SKRIPTA

ZAVRNI ISPIT 2011./2012.

Jelena Nakien
Paula Grani
Martina Gripari
Matea Jurica
Damira Grbas
Kristina Vujeva
Ana Juri
Martin Letini
Jerko Aneli
ime Skroe
Antonio Ivanovi
Darijo Ili
Kreimir Pue
Marin Sabolovi

Uvod u geografiju I:
1.)geografija u sustavu znanosti
Prema najopenitijoj podjeli znanstvene discipline mogu biti teorijske i primijenjene, te fizike(prirodne) i socijalne
(drutvene) znanosti. Znanstvene discipline mogu se podijeliti i s obzirom na epistemoloka i ontoloka obiljeja,
prema njima znanost moe biti empirijsko- analitika (njena epistemologija poiva na znanju koje dolazi iz naih
iskustava, stvari i pojave koje putem iskustva saznajemo doista i postoje, metodologija ovih znanosti se sastoji od
opaanja i prezentacije znanja; opaanja su teoretski utemeljena i imaju svoj koncepcijski okvir), pozitivistika (cilj
nije samo opisati i pokazati gdje je to ve i objasniti zato je tamo), hermeneutika (poiva na subjektivnom
shvaanju svijeta u kojem ivimo, ove znanosti ne prihvaaju postojanje empirijskog svijeta koji bi egzistirao izvan
pojedinca koji ga opaa) i kritika(prema ovim znanostima ljudi ive u drutvima sloenih organizacija stvaranih na
nain koji pojedincima i kolektivu osiguravaju generacijski opstanak, ove znanosti pokuavaju razumjeti pravila u
sustavu).
Za razvoj geografije kao znanstvene discipline vana je podjela znanosti na prirodne i drutvene. Takva je podjela
poticala rasprave o poloaju geografije u klasifikacijskom sustavu znanosti i njezinu odnosu prema drugim
znanostima. Iz dileme o tome da li je geo. prirodna ili drutvena znanost proizaao je tzv. dualistiki pristup geografiji,
geografija jest prirodna znanost jer se bavi reljefom i ostalim fizikim komponentama u prostoru ali je i drutvena jer
se bavi stanovnitvom u prostoru. Geografija se ipak u cjelini svrstava u prirodne znanosti, to proizlazi iz injenice da
je prirodna osnova polazite geografskog prouavanja i da je Zemljina povrina glavni objekt njezina prouavanja.
Geografija je takoer po svojim epistemolokim i ontolokim obiljejima preteno empirijsko-analitika znanost.
Geografija se takoer sve vie svrstava u grupu interdisciplinarnih znanosti koja se u posljednje vrijeme sve vie
izdvaja. To proizlazi iz injenice da je geografija u svom radu usko povezana s mnotvom drugih znanosti npr. u
prouavanju tla geografija je povezana s pedologijom i litologijom, u prouavanju klime i vremena s meteorologijom i
klimatologijom, u prouavanju stanovnitva s demografijom i statistikom

2.)A. von Humboldt, C.Ritter i njemaka geografska kola

Osnivai moderne geografije su njemaki istraivai i geografi Alexander von Humboldt i Carl Ritter.
Alexander von Humboldt je bio njemaki geograf i prirodoslovac ireg znanstvenog interesa. U svojem radu koristio
se dotadanjim spoznajama geografa, prirodoslovaca i filozofa. Po uzoru na Vareniusa dijeli geografiju na opu i
regionalnu. Njegov najvei doprinos geografskoj misli jest to to pri objanjavanju trai uzroni odnos izmeu
pojedinih prirodnih elemenata i pojava, trai zakonitosti i uzronu ovisnost. Svojim istraivanjima pridonio je razvoju
fizike geografije, pogotovo klimatologije i biogeografije. Prvi je uveo i primijenio pojam izoterma, razradio je i
pojam kontinentalnosti i kontinentalne klime. Prouavao je stalno zaleeno tlo Sibira i uveo pojam permafrosta.
Rairenost vegetacije promatrao je u povezanosti s klimom, geografskom irinom i nadmorskom visinom.Razvio je
komparativnu metodu u istraivanju.
Carl Ritter je bio njemaki znanstvenik. Zasluan je za otvaranje prve katedre za geografiju na njemakim
sveuilitima. U svom radu naglaavao je vanost prirodne osnove za razvoj pojedinih naroda, tako da je donekle
zastupao prirodni determinizam. Inzistirao je na promatranju uzronog odnosa izmeu pojedinih prirodnih elemenata,
te ljudi i prirode. Slui se induktivnom metodom. Zagovara eksperiment i promatranje kao radne metode kako bi se
sprijeila deskripcija. Zastupa miljenje da analizu valja obaviti prema odreenim cjelinama i njihovom usporedbom.
Time i on pripada horologistima. Ritter shvaa geografiju vie kao empirijsku znanost, a ne znanost koja se temelji na
dedukciji. Ritter tei utvrivanju zakonitosti koje povezuju ope fenomene i pojedine dijelove Zemljine povrine.
Ritter je za razliku od Humboldta prostor prouavao sintetiki, u njegovom punom totalitetu. Uveo je pojam Erdkunde
(znanost o Zemlji). Njezin zadatak je da prezentira najznaajnija fizikogeografska obiljeja, njihovu meuovisnost te
njihovo znaenje za materijalni i duhovni razvoj stanovnitva. Ritterov prostorni koncept lei na jedinstvu i izdvajanju
2

geo. jedinica, njihovo prouavanje je za njega bitna zadaa geografije. Ritterov koncept sadri dva pristupa: horoloki
(geo. prouavanja tee da utvrde i objasne prostorne razlike Zemljine povrine s obzirom na prirodu i s obzirom na
ovjeka i njegovo djelovanje) i ekoloki( teite je na prouavanju ovjeka i njegove meuovisnosti s prirodom).
Humboldt se smatra osnivaem moderne fizike geografije, a Ritter kulturne i regionalne geografije. Na njihovim
idejama zapoinje samostalniji razvoj geografije. Za to je bila potrebna njezina institucionalizacija u obliku katedara
na sveuilitima, geo. drutava, te drugih nacionalnih i internacionalnih organizacija.
Njemaka geografska kola
Njemake geografske kole imale su vodeu ulogu u svijetu. Poslije Humboldtove i Ritterove smrti njemaka se geo.
razvija pod njihovim utjecajem. Utjecaj Ritterovih radova bio je izraeniji, no geografija njegovih sljedbenika bila je u
poetku jednostrana. Oni su naime zanemarivali fizika stajalita, a prenaglaavali drutvena stajalita. Opa
geografija razvijala se izvan geografije, u sklopu ostalih disciplina koje su se osamostaljivale (geologija,
meteorologija, geofizika, botanika). Sljedbenici Ritterove kole: Heinrich Kiepert (orijentiran na historijsku
geografiju, najveu pozornost posveivao je historijskoj geo. antikog razdoblja), Karl Neumann (kao i Kiepert bavio
se historijom antikog razdoblja, no za razliku od Kieperta koji je poloaj geo. sveo na razinu pomone discipline
historije, Neumann je veu pozornost posvetio geo.) i Johann Wappaeus (njegov najvei doprinos je u povezivanju
statistike i geografije i u uvoenju popisa stanovnitva).
Navedeni Ritterovi sljedbenici nisu zbog svoje naglaene historijske usmjerenosti znaajnije utjecali na razvoj
geografije u Njemakoj. Vana prekretnica u razvoju geo. u Njemakoj uslijedila je potkraj 19.st. kada se javlja novi
narataj geografa i kada nastaju nove geo. kole. U to vrijeme su i na svim sveuilitima otvorene katedre za
geografiju (odluka pruske vlade iz 1874. godine). Novi narataj geografa ine:
Oscar Peschel (kritiar Humboldtovih i Ritterovih postavki, njemu se pripisuju velike zasluge za razvoj moderne
fizike geografije u Njemakoj. Primjenjivao je komparativnu metodu, usporeuje pojedine reljefne oblike, trai
sline fizike karakteristike u razliitim dijelovima Zemlje. Podravao je dualizam u geo.)
Ferdinand von Richthofen (primarni interes bila mu je geologija, ali bavio se i geografijom. Svoj put istraivanja
poeo je geolokim i geomorfolokim prouavanjem Alpi i Karpata. Meu prvima je upozorio na eolsko podrijetlo
lesa. Za njega je geo. znanost o Zemljinoj povrini, prva zadaa u prouavanju Zemljine povrine je prouavanje
fizikih obiljeja, drugi zadatak je prouavanje biljnog i ivotinjskog svijeta a trei zadatak je prouavanje ovjeka i
njegove materijalne i duhovne kulture. Ove tri komponente prouavaju se na osnovi 4 naela: oblik,materijalni
sustav,prostorna meuovisnost i razvoj. Za postizanje cilja prouavanja Richthofen predvia 2 metode: sintetiku ili
deskriptivnu i analitiku. Vjeni problem geografije- dualizam pokuao je rijeiti spajanjem obaju pristupa u tzv.
horoloko naelo. Sugerirao je cjelovit horoloki sustav- diferencijaciju Zemlje u cjelini na kontinente, zemlje, regije i
lokalitete.)
Friedrich Ratzel (smatra se osnivaem antropogeografije, pri prouavanju odnosa prirode i ovjeka prenaglaavao je
vanost prirode te se zbog toga smatra zaetnikom prirodnog , geografskog determinizma. Promatra Zemljinu
povrinu kompleksno, kao integralnu i interakcijsku cjelinu. Ratzel dijeli geografiju na 2 dijela: fiziku i
antropogeografiju( ima trostruku ulogu: statika- odgovara na pitanje gdje?- smjetaj ljudi na Zemlji, dinamikakako?- uzroci razmjetaja ljudi i njihovo kretanje u ovisnosti o zemljitu, antropogeo. mora utvrditi kako priroda
utjee na tjelesni i duhovni ivot pojedinca). Vaan je i njegov doprinos razvoju politike geo. (knjiga Politische
Geographie). Ratzel dravu promatra kao organizam, ona je za njega ljudska zajednica s odreenom organizacijom
ivota na Zemljinoj povrini. Drava se prema njemu sastoji od dva dijela: ljudskog i zemljinog. Ratzel je kreirao
pojam Lebensrauma pod kojim shvaa geo. prostor u okviru kojeg se razvijaju ivi organizmi. Ratzel je takoer prvi
formulirao koncept kulturnog pejzaa).
Albrecht Penck (uz Hettnera i Schlutera vodei geograf tzv. druge generacije njemake moderne geografije. Svoj
znanstveni rad zapoeo je kao geolog, najvie je svojim radom doprinio razvoju glaciologije i geomorfologije. Pisao je
o glacijaciji Alpa, razvijao je teoriju o ledenom pokrovu i oblikovanju reljefa djelovanjem leda u sj. Europi. Utvrdio je
3

4 glacijala i 3 interglacijala, dao je i imena glacijalima (prema rijekama). Veliki doprinos dao je i geomorfologiji, prvi
uvodi taj pojam. Razradio je morfoloka obiljeja Zemljine povrine, morfoloka i strukturna obiljeja reljefnih oblika
te egzogene i endogene procese. Obavio je i morfoloku klasifikaciju i regionalizaciju. Oblike je grupirao u vee
jedinice pomou 6 osnovnih topografskih oblika(planina,padina,dolina,ravnica))
Alfred Hettner (njegovi prvi radovi bili su vezani za fiziku geografiju (klimatologiju,geomorfologiju), geografiju
tretira kao prostornu odnosno horoloku znanost o Zemljinoj povrini. Hettner daje prednost prouavanju Zemljine
povrine, odnosno regionalnoj geo. Smatra da se obiljeja Zemljine povrine moraju upoznati prema horolokim
jedinicama (kontinenti, zemlje, regije i mjesta)).
Ostali geografi njemake geografske kole su: Otto Schluter (teite stavlja na prouavanje ovjeka i na pejza kao
vidljivu sliku njegova djelovanja na Zemlji, veliku vanost posvetio je geografiji naselja, povijesnom razvoju naselja
srednje Europe.), Siegfried Passarge, Karl Sapper, Hugo Hassinger, Carl Troll

3.)Razvoj hrvatske geografije u 19.st. i do kraja Prvog svjetskog rata

Institucionalizacija geografije u Hrvatskoj poela je u drugoj polovici 19.st. Katedra za geografiju na Zagrebakom
sveuilitu osnovana je 1883. Godine na tadanjem Mudroslavnom fakultetu. Njezin osniva i prvi profesor bio je dr.
Petar Matkovi kojeg je kasnije naslijedio Hinko Hranilovi. Boljoj institucionalizaciji pridonio je i Milan enoa koji
je 1922.g. osnovao Geografski zavod. 1927.g. A. Gavazzi osniva Katedru za fiziku geografiju, odnosno Institut za
fiziku geografiju. Poslije Drugog svjetskog rata u sklopu Prirodoslovno-matematikog fakulteta osnovan je Institut za
geografiju iji je prvi voditelj bio Josip Rogli. Hrvatsko geografsko drutvo osnovano je 1897. godine, no bilo je
ukljueno u Prirodoslovno drutvo, te je svoju potpunu samostalnost steklo 1947.g. Prvi struni asopis Hrvatski
geografski glasnik pokrenut je izmeu dva svjetska rata.

4.)Fizika geografija
Fizika geo. je skupni naziv za skupinu disciplina koje se bave fizikim obiljejima Zemlje. Nazivi fizikogeografskih
disciplina mogu se javiti u dva oblika, ovisno o objektu prouavanja. Kada se fizikogeo. obiljeja prouavaju u
sintetikom smislu, onda se rabe nazivi reljef, klima, hidrogeografija, pedogeografija, zoogeografija, fitogeografija
U sluaju izdvojenog prouavanja rabe se nazivi geomorfologija, klimatologija, hidrologija, hidrografija
Fizika geo. se u sklopu nove, moderne geo. intenzivno razvija u 2.polovici 19.st. U 19.st. to je bila cjelovita geo.
grana,a u 20.st. dolazi do specijalizacije i izdvajanja pojedinih fizikogeo. disciplina. Za razvoj fizike geo. vani su
bili vanjski i unutranji utjecaji. Neki od njih su: uniformitarizam (klju objanjenja i razumijevanja povijesti Zemlje
jest kontinuirana uniformnost postojeih procesa. Nosioci ovog miljenja odbacili su teoriju prirodnih katastrofa pri
objanjavanju stvaranja prirodnog pejzaa te su se priklonili ideji prema kojoj je sadanjost klju prolosti.), teorija
evolucije, istraivanje i kartiranje (vanost- meteoroloka i hidroloka motrenja), zatita okolia
Geomorfologija- temeljna fizikogeo. disciplina, u poetku se cjelokupni razvoj fizike geo. temeljio na njoj. Smatra
se da je kao disciplina utemeljena izmeu 1830. i 1870. g. Prema definiciji to je disciplina koja se bavi prouavanjem
reljefa Zemljine kore. Danas se dijeli na opu(bavi se prouavanjem i objanjavanjem reljefa Zemljine kore,trai ope
zakonitosti njegova postanka i razmjetaja na Zemlji), regionalnu (bavi se prouavanjem reljefa odreenih prirodnih
cjelina) i primijenjenu (slui praktinim potrebama koje se prije svega odnose na urbanistiko i regionalno
planiranje,zatitu okolia) geomorfologiju. U poetku razvoja geomorfologija je bila vezana za geologiju, a zatim se
sve vie vee za geografiju.
Klimatologija- utemeljuje se postupno od sredine 19.st. Dugo se tretirala kao dio meteorologije. Klimatologija je
znanost o klimi, esto se dijeli na nekoliko grana: opu (prouava klimatske pojave i procese na Zemlji), regionalnu

(bavi se klimatskim obiljejima pojedinih regija, drava ili dijelova Zemlje), primijenjenu (prouava klimu i vrijeme s
posebnog stajalita za potrebe poljoprivrede, medicine, ekologije itd).
Hidrografija, hidrogeografija- znanstvena disciplina koja prouava hidrosferu Zemljina omotaa tj. sve vode na
Zemlji: mora, vode na povrini kopna ili u podzemlju. Geografija prouava vodu s dva stajalita, otuda i 2 naziva:
hidrologija i hidrogeografija (disciplina ope geo. koja trai ope zakonitosti pojave, razmjetaja i kruenja vode na
Zemlji).
5.)Historijska geografija- kao zasebna disciplina poela se izdvajati u drugoj polovici 19.st. U poetku nije tretirana
kao iskljuivo geo. disciplina ve kao zasebna disciplina izmeu geo. i povijesti. Bavi se rekonstrukcijom nekog
prostora u prolosti.
Poetci razvoja moderne historijske geo. u Njemakoj seu u 19.st., razvijala se kroz primjenu vremenske dimenzije
promatranja mnogih geo. pojava u radovima C. Rittera, O. Schlutera, F. Magera. Sve do Drugog svjetskog rata za
vodee njemake geografe historijska geo. bila je samo pomona geo. disciplina. Tek poslije Drugog svjetskog rata se
afirmira kao geografska disciplina s jasno odreenim ciljevima,zadacima i metodama istraivanja.
U Francuskoj historijska geo. nikad nije prihvaena kao zasebna geo. disciplina sa svojim strogo izdvojenim
metodama, nitko se nije specijalizirao i orijentirao na historijsku geo.
Prvi prirunik iz historijske geo. (Historiche Geographie) napisao je H. Jager, on je tretira kao geo. disciplinu, za njega
historijska geo. prouava geografske prilike u prolosti. On je opu historijsku geo. podijelio na opu historijsku geo.,
historijsku geo. pejzaa i historijsku regionalnu geo. Prema Jageru historijska geo. se orijentira na prouavanje procesa
i promjena u prolosti.
Prince je izdvojio tri velika interesna podruja ove discipline:
1)stvarni svijet
2)zamiljen svijet u prolosti
3)apstraktni svijet u prolosti
Jager je izdvojio etiri osnovne metode koje se primjenjuju u historijskoj geo. : progresivna (istraivanja zapoinju u
prolosti i nastavljaju se do danas), reduktivna metoda (pretpostavka da odreena obiljeja pejzaa danas odgovaraju
onima u prolosti), tipoloka metoda( odreenim razvojnim fazama odgovaraju odreeni tipovi pejzaa),
komparativna metoda(utvreni tipovi meusobno se usporeuju).

Uvod u geografiju II:

1)Pojam regije
Regija dolazi od latinske rijei regio,-onis to znai crta, odvajanje, pokrajina,podruje, kraj. Moemo je definirati kao
podruje posebnih prirodno-geografskih i/ili drutveno-gospodarskih i povijesnih obiljeja koja su tako i toliko
isprepletena da prostoru daju pojavnost i cjelovitost i po kojima se ta regija razlikuje od drugih. Naela(kriteriji) za
odreivanje granica regija su razliita: npr. politika, gospodarska, vjerska, historijsko-geografska regionalizacija. Tri
su osnovne kategorije regija:
1)regije izdvojene na temelju homogenosti obiljeja (na temelju jednog prevladavajueg elementa)
2)regije izdvojene na temelju vie obiljeja
3)regije izdvojene na temelju ukupnih obiljeja prostora
Po svojim prostornim dimenzijama i svojim funkcijama regije mogu biti:
1)homogene ili uvjetno-homogene regije
2)funkcionalne ili nodalno-funkcionalne regije
3)gospodarske regije
Regije su odreene meama ili prijelaznim popisima, pa se uvijek ne poklapaju regionalne i administrativne granice
(npr. Panonija, Alpe)
2)Tipovi regija
Makroregija- obuhvaa vei homogeni dio prostora sa svim bitnim oznakama regije, ima odreenu omeenost,
potpunost i zaokruenost prirodno- geografskih sadraja(reljefa i klime), sastava stanovnitva i glavnih gospodarskih
djelatnosti. Moe obuhvatiti zaokruenu cjelinu jedne drave (npr. sredozemni prostor Hrvatske, panonski i gorski
prostor Hrvatske), prostor na kojem se nalazi vie drava zajedno (npr. Podunavlje, Skandinavija) ili pak zaokrueni
dio kontinenta (npr. zapadna Europa). Makroregijom moemo nazivati i organiziranu povezanost prostora oko veih
gradova koja se najee izdvaja i zaokruuje na temelju broja stanovnika i djelatnosti ili funkcija (promet, uprava,
zdravstvo).
Mezoregija- homogeni dio geografskog prostora koji se po veliini i funkcijama nalazi izmeu makroregije i
mikroregije, s niim stupnjem centraliteta od makroregije i viim od mikroregije.
Mikroregija- relativno manji dio geoprostora i poloajno nia cjelina u prostornoj diobi, omeena i odreena na
temelju raznih bilo zemljopisno- prirodnih bilo drutveno- geografskih kriterija, vezana za manje, ali osnovno
sredinje naselje u uoj okolici.
Subregija- Podruje na Zemljinoj povrini izmeu makroregije i mikroregije gdje je prostorna povezanost sredinjeg
naselja nieg stupnja i manjeg broja stanovnika.
3)Uvjetno- homogena (fizionomska) regionalizacija
Fizionomska regija ili pokrajina je definirana i odreena na temelju ukupnosti oznaka koje se oituju u njezinoj
vanjskoj slici (ne ulazei u postanak i procese). U vanjskoj slici pokrajine prevladavaju prirodna svojstva (reljef, vode,
tlo, biljke), u novije se vrijeme sve vie istiu antropogeni inioci (naselja, prometnice, obrada tla). Glavno obiljeje je
meusobni odnos prirodno- geo. znaajki: reljefa, klime, voda, vegetacije.

Uvjetno- homogena regionalizacija se primjenjuje u geografiji, a odnosi se na diferenciranje prostora u sladu s

prirodno- geo. obiljejima.
4)Nodalno- funkcionalna regionalizacija
Nodalno- funkcionalnu regiju ini grad s okolinim podrujem gdje postoji veza uzajamnog djelovanja , koje se
izraava u kretanjima ljudi, robe, informacija, prometu, upravi Veliina nodalne regije ovisi o veliini vorita te o
broju i znaaju njegovih funkcija. Izmeu nodalnih regija postoji hijerarhija.
Nodalno- funkcionalna regionalizacija se zasniva na odnosu sredinjeg naselja i okolnih naselja, glavno obiljeje po
kojem se izdvajaju regije jest funkcionalno znaenje sredita.
5)NUTS regije
NUTS je hijerarhijski sustav za identifikaciju i klasifikaciju prostornih jedinica za potrebe slubene statistike u
zemljama Europske unije. Ovaj sustav je 1980.godine razvio Europski ured za statistiku s ciljem usporeivanja regija
unutar Europe. Ove teritorijalne jedinice su definirane isto za statistike svrhe te ne tvore nuno slubene upravne
jedinice. esto se grupiranjem odreenih upravnih jedinica dobivaju NUTS regije ponajprije zbog broja stanovnika
koji je vaan kriterij za regionalizaciju.
Razlikujemo 3 razine NUTS regija:
NUTS- 1: odgovara statistikim jedinicama u kojem ivi od 3-7 milijuna ljudi stanovnika
NUTS- 2: od 800 000 do 3 milijuna stanovnika
NUTS- 3: od 150 000 do 800 000 stanovnika
I u ovoj podjeli postoje nepravilnosti, primjerice francuska regija Ile- de- France sa 11,3 mil. smatra se NUTS-2
regijom dok se njemaka pokrajina Bremen s 662 000 stanovnika smatra NUTS-1 regijom.

Hidrogeografija
1)Hidroloki ciklus
Voda se na Zemlji giba stalno i pod utjecajem energije Sunca. More ili svjetski ocean u tom gibanju ima funkciju
gigantskog isparitelja , obavljajui pri tome posredniku ulogu temeljnog i glavnog izvornika slatke vode, koja se
oituje u padalinama, odakle pak potjeu sve tekuice i ostala voda na kopnu. Svake minute s povrine Zemlje (s
mora,oceana, jezera itd) ispari jedna milijarda tona vode, to godinje iznosi 525 tisua kubinih kilometara vode.
Isparavanje s povrine mora (oceana) trajan je i najvei proces pritjecanja vlage u atmosferu. Padalinama se znatan dio
vraa izravno u more i tako zavrava tzv. mali hidroloki ciklus.
Dio te vode sudjeluje i u velikom hidrolokom ciklusu, gdje se ta voda ukljuuje u zamrenije uzajamne aktivnosti s
povrjem Zemlje. Veliki hidroloki ciklus obuhvaa niz pojava i ini mnogovrsni proces premjetanja, preobrazbe i
obnove vode na povrini Zemlje, u njezinoj unutranjosti i u atmosferi.
Padaline natapaju povrinu kopna, jednim dijelom otjeu po nagnutim stranama terena stvarajui potoke, rijeke, na
topografski pogodnim mjestima stvaraju jezera odnosna mlake, a djelomice se i procjeuju u tlo. Vlaga koju je tlo
upilo nastavlja u dubinu kao voda u podzemlju, isparuje se izravno ili transpiracijom biljaka. Dio te vode napaja rijeke
i jezera ili se dalje giba kroz podzemlje sve do mora. Vlaga koja je dospjela u atmosferu isparavanjem ostale vode s
povrine kopna poveava ukupan iznos vodene pare i nastavlja stalno gibanje vode u prirodi. Zranim strujanjima
prenosi se vlaga na kopno, gdje se javlja kao kia ili snijeg, natapajui tlo koje je vie ili manje udaljeno od mora
(oceana). Voda padalina ukljuuje se ponovno u procese isparavanja, otjecanja povrjem Zemlje odnosno
procjeivanja u podzemlje. Otjecanjem vode rijekama u more zavrava tzv. veliki hidroloki ciklus.
udesno svojstvo i bitna znaajka trajnog gibanja vode jest (samo)obnova vode. U globalnom procesu gibanja vode
moe se izdvojiti via faza izmjene: izmeu Zemlje i svemira, izmeu mora i atmosfere, mora i kopna Najvee
znaenje za ukupnu prirodu i ivot ima gibanje vode na relaciji more(ocean)- atmosfera ili u uem opsegu izmeu
kopna i biosfere. Najbre se obnavlja voda u ivim biima (za samo nekoliko sati), zatim ona u atmosferi (svakih 8
dana u prosjeku). Brzina obnove vode u rijekama zavisi o geografsko- geolokim znaajkama terena i drugim
uvjetima okolia,a iznosi od 9-16 dana.
2)Izvori
Izvor je mjesto na kopnu na kojem izbija voda temeljnica na topografsku povrinu. Voda iz podzemlja izbija na
povrinu tamo gdje postoje geoloke i morfoloke mogunosti za to. Glavna mjesta su izvori ili vrela, a uvjetovana su
kontaktom propusnih i vodonepropusnih stijena. Izvore dijelimo na: gravitacijske i uzlazne. Kod gravitacijskih izvora
voda tee pod silom tee, oni pak mogu biti: izljevni, preljevni ili arteki. Kod uzlaznih voda izbija pod utjecajem
plina ili temperature. Tipu ovih izvora pripadaju gejziri.
3)Elementi porijeja
Porijeje je dio prostora to ga odvodnjava tekuica sa svojim pritocima na povrini kopna ili u podzemlju topljivih
stijena. Znaajniji elementi porijeja su: povrina (dio prostora to ga odvodnjava tekuica sa svojim pritocima na
povrini kopna ili kroz podzemlje topljivih stijena; vana je jer utjee na koliinu vode u porijeju; povrina porijeja
odreuje se razvodnicom), povrinska razvodnica (krivulja koja obiljeava topografsko porijeje), povrina
slijevanja padalina (dio topografskog porijeja koji je nagnut u smjeru otjecanja vode, a odreuje se povrinskom
razvodnicom), dubinska podzemna razvodnica (promjenjiva krivulja koja odreuje hidroloko porijeje;
karakteristina je za terene koji su izgraeni od topljivih stijena ,debljih ljunkovitih naslaga i propusnih
pjeenjaka),duljina porjeja( esto se poistovjeuje s duljinom glavne tekuice koja se pak produi do razvodnice .
8

Tako dobivena ukupna duljina biti e duljina porjeja. Moemo je definirati i kao udaljenost od najvie toke na
razvodnici do izlaza glavne tekuice iz porjeja).
Ostali elementi porjeja su i : irina, najvea irina, najmanja irina, prosjena irina, najvia i najnia kota, indeks
reljefa,relativni reljef
4)Termika svojstva vode u jezerima
Zagrijavanje vode u jezeru uvjetovano je ponajvie zraenjem sunca i obavlja se slino kao i pri zagrijavanju mora.
Voda se u jezeru zagrijava i hladi od povrine prema dnu . U tropskim predjelima temperatura vode u jezerima
smanjuje se od povrine prema dnu. To je izravna slojevitost ( direktna stratifikacija) . U polarnim krajevima
temperatura vode u jezerima raste od povrja prema dubljim dijelovima. To je obrnuta slojevitost (inverzna
stratifikacija). U naim , umjerenim geografskim irinama na jezerima se pojavljuje naizmjenina slojevitost u skladu
s godinjim dobima. U ljetno doba slojevitost je izravna ( gore toplije, dolje hladnije) , zimi je obrnuta . Za jesen i
proljee karakteristina je pojava izotermije( ujednaene raspodijele temperature vode u jezeru od povrine do dna).
Slatka voda ima najveu gustou pri temperaturi od +4C i zbog toga najdublji dijelovi jezera imaju stalno pozitivnu
temperaturu vode, uvijek iznad 0C. Ohlaivanje vode sniava se temperatura do +4C , voda postaje tea i sputa se
do samoga dna jezera. Kad se temperatura izjednai u ukupnoj masi vode , od dna do povrine , stvara se daljnjim
ohlaivanjem led, ali od povrine prema dnu , jer je u dubljim slojevima jezera ostala temperatura vode +4C. Led
nastaje na povrini jezera, a laki je od vode jer ima manju gustou : pluta na vodi i titi dublje dijelove jezera od
zaleivanja.
Izrazita temperaturna slojevitost razvija se tijekom ljeta u dubljim jezerima ,umjerenih geografskih irina. U
vertikalnom presjeku od povrine prema dnu jezera karakteristina su tri dijela: epilimnion(povrinski sloj vode koji je
izloen izravnim utjecajima atmosfere s priblino jednakim temperaturama) , metalimnion ( prijelazni sloj jezera u
kojem se temperatura naglo smanjuje) , hipolimnion ( dubinski sloj jezera u toku ljeta s temperaturom vode oko
+4C.
Termika klasifikacija jezera zasniva se na odnosu temperature i najvee gustoe vode . Razlikuju se tri tipa jezera:
1.jezera u tropima s uvijek toplom vodom koja je via od +4C
2.jezera umjerenih geo. irina s promjenljivo toplom i hladnom vodom
3.jezera u polarnim krajevima s uvijek hladnom vodom , niom od +4C

5)Mora polarnih krajeva

Mora u irem smislu su mora polarnih krajeva i Sredozemno more . Mora polarnih krajeva razlikuju se bitno od
ostalih mora jer ih karakteriziraju specifina svojstva i odgovarajue socioekonomske znaajke , koje su uvjetovane
posebnim geografskim poloajem i novim razvojnim procesima.
Mora polarnih krajeva mogu se odreivati na vie naina. Kompleksna geografska metoda odreivanja polarnih
krajeva najpotpunije sjedinjuje mnogostruke utjecaje prirode i brojne drutveno- ekonomske projekte u suvremenim
procesima i najprihvatljivija je za obiljeavanje mora polarnih krajeva. Polarni krajevi bili su u prolosti na rubu
ekumene, a u sadanjoj fazi razvoja ulaze u arite zbivanja suvremenog svijeta. Postoje bitne razlike u geografskoj
strukturi polarnih krajeva na junoj i sjevernoj hemisferi.
Mora polarnih krajeva na junoj hemisferi
U geografskoj strukturi polarnih krajeva june hemisfere sredinje mjesto zauzima kopno kontinentskih razmjera
(Antarktika) koje je opkoljeno najprostranijim pojasom mora. Mora polarnih krajeva na junoj hemisferi su po
izravnim i stalnim utjecajem najveeg ledenog pokrova na zemlji. Na Antarktici je 90%leda na zemlji i 70% zaliha
9

slatke vode suvremenog svijeta . Led utjee izravno i posredno na ukupan okoli. On ponajprije sniava temperaturu
okolnog mora i zraka , smanjuje slanou mora znatno ispod uobiajenih vrijednosti , pospjeuje prijelaz kisika iz
atmosfere u hidrosferu. Uvjetujui bogatstvo biomase i specifine uvjete ivota.
Sjevernu granicu mora polarnih krajeva na j. hemisferi odreuju stalne morske struje (posljedica zapadnih vjetrova)
iji se smjer podudara sa zonom tzv. Antarktike konvergence ( pojas mora gdje ponire hladnija Antarktika voda
ispod toplije subantarktie vode oceana). Na povrini mora to se oituje naglom padu temperature i slanoe.
Mora polarnih krajeva na sjevernoj hemisferi
Mora polarnih krajeva na sj. Hemisferi obuhvaaju Sjeverno ledeno more i ostala mora u bazenu Arktika . To je dio na
povrini zemlje unutar polarnice i toke sjevernog geografskog pola. Tijekom vremena mijenjali su se kriteriji za
odreivanje prostornog pojma Arktika. Primjenom kompleksne geo. metode, koja se oslanja na deset kriterija, gdje se
kombiniraju prirodni , drutveni i gospodarski utjecaji , dobiva se objektivniji i adekvatniji prostor polarnih krajeva
od svih dosadanjih pojedinanih pokuaja. U geografskoj strukturi Arktika prevladava more koje je obrubljeno
otonim nizovima i kopnima kontinentskih razmjera. Sredinji dio bazena Arktika ispunjava Sjeverno ledeno more u
kome je zaleeno kopno Grenlanda posebno istaknuto.

10

Geologija
1)Graa Zemlje
Zemlja je u cjelini zonalno graena. To potvruju razliite pojave, tako primjerice prema dubini raste gustoa i
temperatura (rauna se da u sreditu dosee 5000 C). U irenju potresnih valova zapaeno je da prema dubini postoji
vie ploha diskontinuiteta, na kojima se brzina znatno mijenja. Z a ispravnu interpretaciju te pojave zasluan je na
geofiziar Andrija Mohorovii. On je naime na osnovi potresa u Pokuplju 1909. dao znanstveno objanjenje
diskontinuiteta na granici Zemljine kore i plata. Taj diskontinuitet danas nosi njegovo ime a nalazi se na prosjenoj
dubini ispod kontinenata od 30-50 km,a ispod oceana od 10-12km. Osim Mohoroviievog diskontinuiteta znaajniji
su i Wiechert- Gutenbergov diskontinuitet na dubini od 2900km koji ini granicu izmeu donjeg plata i jezgre.
Granica jezgre, plata i kore nije homogena.
JEZGRA- ima srednju gustou oko 10,7 g/cm3 to nije sasvim u skladu s pretpostavkom da je graena samo od nikla
i eljeza jer je njihova gustoa pod odreenim tlakom i temperaturom vea. Uzima se da je graena od 2 dijela:
unutranje jezgre (koja je vrsta i sastavljena uglavnom od eljeza, njezina gornja granica nalazi se na dubini od
5080 km) te vanjske jezgre (koja slijedi iznad unutarnje jezgre do dubine od 2900 km; smatra se da je to metalna
tekua masa s konvekcijskim gibanjem; ima manju relativnu gustou od unutranje jezgre; osim nikla koji se
prikljuuje eljezu, u ovom dijelu jezgre ima i elemenata male relativne atomske mase poput kisika ili sumpora).
Vanjska i unutranja jezgra esto se nazivaju i barisfera.
PLAT- sastoji se od tri sfere ili lupine: donji plat (ili mezosfera, see od granice s vanjskom jezgrom do dubine od
1000 km), srednji plat (ili astenosfera, see od granice s donjim platom do dubine od priblino 400 km), gornji
plat (smjeten je izmeu astenosfere i kore; gornji plat je stjenovit,a sastoji se od ultrabazinih stijena; zajedno s
korom gornji plat ini stjenovitu cjelinu koja je zajedniki izloena tektonskim promjenama pa se najee naziva
litosfera ili tektosfera).
Povrinsku Zemljinu sferu ili lupinu litosfere ini kora koja ima relativno malenu debljinu (40 km u podruju
kontinenata i 10-12 km ispod oceana). Razlikujemo 2 tipa kore: kontinentalnu koru (izgrauje konsolidirane,
kontinentalne dijelove Zemljine povrine; naziva se i granitna kora po glavnoj stijeni od koje je izgraena ili sial po
glavnim elementima siliciju i aluminiju) i oceansku koru (izgrauje vrstu podlogu oceana, sastoji se uglavnom od
bazalta s manjim koliinama stijena utisnutih iz gornjeg plata; naziva se jo i bazaltna kora ili sima po glavnim
elementima siliciju i magneziju).
Zemljinu kamenu koru okruuju hidrosfera (obuhvaa svu vodu koja se nalazi na Zemljinoj povrini i u upljinama
kamene kore) i atmosfera (sastoji se od smjese plinova u kojoj su stalni sastojci duik,kisik,ugljik-dioksid,plemeniti
plinovi i vodena para.

2)Rasjedi
Rasjed- osnovna strukturna jedinica litosfere koja nastaje izdizanjem, sputanjem ili uzdunim pomicanjem dijelova
litosfere du pukotine- paraklaze. Rasjedi nastaju kao posljedica ekspanzije, gravitacije i kompresije ili njihovom
kombinacijom. Paraklaze mogu biti uspravne ili nagnute pod razliitim kutom.
Slojevi prije rasjedanja mogu zauzimati najrazliitije poloaje pa ih paraklaze razliito presijecaju. Rasjed kao
strukturna jednica osim paraklaze obuhvaa i dva krila (tereni s obje strane paraklaze). Pomicanje moe ii u bilo
kojem smjeru po rasjednoj povrini (pomak moe biti po nagibu paraklaze, po pruanju paraklaze, koso po nagnutoj
11

paraklazi te po uspravnoj paraklazi). Pomicanje u smjeru nagiba paraklaze moe se rastaviti u dvije komponente: hod
(horizontalni razmak krila) i skok (vertikalni razmak krila).
Obino razlikujemo 3 tri osnovna tipa rasjeda:
normalni rasjedi- obuhvaaju sve vertikalne rasjede(bez hoda) i rasjede kose paraklaze s hodom zbog kojeg su krila
vie ili manje meusobno udaljena; oni su posljedica ekspanzije i gravitacije.
reversni rasjedi- imaju krovinsko krilo izdignuto uz kosu paraklazu (krovinsko se krilo relativno izdiglo u odnosu na
podinsko). Do iste pojave dolazi i ako je podinsko krilo sputeno niz paraklazu. Kod ovih rasjeda zbog kompresije
krila se pribliavaju, zbog toga su hod i skok obrnuto usmjereni nego kod normalnog kosog rasjeda.
rasjedi s horizontalnim kretanjem obiljeeni su samo kretanjem u pravcu pruanja paraklaze, pomak moe biti u
dva smjera pa razlikujemo: desne i lijeve rasjede (ovisno o tome jesu li krila jedno prema drugome pomaknuta udesno
ili ulijevo.
rasjedi s horizontalnim kretanjem kod kojih na obje strane u pruanju pomak nago prestaje ili se mijenja oblik i smjer
nazivaju se transformni rasjedi.
Podjela rasjeda s obzirom na nagib slojeva i nagib paraklaze:
istosmjerni rasjedi imaju paraklazu koja je nagnuta u istom smjeru kao i slojevi, ali ne mora biti pod istim kutom.
protusmjerni rasjedi obiljeeni su paraklazom koja je nagnuta obrnuto od slojeva na krilima.
S obzirom na pruanje slojeva i paraklaze rasjede dijelimo na:
-rasjede kojima se paraklaza prua vie ili manje paralelno s pruanjem slojeva nazivamo uzdunim rasjedima.
Njihova paraklaza ima redovito drugaiji nagib nego slojevi na krilima rasjeda.
-ako se paraklaza prua koso u odnosu na pruanje slojeva, radi se o dijagonalnom rasjedu. Kod poprenih rasjeda
paraklaza presijeca slojeve vie ili manje okomito na njihovo pruanje.
Sustavi rasjeda
Rasjedi su u prirodi rijetko usamljeni, obino ih ima vie na nekom terenu pa se govori o sustavu rasjeda.
Stepeniasta struktura- nastaje kao posljedica veeg broja vie ili manje paralelnih rasjeda koji uzrokuju istosmjerno
sputanje terena.
Tektonska graba ili rov- rezultat je sputanja terena izmeu dva ili vie rasjeda .
Timor ili horst- obiljeen je relativno uzdignutim sredinjim dijelom, dok se bokovi stepeniasto sputaju. Klasian
timor pretpostavlja sputanje bokova uz mirovanje ili zaostajanje sredinjeg dijela.
Prodor- strukturna jedinica koja nastaje onda kada se sredinji dio uzdie, a prostrani dijelovi zaosatju u tom kretanju.
Ljuskava struktura posljedica je reversnih rasjeda. Ako su reversnim rasjedima prethodile izoklinalne ili prebaene
bore, prisutno je ponavljanje gotovo svih elemenata u svakoj ljusci. Ako rasjednuti teren nije prije toga boran,
elementi se samo djelomino ponavljaju.

3) Granice litosfernih ploa

Granice litosfernih ploa mogu biti:
1. Konstruktivne ( divergentne ili akrecijske )
12

2. destruktivne ( konvergentne ili konzumacijske)

3.konzervativne (transformne ili neutralne)
Divergentne granice
Javljaju se na mjestima divergentnog kretanja ( razmicanja) litosfernih ploa. To su zone akrecije( prirasta) novog
oceanskog dna , to je razlog zato se nazivaju i akrecijske granice . Razmicanje ploa koje biljeimo u oceanima
naziva se seafloorspreading. Oblik koji se formira na morskom dnu je srednjooceanski hrbat (moe biti iroki do 2000
km a visok do 6 km). Srednjooceanski hrbati se neprestano formiraju , ali ne svugdje istom brzinom. Brzina irenja
srednjooceanskog hrbta su od 6-8cm godinje na istonopacifikom dijelu , 2-10 u Atlantskom i 1,5-3cm u Indijskom
hrbtu.
8% zemljine povrine zauzimaju srednjeoceanski hrptovi.
Island dio srednjooceanskog hrpta koji nije na dnu ve je otok, zbog toga jer se tu sluajno uz srednjooceanski hrbat
nala vrua toka (mjesto gdje je litosfera jako tanka i astenosfera izlazi u obliku vulkana) te je to podruje izilo
iznad povrine mora. Vrue toke nisu vezane za divergentne granice najbolji primjer za njih su nam Havajski otoci (
vrua toka koja je stacionarna, preko nje putuje Pacifika litosferna ploa koja pri prolasku napravi rupu iz koje
nastaje vulkan (Havajski otok ) , daljnjim pomicanjem ploe taj vulkan postaje ugasli a formira se novi. Magmatizam
na vruim tokama je bazian.
Konvergentne granice
Nastaju na mjestima gdje se litosferne ploe kreu jedna prema drugoj i gdje vrlo esto dolazi do podvlaenja
(subdukcije). Najee ona litosferna ploa koja ima oceansku koru tone pod onu koja ima kontinentsku koru zbog
razlika u gustoi. No, postoji i sluaj da ona s oceanskom korom najahuje na onu s kontinentskom, taj se proces naziva
obdukcija.
Ove granice nazivaju se konzumacijske zato to dolazi do podvlaenja, savijanja i prema dubini taljenja ploa.
Taljenje za posljedicu ima magmatsku aktivnosti i neprestane potrese.
Razlikujemo dvije vrste subdukcije : plitke ili A-subdukcije (odvijaju se u kontinentalnoj kori i to vrlo plitko ,ne
dolazi do savijanja ploa i do njihova tonjenja ) . Do a-subdukcije dolazi kada se pribliavaju dvije kontinentalne
mase s kontinentskom korom, jedno vrijeme se odvija subdukcija , a kad se kontinentalne mase sudare doe do
kolizije uz uzdizanje mladog gorskog lanca. Primjer za koliziju jest Himalaja ,nastala na podruju naguravanja Indije
na Euroazijski kontinent. Magmatizam je kisel jer se sudaraju kontinentalna i kontinentalna kora , a potresi su plitki
do srednje duboki.
Duboke ili B-subdukcije ( nastaju uz rubove kontinenata podvlaenjem oceanske kore pod kontinentalnu to za
posljedicu ima formiranje dubokomorskog jarka na mjestu poniranja i izdizanje gorskog lanca). Seizmizam u ovom
sluaju je neutralnog tipa jer se oceanska kora tali a onda se taj materijal probija kroz kontinentsku masu koja je
kisela. Razlikujemo dva tipa B-subdukcije : ileanski tip subdukcije ( oceanska kora se podvlai pod kontinentsku ,
dolazi do kompresije i izdie se mlado gorje)
Marjanski tip subdukcije ( jedna litosferna ploa ponire pod drugu ispred kontinenta gdje jo uvijek imamo oceansku
koru).
Konzervativne granice
Na njima nema podvlaenja ,sudaranja ploa nego samo horizontalno kretanje ploa. Pri tome ne nastaju lanana gorja
, nema vulkana , nema stvaranja nove kore jedino je prisutna seizmika aktivnost i potresi s plitkim hipocentrima.
Mjesto gdje se jedna litosferna ploa kree uz drugu je transformni rasjed. Najpoznatiji takav rasjed je rasjed Sv.
Andrije na zapadnoj obali SAD-a u blizini San Francisca i Los Angelesa. Du njega se Pacifika ploa pomie prema
Sjeverozapadu a Sjevernoamerika ploa prema jugoistoku.
13

4)Potresi
Zemlja se povremeno zatrese u obliku brzo izmjenjivih vibracija litosfere koje uzrokuju valovi to prenose energiju u
svim smjerovima iz nekog podzemnog arita (hipocentra). Uzrok tim potresima su poremeaji u litosferi koji su
izazvani magmatskom aktivnou,uruavanjem ili tektonskim poremeajima. Potrese biljee seizmografi u
seizmolokim stanicama, dri se da se godinje dogodi preko 1 milijun potresa. Potresi izazvani vulkanskim
erupcijama (7% svih potresa) imaju ogranieno podruje djelovanja, najee u oceanima. Jo ue djelovanje imaju
uruni potresi (3% svih potresa) koji su u pravilu veoma slabi potresi, nastaju uruavanjem u podzemlju. Glavnim
potresima (90% svih potresa) smatramo one koji su nastali kao posljedica tektonskih poremeaja (gibanja litosfernih
ploa) koji izazivaju pucanje i vibracije uz oslobaanje energije. Potresne vibracije zapravo su valovi razliitog tipa i
amplituda. Mjesto poremeaja naziva se arite. Odatle se valovi ire u svim smjerovima. U zonama spreadinga
arita potresa su na manjim dubinama od onih u zoni subdukcije. arita do dubine od 70 km su plitka, od 70- 300
km srednje dubine, a od 300- 700 km su duboka. Ispod te dubine ima ih vrlo malo. Oko 90% dubokih i srednjih arita
nalazi se u graninoj zoni oceanske i kontinentalne kore oko Pacifikog oceana. Potresna arita su tu razmjetena po
kosoj plohi koja pada pod otone lukove. Najdublja arita nalaze se ujedno i najdalje pod kontinentalnim dijelom
litosfere. to su blie granici s oceanskom korom to su plia. Prvi je tu pravilnost objasnio Benioff pa se taj pojas
naziva Benioffovom zonom, a uzrok se trai u subdukciji oceanske kore pod kontinentalnu litosferu. Dubokih arita
ima neto i u irem sredozemnom pojasu: Alpe- Himalaje. Najvie potresa s plitkim aritima ima u podruju
oceanskih podvodnih hrptova. Mjesto na povrini neposredno iznad arita, vertikalna projekcija hipocentra na
povrinu Zemlj, naziva se epicentar. Tu su posljedice potresa najintenzivnije. Linije koje spajaju sve mjesta jednakog
intenziteta potresa nazivaju se izosieste. Dubina hipocentra i daljina epicentra nisu jedine koje odluuju o snazi
potresnog udarca u nekom odreenom podruju. Vane su i karakteristike stijena, prisutnost podzemne vode i sl.
U svakom potresu mogu se razlikovati tri tipa valova koji uzrokuju jae ili slabije vibracije, a meusobno se razlikuju
po nainu i brzini irenja. Razlikujemo:
1)longitudinalne valove (undae primae ili P-valovi); oni su najbri, vibriraju u smjeru svojega irenja koje je
konveksno prema sreditu Zemlje. Izazivaju stezanje i rastezanje materijala kroz koji prolaze. irenje im ovisi o
gustoi i vrstoi materijala. Razlike u grai Zemlje uvjetuju da im brzina raste s dubinom.
2)transverzalni valovi (undae sucundae ili S- valovi); oni su sporiji od P- valova, vibriraju okomito na smjer irenja
koje je konveksno prema sreditu Zemlje jer im brzina raste s dubinom. ire se samo kroz vrsti materijal, a brzina
irenja ovisi o njegovoj gustoi i vstoi.
3)povrinski ili dugi valovi (undae longae ili L- valovi); sastoje se od dviju komponenata od kojih jedna vibrira
kruno,a druga vodoravno. ire se samo kroz litosferu i najsporiji su valovi.
Iz zakanjenja S- valova iza P- valova moe s izraunati mjesto epicentra. Za to su najee potrebne tri stanice, svaka
od njih prema zakanjenju izrauna udaljenost epicentra od stanice i ucrta na karti krug s polumjerom koji odgovara
udaljenosti. Tamo gdje se krugovi triju stanica sijeku, nalazi se epicentar.
Stupanj djelovanja potresa moemo ocijeniti na dva naina: empirijski (na osnovu ljudskog doivljaja i uinka na
graevinama i u tlu, pa Mercalli- Cancani- Siebergova ljestvica razlikuje 12 stupnjeva intenziteta potresa u epicentru),
te na osnovu osloboene energije u hipocentru (aritu) (prema jaini potresa u hipocentru- magnitudi). Richter je prvi
definirao magnitudu(dekadski logaritam maksimalne amplitude u odnosu standardni potres ija je magnituda 0) i
predloio ljestvicu od 10 stupnjeva.
Rasprostranjenost epicentara potresa na Zemljinoj povrini pokazuje da postoje dva izrazito seizmiki aktivna
podruja; jedno se nalazi oko Pacifikog oceana, a drugo u irem Sredozemlju koje se produuje kroz Aziju, a kod
Malajskog arhipelaga se oba podruja spajaju. Mediteransko- transazijsko podruje (Sredozemlje, Kavkaz, Himalaja)
jest podruje kolizije azijske i indo-australske ploe koje se s juga naguravaju na europsku litosfernu plou. Ovdje se
oslobaa 15% ukupne seizmike aktivnosti na svijetu; dubine arita na ovom podruju su od 10-300 km dubine a
14

potresi su intenziteta do 10po MCS-u. U cirkum-pacifikom podruju zabiljeeni su najjai potresi i na ovom
podruju se oslobaa 80%seizmike energije svijeta. Ovo podruje prati rubove Pacifike ploe i poklapa se s
granicama Vatrenog prstena. Dubine arita ovdje su do dubina od 700 km, a potresi su intenziteta i do 12 po MCS-u.
Popratne pojave potresa su: akustine seizmike pojave, vatra, elektrine i magnetske pojave, deformacija reljefa i
tsunamiji (valovi koji nastaju uslijed podmorskih potresa, predstavljaju prijetnju kada dou do obale jer im se pritom
smanjuje valna duljina, a poveava visina vala).
5)Geoloka karta
Geoloka karta je grafiki prikaz grae terena, starosti stijena, sastava tih stijena i njihovog meusobnog odnosa.
S obzirom na sadraj dijelimo ih na:
-ope (izraene su uz pomo ope poznatih simbola, sadre podatke o starosti, sastavu stijena i strukturnoj grai
terena)
-specijalne (napravljene su za posebnu namjenu, jednu disciplinu npr. hidrogeoloka karta)
U uem smislu geoloka karta je samo slika, do u irem smislu to je sama karta i sve to joj pripada: legenda kartiranih
jedinica sa lijeve strane, legenda oznaka, geoloki stup s desne strane te geoloki profil ispod karte).

15

Geomorfologija
1)Globalna tektonika ploa
Teorija globalne tektonike ploa pretpostavlja postojanje 7 velikih litosfernih ploa (Euroazijska, Sjevernoamerika,
Pacifika, Indoaustralska, Afrika, Junoamerika, Antarktika) te 20- ak manjih. Teorija o globalnoj tektonici ploa
nastavlja se na Wegenerovu teoriju o plutanju kontinenata.
Litosferne ploe su osnovne strukturne jedinice povrinskog dijela Zemlje, mogu sadravati sva tri tipa kore
(oceanski, kontinentski i prijelazni tip kore). Litosferne ploe vre nezavisne pokrete jedna u odnosu na drugu.
Pokreu se nekoliko cm/godinje. U posljednjih 200 mil. godina te su brzine bile vie-manje postojane, no Ewing i
neki geofiziari tvrde da su postojale faze breg i sporijeg kretanja lito ploa. Tijekom breg kretanja formirali su se
ploa.
Morgan je 1968. godine ukazao na to da pokreti lito ploa imaju rotacijski karakter, on je naime gibanje ploa
pokuava objasniti formulama rotacije. Tvrdi da se za svaku plou moe ustanoviti pol i os rotacije jer njima su
odreeni pokreti tih ploa.
Osnovni pokreta kretanja je dubinsko strujanje materije u okviru astenosfere, koji su osnovni uzroci tog strujanja sa
sigurnou se ne zna, no smatra se da su ipak najvanije temperaturne anomalije. Ta strujanja su konvekcijskog tipa,
na to upuuje to da se materija u zonama spreadinga kree uzlazno, a u zonama subdukcije silazno.
Osnovni koncept teorije vidi se u karakteru prevladavajuih procesa koji se odvijaju na granicama lito ploa.
Razlikuju se tri tipa granica: konstruktivne granice (u zoni spreadinga, gdje dolazi do stvaranja nove kore graene od
bazinih i ultrabazinih stijena), destruktivne granice (u zoni subdukcije, na mjestima gdje oceanska kora tone pod
kontinentsku, zone subdukcije su najmobilniji dijelovi litosfere), konzervativne granice (mjesta na kojima pokreti lito
ploa ne rezultiraju promjenama, du njih dolazi do manje-vie paralelnih pokreta lito ploa).

2)Padinski procesi i reljefni oblici

Osnovni element reljefa su padine. Moemo ih definirati sve nagibe na Zemlji ija je povrina nagnuta vie od 2.
Padine:
3-5---- blago nagnuti tereni; blago spiranje
6-12----nagnuti teren; pojaano spiranje
13-32---znaajni nagibi; jako spiranje i kretanje masa
33-55---strm teren, destrukcija
vie od 55--litice, uruavanje
Posebno su vani nagibi vei od 32 jer se pri tim nagibima svako tijelo koje nije vezano kree brzinom slobodnog
pada.
Svi spontani pokreti fizikalno i kemijski rastroenog materijala niz padinu pod utjecajem gravitacije nazivaju se
padinski procesi ili derazija. U oblikovanju padina odluujui faktor su endogene sile i egzogeni procesi. Padine se
javljaju ako je tektonika vea od denudacije. Nakon to se formira padina na nju djeluju egzogeni procesi, posebice
16

troenje. Pri analizi padina bitno je utvrditi genezu i osobine(morfometrijske- brojani opis i morfografske- kakav
oblik imaju te padine).
Po obliku padine mogu biti:
1) normalne padine- sastoje se od gornjeg konveksnog i donjeg konkavnog dijela koje dijeli tzv. inflekcijska linija.
Gornji dio je destrukcijski, a donji dio akumulacijski.

T=D

2) konveksne padine po Pencku ovakav oblik padina ukazuje na njihovu mladost i mogua neotektonska izdizanja

T> D

3) konkavne padine- to su relativno stare padine koje su u fazu starenja ule akumulacijom

T<D

4) kose padine- najee su uvjetovane rasjedom te litolokim sastavom

D= T

5) pregibne padine- strmci,klifovi; oblikuju se u tri sluaja:

1)prostor graen od prapora ili lesa
2)vezane su za rasjedne pokrete radijalnog tipa
3)uvjetovane su graom- vezane su za slojeve koji su nagnuti vie od 55

nagib vei ili jednak od 50

17

Padinski procesi:
1)isti gravitacijski procesi (osipanje,uruavanje, lavine)kretanje upravo rastroenog materijala niz padinu pod
utjecajem sile tee; imaju glavnu ulogu u oblikovanju padina s nagibom veim od 32. Ovdje ubrajamo: osipanje
(proces kotrljanja materijala niz padinu nagiba veeg od 32, materijal nastaje fizikom ili kemijskom ralambom na
stijeni; osipanje je prvenstveno sezonsko, a najee je u karbonatnim prostorima; s vremenom se osipanjem formiraju
karakteristini oblici sipar (akumulacijski dio, konkavnog oblika) te toilo (destrukcijski dio). Bitna karakteristika
sipara je njegova granulometrijska diferencijacija (na obodu sipara je najkrupniji materijal,a na vrhu je onaj najsitniji).
Materijal nastao osipanjem naziva se koluvij. Primjer sipara--- u Velikoj Paklenici), uruavanje ( kretanje
rastroenog materijala niz padinu u trenutku gubitka stabilnosti; dogaa se na padinama nagiba veeg od 32 na
raznim formama i u razliito vrijeme (sezonski- zbog otapanja leda, epizodno- kod potresa, periodino- npr. kod
dolaska novog materijala, primjerice na klifovima uslijed ega dolazi do nestabilnosti i uruavanja);obino je vezano
za prisutnost vode u tlu; materijal koji je nastao uruavanjem naziva se kolapsium), lavine ( specijalan vid
uruavanja , izdvajaju se po velikoj koliini odjednom pokrenutog materijala; javljaju se onda kada se narui stabilnost
nekog akumuliranog materijala, na vrlo strmim padinama; veu se prvenstveno za via planinska podruja u
umjerenim irinama; rezultat su temperaturnih promjena (stjenovite mase se toliko razdrobe du brojnih pukotina da
gube stabilnost. Osim promjena temperature uzrok moe biti promjena tlaka, ali i nagomilani snijeg. Brzine lavina u
kombinaciji sa snijegom mogu imati brzinu od 400-600 km/h; kod nas lavine mogu nastati na SI Velebitu (lika strana
Velebita)).
2) procesi solisflukcije (klienje,teenje,puenje):
1) klienje- najdestruktivniji padinski proces, prema Bognaru dominantan geomorfoloki proces koji oblikuje naa
prigorja, podgorja; to je proces kretanja materijala na padini pod utjecajem gravitacije definiran postojanjem klizne
plohe. Rastroeni materijal e se pokrenuti pod utjecajem gravitacije , klizna ploha se najee pojavljuje na glinovitoj
podlozi osobito zbog minerala : ilita ,kaolinita , montmorinolita ( on je bitan zato to upijanjem vode poveava svoj
volumen za 10-13puta ). To poveanje glini daje plastinost to stvara pritisak , zatvaraju se pore i ona postaje
nepropusna. Da bi se formiralo klizite mora postojati jo i relativno debeli sloj rastresitog materijala na glini , ali pod
uvjetom da je on vodopropustan(ljunak , pijesak itd.) . Zadnji uvjet jest taj da unutar stijenske mase mora biti
podzemna voda pod hidrostatskim tlakom . Ako su zadovoljena ova tri uvjeta formira se klizite. Sekundarni uvjeti
pri nastanku klizita su npr. devastacija vegetacije, miniranje
Po poloaju klizne plohe razlikujemo :
1)tepih ili slojna klizita klizna ploha je blago nagnuta u smjeru kojem je nagnuta i padina
2)rotacijska klizita klizna ploha je koljkovitog oblika
3)stepeniasta klizita klizna ploha je vie-manje horizontalna
4)blok klizita poseban vid klizita, to su vrlo spori padinski procesi; najee se javljaju na kontaktu vapnenakih
strmaca i flia.
5) klizita otoci formiraju se na strmim padinama , klizna ploha je jako nagnuta
Na klizitu se mogu izdvojiti pojedini elementi :
1) front mjesto odvajanja klizita
2)tijelo irenje klizita
3)jezik ili glava lepezasto proiren stijenski materijal
18

4)klizna ploha

2)puenje (deflukcija) do njega dolazi zbog leda u tlu, zbog veih temperaturnih razlika u samom materijalu te
zbog velike razlike u stupnju vlanosti tog materijala. U tlu naime postoji voda vezana uz iste estice koja se zimi za
niskih temperatura smrzava. Pri tome dolazi do poveanja volumena. Kada ponovno doe do viih temperatura npr.
dolaskom proljea tada se kristalii nastali zaleivanjem vode otope. U tlu se , na tim mjestima pojavljuju upljine to
dovodi do pokretanja regolita( debeli sloj materijala nastao fizikom ili kemijskom razgradnjom na temeljnoj stijeni).
Ovakvo kretanje ne sprjeava vegetacija i cijela je padina pokretna. U geomorfolokom smislu ovaj se proces izraava
humcima.
3) teenje (solisflukcija)- slino je puenju, a ono po emu se razlikuje jest to da je u regolitu zastupljena vea
koliina vode. Teenje se javlja u sastavom relativnom homogenom tlu kao rezultat segelacije , regelacije i zasiivanja
povrinskog sloja vlagom. Regolit je vie navlaen i kree se kao da tee rijeka puna materijala npr. teenje blata niz
padinu.
3) procesi uvjetovani djelovanjem atmosferske vode na padinu ( spiranje, bujienje ):
Spiranje povrinski proces, destrukcijsko djelovanje pod utjecajem vode i gravitacije na padini . kia na padini
formira male ljebie kine brazde( najsitniji oblici javljaju se u svim rastresitim terenima, nastaju od kinih kapi
koje se zdruuju i otiu). Ako se kine kapi zdruuju formiraju se mlazovi. Takav materijal kree niz padinu, vri
destrukciju i formira vododerine (linearna izduenja koja se podudaraju s padinom). Vodeni mlazovi s obje strane kod
spajanja formiraju jaruge (linearne destrukcijske forme nastale bujicama).
Bujienje- materijal koji nosi bujica taloi se na dnu padine i formira se plavina (stoastog oblika). Ako su plavine
kompaktne, cementirane zovu se fanglomerat.
Deluvij- materijal koji se istaloi spiranjem
Proluvij- materijal koji se istaloi bujienjem

3)Fluvijalni procesi i reljefni oblici

Fluvijalni reljef je reljef nastao kao rezultat rada tekuice, tu spadaju destrukcijski i akumulacijski oblici.
Fluviodenudacijski reljef nastao je kao rezultat meudjelovanja tekuica i padinskih procesa. Pod denudacijom
podrazumijevaju se svi egzogeni destrukcijski morfoloki procesi (derazija, erozija, korozija, deflacija). Erozija je
pojam koji se odnosi samo na destrukcijski rad tekuice, deflacija se odnosi na destrukciju vjetrom, abrazija je
naziv za marinsku destrukciju, korozija je krka destrukcija, egzaracija je naziv za glacijalnu destrukciju.
Osnovni geomorfoloki agens kod destrukcijskog vodotoka je kretanje rijene vode (spoj kinetike+ erozijske
energije= rad).
Osnovni element koji utjee na eroziju je mehaniki rad rijeke (utjecaj kinetike i erozijske energije, one utjeu na
sposobnost da rijeka prilikom otjecanja vri rad).
E=Qv/2

Q- protoka

Elementi tekuice koji odreuju kakav e rad vriti tekuica:

1)protoka---- koliina vode koja protjee u 1 sekundi kroz vlani profil rijeke (prostor u koritu u kojem se nalazi
voda;vlani dio korita) Q= sv
2)brzina tekuice--- put koji proe neka estica u jedinici vremena
19

3)trenje---- ovisi o sastavu stijena korita; koeficijent vei u pjeskovitom koritu (oko 0,85), dno od kamenitih blokova
(oko 0,60)
4)nanos tekuice--- materijal koji tekuica nosi sa sobom. Nanos moe biti: otopljeni nanos (nastaje otapanjem
materijala kroz koji tee tekuica; najvie karbonati-60%, najmanje kloridi-5%), suspendirani nanos (estice koje se
pokreu taloe se tek kod erozijskog bazisa, veliina estica je malena, nanos se poveava od izvora prema uu, taj
materijal sudjeluje u izgradnji delti, plavina), vueni nanos (vaan je za dubinsku eroziju, ima ga manje, ali ima
znaajniju ulogu u poveanju efekta mehanikog rada rijeke).
Koliko e biti tog materijala ovisi o brzini tekuice (vea brzina ima veu jainu erodiranja pri dnu korita i sa strane).
Ako se brzina povea 2 puta, materijal se poveava 65 puta.
Do akumulacije nanosa dolazi tamo gdje se smanji transportna mo (smanjuju se brzina, nagib tekuice). Materijal
koji se akumulira naziva se aluvij.
Reljefni oblici koji nastaju akumuliranjem rijenog nanosa su:
plavine
naplavne ravni
delte
Rezultat fluvijalne erozije i fluvijalne akumulacije je fluvijalni reljef. Ako bi dolo do fluvijalne erozije i fluvijalne
akumulacije, ali bez tektonike dolo bi do aplanacije (zaravnavanja terena), do specifine erozije (prema Pencku)
dolo bi do zaravnavanja Zemljine povrine za 9 milijuna godina na razinu mora.
Nivo svjetskog mora naziva se apsolutni erozijski bazis do kojeg bi dolo da nema tektonike.
Komponente fluvijalne erozije:
1)dubinska erozija ili korazija (struganje fluvijalnog materijala i djelovanje vodotoka po dnu)
2)bona erozija ili fluviorapcija (otkidanje estica djelovanjem kinetike energije vode)
3)atricija (mrvljenje estica meusobnim sudaranjem; troenje vuenog materijala kao rezultat trenja i sudaranja)
4)korozija (otapanje kemijskim djelovanjem vode)
Rezlutat erozije je aplanacija reljefa, prvenstveno u podruju rijenih bazena.
Erozijski fluvijalni oblici reljefa:
1)rijeno korito
2)rijene terase
Korito---- uljebljenje kojim tee tekuica iz vie nadmorske visine u niu nadmorsku visinu;lijeb koji je oblikovala
rijeka svojim mehanikim radom od izvora do ua. Sastoji se od: dna i strana. Korita mogu imati razliit oblik,
ovisno o tome kakav rad vri rijeka u koritu. Korito je otvoreno u pravcu otjecanja nie topografske toke, razlikuje se
pri niskom, srednjem i visokom vodostaju.
Talveg je linija povuena od izvora do ua, a spaja najdublje dijelove korita.
Oblik vlanog rijenog profila tj. presjeka korita ovisi o mnogim faktorima: geolokim, petrografskim,
topografskim

20

O odnosu vertikalne i bone erozije ovisi izgled uzdunog rijenog profila. Uzduni rijeni profil je linija povuena od
izvora do ua, a prolazi nul kotama (trigonometrijske toke od kojih se rauna dubina). Oblici uzdunog profila su
razliiti, ovisno kakav je uzduni rijeni profil moemo odrediti u kojem je stadiju razvoja korito. Korito moe imati:
primarni oblik (tok se tek poinje usijecati), neusaglaeni oblik, usaglaeni oblik, zavrni oblik (idealan stadij, rijeka
ne vri nikakvu eroziju ve svu energiju troi na prijenos vodene mase).

Primarni oblik(izlomljenost i promjene u padovima)

Neusaglaeni oblik

Usaglaeni oblik(ima manje-vie parabolian izgled)

Zavrni oblik(idealan stadij, u prirodi nemogu jer u prirodi nema homogene podloge)

Kako e se korito razvijati ovisi o mehanizmu tekuice, koji pak ovisi o nanosu, brzini tekuice, litolokom sastavu
korita, koliini vode
Prema primarnom nainu pruanja korita mogu biti: linearna i meandrirajua.
U razvoju erozijsko- fluvijalnih reljefnih oblika veliku ulogu ima mehanizam voda, tri su osnovna mehanizma voda
vodotoka:
1)mehanizam voda gornjeg toka
2)mehanizam voda srednjeg toka
3)mehanizam voda donjeg toka
Mehanizam voda gornjeg toka- vertikalna erozija; korito ima oblik slova V
21

Mehanizam voda srednjeg toka- tekuica vijuga, izjednaava se erozija i akumulacija; javljaju se meandri (nastaju
zbog skretanja matice ka jednoj obali uslijed ega nastaje diferencirana erozija tj. jedna se obala potkopava i erodira, a
na drugoj se vri akumulacija erodiranog materijala). 4 su faze u nastanku meandra:

I.faza

II.faza

III.faza- meandriranje znaajnije

IV.faza- pravi meandar

Osnovni elementi meandra su: tjeme, vrat i greda.

Tjeme

G
r
e
d
a

Vrat

Zato rijeka meadrira?

Treba postojati turbulentno kretanje( zbog razliite brzine kretanja estica) zbog kojeg e kao i zbog razliitih
centifugalnih i centripetalnih sila rijeka erodirati bone strane (fluviorapcija), potom se estice sputaju do dna i
izazivaju koraziju (dubinsku eroziju). Uz sve to estice otjeu prema niem dijelu korita zbog nagiba i gravitacije i tu
se turbulentno kretanje pretvara u spiralno.
U podruju vrata erozija je najjaa pa s vremenom dolazi do probijanja meandra; time tjeme izlazi iz funkcije i postaje
tzv. mrtvaja.
Mrtvaja ima oblik polumjeseca; nakon to je probijen vrat meandra ona vie nema veze s vodotokom, ivi samostalno;
na njima se javljaju biljke karakteristine za stajau vodu (trska,a,lopo,topole).
Proces zatrpavanja meandra naziva se eutrofikacija.
Mehanizam voda donjeg toka- dominacija akumulacije, u koritu se stvaraju novi oblici. Formiraju se sprudovi, ade,
rijeni otoci, naplavne ravni.
Rijeni sprudovi- nastaju kao rezultat turbulentnog kretanja vode koja nosi materijal. Pri svakom padu brzine dolazi
do zasienosti materijalom (pijesak, mulj) koji se tada taloi. Na mjestima taloenja formirat e se sprud, oblik koji
nije statian ve putuje nizvodno (blaa strana mu je prema izvoru,a strmija prema uu).
Razina vode

Kada se sprud nae izvan povrine vode govorim o adi. Ona moe takoer nastati ako sprud jako naraste ili pak
sraivanjem vie sprudova. Sve ade se ne vide, za visokog vodostaja su velikim dijelom pod vodom te djeluju kao
zapreka u koritu, usporavaju tok to dovodi do intenzivne akumulacije.
22

Ada se pomie nizvodno jer se na uzvodnom dijelu erodira, a na drugoj strani se akumulira. Ada dijeli rijeno korito
na dva dijela: maticu (iri dio korita) i rukavac (ui dio korita).
m
a
t
i
c

r
u
k
a
v
a
c

- Ada

Razlikujemo adu i rijeni otok, ta dva pojma nisu jednaka; ono po emu se ova dva pojma razlikuju jest
glavni proces pri nastajanju, to je kod ade akumulacija, a kod rijenog otoka to je erozija.
Rijeni otok- da bi na nekom mjestu nastao treba postojati korito i razlika u vodostaju, kod vrlo visokog
vodostaja rijeka moe poplaviti i/ili formirati novo korito; dolazi do erozije, do odvajanja novog i starog
korita, ono to ostaje izmeu nazivamo rijenim otokom.
2 razlike izmeu ade i rijenog otoka:
-postanak (akumulacija vs. erozija)
-pojmovi (matica,rukavac--- ada, staro i novo korito---otok)

4) Marinski procesi i reljefni oblici

Abrazija- destruktivno djelovanje valova; geomorfoloki proces stvaranja reljefnih oblika na obalama mora
djelovanjem mora (valova, morskih mijena, te morskih struja). Abrazijski reljef vezan je iskljuivo za obalni
pojas.
Obala- pojas gdje se osjea meusobni utjecaj mora i kopna; kako je ukupna duina morskih obala oko 500
00 km moemo rei da je abrazija jedan od najznaajnijih geomorfolokih procesa.
Osnovni nosilac abrazije je mlat valova, a drugi inioci su plima i oseka te morske struje. Valovi
najizraenije djeluju na obale i njihovo djelovanje je u pravilu najvanije za izgled obale.
Elementi vala koji djeluju na mehaniku snagu valova su: brzina vala, duljina i visina vala. Snaga vala zavisi
o njegovoj visini, duini i brzini kretanja. Snaga je proporcionalna kvadratu visine i duine vala (ako se val
povea za 5 puta njegova razorna snaga poveat e se za 25puta). Dimenzije vala ovisit e o jaini i stalnosti
vjetrova, privjetritu (duljini puta) te dubini bazena u kojem nastaju. U Jadranu visine valova kreu se oko 5
metara. Jaina udara vala ili tzv. mlat valova najvaniji je faktor u geomorfolokom smislu; najvei je na
strmim obalama.
Plima i oseka ima najmanji utjecaj na oblikovanje obale, posebno ako obala nije razvedena. Kod razvedenih
obala vea je destrukcija, zato to ulaskom u ui prostor voda dobiva veu udarnu snagu i jae je abrazijsko
djelovanje.
Dvije su osnovne grupe oblika koje nastaju djelovanjem mora:
1)abrazijsko-destrukcijski oblici
23

2)akumulacijski oblici abrazijskog reljefa

Abrazijsko-destrukcijski oblici nastaju neposrednim mehanikim djelovanjem valova na obalu. Niz ovih
oblika, u poretku u kojem slijede povezani su tokom morfoloke evolucije obale pa se nazivaju abrazijska
serija. To su redom:
klif
valna potkapina
abrazijska terasa
al
Izdvajaju se jo elf i kontinentalni odsjek koji takoer pripadaju abrazijskim reljefnim oblicima, ali nisu
isti destrukcijski oblici.
Klif-je strm, stjenovit odsjek obale nastao destrukcijom valova na osnovnu stjensku masu;izloen je
neprestanom razaranju. Njegova postojanost ovisi i o drugim procesima (tektonskim pokretima, priobalnim
strujama).
Potkapina- mehanika snaga valova najodgovornija je za unazadno paralelno destruiranje klifa. U podnoju
klifa u visini mlata razaranje je najjae. Ovdje se formira udubljenje (potkapina) u klifu koje ga postupno
potkopava. Daljnjim irenjem potkapine klif gubi stabilnost i stjenovite mase iznad same potkapine se
obruavaju. Ovaj proces se ponavlja, a klif se unazadno pomie. Oblik i veliina potkapine te njezino
nastajanje ovisit e o litolokom sastavu klifa. Potkapina e najprije nastati na mekim dijelovima podnoja
klifa. Tako e unazadno pomicanje klifa heterogenog sastava biti neujednaeno. U tim situacijama vrlo esto
se dogaa da u obalnom podruju ispred klifa zaostaju hridi i grebeni vee tvrdoe koji svjedoe o
pomicanju i destruiranju klifa.
Abrazijska terasa-blago nagnuta podmorska zaravan, paralelna s pruanjem obale. irenje abrazijske terase
je dvojako: prema kopnu zbog unazadnog pomicanja klifa te prema puini zbog akumulacije abradiranog
materijala. Zbog toga kod abrazijske terase razlikujemo dva dijela: priobalni dio (nastao abrazijom) te
puinski dio (nastao akumulacijom).
al-nastaje u daleko odmaklom stadiju morfoloke evolucije klifova. U tom stadiju formira se pliak u
kojem se valovi lome i gube svoju snagu. Valovi se razlijevaju preko akumuliranog materijala u podnoju i
jedva doseu klif. Du itave obale stvara se iri pjeani pojas- al.
klif

razina mora

valna potkapina
24

razina mora

valna potkapina je u nivou djelovanja mora sve

dok se ne narui stabilnost

abrazijska terasa- nastaje kada se narui stabilnost valne potkapine

al- niska akumulacijska obala
prema puini postoje jo neki abrazijski oblici: grebeni i hridi; mogu nastati na dva naina: mogu biti ostaci
nekog klifa koji je drugaijeg litolokog sastava pa se nije potroio ili pak mogu biti uruni blokovi koji su
se odvojili od obale.
Bognar definira hrid kao onaj abrazijski oblik koji je iznad razine mora, dok za greben kae kako je to oblik
ispod morske razine.
Akumulacijski oblici
Akumulacijski oblici su reljefni oblici koji nastaju akumulacijom destruiranog materijala na obali ili
otocima.
Dva su osnovna akumulacijska oblika:sprud i prevlaka (tombolo)
Sprudovi, formiraju litoralni kordon, a mogu se definirati kao asimetrine forme rastresitog materijala u
plitkomorskom podruju. Litoralni kordoni nastaju postupnim rastom i pojavljivanjem iznad morske razine
podmorskih sprudova. Litoralni kordon se moe definirati kao sprud iznad razine mora u plitkomorskom
obalnom pojasu.
Tombolo je kopnena spojnica izmeu otoka i kopna, nastaje akumulacijom abradiranog materijala s otoka.

5) Glacijalni procesi i reljefni oblici

Glacijalni oblici reljefa nastaju radom ledenih masa. Oblici glacijalnog reljefa mogu biti: destrukcijski i
akumulacijski.
Glacijacije su relativno dua vremenska razdoblja unutar kojih se izmjenjuju glacijali i interglacijali. Za
vrijeme glacijala klima na Zemlji je openito znatno hladnije i formiraju se i proiruju ledeni pokrivai.
Na temelju glacijacija zabiljeenih u Europi kvartar je podijeljen na 5 glacijala:
Wurm
Riss
Mindell
25

Gunz
Donau
Izmeu svakog ovog glacijala postojali su interglacijali (toplija razdoblja) npr. Riss-Wurm
Snjene mase u akumulacijskim podrujima su slojevite i bivaju sve kompaktnije s dubinom. Njihova
slojevitost posljedica je regelacije i segelacije. Na povrini se stvara ledenasta kora. Za toplijeg razdoblja s
povrine u dublje dijelove snjene mase ulazi voda koja ponovno mrzne pa snjene mase dobivaju zrnatu
strukturu. Ta zrnata snjeno-ledena masa koja se stvara na odreenoj dubini naziva se firn koji je na
odreenoj dubini prelazi u kompaktni led (u sebi nema mjehurie i ima veu specifinu teinu).
Masa leda u kretanju ima veliku destrukcijsku energiju koja ovisi o nagibu padine i brzini kretanja.
Razaralaki rad ledenjaka je veliki. Ledenjak pri svakom svom kretanju nosi sa sobom destruirani materijal.
Izgled i dijelovi ledenjaka- cirk (izvorite), tijelo ledenjaka te elo ledenjaka gdje se otapa jezik ledenjaka.
Morene su osnovni akumulacijski oblici izgraeni od tila (morenskog materijala). Od pokretnih morena
razlikujemo: sredinje (nastaju prilikom spajanja dva ledenjaka kada im se spoje rubne morene u jednu
sredinju), rubne (stvara ih materijal na bokovima ledenjaka), unutranje (ini je materijal koji je od
povrinskih morena upao kroz pukotine u ledu), podinske (nastaju na kontaktu podine i ledenjaka).
Destrukcijske forme glacijalnog reljefa su:
Mikro-oblici
uglaane povrine- povrine preko kojih se kretala ledena masa; zapaaju se na dnu ledenjakih dolina
osobito na podlozi od jako otpornih stijena
strije- su plitke brazde usmjerene u pravcu kretanja ledenjaka, a zapaaju se pri dnu ledenjakih dolina
Makro-oblici
cirk- cirk je izvorite ledenjaka i njegovo podruje hranjenja. To je amfiteatralno udubljenje nastalo
preizdubljavanjem u procesu formiranja ledenjakog leda u izvoritu i njegovim kretanjem. Fiziko
raspadanje stijena na rubovima cirka pridonosi irenju. Strane cirka relativno su strme.
valov- je ledenjaka dolina strmih strana irokog, blago konkavnog dna ispunjena ledenom masom u
kretanju.

26

KLIMATOLOGIJA

1. TEMPERATURA ZRAKA:
Najvei dio toplinske energije koja ulazi u atmosferske procese dolazi s povrine Zemlje; manji dio nastaje
apsorpcijom kratkovalne radijacije u atmosferi atmosfera se najveim dijelom zagrijava od podloge:
atmosfera i podloga zagrijavaju se i hlade: asorpcijom kratkovalne radijacije te apsorpcijom i emisijom
dugovalne radijacije, kondukcijom (voenjem) topline, konvekcijom , urbulentnom difuzijom ili
turbulentnim prijenosom topline , molekularnom difuzijom.
kratkovalne i dugovalne radijacije: tijelu se povisuje unutranja energija
kondukcija: jedini nain prenoenja topline u krutim tijelima
turbulentni prijenos topline (turbulentna difuzija): ugrijane male koliine zraka zamjenjuju se isto tako
malim koliinama hladnijeg zraka
latentna toplina: toplina sadrana u vodenoj pari ( evaporacija) kondenzacijom se oslobaa i zagrijava
atmosferu
ekspanzija: dizanje zraka iz podruja vieg tlaka (pri tlu) u podruje nieg tlaka (na veim visinama)
kompresija: suprotan proces - zrak se sputa iz podruja nieg tlaka na visini na podruje vieg tlaka pri tlu
supsidencija = sputanje zraka u atmosferi zagrijavanje zraka nestanak oblaka
Evaporacija: velike razlike izmeu kontinenata i oceana u veliini evaporacije: vie topline za evaporaciju
potroi se nad morem nego nad kopnom. More: najvie topline za evaporaciju potroi se u suptropskim
podrujima visokog tlaka i u podrujima toplih morskih struja. Kopno: potronja topline za evaporaciju
najvea je u vlanim i toplim krajevima; poveanjem geografske irine potronja opada.
Razlike u zagrijavanju kopna i mora kontinentalnost i maritimnost;
kopno se bre zagrijava i hladi, more obratno.
- 71% povrine Zemlje je pod oceanima - najvei dio Zemlje pod utjecajem maritimnosti.
Dnevni hod temperature: promjena temperature tijekom dana - posljedica primljene i odane topline.
Temperatura je najnia neto poslije izlaza Sunca, a najvia neto poslije njegovog zenitnog poloaja.
Toplina se u zrak prenosi konvekcijom, turbulentnom difuzijom i kondukcijom a iz zraka u podlogu
apsorpcijom kratkovalne i dugovalne radijacije.
Temperatura zraka ima periodiki dnevni (i godinji hod) periodika dnevna amplituda
Dnevne amplitude opadaju s porastom visine zraka
Velike amplitude u pustinjskim predjelima kontinentalnost
-ekvatorska zona: mala dnevna amplituda tamo gdje je velik utjecaj oceana
- suptropska zona: velike amplitude - pojas pustinja
- umjerene irine i subpolarna podruja: manje amplitude, osobito tamo gdje je izraen utjecaj mora
- oblana podruja - manja amplituda
4 tipa godinjeg hoda temperature:
a) ekvatorski tip
- stalno visoka temperatura
- velika insolacija
- neznatna godinja amplituda temperature (ovisi o utjecaju maritimnosti)
27

b) tropski tip
- godinja amplituda temperature neto je vea nego kod ekvatorskog tipa
- jedan maksimum i jedan minimum temperature
- porast temperature prije dolaska monsuna
c) tip umjerenih irina
- najvie i najnie temperature nastupaju poslije solsticija; kontinenti: srpanj i sijeanj; mora: kolovoz i
veljaa (sj. hemisfera)
- godinja amplituda temperature raste s porastom g.. i poveanjem udaljenosti od obale
- diferencijacija 4 godinja doba
d) polarni tip
- najhladniji mjesec: veljaa ili oujak (sj. hemisfera) - zbog dugog trajanja polarne noi
- najtopliji mjesec: srpanj
- godinja amplituda temperature je velika, osobito na kopnu
- smanjuje se pod utjecajem mora
Temperatura zraka najee opada s porastom visine;
suprotno od opadanja temperature s visinom: inverzija temperature = porast temperature s visinom
Odnos kopna i mora: Zimi- na podruju Euroazije jae se osjea termiki utjecaj zapadnih strujanja zraka s
Atlantika + Golfska struja koja pojaava taj utjecaj
- na podruju hladne Labradorske struje Atlantik zagrijava iri obalni pojas sve dok se more ne zaledi
- zimi je more toplije od okolnog kopna bez obzira na hladne morske struje
horizontalni gradijent temperature = razlika u temperaturi na jedinici povrine, vei je zimi nego ljeti.
Ljeti- obratan utjecaj mora: gdje zimi zagrijava, ljeti hladi, bez obzira na tople ili hladne morske struje.
Godinje amplitude temperature: predstavlja razliku izmeu srednje godinje temperature najtoplijeg i
najhladnijeg mjeseca
Izoamplitude: linije koje spajaju toke s istom srednjom godinjom amplitudom
More: najmanja amplituda u tropskim i polarnim morima, porast amplitude u umjerenom pojasu.
Kopno: najvea amplituda iznad kontinenata; raste s udaljavanjem od mora, porastom geogr. irine i
poveanjem mase kontinenta.
2. DINAMIKA ATMOSFERE- VJETAR
Vjetar: posljedica djelovanja vie sila - sile gradijenta tlaka, sile tee, devijacijske sile rotacije Zemlje
(Coriolisova sila), trenja.
Posljedice djelovanja Coriolisove sile: vjetar na sjevernoj hemisferi skree udesno, a na junoj hemisferi
ulijevo.
U svakoj toci vjetar ima odreeni smjer i jainu (brzinu), a prikazuje se vektorom.
Brzina vjetra mjeri se anemometrom, a brzina i smjer biljee se anemografom.
Brzina vjetra izraava se vorovima, a jaina vjetra boforima ( prema Beaufortu).
Smjer vjetra odreuje se prema stranama svijeta; prema meunarodnoj podjeli uzima se 16 smjerova.
estina vjetra prikazuje se ruom vjetrova, a izraava se u postocima.
Promatranje vjetra u nekom veem prostoru - strujnice
- pribliavanje strujnica = konfluencija , udaljavanje strujnica = difluencija
Strujanje zraka iznad podloge koja je vie ili manje hrapava (reljef, vegetacija, gradovi, valovi itd.)
vanjsko trenje = trenje izmeu zraka i podloge. Djelovanjem trenja nastaje mehanika turbulencija .
Mehanika turbulencija = izmjena zraka
28

Stupanj mehanike turbulencije vjetra ovisi o vertikalnoj raspodjeli temperature: ako temperatura
brzo opada s porastom visine, turbulencija naglo jaa; suprotno tome, ako temperatura s visinom
raste (inverzija temperature) turbulencija slabi

3. ZRANE MASE I KLIMATSKE FRONTE

Uvjeti postanka homogene zrane mase:
a) podloga mora biti homogena
b) strujanje zraka mora omoguiti dovoljno dugo zadravanje zrane mase
nad podlogom
Tri osnovna tipa izvorinih podruja (termiki kriterij):
a) prostrane morske povrine (oceani)
b) unutranjost kontinenata (Euroazija, sjev. Amerika, Sahara)
c) podruja pokrivena snijegom i ledom (Antarktik, Grenland)
Kretanjem zrana masa dolazi iz vie geogr. irine u niu (ili obratno)
Termodinamika transformacija - nastaje izmjenom topline izmeu donjih slojeva zrane mase i podloge
iznad koje se kree.
a) hladnija zrana masa dolazi nad topliju podlogu: zrak se poinje zagrijavati; vertikalni gradijent
temperature postaje sve vei - zrak je sve labilniji razvoj konvekcijske naoblake
b) toplija zrana masa dolazi nad hladniju podlogu: u kontaktu s hladnom podlogom zrak se hladi, pad
temperature - porast relativne vlage - povoljni uvjeti za kondenzaciju - nastanak magle
c) topla zrana masa dolazi s toplog oceana na jo topliji kontinent: npr. ljeti nad ugrijanom Europom prodor zrane mase s Atlantika, - zrak koji struji s oceana vrlo je vlaan.
d) topli kontinentski zrak dolazi nad hladan ocean: hlaenje i stabilizacija toplog kontinentskog zraka ;
nestaju mogunosti za razvoj naoblake.
KLASIFIKACIJA ZRANIH MASA
a) termodinamika, b) geografska
a) termodinamika klasifikacija: da li toplina iz podloge prelazi na zranu masu ili obratno
1. zrana masa hladnija je od podloge
2. zrana masa toplija je od podloge
b) geografska klasifikacija: a) arktike ili antarktike zrane mase (A, AA) = zapravo polarni zrak
b) polarne zrane mase (P) = zrane mase umjerenih irina
c) tropske zrane mase (T) = suptropske zrane mase
d) ekvatorske zrane mase (E) = nestabilne tropske zrane mase
FRONTALNE PLOHE I FRONTE:
Razliite zrane mase dolaze u direktan kontakt - nastaje frontalna zona.
Presjek frontalne plohe s povrinom Zemlje = fronta
- frontalna ploha: dizanje i adijabatiko hlaenje zraka (kondenzacija, oblaci).
Na Zemlji postoji nekoliko vrsta frontalnih ploha (fronti) koje odvajaju etiri vrste zranih masa
(generalizacija): a.) arktika ili antarktika fronta (AF, AAF): izmeu arktikog ili antarktikog i
polarnog zraka
b) polarna fronta (PF): izmeu polarnog i tropskog zraka
c) intertropska fronta: izmeu tropskog i ekvatorskog zraka

29

GEOGRAFSKA RASPODJELA ZRANIH MASA I KLIMATSKIH FRONTALNIH PLOHA:

Maritimni polarni zrak nastaje nad sjevernim Pacifikom i Atlantikom. Kontinentski polarni zrak nastaje nad
Skandinavijom, sjevernom i unutranjom Rusijom, Kanadom, SAD.
4. PADALINE
Hidroloki ciklus evaporacija kondenzacija ili sublimacija oborine (padaline).
Zrak nikada nije u potpunosti ist; osim molekula plinova, u zraku se nalaze razliite krute estice, vodena
para i produkti kondenzacije i sublimacije. Kondenzacija poinje na mikroskopski sitnim esticama. U
odreenim uvjetima one postaju vlane, a kad privuku jo vie molekula vode poinju se otapati i na kraju
prelaze u vodene kapljice.
ANOMALIJA PADALINA

- odstupanje koliine padalina u nekom kraem razdoblju od dugogodinjeg

srednjaka.
VARIJABILNOST PADALINA - srednje odstupanje godinjih padalina od viegodinjeg srednjaka (prosjeka).
SNJENA GRANICA - ploha iznad koje snijeg ostaje neotopljen cijele godine

- vrlo je razliita i ovisi o vie faktora: temperatura, vlanost zraka, koliina padalina (snijeg) i reljef. Od
polova postupno raste do 200N i 200S gdje je najvia (visoka temperatura, malena vlanost i mala koliina
padalina); prema ekvatoru neto opada (vlaniji zrak). Strmije pada na junoj hemisferi zbog vee
maritimnosti i postojanja Antarktika, raste prema unutranjosti kontinenata zbog smanjenja koliine
padalina.

5. SEKUNDARNA CIRKULACIJA ZRAKA:

Da bi nastale padaline u veoj koliini i na veem prostoru potrebno je izdizanje i adijabatiko hlaenje
golemih masa zraka.
Na gibanje zraka i njegov odnos prema poljima razliitog tlaka utjee Coriolisova sila (okomita na smjer
gibanja). - Na sjevernoj hemisferi zrak e kruiti oko sredita niskog tlaka suprotno gibanju kazaljki na satu
(suprotno na junoj hemisferi).
ciklona: konvergencija zraka nagomilavanje zraka izdizanje (ascendentno gibanje) dinamiko
hlaenje kondenzacija oblaci i padaline razilaenje zraka na veoj visini sputanje
anticiklona: divergencija zraka u niim slojevima troposfere; konvergencija u gornjim slojevima troposfere
- kompenzacija: silazno strujanje u centralnom podruju anticiklone zagrijavanje zraka sputanjem
(supsidencija) udaljavanje temperature od rosita stabilizacija vremena.

Demogeografija
30

1. TEORIJE O RAZVOJU STANOVNITVA (1. TEMA)

Povijest demografske misli

KONFUCIJE (551.-479.)-odnos broja stanovnika i obradive povrine

GRKI FILOZOFI- Platon ( rast stanovnitva mora biti racionalan; 5044)
Aristotel- postii idealnu naseljenost
STARI RIM (stanovnitvo-vojna moc)
SREDNJI VIJEK- Ibn Khaldun (1332-1406)- teorija ciklikog kretanja
Niccolo Machiavelli (1469.-1527.)-depopulacija

17. stoljee obrat u gledanjima na probleme stanovnitva

JOHN GRAUNT (1620.1674.)-prvi demograf- Natural and Political Observations Made upon the Bills of
Mortality -1662
WILLIAM PETTY-(1623.-1687.)- osniva politike aritmetike/ demografske statistike
-The number of people

18. stoljee- demografski rast

DAVID HUME- (1620.-1674.)- kotski filozof- Population (1752.)
THOMAS ROBERT MALTHUS (1766.-1834.)- Stanovnitvo se mnoi bre nego sto raste proizvodnja
hrane
Geometrijska progresija 2,4,8
Aritmetika progresija 2,4,6
=2 postavke:
-Prirodni zakon o stanovnitvu
-Zakon opadajuih prinosa u poljoprivredi
Demografska situacija u Engleskoj
P. Robin Krugman (1953.- )
Maltuzijanizam/Maltuzijanci (19 i po. 20. st.)
Kritika Malthusove teorije- 19. st.
Ogranienost agrarne proizvodnje
JUSTUS VON LIEBIG-po 19. st.-umjetno gnojenje tla
KARL MARX (1818.-1883.)-socijalne klase-demografski reimi
31

30.-ih godina 20.st.-smanjen fertilitet

30. godine 20. stoljea
Smanjenje fertiliteta, poveana proizvodnja hrane
WARREN THOMPSON-1929. TEORIJA DEMOGRAFSKE TRANZICIJE
Nakon 2. sv. rata
Meunarodne organizacije, institucije
UNESCO 1945.
UN-Odjel za stanovnitvo
-porast st. u nerazvijenim zemljama (third world)
-THIRD WORLD-fr. demograf ALFRED SAUVY 1952.
-baby boom u razvijenim zemljama
1960.-Demografska eksplozija
Eksplozija stanovnitva
Strah od visokog fertiliteta nerazvijenih (DEMOGRAFSKA EKSPLOZIJA)
Smanjiti fertilitet!
UNFPA/fnuap-United Nations Population Fund
FAO- Food and Agricultural Organizaction
Amerike fondacije

Stopa porasta stanovnitva: - visoka 1960.-65

- Poveana 1965.-70
-Stabilizacija nakon 1975.
PAUL RALPH EHRLICH- The Population Bomb1968.
-Zemlja e eksplodirati od populacijske bombe
- Bitka za hranu izgubljena
RIMSKI KLUB-The Limits to Growth, 1972.-sumrak ovjeanstva
Nerazvijene zemlje-demografska eksplozija
Razvijene zemlje- smanjivanje fertiliteta:
1. u SAD-po. 60-ih
SUF 3,5-2,1 (1960.-1975.)
2. Europa-polovica 60-ih
SUF 2,9-1,8 (1965.-1975.)
Kraj 1970-ih godina
KINA-politika jednog djeteta!
Ostale nerazvijene zemlje-kontrola raanja
DEMOGRAFSKA TRANZICIJA (2.TEMA)

32

1929. WARREN THOMPSON termin

1946. FRANK WALLES NOTESTEIN izvrio i obrazloio DT
1909. ADOLPHE LANDRY-uveo termin demografska revolucija
DT-prijelaz tradicionalnog; ujednaenog demografskog reima (visok M i visok N) na moderan takoer
ujednaen demografski reim (nizak M nizak N).
Univerzalnost procesa: ista shema, isti razlozi zajedniki, osnovni poetak, ali razliiti parametri
2 postavke: - historijski proces
-promjene N i M-promjene u demografskim i ekonomsko-socijalnim strukturama stanovnitva

DT 1. FAZA- vremenski dugo razdoblje do kraja 18. St.

-visoke stope N: (40-50)
- visoke stope M: oko 30
- oekivano trajanje ivota: 20/30-40 godina
33

- vrlo slabo poveanje st. 0,05

2. FAZA
- 19. ST. Sj. i Z. Europa i SAD
-opadanja stopa M, dok N ostaje visok
- PP visok- brz porast st.- DEMOGRAFSKA EKSPLOZIJA
3. FAZA
Smanjivanje stopa raanja
Mortalitet dojenadi <7 0
SUF< 2,1 (na kraju faze)
Porast stanovnitva: vrlo nizak (oko 5); prirodni prirast-nizak
70-ih god 20. st.-kraj DT u zapadno europskim zemljama (osim Irske)

4. FAZA
Blago poveanje stopa mortaliteta=vie starih
Nizak fertilitet
Nulti prirodni prirast; stabilnost st.
Starenje st.

5. FAZA
Fertilitet ispod razine reprodukcije
Pad stanovnitva=negativan PP
o
o
o

NJEM, ITA
MAARSKA (80-IH)
90-IH -BALTIKE ZEMLJE
-EKA, BUGARSKA, BJELORUSIJA, RUMUNJSKA
- UKRAJINA, RUS, HRV

DT-IRENJE U EUROPI
POETAK: FRANCUSKA (1750.), SKANDINAVIJA (1850.)
DRUGE ZEMLJE ZE: 1880-1940.
JUNA E. I CENTRALNA E.: 1920.
BALKAN, ISTONA E.:1930.
DT HRVATSKA
DT zapoela potkraj 19. st.
Opadanje N poetkom 20. st.
30 godina 20. st. ulazi u 3 fazu
DT zavrava krajem 70-ih po 80-ih godina (proces trajao kratko 80.g.)
DANAS- posttranzicijska faza: stopa PP negativna (od 1991.)
Kvaziposttranzicija- iseljavanje, 2 sv. rat
DT-NERAZVIJENE ZEMLJE
-sve faze, razliito vrijeme, razliiti uvjeti
- RAZLIITOST sa razvijenim zemljama:
1. DT poinje kasnije
2. vea razlika izmeu stope N i M
3. bre promijene u smanjivanju M (50:150 god)
4. vee poveanje stanovnitva
34

KASNIJA DT-KRAA I BRA !!!

REZULTATI DT
Poveanje stanovnitva u svim zemljama svijeta
POSLJEDICE: POVEANJE ST. U 65 GODINA ZA 2,8 PUTA

UKUPNO (OPE) KRETANJE STANOVNITVA (3 TEMA)-TO VAM JE U PDF-u

REGIONALNA DEMOGRAFIJA (EU, SAD, RUSIJA)(4.TEMA)

2004. godine ulo je 10 novih lanova u EU, EU ima 455 milijuna stanovnika, nalazi se na 3. Mjestu po broju
stanovnika (iza SAD-a i Rusije)
1957. Europska ekonomska zajednica koju su osnovale zemlje Beneluksa, Zapadna Njemaka, Francuska i Italija
Valovi proirenja
1. val 1973. Danska, Irska i UK
2. val 1981. Grka
3. val.1986. panjolska i Portugal
4. val 1995. Austrija, Finska i vedska
5. val - 2004. Cipar, eka, Estonija, Latvija, Litva, Maarska, Malta, Slovaka, Slovenija i Poljska
- 2007. Bugarska i Rumunjska- nastavak 5. Proirenja

Ritam demografske pokretljivosti nakon ulaska 10 novih drava nii je nego u starih lanica. Oekivano trajanje
ivota EU15 je za M 75,7 81,8
EU25

M 74,8 81,2

(Njemaka, Francuska, UK, Italija sa panjolskom i Poljskom) su najnaseljenije, zauzimaju 75% povrine, a 19%
predstavlja 1/3 ukupne populacije
Njemaka, Francuska, Italija zajedno su 1957. Godine (EEZ) predstavljale 90% zajednice, a danas 44% zajednice,
Njemaka 18% u uniji
Poetkom 2000. godine porast EU za 1,5 milijuna stanovnika u usporedbi sa 60-im godinama kada je iznosio 2
milijuna
70-ih godina prirodni prirast je bio 1 milijun; dolazi do smanjivanja nakon 60-ih i pad sve do 90-ih kada dolazi do
izrazitog poveanja i onda opet dolazi do pada
Imigracije su imale znatan udio u porastu stanovnitva, ali u posljednjih nekoliko desetljea, bio je vaniji prirodni
prirast
35

Sada veliki broj imigranata odlazi iz Rumunjske u panjolsku, Italiju.

Nakon 90-ih veliki je bio priljev u panjolsku iz Latinske Amerike (Ekvadora na prvom mjestu i Perua)
EU25 ima sasvim razliit reim od onog u EU15.
Sve drave EU15 ima isti demografski reim:
-

Prirodni prirast im je slab

Visok je udio starog stanovnitva (65+, izdvaja se 80+ koji se odnosi na ene)
Stopa godinjeg porasta u
o Migracijski saldo 3
o Prirodni prirast 1
Slabost prirodnog prirasta, niski fertilitet, SUF u EU15=1.5
Starenje e se smanjivati zbog smanjivanja smrtnosti starijih osoba
Oekivano trajanje ivota
o M 76
o 82

Demografski reim EU25

-

Vrlo slab prirodni prirast (ak i negativan u 5 zemalja; Estonija, Maarska, Latvija (Letonija), Litva, Poljska)
Negativan migracijski saldo u tri drave (Latvija, Litva, Poljska)
Stopa godinjeg porasta u
o Migracijski saldo 0,1 (EU 10) 2,5 (EU25)
o Prirodni prirast -1,1 (EU10) 0,5 (EU25)
o Stopa porasta negativna (EU10)
Nizak fertilitet; SUF u EU25=1,45
o Estonija SUF=1,4
o eka SUF=1,17

SUF (10 novih zemalja)= 1,24 znatno nii od EU15

-

Oekivano trajanje ivota (10 novih lanica)

o M 70
o 78

Nii je od EU15 zbog niskog oekivanog trajanje ivota u Baltikim zemljama

-

Oekivano trajanje ivota EU25

o M 74,8
o 81,2
Oekivano trajanje ivota kod ena je isto manje, ali razlike su manje nego kod mukaraca.

Demografske posljedice proirenja

-

Mortalitet
Fertilitet-aktualno nizak, pitanje je hoe li se poveat nakon ulaska u EU, hoe li bolji ekonomski i socijalni

uvjeti djelovati na to,u Bugarskoj,panjolskoj i Portugalu to se nije dogodilo

Migracije- u EU je omogueno slobodno kretanje ljudi, Njemaka je bila na udaru migracijskih tokova

Granica EU premjestila se na istok, ulazak novih zemlja doseg granice preuzimaju te nove zemlje
Francuska- Da li otoci EU imaju dodirnih toaka izmeu sebe, imaju li iste ili sline karakteristike zemalja koje
pripadaju
36

DOM-TOM-tako se nazivaju ta podruja

-prekomorski departmani
- prekomorski teritorij

7 otoka ima status najudaljenijih regija

4 pripadaju Francuskoj, a to su prekomorski departmani:
Martinique
Guadeloupe
French Guiana
Runion
2 autonomne regije Portugala:

Azori
Madeira
1 panjolska autonomna regija:
Kanarski otoci
Mayotte, Nova Kaledonia i Francuska Polinezija- pokazat e razliitost
Otoci se nalaze u stagniranju pa do brzog demografskog porasta.
Kanarsko otoje je najnaseljeniji prostor, imaju nizak fertilitet, porast- zahvaljujui imigraciji posebno
bogatih umirovljenika iz EU i to je dovelo do vieg udjela starog stanovnitva
Guadeloupe i Martinique se nalaze u trendu prema niskom fertilitetu, migracijski saldo im je negativan
zbog odlaska osoba mlaih od 34 godine ali nije nadomjeten stanovnitvom iz Francuske polinezije
Reunion, ima visok fertilitet SUF=2,5 ; migracijski saldo je pozitivan ali slabo pozitivan
Otoci koji imaju visok prirodni prirast ima vie mladog stanovnitva
Turizam je pokreta zaposlenja?
Otoci su privlana destinacija, posebno oni koji su blie EU. Stopa zaposlenja mladih osoba je vea to su
blie Atlantskom oceanu.
Francuski prekomorski teritoriji su nepovoljniji od panjolskih i Portugalskih jer se nalaze dalje od EU.
SAD i EU
SUF u SAD-u je vii nego u EU, oekivano trajanje ivota u SAD-u nije due od EU
EU je dva puta brojnija od SAD-a
37

Prema procjenama da e padati stanovnitvo 2060. godine SAD e prestii broj stanovnika EU, stanovnitvo
u EU raste ali polagano
Migracijski saldo 2008.
EU 1,7
SAD 1,1
Natalitet je znatno manji u EU nego u SAD-u
SAD 14
EU 10
Demografski porast dva puta je manji u EU nego to je to u SAD-u
SAD 9,5
EU 4,4
Stopa migracijskog porasta (skoro je via u EU nego u SAD-u)
SAD 3,8
EU 3,6
1990.-2009. u 20 godina migracijski porast u EU je 2,4, a u SAD-u 4,2
Prirodni prirast vaniji u SAD-u nego u EU, vaniji je ak i od migracijskog salda. TO JE ZAPRAVO
RAZLIKA EU I SAD-a.
Migracije koje se kontroliraju u EU zahvaljujui kojem e stanovnitvo u EU rasti
Zato je fertilitet u SAD-u vii od EU?
SUF u SAD iznosi 2,05 odnosno 2,1 (obnavljanje stanovnitva), dok je u EU= 1,52
Zato to su u EU sve industrijalizirane zemlje, imaju nizak fertilitet, on je nii od 2, a u SAD-u on iznosi 2,1.
Izdvaja se SI dio koji je slian europskom djelu, izdvaja se dakle Vermont (SUF=1,6), a najvii je u Utah
(SUF=2,5), visok je takoer SUF uz Meksiku granicu meksika populacija koja je emigrirala u SAD
doprinosu tom visokom SUF-u
Meksiko stanovnitvo ima SUF 2.9
Nemeksiko 1.9
Zbog religijskog faktora (Huteriti, Mormoni i Amii), ameriko je stanovnitvo religioznije u odnosu na
europsko, to je takoer jedan od razloga ali meksiko stanovnitvo je najbolji pokazatelj.
U Lousiani je SUF nizak zbog katastrofe hurikena i uragana masovni egzodus
Fertilitet izmeu bijele i crne rase:
Bijelo 1,8
Afroamerikanci 2,0
Fertilitet u Francuskoj najvie slian SAD-u (jer je prva ula u DT)
Misterija jakog amerikog fertiliteta
38

1. Religija
2. Siromatvomeksika manjina
3. Demografsko ponaanje imigranata
SUF imigranata i u SAD-u i EU vii od autohtonog stanovnitva te zemlje
Zbog ega?
Tie se dravljanstva, kada se dijete rodi na amerikom tlu, ono je Amerikanac, roditelji lake dobivaju
dozvole boravka
Oekivano trajanje ivota u SAD-u razliit od EU. U EU je vie oekivano trajanje ivota prema 2005
godini. No 60ih nije tako bilo, bilo je vee u SAD-u. u EU se duina ivota poveava i to bre kod
mukaraca i ena. Razlike izmeu amerikanke i europljanke su znatno vee. To se objanjava nepovoljnom
socijalnom zdravstvenom zatitom. Velik je broj zdravstveno neosiguranih osoba u SAD-u, to nije sluaj u
Europi.
Ako e u EU ui 7 balkanskih zemalja (2015) poveat e se za 27 mil stanovnika
SAD (2050) 400 milijuna
EU (2050) 600 milijuna (zahvaljujui proirenju i imigraciji- vana uloga)
RUSIJA
1989. imala 147 milijuna ljudi
2002. imala 142, 2 milijuna, a procjenjivalo se 143,5
Smanjen je broj stanovnika, vrlo je nizak porast u svim regijama osim na Kavkazu zbog priljeva
stanovnitva iz rudarskih krajeva. To je rezultat smanjivanja raanja tijekom 60-ih godina, nakon 90-ih
dolazi do vrlo naglog pada raanja zbog politikih i ekonomskih prilika (od komunistikog reima do
liberalizma)
Smanjuje se oekivano trajanje ivota
Stanovnitvo se osobito smanjuje na Dalekom Istoku i Sibiru. Zbog ega? Zato to su to klimatski
nepovoljni krajevi, povlastice koje su nekad imali su izgubili (onaj tko je tamo ivio imao je razne
prednosti), stanovnitva se iselilo odande i vie se ni ne vraa
Mortalitet je ekstremno visok; zdravstveni uvjeti su znatno pogorani u odnosu na ranija razdoblja.
Poetkom 90-ih reforme nisu to poboljale (a omoguili su se besplatni lijekovi ali to je duga procedura)
Zato se Rusija usporeuje s Francuskom?
Oekivano trajanje ivota u Rusiji je
M 59 tako je to bilo u Francuskoj nakon II. svj. rata
72 tako je to bilo u Francuskoj 50-ih godina
Rusija i Ukrajina su jedine zemlje ije oekivano trajanje ivota stagnira ili se smanjuje.
39

Velike su promjene u obitelji- vie ne nalikuju onima iz SSSR-a; posljednjih godina sklapanja braka se
sniavaju (toga nema u Europi, one se poveavaju)
Kod mladih branih parova brzo dolazi do trudnoe ali brzo dolazi i do rastava. Poetkom 90-ih takav model
iezava, od 90-ih vrijeme sklapanja brakova i prvog djeteta se poveavaju (kasnije se ulazi u brak i
poveava se dob dobivanja prvog djeteta) i to zbog toga to se kasnije ulazi na trite rada.
1989. 80% (25-29) udano
2002. 65% (25-29) udano
Znatno smanjen broje pobaaja za razliku od Sovjetskog razdoblja:
1990. 4 milijuna pobaaja
2002. 1,9 milijuna pobaaja (to se odnosi na pobaaje ena u reprodukcijskom razdoblju)
Evolucija fertiliteta u Rusiji
Fertilitet je ubrzano opadao od 80-ih godina (1987.) (2002.)
od 2,231,32
Zakljuak
Dogodile su se promjene u podruju nupcijaliteta i nataliteta. Broj raanja izvan braka se poveao od 90-ih
godina u Rusiji.
1993. 18% (a prije 90-ih jo i manje), 2003. do skoro 30%,
Rezultati su socijalna i politika promjena i ekonomski uvjeti u kojima se nalaze obitelji.

PRIRODNO KRETANJE- FERTILITET (5. TEMA)

FERTILITET ostvarena plodnost

Broj djece koje ena rodi tijekom ivota
enski fertilni kontingent = 15-49god.
Fertilno razdoblje ene=Reprodukcijsko razdoblje
ANALIZA:
TRANSVERZALNA
LONGITUDINALNA

Transverzalna metoda
PODACI:
Vitalna statistika
40

jedna godina promatranja

distribucija broja ivoroene djece prema starosti njihovih majki
Sve starosne grupe ena u fertilnom razdoblju

Longitudinalna metoda
KOHORTNA
Prouavanje iste starosne grupe ili iste kohorte tijekom svih godina promatranja ena u reprodukcijskom razdoblju
Npr. ene roene 1935.; udane ene 1950.

Longitudinalna metoda
PODACI:
Popisi stanovnitva
Demografske ankete
Pitanje: broj ivoroene djece
Rezultat:
Podaci o konanom fertilitetu (ene starije od 50 god)
Podaci o dosadanjem fertilitetu (ene u fertilnom razdoblju)

Prednosti i nedostaci obje metode

Vitalna statistika jedna godina promatranja nije dovoljna
Popis stanovnitva+procjene = podaci o distribuciji (sastavu) ukupnog enskog stanovnitva;
Popis podaci nisu aktualni

POKAZATELJI FERTILITETA:

1. OPCA STOPA FERTILITETA

(GFR)
Godinji broj roenih na 1 000 ena u fertilnom razdoblju (15-49)

41

gdje je:
N = broj ivoroene djece
Pf = ensko stanovnitvo u dobi od 15-49

USPOREDBA STOPE FERTILITETA I STOPE NATALITETA

KRETANJE OPCIH STOPA FERTILITETA, U SVIJETU

RZ = IZMEDU 50 i 90
ZUR = PREKO 200

Nedostatak pokazatelja GFR

Pod utjecajem dobnog sastava stanovnitva dobni sastav ena u fertilnom razdoblju razliit
Lorimerov model
Stope za svaku jednogodinju (15, 16, ....49)
ili petogodinju skupinu ena (15-19, 20-24, .... 45-49)

2. SPECIFICNE STOPE FERTILITETA

42

SSF (ASFR)
Baziraju se na grupama ena u fertilnom dobu prema starosti i grupama ivoroenih ije majke pripadaju tono
odreenoj starosnoj kohorti

gdje je:
Nx = broj ivoroene djece od majki starih x godina
Pf,x = broj svih ena starih x godina

Raunaju se i drugi pokazatelji:

ASFR prema dobi i kolskoj spremi majke
ASFR prema narodnosti majke
ASFR prema zanimanju

PODACI:
O distribuciji broja ivoroene djece po starosti majke (vitalna statistika)
Podaci o enskom stanovnitvu prema starosti (popis, procjena)

3. STOPA UKUPNOG FERTILITETA SUF (TFR)

Najbolji pokazatelj
Ukupan broj ivoroene djece po jednoj eni u uvjetima fertiliteta po starosti iz godine promatranja, uz izostanak
mortaliteta do kraja fertilnog razdoblja. (Def.)
Izraava se kao PROSJECAN BROJ ivoroene DJECE PO ENI

SUF = suma specifinih stopa fertiliteta po starosti pomnoeno s 5

Prosjean broj ivoroene djece na 1 000 ena u fertilnoj dobi

43

SUF podijeljeno s 1000 prosjean broj ivoroene djece po eni

SUF- pokazatelj obnavljanja stanovnitva

SUF = 2,1
Osigurava jednostavnu reprodukciju stanovnitva u smislu obnavljanja generacija
Vea SUF = vea plodnost

BRUTO stopa fertiliteta

Zamjenski/priblini pokazatelj za SUF
Nepostojanje tablica fertiliteta i SSF

DIFERENCIJALNI FERTILITET
Obrazovanje ena
Zaposlenost ena
Dohodak BNP
Urbanizacija
Religijski faktor

44

45

46

47

48

49

HISTORIJSKA GEOGRAFIJA
Oblikovanje krajolika i drutveno-gospodarski razvitak tijekom starog, srednjeg i novog
vijeka

Stari vijek
MEZOPOTAMIJA

Postignua neolitske revolucije poela su se iriti izvan granica bliskoistono-maloazijskog prostora prema
Europi i Egiptu (dolina Nila i oaza Fayum)
Agro-pastoralni sustav gospodarenja prostorom iri se u Europi od oko 7000 g. pr. Kr. (obale Egejskog mora,
Kreta) preko obala Sredozemlja te preko dolina Vardara, Dunava i Rajne
irenje ratarstva i naselja preko jugoistone i sredinje Europe odvija se prema
a) zapadnoj Europi do oko 5000. g. pr. Kr.
b) britanskim otocima do oko 4000. g. pr. Kr.,
c) sjeveru dananjeg europskog dijela Rusije te u prostor Baltika tek oko 2000. g. pr. Kr.

Razlike u prostornoj organizaciji Europe

U nizinskim podrujima, posebno onima prekrivenim lesom, razvija se poljoprivredna ekonomija uz

stoarstvo te jo uvijek lovako-sakupljaku ekstenzivnu valorizaciju umskih i travnih zajednica
U krkim prostorima vee vertikalne ralanjenosti, posebno uz obale Sredozemlja, snanije se razvija
stoarstvo (transhumanca), a zemljoradnja ima manje znaenje
Razmjena dobara potie razvoj pomorstva te oblikovanje prometnih tokova
Ratarske su zajednice najee sesilne i miroljubive to je omoguilo dugi kontinuitet drutvenoga i
gospodarskog razvoja bez znaajnijih previranja

Intenziviranje koritenja prirodnih resursa

U Maloj Aziji, dijelovima Bliskog istoka te u Egiptu i Europi od oko 4500. g. pr. Kr. zapoinje nova etapa
drutvenoga i gospodarskog razvoja koju oznaava inicijalna eksploatacija te obrada metala, najprije bakra, a
zatim mjeavine bakra i kositra (bronce) i na koncu eljeza
Prvi tragovi primitivnog lijevanja bakra potjeu iz oko 6000. g. pr. Kr., a vezani su uz kulturu Obaid (Ubaid) i
nalazite Deirmentepe uz gornji tok Eufrata
Vrlo rano bakar se poeo koristiti i u jugoistonoj Europi
Geografska distribucija nalazita bakra predodredila je smjerove trgovinskih tokova

Razvoj protourbane civilizacije u Mezopotamiji

Od kraja 6. tisuljea pr. Kr. dolazi do razvoja protourbane civilizacije uz doline Eufrata i Tigrisa kultura
Obeid
Movarno podruje trebalo je odvodnjavati, a periferne sunije prostore navodnjavati. Za to je bila potrebna
sustavna prostorna organizacija. Mogunost navodnjavanja stabilizirala je poljoprivrednu proizvodnju.
Nedostatak kamena i drvne grae poticala je intenzivnu proizvodnju cigle te trgovinsku razmjenu
junomezopotomaskog podruja s okolnim regijama (Sirija, Arabija, Elam, Akadija)
Prva prava gradska naselja na podruju kasnije civilizacije Sumerana (Eridu i Uruk) te na sjeveru
Mezopotamije (Asur i Niniva) ine jezgre sloenijih dravnih sustava
50

Klju razvoja ranih carstava u Mezopotamiji

Prve drave u Mezompotamiji organizirane su oko gradova i navodnjavanih poljoprivrednih povrina koje su
se nalazile na komunikaciji izmeu sredinje Azije i Europe, izmeu Arapsko-perzijskog zaljeva i
Sredozemlja
Vojni pohodi i imperijalizam bili su poticani demografskim rastom i ogranienjima prirodne osnove
(nedostatak kamena, ruda, drva i dr.)
Na tlu Mezopotamije izmijenjivale su se uprave razliitih drava. Oito su prirodni resursi i gospodarska
proizvodnja raspreni oko brojnih gradova bez vrih funkcionalnih veza bili nedostatni za izgradnju
stabilnije, a s time i snanije infrastrukture i administracije

EGIPAT
Geografske cjeline staroga Egipta

U preddinastijskom razdoblju, krajem 4. tisuljea pr. Kr., oblikovale su se dvije temeljne geografske cjeline
Egipta

1 Gornji Egipat ili Dolina (od Prvoga katarakta do delte)

2 Donji Egipat ili Delta Nila (delta i dio donje doline Nila te oaza Al Faiyum; od Stare drave prikljuen je i zapadni
dio Sinaja)

Junije od Gornjeg Egipta protezala se Nubija i zemlja Ku koju su pojedini egipatski vladari nastojali
ekonomski i politiki integrirati u zajedniku dravu (kamenolomi, rudnici zlata i dr.)

Osnove egipatske ekonomije

Osnovne gospodarske djelatnosti bile su ratarstvo (penica i jeam te lan) i voarstvo (smokva, datulje, a u
manjoj mjeri i maslina). To je generiralo razvitak specifinih drutvenih odnosa (faraon, plemstvo, sveenstvo,
teaci i sluge/robovi)
Uzgajali su se volovi, magarci (tovarne ivotinje) i ovce, a konji tek od dolaska Hiksa (od oko 1700. pr. Kr.)
Za potrebe poljoprivrede razvijena je tehnologija hidromelioracija i obrade tla, a koritena su i dostignua
nedaleke sumerske civilizacije (kota i dr.)
Uz zemljoradnju bili su razvijeni i razliiti obrti, a s time u vezi i napredna tehnologija, primjerice ona koja je
vezana uz velike graditeljske zahvate prilikom kojih su bili angairani i teaci, te za izradu razliitih potreba
najviega drutvenog sloja (oprema dvora, hramova, grobnica i dr.)
Potreba za razliitim sirovinama koje Egipat nije imao poticala je razvoj trgovine (zlato i bjelokost iz Nubije,
tamjan iz Jemena, drvo iz Libanona, srebro iz Azije, sol i natron iz Libije i dr.)

GRKA
Geografska obiljeja antike Grke

Grka kultura razvila se na podruju krajnjeg jugoistoka Europe te zapada male Azije premosnica antikog
Istoka i Zapada
Brdsko-planinski i otoni prostor preduvjet politiko-geografskog partikularizma
Jezgra antikog grkog svijeta jest obalni prostor Egejskog mora
51

Ogranieni prirodni resursi poticajni su imbenik razvoja trgovine i pomorstva te opsene ali parcijalne
kolonizacije du sredozemnih obala
Krajnji dometi grke kolonizacije omeeni su sredozemnom klimom, odnosno mogunou uzgoja masline
drva ivota i simbola Sredozemlja

Oblikovanje matinoga politikog i kulturnoga areala

Na temeljima mikenske kulture od oko 1200. pr. Kr. oblikuju se brojne grke drave koje osnivaju razliite
etnike podskupine: uz stare Ahejce to su Jonjani, Eoljani i Dorani
Unutar matinoga grkog politikog areala postupno su se iskristalizirala dva oblika dravnog ureenja
kraljevstva s naglaenom vojnom i poljoprivrednom strukturom te polisi, tj. gradovi-drave s vlau
aristokracije
Postupno su se grke dravice grupirale oko dva rivala: Atene i Sparte. Na taj nain Atika i juni dio
Peloponeza postala su podruja grke jezgre

Grka kolonizacija

Od sredine 8. st. pr. Kr. zapoeo je proces postupne (neplanske, tj. spontane) kolonizacije Sredozemlja
Glavna podruja kolonizacije bile su obale Crnog mora, jug Apeninskog poluotoka, istoni dio Sicilije te jug
dananje Francuske, sjeveroistoni dio dananje panjolske i dio sjeverne Afrike (SI dio dananje Libije).
Uz matino grko podruje najvee znaenje imala je tzv. Velika Grka (jug Apeninskog poluotoka i istoni
dio Sicilije)
Od 5. st. pr. Kr. poinje osnivanje kolonija i emporija na istonoj obali Jadrana (Korula, Vis, Hvar i dr.)
Na zapadu Sredozemlja kolonizaciju je onemoguavao feniki, odnosno kartaki utjecaj

Mikenska kultura

Minojsku kulturu zamijenila je mikenska (prema nalazitu u Argolidi na Peloponezu)

Mikenska kultura bila je od poetka orijentirana prema obalnom pojasu i moru
Tijekom 2. tisuljea razvila se iva trgovina Sredozemljem te svestrana komunikacija izmeu europskih
kultura s kulturama Sredozemlja i Bliskog istoka
Posebno znaenje nalazita kositra u jugoistonoj Engleskoj (kultura Wessex; Stonehenge), sjevernom
Portugalu, dijelovima Francuske i Italije
Jaanje razvoja obrta i trgovine te poetak protourbanizacije Europe

RIM

U rimskoj dravi kljuno mjesto imali su gradovi sredita uprave, vojnih posada, obrta i trgovine, a s time i
svekoliki kulturni i ekonomski polovi razvitka
Veliko znaenje ima poljoprivreda, intenzivna u zonama koje gravitiraju gradovima agerima, te, posebno,
pojedine poljoprivredne regije (npr. Egipat itnica cijeloga Carstva)
Dva osnovna oblika gospodarstva:
Domus = malo i srednje gospodarstvo koje je obraivala porodica seljaka (familia rustica). Pater familias je
imao velike ovlasti i sva prava u porodici i gospodarstvu.
Latifundium je bilo veliko gospodarstvo koje je nastalo prisvajanjem ager publicusa ratnim osvajanjima i
slino. Na latifundijama su radili siromani seljaci i robovi koji su zbog dugova izgubili slobodu. Vlasnici
latifundija postali su s vremenom utjecajan sloj aristokracije.

52

Centurijacija

Ageri su dijeljeni sustavom centurijacije (cardo i decumanus) koja je utjecala na transformaciju dotadanjeg
krajobraza
podjela zemljita na centurije - kvadrate
povrine 50 ha (stranica oko 710 m; 1 centurija = 100 parcela-sortes).
Centurije se dijele na agrarne parcele jugere.
agrimenzores ili gromatici - zemljomjernici
groma mjerni instrument
Poznate agrarne reforme sa svrhom da se smanji utjecaj latifundista bile su reforme brae Grachus koji su
traili da se prekine zloupotreba i nezakonita okupacija ager publicusa
Kolonat - nova institucija koja je teila uvoenju reda na selu. Kolon je bio ovjek koji je obraivao zemlju ili
je uzimao u zakup.
Koloni su za obradu zemlje vlasniku davali dio proizvoda (1/3 etve penice, jema, maslina itd.).
Za vrijeme Hadrijana kolonat vlasnici u nasljedni zakup daju zemlju seljacima koji im trebaju dati dio svega
to proizvode.
Za vrijeme Justinijana: koloni libri na osnovici slobodnog ugovora i censiti faktika vlast veleposjednika.
Izrazita pozornost posveena je funkcioniranju poreznoga te prometnog i vodoopskrbnog sustava.
Graene su brojne ceste te vodovodi (akvedukti), mjestimice dugi i vie stotina kilometara (koritenjem
gravitacije voda se prenosila desetcima kilometara unato injenici da je relativna visinska razlika izmeu
izvorita i mjesta koritenja vode bila svega nekoliko metara)

Oblikovanje novih drava na tlu Rimskog Carstva

Na tlu zapadnog dijela Rimskog Carstva oblikuju se nove drave, koje dijelom batine provincijalni i pravni
ustroj.
U burnim vremenima estih ratova i etnikih preslojavanja propada gospodarstvo (posebno latifundije, veliki
zemljoposjedi), zaputa se infrastruktura.
Vaan imbenik koji znaajno utjee na ouvanje rimskih pravnih i kulturnih tradicija postaje Crkva.
Istoni dio Carstva Bizant najveim se dijelom obranio od vanjskih neprijatelja, a poetkom 6. st. (za
vrijeme Justinijana), dolo je do vojne, upravne i pravne konsolidacije te pokuaja obnove cjelovitoga
Carstva.
Bizant na europskoj politikoj sceni kasne antike i ranoga srednjeg vijeka nastupa kao pravni batinik rimskog
suvereniteta te vodea ekonomska i kulturna snaga

RIMSKE CESTE
- Apeninski poluotok: Via Flaminia,Via
Cassia, Via Salaria
- Balkan - Mala Azija: Via Appia, Via Egnatia
- Sicilija - sjeverna Afrika: Via Valeria
- Srednja i zapadna Europa: Via Emilia
- Germanija Dunav - Dacija: Via Aquileia
- Galija-Iberijski poluotok: Via Aureli
53

Srednji vijek
Srednjovjekovno gospodarstvo

Temelj gospodarstva srednjovjekovnih drava bila je poljoprivreda. Feudalizam je na odreeni nain ruralni i
agrarni sustav koji se u gradovima nikada nije uspio sasvim ukorijeniti
Feudalizam je nastao na ruevinama rimskog poretka. Nekadanji robovi, koloni i slobodni seljaci postali su
seljaki sloj koji je ekonomski, a esto i pravno ovisio o feudalnom gospodaru
Hijerarhija feudalnog poretka bila je vrlo sloena (posebice vazalni sustav) i pridonosila je usitnjavanju
obradivih povrina temeljnih gospodarskih jedinica.
Uz zemlju koju je na razliite naine posjedovao feudalac (bilo da se radi o alodiju ili o lenu), stanovnici sela
koristili su i zajedniko, komunalno vlasnitvo (almenda) najee ume, panjake i vode, na koje feudalac
nije imao pravo (ali ga je, dakako, nastojao stei)
U zemljoradnji je primjenjivan tropoljni plodored kako bi se osigurala vea produktivnost, a ujedno se manje
iscrpljivalo tlo

Razvoj gradova

U velikom dijelu Europe, posebno u podruju dananje Italije i June Francuske, postojao je kontinuitet
gradova jo od rimskog razdoblja
U sredinjoj Europi rimski su gradovi na poetku srednjeg vijeka izgubili stanovnitvo i gospodarsku ulogu
Postupno, posebno od 11. st., dolazi do obnove gradova na postojeim lokacijama i do osnivanja novih
gradova na kriitima glavnih puteva ili u podnojima velikih utvrda
Gradovi se sve vie profiliraju kao samostalne zajednice graana (trgovaca, obrtnika, pomoraca, bankara, ali i
zemljoradnika) koje priznaju vlast vladara ili se politiki potpuno osamostaljuju, npr. Venecija.
Velik udarac razvoju gradova, ali i europskog srednjovjekovnog drutva openito zadale su epidemije kuge od
sredine 14. st.

Pomicanje drutveno-gospodarske jezgre Europe

Razvoj obrta, trgovine i prometa, te u vezi s time bankarstva, generirao je gospodarsku dinamiku koja je sve
vie nadilazila autarkini poljoprivredni feudalni ustroj
Gradovi se posebno intenzivno razvijaju u dananjoj Italiji, Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj, Engleskoj,
sjevernoj Njemakoj (Hanza), ponajprije oni na dodiru pomorskih i kopnenih prometnih pravaca, tj. robnih
tokova
Drutveni i gospodarski razvoj pratila je potreba irenja trita, to je poticalo daljnji razvoj pomorstva i
geografska otkria. To je dovelo do postupnog pomicanja jezgre Europe sa Sredozemlja na Atlantik, emu su
na poseban nain pridonijela i osvajanja osmanlijskih Turaka na velikom dijelu Sredozemlja

Novi vijek
Politika integracija i ekonomski prosperitet

Zahvaljujui razvoju gospodarstva, ponajprije manufakture te prometa i trgovine (usko povezanih s

geografskim otkriima i oblikovanjem kolonijalnih imperija) zapadnoeuropske drave se konsolidiraju i
centraliziraju to pridonosi polariziranom razvoju Europe te stvaranju ekonomske jezgre kontineta
Politika integracija u reverzibilnom je odnosu s ekonomskom i drutvenom modernizacijom te postupnom
demokratizacijom koja esto nailazi na otpore starih feudalnih struktura (posebice plemstva)
Srednjoeuropske i istonoeuropske drave kasne za drutvenim i gospodarskim razvojem pa u njima i dalje
dominira poljoprivreda, a u svakodnevnom ivotu zrcale se preitci tradicionalnih srednjovjekovnih agrarnih
odnosa
54

Na razvoj prostorne organizacije Europe, ali i cijeloga svijeta znaajno utjee urbanizacija i tehnoloka
modernizacija te proguivanje prometnog sustava

Merkantilizam

U vrijeme jaanja apsolutnih monarhija javlja se koncept ekonomskog razvoja uz snanu pomo drave
manufakturi i trgovini merkantilizam
Potie se izvoz, a domae trite titi se carinama i posebnim zakonima koji reguliraju prometno-trgovinske
veze (npr. Act of Navigation O. Cromwela, merkantilistike mjere J. B. Colberta, ministra financija Francuske
u vrijeme Louisa XIV. i dr.)
Snaan razvoj manufakture i trgovine pridonosi urbanizaciji te jaanju graanstva, financijski sve monijega i
politiki sve utjecajnijega sloja drutva
Pojedine grane gospodarstva nameu se kao temeljni ekonomski modeli koritenja prostora.
Primjerice, u Engleskoj se na mjestima oranica na kojima su se uzgajale itarice, otvaraju i okrupnjuju
zemljoposjedi i namijenjuju se uzgoju ovaca, ponajprije za potrebe proizvodnje vune, osnovne sirovine za
proizvodnju tekstila.

Europski agrarni krajolik

U Europi novoga vijeka dolazi do postupnih promjena u izgledu agrarnog krajolika:

- raspad feudalnog sustava generira usitnjavanje posjeda

- demografski rast potie pojaani pritisak na prirodne resurse (krenje uma, odvodnjavanje movarnih
terena)
- uvoenje novih kultura mijenja nain gospodarenja obradivim tlima (kukuruz, krumpir, grah, rajica i dr.)
Prostorne promjene agrarnih sustava na poseban su se nain oitovale u pojedinim dijelovima Engleske.
U pojasu od Yorkshirea i Lincolnshirea do Norfolka i Suffolka jo od srednjeg vijeka prevladavao je krajolik
otvorenih polja (open filed), dok je u ostalim dijelovima Engleske prevladavao tip zatvorenih, tj. ograenih
polja (enclosure field).
Otvorena polja nisu imala fizikih granica koje su omeivale razliite posjede kako bi se omoguio pristup
esticama koje su imale razliite vlasnike. Takav tip polja znatno se proirio u 15. i 16. st. u skladu s razvojem
stoarstva vezanog uz tekstilnu manufakturu jer je odgovarao zemljoposjednicima koji su na taj nain mogli
organizirati ispau velikih stada ovaca
Od 17. st. izraena je tendencija ograivanja, tj. jasnoga utvrivanja granica meu posjedima (ivicom,
suhozidima, jarcima i dr.

Geografski aspekti formiranja nacionalnih drava i osamostaljenja kolonija

Stvaranje europskih kolonijalnih carstava

Otkria novih zemalja europske drave nastojale su okoristiti za ostvarivanje svojih ekonomskih i vojnopolitikih stratekih ciljeva
Openito, manje europske zemlje (Portugal, Nizozemska) koje su sudjelovale u velikim geografskim
otkriima nastupale su u poetku kolonizacije u novootkrivenim zemljama tokasto (u obliku trgovakihpomorskih baza) i linearno (pojas kolonizacije du obale) osnivajui trgovake emporije iz kojih se kasnije,
penetracijom u unutranjost, razvijaju povrinom izrazito velike kolonije (portugalski Brazil, Angola i
Mozambik, nizozemska Nizozemska Indija)
Vee drave, tj. drave veih ekonomija i bogatijih matinih ljudskih i materijalnih resursa (panjolska,
Engleska, Francuska) od poetka nastupaju arealno to rezultira stvaranjem velikih kolonijalnih posjeda,
55

nerijetko kontinentalnih razmjera (panjolski posjedi na ruevinama carstva Asteka i Inka, britanski i francuski
posjedi u Sjevernoj Americi, britanski posjedi u Junoj Aziji, Australiji i dr.)
Funkcioniranje kolonijalnih carstava

Kolonijalna carstva funkcionioraju po modelu matina zemlja kolonija, pri emu matina drava nastupa
putem privatne korporativne inicijative (npr. Zapadnoindijska i Istonoindijska kompanija u Nizozemskoji
Engleskoj)
Izravno preko kraljevske vlasti, odnosno preko vlade
Jezgre iz kojih se ire europski utjecaji prema unutranjosti kontinenata Novog svijeta i osvojenih dijelova
Starog svijeta jesu gradovi-luke.
Gradovi-luke ine upravna i gospodarska sredita kolonija koja u prostoru djeluju poput oscilatora
Ekonomija kolonija sasvim se podreuje potrebama matinih drava.
Ekonomsku samostalnost postiu samo one kolonije u kojima inicijativu preuzimaju brojni europski
doseljenici. To su u pravilu prostori sa klimatskim znaajkama slinim onima u Europi (npr. britanske kolonije
u Sjevernoj Americi)

Poeci globalizacije prostorno-vremenske konvergencije svijeta

Nakon Drugoga svjetskog rata temeljito se mijenjaju meunarodni odnosi.

Kvalitetno (brzo, sigurno i u drugim pogledima uinkovito) prometno povezivanje pridonijelo je prostornovremenskoj konvergenciji svijeta
Svijet se sve vie s drutvenoga aspekta (putem meudravne suradnje, migracija stanovnitva, razliitih
formalnih i neformalnih kulturnih doticaja i sl.) i, posebno, s ekonomskog aspekta proima i ujedinjuje u
jedan globalni sustav
U globalnom sustavu dolazi do svestranog kontakta, tj. ekonomske, kulturne, znanstvene i dr. komunikacije,
ali i konflikta
Brojne geografske posebnosti meu pojedinim dravama i regijama otvaraju mogunosti suradnje i
sporazumijevanja (UN, EU, NAFTA, ASEAN i dr.), ali, na alost, esto generiraju
U skladu s potrebama intrakontinentalne i interkontinentalne robne razmjene, te potrebama organizacije
uinkovitoga dravnog upravno-teritorijalnog i vojnog sustava dolazi do brzog razvoja prometa i veza
Razvoju globalnoga prometnog sustava bitno su pridonijele tehnoloke inovacije (primjena parnog, a potom
dizelskog stroja u pomorstvu, razvoj eljeznice, a zatim cestovnog i zranog prometa, konzerviranje i
zaleivanje hrane i dr.)
Od 19. st. dolazi do sve intenzivnijeg okupljanja stanovnitva te drutvenih i gospodarskih aktivnosti uz obale
litoralizacija (maritimizacija)
Litoralizaciju je mogue pratiti od svjetske do lokalne razine

Pregled historijsko-geografskog razvitka hrvatske

Kulturna batine hrvatskih otoka Pokazatelj historijsko geografskog razvitka
56

Mijene otonoga kulturnog krajobraza

Postojei otoni krajobraz moe se promatrati s najmanje dva aspekta:

krajobraz kao materijalni i simboliki odraz historijsko-geografskoga razvoja
krajobraz kao sustav izrazite vremenske varijabilnosti, odnosno podsustav dinaminoga otonog drutvenogospodarskog sustava.
U svakom sluaju, ukoliko se otoni krajobraz smatra dijelom kulturne batine i reprezent viestoljetne
tradicije ivota na otocima, postavlja se pitanje to je potrebno sauvati za budunost, a to je mogue, u
skladu sa suvremenim potrebama drutveno-gospodarskog razvitka, planski mijenjati, odnosno prepustiti
spontanim mijenama.

Kako je i je li uope potrebno striktno balansirati prirodne i kulturne elemente krajobraza?

Promjene krajobraza: primjer Kornatskih otoka

Posljednjih desetljea svjetski poznati krajobraz kornatskih otoka u kojemu prevlada krki kamenjar
promreen suhozidima, a tek se mjestimino izdvajaju zona polja (Tarac, Trtua i dr.) i izdvojenih maslinika,
obiljeava postupna sukcesija izvornog biljnog pokrova te nekih alohtonih elemenata (posebice alepskog
bora).
To je posljedica slabljenja tradicionalnoga gospodarskog pritiska na otone resurse.

Degradacija biljnog pokrova

Stoljeima je na Kornatima, slino kao i na veini ostalih hrvatskih otoka, biljni pokrov unitavan na razliite
naine:
o sjeom drva za ogrjev,
o koritenjem drvne grae u stanogradnji i brodogradnji,
o sjeom i paljenjem vegetacije zbog stvaranja novih obradivih povrina i panjaka,
o loenjem velike koliine drvne grae za potrebe proizvodnje vapna u vapnenicama,
o loenjem drva za potrebe nonog ribolova na plavu ribu i dr.

Potrebno je, uz ostalo, istaknuti da je kornatsko-dugootoki akvatorij bio najznaajnije istono-jadransko lovite
male plave ribe, a ujedno i prostor u kojem je najranije (od 16. st.) zapoeo intenzivan noni lov na tu ribu.

Suvremene promjene kornatskog krajobraza

Veina navedenih aktivnosti na kornatskim se otocima vie ne obavlja.

Namjesto tradicionalnih ekonomskih aktivnosti razvija se turizam (uglavnom nautiki i izletniki) pa oni
postupno mijenjaju svoj izgled.
Dakle, promjena funkcije izravno utjee na promjenu fizionomije otonog prostora. No, je li to na primjeru
Kornata "eljena" geografska preobrazba?
Oito je da e se u nepovrat izgubiti njihov jedinstveni krajobraz. To je, u ovom sluaju, dobar pokazatelj
prolaznosti prostornih struktura, tj. vremenske varijable koja se treba uvaavati.
Trenutni otoni krajobraz nije statina geografska kulisa u kojoj se odvijaju razliiti drutveni i gospodarski
procesi ve dinamian element prostora.

Razlike krajobraza dodiri razliitih geografskih struktura: primjer otoka Paga

Moda najzanimljiviji krajobraz meu hrvatskim otocima ima otok Pag.

Na Pagu je mogue utvrditi nekoliko sasvim razliitih tipova otone fizionomije.
S obzirom na utjecaj prirodnih i drutveno-gospodarskih imbenika mogue je utvrditi kako se taj otok nalazi
na dodiru razliitih geografskih mikrosustava.

Pag je, po pravcu pruanja otoka, mogue podijeliti na

57

sjeveroistoni dio, okrenut Velebitu i izloen utjecaju bure (mehanikim udarima tog vjetra i posolici) u
kojem prevladavaju goli krki kamenjari te
sredinji i jugozapadni dio otoka s flinim zonama, pojavama movara, suhodolina ispunjenih crvenicom i
biljnim pokrovom koji najveim dijelom pripada osiromaenoj zajednici hrasta crnike.

Utjecaj razliitih prostornih funkcija na paki krajobraz

S obzirom na prostorne funkcije, Pag se moe podijeliti i na manji sjeverni dio te na vei sredinji i juni dio.
Ta se dva dijela otoka razlikuju po drutvenim i gospodarskim funkcijama tijekom prolosti, koje su ostavile
trag i na izgled prostora.
Sjeverni dio otoka bio je u posjedu rapske komune koja je, za razliku od pake komune u sredinjem i junom
dijelu otoka, drugaije gospodarila otonim prostorom.
Naglaena poljodjelska valorizacija na sjeveru otoka u odnosu na stoarsku valorizaciju srednjega i junog
dijela otoka do danas je ostavila traga u otonom krajobrazu, pa primjerice na poluotoku Lun prevladavaju
velika stabla masline i crnike, jedinstvena na cijeloj hrvatskoj obali, dok su u kulturnom krajobrazu preostalog
dijela otoka maslinici rjei, a biljne zajednice openito znatno oskudnije. Posebno se istie zona solane

Suvremene promjene otonog krajobraza

U posljednjih 50-ak godina na hrvatskim se otocima dogaaju znatne socio-geografske promjene, posebno
promjene dobne, ekonomske i socijalne strukture stanovnitva te, dobrim dijelom s tim u vezi, promjene
gospodarskih obiljeja. Te se promjene openito oituju brojnim pokazateljima, a u prostoru posebice do
izraaja dolazi korjenita promjena krajobraza.
Prevladavajui procesi deagrarizacije i depopulacije ine prostor veine hrvatskih otoka problemskim
podrujem, ponajprije zbog nedovoljne gospodarske razvijenosti.
Otoni prostor se zaputa i preputa sukcesiji biljnog pokrova, obradive povrrine iezavaju, putvi zarastaju,
suhozidi se uruavaju...
U otonim naseljima mijenja se arhitektura.

Modernizacija i promjena naina ivota

Poljoprivreda i pomorstvo (brodarstvo, ribarstvo, brodogradnja i dr.) stoljeima su na otocima bili naini
ivota, a danas tek jedan od naina proizvodnje.
Na otocima se stvarao specifini ambijent u okvirima mediteranske kulture ivljenja, posebnoga genres de
vie. Moe se rei da je na hrvatskim otocima funkcionirao otoni metabolizam u kojemu su otoani ivjeli s
prostorom, koristei optimalno prirodne resurse
Suvremeni otoni prostor velikim dijelom mijenja funkcije: od radnoga i rezdiencijalnog on postaje prostor
namijenjen odmoru i rekreaciji. (Pre)naglaena je uloga turizma.
Slikovito, kamen ustupa mjesto betonu, lojenica, uljanica i petrolejka elektrinim aruljama, komin (otvoreno
ognjite) i kruna pe elektrinom i plinskom tednjaku, drveni brod plastinim plovilima, jedra i vesla
brodskim motorima, motika i capun (kramp) motokultivatorima i dr.

Svakodnevni ivot otoana

Kako je ve navedeno, suvremena socio-ekonomska preobrazba otoka jasno se oituje i u promjenama naina
ivota.
Na otocima se te promjene odvijaju razliitim tempom. Mogue je utvrditi najmanje dvije usporedne "brzine":
brzinu kojom svoj ivot postupno mijenja prevladavajue staro stanovnitvo te brzinu kojom se suvremenim
drutvenim mijenama prilagoava malobrojno rezidencijalno mlado stanovnitvo otoka te stanovnitvo koje
otoni prostor povremeno ili periodino koristi, a stalno je nastanjeno u gradovima na kopnu ili na veim
otocima.

58

Zahvaljujui perzistenciji i svojevrstnoj kulturnoj inerciji starijeg otonog stanovnitva jo uvijek je sauvan
tradicionalni nain ivota, premda u brojnim sluajevima nagrien ili ogoljen razliitim modernim kulturnim
trendovima i tehnolokim inovacijama.

Dnevni i godinji ritam aktivnosti otoana

Dnevni i godinji ritam aktivnosti otoana velikim je dijelom povezan s dnevnim i godinjim hodom
najvanijih klimatskih i oceanografskih elemenata, te, s tim u vezi, dnevnim i godinjim ciklusom ivog
svijeta (ponajprije biljaka i morskih organizama).
Kalendar glavnih gospodarskih aktivnosti poljoprivrede i ribarstva stoljeima se uklapa u ustaljeni
matematiko-geografski okvir, s time da je posljednjih desetljea promijenjen zbog uvoenja razliitih
tehnolokih inovacija kojima se preobraavaju metode gospodarenja temeljnim prostornim resursima.
Npr. aktivnosti u vrijeme berbe maslina, ljetne sieste i dr.

Utjecaj religije na kulturnu batinu

Na organizaciju i fizionomiju otonog prostora odgovarajui utjecaj ima religija.

Tijekom dva tisuljea jedan od najvanijih drutvenih imbenika koji je utjecao na oblikovanje hrvatskoga
otonog kulturnog krajobraza, kao i kulturnog krajobraza najveeg dijela Europe, bilo je kranstvo.
Velikim dijelom kranstvo i danas ima istaknutu ulogu u fizionomiji i funkciji hrvatskoga otonog prostora, i
to kao dinamina sastavnica kulture i ivota svakog pojedinca te otonih zajednica u cjelini, te kao element
kulturne batine.
U fizionomiji otonih naselja dominantan poloaj imaju crkva i zvonik, esto okrueni grobljem cimitrom
(od lat. cimeterium = groblje).
U veim otonim naseljima (Krk, Cres, Rab, Hvar, Korula, Vis i dr.) sagraeno je vie crkvi i kapela iji
zvonici poput kamenih jarbola svjedoe o vjeri, kulturi, ali i gospodarskom prosperitetu u pojedinim
povijesnim razdobljima.

Otona jezina batina - toponimi

Na hrvatskim se otocima razlikuju brojni dijalekti i mjesni govori, to svjedoi o kompleksnom drutvenogospodarskom razvitku, obiljeenom, uz ostalo, brojnim migracijama stanovnitva i nepravilnom
"sedimentacijom" pojedinih kulturnih slojeva.
U uvjetima slabe prometne povezanosti meu otocima i unutar veih otoka (tradicionalno su jae veze
pojedinih otoka s gradskim sreditem na kopnu ili veem otoku nego meu susjednim otocima), a esto i
autarkine ekonomske proizvodnje bez znaajnije razmjene roba, ideja i tehnologija, otoani su se razvijali u
posebnim geografskim mikrosvijetovima u kojima su se manje jezine razlike s vremenom produbljavale.
Suvremeni procesi depopulacije i urbanizacije pridonose gubitku ive jezine batine i postupnoj zamjeni
lokalnih govora standardnim, tj. knjievnim jezikom, i to pripadajuim leksikom, sintaksom, akcentuacijom i
sl. S geografskog aspekta, dakako, najvaniji dio jo uvijek bogatoga jezinog atlasa hrvatskih otoka ine
geografska imena.

Pravilnosti u otonoj toponimiji

Toponimi su moda najvaniji dio jezine, a s time i kulturne batine otonog prostora. Oni odraavaju
suivot s prostorom, kojega je ovjek poradi razliitih oblika gospodarskoga i drutvenoga iskoritavanja
nastojao to bolje upoznati, u njemu se orijentirati i djelovati.
Pri prostornoj orijentaciji nemjerljivo je znaenje imalo (pre)poznavanje objekta u otonom prostoru i
pripadajuem akvatoriju na koji se odnosi odgovarajua radnja. To zapravo znai da je bilo potrebno obaviti
identifikaciju geografskog objekta (referenta) koji ima odgovarajue ime
Dosadanja istraivanja jadranske toponimije ukazala su na odreene zakonitosti. Postojanost toponimskih
likova u vezi je s veliinom (povrinom, visinom, duljinom) i znaenjem te s kontinuitetom naseljenosti i
gospodarskoga iskoritavanja odgovarajueg objekta. Dakle, to je odreeni geografski objekt u prostoru vei
59

i vaniji te to je dulje na razliite naine iskoritavan, to je stariji jezini sloj toponima kojim se taj objekt
imenuje (identificira).
Promjene geografskih imena na otocima

Kvantitativna i kvalitatitvna obiljeja toponima ovise o brojnim geografskim obiljejima, posebice o gustoi
naseljenosti i promjeni drutveno-gospodarskih funkcija odreenog prostora.
Geografska su imena u izravnoj vezi s funkcionalnim promjenama u otonom prostoru. Prevladavajui procesi
depopulacije i deagrarizacije duboko su se odrazili i na toponimiju.
Sa smanjenjem broja stanovnika na otocima se ujedno smanjuje i broj izvornih govornika, tj. korisnika
toponima pa se geografska imena, ukoliko nisu popisana, postupno gube u nepovrat. To se ponajprije odnosi
na geografska imena manjih prostornih cjelina, koji su najprije izloeni nestajanju iz govornoga jezika.

Kameni krievi svjedoanstvo ivota i rada otoana

Kameni krievi otoka Korule postavljeni su i ratrkani po batinama, vinogradima, uvalama i otocima.
Od 17. stoljea do tridesetih godina 20. stoljea
radilo i molilo Gospodina za rodnu godinu dobru ljetinu, zavjetni na mjestima stradanja, na dominantnim
poloajima
Ile su tako procesije od kria do kria, esto po cijeli dan. Ile su s molbom da bi rodile masline, vinova loza
i penica a pele dale meda. Molilo se za kiu i nosili krievi u procesiji. Svakako posebno treba istaknuti u
svim otokim mjestima procesije za Veliki Petak od kria do kria, od crkve do crkvice, po poljima, esto kroz
no do rano ujutro.
Od 1945. godine ruenje krieva
Najee klesani krievi su ravnih crta obino napravljeni iz tri komada i onda spojeni lijepljenjem (vapnom).
Ovakvih krieva ima po cijelom otoku od malih pa sve do onih koji dosegnue visinu od etiri metra.
490 kamenih krieva (Fazini, Neven, 2003)

Promjene identiteta nekih hrvatskih otoka

Identitet mjesta

povezanost i identitet; kontinuitet i jedinstvenost

Materijalni i simboliki odraz historijsko-geografskog razvoja = povijesnost krajobraza (jezika, kulture...)
Prostor obdaren sjeanjima (kolektivna sjeanja) vezanost;
mjesto memoriranja; fiziki tragovi mogu biti spontani ili namjerni
krajobraz = tekst; snano politiko sredstvo brisanje memoriranog loa povijest
politika orijentacija i drutveno ozraje promatranog razdoblja

Hrvatski otoci; pomorstvo, mediteranska poljoprivreda, turizam

Vis

turistika uloga
1944. godine zapoinje utvrivanje otoka (dolazak Tita i rukovodstva NOVJ)
prokopi, tuneli, 80 000 stupova za postavljanje bodljikave ice
37 vojnih objekata, atomsko sklonite
4000 vojnika + osoblje
Za strane turiste bio je zatvoren do 1989. godine, a JNA otok naputa 1992. godine.
devastacija objekata

Lastovo

militarizacija otoka
60

pristup Lastovu bio je zabranjen stranim dravljanima (1988. godine zabrana je bila ublaena pa je stranim
dravljanima omoguen dolazak na Lastovo).
do lipnja 1992. u posjedu JNA

Goli otok

Od 1956. godine zatvarane su i osobe zbog tekih krivinih djela

20-30 000 zatvorenika
1988. godine je zatvor ukinut

Sveti Grgur

panjak
od 1948. do 1988. godine kazneno-popravni dom za ene

Badija

14. st. franjevci, a samostan je izgraen 15./16 stoljee.

Franjevaki samostan i crkva te zemljine estice oduzeti su franjevcima 1949. godine te su oni 1950.
napustili otok.
Samostanski je kompleks 1956. godine preureen u portski centar i odmaralite.
2003. godine franjevakoj provinciji sv. Jeronima sa sjeditem u Zadru vraena je crkva, samostan i sve
zgrade oko samostana te jedna estica zemlje iznad samostana na otoiu Badiji u blizini Korule te je dat u
najam Hercegovakoj franjevakoj provinciji u trajanju od devedeset devet godina.

Poljske kamene kue

Istarski kauni, creske kuice, dalmatinske bunje, emeri, trimi, konavoske kuerice
KAMENITO SKLONITE; teaka i pastirska sklonita

Suhozidine

zatita od erozije
meai panjaka, ogradica, putova

Osnove urbane geografije

1. Urbanizacija pojam i razvoj

Urbanizacija je proces koji se u uem smislu odnosi se na razvoj gradova, a u irem na pojavu i razvoj gradova te
kompleksne promjene u ruralnim sredinama kojima se u raznim oblicima smanjuju razlike izmeu grada i sela. To je
svjetski i povijesni proces; zapoeo prije 5 000 godina, nastankom prvih gradova. Urbana geografija promatra
61

urbanizaciju s obzirom na tri bitne komponente: socijalnu, funkcionalnu i morfoloku. S ozbirom na nain na koji se
oituje u prostoru, urbanizacija se moe podijeliti na: 1. primarnu i 2. sekundarnu 1. Primarna urbanizacija
podrazumijeva postanak i razvoj formalnog grada, tj. koncentraciju stanovnitva u granicama grada ili u njegovim
rubnim zonama; stvaranje karakteristinih gradskih demografskih struktura; koncentraciju i razvoj sekundarnih i
tercijarnih djelatnosti te irenje prostora sagraenog urbanim sadrajem (stambenim zgradama, tvornicama,
parkovima, igralitima i sl.) unutar ili izvan mea postojeih gradova. Dakle, primarnom urbanizacijom nastaju
kompaktno sagraene urbane tvorevine koje postaju arita sekundarne urbanizacije. Sekundarna urbanizacija
podrazumijeva populacijsko-demografske, socijalno-ekonomske, funkcionalne, fizionomijske i druge promjene koje
smanjuju agrarna obiljeja u korist urbanih obiljeja ruralnih sredina. Te promjene povezane su s veim
mogunostima socijalnoga prestrukturiranja agrarnoga stanovnitva u neagrarno. Razvoj industrije i drugih
proizvodnih i uslunih djelatnosti omoguava zapoljavanje sve veeg broja ljudi u ruralnim sredinama, to ne
podrazumijeva uvijek preseljenje u grad. Otvaranje novih radnih mjesta i razvoj prometa omoguuju bolju prostornu
pokretljivost radne snage, pa dio deagrariziranog stanovnitva ostaje u ruralnim naseljima. Sekundarna urbanizacija
najjae je izraena u okolicama velikih gradova oko kojih nastaju prigradske zone koje su prostorno i funkcionalno
povezane s gradom.
Razlikuju se tri razdoblja urbanizacije: predindustrijsko ili agrarno, industrijsko i postindustrijsko
(informacijsko). Karakteristike predindustrijskog stadija: vrlo nizak stupanj urbanizacije, udio gradskog stanovnitva
ne prelazi 1/6, gradovi su mali, veliki gradovi se razvijaju samo kao metropole, prevladava primarni sektor djelatnosti.
Karakteristike industrijskog stadija: glavni poticaj urbanom razvoju daje razvoj sekundarnih djelatnosti (prvenstveno
industrije), razvoj industrije potie razvoj gradova i uvjetuje razliite socioekonomske i populacijske procese,
koncentracija stanovnitva u centrima rada i stvaranje velikih aglomeracija, ruralni egzodus, oko 2/3 urbanog
stanovnitva od ega 1/3 u velikim gradovima. Karakteristike poslijeindustrijskog stadija: najvii stadij urbanizacije,
karakteristian za najrazvijenije zemlje, razvoj tercijarnih djelatnosti, zakonitosti lokacije, zahvaljujui jakoj
automobilizaciji i poveanoj prostornoj pokretljivosti javlja se proces metropolitanizacije, veliki gradovi polako gube
stanovnitvo (posebice sredinji dijelovi), rubne i prigradske zone se naseljavaju i urbaniziraju, vie od 2/3
stanovnitva ivi u gradovima i vie od 1/3 u velikim gradovima, stanovnitvo veinom radi u tercijarnim
djelatnostima.
Veina gradova Europe i svijeta osnovana je do 19 stoljea. U Europi je veina podignuta u srednjem vijeku, a u
Latinskoj Americi do kraja 16. stoljea. Do 1800. u gradovima je ivjelo oko 2,4% stanovnitva. Sredinom 20. stoljea
u gradovima ivi 20% stanovnitva, a do kraja stoljea se predvia 51%. Do 19. stoljea porast gradskog stanovnitva
bio je obiljeen porastom broja gradova, a nakon toga se ne stavarju novi gradovi ve se ire postojei zahvaljujui
industralizaciji i liberizmu drutveno ekonomskih odnosa. to je drava na viem stupnju industralizacije to i vie
raste njeno urbano stanovnitvo. Nerazvijene zemlje su 1920. u Latinskoj Americi imale oko 15% gradskog
stanovnitva, Aziji 7%, Africi 5%. Latinska Amerika je naprednija jer je poetkom 20. stoljea stekla politiku
nezavisnost, te je od veih kolonija stvoren vei broj malih dravica. Europa i SAD su ulagale kapital jer su trebale
sirovine koje ima Latinska Amerika. Sve se baziralo na latifundijama nastalim u kolonijalnom periodu (sistema
starateljstva). Radi tih ulaganja najvie se razvijaju luke za meunarodne veze. To je razlog zato meu nerazvijenima
Latinska Amerika ima najvie urbanog stanovnitva. Nakon I. svjetskog rata usporena je razmjena dobara, ali se zato
postepeno industrijalizira Latinska Amerika i time se nastavlja porast urbanog stanovnitva. 1920.1930. na 50%, a
1967. je iznosilo 67%. Nakon 1950. u naglom porastu urbanog stanovnitva prednjai Afrika. Razlog tome je
dekolonizacija nakon II. svjetskog rata i elja novonastalih drava da se ekonomski osamostale pa potjeu
industralizaciju te time pospjeuju migracije stanovnitva u gradove. Od 1950. 1960. urbano stanovnitvo je poraslo
za 69% u Africi. U Aziji je u tom periodu porast takoer visok i iznosi 50%. Visoki porast gradskog stanovnitva kod
nerazvijenih je i posljedica velikog prirodnog prirasta. Porast jakom migracijom i velikim prirodnim prirastom u
nerazvijenim zemljama uzrokuje pojavu velikih divljih naselja u rubovima grada. U razvijenim zemljama migracije
gotovo da i nema, prirodni prirast je mali ili negativan, a stanovnitvo naputa gradove te nastaje problem odreivanja
mea grada i urbanog stanovitva.
2. Funkcije grada

Sve tamno oznaeno bilo je u ispitu iz Osnove urbane geografije!

62

Gradske funkcije najee se poistovjeuju s ekonomskim djelatnostima u gradu. Nekad su se zbog dihotomije izmeu
grada i sela neke djelatnosti nazivale gradskima. Prema karakteru djelatnosti se mogu podijeliti na vie grana, a
svaka od njih na podgrane. Ekonomske djelatnosti razlikuju se po funkcijama, oblicima organizacije i potrebama
lokacije u prostoru. Postoje dvije osnovne grupe djelatnosti: proizvodne i uslune. Proizvodne proizvode materijalna
dobra, a uslune imaju posredniku ulogu; u funkciji su distribucije materijalnih dobara, a pruaju i druge usluga. Po
vanosti koncentracije izrazito gradske djelatnosti: industrija, graevinarstvo i proizvodno obrtnitvo. Za poimanje
grada i gradskih funkcija valja vrednovati podjelu djelatnosti na primarne, sekundarne i tercijarne. Ta se podjela
temelji se na razlikama u potronji proizvoda pojedinih djelatnosti i promjene produktivnosti rada. S obzirom na tu
podjelu sekundarne i tercijarne su izrazitije gradske djelatnosti. Ekonomske djelatnosti treba promatrati s dva aspekta:
organizacija i lokacija. Na osnovi grupe ili pojedinih gospodarskih djelatnosti u gradu definira se pojam funkcija
grada, tj. gradskih funkcija. Grad zadovoljava i osnovne ovjekove potrebe: stanovanje, rad, opskrba, obrazovanje,
odmor, promet i komunikacije. Iz definicije grada, koja kae da je grad kompaktno sagraeno vee naselje, u
ijim proizvodnim i uslunim djelatnostima radi veina aktivnoga stanovnitva, i to ne samo za vlastite nego i
za potrebe stanovnitva ireg prostora, jasno se mogu odrediti funkcije grada. Grad ima dvojaku funkciju, tj. dvije
grupe funkcija koje se meusobno uvjetuju: 1. proizvodne i uslune funkcije i 2. funkcija rada i stanovanja. Prva
funkcija grada je proizvoa robe (sekundarne djelatnosti) i vritelj usluge (tercijarne i kvartarne djelatnosti). Druga
kategorija funkcija je rad i stanovanje i neodvojiva je od prve. Funkcija stanovanja moe se mjeriti brojem stanova ili
stambenih povrina. Funkcija rada mjeri se brojem zaposlenih u gradu ili brojem radnih mjesta. Ova dva mjerila
rijetko se podudaraju (manjak ili viak). Funkcija rada je izraenija jer vie ljudi radi u gradu nego li stanuje. Ali ima i
obrnutih sluajeva. Poveanjem veliine grada poveava se i vanost funkcije stanovanja. Zbog nesklada izmeu
funkcije rada i stanovanja razvija se gravitacijsko podruja radne snage oko grada, dakle migratore radne snage,
posebice dnevne. Proizvodne djelatnosti imaju vea gravitacijska podruja od onih uslunih. S obzirom na
gravitacijsko podruje gradske funkcije mogu biti lokalne (grad i okolica), gravitacijsko podruje nekih djelatnosti
protee se na regiju (regionalne), a nekih na nacionalni teritorij, pa i izvan njega (nacionalne i internacionalne).
Migracije radne snage je fenomen novijeg doba, od industrijske revolucije. U nerazvijenim zemljama cirkulacija je
potaknuta egzistencijom, a u razvijenim uz ekonomske razloge javlja se i potreba odvajanja mjesta rada od mjesta
stanovanja. Prostorna pokretljivost radne snage iz okolice u grad utjee na socio-ekonomske i druge promjene u
okolici. Prema teoriji centralnih naselja, pojedine uslune djelatnosti mogu imati centralitet. To su one koje
stanovnitvo okolica gradova opsluuju robom i uslugama. S obzirom na to, uslune djelatnosti se dijele na centralne i
necentralne. Postoji takoer podjela s obzirom na vanost u razvoju grada (na ekonomsku bazu), tj. na osnovne ili
bazne (eksportne, gradotvorne, primarne, vanjske) i komplementarne ili nebazne (uslune, pomone, pasivne,
unutarnje, sekundarne). Bazni i nebazni karakter djelatnosti izravno je povezan s njihovim gravitacijskim
podrujem. Baznu vanost imaju one djelatnosti koje svoju robu izvoze iz grada (osiguravaju prihode kojima se
otvaraju nova radna mjesta, pogoni, stambene zone i sl. i o njima ovisi razvoj grada). Djelatnosti koje slue
iskljuivo potrebama stanovnitva grada su nebazne djelatnosti. Veina djelatnosti ima i bazni i nebazni karakter.
Postoje dvije skupine odreivanja baznih i nebaznih djelatnosti: izravna i neizravna. Izravno je empirijsko, neposredno
ispitivanje znaenja pojedinih djelatnosti po institucijama (metoda firm-by-firm). Rezultati dobiveni tim postupkom
mogu biti pouzdani, no prikupljanje podataka po institucijama zahtjeva mnogo vremena i trokova. Veu primjenu
danas imaju neizravni postupci koji se mogu podijeliti u dvije skupine: I. Metoda kvocijenta lokacije (a) jednostavni
kvocijent lokacije, b) modificirani kvocijent lokacije i c) indeks vika zaposlenih) II. Metoda minimuma
potreba (a) metoda minimuma potreba bazirana na vrijednosti K b) metoda minimuma potreba bazirana na
apsolutnom minimumu potreba). Nebazni udio djelatnosti raste prosjeno sa rastom veliine grada. Najznaajnija
bazna djelatnost je industrija.

4. Teorija centralnih naselja

Teorija centralnih naselja nastala je izmeu dva svjetska rata. Osniva je Walter Christaller koji je razradio teoriju
lokacije tercijarnih djelatnosti i centralnih naselja (izloena u knjizi Die zentralen Orte in Suudeutschland, 1933.).
Christaller prostorni raspored centara dovodi u vezu sa njihovim osnovnim funkcijama (opskrbom stanovnitva
centralnim uslugama i centralnom robom). Po njemu to manji broj veih centara mora opskrbljivati to vei broj
manjih centara na to manjoj udaljenosti. To je u prikazao u obliku heksagona kojem je u sreditu vei centar.
Ustanovio je i razliita gravitacijska podruja pojedinih centara, te je postavio izmeu centralnih naselja i
funkcionalnu hijerarhiju. Hijerarhija se po njemu provodi na opskrbnom ili trinom principu (K=3) i na prometnom
63

(K=4) i upravnom ili administrativnom principu (K=7). Najznaajniji je opskrbni razvijen u gusto naseljenim
agrarnim naseljima. Da bi odredio centralitet naselja odredio je popis centralnomjesnih institucija koje je podjelio u
devet grupa, a svaku u tri odnosno etitri vrste. Na primjeru june Njemake Christaller je u odreivanju centralnih
naselja primjenio neizravan put, tj. Telefonanschluss-Methode (telefonske prikljuke). Centralitet je odreen kao
viak telefonskih prikljuaka iznad prosjeka promatranog podruja. Odredio je i sisteme centralnih naselja gdje su
glavni elementi sistema sustavnotvorno centralno naselje oko kojeg se grupiraju ostala centralna naselja, udaljenosti
izmeu naselja i smjerovi u kojima lee centralna naselja u odnosu na sustavotvorno naselje i ostala naselja.
Nedostatak teorije je statinost, te se razvijaju novi modeli koji utvruju promjene u oblicima naseljenosti i mrei
centralnih naselja tokom vremena. To su deterministiki modeli i stohastiki modeli. Deterministike je upotrijebio
Bylund u Laponiji. Uveo je determinante prirodnih uvjeta, dostupnost cestama i broj izdvojenih poljoprivrednika u
svakoj generaciji koji osnivaju nova gospodarstva.
3. Funkcionalno-prostorna struktura grada
Pod funkcionalnoprostornom strukturom moemo razumjevati prostorni raspored i prostorno razliite koncentracije i
kombinacije gradskih djelatnosti. Gradski se prostor prema tome moe diferencirati na manje ili vee dijelove prema
nainu iskoritavanja zemljita: a) stanovanje, b) proizvodnja, c) cirkulacija, d) organizacija, e) rekreacija, f)
neiskoriteno zemljite. Nain iskoritavanja se odreuje neposrednim kartiranjem. Obino su najvee stambene zone
(SAD 39% grada), a na poslovne male (SAD 4,8% grada). Osim u povrini koju pokrivaju postoje i razlike u
prostornom razmjetaju (sredite periferija).
U veini gradova je ispod 5% povrine grada namjenjeno poslovnim djelatnostima, ali zato je to velika iskoritenost
zemljita jer u poslovnim djelatnostima radi i 40% zaposlenih u gradu. Poslovne djelatnosti se dijele na trgovinu na
malo, veliko, financijsko poslovanje, osobne i profesionalne usluge te upravne poslove. Najveu vanost ima trgovina
na malo pa se esto kao sinonim upotrebljava naziv trgovaki centri. Koncentracije poslovnih djelatnosti razlikuju se
od grada do grada kao i od zemlje do zemlje. U SAD-u postoje tri karakteristina morfoloka oblika koncentracije
poslovnih djelatnosti: poslovni centri, poslovne zone u obliku traka (ribbons) i specijalizirana podruja. Poslovni
gradski centri razliite su veliine i nastaju spontano, a zadnje vrijeme planski. Tu je trgovina na malo i druge uslune
djelatnosti. Velika koncentracija poslovnih institucija s velikom djelotvornou poslovanja. Poslovne zone u obliku
traka su nastale spontano u ranijoj fazi nastanka grada. Sastoji se od glavne trgovake ulice koju okomito sijeku manje
trgovake ulice, pa su zato trakaste ili u obliku riblje kosti. Specijalizirana podruja su nastala planski ili neplanski, a
rije je o specijaliziranim medicinskim,rekreacijskim, ... zonama. Poslovni centri imaju najveu vanost u europskim
gradovima, a moemo ih klasificirati prema lokaciji, gravitacijskom podruju i njihovoj morfolokoj i funkcionalnoj
strukturi. Lokacija poslovnih zgrada im posebne zahtjeve. Moraju biti tamo gdje je velika pjeaka dostupnost sa
dostupnim prometnim terminalima lociranim u sreditu grada (autobus, tramvaj, metro, eljeznica), laka opskrba
trgovina robom na veliko. U okviru grada javljaju se etiri specifina poloaja poslovnih zona. 1.)sredinja zona CBD,
2.) poslovni centri u pojedinim etvrtima unutar grada, 3.) poslovni centri na rubu grada i 4.) izvan grada (izmeu
gradova). Gravitacijsko podruje je takoer posebnog znaenja u klasifikaciji poslovnih centara (zona). Najee se
izdavajaju etri tipa: 1.) city (CBD), 2.) regionalni centar, 3.) komunalni centar, 4.) centar susjedstva. Veliina
gravitacijskog podruja ovisi i o vrsti, broju i veliini usluga. Robe i usluge se mogu klasificirati prema vremenu
upotrebe na kratkorone, srednjerone i dugorone. Prodavaonice za kratkorone potrebe imaju malo gravitacijsko
podruje (r = 100 m), te se stoga nalaze u centru grada. Prodavaonice za dugorone potrebe veinom imaju
gravitacijsko podruje koje prelazi i granice grada. Centar susjedstva opskrbuljuje stanovnitvo robom uglavnom za
kratkorone potrebe. Supermarket je najei oblik prodavaonice. Opskrbljuje u radijusu od 500 m. Lociran je na
kriitu sabirnih ulica. Komunalni centar opskrbljuje kao i cenatr susjedstva, ali ima i srednjorone, ali i dugorone
robe. Moe osim manjih prodavaonica imati i robnu kuu kao centralnu trgovinu. Ima radijus od 1000 m i opskrbljuje
i vie od 20 000 stanovnika. Nalazi se na krianju sabirnih ili glavnih ulica. Regionalni centar uz funkcije komunalnog
centra posjeduje prodavaonice dugoronih roba, te razne usluno-servisne institucije. Ima vie specijaliziranih
trgovina i robnih kua. Locira se na krianjima glavnih ulica. Radijus je 1500 m i opskrbljuje i vie od 100 000
stanovnika. City (CBD) je najznaajniji po znaenju, broju i strukturi poslovnih funkcija, te veliini gravitacijskog
podruja. Podjela poslovnih centara ovisi i o zemljama. SAD 1.) lokalni centar (1 4 trgovine, gravitacije od samo
nekoliko blokova), 2.) centar susjedstva, 3.) komunalni centar, 4.) regionalni centar, 5.) metropolitanski CBD. GB 1.)
64

centar grada (isto kao i CBD), 2.) centar distrikta, 3.) centar susjedstva, 4.) supcentri. Po obliku organizacije poslovni
centri su integrirani ili neintegrirani. U neintegriranim trgovaka poduzea sama podiu poslovne i prodajne objekte i
njima upravljaju. Kod integriranih je organizirana zajednika uprava. Najveu promjenu u sistemu poslovnih centara
uvela je izgradnja shopping centara. Poslovnih centara koji su izgraeni planski, na veem prostoru, a namjenjeni
trgovini na malo i drugim uslunim djelatnostima s velikim parkiralitem za osobna vozila. Prvi je bio u Baltimoreu
1907.
SREDINJI POSLOVNI CENTAR (CITY, CBD). U njemu se osim trgovine na malo koncentriraju i druge institucije
uslunoservisnog i drugog karaktera (kazalita, muzeji, hoteli, fakulteti, banke, putnike agencije, uprave). Za njega
su bitne tri grupe funkcija: opskrba, posredovanje i uprava. Osim funkcionalnog znaenja istie se i po fizionomskim
obiljejima. Osim sredinji poslovni dio grada naziva se i downtown, the core of the city, central business district
(CBD). Tokom prostornog irenja grada u razdoblju industrijalizacije promjenila su mu se funkcionalna obiljeja i
funkcionalno znaenje. Opala mu je stambena funkcija, koncentrirale su se kulturnoprosvjetne, upravne i druge
uslune ustanove. Proces ovakvih funkcionalnih promjena gradske jezgre koja se u mnogim europskim gradovima
poklapa sa srednjovjekovnim gradom, moe se nazvati sitifikacija. Najprije je poela u Londonu oko 1820. City
Londona je imao 1851. 128 000 stanovnika da bi oko 1931. ima 13 000, a ve 1961. manje od 5 000. City se najee
odreuje na osnovu stupnja koncentracije city funkcija u gradskoj jezgri ili drugim funkcionalnim i fizionomskim
obiljejima. Fizionomska obiljeja su prevlast visokih zgrada, prizemlja zgrada imaju izloge, trgovine na malo su na
vie etaa, mnotvo reklama, pjeakih prolaza je puno, koncentracija novinskih kioska, telefonskih govornica,
cvjearnica, ... Funkcionalna obiljeja su koncentracije city funkcija: opadanje funkcije stanovanja, skupoa zemljita,
velika gustoa prometa, velika gustoa radnih mjesta ,... Postoje i postupci unutarnjeg diferenciranja citya, a mogu se
podijeliti na primarna (izravno pokazuju stupanj iskoritavanja prostora city funkcijama (unutar zgrada i povrini
samog prostora citya)) i sekundarna (ukazuju na popratne pojave). U SAD udio koritenih povrina pojedinih grupa
funkcija u CBD-u je prosjeno 44% servisi, financije i uredi, 32% trgovina na malo i ne CBD funkcije 24%. Veliina
Citya, odnosno CBD je u odnosu na veliinu grada izrazito mala (Njemaka: Hannover 0,77 km2, Munchen 1,76 km2,
dok je u SAD-u jo i manja zahvaljujui visokim neboderima). Po nainu i intezitetu iskoritavanja CBD nije
homogen pa se dijeli na city jezgru (neboderi i podzemne etae radi intezivnog koritenja zemljita), city okvir ili
prijelazna zona (male i velike zgrade, manje city funkcija, vie parkiralita, vei promet motornih vozila). Izrazitu
koncentraciju u CBD-u pokazuju trgovina na malo i financijske institucije. Stanovanje u city je svedeno na minimum,
tu stanuju samo oni neophodni za funkcioniranje citya. Preteno su to samci ili parovi radne dobi. U rubnoj zoni citya,
u prijelaznoj zoni stvaraju se slamovi i geta.
LOKACIJA INDUSTRIJE U GRADU. Industrija kao i poslovne djelatnosti zauzima malu povrinu grada, ali zato
zapoljava veliki dio zaposlene mase. Znaenje industrije se mjeri: udjelom ukupno zaposlenih, udjelom nacionalnog
dohotka od industrije, brojem industrijskih poduzea. esto se koristi kvocijent lokacije koji pokazuje stupanj
koncentracije pojedine vrste industrije u gradu. Lokacija industrije u gradu ovisi o zahtjevima pojedinih grana
industrije, ali i o uvjetima koje pojedine pruaju prema zadovoljavanju tih zahtjeva. Prvu skupinu lokacijskih zahtjeva
ine karakter tj. tehnoloka obiljeja proizvodnje (veliina zemljita, nagib terena, razina podzemne vode, vodovod,
kanalizacija, zatita stambenih zona od buke, polucije, ... Drugu skupinu ine zahtjevi dostupnosti, odnosno
prometne povezanosti (radnici, roba, sirovine) i ire komunikativnosti. Treu skupinu ine lanane veze koje postoje u
proizvodnom procesu (to su operativni kontakti izmeu pojedinih funkcionalnih jedinica u proizvodnom sistemu, a
mogu biti na razini ulica, etvrti, gradova, drava, meunarodne). initelji lokacije industrije se mijenjaju u vremenu
zahvaljujui tehnolokom napretku. S obzirom na tehnoloka obiljeja, a s tim u vezi i lokacijske zahtjeve imamo tri
faze: palotehniku (najvaniji su rudarstvo, teka metalurgija, tekstil i brodogradnja), mezotehniku
(metalopreraivake grane (strojevi, vozila), elektroindustrija, prehrambena, kemijska), neotehnika (nakon II.
svjetskog rata, elektroindustrija, industrija zranog i kopnenog prometa, te industrija za telekomunikacije, obradu
podataka). Dakle, vidljivo je za zadnje dvije faze da nisu vie potrebne lokacije uz izvor sirovina, ve im je vanija
dostupnost kupovnim potencijalima. Razmjetaj industrije u gradovima razijenih zemalja kao posljedica navedenih
faza moe se prikazati uopenim modelom sa est glavnih lokacija industrije. Polazei od sredita prema rubu grada
1.) u starogradskoj jezgri i 2.) na rubu te jezgre smjestile su se neke industrije u palotehnikoj fazi, 3.) du eljeznica,
glavnih cesta, rijeka, kanala, obala, jezera i mora smjestile su se u mezotehnikoj fazi kao i 4). na rubu novog dijela
grada. 5.) ine planske industrijske zone na rubu grada u prigradskim naseljima ili unutranjim dijelovima grada, a 6.)
65

ine lokacije u prigradskim industrijskim (satelitskim) naseljima koja se razvijaju u neotehnikoj fazi. Iz toga se vidi
da se industrija u gradu promatra u tri prostorna oblika: kruni, sektorski i oblik jezgre. Industriju u gradu moemo
klasificirati i prema njihovom tritu (lokalnom ili nacionalnom). Tako A. Pred dijeli na: 1.) industrija koncentrirana
uz CBD, industrija hrane (smanjivanje trokova distribucije), 2.) u sreditu grada su one sa potrebom velikog
direktnog komuniciranja s potroaima (grafika), 3.) industrija za lokalno trite s lokalnim izvorima sirovina
(industrija opeke), 4.) visokovrijednih produkata (farmaceutska, strojevi), 5.) nije bitno da su u centru ali trebaju
veliku komunikativnost (elektronska industrija), 6.) smjetene uz obalu, ali nisu usmjerene na lokalno trite (naftna
industrija), 7.) orijentirane na nacionalno trite (uz glavne prometnice, usmjerene na finalne proizvode). Postoji veliki
proces decentralizacije industrije, ona se odmie od centra prema rubu, ali ne jako daleko u prosjeku se pomakne za
15-20 km od prvobitne lokacije.
STAMBENE ZONE GRADA. Najvei udio gradske povrine otpada na stambenu funkciju. U SAD-u u gradovima
veim od 100 000 stanovnika na tu funkciju otpada 41% prostora, a u manjim i vie od 50%. U pogledu prostornog
razmjetaja stambenih zona, njih ima po cijelom gradu, mijeaju se sa drugim nainima iskoritavanja zemljita, ali na
rubnim zonama su zastupljene gotovo samo one. U centru je svedena na minimum radi poslovnih djelatnosti i tamo se
stanovi nalaze samo na viim katovima zgrada. U sredinjoj zoni je stambena funkcija pomijeana i dalje sa ostalim,
ali je znaajnije vei udio u odnosu na onaj u centru. Udaljavanjem od centra stambena funkcija raste. S obzirom na
lokaciju imamo sredinje, rubne i prigradske. Poto je u centru renta visoka tamo su djelatnosti koje obru velika
sredstva, a ne stanari. Gustoa izgraenosti pada sa udaljenou od centra (u centru se zgrade dodiruju, visoke su, ...).
Najvea gustoa stambenih zgrada je oko sredinje poslovne zone i tamo je gradnja vrena u blokovima. Visina
stambenih zgrada u pravilu se smanjuje od centra prema periferiji. Jedino se naruava planskom izgradnjom stanova
(velike zgrade okruene obiteljskim kuama na periferiji). Prve velike viestambene zgrade se javlaju u 16. stoljeu i
namjenjene su srednjim slojevima, vojsci i inovnitvu, a kasnije radnicima. Nazivale su se radi vojnika kasarne. Prvi
put su se zapravo javile u antikom periodu pojavom centralistikih drava. Gradnja "radnikih kasarni" je proizvod
19. stoljea uzrokovan velikom imigracijom radne snage za industriju. Gustoa izgraenosti, visina stambenih zgrada i
druga fizionomska obiljeja stambenih zona gradova ovise o: starosti grada, dinamici razvoja grada, ekonomskoj
razvijenosti, stupnju urbanizacije, prostornoj pokretljivosti ljudi ... U SAD 80% stambenih povrina otpada na
niske jednoobiteljske kue, u Europi manje radi planske gradnje satelitskih naselja za stanovanje. Starost stambenih
zgrada i dinamika izgradnje su takoer vani u razvoju grada. Stare zgrade su obino vezane uz centar (gradovi sa
tradicijom vie 100-ina godina). Zemlje sa ranom urbanom ekspanzijom imaju puno starih zgrada (GB 50%
stambenog fonda iz 1940.). Stare zgrade su jeftine i to je razlog postojanja siromanih imigranata oko sredinje
poslovne zone (stanovi su loi, stari te zato jeftini). To je proces degradacije stambenih zona. Stambena podruja grada
se dijele na jedinice stanovanja, tj. stambene jedinice. Izdvajaju se stambene jedinice (superblok, susjedstvo, etvrt ...)
zbog prouavanja i planiranja izgradnje stambenih zona. Zaokruena stambena jedinica prihvaena je u svim
zemljama i u njoj ivi od 2 000 do 10 000 stanovnika. Osim stambenih zona svaka jedinica ima i opskrbni centar,
kolu, zdrastvene institucije i drugu infrastrukturu. Novi Zagreb je graen poplanskim jedinicama od 1955. U Zagrebu
ima vie od 30 stambenih naselja.
PROMET U GRADU. To je jedan od glavnih faktora koji utjeu na prostorno irenje i prostornu strukturu grada. Ne
smije se prouavati samo promet unutar gradskih mea. Gradovi su vorita regionalnog, meumjesnog prometa. S
obzirom na tip prometa moemo imati unutargradski (mjesni), prigradski i meugradski. Po svojoj funkciji moe biti
tekui promet i promet u mirovanju. Tekui promet ine vozila koja se kreu po izgraenim prometnicama. Promet
u mirovanju se odnosi na parkiralita. Po njegovoj svrsi ga dijelimo na putniki i teretni, a s obzirom na nain
koritenja vozila na javni ili masovni i individualni. Posebna vanost se pridaje prometu s obzirom na smjerove
kretanja. S obzirom na smjerove kretanja moe se podijeliti na ulazne i izlazni iz grada. Promet se odvija gradskim
prometnicama (ulice, pruge, kanali). Gradske ulice ine kostur grada, one dijele blokove, ispod njih ide struja, voda,
kanalizacija, ... Mrea ulica ovisi o strukturi grada, vremenu i dinamici, te nainu razvoja grada. Gradske ulice su
vieg ili nieg reda. One vieg rada su tranzitne i povezuju grad s njegovim dijelovima i brzim meugradskim
cestama. Nieg reda su one unutargradske, povezuju pojedine dijelove grada. Po svom poloaju ulice su dijagonalne,
transverzalne, krune, obilazne, paralelne, ... Najznaajnija gradska prijevozna sredstva su tramvaj, trolejbus, autobus,
podzemna i nadzemna eljeznica. U centraliziranim gradovima (udio zaposlenih je 10-20% u centru grada) i kod njih
smjer i intezitet prometa je jako usmjeren prema centru grada. Pojava osobnog vozila je smanjila upotrebu javnog
66

prijevoza. S obzirom na znaenje pojedinih prometnih sredstava imamo tri faze razvoja. Prva je vezana za
predindustrijske gradove u kojima je bio intezivan pjeaki promet, dio je inio kolski prijevoz (konjima), a drugom
polovicom 19. stoljea se javlja tramvaj. Druga faza poinje uvoenjem elektrinog tramvaja, a eljeznica dobiva
glavnu ulogu u meugradskom prometu. Trea faza poinje uvoenjem autobusa i osobnih vozila, poinje pedesetih
20. stoljea. Autobusni i tramvajski promet se u gradu meusobno nadopunjuje. Tramvajski promet je u kompaktno
izgradraenim zonama grada, a autobusni preuzima tamo gdje zavrava tramvaj. Poveanjem osobnih vozila javlja se
problem zaguenosti gradskih ulica pa se grade velike brze ceste i zaobilaznice (Expressways ili Freeways).
5. Gradske regije definicije i kriteriji izdvajanja
Grad s svojom urbaniziranom okolicom ini integralnu prostornu cijelinu gradska regija ili gradska aglomeracija.
Gradska aglomeracija u irem smislu se odnosi na svako gradsko naselje. Gradska regija ili aglomeracija sastoji se od
dva dijela: grada u sklopu administrativnih mea i okoline, u SAD se koristi ime metropolis (gr = majka grad) i otuda
pojam metropolitanizacija. Grad i njegova okolica se mogu diferencirati na pojaseve ili zone. Centralni grad moemo
podijeliti na A) centar grada (odgovara srednjovjekovnoj gradskoj jezgri, granica je bivi obrambeni sistem), B)
meuring (opasuje centar i izgraen je do 1914. i tu su nastala prva predgraa), C) vanjski pojas (nastaje u daljnjem
razvoju grada). Okolica se takoer dijeli na a) proirene gradske zone, b) urbanizirane zone i c) prigradske zone.
Dosadanja relativna obiljeja
moemo podijeliti na: 1.) morfoloka, 2.) demografska, 3.) socijalno-ekonomska. Tri glavne skupine gradskih regija
su: morfoloki, demografski i socio-ekonomski tip regije. Gradsku regiju ini grad odreene veliine (centralni
grad), ima administrativne mee te okolica izdvojena na osnovi odreene homogenosti. Morfoloka homogenost
obuhvaa gustou izgraenosti, tipove zgrada, funkcije zgrada. Demografski tip regije ini gustoa naseljenosti,
struktura, dinamika razvoja stanovnitva. Socio-ekonomsku ini grad i okolica koja je pod utjecajem funkcije rada.
Konurbacije u GB. Proces urbanizacije u GB poinje jako rano i uvjetovan je industrijskom revolucijom. Najbr ese
razvijaju gradovi koji su pogodni za industralizaciju, a to su oni koji imaju bogate izvore sirovina (Fe, ugljen) ili luke
zone na estuarijma. Naglim rastom gradova u 19. i poetkom 20. stoljea s slabom mobilnou ljudi i dobara nastaju
gradske aglomeracije zvane konurbacije. To su podruja kontinuirano izgraena stambenim zgradama,
tvornicama i drugim graevinama, lukama i dokovima, gradskim parkovima i igralitima, ..., a meusobno
nisu odvojena ruralnim zemljitem. Konurbaciju obino ini vie gradova. U GB postoji njih sedam. 1971. u njima
ivi 33% stanovnitva GB, a samo u konurbaciji Velikog Londona 40% od tih 33%. Osim velikih sedam izdvaja se i
95 tzv. minor conurbationsa. Njihova donja granica stanovnika je 50 000.
Urbanized Area (UA) u SAD. Kompaktnost izgraenosti prostora, mjeri se gustoom zgrada i naseljenosti. Imaju dva
dijela: centralni grad i rubnu zonu. Ove prostorne jedinice su izdvojene na slijedeim kriterijima: 1.) centralni grad
ini jedan ili vie gradova s najmanje 50 000 stanovnika, 2.) okolo kompaktni teritorij sadrava: a) samostalna naselja
(Incorporated places) sa najmanje 2 500 stanovnika, b) ako su manja od 2 500 onda imaju najmanje 100 stambenih
jedinica, c) manji dijelovi s povrinom manjom od milje2, s tim da je gustoa naseljenosti 1 000 stanovnika po
milji2, d) druga slina podruja koja su manja radi eliminacije enklava. U UA je 1970. ivjelo 56,8% svih
Amerikanaca, a 1980. 64,1%. UA je prostorna cijelina koja je manja od SMSA, ali je gue izgraena i naseljena.
Major Urban Areas (MUA) u Kanadi. Osim metriopolitanskih regija kanadska statistika sluba izdvaja i MUA.
Njih ini grad s najmanje 25 000 stanovnika i okolicom sa izgraenim urbanim sadrajem. Ukupna veliina regije je
manja od 100 000 stanovnika. U Kanadi je 1951. 16 takvih regija u kojima ivi 80,4% stanovnika u gradskoj jezgri i
19,6% u suburbanim podrujima.
Gusto naseljeni distrikti (GND) u Japanu. To je zapravo jedna gradska regija. Tu su ukljuene sve popisne jedinice
koje imaju 4 000 st/km2. Oni obuhvaaju najmanje prostor s 5 000 stanovnika. U regiju se ukljuuju i manje popisne
jedinice ako imaju: tvornice, kole, trgovine, bolnice, ... (urbane sadraje). 1960. ih je 970 sa 43,7% svi Japanaca,
1965. imaju 48,1%.

67

DEMOGRAFSKI TIPOVI GRADSKIH REGIJA. Bazira se na demografskoj osnovi. Ponekad im se pridodaju i

socijalna obiljeja stanovnitva. Villes et aglomerations urbanes u Francuskoj (gradovi i gradske aglomeracije). Imaju
najmanje 2 000 stanovnika. Ako se prostire unutar jedne opine to je izolirani grad (Ville Isolee). Ako je na podruju
vie opina, onda te opine ine gradsku aglomeraciju. Izdvajanje gradskih aglomeracija se bazira na: ukupnom broju
stanovnika, porastu stanovnika i udjelu poljoprivrednika. 1962. bilo je 2 539 (6,7%) opina sa gradskim
aglomeracijama i gradskim naseljima sa 63,1% stanovnika.
Gradska aglomeracija u Poljskoj. Izdvojene su na osnovu gustoe stanovnika (800-2 000 u cijelini i 300-400st/km2 u
okolici) i udjelu neagrarnog stanovnitva (najmanje 70%).
SOCIO-EKONOMSKI TIPOVI GRADSKIH REGIJA. Socio-ekonomsku regiju ini grad odreene veliine i okolica
koja je pod utjecajem funkcije rada grada.
Gradske regije u Njemakoj. Gradska regija je socio-ekonomska jedinica. Za njeno odreivanje koristi se gustoa
naseljenosti, veliina sa tijesnom vezom s socijalnom i privrednom povezanosti s okolicom. To je prostor u kojem
stanovnitvo po svojoj strukturi ini istovrsnu jedinicu, stanovnitvo preteno ili u znaajnom omjeru nalazi privrednu
egzistenciju na radnom mjestu u gradu. Njemaka je 1950. imala 56 regija sa 44,5% stanovnitva. 1960. ih je 68
regija. Stanovnitvo brzo raste u okolici regije, a sporo unutar gradske regije.
Standard Metropolitan Labour Areas (SMLA) u GB. U GB za potrebe regionalnog planiranja postoje tzv. Ekonomskoplanske regije. Te regije se izdvajaju na osnovu administrativnih jedinica pa se presjecaju gravitacijska podruja
pojedinih gradova. Zato je nastao SMLA koji se sastoji od dva dijela: centralnog grada i metropolitanskog ringa. a)
centralni grad ima najmanje 20 000 radnih mjesta ili 5 zaposlenih po akru, b) metropolitanski ring ine
administrativne jedinice ijih 15% stanovnika radi u centralnom gradu i c) oba dijela zajedno imaju min 70 000
stanovnika i prostorno su povezana.
Metropolitan Economic Labour Areas (MELA) ini SMLA u cijelini i vanjski metropolitanski pojas. U vanjski
metropolitanski ring MELA je uvrtena administrativna jedinica iz koje dnevno migrira najvei broj radne snage u
pripadajui SMLA u odnosu na druge centre.
Standard Metropolitan Statistical Area (SMSA) u SAD-u. Intenzivana metropolitanizacija je u SAD-u poela izmeu
dva rata. Razdoblje jake automibilizacije. SMSA se definira kao integralna ekonomska i socijalna jedinica s velikom
populacijskom jezgrom. Kriteriji su od 1970: 1.)centralni grad (jedan ili vie) s minimalno 50 000stanovnika, 2.)
metropolitansko podruje u koje spadaju kotarevi koji zadovoljavaju slijedee: a) nepoljoprivrednika 75% + jo
najmanje jedan od slijedeih kriterija: a1) 50% stanovnika ivi u administartivnim jedinicama s najmanje 150
st/milja2, a2) nepoljoprivrednika zaposlenih u kotaru je najmanje 10% u odnosu na broj nepoljoprivrednika zaposlenih
u kotaru najveeg grada podruja ili mora biti mjesto zapoljavanja najmanje 10 000 nepoljoprivrednika, a3)
nepoljoprivredna radna snaga koja ivi u kotaru mora biti najmanje 10% u odnosuna broj nepoljoprivrednika koji ive
u kotaru najveeg grada okolice ili mora biti mjesto stanovanja 10 000 nepoljoprivrednika, 3.) kriterij integracije s
centralnim gradom je zadovoljen ako je zadovoljeno a) da 15% radnika koji ivi u kotaru okolice rade u kotaru ili
kotarevima centralnog grada ili da b) 25% onih radnika koji rade u kotaru okolice ive u kotaru ili kotarevima
centralnog grada. 1970. bilo je 243 SMSA sa 68,8% stanovnika SAD.
Census Metropolitan Areas (CMA) u Kanadi. Gradska regija mora zadovoljavati slijedee: 1.) centralni grad ima
barem 50 000 stanovnika, 2.) administrativne jedinice ukljuene u metropolitanski ring imaju a) barem 1 000
st/milja2, b) najmanje 70% nepoljoprivrednika, c) najmanje 50% nepoljoprivrednog aktivnog stanovnitva dnevno
putuje u grad i 3.) ukupno u regiji ima barem 100 000 stanovnika.

68

Regionalna geografija Europe II

1. Europske integracije
Europa je sjedite velikom broju meunarodnih institucija, kako globalnih, tako i onih iskljuivo europskih. Procesi
integracije gospodarstva doveli su do udruivanja europskih drava u razliite ekonomsko-politike, vojne i
gospodarske organizacije (EU, EFTA, OSCE, itd.). U okvirima unutareuropske suradnje, danas su aktivne sljedee
integracije: Vijee Europe, Europska Organizacija za Sigurnost i Suradnju, te Europska Unija.

69

EU (European Union) je gospodarska, politika i kulturna unija 27 drava lanica (P: 4,324,782 km2. S: oko 500
milijuna) iji je cilj osigurati jedinstveno trite slobodnog kretanja ljudi, dobara, usluga i kapitala2. Na nju otpada
22% svjetske kupovne moi, valuta je euro koja se primjenjuje u 16 drava (eurozona-ekonomska i monetarna unija).
Osim drava Unije koje koriste ili su obvezane uvesti Euro, postoje i drave nelanice koje su ga uvele kao slubenu
valutu (Crna Gora, Kosovo). Potrebno je istaknuti i razvijene zemlje koje nisu lanice EU: Island, Norveka,
vicarska i Lihtentajn.
Povijest EU-a:
Europska Zajednica za Ugljen i elik (1952.-1992.) iji je zaetnik Robert Schuman, a cilj sprjeavanje novih
ratova
Pariki sporazum (Treaty of Paris) 1951. potpisale su Francuska, Zap. Njemaka, Italija i zemlje Beneluksa.
Godine 1956. potpisan Rimski sporazum kojim se formira Europska ekonomska zajednica (EEC) i Europska
zajednica za Atomsku energiju (EAEC ili Euratom),a 1967. sva tri tijela se spajaju u EEC (stup budue EU)
EEC se iri 1973. na nove lanice Dansku, Irsku i Ujedinjeno Kraljevstvo, 1981. Grka postaje deseta lanica, 1985.
nakon referenduma, Grenland istupa iz EZ, 1986. Portugal i panjolska (11. i 12.)
Ugovor u Maastrichtu dogovoren 10. prosinca 1991., potpisan godinu dana kasnije, a stupio na snagu 1. studenog
1993. (uspostava EU kakvu poznajemo danas), 1995. etvrto proirenje (Austrija, Finska, vedska)
2004. Peto proirenje (I. dio): Cipar, eka, Estonija, Litva, Latvija, Maarska, Malta, Poljska, Slovaka, Slovenija,
2007. Peto proirenje (II. dio): Rumunjska i Bugarska
Hrvatska e u EU pristupiti 1. srpnja 2013.

2. Stanovnitvo Europe
Europljanin ne znai nuno bijelac kranin mada je Europa veinom kranska. Europu obiljeavaju deseci jezika,
a socioekonomske razlike uzrokuju populacijsku raznolikost. Podjele i raznolikosti uzrok su razliitih skupina koje su
s vremenom imale ili gubile prevlast u Europi.
Prije 1,5 milijuna godina na europskom kontinentu pojavljuje se Homo Erectus kojeg karakteriziraju primitivan nain
ivota, kamena orua, vatra (od 400.000 g. pr. Kr.) i polu-trajne nastambe.
Oko 200. 000 g. pr. Kr. pojavljuje se neandartalac nazvan po dolini Neandertal.
Homo sapiens (Cro-magnon) pojavljuje se oko 35.000 g. pr. Kr., a nastanjuje iskljuivo junije i toplije krajeve
Europe (zbog posljednjeg ledenog doba), nakon ega slijedi holocensko razdoblje i irenje nasobina.
Prve klasine civilizacije u Europi pojavljuju se na istoku Sredozemlja, oko Egejskog mora (Minojska, Mikenska i
nekoliko grkih civilizacija), dok je za Apeninski poluotok bitno spomenuti Etruane, te nakon njih i Rimljane koji
ire utjecaj po Sredozemlju i Crnom moru.
Izvan tih civilizacija pojavljuju se barbari, a vanu ulogu u ranim razdobljima imaju Kelti koji su se proirili po
veem dijelu Zapadne i Srednje Europe, te na podruje dananjih V. Britanije i Irske. U razdoblju od 3. do 5. st. po. Kr
pojavljuju se na prostoru Europe Huni, Ostrogoti, Vizigoti, Vandali, dok se u razdoblju 5.-11. st. po. Kr. na ovim
prostorima pojavljuju Avari, Slaveni, Lombardi, Angli, Sasi, Maari, Balti, Normani. Etniki sastav dananje Europe
najveim dijelom formiran je ve oko 1000. godine.

Sve tamno oznaeno bilo je u ispitu iz Europe II!

70

Broj stanovnika varira u odnosu na definiciju europskih granica (Rusija, Turska...). U skladu sa standardno
prihvaenim fizikim granicama na podruju Europe 2009. godine je ivjelo 831,4 milijuna stanovnika. Rast
populacije je relativno spor, a broj stanovnika srednje dobi je razmjerno visok u odnosu na druge kontinente svijeta.
Najmnogoljudnije zemlje Europe

Prosjena gustoa Europe

ukljuujui tzv. mikronaseljenih drava Europe
st./km2), Belgija (330
st./km2), Njemaka (220
st./km2). Suprotno tome,
drava Europe: Island (2,5
st./km2),
Finska
(15
st./mk2) i Estonija (35

r. Br.

drava

Br. stan. (u mil.)

1.

Rusija*

142,0

2.

Njemaka

82,2

3.

Turska*

71,5

4.

Francuska

65,1

5.

Ujedinjeno Kraljevstvo

61,1

6.

Italija

59,3

iznosi 105 st./km2. Ne

drave
pet
najgue
su:
Nizozemska
(446
st./km2),
UK
(236
st./km2) i Italija (193
pet najrjee naseljenih
st./km2), Norveka (13
st./km2), vedska (20
st./km2).

7.
panjolska
46,7
Europa je sastavljena od
raznolikog mozaika jezika.
Europski jezici dijele se na dvije skupine: indoeuropski (germanski, romanski, slavenski, helenski, keltski, traanskoilirski, baltiki, indo-iranski) i ne-indoeuropski (uralski, altajski, hamitsko-semitski, baskijski).
Kada se govori o religiji, prvi Europljani bili su animisti i totemisti, za klasine civilizacije karakteristian je
politeizam, dok je kranstvo dominantna religija i ima najvei utjecaj na dananju Europu. Dananje prisustvo islama
posljedica je otomanske ostavtine te imigracije u Europu.

Religije u Europi: katolicizam (plavo), protestantizam (ljubiasto), pravoslavlje (crveno), islam (zeleno)

3. Zapadna Europa
U zemlje zapadne Europe spadaju: Francuska i zemlje Beneluxa (Nizozemska, Belgija i Luksemburg).
71

Francuska
Francuska je najvea zemlja Europe ako se izuzmu Rusija i Ukrajina. Osim metropolitanske Francuske u svom
sastavu sadri prekomorske kolektive i posebne teritorije, te prekomorske departmane i regije (Guadeloupe,
Martinique, Francuska Gvajana, Runion i Mayotte).

Francuska sa gradovima koje je trebalo oznaiti u ispitu

Na prostoru Francuske prvu dravnu organizaciju razvili su Rimljani (provincija Galija). Dananji naziv Francuska
potjee od germanskog plemena Franci iz germanskog jezika iako su Francuzi Romani. Vrlo brzo se na ruevinama
Zapadnog Rimskog Carstva osniva Franaka drava koja mirom u Verdunu 843. god. biva podjljena na Zapadnu
Franaku, Lotaringiju i Istonu Franaku. Od 10. do 12. st. Capeti proiruju Francusku i udruuju se s engleskim
kraljem, ali borba za prijestolje dovodi do Stogodinjeg rata. Godine 1789. izbija francuska graanska revolucija
kojom Francuska postaje parlamentarna monarhija, ali ubrzo se situacija mijenja i Francuska postaje republika. Bitno
je istaknuti Napoleona koji se 1804. proglaava carem te ubrzo iri Francusku.
Francuska ima oko 64,5 milijuna stanovnika, a najgue su naseljeni okolica Pariza, svih velikih gradova i doline
rijeka Rhne, Seine, Rajne i Garonne. Obiljeava je visoki stupanj urbane primarnosti (odnos broja stanovnika
najveeg grada i broja stanovnika drugog grada po veliini 7:1). Za kretanje broja stanovnika u Francuskoj vrlo su
vane migracije s obzirom da je Francuska imigracijska zemlja (najvie 1881., danas iz zemalja Treeg svijeta).
Francuska je kasnila s industrijskom revolucijom zbog fiziokratima, zapoinje tek poetkom 20. st. Francuska je
najvei poljoprivredni proizvoa u Europi (ratarske kulture:vinova loza, voe, itarice, aromatino bilje). Ribolov je
dosta zastupljen na Atlantiku a najvea ribarska luka je Boulogne-sur-mer. Po vrijednosti industrijske proizvodnje
prva je u Zapadnoj Europi, a na prvom je mjestu i po izvozu elektrine energije (80% dobiva iz nuklearnih elektrana).
Najvanija grana tercijarnog sektora je turizam emu u prilog ide da je prva turistika destinacija u svijetu, veliki broj
turista i u Europi ima najveu zaradu.
Francusku se moe podijeliti na 8 velikih regionalnih cjelina: Parika zavala (politika jezgra Francuske Ille de
France), Centralni masiv, Sjever (Flandrija, Priobalje i Rudarska zona), Sjeveroistok (Lorraine i Alsace),
Jugoistok (Zapadne Alpe, Francuska Jura i Dolina Rhne i Saone), Jug, Jugozapad i Zapad.

72

Regije Francuske

BENELUX je ekonomska unija osnovana 1947. dogovorom triju susjednih monarhija.

Nizozemska
Kao i kod Francuske prvu politiku organizaciju stvorili su Rimljani u 1. st. pr. Kr. unato tome to je ovo podruje
bilo zamovareno. Nizozemska u 11. st. biljei nagli gospodarski uspon zahvaljujui prometnom poloaju na raskriju
vanih kopnenih i pomorskih putova. Zbog sve veeg gospodarskog rasta poveava se broj stanovnika i potreba za
hranom, tako da se ve u srednjem vijeku stvaraju POLDERI (zemlja dobivena isuivanjem podruja mora, jezera ili
rijeka). Godine 1579. stvara se Utrechtska unija, u koju ulaze sve sjeverne protestanstke pokrajine. Do sredine 17. st.
Nizozemska je najjaa pomorska i trgovaka sila u Europi, a krajem tog stoljea vodi tri rata protiv Engleza ime gubi
pomalo prevlast u Europi.
Nizozemska ima oko 16,6 milijuna stanovnika, a najgue je naseljen zapadni dio, pokrajina Holandija (preko 1000
st/km2, a u urbaniziranim zonama i preko 2000 st/km2). Nizozemska nacija nastala je postupnim spajanjem
Franaka, Sasa i Friza, a sastoji se od dvije glavne komponente Holanani i Flamanci. Poetkom 19. st. Nizozemska
ulazi u demografsku tranziciju i biljei porast, dok je dananji porast posljedica imigracije iz bivih kolokija i Sj.
Afrike. Nizozemska je jedna od najsekularnijih drava Europe (39% vjernika).
Zahvaljujui Nizozemsko Istonoindijskoj Komapaniji Nizozemska je u razdoblju 17. st. bila velika trgovaka sila.
Sredinom tog stoljea poinje gospodarski pad uzrokovan industrijalizacijom koja se na ovom podruju nije razvila
zbog slabih sirovina. Nakon SAD-a dananja Nizozemska je najvee utoite multinacionalnog kapitala. Nizozemska
je ujedno i najvei svjetski izvoznik cvijea, 65 % svjetskog izvoza. Velika je vanost pomorskog prometa (Rajna
plovna do Basela) i druge svjetske luke Rotterdam.
73

U Nizozemskoj postoje 4 regije od kojih svaka dijeli na 3 provincije: Zapad (Sjeverna Holandija, Juna Holandija i
Utrecht; osovina ove regije je urbanizirano podruje Randstadt-Holland gustoe 2300 st/km2, osnovu ove
aglomeracije ini 8 gradova: Amsterdam, Hilversum, Utrecht, Rotterdam, Delft, Haag, Leiden i Haarlem), Jug
(Zeeland, Sjeverni Brabant i Limburg), Istok i Sjever.
Belgija i Luksemburg
Godine 1992. Belgija postaje federacija dviju federalnih jedinica i podruja glavnog grada (Flandrija, Valonija i
Bruxelles). U prolosti ova dva podruja su se gospodarski razliito razvijala. 1. faza od srednjeg vijeka do 19. st.
Flandrija je najvaniji dio Belgije, a Valonija zaostaje, 2. faza 19. st. kada su u dolinama Sambre i Meuse otkrivena
nalazita ugljena i zbog klasine industrije Valonija preuzima primat, 3. faza nakon Drugog svjetskog rata zbog
propasti klasine industrije dolazi do ponovnog uspona Flandrije u odnosu na Valoniju i litoralizacije.

Flandrija(uto), Valonija (crveno)

Autohtono stanovnitvo Belgije su FLAMANCI (Vlamen) - 57,1% germanski narod koji naseljava sjevernu i
zapadnu Belgiju (Flandrija). ive i u JI Nizozemskoj, te u francuskom dijelu Flandrije. Potomci su Salijskih Franaka,
VALONCI (Wallons) - 32,6% romanski narod koji ivi u istonoj i junoj Belgiji (Valonija). ive i u dijelovima
Francuske uz belgijsku granicu. Oni su potomci romaniziranih Kelta i govore valonskim dijalektom francuskog jezika,
te NIJEMCI 0,7% - ive u istonom dijelu pokrajine Lige. Ovaj prostor pripada Belgiji od plebiscita 1920.
Najnaseljenije podruje jest takozvani Flamanski dijamant, odnosno podruje omeeno aglomeracijama
Antwerpen Leuven Bruxelles Ghent. Najniu gustou naseljenosti ima prostor Ardena, a danas je porast kao i
kod drugih drava vezan uz imigraciju. Kada govorimo o prometu Belgija ima veliku gustou eljeznike i cestovne
mree, cijeli niz luka, te veliku gustou plovnih kanala (1500km). Posebno se istie Albertov kanal dug 120 km koji
povezuje rijeke Meuse i Scheldu, te obalu Sj. mora.
Za Lusemburg je bitno istaknuti da je od poetka 1980.-ih financijski sektor danas najvaniji i da je to vano
bankarsko sredite jer se tu nalazi vie od 200 meunarodnih banaka zbog povoljnih stopa poreza, financijske
diskrecije i brojnih drugih pogodnosti.

4. Sjeverna Europa
Za Sjevernu Europu koriste se mnogi nazivi: NORDIK (koristi Plinije Stariji), SKANDINAVIJA (najbitniji naziv
Skne, Sknentama,sjena,magla), FENOSKANDIJA (geoloki naziv, uveo ga finski geolog Ramsy) NORDEN
kojega forsiraju geografi.
Danska
74

Kraljevina Danska u svom sastavu takoer ukljuuje Greland i Farske otoke. Prve dravne organizacije pojavljuju se
u 5. i 6. st., a Danska je po prvi puta ujedinjena u 10. st. kada je obuhvaala Schleswig-Holstein (zbog ega su Danci
osim u Danskoj autohtoni i u ovoj dananjoj njemakoj pokrajini) i Skane. Godine 1397. dolazi do Kalmarske unije
kada Norveka i vedska priznaju vrhovnitvo danskog kralja. Tijekom 17. st. Danska je jedna od najsnanijih drava.
Najnaseljeniji je otoni dio drave, otok Sjland gdje ivi polovina stanovnitva. U Danskoj ive takoer Fareani,
potomci norvekih Vikinga, te Inuiti na Grelandu gdje stjeu sve veu autonomiju.
U Danskoj je ribarstvo vezano uz Sjeverno more (2,2 mil. tona ribe godinje, prva u Europi), kao i na Farskim otocima
(koji stjeu autonomiju 1948.) gdje je najvanija gospodarska djelatnost.
Island
Godine 1944. Island proglaava punu samostanost.
Sa samo 3 st./km2 Island je najslabije naseljena drava. Naseljeno je svega 41% povrine otoka, i to podruja najblie
primorju. Najgue su naseljeni JZ i J dio otoka, a 57% populacije ivi u podruju Reykyavika. U 9. st. dolaze
Vikinzi koji otoku i daju ime. To je danas tradicionalno emigracijska zemlja.
Na Islandu je stoarstvo tradicionalna grana, ovarstvo na prvom mjestu, a poznat je i po uzgoju konja ponija.
Godinji ulov ribe je oko 1,5 mil. tona (trei u Europi, prvi po ulovu po glavi stanovnika). Rastua grana na Islandu je
turizam s obzirom da je prednost Islanda da je gotovo potpuno ekoloki ist. Poznata je u Islandu cesta Ring Road
duljine 1337 km.
vedska
Prvi tragovi politike organizacije seu u 7. st., tijekom 12. st. vedska je u personalnoj uniji s Norvekom kao i u 19.
st,, a od 1397. godine je pod vlau Danaca. Godine 1809. gubi Finsku koja je do tada u njenom sastavu. Od 1995.
lanica EU-a iako nije u Eurozoni i lanica NATO-a.
Najvie stanovnika ivi na podruju od Vrmlanda do Skne (83 %), a prostori najgue naseljenosti su: Stockholm,
Malm i Gteborg. Za vedsku je karakteristian pad broja stanovnika.
vedska je visokoindustrijalizirana zemlja s razvijenim tercijarnim sektorom. Slabost vedske je velika ovisnost o
izvozu, a 10% poduzea je u dravnom vlasnitvu. Za vedsku je karakteristina politika drave blagostanja (to
pravednija raspodjela nacionalnog bogatstva)
vedska ima najjau skandinavsku banku i glavnu burzu za skandinavsko trite.
vedska se moe podijeliti na 4 regije: Norrland (najvea, iznad 500 m stabla ne rastu, izvozna luka Lulea), Jezerska
regija (Vanern, Vettrn, Malaren jezera skrauju put Stockolma i Goteborga, najvei broj stanovnika i najjaa
industrija), Smaland (Jonkoping), Skane (itnica vedske, luki i brodograevni centar Malmo)
Norveka
Prvo ujedinjenje Kraljevine Norveke bilo je u 9. st. Godine 1397. pod Dancima, a dva puta u personalnoj uniji sa
vedskom.
Stanovnitvo koncentrirano na jugu zemlje, u podruju velikih gradova, rijetko naseljena zemlja.
Nakon Drugog svjetskog rata poinje nagli gospodarski rast i to vladinim programima zahvaljujui nafti u podmorju
Sj. mora. Norveka je najvei europski izvoznik nafte. Norveka je danas visoko razvijena zemlja, a njezino
gospodarstvo je potpuno otvoreno iako Norveka NIJE lanica EU (na dva referenduma stanovnitvo je odbilo tu
mogunost).
Glavni izvozni proizvod je drvo jo od 16. st. Kada govorimo o ribarstvu, bitan je kitlov.
75

Svalbard je sastavni dio Norveke gdje je 60% teritorija prekriveno ledom.

Finska
Prva dravna organizacija u 12. st. Dijelom svoje povijesti bila pod vedskom, Rusijom. vedski je jezik plemenitih,
vladajuih, obrazovanih, dok je finski jezik nie klase i seljaka, te lokakalnih vlasti u finskim krajevima.
Trea je po redu najrjee naseljena zemlja u Europi, najrjee naseljen prostor Laponije (2
st./km2), dok se prostor velikih gradova na jugu odlikuje gustoom i do 120 st./km2. Starosjedioci Finske su Laponci
(Sami), dok Finci poinju dolaziti po. 2. st. i potiskuju ih prema sjeveru.
Finska je visoko razvijena zemlja gdje je u dravnom vlasnitvu samo pota i eljeznica. Obiljeje gospodarstva je
znatna ovisnost o vanjskoj trgovini. umarstvo je jedna od najvanijih grana ( 2/3 zemlje je pod umama). U
prometnom smislu treba izdvojiti sustav kanala koji povezuje Finska jezera sa priobaljem i drugim jezerima to je
bitno za drvnu industriju.
Naelno Finska se moe podijeliti u etiri regije: Primorje ( klimatski najpovoljniji, najnaseljeniji, Helsinki),
Jezerska regija (polovica regije jezera, jezero Saima s 300 km dugim sustavom plovidbe, Tampere), Laponija (brda i
movare, ljeti se iskoritavaju kamenolomi granita) i Otoje (maleni i nenaseljeni, Alandsko otoje)

Karta Europe

5. Ujedinjeno Kraljevstvo i Irska

Sastavnice Ujedinjeno Kraljevstva su Engleska, kotska, Wales i Sjeverna Irska. Obuhvaa Britanski ili Veliki otok,
otoke i dijelove otoka, otoja i od kontinentalnog dijela Europe glavnina otoka odvojena je kanalem La Manchem,
odnosno Channel. Najstarije poznato stanovnitvo Britanije su Iberijci, a Rimljani rue keltsko carstvo i na tim
prostorima grade niz castruma iz koji se kasnije razvijaju rimski gradovi, koji danas nose nastavak -chester.
76

Najjae keltsko pleme Briti rue Hadrijanov zid. Germanska plemena uspjevaju ih potisnuti sjevernije, a oni na tim
prostorima formiraju sedam kraljevstva. U 16. stoljeu dolazi do promjene u pejzau kada dolazi do ograivanja polja.
Elizabeta I. je uvela merkantilizam svo bogatstvo zemlje proizlazi iz trgovine (jaka sila u to doba). Nakon Drugog
svjetskog rata UK gubi primat u svijetu, zapoinje raspad britanskog kolonijalnog carstva, jedan dio tih zajednica je
okupljen u dananjem Commonwealthu.
Najgue naseljeni dijelovi UK (preko 500 st/km2): Londonski bazen, Juni Hampshire (kod Southamptona), Juni
Wales, West Midlands, Lancashire, Yorkshire, Tyneside (uz rijeku Tyne, Newcastle) i Clydeside (uz rijeku Clyde,
Glasgow, Edinburgh). Englezi su germansko pleme, Irci, koti i Velani keltskog podrijetla, ali zbog engleske moi i
prevlasti postupno su se germanizirali.
Urbanizacija zapoinje na prijelazu iz 18. u 19. st. zahvaljujui razvoju industrije. Do poetka industrijske revolucije
samo su London i Bristol imali gradsku fizionomiju.
UK je visokorazvijena zemlja, prema stopama trine razmjene, danas je esta u svijetu i trea u Europi.
Deindustrijalizacija poinje u UK nakon Drugog svjetskog rata, a podrazumjeva zatvaranje klasinih industrijskih
grana, najizrazitije 1980.-ih. U novije vrijeme dolazi do reindustrijalizacije kada dolazi do planskog razvoja novih
industrijskih grana i restrukturiraja prema industriji visoke tehnologije, razvijaju tehnopolise. U UK se razlikuje 11
ekonomsko-planskih regija koje se mogu podjeliti na PROSPERITETNE (Jugoistok, Jugozapad, Istona Anglia,
Istoni Midlands i Zapadni Midlands, 38% povrine i 60% stanovnitva) i NEPROSPERITETNE (Sjeverozapad,
Yorkshire i Humberside, Sjever, Wales, kotska i Sjeverna Irska). Jugoistok sa 31% stanovnitva i 11% povrine dijeli
se na Veliki London, metropolitansko podruje Londona i periferiju. Najvanija sredita na jugozapadu kojeg su
industrijska revolucija zaobila su Bristol i Gloucester. Istona Anglia sa 5% teritorija i 3% stanovnitva je najmanja
regija, a vani centri u ovoj regiji su Cambridge i Norwich. Vanija sredita u regiji Istoni Midlands su Nottingham i
Derby, a u regiji Sjever Newcastle. Teak ekonomski i politiki problem UK je Sjeverna Irska.
Irska
Glavni grad Dublin ili Baile Atha Cliath. Velika vanost keltskih plemena koji organiziraju i prve dravne
organizacije u 4. st., prva kraljevstva. Poktavanje u 5. st. vri Sveti Patrik. Godine 1919. Irci provode izbore te
proglaavaju neovisnost zbog ega izbija britansko-irski rat, nakon dvije godine Britanski parlametar dijeli otok na
dva dijela i oba dobivaju autonomiju. Juni dio otoka postaje neovisna drava 1922., a nastala Republika 1949. izlazi
iz Commonwealtha. Sve do zadnjeg desetljea 20. st. Irska ostaje agrarna zemlja, a nakon toga biljei strelovit rast
(Keltski tigar) postavi jedna od gospodarski uspjenija drava sjeverne i zapadne Europe. 1990.-ih zapoinju
gospodarske reforme koje su privukle strana ulaganja iz SAD-a i ostalih zemalja EU-a. Prije trenutne gospodarske
krize, Irska je imala jednu od najviih stopa gospodarskog rasta u EU.
Treina stanovnitva Irske ivi u istonom dijelu otoka, oko Dublina. Godine 1846. Potato famine sveopa glad
zbog bolesti krumpira uzrokuje ogromne valove emigracije, kao i velike ljudske rtve meu irskom populacijom.
Valovi iseljavanja prema Velikoj Britaniji, SAD-u (Boston) i Australiji. Procjenjuje se da danas izvan Irske ivi 16 mil.
ljudi irskog podrijetla. U posljednje vrijeme doivljava imigracije iz nerazvijenih zemalja, te uvodi restrikcije na
useljavanje

77

Geoprometni initelji razvoja prometa

I prometna revolucija

Parni stroj
Parobrodi su uzrokovali prestanak uporabe jedrenjaka-klipera; nakon otvaranja Sueskog kanala
parobrodi su prolazili kroz kanal, a jedrenjaci su morali obilaziti oko Afrike jer u kanalu nije bilo
vjetra
eljeznica
Druga faza motorno vozilo

II prometna revolucija

Zrakoplov potpuna isotropija (mogunost kretanja u svim pravcima)

Savladavanje sila koje ograniavaju ljudsko kretanje prostorom u kojem vladaju zakoni fizike

III prometna revolucija

1960-ih svemirska era

Prvi umjetni Zemljin satelit Vostok I, SSSR, 4.10.1957.
Letjelica sa ovjekom Jurij Gagarin, 12.6.1961.
Projekt Apolo u SAD
Prva svemirska brzina 28 440 km/h (brzina kruenja cirkularna brzina)
Druga svemirska brzina 40 320 km/h
Za izlazak iz Suneva sistema potrebno je dostii treu svemirsku brzinu, a to je vie od 60 120 km/h

Tri osnovna toka tok hrane, sirovina, industrijskih proizvoda

Povoljnost geoprometnog poloaja:
Centralnost najpovoljniji poloaj ima onaj prostor u kojem se nalaze toke ukrtavanja razliitih prirodno
povoljnih putova, vodenih, kopnenih i zranih
Tranzitni manje povoljan poloaj, ali je znaajan stupanj prolaznosti
78

Perifernost slabije povoljan poloaj

Izoliranost najnepovoljniji poloaj; odvojenost od prometnih sustava

Prirodni imbenici koji utjeu na razvoju prometa:

RELJEF KLIMA TLO i VEGETACIJA RUDNO BOGATSTVO VODE

Zapreke u prometu:
Apsolutne zapreke u potpunosti zaustavljaju kretanje. Da bi ih se zaobilo potrebno je izgraditi odreenu
prometnu infrastrukturu; rijeka tunel ili most, more gradnja luka, brodova, kopno- apsolutna barijera u
sluaju pomorskog prometa (kanali)
Relativne zapreke uzrokuju frikciju pokreta; dolazi do promjene mogue rute izmeu dvije toke u
prostoru. Klasian primjer relativne zapreke je topografija. Na primjeru pomorskog prometa relativne
zapreke su npr. kanali ili led
Razliiti naini izraavanja udaljenosti:

Euclidean udaljenost nema praktinu uporabnu vrijednost, izraava se u km, ravna linija izmeu
dvije toke

Prometna udaljenost u obzir se uzimaju aktivnosti poput ukrcaja, iskrcaja, prekrcaja. Izraava se
u geografskim jedinicama, s obzirom na troak i vrijeme.

Logistika udaljenost sloen prikaz koji ukljuuje sve zadatke koje je potrebno izvriti kako bi se
pokret izmeu dvije lokacije mogao u potpunosti ostvariti; primjer zranog prometa.

Problemi prometnih sustava

Kapacitet uska grla u prometu

Transfer kljune toke u prometu (hubs or gateways, izlazi vorovi ili ulazi/)

Pouzdanost oekujemo da e se kretanje odvijati prema odreenoj cijeni i u odreenom trenutku;

guve

Integracija intermodalni promet, zrani promet

eljezniki promet
79

Diolkos je bila 6 km duga eljeznica koja je prevozila brodove preko Korintske prevlake u Grkoj u

6. st. pr. Kr
Promet tranicama javlja se jo 1550-ih godina u Njemakoj
Poetkom 18. st. drvene tranice su zamijenjene eljeznima
Prvu parnu lokomotivu konstruirao je Richard Trevithick
George Stephenson (1781.-1848.) na primjeni istog principa od 1823. gradi parne lokomotive
Locomotion lokomotiva kojom je osobno upravljao; 27. rujna 1825. na pruzi Stockton-Darlington,

prvi putniki vlak na svijetu

Prva elektrina lokomotiva putena je u promet 1892. godine na Coney Islandu
Do 17. st. eljeznica slui za prijevoz materijala u kamenolomima i rudnicima
eljeznica se poinje razvijati usporedo s procesom industrijalizacije
irina kolosijeka 1 4351 m (Sjeverna Amerika i najvei dio Zapadne Europe)
Kina, Indija, Japan u gradskom i prigradskom prometu eljeznica je dominantna u odnosu na

cestovni promet
Europa preteno prijevoz putnika, posljednjih godina dolazi do pada; brzi vlakovi
Sjeverna Amerika iskljuivo teret, prijevoz putnika eljeznicom zamjetan je jedino na vanijim
koridorima izmeu veih gradova

Elektifikacija i automatizacija
TGV Tres Grande Vitesse 515 km/h
Tunel Seikan (izmeu otoka Honshu i Hokaido) 53,8 km
Channel (Francuska i Velika Britanija) 50,5 km
1 142 km duga dionica od Golduma, provincija Qinghai do Lhasa, Tibet permafrost, nadmorske visine od
16 000 stopa najvia eljeznika linija na svijetu
9 297 km duga Transsibirska eljeznica Moskva Kazan Jekaterinburg Omsk Novosibirsk
Krasnojarsk Irkutsk Vladivostok, sagraena 1891.-1901. (preko kineskog teritorija), odnosno do 1916. u
cijelosti po ruskom teritoriju du rijeke Amur
1960-ih SSSR poinje nuditi uslugu prometnog povezivanja Dalekog Istoka s Zapadnom Europom =
Northern East-West (NEW) koridor

Danas se koridor sastoji od dva osnovna dijela:

1. Pomorski povezuje atlantsku obalu Sjeverne Amerike s lukom Narvik, u Norvekoj (6 600 km)
direktan spoj na transibirsku eljeznicu preko vedske i Finske, vrijeme putovanja, od 8
(Halifax) do 10 (New York) dana. Mogue je koristiti i rutu preko Rotterdama, ali je dulji put i
vee su guve.
2. Kopneni transibirska eljeznica s odovojcima prema Istonoj Kini, Sjevernoj i Junoj Koreji,
ili morem, prema Japanu. Druga ruta ide prema zapadnoj Kini u Druzhba-u te zatim putem
eljeznice Lanzhou rail prema obali sredinje Kine. Narvik - Urumqi, China = 7 200 km, 7
dana. Ovaj koridor moe utedjeti do 25 dana na putovanju izmeu Kine i SAD.
80

Ameriki kopneni most

Najuinkovitiji na svijetu

Alternativa Panamskom kanalu ili Magellanovom prolazu

Kontejnerski brod od Sinagapura do New Yorka plovi 36 dana (Panamskim kanalom)

Kopnenim mostom 19 dana (eljeznica Seattle-Chicago-New York)

Kanadska sekcija - Vancouver-Montreal-Halifax

Meksika sekcija - Salina Cruz-Coatzacoalos

U sijenju 2003. prvi komercijalni Maglev vlak puten je u promet u angaju

Openito veina zemalja EU biljei smanjenje duljine eljeznikih pruga u razdoblju od 1995. do
2002.
Najznaajniji pad biljei Njemaka od 14,17% te Poljska od 12,14%.
Porast ukupne duljine eljeznikih pruga biljee vedska, Belgija, eka, Danska te Slovenija
Gustoa eljeznike mee se znatno razlikuje izmeu drava. Najveu gustou imaju eka, Belgija i
Luksemburg a najmanju Finska, Gra i Estonija.
Posebnost meu zemljama Europske unije su Cipar i Malta u kojima nema izgraene eljeznike
mree

Multimodalni transport
Prijevoz robe kombinacijom barem dviju vrsta prometa unutar istog prijevoznog procesa, tijekom kojeg se
kontejner veinu puta prevozi eljeznicom, rijekama i morem, ali u poetnoj i zavrnoj fazi prevozi se
kopnenim putem, i to najkraim moguim.
Kontejner je tovarna jedinica koja se koristi u nekoliko vrsta prometa pomorskom, eljeznikom,
zranom i cestovnom
Pravokutni oblik, struktura i veliina omoguuju standardizaciju tereta te laki prekrcaj i rukovanje
teretom
Richard F. Gibney, 1969. godine uvodi pojam TEU, jedinicu koja je sluila za usporedbu kapaciteta
pojedinih kontejnera
85% kontejnera proizvede se u Kini
2. travnja 1956. Malcolm McLaren ukrcao je prvi kontejner na palubu broda Ideal X Port Newark
Houston
1966. McLean konstruira Rotterdam prva europska kontejnerska luka
81

Prednosti
Standardnost
Fleksibilnost uporabe
Upravljanje
Trokovi
Brzina
Skladitenje
Sigurnost
Nedostatci
Zauzimanje prostora
Trokovi izgradnje infrastrukture
Slaganje
Prazan hod
Ilegalna trgovina

Najvaniji pomorski kontejnerski tokovi na kojima se ostvaruje najvei kontejnerski brodski i luki
promet su:
1. Intra-Azija (promet izmeu dalekoistonih azijskih zemalja)
2. Transpacifik (promet izmeu Azije i Sjeverne Amerike preko Pacifika)
3. Azija Europa
4. Intra-Europa (promet izmeu europskih zemalja, posebno Sjeverna Europa Mediteran)
5. Transatlantik (promet izmeu Europe i Sjeverne Amerike preko Atlantika)

Hrvatska
1) Zrani
Okosnicu zrane prometne mree Hrvatske ini sedam zranih luka: Zagreb, Osijek, Pula, Rijeka, Split,
Zadar i Dubrovnik koje su opremljene za prihvat zrakoplova svih veliina = meunarodne zrane luke
Tri zrana pristanita: Bra, Loinj i Vrsar, za prihvat i otpremu manjih zrakoplova komercijalne namjene.

82

Posebnu kategoriju ini sedam aerodroma za sportsko zrakoplovstvo: Luko, akovec, Varadin, Borovo,
Slavonski Brod, Grobniko polje i Sinj.
Mrea zranih luka u Hrvatskoj je rasporeena tako da ne postoji mjesto koje je udaljeno vie od 150 km
od prve meunarodne ili vie od 100 km do prve sportske zrane luke
Croatia Airlines, Dubrovnik Airline, Trade Air, Air Adriatic

2) Pomorski
Rijeka, Ploe, Split, Zadar, Dubrovnik, ibenik, Pula
Problemi: loe prometne veze sa zaleem, neadekvatna prometna sredstva (eljeznica), manjak suvremene
tehnologije, nelojalna konkurencija, viak kapaciteta
Za prekrcaj itarica i uljarica : Rijeka, Split, Zadar, Ploe
Za eljeznu rudu: Rijeka, Ploe
Za naftu: Rijeka, Zadar, Split, Ploe
Za stoku: Rijeka, Ploe
Za fosfate: Rijeka, ibenik
Rijeka je zbog svojega geografskog poloaja prirodna luka irokog zalea panonsko-peripanonskog
prostora
Kompleks rijeke luke protee se od Rakog zaljeva do Omilja i obuhvaa:
Rijeko-suaki bazen
Bazen u Bakarskom zaljevu
Omialjski luki bazen
zaljev Raa sa lukom Brica
Plominski zaljev
Zadarsku luku dijelimo na dva dijela:
putniku luku sa vezovima za putnike i ribarske brodove, trajekte i jahte (marina s 450 vezova) te
amce, smjetenu u blizini same gradske jezgre
teretnu luku Gaenicu koja se nalazi unutar industrijske zone Zadra, 2,5 km jugoistono od putnike
luke
Splitsku luku ine tri teritorijalno odvojena dijela i to:
Bazen Gradska luka
Vranjiko-Solinski bazen
Katelanski bazen

83

3) Cestovni
Prva cesta od vee gospodarske vanosti izgraena je 1728. za kolski promet preko Gorskog kotara
KAROLINSKA CESTA Karlovac-Dubovac-Bosiljevo-Vrbovsko-Mrkopalj-Fuine-Zlobin-Hreljin-BakarRijeka
1750. cesta Zagreb-Karlovac
1779. JOZEFINSKA Karlovac - Tounj Vratnik Senj
LUJZINSKA cesta Rijeka Karlovac, 1811., dugo se ubrajala u red najboljih cesta u Europi
Jedina cesta namijenjena automobilskom prometu koja je u Jugoslaviji izgraena kao cjelovit objekt i kao
dio meunarodnog automobilskog puta Horgo-Subotica-Novi Sad-Beograd
Obnova i izgradnja cestovne mree nakon 1945.g. (461 km suvremenih cesta) Jadranska magistrala,
autocesta (Zagreb Beograd), Podravska magistrala (Varadin Osijek), Zagreb Slunj Plitvice (Gospi)
Graac Zadar / Knin Split.
1950. jednokolnika cesta, Autoput bratstva i jedinstva, Zagreb Beograd, Zagreb Ljubljana, prva faza
budue autoceste
I. Poprene koridore koje ini:
1. osnovni jadransko-podunavski smjer (Rijeka-Zagreb-Budimpeta-Kijev),
2. pyhrnski smjer (Be-Zagreb-Split),
3. neretvanski i panonski smjer (Ploe-Sarajevo-Osijek-Budimpeta-Gdansk),
4. zapadnobosanski smjer (Split-Banja Luka- Virovitica-Balaton)
II. Uzdune koridore koje ini:
5. posavski smjer (Miinchen-Ljubljana-Zagreb-Beograd-Sofija-Istanbul, odnosno Skopje-Atena),
6. jadranski smjer (Milano- Trst-Rijeka-Split-Dubrovnik- Tirana-Atena),
7. srednjobosanski i hercegovaki smjer s dva kraka koji se odvajaju od smjera Zagreb-Biha i dalje idu u
smjeru:
a) Biha-Sarajevo-Gorade,
b) Biha-Livno-Mostar.
etiri su glavna pan-europska podruja:
Barentsko - Euroatiko podruje: Multimodalno prometno podruje koje pokriva sjeverna provincije
vedske, Finske i Norveke, kao i oblasti Murmansk i Arkhangelsk i Republike Ruske Federacije Karelia i
Komi.
Crnomorsko podruje: Crnomorske drave Turska, Gruzija, Ukrajina, Rumunjska, Bugarska, te Grka i
Moldavija, dok status promatraa imaju Armenija i Azerbaijan.
Podruje Jadransko - Jonskog mora: Drave na Jadranskom i Jonskom moru Albanija, Bosna i
Hercegovina, Hrvatska, Grka, Italija, Slovenija i Crna Gora.
84

Mediteransko podruje - MEDA drave: Alir, Cipar, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Malta, Marocco,
Siria, Tunis i Turska

Autocesta A5
dio je koridora Vc: Budimpeta-Osijek-Sarajevo-Ploe
Autocesta A10
najkraa autocesta u Hrvatskoj, dugaka samo 4,6 km
autocesta e povezivati Metkovi sa granicom
Autocesta A3
druga autocesta po veliini u RH
dio Paneuropskog cestovnog koridora 10, koji spaja istonu i zapadnu Europu
Autocesta A1
najdua je hrvatska autocesta i povezuje glavni grad Zagreb sa Karlovcem, Gospiem kao i Zadrom,
ibenikom, Splitom, a od 2008. i Ploama
duina: 456 km

4) eljezniki

Nagykanizsa-akovec-Pragersko (1860.); eljeznika veza Budimpete s Trstom

Zidani most-Zagreb-Sisak (1862.), kojom je Zagreb dobio eljezniku vezu s Trstom 11 godina prije
nego s Rijekom (1873.)

Zagreb-Karlovac, 1865.

Najloije stanje Dalmacija

Pruga Split Siveri 1877. ibenik

Pruga Split Sinj - 1903.

Lika pruga 1925 .g. veza Dalmacija Zagreb

U meuratnom razdoblju tri pruge (Lika, Bakarska 1933.; Varadin Koprivnica 1938.)
Tri paneuropska prometna koridora
X paneuropski : veza Zapadna Europa Grka Bugarska- Turska

Dravna granica Savski Marof Zagreb Dugo Selo/Sisak Novska Vinkovci Tovarnik
dravna granica: 316,4 km
85

V - Italija Slovenija Maarska Ukrajina

Ogranak B dravna granica - Botovo Koprivnica Zagreb Karlovac Rijeka 328, 7 km

Ogranak C Istona Europa Jadran

Dravna granica Beli Manastir Osijek Strzivojna-Vrpolje Slavonski amac dravna granica
i dravna granica Metkovi Ploe 129,6 km

Prednosti eljeznice:

Modernizacijom eljeznica smanjuje se broj nezgoda i nastradalih

Modernizacijom i elektrifikacijom poveava se brzina prijevoza eljeznicom.

Smanjuje se potronja energije

Elektrificirano je svega 36% pruga ispod europskog prosjeka

86

EKONOMSKA GEOGRAFIJA

1. METODE EKONOM. GEO.

Geografija NIJE ideoloki neutralna. Razliiti drutveni sistemi i ureenja imaju svoje geografske
kole.Svaka skola ima svoj metodoloski pristup.
Geografski pristup ima etiri osnovna dijela:
-Prostornost
-Sistemnost
-Dijalekticnost
-povijesni pristup
Prostornost znai teritorijalnost
(To je materijalni prostor sa svojim dimenzijama i objektima koji imaju prostorne odnose-udaljenosti koje
odreuju taj prostorni uzajamni polozaj objekata u njoj.
Udaljenosti se mjere:
Fizikim
Vremenskim
Ekonomskim
Mentalnim jedinicama.
Geografski prostor se sastoji od :
udaljenosti
Toaka
Linija
Toke : oznaka naselja, industrijskih objekata, povrine teritorija. Linije : oznaka rijeka, prometnica, granica.
Svi ti objekti su uzajamno povezani u jedan sistem koji se naziva geosistem. Sistemski pristup oznaava
skup elemenata povezanih u cjelinu
87

Sistem ima : elemente

veze meu elementima
okruenje u kojem funkcionira
Pojam geosistema kao geokompleksa uvode ruski znanstvenik Soov i britanci:Chorley i Kennedy Soov
definira geosistem kao sinonim prirodnog kompleksa, a kasnije je proirio taj pojam na bilo koji sistem koji
sadri prostorna obiljeja. Povijesno pojmu geosistema prethode pojmovi rajon, regija, predio, ekosistem
Svaka teritorijalna cjelina da bi bila geosistem mora zadovoljiti dva kriterija
1. kriterij sistematinosti kompleksnosti, cjelovitosti
2. kriterij geografinosti teritorijalnost, prostornost
GEOSISTEMI
ine prostorno jedinstvo svih moguih kategorija u opsegu geosfere, do elementarnog geosistema lokalitet
Elementarni geosistem sadri tri dijela:
Priroda ovjek gospodarstvo u uzajamnoj su vezi. Geosistemi su integralne prirodno povijesne
kategorije - sadrajem i ogromnim brojem veza direktnog i povratnog karaktera integriraju prirodu, ovjeka
i sve elemente koje je ovjek ostvario svojim radom i ugradio u njegovu strukturu. Tri dijela po svom
karakteru predstavljaju centralne faktore geosistema . Cjelovitost geosistema odreena je neposrednim
vezama izmeu oznaenih geokomponenata . Elementi i veze geosistema ine geostrukturu . Struktura
oznaava sastav ili ustrojstvo razliitih komponenata koje formiraju cjelovitost geostrukture
TO INI SISTEM?
1. elementi veze i okruenja
2. veze mogu biti unutranje ( meu elementima) i vanjske ( izmeu sistema i okruenja), a po tipu mogu
biti direktne, povratne i posredne
3. strukture su raspored elemenata i veza ( teritorijalne, ekonomske, organizacijske)
4.funkcije elemenata su u meusobnim interakcijama i u interakciji s okruenjem
5. evolucija sistema ( proces razvoja prolost sadanjost budunost)
6. organizacija sistema ( upravljanje sistemom)
Sistemski pristup svodi se na analizu
88

1. struktura istrauje razmjetaj i konfiguraciju elemenata u vezi

2. funkcija istrauje kako sistem funkcionira u prostoru, u relaciji prema okruenju. Svaki sistem je
otvoren u odnosu prema okruenju sistem vieg reda hijerarhija od doma do svemira.
3. evolucijska faza istrauje proces koji se sastoji od vie faza : postanak, razvoj, transformacija i gaenje
sistema u prostoru
Svaki sistem ima i obiljeje samoregulacije do odreene granice. Ako je poremeaj izvan te granice, sistem
nestaje i pretvara se u drugi sistem.Skok iz jednog stanja u drugo zove se katastrofa i na temelju toga razvija
se teorija katastrofe i bifurkacije.
sistemska analiza sastoji se od :
1. identifikacija elemenata sistema
2.istraivanje veza izmeu sistema
3.istraivanje strukture veza i elemenata u sistemu
4.istraivanje funkcija veza i elemenata u cjelini
5.istraivanje procesa sistema
6.istraivanje trenda, prognoza i upravljanja tim procesima
Pojmovi u teoriji sistema
1. elementi dijelovi ili podsistemi
2. veze izmeu elemenata i izmeu sistema i elemenata; pozitivne / negativne; direktne/povratne
3. struktura i raspored elemenata i veza odraava funkciju sistema
Obiljeja : cjelovitost, hijerarhinost, jedinstvo s okrujem
4. okruenje: sistem vieg reda koji utjee na funkciju sistema
5. hijerarhija- odnos superpozicije: svaki sistem dio je sistema vieg reda
6.kompozicija ili poredak elemenata organiziranih kao sistem
7. organizacija sistema entropija je mjera organiziranosti
U neorganiziranom sistemu entropija je maksimalna, a u organiziranom je minimalna.
89

8. funkcija sistema i svrha ili cilj koji ima sistem u relaciji s drugim sistemima
Sistemi koji imaju unaprijed odreenu svrhu teleoloki
Oni koji izgube svrhu nulti
Svi antropogeni sistemi su teleoloki
9. ponaanje sistema pozitivna sprega je ona koja udaljava sistem od poetnog stanja sistem gubi svoje
osobine i pretvara se u drugi sistem
10. konverzija inputi koji iz okruenja ulaze u sistem ( sirovine, energija, informacije) i u procesu
funkcioniranja pretvaraju se u output
11. dinamika sistema predstavlja promjene u vremenu sistem moe biti statiki ili dinamiki
12. stanje sistema posljedica je dinamike u prolosti
TIPOVI SISTEMA
etiri tipa
1. morfoloki sastoje se od sistema koji su povezani svaki sa svakim i ine mreu
2. kaskadni lanani sistem meusobno povezanih elemenata direktnim vezama
3. procesni kombinacija dvaju sistema elemenat jednog sistema je istovremeno elemenat drugog sistema
4. dirigirani procesima se upravlja iz operatora
Ljudski faktor je upravlja
Kartografske metode i pristup
Karta poetak i kraj geografskog istraivanja
Karte poljoprivrede razlikuju se po sadrzaju, prikazuju tip poljoprivrede, poljoprivredne povrsine, obim
proizvodnje, itd. koritenje metode kartograma primjena povrsine i boje.
Karte prometa prikazuju promet metodom linearnih dijagrama (obim prijevoza, promet putnika) Postoje
specijalne karte prema vrsti saobracaja (pomorske, avio, eleznicke, autokarte)
Karte industrije koriste najee metodu znakova- za oznacavanje industijskih centara, rudnika, elektrana i
drugih proizvodnih objekata.
Osnovne cetiri vrste znakova : slovni, geometrijski, crtezi i simboli.
90

Metoda linearnih znakova koristi se na prometnim kartama i tu se znakovi oznacavaju bojama, rafurom i
sirinom znaka. Metod areala ili ogranicenih povrsina koristi se u oznacavanju pojava s nejednakim
razmjestajem (industrijske regije, bazeni ugljena, polja nafte )
Metoda izolinija koja povezuju tocke sa istim vrijednostima najcesce se koriste za prikazivanje reljefa
(izohipse), gustoe naseljenosti (izodeme), oborina (izohijete), temperatura (izoterme) itd. Linije koje
pokazuju udaljenost od prometnih centara nazivaju se izohrone (u h) ili izotele (u km).
Udaljenost izmedju izolinija je ekvidistanca ili interval.
Metoda taaka koristi se u prikazivanju masovnih, razbacanih, usitnjenih objekata.
Svaka tocka predstavlja odreeni broj objekata koji je kartiran.
Metoda kartodijagrama sastoji se u crtanju dijagrama : strukturni, dinamicki, prosti, slozeni, povrsinski i
linijski.
Metoda kartograma : kolicinske karakteristike - razlicitim intenzitetim boje
Kartogrami su zemljovidi na kojima se na razliite naine (tokama, geometrijskim likovima, slikama
i bojama) prikazuje prostorna rasprostranjenost elemenata statistikog skupa.
tri vrste kartograma:
a) dijagramske karte
b) statistike karte
c) piktogrami.
Dijagramske karte
crtaju se spajanjem zemljovida i povrinskih grafikona, na primjer, kvadrata, trokuta, krugova, i slino.
Povrinski grafikoni, su proporcionalni apsolutnim frekvencijama skupa, - izraava se intenzitet
promatranog obiljeja ili pojave. Likovi se ucrtavaju

unutar granica povrine na zemljovidu koja

predoava odgovarajui modalitet prostornog statistikog obiljeja, ime se izraava prostorna

rasprostranjenost

elemenata statistikog skupa

Piktogrami -prostornu rasprostranjenost i intenzitet elemenata statistikog skupa prikazuju gue ili
rjee rasporeenim tokama (ili nekim drugim znakovima) na odgovarajuem zemljovidu.
Statistike karte crtaju se tako da se na zemljovidu razliitim bojama ili sjenanjem po pojedinim
dijelovima nekog podruja pokazuje intenzitet neke pojave koji je najee izraen relativnim brojevima.
91

2. GEO. NOVE EU

Razvoj novih industrija

Gdje ?Na periferiji Europe
ZATO ?
trokovi proizvodnje su nii
Smanjili su se trokovi prekograninog uvoza
Na lokaciju industrije utjeu centrifugalne i centripetalne sile!
Hoe li se industrija koncentrirati ili e biti disperzna ?
Centrifugalne sile

Centripetalne sile

Ukidanje granica

Velika koncentracija potroaa

Prometni trokovi

Lokalni posao

Prenapuenost

Dostupnost komunikacija

Kulturne/jezine razlike

Infrastruktura u jezgri
gospodarstva

Diferencijacija proizvoda
LOKACIJA U NOVOJ EU
Lokacija je uvjetovana pristupom tritu s jedne strane i trokovima proizvodnje s druge
MPI ( Market Potential Indeks) visok oko velikih urbanih centara Pariz, London, Frankfurt
I regije u blizini ovih centara imaju visok MPI ( Surrey, Berkshire,Champagne)
Regije s najslabijim trinim potencijalom okruuju rubove kontinenata
U najniu kategoriju ubajaju se sj. Finske, Grka, sj. vedske, rubni dijelovi panjolske i Portugala
MPI ima visoki potencijal u sreditu Europe (zapad Francuske, vicarska, sjever Italije)
Ovisno o MPI imamo tri tipa industrije gdje su trokovi trgovine relativno niski
92

1. djelatnosti za koje je nuno da su u blizini trita potroaa: hoteli, restorani -nastoje se koncentrirati u
sreditima stanovnitva s visokim MPI.
2. 2. djelatnosti gdje je maksimalni pristup specijaliziranim visoko kvalitetnim ulaganjima nuan znanstvene
ustanove, financijski sektor, mediji oko velikih kozmopolitskih centara
3. 3.djelatnosti gdje je nuno da su trokovi proizvodnje minimalni proizvodne djelatnosti, osiguranja

Aglomeracijska gospodarstva imaju pozitivan povratni efekt izmeu imbenika koji ih lociraju jedne uz
druge. EU je danas na poetku utvrivanja procesa specijalizacije, to ukljuuje i relociranje ekonomskih
aktivnosti. Nova ekonomska geografija smatra da je danas u tijeku proces u kojem se drave specijaliziraju,
a industrije koncentriraju.
Izmeu 1950 1990.g. iskristaliziralo se 17 industrija i 119 europskih regija.
Dananja gospodarska i industrijska jezgra Europe je prostor sa sreditem u Bruxellesu odakle se iri u
polumjeru od 350 km, zahvaajui populacijski najnaseljeniji dio kontinenta i razvojnu os: Manchester
Milano. Unutar te Euroregije nalaze se i glavni politiki i ekonomski centri moi: Bruxelles Luxemburg
Strasbourg Paris London. To je regija koja je jo od 19. st. i prve industrijske revolucije koncentrirala
najvei dio proizvodnje ugljena, eljeza, tekstilne industrije, petrokemije, proizvodnje hrane i energije.
Nasuprot europskoj gospodarskoj jezgri nalaze se geografske regije koje su najudaljenije od Euroregije i
ine tzv. Europeriferiju. U nju su ukljuena gospodarski slabije razvijena podruja Grke (jug), juna Italija,
Portugal, kotska visoravan. Stvaranjem jedinstvenog gospodarskog trita u okviru EU dio industrije iz
sredita premjeta se na periferiju kako bi se smanjila nezaposlenost, omoguio gospodarski rast i razvila
infrastruktura.
Plava banana je gusto naseljeni i visoko urbanizirani prostor brojnih gradova , poput Londona,
Amsterdama, Brisela, Frankfurta, Milana, koji ine tzv. city belt, ili Centralni Megalopolis. irenjem
Europske unije na istok oekuje se i jaanje regije Yellow banana, od Pariza, Klna,Berlina do Varave.
Sunbelt se protee du sredozemne obale, od Milana do Valencije i obuhvaa gradove Nica, Marselles,
Barcelona.

Europa i kulturni krajolik

Interakcija ovjeka i prirode u Europi kroz stoljea rezultirala je raznolikou krajolika. Danas dominira
kulturni krajolik nad prirodnim okoliem.
Faze promjena
Prije 3000 godina > od 80% prirodnog pokrova Srednje Europe guste bjelogorine ume na niim
visinama. Hrast i grab na sjevernim padinama. Bor suha kontinentalna podruja na istoku. Antropogeni
utjecaj je mali. Kr. 5 st. umski pokrov smanjio se za 25 %- djelatnosti Germana i Romana. Krajem srednjeg
93

vijeka udio umskog pokrova manji je za 25 30 % u odnosu na dananji. Prva reforestacija 14. st.
potranja drva za grau i ogrijev . Krajolik je multifunkcionalan opskrbljuje ljude hranom i sirovinama,
pitkom vodom, prostorom za rekreaciju. Promjene u krajoliku nakon 1945.g. tehnoloka modernizacija
poljoprivrede rezultirala je raznolikou u koritenju zemlje.
DANAS
Paralelni utjecaji na europski krajolik:
1. industrijalizacija, polarizacija, intenzifikacija poljoprivrede kao ekonomsko tehnolokog fenomena
2. naputanje zemlje socijalno ekonomski fenomen
3. dravna inicijativa za zatitu znanstvenih ili rijetkih krajolika
4. reforestacijske mjere
5. ekspanzija gradova i urbanih podruja
6. poveanje prometne infrastrukture
7. poveanje turistikih objekata
3. EKONOM. I OKOLI
Ekonomija okolia znanstvena disciplina u okviru ekonomske znanosti koja prouava
Koritenje prirodnih resursa
Zatitu okolia
Istrauje odnos trokovi korist i ulaganje u okoli
SVRHA?-> utvrivanje ekonomskih posljedica degradacije okolia, traenje ekonomskih uzroka te
degradacije, davanje ekonomskih poticaja kako bi se ta degradacija usporila, zaustavila ii usmjerila drugim
pravcem.
FUNKCIJE?
1. izvor je sirovina za proizvodnju
2. asimilira otpadne tvari
3. ima ostale ope funkcije:

estetski uitak
94

rekreacija

zadovoljenje duhovnih potreba...

TO PROUAVA?
Ekonomske posljedice oneienja i degradacije okolia na cjelokupan ivi i neivi svijet. Postupci koji bi se
mogli primijeniti u spreavanju degradacije okolia i uz koju cijenu (trokove). Razliiti pristupi spreavanja
oneienja u pojedinim dravama i poduzeima. Koristi koje se mogu ostvariti s obzirom na uloena
sredstva u zatitu okolia. Meuovisnost gospodarskog razvoja i zatite okolia. Ekonomski instrumenti
zatite okolia. Naini i postupci gospodarenja pojedinim resursima itd.
EKOLOKA EKON?
Novaekonomija!! Bavi se preispitivanjem pretjerane gospodarske aktivnosti. Ekoloka ekonomija ispituje
probleme upravljanja ekosustavima na odrivi nain i utjecaj drutvenih sustava na prirodne ekosisteme.
Ekoloki menadment je primjena sustavnog i holistikog pristupa u zatiti, upravljanju i obnavljanju
okolia i ekosustava. Ekoloki menadment zanima se za sve to ini okoli, ukljuujui sva mjesta gdje
ljudi ive i rade, kuda se kreu i gdje se aktivnosti dogaaju.
Potrebno je!

Politika volja (da se titi okoli)

Ekoloki standardi

Politika zatite okolia

Ekoloko zakonodavstvo

Ekoloka svijest

Ekoloki educirani strunjaci

Kontrola provoenja analizira UTJECAJ nekog zahvata na okoli

Taj se utjecaj obino izraava u TETAMA. Ekologija procjenjuje prirodne tete. Ekonomika okolia
procjenjuje ekonomske, tj. monetarne tete.

izravne neposredne tete u prirodi

neizravne ekonomski gubitci zbog degradacije okolia, zbog dodatnih trokova otklanjanja, zbog
dodatnih trokova sprjeavanja oneienja.
95

RAZVIJENE ZEMLJE
izdvaja se 2-3% ukupnog domaeg proizvoda za zatitu okolia, uravnoteena korist i trokovi, ulaganje u
zatitu okolia sve se vie isplati, investicije u okoli ponegdje i do 25% ukupnih investicija
EKOSUSTAVI
Najvrijedniji su MORSKI EKOSUSTAVI
njihova je vrijednost 20,9 trilijuna $.
vie od 50% vrijednosti odnosi se na OBALNE EKOSUSTAVE. zato onda unitavamo,
palimo,devastiramo, betoniziramo obalu ?
naelo preventivnosti pri zahvatu planirati radnje tako da se uini najmanja mogua teta
naelo cjelovitosti razvoj + zatita okolia = cjelovit proces
naelo hijerarhije pojedinani ciljevi podreeni opima i nacionalnim, dugoroni podreeni kratkoronim
(bitne odluke donose se po hijerarhiji: meunarod. zajednicadrava sektori lokalna zajednica
poduzea)
naelo selektivnosti utvruju se prednosti s obirom na ugroenost i ekonomske mogunosti
naelo plaanja trokova oneienja ONEIIVA PLAA!!!
naelo strunosti zatita se mora temeljiti na znanosti
naelo javnosti pravo graana na informaciju i sudjelovanje u odluivanju
Ekoloka kriza fikcija ili stvarnost
Ekoloka kriza ne postoji ve imamo odreene ekoloke probleme
Kulminacija krize modernog industrijskog drutva i njegova naina miljenja
Stvaranje neravnotee u ekolokim sustavima koje neprekidno traje i koje utjee na ivu i neivu prirodu na
Zemlji ukljuivo i ovjeka
UZROCI EKO KRIZE!- Rast stanovnitva, Nestaice sirovina i energenata, Oneienja okolia,
Ugroavanje bioloke raznolikosti, Nerazumna eksploatacija prirodnih resursa
POREZ!
Pigouov porez ili taksa jednak je graninoj ekolokoj teti ili vanjskom troku odnosno graninoj teti
uzrokovanoj oneienjem na optimalnoj razini oneienja. Ekoloki porezi kao regulator zatite okolia!
96

Pri utvrivanju ukupne ekonomske vrijednosti (total economic values TEV) okolia ili ekolokih dobara,
odnosno koristi od zatite okolia, treba imati na umu da priroda ima primarnu vrijednost za odravanje
cjelokupnog ivota. Primarne se vrijednosti prirode ne mogu izravno procijeniti. Kako npr. Procijeniti
vrijednost zraka, ako je on uvjet opstanka cjelokupnog ivota.
Ukupna ekonomska vrijednost ekolokih dobara moe se podijeliti na dvije osnovne kategorije. To su
1. uporabna i
2. neuporabna vrijednost.
Vrednovanje okolia moe se provoditi sljedeim metodama:1) Mjerenje korisnosti okolia metodom
sklonost potroaa da plate za kakvou okolia(willingnessto payWTP). Ljudima treba pruiti
mogunost izbora pri emu se pretpostavlja da e se pozitivna sklonost prema neemu (npr. ekolokom
dobru) manifestirati u spremnosti plaanja WTP onoga to pojedinac ili skupina eli. Postavlja se pitanje:
Koliko su ljudi spremni plaati da bi se sprijeila ekoloka teta ili gubitak, ili kakvu su naknadu spremni
prihvatiti da pristanu na gubitak?
razlikuje se:
spremnost plaanja da bi se stekla korist,
spremnost da bi se odreklo koristi,
spremnost plaanja da bi se sprijeio ekoloki gubitak, odnosno prihvaanje da bi se doputao gubitak
Mjerenje korisnosti okolia metodom putnog troka(travelcostmethodTCM) -> Ovaj pristup
upotrebljava se za mjerenje koristi povezanih s rekreativnim resursima (parkovima, rijekama, plantaama
itd.). Osnovna je zamisao da se izmjeri iznos novca koji ljudi potroe da bi koristili te resurse (putni
troak). Stavljanjem u odnos razlike u putnom troku s razlikama u potranji moe se izvesti krivulja
potranje za pojedinim resursima.
Mjerenje korisnosti okolia Hedonistikom metodom(hedonisticprincip methodHPM) Metoda koja se
rabi za procjenu vrijednosti netrinih resursa (ekolokih dobara), a koristi se promjenama u ocjeni
komplementarnih dobara kako bi se otkrilo koliko su ljudi voljniplatiti za zdraviji okoli, zove se
Hedonistika metoda . Kako rijehedonistikiznai sklonost zadovoljstvu, to ova metoda procjenjuje
zadovoljstvo ili korisnost.
Mjerenje korisnosti okolia metoda mogueg vrednovanja ili uvjetne procjene vrijednosti
okolia(contingent valuations methodCVM). Za mjerenje koristi od zatite okolia ekonomisti esto
upotrebljavaju ankete, tj. primjenjuje se izravni pristup na nain da se pojedinac pita koliko su spremni
platiti za bolju kakvou okolia, odnosno kakvu naknadu trae za aktivnost (obino gospodarske) koje e
97

pogorati kakvou okolia. Takva se metoda naziva metoda mogueg vrednovanja okolia ili uvjetna
procjena
4. REGIONALNE NEJEDNAKOSTI RH

NUTS REGIJE
Osnovu teritorijalno administrativne podjele u Europskoj uniji ine tzv. NUTS regije. Sustav za
identifikaciju i klasifikaciju prostornih jedinica za potrebe slubene statistike u zemljama lanicama
Europske unije.
dominantan kriterij za odreivanje regija je broj stanovnika :
(a) NUTS 1: 3-7 milijuna stanovnika;
(b) NUTS 2: 800.000-3.000.000 stanovnika
(c) NUTS 3: 150.000-800.000 stanovnika
Svaka zemlja dobiva abecedni kod
U Europskoj uniji, EU-27 ima :
NUTS 1 95 regija,
NUTS 2 268 regija
NUTS 3 1291 regija.
RH NUTS 2
HR01: Sjeverozapadna Hrvatska : Grad Zagreb, Zagrebaka, Krapinsko-zagorska, Varadinska,
Koprivniko-krievaka i Meimurska upanija.
HR02: Sredinja i istona (Panonska) Hrvatska : Bjelovarsko-bilogorska, Virovitiko-podravska, Poekoslavonska, Brodsko-posavska, Osjeko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Sisako-moslavaka i Karlovaka
upanija.
HR03: Jadranska Hrvatska : Primorsko-goranska, Liko-senjska, Zadarska, ibensko-kninska, Splitskodalmatinska, Istarska i Dubrovako-neretvanska upanija.
Tri NUTS 2 regije
Najvei prostor zauzima
Jadranska regija (44%),
98

potom Panonska (41%)

Sjeverozapadna Hrvatska (15%).
Sjeverozapadna Hrvatska- (37,4%)st,Jadranska Hrvatska (32,2%)I Panonska (30,5%). BDP /st.( indikatora
gospodarske razvijenosti) 2005.g. , 7.038 EUR/st = 49,9% prosjeka Europske unije. U Sjeverozapadnoj
Hrvatskoj -48,2%. Regija s najveim BDP-om u RH 9.087 EUR/st.U Jadranskoj Hrvatskoj ostvareno je
31,2% ukupnog BDP-a a u Panonskoj Hrvatskoj svega 20,6%. Sjeverozapadna Hrvatska je na razini 28,6%
iznad prosjeka. Druge dvije NUTS 2 regije - ispod prosjeka Jadranska -4,7% i Panonska -30,9% . Sve tri
NUTS 2 regije- ispod granice 75% prosjeka Europske unije, to je i bio jedan od ciljeva ovakvog definiranja
NUTS 2 regija u Republici Hrvatskoj. u Sjeverozapadnoj NUTS 2 regiji, BDP po stanovniku Grada Zagreba
je 2,5 x > od Krapinsko-zagorske upanije Jadranska Hrvatska - 1:1,7 (Istarska kao najrazvijenija i
ibensko-kninska kao najmanje razvijena). Panonska Hrvatska raspon je 1:1,4 (Sisako-moslavaka kao
najrazvijenija i Brodsko-posavska kao najmanje razvijena). U 1990. godini udio primarnih djelatnosti u BDP
Hrvatske iznosio je 13,1%, a 2005. godine 7,6%. Pad udjela sekundarnih djelatnosti sa 41,7% na 31,7%.
Tercijarne i ostale djelatnosti poveane sa 45,2% na 60,7%. Prevelike i nedovoljno kvalitetne promjene.
Investicije - izrazito neravnomjerno prostorno distribuirane. Od ukupnih investicija u Republici Hrvatskoj,
ak 47% ih je ostvareno u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj, 35% u Jadranskoj i svega 15% u Panonskoj NUTS 2.
Gospodarska i razvojna nehomogenost regija NUTS 2 razine. Grad Zagreb prua 92,5% (skoro dvostruko)
vee ivotne prilike od prosjeka Republike Hrvatske, dok se veina ostalih upanija (izuzev Krapinskozagorske) ispod hrvatskog prosjeka.
Vrijednosti indeksa specijalizacije gospodarske strukture
vrijednost indeksa 1,24
NUTS 2 regija Sjeverozapadna Hrvatska specijalizirana je u djelatnostima (financijsko posredovanje,
poslovanje nekretninama, iznajmljivanje i poslovne usluge. Vrijednosti indeksa za Grad Zagreb (1,59) koji
je jedini u Republici Hrvatskoj specijaliziran upravo u ovoj djelatnosti.
Najvei broj upanija ima iznadprosjenu specijalizaciju u sektoru
1. poljoprivrede, lova, ribarstva i umarstva
2.industrija i graevinarstvo financijsko posredovanje i poslovne usluge samo grad Zagreb ima
iznadprosjenu specijalizaciju, sektor trgovine niti jedna upanije nema visoku specijalizaciju. Regionalne
razlike prema stupnju specijalizacije najvee su u sektorima poljoprivrede i hotela i restorana.
Najvei stupanj specijalizacije u poljoprivredi
99

1.Virovitiko-podravska,
2.Bjelovarsko-bilogorske i
3.Koprivniko-krievake upanija
hotelijerstvo i turizam Dubrovako neretvanske upanije slavonske upanija i Liko-senjska su najvie
specijalizirane u sektoru poljoprivrede,SZ Hrvatska izrazito specijalizirana u sektoru industrije
graevinarstva.
GRADOVI nosioci razvoja
indeks efikasnosti gradova prema regijama:
1. gradovi Zapadne Hrvatske (108,1)
2. gradovi Sredinje Hrvatske (101,5)
3. gradovi June Hrvatske (100,9)
4. gradovi Sjeverne Hrvatske (99,4)
5. gradovi Istone Hrvatske (95,3)
5. NOVA EKONOMSKA GEOGRAFIJA
Tri pokretake snage ekonomskih aktivnosti u svijetu
A. globalizacija ekonomskih aktivnosti
B.poveana vanost regionalnih / lokalnih procesa kao ishodita inovacija, novih poslovnih ideja
C. pojava ekonomije temeljene na znanju
Globalizacija ovisi o komparativnim prednostima i specijalizaciji. Specijalizacija se javlja na lokalnoj razini
u ekonomskim klasterima. Pobjednik u toj globalnoj igri biti e onaj koji e moi sastaviti: najbolji svjetski
dizajn,proizvodnju, istraivanje, provedbu i marketing na najveoj razini. Rijetko se svi ovi elementi mogu
nai u samo jednoj zemlji ili na jednom kontinentu. Stara ekonomska geografija.
Prirodni resursi vaan imbenik. Nova ekonomska geografija. Antropogeni imbenici educirana radna
snaga,istraivanja, intelektualno vlasnitvo, poslovna infrastruktura, fizika infrastruktura.
Tri puta prema rastu
Unaprijediti imbenik ulaganja
100

Poveati koliinu uloenog rada i kapitala =poboljana produktivnost i porast BDP-a

Trgovina i komparativne prednosti
Smanjiti uvoz i poveati izvoz= poveanje udjela na svjetskom tritu i porast BDP-a
Inovacije i poduzetnitvo
Stvoriti povoljno okruje za inovacije i poduzetnitvo = porast novih poslovnih djelatnosti unutar
kompanija i novih kompanija
poduzetnitvo sudjeluje u velikoj mjeri u rastu BDP-a , kroz uinkovitost i dugorono
Poduzetnike regije biti e podlonije krugu procvata i ekspanzije ( boom bust ), ali svaki novi ciklus vodi
regiju na viu razinu razvoja.
Tehnoloki baloni nisu novost--Boom i Bust pojave su neizbjene i potrebne
Sadraji poduzetnikog okruja
povoljna pravila igre
Slobodni tok kapitala prema najuinkovitijoj uporabi
slobodni tok ljudi prema najboljem izraavanju talenta
Slobodan tok ideja prema poboljanju kolektivnog uenja
Globalna povezanost prema industrijskim klasterima.
Dolaze novi valovi inovativnosti i konkurentnosti
ovise o informativnosti i komunikacijama( mobitel, Internet)
pribliavanje biotehnolokih i informacijskih tehnologija ( bioip, biomaterijal )
Komercijalizacija nanotehnologije ( nanoip, pametni materijali, mikrostrojevi )
Zato konkurentnost?
GLOBALNI IZAZOVI
procesi globalizacije
tranzicija i promjene prema trinoj ekonomiji
gospodarski trendovi 21. stoljea
101

elja za pristupanjem EU
IZAZOVI UNUTAR ZEMLJE
poticanje dijaloga privatnog i javnog sektora
stvaranje uspjenog programa konkurentnosti
stvaranje politika mjera
dugorone perspektive
stvaranje konsenzusa
podizanje razine svijesti
Utjecaj ICT industrije na gospodarski razvoj
Tehnoloki napredak informatike i telekomunikacijske tehnologije tijekom zadnjih desetljea utjecao je na
nain poslovanja poduzea, te na promjene u nainima globalne trgovine i usluga
India ICT revolucija dovela je do velikih pozitivnih promjena u gospodarstvu
Irska i Izrael centri razvoja softverskih rjeenja
Singapur, Hong Kong i Taiwan osigurani osnovni uvjeti za razvoj ICT tehnologije
Networked Readiness Index
NRI mjeri spremnosti nacije ili zajednice za sudjelovanje u ili za ubiranjem koristi od razvoja ICT sektora.
Glavni cilj NRI je lake razumijevanje kompleksnosti i raznovrsnosti imbenika koji utjeu na razvoj ICT-a
nacije kako bi stvaraoci politika i donositelji odluka mogli jasnije definirati razvojne ciljeve.

102

Razvoj urbanih sustava u svijetu

1. Razvoj antikog urbanog sustava u Europi

Razvoj je zapoeo na obalama i otocima Egejskog i Sredozemnog mora. Urbani sustav antike Grke se
dijeli na 3 razdoblja: arhajsko, klasino i helenistiko. Za arhajsko razdoblje je karakteristina egejska
kultura sa sreditem na otoku Kreti i gradom Knososom. Kasnije dolaze Jonjani, Ahejci, Dorani koji postaju
nositelji helenske kulture. Dorani su osnovali Spartu, a Jonjani Atenu. Grci prodiru sve do Sicilije (Magna
Grecia) i Francuske u Massaliji, Egipta i Jadranskog mora. U klasinom razdoblju Atena postaje ekonomski
najjai grad u Grkoj. U helenistikom razdoblju dolazi do irenja urbane mree i osnivanje novih gradova
zbog osvajanje Aleksandra Makedonskog. Glavni centri se nalaze izvan Grke: Aleksandrija, Antiohija,
Pergamon.
Oblik grada u Grkoj se naziva polis grad drava. U prostornoj strukturi grkih gradova mogu se ustvrditi 3
funkcionalna dijela svetite (akropola),javni i upravni dio, stambene zgrade. Glavni gradski trg je
agora. To je bilo sredite javnog ivota, ali i ekonomskog zbog razvoja trgovine. U helenistikom razdoblju
dolazi do geometrijski pravilne sheme ulica pod pravim kutem Miletski tip planski razvoj grada.
Helenistiki model grada su preuzeli Rimljani i primjenjivao se tijekom kolonizacije Amerike.
Razvoj Rimskog Carstva se temeljio na razvoju Rima. itavo Carstvo je poivalo na parazitskoj privredi
prikupljanje bogatstva iz osvojenih podruja. Dolazi do gradnje vojnih logora (castrum) i preoblikovanja
starih naselja (oppidum). U Hrvatskoj su postojali brojni gradovi: Siscia(Sisak),
Mursa(Osijek),Andautonia(Zagreb), Salona,Pola. Rimski centri imali su razliite statuse kolonije,
municipiji. A mnogi britanski gradovi koji danas u svom nazivu zavravaju na chester imaju tradiciju
rimskih castruma. Prostorna struktura rimskih gradova je bila pravilna, grad je imao oblik etverokuta, a
ulice se sjekle pod pravim kutom. Glavna ulica (istok-zapad) je decumanus, a druga (sjever-jug) je cardo.
Sjekle su se pod pravim kutem, u sreditu grada glavni trg forum. Sastavni dio foruma je hram te forum
preuzima ulogu agore i akropole. etverokutne stambene zone su se nazivale insule. Razvoj Rimskog
Carstva je poivao na razvoju jednog grada tiranopolisa, ali i parazitopolisa.

2. Prostorno-funkcionalna struktura orijentalnog grada

Prostor orijenta Sjeverna Afrika i Jugozapadna Afrika. Grad je administrativni i trgovaki centar, a mnogi
gradovi doivljavaju svoj procvat nakon izgradnje vjerskih objekata moeje. Naziv za predindustrijske
jezgre dananjih gradova je medina (grad). amija ili moeja zauzima sredinji poloaj u gradu. Sastoji se
od glavne zgrade s kupolom i minerata. U blizini velike amije se obino nalazila bolnica-maristan, te
uilita medrese. Veina islamskih gradova ima kazbu-tvravu koja je obuhvaala i sultanovu palau.
Suk ili bazar je trgovaka jezgra islamskog grada. Stari dio grada-medina je bio kompaktno i racionalno
organiziran dio grada. idovske etvrti u sklopu islamskog grada se nazivaju mellah, nastaju od 15.st(prva u
Fesu). Sistem slijepih ulica (orsokaki) je bitno obiljeje islamskog grada. Plan grada je bio nepravilan.
Osnovna ekonomska jedinica je bila porodica. Do 19.st. je prevladavao bazarski tip ekonomije mali
proizvodni pogoni i ulina prodaja. Nakon dolaska Europljana dolazi do socijalnog raslojavanje
gecekondu siromane etvrti slamovi oko Istanbula i Ankare.

103

3. Urbani sustavi Afrike

A frika je najslabije urbanizirani kontinent - oko 1/3 st. ivi u urbanim podrujima. Najguu mreu velikih
gradova imaju Nigerija I JAR. Oko gradskog stanovnitva ivi u prigradskim naseljima shanty towns.
Gradovi su neravnomjerno rasporeeni 80% drava koje imaju izlaz na more, glavni grad se nalazi na
obali. etiri su faze urbanog razvoja: predmerkantilistika, merkantilistika, kolonijalna i postkolonijalna.
U predmerkantilistikoj fazi razvoja prve znaajnije dravne tvorevine su Gana, Mali i Songhai, a prvi
gradovi Timbuktu, Gao i Kano. U merkantilistikoj fazi razvoja dolazi do prenoenja vanjskih utjecaja
putem trgovine od 16.st. U kolonijalnoj fazi razvoja ekspanzija poinje u 19.st. podjela posjeda,
eksploatacija prirodnih sirovina i uvoz gotove industrijske roba. Gradualistiki tip kolonizacije postupan
prijelaz od obale prema unutranjosti; usmjerena izgradnja gradova, prometnica i iskoritavanja sirovina.
Kolonijalni sustavi u nepravilni i asimetrini. Prvi gradovi - Portugalci 15. i 16. st. - Bissau., Porto Novo;
Lagos, Luanda, Mombasa. Kolonijalni urbani sustavi Afrike: obalna orijentacija, periferna lokacija,
jednostavna struktura i izrazita polarizacija. U postkolonijalnoj fazi razvoja dolazi do ekolonizacija Afrike;
politike samostalnosti i nezavisnog razvoja; velikih ekonomskih tekoe. Ekonomska ovisnost o europskim
zemljama neokolonijalizam. Premjetanje nekih glavnih gradova s obale u unutranjost (Abidjan
Yamossoukro; Lagos Abuja). Zapadna Afrika jedna od najurbaniziranijih regija Afrike; do 35% gradskog
stanovnitva; najrazvijenija mrea gradova; velike lokalne razlike.

4. Urbani sustavi Dalekog Istoka

Predmerkantilistiko, merkantilistiko, kolonijalno i postkolonijalno razdoblje. Prapovijest: prvi gradovi na
prostoru doline Inda - Mohenjo Daro i Harappa - 2500.-1500 g. pr. Kr. Proirenje mree gradova u srednjem
vijeku: doline Inda, Gangesa, Jangcea, Hoang Hoa, Mekonga, gradovi Japana. Hsian u Kini 800 000 st. u 9.
st., najvei grad na svijetu. Razvoj velikih urbanih sustava zapoinje u 19. st. ukljuivanje Azije u svjetski
ekonomski sustav. Prostorne strukture gradova jugoistone Azije su vrlo sloene. S obzirom na
postanakimamo tri grupe. Prvu ine prethistorijski gradovi koji su se jako izmjenili dolaskom europljana
(Rangon,Mandaly, Hue). Drugi tip su planirani gradovi, posve novi gradovi podignuti od strane europljana
(Singapore).Treu grupu ine autohtona naselja, koja su bez obzira na zapad zadrala autohtona kulturno
genetskaobiljeja (Luang Prabang i Bangkok). Veina gradova ima trojnu strukturu. Jedan dio pod utjecajem
zapada,drugi dio ine Kinezi i Indijci i trei dio su autohtone etvrti. Imamo kampongs naselja sa
siromanim imigrantima sa sela. U proizvodnji prevladava porodini sektor i organiziranatvornika
proizvodnja.
Japanje najurbaniziranija i najrazvijenija drava svijeta. Gradovi su graeni po uzoru na onekineske sa
pravilnim rasporedom ulica i gradskim zidom. Prvi takav grad je Nara. 794.g. osnovan je Kyoto koji je
glavni grad do 1868. (dinastija Meiji)-modernizacija drave,ukljuivanje Japana u svjetske procese-i
nekoliko stoljea je bio meu najveim gradovima svijeta. Od 1573 1868 stvorena je mrea gradova koja
se zadrala do danas. U razvoju urbanog sitema veliko znaenje imaju feudalni utvrenigradovi koji su
centri administracije, a zatim dobijaju proizvodne i trgovake dijelove. Tokyo je postao glavni grad 1969.
Japan danas ima etri industrijsko urbane koncentracije. Keihin sa Tokyom iYokohamom, Chukyo s
Nagoyom, Hanshin s Osakom, Kyotom i Kobeom te Kitakyushu s istoimenim gradom iFukuokom.

104

Kina - Grad je u sreditu drutvene organizacije razlika u odnosu na Europu srednjega vijeka; centar
kraljevske vlasti i administracije, duhovno sredite. hsien gradovi sredita provincija i kotara. Najjai
urbani razvoj za dinastija Ming (1368.-1644.) i Ching (1644.-1911.).

5. Urbani sustavi Latinske i Angloamerike

Pretkolonijalno razdoblje - Gradovi razvijaju trgovinu, obrt, prerauju poljoprivredne proizvode i rude te
proizvode graevinski materijal. Drevne kulture su one Asteka, Maya i Inka.Najznaajniji stari gradovi su
Tlatilco te Teotihuacan na Meksikoj visoravni. Oko Meksikog zaljeva i Yucatanasu La Venta, Tical.
Znaajno je za razvoj gradova klasino i postklasino razdoblje kada nastaju novi gradovi kao vodei centri
dravnih tvorevina ili kao regionalni centri Texcoco, Tenochititlan. Glavni grad imperija Inka bio je
Cuzco. Kolonijalno razdoblje Santo Domingo do 1520.g. je bio glavni grad osvojenih podruja. Znaenje
gradova naobalama raste i uspostavljaju se gravitacijska podruja prema njima (Havana, Bogota, Buenos
Aires, Santiago de Chile). Gradovi su ishodita pohoda, politike kontrole i eksploatacije. Socijalni pokret se
temelji na privatnom vlasnitvu, stvoren je sistem starateljstva (encomienda) radi bolje eksploatacije.
Zemljoposjednici ive u gradu a poljoprivrednici izvan njega. Pravilna mrea ulica, geometrijski zoning su
tipini elementi u prostornoj strukturi latinsko amerikih gradova.Pravokutna gotovo geometrijska mrea
gradskih ulica, upuuje na planski razvoj grada. Pri planskoj gradnji prostor je bio podijeljen na kvadrate sa
stranicama od 112 120 metara. To su cuadre ili manzane. Cuadre ili manzanese dijele jo na etri jednaka
dijela solarese. Naglo rastu squatter naselja bezinfrastrukture, sagraena od otpadnog materijala. Takva
naselja su ogromna, u Cuidad Mexicu ine 41,5%povrine i 40% stanovnitva. U Brazilu se takva naselja
zovu favelas, Venezueli ranchos ili barius, Argentini villas miserias, Peru barriados, ile callampas, Meksiko
colonias proletarias.
Angoloamerika - Prva naselja su stvorili panjolci koji prodiru s juga iz dananjeg Mexica. 1565 panjolci
na Floridi podiu St.Augustin. 1609. je osnovan Santa Fe. Shema gradova je kao i ulatinsko amerikim
gradovima panjolaca. Podiu se misionarske stanice koje su kasnije prerasle u jezgredananjih velikih
kalifornijiskih gradova San Diega, Santa Barbare, Los Angelesa, San Francisca, SantaRose. Nizozemci
osnivaju New Amesterdam koji preuzimaju Biritanci inastaje New York. U urbanim sistemimabritanskih
kolonijalnih posjeda na atlantskoj obali vani su Boston, Charleston, New York i Philadelphia. Od 19.st.
Poinje ubrzana urbanizacija. Na to utjee poljoprivredni sistem, industrijski razvoj, tehnoloke inovacije u
transportu te demografski i socijalni faktori. Poljoprivreda osigurava vikove za rastue gradsko
stanovnitvo te veliki dio agrarnog stanovnitva sada moe migrirati u gradove. Najvei gradovi 1790 su na
obali atlantskog oceana od Maine do Georgije i ti gradovi su uglavnom trgovaki gradovi. Vezani su uz
svoje agrarno zalee. Do1830 okosnicu prometa ine jedrenjaci i kola, pa se grade ceste i plovni kanali,
nakon 1830 primat preuzima eljeznica i parobrod i poinje dinaminiji urbani razvoj. Bitno obiljeje
gradova je geometrijski tlocrt. Ulice su orijentirane sjever jug -avenije, zapad istok - street. U nekim
gradovima ulogu glavne ulice je preuzela rijeka ili obala mora. Prednost takvog grada je podjela gradskog
prostora ali je oteana organizacija prometa i napasna je monotonija. Takav tlocrt uvjetuje i jednosmjerne
ulice. Drvo je tradicionalni graevinski materijal, 70% stambenog fonda SAD je od drveta. Prvi neboder je
imao 10 katova, 1885 u Chicagu. 80% stanovnitva ivi u metropolitanskim podrujima. Sjeveroistok SADa, Velika jezera, Kalifornija. Levittowns masovna stambena izgradnja u suburbiju.

105

Regionalna geografija Europe 1

1. Geoloke i geomorfoloke znaajke

Prekambrij 20% povrine, Naslage prekambrija otkrivenesu u najveem dijelu Skandinavije (Baltiki tit),

Uralu, Ukrajini (Ukrajinski tit), Kavkazu, ekoj, francuskoj (Sredinji masiv, Bretanja, Normandija)
kotskoj, s. Irskoj, Portugalu, z. panjolskoj. Prevladavaju metamorfne stijene.

Paleozoik - Zapoinje transgresijom mora, znaajan zbog dva tektonska ciklusa: kaledonske i hercinske
orogeneze.

Kambrij zapoinje kaledonska orogeneza, Iberski poluotok, Pirineji, eka

Ordovicij naslage vapnenca, Naslage su otkrivene na podruju Pirineja, Iberskog poluotoka,

od Francuske preko srednje Europe do Balkanskog poluotoka

Silur - Naslage ove starosti najrasprostranjenije su na sjeveru Europe od Estonije do Irske. Kao tipino
podruje mogu se izdvojiti Britanski i Skandinavski Kaledonidi

Devon - Leita eljezne rude su otkrivena u Rajnskom kriljavom gorju, a kamenog ugljena u Kuznjeckom
bazenu. Zavrava kaledonska, a zapoinje hercinska orogeneza

Karbon i Perm klastiti i karbonati, Istoni dio Ruske ploe: brojna nalazita nafte i plina, dok gipsa i soli
ima u sjevernim dijelovima z. Njemake. Na zapadu Europe pod magmatskim utjecajima nastala su rudita
metala.

Mezozoik - raspadanje prakontinenta Pangeae, nastanak Atlantskog oceana i poetak nestanka oceana Tetis.
Razlikuju se dva podruja stabilno Ruske ploe, Baltikog tita, Kaledonida i srednjozapadno Europskih
Hercinida, te nemirno mediteransko podruje. Za podruje srednje Europe karakteristino je taloenje
sedimentnih stijena u Tetis oceanu.

Kenozoik - Razlikuju se dvije geotektonske cjeline: kratoni sjevera i podruje alpske orogeneze na jugu
(Mediteranu) Europe.

Kopneni dio izdvajaju se tri dijela:

1. Podruje kratona (71%) na istoku i zapadu Europe
2. Kaledonska i hercinska orogeneza (13%)
3. Alpska orogeneza (16%)
106

 Podmorski dio etvrta cjelina

Paleoeuropa kratoni prekambrijskih stijena Baltiki tit, Ukrajinski tit, Ruska platforma, Barentsova
platforma, Hebridi, Skandinavsko gorje, Irska i Velika Britanija

Mezoeuropa Hercinidi Zapadne i Srednje Europe, Hercinidi Pirinejskog poluotoka, Sardinija, Korzika i
Rodopi

Neoeuropa Jura, Pirineji, Betijski kordiljeri, Iberski kordiljeri, Apenini, Alpe, Dinaridi i Karpatobalkanidi

Europa je najrazvedeiji kontinent - najrazvedenija Norveka obala: koeficijent razvedenosti 20, druga je
Hrvatska obala KR: 10, te Grka

2. Rijeni reimi

Kini zapadno europske rijeke

Srednje europske - snijeni i snijeno kini
Istone Europe - kasni snijeni
Sredozemlje - kini mediteranski

3. Sjevernomorska nizina ili Nizozemlje

- Produetak: Njemako poljske nizine, a od Parike kotline odvaja ga niski (uravnjeni) paleozojski masiv
Brabant u junoj Belgiji.

- Podruje prekriveno glacijalnim nanosima, u priobalnom podruju poznato pod nazivom geest,
Priobalne dine pod utjecajem abrazije stalno su mijenjale svoj oblik. U priobalnim podrujima, oko ua
tekuica izmeu dina i geesta ona su bila zamovarena.

- Kao posljedica zapadnih vjetrova i Golfske struje u priobalnom podruju este su dugotrajne magle

Nizozemsko-belgijska nizina dijeli se na tri osnovne cjeline:

107

1. Priobalne dine - podruje koje je u Nizozemskoj dugo oko 750 km, iroko oko 5 km i visoko do 60 m.
Predstavlja prirodnu branu prema moru.
2. Polderi - su umjetne hidroloke depresije (3 do 5 m ispod razine mora) okruene branama koja je
kanalima i vodenim ispustima povezana s morem (jezerima). Razlikuju se tri vrste poldera: Isuene povrine
mora ili jezera, Poplavne doline, Movarnih podruja
3. Geest glacijalno oblikovanje reljefa

4. Flora Europe

-Obzirom na vegetaciju, Zemlja se dijeli na est flornih oblasti, a Europa pripada holarktikoj flornoj oblasti
(ili carstvu).
-Najvee rasprostiranje ima eurosibirsko sjevernoameriko florno podruje
-biomi odreene prirodno vegetacijska podruja koja s faunom ine zajednice

1. tundra - vegetacija mahovina i liajeva, temperatura zraka najtoplijeg mjeseca je 10 C. Prema jugu,
postupno se javlja via vegetacija (grmlje i ume breze) i prelazi u tajgu. Krajnji sjeverni dijelovi kontinenta
i Island

2. borealne crnogorine ume tajge - Prevladavaju podzoli. Podruje tajge dijeli se na: tamnu (smrekovu) i
svijetlu (borovu). U skandinavskim dravama i rusiji ima veliko znaenje u proizvodnji celuloze i papira

3. listopadne i mijeane ume najrairenije u Europi, Od zapadne Europe (vlani oceanski dio) prema
istonoj, izmjenjuju se ume hrasta i bijelog graba, sa umama bukve i jele (srednja Europa), te hrasta i bora
(istona Europa).

4. stepa - na sjeveru prelazi u umostepu, a na jugu u suhu stepu i polupustinju. U istonoj

Europi koliina oborina varira 300 od 500 mm, do 10 mjeseci je aridno ili semiaridno razdoblje. Stepa je u
najveoj mjeri pretvorena u polja

5. sredozemno podruje - Vazdazelene ume, makija i garig. Vegetacija prilaguena suhim, toplim ljetima.
Najznaajniji predstavnici vegetacije je hrast crnika.
-makija (visika do 5m, te niska do 2m visine), a javljaju se prvenstveno na silikatima.
-Garig essto podruje s rijetkom niskom grmolikom vegetacijom a karakteristino je za karbonatna
podruja.
-Matoral termin koji se koristi za grmoliku mediteransku vegetaciju

108

5. Pedoloke znaajke

1. gelini glejsoli (tla tundre)- sjeverna Skandinavija i Istono europska nizina u podruju subpolarne klime
s pojavom permafrosta. Organska tvar se slabo raspada, boja je crna

2. kriosoli tla koja se javljaju u krajnje hladnim dijelovima Europe

3. podzoli nastala u podrujima tajgi i glacijalnih sedimenata. Ova tla obiljeava proces intenzivnog
raspadanja i ispiranja to utjee na njihovu kiselost

4. kambisoli prekrivaju najvei dio zapadne srednje i jugoistone Europe, jug Skaninavskog poluotoka te
podruja izmeu podzola i feozema u Istonoeuropskoj ravnici.
5. feozemi - nastaju u podrujima sa sunom kontinentalnom klimom, sa listopadnom umom i stepom. Plii
su i svjetliji od crnica (ernozoma), te su poznati i pod imenom siva umska tla. Nastala su na podruju
Istonoeuropske ravnice i Panonske nizine

109

6. crnine (ernozjomi) - nastaju u podrujima stepa i semiaridne kontinentalne klime, U Europi, obuhvaa
podruja istone Panoske, Moldavske, Vlake nizine, te juni dio istonoeuropske nizine. Matini supstrat
les najplodnija tla na Zemlji

7. kestenova tla - nastaju u podrujima sa suhom kontinentalnom klimom istone Europe.

Najrasprostranjenija su u Istonoeuropskoj nizini, i predstavljaju prelaz iz zone ernozjoma prema
polupustinjskoj zoni. Karakteristina suha poljoprivreda i deflacija

8. leptosoli june Alpe, Dinaridi, karakteristino spiranje

9. glejsoli - Karakteristina su za najnie dijelove rijenih terasa dolina. Razvoj panjaka

10. histosoli movarna tla - sadre vie od 20% organske tvari. Znaajna su za movarna i
barska podruja Irske, sjevera istonoeuropske i Poljsko - njemake nizine, te Skandinavskog poluotoka.
Polesia najvee podruje s ovim tipom tala

11. solonaki slana tla Nastaju u junoj Europi, Pananoskoj, Vlakoj i Prikaspijskoj nizini

12. litosoli kamenjari - Najraireniji u gorskim, junim i sredinjim dijelovima Europe

13. regosoli i fluviosoli tla nastala na podruju flia, odnosno na rijenim sedimentima

110

Politika geografija I
Njemaka politika kola?
Geopolitika je svoj puni zamah upravo dobila izmeu dva svj. rata i to se posebno snano razvila u
Njemakoj.
Porijeklo tih ideja jednako se mogu pronai kod Mackindera i u Sad-u.
Za razvoj njemake politike kole najzasluniji je Karl Haushofer (1869 1946), bio je prof. geografije na
sveuilitu u Mnchenu; osnovao je institut za geopolitiku i izdavao asopis Zeitschrift fr geopolitik;
njegov sin Albrecht takoer je bio geopolitiar.
Njemaka geopol. kola razvila se na sljedeim idejama i uenjima:
o

1) AMERIKA IDEJA MANIFEST DESTINY

2) IDEJA IZOLACIONIZMA

3) MONREOVA DOKTRINA

4) KOLONIJALNA OSVAJANJA VELIKIH SILA

5) RAZVOJ SOCIJALNOG DARVINIZMA

1) sredinom 18. st. ova ideja se razvila u Sad-u (1830- 1860), a ta ideja znai neokolonijalnu nudu koja
upuuje jedan narod ili rasu da se proiri na odreenom teritoriju sve do prirodnih granica. Ona znai
ideju postupnog mirnog zauzimanja itavog n amer. kontinenta (tako su 1819. otkupili Floridu od
panjolske, 1867. Aljasku od Rusije, a Novi Meksiko i Kaliforniju su otele poslije rata, koji je izbio
nakon ulaska Teksasa u savez).
Glavni problem njemake bio je navodno nedostatak ivotnog prostora zbog nepravinog
razgranienja, a izlaz je bio u irenju. Takvo gledite bilo je blisko nacistikoj stranci koja ga je
prihvatila od osnutka, a po osvajanju vlasti stala ga je praktino provoditi. Haushoferova geopolitika
oslanjala se na rjeenja tj. uvjerenje da su poloaj i zemljopisne znaajke dravnog teritorija odrednice
njihove sudbine, te na Mackinderovu heartland teoriju.
Drava stalno mora pokazivati svoj dinamizam kroz tenju poveanja ivotnog prostora
Nacionalno podruje mora biti zatieno sigurnim granicama to sigurnijima to je podruje
vee.
Glavne sastavnice dravne prostorne strukture tzv. geopolitiki parametri su:
1. Glavni grad (gravitacijsko sredite drave),
2. Polje sile,
3. Kulturna dinamika i rubni pojas
velikoj sili potrebna je i unutranja osovina koja je arterija rasta njezine snage
dinamine drave neminovno e usisati manje drave koje se nalaze na smjeru njihova irenja
Haushoferova pol. doktrina poznata je kao Weltanschaung ili pogled na svijet; njegova politika poznata
je kao geopolitika pan regija
u tom modelu svijet se sastoji od tri, smjerom S J izduene, pan regije
svaka pan regija sastoji se od jezgre i periferije
Pan regije su:
111

1.Panamerika s Sad-om kao jezgrom,

2.Euroafrika (Paneuropa) s Njemakom kao jezgrom
3.Velika istona azija (Panazija) s japanom u jezgri i
4. Australazijom na periferiji
U kasnijim verzijama Haushofer je iz Paneurope izluio Rusiju koju je izdigao na panregije
Panrusije
Sve panregije bile su gospodarski samodostatne, a fiziko geografski odijeljene jedna od druge i
stoga razmjerno lako branjive
Njem. geopol. bili su ponajprije zaokupljeni ulogom Njemake, a Haushofer i ulogom Japana.
U predvienoj borbi za prevlast izmeu Britanskog carstva, Sovjetskog saveza, Amerike i Japana, nj.
treba poduprijeti Japan, jer joj to omoguuje monog saveznika iz Azije i olakava postizanje ciljeva
slamanje Britanskog carstva i preuzimanje vodeeg poloaja u Euroafrici!
Haushofer je zagovarao saveznitvo s Rusijom, opasno stvarane snanog kontinentalnog bloka od
Njemake preko Rusije do Japana kao protutee Britanskoj moi to je bilo posve u duhu
Mackinderove Heartland teorije. Taj ideal bio je oivotvoren potpisom pakta o nenapadanju izmeu
Nj. i Rusije 1939. god. Njegov koncept i teorija nikad nije bio vrst i trajan.
Suglasje izmeu Haushofera i suradnika (sin Albrecht, Kurt Vowinckel, Richard Henning, Otto
Maul, Herman Lautensach, Erich Obst; njihov kratkoroni cilj bila je revizija Versaillskog
mirovnog sporazuma i poretka.
Koriten je Ratzelov pojam Lebensraum (ivotni prostor), a glavni nedostatak nj. bio je navodno
nedostatak ivotnog prostora zbog nepravinog razgranienja, a izlaz iz tog bilo je teritorijalno
irenje. tako gledite bilo je blisko nacistikoj stranci koja ga je prihvatila od svog osnutka, a nakon
preuzimanja vlasti stala ga je praktino i provoditi.
Primjer napada na Sssr 1941. nije bio nimalo u duhu njemake geopolitike, no njemaki geopolitiari
bili su u najmanju ruku lojalni reimu.
povezanost drave i njezinog teritorija izraena je u njemakoj s krilaticom ''blut und boden'
uenje o prostoru sredinja je hipoteza njemake geopolitike i smatraju da raspored i znaenje
odnosa snaga u svijetu je u vezi s njihovim prostornim odnosima i poloajem
meu hipotezama su i one koje i danas vrijede
hipoteze moemo svrstati u etri grupe:
1. raspored kopna i mora
2. obiljeje klime
3. ekonomsko-deterministiki prostor
4. razvoj tehnologije
Njemaki geopolitiari shvaaju prostor na pet naina:
1. ''raumgeopolitik''-istie znaenje teritorija koji zauzima neka drava kao ivi organizam. ovo
dravno podruje treba shvatiti kao ivotni prostor (''lebensraum'')
112

 2. prostor mora imati autarhine osobine

3. prostor se dijeli na pan-oblasti
4. nuno je vladati kopnenim prostorom
5. dravne se ire prema prirodnim granicama
Njemaki geopolitiki prostor dijele na:
1) onaj koji potpuno zauzimaju nijemci
2) onaj u ijim prostorima postoje i ostale etnike skupine, ali su u manjini
3) onaj u kojem su nijemci manjina, ali zbog svoje rasne, kulturne ''superiornosti'' imaju ''pravo''
dominirati
Autarhinost prostora - podrazumijeva da u nekom prostoru postoje uvjeti za razvoj neovisne
privrede u cjelini, a ako nema tada je nuno irenje prema prostorima koji imaju te resurse. irenje se
ne moe izbjei, ali treba nai nain za ostvarenje
Hitlerovi brzi ratovi, bili su za taj nain za dolazak do sirovina, a ta borba je i danas znaajna
Podijela svijeta na pan-oblasti
1) pan-ameriku
2) euroafriku (do granica sa sssr-om)
3) panrusija (rusija sa dijelom sibira i indija)
4) istonaazija (ruski daleki istok, dio sibira, kina, indonezija, australija)
vodee sile u oblastima su: sad, japan, njemaka, rusija
Odnos kopna i mora
prema idejama njemake geopol. kole novi poredak se treba osloniti na veliku kopnenu masu gdje
bi dominirala njemaka
Njemaka se nalazi u sreditu Rimlanda, u djelu koji omoguuje lak prolaz prema Hartlandu i na taj
nain omoguilo kontrolu cijelog svijeta
prirodne granice
drava se iri prema prirodnim granicama koje su njene prirodne granice. kada treba prestati sa
irenjem, teko je odrediti, no to bi trebalo smatrati sve dotle dok se sa lakoom svladavaju zapreke
irenja
ciklika teorija o razvoju drava
njemaka geopolitika kola prihvatila je cikliku teoriju u objanjavanju razlika pojedinih naroda.
drave i nacije u svojem razvoju polaze kroz etiri faze:
1) inicijalna faza - (razvoj iz ''regije jezgre''), gdje jo nema elje za irenjem
2) faza mladosti - drava poinje pokazivati politiku snage u odnosu na druge teritorije, sa bitnim
demografskim porastom
113

 3) razdoblje zrelosti - teritorijalno irenje drave prestaje, gubi neka podruja i dolazi do slabljenja
4) razdoblje starosti - nema osvajanja
U emu se razlikovala njemaka geopolit. i vanjska politika?
U sljedeem:
1) Za haushofera su zapadne sile (v.b. i francuska) bile najvei neprijatelji i s te strane je oekivao
najvei otpor njemakoj vlasti. njemaka vanjska politika je sve do 1938. god. imala neto drugaiji
odnos prema v.b.
2) S obzirom da su zapadne sile opasnost, haushofer je predlagao da se tome posveti posebna pozornost.
njemaka vanjska politika je odredila druge prioritete: ureivanje mitteleurope pod njemakim
nadzorom, utvrivanje lebensrauma na istoki i ostvarenje politike drag nach osten
3) Haushofer je predlagao saveznike odnose sa sovjetskim savezom. politika drag nach osten je nuno
vodila u sukob sa sovjetskim savezom. pakt protiv kominterne je navjestio mogunost sukoba, dok je
sporazum iz 1939.god sa sovjetskim savezom bio u skladu s njemakom geopolitikom. na kraju je hitler
odluio potpuno suprotno od onog to mu je sugerirala njemaka geopolitika.
4) Osvajanje mora i kopna trebalo je biti u ravnotei. njemaka vanjska politika se gotovo u potpunosti
usmjerila prema osvajanju kopna
5) Ostvarivanje ravnotee sa zapadnim silama je bila nunost. njemaka vanjska politika se u poetku
bavila vie istokom europe i namjeravala je, barem u prvoj fazi, podravati status v.b. i francuske kao
velikih sila
6) Haushofer je bio protiv objavljivanja rata sad-u. smatrao je da bi japan takoer morao za svoje
potrebe vie voditi rauna o suradnji sa sad-om, nego planirati sukob za prevlast na tihom oceanu
7) Njemaka geopolitika kola isticala je vanost kontrole sredozemlja. hitler je taj prostor gotovo u
potpunosti prepustio italiji, koja ga nije bila u stanju kontrolirati. prva intervencij na njemaki reich je
ila upravo na taj prostor. njemaki geopolitiari su precijenili mo mussolinijeve italije
8) Haushofer je smatrao kako japan svoj utjecaj treba iriti juno od svog podruja, odnosno da mora
kontrolirati jugoistonu aziju i sve pomorske puteve u tom prostoru. smatrao je da je japan sila koja ne
moe kontrolirati veliku kopnenu masu. japan je uinio upravo suprotno- nastojao je osvojiti manduriju
i kontrolirati kopnenu masu istone Azije.
9) Njemaka geopolitika kola nije predlagala podinjavanje naroda istone europe, ve su predlagali
neku vrstu saveza sa njemakom dravom. njemaka vanjska politika je preuzela rasne zakone koji su
proizali iz nacistike ideologije i poela ih primjenjivati protiv naroda istone europe, ime je izazvala
sveopi otpor.
Za razliku od zapadne geopolitike misli koja je poslije prvog svj. rata krenula u smjeru razvoja
internacionalizma u obliku sprjeavanja novih svjetskih sukoba, njemaka geopolitika kola usmjerila
se prema konceptu 19. stoljea-imperijalizmu. nije stoga udno to je njezin koncept gotovo u potpunosti
zamro nakon drugog svj. rata

Moderna geopolitika?
Suvremeni geopolitiari (Lefevre, Agnew, Corbridge) prave distinkciju izmeu prostorne prakse i
predstavljanja prostora. Prostorna praksa za njih je ono djelovanje koje se odnosi na materijalne i fizike
tokove, interakcije i djelovanje se dogaa u prostoru kao osnovni oblik gosp. proizvodnje i drutv. odnosa.
Prostorna praksa temelji se na materijalnim resursima, dok je predstavljanje prostora vie naslonjeno na
organizaciju ideje i ideologije.
114

Na temelju ove distinkcije Agnew i Corbridge napravili su temeljno razlikovanje izmeu geopolitikog
poretka i geopolitikog diskursa.
Geopol. poredak odnosi se na polit. ekonomiju prostorne prakse, odnosno hijerarhijsku organizaciju
prostora.
Geopolitiki diskurs odnosi se na geopolitiku zamisao hijerarhijske org. prostora, koja se ne mora
ostvariti, i u svojoj biti, ne mora biti ispravna 8 tona)
Agnew i Corbridge razlikuju tri geopol. poretka poslije poraza napoleona i bekog kongresa 1815. god.
to su:
a) britanski geopol. poredak (1815 1875)
b) geopolitiki poredak imperijalnih sukoba (1875 1945)
c) geopolitiki poredak hladnog rata (1945 1990)
Sadanji geopol. poredak ureuje meusobna pitanja kroz organizaciju svj. trita i trgovine nad
nacionalnim integracijama i meunarodne organizacije, kao to su Eu, Svjetska trgovinska
organizacija (WTO), MMF, Svjetska banka.

Postmooderna politika?
Danas u svakom trenutku imamo sve informacije na terenu, to nam omoguava sustav gis (geographical
information system). Svjetska politika prikazuje se iz sata u sat na globalnim tv i kompjuterskim
mreama.

Danas nema mnogo teritorijalih prijetnji i sve su vie neteritorijalne, a posebno je prisutno u strategiji
sad-a, nemaju teritorijalnih prijetnji, ali su vrlo ukljueni u svjetske poslove, a to su gospodarski,
politiki, drutveni, a ponekad vojni; to su: terorizam, kompjutorski napadi, narko terorizam, globalna
115

korupcija, irenje bolesti, humanitarne krize, degradacija okolia, proliferacija oruja za masovno
unitenje
Hladnoratska strategija SAD-a temeljila se na imperativima zadravanja (irenja revolucije,
komunizma), sa teritorijalnim rasporedom snaga i organizaciju saveznika.
Suvremene prijetnje zahtijevaju novu geostrategiju i to na fleksibilnosti i brzini, od 1995. nacionalna
vojna strategija sad-a u podnaslov ima: strategija fleksibilnog i selektivnog sudjelovanja

Dananje (posthladnoratovsko) razdoblje sloenije je nego za vrijeme hladnog rata. stara vojna
prijetnja je bila je velika prijetnja sad, ali je s time bilo lake upravljati nego sa dananjim okruenjem,
to je dovelo do promjena u am. sigurnosnoj politici.
U novom sigurnosnom okruenju dominiraju u najirem smislu etiri (4) izazova:
1) izazovi koji proizlaze iz postojanja nuklearnog oruja za masovno unitenje, ukljuujui i opasnost
od profilacije nuklearnih, biolokih i kemijskih oruja u sustav za njihovu upotrebu.
2) opasnosti koje proizlaze iz pokuaja regionalnih sila da sporna pitanja u regiji rjeavaju silom i
orujem, to moe izazvati brojne sukobe, unutarnje, etnike, regionalne, terorizam i druge aktivnosti
nasilja.
3) izazovi koji proizlaze iz razvoja demokracije i trine ekonomije na prostoru srednje i istone
Europe, posebno Rusije, jer zaustavljanje i usporavanje tih reformi moe dovesti do ozbiljne prijetnje
Europske i svjetske sigurnosti, a time se otvaraju novi izazovi za sigurnost SAD-a.
4) ekonomska opasnost za nacionalnu sigurnost ako sad na unutarnjem planu ne uspije odrati
gospodarski rast i stabilnost.

Dravne granice?
U oviru politike geog. posebno mjesto u istraivanjma zauzima pitanje granica,no ta se pitanja
odreuju i u drugim znanstvenim disciplinama, pravu, ekonomiji, geografiji, sociologiji, polit.
znanostima.
Granicama oznaavamo, na kartama i na zemljitu, linije do koje je suverenitet jedne drave, mada su u
suverenom svijetu sve manje vidljive, ali su jo uvijek najvidljivi oblik dravnog suvereniteta suverenih
drava.
116

U literaturi se esto koriste pojmovi ''frontier'' i ''bundary'' koji se mogu prevesti kao granice, no u
strunoj literaturi se razlikuju.
Frontier u suvremeno doba granice zemalja se dodiruju, u staro doba granice su bile odreene prirodnim
zaprekama (rijeke, jezera, planine, mora, pustinje) i nisu imale mogunosti za dodir. Do kraja 19.st ulogu
granica imala su podruja nazvana ''terra nullius'' (podruja izmeu udaljenih arita suvereniteta - to su
prirodni imbenici u prostoru), danas su granice mjesta izravnog fizikog kontakta drava.
U slijedeoj fazi razvoja granica nailazimo na pojam ''frontier'', a to su podruja koja lee izmeu dva
integrirana podruja ili dvije politike jedinice. to je zona dinamikog karaktera koja se moe iriti ili
suavati,ali na raun slabije dravnosti. Stalno je podruje potencijalnih sukoba. Jedan povijesni frontier
bio je prostor izmeu amerikih doseljenika i indijanaca, i vojna krajina za vrijeme turske ekspanzije.
Granice - su linije, zone koje odjeljuju podruja razliitih geografskih, politikih, ekonomskih, etnikih,
religijskih i drugih obiljeja. To nisu samo linije u prostoru, ve je to element koji ima tri dimenzije:
ukljuuje zemljinu plohu, podruje iznad i ispod nje, to znai da granica nije crta nego ploha
nepravilna oblika koja omeuje samu povrinu tla, zrani prostor i podzemlje koji su sastavni dio
dravnog teritorija.
Odreivanje granica - odreuju se kroz etiri faze:
1. definicija (opis granice) - ako granica ide tokovima rijeka, tada treba tono odrediti uzima li se za
granicu cijeli tijek (sredina), odnosno do kojeg mjesta, ako su to drugi dijelovi u prostoru onda se njihov
naziv stavlja u opis granice. to je prva faza u odreivanju granice
2. delimetacija (druga faza) - tu se vri precizna delimetacija uz pomo zranih i satelitskih snimaka
3. demarkacija (trea faza) - prethodno odreivanje prenosi se na teren i dolazi do oznaavanja granica
vidljivim obiljejima na terenu
4. administracija (etvrta faza) - dolazi do odreivanja reima prelaska granica, kontrole, svih drugih
stvari koje poduzima drava s ciljem upravljanja graninim reimom
Vrste granica
postoje razne podjele granica, no svrstavamo ih u tri grupe:
1. morfoloka podjela
2. genetska podjela
3. funkcionalna podjela
1) morfoloka podjela granica
prirodne (prema objektima u prirodi-rijeke, planine, jezera) geometrijske (ugovorne)-obino se
proteu meridijanima i paralelama (veina granica unutar sad, w od rijeke mississippi su geometrijske)
2) genetska podjela granica (po nastanku) dijele se na:
a) pionirske (povlae se tamo gdje jo uvijek nije dolo do jaeg naseljavanja st, ekonomske valorizacije
ili uope organizacije ivota); takve granice gotovo nikada nisu bile sporne izmeu suvremenih drava i
suvremene su granice povuene upravo tim linijama bez sporova.
117

b) prethodne granice (antecedentne) nastale su na ve naseljenim podrujima i posluivale su za

odreivanje prostornog irenja naseljenog podruja.
c) naknadne granice (subsekventne)tj. one granice koje su povuene poslije intenzivnog naseljavanja,
ve dovrene organizacije ekonomskog, drutvenog i politikog ivota. one su pogodne za izazivanje
sukoba jer mogu presjecati etnikume, ekonomska podruja, odjeljivati gradove. najizrazitiji tip takvih
granica su tzv. geometrijske ili linijske, koje su obino bile povlaene u bivim kolonijama (po
paralelama, meridijanima, ne vodei raun o postojeoj stvarnosti).
d) nametnute granice - kada nije bilo nekog vrstog kriterija za utvrivanje, ili nakon rata kada je
trebalo odrediti crtu razdvajanja.
e) reliktne granice - su bive, koje nisu vie slubene, ali se jo uvijek jedan dio st. ponaa u skladu s
njima.
3) prema funkcijama granice se mogu podijeliti na:
a) barijerne (izolirajue), zatvaraju odreeni politiki entitet prema drugim entitetima, stvarajui od
njega posebnu, sigurnosnu, gosp. i politiku cjelinu
b) filtrirajue (polupropusne), obavljaju funkciju izolacije, ali su otvorene do odreene mjere radi gosp.
razloga, kao i radi legalne trgovine
c) kontaktne (sjedinjujue), stvaraju stabilnu okolinu i dobre odnose meu dvjema dravama. otvorene
su za kretanje ljudi, ideja, dobara, ali imaju posebne reime prema negativnim pojavama kao to su
ilegalna trgovina, imigracija...
d) integrativne (povezujue), u potpunosti su otvorene, i nema nikakve kontrole ljudi i dobara. primjer
eu
Kriteriji za odreivanje granica
Granice pripadaju grupi pojmova koje se u znanosti i meunarodnim odnosima definiraju ''objektima'.
itav teritorij zemlje spada pod nadlenost nekog subjekta meunarodnog prava (kopno, more, zrak,
podzemlje).
Postoje i neki prostori koji ne spadaju pod ''nadlenost'' konkretnog subjekta, ve je vlast nad njima
podjeljena: otvoreno more, terra nullius, svemirski prostor, podmorje, polarni krajevi.
U novije vrijeme odstupilo se od naela da se na povrini odreena granica protee u visinu i u dubinu.
To se npr. moe vidjeti kod epikontinentalnog pojasa tj. odreenje granica na moru, to je pojas koji
obuhvaa samo morsko dno i podzemlje, ali ne vodu ispod koje se nalazi. Granica suverenih drava
obalne drave ide samo povrinom morskog dna, a sputa se vertikalno u dubinu tek ondje gdje poinje
zona meunarodnog prostora. Ploha koja omeuje epikontinentalni pojas na vanjskoj granici
iskljuivoga gospodarskog pojasa, ne razgraniuju dravno podruje od meunarodnog prostora. To nije
granica u pravom smislu rijei, jer u ta dva pojasa obalna drava nema punu suverenost (kao u
unutranjim teritorijalnim vodama). Obalna drava u tim pojasevima ima vea prava od bilo koje samo u
pogledu nekih djelatnosti. Dakle, granica drave na moru ide vanjskom granicom teritorijalnog mora.
U meunarodnom pravu i praksi razlikuju se
118

a) prirodne
b) ugovorne granice
- granice na moru - eu proizvod, ali su se koristile i u dalekoj prolosti (grka, rim), kasnije norveani,
danci, englezi, nizozemci(srednji vijek), pa panjolci i portugalci.
- u 17. st. nizozemski pravnik Hugo Grotius govori o ''slobodnom moru'', a britanac John Selden o
zatvorenom moru.
- 1702. nizozemac cornelius van bynkershoek uspostavio je strunu terminologiju koja je i danas u
uporabi
- god. 1754. Danska je istakla suvereno pravo na dio mora uz obalu, irine 1 morska liga (4 nautike
milje)
- u 19.st iz europskih zemalja se iri u prekomorske kolonije
- nakon i. svj. rata skrb o kodifikaciji meunarodnog prava preuzima liga naroda
- u Hagu 1930. odrana je konferencija radi ureenja jedinstvenog pravnog sustava i obuhvaen je
prostor od 3 n/m, no ve prije ove konferencije sssr je istakao pravo na 12 n/m.
- god. 1945. sad proglaavaju pravo iskoritavanja bogatstva na kontinentalnom elfu, i u podmorju
unutar morskog pojasa omeenom izobatom od 200m, time poinje velika morska groznica 20 st.
UN odrava niz konferencija o pravu mora
I. konferencija 1958. u genevi (60 drava)- rasprava o teritorijalnom moru i elfu
II. konferencija u genevi 1960. bez veeg napretka
III. konferencija od 1973. do 1982. (s prekidima), sa 11 sjednica; caracas, new york, geneva, montego
bay-Jamajka, sa 150 drava, s nacrtom dokumenta sa 320 lanaka
Predvien je standard 12 n/m iroki pojas teritorijalnog, te 200n/m irok pojas iskljuivog gospodarskog
pojasa (exclusive economic zone EEZ).
Osim gospodarskog pojasa obalne drave imaju jo od 1958. (i. konferencija) pravo na koritenje
bogatstava na dnu i u podmorju tzv. epikontinentalni pojas (shelf). prema konferenciji iz 1982. taj pojas
je definiran kao morsko dno i podmorje izvan teritorijalnog mora do vanjskog ruba kontinentske padine
(obino 200 m dubine, ali moe biti i vie) ili do udaljenosti 200n/m; tu obalne drave imaju prava slina
onima u iskljuivom gospodarskom pojasu.
jadransko more 1986. razgranieno je izmeu italije, jugoslavije, i ono je na temelju sukcesije na snazi
danas izmeu italije i hrvatske
Granice na moru - prostorno i dimenzionalno
Po konvenciji 1982. najvanije je pravo obalne drave na teritorijalno more, irine 12n/m od polazne crte
i to normalna crta (crta niske vode uzdu obale) ili ravna - povezuje najizboenije toke na otocima ili
kopnu (gdje nema otoka).
119

Ravna polazna crta s unutranje strane zatvara unutranje more, koje se zajedno s teritorijalnim nazivaju
obalno more- je sastavni dio i suverenitet obalne drave nad njim u potpunosti, na vodi, podmorju i
zraku. jedino tu imaju pravo inozemni brodovi na nekodljiv prolaz. podmornice mogu ploviti, ali
moraju istaknuti zastavu dravekojoj pripadaju.
Obalna drava ima pravo na daljnjih 12n/m na uspostavi vanjskog pojasa s puinske strane da bi
sprijeila aktivnosti koje mogu ugroziti carinske, sanitarne i imigracijske propise vaee u teritorijalnom
moru, to nije dio dravnog teritorija.
Svaka obalna drava slobodna je proglasiti i iskljuni gospodarski pojas u irini od 200n/m, te ukljuiti
i teritorijalno more, gdje suvereno moe istraivati i iskoritavati iva i neiva bogatstva u moru i na
dnu.
Granice zranog prostora
To je neto novije od granica na moru, prate se od trenutka prvih zrakoplova.
Prvo se postavljaju parikom konvencijom 1919. gdje se kae potpisnice (ratne pobjednice) priznaju
svim silama (dravama) potpuni suverenitet nad zranim prostorom iznad dravnog teritorija,a 1944.
slinu odredbu sadri i ikaka konvencija.
Visoki domet suvereniteta ne spominje niti jedna konvencija, a pojedini predlau da se to vee uz
pojedine fizike karakteristike atmosfere (zrani pritisak, gustoa).
Postoji prijedlog da to bude visina na kojoj vie nije mogu let aerodinamike letjelice, a to je poznato
kao Van Karmanova crta, a nalazila bi se na visini od 80 km ili neto iznad toga (90 100 km).
Najvanije pitanje u vezi sa suverenitetom drave u zranom prometu povezano je s civilnim
zrakoplovstvom, jer niti jedna letjelica nema pravo nekodivog preleta kroz zrani prostor (letne rute,
frekvencija letova, vrste zrakoplova), podlijee sporazumu izmeu zainteresiranih drava, a mogue ih je
ograniiti na samo odreeni dio dana.
Bilateralni ugovori se donose, pa se meunarodni zrani promet smatra najpopularnijim vidom prometa
uope.
Tu izbijaju i sporovi, a najjai je bio zbog povrede zranog suvereniteta obaranjem junokorejskog
aviona od strane rusa 1983. god. zato je meunarodna agencija za civilno zrakoplovstvo usvojila
amandman na ikaku konvenciju kojim se drave trebaju suzdravati od upotrebe sile (oruja) protiv
civilnih zrakoplova i traiti prisilno sputanje.

Svjetske tampon zone?

???????????

EU granice?
???????????

120

POLITIKA GEOGRAFIJA II
1. NEOKOLONIJALIZAM
NEOKOLONIJALIZAM JE NOVI OBLIK POROBLJAVANJA, NE VIE VOJNIM NEGO GOSPODARSKIM
PUTEM, A ZA TO SU OSTALE I PRETPOSTAVKE JER SU KOLONIJALNE VLASTI INILE SVE, U RAZVOJU
GOSP. KOLONIJA, ZADRATI IH U OVISNOSTI I PO DOBIVANJU NEOVISNOSTI KOJA JE BILA
OEKIVAJUA.
KUPCI KOMERCIJALNIH MONOKULTURA (KAKAO, ARAIDI, KIKIRIKI) I DALJE SU OSTALI BIVI
KOLONIJALNI GOSPODARI KOJI SU DALJNJU TRGOVINU UVJETOVALI I POLITIKIM USTUPCIMA.
AK SU I BIVI KOLONIJALISTI SMATRALI DA U KRIZAMA U TIM NOVOOSLOBOENIM ZEMLJAMA
(KOJE SU SE BORILE ZA USPOSTAVU SVOJIH NACIONALNIH DRAVA) IMAJU PRAVO INTERVENIRATI
I SVOJOM VOJSKOM.

2. DARFUR
-DARFUR PUSTINJSKA REGIJA NA ZAPADU SUDANA
- GRAANSKI RAT U SUDANU IZMEU S I J
MASAKRI U DARFURU SU U PROLJEE 2003. PRIDODANI VELIKOM BROJU RAZOARANJA U
BROJNIM DIJELOVIMA REGIJE POGOENE RATOM I SVE VEIM SIROMATVOM.
SUOENE S POETNIM USPJEHOM POBUNE AFRIKIH SEOSKIH PLEMENA, VLASTI U KARTUMU (GL.
GRAD SUDANA) SU NAORUALE MILICIJU ''ARAPSKIH'' DOBROVOLJACA KOJI PLJAKAJU, PALE
SELA I PROVODE ETNIKO IENJE. UNATO STRAVINOJ BILANCI 200 000 MRTVIH, 200 000
IZBJEGLICA U ADU, I VIE OD 2 MILIJUNA RASELJENIH (1/3 ST.), U IMPROVIZIRANIM LOGORIMA U
SAMOM DARFURU I VELIKOJ HUMANITARNOJ INTERVENCIJI RAT SE NASTAVLJA.
NAKON TO JE PREDMET PREDAN

MEUNARODNOM SUDU, OUN JE UPRAVLJANJE KRIZOM

POVJERIO AFRIKOJ UNIJI KOJA JE NA TEREN POSLALA 6000 VOJNIKA, ALI BEZ MANDATA ZA
BORBENA DJELOVANJA, NEPRIJATELJSTVA SU NASTAVLJENA U JESEN 2005.
MIR IZMEU S I J JE PRIVREMEN, A UGROAVA GA NASTAVAK RATA U DARFURU I NEPOVJERENJE
MEU SAVEZNICIMA (VLADA SAMOSTALNOG JUGA SUDANA I VLADE U KARTUMU ''VLADA MIRA''
GDJE SU ISLAMSKA STRANKA AL - BASHIRA I NARODNI POKRET

ZA OSLOBOENJE SUDANA

SAVEZNICI). ESTI SU SUKOBI U GLAVNOM GRADU GDJE SE NALAZE MILIJUNI RASELJENIH OSOBA
S JUGA.

121

3. GRAANSKI RATOVI U ZAPADNOJ AFRICI

GRAANSKI RATOVI U SIERRA LEONEU, LIBERIJI I OBALI BJELOKOSTI...(I RANIJE U NIGERIJI)

Ekonomska zajednica drava zapadne Afrike (CEDEAO) je najstariji regionalni ogranak na kontinentu sa 15
zemalja okupirala je i bive frankofonske i anglofonske zemlje. Zbog mnotva sukoba (Sijera Leone,
Liberija, Obala Bjelokosti) CEDEAO ponajprije funkcionira kao regionalni policajac. Njeno oruano krilo
ECOMONG, u kojem prevladava nigerijska vojska prethodilo je razmjetaju vojske UN-a (plavih kaciga) u
Liberiji (Minul) i Sijera Leoneu (Minusil), kao i Obali Bjelokosti (ONUCI).
U OVIM DRAVAMA S DUGIM GRAANSKIM RATOVIMA POKUAVA SE RAZVOJAITI DESETKE
TISUA BIVIH BORACA NAROITO ''DJECE VOJNIKA'' TO JE JEDINI PUT U NORMALNO STANJE I
ODRANJE IZBORA. MEUNARODNA ZAJEDNICA NAMETNULA JE ODREDBE ZA SPRJEAVANJE
TRGOVINE ''RATNIM DIJAMANTIMA'' KAO IZVORA FINANCIRANJA BIVIH MILICIJA U SIERRA
LEONEU. A NASTOJALI SU PRED SUD DOVESTI I CHARLESA TAYLORA KOJI JE POBJEGAO U
NIGERIJU.

4. OSPORENA HEGEMONIJA SAD-A

AMERIKA JE DOMINACIJA OITA NAKON NESTANKA SSSR A. NO TO SE NE

DOGAA BEZ

OSPORAVANJA. NAJSPEKTAKULARNIJE SE MANIFESTIRA U OBLIKU TERORIZMA, NO ON NIPOTO

NIJE NAJVANIJI IZRAZ ODBACIVANJA UNILATERALNOSTI
UNESCO JE U PARIZU NA KONFERENCIJI 21. 10. 2005. SA 148 GLASOVA ''ZA'', 2 ''PROTIV'' (SAD I
IZRAEL), 4 ''SUZDRANA'' PRIHVATIO KONVENCIJU O ZATITI POSEBNOSTI U IZRAAVANJU. U
KOLOVOZU 2005. KINESKA KOMPANIJA CNOOC LTP ODUSTALA JE OD KUPNJE AM. NAFTNE
KOMPANIJE UNOCAL (NASTALA POBUNA U KONGRESU). U PROSINCU 2005. INDIJSKI LJEVIAR EVO
MORALES POBJEDOM U BOLIVIJI OZNAIO JE NOVI PORAZ SAD A NA TOM KONTINENTU.
NO 2004. I 2005. BILO JE I DRUGIH DOGAAJA: -AM. TRUPE IZGUBILE SU U IRAKU I DESILI SU SE
TERORISTIKI DOGAAJI U MADRIDU, LONDONU, RIYADU, JIDDAHU I DR.
VIDLJIVO JE DA SE U SVIJETU JAVLJA KOLEKTIVNI OTPOR OBRANI NEOVISNOSTI, JAVLJA SE
EKONOMSKI I POLITIKI PATRIOTIZAM. SVE SU BROJNIJI ONI KOJI ODBACUJU JEDNOPOLARNI
SVJETSKI POREDAK, NASUPROT AMERICI KOJA BEZ OKLIJEVANJA TITI VLASTITE INTERESE OD
PEKINGA DO SAO PAULA, OD SUEZA DO N. DELHIJA.
VRHUNAC VOJNE SNAGE SAD A POKLOPIO SE SA NAJNIOM TOKOM NJIHOVE POPULARNOSTI U
SVIJETU I SLIKA NJIHOVA NIKAD NIJE BILA TAKO NEGATIVNA. NO, NIJEDNA SILA (PA NI KINA) NE
MOE U IDUIM DESETLJEIMA SA SAD - OM UTEMELJITI NEKI ALTERNATIVNI PROJEKT, JEDINO JE
NETO DJELOMINO INIO SSSR U DRUGOJ POLOVINI 20. ST.
122

SAD RASPOLAE GOLEMIM VOJNIM, GOSPODARSKIM I LJUDSKIM RESURSIMA I VELIKOM

SPOSOBNOU JEDNOSTRANE INTERVENCIJE. NO ELJA SA HEGEMONIJOM SUDARA SE SA
BROJNIM OTPORIMA I ODBIJANJIMA DA SE ZAPADU PREPUSTI DA SAM ODREDI UNIVERZALNE
VRIJEDNOSTI OSOBNA PRAVA DEMOKRACIJU, SLOBODE I SL., DA PROGLASI SVOJU VIZIJU
DOBRA I ZLA, I DA OBJAVI KOJI JE REIM PRIHVATLJIV, A KOJI NIJE.

5. BALTIK IZMEU EUROPE I RUSIJE

NAKON PRISTUPANJA MAARSKE, POLJSKE I EKE NATO-U (1999.), ULAZAK TRIJU BALTIKIH
DRAVA (LITVE, LETONIJE I ESTONIJE) TE JO 4 BIVIH KOMUNISTIKIH ZEMALJA (SLOVENIJE,
SLOVAKE, BUGARSKE I RUMUNJSKE) 2004. GOD., NE PRESTAJE UZNEMIRIVATI RUSKE VOJNE
KRUGOVE I JAVNOST KOJA SE BOJI INSTALIRANJA NUKLEARNOG NAORUAVANJA NA SVOJIM
GRANICAMA.
POSEBNO TO SE RUSKA ENKLAVA U KALJINJINGRADU (GLAVNI STOER RUSKE VOJSKE NA
BALTIKU) NALA U OKRUENJU DVIJU ZEMALJA NATO-A, POLJSKE I LITVE (ODNOSNO EU). RUSI SU
TAJ SCENARIJ DOIVJELI KAO PONIENJE. MOSKVA ELI VRATITI RUSKU SILU, NASTAVLJA
PRETRESATI STATUS RUSKE MANJINE U ESTONIJI I LATVIJI (1/3 STANOVNITVA).
BALTIKE VLASTI TRAE OD MOSKVE SLUBENO PONITENJE PAKTA MOLOTOV-RIBENTROP (Iako

je slubeno bio oznaen kao "pakt o ne napadanju", ovaj sporazum obuhvaao je i tajni protokol kojim je
izvrena

podjela

interesnih

sfera

zemljama Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj)

TO

u
RUSI

ODBIJAJU

nezavisnim
BOJEI

SE

ZAHTJEVA ZA NADOKNADOM.
EKONOMSKA PREOBRAZBA BALTIKIH ZEMALJA BILA JE SPEKTAKULARNA, ALI POSTOJE I VELIKE
UNUTRANJE REGIONALNE RAZLIKE.
BUDUNOST MEDITERANA SJEVERA VELIKIM E DIJELOM OVISITI O NORMALIZACIJI BALTIKORUSKIH ODNOSA, KAO I O SPOSOBNOSTIMA ELIMINACIJE SOCIJALNIH I REGIONALNIH
NEJEDNAKOSTI U NOVIM ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE.

123

Pitanja Kartografija 2:
Daljinska istraivanja
Kartografske projekcije
Geodetske izmjere
Tematske i topografske karte
Kartometrija
1. Daljinska istraivanja
-Daljinska istraivanja jesu "vjetina i znanje dobivanja informacija o nekom objektu ili pojavi bez fizikog kontakta
mjernih instrumenata s objektom ili pojavom istraivanja" (Olui, 2001.).
Openito, daljinska istraivanja obuhvaaju sve aktivnosti od snimanja, procesiranja, interpretiranja i dobivanja
korisnih informacija iz podataka prikupljenih iz daljine s pomou instrumenata postavljenih u zrane i svemirske
letjelice.
-Za daljinska istraivanja koriste se:
analogni optiki instrumenti za snimanje (fotoaparati); s njima se najee snima iz zrakoplova
elektronski optiki instrumenti i drugi daljinski senzori s njima se snima iz umjetnih satelita i drugih svemirskih
letjelica.
-Daljinski senzori funkcioniraju na principu temeljnih fizikalnih zakonitosti pojedinih tijela u prirodi.
Sva tijela imaju, u odreenoj mjeri, sposobnos:t
emisije (zraenja, emitiranja),
refleksije (odbijanja),
transmisije (proputanja) i
apsorpcije (upijanja) energije odreene valne duljine.
-Prema Stefan-Boltzmanovom zakonu sva tijela, bez obzira na stupanj topline, tj. temperaturu, i to ako je ona via od
apsolutne nule, zrae energiju.
-Senzori koji se primjenjuju pri daljinskim istraivanjima i koji registriraju razliita elektro-magnetska zraenja mogu
biti aktivni i pasivni.
-Aerofotogrametrija obuhvaa skup metoda izmjere Zemljine povrine s pomou optikih instrumenata postavljenih u
zrakoplov. Poseban produkt aerofotogrametrije je orto-foto karta. Orto-foto karta je planimetrijski ispravna fotografija
iz zraka, koja po metrikim svojstvima, u potpunosti odgovara karti istog mjerila.
2. Kartografske projekcije
-Unutar kartografije razvila se posebna disciplina matematika kartografija iji su osnovni objekti istraivanja
kartografske projekcije. Kartografske projekcije mogu nastati izravnim preslikavanjem elipsoida u ravninu ili tzv.
dvostrukim preslikavanjem s elipsoida na sferu, a zatim sa sfere u ravninu.
-Kada se prikazuje cijela Zemljina povrina ili njezin vei dio, za geodetsku osnovu uzima se kugla. Kada se eli
prikazati manji dio Zemljine povrine za geodetsku osnovu odabire se neki od rotacijskih elipsoida.
124

Rotacijski elipsoid je matematiki model Zemlje koji nastaje rotacijom elipse oko njezine krae osi za koju se
prestpostavlja da se podudara s osi Zemlje.
-Naela vjernosti osnovni su segment kartografskih projekcija. Pojedine vrste i veliine deformacije proizlaze iz
temeljnog problema preslika sferne povrine na ravnu plohu. Tri su osnovna elementa ili naela vjernosti:
konformnost vjernost prikaza kutova na karti (kutovjernost)
ekvivalentnost vjernost prikaza povrina na karti
ekvidistantnost vjernost prikaza duljina na karti
Konformne ili istokutne zadravaju vjernost kutova i slinost beskonano malih geometrijskih figura oblika (otud
naziv "konformne" po formi sline). Deformacija kutova ne postoji, a meridijani i paralele sijeku se pod pravim
kutom.
Ekvivalentne, ili homolografske, ili istopovrinske zadravaju jednakost, odnosno konstantan odnos povrina u
projekciji s odgovarajuim povrinama na referentnom elipsoidu (Zemljinoj povrini), bez obzira na njihovu
dimenziju, od beskonano malih do konanih dijelova elipsoida i pripadajuih dijelova u projekciji.
Ekvidistantne ili istoduinske zadravaju konstantan odnos izmeu duljina na Zemljinoj povrini i u projekciji, ali
samo du jednog od glavnih pravaca. Ekvidistantnost nije mogue postii na cijelom polju karte.
Uvjetne Zemljina povrina preslikava se na ravnu plohu prema posebno postavljenim uvjetima. Obino je uvjet da
linearne i kutne deformacije budu to manje. To su sve one projekcije koji nisu niti kutovjerne, niti istopovrinske, niti
istoduinske.
3. Geodetske izmjere
-Geodetska izmjera je temeljni postupak koji prethodi izradi topografskih karata. Ustanove koje su organizirale prve
izmjere zemljita te izradu topografskih karata i katastarskih planova nazivale su se najee "geografskim", "vojnogeografskim" ili "geodetskim" institutima.

-U prolosti pri izmjerama najprije su bili (gotovo ritulano) odreivani osnovni orijentacijski pravci, i to
cardo maximus (generalno u pravcu sjever-jug)
decumanus maximus (generalno u pravcu istok-zapad).
Podjela zemljinih parcela nazivala se centurijacija, a estice centurije.
-Prve geodetske izmjere zemljita iji je rezultat bila izrada topografskih i katastarskih karata poele su tek u 18. st.
Triangulacija je postupak odreivanja mree trigonometrijskih ili triangulacijskih toaka pri geodetskoj izmjeri.
Poloaj trigonometrijskih toaka odreuje se u ravnini projekcije.
-Danas triangulaciju zamjenjuje slian postupak koji se naziva trilateracija. Triangulacijom se mrea odreivala
mjerenjem kutova jer velike duljine stranica trokuta nije bilo lako mjeriti niti precizno izraunavati. Elektrooptikim
daljinomjerima duljine se mjere brzo i precizno.
4. Tematske i topografske karte
-Tematske karte su oni kartografski prikazi koji preko svih ili samo odreenih geografskih elemenata prikazuju
prostornu distribuciju te specifinost pojedinih prirodnih i socio-ekonomskih pojava i procesa. Podjelu tematskih
karata bespotrebno je navoditi jer je podua, koga zanima neka pogleda u skripti iz Kartografije 2. Ja u navesti samo
nekolicinu:
125

Izvorne karte jesu karte poloaja toaka i karte poloaja linija. Na izvornim su kartama svi bitni objekti prikazani u
svom tonom tlocrtnom poloaju.
Izvedene karte jesu razliite signaturne karte dobivene generalizacijom izvornih karata te obradom statistikih
podataka.
Karte predmetnih i prostornih objekata i odnosa: Kartogram je tematska karta na kojoj se prikazuju razliiti prostorni
odnosi, npr. broj stanovnika u odnosu na povrinu neke upravno-teritorijalne jedinice. Kartodijagram ili dijagramska
karta je vrsta tematske karte na kojoj se daje informacija o vremenskoj promjeni objekta ili o udjelu pojedinog dijela u
ukupnoj strukturi objekta putem dijagrama koji se moe odnositi na toku (npr. naselje), liniju (npr. prometnica) i
povrinu (npr. opina)
-Topografske karte su izvorne ili originalne karte u mjerilu od 1 : 10 000 do 1 : 500 000.
Na topografskim je kartama prikazan sav topografski sadraj odreenog prostora, ali uz odgovarajui stupanj
uopavanja koji je ovisan o mjerilu karte. Pojedini su geografski elementi i objekti prikazani kartografskim izraajnim
sredstvima (topografski znakovi, povrinske i dr. signature, boje, toponimi) ije se objanjenje obino daje u
tumaima (legendama) ili u knjiicama, tj. "topografskim kljuevima".
-Terenska revizija i obnova sadraja izvornih karata naziva se reambulacija. Na karti je obavezno potrebno oznaiti
godinu izdanja te godinu reambuliranja karte.
-Hrvatske topografske karte:
Od sredine 1990-ih publiciranje topografskih karata koordinira Dravna geodetska uprava.
Referentni elipsoid topografskih karata hrvatskog teritorija sve do 2004. bio je onaj koji je definirao Bessel jo 1841.,
a polazna je razina za odreivanje nadmorskih visina i dubina mora razina mora u Trstu (i biti e sve do 2010.).
U srpnju 2004. Vlada RH donijela je uredbu o prihvaanju referentnog eliposida GRS 80.
Do Drugoga svjetskog rata poetni je meridijan bio pariki meridijan, a pedesetih se prihvaa greenwichki meridijan.
Topografske karte Hrvatske izradivane su u mjerilima 1 : 10 000, 1 : 25 000, 1 : 50 000, 1 : 100 000 i 1 : 200 000.
5. Kartometrija
*Najbolje bi bilo pogledati, ukoliko netko ima sauvanu biljenicu sa vjebama. Tamo su i matematiki
postupci koje je najbolje vjebati upravo iz te biljenice...

Agrarna i ruralna geografija

126

1. Znaenje i funkcije poljoprivrede

Znaenje poljoprivrede
a) FRIEDRICK (1926)
Drutveno gospodarski razvoj ovjeanstva odvija se kroz 4 stepenice:
1. REFLEKSIVNO GOSPODARSTVO aktivnosti su refleks osnovnih ivotnih potreba
2.INSTINKTIVNO GOSPODARSTVO ovjek se prilagoava prirodnom okoliu uzgoj biljaka
3. TRADICIONALNO GOSPODARSTVO zemlja se intenzivno obrauje, uzrokuje jake promjene u okoliu, razvija
se II i III sektor podjela rada
4.ZNANSTVENO TEHNIKO GOSPODARSTVO prirodni okoli izloen je jakim promjenama i naruavanju
ekoloke ravnotee
b) Bobek
ovjeanstvo je podijeljeno u 6 drutveno gospodarskih stadija:
A. pljakako primitivno gospodarstvo lov i sakupljanje plodova ( starije kameno doba)
B.stadij sabiraa, lovaca i ribara (mlae kameno doba)
C.stadij rodovskih zajednica- prva stalna naselja, razvoj ratarstva i stoarstva, uvoenje dvopoljne zemljoradnje,
razvoj obrta i razmjene ( metalno doba)
D. pastirski nomadizam stoarsko gospodarstvo u JZ Aziji ( prve drave)
E. Stadij gradskih kultura gradovi su sredita vlasti, vladajui sloj postaje vlasnik zemlje, stoke i vode
F. Stadij industrijskog drutva rast gradova, socijalne i klasne suprotnosti, razvija se III sektor
c) ROSTOV ( 1971)
1. TRADICIONALNO DRUTVO niska proizvodnja, nerazvijena tehnologija, prevlast I sektora
2. PRIJELAZNO DRUTVO poveano investiranje- rast produktivnosti, u poljoprivredi uvoenje
industrijalizacije
3. ZRELO DRUTVO stopa proizvodnje vea je od stope rasta stanovnitva rast standarda, raste broj zaposlenih u
III sektoru, u poljoprivredi radi < od 3 % stanovnitva
Funkcije poljoprivrede
Samoopskrbljivaka - zatvoreni gospodarski sistem u kojem se proizvodi samo za potrebe obitelji.
Ne proizvodi se za trite radi stjecanja dobiti.
Odrao se u udaljenim i teko pristupanim podrujima ( planine, praume, pustinje) i nerazvijenim zemljama
Proizvodi se samo odreeni broj prehrambenih kultura, a ratarstvo je dijelom povezano sa stoarstvom.
Nedostatak konkurencije slaba stimulacija gospodarstva
Komercijalna gospodarstva proizvodnja za potrebe trita
Proizvodnja je regulirana odnosom ponude i potranje uzgoj kultura koje odgovaraju potrebama trita i koja
osiguravaju dobit.
Poveana proizvodnja zahtijeva poveano ulaganje rada i financija.
Agrarni proizvoa dolazi u ovisnost o trgovcu i promjenama trinih cijena.
Dolazi do slabljenja socijalne strukture
Izvozno gospodarstvo - razvilo se od doba geografskih otkria.
Pretea je trgovina s Istokom, trgovina Hanze
Prekomorska trgovina razvija se od 16. st. razmjenom plantanih proizvoda.
Dravno plansko gospodarstvo vezano je uz socijalistiki sistem.
Plan je uvjetovan ekonomskim i politikim ciljevima.Proizvodnja se obavlja na dravnim povrinama. Cijene
proizvodnje i potronje odreuje drava. Proizvodnja treba podmiriti potrebe plana. Ekonomska rentabilnost
podreena je politikim ciljevima.

2. Modeli poljoprivredne proizvodnje

Naini organiziranja proizvodnje poljoprivrednih proizvoda-ovise o prirodnim obiljejima okolia, materijalnim
sredstvima koja se ulau, socijalnom okruenju
127

Produktivnost rada ( Pr/Rs) ovisi o povrini tla po jedinici rada (T/Rs)

I produktivnosti tla (Rs/T)
Pr/Rs=T/Rs x Pr/T
Pr= Rs x Pr/Rs = Rs x T / Rs x Pr / T
Model se proiruje s ukupnim brojem stanovnika
Pr/S = Rs/S x Pr /Rs = Rs /S x T/Rs x Pr /
Poveana proizvodnja postie se na tri naina:
1.poveanje obradivih povrina
2.poveanje intenzivnosti proizvodnje
3.poveanje uvoza poljoprivrednih prehrambenih proizvoda
ekstenzivna proizvodnja velika povrina po povrini rada
intenzivna proizvodnja mala povrina po jedinici rada
razvoj od ekstenzivne do intenzivne kroz:
a. poveanje povrina po jedinici rada-pad aktivnog poljop.st.
b. poveanje mehanike radne snage(energije) u procesu proizvodnje

3. Poljoprivredna proizvodnja u EU i Hrvatskoj

EU:
Principi zajednike agrarne politike - Stresa-i (Italija) 1958. radi postizanja ciljeva u Rimskom sporazumu:
1. jedinstveno poljoprivredno trite koje ukida carine izmeu zemalja lanica
2. Poljoprivredni proizvodi moraju slobodno cirkulirati bez diskriminacije u odnosu na dravu iz koje potjeu, s
jedinstvenom cijenom za ukupno trite EU
3. proizvodi porijeklom iz Zajednice privilegiraju se u odnosu na proizvode treih zemalja usprkos veim cijenama.
4. financijska solidarnost izmeu zemalja lanica koja se odnosi na optereenja zajednike politike.
Pet ciljeva
1. rast poljoprivredne proizvodnje razvojem tehnologije ;
2. osiguranje pravedne ivotne razine poljoprivrednika;
3. stabilizacija poljoprivrednih trita;
4. garantiranje sigurnosti opskrbe;
5. osiguranje optimalnih cijena za potroae.
EZ je 1970. 1980. nagomilala znatne vikove u proizvodnji mlijeka, itarica i goveega mesa.
Porast poljoprivredne proizvodnje od 1,5% do 2% godinje, a unutarnja potranja se poveala samo za oko 0,5%
godinje
Viak proizvoda promijenio je stanje na tritu
Zajednica je od istog uvoznika poljoprivrednih proizvoda postala izvoznik
EZ je 1962. proizvodila samo 80% svojih potreba a 1995 - 120%.
Europa - drugi svjetski izvoznik iza SAD. Zajednica je prva uvoznica zbog ovisnosti o sektoru voa i povra i
proizvoda supstituta itarica.
Francuska je najvei izvoznik agroprehrambenih proizvoda EU,ispred Nizozemske i druga je na svjetskoj razini
poslije SAD.
Ispunjena osnovna, poetna ideja CAP-a
dovoljne koliine hrane za stanovnitvo
EU postaje izvoznik hrane ,
Poboljan standard ivota ruralnog stanovnitva
Bitno poveana produktivnost u poljoprivredi
Reforme u:
1. zatiti okolia,
2. zdravstvenoj ispravnosti hrane
3. razvoju ruralnih podruja
128

Juni i Sjeverni model EU agrara

Juni model = tradicionalna poljoprivreda Osnovne karakteristike: manje farme, oprezno zaduivanje i proirenje
farme,
prevladava vlasnitvo nad zakupom zemljita,
diverzifikacija u proizvodnji,
manja osetljivost na krize trita
kontinuitet identiteta porodice na farmi, vea generacijska suradnja u domainstvu,
ouvanje farme za nasljeivanje i visoki prag lokalne povezanosti i lojalnosti
Sjeverni model = moderna poljoprivreda ili poduzetnika
Osnovne karakteristike: izrazito velike farme,, rizik prezaduenosti,
zakup i vlasnitvo zemljita su ravnopravni, specijalizacija i komercijalizacija proizvodnje, velika osetljivost na krize
trita,
generacijska konkurentnost na farmi,
Nema pravocrtnog nasljeivanja
slabija lojalnost i povezanost sa zajednicom
Politika EU u XXI st. CARPE
Stabilizacija trita
Nadoknade za ekoloki i kulturni ambijent
Inicijativa za ruralni razvoj
Izdvajanja za pomo u prilagodjavanju tokom tranzicionog perioda
Principi zajednike politike
Kvote
Prva reforma PAC - 1984. - kvota na mlijeko
Svakom je uzgajivau (stoaru) dozvoljen dio proizvodnje kompatibilne s ravnoteom trita.
U sluaju da premai taj maksimum proizvoa mora platiti ekvivalentnu pristojbu od 100%
Takav je nain financiranja odvraajui- proizvodnja mlijeka smanjena od godine 1985.
Efekti:
agrarna je politika racionalizirana, jer se kvotama upravljalo na razini zemalja lanica;
kvote su zamrzle proizvodne strukture sprjeavajui novim proizvoaima instaliranje
Zamrzavanje zemlje ili sustav ugara.

Hrvatska:
Poljoprivreda ima vanu ulogu u ukupnom nacionalnom gospodarstvu i razvitku Republike Hrvatske. Iako apsolutne
vrijednosti poljoprivredne proizvodnje (u to su ukljueni lov, umarstvo i ribarstvo) biljee permanentni rast (sa 11,2
milijarde kuna u 2000. godini na 15,6 milijardi kuna u 2006. godini poveanje od 39%), udio u ukupnom BDP pada
(sa 7,4% u 2000. godini na 6,2% u 2006.godini), a preliminarni podaci za 2007. godinu pokazuju da je taj udio pao
ispod 6% (5,9%). Kada se ukljui vrijednost proizvodnje prehrambene i duhanske industrije, rije je o oko 9,5% BDP
RH.
Broj zaposlenih osoba u poljoprivredi i prehrambenoj industriji u 2007. godini iznosi oko 120 tisua, odnosno 8,5% od
ukupnog broja zaposlenih i takoer pokazuje tendenciju pada u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji (4% u odnosu
na 2006. godinu), dok u prehrambenoj industriji nije bilo veih promjena. S obzirom da su ovdje sukladno
statistikom obuhvatu ukljueni i zaposleni u pravnim osobama i obrtu u djelatnosti umarstva i lovstva, stvarni broj
onih koji se bave poljoprivredom je neto manji. Od 120 tisua zaposlenih, u industriji hrane, pia i duhana zaposleno
je oko 45 tisua djelatnika (17% od ukupno zaposlenih u preraivakoj industriji) a ova djelatnost, u usporedbi s
drugim granama preraivake industrije u Hrvatskoj, ostvaruje najvei ukupni prihod i najveu dobit.
129

Prema Upisniku poljoprivrednih gospodarstava, u 2008. godini upisano je 177.003 poljoprivrednih gospodarstava, od
ega 97% otpada na obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Otprilike polovica od ukupnog broja poljoprivrednih
gospodarstava odnosi se na komercijalna gospodarstva ili ona koja ostvaruju poticaje. Druga polovica odnosi se na
poljoprivredne proizvoae manjeg obujma proizvodnje, koji proizvode za vlastite potrebe i dijelom za prodaju na
tritu.
Promatrajui prosjenu veliinu poljoprivrednih gospodarstava prema posjedu zemljita, najvea gospodarstva
nalazimo u upanijama istonog dijela Hrvatske. Prosjek Hrvatske je 5,9 ha, a samo 4% poljoprivrednih
gospodarstava ima posjed zemljita vei od 20 ha. Istovremeno ova kategorija gospodarstava dri ak 50% ukupne
povrine u posjedu.
RH je, unato znaajnim proizvodnim potencijalima, jo uvijek neto uvoznik hrane. Usporedba stopa rasta izvoza,
uvoza i bilance u zadnja dva etverogodinja razdoblja (2000.-2003 i 2004.-2007) pokazuje da je stopa rasta izvoza
poljoprivredno-prehrambenih proizvoda bila 87,3%, dok je uvoz rastao po stopi od 85,0%. Gotovo identine prosjene
stope rasta izvoza i uvoza rezultirale su pogoranjem bilance za 81,8%, odnosno bitno brim rastom deficita u
apsolutnom iznosu. Meutim, u zadnjih deset godina udio poljoprivredno-prehrambenog deficita u ukupnom nikada
nije premaio 9% (8,7% u1998. godini), a u 2007. godini iznosio je samo 6,2%.
Isto tako, prosjean stupanj pokrivenosti uvoza izvozom za poljoprivredno-prehrambene proizvode zadnjih je deset
godina uvijek bio vii od prosjeka za ostale proizvode. Tako je u zadnjem etverogodinjem razdoblju u poljoprivredi
iznosio 58,5% a za ostale proizvode 47,0%, dok je u 2007. godini iznosio 61,4% u poljoprivredi a 46,6% za ostale
proizvode.
Najvanija izvozna odredita u 2007. su trita susjednih zemalja: Bosna i Hercegovina (32%), Italija (16%),
Slovenija (9%), Srbija (6%) te trite Japana (5%) zahvaljujui izvozu tuna. U strukturi uvoza poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda prema zemljama podrijetla dominiraju europske zemlje: Italija (12%), Njemaka (11%),
Maarska (7%) i Nizozemska (7%) iz kojih se uvozi vie od treine ukupne vrijednosti uvezenih proizvoda.
Najvaniji izvozni proizvodi u 2007. su: rafinirani bijeli eer (15,1%), cigarete (7,9%), penica (7,6%), Vegeta i
pripravci za juhe (4%), pivo (2,4%), tune (1,8%) i dr., dok su najvaniji uvozni proizvodi: iva goveda (3,3%),
svinjsko meso (3,1%), uljane pogae (2,5%), eer (2,5%), kava (2,1%), ostali sir (2%), i dr.
U proizvodnji penice i kukuruza, kao i u proizvodnji mesa peradi, jaja, meda, vina i mandarina Hrvatska je u suviku
ili na pragu samodostatnosti. Manjkavost RH iskazana je kod veine poljoprivrednih proizvoda, posebice kod goveeg
i svinjskog mesa, mlijeka, povra i voa.

4. Kategorizacija naselja- tipovi ruralnih naselja

Tipologija ruralnih naselja:
130

prema stupnju integracije u nacionalnoj ekonomiji

1. Integrirana ruralna podruja porast stanovnitva, zaposlenost u II i III sektoru, ali je poljoprivreda glavni nain
koritenja zemljita
Rizik od devastacije okolia, kulturne i prirodne batine podruja blie velikim gradovima - tzv radne regije
izloene rurbanizaciji
2. prijelazna ruralna podruja relativno udaljenija od gradova, zaposlenost stanovnika u II i III sektoru, ali veliki
udio radi u poljoprivredi
3. izolirana ruralna podruja niska gustoa naseljenosti, najnii dohodak, starija populacija koja ovisi o poljoprivredi
Izoliranost je uvjetovana topografijom planinska podruja,ili udaljenija od prometnica .
4. Uspjena ruralna naselja
Prisutnost snane poljoprivredne aktivnosti
Vertikalna integriranost primarnih djelatnosti i prehrambene industrije
Diverzifikacija lokalnog gospodarstva u razliitim sektorima
5. Podruja pod pritiskom jaka povezanost s gradovima, razliiti oblici ruralno / urbane interakcije
Gospodarske aktivnosti locirane su u blizini metropolitanskih podruja, srednje velikih gradova, ili policentrinih
urbanih sistema
I povezani su s urbanim sistemima kroz trite ili socijalne odnose
Postojanje urbanih parkova i zelenih podruja s urbano ruralnom interakcijom
6. Slaba ruralna podruja poljoprivredna struktura je unitena urbanim razvojem u urbanom prstenu oko
metropolitenskog i u planinskim i brdovitim krajevima u kojima udaljenost od gradova vodi ka emigraciji i nestajanju
tradicionalnih aktivnosti
indikatori
1 - poljoprivredna proizvodnja:
Poljoprivredna proizvodnja po ha koritenog poljoprivrednog podruja
2. Vanost poljoprivrede
% od ukupne povrine zemljita u regiji koritenog za poljoprivrednu aktivnost
3. Poljoprivredi kompatibilne aktivnosti - broj radnika zaposlenih u prehrambenoj industriji ( tvrtke s manje od 10
zaposlenih) + usluni sektor (manje od 3) + industrijska transformacija poljoprivrednih proizvoda od ukupnog broja
poljoprivrednih radnika
4. Urbano irenje - % od nekontinuirano izgraene regije unutar ukupno koritenog poljoprivrednog podruja
etiri tipa ruralnih zajednica
1. otvorena integrirana:
velika i strukturno raznolika, institucionalno i organizacijski sposobna za adaptiranje u izmjenjenim uvjetima
2. zatvorena integrirana:
obiljeje najizoliranijih regija s malom promjenom u stanovnitvu tradicionalno samodostatna vrsto ograena
prema utjecaju izvana, okrenuta iznutra
3. Otvorena dezintegrirana:
izloena su naglim promjenama koje zajednica ne moe asimilirati
Postoj i jaka vanjska razvojna povezanost koja rezultira: unutranjim sukobima te dolazi do najveeg neslaganja
izmeu lokalnog stanovnitva i doljaka
4. Zatvorena dezintegrirana :
depopulacijska podruja,
pod utjecajem promjena stari sistem naseljavanja se razara
131

Politechnico do Milano (1999.g.) jedna od najrelevatnijih tipologija ruralnih podruja u EU

Temelji se na meuodnosu izmeu urbanih i ruralnih podruja
Ruralna podruja: atraktivni krajolik, hrana, stabilni hidro-geoloki resursi
Moe biti subjekt negativnih biolokih promjena kao rezultat neodrivog gospodarenja i eksploataciju za proizvodnju
Tri tipa ruralnih podruja:
1. Integrirana ruralna podruja
rast stanovnitva, zaposlenost u II-III sektoru , u blizini gradova
poljoprivreda- kljuna u koritenju zemlje
socijalna i kulturna batina
rizik da postane ruurbanizirano ili stambeno podruje
2. Inter-ruralno podruje relativno udaljeno od urbanih centara mijeana domainstva, I-II sektor, veliki udio
poljoprivrednih aktivnosti
3. Udaljena ruralna podruja - najrjee naseljeni krajevi, najnii dohodak, staro stanovnitvo, visoka ovisnost o
poljoprivredi, manjak usluga reljefno izolirana podruja , udaljena od prometne infrastrukture
Alternativna metodologija
etiri kljune identifikacije za odreivanje ruralnih podruja
1. Poljoprivredna produktivnost
2. Vanost poljoprivrede
3. Poljoprivredi sline djelatnosti ( ribarstvo, umarstvo)
4. Urbano irenje
Hrvatska tipologija
6515 ruralnih i periurbanih naselja sa 11 skupina: lokacijska obiljeja ;
broj, razmjetaj i sastav stanovnitva ;
demografska dinamika ;
zaposlenost i cirkulacija ;
socio-ekonomska struktura naselja ;
znaaj i struktura poljoprivrede kao izvora prihoda ;
nain koritenja zemljita ;
funkcije i stanje stambenog fonda ;
infrastrukturna opremljenost kuanstava ;
centralitet naselja te dostupnost centralnim i funkcionalno jae opremljenim naseljima.
8 kljunih faktora diferencijacije ruralnih podruja Hrvatske:
1) demografska dinamika i socioekonomska aktivnost,
2) poljoprivredno stanovnitvo,
3) dostupnost do centralnih naselja i cirkulacija stanovnitva,
4) infrastrukturna opremljenost,
5) ekonomska diverzificiranost turizam i ugostiteljstvo,
6) vanost poljoprivrede,
7) ekstenzivnost poljoprivrede
8) demografska koncentracija i centralitet.
7 tipova ruralnih podruja Hrvatske:
A - Dinamina, strukturno jaa periurbana ili ruralna podruja,
B - Dostupnija, o cirkulaciji ovisna ruralna ili periurbana podruja,
C Trino orijentirana poljoprivredna ruralna podruja,
D - Ekonomski diverzificirana ruralna podruja (preteito turistika),
E - Ruralna podruja poljoprivredne ekstenzifikacije i slabe demografske dinamike,
F - Ruralna periferija i
G - Ostala ruralna podruja (preteito mala, slabo infrastrukturno opremljena naselja).

5. Ruralna Hrvatska
132

RAZLIKE IZMEU Ruralnih Podruja HRVATSKE

Gorska Hrvatska
Najslabije i najrjee naseljena hrvatska regija
(13,5% povrine, 2% st. RH, 12,4 st/km2)
U est gradskih naselja ivi manje od 1/3 uk. stan.
Depopulacija (94,6% naselja, 2/3 naselja -50%, 35 mrtvih
naselja, veliki udio naputenih stanova svaki 9.)
Izrazito nepovoljna demografska slika (najstarija populacija
- indeks starosti 138,6, najnii vitalni indeks - 41,2)
Poljoprivreda (visoka ovisnost o polj., prirodna ogranienja)
Visok udio socijalnog ugara (21%)
Nedostatak regionalnog centra
Juno hrvatsko primorje
Proporcionalan udio stanovnitva i povrine Hrvatske
(19,2%, 20,8%)
prevlast uslunih djelatnosti (70,8%)
Prostorno-demografska polarizacija litoralizacija
Depopulacija otoci, zalee
Veliki broj stanova za odmor (oko 65.000 ili 35,4% u RH)
Udio centralnih naselja znatno vei od prosjeka RH (17,7%)
< u njima ivi vie od stanovnitva
Sjeverno hrvatsko primorje
Proporcionalan udio stanovnitva i povrine Hrvatske
(11,3%, 11,2%)
Najurbaniziranija hrvatska regija (2/3 stanovnitva u gradskim naseljima)
Najmanji udio naselja zahvaen depopulacijom (77,2% ruralnih i 14,8% urbanih)
Sredinja Hrvatska
Najvea koncentracija stanovnitva u RH
(na vie od treine povrine ivi oko 50% stanovnitva RH)
Grad Zagreb (780 000 st., 36% st. Sredinje Hrvatske)
Gospodarsko sredite Hrvatske
Zg: 22,8% radnih mjesta
Zg + Zgb up.: 29,1% radnih mjesta
Varadin: najznaajniji centar rada meu regionalnim sreditima
Izrazita polarizacija stanovnitva
+ satelitski gradovi Zg (Sesvete, V. Gorica, Zaprei)
podruja demografskog pranjenja rubni dijelovi regije (Banija, Kordun, umberak)
Poljoprivreda: zna. izvor prihoda u ist. dijelu regiju

Istona Hrvatska
19,6% povrine, 18,5% stan. RH
Najvei udio zaposlenih u primarnom sektoru (20,0%)
Najvei udio zakupljenog zemljita u poljoprivredi
Gospodarsko nazadovanje i zaostajanje regije
133

TIPOVI RURALNIH PODRUJA HRVATSKE

Dinamina, strukturno jaa periurbana ili ruralna podruja
Dostupnija, o cirkulaciji ovisna ruralna ili periurbana podruja
Trino orijentirana poljoprivredna ruralna podruja
Ekonomski diverzificirana ruralna podruja (pr. Turistika)
Ruralna podruja poljoprivredne ekstenzifikacije i slabe demografske dinamike
Ruralna periferija
Ostala ruralna podruja (preteno mala, slabo infrastrukturno opremljena naselja
REGIONALNO-RAZVOJNA DIHOTOMIJA HRVATSKE
Polovi regionalni razvoj Hrvatske
1. Zagrebaka regija
Grad Zagreb
Zagrebaka upanija
2. Srednja Dalmacija
Splitsko-dalmatinska upanija
3. Sjeverno Hrvatsko Primorje
Primorsko-goranska upanija
Istarska upanija
Periferija (ukupno 47% povrine i 28% stanovnitva RH)
Liko-senjska upanija
Poeko-slavonska upanija
Virovitiko-podravska upanija
STRATEGIJA RURALNOG RAZVITKA HRVATSKE 2008.-2013.
Ciljevi:
Osiguranje primjerenih ivotnih uvjeta u ruralnim podrujim i stvaranje uvjeta za povratak i zadravanje stanovnitva
ruralnih podruja
Poveanje konkurentnosti svih glavnih gospodarskih sektora u ruralnim podrujima
Zatita i ouvanje kulturnog naslijea
Odriva uporaba prirodnih resursa, ouvanje i zatita prirodei okolia
Poboljanje uinkovitosti institucionalnog okvira
Imperativ vee pozornosti podrujima zahvaenim ruralnim propadanjem
Optereenje razvoja zemlje u cjelini
nekoritenje resursne osnove
slabljenje prostorno-funkcionalne integracije drave
obiteljska gospodarstva OPG
Poljoprivredom se regulira i demografska politika RP
Diverzifikacija gospodarstva preduvjet demog. stabiliz.
Problemi
dravna administracija
birokracija u poljoprivrednim strukturama
trgovaki lobi
politika volja
promjena mentaliteta
trajna naobrazba
REVITALIZACIJA RURALNE PERIFERIJE U RH
Zato?
Strateki poloaj
134

resursi
Tko?
Lokalne akcijske skupine (LEADER)
Poduzetnici
Kako ?
ECOVAST Strategija za ruralnu Europu
Razine djelovanja
Europska (EU)
Dravna
Regionalna (upanijska
ECOVAST - European Council for the Village and Small Town (Europsko vijee za sela i male gradove) osnovano je
1984. godine u svrhu unapreivanja dobrobiti seoskih zajednica i uvanja ruralnog nasljea Europe.
Ciljevi ECOVAST-a su:
podupirati gospodarsku, drutvenu i kulturnu vitalnost, te identitet ruralnih zajednica irom Europe;
osiguravati i poticati senzibilnu i matovitu obnovu izgraenog i prirodnog okolia u takvim zajednicama.
lanovi iz 20 zemalja Europe (Austrija, Hrvatska, Maarska, Makedonija, Njemaka, Poljska, Rumunjska, Slovaka,
Velika Britanija).
Hrvatska sekcija ECOVAST-a osnovana je 1993.
ouvanje i unapreivanje kulturno-povijesnih, okolinih, socijalnih i gospodarskih vrijednosti,
cjelovit i odriv razvitak sela i malih gradova Hrvatske.
Vizija / program:
- unapreivanje dobrobiti manjih gradova i sela, te ouvanje njihove prirodne i povijesne batine;
- podizanje svijesti o vrijednostima i potencijalu vlastitoga ruralnog prostora;
- podizanje znanja i svijesti o europskom vrijednosnom sustavu ruralnih prostora i aktivnosti;
- pomo pri formuliranju i provoenju lokalnih ruralnih i okolinih politika, programa i akcija;
- promoviranje ECOVAST-a kao nevladine organizacije usmjerene na ruralne prostore na kojima postoji manjak
takvih udruga;
- izrada i objavljivanje strunih i znanstvenih radova;
- prireivanje znanstvenih i strunih skupova;
- meunarodna razmjena iskustava;
- usklaivanje aktivnosti i suradnja s drugim sudionicima u svrhu ostvarivanja ciljeva Udruge;
- druge djelatnosti vezane uz informacije, komunikacije, edukaciju i sudjelovanje u svrhu ostvarivanja ciljeva
Udruge

Turistika geografija (osnove turistike geografije, Bilen/Buar, 2004.)

1. Znaenje turizma u globalnom gospodarskom razvoju
135

Danas je uloga turizma kao globalnog gospodarskog pokretaa jako bitna, turizam stvara mogunosti
da se vrijednosti stvorene u drugim djelatnostima troe ili da se potie njihova via proizvodnja. Tako
primjerice turizam potie snaniji razvoj poljoprivrede, prehrambene industrije, brojnih preraivakih
industrija, industrije tekstila, stakla i porculana, elektroindustrije i posebice graevisnke industrije (izgradnja
prometnica, receptivnih kapaciteta i sl.). Turizam dakle, aktivira monoge gospodarske djelatnosti, koje same
po sebi nisu turistike, ali to konkretno znai da turizam vri prelijevanje dohotka koji je stvoren u
proizvodnim djelatnostima ali esto u podrujima i regijama koji nisu u prostoru gdje se turizam neposredno
odvija. Na taj nain turizam moe utjecati na razvoj i posebice zapoljavanje ljudi u nerazvijenim dijelovima
svijeta ili pak onima koji nemaju znaajnijih prirodnih resursa za svoj razvoj. Posebno je znaenje turizma
to inozemnim gostima vri plasman i kupovinu raznih roba u zemlji, odnosno vri funkciju izvoza u zemlji.
Na taj nain umanjuju se trokovi prijevoza, ambalae, carinskih i drugih trokova i prepreka, a osim toga
veoma est je sluaj da se na taj nain prodaje roba koja se ne bi mogla izvesti bilo zbog svoje slabije
kvalitet bilo nekih drugih ogranienja. Konano ovaj nevidljivi izvoz kao i turizam u cijelosti ostvaruje
odreeni devizni priljev, koji posebno znaajan za zemlje s negativnom platnom bilancom (kao to je npr.
Hrvatska), pa na taj nain znatno utjee na izravnavanje bilance sa inozemstvom. Prema tome uloga turizma
u globalnom gospodarskom razvoju je u tome to nije samo pokreta vie proizvodnje, uloge u potronji i
preraspodijeli dohodaka i uloge u razmijeni, ve stvara i sve veu podlogu za zapoljavanje i izvan turistiih
dijelatnosti. Od 1950. pa do 2002. godine prihodi od meunarodnog turizma porasli ak neto vie od 220
puta. Za navedeno razdoblje prosjena godinja stop rasta je prihoda 10,92 %.
2. imbenici turistike ponude i potranje
IMBENIKE PONUDE(privlani/receptivni) moemo podijeliti na:
1. atraktivne ili privlane, unutar njih spadaju:
-Prirodni: geomorfoloki, hidrogeografski, biogeografski i pejzani.
-Antropogeni (drutveni): kul.-pov., umjetniki, etnosocioloki, manifestacijski, ambijetalni.
2. prometne ili komunikativne, unutar njih spadaju:
-eljezniki, cestovni, rijeni, morski, morski, zrani
3. prihvatne ili receptivne, unutar njih spadaju:
-Smjetajni kapaciteti, prehrambeni kapaciteti, komunalna infrastruktura, sportski objekti, objekti zabave i
drugo

IMBENIKE POTRANJE(emitivni/potisni) moemo podijeliti na:

136

1. socioekonomski:
-Demografski, industrijalizacija, urbanizacija, finacijska sredstva, slobodno vrijeme.
2. tehniki:
-Promet i prometna sredstva te prometne organizacije i dr.
3. sociopsiholoki:
-Sport, zdravstvo, politika, kultura, moda, navike, oponaanje, ugled, vjera, ljubav i dr.

3. Receptivna turistika podruja svijeta

Prostori subtropskog ili mediteranskog klimatsko-vegetacijskog i kulturnog kruga te prostori
umjerenih klima ( ugl. pojas izmeu 25 i 50 geografske irine) najznaajnija su receptivna (prihvatna)
podruja turizma u svijetu. U tom pojasu nalaze se ujedino i najrazvijenije zemlje svijeta, to znai da je
ujedino i najsnanije podruje emisije turista.
Brojke:
Prema najnovijim podacima (2005.) najposjeenije zemlje svijeta su 1. Francuska, a zatim slijede 2.
panjolska, 3. SAD, 4. Kina, 5. Italija, 6. Velika Britanija, 7. Meksiko, 8. Njemaka, 9. Turska, 10. Austrija.
2011. god. ( UNWTO):
1. Francuska, 2. SAD, 3. Kina, 4. panjolska, 5. Italija, 6. Turska, 7. Vel. Britanija, 8. Njemaka, 9.
Malezija, 10. Meksiko
Po regijama (2007.): Europa 58,9%, Azija i Pacifik 20,4%, Amerika 15,8%, Bliski istok 5,3%, Afrika
4,9%.
No, prema prihodima od turizma, situacija je bitno drukija, SAD zauzima prvo mijesto, to je i
logino ne samo zbog turistike privlanosti te zemlje, ve i zbog veliine toga turistikog sredita , njegove
gospodarske vanosti (poslovna putovanja) i visokih cijena tamonje ponude. Iza SAD slijede uglavnom
najvanije turistike zemlje Europe panjolska, Francuska, Italija, zatim Njemaka i Velika Britanija, pa
zatim Kina kao najvea turistika zemlja Azije i po broju posjetitelja i po prihodima. Na osmom mjestu je
Australija pa zatim slijede Turska i Grka.

137

4. Emitivna turistika podruja svijeta

Kao to je u 3. pitanju objanjeno u najznaajnije emitivne turistike zemlje spadaju one koje su u
kategoriju najrazvijenijih. Pa tako 2005./6. godine najznaajnije su:
1. Njemaka 2. SAD, 3. Vel. Britanija, 4. Francuska, 5. Japan, 6. Kina, 7. Italija, 8. Kanada, 9. Koreja, 10.
Rusija, 11. Nizozemska
2011. god. (UNWTO):
1. Njemaa, 2. SAD, 3. Kina, 4. Vel. Britanija, 5. Francuska, 6. Kanada, 7. Rusija, 8. Italija, 9. Japan, 10.
Australija
5. Suvremeni turistiki trendovi
Novi potroaki trendovi, politike promjene, nova tehnologija, fragmentacija trita, globalizacija,
vertikalna, horizontalna i dijagonalna integracija, zrabrinutost zbog okolia, gospodarska integracija i mnoga
druga vana dogaanja sve to pridonosi novim smjernicama i razvoju turizma.
Predvia se da e doi do velikog porasta turizma u sljedeih dvadeset godina . Promijenjivi
gospodarski uvijeti, izmjenjeno ponaanje potroaa i nove tehnologije uzrokovat e nastanak novih trita.
Promijenit e sustav turistike populacije. Poveat e se udio starijih osoba u turistikim kretanjima, vei
naglasak stavljat e se na individualne godinje odmore te na obrazovni odmor i aktivnu rekreaciju. Rastua
svijet o potrebi ouvanja okolia utjecat e na politiku planiranja i turistiku potranju, a priroda, koja
predstavlja glavni turistiki resurs, sve e vie nestajati i biti osjetljivija.
Zahtijevat e se ekoloki, dugoroni pristup planiraju turizma.
Da bi se postigao uspijeh na globalnom tritu, usluge koje se nude moraju imati univerzalnu
privlanost, a razvoj mora naglasiti prilagodljivost. Turisti e biti sve zahtjevniji i tedljiviji.

138