju li samo pojedine dijelove jetre ili itavu jetru,
podijeliti na arine odnosno difuzne. Prema duljini trajanja mogu biti akutne - nastaju naglo i
traju ogranieno, krae vrijeme (do 6 mjeseci), ili kronine - karakterizirane sporim
napredovanjem i trajanjem duljim od 6 mjeseci, u pravilu godinama.
Akutne bolesti jetre karakterizira iznenadna epizoda razliito rairene nekroze hepatocita. Veina
tvari koje uzrokuju akutni hepatitis (upalu jetre) su lijekovi. I neki biljni preparati (trave),
naroito nekontroliranog porijekla, takoer mogu dovesti do akutnog toksinog hepatitisa. Jaki
jetreni otrovi su ugljikov tetraklorid, uti fosfor i toksin gljive zelene pupavke (Amanita
phalloides). No daleko najei jetreni otrov je alkohol koji uz kronino oteenje jetre i cirozu
moe uzrokovati i akutni alkoholni hepatitis. Od infektivnih uzronika, hepatitis najee
uzrokuju virusi hepatitisa A, B, i C, a rjee neki drugi virusi i bakterije.
Kronine bolesti jetre u veini sluajeva ine kronini hepatitis (razliitih uzroka) i ciroza.
Glavni su uzronici kroninih bolesti jetre alkohol te virusi hepatitisa B i C. Neki metaboliki i
imunoloki poremeaji te dugotrajni zastoj ui mogu takoer uzrokovati cirozu. Kod ciroze
nakon smrti jetrenih stanica, uslijed bujanja vezivnog tkiva (fibroza) i obnavljanja tj.
regeneracije preivjelih hepatocita, dolazi do poremeaja jetrene strukture, koja poprima vorasti
izgled. Ove promjene dovode i do poremeaja krvotoka kroz jetru, to uzrokuje tzv. portalnu
hipertenziju, ije su komplikacije (npr. krvarenje iz proirenih vena jednjaka) teke i esto
opasne za ivot.

DIJAGNOSTIKA BOLESTI JETRE

Klinika slika jetrenih bolesti je vrlo esto nespecifina pa se samo na temelju bolesnikovih
simptoma tj. tegoba i vidljivih znakova bolesti ne moe postaviti tona dijagnoza. Stoga se u
postavljanju dijagnoze uz podatke o smetnjama dobivenim od bolesnika i fizikalni pregled, rabe i
laboratrijske pretrage krvi, tzv. jetreni testovi te neke druge krvne pretrage. Od daljnjih pregleda,
najee se radi ultrazvuk trbuha, a povremeno i druge metode slikovnog prikaza (CT, magnetska
rezonancija) te biopsije odnosno punkcije jetre.
Klinika slika
Meu ee simptome bolesti, odnosno tegobe koje bolesnika dovode k lijeniku, spadaju:
- utica (ikterus) - utilo koe i bjeloonica
- svijetlija stolica i tamnija boja mokrae
- simptomi nalik na gripu, ukljuujui povienu temperaturu, zimice, tresavice
- bol ili nelagoda pod desnim rebrenim lukom (zbog poveanja jetre i rastezanja jetrene ovojnice)
- gubitak apetita
- munina, povremeno i povraanje
- osjeaj sitosti
- mravljenje
- umor
- oticanje trbuha zbog nakupljanja tekuine u trbunoj upljini (ascites), esto praeno naglim
porastom tjelesne mase
- krvarenje iz probavnog sustava, najee proirenih krvnih ila jednjaka koje se manifestira
povraanjem krvavog ili crnog sadraja i pojavom stolice crne poput katrana
- krvarenje iz desni, modrice i slino, to nastaje zbog poremeenog zgruavanja krvi
- poremeaj mentalnog stanja, te neki drugi.
Pregledom se kod bolesnika moe nai utica, poveana jetra i slezena, modrice, proirenja
krvnih kapilara na prsitu, licu i vratu koja izgledaju poput pauka, proirene vene trbuha koje
izgledaju poput glave meduze, crvenilo dlanova, drhtanje ruku, znaci feminizacije mukih
bolesnika (poveanje grudi, smanjivanje testisa, gubitak dlakavosti i slino) ili virilizacije
enskih (pojaana dlakavost, poremeen ciklus i neplodnost uslijed vika mukih spolnih
hormona), te neki drugi. Vrlo je esto, meutim, fizikalni nalaz kod bolesnika potpuno uredan,
ponekad ak i kod uznapredovale jetrene bolesti, npr. kod uznapredovalog kroninog hepatitisa.
Takvi bolesnici esto nemaju prisutne niti tegobe, pa se bolest otkriva sluajnim nalazom
poremeenih jetrenih testova uinjenih npr. u sklopu sistematskog pregleda ili rutinske
preoperativne obrade.
Valja naglasiti da ukoliko su prisutne tegobe, niti jedan od ovih simptoma niti znakova nije
specifian, odnosno moe se pojaviti u vie razliitih bolesti jetre, drugih organa ili organskih
sustava.
Jetreni testovi
Jetreni testovi je zajedniki naziv za biokemijske pretrage krvi koje slue za otkrivanje ili
potvrdu bolesti jetre, odnosno za procjenu postojanja i teine oteenja jetrenih stanica
(parenhimna bolest jetre), ili kolestaze (zastoja ui), ukoliko su boleu zahvaene stanice
unih vodova (kolestatska bolest jetre).
Bilirubin je razgradni produkt koji nastaje razgradnjom eritrocita, odnosno hemoglobina, te

drugih proteina koji u svojoj strukturi sadre hem. Moe biti konjugirani i nekonjugirani.
Povienu koncentraciju bilirubina nalazimo u sluajevima parenhimnih bolesti jetre i bilijarne
opstrukcije, odnosno smetnji u otjecanju ui, i tada je povien uglavnom konjugirani bilirubin.
No, poviena koncentracija bilirubina moe nastati i kod niza drugih bolesti koje ne zahvaaju
jetru, od kojih je najvanija hemoliza tj. raspadanje crvenih krvnih stanica eritrocita, a kada
nalazimo prvenstveno nekonjugirani bilirubin.
Jetra sadri mnotvo enzima koje prilikom oteenja svojih stanica otputa u krv. Aspartat
aminotransferaza - AST i alanin aminotransferaza - ALT postiu najveu koncentraciju u krvi u
stanjima akutnog oteenja jetre. Vrijednosti AST-a i ALT-a poviene su u svim vrstama
hepatitisa (virusni, alkoholni i hepatitis uzrokovanog lijekovima) i obino su proporcionalne sa
stupnjem oteenja jetrenih stanica. U nekim sluajeva hepatitisa AST i ALT su podjednako
poviene, meutim kod alkoholnog hepatitisa poveanje vrijednosti AST-a je znaajno vee od
poveanja vrijednosti ALT-a, dok je obrnut sluaj kod virusnog hepatitisa. Stoga odreivanje
AST-a i ALT-a ima najveu vrijednost u dijagnozi akutnog hepatitisa i razlikovanju utice
uzrokovane oteenjem jetrenih stanica, od one nastale zbog zastoja ui u unim vodovima.
Meutim, kako su ovi enzimi prisutni i u drugim organima, njihova vrijednost moe biti
poviena i kod nekih drugih bolesti (npr. miia).
Alkalna fosfataza (AF ili ALP) je enzim ije visoke vrijednosti u krvi ukazuju prvenstveno na
smetnje u otjecanju ui, odnosno pokazuju da su boleu zahvaeni uni vodovi.
Gama-glutamil transpeptidaza (-GT) je osjetljivi pokazatelj jetrenog oteenja, posebno
alkoholom, iako je esto povien i kod nealkoholne masne bolesti jetre. Ukoliko je poveanje
koncentracije praeno povienim razinama alkalne fosfataze i bilirubina, ukazuje na bolest
unih vodova, odnosno na zastoj ui.
Tablica 1. Standardni jetreni testovi
Normalne
vrijednosti
Pokazatelji

(odrasli)*

Jedinice

Bilirubin ukupni

3-20

mol/L

Bilirubin
konjugirani/nekonjugirani

<5 / 3-20

mol/L

AST
ALT
Alkalna fosfataza
- GT

mukarci 11-38

U/L 37C

ene

U/L 37C

8-30

mukarci 12-48

U/L 37C

ene

U/L 37C

10-36

mukarci 60-142

U/L 37C

ene

U/L 37C

64-153

mukarci 11-55

U/L 37C

ene

U/L 37C

9-35

Ukupni proteini

66-81

g/L

Albumin

40.6-51.4

g/L

Protrombinsko vrijeme

0.70

* (normalne vrijednosti razlikuju se ovisno o dobi, a mogu varirati izmeu pojedinih

laboratorija).
Funkciju jetre procjenjujemo odreivanjem koncentracije ukupnih proteina, odnosno albumina u
krvi, te protrombinskog vremena kao pokazatelja aktivnosti sustava zgruavanja krvi, jer se
veina tih proteina sintetizira upravo u jetri, a funkcija jetre u pravilu bude naruena i ovi testovi
poremeeni tek kod velikih i znaajnih oteenja ovog organa.
U utvrivanju i praenju jetrenih bolesti pomau nam jo neki pokazatelji iz krvi, kao to su
kompletna krvna slika (broj i veliina crvenih krvnih zrnaca - eritrocita, bijelih stanica leukocita i krvnih ploica koje sudjeluju u zgruavanju krvi - trombocita), odreivanje virusnih
markera, odreivanje prisutnosti odreenih antitijela u krvi, koliine eljeza i bakra u krvi i
urinu, a rijetko i neki drugi.
Ultrazvuk trbuha i druge slikovne metode
Ultrazvuk je najvanija metoda u dijagnostici bolesti jetre. To je jednostavna, brza, neinvazivna i
iroko dostupna metoda koja koristi zvune valove za nastanak slike na ekranu. Ultrazvukom je
mogue otkriti une kamence, ciste i druge benigne i maligne tumore jetre, cirozu, masnu jetru,
te oteenje krvnih ila u jetri. Kako bi se dobio dobar ultrazvuni prikaz, bolesnici se za pregled
u pravilu pripremaju pridravajui se uputa o dijeti prije pretrage. Dan ranije trebaju jesti laganu
nemasnu hranu, koja ne nadima, kao npr. palentu, a na dan pretrage trebaju biti na tate,
odnosno bez jela.
Osim ultrazvuka, ponekad se u dijagnostici bolesti jetre primjenjuju i kompjutorizirana
tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MR).
Biopsija i punkcija jetre
Biopsija jetre ponekad je nuna za postavljanje tone dijagnoze, procjenu aktivnosti i stupnja
uznapredovalosti pojedinih bolesti, odnosno vrste i teine oteenja jetre te za procjenu
uinkovitosti terapije. Biopsija se izvodi uvoenjem igle u jetru pod lokalnom anestezijom i
uzimanjem malenog uzorka jetrenog tkiva. Slian je postupak i kod punkcije jetre kojom se
tanjom iglom dobivaju stanice za citoloku analizu arinih promjena u jetri. Dobivene uzorke
pregledavaju patolog, odnosno citolog, pod mikroskopom, a dobivene informacije vane su za
odluku o dijagnozi, planu lijeenja i prognozi bolesti.
UTICA
utica ili ikterus oznauje utu obojenost bjeloonica, sluznica i koe nastalu zbog odlaganja
bilirubina u tkivima, a obino se pojavljuje kada njegova koncentracija u krvi prijee 50 mol/L.
Bilirubin najveim dijelom nastaje iz hemoglobina osloboenog razgradnjom starih eritrocita,

a u jetrenim stanicama se konjugira tj. vee s glukuronskom kiselinom, ime postaje topljiv u
vodi (konjugirani bilirubin). Postoji nekoliko glavnih uzroka, odnosno mehanizama koji dovode
do poveane koncentracije bilirubina u plazmi i posljedine utice.
Hemolitika utica nastaje zbog pojaane razgradnje eritrocita. Osim poviene koncentracije
nekonjugiranog bilirubina, u laboratorijskim nalazima prisutni su i drugi pokazatelji hemolize
kao to su skraenje vijeka eritrocita ili anemija, povean broj retikulocita (mladih eritrocita),
poviena aktivnost enzima LDH, i neki drugi. U mokrai nema bilirubina, pa su mokraa, kao i
stolica normalne boje.
Hepatocelularnu uticu uzrokuju bolesti jetrenog parenhima kao to su akutni hepatitis, ciroza ili
tumori jetre, oteenje jetre lijekovima ili ishemijom (smanjenom opskrbom jetre krvlju, tj.
kisikom). Obiljeena je poveanjem koncentracije preteno konjugiranog bilirubina, uz tamniju
boju mokrae (zbog prisutnosti bilirubina).
Opstrukcijska utica nastaje zbog zapreka u protoku ui kroz une vodove. Poveana je
koncentracija konjugiranog bilirubina. Njegovo izluivanje mokraom uzrokuje tamnu boju
urina, a izostanak ui u crijevu dovodi do pojave svijetle stolice. Uz utilo koe i sluznica
obino je prisutan i svrbe.
U odraslih se utica najee pojavljuje u slijedeim bolestima: cirozi jetre, oteenju jetre
alkoholom i lijekovima, virusnim hepatitisima, zloudnim tumorima jetre, sepsi, oku i
hemolitikoj anemiji. Lijeenje utice ovisi o njezinom uzroku.
VIRUSNE BOLESTI JETRE
Virusnu upalu jetre ili virusni hepatitis moe uzrokovati preko oko 15 razliitih virusa. Od toga
je est virusa hepatitisa (A, B, C, D, E, G) kod kojih je jetra glavni zahvaeni organ, te itav niz
virusa (npr. citomegalovirus, Epstein Barrov, herpes simplex i varicella zoster) koji uz jetru
istovremeno u jednakoj ili jo veoj mjeri zahvaaju i druge organe zahvaaju i druge organe.
Hepatitis A
Hepatitis A u narodu je poznat kao "zarazna utica". Prenosi se fekalno-oralnim putem (bolesnik
stolicom izluuje virus, koji onda na razne naine dospijeva u osjetljivog domaina kroz usta), a
najei izvor zaraze je zagaena voda, sirove koljke koje rastu u vodi oneienoj fekalijama,
neoguljeno voe i povre, kao i prljave ruke. Uslijed poboljanja higijenskih navika
stanovnitva posljednjih desetljea rairenost hepatitisa A je u znaajnom padu. Kliniki tijek
bolesti ima 4 stadija. Inkubacija je vrijeme od zaraze do pojave prvih simptoma, a traje 14-45
dana. Prodromalni stadij prethodi razvijenoj bolesti. Bolesnik osjea umor, gubitak apetita, ima
muninu i povraa. Ovo razdoblje traje 1-2 tjedna i nestaje pojavom utice. Stadij utice traje
manje od dva tjedna. Praen je svrbeom koe, povienom razinom jetrenih enzima aminotransferaza i bilirubina u serumu te tamnijom mokraom. Rekonvalescencija (oporavak)
posljednji je stadij koji je u pravilu potpun unutar 6 mjeseci. Bolest ne prelazi u kronini oblik.
Teki oblici bolesti javljaju se u starijih bolesnika i onih s ve postojeom drugom boleu jetre.
Bolesnik je zarazan 14-21 dan prije i 7-8 dana nakon pojave utice.
Dijagnoza zaraze postavlja se na osnovu prisutnosti specifinih protutijela u krvi bolesnika. IgM
protutijela ukazuju da je rije o akutnoj fazi bolesti. IgG protutijela pojavljuju se u ranoj fazi
oporavka i ostaju pozitivna godinama. Njihova nazonost u krvi govori samo da je rije o osobi
koja je preboljela bolest, odnosno koja je imuna na virus.

Lijeenje ukljuuje potporne mjere: mirovanje, dijetalnu prehranu te simptomatsku terapiju.

Specifinog lijeenja za ovaj oblika hepatitisa nema.
Najtei oblik bolesti - fulminantni hepatitis koji je izuzetno rijedak, zahtijeva intenzivne mjere
lijeenja, ponekad ak i presaivanje jetre.
Preventivne mjere ukljuuju pridravanje higijene, a osobe koje putuju u endemske krajeve
(podruja gdje je zaraza rairena) trebaju paljivo prati ruke, ne piti vodu ili pia s ledom iz
izvora sumnjive istoe, te izbjegavati sirove koljke, ili sirovo i neguljeno voe i povre.
Za spreavanje hepatitisa A postoji djelotvorno cjepivo koje se primjenjuje prije putovanja u
inozemstvo (u endemska podruja) ili u osoba koje pripadaju rizinim skupinama (bolesnici s
kroninom boleu jetre, narkomani). U osoba izloenih riziku zaraze virusom hepatitisa A, kao
to su lanovi kuanstva oboljelih te putnici u endemska podruja, moe se primijeniti i tzv.
pasivna zatita serumskim protutijelima, koja tite od razvoja klinike bolesti.
Hepatitis B
Procjenjuje se da je oko 5% svjetskog stanovnitva (preko 350 milijuna ljudi) zaraeno
hepatitisom B. Bolest se prenosi unoenjem virusa u krvnu cirkulaciju najee preko zaraenih
trcaljki i igala kod narkomana, intimnim kontaktom osoba putem sperme ili sline, te za vrijeme
poroda sa zaraene majke na novoroene. Mogunost prijenosa transfuzijom krvi danas je
praktiki zanemariva, zahvaljujui rutinskom testiranju davatelja. Virus hepatitisa B moe
izazvati akutnu ili kroninu (dugotrajnu) bolest.
Klinika slika akutnog hepatitisa B varira od oblika bez simptoma, preko klinike slike hepatitisa
s pojavom utice pa do najteeg (fulminantnog) oblika sa zatajenjem jetre, koji je na sreu vrlo
rijedak.
Period od zaraze do pojave ismptoma bolesti (inkubacija) traje 60-180 dana. Poetni stadij prate
opi, nespecifini simptomi bolesti poput gubitka apetita, umora, munine, muklih bolova pod
desnim rebrenim lukom. Nakon otprilike tjedan dana opi simptomi nestaju, javlja se utilo koe
i vidljivih sluznica (najprije bjeloonice oka), a mokraa je tamno-smee boje. utica traje do 12
tjedana. Akutna faza praena je esto manifestacijama bolesti na drugim organima kao to osipi
po koi, bolovi u zglobovima i perifernim ivcima, te promjene na krvnim ilama i bubrezima.
U laboratorijskim nalazima poviena je razini aminotransferaza, pri emu je razina ALT tipino
via od razine AST, a poviena je i vrijednosti bilirubina. Radi praenja stanja organizma
odreuju se i krvna slika, protrombinsko vrijeme (PV) te neki drugi pokazatelji funkcije jetre i
drugih organa koji mogu biti zahvaeni boleu. Dijagnoza akutnog hepatitisa B postavlja se na
temelju tzv. virusnih markera, tj. nalaza specifinih antigena i antitijela u krvi. HBsAg, HBeAg i
HBV DNA pojavljuju se tijekom poetne i rane klinike faze. Nestankom HBsAg, pojavljuje se
protutijelo na HBs (anti-HBs). Protutijelo na HBc (anti-HBc IgM) u krvi se pojavljuje
nastankom simptoma i perzistira tijekom 6 mjeseci, dok protutijelo na HBc klase IgG (anti HBcIgG) ostaje trajno pozitivno.
Ako infekcija traje dulje od 6 mjeseci govorimo o kroninom hepatitisu B. Poveani rizik
nastanka kroninog oblika bolesti javlja se u osoba s oslabljenim imunitetom te zaraene
novoroenadi (>90%), dok u odrasle osobe s potpuno ouvanim imunietom rizik iznosi do 5%.
Glavni simptomi kroninog hepatitisa su umor i povremena mukla bol pod desnim rebrenim
lukom. Meutim, velik dio bolesnika nema nikakvih simptoma, a u laboratorijskim nalazima
prisutne su blago do umjreno poviene vrijednosti aminotransferaza, iako one u dijela bolesnika
mogu biti i uredne. U 15-20% bolesnika u kojih se virus stalno aktivno umnaa bolest napreduje
prema cirozi i zatajenju jetre (posljednji stadij kronine bolesti jetre), uz povean rizik i za

nastanak raka jetre.

U kroninoj infekciji u pravilu nalazimo trajno povienu razinu aminotransferaza i pozitivne
znakove aktivnog umnaanja virusa: HBV DNA i HBeAg. Ako su u krvi bolesnika prisutna
samo anti HBs i anti HBc protutijela, to upuuje na preboljelu bolest s razvijenim imunitetom na
virus.
Prevencija tj. spreavanje hepatitisa B ukljuuje ope mjere zatite kojima se smanjuje rizik
kontakta sa zaraenim materijalom ili osobom. Cijepljenje se provodi vrlo uinkovitim
rekombinantnim cjepivom proizvedenim genetskim inenjeringom tako da je iskljuena svaka
mogunost zaraze cjepivom, a u Hrvatskoj je posljednjih godina ukljueno u obavezni kalendar
cijepljenja i provodi se u novoroenadi. Imunoprofilaksa (zatitna antitijela) primjenjuje se u
novoroenadi ije su majke inficirane, u osoba koje su bile u spolnom kontaktu sa zaraenom
osobom, nakon uboda inficiranom iglom ili nakon transplantacije jetre u bolesnika koji su bili
HBsAg pozitivni.
Lijeenje akutnog oblika hepatitisa B ukljuuje potporne mjere uz paljivo praenje pokazatelja
jetrene funkcije.
Osnovni cilj lijeenja kroninog oblika je prevencija razvoja ciroze jetre i karcinoma za to se
primjenjuje pegilirani interferon i analozi nukleozida. Za razliku od prevencije, terapija jo
uvijek nije zadovoljavajua, pa se i dalje intenzivno istrauju nove terapijske mogunosti.
Hepatitis C
Virusom hepatitisa C zaraeno je oko 3% svjetske populacije (150-200 milijuna oboljelih). Do
uvoenja obaveznog testiranja krvi, koje se u Hrvatskoj sustavno provodi od 1993. godine,
transfuzija krvi bila je najei nain prijenosa virusa. Danas su ei ostali naini prijenosa,
prvenstveno ubodi zaraenim iglama (najee kod intravenskih ovisnika), a manjim dijelom
spolnim kontaktom sa zaraenim osobama i tijekom poroda s majke na dijete. U oko 40%
sluajeva nije mogue sa sigurnou utvrditi izvor zaraze.
Kronini hepatitis C jedan je od najeih uzroka kronine jetrene bolesti i najei razlog za
transplantaciju jetre.
Za razliku od hepatitsa B, akutni oblik bolesti u veine bolesnika protjee bez simptoma. Samo
se u manjeg dijela bolesnika pojavljuju munina, umor, bol pod desnim rebrenim lukom te
utica. Inkubacija traje 7-8 tjedana. Virus C hepatitisa (HCV-RNA) nalazi se u krvi 1-2 tjedna
nakon kontakta. Poviena razine aminotransferaza pojavljuje se nekoliko tjedana kasnije dok se
protutijelo na virus (anti-HCV) otkriva nakon pojave utice. U oko 50-80% bolesnika razvija se
kronini hepatitis.
Kronini hepatitis C u pravilu nema simptoma, a bolest se otkriva sluajnim nalazom povienih
vrijednosti aminotransferaza, prvenstveno ALT, koje se nau prilikom sistematskog pregleda ili
rutinske preoperativne obrade, te testiranjem doborovoljnih davatelja krvi. Za dokaz bolesti
potrebno je odrediti virusne markere, kojima se nalazi pozitivna virusna nukleinska kiselina
(HCV RNA) i protutijela na virus (anti-HCV). Rijetko su u bolesnika prisutne nespecifine
tegobe poput umora ili nelagode ispod desnog rebrenog luka, no neovisno o prisutnosti ili
odsutnosti simptoma bolest tijekom godina postupno napreduje do ciroze. Kod tih je bolesnika
vea uestalost karcinoma jetre, zbog ega je vano njihovo redovito ultrazvuno i biokemijsko
praenje. Hepatitis C takoer je udruen s brojnim manifestacijama bolesti na drugim organima
kao to su krvne ile, bubrezi, titnjaa i koa.
Obzirom da za sada ne postoji cjepivo niti imunoprofilaksa, prevencija ukljuuje prvenstveno
provoenje razliitih zatitnih mjera za izbjegavanje kontakta s krvi zaraene osobe. Kod osoba

koje su ve zaraene virusom hepatitisa C provodi se cijepljenje protiv hepatitisa A i B, kako bi

se sprijeilo dodatno oteenje jetre drugim virusima, uz izbjegavanje alkohola i drugih tetnih
imbenika.
Lijeenjem se nastoji sprijeiti nastanak ciroze jetre odnosno prijelaz akutnog u kronini oblik
bolesti. Danas temelj terapije ini pegilirani interferon u kombinaciji s analogom nukleozida
ribavirinom. Pegilirani interferon primjenjuje se jednom tjedno u obliku potkone injekcije, dok
se ribavirin uzima svakodnevno u obliku tableta. Ovi lijekovi mogu imati neugodne ili ozbiljne
nuspojave, kao to su vruica, bolovi u miiima i kostima (simptomi poput gripe), uinak na
kotanu sr i krvnu sliku, titnjau, te niz drugih, zbog ega je potreban paljivi nadzor za
vrijeme njihova uzimanja. Duina lijeenja ovisi o nizu imbenika, prvenstveno o genotipu
virusa i njegovoj koliini, a za veinu bolesnika traje od 6 do 12 mjeseci. Budui da uspjeh
terapije ovisi o genotipu i koliini virusa, trajanju lijeenja i prethodnim pokuajima, za pacijente
s oekivano slabijim odgovorom na lijeenje i dalje se intenzivno istrauju nove vrste lijekova,
od kojih se inhibitori proteaze ve uvode u terapijske protokole.
Hepatitis D
Uzronik ovog hepatitisa je hepatitis D virus, nazvan i delta agens. On je nepotpuni virus koji se
u ljudskom organizmu moe razmnoavati samo u prisutnosti virusa hepatitisa B. Stoga infekcija
hepatitis D virusom moe nastati samo u bolesnika koji ve imaju infekciju hepatitis B virusom
(ili se zaraze istovremeno s oba virusa). Najee se prenosi neistim iglama i trcaljkama kod
intravenskih ovisnika o drogama. Bolest je esto bez simptoma i otkriva se zbog neobjanjivog
pogoranja u bolesnika s kroninim hepatitisom B. Kod nekih bolesnika bolest je kratka uz
spontani oporavak, dok se u znaajnom broju bolesnika razvija sporo progresivna bolest koja
postepeno vodi u cirozu. Ne postoji lijek za akutnu fazu bolesti. U kroninoj infekciji moe se
pokuati terapija interferonom. Ne postoji cjepivo protiv hepatitisa D, meutim cijepljenje protiv
B hepatitisa spreava infekciju D virusom.
Hepatitis E
Hepatitis uzrokovan E virusom je akutna bolest, koja ne prelazi u kronini oblik. Slino virusu
hepatitisa A, bolest se najee prenosi putem vode zaraene fecesom. Rizik oboljevanja je
naroito povien u trudnica, te putnika. Hepatitis E je u najveem broju sluajeva kratkotrajna
bolest nakon koje slijedi potpuni oporavak, meutim trudnice mogu imati tei oblik bolesti koji
moe dovesti i do smrti majke ili ploda. Specifino lijeenje ne postoji, nego se primjenjuju
potporne i simptomatske mjere, a za spreavanje infekcije vane su ope higijenske mjere, kao
za hepatitis A.
TOKSINA OTEENJA JETRE
Zbog svoje uestalosti, toksino oteenje danas je jedan od najvanijih uzroka oboljenja jetre.
Najznaajniji uzronici su:
1. alkohol
2. lijekovi
3. kemikalije i teki metali
4. endogeni toksini metaboliti
5. toksini (otrovi): biljni, ivotinjski i bakterijski

S obzirom na raznolikost i iroku primjenu lijekova, koji se veinom prerauju i razgrauju u

jetri, jasno je da oteenja jetre esto nastaju upotrebom lijekova. Dva su naina tj. mehanizma
kojima lijekovi dovode do oteenja jetre. Jedan je mehanizam tzv. idiosinkrazija nasljedno
uvjetovana abnormalna reakcija na neki lijek, koja nema veze s nainom primjene ili dozom
lijeka, te se stoga lijekovi koji tako oteuju jetru nazivaju nepredvidivi ili idiosinkratski
hepatotoksini. Na taj nain kod odreenih ljudi jetru mogu otetiti npr. fenotijazini, inhibitori
monoaminooksidaze, eritromicin, rifampicin, izonijazid, halotan, metildopa, indometacin. Drugi
je mehanizam ovisan o dozi lijeka i posljedica je tetnog djelovanja na jetru nekog od toksinih
metabolita nastalih u procesu transformacije lijeka. Na taj nain brojni lijekovi mogu uzrokovati
oteenje jetre ako je primijenjena dovoljno visoka doza lijeka te se stoga smatraju predvidivim
ili direktnim hepatotoksinima. Jedan od najpoznatijih pripadnika te skupine lijekova je
paracetamol koji se iroko primjenjuje kao analgetik i antipiretik (lijek za suzbijanje boli i
sniavanje poviene temperature) i koji se nalazi u slobodnoj prodaji (bez recepta), a slino
vrijedi i za salicilate. Jetru znaajno mogu otetiti lijekovi koji se primijenjuju u lijeenju
tuberkuloze, gljivinih infekcija te mnogi antibiotici. Meu njima posebno su znaajni
tetraciklini (osobito u trudnoi i zatajenju bubrega) koji su vjerojatno izravno toksini,
eritromicin koji uzrokuje oteenje toksinim i idiosinkratskim mehanizmom, te neki antibiotici
iz skupine penicilina, kao to su ampicilin i amoksicilin koji djeluju idiosinkratski, te
sulfonamidi i nitrofurantoin. Znaajnu hepatotoksinost posjeduju lijekovi protiv epilepsije
(fenitoin i natrijev valproat), neki antidepresivi i psihoaktivni lijekovi, rijee lijekovi protiv
povienog tlaka (metildopa, neki diuretici i beta-blokatori) i protiv sranih aritmija (amiodaron).
Lijekovi za snienje masnoa u krvi (statini) takoer u prvih nekoliko tjedana dovode do porasta
jetrenih enzima koji je obino prolazan. Oralni kontraceptivi (antibebi pilule) i anaboliki
steroidi izazivaju kolestatski oblik oteenja jetre. Citostatici, imunosupresivi i analozi
nukleozida koji se primjenjuju u lijeenju malignih, autoimunih i virusnih bolesti te nakon
presadbe organa, zbog svoje hepatotoksinosti zahtijevaju paljivi nadzor jetrenih enzima
tijekom terapije. Od ostalih uzronika oteenja jetre, poznati jaki jetreni otrovi su tetraklorugljik, uti fosfor i toksin gljive zelene pupavke (Amanita phalloides). No daleko najznaajniji
jetreni otrov je alkohol koji izaziva niz promjena u jetri, a s obzirom na uestalost problema,
alkoholna bolest jetre je prikazana zasebno.
ALKOHOLNA BOLEST JETRE
Alkohol je, naalost, jo uvijek jedan od najeih uzroka jetrene bolesti. Za nastanak oteenja
jetre bitnu ulogu imaju koliina i trajanje konzumacije alkohola. Rizik nastanka alkoholne bolesti
jetre znaajno se poveava prilikom unoenja 60 grama alkohola na dan za mukarce ili 20
grama na dan za ene. Koliina konzumiranog alkohola izraena u gramima izraunava se
mnoenjem volumena pia u mililitrima s postotkom istog alkohola u tom piu i sa specifinom
teinom alkohola koja iznosi 0,8. Na primjer: unos 60 ml estokog pia (koji sadrava 40%
alkohola) ili 200 ml vina (12% alkohola) iznosi 19,2 grama alkohola. Slikovito reeno,
konzumacija 0.5-0.75 litre vina ili 2 dcl estokog pia na dan tijekom 20 godina dovodi do
razvoja ciroze u mukaraca. Meutim, vaan je i utjecaj nasljea u nastanku oteenja jetre to
je prepoznato i u narodu , a rezultira pitanjem "Zato netko pije cijeli ivot a ne dobije cirozu?".
Odgovor se krije u genetski odreenoj aktivnosti pojedinih enzima u jetri i sluznici eluca, koji
sudjeluju u metabolizmu alkohola. Poveana ili smanjena aktivnost nekog od tih enzima dovodi

do pojaane osjetljivosti na alkohol odreenih pojedinaca, etnikih skupina te ena.

Alkohol oteuje jetru razliitim mehanizmima. Alkohol i razgradni produkti njegovog
metabolizma koji se odvija u jetri djeluju toksino na hepatocite, a dolazi i do znaajnih
poremeaja u metabolizmu masti.
Alkoholna bolest jetre obino ima tri stadija: masnu infiltraciju, alkoholni hepatitis i cirozu. U
nekih bolesnika ciroza se moe razviti odmah nakon stadija masne jetre, u drugih se uz cirozu
nalaze znakovi hepatitisa, a ponekad se istodobno nalaze promjene karakteristine za sva tri
stadija bolesti.
Masna jetra ili steatoza je prva promjena koja nastaje nakon poetka kontinuiranog uivanja
alkohola. Ona predstavlja reverzbilno stanje, to znai da prestankom konzumiranja alkohola
moe doi do potpunog oporavka jetre. U ovom stadiju bolesnici su najee bez znaajnih
simptoma, a rijetko se ale na povremene tupe bolove pod desnim rebrenim lukom, koji su
uzrokovani poveanjem jetre. Bolest se najee otkriva sluajnim nalazom povienih jetrenih
enzima (AST-a, ALT-a i -GT-a), a potvruje ultrazvunim pregledom trbuha. Ukoliko bolesnik
nastavi konzumirati alkohol, postepeno se razvijaju ireverzibilne promjene kod kojih niti potpuni
prekid unosa alkohola ne moe dovesti do potpunog oporavka funkcije jetre.
Kod alkoholnog hepatitisa dolazi do nekroze (propadanja) jetrenih stanica uz pojavu upalnih
stanica i stvaranja vezivnog tj. oiljnog tkiva, to se naziva fibroza. Tee oteenje jetre dovodi i
do teke klinike manifestacije alkoholnog hepatitisa pa se javljaju utica, munina, povraanje,
bol u trbuhu uz povienu tjelesnu temperaturu i znakove krvarenja iz probavnog trakta. Kliniki
tijek moe biti vrlo teak i kompliciran razvojem zatajenja jetre i portalne encefalopatije poremeaja funkcije mozga uzrokovanog nakupljanjem otrova koje oteena jetra ne uspijeva
ukloniti iz cirkulacije. U laboratorijskim nalazima prisutne su poviene vrijednosti bilirubina i
jetrenih enzima: alkalne fosfataze, -GT-a i aminotransferaza, pri emu je obino razina AST-a
dvostruko via od ALT-a, a moe se javiti anemija uz povean broj bijelih krvnih stanica,
poremeena koliina i sastav proteina plazme koji dovodi do poremeaja zgruavanja krvi, itd.
Ukoliko se nastavi s konzumacijom alkohola dolazi do daljnjeg oteenja jetre sa stvaranjem
oiljnog tkiva i nastankom regeneratornih vorova. Zbog smetnji u krvotoku jetre dolazi do
povienja tlaka u sustavu vene porte ili vene vratarice, to zaokruuje klasinu sliku alkoholne
ciroze jetre. Ona se po klinikoj slici, komplikacijama te ishodu i lijeenju ne razlikuje od ciroze
jetre drugih uzroka.
Osnovna pretpostavka lijeenja alkoholne bolesti jetre je stroga apstinencija od alkohola.
Lijeenje akutnog alkoholnog hepatitisa je vrlo sloeno, ukljuuje suzbijanje infekcije,
poremeaja zgruavanja krvi i metabolikih poremeaja. Vana je pravilna ishrana s neto vie
proteina (1.2-1.5 g/kg) i kalorija (35-40 kcal/kg) nego uobiajeno, s eim obrocima, te
nadoknadom vitamina. Kod alkoholne bolesti jetre tj. alkoholnog hepatitisa i ciroze, pokualo se
i s primjenom brojnih lijekova, kao to su: propiltiouracil, kolhicin, viestruko nezasieni lecitin
iz soje, S-adenozilmetionin, N-acetilcistein, metadoksin (kombinacija dva antioksidansa,
piridoksina i pirolidona), te silimarin. Ovi lijekovi veinom djeluju kao antioksidansi,
spreavajui oteenje stanice slobodnim radikalima kisika, ili usporavanjem fibroze, no
djelovanje im veinom nije potvreno u velikim klinikim ispitivanjima. U tekim sluajevima
alkoholnog hepatitisa, uz potporne i dijetetske mjere mogu se kroz krai vremenski period
primijeniti i kortikosteroidi.
Ishod lijeenja je esto neuspjean, i stoga je kljuno sprijeiti nastanak alkoholne bolesti
izbjegavanjem alkohola, a za najtee sluajeve bolesti sa zatajenjem jetre jedinu mogunost za
preivljenje katkada predstavlja transplantacija jetre.

NEALKOHOLNA MASNA BOLEST JETRE

Nealkoholna masna bolest jetre danas se smatra jednom od najeih bolesti jetre u razvijenim
zemljama. Predstavlja promjene u jetri koje slie alkoholnoj bolesti jetre, a dva glavna oblika
bolesti su masna jetra i hepatitis. Iako oteenje jetre nalikuje promjenama uzrokovanim
konzumacijom alkohola, ve sam naziv govori da ova bolest nastaje u odsutnosti pretjerane
konzumacije alkohola. Danas se nealkoholna masna bolest jetre smatra dijelom tzv.
metabolikog sindroma kojeg ine prekomjerna debljina, eerna bolest, poviene masnoe u
krvi, povieni krvni tlak i smanjena osjetljivost tkiva na inzulin, koja se nalazi u podlozi niza
metabolikih promjena u organizmu. Nealkoholnu masnu bolest jetre rijetko mogu uzrokovati i
druga stanja, kao to su prekomjerno gladovanje, dugotrajno uzimanje nekih lijekova, poglavito
kortikosteroida itd. Veina bolesnika s nealkoholnom masnom bolesti jetre nema simptoma, a
bolest se najee otkriva sluajnim nalazom poremeenih jetrenih testova ili na ultrazvunom
pregledu trbuha zbog nekog drugog razloga. U lijeenju ove bolesti preporuuje se postupni
gubitak tjelesne teine za bolesnike s prekomjernom debljinom, te dobra regulacija eera i
masnoa u krvi uz pomo dijete i lijekova.
AUTOIMUNE, KOLESTATSKE, NASLJEDNE I METABOLIKE BOLESTI JETRE
Autoimuni hepatitis
Autoimuni hepatitis predstavlja upalnu bolest jetre koju uzrokuju antitijela usmjerena protiv
vlastitih tkiva u ovom sluaju pojedinih sastavnih dijelova jetrenih stanica. Bolest ee
zahvaa ene, mlae dobi, a dijagnoza se postavlja na temelju laboratorijskih pokazatelja,
prisutnosti odreene vrste antitijela, te patohistolokog nalaza tkiva dobivenog biopsijom jetre. U
lijeenju se primjenjuju lijekovi koji smanjuju upalu - kortikosteroidi i imunosupresivni lijekovi.
Zbog nuspojava koje ovi lijekovi mogu uzrokovati, nuno je da bolesnici koji ih uzimaju budu
pod stalnim lijenikim nadzorom.
Primarni sklerozirajui kolangitis
Primarni sklerozirajui kolangitis je kronina bolest jetre nepoznatog uzroka. Karakterizirana je
difuznim upalama i fibrozom unih vodova, koja dovodi do progresivnog suavanja vodova i
zastoja ui, to uzrokuje oteenje jetre. Primarni sklerozirajui kolangitis je vrlo esto povezan
s kroninim upalnim bolestima crijeva, ee s ulceroznim kolitisom. Veinu oboljelih ine
mukarci prosjene dobi oko 40 godina. Bolesnici najee nemaju simptoma, te se bolest otkrije
sluajnim nalazom povienih vrijednosti alkalne fosfataze i -GT u serumu. Bolest polako
napreduje tijekom 10-15 godina, kada se moe pojaviti slabosti, gubitak tjelesne teine, svrbe,
povremene utice koe, bolovi pod desnim rebrenim lukom, a rjee i neki drugi simptomi. Za
postavljanje dijagnoze potrebno je uiniti pregled unih vodova kolangiografiju, a za
utvrivanje stadija bolesti od velike pomoi je patohistoloki nalaz biopsije jetre. Unato
brojnim pokuajima, niti jedan lijek do danas nije ope prihvaen kao uspjean u lijeenju ove
bolesti. Veinom se stoga upotrebljavaju neto vie doze ursodeoksikolne kiseline. Ispitivanja
novih lijekova su u tijeku, a transplantacija (presaivanje) jetre je terapija izbora u bolesnika s
uznapredovalom bolesti.

Primarna bilijarna ciroza

Ovaj oblik ciroze posljedica je zaepljenja (opstrukcije) unih putova s razvojem utice i
postepenim zatajenjem jetre.
Primarni oblik bilijarne ciroze uzrokuje vjerojatno autoimuno razaranje malih unih vodova a
najee pogaa ene u dobi od 40-60 godina. Simptomi su tvrdokorni svrbe koji se obino
pojavljuje prije utice, tamno obojena koa s nakupinama masti na vjeama (ksantelazme) ili na
laktovima, dlanovima i Ahilovim tetivama (ksantomi).
Sekundarna bilijarna ciroza posljedica je opstrukcije velikih unih vodova koju najee
uzrokuju uni kamenci, postoperativne suenja (strikture), tumorske mase, kronine upalne
promjene, paraziti ili priroeno suenje (atrezija) unih vodova.
Nasljedne i metabolike bolesti jetre
Postoje brojne nasljedne bolesti jetre koje nastaju kao posljedica mutacije gena koji odreuje
sintezu nekog proteina vanog za funkciju jetre. Takve su npr. deficit 1-antitripsina, bolesti
nagomilavanja (tezaurizmoze), porfirije i neke druge. Ove su bolesti u pravilu rijetke; neto
ee od ostalih susreu se nasljedna hemokromatoza i Wilsonova bolest, koje predstavljaju
poremeaje transporta i skladitenja eljeza, odnosno bakra u organizmu.
Hemokromatoza je poremeaj uzrokovan pojaanim odlaganjem eljeza u jetri, guterai i koi.
Bolest se ee pojavljuje u mukaraca u dobi od 40-50 godina. Zahvaenost jetre oituje se
cirozom, a ak u 15-30% ovih bolesnika javlja se primarni karcinom jetre.
Wilsonova bolest uzrokovana je nedostatkom ceruloplazima, bjelanevine koja prenosi bakar u
krvi, uslijed ega se bakar pojaano odlae u jetri i mozgu. Bolest jetre moe se manifestirati kao
akutni ili kronini hepatitis i ciroza, a pojavljuje u bolesnika mlae ivotnoj dobi. Zbog
zahvaenosti mozga esti su i neuroloki simptomi.
CIROZA JETRE
Ciroza jetre zavrna je faza brojnih jetrenih bolesti, obiljeena potpunim poremeajem njezine
strukture i funkcije. Nastaje kada uslijed oteenja jetrenog tkiva tj. nekroze dolazi do pokuaja
njegove regeneracije i stvaranja oiljaka (fibroze), to pretvara normalnu grau jetre u vorie.
Brojni su uzroni imbenici ciroze od kojih su najznaajniji ve spomenuti: alkohol, virusni
hepatitis B i C, poremeaji metabolizma (hemokromatoza, Wilsonova bolest, nealkoholna masna
bolest jetre), autoimune bolesti jetre te dugotrajni zastoj ui (primarna ili sekundarna bilijarna
ciroza).
Klinika slika ciroze jetre vrlo je sloena, a posljedice zatajenja brojnih metabolikih funkcija
ove "kemijske tvornice" manifestiraju se na razliitim organskim sustavima, kao to su probavni,
krvotvorni, srano-ilni, pluni, bubreni, endokrini te koa.
Opi simptomi ukljuuju umor, slabost, gubitak apetita, muninu, povraanje, muklu bol pod
desnim rebrenim lukom, gubitak miine mase. Poviena tjelesna temperatura u pravilu je znak
pridruene infekcije.
Simptomi krvotvornog sustava su vrlo esti a ukljuuju poremeaje zgruavanja krvi, snienje
broja crvenih i bijelih krvnih zrnaca te krvnih ploica.
Uslijed brojnih i sloenih promjena u radu razliitih organskih sustava, u cirozi dolazi do
zadravanja soli i vode putem bubrega te do nakupljanja tekuine u organizmu, koje se oituje
pojavom izljeva oko srca i desnog plua te izrazitog nakupljanja tekuine u trbuhu, to se naziva

ascites. On uzrokuje naglo poveanje opsega trbuha i porast tjelesne mase, to je esto jedan od
glavnih simptoma koji bolesnika dovode lijeniku.
Karakteristine su promjene konog sustava koje ukljuuju pojavu utice, zvjezdastih ili
paukolikih proirenja krvnih ila (angioma) na koi trupa (spider nevusi), osip dlanova (palmarni
eritem), te skvravanje miinih fascija dlanova (Dupuytrenove kontrakture). Promjene
endokrinog sustava lako su uoljive, a ukljuuju promjene spolnih obiljeja uzrokovane
hormonskim poremeajima. U mukaraca dolazi do poveanja dojki (ginekomastija), smanjenja
dlakavosti, atrofije testisa, gubitak libida i potencije, a u ena do pojaane dlakavosti, gubitka
menstruacija i neplodnosti. U znaajnog dijela bolesnika nastaje eerna bolest.
Zbog poremeenog protoka krvi u jetri dolazi do proirenja vena oko pupka koje izgledaju poput
meduzine glave (caput medusae), proirenih vena (varikoziteta) jednjaka i eluca, te hemoroida.
Daljnjim poveanjem varikoziteta jednjaka i eluca moe doi do njihova prsnua, koje se
manifestira povraanjem krvavog ili tamnog sadraja (hematemezom) te crno obojenom stolicom
(melenom). Ovo teko krvarenje moe dovesti do oka i neposredno ugroziti ivot bolesnika te
stoga zahtijeva hitnu intervenciju ezofagogastroskopiju, tijekom koje se ujedno zaustavlja
krvarenje.
Poremeen protok krvi kroz jetru uzrokuje i poveenje slezene splenomegaliju, koja dovodi do
pojaanog odstranjivanja eritrocita, leukocita i trombocita iz krvne cirkulacije. Zajedno sa
smanjenom proizvodnjom krvnih stanica koja nastaje koenjem kotane sri alkoholom, nastaje
djelomini ili potpuni manjak krvnih stanica i ploica, to se manifestira simptomima anemije,
krvarenja i uestalim infekcijama.
Ascites oznaava nakupljanje slobodne tekuine u trbunoj upljini i znak je uznapredovalog
oteenja jetre. Manifestira se poveanjem opsega trbuha i naglim porastom tjelesne mase, a u
manjeg dijela bolesnika istodobno se pojavljuju i izljev tekuine oko desnog plua, otok monji
(skrotuma) i nogu.
Spontani bakterijski peritonitis esta je i vrlo teka komplikacija koja oznaava infekciju
ascitesa, odnosno trbune upljine, a zahtijeva antibiotsku terapiju.
Portalna encefalopatija oznaava sloeni neuropsihijatrijski poremeaj koji se pojavljuje kao
komplikacija akutnog ili kroninog zatajenja jetre a ukljuuje promjene ponaanja i stanja
svijesti. Simptomi obuhvaaju pogoranje intelektualnih funkcija, gubitak interesa za okolinu,
usporen govor, grubo, lepravo drhtanje ruku, a poremeaj svijesti varira od euforije preko
pospanosti i stupora, do kome.
Nastanak portalne encefalopatije mogu potaknuti brojni imbenici, kao to su obilno krvarenje iz
probavnog sustava, obilno mokrenje (diureza), nagla evakuacija velike koliine ascitesa, obilni
proljevi, povraanje, ili infekcije.
Pogoranje funkcije jetre moe dovesti i do hepatorenalnog sindroma, koji oznaava
funkcionalno zatajenje inae zdravih bubrega.
U laboratorijskim nalazima moe se nai niz promjena. Porast jetrenih enzima ovisi o stupnju
propadanja jetrenih stanica i varira ovisno o fazi bolesti, a poviena razine bilirubina odraz je
zatajenja funkcije jetre i lo prognostiki znak. U alkoholnoj cirozi karakteristino je izrazito
povienje gamaglutamiltransferaze (-GT-a ) te omjer aminotransferaza AST/ALT vei od 2.
esto je prisutna anemija ili snienje svih triju krvnih loza te poremeaj zgruavanja krvi.
Takoer je esto sniena razina bjelanevine albumina kao posljedicu smanjene sinteze u jetri te
poveana razina gamaglobulina zbog poveanog stvaranja antitijela. Ostali nalazi ovise o

poremeajima drugih organskih sustava i komplikacijama bolesti.

Morfoloka dijagnoza obino zapoinje ultrazvunim pregledom trbuha kojim se osim izgleda
jetre moe uoiti i postojanje ascitesa. Ostale dijagnostike pretrage kao biopsija jetre,
kompjutorizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MR) izvode se kod odreenih
bolesnika, dok je za sve bolesnike s cirozom vana endoskopska pretraga jednjaka i eluca
(gastroskopija) u svrhu otkrivanja proirenih krvnih ila (varikoziteta). Vano je sprijeiti
njihovo prsnue, budui da je takvo krvarenje jedan od najeih uzroka smrti kod ovih bolesnika.
Za lijeenje ciroze kljuno je razluiti da li bolesnik ima kompenzirani ili dekompenzirani oblik
bolesti. Dekompenziranu cirozu karakterizira pojava utice, ascitesa, portalne encefalopatije, ili
poremeeno zgruavanje krvi.
U kompenziranom obliku bolesti primjenjuje se terapija prema uzroku bolesti, koja
podrazumijeva apstinenciju od alkohola kod alkoholne ciroze, primjenu antivirusnih lijekova u
virusom uzrokovanoj cirozi, i slino.
Lijeenje krvarenja iz varikoziteta jednjaka obuhvaa zaustavljanje krvarenja tijekom
gastroskopije (sklerozacija, mehaniko podvezivanje varikoziteta) i primjenu lijekova (oktreotid
sintetski analog somatostatina) a u svrhu spreavanja krvarenja primjenjuju se najee betablokatori u malim dozama. U terapiji ascitesa primjenjuju se lijekovi koji pospjeuju mokrenje
(diuretici), npr. spironolakton, furosemid, tiazidi, i evakuacija ascitesa (paracenteza). Kada se
razvije spontani bakterijski peritonitis, lijekove izbora predstavljaju antibiotici, najee
cefalosporini tree generacije. Lijeenje portalne encefalopatije ukljuuje primjenu laktuloze uz
modifikaciju dijete, a u sluaju kada je encefalopatija uzrokovana krvarenjem iz probavnog
sustava i primjenu antibitoka, u cilju detoksikacije crijevne flore. Lijeenje bolesnika s
hepatorenalnim sindromom (akutno zatajenje bubrega u sklopu ciroze jetre) izuzetno je teko,
stoga je cirozu jetre i sve njezine komplikacije bolje sprijeiti. U sluaju zatajenja jetre konano
rjeenje prua jedino presaivanje (transplantacija) jetre.
TUMORI JETRE
Tumore jetre dijelimo na primarne koji nastaju u jetri i sekundarne koji su posljedica irenja
tumora drugih organa i koji su daleko ei.
Primarni tumori mogu biti dobroudni (benigni) i zloudni (maligni). Dobroudni tumori jetre su
najee hepatocelularni adenom, fokalna nodularna hiperplazija i hemangiomi. Adenomi i
fokalna nodularna hiperplazija su razmjerno rijetki tumori, esto povezani s uzimanjem oralnih
kontraceptiva (antibebi pilula), najee pojedinani i u pravilu bez simptoma. Dijagnosticiraju
se ultrazvunim pregledom ili kompjutoriziranom tomografijom jetre. Hemangiomi mogu biti
pojedinani (solitarni) ili viestruki, obino ne daju simptoma, osim velikih hemangioma koji
mogu rupturirati i uzrokovati masivno krvarenje. Otkrivaju se najee sluajno prilikom
pregleda trbuha ultrazvukom ili kompjutoriziranom tomografijom.
Najei primarni zloudni tumor jetre je hepatocelularni karcinom (rak jetre) koji je uzrono
esto povezan s virusnim hepatitisom B ili C, odnosno cirozom jetre. Klinika slika ovisi o fazi
u kojoj se tumor otkrije. Rane simptome ine opa slabost, bol u trbuhu, gubitak tjelesne teine,
munina, povraanje, a kasnije nastaju utica, ascites, te izrazito poveanje jetre. Dijagnoza se
postavlja ultrazvunim pregledom jetre, CT-om ili MR-om, a definitivnu potvrdu omoguuje
punkcija, odnosno biopsija jetre. U krvi bolesnika mogu se odrediti tumorski biljezi, od kojih je
najvaniji -fetoprotein. Unato velikom napretku ostvarenom u dijagnostici i lijeenju,

prognoza ovog tumora i dalje je loa, jer ga je u trenutku otkrivanja mogue kirurki odstraniti u
malog dijela bolesnika. Ostale mogunosti lijeenja ukljuuju kemoterapiju, zraenje te potpornu
i simptomatsku terapiju.
Drugi po uestalosti zloudni tumor je kolangiokarcinom, koji nastaje od epitelnih stanica unih
vodova. Osnovna razlika u klinikoj slici u odnosu na hepatocelularni karcinom je ranija pojava
utice. Dijagnoza se postavlja ultrazvunim pregledom, CT-om, MR-om ili kolangiografijom uz
biopsiju, dok je razina alfa-fetoproteina u krvi uredna. Lijeenje je kirurko, uz kemoterapiju,
zraenje, ili simptomatsko, a prognoza naalost dosta loa.
U jetru vrlo esto metastaziraju karcinomi drugih organa: guterae, unog mjehura, debelog
crijeva, dojke, jajnika, eluca, plua, testisa i koe.
Klinika slika ovisi o lokalizaciji i veliini metastaza unutar jetre a esto nastaje utica. U
lijeenju se primjenjuje kemoterapija, eventualno zraenje, a rijetko i kirurka resekcija.
PREVENCIJA BOLESTI JETRE
Neke bolesti jetre danas je mogue uspjeno sprijeiti. To se posebno odnosi na najee bolesti
virusne hepatitise, alkoholnu i nealkoholnu masnu bolest jetre, te neke manje este nasljedne
bolesti metabolizma koje zahvaaju jetru.
Hepatitis A moe se sprijeiti pravilnom higijenom i pranjem ruku, te konzumacijom higijenski
ispravne tj. iste vode i namirnica. Kod putnika u podruja gdje je hepatitis A naroito proiren
(endemska podruja) te kod odreenih skupina osjetljivih bolesnika, provodi se i cijepljenje
protiv virusa hepatitisa A, a prema potrebi moe se primijeniti i tzv. pasivna zatita serumskim
protutijelima, koja tite od razvoja klinike bolesti.
Hepatitis B mogue je sprijeiti cijepljenjem koje se u Hrvatskoj danas provodi kod roenja,
izbjegavanjem spolnog kontakta bez zatite ili kontakta s krvlju zaraene osobe (intravenski
ovisnici, tetoviranje i slino). U sluaju kontakta sa zaraenom krvlju, npr. sluajnog uboda na
iglu osobe zaraene hepatitisom B, potrebno je odmah primijeniti serum sa zatitnim
protutijelima protiv hepatitisa B.
Iste mjere vrijede i za hepatitis C, s time da protiv njega jo uvijek ne postoji efikasno cjepivo,
niti zatitni serum.
Potrebno je izbjegavati pretjeranu konzumaciju alkoholnih pia koja je jo uvijek jedan od
najeih uzroka bolesti jetre. Osobe s prekomjernom tjelesnom masom, naroito ako imaju i
eernu bolest ili poviene masnoe u krvi, trebaju regulirati tjelesnu masu te razinu glukoze i
masnoa u krvi dijetom, a ukoliko je to potrebno i lijekovima.
TERAPIJA BOLESTI JETRE
Terapija bolesti jetre ovisi o tonoj dijagnozi i stadiju do kojeg je bolest uznapredovala. Za
lijeenje nekih bolesti na raspologanju imamo specifine terapije, pa i mjere za spreavanje
bolesti, poput cijepljenja protiv hepatitisa A i B.
Specifina terapija djeluje ciljano na pojedinu bolest, npr. interferon i analozi nukleozida na
virusne hepatitise, kortikosteroidi i imunosupresivni lijekovi na autoimuni hepatitis, itd. To su
visoko diferentne terapije, esto i vrlo skupe, s moguim ozbiljnim nuspojavama pa se stoga
primjenjuju pod strogim nadzorom lijenika specijalista gastroenterologa odnosno hepatologa,
a navedene su kod prikaza bolesti za koju se primjenjuju. Uz ove lijekove, u lijeenju bolesnika s
oteenjima jetre primjenjuje se i potporna terapija. Nju je mogue primijeniti i za one bolesti za

koje nema specifinog tj. ciljanog lijeka. Potporna terapija podrazumijeva primjenu higijenskodijetetskih mjera, ukljuujui nadomjestak odreenih vitamina u organizmu, izbjegavanje
alkohola i drugih tetnih tvari, mirovanje te hepatoprotektivne lijekove, kao to je Silymarin.
Dijeta i ostale higijensko-dijetetske mjere
Prehrana, odnosno odravanje primjerene uhranjenosti bolesnika vaan su dio skrbi o
bolesnicima s akutnim i kroninim bolestima jetre. To je naroito vano u bolesnika s cirozom
jetre, naroito alkoholnom cirozom jetre, gdje je nutritivni status bolesnika vaan i za prognozu
bolesti.
Iako je kod bolesnika s teim oteenjima jetrenih funkcija poremeena sinteza proteina i
metabolizam, takvi bolesnici ipak veinom dobro podnosne normalnu prehranu. Stoga ne postoji
univerzalna dijeta za bolesti jetre ve se prehrana prilagoava ovisno o stanju bolesnika,
dijagnozi i teini bolesti, te postojanju komplikacija. U pravilu, dijeta treba biti bogata
ugljikohidratima, bjelanevinama i vitaminima, uz dovoljan unos kalorija. Preporua se uzimati
vie manjih obroka dnevno, npr. 4-7 puta, a kasni veernji obrok treba biti bogat
ugljikohidratima. Iako se esto preporua smanjeni unos masti u hrani, koji moe biti koristan
naroito u kolestatskim bolestima jetre, time se ujedno smanjuje i unos energije, pa ovo
ogranienje ne bi trebalo biti univerzalno.
Kod bolesnika s alkoholnom boleu jetre preporua se procjena stanja uhranjenosti pojedinca,
budui da su alkoholiari esto pothranjeni, te prilagoavanje dijete pojedinom bolesniku.
Openito se preporua da energetski unos hranom bude 35-40 kcal/kg dnevno, uz unos proteina
od 1.2-1.5 g/kg dnevno. Dakle, ako bolesnici normalnom dijetom unose preko 80 g proteina
dnevno bez utjecaja na njihovo psihiko stanje i bez simptoma encefalopatije, nisu potrebne
promjene naina ishrane. Meutim, kod bolesnika kod kojih uslijed akutnog ili kroninog
zatajenja jetre dolazi do razvoja jetrene encefalopatije, dakle poremeaja svijesti, moe se
inzistirati na dijeti bogatoj povremi vlaknima te biljnim proteinima, a kratkotrajno primijeniti
posebne pripravke obogaene aminokiselinama razgranatih lanaca. Na taj se nain smanjuje
nastanak toksinih produkata nastalih razgradnjom proteina, koji uzrokuju oteenje mozga.
Bolesnici kod kojih je uslijed oteenja jetre dolo do nakupljanja tekuine u trbunoj upljini
(ascitesa), moraju ograniiti unos soli prehranom i redovito uzimati diuretike lijekove koji
pospjeuju mokrenje, ime se uklanja suvina tekuina iz organizma.
to se tie unosa kalorija, odnosno energetskih pripravaka, kod veine bolesnika s jetrenim
bolestima nije potrebna modifikacija u odnosu na zdravu populaciju. Iznimku ine bolesnici s
tekim zatajenjem jetre, kod kojih ei obroci ugljikohidrata mogu pomoi u izbjegavanju
hipoglikemija (snienja razine eera u krvi), koje mogu biti znaajan metaboliki poremeaj u
uznapredovaloj jetrenoj bolesti. Energetski pripravci ponekad se preporuaju i kod bolesnika s
ascitesom.
Nasuprot tome, kod bolesnika s nealkoholnom masnom boleu jetre koja je posljedica
poremeaja metabolizma ugljikohidrata i masti, a koji u pravilu imaju prekomjernu tjelesnu
teinu, nuna je regulacija eerne bolesti (ako postoji), masnoa u krvi, te postepeni umjereni
gubitak tjelesne teine, to se postie odgovarajuom dijetom.
Manjak vitamina nadoknauje se njihovim poveanim unosom hranom ili vitaminskim
pripravcima. Izbjegavanje alkohola, odreenih lijekova i tvari, nuno je ne samo kod bolesnika
kod kojih su oni uzrokovali bolest, nego kod svih oboljenja jetre, jer se oteenje jetre
uzrokovano jednim imbenikom poveava uz istovremenu prisutnost drugog, npr. alkohola.
Stoga se vanost apstinencije od alkoholnih pia ne moe dovoljno naglasiti.

to se tie fizike aktivnosti, ona se kod veine bolesnika moe nastaviti, uz izbjegavanje velikih
napora. No, preporuke su najee individualne i ovisne o prirodi i uznapredovalosti bolesti,
nastalim komplikacijama, kao i opem stanju bolesnika. Mirovanje se u pravilu preporuuje u
akutnoj fazi bolesti, npr. virusnog hepatitisa, kada je bolest aktivna to se odraava visokim
vrijednostima aminotransferaza u serumu, ili u terminalnom stadiju bolesti, kada je funkcija jetre
znatno oslabljena ili potpuno zakazala. Izbjegavanje napora preporua se i bolesnicima s
varikozitetima (proirenim venama) jednjaka, kako bi se smanjio rizik njihova prsnua i
krvarenja koje moe ugroziti ivot bolesnika.
Hepatoprotektivni lijekovi
U lijeenju kroninih upalnih bolesti, alkoholne bolesti i ciroze jetre, te toksinih oteenja
uzrokovanih lijekovima i kemikalijama, kao potporna terapija upotrebljavaju se i
hepatoprotektivni lijekovi, meu kojima vodee mjesto zauzima silimarin.
BELUPO PROMO

Silymarin kapsule su biljni lijek za ublaavanje poremeaja funkcije jetre. Sadre ekstrakt biljke
sikavice ili osljeboda (Silybum marianum). Za hepatoprotektivno djelovanje plodova sikavice
odgovorna je skupina flavonoidnih spojeva zajedikog imena silimarin. Silimarin specifino
djeluje na jetrene stanice (hepatocite), a svoje viestruke uinke postie pomou nekoliko
mehanizama. On se moe vezati na receptore smjetene u membrani jetrene stanice i na taj nain
sprijeiti vezanje toksinih tvari, kao to su na primjer toksini iz otrovnih gljiva. Silimarin nadalje
djelovanjem na pojedine enzime u stanicama smanjuje stvaranje upalnih medijatora
prostaglandina, koji sudjeluju u upalnim procesima u tkivima. Slinim mehanizmom - inhibicijom
enzima lipooksigenaze, silimarin spreava oteenja lipida stanine membrane koje nastaje
procesom tzv. lipidne peroksidacije. Ona nastaje djelovanjem toksinih slobodnih radikala
nastalih u procesima izmjene tvari, na lipide stanine membrane. Silimarin djeluje i kao hvata
slobodnih radikala i na taj nain dodatno moe sprijeiti lananu reakciju peroksidacije i sprijeiti
oteenje membrane hepatocita, a ujedno potie enzime koji sudjeluju u izgradnji i razgradnji
lipida stanine membrane te potie njezin oporavak. Djelovanje silimarina nije ogranieno na
membranu hepatocita, nego silimarin djeluje i na staninu jezgru. U staninoj jezgri silimarin
aktivira enzim polimerazu I, ubrzava sintezu ribosoma, potie prepisivanje stanine RNK
(ribonukleinske kiseline) i poveava biosintezu bjelanevina. Time se bre obnavljaju strukturne i
funkcije bjelanevine stanice ime se ubrzava i regeneracija oteenih hepatocita.
Stoga se Silymarin kapsule primjenjuju za ublaavanje poremeaja funkcije jetre vezano uz
slijedee bolesti i stanja: kronini hepatitis B i C, alkoholnu bolest jetre (uz prestanak
konzumacije alkoholnih pia) i cirozu jetre. U pravilu, Silymarin kapsule se na poetku lijeenja i
u teim stanjima uzimaju dva puta na dan po 2 kapsule, tijekom 8 tjedana, a zatim se nastavlja
uzimati 1 kapsula dva puta na dan. Odluku o primjeni, doziranju i trajanju lijeenja silimarinom
potrebno je donijeti u dogovoru s lijenikom.
Prije upotrebe paljivo proitati uputu o lijeku. Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i
nuspojavama upitajte svog lijenika ili ljekarnika.

Transplantacija jetre
Transplantacija odnosno presaivanje jetre predstavlja veliki pomak u lijeenju bolesnika s
krajnjim stadijem jetrene bolesti. Presaivanje jetre izvodi se kod akutnog ili kroninog zatajenja
jetre bilo kojeg uzroka. Najei razlozi za transplantaciju jetre su: kronine kolestatske bolesti
(kao primarna bilijarna ciroza i primarni sklerozirajui kolangitis), kronini virusni hepatitis B i
C, autoimuni hepatitis, alkoholna bolest jetre, metabolike bolesti (Wilsonova bolest,
hemokromatoza, nealkoholni steatohepatitis), ciroza nepoznatog uzroka, zatim akutno zatajenje
jetre bilo kojeg uzroka, a ponekad i druge bolesti. Transplantacija jetre provodi se u visoko
specijaliziranim centrima, ije je iskustvo, zajedno s napretkom u posttransplantacijskom
periodu, naroito pojavom novih i boljih lijekova koji spreavaju odbacivanje presaene jetre
(imunosupresivni lijekovi), donijelo do znatnog poboljanja rezultata transplantacije, tako da
danas 1 godinu nakon transplantacije preivi oko 85-90% transplantiranih bolesnika.