Novo razdoblje 19. i 20.

stoljee

Novo razdoblje 19. i 20. stoljee

Italija:
Turkologija u Italiji ima jako dugu tradiciju
Centri italijanskih turkolokih studija su rimski Orijentalni
institut (Instituto per lOriente) i Univerzitetu, gdje su
predavali poznati profesori Ettore Rossi (umro 1955.) i
Alessio Bombaci (umro 1979)koji osim to je dosta pisao
o starim latininim gramatikama turskog jezika, poznat je
po svojoj Historiji turske knjievnosti, koja je prevedena
na engleski jezik
Bombaci je godinama istraivao dokumente u
Venecijanskom arhivu i izradio registre turskih dijela koji
su kasnije posluili za katalog osmanskih rukopisa
Venecijanskoga arhiva

Novo razdoblje 19. i 20. stoljee

Drugi po znaaju je turkoloki centar na Napuljskom
univerzitetu , a djeluje u sklopu Orijentalnog instituta
(Instituto Orientale)
Austrija:
Od druge polovine 17. stoljeda Austrija poinje kolovati
dragomane
1752. god. utemeljena je prva znaajnija institucija za
poduavanje istonih jezika koja je preimenova u
Kaiserliche Orientalische Akademie (Carska orijentalna
akademija) i koja je 1851. promijenila ime u u ffentliche
Lehranstallt fr Orientalische Sprahen gdje su izuavana
sva tri orijentalna jezika

Novo razdoblje 19. i 20. stoljee

Posebno mjesto u osmanistici zauzima Josef HammerPurgstall koji je prvi koristio osmanske izvore za
pisanje svoje velike Historije Osmanskog carstva
1886. godine utemeljen je Orijentalni institut u Beu
(Orientalisches Institut der Universitt Wien) gdje su
predavali poznati filolozi Herbert Duda (umro 1975.) i
Herbert Jansky (umro 1981.), te jedan od najvedih
turkologa opdenito prof. Andreas Tietze (1914-2003)
Osim u Beu Tietze je bio gostujudi profesor u Los
Angelosu i Istanbulu

Novo razdoblje 19. i 20. stoljee

Tietze je bio izvrstan osmanist, turkolog, lingvist i historiar,
te se bavio gramatikom, leksikologijom i leksikografijom
osmanskog i savremenog turskog jezika, osmanskom
diplomatikom, izvorima i dokumentima i dr. oblastima
Objavio je izvrsne studije o slavenskim, grkim, arapskim i
novoperzijskim posuenicama u anadolskim dijalektima,
kao i o talijanskom i grkom pomorskom nazivlju u
turskom jeziku
Posljednji Tietze-ov rad objavljen je posthumno u Turskoj, a
to je prvi tom velikog etimolokog rjenika na kom je
radio godinama i koji de moda ostati nedovren

Novo razdoblje 19. i 20. stoljee

Tietze je za sobom ostavio dva izvrsna profesora:
Markusa Khbacha i Claudiu Rmer koji rade na
spomenutom institutu
Ovaj institut u saradnji sa Akademijom nauka u
Budimpeti izdaje znaajnu svjetsku turkoloku
bibliografiju Turkologischer Anzeiger koja izlazi
jedanput godinje i nastoji zabiljeiti sve turkoloke
radove objavljene u svijetu predhodne godine

Novo razdoblje 19. i 20. stoljee

Njemaka
Njemaki interes za Turke i turski jezik poinje relativno
kasno, tek krajem 19. i poetkom 20. stoljeda
U leksikografiji istaknuto mjesto zauzima kapitalno djelo
Juliusa Theodora Zenkera (umro 1884.), autora turskoarapsko-perzijskog rjenika
Zenker je preveo na njemaki poznatu gramatiku Mirze
Kazim-bega
Poznata imena njemake turkologije su Wili (Wilhelm)
Bang (umro 1934.)

Novo razdoblje 19. i 20. stoljee

Annemarie von Gabain (umrl 1993.) Bangova uenica i
autorica prve gramatike staroturskog jezika
Carl Brockelmann (umro 1956.) glasoviti turkolog i arabist,
Karl Foy (1856-1907)
Meu autorima univerzitetskih udbenika treba istadi Hansa
Joachima Kisslinga, autora turske gramatike i Richarda
Kreutela, prireivaa hrestomatije osmanskih tekstova
Znaajna imena svjetske turkologije i altaistike su Karl
Heinrich Menges (umro 1999.), profesor Kolumbijskog i
Bekog univerziteta, i Johannes Benzing (1913-2001.)
profesor Univerziteta u Meinzu

Novo razdoblje 19. i 20. stoljee

Prof. Gerhard Doerfer (1920-2003), autor je 500
znanstvenih i strunih radova o altajistici i
turkijskim jezicima
Iako je karijeru zapoeo kao altaista, u zrelijim
godinama odbacio je altaistiku hipotezu,
odbacivi bilo kakvu mogudnost srodstva
turkijskih s mongolskim i tungusko-mandurskim
jezicima
Iako su njegovi radovi pretrpjeli ozbiljne kritike,
znaajni su zato to su postavili pitanja na koje jo
nisu pronaeni odgovori

Novo razdoblje 19. i 20. stoljee

Najvede postignude Doerfera je otkride halakog
jezika koji je do tada smatran jednim od
iraniziranih turkmenskih dijalekata
Doerfer je sa svojom ekipom s Univerziteta u
Goettingenu boravio u Iranu gdje su zabiljeili
obilje halakog materijala, i objavio ih sa
saradnicima W. Hescheom i Semihom Tezcanom
Prema njihovim istraivanjima halaki jezik bio je
najblii jeziku orhonsko-jenisejskih natpisa, te
najarhainiji meu turkijskim jezicima

Novo razdoblje 19. i 20. stoljee

Znaajno ime je i prof. Lars Johanson sa Univerziteta u
Menizu, lingvist, autor brojnih radova o historiji i
gramatici turkijskih jezika
Johanson priredio je vie znanstvenih zbornika meu
kojima je i zbornik posveden turkijskim jezicima koji je
objavio sa turkologinjom Evom Agnes Csato
Prof. Milan Adamovid turkolog iz Gttingena napisao je
znaajne radove o historiji turskog jezika, o jeziku
osmanskih knjievnih i pravnih tekstova, o latininim i
dr. nearapskim rukopisima na turskom i tekstovima na
uvakom jeziku

Novo razdoblje 19. i 20. stoljee

Njemaka danas ima najrazvijenije turkoloke studije i
institute, te veliki broj katedri na kojima su zaposleni
njemaki dravljani turskog porijekla
Turkoloki centri smjeteni su u Mnchenu, Freiburgu,
Klnu, Bonnu, Berlinu, Hamburgu, Marburgu,
Tbingenu, Meinzu, Frankfurtu/ Main, Gttingenu,
Giessenu itd.
Od devedesetih godina prolog stoljeda zanimanje
njemakih turkologa usmjereno je na izuavanje jezine
interferencije, dvojezinost, probleme jezine
integracije turske mladei u Njemakoj, kao i na
turkijske jezike srednje Azije